velikan

duhovnoga

probuđenja

I Z Ž I V O T A I R A D A

J O H N A W E S L E Y J A

2

VELIKAN

DUHOVNOGA

PROBUĐENJA

I Z Ž I V O T A I R A D A J O H N A

W E S L E Y J A

E V A N G E L I Č K A M E T O D I S T I Č K A

C R K V A

U H R V A T S K O J

3

P R E D G O V O R

Ako danas govorimo o Johnu Wesleyju kao o “velikanu

duhovnoga probuĎenja”, “baklji iz ognja izvučenoj”,

“čovjeku jedne Knjige” ili “osnivaču metodističkoga

pokreta”, onda to nije laskavi opis čovjeka iz osamnaestoga

stoljeća, nego kratki oblik priznanja onoga što je Bog

učinio u ţivotu svoga sluge. U takvim i mnogim drugim

dogaĎajima, John Wesley doţivljavao je Boga u njegovoj

svemoći, a prije svega u sili njegove spasiteljske milosti,

kroz koju nije samo osobno stekao sigurnost spasenja, nego

ju je objavljivao i drugima.

Prije svega, John Wesley je bio čovjek odlučne vjere,

ustrajne molitve, te je kao malo tko doţivljavao Boţju

blizinu i njegovo uslišenje molitava. Upravo odatle

proizlazi bogatstvo njegova evangelizatorskog djelovanja,

premda ne moţemo govoriti o nekoj odreĎenoj Wesleyjevoj

teološkoj nauci. Iako njegova misijska i knjiţevna

djelatnost u sebi nosi istaknutu vrijednost zdrave biblijske

nauke, ona ipak nema vlastit dogmatski pravac; John

Wesley je prvenstveno bio evangelizator, učitelj i

dušobriţnik. Kao takav, svoj zadatak vidio je u spašavanju

duša po jasnome i jednostavnome svjedočanstvu evanĎelja.

Pri takvome pogledu na Johna Wesleyja, sumnjama u

ispravnost njegove teologije nikada nije bilo mjesta.

Naprotiv, Wesley je bio izuzetno oštrouman mislilac i jasan

tumač Biblije, a njegova poruka bila je čista, sveobuhvatna,

posredovana Svetim Duhom i djelotvorna.

Sada, već tristo godina nakon roĎenja ovoga

blagoslovljenog Boţjeg sluge (17. lipnja 1703.), navodimo

jedno od njegovih iskustava zapisanih u njegovu

“Dnevniku” dana 16. srpnja 1783.: “Putovao sam u Witney.

4

Prošloga četvrtka tu je bjesnjela neobična oluja, a u petak

navečer bilo je još gore. U deset sati nevrijeme je upravo

bilo iznad grada, neprestano je tutnjala grmljavina i sijevale

munje, a sve je bilo kao u vatri. Ljudi su se iznenada

prenuli iz sna, a mnogi su mislili da je došao Sudnji dan.

Ljudi, ţene i djeca izišli su iz svojih kuća i klečali po

ulicama. No, iz vatre je došla Boţja milost na još neviĎen

način. Taj doţivljaj bio je tako sveobuhvatan i trajan da nije

nestao s burom, već se duh ozbiljnosti, milosti i molitve

zadrţao. U subotu navečer sazvan je molitveni sat u crkvi,

koja je bila toliko puna, da je narod stajao i pred vratima i

ispod prozorâ. Nešto slično se u toj crkvi do tada još nikada

nije vidjelo. Propovjednik je bio veoma dirnut, a

propovijedao je kratko, ali veoma izraţajno. Kad sam se

sljedeće srijede vratio, većina članova bila je neobično

ozbiljna. U Wood Greenu, gdje se okupilo mnoštvo ljudi,

navečer sam propovijedao o dolasku Sina Čovječjega u

slavi. Riječ je dirnula mnoge čija su srca bila mekana poput

rastopljena voska.”

Zahvalni smo Bogu za velikane vjere, ali nadasve

zahvaljujemo Bogu na njegovoj velikoj milosti i ljubavi

koje iskazuje nama danas!

Split

Svibanj 2005

5

B A K L J A I Z O G N J A I Z V U Č E N A

Anglikanski propovjednik još uvijek se nije priviknuo na

novu sredinu, jer je 1705. godine u Engleskoj ţivot u crkvi

bio veoma neizvjestan. Kada su se, sat vremena ranije, za

njime zalupila vrata, bilo je to poput buĎenja iz ruţna sna u

još ruţniju stvarnost. On, Samuel Wesley, potomak stare

engleske aristokratske obitelji, zbog dugovanja se našao u

zatvoru!

Naţalost, Samuelu, s prihodom od samo 50 funti

godišnje, nikako nije uspijevalo spojiti kraj s krajem. To je

bilo posebno tragično sjetimo li se da mu je Suzana,

njegova supruga, gotovo svake godine raĎala po jedno

dijete. Unatoč svemu, jednoga dana nemalo se iznenadio

kada je, izlazeći iz crkve, na stubama našao gospodina

Pindera kako računom maše pred njegovim nosom,

zahtijevajući da mu u roku od sat vremena plati ne samo

kamate, nego i cijeli iznos duga!

Suvišno je reći da je tih sat vremena isteklo prije nego

što je Samuel pronašao trideset funti za Pindera, koji ga je

smjesta odveo u obliţnji zatvor.

Njegovo ţaljenje zbog jadnih okolnosti nije trajalo duţe

od dva dana. Nakon što mu je oduzeta jedna ţupa, odlučio

je pronaći drugu. “Udario je brigu na veselje” i počeo se

brinuti o duhovnu stanju svojih suuznika. Razgovarao je sa

svakim ponaosob o njegovu duhovnom stanju, ispitujući

njihovo poznavanje Svetoga pisma. Budući da ovo potonje

nipošto nije zadovoljavalo, odmah je napisao pismo

“Društvu za promicanje znanja o kršćanstvu” traţeći

traktate za svoju novu “ţupu”. Usto je svake nedjelje

obavezno odrţavao bogosluţja za svoje “zatočene”

slušatelje.

6

Pretpostavlja se da je upravo Samuel Wesley nadahnuo

svoga sina, Johna, na izricanje njegove poznate izreke:

“Cijeli svijet je moja ţupa!” John Wesley naslijedio je

očevu radinost i ustrajnost u nepogodnim okolnostima.

Ujedno je naslijedio njegov čvrst i samostalan karakter, kao

i goruće zanimanje za Boţje kraljevstvo.

Njegova majka, Suzana Wesley, koja je rodila

devetnaestoro djece (od kojih je samo jedanaestoro

preţivjelo djetinjstvo), izvršila je na njih velik utjecaj. Bila

je veoma nadarena i poboţna ţena, premda bračni odnosi

nisu baš uvijek bili dobri – teško je imati dvije čvrste volje

pod jednim krovom. Suzana je vjerovala da se treba

pokoravati muţu, meĎutim, imala je veoma snaţno

mišljenje o granicama te pokornosti. Primjerice, ona svome

muţu nikada ne bi dozvolila da odreĎuje njezine političke

stavove.

Gospodin Wesley običavao se svake večeri moliti za

kralja Williama III. Suzana pak nikada nije htjela reći

“Amen!” na takvu molitvu. Ona je podrţavala dinastiju

Stuart, koja je, po njezinu mišljenju, jedina imala pravo na

englesko prijestolje i po Boţjemu i po ljudskomu zakonu.

Jedne večeri Samuel je odlučio kako više neće trpjeti

njezino tiho neslaganje. Po Suzaninim riječima: “Odmah je

kleknuo i zaklinjao da na njega i njegovo potomstvo padne

Boţja osveta ako me ikada više dodirne i poĎe u krevet sa

mnom, prije nego što traţim oproštenje od Boga i njega!”

U skladu sa svojom zakletvom, Samuel je otišao u

London. Vratio se godinu dana kasnije, 1702. godine (kada

su Stuartovi došli na vlast). Iz toga sretnog pomirenja rodio

se John Wesley, 17. lipnja 1703.

Suzana je sama odgajala i poučavala svoju djecu. Zbog

brojnosti članova obitelji, u njihovo je odgajanje uvela strog

7

plan. Za loše ponašanje, djecu je šibala već od godine dana

starosti, te od njih očekivala da “tiho plaču”. Kako bi inače

osigurala trenutke mira uz toliku djecu? Cijeli sustav

zasnivao se na slamanju djetetove samovolje dok je još

malo, kako bi roditeljima bilo lakše usmjeravati ga dok ne

postane dovoljno zrelim donositi odluke.

Obitelj je imala odreĎena pravila ponašanja. Kada bi

netko nekome dao poklon, ne bi to smio traţiti natrag.

Djeca se meĎusobno nisu smjela oslovljavati samo

imenom, nego su morali reći “sestra Hetty” ili “brat

Samuel”. Kada bi netko počinio prijestup, priznanjem je

mogao izbjeći kaznu. Ovo pravilo spriječilo je mnoge laţi.

Djeca nisu smjela jesti izmeĎu obroka i morala su jesti

hranu koja je bila pripremljena, sviĎala im se ili ne. Bilo im

je zabranjeno ići na ulicu i igrati se sa svakojakom djecom,

kako ne bi saznala stvari koje bi, prema Suzaninu mišljenju,

trebali znati samo odrasli.

Nakon djetetova petog roĎendana počinjalo je njegovo

formalno obrazovanje. Predavanja su imali šest sati dnevno,

a već se prvoga dana očekivalo da nauče napamet cijelu

abecedu. Drugoga dana već su čitali Bibliju, a trebali su

pročitati prvi stih. Sva su njihova djeca bila dobro

obrazovana, podjednako i sinovi i kćeri. Dobro su

poznavali grčki i latinski, a podučavalo ih se i u klasičnim

predmetima.

No, za Suzanu je bilo najvaţnije da ih od malih nogu

odgoji u strahu Gospodnjemu. Odgajala ih je kako za ţivot

na zemlji, tako i za vječnost. Upravo zato što je izvršila

tako snaţan utjecaj na svoga sina Johna i u njega usadila

dobre navike, ljudi su je s pravom prozvali “majkom

metodizma”.

8

Suzana je u svome srcu oduvijek vjerovala da je Bog

njezina sina Johna izabrao za neku veliku ţivotnu ulogu.

Ono što se dogodilo u noći 8. veljače 1709. godine, samo je

potvrdilo njezino uvjerenje.

Mali John probudio se iz sna, a u njegovoj sobi bilo je

svijetlo kao da je sunce sjalo kroz prozor. “Čudno”,

pomislio je, “da sluškinja nije već došla potjerati me na

doručak.” Vikao je, ali nitko nije došao. Vani na ulici bilo

je mnogo ljudi, pa je po njihovoj galami zaključio da se

nešto dogaĎa. Morao je pogledati što.

Iskočio je iz kreveta na svoje male noge i otvorio vrata

prema stepenicama, ali odmah se povukao zbog strahovite

vrućine, dima i plamena što su ulazili u sobu. Nije mogao

sići stepenicama, ali ni u sobi nije mogao ostati, jer je krov

već gorio. Došao je do prozora. Kakav uţasan prizor! Nešto

poput pakla! John je primijetio svoje roditelje, braću i sestre

kako stoje na sigurnome izvan dosega glavnoga plamena.

MeĎutim, kada su roditelji izbrojili djecu, ustanovili su da

mali John nedostaje. Gotovo izbezumljen, Samuel Wesley

utrčao je u “paklenu” kuću kako bi spasio svoga sina, ali do

njega nije mogao doći. Tamo, u gorućemu hodniku,

kleknuo je na koljena i predao dušu svoga djeteta

Gospodinu.

No, jedan od onih koji su vani promatrali poţar

primijetio je dijete na visokome prozoru. Nije bilo vremena

potraţiti ljestve kako bi se dijete spasilo. Bila je potrebna

brza, ali i opasnija metoda. Jedan velik i snaţan čovjek

pritrčao je manjemu i zamolio ga da mu se popne na

ramena. Naslonivši se na zid, potonji je čovjek mogao

doseći prozor na kojemu je bio mali John. No, izgubio je

ravnoteţu i pao. Mnoštvo je vikalo da pokuša još jednom.

Za čas je ponovno bio gore. Ovaj put odrţao je ravnoteţu i

9

izvukao maloga Johna iz uţarene peći kao na krilima

anĎela.

U tom je trenutku Samuel Wesley izašao iz kuće i

ugledao svoje janje koje je drţao izgubljenim.

Neobuzdanom radošću vikao je: “DoĎite, susjedi!

Kleknimo i dajmo hvalu Bogu. Poklonio mi je svo osmero

djece. Neka kuća ide, dovoljno sam bogat.”

Suzana je na ovo čudesno izbavljenje puna ponosa i

emocija odgovorila: “Nije li on baklja iz ognja izvučena?”

U kasnijim godinama svoga ţivota, John je koristio upravo

taj izraz kako bi opisao svoj vlastiti ţivot. Mnogo puta je

posvjedočio kako ga je Boţja ruka izbavljala iz ognja

grijeha koji ga je htio progutati.

10

O D C H A R T E R H O U S E A D O O X F O R D A

John Wesley kao mladi student

Ništa nije ostalo od stare ţupne kuće, izuzev nekoliko

garavih ţeljeznih predmeta i ostataka kućnih potrepština.

Samuel Wesley posjedovao je posebnu, veoma mu dragu

Bibliju. Bila je tiskana na nekoliko jezika, a različiti su

prijevodi bili sloţeni jedan pokraj drugoga, tako da ih je

čitatelj mogao lako usporeĎivati. Od te Biblije ostao je

samo jedan ogorjeli list.

Nakon poţara što mu je oduzeo sva zemaljska dobra,

Samuel Wesley duboko se razočarao u Boga i Bibliju. No,

uzevši u ruke taj preostali list, pročitao je sljedeći, na

latinskome jeziku napisan, stih: “Idi, prodaj sve što imaš,

uzmi svoj kriţ na se i slijedi me.”

Taj stih podsjetio je Boţjega slugu da su putovi njegova

suverenoga Gospodina daleko iznad čovjekovih putova.

Sada mu više nije bilo teško izbrojiti preostalo, i Samuel je

bio spremniji no ikada uzeti svoj kriţ i slijediti svoga

Gospodara.

