UVOD - Tao svaki dan

Dio prvi – UJUTRO

(1) Riba u moru : Što je tao ? (2) Živjeti u sadašnjem trenutku : Biti svjestan sadašnjosti (3) Najslasniji objed : Radost je u jednostavnim stvarima (4) Redovnik i pauk : Preuzimanje odgovornosti za vlastitu sudbinu (5) Orijaška ptica Peng : Polazak na veliko duhovno putovanje (6) Rajska glazba : Slušati univerzalnu simfoniju taa Dio drugi – NA POSLU (7) Magarac : Što učiniti kad nam se dogodi nešto loše ? (8) Nesreća i velika sreća : Mirno prihvaćanje životnih uspona i padova (9) Vukovi : Kako se najbolje postaviti prema negativnim osobinama ? (10) Meko je moćnije od tvrdog : Usmjeravanje energije u stvaranju unutarnje snage (11) Treći kat : Ostvarivanje pravih i trajnih rezultatata (12) Put opraštanja : Kako oprostiti onima koji su nas povrijedili ? (13) Štitovi : Vidjeti obje strane (14) Put promjene : Suočiti se s promjenama u životu i usvojiti ih (15) Xin Zhai : Shvatiti što se zaista zbiva Dio treći – MEĐU PRIJATELJIMA (16) Hranjenje odjeće : Zagledati ispod povšine (17) Razgovor valova : Zašto se uspoređivati s drugima ? (18) Gong : Živjeti radosno jer život je veliko veselje (19) Lokot : Ključem otvoriti trezor s blagom ljubavi i prijateljstva (20) Pumpa za vodu : Karmički zakon davanja i primanja (21) Visoke kape : Značaj laskanja (22) Osam vjetrova : Kako prijatelji mogu pomoći našem egu

Dio četvrti – U OBITELJI

(23) Imaš pravo : Očuvati skladno okruženje (24) Izvor snage : Kako cijeniti i poštivati druge koji su izvor snage (25) Posjedovanje i uživanje : Kako materijalne stvari mogu stati na putu užitka (26) Buddha u vašem domu : Pitamo li se o ljubavi koju dobivamo od drugih? (27) Učiteljeva šalica : Vezivanje za svjetovne stvari Dio peti – NOĆU (28) Istinsko ja : Što je naša istinska bit ? (29) Sjeme : Zašto kažemo da sve izvire iz ničega ? (30) Kamen : Koliko vrijedi tao ? (31) Stvaranje i razaranje : Jesu li to lice i naličje istog novčića ? (32) Uplakana kraljevna : Kako vidimo smrt (33) Raj i pakao : Istina o životu poslije smrti (34) Oslobađanje : Nadilaženje ograničenosti knjiškog znanja

http://www.magicus.info/tekst.php?id=76775

1

UVOD - Tao svaki dan

Autor : Derek Lin

Tao na kineskom znači "staza" ili "put", a ova je knjiga poziv da se uputite putem taa. Na ovom putovanju nećete otkriti samo vječne istine nego i istine o sebi i svojem životu.

Tao postoji od davnina. Mnogi koji se razumiju u njega reći će vam da je filozofija nastala približno prije dvije i pol tisuće godina, ali da je postojao i prije, barem od vremena mitskog cara Huangdija, koji je vladao Kinom prije 4600 godina.

Razlog zbog kojeg je živ još i danas vrlo je jednostavan: tao funkcionira. Njegova načela imaju vrlo djelotvornu primjenu u životu. Kao filozofija on je i vodič kroz život koji praktično pomaže da živimo lako, smireno i s velikom energijom.

Ovom knjigom želimo predstaviti tajne taa na najjednostavniji način, pričama. Kroz cijelu kinesku povijest, mudri i učeni ljudi učili su i poučavali tao slušajući i pripovijedajući priče novim naraštajima. Stupivši na njegovu stazu i vi ste postali dijelom te drevne usmene predaje.

Čitajući ove priče i upijajući njihovu mudrost, počet ćete zapažati promjene u svojem životu. U raznim ćete situacijama biti sabraniji i opušteniji, lakše ćete se primati izazova i rješavati poteškoće s manje napora i više uspjeha. Što više u svakodnevnoj praksi primjenjujete tao, to će vas više zadiviti njegova snaga.

Vidjet ćete da je put taa kojim ste krenuli po mnogo čemu vaše najvažnije putovanje. Svoj život ćete gledati drugim očima i vidjet ćete stvari oko sebe jasnije nego ikad prije. Možda ćete i vi nastaviti drevnu tradiciju prepričavajući njegove priče drugima, da bi i oni kušali tao svakog dana.

Sve to, pa i više, očekuje nas na ovom putovanju. Krenimo.

2

Dio prvi – UJUTRO

Autor : Derek Lin

Početak novog dana prekrasan je dar. Novi dan je nova, prazna stranica na kojoj još ništa nije ispisano i sve je još moguće. Savršen je trenutak da se za sve što nam se danas može dogoditi pripremimo kontemplacijom i podsjetnikom na to kako ćemo živjeti još jedan dan:

• Živjet ćemo potpuno ovdje i sada.

• Uživat ćemo u jednostavnim stvarima koje život nosi.

• Bit ćemo odgovorni za ostvarenje svoje sudbine.

Razmislimo o odgovorima na sljedeća pitanja:

• Kako ću danas učiniti korak naprijed na svojem životnom putu ?

• Kako ću danas živjeti u skladu s taom ?

3

(1) Riba u moru : Što je tao ? Autor : Derek Lin

Jednom davno, upita mlada ribica staru ribu: "Svi govore o nečemu što zovu 'morem'. Što je more?"

Mudra stara riba odgovori: "More je ovo što te sa svih strana okružuje."

Mlada ribica nije razumjela odgovor: "Sto to znači? Ne vidim ništa oko sebe. Ako me more okružuje sa svih strana, kako to da ga ne vidim?"

"Naravno da ga ne vidiš", strpljivo odgovori stara riba. "More je svugdje oko tebe i u tebi. Kad se ti pomakneš, pomakne se i more; kad staneš, stane i more. U moru si se rodila i u moru ćeš umrijeti. More te obavija poput vlastite kože."

"Ali kako ću znati da postoji ako ga ne vidim?" "Oči nisu sve. More ne vidimo, ali ga sigurno osjećamo. Vjeruj svojim osjećajima - to je tajna."

Konfucije je rekao: "Ribe zaboravljaju da žive u vodi; ljudi zaboravljaju da žive u tau." Tao je nevidljivo more koje nas sa svih strana okružuje. Prostire se svugdje i na svim razinama postojanja, more je u nama i izvan nas. Obavija nas poput vlastite kože, a ipak je našim čulima nedostupno.

Tao je kineska riječ koja znači "put" ili "staza", ali i mnogo više od doslovnog značenja. Ovako su mudraci pokušali objasniti tao:

• Ono što je krajnje načelo u osnovi sve stvarnosti, to zovemo taom.

• Ono što je istina u središtu svih duhovnih istina, to zovemo taom.

• Ono što je univerzalni izvor svijesti, nazvat ćemo tao.

• Ono što je sila koja u načelu pomiče sve što u svemiru postoji - od galaksija preko ljudskog bića do čestica atoma - tu silu zovemo taom.

Sve su to samo približne definicije. Nema nikoga tko bi u potpunosti shvatio tao jer on izmiče definiciji i ne da se opisati riječima. Tao je ono u čemu živimo i s čim se svaki dan pomičemo, no, poput riba u moru, može se reći da smo nesvjesni njegove prisutnosti. Događa nam se da na trenutak nešto opazimo, postanemo nečeg svjesni, osjetimo da iza svega ovoga postoji nešto, neka središnja inteligencija koja svime upravlja - ali osjetimo to samo na tren koji brzo prođe.

Tau možemo pristupiti samo ako se oslobodimo čvrstog zahvata logike i posegnemo za moćnijim sredstvom - intuicijom. Kada shvatimo da svaki naš pokušaj da

4

racionalnošću, dokučimo tao ostaje neuspješan, u igru ulazi srce i prigrljuj tao shvaćanjem koje je iznad svakog našeg znanja. Tajna je u osjećajima.

(2) Živjeti u sadašnjem trenutku : Biti svjestan sadašnjosti Autor:Derek Lin

Jednog dana, hodajući divljinom, čovjek se nađe oči u oči s opakim tigrom. Okrene se i potrči, a tigar pojuri za njim.

Bježeći pred tigrom, stiže do ruba velike litice. Tigar mu je bio za petama. S obzirom na to da nije imao drugog izbora, čovjek se objema rukama prihvati za granu povijuše koja je ovdje rasla i počne se spuštati niz liticu.

Kad je bio na pola puta, podigne pogled i na vrhu ugleda tigra razjapljenih čeljusti. Svrne pogled i ugleda još jednog tigra razjapljenih čeljusti koji ga čeka na dnu. Našao se između dva tigra.

Na grani za koju se držao, iznad njegovih ruku, pojave se dva štakora, jedan bijeli i jedan crni. Kao da već nije bio u dovoljno teškoj situaciji, sada još opazi da su štakori počeli gristi granu.

Unatoč tome što se našao u pogibeljnoj situaciji, ovaj čovjek nije dopustio da ga paralizira strah od opasnosti koje mu tek prijete.

Znao je da će štakori, nastave li gristi, stanjiti granu toliko da ona više neće moći podnijeti njegovu težinu. Grana će prepući i on će pasti. Pokuša vikom otjerati štakore, ali oni se odmah vratiše.

U tom trenutku ugleda da na glatkoj stijeni na jednom mjestu nadohvat ruke raste jagoda. Bila je zrela i sočna. Držeći se jednom rukom za granu, čovjek ispruži drugu ruku i ubere jagodu.

U trenutku kad je iznad njega bio jedan tigar, dolje drugi, a dva su štakora nagrizala granu za koju se držao, čovjek kuša jagodu i otkri daje neopisivo slasna.

Tao

Unatoč tome što se našao u pogibeljnoj situaciji, ovaj čovjek nije dopustio da ga paralizira strah od opasnosti koje mu tek prijete.

Vrh litice predstavlja prošlost. To je točka na kojoj je bio i s koje dolazi. Na osobnoj razini, ta točka je metafora koja predstavlja sve vaše dosadašnje iskustvo i sjećanja na dio života koji ste već proživjeli.

5

Popeti se po grani natrag na vrh litice značilo bi vraćati se u prošlost. Tigar na vrhu simbol je koji upozorava na opasnost od prekomjernog zadržavanja u prošlosti. Mučimo li sami sebe neprekidno zbog toga što neke stvari nismo odradili kako je trebalo ili nas guši grižnja savjesti ili stid zbog pogrešaka koje smo počinili, to znači da nas je tigar dohvatio i ozlijedio svojim oštrim kandžama. Ako se ne možemo osloboditi misli o negativnim iskustvima iz prošlosti koje u nama stvaraju nedostatak hrabrosti i strah ili ako sebe doživljavamo kao žrtvu zbog toga što smo imali teško ili traumatično djetinjstvo, to znači da nas je tigar ščepao i odgrizao nam komad mesa oštrim zubima.

Tigar simbolizira činjenicu da je nemoguće vraćati se i ispravljati učinjeno. Svi ponekad poželimo vratiti kazaljke na satu i u nekim situacijama bolje postupiti. Možda danas točno znate što je trebalo učiniti da bi vaš povratak kući bio savršen, ali taj je trenutak prošao, nema ga više; možda ste danas sigurni da ste se ipak trebali javiti osobi s kojom ste u gimnaziji bili u prijateljskim odnosima, ali prilika je sada propuštena; možda ste osobi koju volite najviše na svijetu sasuli u lice vrlo ružne riječi i sad biste sve dali da ih niste izgovorili. Na žalost, tijek vremena je jednosmjerna ulica. Na vrhu stijene vreba strašan tigar i mi, obični smrtnici, pokraj njega ne možemo proći.

Podnožje litice predstavlja budućnost. To je nepoznanica, nepoznat teren, neispisan list papira. U budućnosti su svi naši snovi i strahovi, naše čežnje i razočaranja, potencijalne pobjede i mogući porazi. To je naše zagonetno i neizvjesno sutra.

Spuštati se niz liticu, prema njezinu kraju, znači upirati pogled preda se, gledati u budućnost i razmišljati o njoj. Tigar koji nas čeka u podnožju litice simbol je koji nas upozorava na opasnost od pretjerane zabrinutosti nad onim što će se tek dogoditi - osobito ako nas to priječi da djelujemo ili nam oduzima duševni mir.

