Vitomir Belaj - Postati Kršćaninom Kao Proces

Stud. ethnol. Croat., vol. 21, str. 9-25, Zagreb, 2009.Vitomir Belaj: Postati kraninom kao proces. Uvodno izlaganje odrano na Sveuilitu u Zadru...

9

VITOMIR BELAJFilozofski fakultet Sveuilita u ZagrebuOdsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju10000 Zagreb, Ivana Luia 3

UDK [398.3:299.18(=16)]:28Izvorni znanstveni rad

Original scientific paperPrihvaeno: 2. 7. 2009.

POSTATI KRANINOM KAO PROCESUVODNO IZLAGANJE ODRANO NA SVEUILITU U ZADRU,

NA POETKU ZNANSTVENOGA SKUPAPAG U PRASKOZORJE HRVATSKOGA KRANSTVA

(ZADAR PAG, 26. 28. 9. 2008.)

Pokrtavanje se tumai kao viestoljetni proces, a ne kao jednokratni obredni in. Da bi se razumio taj proces, treba poznavati sustav poganskoga vjerovanja koje je kranstvo namjeravalo potisnuti. Polazei od najnovijih otkria (od 1996. dalje, Pleterski i Belaj), prikazuje se dolazak poganskih Slavena, unoenje vlastitih bogova i mitskih kazivanja u novozaposjednuti prostor i njegovo posveivanje. Prostor se posveivao smjetanjem glavnih boanstava na tri toke u tono odreenim suodnosima, oponaajui time mitsku dramu o ustrojstvu svijeta (mit se upisao u krajolik). Nakon pokrtavanja grade se na poganskim svetim tokama crkve koje se i dalje usmjeravaju na poganske objekte, odravajui kontinuitet svete poganske prostorne strukture.

Kljune rijei: pokrtavanje, kristijanizacija, Slaveni, usvajanje prostora

POSTATI KRANINOM...

Ovdje ne e biti rijei o tome kako biti kranin, o kvaliteti kranskoga ivota. O tome neka govore pozvaniji. U sreditu panje bit e samo "trenutak" u kojem je jedna skupina ljudi, zajednica koja e oblikovati hrvatski narod, prihvatila kransku misao. Dakle, ne "biti kranin", nego


10

"postati kraninom". No odmah na poetku moram podsjetiti na neto to je i inae dobro poznato. ovjek pojedinac, a pogotovo ne cijeli "narod", ne postaje kraninom u jednom trenutku, nego je to dugotrajan proces uenja i prilagoavanja cijeloga naina ivota novome svjetonazoru. Pokrtavanje, tj. in to ga izvodi sveenik "kropljenjem" blagoslovljenom vodicom (polijevanjem, uranjanjem), injenjem znaka kria i izgovaranjem ustaljene formule u ime Boga Oca, Sina i Duha Svetoga, jest jednokratan in. Prije toga pojedinac nije, a nakon jest kranin. Ali to ni izdaleka ne znai da je taj in doista morao preobraziti ovjeka. Preobrazba, kranskom terminologijom izraena kao obraenje, jest osim u rijetkim sluajevima (Pavao iz Tarsa) proces koji traje dulje vrijeme. tovie, to je proces koji traje cijeli ivot.

Neven Budak je, raspravljajui o onome to obino zovemo "pokrtavanje Hrvata", naglasio jasnu razliku izmeu jednokratnoga obrednog ina, pokrtavanja, i procesa usvajanja, kristijanizacije, "pokranjivanja". Nakon to je bio krten, poganin nije nuno i obraen. Danas to u veini kranskih zajednica koje krste malu djecu nije ni mogue. Obraenje znai, kako je to rekao Pavao, "odjenuti novoga ovjeka" (deponere vos secundum ... veterem hominem ... et induite novum hominem..., izvorno: , Ef 4,22).

Predmetom ovoga izlaganja ne e, dakle, biti znanstveni problem: kako su nai jezini predci postali kranima, nego kako su to oni postajali. Osim toga, suzit u pogled samo na jedan uski isjeak toga procesa.

Treba se podsjetiti na jo jedno pitanje: zato su ljudi postajali kranima? Poticaji su bili razliiti. U apostolsko je doba jedini poticaj bio vjera. To je bilo razdoblje kada su krani bili idovima sablazan, poganima ludost... (1 Kor 1, 23). A na to su slijedila proganjanja sve do Milanskoga edikta godine 313. U ondanjim uvjetima je, doista, ustrajanje na kranstvu moralo nekranima izgledati kao ludost. Nakon Milanskoga edikta se pak poloaj kran bitno promijenio. Carska obitelj priklonila se kranstvu i mnogi su ju u tome slijedili iz puke slubouljudnosti, oekujui drutveni i materijalni probitak. Nakon to je kranstvo potkraj IV. stoljea postalo dravnom religijom, progonjeni postaju progoniteljima. Formalno pokrtavanje (a ne obraenje) omoguuje ulazak u dravne slube, jedino seljaci, lat. pagani, ostaju nekrani (>"pogani"). Ali to je imalo dobar razlog. Naime, dok je zadatak kranske religije spasiti grjenika da bi mogao sudjelovati u ivotu buduega vijeka,


11

funkcija poganske religije bila je mnogo prizemnija: obredima osigurati opstojnost na ovome svijetu. A oba su zadatka egzistencijalna. U oima seljaka, poganstvo i kranstvo bijahu komplementarni, a ne konkurentni sustavi.