Trebalo je nekoliko godina za gradnju nove kuće. U

meĎuvremenu, obitelj je bila razmještena po selu. Kada su

se vratili u novu kuću, pokazalo se da će je Bog upotrijebiti

u neočekivane svrhe. Samuela Wesleyja su, naime, pozvali

da proboravi nekoliko mjeseci u Londonu. Za to vrijeme,

unajmio je propovjednika kako bi ga zamijenio u ţupi.

MeĎutim, ispalo je da je taj propovjednik imao jednu jedinu

temu svojih propovijedi: kršćani moraju plaćati svoje

dugove. Bez obzira iz kojega je teksta propovijedao, uvijek

se vraćao na svoju staru temu.

Suzana Wesley uvidjela je da će takve propovijedi ubrzo

prouzročiti duhovnu glad. Radi toga je odlučila skupljati

11

svoju djecu nedjeljom poslijepodne na improvizirano

bogosluţje. Kada su susjedi čuli za to, izrazili su ţelju da i

oni dolaze, tako da je već prvim sastancima prisustvovalo

četrdesetak ljudi. Ubrzo zatim, broj je porastao na nekoliko

stotina ljudi, tako da su sve prostorije kuće bile dupkom

pune, a ljudi su stajali i u dvorištu.

Bogosluţje bi započinjali psalmom, a potom bi Suzana

pročitala jednu dobru propovijed iz knjige. Poslije toga,

zapjevali bi još koji psalam i pošli kući. To je bilo sve. No,

na taj je način John Wesley, još kao dijete, bio svjedok

Boţje sile što je privlačila ljude. Kasnije, kao odrastao

čovjek, upravo će on biti voĎa velikoga duhovnog

probuĎenja.

S napunjenih jedanaest godina, poslali su ga u londonski

internat Charterhouse na daljnje školovanje. Opće je

poznato da je ţivot u takvim školama u to vrijeme bio

veoma teţak, pogotovo za najmlaĎe učenike. No, njegovo

ga je teško djetinjstvo već pripremilo na to. Bio je naviknut

na jednostavnu hranu i strogu stegu svoje majke, koja ga je

naučila “tiho plakati”. To mu je pomoglo da se odrţi i u

trenucima kada bi stariji dječaci uzeli bolje dijelove obroka,

a mlaĎima ostavljali samo kruh.

John nikada nije bio pravi sportaš, jer za to nije imao

vremena, ali nalazio je vremena za tjelovjeţbu i odrţavao je

dobru kondiciju. Na taj način postavio je temelje čeličnoga

zdravlja koje je kasnije poloţilo najteţe ispite. Redovito je

rano ustajao i tri puta optrčavao veliko školsko dvorište.

Kasnije će, u svojoj teţnji za posvećenjem, dokazati svoj

veliki kapacitet i izdrţati fizičke napore.

U to vrijeme John je nestrpljivo iščekivao pisma od

kuće. Ona su bila puna opomena da čestito ţivi. Kada se

kasnije u ţivotu osvrnuo na to razdoblje, rekao je kako se

12

već tada smatrao kršćaninom. U prvome redu, činilo mu se

da njegove navike nisu toliko loše u usporedbi s navikama

drugih. Uvijek je zadrţavao nekakvo zanimanje za

kršćanstvo. Redovito je odlazio u crkvu i na pričest, jer je to

još kao osmogodišnjak obećao.

U nama posljednjemu dostupnom prizoru iz njegova

djetinjstva, vidimo ga kao šesnaestogodišnjega mladića dok

se, završivši školu, sprema na sveučilište. Najveća prepreka

bile su financije. U nadi rješavanja toga problema, njegov

otac Samuel poslao ga je utjecajnome propovjedniku,

Sachaverellu, inače njegovu osobnom prijatelju. Godinama

kasnije, John je taj susret ovako opisao: “Našao sam ga

samoga u njegovoj radnoj sobi. Bio je veoma visok, a

obučen kao nadbiskup. Bio sam niskoga rasta, tako da mi je

rekao: „Premlad si da ideš na fakultet. Prosto je nemoguće

da dobro poznaješ grčki i latinski. Vrati se u školu.‟

Pogledao sam ga kao što je David pogledao Golijata i

prezreo ga u srcu. Pomislio sam: “Ako ne znam grčki i

latinski bolje od tebe, zaista se moram vratiti u školu.”

Smjesta sam ga ostavio i odlučio nikada se ne vratiti, bez

obzira tko me molio ili mi nareĎivao.

Sachaverellova pomoć na kraju se pokazala

nepotrebnom. Pošlo mu je od ruke dobiti stipendiju od

četiristo funti godišnje, koja mu je omogućila odlazak na

Oxford. Na sveučilište se upisao u sedamnaestoj godini

ţivota. Bilo je to 1720. godine. U narednih petnaest godina

postao je sastavnim dijelom akademskoga ţivota na

Oxfordu.

U to vrijeme jedan od uvjeta za upis na sveučilište bilo je

studentovo vjersko uvjerenje. Naime, od svakoga se

studenta zahtijevalo slaganje s naukom i vjeroispovijesti

anglikanske crkve, odnosno s “Trideset devet načela”.

13

Svaki je budući student morao potpisati da se slaţe s tim

načelima. Većina studenata dokument bi potpisala, a da ga

ne bi ni pročitala. Osim toga, tada je bilo u modi rugati se

religiji, tako da su profesori i studenti na pričest odlazili

samo tri puta godišnje, jer je to nalagalo sveučilište.

Mladi Wesley marljivo je učio ne dopuštajući da opća

atmosfera utječe na njega. Pokazao je veliku ozbiljnost u

svome intelektualnom radu. No, to ga nije činilo pravim

kršćaninom.

Njegova majka stalno mu je slala pisma i tako

ohrabrivala na putu pravednosti. “Čvrsto odluči učiniti

vjeru svojim glavnim ţivotnim ciljem, jer je, na kraju

krajeva, jedino to u ţivotu vaţno. U usporedbi s njom, sve

je ostalo nevaţno, sporedno. Uistinu bih voljela kada bi se

počeo ozbiljno preispitivati, ne bi li saznao imaš li zaista

nadu u spasenje.”

Wesley je uskoro shvatio da u vjeri ima nešto njemu

dotad skriveno. U to ga je uvjerio slučajan razgovor s

portirom. Taj portir bio je siromašan čovjek; imao je samo

jedan kaput. Toga dana nije imao ništa za jelo. Premda nije

okusio ništa osim vode, bio je pun zahvalnosti prema Bogu.

Wesley ga je upitao: “Zar uistinu moţeš zahvaljivati

Bogu, iako nemaš dovoljno odjeće ni hrane, a ne posjeduješ

ni krevet. Na čemu mu onda zahvaljuješ?” “Zahvalan sam

mu”, odvratio mu je portir, “što mi je dao ţivotni dah, srce

da ga ljubim i ţelju da mu sluţim.”

Kada je kasnije razmišljao o tim prvim godinama na

sveučilištu, Wesley se prisjećao da se u javnosti i tajnosti

molio Bogu, kao i da je, osim Svetoga pisma, čitao mnoge

vjerske knjige, posebice komentare na Novi zavjet. “Ipak,

svo to vrijeme nisam imao pojma što je to unutarnje

posvećenje. Ustrajao sam u svojim navikama svjesnoga

14

griješenja bez mnogo griţnje savjesti, osim neposredno

prije i poslije Svete večere, koju sam primao tri puta

godišnje. Teško mi je shvatiti zašto sam se nadao spasenju,

kada sam stalno griješio protiv ono malo svjetla koje sam

imao.”

Do preokreta u njegovu ţivotu došlo je kada je upoznao

Sally. U svome tajnom dnevniku, napisanom posebnim

šiframa, piše o toj ţivahnoj i šarmantnoj ljepotici. Kao kćer

anglikanskoga propovjednika, i ona je bila ozbiljna

kršćanka. Do tada je Wesley imao čvrsto uvjerenje da je

muškarcu najbolje da ostane sam, ali sada je počeo

temeljito preispitivati svoje dotadašnje uvjerenje.

Dvadesetoga travnja 1725. godine, John Wesley doţivio

je prvo veliko razočarenje u svome ţivotu. Zaprosivši je,

saznao je da je Sally zaručena za drugoga.

Ipak, njihovo prijateljstvo imalo je na njega snaţan

utjecaj. U svome dnevniku je napisao: “Do sada nisam

imao ovakve susrete s vjernim prijateljem i počeo sam iz

temelja mijenjati svoj način ţivota.” Iz njegova srca izvirao

je nov, iskren interes da što je više moguće govori i uči o

kršćanskome ţivotu. Godina 1725. bila je prekretnica u

Wesleyjevu duhovnu razvoju.

15

P R E K R E T N I C A

Godine 1725. došlo je do prekretnice u duhovnu razvoju

mladoga Wesleyja. Uvidio je potrebu za temeljitim

samoispitivanjem. Razmišljao je o svome izvanjskom

ponašanju i unutarnjim motivacijama. Tada je počeo pisati

dnevnik i u njemu biljeţiti svoje tajne. Izmislio je vlastito

šifrirano pismo, kako dnevnik ne bi bio razumljiv nikome

osim njemu. Koristio je simbole, stenografiju, kratice,

pseudonime. MeĎutim, mnogo godina kasnije, znanstvenici

su uspjeli dešifrirati tajne iz njegova dnevnika. Evo izvatka

iz jedne biljeţnice:

“Petak, 26. oţujka 1725.

Kada se molim, javljaju mi se nečiste misli, a otkrio sam

da su tome sljedeći uzroci:

a) moj stalni pratilac – prevelika sklonost neozbiljnome

ponašanju;

b) prečesto slušanje jalovih razgovora ili čitanja

ispraznih knjiga;

c) lijenost i manjkavost prave poboţnosti ili svijesti da

se nalazim u Boţjoj prisutnosti.

Želim li promijeniti to stanje, moram:

a) truditi se da postignem ozbiljno i skromno drţanje;

b) izbjegavati lijenost, preslobodno ponašanje prema

drugome spolu, te jako začinjeno meso;

c) gajiti snaţan osjećaj strahopoštovanja prema Boţjoj

prisutnosti;

d) izbjegavati isprazno i neozbiljno društvo;

e) strastima se suprotstavljati na samome početku, ali

ne borbom protiv njih, nego općenitim prestankom

16

razmišljanja o njima, ili ne tako brzim odlaskom u

društvo;

f) na kraju, koristiti čestu i ţarku molitvu.”

Wesley je uvidio kako je ispravno korištenje vremena

vaţan čimbenik u posvećenju. Vrijeme je dragocjeni Boţji

dar koji se, jedanput izgubljen, ne moţe vratiti. Stoga ga se

mora ispravno iskoristiti. Wesley je, primijetivši da se budi

noću, zaključio da previše spava. Zato je sljedećega jutra

ustao ranije, u šest sati. No, sljedeće se noći ponovno

probudio. Tada je odlučio ustati u pet. Kad se i iduće noći

probudio, budilicu je navio na četiri sata, i tako je ostalo do

kraja njegova ţivota.

Iste je, 1725., godine čvrsto odlučio postati pastorom.

ZareĎen je za Ďakona 19. rujna 1725. Poloţaj Ďakona

najniţi je poloţaj u anglikanskoj crkvi. Tri godine kasnije,

zareĎen je za svećenika. U meĎuvremenu je studirao na

sveučilištu, ali sada kao asistent. Magistrirao je 1725.

godine.

Pritom je dobio poziv iz ţupe svoga oca, kojemu je,

odveć starome i bolesnom, bio potreban pomoćnik. John je

poziv prihvatio, premda nerado, jer je morao ostaviti svoj

ţivot na Oxfordu, koji mu je pruţao zaštitu od ţivotnih

iskušenja i ljudi što su ga pokušavali odvratiti od

posvećenja.

Nakon četiri godine sluţbe, vratio se u Oxford, gdje ga

je čekala nova odgovornost. Njegov brat Charles okupljao

je oko sebe malu grupu prijatelja koji su proučavali Novi

zavjet na izvornome grčkom jeziku, trudeći se ozbiljno

pristupati kršćanstvu. Nakon što su Johna jednoglasno

izabrali za voĎu grupe, dobio je priliku svoje iskustvo

podijeliti s drugima, sebi sličnima. Do tada je smatrao kako

17

je put poboţnosti ujedno i put samoće. Ostali studenti rugali

su se ovoj skupini, prozivajući ju pogrdnim imenima: “Klub

poboţnih”, “Klub reforme”, “Sakramentalisti”, “Sveti

klub”, “Metodisti”. Ovaj potonji naziv odnosio se na

njihovu strogu disciplinu i metode korištene kako bi stekli

unutarnje posvećenje. Kada se jedan član grupe, William

Morgan, duševno i fizički razbolio, govorilo se da je

podlegao teškoj stezi grupe. Njegov je brat, ogorčen na ovo

društvo, napisao:

“Oni smatraju da se ne mogu spasiti ne koriste li svaki

sat, ne, svaku minutu, sluţeći Bogu. Gotovo se more glaĎu,

kako bi mogli pomoći siromasima, te kupovati za njih

duhovnu literaturu. Pokušavaju preobratiti prostitutke i

istjerivati duhove iz opsjednutih. Poste dva dana u tjednu, a

toliko su smršavili da izgledaju strašno. Postali su ruglo

čitava sveučilišta. Ponekad plaču i do pet minuta zbog

svojih grijeha, a zatim zahvaljuju Bogu za milost pokajanja.

Potom se nekontrolirano smiju kao da su poludjeli.”

U praksi ove grupe niklo je sjeme Wesleyjeva poznatoga

gesla: “Steci koliko moţeš! Štedi koliko moţeš! Daj sve što

moţeš!” To je bilo njegovo pravilo još dok je bio na

sveučilištu. Smanjio je osobnu potrošnju na dvadeset i osam

funti godišnje. Te godine, pošto je zaradio trideset, mogao

je dati dvije funte. U narednoj godini zaradio je šezdeset, a

dao trideset i dvije funte. Treće godine plaća se utrostručila,

tako da je mogao dati šezdeset i dvije, da bi četvrte godine

dao devedeset i dvije funte. Prodao je svoje slike kako bi

pomogao siromasima, te je ţivio bez najosnovnijih stvari

kako bi mogao što više dati drugima.

