VAŽNOST TJELESNE AKTIVNOSTI U STARIJOJ ŽIVOTNOJ DOBI

  • View
    214

  • Download
    0

Embed Size (px)

Text of VAŽNOST TJELESNE AKTIVNOSTI U STARIJOJ ŽIVOTNOJ DOBI

  • Soc. ekol. Zagreb, Vol. 21 (2012.), No. 2eljka Lepan i Zdravka Leutar: Vanost tjelesne aktivnosti u starijoj ivotnoj dobi

    203

    UDK 613.98 159.923.2-053.9 xxx

    Izvorni znanstveni rad.Primljeno: 13.02.2012.

    Prihvaeno: 20.04.2012.

    VANOST TJELESNE AKTIVNOSTI U STARIJOJ IVOTNOJ DOBI

    eljka Lepan i Zdravka Leutar

    Studijski centar socijalnog rada Pravnog fakulteta Sveuilita u Zagrebu

    Nazorova 51, 10 000 Zagrebe-mail: zeljka.lepan@zg.t-com.hr

    SaetakTjelesna aktivnost je vaan faktor ouvanja zdravlja i funkcionalnih sposobnosti osoba starije dobi. Cilj ovog rada bio je utvrditi postoje li razlike u nekim karakteristikama ivljenja osoba starije dobi koje se aktivno bave tjelesnim vjebanjem i onih koje to ne ine: ispitati razlike u sociodemografskim obiljejima starijih osoba koje se redovito bave rekreativnim tjelesnim aktivnostima i onih koji to ne ine, utvrditi postoje li razlike u funkcionalnim sposobnostima (sposobnosti samozbrinjavanja i odravanja domainstva) izmeu starijih osoba koje se redovito bave rekreativnim tjelesnim aktiv-nostima i onih koji to ne ine i utvrditi postoje li razlike u osobnoj procjeni zadovoljstva ivotom izmeu starijih osoba koje se redovito bave rekreativnim tjelesnim aktivnostima i onih koji to ne ine. Istraivanje je provedeno na prigodnom uzorku u Zagrebu 2008. godine u kojem su sudjelovale 192 osobe koje se bave rekreativnim vjebanjem i 150 osoba koje nisu ukljuene u rekreativno vjebanje.Rezultati dobiveni statistikom obradom pokazuju da postoje razlike u sociodemografskim obiljejima ispitanika ukljuenih u odnosu na neukljuene u rekreativne tjelesne aktivnosti. Ukljueni u rekrea-tivne tjelesne aktivnosti su ee enskog spola, u prosjeku neto mlai i vieg obrazovnog statusa, dok nije pronaena razlika u materijalnom statusu. Ukljueni u rekreativne tjelesne aktivnosti izraavaju vee zadovoljstvo ivotom i prema vlastitom iskazu imaju bolje funkcionalne sposobnosti. Ovo istra-ivanje potvruje korisnost tjelesnog vjebanja starijih osoba.

    Kljune rijei: funkcionalna sposobnost, starenje, starije osobe, tjelesne aktivnosti, zadovoljstvo ivotom

    UVOD

    Starenje je univerzalan i progresivan proces u prirodi koji zahvaa sve ive organizme. Starenje ovjeka je proces usporediv s rastom, razlika je jedino u smjeru. Pri rastu i razvoju sve tjelesne, psiholoke i socijalne sposobnosti kreu se od nekog poetka do svoje mak-simalne vrijednosti, dok u starenju te iste vrijednosti idu od svojeg maksimuma prema niim vrijednostima i konano propadaju. Razvoj i propadanje razliitih sposobnosti idu razliitim tempom, a razne ovjekove sposobnosti ili karakteristike dostiu svoje maksi-malne vrijednosti u razliito vrijeme (fl eksibilnost, snaga, brzina, kognitivne sposobnosti,

    Book SE-2 2012.indb 203Book SE-2 2012.indb 203 18.6.2012. 14:44:0718.6.2012. 14:44:07

  • Soc. ekol. Zagreb, Vol. 21 (2012.), No. 2eljka Lepan i Zdravka Leutar: Vanost tjelesne aktivnosti u starijoj ivotnoj dobi