Mnogima među nama poznat je osjećaj straha, zabrinutosti i treme pred nastupom, govorom na nekom skupu ili razgovorom s mogućim poslodavcem. Neprekidno razmišljamo o tome što sve može poći po zlu. Noć prije od brige ne možemo zaspati.

I što onda kad naposljetku dođe trenutak kojeg smo se tako bojali? Ne možemo se opustiti, stisnuti smo i zatvorili smo vrata pred kreativnim genijem taa. Ne možemo dati sve od sebe. Ne možemo svoju nervozu preusmjeriti u energiju potrebnu za akciju i ona nas razara stvarajući napetost i stres. Prenisko smo se spustili niz liticu viseći na grani i previše smo se primakli tigru izlažući se velikoj opasnosti.

Tigar na dnu litice simbolizira i konačnost smrti. Smrt nas strpljivo čeka, sve nas, u nekom trenutku u budućnosti. Zna da ćemo joj dopasti šaka prije ili poslije. Kad tigar, podigavši glavu, rikne prema nama, možemo reći da smo osjetili ledeni dah smrti.

Položaj između dva tigra u kojem se našao čovjek iz naše priče predstavlja sadašnjost. On visi u zraku, ni gore ni dolje. Upravo tako živimo i mi razapeti između prošlosti i budućnosti.

"Sadašnjost" ili "sadašnji trenutak" nešto je neuhvatljivo. Dok mi upremo prstom i kažemo "ovo je sada", trenutak je već prošao pokraj našeg prsta i to više nije sadašnji

6

trenutak. Na njegovo je mjesto već stigao drugi, jednako nezaustavljiv. Koliko god nastojali, trenutak sadašnjosti ne možemo zaustaviti.

Sadašnjost je nešto što izmiče definiciji, baš kao i tao. Premda smo naučili precizno mjeriti vrijeme, precizna tehnika neće nam pomoći da uspješno izdvojimo najmanji djelić vremena nultog trajanja. Premda raspolažemo tehnologijom koja nam omogućuje izradu atomskog sata s vjerojatnošću pogreške manjom od deset milijarditih dijelova sekunde, nema tog atomskog sata na svijetu koji može uloviti magiju sadašnjeg trenutka.

Iako je najmanji djelić vremena nešto neuhvatljivo, cijeli je paradoks naše egzistencije upravo u tome da je sadašnjost zapravo sve što imamo i sve što ćemo ikad imati. Ne možete imati ni prošlost ni budućnost - jer prošlost je otišla u nepovrat, a budućnost još nije došla. Sadašnjost je ovdje i sada te vam pripada bezuvjetno i potpuno. Nitko vam je ne može oduzeti i samo vi odlučujete što ćete s njom učiniti.

Povijuša u priči simbolizira život u materijalnom svijetu. Isto kao što se čovjek u priči čvrsto hvata za granu objema rukama, tako se i mi tvrdoglavo držimo fizičkog svijeta. Nagon za preživljavanje tjera nas da se čvrsto uhvatimo za ono što vidimo i nije nas lako natjerati da popustimo stisak.

Spuštanje niz granu povijuše nema alternativu. Čovjek kojem je za petama tigar nema drugog izbora nego da se spusti niz stijenu. Isto tako i mi od trenutka kad smo došli na svijet nemamo drugog izbora nego da živimo svoj život, od danas do sutra. Stoga granu povijušu možemo tumačiti i kao glavnu komponentu samsare - ciklusa rođenja i smrti.

Par štakora predstavlja protok vremena. Jedan je crne boje, a drugi bijele jednostavno zato što predstavljaju dan i noć.

Štakori nagrizaju granu koja pod njihovim zubima postaje sve tanja i slabija. Tako smo i mi svaki dan svojeg života još malo bliže smrti. Kad grana pukne, čovjek će se sunovratiti u ponor, gdje ga čeka sigurna smrt. Isto tako je i s nama: kad prođe dovoljno dana i noći, fizički život za koji se tako grčevito držimo prekinut će se i doći će trenutak kraja i smrti. Nemamo drugog izbora osim da se suočimo s tigrom koji nas čeka.

Kao što čovjek iz priče pokušava otjerati štakore, tako i mi nastojimo otjerati starost i bolest. Cijele grane industrije posvećene su proizvodnji sredstava koja bi nam trebala pomoći da ostanemo mladi i zdravi ili bar da izgledamo mlado i zdravo. Što sve ne postoji! Vitamini, dodaci prehrani, razni tretmani i vellness programi, hormonske terapije, face lifiing, liposukcija, transplantacija kose, implantacije svega i svačega... Listi nema kraja.

No, baš kao što se štakori uvijek vraćaju i dalje grickaju granu, tako i naše vrijeme ide dalje i neće stati nikome za volju. Unatoč svim našim naporima, vrijeme koje nam je na raspolaganju u ovom smrtnom svijetu ostaje ograničeno.

Jagoda simbolizira čudesnu ljepotu, sreću, energiju i vitalnost sadašnjeg trenutka. Ona je tu, nadohvat ruke onima koji je umiju vidjeti i doživjeti.

7

Iskoračite i stopite se s prirodom. Svjedočite bez riječi geniju taa. Promatrajte stvarnost i beskonačnu igru prirodnih sila oko sebe i u sebi. Od makrokozmičkog do mikrokozmičkog, osjećajte i pratite prisutnost prirodnih procesa kojima upravlja njima inherentna inteligencija koja je posve izvan našeg dohvata.

Svaki trenutak sadašnjosti nudi toliko lijepoga i dobroga cla nam se može dogoditi da pretjeramo uzimajući previše odjednom. U stilu naše priče, možemo reći da je jagoda prepuna preslatkog soka.

Ubrati jagodu znači iskoristiti trenutak. Ako tako postupite, znači da ste svjesni sadašnjosti, da obraćate pozornost na sve što se događa oko vas i da je vaš izbor uroniti u vječni tijek sadašnjosti.

Ubrati i kušati jagodu znači doživjeti svu puninu okusa stvarnosti. Posegnete li za njom, postajete svjesni čudesnosti postojanja, i ljepote koju vidimo kamo god nam pogled svrnuo. Ta spoznaja ispunjava naše srce dragošću i zahvalnošću.

Možda je lakše reći da treba ubrati i kušati jagodu nego to zaista i učiniti. Mnogi među nama manje-više imaju problema da postignu takvo stanje pozornosti koje nam omogućuje da uživamo u svakom trenutku kušajući okuse stvarnosti. Puno je prepreka koje nas u tome ometaju.

Prva prepreka, koju prevlada većina ljudi koji njeguju tao, nedostatak je svjesnosti. Mnogi žive iz dana u dan zabavljeni mislima o prošlosti ili brigama o budućnosti, nesvjesni blaga sadašnjosti koje već jest u njihovim rukama.

Ako se vratimo našoj priči, možemo reći da bi to bilo kao da čovjek na stijeni tako napeto pogledava čas gore, čas dolje da uopće nije opazio da mu pred očima raste sočno voće.

Drugu je prepreku nešto teže zaobići te većina nas naleti na nju prije ili poslije. Da se opet vratimo našoj priči: recimo da je čovjek ugledao jagodu, ali tako se boji tigra koji stoji na vrhu litice i tigra koji čeka u podnožju da uopće nema volje za hranom. Premda odlično vidi jagodu i zna gdje je, ona ga ne zanima i ne želi je ubrati.

Netko tko ima iskustva s ovom preprekom mogao bi sada reći: "Lijepo je shvatiti sve te metafore u priči, ali jedno je shvatiti nešto, a posve drugo to ostvariti. Shvatio sam da bi moj cilj trebao biti da živim u sadašnjosti, ali kako se to radi?"

Priča nas upućuje na odgovor na ovo pitanje. Kad je čovjek na litici ugledao jagodu, ostao se jednom rukom držati za granu, a drugu je pustio i posegnuo za jagodom. U tom su postupku dva bitna elementa: pustiti se i posegnuti.

Jagodu ne bi mogao ubrati da je ostao držati se objema rukama. Držeći se čvrsto objema rukama za granu, jagodu je mogao samo gledati. Da bi došao do slasne nagrade, jedna mu je ruka morala biti slobodna, a drugom je morao pustiti granu.

Isto je tako i u životu. Grana predstavlja našu fizičku egzistenciju u materijalnoj sferi. Čvrsto se držati za nju znači čvrsto se vezivati za materijalne stvari. Tko je tako

8

vezan, ne može se pustiti. I to je jedna od prepreka koja vam sigurno neće dopustiti da uživate u sadašnjem trenutku.

Sve ovo zvuči jednostavno kad se kaže, ali sjetite se koliko ljudi poznajete koji su toliko posvećeni zarađivanju novca ili štednji da nikad nemaju vremena za uživanje u životu. Promatrajte ih i vidjet ćete da se ne mogu opustiti čak ni kad se pokušaju prisiliti na to. Na primjer, kad odu na godišnji odmor, oni neprekidno misle na posao. Kako bi se to reklo u našoj priči, ti se ljudi grčevito drže za granu objema rukama.

Poznajem jednog gospodina koji je opsjednut trgovanjem dionicama. Bio je burzovni mešetar i svake sekunde pratio je promjene na burzi. Kad bi ga neki prijatelj nazvao telefonom, uvijek je znao kad su se na elektronskoj vrpci pojavile brojke koje imaju veze s njegovim dionicama zato što je u takvim trenucima odjednom počinjao govoriti sporije i nešto neodređeno, jer se samo pravio da sluša dok mu je pažnja zapravo bila negdje drugdje. To je jasan primjer koji pokazuje kako vezivanje za materijalno posve onemogućuje uživanje u nečem lijepom i jednostavnom — razgovoru sa starim prijateljima.

Drugi, jednako važan element, jest ispružiti ruku, posegnuti, potražiti. Ugodno je biti na mjestu gdje nam je sve blisko, ali ono nam ne nudi ništa novo. Da bismo ubrali jagodu, treba se odmaknuti od poznatoga i ispružiti ruku prema nagradi koja nam je pred očima, a nije nadohvat ruke.

Manifestacija taa je život, a glavno je svojstvo života rast. Život je neprekidno istraživanje novih područja, iskušavanje novih mogućnosti, odlazak na mjesta na kojima još nismo bili. Činimo li to, vidjet ćemo da je život nešto novo, uzbudljivo i prepuno raznih mogućnosti. Vidjet ćemo da je živjeti u sadašnjosti istovremeno i posve lako i vrlo uzbudljivo.

Tako nas naša priča uči da bismo se, ako imamo poteškoća s time da živimo punim životom i usredotočeni na sadašnji trenutak, trebali zapitati o sljedećem:

• Što su spone koje me vezuju? Za što sam tako vezan da se ne mogu pustiti? Koju sponu sam spreman razriješiti da bih živio punim životom?

• Učim li nove stvari? Upoznajem li nove ljude? Radim li stvari koje dosad nisam radio? Što bi mi bilo zadovoljstvo učiti? Postoji li kakav projekt kojim bi se bilo zanimljivo baviti?

Odgovori na ovakva pitanja uputit će vas na put kojim treba krenuti. Razmislite i planirajte što vam je činiti.

Kad se počne ostvarivati vaš plan da živite usredotočeni na sadašnji trenutak, vidjet ćete da vam je sve lakše i lakše ćete odbaciti misli o prošlosti ili brige o budućnosti. Uživajući sve više u sadašnjosti, uvidjet ćete da neugodne ili čak bolne uspomene ne djeluju više tako na vas te da brige i strahovi o tome što budućnost donosi više ne koče vaše postupke.

Otkrit ćete da je sadašnjost nešto prelijepo što vam se nudi na dar. Čudesan trenutak mira, zadovoljstva, poleta i uzbuđenja. Košarica slasnih jagoda.

9

Shvatit ćete da je jedini uvjet koji morate ispuniti da biste dobili takav dar to da ga prihvatite i u njemu uživate. I bit će vam čudno što postoje ljudi koji ga ne znaju prihvatiti. Neki uopće ne shvaćaju da im se nudi. Ne shvaćaju daje to dar na koji imaju pravo već time što su se rodili i ne shvaćaju njegovu iznimnu vrijednost.

Skupite misli i okrenite se sebi. Vrijeme je da otvorite dar koji ste dobili.

