VLADA CRNE GOREdom“, Vlade Miloševića, „Hasanaginica“ i „Aska i vuk“, Asima Horozića, balet „Satana i Magnovenje“, Voje Komadine, „Katarina, bosanska kraljica“,

Opština Nikšić

VLADA CRNE GORE Ministarstvo kulture 5

3

30.11.2018. MEĐUNARODNI FESTIVAL GLUMCA - NIKŠIĆ 2018

… Ko je ko na Festivalu…

Savjet Festivala

Sonja Nikčević, predsjednicaDragica Milić, članGoran Bulajić, član

Bojka Đukanović, članVojislav Krivokapić, član

Zoran Bulajić, članMilan Korać, član

Tim za selekciju

Vojislav Krivokapić, predsjednikDragan B. Perović, član

Zoran Bulajić, član

Žiri Festivala

Blagota Eraković, predsjednikAna Vujošević, član

Nikola Vasiljević, član

ModeratorGoran Bulajić

Grafički dizajnZdravko Beli Delibašić

Nagrade Festivala

Grand Prix za najbolju mušku uloguGrand Prix za najbolju žensku ulogu

Grand Prix za najbolju epizodnu mušku uloguGrand Prix za najbolju epizodnu žensku ulogu

Grand Prix za najbolji partnerski odnos na sceni

ProducentJU Nikšićko pozorište

OrganizatorkaTanja Perišić

PokroviteljiVlada Crne Gore / Ministarstvo kulture i Opština Nikšić

Prodaja karataBiletarnica Nikšićkog pozorišta, od 10.00 do 20.00 h

Tel: 040/ 213 566; 068/ 461 310;

4


...Rekli su o glumi i pozorištu...

Ljubinka Bobić (2. januar 1897. – 3.decembar, 1978.):„U pozorištu gledalac treba da se oraspoloži. Da mu život bude ljepši i lakši...“

Fransis Ford Kopola (april, 1939.), američki reditelj, scenarista i producent:„Bitan element svake umjetnosti je rizik. Ako ne rizikuješ kako ćeš onda naprav-iti nešto stvarno prelijepo što nije viđeno ranije“.

Marija Sarap, dramska spisateljica:„Svi smo mi ’glumci‘ u teatru kameleona“.

5


Program Festivala

26.11. (ponedjeljak)

Nikšićko pozorište, 20. 00 h

Svečano otvaranje XV „Međunarodnog festivala glumca Nikšić 2018“Pozdravna riječ predsjednika Skupštine opštine Nikšić Radivoja Lale Nikčevića

„KAKO MISLIŠ MENE NEMA“(Teatar Exit, Zagreb)

Autori projekta: Filip Juričić, Amar Bukvić, Ivica Boban i Olja LozicaRežija i scenenografija: Ivica BobanDramaturška saradnica i asistentica režije: Olja LozicaKostimografija: Doris KristićMuzički saradnik: Nebojša Paunković

Uloge: Filip Juričić i Amar Bukvić

Off program:Razgovor o predstavi (22. 00 h) / press sala (desni foaje Nikšićkog pozorišta)

27.11. (utorak)


„PENELOPIJADA”(Centar za kulturu Tivat i April production iz Toronta)

Tekst: Margaret AtwoodPrevod: Bojana VujinRežija: Dragana VaragićScenografija: Kathleen IrwinKostimografija: Jelisaveta Tatić ČuturiloKompozitor: Aleksandar GajićKoreografija: Slavka Nelević

Uloge: Dubravka Drakić, Tanja Bošković, Branka Femić Šćekić, Ivana Mrvaljević, Kristina Stevović Obradović, Jelena Simić, Smiljana Martinović i Vesna Vujošević


6


28.11. (srijeda)


„NARODNI POSLANIK“(Narodno pozorište Užice)

Tekst: Branislav NušićAdaptacija i režija: Slavenko SaletovićScenografija: Tamara BuškovićKostimografija: Snežana KovačevićKompozitor: Aleksandar MilekićScenski pokret: Ferid Karajica

Uloge: Slobodan Ljubičić, Divna Marić, Tijana Karaičić, Goran Šmakić, Biljana Zdravković, Vahidin Prelić, Dragana Vranjanac, Igor Borojević, Nikola Penezić, Momčilo Murić i Branislav Ljubičić


29.11. (četvrtak)


„LJUBAVNE POZE ISTORIJE (Teatar „Vojdan Černodrinski“, Prilep)

Tekst: Goran Stefanovski Režija: Nataša PoplavskaScenografija: Emil PetrovKostimografija: Roza Trajčeska RistovskaDramaturgija: Lidija Mitoska GjorgievskaMuzika: Gorazd Čapovski

Uloge: Dimitar Gjorgievski, Daniela Ivanoska, Igor Trpčeski, Jasmina Micovska Stankoska, Dimitar Crcoroski, Angela Naumoska, Ilija Volčeski, Katerina Čakmakoska Klinčeska, Mihajlo Milenkoski, Nataša Naumoska i Zoran Ivanoski


7


30.11 (petak)


„KRALJ LEAR“(Narodno pozorište Sarajevo i Festival MESS)

Tekst: William ShakespeareAdaptacija i režija: Diego de BreaScenografija: Diego de BreaKostimografija: Blagoj MicevskiDramaturškinja: Džejna Avdić

