Sadržaj

1. Uvod 2

2. Problematika 7

3. Zaključak 13

4. Literatura 14

Uvod

Tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina prošloga stoljeća, sušenja velikih

razmjera i različitih, gospodarski važnih, vrsta drveća u Europi dala su povoda razmišljanju da

se radi o dotada nezabilježenoj pojavi, koja je dobila naziv “novo propadanje šuma”. Za

razliku od do tada zabilježenih pojava sušenja šuma pretežito lokalnog karaktera, “novo

propadanje” imalo je progresivan, i činilo se, ireverzibilan karakter, a zračno onečišćenje

izdvojeno je kao “novi” čimbenik stresa, iako su postojala oprečna mišljenja u svezi s

mehanizmom kojim ono djeluje na šumske ekosustave. Osobito su sušenjem zahvaćene

sastojine obične jele i obične smreke (Picea abies Karst.). Najrašireniji simptom šteta u

srednjoj i sjevernoj Europi na običnoj smreci i običnoj jeli je osutost krošanja, koja je rezultat

prekomjernog opadanja iglica, kao i nedovoljno intenzivnog stvaranja sekundarnih izbojaka u

krošnji (G r u b e r , 1994).

S obzirom na stav da je najvažniji uzročnik propadanja šuma zračno onečišćenje,

1985. godine je u okviru Konvencije o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka

(CLRTAP) osnovan Međunarodni program za procjenu i motrenje utjecaja zračnog

onečišćenja na šume (International Cooperative Programme on Assessment and Monitoring of

Air Pollution Effects on Forests, skraćeno ICP Forests), u koji se Hrvatska uključila 1987.

godine. Prednost monitoringa (trajnog motrenja) je u dobivanju vremenskog niza podataka,

koji omogućuje ispravnije zaključivanje o stanju pojava koje, u ovome slučaju, variraju na

godišnjoj razini. Razvojem spoznaja o uzrocima propadanja šuma ICP Forests se okrenuo

kompleksnim istraživanjima međuovisnosti različitih ekoloških čimbenika, za koje se

pretpostavlja da imaju ulogu u propadanju šuma, te je glavni zadatak Programa postao

prikupljanje podataka o stanju šuma i njihovoj reakciji na čimbenike stresa na regionalnoj,

nacionalnoj i međunarodnoj razini. Motrenje se provodi na mreži točaka Razine 1

(bioindikacijske točke razmaka 16 km), osnovnoj mreži (točke razmaka 4 km) i plohama

Razine 2 (plohe intenzivnog motrenja), a ključnu ulogu u Programu ima vizualna procjena

osutosti krošanja.

O prvim rezultatima procjene stanja krošanja u Hrvatskoj u okviru ICP Forests pišu P r

p i ć , Komlenović i Seletković (1988), a godišnje procjene prate se odgovarajućim izvješćima

(Seletković i Tikvić, 1996). Na temelju članka 39. stavka 2. Zakona o šumama (“Narodne

novine” broj 140/05) donijet je Pravilnik o načinu prikupljanja podataka, mreži točaka,

vođenju registra te uvjetima korištenja podataka o oštećenosti šumskih ekosustava (“Narodne

novine” broj 129/06). Pravilnik je u primjeni od mjeseca studenog 2006. godine. Člankom 3.

2

tog Pravilnika, Nacionalnim koordinacijskim centrom za procjenu i motrenje utjecaja

atmosferskog onečišćenja i drugih čimbenika na šumske ekosustave, određuje se Hrvatski

šumarski institut koji funkcionira kao Nacionalni koordinacijski centar Međunarodnog

programa za procjenu i motrenje utjecaja zračnog onečišćenja na šume (UN/ECE – ICP

Forests).

