VELIKIÆUPANIBJELOVARSKI (1872.∑ 1924. / 1941.∑ 1945.)bib.irb.hr/datoteka/478768.HAZU_Zupani.pdf · 2011. 6. 2. · Katalog izloæbe Veliki æupani bjelovarski (1872. ∑ 1924./1941

VELIKI ÆUPANI BJELOVARSKI (1872. ∑ 1924. / 1941. ∑ 1945.)

Katalog izlozbe Zupani 5/30/11 9:47 AM Page 1

Katalog izloæbeVeliki æupani bjelovarski

(1872. ∑ 1924./1941. ∑ 1945.)

Gradski muzej Bjelovar ∑ Galerija „Nasta Rojc“, od 7. lipnja do 8. srpnja 2011.

xxxxxxxxg hxxxxxxxx

NakladnikHrvatska akademija znanosti i umjetnosti Zagreb

Zavod za znanstvenoistraæivaËki i umjetniËki rad u Bjelovaru

Za nakladnikaAkademik Pavao Rudan

Tekst æivotopisa velikih æupanaÆeljko Karaula

Slikovni prilozi i izloπciBoæidar GeriÊ

Tomislav MatiÊZoran AbramoviÊ

Æeljko Pleskalt

LekturaMaja Silov ToverniÊ

FotografijeZbirka Ëestitki i razglednicaGradskog muzeja Bjelovar i

pojedini autori

GrafiËko oblikovanjeStudio Colorsoft ∑ IvanËek

GrafiËko oblikovanje izloæbenih panoaZoran TokiÊ

TehniËki postavMarijana MarkanoviÊ, Jasna Sitek, Mato ©ijakoviÊ

Naslovnica: zgrada nekadaπnje Æupanije (danas zgrada Croatia-osiguranja). Snimio: Zoran TokiÊ

TisakIntergrafika TTÆ, Zagreb

Naklada 500 primjeraka

ISBN 978-953-154-970-7


VELIKIÆUPANI BJELOVARSKI

(1872. ∑ 1924./1941. ∑ 1945.)%

150 GODINAHRVATSKE AKADEMIJE ZNANOSTI I UMJETNOSTI

IDAN BJELOVARSKO-BILOGORSKE ÆUPANIJE

KATALOG IZLOÆBE

Hrvatska akademija znanosti i umjetnostiZavod za znanstvenoistraæivaËki i umjetniËki rad u Bjelovaru

Gradski muzej BjelovarDræavni arhiv Bjelovar

Zagreb ∑ Bjelovar, 2011.


Sadræaj xyx

Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5Æupanijski ustroj u Hrvatskoj i Slavoniji ifunkcija velikog æupana . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7Veliki æupani bjelovarski . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13

Ivan vitez Trnski . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15Robert OrπiÊ SlavetiËki . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19Ljudevit pl. Raizner . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20Lazar DavidoviÊ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22Budislav BudisavljeviÊ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23Radoslav Rubido Zichy . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25Milutin KukuljeviÊ Sakcinski . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26Teodor GeorgieviÊ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29Gjuro DedoviÊ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30Teodor Boπnjak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31Vladimir pl. TreπËec Borotha Branjski . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33Ladislav pl. Labaπ BlaπkoveËki . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33Gavro GojkoviÊ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34Matija LisiËar . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36Luka ©oπki . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37Petar Zrelec . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38

Æupani Velike æupe Bilogora za Nezavisne Dræave Hrvatske 1941. ∑ 1945.

Ivan StarËeviÊ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40Josip BariπiÊ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40Derviπ OmeroviÊ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41Vladimir SaboliÊ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42Krsto TrgovËeviÊ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43Ivan Simeon . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44

Popis izloæaka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45

xxxxxxxxg hxxxxxxxx

4 VELIKI ÆUPANI BJELOVARSKI (1872. ∑ 1924./1941. ∑ 1945.)


Uvod xyx

Bitna obljetnica najstarije i najvaænije znanstvene institucije u Hrvata ∑ 150. godina uteme-ljenja Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (1861. ∑ 2011.) ∑ u Bjelovaru se, nakonizloæbe Izdanja HAZU u fondovima i zbirkama narodnih knjiænica Bjelovarsko-bilogorskeæupanije koja je otvorena u Narodnoj knjiænici „Petar PreradoviÊ“ 6. svibnja, nastavljaobiljeæavati. Ovaj se put obiljeæavanju obljetnice Zavodu za znanstvenoistraæivaËki iumjetniËki rad HAZU u Bjelovaru pridruæuje i Gradski muzej Bjelovar (nastavljajuÊidosadaπnju plodonosnu suradnju sa Zavodom), u suradnji s bjelovarskim Dræavnimarhivom, izloæbom Veliki æupani bjelovarski 1872. ∑ 1924. / 1941. ∑ 1945. koje su autorikustosi Povijesnog odjela Gradskog muzeja Boæidar GeriÊ, Tomislav MatiÊ i ZoranAbramoviÊ u suradnji s ravnateljem Dræavnog arhiva u Bjelovaru prof. ÆeljkomPleskaltom. Okosnica kataloga kojim je popraÊena ova izloæba su æivotopisi πesnaestvelikih æupana prve dvije æupanije te πest æivotopisa æupana Velike æupe Bilogora, izpera doktoranda povijesti Æeljka Karaule, s osobitim obzirom na æivotopis prvog æupa-na Bjelovarske æupanije Ivana Trnskog.

Grae za ovu izloæbu u Bjelovaru nema puno, ali je iznimno vrijedna. Dio predmeta i do-kumenata ∑ portrete prvih osam velikih æupana Bjelovarske i Bjelovarsko-kriæevaËkeæupanije, koje je naslikao akademski slikar i profesor na Kraljevskoj realnoj gimnazijiJosip Hohnjec (uËitelj risanja jednoj od prvih dama hrvatskoga slikarstva i jednoj odprvih akademski obrazovanih hrvatskih slikarica, BjelovarËanki Nasti Rojc /1883. ∑∑ 1964./ Ëije ime nosi velika galerija Gradskog muzeja u kojoj se odræava ova izloæba),zastavu Bjelovarsko-kriæevaËke æupanije i stolac velikog æupana, publicirane izvjeπtajeBjelovarsko-kriæevaËke æupanije od 1887. do 1915. godine, zemljopisne karte Bjelo-varske i Bjelovarsko-kriæevaËke æupanije u svojim odjelima ∑ povijesnom, kulturno--povijesnom i galerijskom ∑ Ëuva Gradski muzej Bjelovar. Ostalu grau ustupio je zaovu izloæbu Dræavni arhiv u Bjelovaru: separate sa sjednica æupanijskih skupπtina, inau-guralne govore i zakonom propisanu zakletvu velikih æupana.

Ova graa nije u potpunosti saËuvana, jer je ubrzo nakon zavrπetka Drugoga svjetskog ratavelika koliËina dragocjenih dokumenata iz dvoriπnog, sjevernog krila (dograenog1891. upravo za potrebe æupanijskog arhivskog spremiπta) upravne zgrade svih trijuæupanija: Bjelovarske i Bjelovarsko-kriæevaËke æupanije te Velike æupe Bilogora otpre-mljena na tzv. „Plinaru“ i teretnim vagonima odvezena u rijeËku tvornicu papira, gdje jeuniπtena. Arhivist i povjesniËar dr. Josip Buturac taj Ëin istiËe kao πkolski primjeruniπtavanja arhivske grae u Hrvatskoj u to vrijeme. (Gotovo istodobno, 1949. godine,sruπena su Ëetiri kamena kipa svetaca, podignuta u 18. stoljeÊu u parku u srediπtu

5150 GODINA HRVATSKE AKADEMIJE ZNANOSTI I UMJETNOSTI % DAN BJELOVARSKO-BILOGORSKE ÆUPANIJE


Bjelovara, 1777. i 1778. godine. Ali, za razliku od nepovratno uniπtenog arhivskoggradiva, kipovi su krajem 20. stoljeÊa ipak rekonstruirani i vraÊeni na njihova povijesnamjesta.)

Potrebno je istaknuti i to da je profesor Josip Hohnjec, autor spomenutih portreta, istodo-bno i autor idejnog rjeπenja jedne od inaËica grba Bjelovarsko-kriæevaËke æupanije,njegova oslika na zastavi i reljefne izvedbe toga grba u zabatu glavnog proËelja neka-daπnje æupanijske zgrade, koja je prvotno bila jednokatna, sagraena na prijelazu19./20. stoljeÊe, a kojoj je 1902. dograen i drugi kat (danas je u njoj sjediπte „Croatia-osiguranja“ na Trgu Eugena Kvaternika 7).

ZakljuËno, joπ jednom: ovom se izloæbom Zavodu za znanstvenoistraæivaËki i umjetniËkirad HAZU u Bjelovaru prigodom vaæne obljetnice HAZU, nakon Narodne knjiænice„Petar PreradoviÊ“, pridruæuju joπ dvije vaæne i ugledne bjelovarske ustanove Ëiji se dje-latnici bave struËnom, znanstvenoistraæivaËkom i kulturnom djelatnoπÊu ∑ Gradskimuzej i Dræavni arhiv. Datum otvaranja izloæbe, 7. lipnja, nije sluËajno odabran jer seu cijelosti radi o æupanijskoj temi, pa se izloæba otvara uoËi Dana Bjelovarsko-bilo-gorske æupanije koji se svake godine obiljeæava 8. lipnja.

Dr. sc. Vladimir Strugar, Mladen Medar, upravitelj Zavoda za znanstvenoistraæivaËki dipl. arheolog i povjesniËar umjetnosti,

i umjetniËki rad HAZU u Bjelovaru ravnatelj Gradskog muzeja Bjelovar

xxxxxxg hxxxxxx


Reljefni grb u zabatu nekadaπnje zgrade æupanije(danas Croatia-osiguranja u Bjelovaru)


Æupanijski ustroju Hrvatskoj i Slavoniji i funkcija velikog æupanaxxxyxxx

Æeljko Karaula

Uvod

Æupanijski ustroj Hrvatske i Slavonije u razdoblju 1850. ∑ 1924. godine bio je podloæanbrojnim promjenama.1 Sklapanjem Hrvatsko-ugarske nagodbe 1868. godine otpoËelaje nova rekonstrukcija hrvatske uprave. Æupanije su reorganizirane zakonom iz 1870.godine, na temelju kojega su izgubile feudalna obiljeæja i stara „municipalna prava“, tesu sve viπe postajale instrument centralizirane dræavne uprave. Pokraj upravne djelat-nosti æupanije su dobile i sudbene ovlasti. Æupanijske Ëinovnike imenovao je ban (viπe)i veliki æupan (niæe), i to doæivotno. Æupanije su bile pod ovlaπÊu Zemaljske vlade, kojaje nad njima vrπila i vrhovni nadzor. Prema zakonu od 15. studenoga 1874. godine, kojije stupio na snagu u svibnju 1875. godine, poËelo je novo razdoblje u upravnoj reorga-nizaciji hrvatske uprave poznato po tome πto su æupanije izgubile svako znaËenje.Lokalna samouprava provodila se u podæupanijama, koje su ujedno bile i prava inajniæa upravna vlast. Vaæna reorganizacija hrvatske uprave zapoËela je Zakonom obustroju æupanija i kotarih, odnosno Zakonom o ureenju uprave u æupanijama i kotarimaod 5. veljaËe 1886. Tada je umjesto æupanija, u graanskom razdoblju, i okruæja, ubivπem krajiπkom podruËju (Vojna krajina u pravni je i politiËki sustav Hrvatske pot-puno integrirana 1881. godine), osnovano osam æupanija, i to:

1. LiËko-krbavska sa sjediπtem u GospiÊu,2. Modruπko-rijeËka sa sjediπtem u Ogulinu,3. ZagrebaËka sa sjediπtem u Zagrebu,4. Varaædinska sa sjediπtem u Varaædinu,5. Bjelovarsko-kriæevaËka sa sjediπtem u Bjelovaru,6. Poæeπka sa sjediπtem u Poæegi,7. VirovitiËka sa sjediπtem u Osijeku,8. Srijemska sa sjediπtem u Vukovaru.

1 Ovdje su samo ukratko dani odreeni podaci o ovlastima æupanija i velikih æupana u spomenutomrazdoblju. Viπe o preustrojima Bjelovarske/Bjelovarsko-kriæevaËke æupanije u: Mirela SLUKANALTI∆, Povijest æupanijskog upravno-teritorijalnog ustroja Bjelovarsko-bilogorske æupanije, RadoviZavoda za znanstvenoistraæivaËki i umjetniËki rad u Bjelovaru, br. 2., 2008., 9. ∑ 33., Vladimir STRUGAR,Bjelovarsko-bilogorska æupanija, Bjelovarsko-bilogorska æupanija, Bjelovar, 1996.



Tim su zakonom æupanije ponovno poËele djelovati kao samoupravne institucije.Samoupravnu ulogu ostvarivala je æupanijska skupπtina, koja se redovito sastajala dvaputa na godinu, u proljeÊe i ujesen. Polovicu njezinih Ëlanova Ëinili su veleporezniciprema popisu koji se radio na temelju visine cjelokupnoga izravnog poreza plaÊenog uæupaniji, a polovicu Ëlanovi koji su se birali tako da je na pribliæno svake 2.000 stanov-nika dolazio po jedan birani Ëlan. BuduÊi da je biraËko pravo bilo ograniËeno visokimimovinskim cenzusom, pravo birati i biti biran imali su samo imuÊniji punoljetnimuπkarci koji su plaÊali odreenu stopu poreza. VeÊina stanovnika (æene, djeca i siro-maπni muπkarci) nije sudjelovala u politiËkom æivotu niti je mogla utjecati na lokalneprilike. Od 1870. æupanijska skupπtina birala je æupanijski „upravljajuÊi“ odbor, koji jeupravljao æupanijom izmeu dvaju skupπtinskih zasjedanja.

U djelokrugu æupanijske skupπtine, kojom je predsjedao veliki æupan (u odsutnosti podæu-pan), bilo je:i donoπenje statuta,i raspravljanje o predmetima javnog interesa i obraÊanje Saboru raznim peticijama, i rjeπavanje sporova oko teritorijalnih opsega pojedinih opÊina u æupaniji,i rjeπavanje sporova meu niæim upravnim organima zbog ovlasti,i uprava æupanijskom imovinom i æupaniji povjerenim zakladama, zavodima i sl.

Osim æupanijske skupπtine, znatne ovlasti imao je i upravni odbor æupanije. On je imaotrojak djelokrug, i to u poslovima autonomne javne uprave te porezima i financijskimposlovima. Upravni odbor kao izvrπno i operativno tijelo imao je u sveukupnoj samo-upravi æupanije velike ovlasti. Na njegova rjeπenja, donesena u prvom stupnju, stranka-ma je pripadalo pravo æalbe, i to Zemaljskoj vladi. Upravni odbor æupanije bio je i dru-gostupanjski organ, i to u poslovima koje je opÊina rjeπavala kao prvostupanjski organ.Unutar æupanije, prema zakonu iz 1886. godine, postojala je i kraljevska æupanijskaoblast. Æupanijama „pripada u upravnom podruËju njihovom javna uprava, na kolikonadilazi djelokrug kotarskih oblastih, a nije samoj vladi izriËitno pridræana“ (Ëlanak 41.).Tu je posebno spadalo: uzdræavanje mira i javnog poretka, briga da se izvrπavaju zakon-ski propisi, s pravom da se koristi i vojniËka pomoÊ, rjeπavanje u prvom stupnju svihpitanja koja su nastala izmeu opÊina te izmeu opÊina i kotara, kao i izmeu kotara,rjeπavanje svih pitanja koja su nastala u vezi s gradnjom cesta, mostova, nasipa, kanala,navodnjavanja i isuπivanja tla i sl. Stvarne ovlasti æupanije bile su u razdoblju 1887. ∑∑ 1924. godine podijeljene izmeu æupanijske oblasti, velikog æupana, æupanijskeskupπtine i upravnog odbora. Æupanijska oblast bila je zaduæena za poslove javneuprave æupanije ako nisu pripadali Vladi, æupanijskoj skupπtini, upravnom odboru ilikotarskim oblastima. Na Ëelu æupanijske oblasti nalazio se podæupan, kojeg je imeno-vao ban na prijedlog velikog æupana. Neki od poslova odnosili su se na rjeπavanjesporova kotara i opÊina, na pitanja gradnje, sabiranja milodara, eksproprijacije, æenid-benih dozvola i izdavanja putovnica, dozvola za plovidbu rijekama itd.

Veliki æupan bio je najviπi profesionalni Ëinovnik æupanijske uprave. Prema svom poloæa-ju, veliki æupan smatrao se viπe dostojanstvenikom nego Ëinovnikom. »esto veliki



æupani nisu bili iz kraja gdje su obnaπali svoju duænost. Veliki æupan predsjedao jeæupanijskom skupπtinom i pred njom polagao prisegu pri preuzimanju duænosti, ali onnije bio predstavnik podruËne samouprave nego, prije svega, vladin pouzdanik i u tomeje svojstvu nadzirao cjelokupnu upravu i samoupravu u æupaniji (ukljuËujuÊi podæu-pana, koji je brinuo o provedbi zakljuËaka æupanijske skupπtine). Odræavao je æupa-nijske skupπtine te imao nadzor nad Ëinovnicima i upraviteljima. Za svoj rad velikiæupan nije odgovarao æupanijskoj skupπtini nego Zemaljskoj vladi u Zagrebu. PolitiËkeopcije u æupaniji nisu mogle bitno utjecati na izbor velikog æupana, jer je njega, na pri-jedlog bana, imenovao i duænosti razrjeπavao izravno vladar.