Uloge: Izudin Bajrović, Sanela Pepeljak, Mediha Musliović, Slaven Vidak, Vedran Đekić i Elma Ju-ković


01.11 (subota)Nikšićko pozorište, 20. 00 h

„KONSTELACIJE“(Atelje 212, Beograd)

Tekst: Nik PejnPrevod: Maja MaletkovićRežija: Aleksandra Milavić DejvisAsistent režije: Marko JovičićScenografija: Marija JeftićIzbor kostima: Aleksandra Milavić DejvisKompozitor: Božidar Obradinović

Uloge: Uroš Jakovljević i Ana Mandić Off program:Razgovor o predstavi (22. 00 h) / press sala (desni foaje Nikšićkog pozorišta)

8


02.11. (nedjelja)

Nikšićko pozorište, 20.00 hDodjela nagrada i svečano zatvaranje XV „Međunarodnog festivala glumca Nikšić 2018“

Van zvanične konkurencije, u čast nagrađenih„CRNA KUTIJA“(Nikšićko pozorište)

Tekst: Ana ĐorđevićRežija: Goran Bulajić

Scenografija: Anka GardaševićKostimografija: Olivera ErakovićMuzika: Dino Kapetanović (Bend „Autogeni trening“)

Uloge: Simo Trebješanin, Gordana Mićunović, Jovan Krivokapić, Anja Drljević, Omar Bajramspa-hić, Marija Đurić i Nikola Vasiljević

Maske ( fotto)

9


Narodno pozorište Sarajevo je centralna teatarska kuća Bosne i Hercegovine i ono je svojim umjetničkim rezultatima, radom generacija umjetni-ka, a posebno načinom organizacije (tri ansambla: Opera, Drama i Balet), veoma važan element teatar-skog i uopšte duhovnog života u toj državi.

Narodno pozorište Sarajevo osnovano je 17. 11. 1919. godine, a svečani čin otvaranja, u no-vembru 1921. godine, pripao je Branislavu Nušiću, tadašnjem načelniku Umjetničkog odjeljenja Mini-starstva prosvjete. Tri večeri zaredom izvođeni

su muzičko-dramski programi i tako je ozvaničen početak rada kuće. Prva sezona Narodnog pozoriš-ta Sarajevo svečano je otvorena 22.10.1921.godine. Svečanosti otvaranja bile su u znaku pozdravnog govora Branislava Nušića, dok je u naredna dva dana uz Nušićevu „Protekciju“ izveden i Moliereov „Uobraženi bolesnik“. U počecima svog postojanja Narodno pozorište Sarajevo je djelovalo, isključivo, kao dramski teatar. Od 1946.godine, Narodno po-zorište dobija i muzičke segmente djelovanja, pa će tako bogatoj istoriji ovog teatra izuzetno pridonijeti Opera, odnosno Balet. Tako je već 9.novembra 1946.godine upriličena prva premijera Opere „Prodana nevjesta“. Praizvedbom „Žetve“, 25. maja 1950.go-dine, počinje uzbudljiva istorija Sarajevskog baleta.

Jedan od prvih direktora Narodnog pozorišta Sarajevo bio je Branislav Nušić, a nesumnjiv dopri-nos razvoju ovog Teatra dali su i njegovi nasljedni-ci, među kojima vrijedi pomenuti: Vlajka Ubavića, Ahmeda Muradbegovića, Niku Milićevića, Salka Nazečića, Ivana Fogla, Miroslava Avrama, Aliju Isakovića, Muhameda Karamehmedovića, Tvrt-ka Kulenovića, Gradimira Gojera…

U toku skoro stotinu godina dugog djelo-vanja Narodno pozorište Sarajevo odigralo je veliki broj dramskih, baletnih i opernih predstava po cijeloj Bosni i Hercegovini, ali i u inostranstvu.

O uspjehu i napredovanju Narodnog pozoriš-ta Sarajevo najrječitije govore brojna učešća na got-ovo svim značajnim festivalima u regionu, pa i u Ev-ropi, i gostovanjima u zemlji i inostranstvu, te mnoge nagrade i priznanja koje su dobili njegovi umjetnici i ansambli za kvalitet svojih izvedbi. Ova kuća je, takođe, ugostila veliki broj umjetničkih ansambala

i renomiranih umjetnika iz cijelog svijeta. Na daskama Narodnog po-zorišta Sarajevo, publika je mogla gledati predstave: Petera Brooka, Giorgija Strehlera, Roberta Wil-sona, nastupe Luciana Pavarotija, Josea Carrerasa, Zubina Mehte, Jehudija Menjuhina…

Narodno pozorište Sarajevo ima 220 zaposlenih, a svoju djelat-nost ostavaruje u glavnoj zgradi na Obali, u ulici Kulina bana 9., kao i u tzv. „Stolariji“ – zgradi u ulici Terezije bb, gdje se nalaze radi-

onički prostor i kompletna fabrika scenografije. Ovaj nacionalni Teatar dao je poseban dopri-

nos kako razvoju drame i novih dramskih oblika i autentičnom tumačenju klasike u Drami, tako i Operi i Baletu, kao i razvoju muzičke literature za Operu i Balet u bosanskohercegovačkim razmjerama, jer su u toj kući praizvedene opere „Jazavac pred su-dom“, Vlade Miloševića, „Hasanaginica“ i „Aska i vuk“, Asima Horozića, balet „Satana i Magnovenje“, Voje Komadine, „Katarina, bosanska kraljica“, Đela Jusića, „Izložba slika“, Julija Marića… Veliki je broj dramskih djela koja su doživjela svoju praizvedbu na sceni najstarije teatarske kuće u BiH, a među autori-ma vrijedi nabrojati: Skendera Kulenovića, Mešu Se-limovića, Hamzu Humu, Isaka Samokovliju, Miro-slava Jančića, Duška Anđića, Uroša Kovačevića, Ahmeda Muradbegovića, Envera Čolakovića, Edhe-ma Mulabdića, Abdulaha Sidrana, Almira Imširev-ića, Almira Bašovića, Alije Hafizovića…