10

(3) Najslasniji objed : Radost je u jednostavnim stvarima Autor:Derek Lin

Na samom početku dvadesetog stoljeća, pred kraj vladavine dinastije Ching, Kina se našla u nemirnim, prevratnim vremenima. Na sceni su se pojavile europske države i ubrzo zagospodarile Kinom svojom superiornom tehnologijom i vatrenom moći. Kineski pobunjenici pružali su otpor stranim silama premda su stranci brojčano bili neusporedivo nadmoćni.

Sukobi su eskalirali do te mjere daje i sam Peking postao poprište krvavog rata. Situacija je postajala sve teža te je bilo opasno da carica Tz'u-hsi i dalje boravi u palači. S pratnjom carske straže i svojih dvorjana, pobjegla je iz grada.

Caricu majku morile su brige i strah od neizvjesnosti. Sto će biti s njezinom palačom? Sto će biti s gradom? Kakva sudbina čeka njezinu zemlju? Nijednom u svojih šezdeset i pet godina Tz'u-hsi nije se osjećala tako jadnom. Činilo se da ih nasilje zbog kojeg su pobjegli iz Pekinga svakog časa može sustići i ugroziti njezinu sigurnost.

Nakon višednevnogputovanja, stigoše do nekog sela, gdje odluče napokon predahnuti i malo počinuti. Umorna od dugog putovanja i ispunjena bojaznima, Tz'u-hsi osjeti da je fizički iznurena, psihički iscrpljena i strahovito gladna. Carica zapovjedi da joj odmah posluže objed.

Seljaci se baciše na pripremu carskog objeda smišljajući što će i skupljajući sve najbolje što su mogli, a nisu imali mnogo. Ovi su ljudi bili siromašni i u njihovim domovima nije bilo ničeg osim najnužnijega. Skupivši odasvud pomalo, pripremiše carici raskuhanu rižu i uz to jelo od usoljenih puževa.

Tz'u-hsi je s velikim tekom pojela ovo savršeno slasno jelo. Zatraži da joj i drugi put napune zdjelicu, a potom i treći put. Nikad u životu nije slasnije objedovala. Iznenađena, radoznalo ih upita: "Kako se zovu ova prefina jela?"

Seljaci su znali da je objed koji su ponudili najjednostavniji mogući, bez imalo finoće i istančanih okusa. No, čak i u teškim vremenima, sve što carica dotakne mora biti dostojno njezina visokog statusa.

Stoga joj odgovoriše ovako: "Vaše Veličanstvo je objedovalo bisernu juhu i tušene oči feniksa."

Carica Tz'u-hsi se sjeti svojih objeda u palači. Svaki je obrok bio raskošna gozba, sa sto dvadeset predjela, finih malih jela koja su za nju s velikom pažnjom i strpljenjem spravljali carski kuhari. I premda su caričini kuhari bili najbolji kuhari u cijeloj Kini, nijedna njihova delicija nikad nije tako godila teku kao ovaj slastan objed koji je netom pojela.

11

Puno dana poslije, kad su borbe stale, Tz'u-hsi se vratila u svoju palaču. Mirna i spokojna u svojem udobnom carskom skrovištu, prisjećala se mučnih dana koje je proživjela. I sjetila se one biserne juhe i onih tušenih očiju feniksa te poželjela da ih još jednom kuša, ali je carski kuhari razljutiše izjavivši da joj to ne mogu spraviti jer za takvo što nikad nitko nije čuo.

Tao

Carica majka nije otkrila tajnu. Njezini su carski kuhari bili bez premca, perfektnih znanja i umijeća, no nisu joj mogli ponuditi onaj bitan sastojak bez kojeg joj više nijedan obrok nije bio onako u slast: glad. Samo je ona jelu mogla dodati taj magičan sastojak s kojim svaka hrana postaje neobično slasno jelo.

Ovo je primjer koji odlično ilustrira p'u, taoističko načelo jednostavnosti. Poput carice majke u svojoj sjajnoj palači i vi i ja živimo u svijetu pretjerivanja i kompliciranosti. Njezinih sto dvadeset predjela isto je što i sve one materijalističke atrakcije, distrakcije i iskušenja koja nam se nude svakodnevno. Kako grabimo po tom obilju probranih i profinjenih delicija, naša osjetila tupe, a apetit slabi, te se pitamo kamo je nestala radost življenja. Gdje je životno veselje?

Upravo o tome govori Lao Tzu u 12. poglavlju Tao te Chinga:

Pet boja zasljepljuje oko.

Pet tonova zaglušuje uho.

Pet okusa otupljuje nepce.

Pet boja, tonova i okusa nisu sami po sebi negativni. Ali mogu postati negativni ako im slijepo povlađujemo zaboravljajući ono što je osnovno i najvažnije u životu. Kad nam se to dogodi, znači da smo se udaljili sa staze umjerenosti i da smo krenuli usuprot struji taa.

To je danas prilično česta pojava. Možda zbog toga što su u suvremenom svijetu naša čula sa svih strana izložena bombardiranju novim izazovima. Lako se zaboravi sreća jednostavnosti. Možda nas nekoliko primjera podsjeti na to koliko je jednostavnost u našoj pravoj naravi.

Razmislimo sada o činjenici da smo okruženi nevjerojatno šarenim izborom kojekakvih pića. U svakom trenutku možemo birati hoćemo li piti vino, pivo, sok, kolu, punč, čaj, mlijeko, kavu, kakao... listi nema kraja. Unutar svake od ovih vrsta napitaka postoji još i nevjerojatno širok raspon raznih okusa i mirisa. Kad sve to zbrojimo, riječ je o stotinama raznih pića smišljenih da se svide našem nepcu. Unatoč tom obilju, kad vaše tijelo treba tekućinu, kad vam je vruće i žedni ste - nakon trčanja ili vježbanja, na primjer - ništa nije slađe popiti nego običnu vodu, najbolji od svih napitaka. Sigurno se svi sjećamo nekog trenutka, a za većinu nas je neki takav bio i nedavno, kad smo s velikim uživanjem pili čistu vodu i osjetili kako nas čudesno krijepi i osvježava.

12

Voda nas krijepi bez dodatka ičega. Bez šećera, kofeina i dodanih okusa. Nije proizvedena iz koncentrata, ne treba joj dodavati ni zrnca ni prah, ne treba je gazirati pod tlakom. Ne treba je homogenizirati, pasterizirati ni fermentirati. Da bismo se napili vode, nisu nam potrebne hrastove bačve, pogoni za punjenje boca, veliki spremnici za vrenje ni termalni izvori. Voda je voda, esencija jednostavnosti, najobičnije i najfinije piće.

Razmislimo i o tome kako putujemo. Svi mi volimo udobnost suvremenog putničkog transporta. Bez obzira na to vozite li se vlastitim autom ili putujete autobusom ili vlakom, činjenica je da ljudi danas mogu do bilo kojeg mjesta doći neusporedivo lakše i brže nego ikad u povijesti. I to ne samo kopnenim putem. Danas puno ljudi svaki čas leti avionom na neki poslovni sastanak ili za godišnji odmor bira krstarenje oko egzotičnih otoka. Pritom prevaljujemo udaljenosti koje u prošlosti nismo mogli ni zamisliti i može se rećii da, ako želimo, možemo zaviriti u bilo koji kutak kugle zemaljske.

I dok tako velikom brzinom jurimo od jedne točke do druge, gotovo da smo izgubili umijeće običnog svakodnevnog hodanja. Više se i ne sjećamo kako lijepo, jednostavno osvježenje nudi jedna obična šetnja te hodamo sve manje i manje.

Šteta, jer šetnja je najbolji način da harmoniziramo tijek energije kroz cijelo naše biće. Hodanjem se približavamo optimalnom zdravlju više nego bilo kojom drugom tjelovježbom.

Dokaz potražite sami. Izađite iz kuće i prošećite pola sata. Kad se vratite, pažljivo promatrajte kako se osjećate. Osjećate se osvježenima i u dobrom ste duševnom stanju te osjećate cirkuliranje energije unutar svojeg tijela i izvan njega. Ako u šetnju krenete napeti i pod stresom, vratit ćete se opušteni - provjerite svoje stanje stišćući i opuštajući šaku i vidjet ćete da ste se opustili. Krenete li u šetnju tužni ili melankolični, vratit ćete se puno vedriji. Krenete li s prvim znacima glavobolje, oni će se do kraja šetnje raspršiti. Usporedite kako se osjećate sada, nakon šetnje, i kako se osjećate nakon što ste se sat vremena vozili do kuće kroz najgoru gužvu.

I medicina potvrđuje da šetnje pridonose dobrom subjektivnom osjećaju i optimalnom zdravlju. Više je znanstvenih studija pokazalo da hodanje dramatično smanjuje rizik od raka i srčanih bolesti. Hodanjeprepolovljuje rizik od šećerne bolesti. Medicina ne poznaje nijedno drugo sredstvo koje bi bilo tako učinkovito. U svojem oduševljenju znanstvenici su hodanje čak nazivali "čudesnim lijekom". Za šetnje koje nam donose toliko toga dobroga nije nam potrebno ništa osim dvije noge koje već imamo. Ne treba nam posebna dozvola, karta, osiguranje ni gorivo. Nitko nam neće presjeći put kad želimo skrenuti na lijevi trak i nitko nas neće zaustaviti zbog prevelike brzine. Kad otkrijete jednostavno zadovoljstvo hodanja, pitat ćete se kako ste uopće mogli zaboraviti taj bitan temeljni aspekt života.

Ako govorimo o načelu p'u, moramo se osvrnuti na šarenilo vidnih i slušnih podražaja koje nam se nudi u suvremenom svijetu. Okruženi smo raznolikim bogatstvom zabave svih vrsta. U bilo kojem trenutku možemo birati hoćemo li slušati glazbu na radiju, CD-u ili iPodu. Biramo hoćemo li gledati televiziju, DVD ili video.

13

Upalimo li televizor, možemo birati hoćemo li gledati vijesti, humorističku seriju, kviz, kriminalističku seriju, sapunicu, dokumentarac, sport... Lista je beskrajna. Ako na televiziji nema ničeg dobrog (a često nam se tako čini), možemo otići u kazalište, na koncert ili možda u kino.

Izbor je takav da se čovjeku zavrti u glavi. U traženju zabave neki ljudi ne znaju postaviti granicu. Poznajem čovjeka koji je cijele vikende provodio u kinu. Kupio bi kartu za prvu predstavu i jednom kad bi ušao u kompleks kina, kriomice je prelazio iz dvorane u dvoranu sve dok na kraju po cijeni jedne karte ne bi odgledao sve filmove koji su tog dana bili na repertoaru. Radio je to zato što je bio jadan i usamljen.

Nismo svi činili takve stvari, ali svi smo učinili nešto što bi se s time moglo usporediti. Kad ste se posljednji put ugnijezdili na kauč i zurili u televizor, prebacujući daljinskim od kanala do kanala, i premda vam je sve bilo užasno dosadno, niste imali snage prekinuti to i ustati? Po mnogo čemu je čovjek koji satima sjedi i vrti po daljinskom nalik usamljenom liku koji cijeli dan prelazi iz jedne u drugu kinodvoranu.

Kad pomislimo koliko se rada i tehnologije ulaže u proizvodnju zabave, nevjerojatno je da sve te raskošne filmske slike i digitalni zvuk visoke kakvoće na kraju samo još više otupljuju naša osjetila. A upravo zbog toga što smo već otupjeli, filmska industrija smišlja i proizvodi sve više krvavog nasilja da bi nas probudila, uzbudila i stimulirala.

A sve se to događa zato što smo okrenuli leđa jednostavnosti, zaboravivši kakva se čudesna ljepota nalazi u običnim svakodnevnim stvarima.

Zaboravili smo na veličanstvenu ljepotu zalaska sunca, blistavi sjaj punog mjeseca na vedrom nebu, anđeosku dražest i »smijeha malog djeteta, toplo iskrenje duše u oku naše drage. Ništa nije jednostavnije na svijetu, a tako je lijepo da se ta ljepota ne može opisati riječima. Nema tih holivudskih specijalnih efekata koji tome mogu parirati.

Zaboravili smo na blagoslovljenu, zlatnu tišinu. Na one dragocjene trenutke kad vam se čini da gotovo čujete svoje misli i kad ste toliko smireni da se možete opustiti i bez riječi sjediniti s taom.

Tišina pjeva pjesmu spokoja i mira bez razglasa i zvučnika, bez CD plajera i iPoda, bez mikrofona i glazbenih instrumenata. A što je melodija nego niz nota između kojih ostaje tišina? Kao što kaže Sting: tišina je možda najljepša glazba.