Æupanije su bile podijeljene na kotare, koji su bili upravni organi. Upravne funkcije u kotaruobavljala je kotarska oblast. ©to se, pak, tiËe opÊina, njihov ustroj odlikovao sedvovrsnoπÊu. Razlikovale su se seoske od gradskih opÊina. Seosku opÊinu Ëinila su selakoja nisu bila u stanju obnaπati prava i obveze politiËke opÊine, te se nekoliko seoskihopÊina udruæivalo u upravnu (politiËku) opÊinu. Najvaæniji ljudi u opÊini bili su naËel-nik, biljeænik i blagajnik. Oni su podlijegali upravnom nadzoru matiËnih kotara, Ëiji suizaslanici svake godine pregledavali poslovanje opÊinskih poglavarstava i stanje blagaj-ni u opÊinama na svojem podruËju. Gradsku opÊinu mogla su imati samo ona mjestakoja su izriËito prema Zakonu ob ustroju æupanija ili posebnom zakonu imala status grada.Æupanijska uprava prestala je djelovati formalno Uredbom o podjeli zemlje na oblastiod 28. travnja 1922. Meutim sam proces likvidacije æupanija trajao je do poËetka 1925.godine.


ÆUPANIJSKI USTROJ U HRVATSKOJ I SLAVONIJI I FUNKCIJA VELIKOG ÆUPANA

Karta Bjelovarsko-kriæevaËke æupanije iz 1910.


Svi veliki æupani u Bjelovarskoj/Bjelovarsko-kriæevaËkoj æupaniji nakon Ivana Trnskog do1918. godine bili su Ëlanovi maaronske Narodne stranke (unionisti) i pristaπe jaËegpovezivanja Hrvatske i Slavonije s Ugarskom. Neki su bili iskreni unionisti, neki silomprilika, dok su neki tajno izraæavali osobni zazor prema Ugarskoj.2 Zanimljiva je Ëinjenicada nijedan æupan nakon Trnskog nije bio rodom iz bjelovarskog ili kriæevaËkog kraja.Meutim, mora se konstatirati da su to bili vrlo iskusni profesionalni Ëinovnici koji supoput vojnika postavljani na razne visoke duænosti u Trojednoj Kraljevini. Velik dio bjelo-varskih æupana bio je ili Êe biti æupanima u drugim krajevima Hrvatske i Slavonije. Takoje Lazar DavidoviÊ sa stolice kriæevaËkog æupana sjeo na æupanijsku stolicu u Bjelovaru,dok je Rubido-Zichy istovremeno bio i varaædinski i bjelovarsko-kriæevaËki æupan. I podmaaronskim banovima zamjetna su bila njihova nastojanja da u okvirima Hrvatsko--ugarske nagodbe unaprijede gospodarski razvoj bjelovarskoga kraja poπtujuÊi kontrolutoga procesa od maarskog kapitala i budimpeπtanskih elita.3 Prema Kolar-DimitrijeviÊ,„posluπna i odana prema banu Khuenu Bjelovarska æupanija“ imala je specifiËan i povo-ljan poloæaj da unaprijedi svoj razvitak. Zbog toga je 1886. godine veÊi dio KriæevaËkeæupanije (u kojoj je oporba prema banu Khuenu bila jaka) pripojen Bjelovarskoj æupani-ji, te su Kriæevci prestali biti æupanijsko srediπte, iako su to bili stoljeÊima. U sastav Bjelo-varsko-kriæevaËke æupanije uπli su i Koprivnica i –urevac te je, prema Kolar-Dimitrije-viÊ, tada uredbama æupanijska vlast mogla regulirati razvoj gospodarstva na πirempodruËju preferirajuÊi, dakako, interese Bjelovara. Jasno je da je modernizaciju vrlozaostale æupanije morala pomagati vlast, a na to je utjecao i osobni odnos velikog æupanaprema gospodarskom razvoju æupanije, koji je Ëesto svoju vlast i osobne veze s odjelimaZemaljske vlade u Zagrebu i banom koristio u korist razvoja Bjelovara. U nekim interva-lima odreeni utjecaj u prvom desetljeÊu 20. stoljeÊa na taj proces modernizacije imala jeHrvatsko-srpska koalicija. Nakon 1918. stvaranjem nove dræave, Kraljevine Srba, Hrvatai Slovenaca, æupanijski se sustav nalazi u procesu ukidanja. U tom interregnumu na mjes-ta velikih æupana u Hrvatskoj uglavnom dolaze pouzdanici S. PribiÊeviÊa, koji je na beo-gradskom dvoru slovio za „eksperta za preËanske krajeve“. Svi su oni æestoki provoditeljicentralizacije i unitarizacije nove dræave i sluæe za privremeni nadzor do ukidanjaPokrajinske uprave za Hrvatsku i Slavoniju krajem 1924. godine. Jedini je izuzetak æupanMatija LisiËar, jugoslavenski entuzijast, koji je, uvidjevπi kojim smjerom ide nova dræava,dao ostavku na poloæaj æupana, kritizirajuÊi nasilja reæima u Bjelovarsko-kriæevaËkojæupaniji. Njegova ostavka bila je svojevrstan poËetak osipanja hrvatske inteligencije odjugoslavenske ideje, koja se u praksi pokazala kao svoja suprotnost.4


2 Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (dalje HAZU), Zavod za povijest hrvatske knjiæevnosti,kazaliπta i glazbe HAZU, 81/1 ∑ 1963., rukopis memoara B. BudisavljeviÊa „Pomenci iz moga æi-vota“.

33 Najbolji primjer velikih napora, ali i umijeÊa da se podigne gospodarska razina nekoga kraja i prove-du procesi modernizacije, jest djelatnost varaædinskoga æupana Ognjeslava Ostroæinskog i kratko-trajno djelovanja biskupa J. J. Strossmayera kao velikog æupana virovitiËkog. Vidi u: Mira KOLAR-DIMITRIJEVI∆, Akcija velikog æupana Ognjeslava Ostroæinskog na ekonomskom unapreivanjuVaraædinske æupanije, Acta Historico-oeconomica, vol. 18., br. 1., 69. ∑ 86., Stanislav MARJANOVI∆,Josip Juraj Srossmayer veliki æupan VirovitiËke æupanije, Anali Zavoda za znanstveni i umjetniËki radu Osijeku, br. 23., 2007., 11. ∑ 70.

4 U dosadaπnjoj literaturi postoje popisi bjelovarskih velikih æupana, no oni su vrlo neprecizni i kon-fuzni. Vidi: Franjo FORJAN, Svi naπi æupani, PuËki kalendar Bjelovarsko-bilogorske æupanije, Bjelovar,1999., 126. ∑ 127.


Nakon sloma Kraljevine Jugoslavije u travanjskom ratu 1941. i osnivanjem NezavisneDræave Hrvatske (NDH) kao dijela osovinskog poretka u jugoistoËnoj Europi ponovnose uvodi æupanijski ustroj dræave. Na prostoru NDH osnovane su 22 velike æupe, dokje grad Zagreb bio izuzet iz djelokruga velike æupe.5

Velika æupa Bilogora poËela je djelovati 11. kolovoza 1941. godine. Bjelovar je bio sjediπteVelike æupe Bilogora u koju su spadali kotari: Koprivnica, –urevac, Kriæevci, Bjelovar,»azma, Gareπnica, a od 20. prosinca 1941. i Kotar Grubiπno Polje.6

Velika æupa Bilogora obuhvaÊala je 4.666 km2. U Æupi su status grada imali Bjelovar,Kriæevci i Koprivnica. Na Ëelu velike æupe stajao je veliki æupan, kojega je imenovaopoglavnik, a koji je bio posrednik izmeu Vlade i odreenog broja kotara koji su Ëiniliæupu. Prema zakonu, veliki æupan bio je pouzdanik Vlade i voditelj cijele graanskeuprave u æupi i njegova odgovornost i ovlasti bile su u rangu ministra. Kao veliki æupanbio je ovlaπten izdavati naredbe te svakodnevno obavjeπtavati dræavne ministre osituaciji u æupi. Velika æupa bila je prvostupanjski organ uprave za sve poslove koje jojje povjerilo odreeno ministarstvo. Kao visoki duænosnici NDH sa svojim ovlaπtenjimaveliki æupani bili su jedna od poluga represivnog ustaπkog reæima nad politiËkim pro-tivnicima i drugim neistomiπljenicima. Zbog toga su veliki æupani Bilogore poslije ratabili sankcionirani od novih komunistiËkih vlastodræaca ili im je sudbina nepoznata(nestali u posljednjim danima rata (Bleiburg) ili su pobjegli u emigraciju).7


ÆUPANIJSKI USTROJ U HRVATSKOJ I SLAVONIJI I FUNKCIJA VELIKOG ÆUPANA

5 „Zakonska odredba o velikim æupama“, Hrvatski narod, br. 117., 11. VI. 1941., 1.6 „Odredba o Velikoj æupi Bilo Gora“, Hrvatski narod, br. 111., 5. VI. 1941., 2. Zanimljivo je da se u

zakonskoj odredbi spominje moguÊnost da se ustanovi i Velika æupa sa sjediπtem u Kriæevcima.7 Vrlo teπko bilo je pojedinim velikim æupanima u NDH koji nisu bili pobornici represivne politike

ustaπkih vlasti. »esto su morali balansirati izmeu lokalne situacije na terenu (smirivati strasti),zapovijedi iz Zagreba te njemaËkih i talijanskih interesa. Primjer takvog ponaπanja vidi u: Hrvoje,MATKOVI∆, Izmeu MaËeka i PaveliÊa. PolitiËki portret Davida SinËiÊa, P.I.P. PaviËiÊ, Zagreb, 2010.SinËiÊ je bio veliki æupan Æupe Bribir i Sidraga u Kninu.

Literatura

Ivan BEUC, Povijest institucija dræavne vlasti u Hrvatskoj (1527-1945), Zagreb, 1969.

Æeljko HOLJEVAC, LiËko-krbavska æupanija u identitetu Like, Identitet Like: korijeni i razvitak, Institut

druπtvenih znanosti Ivo Pilar ∑ PodruËni centar GospiÊ, Zagreb ∑ GospiÊ, 2009., 429. ∑ 465.

Mira KOLAR-DIMITRIJEVI∆, Pretvaranje Bjelovara iz vojniËkoga u privredno srediπte od 1871. do

1910. godine, Radovi Zavoda za znanstvenoistraæivaËki i umjetniËki rad u Bjelovaru, 1., 2007., 31. ∑ 53.

Branko DUBRAVICA, PolitiËko-teritorijalni ustroj Hrvatske do 1918., Velika Gorica, 2000.

Ivo KRBEK, Razvoj organizacije hrvatske uprave, Obzor ∑ spomen knjiga 1860-1935, Tipografija, Zagreb,

1936., 55. ∑ 57.


Josip VRBO©I∆, Povijesni pregled razvitka æupanijske uprave i samouprave u Hrvatskoj, Druπtvena

istraæivanja, br. 1, 1992., 55. ∑ 68.

Vladimir STRUGAR, Bjelovarsko-bilogorska æupanija, Bjelovarsko-bilogorska æupanija, Bjelovar, 1996.

Boæena VRANJE©-©OLJAN, Æupanijsko ureenje u posljednjoj fazi postojanja (1881.-1918.) (ur.

MiroπeviÊ, Franko), Hrvatske æupanije kroz stoljeÊa, Zagreb, 1996., 99. ∑ 112.

xxxxxxg hxxxxxx




Kad su se na temelju Zakona o ureenju uprave i ustrojstva æupanija od 5. veljaËe 1866. godineBjelovarska i KriæevaËka æupanija dvadeset godina kasnije, dakle 1886. godine, spojile u jednu ∑∑ Bjelovarsko-kriæevaËku æupaniju, ona dobiva i novi grb, o Ëemu govori tekst saËuvan meuskupπtinskim zapisnicima Bjelovarsko-kriæevaËke æupanije:

"U proljetnoj skupπtini æupanije belovarsko-kriæevaËke od 20. travnja 1896. pod toËkom IX, stvoren bi zakljuËak dase uvede novi grb sjedinjene æupanije belovarsko-kriæevaËke, te je nacrt ovoga grba sa toËnim opisom istoga prepo-niznom predstavkom velikog æupana belovarsko-kriæevaËkoga dra. Milutina KukuljeviÊa Bassany Sakcinskoga od1. lipnja 1896. broj 772 V. Æ. putem preuzviπenog gospodina bana kraljevinah Hrvatske, Slavonije i DalmacijeDragutina grofa Khuen-Hedervarya, Njegovom ces. i kralj. apoπtolskom VeliËanstvu, premilostivom caru i kraljuFranji Josipu I. podastrt.

Njegovo cesarsko i kraljevsko apoπtolsko VeliËanstvo car i kralj Franjo Josip I. blagoizvoljelo je glasomodpisa preuzviπenog gospodina bana od 3. svibnja 1897. broj 2348 Pr., previπnjim rieπenjem od 19. travnja 1897.premilostivo dozvoliti, da æupanija belovarsko-kriæevaËka rabiti moæe sjedinjene grbove obstojalih æupanijah belo-varske i kriæevaËke, koji su grbovi i to s desne strane grb obstojale æupanije kriæevaËke, a s lieve strane grb obstojaleæupanije belovarske, heraldiËko spojeni po kipu lisnatom krunom ureπene Justicije, ozdol pako vrpcom, providjenomnapisom: "Justitia clementia".

Ob ovom previπnjem rieπenju obavieπtena je kr. æupanijska oblast belovarsko-kriæevaËka odpisom presvi-etlog gospodina kr. velikog æupana æupanije belovarsko-kriæevaËke ces. i kralj. komornika dra. Milutina KukuljeviÊa-Bassany Sakcinskoga, od 13. svibnja 1897. broj 765 V. Æ. uz dostavu izvornog grba, a taj otpis protokoliran i re-gistriran je kod kr. æupanijske oblasti pod brojem 7336 ex 1897."

Iz teksta Mladena Medara u knjizi Bjelovarsko-bilogorska æupanija kroz povijest, GMB, Bjelovar, 2006., str. 6.


Veliki æupani bjelovarski (1872. ∑ 1924.)

xxxyxxx

1. IVAN VITEZ TRNSKI (26. srpnja 1871. ∑ 9. oæujka 1872.)

2. ROBERT OR©I∆ SLAVETI»KI (9. travnja 1872. ∑ 15. sijeËnja 1875.)

3. LJUDEVIT pl. RAIZNER (15. svibnja 1875. ∑ 7. listopada 1878.)

4. LAZAR DAVIDOVI∆ (9. listopada 1878. ∑ 16. travnja 1884.)

5. BUDISLAV BUDISAVLJEVI∆ pl. PRIJEDORSKI (26. travnja 1884. ∑ 28. svibnja 1889.)

6. RADOSLAV pl. RUBIDO ZICHY (17. lipnja 1889. ∑ 29. listopada 1893.)

7. MILUTIN pl. KUKULJEVI∆ SAKCINSKI (30. listopada 1893. ∑ 6. lipnja 1904.)

8. TEODOR GEORGIEVI∆ (24. lipnja 1904. ∑ 22. kolovoza 1910.)

9. GJURO DEDOVI∆ (14. prosinca 1910. ∑ 5. sijeËnja 1914.)

10. TEODOR BO©NJAK (10. prosinca 1913. ∑ 24. kolovoza 1914.)

11. VLADIMIR pl. TRE©»EC BOROTHA BRANJSKI (24. kolovoza 1914. ∑ 27. veljaËe 1915.)

12. LADISLAV pl. LABA© BLA©KOVE»KI (5. oæujka 1915. ∑ 21. listopada 1918.)

13. GAVRO GOJKOVI∆ (6. studenoga 1918. ∑ 20. veljaËe 1919.)

14. MATIJA LISI»AR (27. travnja 1919. ∑ 27. studenoga 1919.)

15. LUKA ©O©KI (15. prosinca 1919. ∑ 6. travnja 1920.)

16. PETAR ZRELEC (24. travnja 1921. ∑ kraj 1924.)

(1941. ∑ 1945.)xxxyxxx

1. IVAN STAR»EVI∆ (4. lipnja 1941. ∑ 3. srpnja 1941.)

2. JOSIP BARI©I∆ (28. srpnja 1941. ∑ 13. rujna 1941.)

3. DERVI© OMEROVI∆ (16. rujna 1941. ∑ 28. prosinca 1942.)

4. VLADIMIR SABOLI∆ (28. prosinca 1942. ∑ travnja 1944.)

5. KRSTO TRGOV»EVI∆ (22. svibnja 1944. ∑ 18. rujna 1944.)

6. IVAN SIMEON (11. rujna 1944. ∑ kraj rata)



IVAN vitez TRNSKI(Nova RaËa kod Bjelovara, 1. svibnja 1819. ∑ Zagreb, 30. VI. 1910.)