Njihova skupina imala je samo jedan cilj: ţivjeti

posvećenim ţivotom. Svaki sat počeli bi moleći se za

plodove Duha: blagost i poniznost. Preispitivali su se i

18

strogo korili kada bi kod koga pronašli nešto loše. Jedan

drugome govorili su veoma otvoreno kada bi tko napravio

kakav propust.

“Metodisti” su posjećivali zatvorenike, te oslobaĎali one

koji su imali manje dugove, otplaćivajući ih iz svoje

zajedničke blagajne. Opismenjavali su nepismene i dijelili

kršćansku literaturu. Pored toga, brinuli su se o bolesnima i

siromašnima u gradu, omogućavajući besplatno školovanje

siromašnoj djeci.

Nadalje, u Wesleyjevu dnevniku nalazimo sljedeće

riječi:

“Nisam znao kako da idem dalje. Svom snagom borio

sam se protiv grijeha, koristeći se svakom vrstom

samoodricanja koje sam smatrao dopuštenom. Koristio

sam, javno i tajno, sva sredstva milosti, kada god mi se za

to pruţila prilika. Nisam propustio ni jednu priliku da

učinim dobro. Zbog svega toga pretrpio sam dosta zla. No,

bio sam svjestan da ništa od toga ne vrijedi bez unutarnjega

posvećenja.”

Wesley je postigao visok stupanj samoodricanja i

suzdrţljivosti, ali još uvijek nije pronašao unutarnji mir.

Kasnije, nakon što je doţivio milost spasenja kroz vjeru u

Isusa Krista, u svome je dnevniku napisao:

“U svemu sam se usmjeravao prema Boţjoj slici i

nastojao sam ostvarivati Njegovu, a ne svoju volju. Ipak,

kada sam, nekoliko godina kasnije, osjećao blizinu smrti,

nisam imao nikakve utjehe ili sigurnosti da me Bog

prihvaća. To me je iznenadilo, jer do tada nisam imao

dojam da gradim na pijesku, niti sam shvaćao istinu da:

'Nitko, naime, ne moţe postaviti drugog temelja osim

onoga koji je već postavljen' od Boga, 'a taj je Isus Krist”'

(1. Korinćanima 3,11).

19

Naţalost, Wesley još dugo neće vidjeti svjetlo Boţje

milosti. U meĎuvremenu je Samuel Wesley htio da ga jedan

od sinova zamijeni u ţupi Epworth. Najprije je zamolio

najstarijega sina Samuela, koji je odbio očev prijedlog.

Zatim se obratio Johnu. John, takoĎer, nije htio pristati, ne

ţeleći napustiti Oxford. Svojih dvadeset i šest razloga, zbog

kojih je smatrao da treba tamo ostati, napisao je ocu u

jednome pismu. Na sveučilištu nije bio izloţen svjetovnu

utjecaju i nitko nije remetio njegov mir. Mogao je biti

mnogo poboţniji i imao je više prilike širiti svoju

poboţnost meĎu drugima.

U jednomu nevjerojatno razboritom i razumnom pismu,

otac mu je uklonio sve prepreke. “U bilo kojoj ţivotnoj

odluci naš glavni kriterij treba biti Boţja slava i naše

različite mogućnosti da je širimo, a ne naši osobni interesi.”

Nekoliko tjedana prije očeve smrti, John se predomislio i

otišao u Epworth kako bi postao ţupnik. No bilo je

prekasno. Samuel Wesley je 25. travnja 1735. godine

preminuo. John je bio prisutan u trenutku njegove smrti, te

je čitao tradicionalnu molitvu za umrle: da ih Bog primi u

svoje vječno prebivalište.

Prije nego što je umro, Samuel je dovršio svoje ţivotno

djelo, komentar “Knjige o Jobu”. John je dobio zadatak

predati knjigu engleskoj kraljici Karolini. Knjiga se na

engleskome dvoru, po svemu sudeći, nije mnogo čitala.

Mlada kraljica nahvalila je njezin vanjski izgled, uopće je

pritom ne otvorivši, a potom se vratila zabavi. Wesleyjev je

put u London ipak bio sudbonosan, jer je tamo susreo

upravitelja kolonije Georgije, Jamesa Edwarda Oglethorga.

20

M I S I O N A R U N O V O M U S V I J E T U

Kada je izručio očevu knjigu britanskoj kraljici, Wesley

se upoznao s Jamesom Edwardom Oglethorpeom,

generalom, članom Parlamenta i utjecajnim čovjekom iz

vodećih engleskih krugova. Oglethorpe je od vlasti dobio

odobrenje da osnuje koloniju Georgiju, koja je trebala

sluţiti kao prihvatilište onih što su, radi toga što su se

njihova vjerska uvjerenja razlikovala od učenja drţavne

Anglikanske crkve, morali napustiti Englesku. U Georgiji

su, ujedno, ţivjeli i Indijanci, meĎu kojima se već započeo

misijski rad. Kada je to čuo, John Wesley je odlučio otići u

novi svijet kako bi radio meĎu Indijancima.

MeĎutim, njegov osnovni motiv u misijskome radu bila

je ţelja za spasenjem, a ne revnost za misijom. Napisao je:

“Moja je glavna namjera... nada da ću spasiti svoju dušu.

Usto, ovdje ne mogu postići tako visoku razinu svetosti kao

tamo.” Kako bismo mogli razumjeti njegovo razmišljanje,

moramo imati na umu da je bio proţet, da ne kaţem

opsjednut, jednom jedinom namjerom: naime, postati

čovjekom Boţjim. Smatrao je kako to moţe najbolje postići

u društvu neiskvarenih ljudi. Iz istoga razloga nije htio

prekinuti svoje studiranje u Oxfordu i postati ţupnikom u

izopačenom Epworthu. Vjerovao je da će mu nova kolonija

pruţiti priliku napredovanja u posvećenju, naročito zbog

toga što Indijanci ţive jednostavnim ţivotom, nezaraţeni

izopačenošću bijelaca.

Stoga, u listopadu 1735. godine, John Wesley, njegov

brat Charles i još dva člana “Svetoga kluba”, ţeljni spasiti

se putem osobnoga posvećenja, ukrcali su se na brod

“Simmonds” i otplovili u Georgiju. Izabrali su kabine u

pramcu kako bi imali što više mira. Ustajali su svaki dan u

21

četiri sata ujutro i cijeli su dan sve do devet sati navečer,

bez stanke, radili prema strogoj oxfordskoj disciplini.

Proučavali su knjige koje su ponijeli sa sobom i obavljali

pastoralnu sluţbu na brodu. Kada je vrijeme bilo zgodno,

John Wesley je išao iz kabine u kabinu čitajući i

propovijedajući ljudima Boţju riječ i moleći se s njima.

Krstio je jednu obitelj Kvekera na palubi i odrţavao

bogosluţenja tako često da su mnogi mislili kako pretjeruje.

Jedanput tjedno odrţavao je Gospodnju večeru i paţljivo

biljeţio imena prisutnih u svome dnevniku.

Iako su duhovno bili tako “napredni”, čekala su ih

izvjesna iznenaĎenja. U siječnju 1736. godine brod se našao

u ţestokoj oluji. Wesley se, prema svome običaju, strogo

preispitivao pod tim novonastalim okolnostima te je, na

svoje zaprepaštenje, otkrio da se jako boji smrti. Kako to?

Zar njegova vjera nije toliko čvrsta i sigurna kao što je

vjerovao da jest? Zar ispravan kršćanin ne prihvaća smrt

radosno kao ulaz u zemlju slave?

Promatrao je suprotnu reakciju nekih drugih kršćana.

Bila su to njemačka Moravska braća. Čak i kada se

rasparalo glavno jedro, ti vjernici su nastavljali pjevati

duhovne pjesme, koje su izraţavale njihovu vjeru u Boga.

Moravci su se pokazali uvijek spremnima prihvatiti najniţe

poslove na brodu, jer im je to pomagalo u suzbijanju

ponosa. Sada, u oluji, dokazali su svoje jake kršćanske

odlike. U Wesleyju se probudilo nešto mnogo dublje od

njegove uobičajene intelektualne radoznalosti. U dubini

svoga bića čeznuo je saznati što to posjeduju Moravska

braća i zašto to njemu nedostaje. “Zar se niste bojali?” pitao

je Wesley, kad se stišala oluja.

“Hvala Bogu, ne!” glasio je odgovor.

“Zar se nisu bojale vaše ţene i vaša djeca?”

22

“Ne, ni oni se ne boje smrti.”

Wesleyju su nedostajali takav mir i sigurnost, iako je u

svojoj strogoj potrazi za posvećenjem nadmašio Moravce.

Odmah nakon isplovljavanja, on i njegov brat odlučili su da

više neće jesti meso ni piti vino, što se na brodu najviše jelo

i pilo, već da će ţivjeti od pogačica i riţe. Zatim su prestali

večerati. Jedanput, nakon oluje, Wesleyjev se madrac

smočio, tako da je bio prisiljen spavati na palubi. “Vjerujem

da više neću morati ići u krevet”, rekao je pritom se

radujući, kao pravi asket, što se moţe riješiti još jedne

ţivotne udobnosti.

Šestoga veljače 1736. godine vidjeli su kopno.

UzbuĎenje je bilo neobuzdano, naročito meĎu posadom

koja je slavila pretjeranim oduševljenjem. Wesley je njihov

način slavlja smatrao nedopustivim, te je svojom rukom

razbio bačve s rumom, pustivši rum da iscuri.

Sedmoga oţujka Wesley je počeo djelovati kao

propovjednik, ali ne meĎu Indijancima, već meĎu bijelim

stanovništvom u Savannahi. Tada je to bilo malo naselje od

četrdesetak kuća i petsto osamnaest stanovnika. U cijeloj

ţupi bilo je oko sedamsto ljudi. Budući da u gradu nije

postojala crkva, bogosluţja su odrţavali u sudnici.

O snaţnome dojmu koji je mladi propovjednik ostavio

govori činjenica da je jedna vodeća obitelj morala otkazati

organizirani bal, jer nije bilo gostiju! Naime, u isto se

vrijeme odrţavao molitveni sastanak.

Njegova prva crkvena duţnost bila je krštenje maloga

djeteta. Obično se to činilo škropljenjem, no mladi je

Wesley, zbog svojih osobnih uvjerenja, dijete tri puta

zaronio u vodu. Pritom se dijete razboljelo, ali se kasnije

ipak oporavilo.

23

Kada bi čuo da se nekoga u naselju ogovara, Wesley bi

ogovaranim osobama prenosio što bi čuo. To je činio s

najboljom namjerom, ţeleći dati jasne i objektivne

izvještaje kako bi im dao povod za pokajanje. MeĎutim,

načelo male oxfordske zajednice nije svima bilo

prihvatljivo. Ubrzo ga je jedan mještanin otvoreno i oštro

napao: “Mrsko mi je sve što radiš. Tvoje su propovijedi

zapravo satire na račun pojedinih osoba, i stoga ih više ne

ţelim slušati. Svi misle kao i ja, jer ne ţelimo tvoje

maltretiranje. U cijelome gradu ne postoji nijedan čovjek

što mari za tvoju riječ. Moţeš propovijedati koliko god

hoćeš, ali te nitko neće slušati.”

Wesley je, meĎutim, i dalje veoma ozbiljno obnašao

svoje pastoralne duţnosti. Zajedno s nekoliko revnih

kršćana, formirao je “društvo” čiji su se članovi dva puta

tjedno sastajali kako bi jedan drugoga mogli koriti,

izgraĎivati i bodriti. IzmeĎu članova je izabrao manji broj

ljudi koji su se sastajali i nedjeljom navečer, sa ciljem

postizanja spasenja i posvećenja. U tome vidimo prototip

ćelija koji je Wesley kasnije koristio u metodizmu.

Wesley je, ujedno, odrţavao vjeronauk za djecu iz

naselja.

Jedno ga je bosonogo dijete, predmet nemilosrdna

zadirkivanja druge djece zato što nije imalo cipele, veoma

zavoljelo kada je Wesley, uvidjevši njegov problem, i sam

došao bos na nastavu i tako prekinuo ruganje.

Ipak, nisu mu svi bili prijatelji. Izvjesna gospoĎa

Hawkins pokušala ga je ubiti saznavši da ju je Wesley u

jednome pismu ogovarao. Na kraju su se sporazumjeli da

više neće meĎusobno razgovarati, što je za Wesleyja bio

povod duboke zahvalnosti. “Blagoslovljen Bog koji me

24

potpuno oslobodio od sve odgovornosti za tu ţenu, čije je

srce puno zamki i čvorova te čije su ruke kao lanci.”

No, dogodilo se nešto sasvim suprotno. Jedna poznanica

postala mu je puno više od prijateljice, tako da je u

Savannahi upoznao svoju prvu veliku ljubav.

25

Č U D N O V A T A T O P L I N A

Kao mlad čovjek od trideset i tri godine, John Wesley je

bio vrlo lijep. Iako niskoga rasta, kao i svi Wesleyjevi, bio

je vitka i lijepo graĎena tijela. Imao je dosta dugu kosu,

kovrčavu na krajevima, koju bi tako dobro češljao, da je

naprosto sjala. Njegove velike tamno plave oči imale su

jasno, hladno svjetlo, koje je izraţavalo snaţnu volju i jasan

um. Bio je jak i muţevan. Običavao je daleko hodati i

spavati pod zvijezdama. Plivao je u rijeci i redovito radio u

vrtu ţupne kuće.

Wesley je uţivao u ţenskome društvu, ali nikako ga se

nije moglo nazvati neozbiljnim. Sa ţenama se druţio zato

što su ga poboţno i zainteresirano slušale u razgovoru o

duhovnim stvarima. No, nije uvijek znao pročitati njihove

prave namjere. Njegove znanice uglavnom su bile

visokoobrazovane. Ipak, sada se zaljubio u djevojku posve

drukčiju od svih koje je do tada upoznao. Tako Wesley

opisuje Sophy Hopkey, nakon svoga povratka u Englesku.