    204

    osjetilne sposobnosti, sposobnosti socijalnih aktivnosti). Odmah po dosizanju maksi-muma dolazi kratka stagnacija, a zatim lagano opadanje, to se moe smatrati poetkom starenja. Takve promjene poinju ve u etvrtom desetljeu ivota pojedinih osoba, pa tako starenje sagledavamo s razliitih aspekata, kao bioloki, psiholoki i socioloki proces.Razlikujemo primarno i sekundarno starenje. Primarno starenje (fi zioloko starenje ili senescencija) odnosi se na normalne fi zioloke procese odreene biolokim imbenici-ma, a posljedica su sazrijevanja ili protoka vremena (npr. menopauza), dok se sekun-darno starenje odnosi na patoloke promjene i opadanje s godinama koje je uzrokovano vanjskim imbenicima, ukljuujui bolest i posljedice negativnih utjecaja tijekom godi-na: buke, puenja, alkohola i drugih oneienja (Despot Luanin, 2003)Govori se i o uspjenom, uobiajenom i patolokom starenju. Pri uspjenom starenju prisutan je pozitivan genetski materijal, a starenje se odvija u pozitivnoj okolini, nema kroninih oboljenja i funkcionalnih smetnji. Pojam uspjenog starenja, kako se taj proces jo naziva u gerontologiji i gerijatriji, znai nastojanje da se pronae odreena ravnotea izmeu individualnih potreba i elja s jedne strane i objektivnih i subjektivnih ivotnih uvjeta s druge, tj. ovjek se mora nastojati prilagoditi injenicama i iz njih izvu-i najvie i najbolje to moe za aktivno ivljenje i osobni rast (Tokarski, 2004). Pri uobiajenom starenju prisutan je razvoj bolesti i odreene disfunkcije, ali je funk-cija svih sustava jo uvijek na zadovoljavajuoj razini i nema veih funkcionalnih ogra-nienja. Kod patolokog starenja, iz genetskih razloga ili zbog loeg utjecaja okoline, dolazi do veih funkcionalnih ogranienja uz esta i dugotrajna bolovanja, to moe rezultirati problemima s neovisnim ivljenjem (Pospi, 2001).Noviji pojam je aktivno starenje. Pri tome se obino misli na etiri podruja: prisutnost na tritu rada, sudjelovanje u kuanskim poslovima, aktivna participacija u ivotu za-jednice i aktivnosti u slobodno vrijeme (Puljiz, 2004). U posljednjih 160 godina ljudski se vijek produljio prosjeno za 40 godina i dalje se produljuje prosjeno za tri mjeseca godinje. Uslijed toga te zbog smanjenja nataliteta, mijenja se demografska slika drutva tako da u ukupnoj populaciji razvijenih zemljama, pa i u Hrvatskoj, postoji sve vei udio starijih osoba. Prema popisima stanovnitva, u Hrvatskoj je 1961. godine bilo 6,2% stanovnika starijih od 65 godina, 1971. 8,3%, a popisom stanovnitva 1991. godine utvreno je da RH ima 628000 osoba starijih od 65 godina ili 13,3% puanstva, to ju prema kriterijima UN-a svrstava meu drave s vrlo starim puanstvom. Sada je Hrvatska, prema kriterijima UN-a, svrstana u etvrtu grupu drava s vrlo starim puanstvom, s udjelom starijih od 65 godina 15,62% (Cvek, 1995), dok je po procjeni za 2007. godinu udio starijih od 65 ve 16,95% (Tomek-Rok-sandi, 2008). Prema prognozi Populacijskog odjela Ujedinjenih naroda, udio starijih u populaciji Hrvatske e se i dalje poveavati (Skupnjak, 2004) i predvia se da e 2050. godine iznositi oko 26% (Grizelj, 2005). Po udjelu populacije starijih od 65 godina u ukupnom broju stanovnika, Hrvatska s 15,7% zauzima visoko 8. mjesto u Europi iza Italije, Grke, vedske, Belgije, panjolske, Njemake i Francuske (UNDP, 2007).Populacijski odnos mukaraca i ena se mijenja prema godinama starosti. Prema po-dacima Dravnog statistikog zavoda o popisu stanovnitva 2001. godine, u ukupnom

    Book SE-2 2012.indb 204Book SE-2 2012.indb 204 18.6.2012. 14:44:0718.6.2012. 14:44:07

