1

Pročitajte....

Svet Franjo među nama .................. str. 5

Zašto godina vjere ................... str. 7

Iz maloga notesa s nadnevkom 28.8.1970. ........ str. 12

Radost Božića ... str. 14

In memoriam Maro Violić ....... str. 20

Galerija ............. str. 21

Vijesti iz Župe ... str. 29

Školske vijesti ... str. 42

Statistika .......... str. 47

Vjera koja hoće učiti

Dolazi nam blagdan Božića i novi brojlista Delorite. Ne želim se zaustaviti ovimuvodnikom samo liepim čestitkama vjernicima

nego bih volio upraviti jednu misao uzimajućiu obzir kontekst našeg duhovnog stanja islavlja koje je počelo u Crkvi. Mislim da namovom prilikom nije dopušteno o nečemdrugom govorati osim o našoj življenoj vjeri.

11. listopada papa Benedikt XVI. sa svimpastirima crkve započeo je godinu vjerekoja će potrajati do 23. studenoga 2013.Kroz ovo vrijeme, braćo i sestre, pozvanismo ozbiljno razmišljati kakav izgled imanaša vjera. Je li osobna, živa i djelatna,stalna, katolička itd. Znam da ne mogu uovom uvodniku govoriti o svemu što jeobuhvaća pa vam želim prikazati samojedan njezin vid i želim uzeti jedan primjerod kojega možemo puno naučiti. BlaženaDjevica Marija koja je primila u sebi SinaBožjega i predala ga svijetu, ona sigurnojest putokaz plodne vjere. Zato od njemožemo naučiti najvažnije stvari kakoodgovoriti Bogu i kako se odnositi premanjemu svakog dana. Može nam biti primjerprave vjere. Ako iskreno gledamo, unjezinoj vjeri bit ćemo rasvjetljeni.

Ja sam tek došao pred nekoliko mjeseciu Kuni, iako je to malo vremena da bih

Zvona Delorite

V. Gospa 2012.

God. XVI. Br. 47

2

stvorio pravu sliku o stanju vjernika, ipak sam imao priliku vidjetikoja vjera ‘vlada’ u ovoj župi. Dragi župljani, ja znam da vi vjerujeteu Boga i to od davnina. Takva vjera je stvorila i tradiciju i raznevjerske običaje do kojih puno držite. Vidio sam isto tako da steprivrženi svetim misama za duše pokojnih čime ih pomažete da sešto prije s Bogom sjedine u vječnom zivotu. Držite puno i dosvetačkih slavlja u pojedinim crkvama: sakramente krštenja, pričestii krizme primaju gotovo svi članovi naše zajednice. Uza sve to crkvaje nedeljom slabo posjećena. Zbog čega? Upravo vam o tome želimgovoriti. U ovoj našoj župi ne postoji vjera koja želi rasti. Obrćemose se samo na ono što je bilo. Već sam nebrojeno puta čuo: „Ovakosmo uvijek radili.”

Sada vam želim ponuditi malo riječi evanđelja po kojima želimprikazati u osobi Majke Božje što znači ili kako izgleda jedna drugavrst vjere, ona koja raste neprestano, koja zrije, koja ne poznajefosilizaciju, jer kad se to događa, onda smo mrtvi i prenosimomlađim pokoljenjima mrtvo slovo, a ne duh života.

Marijina vjera je ona koja surađuje s planom spasenja Božjega.Bogu kaže „da” na jedan konkretan plan kojeg Bog prikazuje prednjom: Bog ima nakanu spasiti svijet šaljući svoga Sina jedinorođencai od nje očekuje odgovor da se to može ostvariti. Marija to prihvaća,Sin se Božji utjelovljuje i djeluje spasonosno nad svim ljudima dobrevolje. Ali ne želim o tome govoriti, nego o jednoj drugoj temi kojaslijedi ovu. Ona koja je rekla „Da” njegovoj svetoj volji, ta ista osobaje kadra i spremna učiti. Mariju možemo uzeti kao model vjere nesamo zato što ispovijeda, kao i mi na dan krštenja kad kažemo,„Vjerujem”, nego kao i onu koja napreduje u hodu vjere. Ona raste irazvija se u vjeri. Iako je bila puna milosti njoj ipak nije bilo svejasno od početka. I ona mora biti uvijek u školi Riječi da bi bilaneprestano rasvjetljena i da bi razumijela uvijek i sve više. Kad je

3

Isus odgovorio svojim roditeljima zar niste znali da mi je biti u kućiOca svojega, Evanđelje i za Mariju kaže „ali oni nisu razumjeli štoim htjede kazati” (Lk 2,50). I Blažena Djevica Marija je trebalatražiti razjašnjenja: „Kako će se to dogoditi?” Ona, iako je posebnoizabrana, blažena među ženama, ne zna sve. Nije joj bio objavljencijeli Božji plan. Bit će joj pojašnjeno dan za danom sve dok budedostigla puninu. Ona to prihvaća u svoj poniznosti zato i traži odBoga:” Gospodine, ti to hoćeš od mene ali, kako će se to dogoditi?”Vidite koja je to otvorenost onom što Bog kaže i planira. Njezina jevjera jedna vjera koja hoće učiti.

Što želim kazati ovim Marijinim primjerom? Želim reći da sebojim jedne vjere koja nije u napredovanju; koja već zna sve; kojaprije ili kasnije završava u beživotnu tradiciju i običaju. Nije to štoBog hoće od nas. Vjera je život.

Marijina vjera jest vjera koja se povjerava Bogu koja čini sve štoje potrebno da može ući u njegov život. To je vjera u hodu. Nikadane stoji statična nego objavljuje uvijek i sve dublje osobu i porukuSina Božjega.

Želim vam dakle u ovoj Godini Vjere da se svim srcemprepustite Bogu kao učenici koji osjećaju potrebu za napredovanjemdo savršenog ostvarenja planova Božjih, razumjevajući upravo povjeri da ono što on hoće, to je naše dobro i vrijedi sve svoje životnesposobnosti upraviti tome cilju. Neka vam je plodna vjera.

ŽupnikP. Prela Gjurashaj

4

PISMO UREDNICE

Radujemo se u Gospodinu! On nam se rodio, mi to u miru slavimo.On je to želio da budemo ljudi dobre volje i mir oko sebe širimo.Naš list vam donosi pregršt novosti iz naše župe kako to već višegodina činimo.Veseli nas podrška svih naših čitatelja, dobrotvora, a posebno smozahvalni našem novom župniku i gvardijanu koji žele da se nastavirad što su podržavali i njihovi predhodnici.Ne dajte da vas govor o krizi i krizne situacije obeshrabre. Gledajućikroz povijest ništa to nije novo, samo je novost ta to mi moramoproživljavati. Jesmo li mi kršćani tj oni koji Kristu vjeruju rođenom uštali, raspetom na križu. Tko hoće ići za mnom neka uzme križsvoj!!! To su riječi Onoga čija su vremena i vijekovi. A mi VJERU-JEMO!

VAŠA UREDNICA

Blagoslovljen Božić i novu 2013. želi vam

Uredništvo

5

Sveti Franjo među nama

6

800 GODINA DOLASKA SV. FRANJENA HRVATSKO TLO

Zahvaljujući Gospodinu po zagovoru sv. oca Franje našebratstvo iz Orebića u sunčano jutro 6.XI. krenulo je u Splitprisustvovati velikom događaju za sve redove sv. Franje i svesimpatizere tog serafskog sveca.

U crkvu sv. Franje pristigli smo pri sam kraj bdijenja predizloženim Presvetim pred kojim su prethodnu noć probdjeleredovničke zajednice sa područja grada Splita. Nakon blagos-lova uslijedila je procesija od samostana sv. Franje na obali doSustjepana, gdje je služena sveta misa.

Misno slavlje, uz asistenciju mnogih svećenika, vodio je bis-kup splitsko-makarski Marin Barišić. On je u svojoj propovjedinaglasio kako je naš sveti otac Franjo želio otplovit u Siriju, ali„brat“ vjetar okrenuo je smjer i naš svetac došao je upravo uHrvatsku. O njegovom velikom utjecaju svjedoče brojni samos-tani koji su osnovani tijekom njegova boravka u Hrvatskoj.

Nakon misnog slavlja mladi su održali prigodni program, azatim je bio organiziran ručak na prekrasnom Sustjepanskomsuncu. Veličanstveno je bilo vidjeti na jednom mjestu tolikomladih, časnih sestara, svećenika, brače i sestara iz cijele Hr-vatske i Bosne i Hercegovine. Ispunjeni Božjim Duhom vratilismo se svojim kućama sa snažnom željom da budemo evanđe-oski poslužitelji u svijetu oko nas, onako kako nas je podučionaš sv. Franjo:

IZ EVANĐELJA U ŽIVOT, IZ ŽIVOTA U EVANĐELJE

Mira Orlić

7

Iz Papine propovijedi pri otvaranju Godine vjere

ZAŠTO GODINA VJERE?

U ovim je desetljećima uzela maha duhovno 'opustošenje'

Nije zbog obljetnice

Godina vjere je započela na 50-godišnjicu otvorenja Drugog va-tikanskog koncila. Papa je svoju homiliju izrekao pred biskupimasakupljenim na Sinodi o „Novoj Evangellizaciji”. Pozdravio je Nje-govu Svetost carigradskog patrijarha Bartolomeja I., canterburyjskognadbiskupa Romana Williamsa, patrijarhe i nadbiskupe istočnih ka-toličkih Crkava i predsjednike biskupskih konferencija.

Ako Crkva danas predlaže novu Godinu vjere i novu evangeliza-ciju, rekao je papa, to nije zato da obilježi jednu obljetnicu, već zatošto za tim postoji potreba, još i više no prije pedeset godina! A odgo-vor koji treba dati na tu potrebu isti je onaj koji su dali pape i koncil-ski oci i koji je sadržan u njihovim dokumentima.

Praznina se raširila posvudaU ovim je desetljećima, nastavio je Papa, uzela maha duhovno

'opustošenje'. Što bi značio život, svijet bez Boga, u doba Koncila semoglo znati već iz nekih tragičnih stranica povijesti, ali danas tonažalost vidimo svakoga dana oko nas.