Slaveni dolaze na jug od VI. do VIII. st. kao barbari i pogani i odmah dolaze u doticaj s kranima (zatjeu pokrtene starosjedioce) pa uskoro zapoinje proces kristijanizacije (postupnoga prihvaanja kranskoga nauka). No sve dok slavenski voe nisu prihvatili kranstvo, motivacija je morala biti slaba.

Papa Grgur I. "Veliki" objanjavao je u jednom pismu god. 601. biskupu Augustinu od Canterburyja na koji nain treba "pokrtavati" pogane u Britaniji:

... uidelicet, quia fana idolorum destrui in eadem gente minime debeant; sed ipsa, quae in eis sunt, idola destruantur; aqua benedicta fiat, in eisdem fanis aspergatur, altaria construantur, reliquiae ponantur. Quia, si fana eadem bene constructa sunt, necesse est, ut a cultu daemonum in obsequio ueri Dei debeant commutari; ut dum gens ipsa eadem fana sua non uidet destrui, de corde errorem deponat, et Deum uerum cognoscens ac adorans, ad loca, quae consueuit, familiarius concurrat. Et quia boues solent in sacrificio daemonum multos occidere, debet eis etiam hac de re aliqua sollemnitas immutari; ut die dedicationis, uel natalicii sanctorum martyrum, quorum illic reliquiae ponuntur, tabernacula sibi circa easdem ecclesias, quae ex fanis commutatae sunt, de ramis arborum faciant, et religiosis conuiuiis sollemnitatem celebrent; nec diabolo iam animalia immolent, et ad laudem Dei in esu suo animalia occidant, et donatori omnium de satietate sua gratias referant... 1

1 " hramove idola [poganskih bogova] kod toga naroda ne treba unititi, nego treba unititi idole u njima, blagosloviti vodu i njome pokropiti reene hramove, podii oltare i postaviti relikvije. Jer, ako su hramovi dobro izgraeni, oni e po naravi stvari promijeniti tovanje demon u slubu istinitoga Boga; da bi narod, vidjevi da njihovi hramovi nisu razrueni, uklonio zablude iz svojih srdaca te, prepoznajui i tujui istinitoga Boga, njemu se s vremenom, prema navici, utjecao. I jer su se navikli za rtve demonima klati mnoga goveda, potrebno je to promijeniti u bilo kakvu sveanost, kao to je dan posveenja ili roendan svetih muenika ije su relikvije ovdje smjetene, neka si naprave kolibu od granja drvea kraj tih crkava koje su preureene iz hramova i neka zduno proslave gozbenu sveanost te odsada ne rtvuju ivotinje avlu, nego neka na slavu Boju u svojoj gladi ivotinje kolju i Darovatelju svega za sitost svoju hvalu daju" (Beda Venerabilis: Historiam ecclesiasticam gentis Anglorum, I, 30)


12

Taj su naputak najvjerojatnije slijedili i drugdje na misijskim zadatcima. No dok je pokrtavanje kneza i njegove svite bilo pitanje trenutka (i njihova oportunizma), irenje kranskoga nauka u puku trajalo je stoljeima.

Taj je proces lijepo vidljiv iz istonoslavenskih pisanih izvora. U Kyivskom ljetopisu opisano je uz godinu 980. kako je knez Vladimir (vladao je od 980. do 1015.), hotjevi uskladiti svoju barbarsku, jo pretfeudalnu plemensku dravu sa zapadnim svijetom, pokuao preustrojiti pogansko bogotovlje po uzoru na kransku Crkvu:

oo b : p, p .2

No uskoro je uvidio da je raunica bila pogrjena i da ga Zapad i dalje ne uvaava pa se 988. pokrstio i odmah u Kyivu

... b , b , a...3

"Pokrstili" su istodobno i narod, ali jo u XIV. st. tue se sveenici da su Rusi jo uvijek dvojevjerci.

O "pokrtavanju" Hrvata kao obrednom inu nita ne znamo, pa niti datum. Slaveni su doli u doticaj s kranstvom praktiki od trenutka doseljavanja (nije iskljueno da su i ranije imali dodira s arijanizmom), ali prema izvorima moe se posredno zakljuiti da voe prihvaaju kranstvo tijekom VIII. st., a sustavna kristijanizacija traje od IX. st. dalje. Slaveni su u Istri sigurno pogani godine 804., a u Paganiji i potkraj X. st. Stanje dvovjerstva, kakvo je bilo u Rusiji, trajalo je i kod Hrvata jo stoljeima, a ulomci obreda i mitova sauvani su do danas u hrvatskom folkloru. Tvrdnja o trinaest stoljea kranstva u Hrvata romantina je i pobona slika koja ne odgovara stvarnosti.