  • Soc. ekol. Zagreb, Vol. 21 (2012.), No. 2eljka Lepan i Zdravka Leutar: Vanost tjelesne aktivnosti u starijoj ivotnoj dobi

    205

    broju stanovnika Hrvatske ima vie osoba enskog spola (51,87%). Prema dobi stanje se mijenja tako da od roenja pa do 34. godine starosti i u dobi 45-49 godina ima vie mukih osoba, a u svim ostalim dobnim skupinama ima vie enskih osoba. Vei broj ena naroito je primjetan u starijoj dobi. Ve u dobnom razredu 65-69 godina ima 56,34% ena, u dobnom razredu 85-89 godina ima ih 71,87%, a od ukupno 1455 osoba starijih od 95 godina bilo je 77,8% ena.Da bi se u procesu starenja pojedinci uspjeno suoavali s tekoama, vano je da imaju aktivan ivot i da stalno pronalaze interese kojima e zamijeniti rad. Takoer bi tre-bali pronalaziti nove prijatelje da zamijene drage osobe koje su se odselile ili umrle. Teoretiari smatraju da smanjenje socijalnih interakcija nije potaknuto od starih, nego je rezultat utjecaja zajednice i vanjskih okolnosti (Lemon, Bengston i Peterson, 1972, Schaie i Willis, 2001).Osobe koje se ponaaju prema ovome modelu uspjeno nadomjetaju uloge izgubljene umirovljenjem ili smru suprunika novim ulogama. Njihovo ponaanje vie slii pona-anju sredovjenih nego starih.Aktivnosti u koje se starije osobe mogu ukljuiti su raznolike: neformalne aktivnosti uspostavljanje socijalnih veza s prijateljima, susjedima i

    roacima formalne aktivnosti aktivnosti u raznim dobrovoljakim grupama solitarne aktivnosti odravanje domainstva, odmaranje intimne aktivnosti vie doprinose potkrepljenju i ivotnom zadovoljstvu te po-

    novnom uspostavljanju vanih uloga i percepcija sebe s drugim vanim osobama.Teorija smanjene aktivnosti tumai povlaenje osoba starije dobi i njihovo smanjenje socijalnih aktivnosti. Cumming i Henry (Schaie i Willis, 2001) jo su 1961. godine, na temelju transverzalnog istraivanja starijih osoba Kansas Cityja, doli do zakljuka da je proces smanjenja aktivnosti neizbjean i univerzalan. Da ga moe zapoeti pojedinac ili drutvena zajednica i da se stariji pojedinac moe povui samo iz nekih grupa (npr. iz radne okoline), a ostati blizak s ostalim socijalnim grupama (npr. s obitelj). Smanjenje aktivnosti i povezanost sa zadovoljstvom ivota bila je esta tema istraivanja. Razloge smanjene aktivnosti pronalazi se u gubitku uloga starenjem, u psiholokim razlozima ili biolokim gubitcima (bolest ili smanjeni senzorni kapaciteti: vid i sluh). Smatramo kako ne bi ni bilo dobro kada bi se i nakon mirovine moralo ivjeti istim tempom i s istim brojem obaveza. Dananji nain ivota drastino smanjuje tjelesnu aktivnost ljudi u svim aspektima i-vota. Rad i privreivanje osloboeni su komponente fi zikog ljudskog rada. Nikada u povijesti nije u tako kratkom vremenu toliko promijenjen nain ivota i rada gotovo svih uzrasta i dobnih kategorija. Uvoenjem novih tehnologija nastupile su ogromne promjene ne samo u nainu rada i privreivanja, nego i u svakodnevnim ivotnim ak-tivnostima kao to su voenje domainstva, pripremanje hrane, odravanje i ureivanje kuanstava i okunica, prijevoz i transport, putovanje do radnog mjesta ili kole, nain zabave i provoenje slobodnog vremena. U zadnjih pedeset godina televizija je uniti-

    Book SE-2 2012.indb 205Book SE-2 2012.indb 205 18.6.2012. 14:44:0718.6.2012. 14:44:07

  • Soc. ekol. Zagreb, Vol. 21 (2012.), No. 2eljka Lepan i Zdravka Leutar: Vanost tjelesne aktivnosti