Praznina se raširila posvuda. Ali upravo polazeći od iskustva tepustinje, od te praznine možemo iznova otkriti radost vjerovanja,njezinu bitnu važnost za nas muškarce i žene. U pustinji se iznovaotkriva vrijednost onoga što je bitno za život; tako u suvremenomsvijetu postoje nebrojeni znaci, često izraženi na implicitan ili negati-van način, žeđi za Bogom, posljednjim smislom života. A u pustinjipostoji potreba prije svega za ljudima vjere koji, samim svojim živo-

8

tom, pokazuju put prema Obećanoj zemlji i tako održavaju budnomnadu. Življena vjera otvara srce Božjoj milosti koja oslobađa od pe-simizma. Danas više no ikada evangelizirati znači svjedočiti jedannovi, od Boga preobražen život i tako pokazati put, rekao je Papapredstavivši slikovito Godinu vjere kao putovanje u pustinjama suv-remenog svijeta na koje treba ponijeti samo ono osnovno: ni štapa, nitorbe, ni kruha, ni novca, ni dvije haljine – kao što kaže Gospodinapostolima šaljući ih u misiju – već Evanđelje i vjeru Crkve, koje sudokumenti Drugog vatikanskog koncila svijetli izraz, jednako kao štoje to i Katekizam Katoličke Crkve, objavljen prije dvadeset godina.

Neka Djevica Marija sja uvijek kao zvijezda na putu nove evan-gelizacije. Neka nam pomogne provoditi u djelo poticaj apostolaPavla: 'Riječ Kristova neka u svem bogatstvu prebiva u vama! Usvakoj se mudrosti poučavajte i urazumljujte!

Psalmima, hvalospjevima, pjesmama duhovnim od srca pjevajtehvalu Bogu! I sve što god riječju ili djelom činite, sve činite u imenuGospodina Isusa, zahvaljujući Bogu Ocu po njemu!'.

(IKA)

ŽELIM

Nedavno su mi rekli da odrastem,a ja ne želim odrasti. Želim os-tati dijete s čistom dobrotom u srcu i duši. Ne želim znati za pohlepu,zlo. Hoću poput djeteta bez straha nesigurnim korakom krenuti unečije raširene ruke i uvijek dobiti osmijeh.I bar danas iskreno vjero-vati da sam Njegovo dijete, da je nekome stalo do mene. Misliti dasu ljudi dobri, da će ti obrisati suze, poljubiti ranu i da će bol proći.Bar na Božić budimo svi Njegova djeca jer On nas je učio da činimodobro i da pomognemo. Učinimo ovaj svijet ljepšim i boljim mjes-tom. Sretan vam Božić svima i uljepšajte ga jedni drugima.

Marina Borovina

9

BOG NAM PIŠEBiblija <Knjiga nad knjigama> prepuna je Božjih poruka za našuradost. Evanđelje znači <Radostna vijest> ali i prije nego se Isus uBetlehemu rodio Njega se očekivalo.Znalo se da će on biti radostpotlačenima i obećani Spasitelj.

Najveći prorok Starog Zavjeta Izaija u svojim proročanstvima piše oIsusovom dolasku kao radosti za sav narod.Njegove riječi i za nas suutjeha,dolazak Isusa naša je radost.

Ojačajmo svoju vjeru u njegovo Božanstvo, to nam On želi svojimrođenjem poručiti.

Kako su ljupke po gorama noge glasonoše radosti koji navješćujemir, oglašuje sreću,

navješćuje spasenje govoreći Sionu: Bog tvoj Kraljuje ! Čuj, glas tipodižu stražari, zajedno se raduju, jer na svoje oči gledaju gdje se naSion vraća Gospodin.

Kličite, zajedno se radujte, razvaline jeruzalemske, jer Gospodin jeutješio narod svoj, otkupio Jeruzalem. Ogolio je Gospodin svetusvoju mišicu pred očima svih naroda da svi krajevi zemlje vide spa-senje Boga našega !

Izaija 51,7-10

10

Moramo li sve znati i razumijeti,trebamo li vjerovati?

Niti znamo niti možemo sve znati i razumijeti, pogotovo ući umisterij naše kršćanske vjere. Ovdje smo pozvani povjeriti se Božjojmilosti – ufati se, moliti se. Je li to teško ako znamo da doista nismogospodari ni sebe niti ičega drugog? Trenutno nam zablista, pa ondaopet pomrači, a kako nam je u nutrini duše, gdje samo mi možemozaviriti?

Lijepo je uživati u prostranstvima koja ukrašava Bog. Još jeljepše putovati tamo gdje On boravi, ali gdje je to? Moramo li otići sovoga svijeta da bismo Mu se pridružili? Ne, nikako ne!

Naučimo se zadržati Boga. Čim se javi, nemojmo Ga otjerati.Sporo se ili nikako ne odazivamo na ljepotu kada nam sine, a zap-ravo bismo se trebali brzo uhvatiti za tu slamku spasa – kako u dru-gim stvarima, još više u ovoj, darovanoj nam Božjoj ljubavi. Moralibismo se razvijati, pružiti dom toj ljepoti, ugostiti je na najbolji mo-gući način.

Ali, hoće li sinuti svakom od nas? Hoće, samo treba to čuti, neprezreti i dati prednost toj niti koja budi u nama tu, možda najjačuželju za najuzvišenijim – biti voljen i sretan, a nitko ne može voljetikao Bog čisto, postojano, u čežnji za svojim stvorenjem.

Jednom je i Mariji sinulo, no ona se nije pitala je li to istina, ne-go je rekla – da. Da je značilo – hoću roditi Božjeg Sina. To je neštonajljepše što je ikada mogla čuti. Zašto bi odbila, zbog toga što nijesigurna da je to istina?

Treba li dati priliku nadi, jer nadati se jedino i možemo? Marijaje prihvatila i tek onda je slijedio niz događaja. Odbijanjem, ne bi seimala čemu nadati.

Pristanimo i mi na suradnju. Znamo da u svemu moramo surađi-vati – davati i dobivati. Jedno bez drugog ne može.

11

Ništa tako lako ne padne na dlan. Možda se kome nešto i posre-ći, ali s Bogom nije tako. On je ¨zahtjevan¨, ide do središta srca, želiga potpuno posjedovati. Nagradu sigurno očekujemo, pa ako Muuspijemo otvoriti srce, tek ćemo onda shvatiti da je to i jedino štoželimo. Otvorimo srce i ne zatvarajmo ga nikada. Neka to ne budesamo na Božić, kada imamo simpatije prema djetetu Isusu. Nemojmoslaviti tako veliki dan bučnim i sporednim razgovorima, gozbama nakojima Isus ostaje sam i prestrašen, pritisnut željom da slavi s nama.Slavlje kakvo mi oblikujemo Isusa boli. Ne drhti Isus na slamici odhladnoće, već od naše samodostatnosti. Promijenimo konačno stilslavlja od bučnosti u skrušenost, od nehaja za tu veliku istinu kojusmo poklopili običajem pa ostadosmo netaknuta srca čekajući sljede-ću godinu, koja bi cijela trebala biti priprava kako pristupiti tom iz-gubljenom dijelu našeg života, Ocu, Sinu i Duhu Svetome.

Isuse i Marijo, Vi nikada ne zatvarate vrata, ali mi slabo dolazi-mo. Oprostite nam što smo samo nazočni, ali ne i otvoreni da Vassusretnemo. Vaše je srce toplo jer ga grije ljubav – oživljana duhomOca nebeskog – Duhom vječnim, vječitim Trojstvom, koje žudi za-jedništvo s nama – ljepotom koju stvori.

Klanjamo Ti se, Bože, nikada do kraja svjesni Tvoje veličan-stvenosti, iako prožeti iskrom povezanosti s Tobom, koju samo Timožeš potaknuti da bukne. Oprosti nam naše nepovjerenje, podarinam meko srce koje ne traži razlog kako bi ostalo toplo i sućutno,već postojano da Te može častiti jedino tim darom, biti za Tebe.Amen.

Sretan vam Božić i neka se nastani u nama.Nada Vranješ

12

Iz maloga notesa s nadnevkom 28.8.1970.(s ispuštenim opisom mjesta: na istaknutoj hridi tek malo ponad Delorite)

Susret sa starim znancem.1

Prijatelj moj iz onih blaženih, sretnih, malih djetinjskih dana:Kras mu je ime, a znači Krš (može za prezime). Oštar, ćuperast,siromašan a gostoljubiv vazda da ponudi umornom putniku naognjenoj žegi najugodniju hladovinu u sjeni osamljena duba. Kako lisada dok sjediš na vapnenjačkoj međi – pola od stanca kamena, polaod kamenica i razobličena kamenja znalački složena – kako ugodnoburin rashlađuje! Pa da se to ne zove kraška gostoljubljivost? Čakako ni jedna gustijerna nije na dohvat oka, a od žeđi izgubljeniistražitelj-planinar (brežuljkastopatuljastog formata) skapava, skrive-na škrapa (gđa Sirotica) napojivši kosove i ostale svoje letočasnikespasit će mu život suzama svojih u vapnenačkim koritima skrivenih„gorskih očiju”.

I tako, Gospo moja blažena, moj prvi susret bi u radosti kojuznade ponuditi samo oskudica – odsutnost suvišnih briga. Ostaje itad postaje on Jedini: koji gladne napunja dobrima. Gospodar radostimoje!

Delorita!Nigra sed formosa! - Crna sam ali lijepa (Pj 1,5).

iz moga notesa lipanj 71.‘slučajna’ podudarnost s hrv. proljećem 71!

posve slučajno se nakon Delorite zatekoh na Zboruhrv.studenata u Zg

meditacija kronološki prethodi susretu

1 nakon toliko godišta ili poslije „mnogaja ljeta“…

13

Misterij Ljubavi

Usitnjena, udrobljena, mozaična unutar povijesnoga i kozmičnog zbivanja. Ipak: Pokretač svega!

Pokretač, inicijator, animator, dinamis i aktivitet svega.

Misterij Zloga,

zakrinkanost i poplavljenost Ohologa, proširenost i otvorenurazlivenost Bahatoga nadigrava, svladava (nenametljiva, neotkrivenaskrovitost, nesavladiva nezaustavljivost kamenčića nesagledivogmozaika) kamen dinamične Ljubavi.

Kamen ugaoni - Stijena spoticaja! Znak osporavani!

Ljubav sve stavlja u pitanje (?)- da bi sve pokrenula.