Ako razmislimo na taj način, ako se sjetimo vode i šetnje, počet ćemo shvaćati da najjednostavnije stvari u životu mogu biti puno moćnije od najkompliciranijih ljudskih tvorevina. To je načelo koje zovemo p'u.

Vidjeli smo kako je moć jednostavnosti bila jača od volje carice Tz'u-hsi. Premda je njezina moć bila apsolutna i bezgranična, zakone prirode nije mogla promijeniti. Da bi okusila sreću jednostavnosti, život joj se morao svesti na najnužnije. A s obzirom na to da ona to nije znala sama, biserna juha i tušene oči feniksa bili su zauvijek izgubljeni i nijedna carska zapovijed na svijetu nije mogla promijeniti tu činjenicu.

14

Ako smo to shvatili, uviđamo da je duhovna istina koju smo spoznali viša i moćnija od apsolutne moći apsolutnog vladara. Prihvatite li tu istinu i primjenjujete li je u svojem životu, bez napora ćete doseći vrijednost koja je iznad svih vrijednosti, a koju naša carica prije stotinu godina nije mogla imati:

Sposobnost istinskog uživanja u životu... do kraja i s velikim guštom!

15

(4) Redovnik i pauk : Preuzimanje odgovornosti za vlastitu sudbinu Autor : Derek Lin

Jednom davno bijaše redovnik koji je izgubio umijeće meditacije. Kad god bi pokušao meditirati, niotkuda bi se pojavio ogroman pauk. I što god učinio, nikako ga nije mogao otjerati.

Iznemogao od uzaludnih pokušaja, redovnik potraži pomoć kod svojeg učitelja. Učitelj mu reče da kad sljedeći put pokuša meditirati, uza se drži kičicu, i ako se pauk opet pojavi, da uzme kičicu i nacrta na pauku krug.

Redovnik učini kako mu je učitelj rekao i pokuša meditirati. Istog trenutka opet se pojavi ogroman pauk. Redovnik postupi kako mu je učitelj rekao i nacrta na čudovišnom pauku krug. Istog časa pauk nestade te je on u miru nastavio meditirati.

Vrativši se iz stanja meditacije, prvo što je ugledao bila je velika crna kružnica na vlastitom trbuhu. Njegov najgori neprijatelj bio je on sam — upravo kako je učitelj i očekivao.

Tao

Jedan od najznačajnijih uvida taa jest da mnogi problemi s kojima se u životu susrećemo dolaze iznutra, a ne iz izvanjskog svijeta. Želimo li riješiti te probleme, moramo najprije prestati za njih kriviti izvanjske sile koje ne možemo kontrolirati i dobro se zagledati u svoju nutrinu. Tek kad shvatimo da je uzrok naše nesreće u nama, možemo početi razmišljati na fundamentalno drukčiji način i unijeti u svoj život neke stvarne promjene.

Jedna istinita priča iz stvarnog života odličan je primjer ovog učenja. Na nogometnoj utakmici u kalifornijskom gradu Monterey nekoliko se ljudi otrovalo hranom. Liječnik koji ih je pregledao i utvrdio dijagnozu otkrio je da su svi kupili sok iz određenog automata te je zaključio da je uzrok trovanja nešto u tom automatu. U želji da što prije pokuša spriječiti da oboli još ljudi, tu je informaciju proslijedio najavljivaču, koji ju je odmah pročitao pred mikrofonom.

Gotovo istog trena na stadionu je izbila panika. Mnogi su se sjetili da su i oni uzeli sok iz istog tog automata. Neki su povraćali, neki padali u nesvijest, mnogi kojima je pozlilo objašnjavali su svima oko sebe da su sokovi u tom i tom automatu pokvareni. Došla su ambulantna vozila s liječnicima i bolničarima te otpremila bolesne do najbliže bolnice, probijajući se kroz opći kaos koji je nastao na stadionu.

Nakon mnogih drugih pretraga, liječnik je utvrdio da izvor problema ipak nisu bili sokovi iz automata nego nešto posve drugo. Dakle, svi kojima je na stadionu naglo pozlilo razboljeli su se ni od čega!

16

Kad je ta vijest javljena u bolnicu u koju su oboljeli otpremljeni, odmah je imala snažan i neposredan učinak na pacijente sa stadiona. Prva reakcija bila je nevjerica, zatim su tu informaciju nevoljko prihvatili, i na kraju su se osjećali mnogo bolje. Svi simptomi bolesti netragom su nestali i uskoro su svi pušteni iz bolnice posve zdravi.

Ova istinita priča pokazuje nam kako nešto u što vjerujemo snažno utječe na stvarni svijet, u ovom slučaju na tjelesno zdravlje navijača na stadionu. Je li bolest bila manje stvarna zbog toga što je uzrok bolesti bio umišljen? Ne, oni su zaista povraćali i ostavili na tribinama stvarni nered koji su čistači morali počistiti! Da je liječnik i dalje bio uvjeren da je uzrok obolijevanja sok iz automata i da nitko nije utvrdio da nije tako, bi li oni i dalje bili bolesni i nastavili se liječiti U bolnici?

Možda bismo ovu priču mogli shvatiti kao pouku o moći uma. To je moć koju svi imamo, ali malo nas je zna koristiti. Može nam donijeti patnju i jad, a može i riješiti naše probleme. Sve ovisi o tome hoćemo li ovu istinu shvatiti i šio ćemo s njom učiniti.

Razmislimo o svojem životu imajući na umu ovu pouku. Jesu li naši problemi zaista takvi da su izvan naše kontrole? Ili nam se to samo čini? Što smo učinili ili što nismo učinili, da su se ti problemi uopće pojavili u našem životu? Znamo li da već imamo moć da ih riješimo? Znamo li da nam je ključ već u rukama?

17

(5) Orijaška ptica Peng : Polazak na veliko duhovno putovanje

Autor:Derek Lin

U pustom Sjevernom moru živi jedna riba. Zove se Kun. Kun je orijaška riba dužine koja premašuje nekoliko tisuća kilometara. Nitko zapravo ne zna njegovu veličinu.

Kun se pretvara u pticu. Ptica se zove Peng. Peng je orijaška ptica. Tako je velika da nitko zapravo ne zna njezinu veličinu. Nevjerojatan raspon njezinih krila premašuje nekoliko tisuća kilometara.

Kadzapušu snažni vjetrovi, more se uzbiba visokim valovima. Vjetar je tako snažan da s njim čak i ptica Peng može poletjeti.

Kad divovska ptica Peng raširi krila, morska se voda diže uvis tri tisuće kilometara. Krila stvaraju uraganski vrtlog koji pticu Peng može podići devedeset tisuća kilometara u nebo.

Ptica Peng je raširila krila i leti. Krila su joj ogromna poput oblačina na nebu. Leti prema Južnom moru – rajskom oceanu svjetla.

Daleko dolje u dubini, cvrčak i ptičica smiju se letu divovske ptice Peng. Ptičica reče: "Ja letim kad poželim, a kad mi je dosta letenja, sletim na granu. Kad ne mogu letjeti jako visoko, spustim se na tlo. Kakvog smisla ima popeti se devedeset tisuća kilometara u visinu i odletjeti do Južnog mora?"

Tao

Ova priča veličanstven je početak remek-djela kineske književnosti Chuang Tzua. Oslikava početak putovanja jednog mitskog bića koje uzbuđuje maštu.

Kun je simbol duše u početnom, nedirnutom stanju. Kunova ogromna veličina predstavlja ogromne mogućnosti koje svi posjedujemo. Sjeverno more je početna točka. Neprivlačno je, hladno i pusto i u njegovim mutnim dubinama ne nalazimo ništa. Plivamo doslovno u mraku, naslijepo. Ograničeni smo i na neki način osuđeni na to mjesto.

U Sjevernom moru ima i drugih riba, ali puno manjih. To su ribice koje žive svojim običnim životom i ne znaju da iznad njihovih voda postoji i neki drugi veliki svijet. Te ribice nikad nisu vidjele ono što mi vidimo - nebo visoko iznad nas. I ove će ribice jednom porasti i, kad budu veće, počet će ih zanimati čudnovat svijet izvan mora. No zasad ste vi jedina ribica u moru koja se za takvo što zanima.

I onda se jednog dana dogodi velika promjena. Kun je doživio čarobnu transformaciju. Duša je dostigla kritičnu masu i to je potaknulo lančanu duhovnu reakciju. Riječ je o potpunoj transformaciji, fundamentalnoj, koja ne podrazumijeva samo fizički rast kao do tada. Krljušti su postale pera, peraje su postale krila. Mijenja se priroda duše, a s njom dolaze nova pravila.

18

Povratak nije moguć: riba Kun može se pretvoriti u pticu Peng, ali transformacija u obrnutom smjeru nije moguća. Kad duša sazrije, nema više povratka u djetinjstvo. Ono što ste spoznali ne možete više ne znati i stoga je nemoguć povratak u prijašnje stanje.

Ova fantastična metamorfoza ima cilj: Peng treba biti pripravan za dalek put. Letjet ćete daleko, do Južnog mora, gdje vlada toplina i svjetlo. Putovanje ptice Peng simbol je vaše svete dužnosti u životu. To može biti kretanje prema višim stupnjevima duhovnog razvitka, ili možda nakana da u ljubavi date sve od sebe, ili možda želja da se prisnije povežete s ljudima premošćujući ponore koji razdvajaju ljude. Bez obzira na to za što se osjećate pozvanima u životu, ovo putovanje do rajskog mora zahtijeva da mu posvetite nešto više i veće od sebe. Ta je posvećenost odlika vrsnoće i neiscrpan izvor samoispunjenja.

Jednog dana doći će i taj trenutak. Zapuhat će silni vjetrovi i Peng će se podići uvis. To se vaša duša uzdiže iznad svijeta koji ju je ograničavao i sputavao. Ptica Peng diže se visoko u nebo iznad mora, koje joj više nije potrebno. Obuzima vas osjećaj slobode, osjećate veliku energiju. Raskinuli ste spone i izašli iz svoja četiri zida.

Vjetrovi koji omogućuju uzlet globalni su megatrendovi koji na razne načine, očite i manje očite, utječu na naše živote. Živimo u takvom spletu veza u kojem danas suvremenim vrstama komunikacije i transporta postaje sve lakše spojiti Istok i Zapad. Njihov spoj stvara fantastično moćnu sinergiju. Vjetar puše sve brže zahvaćajući čitav svijet. Primiče se trenutak početka putovanja.

Let ptice Peng veličanstven je prizor, ona leti fantastičnom brzinom i na fantastičnoj visini. Toliko je visoko da kad pogleda dolje, svijet je samo daleka plavičasta izmaglica.

Kad uzletite i započnete svoje osobno putovanje, jedna od stvari koje će se nepovratno izmijeniti jest vaša perspektiva. Vaša sveta životna dužnost širi vaše poglede. Vidite više i misli vam sežu dalje nego prije. To je nužno jer širi planovi zahtjevaju i širi pogled, a široka krila vaše nakane podigla su vas daleko iznad običnog. Iz te točke gledišta, svakodnevna sitna natezanja i uzrujavanja jednostavno vam više ne djeluju onako važno kao prije.

Cvrčak i ptičica su bića koja jednostavno ne mogu pojmiti vaše ciljeve i motive. Na svojem ćete putovanju sresti puno takvih. Preduboko su zaglibili u materijalnom svijetu. Bave se nevažnim i neposrednim sitnicama i sav njihov trud sastoji se u tome da izdrže nekako do kraja dana, odu kući i i izvale se u fotelji.

Cvrčak i ptičica imaju ograničenu perspektivu. Oni se slabo bave razmišljanjem o duhovnim stvarima, a ako se pred njima slučajno potakne razgovor o takvom nečem, zadovoljit će se nekim otrcanim primjedbama. Više od toga oni, doslovno, ne mogu. Tražite li od njih da krenu više, mogu se samo strmoglaviti natrag na zemlju. Tek kad im se percepcija promijeni i kad počnu vidjeti ono što vi vidite, tek tada će shvatiti što vi radite. Do tog trenutka možete očekivati samo zbunjenost, a možda i podsmijeh. Na kojoj ste točki svojeg velikog putovanja? Neki među vama možda su se već uzdigli uvis i lete prema Južnom moru. Neki možda čekaju povoljan trenutak za uzlet. Ostali,

19

a riječ je vjerojatno o većini, i dalje plivaju Sjevernim morem mašući slijepo rukama, ne pokušavajući nikad vidjeti što sve mogu.

