AUTORI SCENARIJASvetozar Obradović (”Nevolje sa Rokijem”, ”Klopka”)Ante Krstulović (”Nastavnica Zorica uči od djece”, “Basna za nastavnike”)učenici literarne sekcije Osnovne škole „Radomir Rakočević“ Mojkovac (”Pogled u tami”):Valentina StanićTodor RaičevićIvana MedojevićAnđela StanićBožidar MedojevićAnđela MedojevićDuško ZejakMilan Filipovićnastavnica - Mariola Stanić CRTEŽ I KOLORIlija Nikčević

KOLOR (”Nastavnica Zorica uči od djece”)Ana ŠoćMilena Marković LEKTORVesna Božović

RECENZENTIdr Slavka Gvozdenović, redovan profesor na Filozofskom fakultetu, Nikšićmr Vesko Gagović, direktor, OŠ „Sutjeska“, PodgoricaBiljana Ćulafić, profesor crnogorskog jezika i književnosti, OŠ „Vlado Milić“, Podgoricamr Zoran Lalović, psiholog, Zavod za školstvo, PodgoricaRada Mujović, pedagogica, OŠ „Sutjeska“, Podgorica

PRIPREMA ZA ŠTAMPUIlija Nikčević

ŠTAMPAGolbiprint, Podgorica

IZDAVAČInstitucija zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore (Ombudsman)NVO Akcija za ljudska prava TIRAŽ12 000

ISBN 978-9940-642-03-7

Nacionalni savjet za obrazovanje, rješenjem broj 16-6932 od 26.12.2013. godine, odobrio je ovaj strip za upotrebu u osnovnoj školi.

Izdavanje stripa su podržali UNICEF, Švajcarska ambasada u Beogradu i Britanska ambasada u Podgorici.

5

Valjda ću i danas uspjeti nekako da

izbjegnem Rokija i ona dva njegova

priljepka!

Hm, malo sjutra... Ako nastavim ovim putem,

to mi neće poći za rukom...

Mašan je već počeo da

skuplja harač... Moraću da pronađem drugi

put do škole...

Dobro je...Još ih nema, a nadam se da ih neće ni biti...

I to, prije svega, što je mislio da prođe, a da nam

se ne javi... To uopšte nije lijepo...

Mislio sam da mu danas oprostim, ali

ipak neću!

Vidi, vidi... ko nam se šetka po tajnim pro-

lazima!

Hajde, vadi pare... Nemam...

Ni centa...

Mogao bihovuda, pa onda preko ograde...

Život u gradu je tekao svojim tokom. Poslijepodnevna školska smjena se približavala, a to definitivno nije bilo

omiljeno doba dana Luke Boškovića...

Mali se izbezobrazio!

Htio je da prođe kroz

našu teritoriju, a da ne plati taksu!

6

Nemaš?! Kako to misliš nemaš?!

Pa, jednostavno...

Nemam...

Mama mi nije dala pare za užinu...

Napravila mi je dva sendviča...

Daj to ovamo!

A da te ja ipak pretresem...

Možda lažeš...

Možeš skroz da me istreseš... Ne možeš naći nešto čega nema!

I da znaš žgoljo, ako ti se ovo i sjutra

dogodi, gadno ćeš nastradati! Jesi li

razumio!

Ovi sendviči uopšte nijesu loši... Hoćeš ti

jedan?

Meni trebaju pare...

Šta da radim sa sendvičima?

Kako šta... Pa da jedeš!

Stanite! A šta ću ja jesti za užinu?!

R...ra... razumio

sam...

Ti ćeš danas ostati gladan!

I ne zaboravi šta sam ti rekao, jer će ti u suprotnom

glad biti najmanji problem!

Neću zaboraviti... Samo ne vjerujem ni da će biti onako

kako si ti zamislio...

Bijedniče!

7

Luka! Luka!

Ovo mora prestati...

Ali, kako? Šta bi trebalo da

uradim?

Hej, vas dvoje!

Sačekajte!

Šta ti se to dogodilo?!

Da nije opet onaj Roki?!

Uh, baš si lijepo udešen! Šta se dogodilo?

Moramo se obratiti nekom starijem... Ako mi sami pokušamo da to riješimo, bojim se da ćemo napraviti još goru stvar.

To pitanje sam već čuo...

Hajdemo u park, pa ću vam sve

ispričati!

Da razgovarate sa vašom

razrednom?

Hej, pa to uopšte nije loša ideja!

A da kažemo tati?

I šta će on? Da dođe ovamo i da tuče

Rokija, jer ovaj ga sigurno neće slušati...

Ne, to ne dolazi u obzir...

Ha... Obratićemo se njego-vom razrednom,

nastavniku Veselinu!

Sa profesoricom Lidijom? Ne zasmijavaj me. Nije to šminkanje ili lakiranje noktiju

pa da ona lako riješi problem...

A ko bi drugi bio?

U nekoliko narednih minuta Luka je ispričao sve štomu se dogodilo...

8

Odlično si se toga sjetio, Peđa! Nastavnik Veselin je i meni bio razredni i uvijek

je rješavao probleme... Nikad nije bježao

od njih...

Šta ću kad sam

pametan...

Nastavniče Veseline! Možete li

da dođete na trenutak?

Hm... Ako i mi odemo na

sastanak s nastavnikom,

zakasnićemo na prvi čas!

Napuštam vas ili ću zakasniti

u školu!

Pa kad ćeš ti da rizikuješ,

rizikovaću i ja...

Nastavniče, moramo nešto

ozbiljno da razgovaramo sa

Vama.

Hm... Pa ako su ozbiljne stvari u pitanju, najbolje

bi bilo da pređemo u moju

kancelariju...

Darko, ti preuzmi stvar u svoje ruke dok me nema... Moram da porazgovaram sa ova dva mlada gospo-

dina...

Možete li mi samo nagovijestiti u

čemu je stvar?

Pa, šta se onda dogodilo s njim?

Znao sam da s njim ima

problema, ali ne i da je stiglo tako daleko...

Iznuđivanje novca i prebijanje drugih su vrlo ozbiljne stvari. Nešto se

mora preduzeti.

A on je do prije dvije godine bio vrlo dobar dječak... Uvijek jači od svih, ali uvijek miran, blag, ni mra-

va ne bi zgazio... Bio je i odličan učenik!

Misliš na Nikolu Popovića? To je Rokijevo pravo ime...

Bojim se da rijetko ko u školi

to zna... Svi ga znaju kao opasnog momka, Rokija!

U pitanju je Roki...Vi

ste mu odjeljenski starješina...

Ne brinite, nastavniče... Sve je pod

kontrolom...

Ma, rizikovaću i neopravdani samo

da se riješim tih nevolja sa Rokijem...

Šta ćete vas dvojica ovdje? Zašto nijeste na časovima?

U narednih desetak minuta Luka i Peđa su mu ispričali šta se dogodilo tog, a i prethodnih dana.

9

Đavo će ga znati... Roditelji su mu se razveli i sada živi samo s

ocem... Izgleda da je vrijeme da se sazna šta se to dešava u

njihovoj kući...

Naći ćemo se poslije petog časa...

Čekaću vas kod mojih kola, pa idemo u goste

kod Rokija...

Dogovoreno, nastavniče...

Ne brinite, nastavniče... Bićemo tačniji od švajca- r rskog sata...

Stigli ste... Upadajte na

zadnje sjedište...