U kojem pravcu?- preko ponora i tamnih bezdana

- preko jazova i mutnih voda- preko procjepa i crnih ponornica

Ljubav mostove bacaLjubav obale spaja.............Ljubav razdvojeno povezuje.......Ljubav ponore natkriljuje.......Ljubav sve procjepe nadvisuje.

Ljubav je Summus Pontifex....jedini Most (ograditelj) između

Boga i Čovjeka***

Rđa ždere, glođe, grize. Nagriza polako, uništava trajno,skončava brzo.

Rđa nezadovoljstva, mrmljanja, ogovaranja...Ždere čovjeka, kosti mu glođe, meso zdravo nagriza, kose

čupa.Mržnja.***

14

Ljubav lijek pruža. Ranu zacjeljuje. Bol blaži. Tkivo u raspa-danju obnavlja. Kosti nanovo mesom zaodjeva. Ljubav je lijek, uljena otvorenu ranu, preporođenje čovjeku bolniku na izdisaju. Oživlja-vateljica kostiju sasušenih.

Pokretač nepokretnih......................................nadahnitelj malaksalih.....................

motor sustalih...............Ljubav sve-moć(na)

Procjep između sadašnjeg što jesam (prema uvijek na-zočnom što još nisam) i budućeg što postati (trebao bih) premošćujenajpoželjnjijim imperativom:

Ama - et fac quod vis!Ljubi! - i bit ćeš ono što (sada) nisi.Ljubi! - ti koji nisi postat ćeš slika onoga koji Jest - Ljubav

sve-moguća..............sve-pokretačka.........

Samo je jedno potrebno: Ljubav!Samo jedno je potrebno: sve i u svemu – svima Krist.

(2.08.98. datum samo zadnje rečenice, slučajna pozicija uz rijekuponornicu, tik do pobjedničkog izvora nakon kraškog poniranja)

Fra Vito Smoljan

RADOST BOŽIĆA

Ni jedan doživljaj nije se toliko slikovito i trajno zadržao u momsjećanju kao radost Božića u djetinjstvu, u našoj kući.

I danas, na samu pomisao na taj doživljaj, obuzme me djetinjaradost i istoga časa osjetim obiteljsku toplinu koja je, na posebannačin, grijala naš dom u božićno vrijeme.

15

U hipu se stanu re-dati slike oca koji unosinetom ubran mirisnibor, majke kako iznosiskromni i brižno čuvaninakit, pucketanja vatre.Taj miris kolačića,pomiješan s mirisomborovine i tamjana idanas osjećam, a onuvijek u meni iznovabudi sjećanja na radostBožića.

I nigdje tolike is-krene radosti kao uznaše skromne jaslice irođenog Bogočovjeka.

Jaslice, mali Isus,Josip, Marija, Kraljevi iponeka ovčica, uz tihimajčin pjev božićnihpjesama, tada nesvje-sno, usadile su u menikršćanske vjerske is-tine, a sada znam da sume odgajale i obliko-vale.

Taj djelić nepotrošenog djetinjstva u meni trajno budi pravu obi-teljsku radost i vjerničko doživljavanje Božića.

Nela Mihović

16

BOŽIĆ

O maleni naš Božićukoliko si ti zvjezdicaposuo nam od davninanajljepše na dan rođenja.

Nebo sve od njih blista seI radost nam duši dajeA tvoj porod u štaliciVeselje za srce svako

A trebaju još ih mnogiI ima ih za svakoga

Svakome si zvijezdu daoSvima mir si poklonio.

Nemarni smo, oprosti namŠto ne gledamo zvijezdasjajVeć blatnu zemlju grlimo,Zato su srca prazna nam.

Ne umori se, Malenisa ljubimcima svojimaprobudi vjeru u njimazvjezdicu vjere u tebe!

I.V.

Velika Gospa 2012. godineTo je blagdan koji slavi cijela Crkva. Blagdan naše majke Bla-

žene Djevice Marije. Slavimo taj dan njezin trijumf, koji je svojimživljenjem na zemlji zaslužila. Taj dan je proslava Njezinog uznese-nja na nebo, čime ju je njezin sin a naš Otkupitelj nagradio. Za svešto je svojim pristankom i posluhom Bogu proživila zajedno sa svo-jim sinom Isusom, postala je naša suotkupiteljica i Mati svih ljudi.Zato i sama prorokuje „blaženom će me zvati svi naraštaji“.

Naša župa za svoga patrona ima Uznesenje Marijino – VelikuGospu. Ove godine je bila posebna svečanost, jer taj dan smo dobilinovog župnika o. Prela Gjurashaj (izgovor: Prelja Đurašaj) te gvardi-jana o. Vita Smoljana. Bio je to i oproštaj od našeg dugogodišnjegžupnika o. Matije Matoševića. Simboličnim darovima zahvalio mu je

17

Branko Meštrović u ime vjernika Kune a Ivana Ančić i Marina Vio-lić – Matuško kao predstavnici vjernika Potomja. Naglasili su svojuzahvalnost za sve godine truda što je među nama proveo.

O. Matija je uz zahvalu i nagradu koju je dao Tonu Meštrocićukao najvrijednijem ministrantu rekao da je svima zahvalan, sve poz-dravlja ali se ne oprašta od nas. Ostat ćemo uvijek u njegovom srcu!

Želja nam je da i naš novi župnik o. Prelja i gvardijan o. Vitobudu naša potpora. Nadamo se daće njihov rad oko naše župe, nasvjernika biti uspješan, blagoslovljen, te da im svi mi budemo zahval-ni na njihovu dolasku, i da im pružimo svi podršku i zajednički ra-dimo za dobro naših duša!

N.V.

Izložba sv. Vlaha

U Dubrovniku je u prvoj polovici2012. godine priređena izložba „Sv.Vlaho u povijesti i sadašnjosti“.

Uz izložbu je priređen prelijepi ka-talog na hrvatskom i engleskom jezikusa prilozima uglednih znanstvenika kojisu svaki iz svog djelokruga struke osvi-jetlili lik sv. Vlaha u prošlosti i sadaš-njosti.

Dubrovački muzeji bili su nosiocibrige oko izložbe a na katalogu stojimoto „svaki grad ima svoga zaštitnika,a sv. Vlaho ima svoj grad“. Taj moto je toliko istinit kad znamo uzsve što je sv. Vlaho značio za Republiku da je baš njegov blagdanuvršten u UNESCO popis „Zaštićene nematerijalne baštine“.

18

Katalog je ilustriran eksponatima izložbe, koja je za tu prigodubila sabrana iz svih mjesta bivše Republike. Komentirajući izložbunovinari su napisali da je najljepši kip sveca „onaj u Kuni, mletačkogzlatara oko 1873. iz crkve Uznesenja Marijina“. Tako stoji u kata-logu uz fotografiju procesije na blagdan sv. Vlaha u Kuni, koja jefotografirana krajem XIX. stoljeća.

N.V.

JASLICE I BOR NEKAD I DANAS

Ukrašavanje božićnog drvca počelo je u Njemačkoj davne 1419.godine u izlogu jedne pekarnice u Freiburgu i bilo je okićeno jabu-kama i orasima. U 17. stoljeću običaj se proširio po cijeloj Njemač-koj, a potom se proširio po svijetu.

Premda je kićenje božićnog drvca stari običaj, u krajevima Hr-vatske nije bio raširen sve do sredine 19. stoljeća, a najprije je zaži-vio u Sjeverozapadnoj Hrvatskoj.

Božićno drvce kitilo se, u početku, voćem i slatkišima. Priča go-vori da je oko Badnjaka 1830. godine u mjestu Lauscha u pokrajiniThuringen, siromašni puhač stakla napuhao prve kuglice od stakla,jer nije imao novaca za jabuke i slatkiše kojima bi okitio bor i razve-selio svoju djecu. Bila to istina ili ne, činjenica je da je tamo 1848.godine započela komercijalna proizvodnja staklenih kuglica, zadrža-la se do danas i iz temelja promijenila izgled božićnog drvca. Božić-no drvce je jedna od najpopularnijih tradicija koju povezujemo sproslavom Božića.

Za razliku od ukrašavanja bora, profanog germanskog običaja,osobit događaj pravog kršćanskog obiteljskog zajedništva su jaslicekoje predstavljaju poseban znak Božića.

19

Stari su Dubrovčani znali samo za Betlem, kako u dubrovačkomkraju nazivaju jaslice, koji izravno ukazuje na događaj koji proslavljai prikazuje Isusvo porođenje u štalici.

Svaka bolja dubrovačka kuća imala je u staklenoj kutiji sačuvankip, zvani bambin, izrađen od voska, ležećeg djetešca Isusa, koji setoga dana iznio i položio u jaslice.

Bambin bi, položen u jaslice u špiljici okupljao obitelj na molit-vu u svetoj noći.

Koliko je skulpturica Djetešca značila za dubrovačku obitelj go-vori i podatak da se, u onovremenim oporukama, kao dio ostavštinespominju i bambini.

Najstarije, do danas sačuvane, jaslice iz 17. stoljeća, u nas, nala-ze se u kapeli franjevaca na otočiću Košljunu, a u našoj Biskupijinajstarije jaslice, izrađenih od drva, nalaze se na otoku Šipanu u žup-noj crkvi Svete Marije u Pakljeni.

Jaslice su se, u početku, postavljale samo u crkvama, od 19. sto-ljeća kod imućnijih, a danas njima pripada posebno mjesto u svakojkršćanskoj obitelji.

Nela Mihović

20

Maro Violić (1975.-2012.)

Dragi naš Maro!

Prerano si nas napustio. Kad si obolio i mi oko tebe nastojali daozdraviš, shvatili smo koliko si bio povezan sa svima. Svojomskromnošću, ljubavlju u srcu si nas svih nosio. Na svojim dugimplovidbama nisi zaborav-ljao nikoga, tvoji darovi sunam potvrda da si iakodaleko, na nas mislio.Tvoj prerani odlazak no-simo u srcima s tugom iponosom da nas je tvojabolest još više povezala, asmrt zbližila.

- „Nisam bila svjesnada ga toliko volim“ - reklaje jedna.

- „Njegova smrt mi je pokazala što su prave vrijednosti“ - izjavi-la je druga.

Tvoju dobrotu uzvratili su tvoji prijatelji, sakupivši se u svetištuDelorite moleći za tvoje zdravlje.