Bliži se trenutak polaska, veliki Kune. Jesi li spreman za metamorfozu?

20

(6) Rajska glazba : Slušati univerzalnu simfoniju taa Autor:Derek Lin

Nanguo Ziqi je sjedio na stolici oslonjen o stol. Zabacio je glavu unazad, duboko udahnuo i ušao u transcendentno stanje. Njegov ga učenik Ziyou upita: "Umireno tijelo može biti poput suha drva; može li umiren um biti poput izgorena pepela? Učitelju, danas se doimate drukčije? Zbog čega?"

Ziqi odgovori: "Dobro pitanje! Danas sam odbacio svoj egocentrični kut gledanja. Znaš li što to znači? Čuo si ljudsku glazbu, ali nisi čuo zemaljsku glazbu. A ako si čuo i zemaljsku glazbu, nisi čuo rajsku glazbu!"

Ziyou reče: "Učitelju, recite mi kakva je to glazba."

Ziqi reče: "Kada velika zemlja diše, to nazivamo vjetrom. Kada vjetar puše, svi otvori zemaljski stvaraju veliku buku. Nisi li i ti čuo zavijanje? Pogledaj stabla na planini, visoke stare krošnje s mnogo otvora, poput nozdrva, usta, uha, poput čašice, poput pera, poput mlinskog kamena, poput duboka bunara, poput plitka jezerca. To je huk vode koja preskače, strelice koja je odapeta, prekoravanja, disanja, vikanja, vrištanja, smijanja, uzdisanja. Sam vjetar odsvirao je jednu notu, slijedi je svojom notom netko drugi, pa treći i nastaje harmonija. Povjetarac nježno šapće, vihor glasno urliče. Kad moćni vjetar stane, svi otvori zemaljski ušute i posve su tihi. Nisi li vidio kako se grančice i lišće i dalje njišu i kad vjetar utihne?"

Ziyou reče: "Zemaljska glazba nastaje u svim tim brojnim otvorima u prirodi; ljudska glazba nastaje u tijelu frulice i drugih glazbenih instrumenata. A rajska glazba?"

Ziqi odgovori: "Te tisuće i tisuće raznih zvukova nastaju zbog različita oblika otvora kroz koje puše vjetar. Što ih je načinilo tako različitima? Što misliš, što je aktivirajuća sila koja stoji iza svega toga?"

Priča tako završava jer je učitelj Ziqi namjerno izbjegao opisati rajsku glazbu da bi to njegov učenik sam pokušao.

Govoreći o zemaljskoj glazbi, učitelj Ziqi nam kaže da je glazbeni instrument koji je stvara sama divljina, odnosno priroda. Kad u divljini zapuše vjetar, to je kao kad čovjek zasvira frulu. Povezuje ih osnovna ideja da glazba nastaje kad određena vrsta sile prođe kroz mnoštvo njezinih otvora. To se događa kad dah svirača prolazi kroz rupice na frulici jednako kao i kad vjetar zapuše kroz prirodne udubine i pukotine.

Podignemo li ovu metaforu na višu razinu, uviđamo da je i cijeli univerzum glazbeni instrument. I da postoji jedna sveprisutna sila koja prolazi kroz sve što postoji, svako živo biće, pa tako i kroz sva ljudska bića.

21

Za razliku od daha ili vjetra, ova sila ne pokreće zrak. To je kozmički vjetar koji predstavlja živu, dinamičku snagu stvaranja i evolucije. To je sila koja je iza svega i sve pokreće, i kako ta sila prolazi kroz nas i kroz sve što nas okružuje, stvara prelijepu glazbu, virtuoznu simfoniju veličanstvenih razmjera.

Ta rajska glazba nije zvuk na kakav smo navikli. U njoj postoji ritam, melodija, harmonija i sve drugo tipično za glazbu, ali ovo nije glazba koja se sluša. Ona nalazi izraz u ljepoti prirode, u rođenju i smrti zvijezda i zvjezdanih galaksija, u jednostavnosti i dostojanstvenosti ljudskih ideala. I vi i ja smo članovi univerzalnog orkestra koji stvara ovu rajsku glazbu. Mi smo i glazbenici koji je izvode i njihovi instrumenti. Kad kroz nas struji esencija taa, izviru nečujni tonovi i stapaju se u transcendentalnu pjesmu. Ta je pjesma najčišći izraz duše.

22

Dio drugi – NA POSLU

Autor : Derek Lin

Jedna je od najčešćih zabluda da mudraci poznavatelji taa žive kao pustinjaci. Nekoma se možda upravo zato i sviđa jer vjeruju da je tao bijeg od civilizacije. Možda bi se takvi i iznenadili da vide kako istinski mudraci poznaju sve aspekte života – i gradove i sela i uredski svijet i svijet šume.

Mnogi ljudi rad smatraju nužnim zlom - treba raditi da bi se preživjelo - ali oni koji istinski njeguju tao razmišljaju o radu kao o pravoj prilici koju treba njegovati. Tokom jednog običnog radnog dana čovjek može naučiti bezbroj lekcija. Oči koje su naučile opažati tao svugdje vide tao - za konferencijskim stolom, oko automata za vodu, u razgovorima s kolegama i tako dalje.

Tao učenja izvrsno se može primjeniti na svijet rada. Tao je savršen alat koji će nam pomoći u situacijama :

• kad se nađemo pred preprekom i kad smo doživjeli promašaj

• pred nepredvidljivim obratima na tržištu

• na udaru kritike šefa, kolege ili klijenta

Njegovanjem taa stječemo vještine koje će nam pomoći da postignemo uspjeh. Među njima su :

• kontroliranje gnjeva i preusmjeravanje u nešto konstruktivnije

• odlučno napredovanje prema cilju korak po korak

• nezamjeranje onima koji su nam nanijeli štetu, hotimice ili nehotice

• objektivnost, nepristranost i sposobnost da stvari sagledamo i sa drugog kuta

• fleksibilnost za neprekidne promjene

• sposobnost da slušamo druge s chijem - duhovnom energijom - kako bismo postigli višu razinu razumijevanja

23

(7) Magarac : Što učiniti kad nam se dogodi nešto loše ?

Autor:Derek Lin

Jednom davno, u drevnoj Kini, u jedno selo stigla je obavijest da je upravitelj pokrajine selu zapovjedio da sagrade hram u počast caru. Stignu li ga sagraditi do roka koji im je odredio, upravitelj će ih lijepo nagraditi.

Na mjestu odabranom za gradnju hrama bijaše bunar. Prije nego sto započnu graditi hram, trebalo je bunar zatrpati. Dovedoše magarca koji će prenijeti košare pijeska i blata pomoću kojih to mišljahu obaviti.

No nesretnim slučajem magarac je stao preblizu otvorenom bunaru, okliznuo se i pao u njega. Seljani ga bezuspješno pokušavahu izvući iz vode. Nakon mnogo uzaludnih pokušaja, shvatiše da će izgubiti previše vremena ako ga nastave spašavati.

S obzirom na rok koji im bijaše zadan, seljani odlučiše žrtvovati magarca. Nastaviše bacati lopatama pijesak i blato u bunar, uvjereni da ne mogu ništa drugo nego zakopati živo magare.

Kad je magarac uvidio što oni rade, počne tužno zapomagati. Seljani su ga čuli, ali se nisu obazirali. Vrijednost ovog magarca bila je ništavna prema vrijednosti nagrade koja ih je čekala te oni nastaviše zatrpavati bunar.

Nakon nekog vremena magarac utihnu. Seljani se začudili što je sada bilo. Je li magare već uginulo? Ili je odustalo? Što se dolje zbiva?

Radoznali zaviriše u bunar. Na dnu bunara čekao ih je iznenađujući prizor: magarac je bio živ i zdrav. Kako su oni na njega bacali blato i pijesak, tako ih je on stresao sa sebe i zatim dobro izgazio papcima dok se tlo oko njega nije sleglo i otvrdnulo, a on svaki put stao još malo više.

Na kraju je stajao dovoljno blizu vrhu bunara. Odrazivši se snažno, magarac iskoči iz bunara. Seljani u čudu gledahu kako odlazi kaskajući visoko podignute glave.

Tao

Nismo li i mi ponekad nalik ovom magarcu? Svima nam se događa da se nekad osjećamo stiješnjenima u kut, u zamci iz koje ne možemo izaći, dok nam po glavi padaju pijesak i blato.

Kad nas u životu zadesi nesreća, često nam je prva, impulzivna reakcija da se žalimo na svoju zlu sudbinu. Pitamo se zašto se to uvijek nama događa i čime smo to zaslužili.

Kao ni magarac svojim tužnim zapomaganjem, tako ni mi svojim žalopojkama nećemo postići ništa. Pijesak i blato nisu prestali padati po nama. Samosažaljenje ili srdžba to ne mogu promijeniti.

24

U našoj je priči magarac uvidio da mu zapomaganje neće pomoći. U stvarnom životu mnogi među nama nisu tako pametni. Iako znamo da od toga nema koristi, ipak jadikujemo, žalimo se i puni smo gorčine.

To se može ponavljati poput začaranog kruga, jer uzrujavanje i žalopojke vode u još veće uzrujavanje i žalopojke. Jednom kad smo se našli u tom kolu, nema mu kraja ni konca jer se više ne snalazimo. Začarani krug negativnosti ne daje nam daha da stanemo i smislimo nešto pametno.

Jedan od načina na koji ga možemo prekinuti jest shvatiti da svoju sudbinu jednim dijelom oblikujemo sami - i dobru i lošu. Sjetite se kako je u našoj priči pijesak i blato do bunara donio upravo magarac. Bez obzira na to je li on pritom znao što čini, ironična je činjenica da je upravo on na svojim leđima donio problem zbog kojeg je poslije tako požalio.

Imam jednog prijatelja koji non-stop priča o tome kako mu je život postao hrpa jada. Radio je u velikoj moćnoj tvrtki i bio je pod stalnim pritiskom. Bio je okružen brojnim suradnicima, ali nije se sa svima dobro slagao. "Stiješnjen sam u kut", znao je reći, "i znam da iz ovoga moram izaći, ali ne znam kako."

Potpuno je zanemario činjenicu da je prije puno godina on bio taj koji se javio na natječaj za to radno mjesto. U to doba cilj mu je bio zaposliti se upravo u nekoj takvoj velikoj, moćnoj tvrtki, pa se grčevito borio da bi baš on dobio posao nastojeći se nametnuti ispred ostalih kandidata i u toj je borbi zaista i pobijedio. Dakle, barem je jednim dijelom sam odgovoran za ono što mu se poslije dogodilo.

Stoga se nemojmo pitati: "Čime sam ja to zaslužio?" nego se zapitajmo: "Sto sam ja učinio da se to dogodi?"

Kad se trgnemo i prestanemo žaliti sami sebe, moramo shvatiti da sve što postoji ima neku vrijednost - pa tako i sve ono što smatramo "lošim". Što god da nam se dogodi u životu, uvijek iz toga nešto možemo naučiti. I uvijek postoji način da negativno iskustvo pretvorimo u pozitivno.

Zatim se moramo pozabaviti nesrećom koja nas je snašla. Moramo je stresti sa sebe kao što je magarac stresao pijesak i blato. To ne znači odmahnuti rukom i zaboraviti. Što god se događalo, treba razumjeti što je posrijedi i prihvatiti, samo to nemojmo shvaćati kao napad na nas. Seljani su nastavili ubacivati lopatama pijesak i blato jer su za to imali svoje razloge, a ne zato što su mrzili magarca. Isto tako, kad nam se dogodi nešto loše, to nam se ne događa zato što se cijeli svijet urotio protiv nas. To nije napad na nas.

Nakon toga negativan događaj, što god on bio, treba okrenuti u svoju korist. Magarac je pijesak i blato iskoristio kao građevni materijal. Tako i mi možemo neki negativan događaj iskoristiti kao sirovinu za gradnju ili kultivaciju duhovnog. Evo nekoliko primjera:

• Netko vam je uputio oštru kritiku? Koliko god vas je zaboljela, moguće je da u kritičnoj primjedbi koja vam je upućena postoji i zrnce istine. Ako je tako, kritika vas zapravo upozorava na to što možete poboljšati. Ako nije istinita, bezrazložan napad

25

iskoristite kao priliku da vježbate odmaknuti se od stavova i sudova koji nisu konstruktivni.