2 ("I poe kneiti Vladimir sam u Kyivu i postavi kumire na hum izvan dvora s trijemom: Peruna drvena a glava mu srebrna a brk zlatan, i Hrsa, Daboga, i Striboga, i Simargla i Moko.") 3 ("... naredi kumire isprevrtati, ove isjei, druge ognju predati...")


13

Postaje jasno da je za razumijevanje kristijanizacije kao viestoljetnoga procesa u kojem nuno mora doi do interakcije poganskoga s kranskim bitno uoiti vanost poznavanja slavenskoga poganskog suptstratnog sustava.

Ovom u se prigodom posluiti najnovijim otkriima s podruja praslavenskoga poganskog svjetonazora4. Nakon podatcima krtih ranih stoljea, nakon bujno matovita baroknoga i romantiarskoga "rekonstruiranja" stare slavenske religije i bajoslovlja u kojem su izrasli kojekakvi nebrojeni "izvorni slavenski bogovi", nakon poraavajue trijezna Jagieva interventa s pozitivistikoga motrita iza kojega je ostalo tek nekoliko sigurnih imena te nakon uzaludnih pokuaja smjetanja te mitologije na evolucionistiku Prokrustovu postelju (pomou zavodljive, a naopake opreke jednostavnijerazvijenije), tek je pred etrdesetak godina uspio ruskim filolozima (indoeuropeistima) Vjaeslavu Vsevolodoviu Ivanovu i Vladimiru Nikolajeviu Toporovu provjerljiv prodor u dubine praslavenske duhovne kulture. Uinili su to poto im je uspjelo otkriti elemente strukture svetoga kazivanja, to je omoguilo pouzdano ukljuivanje izuzetno bogate slavenske folklorne grae, prikupljene u posljednja dva stoljea, u meritornu raspravu o bogovima.

Jo je, dodue, pred osamdesetak godina strukturu u tragovima drevnih mitova otkrio Jan Peisker (u lancima od 1926. do 1931.). Uoio je da u ekoj ima gora i stijena s vjerojatno sakralnim praslavenskim nazivima, smjetenih po jedna lijevo i desno od neke rijeke. S lijeve je strane (gledajui nizvodno) gorski vrh ije ime asocira na Svaroga, Sunce, Svantevida, nebo, bijelo, bijeloga konja/kobilu, a s desne5 neto nia stijena koja svojim imenom podsjea na Vraga, strah, tamu, pakao, crno, vranca. Trei element te strukture

4 Vie o tome u mojoj knjizi Hod kroz godinu. Pokuaj rekonstrukcije prahrvatskoga mitskog svjetonazora (Zagreb 2007.), s obilnom navedbom izvor i opirnom argumentacijom. Posebice upuujem na poglavlje Mit u prostoru (416454). Vidi i moj rad na engleskome iz 2008.5 Peisker je na rijeke gledao naopako, kolniki (opis prati rijeku od izvora nizvodno prema uu), dok narod gleda na rijeku uzvodno. Gleda onamo odakle mu prijete poplava ili sua. Sve rijeke ili rjeice u slavenskom svijetu, a koje se zovu Desne, lijevi su pritoci veih rijeka: Desna je lijevi pritok Vrbasa, jo blizu izvora; Desn je lijevi pritok rjeice Louin kraj Litomyla; jedna je lijevi pritok Buga kod Vinice, a druga je veliki pritok Dnipra kod Kyiva.


14

je voda, no njoj nije posvetio posebnu panju. Evo jedan primjer iz june eke, s neko jezino mijeana podruja (Peisker 1926/27:169):

Nakon to ga je Josef Marquardt upozorio na takav raspored oronima negdje u istonome Iranu:

Peisker je ovu pravilnost u toponimiji interpretirao kao trag svetitima stare iranske zoroastrijske dualistike religije u kojoj bi na lijevoj strani rijeke tovali dobroga, bijeloga boga, boga svjetla, Ahura Mazdu, a na desnoj zloga, crnoga boga, boga tame, Devu6. Tijekom pokrtavanja Zloga bi boga Slaveni izjednaili sa Sotonom, a na mjesta bivih svetita postavili crkve posveene kranskim svecima. Na lijevu, svijetlu stranu postavili bi, na primjer, crkvu sv. Vida (po asocijaciji oinji vid svjetlost), a na desnu sv. Jurja ili sv. Mihovila koji su ubili zmiju ili zmaja, simbol Zloga.

6 O iranskom dualizmu u praslavenskoj religiji pisali su ve i ranije Pavel Jozef afak (Geschichte der slawischen Sprache und Literatur nach allen Mundarten, Peta 1826.), pa J. I. Hanu 1842., J. Jireek 1863., J. J. Golubinskij 1880.


15

U nas je tu zamisao prihvatio Ivo Pilar (1931). No kako se uobrzo pokazalo da tu ne moe biti govora o nekakvom dualizmu manihejskoga tipa (u slavenskom mu folkloru nema traga), cijelu je zamisao, zajedno s uoenom prostornom strukturom, kritika znanost odbacila.