Kapija je otvorena...

Brzo ćemo stići... Čim napustimo ovaj dio grada sa novogradnjom

i uđemo u ulice sa starim kućama...

To bi valjda trebalo da znači da je

dobrodošao svaki putnik namjernik!

I kako sada da se nađem s ljudima u kafani?! Kako na oči da im izađem?!

Poješće me bruka i sramota!Biće sjutra bolje... Donijeću ti

više para! Obećavam! A kao sjutra ti neće trebati?

Šta si to rekao,

fukaro?

Sjutra? Šta će mi sjutra, kada mi treba danas?

Šta?! I ovo je sve što si mi

donio?! Pa, ovim ni jezik ne mogu pokvasiti!

Ovo je njegova kuća!

I nemojte da mi kasnite kao što ste sada zakasnili na

prvi čas!

Poslije petog časa...

10

Ma, pokazaću ti ja... Ko si mi sad pa ti?!

Šta se miješaš?!

Stanite, gospodine!

Nema potrebe za takvim

siledžijskim nastupima!

Moram da se miješam! Ja sam

Nikolin odjeljenski starješina!

Žao mi je, ali u ovoj situaciji moram da

odbijem takav prijedlog!

Joj...Moja leđa!

Ko vam je kriv kad ste se

namjerili na pogrešnog!

Pa, da... Nijeste mogli znati da je nastavnik Veselin i

trener džudo kluba „Mladost”...

Nastavniče... A ja? Šta će sada biti sa

mnom?

Pa, smjestićemo te u neki dom ili

prihvatilište dok majka ne dođe po tebe!

Već sam je zvao i doći će sjutra ujutro!

Za... za takvu stvar moraš biti

kažnjen!

Ti si u moju kuću zvao policiju?! Kako si se usudio

da to uradiš?! Ali, nije važno...Štaviše, da bi što bezbolnije riješili

ovu situaciju, rekao sam momcima da pozovu policiju koja će

Vas osloboditi tog alkoholisanog stanja!

Onda si ti gazda u tom tvom odjeljenju, ali ovdje u ovoj kući

gazda sam ja! I radiću šta hoću!

Gubi se odavde!

11

Dobro, ali nemojte

prihvatilište... Spavaću ovdje i neću

praviti probleme...Časna riječ!

Ali, nema potrebe da ide u neko prihvatilište...

Odosmo Peđa i ja... Vidimo se ujutro

kada dođe Nikolina majka!

Smetati?! Gluposti! Samo se ti lijepo osjećaj kod nas! Za početak sam

nam spremila dobar film!

Dobro nam došao, Nikola...

Znam ja da bi vi ovo mogli do sjutra, ali neće

moći... Večera je na stolu!

Nadam se da neću mnogo

smetati i...

Ne znam, Nikola... Spolja kuća dobro

izgleda, ali unutra...

Imaš li ti, Luka, neku bolju

ideju?

Sada sam razgovarao sa roditeljima i složili su se da Nikola bude

kod nas dok majka ne dođe po njega!

Pa, čini mi se da je to sasvim u redu... Šta ti

kažeš Nikola?

Mislim... Mislim da je to najbolje za mene... Trudiću se što manje da smetam...

Kao što sam i mislio... Totalni haos...Čudo je da se nijesi do

sada zarazio! Nećemo rizikovati više nijedan dan!

Malo kasnije...

I Roki je s mlađim Boškovićima u večernjim časovima pogledao film... Bio je stvarno dobar, kako je Vanja rekla.

Zatim su Luka i Roki nastavili sa igricama, dok je Vanja pomagala mami oko večere...

12

Nadam se da ti je prijala

večera, Nikola!

Morala je jer je otac vrijeđao i tukao... Otišla je kod

svojih u Herceg Novi, a nije smjela ni da pomisli da se vrati

po mene. Otac joj je stalno prijetio da će

je ubiti...

Znaš, Luka, iznenadio si me! Ja sam te tukao,

uzimao ti novac i šta još sve ne, a ti si mi ponudio

gostoprimstvo!

Drago mi je što sam upoznao tebe i tvoju porodicu... Kod vas je sve mirno i skladno... A, čini mi se, da bi nas dvojica mogli postati

dobri prijatelji!

Pa zato imamo mejl, skajp i druge korisne stvari... A tu je i raspust, a ti u Herceg Novom... Eto mene kod tebe

na ljetovanje!

To je najljepša prijetnja koju sam

dobio od tebe, Roki... Izvini... Nikola, laku

noć...

Laku noć, Luka...

Znaš, Nikola, bez obzira na sve to što si radio, ja sam osjećao da ti nijesi takav... Nijesi nasilnik...Vidio sam ti u očima...

Znaš, rađaju se talento-vani za matematiku, neki sport,muziku ili pisanje...

Niko se ne rađa kao siledžija! To od djece

stvaraju odrasli ili neke situacije...

Slobodno reci... Mi ne

ujedamo...

Od kada je mama otišla...

Morala je...

Hajde, momci... Pravac krevet!

A pošto i situacije stvaraju

odrasli, sve je jasno...

Pa što ne bi postali?Zato što ti ideš u

drugi grad?Pa ako to propustiš, ja ću te stvarno pro-

pustiti kroz šake...

Uh... Sada si mi i filozof postao...

Razmišljaj o onome što će biti sjutra... Tu se može mnogo uraditi, a

za to sjutra moramo biti spremni tako što ćemo

se dobro naspavati !

A kakav je postao, vjerujem da je sposoban da tako nešto i

uradi...

Nemoj misliti na juče, Nikola... To ne

možemo ispraviti...

Šalite se, gospođo Melanija? Nijesam jeo nešto ovako ukusno od

kada je... ma, nije važno...

13

Veljko, otpratiću te do razreda!

Kakvo ti je to pitanje?!

Naravno da želim!

Dobro, Veljko, razumijem... Znaš, ja samo brinem...

Ko će da se kladi da ovaj neće pogoditi

svoju učionicu?

To će biti teško... Svi me posmatraju kao neko strašilo i samo

smišljaju šale o meni i dobacuju mi...

Treća vrata s desne strane... E, bar ću učionicu da

pogodim!

Luka, pogledaj... Onaj Veljko će

zviznuti glavom u dovratak...

Ako je i pogodi, do nje neće stići čitav!

Znam, majko... slobodno idi kući i ne brini! Snalažljiviji sam

nego što misliš!

Moram malo da slažem majku... Toliko se već žrtvovala za mene

da je krajnje vrijeme da sam preuzmem

odgovornost...

Da li ti, majko, želiš da me novi drugovi smatra-ju ravnopravnim

s njima ili ne?

A kako će me smatrati ravnopravnim ako me majka u VI razredu dovodi za ručicu do učionice? Samo će mi se smijati i još manje se družiti

sa mnom!

Ne, majko, to nikako!

Ma, ja ću se već nekako snaći da uđem u školu, i da

nađem put do učionice.

Ali... kako da steknem prijatelje...?

14

Veljko! Stani! Polako! Ako budeš tako žurio i ne budeš tražio pomoć, samo

ćeš se povrijediti!

Ratko, to nije istina! Za njega ne možeš

da tvrdiš da je ružan!

Ovo je stvarno strašno. Baš sam naivan. Izgleda

da sam se uzalud ponadao!

Pogledaj kakav je, kao da ga je poplava

izbacila!