Hvala ti Maro za tvoj čestiti život, dokazao si njime da ima vri-jedne mladosti, a isto tako i ljudi okolo koji to vide i cijene.

Mi smo ostale tužne sa svima tvojima najbližima, ali vjerujemoda si u ljepšem svijetu nego je ovaj koji si ostavio.

Bog te raja napojio!Tvoje rodice

21

Galerija

U Kuni je 18.XI.2012. godine otvorena galerija slika „Mato Ce-lestin Medović“. Nastala je zalaganjem KUD-a M.C. Medović i na-šeg mještanina prim. Dr. Bogomila Cezarovića.

Dan otvaranja galerije posvećen je 155. Obljetnici rođenja donMata Celestina Medovića (rođen u Kuni 1857. – umro u Sarajevu1922.)

On je u likovnoj umjetnosti naše domovine zauzeo trajno i poča-sno mijesto ne samo u našoj zemlji, već i izvan nje. Rođen u Kuni,malom mijestu našeg Pelješca, Kunovljani s ovom galerijom želepokazati svoju zahvalnost, ponos i poštovanje svojem velikom sinu.U ovoj godini obnovljena je i crkva sv. Spasa na groblju, spomenikod nacionalnog značaja, koja je oslikana Celestinovim freskama.Tako obnovljena ona je dragulj u bogatoj riznici kunovskih sakralnihi svjetovnih znamenitosti kakve posjeduje rijetko koje manje mijesto.

Galerija je kao trajna izložba slikara i kipara rođenih u Kuni ilirodbinski vezanih za Kunu: Niko Ančić, Nataša Bašica, Ivo Bavče-vić, Vinko Bavčević, Željana Bilušica, Emil Bobanović Ćolić, IvicaBobanović Ćolić, Žana Janjić Kulišić, Mato Celestin Medović, IvoOstojić, Tonko Smokvina, Ambroz Testen, Drago Tršar, Duško Vio-lić – darovali su svoje radove za stalni postav.

Slikari iz Dubrovnika i Korčule: Mišo Baričević, Tomislav Gu-sić, Josip Ivanović, Nada Ivanović, Maja Jug Pecarić, Maja Kovače-vić, Loren Ligario, Romana Fabris Milutin, Stipe Nobilo (Lumbar-da), Izvor Oreb (Vela Luka), Lukša Peko, Antonija Rusković, JosipTrostmann, Viktor Šerbu, Josip Škerlj također su darovali galerijisvoje radove. Ukupno 29 (dvadeset devet) akademskih slikara i kipa-ra obogatilo je galeriju M.C. Medovića.

22

“Tko želividjeti najednom mi-jestu radovemodernihumjetnikaDubrovnika,Korčule iPelješca trebaposjetiti gale-riju u Kuni,jer onasada

posjeduje djelo velikog broja vrsnih slikara i kipara, jedinstvene ga-lerije kakvu posjeduje malo mijesto kao Kuna“ napisao je povjesni-čar umjetnosti Marin Ivanović.

„Galerija je zamišljena kao mjesto događanja koje će svih poti-cati na stvaralaštvo svojstveno Kuni i time privlačiti ljude kako do-maće tako i turiste te pokretati manifestacije čiji je cilj očuvanjespomeničke i prirodne baštine. Sve u slavu M.C. Medovića i na častKuni“ – tako piše u katalogu prim. dr. Bogumil Cezarović.

Sve je u tvojim rukama, Bože

U ovo jesensko jutro kroz prozor moje sobe promatram poljeprekriveno maglom.Izgleda kao rijeka iz koje proviruju vrhovi rijet-kih stabala. U sjećanje mi dolaze dani ljetošnje vrućine i suše. Dugo,predugo je trajalo. Mogi su govorili: „Sve će izgorit, neće ničegabit.“ Štedjeli smo vodu i vrtove zalijevali već upotrijebljenom. Proše-tala sam nekoliko puta do vinograda. Grozdovi su izgledali ri-jetki,“oprhli“, nikakvi. Ipak me to nije obeshrabrilo. Znala sam da će

23

te biljke, duboko ukorijenjenje, kao i ljudi ukorijenjeni u vjeri, nesamo izdržati nego i dati dobre plodove.

I iz takvih situacija treba izvući ono dobro. Turizam je cvjetao.Neki su se cijelo ljeto kupali, a neki – sušili smokve.

Došli su i dani berbe, jednako vrući, ali bogati zdravim plodo-vima. Nakon prvih kiša zazelenjeli su se naši vrtovi. U vlažnoj i top-loj jeseni uživamo u raskošnoj ljepoti cvijeća. Ruža kao kraljica. Nemogu proći, a da ne zastanem i divim se. Da je ne dodirnem, pomiri-šem... Razvesele me one i u proljeće. Jedva ih dočekam, ali tada seborim s njihovim neprijateljima: mušicama, gusjenicama, a kad sun-ce ugrije jače, oprži im nježne latice. Cvjetovi svijetle boje privlačebube. Već u pupoljku uvuku se u sredinu i izgrizu ih. Sada ruže kaoda nemaju neprijatelja. Prelijepe su i umivene rosom izgledaju bes-prijekorno. Želim da ih i drugi vide. Želim i druge obradovati. Imamih za oltar, za drage pokojnike, za imendane i rođendane.

U ove dane priprave došašća Maloga Isusa trebali bismo promiš-ljati o onima čiju dušu pritišću mnogo ozbiljnije misli od proslava.Trebali bismo modvojiti nešto od svoga obilja ili svoje sirotinje papodijeliti s bratom u nevolji. Lijepo je moći i htjeti doprinijeti da nanečijem licu zasja radost i olakšanje. Plemenito je i blagoslovljenoučiniti da se netko kao i mi istinski i rasterećeno obraduje i doživirođenje našega Boga.

Nada Lušić

24

Meštar

Naše poznanstvo započelo je daleko prije nego sam prešao kućniprag šjor Slavkove kuće. U osamdesetim godinama 20. stoljeća kadsu se prikupljali materijali za tiskanje "Peljeških zbornika" napisao jeposvetu u prvoj knjizi i priložio pismo mom ocu: "Ovaj zbornik ša-ljemo Vam na pokolon kao sitnicu za Vašu veliku ljubav koju steuvijek činili za naš kraj... Više puta smo mislili doć do Vas da bi onedokumente iz arhive koje se odnose na naš kraj preuzeli.

Tako sam otvorivši Pelješki zbornik i pročitavši popratno pismozapočeo potragu za šjor Slavkom, jer sam ga želio upoznati. Bio jetajnik uredničkog savjeta i uredništva svih četiriju edicija zbornika,osoba koja je koordinirala sve potrebno da ove knjige ugledaju svje-tlo dana. On je to volio, a posebno je volio svoj kraj - Pelješac, stogamu je nesebično davao i radovao se, dječje i iskreno. Zanimalo ga jesve, od povjesti do prirode, a kad je zasjeo za svoju "škatulu" - kom-pjutor, postao je "Meštar" i uz njega je kratio svoje starčke dane. Unjegovim godinama kompjutor je bio izazov kojemu nije mogaoodolit shvativši što se sve s njim može. Kad bi zapelo, zove šjorSlavko: "Meštre kako ću ono učini?". Onda bi ja odgovorio: "E, ka-ko" i započeo sa objašnjavanjem. Njemu je druženje sa ovim čudomtehnike stvaralo radost ko malom djetetu, a koristio ga je najviše zapisanje tekstova za "Zvona Delorite" i pomagao svojoj ženi teti Ninioko slaganja materijala

Upoznali smo se jednog dana u Kuni kad sam nakon više poku-šaja došao u uru kad je prošao poslijepodnevni odmor, jer sav pame-tni svit ako može ide iza obida počinut. Kad sam zakoračio u kućuodmah me je odmjerio riječima: "Ti se Neven", i tako smo mi nave-gali, razgovarali o svim temama koje su me interesirale. Nije bilopodručja sa Pelješca koje on nije poznavao. Jednom mu pričam oPrnčevoj špilji, a on će ti meni: "Pričo je meni Igor Fisković da jebio tamo i da ima puno pepela i one gline. E, da san mlađi pošo bi jato vidit!" Drugi svjetski rat odvukao ga je sa 18 godina na bojište,prvo na Pelješcu, a kasnije se preko Korčule prebacuje na Biokovo,prolazi Bosnu, smrzava se, gladuje i oboljeva, ali se svom domuvraća živ. U posljeratnom razdoblju aktivno sudjeluje u obnovi. Svo-

25

joj Kuni nastoji priskrbiti moderne tekovine i pomoći ljudima. Akti-van je u dramskoj sekciji i nastoji okupiti mladost Kune u raznimaktivnostima. Zanima ga tehnika, tako kad je stigao kino aparat, onse brine da ova novost proradi na radost puka. Dugi niz godina jepredsjednik poljoprivredne zadruge u Kuni i aktivan vinogradar.Jednom smo za blagdan Delorite sjedili u njegovom domu, kad evo tinjega sa jednom bocom. - "Ovo ti je moj šampanjac". Ispili ga minazdarvivši i onda mi je otkrio tajnu kako se radi. Rekli bi moji mješ-tani "intendi se u sve". Sedamdeset i prve brine se oko podizanjaspomenika Matu Celestinu Medoviću i proslavi u Kuni, a prigodom70-e obljetnice njegova rođenja surađuje sa Cvitom Fiskovićem okopisanja i promocije knjige. Blaga ćud i široko srce priskrbila mu jemnoge prijatelje i otvarala vrata. Veselio se tim poznanstvima, kaošto sam i ja primljen pod njegov krov. Zaputismo se jednog ljetnogpopodneva do Crkvica. Vozi šjor Slavko i svladava okuke, a ja svegledam hoćemo li se dohvatit Crkvica. Vidi on što se meni mota poglavi pa mi ispriča jednu. - "Iza rata su ti bili kupili jedan kamion zanosit materijal iz Crkvica gore na Župu. Ovi ti šofer sjedi s jednomnogom vanka. Pitaju ga kako će tako vozit, a on im govori, ako štogou onin pustim okukama pođe po zlu da mogu skoči van". Stalno mi jegovorio da ima negdje u arhivu zapisano kad se gradio put za Crkvi-ce. - "Tvoj mi je otac govorio da je našao dokumenat". I tako samzapočeo kopati arhiv, tražiti dokumenat o putu za Crkvice. Dugo nijebilo rezultata, ali naleti dokument. - "E, sad meštre treba plati ra-čun" našalim se. Golicale su me ruševine crkvice na Vejoj glavi. ŠjorSlavko me dopratio do ispod brda i uputio gdje se treba penjati. -"Pošo bi ja s tobom, ali velike su godine". Kad sam se vratio pitajesam li našao. - "Kako bi moga falit kad imam meštra za naviga-ciju". Njegovi članci u "Zvonima Delorite" najčešće su obrađivalipovijest Kune i Župe. Bio je načitan i još više željan doznati sve štose može o Kuni i Pelješcu. Ljubav se može iskazati na razne načine,a on je volio i svoju ženu, djecu i rodnu grudu, svoju domovinu Hr-vatsku.

