VLADIMIR NAZOR:VODA

Bilješke o piscu:Vladimir Nazor rodio se 1876. u Postirama na otoku Braču. Bio je hrvatskipjesnik, pripovijedač, romanopisac, autor mnogih članaka, eseja i studija,naročito na području metrike. Jedan je od takvih pisaca koji stvarajućikroz čitavih 5 desetljeća, neprestano, do kraja, izneneđuje uvijek novimspoznajama, novom problematikom i novim preokupacijama.U razdoblju 1893. godine, kada je objavio svoje prve stihove, pa do 1949.- kada je pred smrt zapisao posljednu pjesmu, on je napisao nekolikotisuća stranica, čitavu jednu biblioteku knjiga. Umro je u Zagrebu 1949. g.Njegova važnija djela su: Veli Jože, Priče iz djetinjstva, Priče s ostrva,grada i planina, Krvava košulja, Krvavi dani, Zagrebačke novele;te bajke za djecu: Halugica, Bjeli jelen i Kralj Albus.

Vrsta djela:Pripovijetka

Tema:Težak život i problemi stanovnika u malom, istarskom selu.

Osnovna misao:„Svi moramo biti složni i misliti na druge, a ne samo na sebe.“

Kratki sadržaj:Došlo je vrijeme suše i nije kišilo preko tri mjeseca. Stanovnici malogistarskog sela bili su već iznemogli i na rubu propasti jer vode nije bilo.Svi su bili zabrinuti, pa tako i Vladin otac. Dok se Vlado spremao u grad dase školuje, njegov otac se brinuo kakav će biti urod. Jednog dana javili suiz grada da stiže brod sa vodom. Stanovnici su ga nestrpljivo iščekivali.Kada je stigao, vodu su kroz cijevi razlili u prazan bunar, no spremalo senevrijeme i brod je morao što prije otići. Te večeri je pao obilan pljusak,no pala je i tuča. Ta tuča donijela je još više problema jer je uništila urod.

Analiza likova:VladoVlado voli svog oca i svoju obitelj. Sa ocem je u dobrim odnosima te unjemu vidi dobrog i pošetnog čovjeka. Vlado je htio ostati u selu ipomagati ocu, no njegov otac to nije dopustio. Vlado je od svog ocamnogo naučio i pomagao mu je u trenucima kada mu je bilo najteže:„Jest, otac me uči. Da je njihova žeđ ista kao i moja, da kada njima nije dobra, pravo je da to bude i meni. Nije dakle istina da smo mi jedno, a oni drugo. A jer je tako, svi ćemo lakše skupa pretrpjeti.“

OtacVrlo razuman i požrtvovan čovjek, kako za svoju obitelj tako i za svojebližnje. Bez obzira na poteškoće uvijek pronalazi pravu riječ ili spasonosnorješenje: „I juriš bi bio započeo da moj otac ne stignu. Njegovo držanje,kretnja koja zapriječi prvi udarac grede o vrata, umiri gomilu.“Dobar je otac i suprug. Brižan i vrijedan. Ne predaje se, zna da je životborba, pa se u nju hrabro upušta.

Mjesto radnje:Velo selo

Vrijeme radnje:Nekad davno

Tema:Preživljavanje suše

Osnovna misao:Uvijek trebamo pomagati drugima jer će nam se to kasnije vratiti.

Likovi:Vlado, Košće, kapetan, Vladin otac, Vladina majka

Kratki sadržaj:Više od tri mjeseca nije padala kiša. Ljudi se boje za svoje vinograde imaslenike. Sve je bilo pusto, jedino su ljudi na obali dočekivali lađu koja