Privremeni upravitelj Bjelovarske æupanije8 u razdoblju 26. VII. 1871. ∑ 9. III. 1872. Rodiose u uËiteljskoj obitelji u selu Nova RaËa kod Bjelovara. Osnovnu πkolu zavrπio je 1830.godine u Grubiπnom Polju. Nakon oËeve smrti prelazi u biskupsko sirotiπte u Zagrebu,gdje pohaa gimnaziju. Tamo se upoznaje s Gajem, te mu u Danici 11. IV. 1935. izlaziËlanak „Konj Kosciuszkov“. Trogodiπnji teËaj za administrativnoga graniËnog Ëasnikazavrπio je u Grazu. Za vrijeme studija pohaa predavanja iz πirokog spektra znanosti,πto Êe odgovarati i rasprπenim interesima i aktivnostima kojima Êe se baviti u æivotu. Uto je vrijeme postao Ëlan kruga s ilircima Murπecom, Trstenjakom i LovriÊem. Nakonπkolovanja postao je upravni vjeæbenik II. banske pukovnije u Petrinji. Tamo 1841.izdaje svoje Pjesme. Godine 1842. dobio je upravu divuπke satnije, a zatim je bio ustoæeru I. banske pukovnije kod Josipa JelaËiÊa. Za banovanja Josipa JelaËiÊa postajeperovoa banske konferencije boreÊi se veÊ 1848. za ukidanje njemaËkog jezika uVojnoj krajini. U BeËu sudjeluje u izradi zakona za Vojnu krajinu. »asnik u vojnoj


VELIKI ÆUPANI BJELOVARSKI 1872. ∑ 1924.

8 Autor ovog Ëlanka nije naπao ni u arhivima ni u Narodnim novinama da je Ivan vitez Trnski sluæbenoproglaπen æupanom Bjelovarske æupanije. Sve do kraja veljaËe 1872. on se u svojim izvjeπÊimaVladi u Zagrebu potpisuje samo kao privremeni upravitelj Trnski ili pukovnik Trnski. Zbrka okonjegova naslova nastala je i u historiografiji; neka djela hrvatskih povjesniËara (ValentiÊ) govore otome da je Trnski proglaπen æupanom, πto i nije Ëudno jer se u mnogim novinama onoga vreme-na Trnski tako titulira. Prema nekim podacima, to je uËinjeno na 1. æupanijskoj skupπtini uBjelovaru 28. XII. 1871., no to je nemoguÊe jer æupanijske skupπtine nisu birale æupana, veÊ ga jemorao imenovati car, na prijedlog bana. Prema svim dostupnim podacima, Trnski nije sluæbenoimenovan æupanom, iako su svi oËekivali da Êe se to dogoditi, pa i on sam. Moæda i ima neke„povijesne pravde“ u tome πto je Trnski kao veliki æupan ostao zapamÊen u narodnoj memoriji. UNarodnim novinama od (br. 66., 20. III. 1872.) jasno stoji da se „privremenoga upravitelja belovarskeæupanije pukovnika vojno-krajiπke upravne struke Ivana viteza Trnskog“ zbog njegovih zaslugaodlikuje „komturskim kriæem reda Franje Josipa“. Vidi: Mirko, VALENTI∆, Vojna krajina i pitanjenjezina sjedinjenja s Hrvatskom 1849. ∑ 1881., Zagreb, 1981., 237., Bjelovarsko-bilogorska æupanijakroz povijest (grupa autora), Bjelovar, 2006., 78., „Iz æup. belovarske“, Obzor, br. 45., 26. II. 1872.,2., Æeljko, KARAULA, Studije iz povijesti Bjelovara (1848.-1991), Bjelovar, 2011., 65. ∑ 68.


administraciji ostat Êe Trnski cijelu svoju karijeru sluæbujuÊi uglavnom diljem Vojnekrajine (Petrinja, Glina, Karlovac, Bjelovar, Zagreb). Godine 1850. æeni se SlovenkomWilhelminom LavriË. U braku mu se rodilo osam sinova i jedna kÊi. Godine 1858.postao je satnik. Kao viπegodiπnji upravni Ëasnik Krajiπke uprave unaprijeen je 1867.godine u potpukovnika, a 1869. godine u pukovnika. Kao zastupnik Slunjske pukovni-je 1864. izabran je u Hrvatski sabor. Kada je 1871. poËeo proces razvojaËenja Vara-ædinskoga generalata, pukovnik Trnski izabran je za privremenog upravitelja Bjelo-varske æupanije pod vodstvom podmarπala Ferdinanda baruna RosenzweigaDrauwehrskog, carskog i kraljevskog povjerenika za razvojaËenje Krajine. Bio je prviprivremeni upravitelj i æupan Bjelovarske æupanije od srpnja 1871. do oæujka 1872.godine. Zbog izbora za Sabor u rujnu 1871., trebalo je brzo izvrπiti civilno-upravno-te-ritorijalni ustroj na podruËju Varaædinskoga generalata, odnosno u Varaædinskome ge-neralatu ukinuti pukovnije, organizirati privremenu upravu nove æupanije, odreditiizborne kotare, biraËke spiskove, izborne komisije i druge administrativno-upravne rad-nje. Sve to palo je na lea Trnskoga i njegovih pomoÊnika. Uz neizravnu pomoÊTrnskog Narodna je stranka na izborima 5. rujna 1871. pobijedila u svim izbornimkotarima u Bjelovarskoj æupaniji i dobila 9. zastupnika u Hrvatski sabor. Sve to ozlo-voljilo je ugarsku vladu. Na sastanku kod ugarskog predsjednika Lonyaya u Budimpeπtiupravitelj Trnski i podmarπal Rosenzweig tvrdili su da na prostorima Bjelovarskeæupanije ne moæe proÊi nijedan kandidat unionistiËke stranke (maaroni). Izgleda da jeu to vrijeme sklopljen kompromis izmeu Narodne stranke i Lonyaya da Trnskipostane æupan te da pod njegovim vodstvom u Bjelovarskoj æupaniji budu izabrani„umjereni narodnjaci“ skloni sporazumu s Maarima i pravednoj reviziji nagodbe, a neoπtri protivnici Ugarske. Po dolasku iz Budima Trnski je u Bjelovaru slavodobitnodoËekan kao buduÊi æupan.9

No Lonyay se uskoro predomislio. Zbog pritiska ugarske vlasti, jer je podræao kandidateNarodne stranke na izborima 1871. godine, a bojeÊi se da Êe se to ponoviti i na izbori-ma 1872., Trnski je ubrzo smijenjen. Po svojoj smjeni Trnski se, vidno ogorËen, obra-tio svom pomoÊniku BudisavljeviÊu: Wissen sie, was mir dieser Hund Lonjaj angethan hat?(Znate li πto mi je napravilo ono pseto Lonjaj?). Njegova smjena izazvala je ogorËenje u bjelo-varskom kraju. Meutim, nijedna peticija i delegacija caru u BeË iz Bjelovara da promi-jene stvari nije uspjela. BeË se Ëvrsto dræao okvira Austro-ugarske nagodbe. Veliki bi-ljeænik BudisavljeviÊ pokuπao je u æupanijskoj skupπtini πto viπe odgoditi dolazak po-vjerenika iz Zagreba, no ni to nije dugo trajalo. Zamijenio ga je sudac Mirko Krπnjavikao privremeni upravitelj do izbora novoga æupana. Kao privremeni upravitelj i æupanTrnski je sa svojim ljudima æustro radio na uvoenju civilne uprave u dotada vojniËkikraj. Posebno je vaæna njegova odluka da se u πkolama u Bjelovaru i Generalatu viπe neupotrebljava njemaËki veÊ hrvatski jezik, πto je odobrila Zemaljska vlada u Zagrebu (16. II. 1872.). Osim toga predloæio je da se bjelovarska niæa realka preustroji u niæurealnu gimnaziju i da se osigura pravodoban poπtanski promet u bjelovarskom kraju.Traæio je Zemaljsku vladu da se u Bjelovaru osigura oruæniπtvo koje Êe brinuti za si-


9 Vidi: Prigodni govori (sabrao i priredio Vjekoslav Klemen), Bjelovar, 1888., 206. ∑ 207.




Zastava Bjelovarske æupanije iz 1872.Hrvatski povijesni muzej/PMH, inv. br. 2181


gurnost graana i da se ue u trag „pojedinim zloËinom i rdjam.“ Njegovom inicija-tivom poËelo je osnivanje prve Bjelovarske πtedionice, a potaknuo je i osnivanjeHrvatskoga pjevaËkog druπtva Dvojnice. Nakon toga Trnski je odlikovan komturskimkriæem Franje Josipa I. Nakon 1872. godine seli se u Zagreb, gdje do umirovljenja, kao„posljednji æivuÊi ilirac“, obavlja razne visoke upravne poslove. Umirovljen je 1888.godine. Njegov knjiæevni rad sastojao se od: pjesama (davorije, prigodnice i popularninapjevi) i pripovijesti, a prevodio je s engleskog, njemaËkog, ruskog i Ëeπkog jezika(Shakespearea, Schillera i Puπkina ∑ Evgenij Onjegin) te se bavio pitanjima jezika imetrike. Bio je glavni organizator (1900.) i predsjednik Druπtva hrvatskih knjiæevnika(1901. ∑ 1910.). Suradnik je mnogih Ëasopisa ∑ od Gajeve Danice (1830.) do Savremenika(1910.). Suraivao je i u listovima Neven i Vijenac. Najpopularnije su mu bile pjesniËkezbirke: Pjesme krijesnice te Popijevke i milosnice mladenke. Prema ocjenama struËnjaka,knjiæevna mu djela nisu sama sebi svrha niti je umjetniËka teænja estetici njihova osno-va. Ona sluæi prosvjeÊivanju naroda, πirenju, obogaÊivanju i osnaæivanju jezika i kul-ture. Prema Barcu, „Iako je bio marljiv i plodan pisac, Trnski ni u jednom svom djelunije bio umjetnik. Na pisanje ga nije gonila potreba stvaraoca, veÊ duænost rodoljuba.“Umro je u Zagrebu 1910. godine i pokopan je pod ilirskim arkadama na zagrebaËkomMirogoju.

LIT: Hrvatski dræavni arhiv (HDA), Predsjedniπtvo Zemaljske vlade (PRZV), kut. 36., br. 942., Proglassrediπnjeg odbora Narodne stranke Belovarcima, travanj 1872., „Provizorij u belovarskoj æupaniji“,Narodne novine, 20. III. 1872., 2., „Razmirica radi Trnskog“, Obzor, br. 53., 6. III. 1872., 1., „Listoviiz ostavine Dragojle JarneviÊeve“ (ur. Milivoj ©repel), Graa za poviest kniæevnosti Hrvatske, br. 3.,JAZU, Zagreb, 1901., 174. ∑ 240. (u velikom broju pisama Trnskog JarneviÊevoj posebno se istiËepismo Trnskog od 10. srpnja 1840. gdje Trnski piπe o svojoj mladosti), Mirko VALENTI∆, Vojnakrajina i pitanje njezina sjedinjenja s Hrvatskom 1849. ∑ 1881., Zagreb, 1981., 218., VladojeDUKAT, „Ivan Trnski i ©ulekovi rjeËnici“, Rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Razreda povi-jesno-jezikoslovnog i filozofsko-pravnoga. knj. 126., Zagreb, 1943., 1. ∑ 64., „Ivan vitez Trnski“,Naπe pravice (Varaædin), br. 19., 13. V. 1909., 1-2., Mladen, MEDAR, Æivotopis knjiæevnika IvanaTrnskog, prvog æupana Bjelovarske æupanije, Bjelovarski zbornik, br. 2., Bjelovar, 1990., 2., 175. ∑ ∑ 182., Katica »ORKALO, Nepriznati hrvatski putopisci Trnski i Krπnjavi, RijeË ∑ Ëasopis za slaven-sku filologiju, br. 8., Zagreb, 2002.,152. ∑ 163., Milan GRLOVI∆, Znameniti i zasluæni Hrvati 925-1925., Zagreb, 1925., 267. ∑ 277. Ilustrovani hrvatski puËki koledar za rimokatolike, grËko-iztoËne i izraeliteza priestupnu godinu 1888., Bjelovar, 1887. ∑ poglavlje Ivan vitez Trnski (49. ∑ 57.), Stjepan SR©EN,Æupani i arhivsko gradivo VirovitiËke æupanije od 1745. do 1929., Glasnik arhiva Slavonije i Baranje,br. 6., Osijek, 2001., 44., Josip E. TOMI∆, Ivan vitez Trnski, Vienac, XIX., br. 18. ∑ 22., 24., 26., (str280. ∑ 284., 296. ∑ 299., 314. ∑ 318., 332. ∑ 335., 344. ∑ 347., 379. ∑ 383., 409. ∑ 411.), Zagreb,1887., Goran KRNI∆, Prvi predsjednik DHK, Ivan Trnski ∑ nacrt æivotopisa, Republika, br. 3, oæu-jak 2010., 31. ∑ 40., Antun, BARAC, Hrvatska knjiæevnost od Preporoda do stvaranja Jugoslavije,Knjiæevnost pedesetih i πezdesetih godina, knjiga 2., JAZU, Zagreb, 1960., 194., Ivan Trnski,ZaviËajna zbirka Bjelovariana, (ZZB/III), Knjiænica „Petar PreradoviÊ“ Bjelovar (razni materijali),Prigodni govori (sabrao i priredio Vjekoslav Klemen), Bjelovar, 1888., 206.



GROF ROBERT OR©I∆-SLAVETI∆KI(1827. ∑ Varaædin, 2. VI. 1904.)

Veliki æupan u razdoblju 9. IV. 1872. ∑ 15. I. 1875. PlemiÊ, carski kraljevski bojnik u mirovi-

ni, komornik Nj. VeliËanstva. PotjeËe iz slavne hrvatske plemenitaπke obitelji OrπiÊa iz

Hrvatskog zagorja, iz varaædinske grane obitelji. Rano je poËeo vojniËku karijeru. U ratu

s Italijom 1859. godine bio je teπko ranjen kod Milana u nogu (koljeno). Nakon toga

bio je imenovan stoæernim Ëasnikom u vojsci. Nakon odlaska iz vojske povukao se na

svoje imanje Jurketinec kraj Varaædina. U hrvatskoj politici bio je pristaπa tvrde unioni-

stiËko-maaronske opcije. Vladi je nakon Trnskog bila potrebna odana figura u Bje-

lovaru koja Êe „poËistiti stvari“. Prema svemu sudeÊi, æupan R. OrπiÊ aristokratski se

nehajno i slabo brinuo za upravu Bjelovarske æupanije i razvitak grada te je predstavljao

samo protokolarnu figuru, dok je sve glavne poteze obavljao veliki biljeænik Adalbert

Chlup (©to Chlup napiπe, to OrπiÊ potpiπe). Izgleda da je i funkciju velikog æupana prihva-

tio nakon πto je zapao u financijske probleme na svojim plemenitaπkim dobrima u

okolici Varaædina. Jedino za πto se znatno zauzimao bio je progon oporbe. Prema

izvorima, OrπiÊ i Chlup odmah su krenuli u obraËun s oporbom u Bjelovaru te su zahti-

jevali od bana da se pojedinci skloni oporbi maknu iz Bjelovara ili smijene (npr. da se

predsj. Kralj. sudbenog stola sudac Jakπin hitno premjesti iz Bjelovara jer je on „duπa

opozicije“, dok se satnici GriviËiÊ i Poljak moraju ukloniti zbog „rovarenja i agitacije“).

Prema Obzoru, „sudbeni stol, Ëasnici, pukovnije, popovi, sve im je krivo, sve se mora

progoniti“. Posebno okrutan bio je Chlup, koji je prethodno propao na izborima za

Sabor, te je smatrao da se uz pomoÊ OrπiÊa mora „osvetiti“ bjelovarskim rodoljubima.

Kao plemiÊ OrπiÊ je posjedovao prezaduæeno dobro Jurketinec kraj Varaædina i Veliki

Otok, a bio je oæenjen groficom Paulom pl. Zsombor. Njegova sestra Valerija bila je

majka poznatoga hrvatskog skladatelja Nikole Fallera. Takoer je bio virilan Ëlan

Hrvatskoga sabora, pri Ëemu je vjerno glasovao za Vladine prijedloge. Za njegova æupa-

novanja Bjelovar je proglaπen slobodnim kraljevskim gradom odlukom „puËanina“. U

to je vrijeme osnovano hrvatsko pjevaËko druπtvo Dvojnice (1873.), koje Êe kasnije biti

okupljaliπte hrvatske oporbe u Bjelovaru.