Jednom došavši iz Trpnja sa proslave Velike Gospe pitam gakako je to bilo kad je on bio mali. - "Bio je tamo dernek. Prodavalo

26

se svega, a ja obilazio najviše oko bombona i čokolate. Da mi je bilokoju zagrist. Ko bi ti da solde. Bili smo sirotinja".

Uživao sam u njegovom govoru, tom starom dijalektu koji nes-taje i čini nas bezličnim i neprepoznatljivim. Nastojao je oko uređe-nja svetog Spasa na groblju i tamo me vodio pokazati Celestinoveslikarije. Drugom prilikom na blagdan Delorite pokvarile se orgulje,a šjor Slavko otklonio kvar. Kod njega nije bilo ja i samo ja. Nije seisticao i sebe hvalio. Bio je skroman, pažljiv i miroljubiv. Sve samgovorio, morat ćemo zapisat vašu biografiju i odlagao za neki drugiput. Nisam računao da jednom dođe vrijeme kad treba položit ra-čune. Ostala je praznina, ostao sam bez prijatelja i čovjeka s kojim bise znao našaliti, popričati, a i čuti uvijek po koju novu. Zatvorila seknjiga, isto kao i moja knjiga o Pelješcu. Kad dođeš do kraja osjetišnostalgiju za svim onim što si kroz godine prolazio, doživio, vidio.Mene su posebno vezali ljudi svojim pričama, prijateljstvima i gosto-ljubivosti. Među njima je posebno mjesto imao šjor Slavko - meštar,kako smo se znali u našim susretima titulirat.

Neven Fazinić

Vijest

Liga za borbu protiv raka Korčula, Pe-lješac, Lastovo, Mlijet sa sjedištem ugradu Korčuli proslavila je 10 (deset)godina svog postojanja.Izabrana je nova uprava, a opširnijećemo o tome pisati u sljedećem broju.

27

STARE KUĆE I NAŠI ZOGNJI

Kada se kod nas kaže kuća onda se misli na stambeni objekt iliobjekt za stanovanje. Košare, košarini, stranji, stranjići, obori, potrini……….., su pomoćni objekti. Veći dio nas i danas stanuje u starimkućama, koliko-toliko prilagođenim (adaptiranim) današnjim zahtje-vima stanovanja. U spavačem dijelu kuće često se još nalaze drvenipodovi, a drvenim travaturama – pregradama, razdvajaju se spavačiprostori.

Dok se kuhalo na otvorenom ognjištu – popretu, zoganj – kuhi-nja je bila odvojena od kuće.U zognju se kuhalo, blagovalo, odmara-lo, grijalo, čuvalo djecu, pričalo, molilo…… .

Tinel je bio izdvojena prostorija, bez špahera - štednjaka, u ko-jem su se čuvale vrednije stvari, postavljala svečana trpeza i blagova-lo u prigodama.

U zognju je uobičajeno na centralnom mjestu iznad trpeze visje-la Poslijednja večera, dok bi u tinelu visjela pokoja reprodukcija„Krunidba kralja Tomislava“, „Dolazak Hrvata na more“, „Gunduli-ćev san“ ili nešto slično dekorativnog i povijesnog značaja, kao ipradjedova slika u „ulju“, ponekad rad poznatih autora.

Duguljasta reprodukcija Posljednje večere bila je svakidašnji vi-zualni podsjetnik na našu vjeru.

Vremenom mijenjamo otvoreno ognjište (popret) štednjakom nadrva, zatim električnim i plinskim štednjakom i time stvaramo pre-duvjete da se zoganj i tinel pretvore u dnevni boravak s kuhinjskonišom. Ovim prilagodbama stvaramo sebi ugodu i „komod“ boravkau kući, ali na tom putu često se gubi nešto što je bilo sastavni diozognja proteklih stoljeća. Zapravo, u novom prostoru ne uspijevamo

28

naći mjesto za sliku Posljednje večere. Opravdavamo to ne „ uklapa-njem „ slike u modernu adaptaciju.

Iz tinela prenosimo pradjeda u „ulju“, jer on je donekle statusnidio. (Da bi ondašnji slikari opravdali cijenu i da bi kupac bio zadovo-ljan, naši pradjedovi izgledaju posebno misaono, dostojanstveno inaočito. Ponekad nas je u svojoj malenkosti, strah sjedit ispod njiho-vog portreta, ili bar imamo neugodu).

Pregledavajući časopise o uređenju interijera nažalost ni tamo nenalazim Posljednju večeru kao dio uređenja prostora blagovaonice.

„Bože blagoslovi nas i ove darove što ćemo sada blagovat“, iz-govoreno ispod Posljednje večere, nadahnuće je za početak obroka, aspoznaja odnosa naše malenkosti i Stvoritelja. Naravno, lijep je toprimjer mladima, a i dio zajedničke obiteljske molitve.

Možda jeftina reprodukcija i nije primjerena novom uređenjuprostora. Posljednja večera rađena u akvarelu, temperi ili akrilu nijeskupa, i kao autorski rad, uvijek može naći mjesto u našem novomboravku i našem duhovnom životu. Puno više smo spremni potrošitina velebne regale, fotelje, stolove i stolice, da ne govorim o video iakustičnoj opremi. Za nas postoji samo jedna Istina.

Ivo Santica

29

Moj put do škole u Kuni

Tridesetih godina XX stoljeća polazio sam Osnovnu školu uKuni. Školska zgrada je bila današnja stambena zgrada u Gornjemselu a u vrijeme moga školovanja vlasnik je bio Jozo Marinović.

Tadašnja ulica kojom sam prolazio protezala se sredinom sela odBobanovića na Gomili

pokraj moje kuće, koja je u sredini sela .S istočne strane nalaziose <Ivanišice stranj> zgrada vlastelinke Ivanišice u kojoj je ona pri-mala vino od svojih kmetova.

Tada je izgled ulice bio dosta različit od današnjeg stanja.Ja izsvoje kuće bi izlaz na glavnu ulicu imao pred kućom C M Medovića.U njoj je tada bila ambulanta i stan liječnice dr. Vere Čenčikovskaje– Ruskinje. Put je vodio prema istočnom dijelu sela.

Uz put se nalazio Meštrovićev vrt između Celestinove kuće iMata Meštrovića/Matrus/.

Na južnoj strani puta bio je ulaz u društvenu salu u kojoj su seigrale predstave.

Trebalo se spustiti nekoliko skalina niže od puta, pa je zato ulazbio ograđen bodkljikavom žicom. Sala je bila na katu <Ivanišicestranja> kojeg sam već spomenuo.

Dalje uz put bila je postolarska radionica Jura Medovića u pri-zemlju njegove kuće.

Nasuprot radionice silazilo se u vrt malim skalinima u baštinu uzspomenuti stranj.

Do Medovićeve kuće bila je košara za mazge i ovce, a dalje naistok skalini za ulaz u kuću. Kraj skalina bio je prazan prostor. Sadaje tu kuća Frankopana Medovića.

30

Došli smo na Kantun.Tu je bio veliki marun, a dalje kroz selodrvored stabala: lipe maruni ….

Nastavlja se

SJMV

Oskorušno u vrijeme ljiljana sv. Antuna

Nastavak iz broja 46

Do druge crkvice Oskorušna, od svete Kate, vodi nas cesta vo-doravno kroz gornji dio sela, sve do skoro njegog izlaza istočno pre-ma Orhanovićima. Reklo bi se da situacija s cestama kroz selo posta-je komplicirana. Međutim, ta njena račvalost čini ga jako interesat-nim. Posebice s okolnom mješovitom šumom hrasta, bora i makije. Ieto nas podno obronaka brda Svetog Nikole novo izgrađenom ces-tom do vrha.

Negdje na stazi nadomak crkvice nađem je kamen na kome jeuklesana godina 1681., i danas stoji u dnu skalina podno crkvice. I nezna se točno motiv isklesavanja. Crkvica nosi ime Svetog Nikole,kao i samo brdo. Obnovljena je dobrotom darovatelja 2001. godine.Njena prepoznatljivost su stari grobovi, čije ploče i dalje u njoj pos-toje. One su ostaci prvog groblja u selu. Groblje je tu zasigurno pos-tojalo još prije više od 250 godina. Da bi se kasnije prenijelo na no-vo, svetog Trojstva groblje. A u spisima se temeljito traži točna go-dina gradnje crkvice. Spomen na povijesni podatak njene obnove,čuva se na ploči desno od ulaza u crkvu. Na njoj je iznad teksta ure-šen hrvatski pleter. Danas se do svetog Nikole ide kolima već pome-nutom cestom. Misa na svečev blagdan se jako štuje i u mnogim

31

susjednim mjestima. I posebice štuju sveca, svog zaštitnika, mnogipomorci. Što je postalo dugogodišnja tradicija.

Dvorište crkvice, omeđeno suhozidom i ulazom s kamenim kri-žom, ima u dijelu ispred crkve par starih čempresa. Njima međustablima polako promaljaju drugi, nekolicina njih, mladih. U samo-me kutu, naslonjen na suhozid, stoji još jedan kameni križ. Ima idvije drvene klupe. Par mjesta oko četvrtaste apside krasi bilje i žbu-nje: smrča, planike, kadulje, bušina, ošjara i par drugih za čijim ime-nima i dalje tragam. Unutrašnjost crkve je opiturana u bijelo. Parklupica za sjedenje, i jednostavan oltar s dva skalina ispred i s drve-nom statuom sveca zaštitnika. No, sve su to slike na koje ćete naićiposjetom i selu i crkvi. A radost posebna, ono što daje životnost jemriješkanje djece za svečev blagdan. Taman tu, iza drvene statuesveca, za početak. Samo se daju zamisliti oni iza. Žele se najaviti ikazati što imaju. Nižu se tu recitali i pjesme. I stariji pomoći znaju. Ikada se služe mise u crkvi, dakle na svetog Nikolu (6.12.) i potom uljeto na svetog Bartula (25.08.), npr dosta djece posjeda prije mise napižulu ispred crkve. Vraćaju se kućama s mirom u duši. S sa spome-nom na ove životne segmente mještana, vraćam se selu .