“Imala je osamnaest godina. Od samoga početka našega

poznanstva čvrsto vjerujem da se nije nikada koristila

lukavstvom. Ne mogu se sjetiti nijedne prilike kada je

neiskreno postupila, a jednostavnost njezina ponašanja bila

je krajnji dokaz njezine iskrenosti. Posve je otvoreno

odgovarala na sva moja pitanja, bez dvoumljenja ili

suzdrţanosti, odmah i izravno.”

Činilo se da će biti idealan par, ali je ostalo nekoliko

prepreka u Wesleyjevu razmišljanju. Jedan od ideala

“svetoga kluba” bio je da njegovi članovi ostanu

neoţenjeni. Nije li i Pavao preporučio celibat za slugu

Gospodnjega? Povrh toga, Wesley je namjeravao što prije

otputovati u unutrašnjost, kako bi mogao propovijedati

26

Indijancima, a tamo ne bi mogao povesti Shopy. Na kraju

krajeva, i sam je jedanput rekao kako se neće ţeniti i još

uvijek je vjerovao u ispravnost te odluke. MeĎutim, srce i

um nisu uvijek u slozi, tako da je Wesley bio podijeljena

uma. Razgovarao je o svojoj unutarnjoj borbi s bliskim

prijateljem, Charlesom Delamotteom. Napokon, to su

pitanje odlučili riješiti bacanjem kocke. Na komadiće

papira napisali su: “O braku ove godine više nemoj

razmišljati! “ i “Nemoj više uopće o tome razmišljati!”

Nakon molitve, Delamotte je izvukao jedan papirić.

Otvorivši ga, pročitao je riječi: “Nemoj više uopće o tome

razmišljati!” Wesley je s pouzdanjem uzviknuo: “Neka

bude po Tvojoj volji!”

Pravi je šok, meĎutim, bio tek na pomolu. Nekoliko dana

kasnije, Wesley je čuo vijest da se Sophy zaručila za

izvjesnoga gospodina Williamsona. Bio je očajan. Nije

mogao ništa učiniti osim da svu svoju bol i zbunjenost u

molitvi iznese nebeskome Ocu. Rana je dugo ostala u

njemu, što se najbolje vidi iz njegova čudnog ponašanja

prema njoj nakon njezina vjenčanja. Ukorio ju je zbog

nekoliko grešaka u ponašanju, te je više puta s njom došao

u oštar sukob. Kao njezin propovjednik, napisao joj je dugo

pismo u kojemu je sve svoje optuţbe iznio jasno i sustavno.

Molio ju je da prizna sve svoje greške i traţi oproštenje. Na

kraju, jedne joj nedjelje nije dopustio da primi Gospodnju

večeru.

Posljedice njegovih postupaka ubrzo su uslijedile.

Narednoga ponedjeljka izdan je nalog za uhićenje Johna

Wesleyja s obrazloţenjem da je klevetao gospoĎu

Williamson i odbio joj dati Gospodnju večeru. Zatim su se

nagomilale i druge optuţnice protiv njega, te je, nakon

27

nevjerojatna suĎenja od šest sjednica, na kojima se Wesley

uopće nije imao pravo braniti, proglašen krivim.

Naravno, njegovu boravku u Americi došao je kraj.

Izjavio je da se namjerava vratiti u Englesku. Njegova

crkva pokušala ga je nagovoriti na ostanak, no to nije

učinila od svega srca. I oni su se htjeli osloboditi ovoga

neustrašivog koritelja. Uvjetno se ukrcao na brod za

Englesku i zauvijek napustio američko tlo.

Godine provedene u Georgiji bile su teške, ali ne i posve

promašene. Tamo je Wesley naučio nekoliko stranih jezika,

napisao neke svoje najbolje propovijedi i duhovne pjesme,

pa i neke naučne radove. Stekao je i dragocjeno iskustvo u

pastoralnome radu kao ţupnik i uočio osobne slabosti.

U Englesku se vratio l. veljače 1738. godine, a šest dana

kasnije upoznao je čovjeka koji ga je ubrzo poučio o divnoj

slobodi Boţje milosti. Bio je to Peter Böhler koji je

pripadao Moravskoj braći. Böhler se saţalio nad

Wesleyjem, koji nije shvaćao značenje spasenja po vjeri.

“E, brate moj”, rekao je, “moraš se posve očistiti od svoje

filozofije”. U tome je trenutku Wesley i sam bio uvjeren da

ne posjeduje istinsku vjeru. Böhleru je rekao da će se odreći

propovijedanja, ali mu je Böhler savjetovao: “Propovijedaj

o vjeri sve dok je ne dobiješ, a zatim ćeš propovijedati o

vjeri jer je posjeduješ.”

Wesley je poslušao njegov savjet. Ubrzo nakon ovoga

razgovora nalazimo ga u jednome zatvoru kako propovijeda

zatvorenicima. Prije nije vjerovao da se čovjek moţe

obratiti na samrtnoj postelji. Za njega je obraćenje bilo

dugotrajan proces, nedostupan osuĎenima na smrt. Sada je

pak bio drugoga uvjerenja. Jednomu je zatvoreniku, koji je

opravdanje pred Bogom pronašao davno prije samoga

28

Wesleyja, propovijedao doktrinu o spasenju isključivo po

vjeri.

Divio se trenutačnim obraćenjima, iznenaĎen da su

uopće moguća. “Nisam mogao razumjeti kako se vjera

moţe dati u trenutku, kako to da čovjek moţe odmah prijeći

iz tame u svjetlo, iz grijeha i bijede u pravednost u Duhu

Svetomu. Istraţio sam Pismo po tome pitanju, posebice

Djela apostolska, ali na moje zaprepaštenje gotovo uopće

nisam naišao na primjer obraćenja koje nije bilo trenutačno.

Najsporiji je bio apostol Pavao, čije je obraćenje trajalo tri

dana.”

MeĎutim, Wesley je još uvijek imao izvjesne sumnje u

pogledu doktrine o spasenju isključivo vjerom. No, sljedeće

nedjelje, Peter Böhler, zajedno s četiri člana Moravske

braće, došao mu je u posjet. Na kraju njihova posjeta

pjevali su duhovnu pjesmu o potpunome predavanju u ruke

Gospodnje. Wesley je počeo plakati. Činilo mu se da se

svjetlo prave objave pribliţava.

Zatim, 24. svibnja 1738. godine jasno svjetlo evanĎelja

oslobodilo je Wesleyja od ropstva pravilima i filozofiranju.

Pronašao je spasenje poput maloga djeteta, bez ikakvih

svojih zasluga. Ni sam nije razumio što mu se dogaĎa. Evo

kako je svoje obraćenje opisao u dnevniku:

“Nastavljao sam traţiti vjeru (iako sam u sebi osjećao

čudnu ravnodušnost, tupost i hladnoću, zajedno sa čestim

padovima u grijeh) sve do srijede 24. svibnja. Toga jutra,

oko pet sati, otvorio sam Novi zavjet i pronašao riječi: 'Tim

nas je obdario skupocjenim i najvećim dobrima, da po

njima, umaknuvši pokvarenosti koja je zbog opake poţude

u svijetu, postanete dionici boţanske naravi.' Ponovno sam

ga otvorio prije no što sam izašao van i pročitao: 'Nisi

daleko od kraljevstva Boţjega'. Poslijepodne su me pozvali

29

u katedralu svetoga Pavla, gdje su pjevali Psalam 130: 'Iz

dubine, Jahve, vapijem tebi: Gospodine, čuj glas moj! Neka

pazi uho tvoje na glas moga vapaja! Ako se, Jahve, grijeha

budeš spominjao, Gospodine, tko će opstati? Al‟ u tebe je

praštanje da bi te se bojali... Jer je u Jahve milosrĎe i obilno

je u njega otkupljenje; on će otkupiti Izraela od svih grijeha

njegovih.'

Navečer sam nevoljko otišao na sastanak jednoga

vjerskog društva koje se sastajalo u ulici Aldersgate. Na

sastanku je netko naglas čitao Lutherov uvod u poslanicu

Rimljanima. Nešto prije devet sati, kada je opisivao

promjenu koju Bog čini u srcu kroz vjeru u Krista, neka

čudnovata toplina obuzela mi je srce. Osjećao sam da zaista

vjerujem u Krista, i samo u Njega, da vjerujem u spasenje, i

dobio sam unutarnju sigurnost da mi je On oduzeo sav

grijeh, moj grijeh, i spasio me od zakona smrti i grijeha.

Zatim sam otvoreno posvjedočio o onome što se u meni

dogodilo.”

Razdoblje koje je uslijedilo bilo je puno kriza i sukoba.

Bilo je potrebno dosta vremena da Wesley nauči ţivjeti po

vjeri. No, došlo je do velike promjene u njegovu shvaćanju.

Više se nije oslanjao na Krista i dobra djela kao jamstvo

spasenja, nego se od toga dana pouzdavao isključivo u

Krista.

30

N A P R A G U P R O B U Đ E N J A

Nakon kratkoga boravka u Moravskoj komuni, u

Herrnhutu, mladi je Wesley, sada spašen isključivo

milošću, krenuo kući u Englesku kako bi propovijedao

Radosnu vijest svojim zemljacima. MeĎutim, crkva kod

kuće nalazila se u ţalosnome stanju. Politički i vjerski

raskoli znatno su oslabili ţivot crkve. Deisti, koji su se

zalagali za kršćanstvo zasnovano isključivo na ljudskome

razumu, a ne Boţjoj objavi, a zajedno s njima i slobodni

mislioci, pobornici ateizma, potkopavali su autoritet klera.

No, i sam je kler bio nesposoban pruţiti zadovoljavajući

odgovor tome izazovu, jer se u njemu duboko ukorijenila

korupcija. Nadbiskupi toga doba bili su moćnici, gotovo

knezovi. Vozili su se u kočijama sa šest konja, a nerijetko

su posjedovali i brodove s uniformiranom posadom. Biskup

Winchestera običavao je i psovati. Opravdavao se time što

psuje samo u prisustvu plemića, a ne i u društvu drugih

biskupâ. Visoki crkveni poloţaji pripadali su samo onima s

vezama na sudu ili u parlamentu, bez obzira je li dotična

osoba posjedovala osobine potrebne za taj poloţaj.

Knjiţevnik Thackeray smatrao je kako je korupciju

meĎu klerom uzrokovala korupcija u politici. “Nije čudo da

je kler bio korumpiran i mrtav, kada se nalazio u tome

općem mrtvilu i korupciji. Ne čudi ni sve veće javljanje

ateista i potonuće ćudorednoga ţivota, kada je i sam kralj

bio takav. Ne čudi ni što je Whitefield vikao u pustinji, kao

ni što je Wesley napustio oskvrnjeni hram kako bi se molio

na obroncima.”

Nonkonformisti koji su se (zbog neslaganja) odvojili od

drţavne crkve nisu ţivjeli ništa stvarnijim kršćanstvom.

Njihove propovijedi bile su uglavnom polemične i

31

suhoparne, a govorile su samo o teološkim razlikama

izmeĎu njih i drugih crkava. Neki od njih čak su nijekali

Trojstvo.

Ipak, novo vjersko probuĎenje u Engleskoj bilo je na

pomolu, iako još ništa nije ukazivalo na blizinu takva

pokreta. Nakon jednoga posjeta Engleskoj, Voltaire je

govorio o engleskoj “nesklonosti prema bilo kakvoj novoj

religiji ili probuĎenju stare”. Samo je mali postotak

pučanstva znao čitati, a pisanje je bilo luksuz čak i za

lordove. Praznovjerje je bilo veoma rašireno. Dva stoljeća

nakon reformacije, djeca su još uvijek učila moliti se

svecima, a gatanje je imalo veliki utjecaj. Javna zabava

spustila se na najniţu razinu. Vješanja su bila popularna

vrsta “besplatne zabave”. Borbe pijetlova, pasa i bikova

zabavljale su narod, a nerijetko su u svrhu zabave mučili

ţivotinje.

Česte pojave bile su ulične bande koje su napadale

prolaznike, a pogotovo ţene. Njihove zabave bile su

morbidne. Zatvorili bi čovjeka u bačvu i pustili ga da se

otkotrlja nizbrdo. “Liječenje znojem'' bila je omiljena

“zabava”: grupa mladih ljudi okupila bi se oko ţrtve koju bi

boli mačevima, a pritom bi uţivali u njenim bespomoćnim

pokušajima izbjegavanja uboda.

Kockanje je bilo nacionalna bolest. Alkoholizam je

poprimio razmjere epidemije, pogaĎajući kako muškarce

tako i ţene. Svaka šesta kuća u Londonu prodavala je

ţestoka pića. Mnogi su ispred kuće imali ovakve reklame:

“Pijan za jedan peni, mrtav pijan za dva penija, slama

besplatna”. Naime, onaj tko bi se previše napio, proveo bi

noć u podrumu dotične kuće. Seksualni nemoral sasvim je

preplavio društvo, i to na svim društvenim razinama,

32

uključujući i kraljevski dvor. U kazalištima su se

prikazivale nemoralne drame.

Ljudski ţivot nije bio vrijedan poštovanja. Smrtna kazna

primjenjivala se za 160 različitih vrsta zločina. Tako bi se,

na primjer, provodila za kraĎu robe u vrijednosti jednoga

šilinga kada je u pitanju bila privatna osoba, te za kraĎu u

vrijednosti od pet šilinga ako je učinjena u trgovini.

Glavom se plaćalo za pisanje anonimnoga pisma, kao i za

posječeno stablo.

Bilo je i onih koji su pokušali spasiti narod od moralne

propasti. Koncem sedamnaestoga stoljeća osnovano je

društvo za obnovu morala, kojemu je pošlo za rukom

zatvoriti mnoge javne kuće u Londonu i pred sud dovesti

mnoge zločince. Kockari, pijanice, oskvrnitelji nedjelje, pa

i psovači, plaćali su globu, išli na robiju ili su bili išibani.

Na taj način smanjen je broj zločina. Ipak, samo je sila s

visine bila dovoljno snaţna iz temelja promijeniti društvo,

podigavši u njemu razinu ćudoreĎa.

Wesley se s putovanja po Njemačkoj vratio u rujnu

1738. godine, zapaljen revnošću da sluţi Bogu. Ubrzo je

primijetio da mnoštva u Engleskoj ginu u grijehu i

društvenoj nepravdi, dok crkva ostaje hladna, gotovo mrtva.

