VISOKO GOSPODARSKO UČILIŠTE KRIŽEVCI

Značenje kolovrata u Međimurju

Dalibor Čakija

Na području Međimurskog kraja postojala je su mnoga tekstilna rukotvorstva.Sama riječ rukotvorstvo asocira nas na umijeće kojim se većina odjevnih predmeta za obitelj proizvodila kod kuće.Jedan od izuma za proizvodnju odjevnih predmeta bio je kolovrat.

Slika 1.KolovratStar preko 100 godinaSlikan 29.10.2007

Kolovrat je bio mehanizirana naprava te najvažniji alat za predenje lana i konoplje.Poznato nam je da se upotrebljavao još u 16 st. a u Međimurskom kraju udomaćen je tek u 20 st. Glavni materijal od kojeg je bio načinjen je drvo.Sastojao se od dva tokarena stupića koja su držala dva kotača, a sistem prijenosa pogona bio je na nožni pogon.Tekstilno rukotvorstvo na Međimurskom području bilo je jedinstveno i prepoznatljivo za stanovništvo ovog područja.Proizvodnja lanenog i konopljinog vlakna, kao i ostalih tekstilnih vlakana bio je ženski posao. Tkanje je pak bio posao kojeg su uz žene obavljali i muškarci.Konopljino platno koristilo se za izradu muške i ženske radne odjeće.Fino se laneno platno najviše koristilo za izradu svečane i tradicijske odjeće, narodnih nošnji i nekih igračaka za djecu.Osim za izradu odjeće konopljino se i laneno platno koristilo i za izradu plahti, stolnjaka i jastučnica

Slika 2. Slika 3.

Ručnici načinjeni od lanenog i konopljinog platna Stari preko 90 godina Slikano 29.10.2007.godine

Obrada konoplje i lana do vlakna, na putu do izrade gotovog platna bio je dugotrajan posao. Lan i konoplja su uzgajale sve Međimurske obitelji, a posebno one koje su imale djevojke za udaju. Birao se slog ili dva obradive zemlje za sijanje lana i konoplje, što nije mogao i znao svatko.U međimurskome kraju običaj je bio da lan i konoplju siju žene obučene u čistu bijelu odjeću. Sijalo se iz bijelog stolnjaka da bi se od tog sjemena dobilo bijelo i lijepo platno. U Međimurskome kraju sijale su se dvije vrste lana.Jesenski lan sijao se u jesen koji je izrastao dosta visoko i davao platno slabije kvalitete te proljetni lan koji se sijao u proljeće.Proljetni lan bio je niži od jesenskog i davao manje platna, ali bolje kvalitete.Od tog je lana platno imalo bolji sjaj i finoću te su ga žene od milja nazivale lanen svilac. Danas u sferi modernog života, polako blijede sjećanja na te poslove, no ipak u sjećanjima još uvijek stanuju uspomene koje obavijaju srce toplinom pri spomenu kako je to nekad bilo u Međimurskome kraju.