Mještani Oskorušna se poglavito bave uzgojem vinove loze, po-ljodjelstvom, ribolovom, i sve više seoskim turizmom. Ono je davalobrojne pomorce u prošlosti, pa i danas. Pomenimo kako su upravomnogi Oskorušani bili vrsni pomorci. Bilo je to za vrijeme Austrou-garske i u vrijeme bivše države. A pomorska se tradicija nepobitnonastavlja i danas. A kad mislimo na samo ime sela, ono ga dugujeimenu stabla oskoruše (lat. Sorbus domestica). Nekoć je u selu i oko-lici bilo više stabala, ali mnogi mladi iz despeta i fizički faktima uobliku novih sadnica i njihovih nasada, to čine zarad simboličnogodržanja samog imena. Sjetih se kako sam slušala da se svojim opo-rim okusom jako dobro prožimaju kao umak s veprovinom. No, vep-

32

rovi. Tu smo stali. Vrstan je par lovaca na veprove u selu. I to je dioživota mještana. Ako se izuzme ono ledeno doba iz mjeseca veljačena Pelješcu, to su zime i vrimena na koje su lovci obikli. Dakle, seloje u svojoj biti i dalje jako živo. Tu je i par zaselaka: Zagruda, Orha-novići, Privor.

Neću vas smutiti s melahoničnim sjećanjima na povijesne tre-nutke sela s početka priče. Selo diše i živi i danas.

Kristina Koboević

Osobjava

Malo je to mjesto naše župe. Činjenica jest da se sela napuštajuali Osobjava je stradala u II svjetskom ratu kao malo koje selo našežupe. Zato tamo zimi živi mali broj mještana, ljeti turisti dođu namore i bude živo. Dosta mještana Osobjave živi diljem Lijepe naše.

Gospa od zdravlja, patron je Osobjave i privuče taj dan sve kojisu je napustili u potrazi za boljim životom. Oni svoje selo nose u srcui taj dan žele se naći uz svoju Gospu. Nastoje da joj crkva bude ure-šena, okićena. I čuvaju je, obnavljaju upravo oni koji su daleko uzpomoć stalnih stanovnika.

Taj dan – 21.XI. – bude baš svečano u cijelom mjestu a crkvuposjećuju vjernici naše župe a i okolnih sela.

Zdravlje svatko treba, a gdje da se to izmoli nego baš u crkvinjoj posvećenoj. Žao nam je da je ove godine izostao zbor iz Kune,koji redovito bude sudionik fešte. Ali to nije baš smetalo. Bio nam jenovi župnik o. Prelja sa svojom nadahnutom propovjedi, procesijekroz mjesto, a Gospa je kao prvi svoj dar poklonila lijepo vrijeme.

33

Crkva Gospe od zdravlja, kao i crkva sv. Nikole naša su malasvetišta uz veliko Gospe Delorite u našoj župi. Trebamo se u njihsakupljati, moliti za sebe i svoje, za zdravlje duše i tijela.

N.I.

Vijesti iz Potomja

• Dana 11. listopad 2012. godine Jasenka Maslek, rođena Ci-bilić iz Potomja, profesor talijanskog jezika na Sveučilištu uDubrovniku obranila je doktorski rad u Hrvatskom držav-nom arhivu u Zagrebu s temom "Vinogradarstvo na poluo-toku Pelješcu (1815.-2000.) i njegov utjecaj na razvoj sta-novništva" i stekla akademski stupanj doktora znanosti izpodručja humanističkih znanosti. Tema rada posebno je za-nimljiva za lokalno stanovništvo zbog promoviranja našegvinogradarstva i zainteresiranosti za navedenu grnu poljop-rivrede. U rad je utkanoo šest godina predanog rada, a izvoreje crpila u sačuvanim dokumentima lokalnog stanovništva,arhivima i usmenom predajom.Na više od 400 stranica pri-kazan je razvoj Pelješca od pada Dubrovačke Republike, os-nutka katastra na Pelješcu, koliko je površina bilo pod lo-zom, povećanje i smanjenje obradivih površina obzirom narazne utjecaje, običaje vezane uz vinogradarstvo kao što jetransport vina "Ponos" i još puno toga.

• Svi Jasenki čestitamo na akademskoj tituli, na temi koju jeizabrala,na trudu i ljubavi prema rodnoj grudi.Njezin rad sa-da se može koristiti u znanstvene svrhe.

• Crkva našeg sv. Tome ove godine dolazak našeg Spasiteljadočekuje u novom izgledu. Opituran je i sada se nebi rekloda je to starac od preko 400 godina. Naime crkva je iz prvečetvrtine 17. stoljeća, a u 19. stoljeću je obnovljena i proši-rena što se vidi uklesano na portalu crkve "USPOMENASLOŽNOG BOGOLJUPSTVA POTOMSKOGA G. 1877".

34

Na fasadi crkve stražare Krist, Sv. Lovrijenac i Sv. Toma iista tri mramorna kipa iz korčulanske radionice su na oltaru.Do crkve je najbolje doći kadrmanim skalama uz 33 podestaodakle se pruža krasan pogled na čitavu župu.

• 6.12. na Svečev blagdan, u crkvi Delorite "Sv. Nikola" podi-jelio je darove djeci dječjeg vrtića i školskoj djeci do petograzreda osnovne škole. Djeca vrtića pod vodstvom tete IvaneAnčić izveli su prigodan program.

• 9.12. za dan otvorenih podruma svoja vrata u Potomju otvo-rile su vinarije Matuško, Madirazza, Miličić i Poljoprivrednazadruga Dingač.

• 8.12. u Zakamenju je služena svečana misa na dan Bezgreš-nog začeća u crkvici iz početk 17. stoljeća u kojoj se čuvarenesansno zvono majstora Paula iz godine 1515. a nekad jepripadalo ruševnoj crkvi Sv.Stjepana.

Sv. Toma

O naš Isuse blagoslovljeno tvoje sveto rođenje, spasitelju i otku-pitelju naš. Svatko na svoj način raduje se tvome dolasku, neko moli-tvom, neko novom opravom, darovima, neko bogatom trpezom. Anaš Sv. Toma tvoj preuzvišeni dolazak dočekuje ove godine u novomsvečanom ruhu, opituran je i zasjao je u svojoj dugoj postojanosti.

Dominiraš Sv. Toma svojim Potomjem još iz daleke prve četvr-tine 17. stoljeća. Na portalu crkve uklesan je natpis "USPOMENASLOŽNOGA BOGOLJUPSTVA POTOMSKOGA G. 1877", štoznači da se te godine crka počela obnavljati i proširivati. Na fasadicrkve stražare kipovi Krista, Sv. Lovrijenca i Sv. Tome. Na oltaru triista mramorna kipa nastala u korčulanskim radionicama u 19. stolje-ću. Iako mnogi prigovaraju da je zbog brojnih predgradnji i poprava-ka ova crkva izgubila svoju izvornost evo ti Sv. Toma još uvijek si

35

na istom mjestu skoro 400 godina i tvoja vrata uvijek su otvorena zavjernike. Putniku namjerniku lako se popeti do tvoga svetišta jer sviputevi iz sela vode prema tebi. Najljepši put je uz dobro očuvanukadrmu, uz 33 podesta, koji započimju između kuća, pa između ko-šara, dijele selo na dvije strane, Lušinu bandu i Mazarovićevu bandui vode do tvojih kamenih pižula do ispod zvona koja godinama kle-calima ispraćaju brojne Potomjane u vječnost, koji su obavještavali onedaćama, požarima i koja zovu na nedjeljne i blagdanske mise. A tasu ista zvona u I svjetskom ratu bila dignuta i to na dan 19.5.1917.godine po navodu Matkovićeva dnevnika "5 vojnikah u Potomjukalali su zvona sa crkve Sv Tome". Hvala Bogu opet su nova zazvo-nila. Koliko je molitava izmoljeno i isprošeno u tvojim zidovima,koliko je generacija prošlo kroz tvoja vrata. A ispred tvoga svetištaveličanstveni pogled na polje, na ćitavu župu, na Sv. Matija u Pijavi-čini, Sv. Vida, Sv. Petra, Sv. Jurja, na maticu Deloritu i umjećemgdje si sagradjen izgledaš kao biser u prstenu. U krilu brda Tome,ispod zelenog gaja sanjaš svoj dugovječni san.

A sad dolazi Božić, Kristovo rođenje, crkva diše u svojoj bijeli-ni, sprema se velika radost paljenja Kralja i ti Sv. Toma budi zago-vornik za sve nas, za ručice ove djece koja skupljaju frašku da svjet-lost Spasitelja obasja Potomje i cijeli svijet. Hvala Ti Bože što šalješDuha svetoga onima koji paze i brinu se o crkvi sv. Tome, darujuslike, daruju inventar,prave vrata, pjevaju, dolaze na mise. A sadmalo šale za kraj. Nadamo se da ćemo i dalje prema onoj starinskoj"Sv. Toma goni prace doma" i dalje štovati tvoj dan u prosincu.

Sretan i blagoslovljen Božić svima žele vaši Potomjani.

36

Ratno razdoblje – 6. XII. 1991.

Pjesma hrvatskog branitelja

I – sko svi odu Ostat ću u Dubrovniku. Moje oči I dalje će upijati Ljepotu Grada Bisera Jadrana. Pogledom ću Milovati Minčetu I ponosne sive zidine, Šetat ću Stradunom, Osluškivati prkosne Udarce Zelenaka I borbu vjetra i valova Na Porporeli. Poklonit ću se Svetom Vlahu I svim dubrovačkim crkvama Molit ću Boga

S Gundulićevim stihovima Na usnama. (O lijepa, o draga, o slatka slobodo...) Moja duša Uselit će se U onaj sveti natpis Nad vratima Lovrijenca. (Ni za sve blago Ne prodaje se sloboda) Sotone me svojom mržnjom Ne mogu slomiti! I – ako svi odu Ostat ću, Ljubit hrvatske ruševine I umrijeti U Dubrovniku.