Ivanov i Toporov su, utvrujui u ezdesetim godinama strukturu odnosa PerunVolos/Veles, utvrdili da je Perunu u mitu mjesto gore, na gori (ma to gora Praslavenima znaila), a Velesu dolje, uz vodu, te podsjetili da je tako bilo i ostvareno u Vladimirovu Kyivu, gdje je Perunov kip stajao gore, na b , "na breuljku izvan dvora s trijemom", a Volosov dolje, u Podolu uz rjeicu Poajnu, pritoku Dnipra. Kada je ruio kipove, knez, kako svjedoi ivotopis sv. Vladimira iz XI. st., , () , b b b ("Volosa idola, to ga zvahu bogom stoke, zapovijedi u Poajnu rijeku baciti").

Radoslav Katii uoio je vie takvih "pozornica"7 na hrvatskome prostoru. Rije je o uzvisinama (vrhovima) sa znakovitim imenima poput Perun, Perunsko, Vidova gora, Gora i lokalitetima u podnoju, uz vodu, kao to su Dol, Veles, Volosko. Izmeu njih esto lei Dubrava (hrastova uma), Dubac, to oznauje mjesto sukoba (Katii 1997).

To vie nisu Peiskerova statika dualistika svetita bogova tame i svjetla, nego poprite estoke bitke o kojoj se pripovijeda u mitu. Boj je to izmeu Reda i Nereda o kojem ovisi opstojnost ovjeanstva, ali ovjeanstvo ne ovisi toliko o pobjedi reda, koliko o vjeno se ponavljajuoj dinamikoj napetosti izmeu gore i dolje. Nema tu etike opreke dobrozlo. Bez te napetosti nema stalne izmjene godinjih doba. O Peiskerovim dualistikim bogovima predaja mukom uti, a o sukobu izmeu Gromovnika i Zmije postoji obilno, teko pregledno folklorno gradivo. Prirodni krajobraz nam se ovdje oituje kao edukativna videorama na kojoj su sveenici upuivali vjernike u najbitnije vjerske istine. No to je moglo biti i pravo svetite, mjesto kamo je narod odlazio (u procesijama?) i gdje su se izvodili obredi i obnavljala svetost Kozmosa. Na mjestima gdje su se okupljali vjernici, mogu se oekivati i tragovi nekakve graevne strukture ili bar obiljeja koja bi se, uz dobru sreu, moglo otkriti arheolokim istraivanjima.

7 Peisker u ekom tekstu: jevit.


16

Ovom je prigodom zgodno, prije odlaska na Pag, podsjetiti da je ve Pilar mislio kako je kod Paga naao "svetite" posve u Peiskerovu dualistikom smislu (1931):

te da je i Katii uoio slinu situaciju na Pagu, ali ju je protumaio po uzoru na Ivanova i Toporova kao trag boanskoga boja u toponimiji i u prostornom odnosu: vrh Sv. Vid uma Dubrava more.

Novu kvalitetu unio je u raspravu o strukturama u prostroru ljubljanski arheolog Andrej Pleterski (1996). Uoio je da trolane strukture ponekad u pokrajini ine geometrijski lik stalnih znaajki. To je trokut to ga ine tri toke koje se mogu poistovjetiti s trima vrhovnim boanstvima (Perun, Veles, Moko). Prepoznajemo ih prema toponimima, znaajkama, predaji. Stranice trokuta izmeu tih toaka predstavljaju pak odnose izmeu boanstava koji su nam poznati iz rekonstruiranih mitskih fragmenata.

Ti su mitski fragmenti pokazali da praslavenski "panteon" tvore tri vrhovna boanstva (u dubokoj starini, ini mi se, dva brata i sestra, spojeni u ljubavni trokut) Perun, Veles i Moko. Sjeanje na vrhovnoga boga stvoritelja, praindoeuropskoga Oca Nebeskoga Svjetla (Di

eus Pter)

sauvano, primjerice, u baltikom folkloru (Dievs), kod Slavena je izblijedjelo do neprepoznatljivosti pa je njegovu ulogu gore na Nebu preuzeo gospodar groma Perun. Veles je njegov zmijoliki suparnik, dolje u vodi, preko vode, on je gospodar Podzemlja, zemlje umrlih. Dok je Perun estok i nagao u reagiranju, Veles pomalo podmuklo izaziva Peruna, prisvajajui njegovo mjesto, njegovu enu, sina, a sukobljuju se i oko vode, blaga (stoke, zlata). Moko (bit e da to nije njezino izvorno ime, nego epitet njezina aspekta


17

povezana s vlagom, dolje) je pak u svojem nebeskom aspektu (gore, suho, vrue) u baltoslavenskoj predaji identificirana sa Suncem, a njezina sudbina odraava prividno sunevo kretanje i u danu i kroz godinu. Perun je bog stvaralakoga reda, a Veles u taj sveti red unosi nered. Gromovnik uspijeva svojim orujem ubiti Zmaja, no taj e se oporaviti i idue godine ponovno zapodjenuti svau.

Trokut to ga je uoio Pleterski ima neke lako prepoznatljive i teko nasumice ponovljive znaajke. Crta izmeu Peruna i Velesa u pravilu je dulja od stranica izmeu mukih bogova i Moko, a odnos meu duljim stranicama moe se izraziti brojkama kao 1:2 (2 = 1,4142135...). Odnos izmeu tih toaka, pa time i oblik trokuta, predstavlja odnose to vladaju izmeu spomenutih boanstava, svedene na plonu ravninu kvadrata.