Šta to sebi mrmljaš u bradu?

Sigurno nas psuješ!

Samo mu vidi džemper!

To mu je sigurno još od đeda ostalo!

O, bože... Ima li kraja ovom maltretiranju?

Pokazaću ja tebi ko je ovdje glavni, ima da te razbijem!

Konačno da neko stane u

moju odbranu!

Mirela, ti si potpuno u pravu! On

je više nego ružan!

Ha, ha, ha... Ne vidiš dalje od svog nosa!

Ha, ha, ha... A tek što si ružan...

Baš si ljubazan, ali ne brini, moći ću

sam... I hvala ti... Hm, a ni ime

ti ne znam...

Hoćeš li moći sam do klupe?

15

Gurnuli su me... Namjerno!

Ali, nastavnice...

Jeste li vi riješili da srušite školu?! Šta je to bilo,

Veljko?

Veljko, Veljko! Pa ti ne vidiš! E onda će najprije biti da si sam zapeo za klupu i pao!

Danas imamo obradu nove lekcije i nemam vremena da slušam te vaše djetinjarije!

Da, a Hajdana i Ratko

su se baš okomili

na njega!

Sve ovo treba spriječiti!

Ali kako?Slažem se... Tri glave su

uvijek pametnije od jedne...

Znaš, nekako mi je žao tog Veljka! Kao da nije dovoljno to

što ima smetnje sa vidom!

A sljedeći čas je fizičko, njih dvoje mora da već planiraju neku

smicalicu...

Primijetio si i sam da ni Mirela ne odobrava Hajdanino i Ratkovo

ponašanje... Popričaćemo s njom poslije časova!

Uostalom, imate odjeljenskog starješinu, pa njemu iznesite sve svoje probleme! Na njemu je da ih rješava.

Šta si ti sad, Mirela? Veljkov advokat?

A i ne interesuje me šta opet imaš da kažeš!

Pobogu,djeco, šta se ovdje dešava?!

Sat kasnije...

Uskoro se rukometna utakmica zahuktala...

Ooooo, koga to vidim! Ružno pače! Samo se bojim

da od tebe nikad neće postati labud!

Nego, tvoja sreća što biologičarka nije htjela

da te sasluša!

Zdravo, djeco! Da odmah počnemo sa zagrijavanjem! A danas ćeš ti, Veljko,

biti moj pomoćnik! Kada budemo završili sa zagrijavanjem,

igraćemo rukomet, a Veljko će bilježiti rezultat...

U čemu je problem, Hajdana?

Pet prema tri za Ratkovu ekipu... Ratkov treći gol!

Malo sjutra bi on to vidio

da mu nastavnik ne šapuće...

Ma, pušti to... Imam jednu

ideju!

Ništa, ništa, nastavniče...

Sve je u redu!

Uh, baš ste našli stručnjaka...

Da su nas kaznili zbog tebe, zapamtio bi me za cijeli

život!

Mirela i Veljko, to su para dva, ne može ih

rastaviti cijela država...

Vas dvoje stvarno

prećerujete!

Ha, ha, ha... Ni ja nijesam nikad vidio labuda sa

naočarima... Baš si pogodila...

16

Kraj časa, djeco! Utakmicu ćemo

nastaviti na sljedećem času!

Slobodno me uhvati pod ruku! Pomoći ću ti da brže dođeš do

učionice!

Hvala, Ratko, baš si ljubazan!

Vidiš koliko je lakše kada ti ja

pomažem! Evo, stigli smo! Slobodno uđi u

učionicu!

Vi mangupi to namjerno radite! Ne interesuje mene što je zvonilo! Ja još nijesam završio predavanje!

Ali, ja nijesam... Ne znam ja šta

ti jesi ili nijesi! Izlazi napolje!

Mirela, Peđa i ja bi da nešto

porazgovaramo o Veljku.

O tome i želimo da razgovaramo! Tim

bezosjećajnim bićima se mora stati na kraj!

A šta tu ima da se priča? Vidite i sami šta mu rade. Ovo je

jezivo!

Pričajte... Jeste li nešto smislili ili da smišljamo zajedno?

Samo da znaš da ćeš zbog ovog biti nastrože kažnjen!

Šta? Kako se usuđuješ da

prekidaš čas?

Drugar, shvatio sam da ti nijesi tako loš! Jesi malo čudan, ali što sad... Nije

propast svijeta!

A znaš koliko njegovi časovi traju...

Shvataš u kom grmu leži zec?

Čitam ti misli, Hajdana...

Ratko, moj brat u VII razredu ima čas kod onog starog profesora

matematike, Milete... Nešto kasnije...

U nekoliko narednih minuta trojka pravednika je skovala jednostavan ali efikasan plan...

17

Šta je, sine? Opet ista pjesma? Mislim da je

krajnje vrijeme da nešto

preduzmemo!

Vidim da imaš čvorugu! Pa oni će te ozbiljno povrijediti! Neću te poslušati,

Veljko! Odmah ujutro, prije nastave, idem kod direktora.

Pa, dobro... Ali, ako to ne uspije, ja ću uzeti stvar

u svoje ruke...

Sigurna sam da to neće biti potrebno...

Sve će se srediti za nekoliko dana...

Mirela, otkud ti ovdje? Zar nijesi na nastavi?

Uradiću sve da se to maltretiranje zaustavi. Smislićemo kako da se na

dobar način popravi situacija.

Ti se, Mirela, možeš vratiti na nastavu i vjeruj mi da niko neće imati priliku

da te nazove tužibabom!

Imaš li prijedlog što da radimo?

Da ih kazniš ukorom odjeljenskog starješine?

Nijesam mogao ni da pretpostavim tako nešto! Na mojim časovima su se

uvijek lijepo ponašali. Mangupi!

Danas sam namjerno zakasnila na

prvi čas da niko ne vidi da s vama razgovaram. Ne želim da me proglase za tužibabu!

Radi se o Veljku Peroviću, slabovidom dječaku iz mog

razreda. Pametno je to što si došla kod mene, Mirela... Mi u školi ne prihvatamo takvo

ponašanje. Naprotiv, vjerujemo da svako treba

da se osjeća sigurno.

Da, znam ko je on... Uđi i polako mi

sve ispričaj...

Hvala, direktore Ninkoviću!

Veseline, molim te, dođi

odmah kod mene u kancelariju!

Mirela je sve vrijeme bila prava drugarica, a sa Peđom i Lukom se nijesam mnogo družio, ali mi

nikad nijesu ni činili zlo... Čak su mi i pomogli...

Pa, ne znam... Šta ti misliš, Veljko?

Treba da prihvatimo taj prijedlog,

majko!

Pustite Peđi, Luki i meni da to sredimo... Smislili smo kako to da uradimo, a da niko ne sazna da se neko uopšte žalio na njihovo ponašanje!

Nakon nastave...

Sjutradan ujutro... Desetak minuta kasnije, direktor je bio upoznat sa situacijom...

Uskoro je i nastavnik Veselin saznao cijelu priču...

Nemoj, molim te... Ako zbog mene budu kažnjeni, svetiće mi se na svakom koraku!

18

Ne znam koliko bi takva vrsta kazne imala efekta...

Mislim da ću pokušati nešto drugo!

Umjesto da igramo rukomet, natjerao nas je da vježbamo i trčimo

oko sale s ovim povezima preko očiju! Mora da je poludio!