Štefica Jakir (napisano 30. X. 1991.)

37

Nepoznato o poznatome

Tragajući za svim pisanim djelima zarazio sam time i svoje prija-telje. Znali su za moj Putopis po Pelješcu(koji nikako da dođe do mo-gućnosti tiskanja)i uputili su me na "Libar moga života" Joza Kljako-vića, našeg poznatog slikara. U njemu sam našao podatke o donM.C.Medoviću, koje nisam imao prilike pročitati u drugoj literaturi.

Kljaković opisuje svoj prvi susret sa Celestinom, njegov izgled,način komuniciranja i društvo u kojem su se kretali. Bio je stariji odautora a s njima se družio i Ivo Rendić. Sastajali su se, igrali briškului na duhovit način se zabavljali. Kada je Medovića zapitao zašto sene vrati u Zagreb odgovorio je: "Ondje se previše mudruje. Da samja htio mudrovati bio bi pošo u filozofe ili advokate. Ja sam izabraoslikarstvo a ono potrebuje mir i mogućnost nesmetanog rada. U mo-joj Kuni ja to imam, tamo mjesto brbljanja slušam pjev cvrčaka, a uCrkvicama glogoćanje valića . Kad se sunoća sjedim sa svojim suse-ljanima. Oni ne mudruju ali često velike istine izreknu, to je za mojrad i život dosta, to i Sv. Pismo u ružnim i kišovitim večerima".

"Nisi uvijek tako mislio, primjeti prijatelj"."Nisam, ali danas jemoj život puniji. Prije sam više mislio na život, danas više mislim nasmrt". Dalje u knjizi autor navodi "Kratko vrijeme nakon izložbe"Pola vijeka hrvatske umjetnosti", koju je priredilo "Hrvatsko druš-tvo umjetnosti"u Meštrovićevom paviljonu, priredilo je na moju ini-cijativu posthumnu retrospektivnu izložbu Celestina Medovića. Jed-nog prijepodneva doveli su k meni u atelje Medovićevog sinovca.Ličio je mnogo stricu, samo je bio viši od njega. Došao je s molbomda za "Modernu galeriju" otkupim nekoliko stričevih slika koje sumu ostale iza njegove smrti u ateljeu na Pelješcu. To je bio povod dasam smislio prirediti posthumnu izložbu Medovićevih djela. Na pr-voj odborskoj sjednici "Društva umjetnosti" iznio sam tu svoju nami-sao i tražio da društvo primi pokroviteljstvo i troškove te izložbe.Odbor je to prihvatio i ja sam tu izložbu ostvario. Tim povodom bioje štampan ilustrovani katalog, jedna mala monografija s preko četr-deset reprodukcija Medovićevih djela iz svih perioda njegova stvara-nja. Predgovor katalogu napisala je gdja Jela Tadijanović.

38

Izlagane su bile sve slike koje su posjedovale hrvatske institucijei neke naše crkve. Bila su izlagana i mnoga djela iz posjeda privatni-ka, kao i ona koje je dopremio njegov sinovac iz Kune. Izlagan je bioi Medovićev portret od Bukovca i podno njega bila je izložena Me-dovićeva "paleta" s osušenim bojama. S tim bojama je Medovićoživljavao svoje likove i dočaravao svoj krajolik.

Ni ovaj posao nisam mogao obaviti bez smetnje. Htio sam izlo-žiti i sliku "Sv.Jeronim" koja se nalazila na jednom pokrajnom oltarustolne crkve u Zagrebu. U tu svrhu sam zamolio nadbiskupa Stepincada mi dozvoli tu sliku izložiti. On me uputio na kanonika Korenićakoji je bio upravitelj inventara crkve. Kanonik Korenić je odbio mojutražbinu da je slika posvećena i da ona nije za izložbu. Vratio sam senadbiskupu i priopćio mu rezultat mojih pregovora s kanonikomKorenićem. Nadbiskup mi je rekao:

- Onda Vi uzmite sliku bez pitanja ikoga.Dao sam sliku izvaditi iz oltara. Blindrama je bila potpuno sag-

njila i krajevi platna slike. Sliku sam dao naljepiti na novo impregni-rano platno i novu blindramu i izložio je s drugim Medovićevimdjelima.

Medovićevom izložbom htio sam da oživim umjetnički zanosondašnjeg vremena, koga je bio velikim elanom istakao Vlaho Bu-kovac i kome je doprinio veliki obol Celestin Medović".

Neven FazinićJozo Kljaković, Libar moga života, str. 143 - 144

SUŠA

Suša je osobina našeg podneblja. Obilježje suše je smanjena ko-ličina oborina, a u pojedinim periodima i njihov potpuni izostanak.Ljeti je to uobičajeno, ali događa se to i u ostalim godišnjim dobima.Ispucana zemlja, prašnjavi putovi, prazne gustirne, otpalo i uvelolišće vanjska su manifestacija suše. Velike suše su nepogoda za ve-getaciju, time i preduvjet gladi. „Od kuge, gladi i rata oslobodi nasGospodine“, naša je molitva.

39

Čovjek kao duhovno biče također često doživljava sušu; sušu usvojoj duši. Izostanak molitve, ili zaborav na njenu potrebu, stvarasušu u našim dušama.

Kada nam „dobro ide“, kada dobro zarađujemo, kada nas zdrav-lje dobro služi, zaboravljamo često zahvaliti Bogu na pomoći. Uvje-reni smo kako nas ova dobra pripadaju, kako smo ih zaslužili svojimsposobnostima, a zdravlje svojim načinom života, pa sva ova dobrapripisujemo sebi. Sebe i svoje sposobnosti uzdižemo visoko, uzdi-žemo ih često i iznad Stvoritelja. U euforiji uspjeha Njega i njegovupomoć zaboravljamo.

Zaboravljamo i poruku sv. mise na Pepelnicu, a o poruci pepe-ljenja nedovoljno razmišljamo. Prisjetimo se zato riječi svećenikaizgovorene tom prilikom: Prah si bio i u prah ćeš se pretvoriti, ili unovije vrijeme: Obratite se i vjerujte Evanđelju. Prevedeno na svako-dnevni jezik: Čvrsto stoj na zemlji i neka te nikakav uspjeh i uzviše-no stanje ne odvoji od nje.

Te riječi su podsjetnik na našu malenkost u ovozemaljskoj pro-laznosti.

E, a onda iznenada dođe kriza; tako danas zovu društveno stanjeu kojem su novčanici polu prazni ili prazni. Grožđe se teško prodaje,nije dovoljno traženo, a ako se i proda cijena je veoma niska. Krizese pojavljuju kao mijene i ne mimoiđu skoro nijednu generaciju.Nažalost, iako ćemo krizu preživjet na ovaj ili onaj način, na krizunismo duhovno spremni.

Ovo stanje se najbolje vidi na našim licima (izraz lica je izrazstanja duha). Naša lica izgledaju kao suha ispucana polja željna kiše;željna kiše molitve. Nije jednostavno sada nadoknaditi sve preskoče-no. Nagla i glasna molitva ponekad produbi naše bore, jer spere i onomalo „zemlje“ s površine. „Ne živi čovjek samo od kruha nego odsvake riječi koja izlazi iz usta Božjih“, čovjek treba uvijek biti svjes-tan, pogotovu u doba izobilja.

40

Kako su opstali naši preci? Bilo im je puno teže nego nama. Jelisu puno skromnije, a radili puno više i othranjivali puno više djece.

Zato su zalijevali svoju dušu molitvom, u dobru i u zlu i cijelisvoj život.

Duša im nije patila sušom.Ivo Santica

P.S. crtica je pisana ljeta 2012 god. za vrijeme izuzetne suše

Šale

• Zvoni podne i par žena na okupu stane moliti pozdrav Gospi.Jedna se odmakne i reče: dala sam fratrima patate pa nekaoni mole.

• Gonila Ane župnika na tovaru u Osobjavu da on tamo služisv. misu. Tovar spor, župnik ga ne tuče. „Udrite ga veleča-sni, zakasnit ćemo na misu“, reče Ane.

• Šoba se zvao čovjek koji bi prodavao ribu. Toni došao s balau zoru pa stane vikati: „ribe, ribe“ i ode spat. Stari susjedskoči s postelje i jedva navuče gaće pa reče: „Šoba, Šoba –koja je riba?“

• Mladi iz sela znali su kupit janje i u družini ga ispeći. Redo-vito je s njima išao stariji čovjek koji bi im to janje vrtio naražnju. Lujo, tako se zvao čovjek, je taj put doveo i janje kojesu oni trebali naknadno platit. Kada su janje pojeli i dobrozalili vinom, stali su se šaliti i pitati se tko će janje platiti.Jedan je izustio: „Platit će ga Lujo.“ Lujo se ljutio, janje jedruštvo platilo ali je ostala uzrečica, kad bi što bilo problemza platit. „Platit će ga Lujo.“

• Ivo pita Nika: „Ženiš se, jeli? A kako ti to odgovara ćaći i ma-teri?“ Na to će Niko: „Kupio sam materi lipu mahanicu (le-pezu) a ćaći molitvenik. Oče budi volja tvoja“ i sve je u redu!

41

Pita od sira

Tijesto:- 3 cijela jaja - 1 čaša (od jogurta) šećera- 2 čaše (od jogurta) oštrog brašna sa ½ praška za pecivo- 1 čaša mlijeka- 1 čaša ulja- 1 šećer vanilija

Nadjev od sira:- 3 cijela jaja- 3 žlice šećera- Mileram (400 g)- ½ kg sira (Vindija)- 1 žlicu brašna- 1 šećer vaniliju i koricu limuna

Polovicu tijesta staviti u podmazanu rostjeru (br. 36) i peći 15 minuta,a zatim staviti nadjev pa prekriti drugom polovicom tijesta.Peći 30-40 minuta.