LIT: HDA, PRZV, kut. 33., br. 2393., Zakletva velikog æupana Roberta OrπiÊa-SlavetiÊkog, 31. IV.1872., HDA, PRZV, kut. 61., br. 1066., Pismo OrπiÊa banu A. VakanoviÊu, 9. V. 1872., „Robert grofOrπiÊ SlavetiÊki“, Naπe pravice (Varaædin), br. 12., 9. VI. 1904., 5., „Naπ vjestnik“, Primorac(Kraljevica), br. 9., 31. I. 1874., 2., Korespondencija RaËki ∑ Strossmayer, knjiga 1., JAZU, 164.., „IzBelovara“, Obzor, br. 238., 16. X. 1873., 2., „ZvaniËno“, Narodne novine, 17. IV. 1872., 1., Adam,OR©I∆, Rod OrπiÊa, Zagreb, 1943., 18., Saborski spisi Sabora Kraljevinah Dalmacije, Hrvatske iSlavonije, sv. 4., 14., Privatna zbirka Aleksandra OrπiÊa (fotografija), Spomenica Dvojnicahrvatskog pjevaËkog druπtva u Bjelovaru 1873.-1923., Bjelovar, 1923., Stjepan BELO©EVI∆,Æupanija Varaædinska i slobodni i kraljevski grad Varaædin, Zagreb, 1926., 78.

LJUDEVIT pl. RAIZNER (Zagreb, 24. II. 1824. ∑ Zagreb, 10. VII. 1902.)

Veliki æupan u razdoblju 15. V. 1875. ∑ 7. X. 1878. ©kolovao se u Zagrebu i Theresianumu uBeËu na pravno-politiËkim naukama, koje je zavrπio 1843. Iste godine zapoπljava se ujavnoj sluæbi Hrvatskog sabora, a zatim postaje biljeænik Banovinskog stola u Zagrebu.OdvjetniËki ispit polaæe 1846. godine. U svibnju 1848. imenovan je „eraktorom zagre-baËkog komitata“. U razdoblju 1851. ∑ 1858. radio je kao povjerenik komiteta (povje-reniπtva) u Varaædinu, Rijeci i Zagrebu, da bi od 1858. bio u sluæbi Radnog suda uOsijeku. Godine 1861. postaje sudac ZagrebaËke æupanije, 1871. prelazi u sud u Karlov-cu, a kasnije postaje podæupan ZagrebaËke æupanije. Ban VakanoviÊ imenovao ga je1872., nakon pada Trnskog, Vladinim privremenim podæupanom i upraviteljemBjelovarske æupanije. Nakon πto je kratko bio zamjenik velikog æupana zagrebaËkog,godine 1875. preuzima naslov bjelovarskog æupana, koju je duænost obavljao do kraja1878. godine. Za velikog æupana Bjelovarske æupanije imenovao ga je „ban puËanin“Ivan MaæuraniÊ (doduπe nakon dugog Ëekanja da car potvrdi njegove kandidate zavelike æupane), koji se za svog banovanja polako rjeπavao ekstremnih maaronafuzionirane Narodne stranke. MaæuraniÊ je bio siguran da Êe Raizner biti posluπan ivjeran, jer je on, po MaæuraniÊu, staloæen i verfassungstreu (vjeran svakom ustavnom



poretku). Osim toga baπ na podruËju Bjelovara (MaæuraniÊ je za saborskog zastupnikabiran upravo u Bjelovaru 1871., 1872., 1875., 1878.) MaæuraniÊu je bio potreban Ëov-jek poput Raiznera da pomoÊu njega i on poradi na „razvojaËenju“, uvoenju graanskeuprave. U tom kratkom razdoblju kao veliki æupan bjelovarski Raizner je zasluæan zaureenje graanske vlasti u gradu, za izgradnju kanala za reguliranje vodotoka i spreËa-vanje bujica u Podravini te unapreenje razine puËkog πkolstva u Æupaniji. Poticao jegospodarski razvitak bjelovarskoga kraja, te je postao predsjednik bjelovarskepodruænice Gospodarskog druπtva Hrvatske i Slavonije 1877. godine. Posebno se istakao uborbi za interese Bjelovarske æupanije u Saboru. Kasnije, nakon dolaska Khuena navlast, Ëvrsto je podræavao maaronski smjer. Nakon toga Raizner postaje æupanModruπko-rijeËke æupanije i na tome poloæaju ostaje sve do 1886. godine. Tada je dodi-jeljen Banskom stolu, a 1889. na vlastitu je molbu umirovljen. Joπ 1865. odlikovan je zaunapreenje puËkog πkolstva viteπkim kriæem Franje Josipa. Godine 1867. imenovan jeza saborskog zastupnika u gradu Zagrebu. U mirovini je prvi predsjednik HrvatskogapËelarskog druπtva u Zagrebu 1896. godine te jedan od vlasnika prvog automobila uZagrebu. Saborski zastupnik grada Zagreba bio je u razdoblju 1892. ∑ 1897. godine.

LIT: Agramer Zeitung, 14. VII. 1902., 4., HDA, Fond obitelji Raizner (Osobnik Ljudevita pl. Raiznera),Privatna zbirka Ljudevita Tomislava pl. Raiznera (fotografija), Hrvatska pËela, br. 10., 1996., 12.,StenografiËki zapisnici i prilozi sabora kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, 1872. ∑ 1875.,Tisak Kraljevske zemaljske tiskare, Zagreb, 1001., 1879., StenografiËki zapisnici i prilozi saborakraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije 1877. ∑ 1878., Tisak Kraljevske zemaljske tiskare,Zagreb, 889. ∑ 890., StenografiËki zapisnici i prilozi sabora kraljevine Hrvatske, Slavonije iDalmacije, 1891., Tisak Kraljevske zemaljske tiskare, Zagreb, 10. ∑ 15., Mira, KOLAR-DIMITRIJE-VI∆, Kako su narodnjaci pobijedili na izborima 1871? Nepoznata broπura Ivana MaæuraniÊa,Povijesni prilozi, 14., 1995., 163. ∑ 207., Rudolf, HORVAT, Ban I. MaæuraniÊ o 40-godiπnjici smrtinjegove, Hrvatsko kolo, XI., 1930., 41. ∑ 84., „Bivπi naπ æupan“, Tjednik bjelovarsko-kriæevaËki, br. 37.,12. VII. 1902., 3., Antun, CUVAJ, Graa za povijest πkolstva, sv. V., Zagreb, 127. ∑ 128 (vidi i slikuLj. Raiznera).



Zgrada u kojoj senalazio stan

æupanâ


LAZAR DAVIDOVI∆(? ∑ umro 1890.)

Veliki æupan u razdoblju 9. X. 1878. ∑ 16. IV. 1884. Krajiπki vojni Ëasnik koji je preπao ucivilnu upravu vrlo brzo napreduje pod banovima MaæuraniÊem i kasnije Khuenom.Zastupnik u Saboru uime izbornog kotara Gareπnica 1884. i 1887. godine. Prije negoπto je postao veliki æupan bjelovarski bio je æupan u Kriæevcima u razdoblju 1875. ∑ ∑ 1878. godine. Kasnije je bio vieniji Ëlan Khuenove Narodne stranke i Ëlan Srpskogkluba u Saboru. U Bjelovar se preselio sa suprugom i kÊerima Vladislavom i Olgom. ZaDavidoviÊeva æupanovanja pokazuju se prvi rezultati polaganoga gospodarskog razvo-ja grada. Godine 1879. u gradu postoji 207 obrtnika i 27 trgovaca. Prema Kolar, Bjelovarkao grad neoptereÊen feudalizmom zbog svoje vojnokrajiπke proπlosti u to vrijemenapreduje brzo i snaæno te, i kao grad i kao æupanijsko srediπte, postaje mjesto gdje semoglo obogatiti i dobro æivjeti. Jedini mu je nedostatak bila slaba prometnapovezanost, koja je oteæavala izvoz poljoprivrednih i uvoz industrijskih proizvoda. Sobzirom na pojaËani razvitak grada i Æupanije, DavidoviÊ ∑ Ëiji su javni poslovi uæupaniji „pozapeli“ ∑ zamijenjen je novim æupanom.

LIT: MjeseËnik PravniËkog druπtva u Zagrebu, sv. 4., 1878., 548., „Saborski izbori“, Hrvatska straæa, br.25., 18. VI. 1887., 2.,. Narodne novine, 21. X. 1878., 1. ∑ 2., Narodne novine, 24. IV. 1884., 1.,Ostavπtina Milana Rojca (Memoari) rukopis u privatnom vlasniπtvu, Mira KOLAR-DIMITRIJE-VI∆, Pretvaranje Bjelovara iz vojniËkoga u privredno srediπte od 1871. do 1910., Radovi Zavoda zaznanstvenoistraæivaËki i umjetniËki rad u Bjelovaru, 1., 2007., 36., StenografiËki zapisnici i prilozi sabo-ra kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, 1875. ∑ 1878., 889., Josip Hohnjec, portret æupana,Gradski muzej Bjelovar.



BUDISLAV BUDISAVLJEVI∆ pl. PRIJEDORSKI(Bjelopolje kraj Korenice, 17. VII. 1843. ∑ Zagreb, 9. I. 1919.)

PolitiËar i knjiæevnik. Veliki æupan u razdoblju 26. IV. 1884. ∑ 28. V. 1889. Pripadao je voj-noj plemiÊkoj obitelji iz Like s pridjevkom Prijedorski. Svrπivπi gimnaziju u Senju iRijeci, a zatim teËaj za krajiπku upravu u BeËu (1861. ∑ 1863.), sluæio je kao upravni Ëas-nik u razliËitim mjestima Hrvatske. Imenovan je poruËnikom 3. graniËarske pukovnijeu Ogulinu (1863.), zatim je premjeπten u Oπtarje, Primiπlje i Berek, a 1870. u Zagreb uupravni odjel generalkomande. Godine 1871. privremeni je veliki biljeænik uBjelovarskoj æupaniji, zatim je premjeπten u Vinkovce (1872.) i Ogulin (1873.). Godine1875. imenovan je podæupanom u Rumi, 1881. podæupanom PakraËke podæupanije uPoæegi, a kasnije velikim æupanom u Bjelovaru (1884. ∑ 1889.), GospiÊu (1889. ∑ 1901.)i Zagrebu (1901. ∑ 1905.) do umirovljenja 1905. godine. Dok je boravio u BeËu, javiose 1863. u Pozoru Ëlankom o jednom od goruÊih pitanja tadaπnje Hrvatske, „O krvavojkoπulji hrvatskoj, o Krajini naπoj“. Kad je 1869. osnovan Vijenac, BudisavljeviÊ se, napoticaj „pooËima“ I. Trnskoga te I. Deæmana i A. ©enoe, javlja svojim pripovijetkama, ataj je rad nastavio i u drugim Ëasopisima. Napisao je velik broj pripovijedaka i u njimaopisao narodni æivot u Krajini, gdje su vojniËka stega i ratovanje te Ëesto hajdukovanjei πkrta zemlja stvorili poseban tip Ëovjeka. Kao veliki æupan slijedio je Khuenovu poli-tiku u Hrvatskoj te je bio jedan od dugovjeËnih velikih æupana „khuenovaca“. DolazakBudisavljeviÊa u Bjelovar opisao je u svojim memoarima bjelovarski odvjetnik MilanRojc: „Novi veliki æupan Bude pl. BudisavljeviÊ „Sladki“ kao su ga ukratko bjelovarËaninazvali koji se je nekada gradio Hrvatom i hrvatskim piscem suradjujuÊi u Vijencu iiztiËuÊi rado svoje veliko prijateljstvo s hrvatskim pjesnikom PalmoviÊem, nije si joπstvorio osnovu s koje Êe u Bjelovaru nastupati. Nije se znalo da li Êe se prislonitipravoslavcima ili Hrvatima. On je bio pravoslavne vjere, a supruga mu katoliËke. Poπtoje u njega bila samo odanost i posluπnost reæimu bana Hedervarija, Ëesa, njemuËinovniku, nitko nije zamjerao. (…) Prema Rojcu: „Bude „Sladki Bude“ bio je u istinu uobÊenju sladak i gladak, u govoru pun jeziËnih neobiËnosti i skladanja reËenica takoumjetniËki izprepletenog, da se je kad i kad teπko razabrati moglo πto on zapravo reÊi




hoÊe.“ BudisavljeviÊ se znatno zauzimao za napredak prosvjete i gradnju πkola u bjelo-varskom kraju. »esto se druæio s bjelovarskim prosvjetnim radnicima i sudjelovao nanjihovim uËiteljskim skupπtinama. Zasluæan je i za izgradnju grada, posebno velikevojarne koja je sagraena 1888. godine (MihanoviÊeva ulica). U politiËkoj borbiBudisavljeviÊ se poËeo u Bjelovaru prvi put sukobljavati s pravaπima, koji su brzo osno-vali podruænice svoje stranke na nekadaπnjem teritoriju sada razvojaËene Varaædinskekrajine, pod vodstvom dr. RuæiÊa. BudisavljeviÊ je u prvom redu bio vaæna poluga reæi-ma u izboru tzv. vladinovaca (maarona) u Sabor, πto su oni pomoÊu svojih æupana,doæupana (kotarskih poglavara), Ëinovniπtva iz reæimskih organa i drugih osoba ovisniho reæimu uredno i uspijevali. Izbor njegovih pripovijedaka izaπao je u zbirkama S liËkegrude (Zagreb, 1913.) i Iz starog zaviËaja (Novi Sad, 1914.). Osim pripovijedaka napisaoje viπe radova o nekim knjiæevnicima svoga doba, meu ostalima o Ivanu Perkovcu,Franu Kurelcu (Recimo koju o Franu Kurelcu, Graa za povijest hrv. knjiæevnosti IV.), Augustu©enoi (Nekolike uspomene na A. ©enou, Hrvatsko Kolo III.) i druge. Na njega je najjaËe joπu mladosti djelovao filolog Fran Kurelac, koji mu je bio u Rijeci profesor i koji ga je sma-trao jednim od svojih „sinaka.“ Premda je BudisavljeviÊ veÊ nakon prvih poËetakanapustio KurelËev jezik, ipak se i kasnije u njegovu stilu osjeÊa KurelËev utjecaj.Najtoplije su ga veze vezale s prijateljem iz mladosti Lavoslavom VukeliÊem, Ëija jedjela s iscrpnim æivotopisom izdao 1882. (Knjiæevno cvieÊe Lavoslava VukeliÊa). Glavne muje Ëlanke koji su izaπli u periodici izdala Matica hrvatska u djelu pod naslovom Iz mojihuspomena (Zagreb, 1918.).

LIT: Budislav BudisavljeviÊ, OpÊa enciklopedija Jugoslavenskog leksikografskog zavoda, 1., A-Bzu, Zagreb,1977., 712., Budislav BudisavljeviÊ, Hrvatski biografski leksikon, 2., Bj-C, Zagreb, 1989., 434. ∑ 435.,HAZU, Zavod za povijest hrvatske knjiæevnosti, kazaliπta i glazbe HAZU, 81/1 ∑ 1963., rukopismemoara B. BudisavljeviÊa „Pomenci iz moga æivota“, HDA, PRZV, kut. 277., 4642., IzvjeπÊevelikog æupana BudisavljeviÊa Zemaljskoj vladi u Zagrebu, 21. IX. 1884., Nives RUMENJAK,PolitiËka i druπtvena elita Srba u Hrvatskoj potkraj 19. stoljeÊa: uspon i pad srpskoga kluba,Zagreb, 2005., Ostavπtina Milana Rojca (Memoari) rukopis u privatnom vlasniπtvu, BudisavljeviÊ,TuriÊ, DraæenoviÊ, Pet stoljeÊa hrvatske knjiæevnosti (predgovor Josip »elar), Matica hrvatska, knj. 56.,Zagreb, 1963., 63. ∑ 64., Narodne novine, 26. IV. 1884., 1., StenografiËki zapisnici i prilozi saboraKraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, 1883., sv. II., 1121., „Bude. plem. BudisavljeviÊ Prije-dorski“, Orao ∑ veliki ilustrovani kalendar, Velika Kikinda, 1897., god. 23., 123. ∑ 124. (fotografija).



RADOSLAV pl. RUBIDO-ZICHY OD ZAGORJA(Zagreb, 18. IV. 1847. ∑ Graz, ©tajerska, 24. I. 1910.)