Druga je bitna znaajka otar kut koji ima 23 (od 22 do 25). Taj kut odgovara razlici visina suneve prividne putanje za ekvinocija i oba solsticija, koja u naim krajevima iznosi oko 2327'. Nebeska i zemaljska muka boanstva (Perun i Veles) time su simboliki povezana s ljetnim odnosno zimskim suncostajem, a ensko (Moko), koje ih povezuje, s ravnodnevnicom. Perunova i Mokoina toka su, u pravilu, s jedne strane vode (rijeke, mora) kao granice to dijeli svijet ivih od svijeta mrtvih, a Velesova s druge. Pleterski je odmah 1986. pretpostavio da je "svaka upravna jedinica neko ... imala takvu trojicu", pri emu je imao na umu pretfeudalne slavenske upe kao teritorijalne jedinice. Evo te trojice utkane u svoje meuodnose:


18

Do sada sam, uz pomo suradnika, na hrvatskome podruju utvrdio osam takvih upnih, politikih trokuta kojima su tragovi pronaeni u karakteristinim toponimima i u suodnosu pojedinih toaka. Okriveno je dosad i nekoliko manjih trokuta (est sigurnih, a jo tri mogua) koji se odnose na vegetacijski mit. Veliki su trokuti otkriveni uz Rijeki zaljev, na Pagu, na Peljecu, kod Varea u srednjoj Bosni, kod Ivanca, Dugoga Sela, na zapadnom Papuku i kod Zagreba.

Dok su matematiki odnosi (veliina jednoga kuta i odnos 1:2) prilino precizno odmjereni, kod nekih od uoenih velikih trokuta primjetna je razlika u smjetaju pojedinih toaka:

- kut od oko 23 () gotovo je uvijek kod Perunove toke (izuzetak je trokut na zapadnom Papuku, gdje je kod Mokoine toke),

- stranice koje se odnose kao 1:2 preteno su krakovi kuta ; izuzetci su kod Ivanca (krakovi kuta ) i, opet, na zapadnom Papuku (krakovi kuta koji ima 12320'),

- najdua stranica velikoga trokuta gotovo uvijek spaja Peruna i Velesa i naglaava njihovu sueljenost; izuzetak su trokuti na Pagu i zapadnom Papuku (najdua je stranica PerunMoko).

Za sada se te nedosljednosti u inae jasno odreenim odnosima ne mogu objasniti.

PROCES ZAPOSJEDANJA NOVE DOMOVINE...

Ne postoji, naalost, nikakav opis slavenskoga zaposjedanja novih podruja kao procesa. Moemo, barem zasad, samo domiljati kako je taj postupak tekao. Kada su slavenske skupine tijekom tzv. seobe naroda prodirale na nova podruja, morale su imati pred sobom dva susljedna zadatka. Prvi je bio osvojiti zemljite orujem, a drugi uiniti tu zemlju nastanjivom. Prvi je zadatak bio bez sumnje u veini sluajeva teak i opasan, valjalo je slomiti otpor domorodaca i prisiliti ih da priznaju vrhovnu vlast slavenskih doljaka. No time posao nipoto nije bio zavren. Svako pleme imalo je svoj teritorij, tim teritorijem vladali su njegovi bogovi koji su odreivali pravila ponaanja i sankcije za njihovo krenje. Ali osvojivi maem neko zemljite, Slaveni nisu podjarmili bogove starosjedilaca. A ti su im bogovi


19

bili tui, slavenski obredi nisu bili prilagoeni tim tuim bogovima pa su ostajali bez djelovanja, pravila su bila nepoznata i mogla su se i nehotice prekriti, svijet je bio nerazumljiv, opasan. Zemlja, usprkos tomu to su ju nadzirali, ipak nije bila u potpunosti njihova.

Jedini izlaz iz ovako neugodne situacije bilo je dovesti u osvojeno podruje vlastite bogove, one koje su tovali u staroj postojbini. Rjeenje je bilo jednostavno. Slavenski rec morao je obredom, u kojem je bez sumnje morao pred cjelokupnim narodom (plemenom) kazivati slavenske mitove o tome kako je Stvoritelj stvorio i uredio svijet, po-kazujui usput mjesta na kojima su se zbivali pojedini mitski dogaaji, odrediti mjesta (vrhove, stijene, mlake, vode) na kojima e odsad boraviti slavenski bogovi. Zbio se, valjda, uskoro po dolasku, ali ipak tek poto su se vojna i politika situacija ve stabilizirale, kada su doljaci ve znali da ovdje ele i mogu ostati i opstati. Taj obred bio je politiki, dravnopravni (tonije: dravnotvorni) in. A terminus post quem non za obredni postupak nostrificiranja zemlje, postupak obrednoga stvaranja nove domovine, bio je trenutak kada je vrhovna vlast u plemenu (knez, ban, upan) prihvatila kranstvo (iz uvjerenja ili oportunizma, svejedno). I kneevo prihvaanje kranstva bio je dravnopravni in. Nakon toga ovakav vjersko-politiki obred nije vie bio mogu. To je vremenski okvir u kojem se odvijao spomenuti postupak.