Poruka o Boţjoj ljubavi nije se čula s propovjedaonica, a

suhoparni, komplicirani religiozni traktati nisu uspijevali

ispuniti prazninu u ljudskim srcima. Wesley je u svojoj

domovini našao društvo koje ne poznaje zakon, ljude koji

nikada nisu prekoračili crkveni prag niti bili članovi bilo

kakvoga vjerskog udruţenja.

Na koji je način mogao doprijeti do toga mnoštva? Sama

crkva pomogla mu je time što mu je stalno zabranjivala

uporabu njezinih propovjedaonica. Beskompromisno je

propovijedao nauku o opravdanju isključivo vjerom, koja je

33

u ušima naroda engleske crkve zvučala kao krivovjerje. Na

jednoj jutarnjoj sluţbi, Wesley nije uspio dovršiti svoju

temu. Izjavio je kako svoje tumačenje namjerava završiti na

večernjoj sluţbi. Odjednom je ustao ţupnik i izjavio da mu

neće biti dopušteno propovijedati. Wesley je iz toga

iskustva izvukao zaključak kako mora uvijek, kada god je

to moguće, objaviti cijelu Boţju poruku.

Wesley je, ipak, nalazio druge “propovjedaonice” s kojih

je mogao slobodno propovijedati o spasenju isključivo

vjerom. U jednome izvještaju vidimo ga kako stoji pred

vješalima i priprema zločinca za smrt. Nekoliko minuta

prije vješanja Wesley ga je pitao: “Kako se sada osjećaš u

svome srcu?” OsuĎenik je odgovorio: “Osjećam mir za koji

nisam vjerovao da je moguć. Znam da je to mir Boţji, koji

nadilazi svaki razum.”

Poslije jedne Nove godine, John Wesley se, s još

šezdesetoricom, našao na “agapi” u ulici Fetter Lane. “Oko

tri sata ujutro, dok smo se uporno molili, sila Boţja sišla je

na nas u tolikoj mjeri da su mnogi klicali od silne radosti,

dok su drugi padali na zemlju. Čim bismo malo došli k sebi,

nakon divljenja i iznenaĎenosti Njegovom veličanstvenom

prisutnošću, zapjevali bismo u jedan glas: 'Slavimo tebe, o

Boţe, priznajemo da si samo ti Gospod.”' Ovo je bio samo

početak velikoga probuĎenja nastaloga 1739. godine, kada

su Wesley i drugi imali prilike bezbroj puta posvjedočiti o

djelovanju Boţje sile i moći u oţivljavanju ljudskoga srca.

George Whitefield uveo je Wesleyja u propovijedanje na

javnim mjestima, što je bilo karakteristično za pokret

obnove. MeĎutim, prijelaz s propovjedaonice u polje

Wesleyju nije bio nimalo lagan. “Jedva sam se uspio

pomiriti s ovim čudnim načinom propovijedanja, nakon što

sam cijeloga ţivota (sve donedavno) toliko čvrsto drţao

34

svaku točku koja se odnosila na pristojnost i red, da sam

spašavanje duša smatrao grijehom, ukoliko se ne bi odvijalo

u crkvenoj zgradi.” Wesley se ipak prilagodio, a njegovo

propovijedanje ostavljalo je dubok i trajan utjecaj na

slušatelje. Nije se ograničio samo na propovijedanje

evanĎelja, nego se trudio i u pastoralnome radu. U tome je

bio posve neumoran, a njegov rad pomogao je da se plodovi

probuĎenja sačuvaju. Jedan kasniji odlomak iz njegova

dnevnika naglašava to načelo: “Zadrţali smo se jedan sat u

Mulingaru. Gradonačelnik je došao u gostionicu gdje smo

odsjeli i izrazio ţarku ţelju da tamo propovijedam. No,

imao sam malo nade da ću nešto postići propovijedanjem u

mjestu gdje mogu propovijedati samo jedanput.”

Wesleyjevo propovijedanje, pogotovo u ranijemu

razdoblju, izazvalo je mnoge snaţne reakcije straha, očaja,

ali i slavljenja. Ljudi su padali na zemlju kao pokošeni, da

bi se zatim dizali na noge ispunjeni radošću. Znali su u

trenutku prijeći iz najdubljega očaja u blaţeni zanos.

MeĎutim, čak ni kada je probuĎenje doseglo svoj

vrhunac, Wesley nije smatrao da su te manifestacije siguran

znak Boţje prisutnosti. Za njega je jedini dokaz

autentičnosti propovijedanja i obraćenja bila promjena

karaktera. Je li vjera djelotvorna u dobrim djelima? Postoji

li praktičan dokaz u vjernikovu ţivotu da je Boţja ljubav

izlivena u njegovo srce? Johnov najstariji brat, Samuel, koji

je po zanimanju bio učitelj, uzrujao se čuvši što radi njegov

mlaĎi brat. Pisao mu je izraţavajući svoje protivljenje

zanesenjaštvu i fantaziranju. Wesley je čvrsto stao u obranu

probuĎenja, odbacujući njegove optuţbe. Pisao je da se

dokaz autentičnosti probuĎenja nalazi u promjenama

nastalima u ţivotima ljudi. Alkoholičari su ostavljali

alkohol, prostitutke započinjale čisti ţivot, psovači govorili

35

novim jezikom, a svi su oni počeli ţivjeti novim

kršćanskim ţivotom. Od toga trenutka nadalje, čitav

Wesleyjev ţivot bio je uključen u čudesni pokret Duha

Boţjega.

R O Đ E N J E M E T O D I Z M A

Po pitanju opravdanja isključivo vjerom, vodstvo

evanĎeoskoga probuĎenja bilo je sloţno, ali se po drugim

teološkim pitanjima nisu slagali. Tako je došlo do velikih i

bolnih prekida prijateljstava. Wesleyjevi sljedbenici

organizacijski su se odvojili od ujedinjene (moravske)

braće, kao i od kalvinističkih metodista. Time se jačalo i

sluţbeno suprotstavljanje, kao i širenje protumetodističke

propagande. Traktati i plakati upozoravali su ljude o

etičkim opasnostima doktrine opravdanja isključivo vjerom.

Hijerarhija drţavne crkve uznemirila se zbog veličine

pokreta, tako da je Charles Wesley bio pozvan na

saslušanje pred canterburyjskim nadbiskupima. Primio je

oštar ukor te su mu zaprijetili istjerivanjem iz crkve ne

prestane li sa svojim novim aktivnostima. Bristolski biskup,

Joseph Butler, pozvao je Johna. On je bio popularan filozof

i erudit (veoma načitan čovjek), koji se uporno borio protiv

36

deista. Biskup je svoje argumente protiv Wesleyjeva

propovijedanja opravdanja isključivo vjerom zaključio

sljedećim riječima:

“Vidite… vi ovdje nemate što traţiti. Nemate nalog za

propovijedanje u ovoj biskupiji. Savjetujem vam da odete

odavde.”

Wesley mu je dao miran i dostojanstven odgovor, koji je

postao klasičnim izrazom afirmacije njegova zvanja.

“Preuzvišeni! Moja je duţnost na zemlji činiti dobro gdje

god mogu. Prema tome, gdje god smatram da mogu učiniti

najviše dobra, tamo moram i ostati, dokle god tako mislim.

Za sada mislim da ovdje mogu učiniti najviše dobra. Dakle,

moram ovdje ostati. Što se tiče moga propovijedanja,

predan mi je nalog evanĎelja i jao meni ako ga ne

propovijedam svugdje gdje se nalazim meĎu ljudima!”

Wesleyjeva povezanost s ujedinjenom braćom završila je

sukobom. U malome društvu u Fetter Laneu došlo je do

iskrivljavanja evanĎelja. Wesleyjevi pokušaji da ih

razuvjeri naišli su na neuspjeh, tako da su ta opasna

krivovjerja ostala. Wesley je napokon počeo otvoreno

propovijedati protiv izvjesnih naučavanja. Moravska braća

reagirala su kao i anglikanci, uskrativši mu

propovjedaonicu.

Wesleyju nije preostalo ništa drugo nego da se, zajedno

sa svojim istomišljenicima, odvoji od društva u Fetter

Laneu. S njime je otišlo osamnaest ili devetnaest pristaša,

koji su formirali prvo metodističko društvo. Sastanke su

počeli odrţavati u napuštenoj ljevaonici topova. No, nakon

četiri godine, stvari su se promijenile. Godine 1743.

metodisti su imali tisuću devetsto pedeset članova, a

ujedinjena braća samo sedamdeset dva člana.

37

Kada je Wesley u proljeće 1739. došao u Bristol, našao

je tri ţene koje su se okupljale radi zajedništva, a nedugo

nakon toga, četiri mlada čovjeka počela su se sastajati na

isti način. To su bili prvi metodistički “razredni” sastanci,

iako još nisu nosili to ime.

Wesley je ubrzo shvatio da metodisti trebaju svoju

zgradu, tako da su kupili zemljište. Četiri dana kasnije,

poloţili su kamen temeljac prvome metodističkom

molitvenom domu u svijetu. Wesley je organizirao članstvo

bristolske zajednice po razredima, a svakome je razredu

postavio jednoga voditelja. To je Wesleyja oslobodilo za

druge oblike sluţenja.

Jedna od tih sluţbi bio je projekt koji je započeo George

Whitefield. Bila je to, naime, škola za djecu rudara u

Kingswoodu. Novi obraćenici u ovome gradu odlazili su u

drţavne crkve u tolikome broju da su se ţupnici ljutili, jer

bi Gospodnja večera trajala toliko dugo da bi na ručak stigli

tek kasno poslijepodne. Zabrinuli su se jer nisu mogli

shvatiti zašto to mnoštvo rudara, pridošlih sa sela,

navaljuje. Budući da nisu pripadali njihovim ţupama, nisu

im davali Gospodnju večeru. Zbog toga su se rudari i

njihove obitelji sve više povezivali s evanĎeoskim

kršćanima, čije je propovijedanje probudilo njihova srca.

Wesley je meĎu rudarima počeo odrţavati sastanke tri

puta tjedno. Njegovo propovijedanje imalo je značajne

rezultate: trenutačna obraćenja često popraćena suzama,

padanjem u trans i drugim znakovima dubokih osjećaja.

Metodistička društva rado su primala sve nove obraćenike,

a novi ţivot i radost procvali su u tmurnome rudarskom

naselju. U Londonu je Wesley kupio napola srušenu zgradu

koja je, nakon popravka, postala londonskim središtem

metodizma. Ujedno je bio veoma aktivan u posjećivanju

38

ljudi koji su izričito traţili njegovo vodstvo u duhovnim

stvarima. No, broj takvih ljudi polako se povećavao, tako

da je svo svoje vrijeme trošio na njih. Radi toga je

predloţio da se svi zajedno sastaju četvrtkom navečer. Tako

je započeo metodistički tjedni razredni sastanak.

Wesley je takve sastanke organizirao u Bristolu,

Kingswoodu i Bathu. Zaključio je da je takav sustav dar od

Boga za pastoralnu brigu i stegu. Posredstvom voditelja

mogao se brinuti o veliku broju obraćenika. Jednima je bio

potreban ukor, dok je druge trebalo isključiti zbog neuredna

ponašanja. Velika je pak većina na tim sastancima nalazila

divno zajedništvo i ohrabrenje, tako da su postali

najvaţnijim organizacijskim oblikom ranoga i rastućeg

metodizma.

Pritom se nisu zaboravili ni ideali “Svetoga kluba”.

Poradi toga, Wesley je isto tako ţelio imati takozvane

“skupine”, odnosno male grupe za intimno zajedništvo u

duhovnu rastu. Ujedno je osnovao “društvo odabranih”,

koje je činila duhovna “elita”. Četiri puta godišnje, nakon

temeljita preispitivanja, davao je razredne karte, koje su

sluţile kao dokaz članstva, onima koje je smatrao

dostojnima. Ujedno je obnovio običaje iskonske crkve:

zajednički obrok “agapu”, na kojemu su vjerni svoja

duhovna iskustva dijelili s drugima, a obnovio je i noć

bdijenja.

Kada bi propovijedao u novome mjestu, Wesley je

prisutnima obično objasnio što je metodizam, te pozvao

zainteresirane da ostanu nakon sastanka radi osnivanja

metodističkoga društva. Na taj način, društva su nicala

diljem zemlje, a bio je to ishod Wesleyjeva propovijedanja.

Prvi primjer laičkoga propovijedanja dogodio se 1739.

god. Nakon što je Whitefield propovijedao u dvorištu jedne

39

crkve, izvjesni je gospodin Bowers izašao kako bi uputio

riječ narodu. Charles Wesley ga je uzaludno pokušavao

zaustaviti, te je, u znak protesta, s još nekoliko svojih

prijatelja napustio crkveno dvorište. Bowers je smatrao da

ga je Sveti Duh nadahnuo da govori riječ. Kasnije ga je,

nakon što je propovijedao Boţju riječ na ulicama Oxforda, i

sam John Wesley ukorio. Vlasti su ga, konačno, uhitile, a

oslobodili su ga tek kada je obećao da tako nešto više

nikada neće učiniti. Ipak, Wesley je naučio cijeniti darove i

revnost nekih obraćenika. Izvjesni Thomas Maxfield počeo

je propovijedati u Londonu s velikim uspjehom i

umješnošću. Wesley se na početku zabrinuo što laik

ispunjava duţnost propovjednika, da bi ipak počeo cijeniti

Boţje darove i njegov poziv kod ljudi kod kojih to nije

očekivao. Dolazak drugih darovitih pomoćnih

propovjednika pospješio je širenje Gospodnjega djela.

Wesley je odlučio koristiti ih do maksimuma.

Posljednji ostatak njegove sumnjičavosti prema

laičkome propovijedanju nestao je prilikom jedne posjete

Bristolu. Tamo je naišao na stado revnih kršćana, koji su se

obratili bez njegova djelovanja. Propovijedao im je laik,

John Nelson, priprosti klesar iz Yorkshirea.