• Netko vam je stao na put? Evo vam prilike da pokušate biti čvršći i odlučniji, a i fleksibilniji dok razmišljate o tome kako zaobići prepreku.

• Netko vas je ostavio na cjedilu ili nije ispunio obećanje? Iskoristite to kao priliku da naučite biti nezavisniji i samopouzdaniji. Ipak se na kraju možemo osloniti samo na sebe.

• Netko o vama širi gadne i neistinite glasine? Ne zaboravite da možete živjeti i na takav način da ovakvim glasinama nitko ne bi povjerovao. Osim toga, možda je ovo baš dobra prilika da vidite kakvi vas ljudi okružuju i tko su medu njima vaši pravi prijatelji.

Gledamo li takve situacije iz ove perspektive, vidimo da ne postoji ništa što nam na neki način ne bi moglo biti korisno. Mogli bismo čak reći da je sve što se događa "dobro" jer nam sve donosi neko dobro. Bez obzira na to koliko pijeska i blata pada po nama, stresimo ga, stanimo nogom na njega i popnimo se još malo više.

Sto više tako radimo, to nam bolje ide. Svaka negativnost samo je još jedan kamen na koji možemo stati. Svaka neugodnost pomaže nam da se popnemo više, sve dok ne dosegnemo visinu na kojoj su taoistički mudraci koji se prema svakoj pojavi odnose s jednakom sabranošću i mirnoćom. Počeli smo pronicati u njihovu tajnu!

I kao što je na kraju magarac iskočio iz bunara, tako ćemo i mi odbaciti blato i pijesak. Negativnosti i neugode nemaju nad nama nikakvu moć, blato kao da uopće ne postoji. Kad smo se vinuli, tamnica u kojoj smo bili zatvoreni ostala je duboko ispod nas.

Nismo više zatvoreni u bunaru!

26

(8) Nesreća i velika sreća : Mirno prihvaćanje životnih uspona i padova

Autor:Derek Lin

Daleko na sjeveru drevne Kine, uz samu granicu, živio je čovjek koji je uzgajao naročito vrsne konje. Mnogi su znali za njega, a zvali su ga Sai Ong — njegovo ime znači "stari graničar .

Jednog dana, iz neznanih razloga, jedan je njegov konj pobjegao i prešao na teritorij plemena Hu s druge strane Velikog zida. Pleme Hu i Kinezi bijahu u neprijateljskim odnosima te su svi zaključili daje zauvijek ostao bez konja.

Narodu koji živi uz granicu konji su dragocjeni te su njegov nestanak smatrali velikim financijskim gubitkom. Mnogi su svratili do Sai Onga da mu izraze sućut i čudili se kako je Sai Ongov stari otac posve miran kao da ga se sve to nimalo ne tiče.

Iznenadiše se kad starac reče: "A tko kaže da ovo nije velika sreća?"

Puno mjeseci poslije, konj se pojavi u svojoj štali, a sa sobom je doveo još jednog konja, krasnog predstavnika pasmine koja se uzgajala u plemenu Hu. Tako je Sai Ong odjednom udvostručio svoje bogatstvo. Mnogi su svratili do njihove kuće da se dive novom konju i čestitaju mu, no ni ovaj put njegov stari otac nije pokazivao veliko oduševljenje. Starac je rekao samo jednu rečenicu: "Tko kaže da ovo ne može biti nesreća?"

Sai Ongov sin je volio jahati i s užitkom je uzjahao novog konja. No na jahanju mu se dogodila nezgoda, pao je s konja i slomio nogu. I opet seljani dolazili u posjet tješiti obitelj i opet se čudili kako je djed posve miran. Kao i prošli put, rekao je samo jednu rečenicu: "Tko kaže da ovo ne može biti velika sreća?"

Godinu dana poslije, pleme Hu okupi sav svoj narod, prijeđe granicu i ude u Kinu. Svi mladi muškarci sposobni za borbu pozvani su u vojsku i dobili su oružje da brane svoju zemlju. Nizala se bitka za bitkom, bilo je puno mrtvih i ranjenih. Devet od deset stanovnika pograničnog područja poginulo je u tom ratu.

Sai Ongov sin nije mogao u rat zbog slomljene noge. Tako je ostao pošteđen grozne sudbine i obitelj je preživjela rat ostavši na okupu.

Stoga, sreća može postati nesreća, a nesreća može postati velika sreća. Izmjenjuju se neprekidno; sudbina je ponor bez dna.

27

Tao

Vjerno smo prepričali ovu staru kinesku priču iz drevne zbirke Huainanzi. Priča je klasik i utkana je u kinesku kulturu. U Kini je tako općepoznata da je iz nje izvedena čak i jedna uzrečica: "Sai Ong je ostao bez konja. Tko zna, možda je to velika sreća?"

I uzrečica je naročito prikladna kad se nađete u tako nezgodnoj situaciji da vam se čini da se sve urotilo protiv vas. Kad se osjećate jadno, obeshrabreno i beznadno, ova uzrečica podsjeća na činjenicu da nije sve onako kako se na prvi pogled čini.

Mudraci nas uče da se sve događa s razlogom. Povremeni porazi i razočaranja kriju u sebi i zlatno zrnce pouke koju iz njih valja izvući. Baš kao što najprije morate čučnuti da biste skočili više, tako će vam i trenutačno poniženje zapravo dati energiju potrebnu da biste preskočili prepreku pred kojom ste se našli. I tko onda može reći da se u negativnom iskustvu ne krije pozitivno iskustvo?

Za tao je najhitnija ravnoteža, pa treba pogledati i drugu stranu ove pouke, jer je jednako vrijedna i važna. Uči nas da ne treba gubiti hrabrost i prepustiti se nemoći. I lice i naličje novčića jednako vrijede. To znači da se, kad u životu naiđemo na nešto što nam se čini srećom, ne bismo smjeli gubiti od sreće i uzbuđenja da ne bismo zaboravili činjenicu da se u svakoj sreći krije i zrno nesreće. Poslije oblaka dolazi sunce, kaže se, a isto se tako može reći da poslije sunca dolaze oblaci. Ili, kako to kaže poglavlje 58 Tao Te Chinga:

Na nesreću se sreća oslanja a u sreći se nesreća skriva.

Jin sadrži jang, jang sadrži jin.

U svakom neuspjehu krije se zametak budućeg neuspjeha, u svakoj pobjedi skriven je uzrok budućeg poraza. Zato Sai Ongov otac ne osjeća strah kad čuje loše vijesti, kao što ne osjeća pretjeranu radost kad čuje ono za što su svi uvjereni da je sretna vijest.

28

(9) Vukovi : Kako se najbolje postaviti prema negativnim osobinama ?

Autor:Derek Lin

Učitelju, morate mi pomoći", reče posjetitelj. "Ne znam više što da radim."

"A u čemu je problem?" upita mudrac.

"Problem je u tome što jedva obuzdavam svoj bijes", reče posjetitelj. "Kad su ljudi jednostavno takvi. Kritiziraju druge ljude, a pritom uopće nisu svjesni vlastitih mana. Ja ne želim nikoga kritizirati, ne želim biti isti kao oni, ali mi to jako smeta."

"Shvaćam", reče mudrac. "Samo da te nešto pitam: nisi li ti onaj mještanin koji je prošle godine jedva umakao smrti?"

"Jesam", potvrdi posjetitelj. "Bio je to strašan događaj. Zašao sam predaleko u šumu i naišao na čopor gladnih vukova."

"I što si učinio?"

"Popeo sam se na stablo čas prije nego što su me vukovi opkolili. Bili su ogromni, začas bi me rastrgli na komade."

"I ostao si čučati u krošnji?"

"Jesam. Znao sam da neću dugo moći bez vode i hrane, pa sam odlučio pričekati trenutak kad neće obraćati pažnju na mene. Kad se ukazala prilika, skočio sam, potrčao što sam brže mogao do sljedećeg stabla i popeo se na granu čas prije nego što su me opkolili, i tako od stabla do stabla."

"Bio si u velikoj muci."

"Jesam. Sve skupa je trajalo dva dana. Bio sam siguran da neću ostati živ. No, imao sam sreću, kad sam prišao bliže selu, naišla je grupa lovaca. Vukovi su se razbježali i ja sam spasio glavu."

"Samo me jedna stvar zanima", reče mudrac. "Jesu li te vukovi u bilo kojem trenutku uvrijedili?"

"Molim? Kako uvrijedili?!"

"Uvrijedili. Je li ti se ponašanje vukova činilo uvredljivim?

"Naravno da nije, učitelju. Takvo što ne bih nikad pomislio."

"Zašto ne? Pa samo su gledali kako da te ugrizu, zar ne? Htjeli su te ubiti, zar ne?"

29

"Da, ali to su vukovi! Vukovi su jednostavno takvi. I bilo bi glupo da se zbog toga vrijeđam."

Tao

Mnogi kritiziraju druge ljude ne misleći pritom na činjenicu da ni sami nisu bez mana. Moglo bi se reći da smo ponekad svi skloni takvu ponašanju. Na neki način, recimo to tako, u svima nama živi gladni vuk iz priče.

Ako se nađemo duboko u šumi i naiđemo na vukove koji su nas opkolili i spremaju se na napad, bilo bi glupo stajati i čekati ih. Treba spasiti glavu i pobjeći što je prije moguće. Isto tako, ako nas netko kritizira i govori ružne stvari o nama, nemojmo samo stajati i gledati. Treba spasiti glavu i stoga se udaljimo od njih što je prije moguće, a ako se ne možemo maknuti, branimo se na neki drugi način. Najvažnije je pritom znati da se možemo mirno odmaknuti a da se pritom ne osjećamo napadnutima i da nas to ne vrijeđa, jer zašto bismo se vrijeđali kad su ti ljudi jednostavno takvi. U prirodi im je da sude i kritiziraju druge ljude i bilo bi zaista preglupo da se zbog toga vrijeđamo. I besmisleno da se ljutimo.

Kad se sljedeći put pojave ti gladni vukovi u ljudskoj koži, ne zaboravite: ljudi su jednostavno takvi - baš kao što je rekao posjetitelj u našoj priči.

30

(10) Meko je moćnije od tvrdog : Usmjeravanje energije u stvaranju unutarnje snage

Autor:Derek Lin

Jednog dana, mudraca posjeti mladić koji se odmah stane gorko žaliti na svoj posao u lokalnoj trgovini.

"Gazda uopće ne cijeni moje znanje", ispriča mudracu. "Ne dopušta mi autoritet koji zaslužujem i ne obazire se na odlične ideje koje mu predlažem. Dojadio mije taj njegov bezobrazluk. Otići ću k njemu u ured, reći ću mu u lice sve što mislim i dati otkazi"

Mudrac ga upita: "Koliko znaš o poslovanju te trgovine? Znaš li kako bilježe prihode i rashode, kako rade inventuru?"

"Ne znam, zašto pitate?"

"Ako sada daš otkaz, oni to uopće neće smatrati velikim gubitkom zato što nemaš vrijedno znanje. Ako ti je do osvete, bio bi ti bolji plan da najprije naučiš što više možeš o poslovanju i onda im daš otkaz. Iskoristi ih kao priliku da se usput besplatno školuješ. Kad nakon toga odeš, svima će biti strašno zao što odlaziš, a ti ćeš otići bogatiji za sve njihove poslovne tajne."

"Izvrsna ideja", reče mladić. "Bit će im žao kad vide prema kome su se ponašali s takvim prezirom. Pokazat ću ja njima!"

Plan je mladić zaista i proveo u djelo. Svaki slobodan trenutak tijekom dana diskretno je koristio da što više nauči o poslovanju. Rijetko je odlazio na pauzu i ostajao je posljednji na poslu, koristeći sve to vrijeme da bi usavršio novostečeno znanje.

Godinu dana poslije, sretoše se mudrac i mladić na tržnici i mudrac ga pozdravi: "Kako napreduje tvoj osvetnički plan? Jesi li naučio dovoljno da im daš otkaz?"

"Jesam, naučio sam, ali... u međuvremenu se moj šef potpuno promijenio, postao je drugi čovjek! Cijeni moj rad i često me hvali. U ovih nekoliko mjeseci mi je povjerio i više važnih zadaća, a dobio sam i povišicu! Sve se promijenilo... Zaista nema razloga da im dam otkaz!"