Veliki æupan u razdoblju 17. VI. 1889. ∑ 29. X. 1893. (istovremeno je bio i veliki æupanVaraædinske æupanije). ©kolu je polazio u Osijeku, a dijelom u Zagrebu, a Viπu gimna-ziju i Terezijansku akademiju u BeËu (zavrπio pravo i dræavoslovne nauke). Roditelji sumu bili Antun pl. Rubido, dvorski savjetnik i potpredsjednik Hrvatsko-slavonsko-dal-matinskog namjesniËkog vijeÊa, a majka grofica Sidonija Erdödy. Imao je vlastelinstvoGornja Rijeka ispod Malog Kalnika i dobro Perπinovec u Bjelovarsko-kriæevaËkojæupaniji. Kao 21-godiπnjak zaposlio se kao podbiljeænik Æupanije kriæevaËke pod okri-ljem kriæevaËkog velikog æupana Ladislava pl. KukuljeviÊa. U razdoblju 1869. ∑ 1875.bio je Ëasnik domobranskog kopljaniπtva, a zatim je napustio vojnu sluæbu i vratio sena svoj posjed. Oæenio se maarskom groficom Zichy, s kojom je imao troje djece. UHrvatskom saboru predstavljao je od 1875. Kotar pregradski i tu je bio biran u tri navra-ta do 1883. godine. Bio je zastupnikom i u zajedniËkom ugarsko-hrvatskom saboru.Nakon πto je svjedoËio u korist bana Khuena 1885. (u aferi u kojoj je ban Khuen u jed-noj guævi u Saboru dobio od pravaπa GræaniÊa nogom u straænjicu), Ëime je nastojaospasiti banu njegovu stolicu i Ëast, Khuen ga je uzeo pod svoje okrilje. PoËetkom 1886.dobio je na upravu Varaædinsku æupaniju, da bi od 25. listopada iste godine postao veli-ki æupan te æupanije, a 1889. i Æupanije bjelovarsko-kriæevaËke. U Varaædinskoj æupani-ji proveo je ukupno 19 godina. Prema Naπim Pravicama, veliki æupan Rubido-Zichy „nijese druæio sa graanstvom, veÊ je bio okruæen Ëasnicima“. Oporbu i protivnike banaKhuena bezuvjetno je progonio. Prema zapisima bjelovarskog odvjetnika Milana Rojca,Rubido se osjeÊao Hrvatom i bio ponosan na ulogu svoje majke Sidonije u ilirskompokretu, „ali sluæio je u Khuenovu sistemu i ako ga nije u duπi odobravao“. Nakonprethodnog æupana varaædinskog, velikog vizionara Ognjeslava UtjeπinoviÊa, Rubido-Zichy nije se znatno zalagao za razvoj Æupanije, iako su i u njegovo vrijeme uËinjeniznatni pomaci u gospodarstvu. Nakon sukoba s nadbiskupom PosiloviÊem polako gubipovjerenje bana, te sklapa pakt s frankovcima, koje podupire na izborima u Zagorju.Nakon pada maaronske Narodne stranke umirovljen je 1906. Iste godine dobio jenaslov baruna. Odmah poslije preselio se u Graz. Nakon toga neko je vrijeme bio




favorit frankovaca za bansku stolicu. Za njegova æupanovanja grad Bjelovar dobio jesvoje prve novine, na Ëemu je Rubido inzistirao i zajedno s profesorom GustavomFleisherom sastavio i odbor tih novina, u koji su uπli i neki predstavnici oporbe. List senije smio baviti politikom, veÊ samo izvjeπtavati o gospodarstvu te druπtvenom ijavnom æivotu grada Bjelovara. Godine 1890. pokrenut je Tjednik Bjelovarsko-kriæevaËkeæupanije. S obzirom na to da je Rubido rijetko dolazio u Bjelovar, u gradu su oporbeneaktivnosti pojaËane. U gospodarstvu grada naËinjeni su neki koraci. Godine 1892.otvorena je pekara D. Wolfa koja sve viπe dobiva znaËajke industrije i kasnije prerastau Wolfovu tvornicu keksa, odnosno danas tvornicu Koestlin. Ureeni su i „brzojavniuredi“ u Kriæu, Gareπnici, Grubiπnom Polju i Kutini, a u Bjelovaru je ureen i arhiv.Sagraene su neke vaæne ceste te je ureena granica Æupanije prema KraljeviniUgarskoj. U Podravini je nastavljena gradnja nasipa i odvodnje za gospodarske svrhe.

LIT: „Bjelovar 11. studena 1893“, Tjednik bjelovarsko-kriæevaËki, br. 2., 11. XI. 1893., 1-2., „Presv. gosp.Radoslav pl. Rubido- Zichy“, Hrvatska straæa (Varaædin), br. 26., 28. VI. 1889., „Radoslav barunRubido-Zichy Zagorski“, Hrvatske Pravice (Varaædin), 29. I. 1910., 2., Obzor, br. 56., 8. III. 1890., 2.,Bogoslav, MAÆURANI∆, Afera dr. PotoËnjak-Rubido-Zichy, Zagreb, 1898., Ostavπtina MilanaRojca (Memoari) rukopis u privatnom vlasniπtvu, Mira KOLAR-DIMITRIJEVI∆, Akcija velikogæupana Ognjeslava Ostroæinskog na ekonomskom unapreivanju Varaædinske æupanije, ActaHistorico-oeconomica, vol. 18., br. 1., 69. ∑ 86., „Radoslav pl. Rubido-Zichy od Zagorja“, Dom i svijet,br. 2., 1893., 30. (vidi sliku na stranici 20.).

MILUTIN pl. KUKULJEVI∆ BASSANY SAKCINSKI(1849. ∑ 17. VII. 1910.)

Sin slavnog ilirca Ivana KukuljeviÊa Sakcinskog i majke pl. Novak, veliki æupan u razdoblju30. X. 1893. ∑ 6. VI. 1904. Nakon πto je zavrπio pravne i dræavoslovne nauke 1871. uBeËu, postaje sluæbenik na zagrebaËkom sudbenom stolu. Godinu dana kasnije posta-je veliki biljeænik Æupanije kriæevaËke, a 1875. tajnik Æupanije rijeËke, da bi 1879.



preπao u upravnu sluæbu u Bosnu i Hercegovinu. Nakon okupacije BiH radio je nautemeljenju prosvjetnog sustava te na agrarnoj i upravnoj reformi u BiH. U BiH jeproveo ukupno 22 godine na raznim upravnim duænostima, preteæno financijskimsluæbama. Tamo se i oæenio Paulom Baechle, kÊeri beËkog industrijalca, a godinu ka-snije rodila mu se kÊi Hilda. Kao iskusan i podoban sluæbenik KukuljeviÊ je imenovanbjelovarskim æupanom nakon povratka iz Bosne (1893.). Veliki æupan KukuljeviÊ bio jepokretaË i utemeljitelj gospodarskog razvoja Bjelovara u njegovu najnaprednijem raz-doblju. Uz Miroslava StriæiÊa, javnog biljeænika i saborskog zastupnika, KukuljeviÊ jeinicirao osnivanje Prve bjelovarske mljekarske udruge u Bjelovaru, koja je osnovana 24.veljaËe 1901. Za vrijeme svoga mandata striktno se dræao Hrvatsko-ugarske nagodbeslijedeÊi tako politiku bana Ivana MaæuraniÊa. Kao æupan, KukuljeviÊ se posebno tru-dio oko nadzora svojih politiËkih suparnika. Usprkos svom slavnom podrijetlu M.KukuljeviÊ æestoko se obraËunavao s oporbom (posebno pravaπima) u Æupaniji sluæeÊimaaronskoj vladi. Tako je u povodu izbora 1894. KukuljeviÊ u svojim dopisimaKhuenu i Zemaljskoj vladi u Zagrebu predlagao razliËite oblike pritisaka na oporbenekandidate i njihove simpatizere. KukuljeviÊ je zahtijevao da zagrebaËki nadbiskup viπene imenuje administratore u krajiπkim æupama bjelovarsko-kriæevaËke æupanije.Razlozi su bili politiËke naravi. Æupan je htio nadzirati politiËka glediπta administrato-ra. Neposredno nakon izbora 1897., æupan KukuljeviÊ uputio je Predstojniπtvu æupanij-ske oblasti povjerljivo pismo, u kojem je naveo glavne odrednice svog buduÊeg djelo-vanja. One na zoran naËin pokazuju kakvim su se metodama sluæili nositelji khue-novskog reæima i koji su im bili ciljevi. KukuljeviÊ u pismu navodi: NaroËito upuÊujem isto,da ne samo u kotaru koprivniËkom veÊ i u svim ostalim kotarima sve opozicionalne agitatore ikorteπe koji su se prigodom posljednjih izbora izticali toËno popisati dadu i u evidenciji vodi te podstrogu policajnu pazku stavi, koja Êe se pazka i na opozicionalno katoliËko sveπtenstvo imati pro-tegnuti, poπto se je izvan svake sumnje daje glavna oporbena akcija upravo od ovijuh potekla iprovedena, nemanje Êe se i proti nadripisarim svom strogoπÊu postojeÊih propisa postupati imati.(…) Poπto nije izkljuËena moguÊnost da Êe se izbor u Koprivnici, a eventualno i u Novigradu moÊiukinuti to veÊ sada sve valja uËiniti, da se u nepouzdanim obÊinama nepouzdano Ëinovniπtvo posvesposobnim i pouzdanim Ëinovniπtvom zamjeni, opozicionalni agitatori osujeti i neumornom radinoπÊui uplivom kotarskih i obÊinskih Ëinovnikah. Prema izvorima unionistiËke provenijencije idrugima, KukuljeviÊ je odigrao vaænu ulogu u podizanju æivotnog standarda i razvojaBjelovarsko-kriæevaËke æupanije. Za njegova vremena Bjelovar je dobio financijalnoravnateljstvo za Æupaniju, mala gimnazija proπirena je u Realnu gimnaziju i preseljenau novu zgradu. Posebno je vaæno njegovo zauzimanje za izgradnju æeljeznica. Tako suizgraene pruge Kriæevci ∑ Bjelovar, Dugo Selo ∑ Novska i Bjelovar ∑ Virovitica. Osimtoga znatno je „razvijeno konjogojstvo i marvogojstvo.“ U njegovo vrijeme u gradu serazvija bankarstvo. Æupanijska πtediona osnovana je 1895. godine, a iste godine osno-vana je i Bjelovarska pomoÊna zadruga i ©tedno-pripomoÊni zavod. Godine 1898.osnovana je Srpska kreditna zadruga, a 1901. Bjelovarska vjeresijska udruga. U tom sevremenu Bjelovar pretvorio u najsnaænije gospodarsko srediπte Ëitavog podruËja. VeÊ1899. godine ima 196 obrtnika i 56 trgovina, 1901. ima 208 obrtnika, a trgovaca 60,Ëime je njihov broj premaπio broj tih gospodarstvenika u Koprivnici i Kriæevcima. Gradse polako industrijalizira i bez dræavne pomoÊi. U Bjelovaru je osnovana Tvornica za




bojadisanje tkanina Josipa Werkleina. Godine 1900. osnovana je i Suπiona cikorijezagrebaËke tvornice kavovina Hinka Francka, koja potiËe sadnju cikorije u okoliciBjelovara, u kojoj 1902. godine radi 86 radnika. Poznata je i tvornica octa DragutinaLaksara. Bjelovar postaje prvi grad u regiji. Martin PoliÊ, sluæbeni Khuenov biograf, usvom osvrtu na KukuljeviÊevo æupanovanje piπe: Veliki æupan sjedinjene æupanije belo-varsko-kriæevaËke, dr. Milutin pl. KukuljeviÊ-Sakcinski, potomak velikoga Ilirca i veleumnogahrvatskoga knjiæevnika Ivana KukuljeviÊa, postao je, vrativ se u domovinu iz Bosne, velikimæupanom u Belovaru (…) u velikom æupanu belovarskom imade puËka πkola svoga najboljega pri-jatelja. Ovo njegovo zauzimanje za kulturu i nauku doprinielo je, da je grad Belovar dobio laniveliku realnu gimnaziju, kojoj veÊ zidje dostojan hram; no veliki æupan belovarski stara se jednakoi o materijalnom boljku puËanstva. Pod njim je dogradjena i otvorena æeljeznica od Kriæevca prekoBelovara do Virovitice, kao i moslavaËka æeljeznica, koja jednim dielom prolazi belovarsko-kriæe-vaËkom æupanijom. Grad Belovar procvao, je novim kulturnim i gospodarskim æivotom, a on se je-dnako stara i o napredku starodrevnoga Kriæevca kao i grada Koprivnice, kojoj se radi vaæne pozi-cije toga grada i mora obraÊati paænja nadleænih faktora. Veliki æupan dr. KukuljeviÊ-Sakcinskipodpuno je shvatio vaæni onaj zadatak, πto ga upravni organizam zemlje namienjuje tim svojimodliËnim organima. I u æupaniju belovarsku prodro je posliednjih deset i dvadeset godina, a i prijetoga, tudji elemenat u veÊemu broju pa ako se s tom Ëinjenicom mora raËunati, ne smije se ipak niËasak smetnuti s uma prirodni i historiËki karakter zemlje te upliv, πto ga narodna kultura mora vrπitii na te doseljenike. A veliki æupan belovarski, sin slavnoga KukuljeviÊa, nemoæe biti nego zadahnuthrvatskom patriotiËnom i kulturnom svieπÊu i nemoæe o drugom nastojati nego da kulturu sa narod-nim obiljeæjem πiri u sve slojeve puËanstva. Ovako radeÊ uËvrπÊuje osnove narodnoga boljka.Umirovljen je 6. lipnja 1904. kao veliki æupan.

LIT: HDA, PRZV, kut. 526, sv. 6-1, spis 1472.od 17. IV. 1897. i spis 3145., „Dr. MilutinKukuljeviÊ-Bassany Sakcinski“, Tjednikbjelovarsko-kriæevaËki, br. 3., 18. XI. 1893.,1. ∑ 2., StenografiËki zapisnici i prilozi sa-bora kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dal-macije, 1893., sv. II., 524., Martin POLI∆,Ban Dragutin grof Khuen-Hedervary i nje-govo doba, Zagreb, 1901., 193. ∑ 194.,Tjednik bjelovarsko-kriæevaËki, br. 1., 1896.,1. ∑ 2., „Umirovljenje naπega æupana“,Tjednik bjelovarsko-kriæevaËki, br. 34., 18.VI. 1904., 1., Stjepan, MATKOVI∆, Sa-borski izbori 1897. u koprivniËkom i novi-gradskom kotaru, Radovi ∑ Zavod za hrvat-sku povijest, 30., Zagreb, 1997., 155. ∑ 173.


Pokaznica,dar dr. Milutina KukuljeviÊa Sakcinskog.(katedrala sv. Terezije Avilske, Bjelovar)


TEODOR (TO©O) GEORGIEVI∆(Osijek, 2. III. 1849. ∑ 23. VIII. 1910.)

Veliki æupan u razdoblju 24. VI. 1904. ∑ 22. VIII. 1910. Gimnaziju je zavrπio u Osijeku.Nakon svrπenih pravnih nauka (u BeËu i Grazu) stupio je kao zaËasni podbiljeænikÆupanije virovitiËke u javnu sluæbu. Bio je dobrovoljac u srpsko-turskom ratu 1876. Istegodine imenovan je perovodnim vjeæbenikom u bivπoj podæupaniji u Rumi (Osijeku),a 1879. promaknut je na Ëin æupanijskog perovoe. Godine 1884. postao je podæupa-nijskim tajnikom, a kad je godine 1886. preustrojena uprava, imenovan je kraljevskimkotarskim predstojnikom u Rumi. Godine 1892. postaje æupanijski tajnik u Bjelovaru,a 19. listopada 1892. imenovan je podæupanom. Osam godina bio je podæupan uBjelovarsko-kriæevaËkoj æupaniji. U to vrijeme prihvatio je mandat zastupnika zaizborni kotar iloËki. Godine 1900. umirovljen je na vlastitu molbu. Kao zastupnik djelu-je u Hrvatskom i Ugarskom saboru do 1904. godine. Dana 24. lipnja 1904. imenovanje za æupana Bjelovarsko-kriæevaËke æupanije, πto je bio sve do 22. kolovoza 1910. Kaoæupan bio je takoer virilni Ëlan Sabora. Zasluæan je za izgradnju æeljeznice u bjelo-varskom kraju. Bjelovar je postao stjeciπte pruga Kriæevci ∑ Bjelovar i Bjelovar ∑ Viro-vitica. PolitiËki se zauzimao za slogu Hrvatâ i Srbâ te je bio blizak tada vladajuÊojHrvatsko-srpskoj koaliciji. Grad u njegovo vrijeme ima mnogo viπe banaka i πtedionicanego bilo koji grad u regiji. On se do 1910., poneπto i uz pomoÊ banskih odluka, razviou vaæno srediπte Ëitave Bjelovarsko-kriæevaËke æupanije, te je 1910. imao 7.231 stano-vnika, πto je za 1.175 stanovnika viπe nego 1900. godine. Industrija se takoer razvija.Podignut je Prvi bjelovarski paromlin d.d., u kojem se zapoπljava 87 radnika, a zapoËeoje rad i prvi motorni mlin Franje Magulca. Parnu stolarsku radionicu otvara Antun ©egrc1908. godine. Otvoreno je i prvo kino. Slika grada svakim se danom mijenja.

LIT: Hrvatski dræavni arhiv Bjelovar (HRDABJ), Æupanija Bjelovarsko-kriæevaËka, Fond 005., Zapisnicisa æupanijskih skupπtina od 1908. godine, 15. XII. 1910., 144. ∑ 146., „Teodor GeorgijeviÊ“, Dom isvijet, br. 18., 15. IX. 1904., 358. (slika T. GeorgieviÊa), „Novi veliki æupan“, Tjednik bjelovarsko-kriæe-vaËki, br. 36., 2. VII. 1904., 1., „UstoliËenje kr. velikog æupana presvjetlog gospodina TeodoraGeorgieviÊa“, Tjednik bjelovarsko-kriæevaËki, br. 6., 3. XII. 1904., 1., Mira KOLAR-DIMITRIJEVI∆,Pretvaranje Bjelovara iz vojniËkoga u privredno srediπte od 1871. do 1910., Radovi Zavoda zaznanstvenoistraæivaËki i umjetniËki rad u Bjelovaru, 1., 2007., 47. ∑ 50.




GJURO DEDOVI∆ (Jasenovac, 1855. ∑ Budimpeπta, 5. I. 1914.)