Evangelizirajući na sjeveru, 1742. godine, Wesley je

prolazio kroz prekrasan grad Newcastle. Zaustavivši se u

najsiromašnijemu dijelu grada, u nedjeljno jutro u sedam

sati, počeo je propovijedati slušateljstvu koje su činila tri ili

četiri čovjeka. Uskoro se njihov broj povećao na tri ili četiri

stotine, a Wesley je procijenio da je na kraju sastanka bilo

izmeĎu tisuću dvjesto i tisuću petsto ljudi. Navečer je cijeli

grad izašao kako bi slušali ovoga malog čovjeka, koji je

stao na neku uzvišicu i propovijedao evanĎelje.

40

Djelovanje u Newcastleu pokazalo se veoma uspješnim.

Bilo je mnogo obraćenja, a ljudi su vrlo rado slušali Boţju

riječ. Wesley, koji je kod sebe imao veoma malo novca, u

gradu je kupio gradilište za Dom propovijedanja, kako je

volio nazivati svoje crkve. Uskoro je počeo s izgradnjom.

Ujedno je počeo graditi sirotište, po uzoru na Franckovu

ustanovu u Halleu. Financijske poteškoće riješili su

dobrovoljni prilozi, tako da je sirotište ubrzo primilo

četrdesetero djece, dok je nedjeljna škola obuhvaćala tisuću

učenika tjedno. Kroz ove, i druge aktivnosti, Wesley je

osvojio srca ljudi u Newcastleu. Mnogi rudari, koji su ga

slušali navečer, spavali bi na crkvenim klupama kako bi ga

mogli ponovno slušati ujutro. Grad ga je srdačno otpratio

kad je krenuo na jug, prema Epworthu, mjestu njegova

djetinjstva, prvi put nakon svoga istinskog obraćenja.

41

P U T U J U Ć I P R O P O V J E D N I K

Kad je Wesley, nakon toliko godina, ujahao u svoje

rodno mjesto Epworth, pitao se hoće li ga itko prepoznati.

Na njegovo iznenaĎenje, naišao je na topao doček. Kao

munja se kroz gradić proširila glasina da će Wesley

propovijedati na večernjoj sluţbi, tako da je velika crkva

bila prepuna. No, ljudi su se razočarali kad je, umjesto

njega, propovijedao mjesni ţupnik, i to na tekst: “Duha ne

gasite”. Po njegovu mišljenju, čovjek je na najboljemu putu

da gasi Duha kada postane “vjerski fanatik”, poput

metodista, koje je oštro napadao svojom neukusnom

retorikom.

MeĎutim, razočarenje ljudi bilo je kratkoga vijeka. Kada

su izašli iz crkve, jedan od Wesleyjevih prijatelja izjavio je

da će John propovijedati u šest sati u crkvenu dvorištu, jer

mu nije bilo dopušteno govoriti u crkvi. Kad je došlo

vrijeme, sakupilo se veliko mnoštvo slušatelja. Wesley je

govorio stojeći na grobnici svoga oca. Mnoštvo je gutalo

svaku riječ; propovijed je probudila duboke osjećaje, a

mnogi su plakali. Jedni su kao pokošeni padali na zemlju,

dok su drugi vapili u dubokome pokajanju. Wesley je na

istome mjestu govorio svaku večer cijeloga tjedna.

Za svoga boravka u Epworthu, Wesley je posjetio

jednoga suca. Naime, “pravovjerni” su već počeli

proganjati metodiste, te je sudac stalno primao nove

optuţbe protiv njih. MeĎutim, dok je ispitivao na čemu se

zasnivaju njihove optuţbe, “pravovjerni” su teško mogli

dati prikladan odgovor. Tako je jedan kao argument naveo

da se metodisti smatraju boljima od ostalih ljudi, te da mole

od jutra do večeri.

“Imate li još nešto reći protiv njih?”

42

“Da”, odgovorio je jedan starac, “obratili su moju ţenu.

Dok nije postala jednom od njih, imala je tako oštar jezik, a

sada je mirna kao janje.”

“Vodite ih kući!” rekao je sudac. “I neka obrate sve ţene

u gradu!”

Kad je Wesley, na Whitefieldovu inicijativu, otputovao u

Bristol kako bi preuzeo njegovo propovijedanje na

otvorenom, krenuo je na veoma dug put, kojim je nastavljao

putovati gotovo bez prestanka četrdeset godina. Pedeset

puta je preplovio Irsko more, u doba kad je putovati

brodom bilo mnogo teţe nego danas. Putovao je pješice, na

konju, u kočijama, i to Engleskom, Škotskom, Irskom i po

otocima.

Ukupno je proputovao oko četiristo tisuća kilometara,

što znači da je u prosjeku putovao nešto manje od trideset

kilometara dnevno.

U meĎuvremenu je napisao dvije stotine trideset i jednu

knjigu, te je propovijedao oko četrdeset tisuća puta.

Prenoćio je i jeo kod ljudi svih mogućih društvenih staleţa,

diljem zemlje. Upoznao je zemlju u svim vremenskim

prilikama i neprilikama. No, sve što je doţivio, u njegovim

je očima bilo drugorazredno u usporedbi s njegovim

velikim ciljem: “... širiti biblijsko posvećenje diljem

zemlje.”

Wesley je najveće razdaljine prevaljivao na konju.

Veoma se brinuo o svome konju, kao o Boţjemu stvorenju i

pravom pomoćniku u širenju Radosne vijesti. Čak je i svoje

propovjednike upozoravao da se, kada umorni i blatni

stignu na svoje odredište, najprije trebaju pobrinuti za

konje. Jedanput mu se, dok je putovao, učinilo da konj

hramlje, tako da se i sam osjećao bolesnim. U sebi je

razmišljao: “Zar Bog ne moţe izliječiti i čovjeka i

43

ţivotinju?” Tada se dogodilo čudo. “U trenutku su me

prošli umor i glavobolja, a ni konj nije više hramao.”

Wesleyjev dnevnik daje mnoge primjere smrtnih

opasnosti s kojima se susretao na svojim putovanjima.

Jašući jednom blizu Bristola, jedna su kola sama krenula

nizbrdo i punom brzinom ga udarila, tako da je konj pao na

zemlju, a on udario u zid. MeĎutim, uspio je dovršiti

putovanje, a došavši u Bristol, kasno navečer, saznao je da

je već stigla glasina o njegovoj smrti.

Jedan stari gostioničar u zapadnoj Engleskoj rado je

pričao anegdotu o Wesleyju, iz njegove osamdeset treće

godine. Wesley je morao otići u St. Ives kako bi tamo

propovijedao, no njegov kočijaš nije poznavao put. Došavši

do jedne dionice puta, vidjeli su da ju je more preplavilo.

Neki ribar upozorio je Wesleyja da ne ide dalje, ali on je

ipak, budući da je ugovorio sastanak u odreĎeno vrijeme,

osokolio svoga vozača: “ProĎi kroz more! ProĎi kroz

more!” Ubrzo zatim konji su zaplivali, a Wesley se

naginjao kroz prozor kočije kako bi ohrabrio kočijaša, koji

se bojao utapanja. Kad su dospjeli na suho, Wesley je našao

suhu odjeću za svoga kočijaša, otišao na sastanak i

propovijedao.

Uzrok Wesleyjeve ţurbe nije bila nesmotrenost niti

častohleplje, već njegova točnost. Naime, Wesley je morao

uvijek doći na vrijeme, jer je obično propovijedao na

nekoliko mjesta u istome danu. Obično su njegovo

propovijedanje najavljivali unaprijed, tako da su ljudi

dolazili u velikome broju kako bi ga čuli. U posljednjim

godinama ţivota ponekad bi se dogodilo da ga je velik broj

ljudi ispraćao iz jednoga grada, a na pola puta susreli bi

mnoštvo koje ga je iz drugoga grada izašlo dočekati.

44

Čelično zdravlje bilo je preduvjet za takav način ţivota,

a Wesley ga je imao. Godine su, ipak, nosile svoje. Jednom

je imao nesreću s konjem, nakon koje mu je bilo teško

jahati. U njegovoj šezdeset osmoj godini, njegovi prijatelji

skupili su novca i kupili mu kočiju. Wesley je odmah dao u

nju ugraditi police za knjige, kako bi mogao čitati za

vrijeme putovanja.

Procjenjuje se da je Wesley propovijedao četrdeset

tisuća puta, a sam je rekao da propovijeda oko osamsto puta

godišnje. Imao je izrazitu sposobnost zaokupljanja paţnje

slušatelja. Jednom prilikom, mnoštvo ljudi je sjedilo na

zidu i slušalo propovijed, a zid je odjednom propao.

MeĎutim, to nije izazvalo nikakav nemir meĎu slušateljima,

koji nisu htjeli propustiti ni jednu riječ Wesleyjeva govora.

Njegov stil bio je veoma jednostavan, a ta jednostavnost

bila je rezultat intelektualne discipline i truda uloţena u

naviještanje evanĎelja na razumljiv način. Jednom

prilikom, još kao mladić, propovijedao je seljacima.

MeĎutim, njegov razvijeni rječnik i retorika nisu bili

razumljivi njegovu jednostavnom slušateljstvu. Jednom

drugom prigodom, Wesley je namjerno izostavio najteţe

riječi, a od tada je počeo njegov običaj da svoju propovijed

najprije pročita jednoj inteligentnoj sluškinji, koja bi ga

zaustavila kada god bi izustio riječ koju nije razumjela. Na

početku je toliko često vikala – stanite, gospodine! – da je

Wesley već postao nestrpljiv. No, priviknuo se komunicirati

jednostavno i jasno.

Wesley je obično propovijedao unaprijed napisane

propovijedi, a i svojim je propovjednicima savjetovao isto.

“Objavite to što namjeravate!” Wesley je bez prethodne

pripreme prvi put propovijedao 1739. godine, jer se nije

pojavio najavljeni propovjednik. Ljudi su primijetili da je

45

Wesley u zajednici i nagovorili ga da propovijeda. No, dok

je koračao prema propovjedaonici, ostavila ga je sva

hrabrost. Tuţan i poraţen otišao je u pokrajnju prostoriju,

gdje ga je neka ţena upitala što mu je. Kad joj je Wesley

objasnio da nema pripremljenu propovijed, pitala ga je: “Je

li samo to problem? Ne moţeš li se pouzdati u Boga za

jednu propovijed?” Vrativši se u crkvu, Wesley je

propovijedao veoma dobro i s lakoćom. Kasnije se prestao

oslanjati na unaprijed napisani tekst, a sa sobom na

propovjedaonicu nije nosio čak ni bilješke.

Wesley je bio veoma pronicljiv što se tiče odabira teksta

za odreĎeno slušateljstvo. Na primjer, u zajednici punoj

bogatih i velikih ljudi propovijedao je na temelju Ivanovih

oštrih riječi: “Zmijski porodi! Tko vas nauči da bjeţite od

srdţbe što stiţe?” Kada su mu prigovorili da se “takvi

tekstovi trebaju koristiti u sirotinjskim četvrtima

Billingsgatea”, odgovorio im je: “Ne, ne! Tamo ću govoriti

na tekst: 'Evo Jaganjca Boţjega, koji uzima grijeh svijeta!”'

Wesleyjeve propovijedi prodirale su duboko u ljudsku

svijest, jer su kršćansko učenje izravno povezivale s

moralnim i praktičnim ţivotom. Njegovo propovijedanje

ljude nikada nije dovodilo u zabludu da je sve lako kada si

vjernik.

Neumorno je propovijedao evanĎelje kršćanskoga

savršenstva. Jednom je Ivanovu prvu poslanicu prozvao

najdubljom meĎu svim knjigama Novoga zavjeta, a njegove

misli često bi se usredotočavale na nju, jer je tamo nalazio

cilj posvećenja.

46

M E T O D I Z A M Š I R I K R I L A

Wesley je pomoćnicima često znao reći: “Nemate

drugoga posla osim spašavati duše.” Smatrao je da se Novi

Jeruzalem moţe sagraditi na temeljima osloboĎenih i

preobraţenih ljudi. Upravo se na taj način stvarao novi sloj

ljudi diljem Engleske. Ti ljudi uključivali su se u

metodistička društva kojima je vladala stroga stega.

Članove koji nisu ţivjeli u skladu s kršćanskim načelima

kaţnjavali su izopćenjem. S druge strane, oni koji su bili

vjerni u malim stvarima (u dolasku na sastanke, davanju,

čitanju Biblije, molitvi i primjernome ţivotu) postajali su

voditeljima razrednih sastanaka ili laičkim

propovjednicima. Obraćenici bi napuštali stare načine

zabave, poput pijančevanja i kockanja, te bi započinjali

ţivot rada i štednje. Na taj način, znatno su podizali svoj

ţivotni standard i poboljšavali ţivotne uvjete. ProbuĎenje

je, prema tome, unijelo radikalne promjene u društvenu

ţivotu Engleske, a mijenjalo je svjetonazore onih koji bi

dolazili pod njegov utjecaj. ProbuĎenje je postalo moţda

najznačajnijim čimbenikom, ne samo na vjerskome, nego i

na socijalnom i političkom planu Engleske osamnaestoga

stoljeća.

Unatoč tome, metodizam je na ţestok otpor nailazio čak

i u slojevima društva u kojima se najviše širio. Najviše

protivljenja dolazilo je od klera drţavne crkve koji je oštro

propovijedao protiv Wesleyja, šireći razne laţne glasine o

metodistima i njihovim običajima. Glasine koje su kruţile u

juţnoj Engleskoj izazvale su javne nerede. Govorilo se da

Wesley ţivi nemoralnim ţivotom, da širi političku

propagandu, da protuzakonito prodaje alkohol, da je

47

isusovac, kao i da se pravi Wesley objesio, a da je ovaj

uljez.

Na razne načine ljudi su pokušavali spriječiti

propovijedanje Radosne vijesti. Crkvena zvona neprestano

bi zvonila tijekom propovijedi, a pijani svirači i pjevači

dizali galamu, dok bi bubnjari i trubači svirali na svojim

instrumentima. Jednom prilikom je neki prodavač ribe

postavio tezgu pokraj mnoštva koje je slušalo propovijed,

uzvikujući: “Svjeţi losos, svjeţi losos!”, a u isto je vrijeme

jedan gonič pokušao protjerati svoje stado krava kroz

mnoštvo. “Krave su ipak bile pametnije od svojih

gospodara”, kasnije je napisao Wesley, “jer su nas

zaobišle.”