(Za tekst su korišćeni podaci sa web stranice Narodnog pozorišta Sarajevo)

S.M.

...Umjesto predgovora večerašnjem programu Festivala...Narodno pozorište Sarajevo - centralna teatarska kuća BiH

10


Pretposljednji dan takmičarskog dijela XV „Međunarodnog festivala glumca Nikšić 2018“ (petak, 30. novembar), rezervisan je za izvođenje Šekspirove drame „Kralj Lear“, Narodnog pozorišta Sarajevo i Festivala MESS, u adaptaciji i režiji Diega de Brea, poznatog slovenačkog reditelja, koji potpisuje i scenografiju ovog komada. Kostimografija je djelo Blagoja Micevskog, dramatizaciju je uradila Džejna Avdić. Uloge u ovoj

predstavi koja je imala premijeru u oktobru, 2017.godine, povjerene su: Izudinu Bajroviću, Saneli Pepeljak, Medihi Musliović, Slavenu Vidaku, Vedrani Đekić i Elmi Juković.

U očekivanju premijere predstave ovog komada, producenti su poručili „da će snaga ovog bezvremenog djela i izvanredne glumačke interpretacije naći put do svoje publike“.

U marketinškom materijalu postavlja se pi-tanje: „Zašto Šekspir danas?“

Marijela Hašimbegović, direktorica Narod-nog pozorišta Sarajevo, odgovor pronalazi „u para-leli između potrebe teatra da se bavi čovjekom i njegovim odnosom sa unutrašnjim i vanjskim svi-jetom i turbulentne svakodnevnice koju živimo u odnosu na težište Šekspirovog djela u čijem je cen-tru čovjek i njegova priroda. Šekspir nas opominje na važnost etike kao ličnog izbora pojedinca. ’Kralj Lear‘ je tragedija o prolaznosti ne samo jednog čov-jeka, već i jednog cijelog svijeta, tragedija o politič-kom autoritetu, ali i o odnosima unutar porodice, o roditeljskoj ljubavi koja može biti slijepa… Lear u

izvedbi prvaka Drame Narodnog pozorišta, Izudi-na Bajrovića, našu će publiku zacijelo ostaviti bez daha. Ovo je jedna od najznačajnijih Bajrovićevih uloga kreirana sa posebnom vrstom inspirativnosti jer dolazi u vrijeme njegove glumačke zrelosti. Is-tičem važnost koprodukcije i saradnje sa Festiva-lom MESS, kao i partnerski odnos u kampanji pro-jekta ’Culture is GREAT‘, koji promoviše britansku kulturu i našoj premijeri daje internacionalnu di-

menziju“, rekla je direktorica Hašimbegović.

Njen kolega, Nihad Kreševljaković, direktor MESS‐a ističe značaj ideje tog prestižnog Festivala na jačan-ju i afirmaciji teatra na interna-cionalnim scenama i ulaganju kroz posebnu energiju u ko-produkcije sa najznačajnijim bosanskohercegovačkim teat-rima. Kao rezultat te politike Scene MESS-a je saradnja sa Narodnim pozorištem Saraje-vo, koja je i te kako vidljiva u projektu „Kralj Lear“. Pre-ma ocjeni Kreševljakovića,

to je „jedno od najgenijalnijih djela svih vremena. Postavka ’Kralja Lear‘, u režiji Diega de Brea, prvorazredni je događaj za sve one koji vjeruju u važnost teatra, i umjetnost uopšte“.

Reditelj Diego de Brea ističe da „Kralj Lear“ istražuje „ljudsko putovanje kroz tamu i ponor sm-rti. Silazak je pun straha, nesigurnosti i nemoći. Naime, sudar sa smrću nije prepušten slobodnoj ljudskoj volji. Learov odlazak u svijet smrtne tame još je bolniji i tragičniji zbog njegovog rastrzanog srca i pomračenog uma. Nekadašnji Bog na Zeml-ji, sada duboko poniženi obični smrtnik, na zalasku svoga života pokušava da spozna istinu koja će ga sunovratiti u krajnju propast. Razarajuća bol saz-nanja da je bio prevaren i izigran gura ga u lavirint patnje koja ga pogađa neljudskom snagom i moći. Onaj koji je bio sve, sada je ništa. Sve je to kazna života na čijem kraju Lear, kada već nije mogao ra-nije, prezima svu patnju na sebe, da bi se preko nje očistio. Learov odlazak je pravi danse macabre koji ga lišava svega. Zemlja je postala grobnica, neka neko dozove Sunce“!