Podaci iz Registra oštećenosti šumskih ekosustava služe za utvrđivanje stanja šumskih

ekosustava u Republici Hrvatskoj, potrebe gospodarenja šumama, znanstvene svrhe te potrebe

institucija Republike Hrvatske i međunarodnih institucija. Podaci s jedinstvene europske

mreže bioindikacijskih točaka (mreža točaka stranice kvadrata 16 km) službeni su podatak o

oštećenosti šumskih ekosustava u Republici Hrvatskoj i sastavni su dio Izvješća o oštećenosti

šumskih ekosustava u Republici Hrvatskoj, koje se izrađuje za potrebe Ministarstva

regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva. Kao značajan izvor informacija o

stabilnosti šumskih ekosustava, za potrebe Hrvatskih šuma d.o.o. Zagreb Nacionalni centar

izrađuje godišnja izvješća o oštećenosti šuma u Hrvatskoj koja obuhvaćaju i podatke s mreže

točaka razmaka 4 km (osnovna mreža točaka) te se koriste pri izradi planova gospodarenja.

Slika 1: prikaz položaja bioindikacijskih točaka u Hrvatskoj

Procjena osutosti (defolijacije), osnovnog parametra za procjenu oštećenosti krošanja

obavlja se prema jedinstvenoj metodi propisanoj od ICP Forests (Eichhorn i dr. 2010).

3

Procjenu na bioindikacijskim točkama obavljaju djelatnici Hrvatskih šuma i Šumarske

savjetodavne službe.

Slika 2: prikaz osutosti lišća hrasta lužnjaka (Q. robur) prema stupnjevima

Osutost predstavlja postotak osutosti lišća ili iglica u odnosu na normalno razvijenu krošnju,

tj. manjak lišća ili iglica u odnosu na referentno stablo. Procjenjuje se s preciznošću od 5% u

odnosu na referentno stablo. Kasnije se rezultati grupiraju u klase osutosti.

Tablica 1: stupnjevi osutosti krošanja

4

Tablica 2: stupnjevi osutosti krošanja; proširena podjela

Najvažniji elementi metode za procjenu osutosti krošanja su sljedeći:

-procjena osutosti se obavlja u koracima od 5 %, a kasnije se rezultati grupiraju u klase prema tablici

-stabla koja imaju osutosti iznad 25 % svrstavaju se u klasu značajno osutih stabala

-procjena se obavlja na predominantnim, dominantnim i kodominantnim stablima (Kraft)

-za procjenu u obzir se uzima samo onaj osvijetljeni dio krošnje stabla

-postotak osutosti procjenjuje se na osnovi usporedbe konkretnog stabla s foto-priručnikom (Bosshard 1986) te zamišljenim lokalnim referentnim stablom, koje je definirano kao “najbolje stablo s potpunom krošnjom koje može uspijevati na određenom lokalitetu”

-procjenu obavljaju dva promatrača, uz korištenje dvogleda / dalekozora

-na svakoj plohi procjenjuje se osutost krošnje 24 stabla na tom području

- procjena se obavlja u srpnju ili kolovozu

Požutjelost predstavlja postotak lišća ili iglica koji je promjenio boju u odnosu na normalnu boju zdravih stabala. Požutjelost se također procjenjuje s preciznošću od 5%, te razvrstava u stupnjeve požutjelosti .

5

Tablica 3: stupnjevi požutjelosti lišća/iglica

Kombinacijom stupnja osutosti krošanja i promjene boje, dobije se stupanj oštećenosti

stabala. Rezultati procjene oštećenosti krošanja obrađuju se uz pomoć programa Paradox 7.0 i

pohranjuju u bazi podataka Hrvatskog šumarskog instituta te u jedinstvenoj europskoj bazi

podataka programa ICP Forests (Međunarodni program za procjenu i motrenje utjecaja

zračnog onečišćenja na šume).