Garant su vanzemaljci

kidnapovali našeg dobrog nastavnika i poslali nam ovog

Terminatora!

E, sada je bilo dosta! Ovo ne smije tek tako

proći!

Mogli smo ozbiljno da se povrijedimo! Vjerujte, dire-

ktore, potpuno nas je zbunio... Osjećali smo se omalovaženo,

potcijenjeno i poniženo!Dobar dan, djeco...

Čujem da imate neki problem!

Ja se ne slažem... Mislim da je nastavnik uradio pravu stvar...

Sad te još manje razumijem....

Dobro, djeco, ako tako mislite, idite u učionicu.

Tamo sačekajte direktora i mene! Imaćete priliku da mu

izložite svoj problem!

Jao!... Pazi đe ideš! Uh!... Kako da

pazim kad ništa ne vidim?

Šta misliš o tome, Srđane?

Moglo bi da uspije... Stvarno bi moglo...

....................................................................................

.................................................

Sljedeći čas fizičkog vaspitanja se, svakako, nije mogao nazvati običnim...

Malo kasnije...

Da li ste svjesni, nastavniče,

da ste nas izložili opasnosti? Neko od

nas je mogao ozbiljno da se povrijedi!

Ti bi mogla da prestaneš da

govoriš stvari koje niko od nas ne

razumije i počneš, konačno, da

nas braniš kao prava

predsjednica razreda!

i on naš drugar. Međutim, uvijek me prekidate i ja ne mogu da dovršim

ono što stvarno želim da podijelim sa vama.

Pa ja svo vrijeme i pokušavam da govorim

u ime SVIH učenika našeg odjeljenja. A tada mislim

i na Veljka. Zaboravljaš da je

Dobar dan, direktore! Ja ću SVE

da Vam ispričam! Nastavnik Veselin nam je stavio poveze preko

očiju, a onda nas naćerao da tako trčimo oko sale i radimo vježbe!

19

Mirela, Ratko, ne bih da prekidam vaš razgovor, ali mislim da bih mogao da pomognem da

se bolje razumijete. Da odmah razjasnimo, nastavnik je ovo uradio

po mom naređenju zato što sam dobio informaciju da su neki od

vas bili grubi prema vašem drugu Veljku! Nijesmo imali namjeru da

vas omalovažimo, već samo da vam pokažemo kakva je

Veljkova svakodnevica!

Slažem se! Neka svako razmisli kako

tome da doprinese.

Ma, nastavniče, mi smo se nekad samo šalili s njim! A i činilo nam se

da je Veljko potpuno drugačiji

od nas! Čak sam ga se pomalo i

plašio!

Pošto živimo u istom kraju, možemo da idemo zajedno i u

školu i iz škole...

Ja ću poslije nastave

organizovati čitanje lektire

za Veljka i druge slabovide učenike

naše škole!

Neće više biti zapostavljen na

odmorima! Uključićemo ga u sve igre... On je

sjajan sudija, vrlo pravičan!

E, tako vas volim... Sada ste pravi drugari!

Već si ustao, Veljko! Do nedavno si čekao

posljednji čas da ustaneš i kreneš u školu!

Đe si više, Veljko?! Prođe školska godina dok se ti spremiš i kreneš u

školu...Pazi se saobraćaja,

Veljko... Budi oprezan! Ne brini, majko... Ako meni nešto

Izgledate mi nekako srećno, komšinice!

Kako ne bih bila, kad je zahvaljujući

drugovima Veljko sad presrećno dijete! A ima li za jednu majku veće sreće od sreće njenog

đeteta?

promakne, tu su moji drugari, moji pomagači... da mi skrenu

pažnju... Nikad ne prestaješ sa

šalom, Ratko! Evo, stižem!

Znači, sada su te konačno prihvatili?

I više od toga, majko... A danas je i

poseban dan, jer u školu stiže kompjuter i program

za slabovide...

...koji će mi znatno olakšati učenje. A sve su to organizovali moji drugovi! Prvo su se odricali čokolade i ostalih slatkiša koje su donosili kao užinu za

veliki odmor, a onda su se obra-tili Đačkom parlamentu, Savjetu roditelja, Nastavničkom vijeću i

Školskom odboru... I svi su pomogli pri kupovini tog kompjutera i

programa...

To je bilo nekada, majko!

Sad jedva čekam da se igram i

pričam sa svojim

drugovima!

Nijesmo ništa loše mislili... Ja sam bila

previše usredsređena na sebe, i iskreno,

nijesam vodila računa o Veljkovim

osjećanjima.

čim sam primijetila maltre-tiranje, da budem odlučnija

i odmah sa odjeljenskimstarješinom porazgo-varam o tome, ali sam

se plašila da ću ispasti špijun i da ću onda i

ja imati problem sa njima.

Veljko, nema potrebe da se ti loše osjećaš! Naprotiv!

Danas su te drugari konačno razumjeli, jer su

prvi put imali priliku da se nađu u poziciji koja

podsjeća na tvoju! Povezi na očima su imali cilj da,

makar na trenutak, iskuse ono sa čime ti svakog dana živiš.

Sada bih ja voljela da objasnim da sam ranije primijetila da se ne

ponašamo ispravno. Trebalo je,

Tako je, Mirela... ja prvi nijesam na vrijeme odreagovao i nijesam vas pripremio da prihvatite druga koji ima neku sposobnost drugačiju od vas. Međutim, mislim da je, i pored toga što niko ne voli neprijatne situacije, dobro što se sve ovo dogodilo.Pružila nam se prilika da naučimo više o sebi i drugima... Na vrijeme smo da ispravimo grešku i učinimo da se Veljko dobro osjeća...

Nekoliko mjeseci kasnije...

KRAJ20

Pogledaj nastavnicu Lidiju... Toliko je nadmena i uobražena da ako nastavi tako, mogla bi nosom da

raspara nebo!

Koliko je preokupirana

sobom, sumnjam da može bilo šta da čuje...

Možda je i tako...

Ali ipak, za promjenu, malo ćuti...

Ne zaboravi da kod nje imamo

prvi čas, a što je još važnije, dijeli nam

ocijenjene pismene zadatke.

Uh... Na to sam skroz

zaboravio...Ovog časa zatvaram usta!

O, Marko, stigao si! Kao i uvijek, tačno na

vrijeme!

Kako ti je tata? Jesi li ga pozdravio s moje

strane?Ne znam, nisam ga

vidio više od nedjelju dana!

Još malo pa će i mama zaboraviti kako izgleda!

Nikada nije kod kuće! Jedva da nekad dođe da prespava

u svom krevetu!

Samo bi nam nedostajalo da nam zbog tvog brbljanja i

njene osvetoljubivosti smanji ocjene...

Tiše malo, Luka... Mogla bi

te čuti...

21

KLOPKA

Jutarnji dolazak u školu je bio uobičajen... Veseli izrazi lica đaka koji su naučili lekcije i tmurni onih koji to nijesu uradili...

Dobar dan, djeco. Vjerujem da ste nestrpljivi da vidite koje ste ocjene dobili na

ovom pismenom zadatku.

... A tata je došao kasnije zato što mu je kasnila smjena.

Morao sam da čuvam brata. Još je mali da bi ostao sam.

A, kao i uvijek najbolji rad je napisao Marko. Svaka čast, Marko, samo tako nastavi.

Šta sam ti rekao?