S.Marojević

...Večeras na programu Festivala...„Kralj Lear“ u izvanrednoj glumačkoj interpretaciji

„Kralj Lear“ / Narodno pozorište Sarajevo i Festival MESS

11


„Ljubavne poze istorije“, Teatra „Vojdan Černodrinski“ iz Prilepa pokazao je sinoć, četvrtog dana Festivala glumca, svu raskoš i moć jednog scenskog djela, tako da ne čudi ocjena dobrih poznavalaca dramskog djela da se na sceni vidjelo totalno pozorište. Jezička barijera za publiku nije bila prepreka da uživa u raskoši oživljene drame velikog makedonskog pisca Gorana Stefanovski, koju je rediteljski, vješto do tančina, svojim rukopisom

ispisala Nataša Poplavska. U najkraćem bilo je to uzbudljivo pozorišno veče, gdje je publika doživjela potpunu katarzu. Iako se radi o fragmentalnoj drami, ona je kroz bogatstvo simbola, uz magičnu i metaforičnu vizuelizaciju, znalački spakovana u jednu crnu kutiju, koja se zove pozorište. Jedanaestočlani glumački ansambl je pre-ciznim sredstvima do detalja iznijansirao sve likove iz turobne priče koja otkriva različite aspekte rata. Ta priča djeluje još ubjedljivija jer su iskorišćeni svi simboli ljudskih patnji, u kojoj je ljubav može jedi-no da preživi, u haosu, svireposti i beskrupuloznosti. Poetika i osobena estetika glumačkog izraza u ovom djelu vidljiva je u svim segmentima, što upućuje na zaključak, budući da je Teatar iz Prilepa i ranije gostovao na nikšićkom Festivalu, da se radi o pre-poznatljivoj produkciji koja je među vodećim, inače brojnim pozorištima u Makedoniji.

No, fascinantna scenska estetika „Ljubavnih poza istorije“ se, prije svega, oslanja na maestralnu

dramsku ritmiku, koja je osnovna karakteristika cjelokupnog stvaralačkog opusa Stefanovskog. Na tako odlično upakovanom dramskom tekstu, koji mora biti „temelj najtvrđeg temelja“, Teatar „Vojdan Černodrinski“ je inscenirao mozaičnu predstavu, koja gledaoca u početku drži u neizvjesnosti, da bi potom, po dobro poznatom dramaturškom normativu, priču razbacao i na kraju je sabrao u jedinstvenu sliku. To ovaj komad stavlja u paradigme školskog primjera

dramskog štiva i njegove scenske strukture.

Poetici viđenog, pose-ban pečat dala je perfektna vizuelizacija, koja se pokaza-la kao „moćno oružje“ koju nemamo često priliku da vidi-mo u pozorištu. Efektnu vizu-elizaciju i, ali i izuzetno „živu“ scenografiju odradio je Emil Petrov tako vješto da glumcima otvara put kroz vrijeme i pros-tor, a njihovo umjeće dopun-juje ubojitom simbolikom i metaforama kojima je obojena ova drama u svim njenim frag-mentima.

Premijera ovog koma-da bila je prije dvije godine, a prilepsko Pozorište planira da

intezivira njena izvođenja na inostranim scenama, prvenstveno u tetarskim centrima regiona. Na to ih obavezuje, ističu akteri drame, dug prema nedavno preminulom Goranu Stefanovskom. Scena Nikšićk-og pozorišta i njegovog Festivala ostaće u teatarskim analima upisana kao prva na kojoj je posthumno izvedena njegova poznata priča o stahotama rata i ljubavi kao jedinom izlazu i spasu od užasa i njegove apsurdnosti. Snagu i moć ovog literarnog naslova prepoznalo je Slovenačko nacionalno Gledališče iz Ljubljane, prije četiri godine, kada je praizvedbom drame Stefanovskog obilježilo stogodišnjicu sjećan-ja na strahote Prvog svjetskog rata. Slovenački Teat-ar režiju je povjerilo Aleksandru Popovskom.

S.Marojević

...Sa festivalskog repertoara...„Ljubavne poze istorije“ prezentovale totalno pozorište

Ansambl predstave „Ljubavne poze istorije“ na Festivalu glumca

12


Okrugli sto kritike o predstavi „Ljubavne poze istorije“, prilepskog Teatra „Vojdan Černo-drinski“, pored akcenata raspave o dometima tog komada, koji je obilježio četvrti dan „Međunarod-nog festivala glummca Nikšić 2018“, bio je istovre-meno i omaž preminulom autoru drame, velikom makedonskom literarnom magu Goranu Stefanovs-kom. Vijest da je Stefanovski preminuo zatekla je ansambl njegove drame kada su došli u Nikšić. Pomiješana osjećanja radosti zbog učešća na iterna-cionalnoj smotri glume i velike tuge i bola zbog ra-nog i iznenadnog odlaska Stefanovskog, obilježili su

učešće i nastup ansambla, rediteljke Nataše Polavske i tehničkog osoblja. Scena Nikšićkog pozorišta koje je organizator i producent Festivala glumca, ostaće sigurno ubilježen u pozorišnim analima regiona kao prvo, posthumno izvođenje drame iz pera makedon-skog poznatog literate. Reditelj Goran Bulajić, medijator okruglih stolova kritike, podsjetio je prisutne da je stvaralački opus Stefanovskog obilježio makedonski i jugoslov-enski prostor u drugoj polovini XX i prvoj polovini ovog vijeka.