Propadanje i odumiranje stabala je kompleksne naravi i posljedica topografskih,

klimatskih, pedosferskih, biotskih i drugih čimbenika. Štete od propadanja šuma odražavaju

se u smanjenju prirasta, poremećaju potrajnog gospodarenja i smanjenju kvalitete drveta. To

se nepovoljno odražava na općekorisne funkcije šuma. U gospodarskim šumama volumen

odumrlih stabala ili volumen stabala posječenih u sanitarnoj sječi najčešće se koristi za prikaz

intenziteta odumiranja stabala, a može se koristiti i kao indikator zdravstvenog stanja

sastojina. Intenzitet odumiranja može se prikazati kao postotak odumiranja stabala izračunat

kao omjer drvne mase odumrlih stabala i živih stabala. Isto tako može se i izražavati u

apsolutnom obliku u m3 ili u m3/ha. Razlikujemo mali, srednji, veliki i katastrofalan intenzitet

propadanja šuma.

6

Problematika

U zadatku je prikazano stanje oštećenosti krošnje i promjene boje hrasta hitnjaka ( Quercus

petraea L.).

Tablica 5: prikaz stupnjeva promjena boje za hrast kitnjak u razdoblju 1997-2004.

Hrast kitnjak STUPNJEVI PROMJENE BOJEGODINA 0-10 % 11-25 % 26-60 % >60 %

1997 82,70 16,22 0,54 0,541998 86,01 11,92 2,07 0,001999 88,27 10,71 1,02 0,002000 85,71 12,70 1,06 0,532001 91,89 7,57 0,54 0,002002 94,02 5,98 0,00 0,002003 93,44 6,01 0,55 0,002004 93,67 6,33 0,00 0,00

U grafikonu 1 prikazana je zastupljenost stabala pojedinog stupnja promjene boje za zadano

razdoblje.

1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003 20040.00

10.0020.0030.0040.0050.0060.0070.0080.0090.00

100.00

0-10 %11-25 %26-60 %>60 %

Godine

Post

otak

bro

ja st

abal

a%

Grafikon 1: promjena boje hrasta kitnjaka

Na temelju prikupljenih podataka može se vidjeti kako intenzivnije osutosti i promjene

boje nije bilo niti jedne godine od 1997. Do 2004. Svih godina je stupanj promjene boje od 0-

10% bio daleko najizraženiji, preko 82% pa sve do 94% što upućuje na zdrave sastojine hrasta

kitnjaka. Nešto intenzivnija srednja pojava promjene boje (26-60%) zabilježena je 1998.

godine, ali i tada je iznosila 2,07%. Velike promjene boje pojavile su se samo 1997. i

2000.godine., ali samo na 0,5% uzorka.

7

Postotak broja stabala s umjerenom i jakom osutošću krošnje te umjerenom i jakom

promjenom boje krošnje po godinama prikazan je u tablici.

Tablica 6: postotak broja stabala s umjerenom i jakom osutošću

GODINE UMJEREN>25-60%

JAK>60%

1997 1,08 0,541998 2,07 -1999 1,02 -2000 1,59 0,532001 0,54 -2002 - -2003 0,55 -2004 - -

Umjerena promjena boje krošanja hrasta kitnjaka javljala se gotovo svih godina

tijekom istraživanog razdoblja, ali u veoma malim postotcima koji nisu prelazili ni malo iznad

2%. Umjerena promjena boja i osutost nisu se pojavile 2002.godine i 2004.godine na

krošnjama, dok su jake promjene zabilježene 1997.godine i 2000.godine, ali u vrlo malom

postotku koji nije prelazio ni 1%.

U slijedećem dijelu zadatka prikazano je odumiranje stabala obične jele (Abies alba Mill) po

odsjecima u gospodarskoj jedinici Jelovac.

Tablica 7: odumiranje obične jele (Abies alba Mill.) u GJ Jelovac

ODUMIRANJE OBIČNE JELENAZIV GJ ODJ EKSP NAGIB NADM.VIS. POVRŠINA GODINA SJEČE ODUMRLO m3 GOD.TEČ.PRIRAST (m3/ha)