Tom prilikom dogodilo se nešto mnogo ozbiljnije.

Mnoštvo ga je počelo gaĎati kamenjem. “Jedan kamen

pogodio me izmeĎu očiju, ali nisam osjetio bol”, kaţe

Wesley. “Kada sam obrisao krv, bio sam svjedok da Bog

onima koji vjeruju nije dao duha straha, već duha ljubavi,

sile i zdravoga razuma.”

Wesley je imao poseban dar. Uspijevalo mu je od

razjarena mnoštva učiniti poslušne slušatelje. Nakon što ga

je jednom napalo razbješnjelo mnoštvo, napisao je:

“Ovakav bijes i gorčinu nisam još nikada do sada vidio na

ljudskim licima.” Jednom prilikom kada su ulice bile

prepune razjarenih ljudi, Wesley se sa svojim prijateljima

sklonio u neku kuću. Jedan od njih izašao je, a ljudi su ga

bacili u blato i valjali. Zatim je počeo napad na kuću.

Wesley je sišao niz stubište i pogledao mnoštvo koje je već

provalilo u kuću. Popeo se na stolicu i počeo propovijedati.

U trenutku se sve stišalo. “Moje srce bilo je ispunjeno

ljubavlju, oči suzama, a usta dokazima. Ljudi su se divili i

posramili, gutajući svaku riječ. Kakva promjena! Bog je

48

iskoristio ovu pobunu kako bi pijanice, psovači i grješnici

svih vrsta mogli slušati o njegovu divnom spasenju.”

Sljedećega jutra crkva je bila tako prepuna da se jedva

moglo disati, a Wesley je propovijedao dulje no obično.

Narod ga je zamolio da nastavi, tako da je obećao ponovno

propovijedati na otvorenu prostoru. Silno ga je mnoštvo

došlo slušati. “Kako se sve izmijenilo u roku od nekoliko

sati! Sada smo mogli hodati po cijelome gradu, a nitko nas

nije ometao, nisu čak ni otvarali svoja usta, osim kako bi

nas blagoslovili ili nam zahvalili.”

Metodistička društva sada su nicala strahovitom brzinom

diljem Engleske, tako da su metodisti bili prisiljeni povećati

svoju organizaciju, te zatraţiti pomoć kako od laika, tako i

od onih iz klera koji su im bili naklonjeni. Već 1744.

godine Wesley je imao oko pedeset “pomoćnika laika” koji

su putovali po dodijeljenim okruţjima, propovijedajući i

nadgledajući društva. Te iste godine, Wesley je organizirao

prvu godišnju konferenciju. Na dnevnome redu pojavila su

se tri pitanja: što naučavati, kako naučavati i što činiti,

odnosno, drugim riječima: kako urediti nauku, uskladiti

stegu i praksu? Zapisnik s te konferencije daje nam

zanimljiv uvid u ranu organizaciju metodizma. “Kako

moţemo dijeliti ljude koji su pod našim nadzorom: u

ujedinjena društva, kruţoke, izabrana društva i na

pokajnike. Ujedinjeno društvo (koje je ujedno i najveće)

uključuje sve nanovoroĎene ljude. Od ovih, u kruţoke ulaze

oni koji su već doţivjeli oproštenje grijeha. MeĎu ovima, u

izabrana društva pripadaju oni koji zaista hodaju u Boţjemu

svjetlu, dok će se, meĎu njima, kao pokajnici odvojeno

sastajati oni koji su doţivjeli krizu vjere.”

Konferencija je usvojila odreĎena pravila za sve četiri

skupine. Jedno od pravila za ujedinjena društva glasilo je:

49

“Postoji samo jedan uvjet za ulaz u ova društva: čvrsta

ţelja za spasenjem od gnjeva što dolazi i od grijeha.

MeĎutim, je li ta ţelja uistinu ukorijenjena u čovjekovoj

duši, pokazat će plodovi.” Zatim, pravilnik iznosi popis

djela koja su metodistima zabranjena, kao i duţnosti koje

moraju ispunjavati. IzmeĎu ostaloga, naglašavalo se da

metodisti trebaju koristiti sva sredstva milosti, odnosno

Bibliju, molitvu i zajedništvo.

Ove prvobitne podjele nisu bile duga vijeka. Otpali su

(previše) intimni kruţoci, izabrana društva, pa i grupe

pokajnika. Došlo je do zlouporabe intimnoga priznavanja

grijeha u kruţocima, dok su izabrana društva kod članova

ponekad uzrokovala licemjerje i ponos.

MeĎutim, “slučajno” organizirani razredni sastanci

odigrali su trajnu ulogu u metodizmu, ispunjavajući potrebu

članova za bliskim zajedništvom. Vjernici su na njima

mogli iznositi svoje ţalosti i radosti. Pjevali su duhovne

pjesme Charlesa Wesleyja i istraţivali Pismo. Na njih su

dovodili svoje susjede i donosili darove za djelo Gospodnje.

Wesley je očekivao da će metodisti sakramente primati u

drţavnoj anglikanskoj crkvi. Prema njegovu planu,

metodisti su trebali biti aktivna i revna organizacija unutar

te crkve.

Veoma je volio svoje propovjednike. Oni bi ostavljali

svoje zanate i trgovine kako bi išli raditi u Boţji vinograd, a

Wesley je prihvatio odgovornost za njihovu dobrobit.

Vodio je računa o njihovu obrazovanju, te je stalno izdavao

i dijelio knjige koje su im pomagale u studiju, savjetujući

im da nekoliko sati dnevno posvete čitanju. Skupljao ih je i

predavao im teologiju, logiku i pravila jasnoga izgovaranja

propovijedi. Jednome je svom propovjedniku napisao:

“Izbjegavaj rasprave, jer im nisi dorastao. Imaš čestito srce,

50

ali ne i bistru glavu.” Bio je spreman ukazati im na njihova

ograničenja.

Wesley se jasno ogradio od uobičajena evanĎeoskog

propovijedanja svoga vremena. Propovjednici njegova

vremena “vikali bi nešto o Kristu ili njegovoj krvi, a bez

smisla i pomazanja”. Nije volio vikanje ili nekontrolirano

propovijedanje. Njegovi propovjednici propovijedali su

tiho, razumno, ali srdačno.

Wesley je u svome ţivotu slijedio ideal siromaštva, a

isto je očekivao i od svojih propovjednika. Često je pričao o

propovjedniku kojega je upoznao, što je iz Bristola krenuo

sa svega tri šilinga i putovao sve do Holyheada. Putovao je

sedam dana, a na kraju putovanja ostao mu je još jedan

šiling. Taj isti propovjednik ostavio je vrlo malo nakon

svoje smrti. “Sva njegova odjeća nije bila dovoljna da se

podmire troškovi sahrane. Ostavio je svega jedan šiling i

četiri penija, što je bilo dovoljno za bilo kojega

neoţenjenog propovjednika.”

Wesley je svoje propovjednike opskrbljivao ne samo

novcem koji su sakupljala društva, nego i novcem od

prodaje svojih knjiga.

Po pitanju osobna ţivota i ponašanja njegovih

propovjednika, Wesley je bio vrlo strog. Taj isti voĎa, koji

je mnoge članove društava znao izopćiti ako su se

nedolično ponašali, bio je strog i prema palim

propovjednicima. Ipak, prema palome bratu uvijek je

pokazivao razumijevanje, a isto je traţio i od drugih

kršćana.

Dapače, veliki uspjeh koji je uţivao kao glavni

organizator metodističkoga pokreta moţe se pripisati

njegovoj nehinjenoj ljubavi prema drugim kršćanima. Bio

je pravi pastir svojih ovaca. Nije bio suhoparan teoretičar

51

koji samo govori drugima kako se moraju ponašati. Svim

svojim srcem dijelio je ţivot svojih prijatelja.

Z B O G O M M O M A Č K O M E Ž I V O T U

Nijedan izvještaj o Wesleyjevu ţivotu ne bi bio potpun

bez priče o njegovoj ljubavi prema Grace Murray. Dok je

Wesley bio u Georgiji, ona je već bila udata za Alexandra

Murrayja. Kada je izgubila prvo dijete, ţalost ju je okrenula

Bogu. MeĎutim, izgubivši i drugo dijete, pomislila je da ju

je Bog kaznio zbog nedostatka vjere. Napokon, čula je

evanĎelje iz Wesleyjevih usta i pronašla spasenje. Muţ joj

je ubrzo nakon toga umro na plovidbi, 1742. godine, tako

da je Grace započela sasvim novi ţivot.

Grace se pridruţila metodistima, a Wesley ju je postavio

za voĎu “razrednoga” sastanka. Jedno vrijeme sluţila je kao

domaćica u sirotištu u Newcastleu. Godine 1745. vratila se

u London kako bi se brinula o bolesnim i iscrpljenim

propovjednicima. U tome razdoblju, Wesley je upoznao

njezinu revnost i urednost, pogotovo kada se i sam razbolio

i doţivio njezinu njeţnu i privrţenu brigu za bolesne. Tada

joj je izjavio da se, bude li se ikada oţenio, ţeli oţeniti

njome.

Wesley je svojim propovjednicima znao reći da nikada

ne smiju skraćivati putovanja zato što su u braku, a i sam se

ravnao prema svojim uputstvima u vrijeme kada su se on i

Grace upoznavali. Zajedničko vrijeme provodili su

uglavnom u molitvi i meditaciji. Nakon oporavka, krenuo je

na svoja velika putovanja, bez obzira na njene molbe da

ostane uz nju.

52

Wesley joj je napisao: “Uvjeren sam da te je Gospod

pozvao da mi budeš suradnicom u širenju Radosne vijesti.”

U svojim zapisima, hvalio je njezine divne kvalitete: “Ako

se ikada oţenim, moram se oţeniti onom ţenom koju Bog

najviše upotrebljava. Pokaţi mi ţenu u Engleskoj, Walesu

ili Irskoj koja je učinila koliko ona! Ne, pokaţi mi ţenu u

čitavoj engleskoj povijesti, usuĎujem se reći, u čitavoj

povijesti Crkve, koja je toliko toga učinila! Ovo nije

pretjerivanje, nego nepobitna činjenica. Ako je pak tako,

tko mi onda moţe biti bolja ţena?” No, Grace Murray nije

se usudila vjerovati da će se ona, skromna sluškinja, udati

za tada već slavnoga voĎu metodista. Za vrijeme

Wesleyjeve odsutnosti zaručila se za jednoga od njegovih

najsposobnijih propovjednika, Johna Bennetta. Ipak ga je

odbila kada je shvatila da Wesley ozbiljno misli na nju. U

pokretu je, meĎutim, bilo onih koji su se protivili toj vezi, a

meĎu njima je bio i Johnov brat Charles. Wesley je o njemu

napisao: “Bio je šokiran čak i samom pomišlju da se uopće

oţenim, a pogotovo da se oţenim ţenom iz tako niskoga

staleţa. Smatrao je da će moj brak rastjerati sve naše

zajednice i zaustaviti čitavo Boţje djelo.”

Charles je odjahao u selo gdje je Grace boravila i učinio

sve što je bilo u njegovoj moći kako bi ju odgovorio od

toga braka, tvrdeći da je John istoga mišljenja. Zatim je

brzo otišao do Newcastlea, ne bi li nagovorio Bennetta da je

ponovno prihvati. Bennett, koji se u početku nećkao,

napokon je pristao, tako da su se 3. listopada 1749. godine

vjenčali, i to samo osam dana nakon što je John onako o

njoj pisao u svome dnevniku, tvrdeći da će se njome

oţeniti.

Suočen s gotovim činom, Wesley je sve to podnio

veoma kršćanski. “Nisam u sebi mrmljao, iako sam osjećao

53

strašnu bol. Prihvatio sam to kao pravednu kaznu za moju

neplodnost i nevjernost. No, usprkos tome, osjećam da se

gubitak meni i narodu neće nikada nadoknaditi.”

Iako duboko povrijeĎen malverzacijama svoga brata,

Wesley nije dopustio da mu se u srcu rodi mrţnja. “Imam li

u sebi ikakve snage (a nemam osim od Boga), onda je to

snaga za opraštanje uvrede.”

Iako su neki vodeći ljudi bili protiv braka s Grace

Murray, mnogi su Wesleyju savjetovali da se oţeni. James

Hutton Zinzendorf je napisao: “I John i Charles Wesley su

opasne zamke za mnoge djevojke. Nekoliko ih se zaljubilo

u njih.” Neki su smatrali da Wesley treba naći dobro

situiranu ţenu srednjih godina. Time bi umirio javnost i

povećao ugled pokreta. Wesley je svoj osobni razlog za

ţenidbu iznio u veljači 1751. godine. “Bio sam posve

uvjeren da se moram oţeniti. Godinama sam bio sam, jer

sam vjerovao da na taj način mogu biti korisniji. Slavim

Boga koji mi je za to dao snagu. Sada pak vjerujem da,

zbog sadašnjih okolnosti, mogu biti korisniji kao oţenjen.”

Nekoliko dana kasnije, Wesley je ušao u brak s jednom

udovicom, gospoĎom Vazeille. Pobliţe ju je upoznao

zahvaljujući nesretnom slučaju koji mu se dogodio.

Jednoga je dana, boraveći u Londonu, pao i povrijedio

nogu. Njegovi prijatelji unijeli su ga u kuću gospoĎe

Vazeille, koja se o njemu lijepo brinula. “Ne posavjetovavši

se s braćom”, Wesley ju je nagovorio da se uda za njega.

Dogodilo se to u veljači 1751. godine.

Nema sumnje da ga je gospoĎa Wesley zaista voljela, te

da je na početku dala sve od sebe kako bi učinila sretnim

toga neobičnog čovjeka koji je imao samo jednu ţudnju u

ţivotu: pridobiti duše za Boga i njegovo Kraljevstvo.

MeĎutim, nije bila ni obrazovana ni zainteresirana za ono

54

što je njezin muţ pisao, kao što ni njega nisu zanimali

njezini sitni kućanski problemi. S vremenom su se

poteškoće umnoţile. U jednome pismu Wesley je izrazio

nezadovoljstvo koje se u njemu rodilo za vrijeme njihova

zajedničkog putovanja na sjever.