U slast!Anita Ostoja

42

ŠKOLSKE VIJESTI

STIGLA NAM JE JESEN

Mjesec rujan mnogima donosi obilje sreće i zadovoljstva. To jemjesec kada priroda mijenja svoje lice, okreće novu stranicu i poči-nje ispisivati neke nove (i pomalo nevjerojatne) priče. To je mjeseckada težaci ponosno ubiru svoju ljetinu koja je tijekom godine zalije-vana suzama i znojem, obrađivana žuljevitim rukama, teškom mu-kom i još većom neizvjesnošću što će biti sutra. Usprkos svim neda-ćama, PONOS im ne dopušta da se predaju jer svi u životu trebamoustrajati i težiti boljitku. A gdje su naša najveća blaga u svemu ovo-me? DJECA su naše bogatstvo, naša snaga, naše zvijezde i planete -oni su naša budućnost.

Dana 3. rujna započela je još jedna školska godina puna očeki-vanja, želja i volje za usvajanjem novih znanja, vještina, prijateljsta-va... U crkvi sv. Delorite svetu je misu predvodio fra Gjurashaj ipritom blagoslovio sve učenike i njihove učitelje te im poželio uspje-šnu novu školsku godinu. Učenici Osnovne škole „Kuna“ svoju suškolsku godinu započeli na najbolji i najplemenitiji način – sudjelo-vanjem u humanitarnom radu. Hrvatski Crveni križ ovogodišnju jesabirnu akciju „Solidarnost na djelu 2012“ organizirao pod nazivom„Pomozimo onima kojima je pomoć najpotrebnija“. Učenici su posvojim mjestima prikupljali dobrovoljne priloge pa se tako u ovim

43

teškim vremenima još jednom pokazalo koliko je zapravo pelješkosrce plemenito, solidarno, nesebično i veliko.

U listopadu su nas dočekali lijepi sunčani dani. Taj je mjesecuvijek posvećen svečanosti zvanoj Dani kruha. To su dani kada sezahvaljujemo svim plodovima zemlje, a tada se u našoj školi organi-ziraju izložbe, učenici recitiraju, izvode se igrokazi, kušaju se peciva,pogače, kolači... Ove smo godine osmislili Dane kruha pod nazivom„Slatki moj Pelješac“. Učenici su, zahvaljujući svojim bakama, maj-kama, tetkama i strinama koje čuvaju stare recepte kao kap vode nadlanu, donijeli slastice koje su odisale tradicionalnošću, ali i povije-šću ovoga kraja. Cijeli je dan bio poseban, začinjen veselim druže-njem i pjesmom.

U studenome smo posjetili grad Imotski. S velikim zanimanjemotisnuli smo se na jednodnevni izlet kako bismo upoznali i ovaj pre-lijepi dio naše domovine. Prirodne ljepote poput Crvenog i Modrogjezera, Galipovca, Imotskog polja te cijele Imotske krajine ostavilesu sve bez daha. Uz srdačno i stručno vodstvo gospođe Julije izagencije Perla-tours učenici su saznali mnogo zanimljivih podatakaiz područja povijesti, zemljopisa, književnosti, glazbene i likovneumjetnosti te arhitekture. Dan smo začinili ručkom u ekoselu Gra-bovci gdje su nas domaćini dočekali specijalitetima pripremljenimispod peke. Nakon obilnog i ukusnog ručka krenuli smo kući, veseli izadovoljni kvalitetno provedenim danom.

Obilježen je i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara. Taj nadnevak za-uvijek će ostati zapisan u hrvatskoj povijesti, a to potvrđuje i Hrvats-ki sabor koji je 1999. godine donio Odluku o proglašenju 18. stude-noga Danom sjećanja na žrtvu Vukovara 1991., kojom je određenona dostojanstven i primjeren način odati počast svim sudionicima ob-rane Vukovara – grada simbola hrvatske slobode. Ove je godinepočast u našoj školi obilježena paljenjem svijeća, pisanjem i čitanjemliterarnih radova i prigodnim predavanjem učitelja povijesti.

Polako, ali sigurno privodimo prvo polugodište kraju i veselimose novim izazovima.

Damir Brkanac, učitelj hrvatskoga jezika

44

Dani kruha

U kasni sat, u besanoj noćiMoja mama meni kolače nosi,Kako bih ujutro u školu mogao poći.

Radi mi kolače,Ukusne, domaće.Sve mi mirišeTrbuhu se dobro piše.

A kad u školu dođem,Pokraj ostalih klača prođem.Ima ih svakavih,Velikih i malih, crvenih i plavih.

Ali niti jedan nije kao moj,Niti sličan kolaču mom,Što ga je moja majka mjesilaI tako ga lijepo uresila.

Luka Violić, VI.r.

45

Svađa u pekari

U pekari usred bijela dana,započela jedna krafna svađu.Kaže: „Ja sam prava dama,

vidjeli niste slađu!“Najednom torta digne glas:

„Za Vas nitko ne mari,draga damo, slađa sam od Vas

i svi žele moje slatke čari.“Ma kakve dame, kakve čari

vi ste samo dijabetičari.Ja sam slanac, svima sam

najdražibilo na ulici, bilo na plaži.

Iz daljine sluša to kruh sam:„Od vas svih sam najbolji

jer sam i sladak i slankako kome po volji.“

Toni Meštrović, VI.r.

Živim u miru

Sretna sam što živim u miru slobodi. Međutim, kroz povijest našnarod nije uvijek živio u miru. Hrvati su često morali ratovati protivraznih osvajača koji su nam htjeli oteti domovinu. Nadirale su četeMlečana, Turaka, Mađara, Nijemaca, Srba... Svi su oni ugrožavalinaš mir i ograničavali slobodu te nam donosili samo patnju i bol.

Hrvatski su branitelji najzaslužniji što mi danas živimo u miru.Oni su u Domovinskomu ratu uspjeli obraniti našu zemlju i donijetiHrvatima, nakon dugo vremena, samostalnu i neovisnu državu, mir islobodu. Težak je i trnovit bio put do ovoga blagostanja što ga danasuživamo. Mnogo je krvi, suza i znoja proliveno na tom dugom i mu-čnom putu. Mnoge su majke i žene zavijene u crno jer su u Domo-vinskomu ratu izgubile svoje sinove, braću i muževe.

Svi trebamo cijeniti slobodu i mir te biti zahvalni onima koji sunam to podarili.

Sonja Medović, VI.r.

46

Od zime do zime

U mome selu Kuni godišnja su doba jako zanimljiva. U zimskodoba, kad priroda spava, otvorim svoj prozor i udišem svježinu dana.Bura pomete i nebo i zemlju, za obraze štipa. U kućama toplina. Ustaroj peći vatra veselo pucketa čekajući toplije dane.

Proljeće ukrasi moje selo raznim bojama i šalje nam veseli pjevptica. Gdje god se okrenem, osjetim miris procvjetaloga cvijeća.Priroda se konačno probudila. Tijekom ljeta žarko sunce nas obas-java zlatnim zrakama. Svi su na kupanju, odmaraju. Ljeti je mojeselo prazno, pusto i pomalo tužno. Nedostaju mu djeca koja mu tije-kom školske godine darivaju smijeh, viku i igru. I tu je ljetu kraj –brzo dođe, a još brže prođe.

Jesen nastupa. Počinje škola i vraćamo se u svoje učionice. Mojeselo prepuno je šarenoga lišća, a vjetar se poigrava s njim. Kiše pa-daju i pomalo su dosadne. Ljudi usprkos lošem vremenu obavljajuposlove u vinogradima i maslinicima.

Živjeti u Kuni i doživljavati sve ove promjene zaista je neproc-jenjivo – to je život.

Karla Lukač, VI.r.

Dobrotvori

Anto Bubrig, Nevenka Stanković, Marija Ruvo, Sanda Desnica, kasica u Deloriti, župnik o. Matošević, Hrvoje Ćolić, Mira i Nik Biegman, FSR Lumbarda, Neda Žitković, Jan Hening, Jadranka i Nikša Vidoš, don. A. Bavčević, Kate Ančić Pupe, Mira Orlić, Anđelko Jovica, Marija Kor-dić, Dušanka Botica, Franica Kiković, Damir Brkanac, Marina Madi-razza, Štefica Jakir, Višnja Romazinović, Alen i Baldo Hilić, Marina Cotić, Suzana Kosović-Benić, Vjeko Violić, Općina Orebić

Svima sa zahvalnošću – Sretan Božić!

47

STATISTIKA ŽUPE KUNA - 2012.

Krštenih u 2012. 1. Petar Bartolović 2. Neven Lukač 3. Ilija Roko 4. Karla Jelić 5. Nikola Arambašić

6. Josip Roso 7. Klara Jurić 8. Sara Palihnić 9. Nora Grljušić 10. Davor Šundrica

Vjenčani u 2012.

1. Dario Grljušić i Andrea Fabijanović 2. Vlatko Bibica i Ana Zibar 3. Josip Brunsko i Inge Ostoja 4. Mislav Orhanović i Renata Sertić

Umrli u 2012.

1. Kate Škunca 2. Ilenko Šundrica 3. Ante Roso 4. Marija Rašić 5. Zdenka Mikulić 6. Dinka Lukić 7. Drage Miličić 8. Kate Vukšo 9. Emil Delić 10. Nikola Marjanović 11. Marija Magaš

12. Mara Dajak 13. Kate Orebičić 14. Anita Tolj 15. Slavko Vodopić 16. Vlado Roso 17. Tomislav Violić 18. Maro Violić 19. Niko Bogojević 20. Mato Čuić 21. Marija Violić 22. Branko Rusković

Providjenih 11, a neprovidjenih 8

48

Glasilo Župe Uznesenja Marijina 20243 Kuna – tel./fax: 020 742-033

www.ofm-sv-jeronim.hr

Urednički odbor Fra Prela Gjurashaj

Nina Vodopić

Fotografije Neven Fazinić

Tehnička obrada Marina i Roko Palihnić

Izdaje Župni ured Kuna - Pelješac

Tisak mtg-topgraf d.o.o., Velika Gorica

Za internu uporabu, izlazi povremeno.

Slike na koricama:

Naslovnica: reljef na istočnom zidu Delorite Male slike: 1. Zvonik svetišta Delorite

2. Sv. Matej – Pijavičino 3. Sv. Vid – Potomje 4. Sv. Frančesko – Kuna 5. Sv. Trojstvo – Oskorušno

III. str. korica: fotografija s otvaranja Galerije u Kuni IV. str. korica: o. M. Matošević