Od toga ina nadalje oni koji tuju novouspostavljene bogove, koji prakticiraju novouvedenu religiju postaju posjednicima posveene pokrajine. Svako pleme (a ne znamo im broja ni imena) koje je na ovaj nain posvetilo svoj teritorij, teritorij koji eli imati za domovinu, stvara tim postupkom, a da i ne sluti, mogui zametak neke budue nacije.

Ta je vremenska granica, dakako, razliito smjetena. U jezgri Hrvata to se zbivalo jo tijekom VIII. st., a u Kijevskoj Rusiji tek godine 988.

Nisu sva slavenska plemena u tome uspjela. Zdruivala su se i oblikovala vee jedinice, ali rijetko je koje bilo ono iji je zametak odredio ime i svijest o zajednitvu. U nas je to bilo pleme imenom Hrvati koje je organiziralo upu (ili nekoliko upa) negdje u zaleu Jadere. Drugi su se zametci na dananjem hrvatskom podruju ugasili.

Ovim smo razmiljanjima zacrtali okvire simbolikoga, obrednog postupka stvaranja svete veze izmeu jednoga etnosa i njegova teritorija


20

na jedan obredni in, moda i na jedan jedini dan. Na umu mi je obred koji je stajao na poetku viestoljetnoga etnogenetikog procesa i na kraju iznjedrio jedan konkretni narod, dananji hrvatski. Zacrtani su i obrisi zbivanja toga dana, utvreni sadraji tekstova koji su tom prigodom morali biti sveano izgovoreni. Ne znamo koji je to bio dan, niti koja godina. Ali taj je dan postojao.

OBREDNO OSIGURAVANJE UVJETA ZA IVOT...

Osim osnovnoga mita, onoga o stvaranju i ureivanju svijeta i o temeljnim odnosima izmeu osnovnih poela, rekonstruiran je i mit o rodnosti i plodnosti to ih utjelovljuju boanstva vegetacije, Perunova djeca Jarylo/Juraj i Morana/Mara: Veles je na Novu godinu odveo Gromovniku sina (Boi, Jarylo) u svoj svijet... Jarylo se na proljee, mislei da je Velesov sin, kao mladi vraa u Perunov svijet po nevjestu (svoju sestru). Svadba djece vrhovnih bogova prototip je svim ljudskim svadbama. On, premda konjolik, ujedno je i Mjesec to ukljuuje prevrtljivost, pa Maru (Sunevu kerku) vara s Danicom. Razrjeenje drame: Perun ili Marina braa ubijaju ga. Njegovim konjolikim truplom obnavlja se cijeli Kozmos i sve poinje iznova8.

I taj se mit ugraivao u prostor. No dok je za ugradnju prvoga, koji je objanjavao kako je ureen na svijet, bio nadlean vrhovni plemenski rec (njegova ugradnja bila je politiki in s klicom dravotvornosti), ovaj drugi, koji je objanjavao buenje i zamiranje vegetacije, bio je u rukama manjih, seoskih zajednica. Stoga su i ti trokuti bili znatno manji. Osim toga, prema velikima su uvijek zrcalno okrenuti.

Obino su mali trokuti povezani s velikima, a od njih se razlikuju u meuodnosu relevantnih stranica koji nikada ne iznosi 1:2 (1:1,412) nego ili oko 1:1,26 ( 2) ili 1:6. Najjasnije "pravilo" to ga se moe izvesti iz sada poznatih trokuta jest da veliki trokuti uvijek imaju odnos dviju stranica 1:2, a mali nikada nemaju odnos 1:2.

8 Jarylovu hagiografiju predstavio sam u Hodu kroz godinu, a drago mi je da mogu najaviti skori izlazak Katiieve knjige Zeleni lug (to e biti drugi dio njegove zamiljene mitoloke trilogije, prvi je Boanski boj, 2008.).


21

Meu malim trokutima lako se razlikuju dva podtipa:Bojako 1:1,26 (=32)Peruncovac 1:1,26Mrdakovica 1:1,2Lepoglava 1:1,6 (model Ivanec)Jelena 1:1,6 (model Ivanec)Zmij kamik 1:1,6

Jasno su uoljive dvije tendencije koje ne mogu biti sluajne, a jedna kao da je povezana s modelom Ivanec. Ne znam ih protumaiti. U ove dvije skupine ne moe se uvrstiti samo sjeverni mali trokut kod rnovnice s odnosom 1:1,8 pa je mogue da to i nije pravi mali trokut.

"SVETI TROKUT" KAO NAPISANI TEKST...

U toponimima i u njihovu suodnosu otkriven je znak, slikovni simbol mitske prie. U stanju smo danas iz razmjetaja i meuodnosa prepoznatih toponima proitati priu, trokutna struktura je napisana na pejza: ona je svojevrsno slikovno pismo, tonije: ideogram, pravo slavensko (i hrvatsko) pismo, starije od glagolice i irilice!