PolitiËar i veliki æupan u razdoblju 14. XII. 1910. ∑ 5. I. 1914. Svrπivπi πkole, najprije seposvetio trgovaËkom zvanju. PolitiËku karijeru gradio je za Khuenova reæima. Godine1884. izabran je u izbornom kotaru Novska za narodnog zastupnika KhuenoveNarodne stranke u Hrvatskom saboru (zastupnikom je bio do 1906.). Bio je i narodnimzastupnikom u ZajedniËkom ugarskom saboru u Budimpeπti, u kojemu je od 1899. biobiran za saborskog biljeænika. Dvaput je bio biran u ugarsko-hrvatsku delegaciju, a1886. imenovan je Ëlanom Zemaljskoga komasacionog povjerenstva. Bio je i Ëlanomviπe saborskih odbora. Nakon Khuenova pada (1903.) povukao se 1906. iz politiËkogæivota, u kojemu se opet pojavio 1910. Kratko je bio velikim æupanom rijeËko--modruπkim, a zatim od 14. XII. 1910. pa do kraja æivota velikim æupanom bjelovarsko--kriæevaËkim. Osim hrvatskoga govorio je maarski, njemaËki, talijanski i francuski.Mnogo je pridonio prireivanju Milenijske izloæbe u Budimpeπti (1896.), a pri dograd-nji æupanijske bolnice u Bjelovaru osobito se zauzimao za osnivanje kirurπkog odjela.Postao je vitez reda æeljezne krune III. razreda i Ëlan velikaπke kuÊe. PoËetkom njegovaæupanovanja Bjelovar je bio u velikom gospodarskom uzletu. U tom razdoblju primje-Êuje se velik rast neagrarnih zanimanja. Prema Kolar-DimitrijeviÊ, od 7.231 æiteljaBjelovara 1910. godine od obrta i industrije æivio je 2.121 æitelj, odnosno 29,33%stanovniπtva. Od trgovine i bankarstva æivjelo je 745 osoba ili 10,30% stanovnika, πtoznaËi da su u malim trgovinama radili svi Ëlanovi obitelji. Od prometa su æivjele 344osobe ili 4,76% ukupnog stanovniπtva. Od javnih sluæbi æivjela je 971 osoba ili 13,43%stanovniπtva, a od vojniËkih sluæbi 1.003 osobe, dakle 13, 87% ili samo neznatno viπeod onih koji su æivjeli od dræavnih ili gradskih javnih sluæbi. Iste godine u Æupaniji senalazilo 6.812 obrtniËko-industrijskih poduzeÊa (radnji), πto je Ëinilo 12,68% ukupnogbroja takvih poduzeÊa u Hrvatskoj i Slavoniji.

LIT: Gjuro DedoviÊ, Hrvatski biografski leksikon, 3., Zagreb, 1993., 244., Imenik dostojanstvenika,Zagreb, 1913., 20. (Nekrolozi), Narodne novine, br. 80., 7. I. 1914., 3., „Gjuro DedoviÊ“, Nezavisnost,



br. 7., 10. I. 1914., 1. ∑ 2., Josip, KR©NJAVI, Zapisci. Iza kulisa hrvatske politike, sv. 1., Zagreb,1986., 116., „Novi veliki æupani“, Hrvatske pravice (Varaædin), 17. XII. 1910., 4., Boæena, VRANJE©--©OLJAN, Socijalno-ekonomski odnosi u gradovima i veÊim naseljima sjeverne Hrvatske potkraj19. i na poËetku 20. stoljeÊa (do Prvog svjetskog rata), Zagreb, 1987., doktorska disertacija, KsenijaVUKOVI∆, Milivoj RE–EP, Miroslav ÆUGAJ, Nepoljoprivredna proizvodnja u Bjelovarsko-kriæe-vaËkoj æupaniji poËetkom 20. stoljeÊa, Cris ∑ Ëasopis Povijesnog druπtva Kriæevci, br. 1., 2006., 26. ∑34., StenografiËki zapisnici i prilozi sabora kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, 1910., sv. I.,53., Mira KOLAR-DIMITRIJEVI∆, Pretvaranje Bjelovara iz vojniËkoga u privredno srediπte od1871. do 1910., Radovi Zavoda za znanstvenoistraæivaËki i umjetniËki rad u Bjelovaru, 1., 2007., 53., JosipHohnjec, portret æupana, Gradski muzej Bjelovar.

TEODOR BO©NJAK(Banja Luka, 6. VII. 1876. ∑ Beograd, 14. VI. 1942.)

Gospodarstvenik i politiËar te veliki æupan zagrebaËki i Vladin povjerenik za Bjelovarsko--kriæevaËku æupaniju u razdoblju 10. XII. 1913. ∑ 24. VIII. 1914. Kao zagrebaËki velikiæupan bio je povjerenik za Bjelovar za vrijeme bolesti velikog æupana Gjure DedoviÊa inakon njegove smrti. PoËetkom Prvog svjetskog rata sluæbeno je imenovan povje-renikom 22. VII. 1914. Podrijetlom je iz kriæevaËke trgovaËke obitelji. Studij pravazavrπio je u BeËu. Imenovan je tajnikom velikog æupana bjelovarskog Toπe GeorgieviÊa.Potom dolazi u Zagreb, gdje je krajem listopada 1913. imenovan zagrebaËkim velikimæupanom. Za I. svjetskog rata bio je voditelj Vladina Odsjeka prehrane za Hrvatsku iSlavoniju. U razdoblju 23. XII. 1920. ∑ 2. III. 1921. bio je ban Hrvatske, a nakon togapodban. Kasnije je na osobni zahtjev umirovljen. Kao dugogodiπnji predsjednikJugoslavenskog saveza mlinara i Ëlan Komore za trgovinu, obrt i industriju u Zagrebubavio se unapreivanjem mlinarstva. Bio je Ëlan uprave koncerna Narodna mlinska igospodarstvena industrija d.d. (1922.-30. i 1932.-37.) i paromlina u Zagrebu (1922.-27.i 1929.). Djelovao je na povezivanju banaka u Zagrebu te bio Ëlan njihovih uprava,




meu ostalim i ravnateljstva Hrvatsko-slavonske zemaljske hipotekarne banke. Od1934. gradski je zastupnik. Objavljivao je godiπnje izvjeπtaje o radu institucija u kojimaje djelovao: Izvjeπtaj Upravnog odbora i Kr. æupanijske oblasti Æupanije bjelovarsko--kriæevaËke o stanju uprave i njezinu djelovanju za godinu 1914. (Bjelovar, 1915., s H.LugariÊem), Izvjeπtaj komore za trgovinu, obrt i industriju u Zagrebu (1928.). Prilozimaje suraivao u perodici Obzor (1928., 1930.), Privreda (1928., 1932.), Mlinarski vjesnik(1932.).

LIT: Teodor, Boπnjak, Hrvatski biografski leksikon, 2., Zagreb, 1989., 208., Z. R: Privredni struËnjaci,Narodni val, br. 2., 1928., 83., 5. ∑ Dr. Teodor Boπnjak, ZagrebaËka smotra, br. 2., 1934., 13., AndrijaLj. Lisac: Pekarstvo i mlinarstvo Zagreba, Zagreb, 1977., 326., 341., „Novi veliki æupan“, Naπe prav-ice, br. 45., 30. XI. 1913., 4., Narodne novine, 24. VII. 1914., 1., „Vodjenje agenda vel.æupana“,Nezavisnost, br. 3., 13. XII. 1913., 4., „Novi vladin povjerenik za æupaniju bjelovarsko-kriæevaËku“,Nezavisnost, br. 40., 29. VIII. 1914., 1., Josip Hohnjec, portret æupana, Gradski muzej Bjelovar.

VLADIMIR pl. TRE©»EC BOROTHA BRANJSKI(Topusko, 23. V. 1932. ∑ Dubrovnik, 2. VII. 1932.)

Hrvatski politiËar i pripovjedaË. Veliki æupan zagrebaËki i Vladin povjerenik za Bjelovarsko--kriæevaËku æupaniju u razdoblju 24. VIII. 1914. ∑ 27. II. 1915. Obitelj njegova oca po-tjeËe iz Velike Brajinske kod Koprivnice, stoga je i Gjuro TreπËec, predstojnik Odjela zabogoπtovlje i nastavu Bosansko-hercegovaËke vlade, kad je 17. oæujka 1908. uzdignutu plemiÊki staleæ, dobio naslov „Branjski“. Vladimirova majka bila je Ana pl. Borotha,od ugarske grane te nekada razgranate krajiπke obitelji (isto su tako postojale plemeni-taπke loze Borotha od Budabrana i Borotha od Trstenice). Vladimir se, uvjetovano pre-mjeπtajima svoga oca, πkolovao na raznim mjestima. Tako je puËku πkolu pohaao uBjelovaru, a gimnaziju u Zagrebu. Nakon mature (1889.) studira pravo u Zagrebu iBeËu. Na njega je najveÊi utjecaj izvrπio njegov najbolji prijatelj Stjepan pl. MiletiÊ, kaza-liπni intendant. Nakon zavrπenih studija stupa na sluæbu u Bosni kao upravitelj do



1907., kada prelazi u Zagreb na sluæbu u Zemaljsku vladu, da bi 1914. postao velikiæupan ZagrebaËke æupanije (istovremeno nakon smrti G. DedoviÊa i odlaska T.Boπnjaka obnaπa duænosti i bjelovarsko-kriæevaËkog æupana). Ni u Bosni ni u Hrvatskojkao savrπeni tip posluπnog austro-ugarskog Ëinovnika nije bio osobito prihvaÊen. Usarajevskim novinama nazvali su ga „glavnim stupom apsolutistiËkog reæima u Bosni.“Godine 1925. imenovan je oblasnim velikim æupanom ZagrebaËke oblasti. Odigrao jena kulturnom polju grada Zagreba vaænu ulogu. U Zagrebu je bio intendantomHrvatskog narodnog kazaliπta (HNK) u dva mandata: u razdoblju 1909. ∑ 1918. i 1927. ∑ 1929. godine.

LIT: Izvjeπtaj upravnog odbora æupanije Bjelovarsko-kriæevaËke za godinu 1915., Bjelovar, 1916.,„Strogi duh kazaliπnog Zagreba“, Vjesnik, 22. XI. 2000. (fotografija), Mirko MARJANOVI∆,Leksikon hrvatskih knjiæevnika Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do danas, Maticahrvatska Sarajevo ∑ HKD Napredak, Sarajevo, 2001., Miloπ OKUKA, Vladimir Borotha (1870-1932.), Hrvatska misao, Sarajevo, Matica hrvatska Sarajevo, br. 22., 2004., 129. ∑ 135., Enciklopedijasrpsko-hrvatsko-slovenaËka (ur. Stanoje StanojeviÊ), Beograd, 1929., 595., Vladimir TreπÊec Borotha,Milkan Lovinac, Mate LisiËar, Izabrane proze, Pet stoljeÊa hrvatske knjiæevnosti (predgovor StankoKoraÊ), Zagreb, 1969., 7. ∑ 26., Narodne novine, 24. VII. 1914., 1.

LADISLAV pl. LABA© BLA©KOVE»KI(Ludbreg, 1856. ∑ Bjelovar, 11. XI. 1928.)

Veliki æupan u razdoblju 5. III. 1915. ∑ 21. X. 1918. Roen je u Ludbregu, gdje mu je otacbio veliki sudac. Srednjoπkolsko obrazovanje i Pravni fakultet zavrπio je u Zagrebu.PoËeo je sluæbovati u Zlataru kao sudski vjeæbenik (1882.), zatim kao podæupan u Sv.Kriæu ZaËretju (1883.), a onda je postao kotarski predstojnik u Pregradi. Godine 1897.premjeπten je u Petrinju, gdje je do 1906. takoer na poloæaju kotarskog predstojnika.U mnogo navrata suprotstavljao se naËinu vladanja bana Khuena, te je zbog togamnogo puta premjeπtan. Neko vrijeme bio je æupanijski tajnik Srijemske æupanije u




Vukovaru. Dulje vrijeme proveo je kao podæupan VirovitiËke æupanije. ÆupanBjelovarsko-kriæevaËke æupanije postaje u oæujku 1915. (od 1. travnja 1915. neko ga vri-jeme zbog bolesti zamjenjuje varaædinski æupan Stjepan BeloπeviÊ.) te na tom poloæa-ju ostaje do studenoga 1918. Za vrijeme mandata posebno se zauzimao za ublaæavanjegospodarskih posljedica rata u gradu. Vrlo sigurno upravljao je Æupanijom u ratnodoba, pri Ëemu je stekao popularnost kod graanstva. Prema nekim izvorima bio jeumijeπan u aferu oko dopreme hrane u logoru za internirce u ÆlebiÊu i taboriπtu uKoprivnici. Hrana koja je dolazila od πvicarskog Crvenog kriæa potajno se krijumËarilau Zagreb. To je bio i jedan od razloga njegove kasnije smjene. Nije ga mogao zaπtititiotac njegove supruge Zdenke dr. Milan BrezinπÊak, ugledni Ëlan Hrvatsko-srpske koali-cije, koji je umro u proljeÊe 1917. godine. Nakon neoËekivanog umirovljenja s mjestavelikog æupana, zbog nepovjerenja vlasti u njegovo jugoslavensko opredjeljenje,poËetkom 1919. premjeπten je u Povjereniπtvo za unutraπnje poslove u Zagrebu. Noubrzo je po nalogu reæima umirovljen (10. II. 1919.). Nakon toga Labaπ se pridruæiostranci hrvatskog graanstva ∑ Hrvatskoj zajednici, na Ëijoj je izbornoj listi izabran ugradsko zastupstvo (1920.), a zatim je izabran i za gradskog naËelnika Bjelovara.Duænost naËelnika obnaπao je u razdoblju 1920. ∑ 1925. godine. Njegovim zauzima-njem ureeno je gradsko πetaliπte, trænica i gradski vrt. Osim toga brinuo se za izgrad-nju cesta, kanala i melioracijskih radova. Radio je i na unapreivanju voÊarstva. Bio jeËlan Druπtva za poljepπanje grada i za podupiranje siromaπnih uËenika Kraljevske realnegimnazije. Umro u Bjelovaru 1928. godine.

LIT: HDA, fond. 890., Banovina Hrvatska, Personalije sluæbenika, spis 9264 (L. Labaπ), „Ladislav pl.Labaπ BlaπkoveËki“, Narodno jedinstvo, br. 47., 22. XI. 1928., 2., „Kandidatska lista“, Nezavisnost, br.47., 20. XI. 1920., 1. „KonstituirajuÊa sjednica grad. Zastupstva. Lad. Plem. Labaπ, novi gradskinaËelnik“, Privredni glasnik, br. 18., 29. IV. 1920., 3., Narodne novine, 23. IV. 1915., 1., Stenografskizapisnici Hrvatskog sabora, sv. III., 1914.-1915., 11., 44., „KonstituirajuÊa sjednica gradskog za-stupstva. Ladislav pl. Labaπ izabran za gradonaËelnika“, Nezavisnost, br. 30. IV. 1920., 3., „Raspustgradskog zastupstva“, Nezavisnost, br. 5., 31. I. 1925., 2., „Ladislav pl. Labaπ-Lacko“, PuËki kalendarBjelovarsko-bilogorske æupanije, Bjelovar, 2006., 41., Josip Hohnjec, portret æupana, Gradski muzejBjelovar., Mira, KOLAR-DIMITRIJEVI∆, Logor za internirce u ÆlebiÊu i glavno srediπnje taboriπteza internirane i evakuirane u Koprivnici 1915-1917. godina, Podravski zbornik, 30., 2004., 153-176.

b a

GAVRO GOJKOVI∆(Osijek, 13. III 1877. ∑ ?)

Veliki æupan u razdoblju 6. XI. 1918 ∑ 20. II. 1919. Po nalogu vodstva Hrvatsko-srpskekoalicije zamijenio je Ladislava pl. Labaπa krajem listopada 1918. na mjestu velikogæupana bjelovarskog u „prijelomnim danima“ u oËekivanju sloma Habsburπke Mo-narhije. Zavrπio je Pravni fakultet u Zagrebu. Prije 1. svjetskog rata bio je kotarski pri-stav u Novom Marofu, a zatim tajnik i odsjeËni savjetnik kraljevske Zemaljske vlade u



Zagrebu 1910. godine. Banski savjetnik postaje 1917. godine. Bio je utjecajan uHrvatsko-srpskoj koaliciji kao pouzdanik Svetozara PribiÊeviÊa, njezina neformalnogvoe. Za vrijeme raspada Austro-Ugarske Monarhije krajem 1918. godine djelovao jena liniji Narodnog vijeÊa iz Zagreba (moæda viπe posebne grupe „duπanovaca“ pod vod-stvom PribiÊeviÊa, kako ih je zvao S. RadiÊ) stvarajuÊi osnove za osnivanje nove dræaveKraljevine SHS. Sve pravce koji nisu iπli u prilog jugoslavizma na podruËju Bjelovarakao veliki æupan snaæno je suzbijao. U vrijeme prevrata osigurao je red i mir napodruËju Bjelovara te poticao i organizirao jugoslavenske manifestacije. Istakao se uosnivanju Narodnih straæa u Bjelovaru, na Ëemu je posebno inzistirao. Nakon 1918.jedan je od vaænih Ëlanova Narodne radikalne stranke u Hrvatskoj. Nakon izvrπenogzadatka imenovan je banskim savjetnikom i naËelnikom PredstojniËkog uredaZemaljske vlade u Zagrebu. Kasnije je postao kraljevski pokrajinski namjesnik i πefUreda za unutraπnje poslove Zemaljske vlade koji je proveo likvidaciju poslovaPokrajinske uprave u Zagrebu 1924. godine. Nakon toga postaje predstojnik policije uZagrebu, gdje je suzbijao rad HRSS-a i Hrvatske nacionalne omladine (HANAO). Zbograda na „dræavnom jedinstvu“, odlikovan je ordenom „Belog orla“ Ëetvrte klase. UNarodnoj skupπtini u Beogradu bio je utjecajan Ëlan raznih komisija, posebice zapoljoprivredna pitanja. Kao predsjednik Komisije za donoπenje zakona za komasacijuzemljiπta izdao je i knjigu o tome problemu: Komasacija zemljiπta (1926.). Iznenada jeumirovljen 8. studenog 1924. kraljevim brzojavom kao PribiÊeviÊev Ëovjek. Kasnije jeæivio na podruËju Slavonskoga Broda.