Nevjerovatno... Dejanov zadatak je

fenomenalan. Ne samo da je trebalo da dobije više

od trojke, nego i dvije petice za ovo!

Kada si sin noćnog čuvara, ne možeš

dobiti više od trojke, a kada si sin uspješnog

poslovnog čovjeka, ne gine ti petica, pa da

ti rad bude i na nivou nižeg razreda.

E, tako ti je to kod nastavnice

Lidije.

Da, da... Tako je to kad vam je otac noćni čuvar... Idi na svoje mjesto

dok sam dobre volje i raspoložena da ti ne dam neopravdani.

Sve greške su podvučene crvenim... Malo ih proučite da ih na

sljedećem pismenom ne biste opet napravili.

Oh, ne... Opet trojka...

O, Miročeviću, stigao si.... Ti si, znači, sebi dao

za pravo da u razred ulaziš poslije nastavnika?

Izvinite, nastavnice.... Znate, mama je otišla

na posao...

22

Desetak minuta kasnije...

Svaka čast, Dejane... Rad ti je odličan i nepravda je što si dobio

samo trojku.

A Dejanov je sastav... Priznajem da je bolji od

mog, a ja sam dobio peticu, a on trojku!

Ja odlučno protestujem zbog ovoga!

Hvala ti na podršci, Luka.

Ipak, ovo ti nije trebalo. Sada ćeš i ti kod nastavnice

Lidije pasti u nemilost.

Šta sada da radimo do završetka časa?

Ja... ovaj... pa...

Izbačen sam sa časa...

Luka? Šta ćeš ti, ovdje, na hodniku dok traju

časovi?

Ne znam za tebe, ali ja idem u dvorište...

Sješću na klupu i... Šta ja znam... Razmišljaću

o nečemu...

Šta ću kad sam takav. Ne trpim

nepravdu i to ti je...

Da, i ja se pridružujem

protestu!

Ovo je nečuvena drskost i

bezobrazluk!

Smatrajte da ste izbačeni sa časa! Napolje! A ako još neko hoće da ih podrži, slobodno

neka krene za njima!

I ja mislim da treba da ponovo pregledate moj

sastav i korigujete ocjenu...

Radove neću ponovo pregledati, ali ću ocjenu korigovati! Ali, ne onako

kako vi mislite!

Korigovaću ocjenu Luki. I to neće dobiti ni trojku, jer priznaje da je Dejanov rad

bolji, nego će dobiti 3- !

Luka, Dejane... Šta se vas dvojica to domunđavate?

Nastavnice, sada sam pročitao Dejanov sastav. Nema nijedne

slovne ili gramatičke greške.

23

Izbačen?U stvari, izbačeni smo Dejan i ja...

Samo je Dejan otišao u dvorište... Tamo razmišlja... Znate,

on je dobio trojku, a treba da dobije

peticu...

...A ja sam se bunio zbog toga... A ja sam dobio peticu, a onda 3- ... A Marko je dobio peticu... U vezi sa uspješnim poslovnim čovjekom...

Ne, nećemo to tako ostaviti... Ni meni se ne sviđa da postoje takve predrasude da praktično učenici dobijaju ocjene za zasluge svojih roditelja, a ne za njihovo znanje...

Ali, šta smisliti?

Znači, tako si se dogovorio sa

direktorom... I da znaš, sljedeća tema

na pismenom je „Ono najljepše što sam sanjao“!

Uh... Ja o tome ne smijem ni da pišem!

Crvenio bih se kad bih rad čitao pred razredom!

Mogu da mislim šta je to... Za tebe onda važi

tema:„Najljepši pristojan san koji sam sanjao“... Ali, gde je Marko? On uvijek

kao duh nestane poslije časova!

Pa, imam ja jednu ideju! Samo vi treba da je

odobrite!

Stvarno? Da čujem!

Ideja je dobra, ali, zapamti, Marko mora 100% da se uključi!

Hoće, jer je on dobar dečko...

Najmanje je razmaženi

bogataški sin...

Nažalost, ja ne mogu sa vama...

Moram s mojima u posjetu

kumovima...

Javiću ti se večeras da ti kažem šta

smo se dogovorili s Markom.

Sve mi je jasno Luka... Ali ja ne bih da se miješam u posao nastavnice Lidije!

A i neću ja da čitam te zadatke i dajem

ocjene... Šta ja znam o tome? Ja sam

po struci ekonomista...

Znači, ostaće kako je i bilo...

Dejan može da piše kao Njegoš, ali

trojka mu je zapečaćena i to

je to...

Polako, Luka... Najbolje bi bilo da ti dođeš

u moju kancelariju, smiriš se i sve mi

polako ispričaš...

U narednih petnaestak minuta je sve razjašnjeno...

I dok je Dejan bio zaokupljen tužnim mislima, u direktorovoj kancelariji sekovao „pakleni plan“...

Jedan čas smo ranije završili, pa pretpostavljam da čeka šofera u onoj luksuznoj poslastičarnici

na uglu!

24

Mirela! Luka! Ovdje sam, ako mene

tražite. Dođite na kolače i sok!

Nijesmo došli zbog toga...

Znam da nijeste došli zbog toga, ali ćete mi bar uljepšati jedan sat

ovog dana...

A onda poslije toga nastupaju dosadni i

tužni sati... I tako svaki dan, po cio dan...

Imaš sve... Dobro si situiran, dobar si učenik, otac ti je

uspješan poslovan čovjek, živiš u srećnoj porodici...

Ha, ha, ha... Srećna porodica... Ovo je najsmješnije što sam

skoro čuo...

Reks, stani Reks! To sam ja!

Spašavaj, Marko! Reks je poludio!

Ostav, Reks! Ostav!

Čuo sam izreku: „Spolja gladac, a unutra jadac“.

To je moja porodica.

Ti si nesrećan dječak?!

Ne mogu da vjerujem!

Zašto?

Zbog naše situiranosti, moja majka ne mora ništa da radi... Ni u preduzeću, ni u kući... Ne kuva, ne pere, ne pegla...

Tako je postala skroz bezvoljna... Po cio dan, a nekad i noć, gleda televiziju, a daljinski upravljač joj je najbolji drug...

Najbolji drug bi trebalo da joj bude moj otac, ali on nema vremena... Jer on radi, radi, radi i ništa drugo ne radi sem što radi...

A sad najbolji vic... Jednom se otac sjetio da ima kuću, pa riješio da navrati da vidi kako su mu žena i sin...

25

Zamislite čovjeka kojeg je ujeo vlastiti pas jer ga nije prepoznao... I tako mi je kod kuće... A u školi, oni s kojima bih se družio, ne žele da se druže sa mnom, jer me preziru zbog protekcije koju

imam kod nastavnika...

A s onima koji gledaju šta je na meni, a ne šta je u meni, ne želim ja da se

družim! A i nadimak koji su mi dali u školi mi se ne sviđa...

Znaš Dejanov slučaj... Dečko piše fantastično, ali ne može da mrdne od trojke kod

nastavnice Lidije, jer mu je otac noćni čuvar... A ti stalno dobijaš

petice!

A vi mislite da ja to nijesam zaslužio!

Naša ideja je da ti i Dejan napišete cio rad i da se zamijenite

prije pismenog.

Upravo tako.... I da znaš, direktor je

upoznat sa tim planom!

Ne moraš da pristaneš na ovo,

ako misliš da bi ti to na neki

način štetilo!