„Riječ je o grandiznom piscu koji je već živ. To može da se desi jedino u pozorištu i nigdje više. Misija Teatra u Nikšiću je ta da se u njemu desi-lo prvo posthumno izvođenje Goranovog teksta.

Stefanovski je ostavio veliki trag u Crnogorskom narodnom pozorištu, gdje su igrane njegove drame: ’Let u mjestu‘, i ’Tetovirane duše‘. Te predstave su gledano sa današnje distance došle u pravo vrijeme, tako da je crnogorska publika dobro upoznata sa djelom Stefanovskog“, zaključio je Bulajić..

Opus Stefanovskog, rediteljka Nataša Poplavska doživljava kao izuzetno poetičnim.

„On je bio moj profesor. Tada, kao i kasnije, sa sobom je uvijek nosio poetiku. Autor je mnogih pjesama grupe ’Leb i sol‘. Apsolutna je istina da duh nikada ne umire, posebno ne velikog autora,

pisca i učitelja. Baš smo eto mi dobili tu misiju da kada smo došli u Nikšić na izvođenje ove drame, on je otišao. Ogledalo koje nam je rekvizita, na putu nam se slomilo. Večeras smo ga uspjeli napraviti. To neću prihvatiti kao znak za narednih sedam godina nesreće, tj. da ovu predstavu više ne izvodimo. Naprotiv, prihvatiću to kao simbol da je moramo izvoditi makar sedam godina i to na scenama širom regiona“, poručila je Poplavska.

Glumica Daniela Ivanoska je u poruci preminulom dramskom piscu naznačila da su se na festivalskom izvođenju drame, držali njegovog up-ustva da glume kao samuraji i da imaju fokus tih vo-jničkih kasta feudalnog Japana.

Dimitar Gjorgievski je ilustrovao prvi sus-

...Akcenti razgovora o predstavi „Ljubavne poze istorije“...Pomiješana osjećanja radosti i tuge

Sa okruglog stola o predstavi „Ljubavne poze istorije“

13


ret sa Stefanovskim, koji se desio neposredno pred polaganjem glumčevog prijemnog ispita na FDU. „Dugo sam se dvoumio da li da mu priđem i pitam ga za savjet kako trebam odraditi monolog za pri-jemni, jer sam imao tremu pred velikim autorom i profesorom. Kada sam konačno odlučio da ga pitam za savjet, on je samo sjeo na klupu ispred našeg Pozorišta, gdje je baš to veče izvođena njego-va predsta i dva sata mi je objašnjavao te finese. Tada sam kao klinac prvi put shvatio da su veliki intelektualci pristupačni i skromni ljudi. Danas bih mu samo rekao jedno veliko: HVALA“, poručio je mladi glumac Gjorgievski .

Trajče Kacarov, dramaturg i kulturolog, is-tičući značaj kolektivnog sjećanja, Stefanovskog vidi kao pisca neviđenog ritma.

„On je ozvučavao svoje riječi. Niko tako us-pješno kao on. Tako je vješto i dramaturški tačno po školskim okvirima, ispričao ovu priču da gleda-lac u početku teško ulazi, ali se ona potom razbuk-ti da bi na kraju sve te razasute djelove sklopila u jedan fantastičan mozaik. Pozorište ima dva entite-ta: jedan, koji je zadužen za proizvodnju, a drugi njegov dio su teoretičari, kritičari… Ne znam šta se dešava u posljednje vrijeme sa kritičarima na ovim našim južnoslovenskim prostorima? Ne prihvatlji-vo je da niko nije napisao kritiku za ovu predstavu, a ona je producirana prije dvije godine“, kazao je Kacarov.

Nakon riječi pijeteta prema autoru drame „Ljubavne poze istorije“, čuli su se akcenti rasprave za okruglim stolom kritike o toj predstavi.

Uvodničar Goran Bulajić je apostrofirao da je publika na Festivalu vidjela „totalno pozorište, ansambl predstavu koja je vrlo moćna i koja je originalno iznijela globalnu scensku metaforu, koja nas se svih tiče. To što ova predstava prezentuje totalno pozorište bitno je i za nikšićki Festival, koji je posvećen glumcu, kao ravnopravnom segmentu teatra. Izražavam veliko zadovoljstvo u ime Festivala što se i u ovim tužnim okolnostima, desila predstava u slavu cijele autorske ekipe, glumačkog ansambla i Pozorišta koji već drugi put gostuju u Nikšiću. Ovaj komad obiluje izrazitim znakovima i poetikom, sa uspješnom vizuelizacijom. Toliko uspješnom da možemo govoriti da je dovedena do perfekcije. To je često zapostavljen segment u pozorištu. Svi ste u tome uspjeli“, kazao je Bulajić. Uslijedilo je potom njegovo pitanje za rediteljku Poplavsku: „Kako ste razumjeli ovaj put prema metafori i uzbudljivom pozorištu, da ni i jezička barijera nije prepreka“?