Tko poznaje ovo pismo, moi e proitati iz krajobraza mitsku priu o ustrojstvu svijeta: kako je Stvoritelj doao u situaciju u kojoj je nuna stalna borba izmeu obaju osnovnih poela, borba iz koje proizlaze sva zbivanja u svijetu u kojem ivimo i o kojoj ovise sve pojave u njemu. Taj je "tekst", pomou obrednoga pokazivanja pojedinih toaka u krajobrazu i njihova imenovanja, otisnut poput peata na zaposjednuto podruje, inei ga time naom novom zakonitom domovinom. Taj peat sve nas, koje su raznorazni vjetrovi dopuhali sa svih strana da bismo u njoj ivjeli i koji elimo ivjeti prema njezinim zakonima, legitimira kao njezine posjednike.

Tim slavenskim pismom upisan je mitski tekst u obliku trokuta u krajobraz. Oblik trokuta varira. Uz standardni oblik uoen je model Ivanec (relevantan je odnos stranica uz kut kod Velesa), a moe se govoriti i o modelu Pag (najdulja stranica spaja Peruna i Moko). To su "anomalije" koje se ponavljaju, to ne e biti sluajno. Razlika izmeu velikih i malih trokuta nije samo u njihovoj veliini, nego u odnosu dviju stranica, gdje veliki trokuti uvijek imaju 1:2, a mali nikada nemaju taj odnos, nego imaju ili 1:1,26 ili 1:6.


22

Ako te "anomalije" nisu sluajne, onda one modificiraju osnovno znaenje znaka, nude drukiju priu od osnovne. Kod malih trokuta je jasno da e pria, oslanjajui se, dodue, na osnovni mit (o boju izmeu Peruna i Velesa), kazivati o ivotu boanstava vegetacije. Moda trokut kod kojega je duljinom naglaena veza PerunMoko kazuje o tome kako Perun i njegova ena (u aspektu ive?) ive u slozi (ljeti). Smijemo li oekivati jo koji ideogram?

Smijemo i dalje razmiljati. Ako je taj trokut pismom zapisano kazivanje, moemo li u njemu otkriti neke tekstualne finese, formule, ukrase? Odgovaraju li dva tipa (modela) trokuta "standardni" i model Ivanec (ponavlja se u malim trokutima kod Lepoglave i Moenica) jezinoj praindoeuropskoj dubleti *budhn- *dubhn- (Toporov 1976)? To jest, stoje li ta dva tipa trokuta jedan prema drugome kao i hrvatski oblici badnjak, Badanj, Bednja, njemaki Boden ("dno"), naprama dubina ili pak slovenski dabnca (obredni panj), budnk ("udubina na movarnu tlu, obino napunjena vodom", iri) (Belaj 2007:404)? Ovako su sloena i imena dvaju grkih bogova: (Python) (Typhon). Bili su sinovi boice Zemlje, (Gaia); imali su i sestru (takoer je bila ), zvanu (Delphyne).

Isto tako, ne odgovara li zrcalnom odrazu dvaju povezanih trokuta (velikoga s malim) mitoloki zrcalni odraz slike o sestri koja ima devetero brae slici o devet sestara/keri to ih sadre mitske predaje raznih indoeuropskih naroda:

hrv. U mene je devet brae devetim zetom punicalit. Perkona tevam devini deli lat. Musae erant novem sorores.

Ili pak litavska svadbena pjesma u kojoj se pjeva o bratu i sestri (motiv susreta Jurja i Mare), a kljuni stihovi, naizmjence prilagoeni enskom i mukom pjevau (pjeva se u ja-obliku), odraavaju se zrcalno jedan u drugome (to, na koncu, povezuje ovaj motiv s predodbom o boanskoj djeci, bratu i sestri blizancima, povezanima incestnom vezom):

b tvlio, "Ja bez tatice,t b moits, ti bez mamice,ab mdu oba midvasiratli siroii." (Katii 1992)


23

O SPONI PRETKRANSKO KRANSKO...

Vrijeme je da se vratim na uu temu: Postati kraninom kao proces, i da ju zakljuim. Posve je jasno da je sr toga procesa prevladavanje poganskih shvaanja i zamjenjivanje s kranskima. Ali to je bilo i prije jasno. Neki su postupci sami po sebi evidentni i univerzalni. No ima i takvih koji su tee uoljivi. Ima ih koji su opeeuropski i takvih koji su ogranieni na pojedine narode, ili su ak pojedinani sluajevi.

Uoeno je da su pojedini trokuti, odnosno njihove stranice, usmjereni u odreenom pravcu. Kod tri velika trokuta (Ivanec, Zagreb, Pag) jedna se stranica poklapa s meridijanom, to ne moe biti sluajno. Ponegdje neka stranica, produljena u pravac, see do (ili preko) neke druge, a vane toke (npr. stranica zagrebakoga trokuta PerunMoko ide u pravcu sjeverjug i prelazi Medvedgrad). Uoene su i orijentacije prema mjestu izlaska/zalaska Sunca i slinih astronomskih pojava koje su svevremenske i univerzalne. O njima e u Pagu govoriti Goran Pavel antek. Za ovu e pak prigodu biti vanije istai uoljivu vezu izmeu evidentno poganskih toaka i sigurno kranskih sakralnih objekata.