JELOVAC 1 J BLAGI 1200-1300 38,60 1999 5 0,7JELOVAC 2 JZ BLAGI 1300-1400 33,81 1999 8 0,9JELOVAC 4 RAZNE BLAGI 1200-1300 37,95 1999 21 1,4JELOVAC 6 RAZNE BLAGI 1200-1300 32,81 1999 7 1,2JELOVAC 7 RAZNE BLAGI 1100-1200 41,58 1999 30 1,5JELOVAC 8 RAZNE VRLO BLAGI 1100-1200 7,94 1999 12 0,4JELOVAC 9 Z BLAGI 1200-1300 38,31 1999 20 2,4JELOVAC 10 SZ BLAGI 1200-1300 32,46 1999 21 0,4JELOVAC 11 RAZNE BLAGI 1200-1300 32,48 1999 17 0,9JELOVAC 12 RAZNE VRLO BLAGI 1200-1300 37,06 1999 44 1,8JELOVAC 13 Z BLAGI 1300-1400 29,45 1999 8 1,4JELOVAC 14 RAZNE BLAGI 1200-1300 22,31 1999 60 2,7JELOVAC 15 RAZNE BLAGI 1200-1300 43,69 1999 16 2,8JELOVAC 43 J BLAGI 1000-1100 42,13 1999 5 3,7JELOVAC 45 RAZNE BLAGI 1000-1100 32,46 1999 4 6,4

Na temelju navedenih podataka izračunali smo intenzitete odumiranja stabala za svaki odsjek

posebno.

8

Tablica 8: prikaz intenziteta odumiranja obične jele u GJ Jelovac

ODUMIRANJE OBIČNE JELENAZIV GJ ODJ EKSP NAGIB NADM.VIS. POVRŠINA GODINA SJEČE ODUMRLO m3 GOD.TEČ.PRIRAST (m3/ha) INDEKS ODUMIRANJA

JELOVAC 1 J BLAGI 1200-1300 38,60 1999 5 0,7 0,13JELOVAC 2 JZ BLAGI 1300-1400 33,81 1999 8 0,9 0,24JELOVAC 4 RAZNE BLAGI 1200-1300 37,95 1999 21 1,4 0,55JELOVAC 6 RAZNE BLAGI 1200-1300 32,81 1999 7 1,2 0,21JELOVAC 7 RAZNE BLAGI 1100-1200 41,58 1999 30 1,5 0,72JELOVAC 8 RAZNE VRLO BLAGI 1100-1200 7,94 1999 12 0,4 1,51JELOVAC 9 Z BLAGI 1200-1300 38,31 1999 20 2,4 0,52JELOVAC 10 SZ BLAGI 1200-1300 32,46 1999 21 0,4 0,65JELOVAC 11 RAZNE BLAGI 1200-1300 32,48 1999 17 0,9 0,52JELOVAC 12 RAZNE VRLO BLAGI 1200-1300 37,06 1999 44 1,8 1,19JELOVAC 13 Z BLAGI 1300-1400 29,45 1999 8 1,4 0,27JELOVAC 14 RAZNE BLAGI 1200-1300 22,31 1999 60 2,7 2,69JELOVAC 15 RAZNE BLAGI 1200-1300 43,69 1999 16 2,8 0,37JELOVAC 43 J BLAGI 1000-1100 42,13 1999 5 3,7 0,12JELOVAC 45 RAZNE BLAGI 1000-1100 32,46 1999 4 6,4 0,12

U tablici su izračunati prosječni, minimalni i maksimalni intenziteti odumiranja (m3/ha) za sve

odsjeke.

Tablica 9: prosječni, minimalni i maksimalni intenziteti odumiranja za sve odsjeke zajedno

Deskriptivna statistika Abies alba Mill.ꭓ 0,65

min 0,12max 2,69

Intenzitet odumiranja stabala se utvrđuje na temelju broja stabala, drvne mase ili

smanjenja prirasta sastojine. Prosječni intenzitet odumiranja u GJ Jelovac iznosi je 0,65

m3/ha, dok je minimalni iznosi 0,12 m3/ha , a maksimalni je bio 2,69 m3/ha.

U slijedećoj tablici analizirani su i uspoređeni intenziteti odumiranja prema podacima o

prirastu za svaki odsjek uz prethodnu deskriptivnu statistiku za intenzitete prirasta za sve

odsjeke.