Nešto da šteti „Tatinom sinu“?

Ne budite smiješni! Operacija „Klopka“

počinje!

Shvatam... Tako bi ja napisao Dejanov rad, a Dejan moj, i ako opet Dejan bude dobio trojku, dokazaće se da

pismeni nije plod znanja nego nastavničinih

predrasuda.

Ne razumijem, onda, kako ja tu mogu

da pomognem?

Nastavnica nam je već rekla temu koju ćemo

imati na pismenom iduće nedjelje. Da bi

malo razmislili i dobili neku ideju!

Ne, to nijesmo

rekli...

Nadimak? Ja ne znam kako te u školi zovu!

Tako je... A, sad mi recite što ste me

tražili? Sigurno ne zbog

čavrljanja!

Ja znam. Tatin sin!

Nedjelju dana kasnije, neposredno prije pismenog, Dejan i Marko su razmijenili radove...

A čas na kom je pisan pismeni rad je protekao normalno...

26

E, sad pregledajte zadatke i...

O, direktore Ninkoviću! Otkud vi?

trojku, a Marko peticu?

Potrebni ste mi na desetak minuta,

koleginice!

Da, tačno... Otkud vi to

znate?

To je nečuveno! Žaliću se Nastavničkom vijeću!

Nemam ništa protiv, ali prije toga saslušajte

još jednu priču.

Markov otac Milorad, Dejanov Kosta i ja smo išli u isti razred

osnovne i srednje škole...Poslije toga Milorad je otišao u jedan grad

na fakultet, ja u drugi, a Kosta je ostao ovdje...

Ali, nažalost, njegova firma je

propala, a za njegovu struku više nije bilo posla...Morao je da

se lati bilo čega da bi prehranio porodicu i

školovao djecu...

Eh, on je ponosan čovjek i ne želi da traži pomoć... I ja sam to sve saznao od učenika... Našao sam

se sa Miodragom koji mu je našao posao kakav zaslužuje...

Ali...Poznaje vas i gospodina Miodraga...

Zašto nije zatražio pomoć?

To mi je drago...

A, inače, i drugi učenici, čiji roditelji

nijesu obrazovani ili imućni, zaslužuju isti tretman kao i

djeca uspješnih poslovnih ljudi...

Kosta, iako je bio jedan od najboljih đaka

u generaciji, nije mogao da nastavi školovanje... To nije dozvoljavala

materijalna situacija njegove porodice... Ali, bio je on

uspješan i sa srednjom školom.

Neki učenici su mi se žalili da imate predrasude i da sudite o djeci na osnovu

toga ko su im roditelji.

Vjerujte mi, to su obične dječje gluposti. Nemaju veze sa istinom.

Pa kako to sada izgleda, to uopšte

nijesu gluposti!Kako to mislite?

Objasnite mi.

Mirela, ti održavaj disciplinu i drži čas

dok se nastavnica ne vrati...

Vidite, koleginice,interesuju me ocjene na

pismenom nekih učenika... Da Dejan nije dobio

Nedjelju dana kasnije pismeni zadaci su ocijenjeni.

U nekoliko narednih minuta direktor Ninković je ispričao o učeničkoj „zavjeri“ i zamjeni pis-menih zadataka.

27

Shvatila sam svoju lekciju... Mislite li da bi trebalo da se

izvinim djeci?

Da... Mislim da bi to bilo poželjno!

U pravu ste... Učiniću to iz ovih stopa...

I još nešto, koleginice...Mislim da uopšte ne

poznajete svoje đake, što nije dobro...

Teško je prodrijeti u njihove misli. Poprilično su

zatvoreni prema meni.

I zato se učeniku Dejanu, i svima onima koje sam možda povrijedila, ili potcijenila, izvinjavam, jer sam shvatila svoju grešku!

Trebalo bi i meni da se izvinite!

... umjesto da se druže sa mnom! Neki su i htjeli da se druže, ali sam ih pročitao... Bilo je to proračunato

drugarstvo... Oni pravi su me prezirali...

Tačno, Marko... I tebi dugujem izvinjenje... Dajem ga uz obećanje

svima da ću se potruditi da popravim naše odnose.

Tebi? A zašto? Pa ti si imao privilegije kod mene!?

Baš zato... Zbog toga sam

dobio ružan nadimak, a mnogi su mi zbog toga

okretali leđa...

Dajte im je, za početak, preko nekog neformalnog pismenog sastava, u vidu nekih aktivnosti koje ne

moraju biti uvijek u okviru nastave... Nemojte biti samo njihov nastavnik,

budite im i prijatelj...

Hvala, direktore, dali ste mi lijepu temu za razmišljanje...

Nastavnice, sve je bilo u redu i...

Dobro, Mirela...

A sad prije nego što nastavimo čas,

imam nešto da vam saopštim...

To je zato što im nijeste dali priliku

da se otvore.

Vjerovatno mislite da su oni naivni klinci koji ne znaju ni nos da obrišu kako treba...

Iznenadili biste se kada biste vidjeli koliko

su njihova razmišljanja zrela.

Malo kasnije...

U nekoliko narednih minuta nastavnica Lidija im je ispričala o svom razgovoru sa direktorom...

28

A poslije škole...

A na sljedećem času... Dobro jutro, djeco... Hm,

šta je to na katedri?

Naši radovi, nastavnice, na temu

diskriminacije... Zadali ste je na prošlom času, sjećate se?

Sjećam se, kako se ne bih sjećala... Ali, zadatak je bio na dobrovoljnoj bazi. Nijesam očekivala ovoliko radova.

Rekli ste da svako ko ima potrebu da iskaže svoje

mišljenje, to i uradi.

Da, da... Već večeras ću se dati na čitanje, a na sljedećem času ću

vam saopštiti svoje utiske.

A poslije prijatno provedene večeri svi su se dali na pisanje...

Takođe mislim da bi trebalo da se bolje upoznamo. S tim u vezi daću

vam da napišete sastav na temu: Diskriminacija – neopravdano i

zabranjeno pravljenje

razlike među ljudima.

DISKRIMINACIJA

MEĐU VRŠNJACIMA

U ODNOSU NASTAVNIKA PREMA UČENICIMA

I napominjem da ovaj rad nije obavezan i da se neće ocjenjivati... Drugim riječima,

ako imate na neku od ovih tema nešto da napišete, onda i napišite... Ako nemate,

nemojte ni pisati...

Ipak, voljela bih da neko nešto napiše jer želim da

saznam vaše mišljenje o toj važnoj temi. Vidimo se na

sljedećem času.

Gdje ćeš, Marko? Da nećeš možda u onu poslastičarnicu gdje od gume prave kolače?

Naravno... Idemo kod Mirele gdje nas čekaju ona i Peđa...

Peđa je nabavio najnovije „Pirate sa Kariba“...

Film je sigurno dobar, ali što Mirelina mama peče

domaće keksiće... Prste da poližeš!

Znate li vi neko bolje mesto?

Ih, uz prave

drugare sve je ljepše...

Pa šta se onda žališ?... Ti ih i imaš, a to si i zaslužio!

Pa, izgleda da svi mi imamo takvu potrebu.

29

Krofne su gotove, Lidija! Hoćeš li da ti donesem koju,

dok su još vruće?

Kakvo je to pitanje? Kada sam

ja to odbila krofne?