„Ono što je mene isprovociralo da radim ovu dramu je monolog studenta. Ovaj komad

imao je praizvedbu 2014.godine u Ljubljani, uz stogodišnjicu obilježavanja Prvog svjetskog rata. Režirao ga je naš kolega Aleksandar Popovski. Taj student je lik, kojeg je Goran Stefanovski pronašao u biblioteci njegovog oca. Zapravo bio je fasciniran knjigom ‘Sitten Geschichte des Weltkrieges‘ (‘Seksualna istorija Prvog svjetskog rata‘), Magnus Hirschfeld, koja je objavljena u Berlinu 1931.godine. Goran je izvukao djelove života likova iz te knjige koji su prošli strahote rata i stavio ih u svoj tekst. Intuitivno sam osjetila da ovu dramu trebam da radim sa prilepskim teatrom, u gradu gdje je Goran odrastao i njemu prvi put iskusio pozorište. Kad je došao na našu generalnu probu, rekao mi je da je ista slika u Pozorištu kao kad je on bio mali. Zaprepastio se da može da se desi ovako pozorište, u zgradi koja je ruinirana. No, interesantno je što se upravo u toj i takvoj zgradi dešava pravo pozorište. Rukovodila sam se time da uradim predstavu, koja će kod publike izmamiti osjećaj da je i sama dio onog što se dešava na sceni. U tome smo uspjeli i to je prava stvar. Cijenim da bez igre nema pozorišta. Dugo smo mijenjali likove i često smo bili u nedoumici ko će koju ulogu da igra. Proces je trajao dva i po mjeseca. Za estetiku u vizuelizaciji predstave bio je zadužen Emil Petrov, kao i za scenografiju koja je još jedan glumac na sceni, tako da ona ne predstavlja samo uljepšanu sliku sa scene“, pojasnila je Poplavska. Trajče Kacarov naglasio je da ovaj komad ima tipizirane likove, „ali se oni nigdje ne vide kao takvi, upravo zbog Goranovog ritma u rukopisu. Ovo djelo pripada fragmentalnoj dramaturgiji. Sve je razbacano, a na kraju se skupe i predstavljaju kolektivno štivo. Vidjeli smo jednu mozaičnu predstavu. Taj mozaik su sklopili glumci, zajedno sa rediteljkom. Dakle, završnicu njegovog teksta dali su glumci i rediteljski rukopis. Kada u početku ova priča krene, gledalac teško ulazi u nju, a posle se ona raspline, razbukta, da bi na kraju ponovo sklopila taj mozaik u jednu scenu. Prilepsko pozorište je vodeća teatraska kuća u Makedoniji. Njihova svaka predstava je na estetskom nivou. U ovoj predstavi medijum vizuelizacije je potpuni realitet u razvoju radnje. To nam govori dodatno da pozorište može da živi dalje, bez obzira na sve okolnosti, među kojima je ubrzani razvoj tehnologije i sredstava komunikacije“, zaključio je Kacarov.

Slavojka Marojević

14


` Predstava „Konstelacije“, beogradskog Pozorišta „Atelje 212“ je posljednja predstava u zvaničnom, takmičarskom programu XV „Međunarodnog festivala glumca Nikšić 2018“. Ova duodrama rađena je po tekstu Nik Pejna, u režiji Aleksandre Milavić Dejvis, kojoj je asistirao Marko Jovičić. Scenografija je djelo Marije Jeftić. Izbor kostima je odradila rediteljka Milavić Dejvis, a uloge su povjerene glumačkom dvojcu: Urošu Jakovljeviću i Ani Mandić. Kompozitor je Božidar

Obradinović, a prevod je iz pera Maje Maletković.Kvantna teorija igra značajnu ulogu u ovom

komadu koji je romantična komedija. Roland, pčelar, na roštilju upoznaje Marijanu, koja se bavi kvant-nom kosmologijom. U jednom trenutku ona objašn-java kako se teorija relativiteta koja pokriva Sunce, Mjesec i zvijezde kosi sa kvantnom mehanikom koja se bavi molekulima, kvarkovima i atomima. Razmišlja o mogućnosti paralelne egzistencije u ok-viru prostora koje konflikt ove dve teorije otvara. „Konstelacije“ su drama koja pokazuje djelovanje ove teorije u praksi, kroz odnos dvoje ljudi u paralel-nim univerzumima. Komad istražuje slobodnu volju i ulogu slučajnosti u našim životima.

Iz kritika za ovu predstavu izdvajamo, seg-ment iz teksta Ane Tasić, objavljen u beogradskom dnevniku „Politika“ (19.04.2016.):

Režija Aleksandre Milavić Dejvis je odgov-arajuće stilizovana, diskretna i tečna, a izbor dva mlada glumca, Uroša Jakovljevića i Ane Mandić, presudan je za uspjeh predstave, premijerno izve-

dene u Pozorištu Atelje 212. Scena je ukusno, min-imalistički dizajnirana, otmeno osvijetljena mnošt-vom visećih sijalica koje se u različitom ritmu i intenzitetu pale i gase, na taj način pojačavajući ili utišavajući dinamiku igre (scenografija Marija Je-vtić). Mladi glumci staloženo, precizno i dopadljivo igraju Rolanda i Marijanu, prolazeći kroz različi-ta psihološka stanja, od egzaltiranosti pronalaska nove ljubavi, preko gnijeva, inata i osvetoljubivosti, zbog preljube, do neminovno mučnog suočavanja

sa bolešću i smrću.U kritici Mladena Bićanića,

koja je napisana nakon gostovanja ovog komada u Tuzli, izdvajamo:

Drama i djeluje poput nekog začudnog kaleiodoskopa, magičnog lavirinta, zamršenog mozaika u ko-jima šarena stakalca i kockice ne-prestano mijenjaju mjesta i grade novu sliku, nude nova značenja i ot-krovenja. Rediteljski, Aleksandra Mi-lavić Davies, to rješava neprestanim ponavljanjima istoznačnih ili malo promijenjenih replika, scena je praz-na, nad njom samo svijetle, različi-tim intenzitetom, desetine malih, treperavih žarulja, poput zvijezda na

beskonačnom nebu nedohvatnog sve-mira – multiuniverzuma, prizori i scene odjeljuju se svjetlom i tamom. Glumački to je mnogo zahtje-vnije, taj sklad u neskladu, prošlost u sadašnjosti, neizvjesnost budućnosti i nelagoda što će se to zbiti oko nas i u nama, mladi glumci bravurozno donose: glasom, emocijom, tijelom, pokretom, krećući se i pokrećući baš poput onih stakalaca i kamenčića u tom neuhvatljivom mozaiku svijeta u kojem su za-točeni.

Premijera predstave Konstelacije bila je 15.aprila, 2016.godine.

Drama Nik Pejna imala je praizvedbu 2012.godine u u Rojal Kortu u Londonu i za kratko vri-jeme je postigla veliki uspjeh. Nik Pejn je postao najmlađi dobitnik pozorišne nagrade koju dodeljuje Ivning Standard, a komad je postavljen na Brodveju i stekao je svjetsku slavu.

S.M.

...Najava programa za subotu, 1.decembar...„Konstelacije“ istražuju slobodnu volju i ulogu slučajnosti u životu

„Konstelacije“ / Atelje 212, Beograd

15


Marko Kovačević (1954. - 2008.)

Marko Kovačević bio je istakuti bosansko-hercegovački dramaturg, prodekan za nastavu na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, jedan od osnivača Odsjeka za dramaturgiju i redovni profesor

kreativne dramaturgije i kritike. Kovačević je svo-jim aktivnim učešćem u sesijama kritika o izveden-im predstava na „Međunarodnom festivalu glumca Nikšić 2007“, dao nemjerljiv teatrološki doprinos, na osnovu kojih je kasnije, između tonova kritike osta-lih dramskih stvaralaca, ova internacionalna smotra glume u Nikšiću, poprimila reputaciju „akademije u malom“.

Marko Kovačević rođen je 1954. u Vrbasu. Diplomirao je 1979. na Odsjeku za opštu književnost i teatrologiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Od 1986. do 1993. radio je u Ministarstvu obrazovanja, nauke, kulture i sporta, te obavljao i dužnost pomoćnika ministra za kulturu.U periodu od 1996. do 1998. godine bio je direktor Drame Narodnog pozorišta u Sarajevu. Od 1999. godine stalno je bio zaposlen na Akademiji scenskih umjetnosti

u Sarajevu. Intenzivno se bavio teatrološkim i dramaturškim istraživanjima, te raznim oblicima praktično-umjetničkog rada. Objavio je oko pedeset studija, eseja i stručnih članaka, više od stotinu recenzija i prikaza, a za bosanskohercegovačke časopise redovno je pisao teatarske kritike. Bio je osnivač, koscenarist i glumac samostalne grupe „Klice”, te saradnik sarajevskog Teatra „Maska i pokret”. Jedan je od pokretača i prvi glavni urednik Književne revije, a takođe i urednik časopisa za dramaturgiju Anagnorisis koji izdaje ASU. Izuzetan je njegov doprinos razvoju lutkarstva u Bosni i Hercegovini. Osnivač je Studija lutkarstva u Sarajevu, a kao neizbrisiva činjenica ostaje međunarodni uspeh predstave Bajka o Sarajevu, koju je Kovačević režirao 1995. u Pozorištu mladih. Njegovim najznačajnijim doprinosom može se smatrati osnivanje Odsjeka za dramaturgiju (1994), pri Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu. Kao profesor na predmetima kreativna dramaturgija i teatrologija izveo je sedam generacija studenata, a bio je cijenjen zbog svog pedagoškog rada i posvećenosti tom radu. Na ’Međunarodnom festivalu glumca Nikšić 2008‘ Kovačević je bio član žirija, a ostaće upamćeno njegovo učešće na okruglim stolovima kritike, koje je zabilježeno kao veliki doprinos u tim teatarskim sesijama“, rečeno je nakon smrti Kovačevića.

„Prefinjena i lucidna priroda“ tog „profesion-alca, pravdoljubivost i težnja da se obračuna sa ov-ještalim dramskim poetikama vještih da označi, pre-pozna, dokaže, ali i dotakne ono što drugi ne vide“ bezbroj puta je dokazano u njegovim kritikama.