Na Pagu imamo trokut Sv. Vid Sv. Marija u Starom Pagu Sv. Juraj. Stranica JurajMarija ima otklon od samo jednoga stupnja od pravca sjeverjug. Crkva sv. Marije, sagraena u doba romanike na mjestu pretkranske i temeljito obnovljena u doba renesanse, svojom je simetralom usmjerena na Sv. Vid, a i brod crkvice sv. Jurja je svojom dijagonalom usmjeren na nj. Imamo tri poganske svete toke, sve tri preslojene kranskim sakralnim objektima.

Isto tako je dijagonala crkvice sv. Jelene (XII. XIII. st.) juno od Moenica (na junoj toki maloga trokuta Perun Gradac Sv. Jelena) usmjerena na Trsat, ali ne na trsatsku stijenu kao na Velesovu toku velikoga trokuta Perun Volosko Trsat, nego na Marijinu crkvu, tonije, na mjesto gdje je, prema predaji, od 1291. do 1294. (to je sam kraj XIII. st.) boravila Marijina kuica iz Nazareta.

Ono to sada pobuuje pozornost jest injenica da su graditelji neprijeporno kranskih svetih objekata, oito sami krani, a po narudbi i planovima naruitelja i projektanata koji su bez ikakve dvojbe morali biti krani (i to veinom sveenici), svjesno orijentirali te iste objekte prema neprijeporno poganskim svetim tokama. Pritom valja imati na umu da nema nikakvih podataka o graenim poganskim hramovima prije razlaza


24

praslavenske zajednice, nego tek iz znatno kasnijih razdoblja, a kod junih Slavena ih uope nema, pa se ne smije bez novih argumenata govoriti o mehanikom ponavljanju orijentacije na zateenim poganskim hramovima, pa makar sauvane u temeljima. Svete vanosti tih toaka oito su svjesno tradirane iz poganskih u kranska vremena. Proces je to jo posve zamagljen, ali izvjestan.

Radove Mladena Pejakovia trebat e, oito, opet izvaditi iz polica i podvrgnuti ozbiljnoj i kritikoj relekturi! Prije toga ne e se moi donositi valjani zakljuci.

LITERATURABELAJ, Vitomir. 22007. Hod kroz godinu. Pokuaj rekonstrukcije

prahrvatskoga mitskog svjetonazora. Zagreb: Golden marketing.

BELAJ, Vitomir. 2008. Sacred Tripartite Structures in Croatia. U (Mirjam Mencej, ur.): Space and Time in Europe: East and West, Past and Present. Oddelek za etnologijo in kulturno antropologijo, Ljubljana (= upanieva knjinica br. 25), 305319.

, . 1965. . Moskva.

, . 1974. . Moskva.

KATII, Radoslav. 1997. Die Spiegelung slawischer heidnischer Mythologie in der kroatischen Ortsnamenlandschaft. Folia onomastica Croatica 6:123138.

KATII, Radoslav. 1992. Baltische Ausblicke zur Rekonstruktion der Texte eines urslawischen Fruchtbarkeitsritus. Wiener slavistisches Jahrbuch 38:5373.

KATII, Radoslav. 2008. Boanski boj. Tragovima svetih pjesama nae pretkranske starine. Zagreb Moenika draga: Ibis grafika.

KATII, Radoslav: Zeleni lug. Zagreb: Ibis grafika, u tisku.


25

PEISKER, Jan. 1926/1927. Na obranu. [odgovor] Etnolog I:169171.PLETERSKI, Andrej. 1996. Strukture tridelne ideologije pri Slovanih.

Zgodovinski asopis 50:163185.

PILAR, Ivo. 1931. O dualizmu u vjeri starih Slovjena i o njegovu podrijetlu i znaenju. Zbornik za narodni ivot i obiaje 28:186.

, . 1976. , hi Budhny, a . 1974:315.

BECOMING CHRISTIAN AS A PROCESS. INTRODUCTORY NOTES TO THE SCIENTIFIC CONFERENCE

PAG AT THE DAWN OF CROATIAN CHRISTIANITY HELD AT THE UNIVERSITY OF ZADAR (ZADAR PAG, 26-28.9.2008.)

Summary

The process if Christianization is usually interpreted as a process lasting for several centuries and not as a one-time ritual act. In order to understand that process, we have to be familiar with the systems of pagan belief which was to be eradicated by Christianity. Starting from the recent research (since 1996, Pleterski and Belaj), the article discusses the arrival of pagan Slavs and the introduction of their gods and mythology into the newly conquered territory and its consecration. The landscape was consecrated by placing the main gods on three spatial points, which were strictly determined, which presented an imitation of mythical drama on the order of the world (the myth was inscribed into the landscape). After Christianization, churches were build on pagan sacred points which, through their link with the pagan objects, sustained the continuity of pagan sacred landscape structures.

Key words: Christianization, Slavs, conquering territory

Documents

Vitomir Belaj - Postati Kršćaninom Kao Proces