im je trebala dovesti vodu. Tih dana je otac bio veoma zabrinut zbogVladinog školovanja. U selu su zbog žeđi umrle dvije mazge.Tog istog dana su došle vijesti s kopna da lađa s vodom dolazi sutra uluku. Ljudi su iščekivali vodu, žene su nosile prazna vedra na glavi.Odjednom se začu zvižduk broda koji je prevozio vodu. Ljudi su pili vodu inapajali svoje životinje. Od kapetana su tražili vodu da bi napunili svojebunare. Kapetan je spojio cijevi iz lađe sa bunarima. U lađi je bila pumpakoja je dizala vodu. Kada su cijevi bile postavljene izgledale su kao dvijemrtve zmijurine. Svi seljaci su bili nestrpljivi čekajući da voda potečecijevima. Nakon nekog vremena voda je potekla, a one dvije cijevi kao dasu oživjele. Kada je Košće vidio vodu nožem je probio cijevi i počeo piti.Nije ga smetalo što su ga žene tukle i ogovarale. Kasnije neka žena uzmeKošći nož iz ruke i učini isto što i on. Žene su britvicama, iglama zapletenje i vretenima bušile cijevi i pile vodu. Većina vode gubila se uzemlji. Uskoro je voda opet prestala teći i one dvije cijevi su izgledale kaomrtve zmije. U isto vrijeme na drugoj strani otoka spremalo se nevrijeme.Svi su potrčali da tamo dočekaju kišu. Kada je kiša pala svi su bili sretni,a bunari su se napunili vodom, vinogradi i maslenici ponovno su bili zelenii sve je opet bilo u redu. Kada je Vlado ugledao oca odlučio je da nećeotići u grad na školovanje nego da će ostati u selu i pomagati mu nazemlji, ali Vladin otac je rekao da mora otići u grad na školovanje da ne bibio siromah. Ocu je bilo žao što mu sin živi tim teškim životom kroz koji jei sam prošao, a zato je i nagovorio sina da ode u grad na školovanje kakobi mu život bio lakši i bolji od onoga koji bi imao ako bi ostao na selu.

Mjesto radnje:Velo selo

Vrijeme radnje:Nekad davno

Tema:Preživljavanje suše

Osnovna misao:Uvijek trebamo pomagati drugima jer će nam se to kasnije vratiti.

Likovi:Vlado, Košće, kapetan, Vladin otac, Vladina majka

Kratki sadržaj:Više od tri mjeseca nije padala kiša. Ljudi se boje za svoje vinograde imaslenike. Sve je bilo pusto, jedino su ljudi na obali dočekivali lađu kojaim je trebala dovesti vodu. Tih dana je otac bio veoma zabrinut zbogVladinog školovanja. U selu su zbog žeđi umrle dvije mazge.Tog istog dana su došle vijesti s kopna da lađa s vodom dolazi sutra uluku. Ljudi su iščekivali vodu, žene su nosile prazna vedra na glavi.Odjednom se začu zvižduk broda koji je prevozio vodu. Ljudi su pili vodu inapajali svoje životinje. Od kapetana su tražili vodu da bi napunili svojebunare. Kapetan je spojio cijevi iz lađe sa bunarima. U lađi je bila pumpakoja je dizala vodu. Kada su cijevi bile postavljene izgledale su kao dvijemrtve zmijurine. Svi seljaci su bili nestrpljivi čekajući da voda potečecijevima. Nakon nekog vremena voda je potekla, a one dvije cijevi kao dasu oživjele. Kada je Košće vidio vodu nožem je probio cijevi i počeo piti.Nije ga smetalo što su ga žene tukle i ogovarale. Kasnije neka žena uzmeKošći nož iz ruke i učini isto što i on. Žene su britvicama, iglama zapletenje i vretenima bušile cijevi i pile vodu. Većina vode gubila se uzemlji. Uskoro je voda opet prestala teći i one dvije cijevi su izgledale kaomrtve zmije. U isto vrijeme na drugoj strani otoka spremalo se nevrijeme.Svi su potrčali da tamo dočekaju kišu. Kada je kiša pala svi su bili sretni,a bunari su se napunili vodom, vinogradi i maslenici ponovno su bili zelenii sve je opet bilo u redu. Kada je Vlado ugledao oca odlučio je da nećeotići u grad na školovanje nego da će ostati u selu i pomagati mu nazemlji, ali Vladin otac je rekao da mora otići u grad na školovanje da ne bibio siromah. Ocu je bilo žao što mu sin živi tim teškim životom kroz koji jei sam prošao, a zato je i nagovorio sina da ode u grad na školovanje kakobi mu život bio lakši i bolji od onoga koji bi imao ako bi ostao na selu.