Tablica 10: prosječni, minimalni i maksimalni intenziteti prirasta za sve odsjeke zajedno

Deskriptivna statistika Abies alba Mill.ꭓ 1,92

min 0,40max 6,40

Prosječni godišnji prirast unutar GJ Jelovac iznosio je 1,92 m3/ha, minimalni je iznosi 0,40

m3/ha, a maksimalni zabilježeni iznosio je 6,40 m3/ha.

9

Tablica 11: usporedba godišnjeg prirasta i indeksa odumiranja za svaki odsjek posebno unutar GJ Jelovac

NAZIV GJ ODJJELOVAC 1JELOVAC 2JELOVAC 4JELOVAC 6JELOVAC 7JELOVAC 8JELOVAC 9JELOVAC 10JELOVAC 11JELOVAC 12JELOVAC 13JELOVAC 14JELOVAC 15JELOVAC 43JELOVAC 45

GOD.TEČ.PRIRAST (m3/ha) INDEKS ODUMIRANJA (m3/ha)0,7 0,130,9 0,241,4 0,551,2 0,211,5 0,720,4 1,512,4 0,520,4 0,650,9 0,521,8 1,191,4 0,272,7 2,692,8 0,373,7 0,126,4 0,12

Na temelju zabilježenih podataka možemo zaključiti da su jedino u odsjecima 8 i 10

zabilježeni veći intenziteti odumiranja od godišnjeg prirasta, naročito u odsjeku 8. Svi ostali

odsjeci funkcionirali su pozitivno u manjoj ili većoj mjeri i u njima su prirasti bili i nekoliko

puta veći od od indeksa odumiranja. Primjerice odsjek 45 zabilježio je prirast od 6,4 m3/ha, a

intenzitet odumiranja iznosio je samo 0,12 m3/ha.

10

U slijedećem dijelu intenziteti odumiranja za sve odsjeke prikazani su grafički s obzirom na

nadmorsku visinu, ekspoziciju i inklinaciju.

a) nadmorska visina

Tablica 12: prosječni intenziteti odumiranja grupirani po visinskim pojasevima

visina (m) indeks odumiranja (m3/ha)1000-1100 0,121100-1200 1,121200-1300 0,741300-1400 0,64

1000-1100 1100-1200 1200-1300 1300-14000.000.200.400.600.801.001.20

Prosječni indeks odumiranja u GJ Jelovac s obzirom na nadmorsku

visinu

nadmorska visina (m)

m3/

ha

Grafikon 2: intenziteti odumiranja (m3/ha) obične jele prema nadmorskoj visini

Iz navedenih rezultata vidljivo je kako je najveći intenzitet odumiranja u GJ Jelovac u

sastojinama koje se nalaze na 1100-1200 metara nadmorske visine i iznosi 1,12 m3/ha. S

porastom nadmorske visine taj intenzitet se ponovno smanjuje i spušta ispod 1 m3/ha.

11

b) ekspozicija

Tablica 13: prosječni intenziteti odumiranja grupirani prema ekspoziciji

ekspozicija indeks odumiranja (m3/ha)SZ 0,65Z 0,40J 0,13

JZ 0,24RAZNE 0,88

SZ Z J JZ RAZNE0.000.100.200.300.400.500.600.700.800.901.00

Prosječni indeks odumiranja u GJ Jelovac s obzirom na ekspoziciju

ekspozicija

m3/

ha

Grafikon 3: intenziteti odumiranja (m3/ha) obične jele prema ekspoziciji

Iz navedenih rezultata vidljivo je kako je najveći indeks odumiranja prisutan u kategoriji

razne ekspozicije i iznosi 0,88 m3/ha. Slijedeći s nešto manjom vrijednošću je indeks

odumiranja s sjeverozapadnim ekspozicijama i iznosi 0,65 m3/ha. Najmanji indeks odumiranja

prisutan je na južnim ekspozicijama i iznosi 0,12 m3/ha.