Još kada si počinjala kao nastavnica, rekla sam ti da

ih ne gledaš kao djecu... Da ih posmatraš kao male

ljude, koji imaju neke svoje potrebe...

Nijesam poslušala tvoj savjet i srljala sam iz

greške u grešku. Da, mnogo sam

griješila.

Lijepo, lijepo... Ali, štamparija

i te stvari...

Mislite, materijalna sredstva? I to smo smislili, a Markov otac je to prihvatio!

Šta je to moj prijatelj Miodrag

prihvatio?

Da li se vi to, gospodine direktore, smješkate ili mi se

to samo čini?Drago mi je što

sam ga poslušao...

Čekam vas sve zajedno sjutra u

kancelariji!

I meni je drago zbog toga. Hvala Vam, direktore.

postao vlast...

To je istina.

Njegova firma će nam biti sponzor. Rado su prihvatili da finansiraju

dječji list. Kazali su da je to za njih i dobra reklama.

A, to se vi čujete u cijeloj školi! Ali, šta radite ovdje

poslije nastave?

Dogovorila sam se sa djecom da osnujemo školski

list, a svi oni će biti novinari.

A nastavnica Lidija urednik i lektor. Pomoći će nam i De-janov otac. On ima iskustva u izdavaštvu! Sjutra smo mislili da vam to saopštimo!

I smogla snage da to priznaš, a to znači da si još

daleko od guske, dijete moje. Ako se greške na

vrijeme uoče, moguće ih je ispraviti.

Evo ih... Hm, što si tako zamišljena, Lidija? Nešto se desilo, dijete?

Kao da nijesu djeca...

Ovi moji učenici... Nijesam ni sanjala šta je u njihovim glavama, niti kakav je način njihovog razmišljanja...

Oni kao da nijesu, da nijesu...

Da, desilo se nešto, nešto što me dovelo

da zaključka da sam ja guska... Obična guska!

Desetak dana kasnije...

Ne čini vam se... Sjetio sam se mog pokojnog đeda koji mi je rekao, kada sam postao direktor, da sam sad

...ali mudra vlast. A mudra vlast ne kažnjava prije nego što dobro

razmisli, jer kažnjavati je lako... Mnogo je teže da onom

što griješi pokažeš pravi put...

30

Nastavnica Zorica poziva učenike.

Učenici su na hodniku. Upravo idu na čas

matematike, ali nerado.

Da je barem opet neka zamjena ili da neko može nas

da zamijeni...

Ulazite više!

Hajde ti prvi!

Ionako nijeste u stanju ništa naučiti, a sad još i kasnite!

Da vidimo, što smo posljednji put radili?

Trpjeli smo uvrede...

Peđa, ponovi što smo

radili prošlog časa?!

Peđa? Možda ima još

neki Peđa?

Nijesam bio na prošlom času. Bio sam

bolestan.

Neću, onda će mene napasti.

31

Nijesi bio, a nijesi mogao nikoga ni da pitaš?! Imaš

li ti mobilni?Mobilni ti služi samo za

gluposti!

Da vidimo što ste naučili. Ivana, izađi

pred tablu.

Ne zna, plavuša to ni ne može da zna!

Ah, znam! To je devedeset i pet!

Ajde, izvukla si se, mada ovo rješavaju

pametni osmogodišnjaci...

A što je sad, krdo jedno?! Sad ste brzi kad treba

izaći...

Današnje generacije su razmažene, svašta im je na raspolaganju: telefoni,

kompjuteri... U moje vrijeme ničega nije bilo. Zato, umjesto da ste pametniji, sve

ste gluplji!

Ivana pokušava riješiti zadatak, ali je negdje zastala.

32

Za kaznu ćete dobiti još dvije stranice

domaćeg.

Previše je to samo za nekog k’o što si ti...

Jel’ još neko misli da je previše?!

...

To je previše do sjutra...

Kraj je kad ja to kažem!

Pred nastavnicom Zoricom djeca ćute.

... djeca ćutke prolaze hodnikom.

Prvi je progovorio Marko.

Ja ovo više ne mogu da podnesem!

Ona je skroz luda.

Takvim ljudima treba staviti do

znanja da su nepodnošljivi!

A da mi njoj zadamo jedan

zadatak?

Prvo moramo naći gdje je parkirala auto.

I da pogodim, onda ćemo joj

napisati zadatak na limenoj

ploči?

33

Luka, nijesmo čuli tvoj glas?

Hm...

Nijeste, jer mislim da to baš i nije neka pametna ideja.

Imaš li bolji prijedlog? Da je lijepo zamolimo da

prestane biti vještica?!

Znam! Vaš prijedlog je zapravo odličan, ali pričekajte

samo malo, da uradim još nešto.

Napokon da smo i Luku nagovorili da učestvuje u nekoj

tajnoj akciji!

Valjda će Luka sad prestati da

smara s pametnim rješenjima...

Luka zna da ima malo vremena da odgovori prijatelje od osvetničkog plana.

Luka je otišao u nepoznatom smjeru.

34

Dobar dan, razredna. Htio bih da popričam sa Vama,

hitno je!

Znate da imamo problem s nastavnicom

Zoricom? Opet se ponavlja?

Smislili smo jedan plan...

I tako će ona valjda shvatiti što smo

spremni da uradimo...

Voljela bih da nije došlo do toga, ali, ako je to jedini način, nek’

bude tako.

Odlično, da čujem!

Pa, nikada nije ni prestalo.

Dobar dan, Luka. O čemu se radi?

Luka kuca na vrata odjeljenskog starješine Jelene...

Nastavnica Jelena je neugodno iznenađena...

...ali je pustila

Luku da iznese

plan do kraja.

Luka izlazi zadovoljan iz kabineta. Dobio je podršku...

35

Da je nazovem ili...

poruka poslata

Možda je došla pješke.

Samo ti zvoni, ja se neću javiti.

Nemam sreće...

Evo ga!

Hej, Zorice!

Ne javlja se... Pokušaću da je

nađem.

Gdje ga pronaći?

Opet me zove ona naporna Jelena! Sigurno

su me opet tužakali!Luka je otišao, a nastavnica je ostala sama u tišini.

Nastavnica Zorica čuje mobilni, ali se ne želi javiti.

36

Znaš, nešto sam

čula od učenika.

Nije istina, to su mali lažljivci!

Misliš da ti neće oštetiti

auto?

Čula sam da su ljuti na tebe.

Pa reci više!

Pokazaću im ja!

Evo je!

Jesi l’ došla pješke? Čula sam da će ti danas oštetiti

auto.

Molim? A ti im pomažeš tako

što me zadržavaš!

Ne bih sad o tome, htjela sam da ti kažem ono što mi

se činilo hitno.Ljuti na mene?! To je gomila razmaženih

lijenština!

Molim?

Učenici su se sakrili iza grma.

37

Što li su uradili ti mali zlikovci?!

Ko je to? Što ste mi napravili?

Da, ali ne onako kako bismo mi to željeli. Stalno ste grubi prema nama...

Ma nijeste vi uopšte loši... U ovoj

„matematici“ sam očigledno ja pogriješila.

Predlažem da na sljedećem času ja nešto naučim od vas. Vi ćete pričati, a ja slušati. Da

pozovemo i nastavnicu Jelenu?

Htjeli smo da Vam pokažemo da mi nijesmo

onoliko loši koliko Vi to mislite...