LIT: HDA, Personalni dosije, 444., Gavro GojkoviÊ „Novi veliki æupani“, Tjednik bjelovarsko-kriæevaËki,br. 2., 9. XI. 1918., 3., Æeljko KARAULA, „30 dana πto su potresli Bjelovar“ ∑ Odbor narodnogvijeÊa Bjelovara tokom studenog 1918. godine, Radovi Zavoda za znanstveni rad HAZU Varaædin br.19., 2008., 251. ∑ 274., „Radikalija na vladi u Zagrebu“, Narodno jedinstvo, br. 29., 21. VII. 1923., 2.,„Imenovanje nove hrvatske vlade“, Volja naroda, br. 8., 20. II. 1919., 3., Bosiljka JANJATOVI∆,PolitiËki teror u Hrvatskoj 1918.-1935., Zagreb, 2002., 33. ∑ 34., Narodne novine, 20. XI. 1918., 1.,Milan IV©I∆, SeljaËka politika, Zagreb, 1938., 89., Gavro GOJKOVI∆, Osnova zakona okomasaciji zemljiπta u kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca s pobudama, Zagreb, 1926.




MATIJA LISI»AR(Dubrovnik, 21. VII. 1877. ∑ Zagreb, 12. VI. 1939.)

Odvjetnik i knjiæevnik. Veliki æupan u razdoblju 27. IV. 1919. ∑ 27. XI. 1919. U Dubrovnikuje zavrπio pomorsku πkolu i godinu dana plovio na brodovima. Ubrzo zatim dolazi uZagreb, gdje upisuje i zavrπava studij prava s doktoratom 1906. godine. Za studija seuzdræavao knjiæevnim i novinarskim radom te kao privatni uËitelj engleskog jezika. UpoËetku radi kao odvjetniËki pripravnik u Zlataru, a zatim kao odvjetnik u Sisku (1911.).Rano postaje pristaπa Pravaπke stranke i godinu dana (1906.) urednik je pravaπkog listaHrvatska. U izdanju Matice hrvatske 1910. godine izdao je knjigu Pripovijesti, zbirku oddevet novela. Bavio se i knjiæevnom kritikom. Kao i veÊina generacije pravaπa stasalihna idejama nacionalnog osvjeπtavanja na samom zalazu Habsburπke Monarhije,„LisiËar je bio jugoslavenski entuzijast.“ Iako za tu tvrdnju ima vrlo malo tragova uLisiËarovu pisanju, vidljivo je to iz njegova imenovanja na poloæaj velikog æupanaÆupanije bjelovarsko-kriæevaËke odlukom kralja Aleksandra od 27. travnja 1919. Niπest mjeseci od uspostave Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca LisiËar je pristupioDemokratskoj stranci S. PribiÊeviÊa. Za njegova kratka æupanovanja nastala je znameni-ta Spomenica dra Matija LisiËara. Radi se o elaboratu hrvatskog povjesniËara dr. Ferde©iπiÊa, kojega je LisiËar zamolio da napravi povijesnu i demografsku studiju u koristPrekodravlja (Gola, Ædala, Repaπ), hrvatskog podruËja koje je bilo sporno u raz-graniËenju Kraljevine SHS s Maarskom i kojem je LisiËar napisao predgovor. Na to seLisiËar odluËio kada je sa srpskim Ëasnikom (majorom) OcoliÊem obilazio Prekodravljei svugdje bio doËekan s oduπevljenjem od naroda koji ga je molio za „oËuvanje ovogaod starine hrvatskog teritorija.“ Meutim, LisiËar vrlo brzo doæivljava razoËaranje cen-tralistiËkom i unitaristiËkom politikom i postupcima srediπnjih vlasti u Beogradu, te veÊnakon πest mjeseci podnosi ostavku na poloæaj velikog æupana. LisiËar je kao velikiæupan prosvjedovao zbog nasilja vojske, razbojstva i batinanja hrvatskih seljaka u bjelo-varskom kraju. Svoju ostavku javno je obrazloæio „krivim putem“ beogradske politikeprema Hrvatskoj. U svom obrazloæenju ostavke navodi da je „jedini izlaz iz ovoganepravlja Ustavotvorna skupπtina.“ No i tu se prevario ∑ Vidovdanskim ustavom zapra-vo je ozakonjen pravac centralizacije i unitarizacije dræave. Nakon toga LisiËar potpuno



napuπta politiku te u razdoblju 1921. ∑ 1939. godine djeluje u Zagrebu kao javni bi-ljeænik. Umro je u Zagrebu, gdje je i pokopan.

LIT: HDA, Zemaljsko vijeÊe, 6-14., Predstavka Zem. Vlade, spis 7156., 1. VII. 1919., Matija LISI»AR,Pripovijesti, MH, Zagreb, 2008. (pretisak iz 1910.), 125. ∑ 134., Vladimir T. Borotha, MilkanLovinac, Matija LisiËar, Pet stoljeÊa hrvatske knjiæevnosti, Zagreb, 1969., 365. ∑ 373., A. G. Matoπ,Pri Sv. Kralju. Matija LisiËar., Savremenik, V., br. 6., Zagreb, 1910., „Ostavka velikog æupana“,Nezavisnost, br. 49., 6. XII. 1919., 1., Branimir, DONAT, Tijelo tvoje duπe, Zagreb, 2004., 2.,„Spomenica dra Matija LisiËara“, Nezavisnost, br. 52., 24. XII. 1919., 1-5., Mira KOLAR-DIMITRI-JEVI∆, Ante TrumbiÊ i borba za dravsku granicu na pariπkoj mirovnoj konferenciji, Æivot i djelo AnteTrumbiÊa. Zagreb, 1991., 102-103., „Demokratski veliki æupan protiv vlastite stranke i njenog vodjePribiÊeviÊa“, Slobodnji gradjanin, (Varaædin), br. 43., 24. XII 1919., 1. ∑ 2., Narodne novine, 27. IV.1919., 1., LisiËar, Matija, Hrvatska knjiæevna enciklopedija, Leksikografski Zavod Miroslav Krleæa,br. 2., 2010., Zagreb, 529. ∑ 530. (fotografija).

b a

LUKA ©O©KI(Velika Mlinska pokraj Gareπnice, 1878. ∑ Bjelovar, 23. VI. 1938.)

Veliki æupan u razdoblju 15. XII. 1919. ∑ 6. IV. 1920. Gimnazijsko πkolovanje zavrπio je uBjelovaru i Zagrebu, zadnje dvije godine na zagrebaËkom Bogoslovnom sjemeniπtu.Studij prava pohaao je u Pragu i Zagrebu, gdje je i diplomirao 1911. godine. Radio jekao odvjetniËki pripravnik u uredu dr. Herrnsteina i Pere Belobrka u Bjelovaru. Nakontoga otvara svoju odvjetniËku kancelariju u »azmi. Kasnije se opet preselio u Bjelovar,gdje je neko vrijeme bio kr. javni biljeænik. Jedan je od osnivaËa Hrvatske puËke seljaËkestranke (HPSS) braÊe RadiÊa i Ëlan Glavnog odbora stranke. Bio je i glavni urednik glasi-la HPSS-a Hrvatski narod iz Virja. Glavni je organizator seljaËkog pokreta u Podravini.Uskoro se u svojim novinama odrekao braÊe RadiÊa i seljaËke politike i pribliæioHrvatsko-srpskoj koaliciji. Nakon stvaranja nove dræave pristupa Demokratskoj stran-ci, pa zatim Samostalnoj demokratskoj stranci (SDS) S. PribiÊeviÊa. PoËetkom 1920.postaje æupan Bjelovarsko-kriæevaËke æupanije, no nakon samo Ëetiri mjeseca dajeostavku, Ëini se, zbog protesta πto su Hrvatska zajednica i ban Matko Laginja preuzelivlast u Hrvatskoj u dogovoru s Beogradom. Bio je tajnik SDS-a u Bjelovaru, a neko vri-jeme i predsjednik kotarskog odbora SDS-a. Tada prilazi radikalima te pomoÊu reæimapostaje utjecajan Ëovjek u Bjelovaru i pouzdanik centralistiËkog reæima. Sredinom 1935.angaæira se na izbornoj listi predsjednika Vlade Bogoljuba JeftiÊa i postaje zastupnik ubeogradskoj skupπtini. Godine 1934. izabran za predsjednika ËetniËkog udruæenjapododbora u Bjelovaru, πto je bio do kraja 1935. godine. Takoer je predsjednikmjesnog odbora Narodne obrane u Bjelovaru, reæimske poluvojne organizacije. Nakonpada JeftiÊa odreeno je vrijeme bio Ëlan parlamentarnog tzv. Radnog kluba koji nijebio otvoren uz novu vladu Milana StojadinoviÊa, da bi kasnije ipak pristupio




Jugoslavenskoj radikalnoj zajednici (JRZ). Odlikovan je ordenom sv. Save IV. reda.Napisao je pamflet FrankovaËko izdajstvo (1907)., Zakon za zaπtitu slobode izbora (1908.)i Zakon za seoske opπtine (1910.).

LIT: Magdalena, BULI∆, Izdavaπtvo i novinstvo u Bjelovaru od 1875. do ujedinjenja Jugoslavije 1918.,Bjelovarski zbornik, br. 2., 1990., Bjelovar, 199., „Veliki æupan“, Nezavisnost, br. 9., 28. II. 1920., 4.,„Dr. Lukica ©oπki ∑ Janus sa dva lica“, Nezavisnost, br. 48., 27. XI. 1920., 2., „Uvaæena ostavka“, br.19., Privredni glasnik, 6. V. 1920., 3., Luka ©O©KI, FrankovaËko izdajstvo, Zagreb, 1907., „Uvaæenaostavka“, Nezavisnost, br. 19., 8. V. 1920., 2., „Smrt dra. Luke ©oπkog“, Glas Bjelovara, br. 25., 25. VI.1938., 2., Ko je ko u Jugoslaviji, Jugoslavenski godiπnak ∑ Nova Europa, Beograd ∑ Zagreb, 1928.,148., Æeljko KARAULA, Studije iz povijesti Bjelovara (1848.-1991), Bjelovar, 2011., 142.

PETAR ZRELEC(–urevac, 28. V. 1854. ∑ ?)

Veliki æupan u razdoblju 24. IV. 1921. ∑ 1924. Zavrπio je pravo u Zagrebu, a zatim je od1901. godine radio u upravnoj πkoli u Zagrebu. Neko vrijeme radio je kod kr. sudbenogstola u Osijeku, da bi na vlastitu molbu 1914. bio premjeπten u –urevac na kr. kotar-ski sud. U prijelomnim danima 1918. istakao se kao utjecajan Ëlan Mjesnog odboraNarodnog vijeÊa –urevac kao kotarski sudac. Zauzimao se za ideju jugoslavenstva tebio pouzdanik reæima za obraËun s hrvatskom oporbom. Imenovan je velikimæupanom Bjelovarske-kriæevaËke æupanije 24. travnja 1921. Kao æupan suzbijao je radhrvatskog pokreta HRSS-a S. RadiÊa u bjelovarskom kraju. Bio je Ëlan Radikalnestranke. Prema nekim podacima, Zrelec je samo figurativno bio na poloæaju æupana,konkretne poteze iz pozadine vukao je dr. Luka ©oπki iz PribiÊeviÊeve Demokratskestranke. Zrelec je viπe godina bio kraljevski sudbeni vijeÊnik i banski savjetnik. Isto jetako bio Ëlan utjecajne masonske zagrebaËke loæe Jugoslavija. Prvi put izabran je zavelikog æupana zagrebaËke oblasti 1924. te ponovno 27. XI. 1927.; na tom se poloæajuzadræao do 5. prosinca 1928., kada je smijenjen zbog „blagosti“ prema demonstracija-



ma u Zagrebu nakon atentata u beogradskoj skupπtini i u povodu smrti S. RadiÊa. Bioje imenovan komesarom u Hrvatskom Radiπi, kada su sva hrvatska druπtva doπla podudar vlasti. Odigrao je ulogu likvidatora ZagrebaËke oblasne samouprave nakon gene-rala Vojina MaksimoviÊa 1929., πto je posluæilo kao uvod u πestosijeËanjsku diktaturu.Umirovljen je 1932. kao naËelnik OpÊeg odjela Savske banovine.

LIT: Mira KOLAR-DIMITRIJEVI∆, Trnovit æivotni put –ureveËkog politiËara Tome JalæabetiÊa,–ureveËki zbornik, –urevac, 1996., 264., Hrvatski ilustrirani zabavni koledar, Bjelovar, 1922., Narodnenovine, 13. I. 1914., 1., Mira KOLAR-DIMITRIJEVI∆, Hrvatski Radiπa 1903. ∑ 1945., Zagreb 2004.,400., Nezavisnost, br. 14., 2. III. 1907., 2., Podravac, br. 14., 15. VII. 1898., 2., Izvjeπtaj Bjelovarsko--kriæevaËke æupanije za 1887. i 1888., Spomenica Niæe puËke πkole u –urevcu 1880.-1915.,Osnovna πkola Grgura KarlovËana u –urevcu, Imenik dostojanstvenika i javnih sluæbenikaKraljevine Hrvatske i Slavonije za 1899., Zagreb, 1900., „Novi veliki æupani“, Slobodni gradjanin(Varaædin), br. 17., 30. IV. 1921., 4., RadiÊev sabor 1927.-1928., (ur. Mira Kolar-DimitrijeviÊ), Zagreb,1993., 376., Narodne novine, 26. IV. 1921., 1., HDA, fond 1363., spis 425., PolitiËka situacija, Tjedniizvjeπtaj o stanju javne sigurnosti u Bjelovaru, 27. VI. 1921., –urevac ∑ bibliografija –urevËana(privatni posjed ∑ rukopis) ∑ (fotografija).

xxxxxxg hxxxxxx



Do tada jednokatna zgrada Æupanije, dograena je 1901. godine.Snimljeno 1951.


Æupani Velike æupe Bilogoraza Nezavisne Dræave Hrvatske

1941. ∑ 1945.

b a

IVAN STAR»EVI∆

Veliki æupan Æupe Bilogora u razdoblju 4. lipnja ∑ 3. srpnja 1941. godine. OdredbomPoglavnika imenovan za prvog æupana Velike æupe Bilogora, no nije stupio na duænost jerje vojskovoa Slavko Kvaternik zahtijevao da StarËeviÊ kao njegov pouzdanik ostane u nje-govu kabinetu. Odluka je zatim opozvana 3. srpnja 1941., te StarËeviÊ zapravo nije ni stu-pio na duænost. Ivan StarËeviÊ bio je jedan od organizatora ilegalnog ustaπkog pokreta uSlavoniji. Slomom Kraljevine Jugoslavije preuzeo je s ustaπkom skupinom vlast uSlavonskoj Poæegi u noÊi 10./11. travnja, a zatim je imenovan povjerenikom za srednjuSlavoniju. Kasnije imenovan pukovnikom u domobranstvu NDH. Do kraja rata bio je viso-ki duænosnik Ministarstva domobranstva te neko vrijeme proËelnik PredsjedniËkog uredaMinistarstva domobranstva.

LIT: „Velika æupa Bilo Gora“, Nezavisna Hrvatska, br. 8., 7. VI. 1941., 5., „Doglavnik i VojskovoaSlavko Kvaternik u Bjelovaru“, Nezavisna Hrvatska, br. 14., 19. VII. 1941., 1., „Poviestni dani uBjelovaru“, Nezavisna Hrvatska, br. 30., 8. XI. 1941., 1., „Odredba o Velikoj æupi Bilo Gora“,Hrvatski narod, br. 111., 5. VI. 1941., 2., Davor KOVA»I∆, Stjepan Vukovac ∑ osjeËki gradonaËel-nik u vladi NDH 1941. godine, Scrinia Slavonica, 6., 2006., 452., Nada KISI∆-KOLANOVI∆, MladenLorkoviÊ ∑ ministar urotnik, Zagreb, 1998., 223.

b a

JOSIP BARI©I∆(GradaËac, 27. X. 1894. ∑ 1961.)