12

c) inklinacija/nagib

Tablica 14: prosječni intenziteti odumiranja s obzirom na nagib

nagib indeks odumiranja (m3/ha)vrlo blagi 1,35

blagi 0,55

vrlo blagi blagi0.000.200.400.600.801.001.201.401.60

Prosječni indeks odumiranja u GJ Jelovac s obzirom na inklinaciju

nagib

m3/

ha

Grafikon 4: intenziteti odumiranja (m3/ha) obične jele prema ekspoziciji

Iz navedenih rezultata vidljivo je da je indeks odumiranja više od dvostruko veći na vrlo

blagim nagibima (1,35m3/ha) nego što je na blagim nagibima (0,55 m3/ha).

Zaključak

Utvrđeno je postupno povećanje prosječnog godišnjeg intenziteta odumiranja (m3/ha)

stabala obične jele, kako u sastojinama na rubu areala, tako i u sastojinama u unutrašnjosti

areala Gorskog kotara. Prosječni godišnji intenziteti odumiranja stabala obične jele (m3/ha)

višestruko su veći u sastojinama na rubu areala u odnosu na sastojine u unutrašnjosti areala

obične jele u Gorskom kotaru (Ugarković i dr. 2011).

Problemi s kojima se suočava proizvodna grana šumarstva u dinarskim bukovo-

jelovim šumama, posebice onim zahvaćenim intenzivnim sušenjem jele, postoje već par

desetljeća. Osim što takve sastojine degradiraju u ekološkom smislu mijenjajući i

narušavajući strukturu te degradirajući šumsko tlo, proces sušenja jelovih stabala ima za

posljedicu i značajne ekonomske gubitke kao što su smanjeni prihodi u odnosu na troškove

proizvodnje jelovih sortimenata uslijed stalnog degradiranja kvalitete drveta zahvaćenog

13

sušenjem. Sam proces sušenja jelovih stabala popraćen je smanjenim rastom te oštećivanjem

krošnje stabla u obliku gubitka iglica (osutost) te žućenja istih

(Bauch,1986;Larsen,1986;Innes, 1993;Androić i Cestar,1975;Androić i dr.,1975). Na

lokalitetima jelovih šuma gdje je uočeno sušenje, ono se očituje kao sušenje manjih ili većih

skupina stabala. Izravna posljedica sušenja je ta da se sječivi obujam jele namiruje najvećim

dijelom sanitarnim sječama odumrlih jelovih stabala, čime je gospodarenje jelovim šumama

na poznatim i propisanim osnovama postalo u najmanju ruku upitno (Krpan i Pičman, 2001).

Propadanje jele u hrvatskome arealu, a osobito u njezinu dinarskom dijelu, povezano

je s kompleksom promjenljivoga djelovanja abiotskih i biotskih čimbenika, koji do danas nisu

dovoljno proučeni. Unutar spomenutoga kompleksa klima i onečišćenje zraka i tla imaju

zasigurno značajnu ulogu. Toplo i sušno razdoblje koje je započelo tridesetih godina 20.

stoljeća i koje je trajalo, uz prekide, do početka devedesetih, nedvojbeno je nepovoljno

utjecalo na zdravstveno stanje jele.

Na kraju se može zaključiti kako je obična jela u Hrvatskoj značajno oštećena i zbog

promjene "kemijske klime", što je osobito izraženo u njezinu dinarskome dijelu areala zbog

položaja u odnosu na izvorišta emisija štetnih tvari. Suho i mokro taloženje štetnih tvari

lokalnih i dalekih izvora uzrokuje veliku štetu.

Literatura

1.Osutost šumskog drveća u Hrvatskoj u razdoblju od 2006. do 2009. godine, Potočić N,,

Seletković I., Šumarski list - Posebni broj (2011), str 149-158

2.Osutost krošanja i odumiranje stabala obične jele (Abies alba Mill.) u Hrvatskoj, Matei

Pervan, Šumarski fakultet, Zagreb, završni rad, rujan 2013, str 21-23

3.Materijali s nastave

14