Znači li to da ne moramo da radimo one dvije stranice

domaćeg?

Peđa, ne pretjeruj... Radićemo ga sjutra,

svi zajedno!

Kako ništa?! Šta tu radite?

Pa stalno ste mi u centru pažnje.

Ništa loše. Htjeli smo samo da Vam privučemo pažnju.

Ništa!

Gdje je lom?

38

Baš sam uzbuđen što su i nas pozvali.

Dobro došli, naši dragi đaci. Slobodno sjedite.

Tu smo da se dogovorimo o priredbi za Dan škole.

U duhu savremenih tendencija učeničke participacije u školskim programima, postarao

sam se da predstavnici učenika prisustvuju ovom sastanku.

Predlažem da oni budu glavni kreatori priredbe!

Prvo dajem riječ vama, dragi učenici. Da čujemo kako

ste to zamislili.

Nama je veoma drago što ste nas pozvali da učestvujemo

u pripremi priredbe.

Likovna i dramska grupa su se udružile da naprave

predstavu, jednu basnu, sa kostimima.

Ja ću vam ukratko

predstaviti naše ideje.

Predstava će trajati pola

sata.

Dobar dan.

Da, zamisli, imamo

priliku da napravimo

školsku priredbu.

Moramo dobro da

predstavimo naše ideje.

U školi se sprema sastanak...

Svi su sada za stolom i sastanak je počeo.

...tema je školska priredba.

39

Radi se o ...

Odlično, super ideja!

Mislim da smo svi za. Samo bih da dodam kako bi predstava trebalo da

bude u školskom...

Bitno je predstaviti školu...

Iznijećemo detaljne statističke podatke...

Visina, težina i prosječne ocjene...

A spremili smo i izbor epskih narodnih

pjesama...

Moramo da im kažemo za park i trajanje. Luka,

želite li još nešto da nam kažete?

Da, naša predstava traži posebnu scenografiju i

zato...

Odlično! Napravite to

kako mislite da je najbolje jer ova je

priredba prvenstveno

vaša!

Ma vi ćete to sve odlično odraditi. Dajemo vam

deset minuta.

Za šta?! Za upadanje

u riječ?!

40

Kako ćemo se uklopiti kad nijesmo uspjeli ni da

im objasnimo?!

A da ipak pokušamo da im objasnimo još jednom?!

Znaš šta? Da preuzmemo stvar u svoje ruke?!

Slažem se.

Već imam neke ideje!

Da, slažem se.

Dogovor je bio da mi osmislimo

priredbu.

To ćemo i da uradimo...

Znači, vi biste mogli da

stavite te podatke na internet?

Treba da smislimo neki uvod.

Naravno, do večeras će biti gotovo.

Prijatelji od nas puno očekuju. Izabrali su nas da se izborimo za

zanimljivu priredbu. Već su se razišli,

a ionako bi nas samo potapšali

po ramenima...

Sigurno su čitali naše misli!

A i rekli su da se sve slažu!

Sastanak se završio, ali Luka i Mirela su zbunjeni.

U informatičkoj učionici.

U učionici dramske grupe, Luka je ukratko opisao problem.

41

Ako je neko tvrdoglav kao

magarac...Tako je! Trebaće nam i

kostim magarca.

Pa, može po Peđinim!

Mislim da bi trebalo da se posavjetujemo s

razrednom.

Da, obavezno.

Peđa magarac? Odlična ideja!

Uđite...

Hm, dobro da ste došli do mene...

Ideja je odlična, ali moramo da mislimo

i na bezbjednost.Vidimo se sjutra.

Priredba će biti više nego zanimljiva!

Vi ste! Kako je prošlo na

sastanku?

Po čijim mjerama da ga skrojimo?

Plan se ubrzano sprovodi. Luka i Mirela su sad u učionici likovne umjetnosti.

Još je ostala da se obavi samo jedna stvar.

Nastavnica Jelena priprema nove lekcije.

Mirela i Luka su ukratko ispričali što se dogodilo. Nastavnica Jelena je obećala pomoć.

42

Dragi učenici, cijenjeni posjetioci i

nastavnici...

...i na tu smo saradnju veoma ponosni... Dobri su.

Baš su spretni!

U našoj školi poštujemo međunarodni standard

participacije djece u odlukama u vezi s njihovim školovanjem...

I ova priredba je rezultat dobre saradnje učenika i nastavnika...

Da ste sarađivali, ne bismo vas sad

iznenađivali!

Osvanuo je prekrasan dan... Učenici i brojni posjetioci ulaze u školu.

... a to je preduslov za ostvarenje dječjeg plana.

Razgledaju likovne radove učenika...

Na početku priredbe, direktor pozdravlja prisutne.

Dok direktorov govor traje, nastavnica Jelena gleda kroz prozor.

...a glavni razlog je priredba povodom Dana škole.

43

A iza pozornice, Mirela i Peđa se pripremaju za nastup.

Kostimi su vam odlični! Gdje su

ostali?

Mudra lijo, nešto spremaš?!

Hajde, sad nastupate!

Sam sam došao na predstavu. Znate li gdje

su ostali glumci? Eh, tu si! Tražimo te.

Što radiš ovdje?Glumim!

I ja vas!

Molim da pozdravite dječju glumačku grupu.

Mi prvi izlazimo...

...a onda je red na izlazak. Ha-ha-ha!

Na pozornici se pojavio samo magarac. Obraća se publici.

44

Imaš samostalan nastup?

Draga publiko, želite li i vi na predstavu?

Djeco, kako smo vježbali izlaženje iz

škole u slučaju vanrednih situacija?

Dragi gosti, molim vas da slijedite naše

učenike, da bismo svi bez gužve izašli iz škole.

Zar si sjedio na ušima

dok smo se svi

dogovarali?

Pa... rekao sam da se slažem...

E, pa onda si se složio da se predstava održi u školskom parku.

Hajdemo!

U parku? Pa zašto nam nijesu rekli?!

Kako misliš samostalan?

Dogovorili smo se da svi zajedno

nastupamo?!

Glumci su otišli, a na pozornicu je izašla nastavnica Jelena.

45

Priredba je počela... Peđa improvizuje skeč. Predstava se nastavlja...

Kladim se da znam gdje ima meda!

Ja znam ko zna, a reći ću i tebi.

Priznajem da mi odrasli moramo vas djecu mnogo više

da slušamo...

Dokazali ste da ste i kreativni i sposobni za organizaciju.

Hvala vam!

Želite li sada da čujete statističke

podatke?OK, OK, sve što vas zanima možete da nađete na internet stranici naše škole:

www.superskola.com!

Hvala Vama što ste nam dali

šansu...

Hvala! Hvala!

Čekajte, što nijeste rekli da ste baš u ovom

parku?!

...a deset predviđenih minuta je odavno prošlo.

Publika je oduševljena.

Mladi glumci odlično rade svoj posao.

Na kraju, svi glumci izlaze na pozornicu.

Publika je oduševljena i glumci su ispraćeni ovacijama! Na pozornicu je spontano izašao i direktor škole.

NEEEEE!!!

46

47

48

Projekat su podržali Ambasada Švajcarske u Beogradu i UNICEF Crna Gora

49

CIP - Каталогизација у публикацијиНационална библиотека Црне Горе, Цетиње

ISBN 978-9940-642-03-7 (Akcija za ljudska prava)COBISS.CG-ID 23452432