Veliki æupan Velike æupe Bilogora (28. srpanj 1941. ∑ 13. rujna 1941.).10 Nakon zavrπetkaosnovne πkole u Tuzli i srednje πkole u Sarajevu upisuje i zavrπava Pravni fakultet u


10 Iako je odredbom Poglavnika za prvog æupana Velike æupe Bilogora u lipnju 1941. imenovan ustaπapukovnik Ivan StarËeviÊ iz Poæege, on nije stupio na duænost, veÊ je ostao u kabinetu vojskovoeSlavka Kvaternika. Vidi: „Velika æupa Bilo Gora“, Nezavisna Hrvatska, br. 8., 7. VI. 1941., 5., „Do-glavnik i Vojskovoa Slavko Kvaternik u Bjelovaru“, Nezavisna Hrvatska, br. 14., 19. VII. 1941., 1.,„Poviestni dani u Bjelovaru“, Nezavisna Hrvatska, br. 30., 8. XI. 1941., 1., „Odredba o Velikoj æupiBilo Gora“, Hrvatski narod, br. 111., 5. VI. 1941., 2.


Zagrebu s doktoratom. Za vrijeme prevrata 10. travnja ustrojava vlast ustaπa napodruËju srednje Bosne i dijela Hercegovine. Uspio je saËuvati od vatre vojno skladiπte5 milijuna litara benzina πto se nalazilo pokraj Bugojna, πto mu je honorirano kao velikuspjeh. Nakon proglaπenja NDH postavljen je kao poboËnik u Ustaπkom stoæeru zapodruËje kotara- Bugojno, Livno, Prozor, Tomislavgrad i Travnik. Nakon πto je imeno-van velikim æupanom u Bjelovaru, tu se kratko zadræao. Do izbora novoga æupanaupravu Æupanije vodio je podæupan dr. Stahuljak. Sredinom rujna 1941. preuzimaVeliku æupu Krbavu i Pset sa sjediπtem u BihaÊu. Prema svemu sudeÊi, BariπiÊ je za vri-jeme svoga æupanovanja u BihaÊu nastojao voditi pomirljivu politiku prema srpskomstanovniπtvu, u Ëemu je teπko uspijevao zbog pritisaka s vrha. Tu ostaje do pada BihaÊau ruke partizana u studenome 1943. godine. Nakon pada grada pokrenuta je istragaprotiv njega, no ubrzo je osloboen odgovornosti. Nakon toga preπao je u Ministarstvounutarnjih poslova, a u prosincu 1944. imenovan je za velikog æupana Velike æupeLivac i Zapolje sa sjediπtem u Novoj Gradiπki. Nakon sloma NDH bjeæi u NjemaËku,gdje i umire.

LIT: „Ne smijemo zaboraviti da se obnovila dræava Hrvatska. SveËano ustoliËenje Velikog ÆupanaÆupe Bilo Gora“, Nezavisna Hrvatska, br. 17., 9. VIII. 1941., 3., „LiËnost velikog Æupana Æupe BiloGora“, Nezavisna Hrvatska, br. 17., 9. VIII. 1941., 4., Tko je tko u NDH, Minerva, Zagreb, 1997., 24.,„Odlazak Velikog Æupana“, Nezavisna Hrvatska, br. 24., 27. IX. 1941., 7., HDA, 01. 223. 31., Spisakpersonalija sluæbenika NDH, kut. 357., spis 1933. (Josip BariπiÊ), HDA, 01. 223., MUP NDH, Pr.1941., kut. 26., spis 1977., Telegram æupana BariπiÊa 5. VIII. 1941., Arhiv franjevaËkog provinci-jalata, Sarajevo, spisi fra Marijana JakovljeviÊa.

b a

DERVI© OMEROVI∆

Veliki æupan Velike æupe Bilogora u razdoblju 16. rujna 1941. ∑ 28. prosinca 1942., sudac,ministar u mirovini, rodom iz ÆepËa. U sudskoj je sluæbi u Bosni i Hercegovini u raz-doblju 1915. ∑ 1920. godine. Bio je narodni zastupnik Jugoslavenske muslimanskeorganizacije (JMO) i ministar trgovine i industrije u vladi Kraljevine SHS 1922. ∑ 1923.uime JMO. Nakon toga radi kao odvjetnik. U JMO bio je prohrvatski orijentiran. Jedanje od osnivaËa muslimanske organizacije HSS-a u BiH. Kratko vrijeme radio je kaoodjelni predstojnik banske uprave Drinske banovine (1940.). U lipnju 1941. imenovanje velikim æupanom Velike æupe Vrhbosna u Sarajevu. U rujnu 1941. premjeπten je uBjelovar na mjesto velikog æupana Æupe Bilogora. Nakon godine dana premjeπten uVeliku æupu Posavlje u Brodu na Savi takoer na mjesto velikog æupana. Njegova namje daljnja sudbina nepoznata.

LIT: „Novi veliki æupan“, Bilogora, br. 85., 16. I. 1943., 5., HDA, 01. 223. 31., Spisak personalijasluæbenika NDH, spis 9370., (Derviπ OmeroviÊ).


ÆUPANI VELIKI BJELOVARSKI ZA VRIJEME NEZAVISNE DRÆAVE HRVATSKE 1941. ∑ 1945.


VLADIMIR SABOLI∆(Kriæevci, 31. VII. 1900. ∑ Zagreb, 31. VIII. 1948.)

Odvjetnik i veliki æupan. Obnaπao je duænost velikog æupana Velike æupe Bilogora u raz-doblju 28. prosinca 1942. ∑ travnja 1944. Pravo je studirao u BeËu i Zagrebu, gdje jediplomirao i stekao doktorat. Krajem 1922. imenovan je kotarskim pristavom u–urevcu, no veÊ 1924. na vlastitu je molbu razrijeπen duænosti te postaje odvjetnik.Do travnja 1941. odvjetnik je u –urevcu i Ëlan HSS-a (godine 1935. i 1938. kandidatje HSS-a za narodnog zastupnika). Krajem 20-ih godina bio je Ëlan Hrvatske puËkestranke. U vrijeme πestosijeËanjske diktature Ëesto je zatvaran. Njegov odvjetniËki uredu –urevcu bio je baza i sjediπte HSS-a u mjestu. Prema elaboratu komunistiËkih vlasti,SaboliÊ je bio predstavnik desne struje u HSS-u. On je bio i jedan od vaænih organiza-tora Hrvatske seljaËke zaπtite (HSZ) u –urevcu i urevaËkom kraju. Godine 1938.izabran je za tajnika Kotarskog odbora HSS-a –urevac. Godine 1939. istupa iz HSS-ai postaje organizator ustaπkog pokreta u urevaËkom kraju. VeÊ je prije bio povezan sustaπkom organizacijom na Janka-pusti, a nakon 1939. povezuje se s Milom Budakom,Slavkom Kvaternikom i ostalim prvacima ustaπkog pokreta u zemlji. Nakon proglaπenjaNDH imenovan je povjerenikom za Kotar –urevac, a zatim u lipnju 1941. velikimæupanom Velike æupe Posavlje u Brodu na Savi. Nakon mnogih molbi ustaπkih prvakaiz Podravine i drugih hrvatskih druπtava premjeπten je u prosincu 1942. u Bjelovar kaoveliki æupan. Stupio je na duænost tek u oæujku 1943. Poslije obnaπa duænost dræavnogtajnika u Ministarstvu unutarnjih poslova, a uoËi sloma NDH ravnatelj je Unutraπnjeuprave MUP-a. U svibnju 1945. nakon sloma NDH povlaËi se u Austriju. Godine 1948.nakon organiziranja ustaπkog pokreta u sklopu kriæarske akcije (Kavran i drugovi) vraÊase u zemlju, no odmah na granici uhiÊen je. Presudom Vrhovnog suda NR Hrvatske od27. VIII. 1948. osuen je na smrt. Prema svjedoËenju nekih osoba, SaboliÊ je skoËiokroz zatvorski prozor i tako poginuo da bi izbjegao muËenje.

LIT: „Novi veliki æupan“, Bilogora, br. 85., 16. I. 1943., 5., „Novi veliki æupan velike æupe Bilogora“,Bilogora, br. 93., 13. III. 1943., 2., Tko je tko u NDH, Minerva, Zagreb, 1997., 353. ∑ 354., HDA,



01. 1561, SDS RSUP SRH, br. 01. 22., elaborat, HDA, 01. 223. 31., Spisak personalija sluæbenikaNDH, kut. 373., spis 4317. (dr. Vladimir SaboliÊ), Vladimir, ©ADEK, PolitiËke stranke u Podravini(1918.-1941.), Koprivnica, 2009., 163., 187., „Æupske vijesti“, Bilogora, br. 94., 20. III. 1943., 4.,Martin, PLANINI∆, Tko je izdao Kavrana?, Zagreb, 1994. (vidi fotografiju u knjizi ∑ V. SaboliÊ jeuhiÊen od OZNE), Ivan, PRUSAC, Tragedija Kavrana i drugova ∑ svjedoËanstvo preæivjelog,Salzburg, 1967.

KRSTO TRGOV»EVI∆(GospiÊ, 7. V. 1907. ∑ Zagreb, 26. III. 1981.)

Dræavni duænosnik NDH i veliki æupan Velike æupe Bilogora u razdoblju 22. svibnja 1944.∑ 18. rujna 1944. Roen u pravaπkoj obitelji (otac mu se oæenio u kuÊu NikπiÊa, po-znatih liËkih pravaπa). PuËku πkolu i gimnaziju zavrπio je u GospiÊu, a Pravni fakultet uZagrebu, gdje je stekao i doktorat prava (1932.). Kao odvjetniËki perovoa sluæbovao uGospiÊu, Petrinji i Glini. Dugo je bio predstojnik Kotarskog suda u Jastrebarskom.Ovdje postaje organizator ustaπkog pokreta i Ëlan ustaπke organizacije „Uzdanica“. OdveljaËe 1942. do svibnja 1944. tajnik je u Ministarstvu unutarnjih poslova NDH(RaËunalni pododsjek). Neko vrijeme na istome je mjestu i u Glavnom stanuPoglavnika. Imenovan je veliki æupanom u Bjelovaru u svibnju 1944., no na tom semjestu zadræao kratko vrijeme, te je ponovno vraÊen u MUP. Od prosinca 1944.vijeÊnik je Sudbenog stola u Zagrebu. Presudom Vojnog suda 1945. osuen je na smrt,no kazna mu je zamijenjena zatvorom od 20 godina. Izdræao je osam i pol godina robi-je u Lepoglavi, Srijemskoj Mitrovici i Staroj Gradiπki.

LIT: Tko je tko u NDH, Minerva, Zagreb, 1997., 405. (slika), HDA, 01. 223. 31., Spisak personalijasluæbenika NDH, kut. 384., spis 5162. (Krsto TrgovËeviÊ)., Dr. Krsto TrgovËeviÊ novi veliki æupanV. Æ. Bilogora, Domovina, br. 20 (36)., 25. V. 1944., 7.


ÆUPANI VELIKI BJELOVARSKI ZA VRIJEME NEZAVISNE DRÆAVE HRVATSKE 1941. ∑ 1945.


IVAN SIMEON(Banja Luka, 5. VII. 1910. ∑ ?)

Veliki æupan Æupe Bilogora u razdoblju od 11. rujna 1944. do kraja rata. Zavrπio je Pravnifakultet u Zagrebu 1934. godine. Od 1937. sluæio je kod Kr. banske uprave u BanjojLuci, da bi 1939. bio premjeπten u Maglaj kao kotarski pristav, a zatim i u Sanski Most.Od uspostave NDH Ëesto je premjeπtan u mnoge gradove NDH kao kotarski upravitelj.Vrπio je duænost kotarskog upravitelja u Bosanskoj Gradiπki, Glini i Dugom Selu. Utravnju 1944. imenovan je podæupanom u Velikoj æupi Gora u Petrinji, a zatim i uVelikoj æupi u Senju. Od 11. rujna 1944. obnaπao je duænost velikog æupana ÆupeBilogora u Bjelovaru. Naredbom ministra skrbi za postradale krajeve poËetkom 1945.imenovan je povjerenikom toga ministarstva za Æupu Bilogora. Njegova nam je daljnjasudbina nepoznata.

LIT: Tko je tko u NDH, Minerva, Zagreb, 1997., 358., HDA, 01. 223. 31., Spisak personalija sluæbeni-ka NDH, kut. 520., spis 10972. (Ivan Simeon ∑ slika).

xxxxxxxxg hxxxxxxxx



Popis originalne grae na izloæbixxxyxxx

Tomislav MatiÊZoran AbramoviÊ

1. Bjelovarsko-kriæevaËka æupanija ∑ æupanijska izvjeπÊa za godine:1887., 1888., 1893., 1896., 1897., 1899., 1900., 1901., 1902., 1903.,1904. i 1905. Povijesni odjel, Zbirka isprava, povelja i arhivarija, Inv.br. 1876

2. Bjelovarsko-kriæevaËka æupanija ∑ æupanijska izvjeπÊa za godine:1906., 1907., 1908., 1910., 1911., 1912., 1913., 1914. i 1915.Kulturno-povijesni odjel, Zbirka isprava, povelja i arhivarija, Inv. br.1877

3. Album fotografija uvaæenih liËnosti koji je predan kao prijateljskipoklon velikom æupanu Budi pl. BudisavljeviÊu. Povijesni odjel,Zbirka fotografija i albuma, Inv. br. 53

4. Stolac velikog æupana, oko 1890. godine. Visina 184 cm, πirina 75cm i duæina 70 cm. Kulturno-povijesni odjel, Zbirka namjeπtaja, Inv.br. 324

5. Zastava Bjelovarsko-kriæevaËke æupanije iz 1903. godine. Povijesniodjel, Zbirka isprava, povelja i arhivarija, Inv. br. 1208

6. Zemljovid Bjelovarsko-kriæevaËke æupanije 1871. ∑ 1923. Povijesniodjel, Zbirka isprava, povelja i arhivarija, Inv. br. 553

7. Dogradnja zgrade kraljevske æupanijske oblasti u Bjelovaru 1901.godine. Povijesni odjel, Zbirka isprava, povelja i arhivarija, Inv. br.888

8. ProËelje zgrade kraljevske æupanijske oblasti u Bjelovaru 1915.godine. Povijesni odjel, Zbirka isprava, povelja i arhivarija, Inv. br.888/2

9. Zemljovid Bjelovarsko-kriæevaËke æupanije. Povijesni odjel, Zbirkaisprava, povelja i arhivarija, Inv. br. 553/2

10. Grb Æupanije bjelovarsko-kriæevaËke iz 1896. godine. Povijesniodjel, Zbirka isprava, povelja i arhivarija, Inv. br. 826

11. Portret æupana Ivana viteza Trnskog, autor: Josip Hohnjec, oko1890. g., ulje na platnu, 66 x 56 cm, ZaviËajna zbirka, Inv. br. G 112

12. Portret æupana Lazara DavidoviÊa, autor: Josip Hohnjec, oko 1890.g., ulje na platnu, 66 x 56 cm, ZaviËajna zbirka, Inv. br. G 113



13. Portret æupana Budislava pl. BudisavljeviÊa Prijedorskog, autor: JosipHohnjec, oko 1890. g., ulje na platnu, 66 x 56 cm, ZaviËajna zbirka,Inv. br. G 114

14. Portret æupana –ure DedoviÊa, autor: Josip Hohnjec, oko 1912. g.,ulje na platnu, 66 x 56 cm, ZaviËajna zbirka, Inv. br. G 115

15. Portret æupana Teodora Boπnjaka, autor: Josip Hohnjec, oko 1915.g., ulje na platnu, 66 x 56 cm, ZaviËajna zbirka, Inv. br. G 116

16. Portret æupana dr. Vladimira TreπÊeca-Branjskog, autor: JosipHohnjec, oko 1915. g., ulje na platnu, 66 x 56 cm, ZaviËajna zbirka,Inv. br. G 117

17. Portret æupana Ladislava pl. Labaπa-BlaπkoveËkog, autor: Josip Hoh-njec, oko 1915. g., ulje na platnu, 66 x 56 cm, ZaviËajna zbirka, Inv.br. G 118

18. Portret æupana Teodora GeorgijeviÊa, autor: Josip Hohnjec, 1911. g.,ulje na platnu, 66 x 56 cm, ZaviËajna Zbirka, Inv. br. G 119




Zastava Bjelovarsko-kriæevaËkeæupanije iz 1903. godine.GMB, Povijesni odjel, Zbirka isprava,povelja i arhivarija, Inv. br. 1208

Stolac velikog æupana,oko 1890. godine. GMB, Kulturno-povijesni odjel,Zbirka namjeπtaja, Inv. br. 324


ISBN 978-953-154-970-7


Documents

VELIKIÆUPANIBJELOVARSKI (1872.∑ 1924. / 1941.∑ 1945.)bib.irb.hr/datoteka/478768.HAZU_Zupani.pdf · 2011. 6. 2. · Katalog izloæbe Veliki æupani bjelovarski (1872. ∑ 1924./1941