Tao

Dogodilo se točno kako je mudrac predvidio. Mudar čovjek je znao da razlog zbog kojeg mladić ne uživa poštovanje kolega i svojeg šefa možda nije to što su oni grozni i bezobrazni, nego to što mladić još ne zna raditi i ne posvećuje se dovoljno poslu. Mladić tih svojih nedostataka nije bio svjestan. Vjerovao je da zaslužuje više nego što dobiva.

31

U poglavlju 24 Tao Te Chinga takva se uvjerenja opisuju riječima:

Tko se opravdava, ne stječe slavu. Tko se hvalisa svojim sposobnostima, ne pripisuju mu se zasluge.

Jasna je Lao Tzuova poruka: oni koji se opravdavaju, oni koji uvijek smatraju da imaju pravo, ne stječu poštovanje ni divljenje drugih; oni koji sami sebe neprekidno hvale, ničime ne zaslužuju pohvale. I to su razlozi zbog kojih mladić nije bio uvažavan kao što je vjerovao da bi trebao biti.

Koliko se možemo prepoznati u ovom opisu i vi i ja? Možda smo uvjereni da smo mi ipak pametniji od ovog mladića, ali ankete koje se provode dosljedno pokazuju da većina ljudi osjeća prezir prema svojim šefovima. Ljudi se često vole požaliti na šefa ili upravu poduzeća, a puno ih je koji svako malo pomišljaju na otkaz.

Naša je kultura kultura konflikta i skloni smo tome da na silu odgovaramo silom. Ako netko vikne na nas, vikat ćemo i mi još jače. Ako osjetimo da nas netko ne poštuje, automatski ćemo uzvratiti istom mjerom - kao i mladić iz naše priče. Ima ih među nama onih koji kao svoj životni stav ističu da daju samo onoliko koliko dobiju.

Uobičajen je odnos prema životnom problemu sukob i konfrontacija. To je "tvrdi" put kroz život, usredotočen na vanjske manifestacije moći, i njime nije lako ići. Metoda za kojom ljudi posežu jest veličanje sebe na račun drugih.

Pristup koji donosi tao ne nudi konfrontaciju i sukob. On se zasniva na kanaliziranju i preusmjeravanju. To je "meki" put kroz život, usredotočen na unutarnju snagu. Cilj je postati bolji da bi svima bilo bolje.

Govoreći o tome da namjerava dati otkaz, mladić je prije svega tražio najbrži način da da oduška svojem bijesu. Vjerovao je da će ih nadjačati ako na ono što je doživio kao uvredu odgovori još većom uvredom i da će svoju pravu vrijednost dokazati ako ponizi druge.

A bi li zaista tako ispalo? Nakon bijesnih ispada i otkaza, mladić bi ostao bez posla. Financijski bi izgubio, a ništa pametno ne bi dobio. Pobjeda koju je priželjkivao brzo bi mu postala prazna i besmislena. Uobičajen pristup problemima imao bi i uobičajen ishod: živio bi u neslozi i poteškoćama.

Mudri je čovjek to shvatio i zato ga je blago potaknuo da krene obrnutim smjerom. Većina ljudi ulaže prilično mnogo energije u napadanje i nanošenje zla drugim ljudima. Mudrac je tu energiju kanalizirao i preusmjerio na konstruktivni put - put koji mladića može dovesti do stvarne, smislene i trajne pobjede.

Možda se netko ovdje upitao: "Ali što ako je šef zaista grozan čovjek koji nikad nije zadovoljan koliko god se mladić trudio? Ne bi li onda mladić uzalud ulagao toliko truda u učenje?"

Ne, nikako. Loših šefova i direktora sigurno ima, ali mudrac i dalje ima pravo. Ako mladić svojim trudom i zalaganjem stekne stvarno znanje i istakne se na poslu, njegove će zasluge sigurno biti priznate - ne cijeni li ih njegov šef, cijenit će ih

32

konkurenti. Ovako ili onako, postići će ono što je želio: pravu, smislenu i trajnu pobjedu.

Ova pouka nije ništa novo. Lao Tzu je često pisao o tome kako je meko moćnije od tvrdoga. Isus nas je učio da treba okrenuti i drugi obraz. U svakodnevnom životu imamo čak i uzrečice koje kažu da je uspjeh (a ne uzvraćanje udarca) najbolja osveta. U raznim mudrim izrekama zrcali se pristup na koji poziva tao. I premda su nam svima poznate, ipak ih većina teško primjenjuje u svakodnevnom životu. Upravo to ističe se u 78. poglavlju Tao Te Chinga:

To da nejako može svladati snažno, a meko ono stoje tvrdo, to znaju svi, ali nitko se toga ne pridržava.

Tko zna zašto je tako, možda zato što tao potiče na okretanje sebi i zanemaruje vanjske manifestacije (neprijateljstvo, svađu, sukob). Ljudi možda pogrešno vjeruju da to ostavlja dojam slabosti i kukavištva, dok je prava istina da pristup koji nudi tao zahtijeva hrabrost i veliku snagu volje. Kad nas nešto povrijedi, instinktivno reagiramo mržnjom i željom za osvetom. Oko za oko, zub za zub. Vratiti istom mjerom, na udarac uzvratiti udarcem. U nama sigurno postoji nešto što nas tjera da se suprotstavimo. Malo je ljudi koji imaju dovoljno duhovne snage i razumijevanja da to prevladaju. Nije lako naučiti ovu životnu lekciju, ali Tao Te Cbing nas barem upozorava na tu teškoću, pa joj možemo posvetiti posebnu pozornost. Na to nas potiče i usporedba tao pristupa s vodom. Voda je naizgled meka i nejaka, a ipak dovoljno snažna da se obruši na kamen, razori ga, raznese. Upamtimo ovu analogiju i bit će nam lakše primijeniti isto načelo u svakodnevnim situacijama. Kad jednom naučimo ovu lekciju, rezultati će biti dramatično drukčiji. Mladić je rekao da je njegov šef postao drugi čovjek i odmah je sve bilo bolje. Zapravo se promijenio on i to je bilo dovoljno da sve bude bolje. Isto to možemo učiniti i mi. Ako čvrsto odlučite usvojiti ovu lekciju, postati voda i pustiti da meko svlada tvrdo... vaš svijet, vaš život i vaša sudbina stubokom će se promijeniti. Kad poboljšate svoj karakter i unaprijedite svoju duhovnu spoznaju usvojivši taoistički pristup... vaša sudbina ne može više biti ista!

33

(11) Treći kat : Ostvarivanje pravih i trajnih rezultatata

Autor:Derek Lin

Jednog dana, jedan imućan čovjek pošao je posjetiti susjedno selo. U tom selu ugleda vrlo impresivnu kuću koja je iznad zemlje imala čak tri kata. Zadivljen, čestita vlasniku kuće na njegovu uspjehu. Vlasnik mu zahvali i pozva ga da uđe da bi mu pokazao kuću. Zajedno se popeše na drugi kat kuće odakle se pružao predivan pogled na cijelu okolicu.

Vrativši se u svoje selo, imućni čovjek odluči da će i on imati takvu kuću. Pozva zidara koji će je zidati i objasni mu svoje zamisli. Zidar reče: "Obratili ste se pravom čovjeku jer ja sam zidao onu kuću!"

Imućnom čovjeku bi vrlo drago što to čuje: "Odlično! Onda točno znaš što želim. Molim te daje počneš graditi što prije."

Zidar okupi radnike i započe gradnju. Imućni čovjek još nikad nije vidio kako se gradi kuća, pa je došao na gradilište da pogleda. Ostao je posve zbunjen onime stoje vidio te upita zidara: "Sto to rade tvoji radnici?"

"Grade temelje." "Zašto?"

Zidar pomisli da mu se imućni čovjek ruga, ali ipak prihvati razgovor, ta riječ je o čovjeku koji sve to plaća. "Zato što ćemo na temeljima sagraditi prizemlje, eto zašto."

"Ali što će vam prizemlje?"

Zidar je sad bio siguran da se imućni čovjek šali s njim te prihvati šalu i nastavi:

"Zato što ćemo iznad prizemlja sagraditi prvi kat, a na njemu drugi kat."

"Ali čemu uopće služe prvi i drugi kat?"

Sad se zidar zbunio shvativši da se imućni čovjek uopće ne šali, već ozbiljno pita. Ne znajući što bi mu rekao, odgovori: "Gospodine, na prvom katu i drugom katu sagradit ćemo treći kat"

"Ne! Stanite!", povika imućni čovjek. "Pogriješili ste i dobro je što sam svratio da to raščistimo. Ja želim samo treći kat. Nemojte zidati ni temelje, ni prizemlje, ni prvi ni drugi kat. Nemojmo bacati vrijeme i novac!"

34

Tao

Smiješna priča, zar ne? Svi znamo da se gradi od dna prema vrhu, zar ne? Kako uopće nekom može pasti na pamet da traži samo treći kat, bez donjih katova?

Ali ako to svi razumijemo, kako to da su tako popularne razne piramide i druge izmišljotine koje nude bogatstvo preko noći? Da nije možda razlog to što želimo biti bogati (imati treći kat), ali tako da pritom ne moramo biti marljivi i raditi (sagraditi temelje i prizemlje), štedjeti (sagraditi prvi kat) i pametno ulagati novac (sagraditi drugi kat)?

Kako je moguće da prodaja tableta za mršavljenje postane biznis vrijedan 17 milijardi dolara? Da nije možda razlog to što želimo biti vitkiji (imati treći kat), ali tako da ne moramo pritom manje i pametnije jesti (temelji i prizemlje), više se kretati i vježbati (prvi kat) i održavati taj režim dulje vrijeme (drugi kat)?

Lao Tzu o tome govori u poglavlju 70 Tao Te Chinga:

Moje je riječi lako razumjeti i lako usvojiti, ipak, svijet ih ne može razumjeti niti usvojiti.

Lako je razumjeti da najprije moramo postaviti osnove i stvoriti nužne uvjete da bismo postigli bilo koji zadani cilj. Ali ta jednostavna spoznaja nekako nestane putem kad ideju treba pretočiti u stvarnost. Nešto što smo intelektualno usvojili ne uspijevamo prenijeti u svijet stvarnosti. I dalje očekujemo da ni za što dobijemo nešto, premda znamo da kad nešto zvuči predobro da bi bila istina, obično to i nije istina. Još uvijek gledamo kako da do cilja stignemo prečicom.

I o tome govori Lao Tzu, u poglavlju 53 Tao Te Chinga:

Veliki put je gladak i ravan, pa ipak, ljudi radije krenu stranputicom.

Velikim putem nije teško ići - širok je, ravan, savršen za putnika. Napreduje se korak po korak. Ništa lakše. Može li išta biti jednostavnije?

No, čini se da većini ljudi nije do jednostavnosti. Umjesto da krenu putem kojim će putovati polako ali sigurno, zalijeću se na stranputice očarani velikim šarenim jarko osvijetljenim natpisima pored puta. Natpisi su primamljivi: "Prethodno iskustvo nije potrebno" ili "Mršavite dok spavate" ili Nova, moćna tehnologija! Uspjeh zajamčen!" Svima nam je poznata uzrečica da put od tisuću milja počinje jednim korakom. Puno puta smo je čuli, znamo da govori o vječnoj istini. Ali toj bi uzrečici trebalo nadodati još nešto jednako važno: nakon prvog koraka slijedi drugi, pa još jedan, pa još jedan, i tako sve do kraja puta. Zapravo je za jednu milju potrebno prijeći oko dvije tisuće koraka, što znači da bi za put od tisuću milja trebalo prijeći oko dva milijuna koraka. Ako se nada jednom stići na cilj, putnik mora biti spreman načiniti svaki pojedini korak. Možda nam se taj zaključak čini čudnim. Ako veliko putovanje podijelimo na milijune malih koraka, ne čini li nam se odmah mnogo težim i napornijim? U azijatskim tradicijama sloboda taa uvijek dolazi ruku pod ruku s dugotrajnom, strpljivom disciplinom. To su lice i naličje istog novčića. Bitno je shvatiti da trud i

35

upornost ne moraju biti naporni. Kad postanu redovan dio vašeg života, disciplina dolazi prirodno i ako je primjenjujete prirodno, kao normalan dio života, otkrit ćete da je lagana i da donosi radost. I to je najbolji način njegovanja taa. Praktičan, jednostavan pristup koji naglašava dosljedan rad, a rad je jednostavan - samo treba staviti nogu pred nogu i korak po korak putovati velikim putem. To je naša disciplina. Kinezi bi rekli da je to njegovanje taa s "obje noge čvrsto na zemlji". Stranputice koje neumorno obećavaju da možete stati na treći kat koji lebdi u zraku obične su zablude. Jedino stvarno, čvrsto tlo pod nogama je širok i ravan put koji zovemo tao. Vi i ja smo već napravili prve korake na tom putu. Nastavimo čvrsto koračati velikim putem... korak po korak!