“Na posljednjem putovanju na sjever moje strpljenje

stalno je bilo na kušnji. Dao sam sve od sebe kako bih je

zadovoljio, ali neuspješno. Na ovome pak putovanju,

skačem kao čovjek osloboĎen od lanaca. Zadovoljan sam

bilo kakvim smještajem, a moji suputnici uvijek su dobro

raspoloţeni zato što su sa mnom. To mora biti duh svakoga

koji sa mnom putuje. Ako ih loša hrana, tvrd krevet, bijedna

soba, pljusak ili prašnjava cesta mogu izbaciti iz takta, to na

mene ostavlja teret veći od svega toga zajedno. Milošću se

Boţjom nikada ne brinem, ne jadam, ne gunĎam, ali kada

mi netko neprestano mrmlja i prigovara u uho, to

doţivljavam kao kidanje mesa s kostiju.”

Nisu to bili jedini problemi. GospoĎa Vazeille patila je

od ljubomore. Izvjesna pisma, koja je Wesley pisao svojim

suradnicama suprotna spola ili ţenama koje su traţile

duhovne savjete, imala su srdačan ton. No njenoj su

bolesnoj mašti nalikovala na izjave ljubavi. Ljubomora i

prkos natjerali su je da tim pismima dodaje i svoja

“tumačenja”, iskrivljujući na taj način njihov smisao. Čak

ih je davala Wesleyjevim najvećim neprijateljima,

kalvinistima, koji su ih odmah pobjedonosno objavljivali u

svome časopisu.

Godine 1771. gospoĎa Wesley napustila je svoga muţa.

Wesley je u svome dnevniku ukratko napisao: “Srijeda, 24.

siječnja. Danas, ne znam iz kojega razloga, pošla je u

Newcastle tvrdeći da se nikada neće vratiti. Non eam

55

reliqui, non dimisi, non revocabo!” (Nisam je ostavio,

nisam je otjerao, neću je zvati natrag.)

MeĎutim, nedugo potom, gospoĎa Wesley mu je javila

da se ţeli vratiti. Wesley je odredio uvjete: htio je da

pokaţe spremnost ispraviti ono što je skrivila. U jednome

pismu izjasnio se riječima: “Sve što sada moţeš učiniti, ako

to uopće ţeliš, je pokajati se za ono što si rekla. Na primjer,

rekla si, i to mnogo puta, da sam dvadeset godina ţivio u

preljubu. Vjeruješ li to, ili ne? Ako vjeruješ, kako ti onda

uopće moţe pasti na pamet ţivjeti s takvim monstrumom?

Ako ne vjeruješ, to bi trebala priznati, i to napismeno.”

Koliko nam je poznato, nikada nije poslala odgovor na

ovo pismo, a posljednji izvještaj o gospoĎi Wesley

nalazimo u dnevniku, pod datumom 12. listopada 1781.:

“Došao sam u London i saznao da mi je supruga umrla u

ponedjeljak. Sahranili su je te večeri, ali sam o tome bio

obaviješten tek dva dana kasnije.”

Tako je završio tragičan brak izmeĎu dvoje ljudi koji

nisu bili jedno za drugo. No, u svome pravom braku s

Kraljevstvom, Wesley nije posrnuo.

56

K R A J P U T A

Wesleyjev doprinos engleskoj kulturi toga vremena

veoma je značajan, jer je stvorio posve novu vrstu

čitateljstva. Ljudi koji su do svoga obraćenja ţivjeli u

ropstvu raznih poroka, s obraćenjem su dobivali ţelju

čitanjem obogatiti svoje nove ţivote. Vrlo jeftino se

prodavalo bezbroj malih traktata ili knjiţica napisanih

jezikom sasvim razumljivim prosječnu čovjeku. Takva

literatura sve se više traţila, a Wesley je i sam mnogo

napisao kako bi ispunio tu potrebu. Napisao je velik broj

traktata s naslovima poput: “Riječ pijanici”, “Riječ

oskvrnitelju Šabata” ili “Riječ krijumčaru”. Mnogo je

utjecao na ljude preporučujući im čitanje knjiga “koje

govore o Bogu i vode do spoznaje Boga”. Smatrao je da će

propovijedana riječ ishlapiti ako se ne potvrdi traktatima i

knjigama duhovna sadrţaja, koje je on pisao ili

preporučivao.

Kasnije je Wesley primijetio da bi se mogao obogatiti

prihodima od svojih djela, ali je ipak sve davao u

dobrotvorne svrhe.

Biblija je za Wesleyja bila izvor sve mudrosti. Predgovor

jednome izdanju njegovih propovijedi naglašava upravo tu

činjenicu: “Ţelim znati samo jednu stvar – put do neba i

kako se mogu sretno iskrcati na tu obalu. Sam Bog se

spustio na našu razinu kako bi nam mogao pokazati put. U

tu svrhu sišao je s neba! Sve je to napisao u jednoj knjizi.

O, dajte mi tu knjigu! Po svaku cijenu, dajte mi Boţju

knjigu! Imam je i u njoj je mnogo znanja. Ţelim biti homo

unius libri (čovjek jedne knjige)”.

MeĎutim, Wesley, koji se proglasio čovjekom jedne

knjige, čitao je stare i nove knjige raznih autora. Nije

57

posvećivao mnogo vremena čitanju samo kako bi obogatio

svoje osobno znanje, nego i kako bi pronašao sadrţaj

prikladan preporučivanju i tiskanju. Njegova izdavačka

djelatnost počela je još dok je bio u Georgiji, gdje je izdao

zbirku molitava, jednu duhovnu knjigu i jednu pjesmaricu.

Kasnije se, premda teška srca, upuštao i u polemiku, jer je

bio uvjeren da mora obraniti sa svih strana napadnuti

metodizam. Wesley je izdao pedeset i dvije propovijedi,

koje su, zajedno s njegovim bilješkama o Novome zavjetu,

postale standardni nauk (načela vjerovanja) metodističkoga

pokreta. Godine 1788. izdao je drugu seriju propovijedi.

Preveo je i napisao stanovit broj duhovnih pjesama,

redovito izdavao “Arminijanski časopis”, kasnije nazvan

“Metodističkim časopisom”, te je napisao i veliki engleski

rječnik, kao i gramatiku latinskoga, grčkog i hebrejskog

jezika za uporabu u metodističkim školama. Napisao je

medicinsku knjigu pod naslovom “Jednostavno liječenje”, u

kojoj se izjasnio za uporabu jednostavnih lijekova i

primjenu higijene. TakoĎer je izdao zbornik kršćanske

literature od razdoblja ranih crkvenih otaca, pa sve do

njegovih suvremenika. Taj zbornik izašao je pod naslovom

“Kršćanska biblioteka”, a imao je pedeset svezaka.

Od njegova izrazito velika dopisivanja ostalo je osam

velikih tomova. Stil mu je bio toliko jednostavan da

metodisti tvrde da ga mogu prepoznati već nakon nekoliko

redaka. Jedanput je izjavio: “Ne usuĎujem se pisati nekim

visokim, kitnjastim stilom, kao što se ne bih usudio nositi

neki nakićeni kaput.” Glavni dio toga dopisivanja posvećen

je duhovnome savjetovanju i ohrabrivanju ljudi na

ustrajnost u djelu Gospodnjemu. Jedno od svojih

posljednjih pisama napisao je u obliku duhovnoga savjeta

Williamu Wilberforceu, koji je bio najzasluţniji za ukidanje

58

ropstva. Ohrabrio ga je riječima: “Ako je Bog uz tebe, tko ti

se moţe suprotstaviti? Jesu li svi zajedno jači od Boga? Ne

malaksaj čineći dobro! Nastavi, u ime Boţje i u njegovoj

sili, sve dok se ne ukine američko ropstvo, najgora vrsta

ropstva pod suncem.”

Na kraju, meĎu njegovim pisanim djelima (četiristo i

sedamnaest naslova), treba spomenuti kratki tekst

namijenjen za natpis na njegovu grobu: “Ovdje leţi tijelo

Johna Wesleyja, koji je bio kao baklja iz ognja izvučena, a

umrije u pedeset prvoj godini ţivota ne ostavivši, nakon

isplate dugova, više od deset funti, i moleći: “Boţe, budi

milostiv meni, beskorisnome sluzi”.

Kad je Wesley napisao ove retke, mislio je da umire od

tuberkuloze. Povukao se u kuću jednoga prijatelja i čekao

smrt. Nakon jednogodišnje bolesti (u to je vrijeme napisao

svoj veliki svezak bilješki o Novome zavjetu), oporavio se

u toplicama blizu Bristola i ubrzo postao aktivan kao i prije.

Godine 1757. u Wesleyjevu ţivotu pojavio se John

Fletcher kao odgovor na molitvu. On je, kao i Wesley, bio

zareĎeni svećenik anglikanske crkve, ovlašten dijeliti

Gospodnju večeru (za razliku od metodističkih

propovjednika). Njegova pomoć u tome poslu bila je i te

kako potrebna Wesleyju koji je nedjeljom Gospodnju

večeru dijelio velikomu broju vjernika u Londonu. Fletcher

je, kao čovjek dubokoga posvećenja, uţivao ugled ne samo

u pokretu, nego i kod samoga Wesleyja, te su ga svi

smatrali Wesleyjevim nasljednikom. No, Wesley ga je

nadţivio.

Sukobi s nekim od njegovih propovjednika (pogotovo s

onima koji su se smatrali “posve posvećenima”) i s

moravskom braćom (zato što su isuviše naglašavali milost,

podcjenjujući pritom vaţnost dobrih djela), a zatim i dvije

59

ozbiljne bolesti koje su mu skoro oduzele ţivot, natjerale su

Wesleyja na razmišljanje o vodstvu pokreta nakon njegove

smrti. MeĎutim, ponovno je čudesno ozdravio i nastavio

djelovati neumanjenom snagom još deset godina.

U tim godinama nije uţivao samo zdravlje, nego i ugled

meĎu ljudima, što ga je zabrinjavalo. Na mnogim mjestima,

gdje su on i ostali metodisti prije bili prezirani i progonjeni,

primali su ga s velikom čašću. “Jesam li se počeo ulagivati

ljudima?” pitao se. “Zar je prestala sablazan kriţa?”

U svojoj osamdeset i trećoj godini napisao je ove retke:

“Zar je bilo što preteško za Boga? Već punih jedanaest

godina ne znam za umor. Mnogo puta propovijedam dok

me ne izda glas. Često hodam iako ne mogu napraviti ni

koraka dalje, ali čak ni onda ne osjećam umor, nego sam od

glave do pete posve opušten. To ne smijem pripisati

prirodnim uzrocima; to je volja Boţja.”

Godinu dana kasnije napisao je sljedeće: “Divim se

samome sebi. Nikada ne osjećam umor (tolika je Boţja

milost) zbog pisanja, propovijedanja niti putovanja. MeĎu

prirodnim su uzrocima, svakako, tjelesna aktivnost i

promjena zraka. Ne znam kako oni utječu na zdravlje, ali

svakako djeluju.”

U osamdeset i petoj godini Wesley je počeo primjećivati

znakove starenja. Više nije mogao tako spretno iskakati iz

kreveta, a i vid mu je oslabio. Imao je teške glavobolje kao

posljedicu pada. Više nije mogao pamtiti nova imena i

brojeve, iako je još uvijek dobro pamtio ono što je čuo prije

trideset ili četrdeset godina. Morao je propovijedanje

ograničiti na dva puta dnevno, ispustivši ono u pet sati

ujutro.

Godine 1790. u svome dnevniku drhtavom rukom

napisao je jedva čitljive riječi: “Do sada sam cijeloga svog

60

ţivota vodio preciznu financijsku evidenciju. No, to više

neću činiti. Zadovoljan sam time što štedim koliko mogu i

dajem sve što mogu, to jest, sve što imam.”

Stalno se molio za Boţju pomoć da do kraja bude

koristan. Godine 1791. ţelio je, kao i obično, otputovati na

sjever, ali se to nije ostvarilo. Posljednji put je propovijedao

17. veljače na tekst: “Traţite Jahvu dok se moţe naći,

zovite ga dok je blizu!”

Sutradan su ga odveli u njegovu kuću da umre. Sjeo je u

svoju sobu i traţio da ga ostave samoga pola sata. Zatim su

ga stavili u krevet, jer je imao groznicu i ubrzani puls.

Nekoliko dana bio je jako bolestan, ali se nakon toga činilo

da se oporavlja, tako da je ustao. Za vrijeme bolesti stalno

je ponavljao riječi iz pjesme svoga brata: “Najveći sam od

svih grješnika, ali Isus je umro za mene.” Zatim je rekao:

“Moramo se opravdati vjerom i zatim nastaviti put do

posvećenja. Ne postoji put u svetinju nad svetinjama osim

kroz krv Isusovu.”

Traţio je olovku, ali, kako nije imao snage drţati je,

jedan od njegovih prijatelja ponudio se da mu pomogne.

“Pisat ću ja za vas, gospodine. Što ţelite kazati?” “Ništa”,

odgovorio je Wesley, “osim da je Bog s nama.”

Molio je one koji su bili s njime da slave Boga u molitvi.

Zatim se oprostio od svakoga ponaosob i, podigavši glas,

uskliknuo sa sigurnošću: “Najbolje je od svega što je Bog s

nama!” Podigao je ruke u znak pobjede i ponovio još

jedanput slabim glasom: “Najbolje je od svega što je Bog s

nama!”

Sljedećega jutra, 2. oţujka 1791., nekoliko minuta prije

deset sati John Wesley je preminuo. U svojoj oporuci nije

ostavio ništa, osim što je buduću zaradu od izdanja svojih

knjiga ostavio metodističkome pokretu.

61

U trenutku njegove smrti u Velikoj Britaniji je ţivjelo

tristo trinaest propovjednika i sedamdeset šest tisuća

devetsto i šezdeset osam članova. U Americi je bilo sto

devedeset osam propovjednika i pedeset sedam tisuća šesto

dvadeset i jedan član.

Danas se diljem svijeta nalaze mnogi koji se s ljubavlju i

divljenjem sjećaju maloga mršavog čovjeka, što je jednoć

jahao po engleskim gradovima i selima, a danas

svakodnevno putuje sve dalje i dalje u mislima i svijestima

ljudi.