Tako je u sarajevskom „Oslobođenju“ 19.jula 2001. godine Kovačević pisao: „Zagušeni smo vlas-titim egocentrizmom, sveprisutnom sujetom, opštim međusobnim nepoštivanjem, zlobom i podvalama, destrukcijom elementarne hijerarhije vrijednosti. A statusno, dakle društveno, materijalno, kreativno estetski - teatar nam je, kao nikada, u očajnom stan-ju. I šta sada treba? Začepiti usta, ponizno šutjeti i mnogim neznalicama, dunđerima, politikantima, ko-ristoljupcima svih fela klimati ponizno glavom! U našem teatru mora otpočeti veliko spremanje, seri-ozna restauracija, sa pameću i kadrovima koje već imamo, usprkos njihovom upornom odbijanju, jer im je, izgleda, u postojećim gnijezdima postalo potaman i odviše dobro….“

...Kultura sjećanja...Marka Kovačevića

Princ bosanskohercegovačke dramaturgije

Marko Kovačevićna Festivalu u Nikšiću, 2007.godine

16


Nakon Kovačevićeve smrti njegov veliki pri-jatelj Z. Gaski, napisao je: „To što drugi ne vide, isti-cao je burno i veoma emotivno sljedeći instinkt koji je najčešće bio u pravu. Imao je vremena da dugo i strpljivo raspravlja o pozorištu, njegovim stranputi-cama i lažnim ikonama, a onda žurno ode među svoje studente, zagonetno ih sluša i toplo se uključi u nji-hove nedoumice. Marko je izveo nekoliko generacija izvrsnih kritičara, pa se bosanskohercegovački medi-ji mogu pohvaliti izvrsnom pozorišnom kritikom. …“

S.Marojević

Pismo Marku

Dragi moj Marko, Ne vjerujem da si zaboravio! Februar je! Javljam Ti se iz lijepog grada Onogošta, sa našeg i Tvog Festivala. Doputovali smo i ove godine Saša i ja zajedno, jer si Ti riješio da više ne dolaziš sa nama. Ostavio si nas i otišao u neki bolji svijet, gdje ćeš vje-rovatno naći i bolje sagovornike, prijatelje – teško. Čini mi se da su i stjuardese u avionu znale da smo prošle godine putovali trojica. Zorica me je zvala da Saša i ja dođemo minibusom. Što da za nas dvojicu šalju kola, kada trećeg nema. Lijepo su nas dočekali kao i prošle godine, ali sam stalno imao osjećaj da zaviruju iza nas, čekajući trećeg. Svi smo, nažalost, svjesni činjenice da treći neće doći, pa Ti ja zbog toga i pišem ovo pismo. U Pozorištu je sve kako treba, Zoran upravlja, ovi drugi slušaju, a Bane je napravio odličan repertoar. Hladno je u Nikšiću, moj Marko, kao što je i nama hladno oko srca, znaš zbog čega.

Išli smo Saša i ja u knjižaru, u onu od prošle godine, i tamo su očekivali trećeg. Saša kupio novu Balšinu knjigu i odnio mu je na potpis.

Ja sam ljut na Tebe, kome ja da budem ove godine vodič i objašnjavam kulturno-istorijske znamenitosti Nikšića, treba mi treći, ne za preferans, nego za pijacu. Nas dvojica bili, probali: zatop, mladi sir, skorup iz mješine, sira - prlja... One žene nas pre-poznale i kako nam daju parčiće da probamo, uvijek im na kraju ostane ruka u vazduhu i pitaju nas: „Gdje je onaj treći“?

Što se Hotela tiče, sve je normalno - živimo

na minus deset! Ne dostaju nam oni Tvoji specijaliteti – kada si donosio materijal sa pijace i davao upustva kuvaricima kako da ih spreme. Sjećaš se, tada sam napisao u biltenu sljedeću rečenicu: „Da sam ja na njihovom mjestu ne bih nikako u ovih osam dana ispunjavao sve hirove Sloba Jokovića i Marka Kovačevića, pa da su mi iz oka kanuli!“

Skupio se onomad veliki svijet Tebi u čast. Možeš li da vjeruješ, svi su stajali mirno cio minut. Onda je Ljubo Đurković rekao kako su njegovi studenti dramaturgije na Cetinju jako ljuti na svog profesora što im i ove godine nije doveo kolegu Kovačevića da im održi jedan čas, koji je prošle go-dine trajao četiri sata.

Dino Mustafić je bio na tom skupu, a imao je i sjajnu predstavu na Festivalu, znaš Ti do-bro, onu sa Mirom i Erminom. Sjajno su prošli, a i Dino se sjajno sjećao Tebe. Šaljem Ti na provjeru ovaj njegov citat: „Kod nas u Bosni kafa je sve, a sve manje je ljudi sa kojima možeš piti kafu. A Marko je bio čovjek za kafu“.

MARKO PRISTAVI KAFU – SPAVAJ MIRNOI MENI SE DRIJEMA

Voli Te Tvoj Slobo Joković

17


JU „Nikšićko pozorište“

Trg Save Kovačevića br 5

Tel.040/ 213-566e-mail: [email protected]

Web sajt: www.niksickopozoriste.me

Redakcija biltena

Tekstove piše i bilten uređuje: Slavojka Marojeviće-mail redakcije biltena: [email protected]

Dizajn korica: Zdravko Beli Delibašić

Grafički prelom i dizajn strana: Milinko ŽižićTehnička priprema tekstova: Vesna Vukićević i Anka Tomić

Štampa:PRINT GLOBAL

CIP - Каталогизација у публикацијиНационална библиотека Црне Горе, Цетиње

ISSN 2661-2534 = Međunarodni festival glumca (Bilten festivala)COBISS.CG-ID 37070864

Opština Nikšić

VLADA CRNE GORE Ministarstvo kulture 5

Documents

VLADA CRNE GOREdom“, Vlade Miloševića, „Hasanaginica“ i „Aska i vuk“, Asima Horozića, balet „Satana i Magnovenje“, Voje Komadine, „Katarina, bosanska kraljica“,