36

(12) Put opraštanja : Kako oprostiti onima koji su nas povrijedili ?

Autor:Derek Lin

Jednog dana, mudrac učeniku dadne praznu vreću i košaricu punu krumpira. "Razmisli o svim ljudima koji su u skorije vrijeme rekli ili učinili nešto protiv tebe, posebno onima kojima ne možeš oprostiti. Svako takvo ime ureži ujedan krumpir i stavi sve takve krumpire u vreću."

Učenik se sjeti mnogih imena i uskoro mu je vreća bila puna krumpira.

"Tjedan dana ćeš nositi vreću sa sobom kamo god pošao", reče mudrac. "Nakon toga ćemo opet razgovarati."

Učeniku se zadaća učinila lakom. Nositi okolo vreću krumpira nije baš jako teško. No, nakon nekog vremena, vreća mu posta pravi teret. Smetala mu je i sve mu je teže bilo podići je na rame, premda je bila jednako teška kao i prije.

Nakon nekoliko dana iz vreće je počelo smrdjeti. Izrezbareni krumpiri počeli su trunuti i vonjati. Ne samo što ih je bilo nezgodno svugdje vući sa sobom nego je to postalo i prilično neugodno.

Tjedan dana je napokon prošlo. Mudrac pozva učenika i upita ga: "Jesi li razmišljao u vezi s ovim?"

"Jesam, učitelju", odgovori učenik. "Kad nismo u stanju oprostiti, nosimo te svoje negativne osjećaje svuda sa sobom, kao što sam ja nosio krumpire. Negativnost je težak teret, a s vremenom postaje sve teži i neugodniji."

"Da, upravo se to događa kad nam se netko zamjeri tako da to ne možemo zaboraviti. I, što misliš, kako možemo olakšati taj teret?"

"Moramo težiti tome da oprostimo."

"Oprostiti čovjeku koji te povrijedio značilo bi ukloniti jedan krumpir iz vreće. Koliko je osoba kojima si ti spreman oprostiti?"

"Dosta sam razmišljao o tome, učitelju", reče učenik. "Premda to od mene zahtijeva priličan napor, odlučio sam oprostiti svima."

"Odlično, znači da možemo izvaditi sve krumpire. Je li se ovog tjedna još netko ogriješio o tebe?"

Učenik je malo razmišljao, a onda priznao da jest bilo takvih, premda ga je uhvatio strah da će se njegova prazna vreća opet napuniti krumpirima.

37

"Učitelju", upita učenik. "Ako nastavim ovako, neće li u mojoj vreći svakog tjedna biti krumpira?"

"Da, dokle god ljudi govore protiv tebe ili rade protiv tebe, dotle će u vreći biti krumpira."

"Ali, učitelju, mi ne možemo kontrolirati postupke drugih ljudi. Kako nam tao u tom slučaju može pomoći?"

"Do taa još nismo ni stigli. Sve o čemu smo dosad razgovarali posve je uobičajen odnos prema oproštaju. Razni filozofi i razne vjere uče nas istome — treba težiti tome da oprostimo jer to je velika vrlina. Ali to nije tao jer tao ne poznaje težnju." "A što bi bio tao, učitelju?"

"Na to pitanje možeš i sam odgovoriti. Ako su krumpiri naši negativni osjećaji, što je vreća?"

"Vreća je... da nema vreće, ne bih imao u čemu držati krumpire. To je, dakle, nešto u nama što nas tjera da se zadržavamo na osjećaju povrijeđenosti... Znam što je to kod mene: previše držim do toga koliko vrijedim."

"I što će se dogoditi ako prestaneš do toga držati?"

"Tada mi se bilo što što bi ljudi mogli reći ili učiniti protiv mene neće činiti tako velikim."

"Ako je tako, ne moraš više urezivati imena u krumpire. To znači da nema više tereta i nema više smrada. Put opraštanja je svjesna odluka, ne samo da ćeš maknuti pokoji krumpir nego ćeš odbaciti cijelu vreću."

Tao

Uobičajen odnos prema oproštaju, kao što ističe mudrac, naglašava da treba težiti oproštaju. O tome govori i ova pjesma zen redovnika Shenxiua:

Tijelo je bodhi stablo, srce poput sjajnog zrcala na stalku Teži tome da uvijek bude čisto i da ne padaju pahulje prašine po njemu.

Riječ je dakle o konstantnom marljivom trudu. To je proces bez kraja, jer na sjajnu površinu zrcala uvijek može pasti malo prašine. I baš kad mislite da je opet savršeno čisto, na zrcalo je palo još jedno zrnce prašine. Učenik je shvatio da njegova vreća krumpira nikad neće biti prazna ako ostane na ovoj razini. Isto tako i mi, ako zadržimo uobičajen odnos prema praštanju, uvijek će postojati netko kome će trebati opraštati.

Ali zašto je zrcalo uopće tamo? Da ga nema, bi li prašina imala kamo pasti? Je li nam uopće potrebno?

38

Zrcalo u ovoj pjesmi može biti simbol egoizma - pretjeranog samoljublja, taštine i umišljenosti. I premda ništa od toga fizički ne postoji, mi se tako prema tome odnosimo. Pogledajmo samo razne izreke koje koristimo u svakodnevnom govoru, kad govorimo o "povrijeđenom egu", "okaljanoj časti", "ranjenom ponosu", kao da je egoizam dio našeg tijela, kao da govorimo o tjelesnim organima ili udovima.

Egoizam je, naprotiv, tvorevina uma. Nastaje iz lažne predodžbe sebe kao posebnog i različitog od ostalih. Taj osjećaj posebnosti i različitosti vodi nas u nepotrebne usporedbe iz kojih izlazimo s lažnom uvjerenošću u vlastitu superiornost. Kad cijela ta iluzija bude napadnuta, ozljede koje trpi naša iluzija doimaju se posve stvarnima. Ali kad shvatimo da je sve to zabluda, iluzija nestaje, a s njom i sve ozljede.

To je temelj tao pristupa oproštaju. Savršen primjer je pjesma kojom učitelj zena Huineng odgovara na Shenxiu-ovu pjesmu:

Bodhi nema stablo, i zrcalo ni na čemu ne stoji Ako ničeg tamo nikad nije bilo, na što će pasti pahulje prašine?

Zrcalo zapravo ne postoji. Pahulje prašine lete, ali nemaju na što pasti i ništa ne treba čistiti. Egoizam smo stvorili sami, pa ga sami, jednostavnom odlukom, možemo i odbaciti. Kad nema egoizma, nema ničeg što bi netko povrijedio, okaljao ili ranio. A kad nema povreda ni ozljeda ega, ponosa i časti, nemamo što opraštati.

Tako mudrac nadilazi uobičajena učenja o oproštaju. Uvidimo li da našem pravom ja nitko ne može nauditi i da prigovori i uvrede mogu povrijediti samo lažnu projekciju ega, nije nam ni potrebno neprekidno težiti oproštaju. Nema puno ljudi koji su uopće svjesni ovog dijela puta, ali kad ga jednom prijeđemo - kad potpuno usvojimo ovu lekciju - oproštaj dolazi sam bez imalo truda. Opraštanje je nepotrebno i suvišno jer ovaj nas put kroz život vodi glatko, lako i elegantno.

39

(13) Štitovi : Vidjeti obje strane

Autor:Derek Lin

Jednog lijepog sunčanog dana, ratnik je izašao u šetnju. Hodajući kroz šumu, ugleda kako putem dolazi još jedan ratnik koji je tog dana izašao u šetnju. Njih se dvojica prijateljski pozdraviše.

U istom trenutku obojica opaziše sjajan odsjaj na mjestu na kojem je nešto u šumi dotakla sunčeva zraka. Ugledaše da na tlu, nedaleko od njih, leže dva štita. Jedan je bio srebrn, a drugi zlatan. Čak i na ovoj udaljenosti odmah su vidjeli da su štitovi neobično fino izrađeni.

"Kakvo otkriće!", uzvikne prvi ratnik. "Uzimam zlatni štit, a ti možeš uzeti srebrni." Uputi se prema mjestu gdje su ležali štitovi.

"Nećemo tako, prijatelju, ja sam ih prvi vidio! Zlatni štit je moj, a tebi mogu prepustiti srebrni." S tim riječima, drugi ratnik brzo krene prema štitovima, a prvi ubrza korak da ga ne bi prestigao.

"Hvala ti što si tako velikodušan, ali nije potrebno. Ja sam prvi rekao koji je moj te stoga imam pravo uzeti zlatni štit. Budi sretan što sam ti prepustio srebrni." Obojica potrčaše.

"To što si ti prvi rekao nije važno jer sam ja činom viši od tebe. Prema tome, postupit ćeš kako ja zapovjedim: zlatni meni, srebrni tebi." Sad je to već bila prava utrka. Obojica su iz sve snage trčala prema štitovima.

"Čin ne znači ništa jer ne služimo istom gospodaru. Ova šuma pripada mojem gospodaru. Uzet ću za njega zlatni štit, a srebrni će biti vrlo prikladan dar tvojem gospodaru." Sada se već jasno vidjelo da obojica trče jednako brzo i da ne mogu prestići jedan drugoga u utrci do štitova.

"Ova šuma ne pripada nikome. Ja sam bolji s mačem i ja kažem da će zlatni štit biti moj. Ako ti je namjera osporiti mi to pravo, morat ćeš to učiniti mačem." Ratnik izvuče mač, a protivnik učini isto.

Sukobiše se svom silinom. Ubrzo su dvojica ratnika otkrila da su jednako vješti mačevaoci. Ni jedan ni drugi nisu stjecali prednost. Tako je mačevanje postalo nadmetanje u izdržljivosti — tko prvi popusti, gubi borbu i zlatni štit.

Na nesreću, i jedan i drugi ratnik bili su jednako izdržljivi. Nakon što su se nadmetali dulje od sat vremena, bijahu jednako iscrpljeni. A ipak su se nastavili boriti sve dok ni jedan ni drugi više nisu mogli stajati na nogama. U istom trenutku pali su na tlo. Teško dišući, jedva su došli do daha, ali i dalje su gledali jedan u drugoga s velikim oprezom.

40

Pogled im padne na povod njihove borbe. Štitove su sada vidjeli iz druge perspektive, s tla, i učini im se da na donjoj strani zlatnog štita vide srebrnu boju, a na srebrnom štitu...

"Čini li se i tebi to što se meni čini?", upitaju jedan drugoga.

" Trebalo bi pogledati."

"Bez podvala." "Slažem se."

U istom trenutku obojica ispružiše mačeve i preokrenuše štitove na drugu stranu. I bilo je kao što su očekivali: oba štita bila su posve identična, sjedne strane zlatni, a s druge srebrni!

Tao

Tau možemo pristupiti samo ako se izvučemo iz čvrstog stiska logike i oslonimo se na puno moćnije oruđe - intuiciju. Kad racionalnošću ne uspijevamo doseći tao, u igru ulazi srce i prigrljuje ga načinom spoznaje koji je puno više od znanja. Tajna je u osjećajima.

Dvojica ratnika iz naše priče zaključili su da je njihova borba bila besmislena. Sve vrijeme dva su štita bila posve identična, tako da su mogli izabrati bilo jedan bilo drugi i obojica bi bili zadovoljni. Sav taj napor, verbalno nadmetanje i fizička borba bili su posve nepotrebni. Nismo li ponekad i mi nalik tim ratnicima? Nadmećemo se s drugima da bismo stekli prednost u odnosu na njih, a zbog čega to radimo? Kad na kraju padnemo iscrpljeni od svih tih borbi, sukoba i nadmetanja, hoćemo li i mi shvatiti da je ono radi čega smo uložili sav taj silan napor nešto posve besmisleno?

Iz ove priče možemo izvući još jednu pouku: do sukoba i neprijateljstava dolazi kad nismo u stanju sagledati obje strane. Nesloga nastaje kad su obje strane u nekom sporu potpuno uvjerene da su samo one u pravu i tvrdoglavo se drže svojeg viđenja stvari odbijajući - ili možda ni ne pokušavajući jer za to nisu sposobne - sagledati stvar i s druge stra