Sveučilište u Zadru

Odjel za geografiju

Geografski aspekti upravljanja obalnim područjima

Vodni resursi hrvatskog obalnog prostora

(seminarski rad)

Student: Mentor:

Martin Letinić Vera Graovac Matassi, doc. dr. sc.

Zadar, prosinac, 2012.

Sadržaj

1. Uvod........................................................................................................................................3

2. Jadransko vodno područje.......................................................................................................4

2.1. Prirodne značajke voda........................................................................................................5

2.2. Površinske vode...................................................................................................................6

2.3. Podzemne vode....................................................................................................................9

2.4. Značajke obalnih vodnih resursa.......................................................................................10

2.5. Specifični problemi sustava obalnih vodnih resursa..........................................................11

4. Utjecaj ljudskih djelatnosti na vodne resurse........................................................................13

5. Integralni pristup upravljanja vodnim resursima..................................................................14

6. Zaključak...............................................................................................................................16

Literatura...................................................................................................................................17

2

1. Uvod

U hrvatskom obalnom području se nalaze neka od gušće naseljenih područja. Razlog

tome je relativno plodno tlo, dostupna prometna infrastruktura, dobar pristup transportu

morem te pogodnosti koje nudi obalno područje koje je posebno atraktivno za razvoj turizma.

S obzirom na povećanu koncentraciju naselja, proces litoralizacije i druge ekonomske

djelatnosti u obalnim područjima, vodni resursi dobivaju sve veću društvenu i ekonomsku

vrijednost. To se uvelike odnosi na resurse podzemne vode. Potrebe za vodom za

navodnjavanje, komunalne i industrijske potrebe često značajno premašuju raspoložive

količine. Zato su česte nestašice vode u hrvatskom obalnom prostoru. Intenzivne ljudske

djelatnosti u obalnim područjima uzrokuju promjene vodnih i ostalih prirodnih resursa. Vrlo

je važno spomenuti iscrpljivanje obalnih slatkovodnih resursa, što za posljedicu ima

prodiranje morske vode, zagađenje površinskih i podzemnih voda zbog prekomjernog

korištenja voda, ispuštanje otpadnih voda te uništavanje prirodnih staništa I mijenjanje obale

građevinskim zahvatima što uzrokuje eroziju.

Vodni resursi obalnog područja su izloženi mnogo težim i složenijim utjecajima nego

većina drugih kopnenih područja. Često su to i najproduktivnija područja: lagune, ušća te

posebice plitka područja oko ušća. Ali najveći utjecaj na obalne resurse imaju urbanizacija i

društveno-ekonomski razvoj.

3

2. Jadransko vodno područje

Jadransko vodno područje čini kopno Republike Hrvatske, uključujući otoke, s kojega

vode površinskim ili podzemnim putem otječu u Jadransko more i pripadajuće prijelazne i

priobalne vode. Kopneni dio obuhvaća niz slivova jadranskih rijeka i znatne površine kopna

bez površinskog otjecanja.

Sjeveroistočnu granicu vodnog područja čini razvodnica s vodnim područjem rijeke

Dunav, koja je vezana za pojave vodonepropusnih klastita i slabo vodopropusnih dolomita u

planinskom području Gorskog kotara i Like. Hidrogeološki je određena i odnosi se na

površinske i na podzemne vode. Zapadna i jugozapadna granica vodnog područja prolazi

teritorijalnim morem Republike Hrvatske i odgovara vanjskoj granici priobalnih voda. Ostale

granice vodnog područja definirane su državnom granicom.

Slika 1. Karta Jadranskog vodnog područja u Hrvatskoj

(Izvor: URL 3)

4

Površina vodnog područja unutar kojeg spadaju i vodni resursi iznosi 35.289 km2, što

čini oko 40% teritorija Republike Hrvatske. Na kopno otpada 18185 km2, na otoke 3262 km2,

a na prijelazne i priobalne vode mora oko 13842 km2. To obuhvaća 39% ukupne površine

vodnoga područja. Dio voda jadranskog vodnog područja su pogranične ili prekogranične

vode i imaju međudržavni značaj. U administrativnom smislu, vodno područje obuhvaća

Šibensko-kninsku, Splitsko-dalmatinsku, Istarsku i Dubrovačko neretvansku županiju u

cijelosti, gotovo cijelu Zadarsku županiju te dijelove Primorsko-goranske i Ličko-senjske

županije.

Tablica 1. Županije i značajke za vodno područje

(Izvor: URL 3)

2.1. Prirodne značajke voda

Jadranski prostor je dio dinarskog krša, koji čine otoci i uzak kopneni pojas, odijeljen

od unutrašnjosti visokim planinama. Uzduž područja uočavaju se tri reljefna pojasa: otočni,

priobalni i zagorski. U građi stijena prevladavaju vapnenci visoke čistoće te manje otporne i

nepropusne naslage fliša i dolomita. Današnja obala je nastala podizanjem morske razine, te je

tako stvorena mogućnost dubokih prodora morske vode u priobalne tokove.

Priobalje i otoci su siromašni obradivim tlima, a najvredniji poljodjelski prostori jesu

polja u kršu te tla nastala na flišu, laporu i izoliranim aluvijalnim nanosima. Samo lokalno,

prije svega u Istri, nalaze se dublja tla plodne crvenice. Geografski položaj i morfologija

uvjetuju specifična i raznolika klimatska obilježja. Na području jadranskog vodnog područja

prisutna su dva oborinska režima: mediteranski i prijelazni koji sadržava karakteristike

mediteranskog i kontinentalnog režima. Prosječne godišnje oborine se kreću od oko 800 mm

u zapadnoj Istri i na otocima do 3500 mm i više u gorskim predjelima. Prijelazno područje,

između kontinentalne i mediteranske klime, ima najviše oborina u studenome, a najmanje u

5

veljači, a kopneni dio u zaleđu jadranske obale ima obilježje maritimnoga oborinskog režima.

Najviše oborina u studenome, a najmanje u srpnju. Priobalno područje ima slični režim kao i

zaobalje, samo su količine oborina znatno manje. Na temperaturu zraka znatan utjecaj ima

geografska širina, pa se najviše prosječne temperature javljaju u južnim predjelima i na

otocima, a smanjuju se prema sjeveru i unutrašnjosti. Utjecaj nadmorske visine dominantan je

većinom u gorskim predjelima.

2.2. Površinske vode

Prema zakonu o vodama postoje određene kategorije površinskih voda: rijeke, jezera,

prijelazne vode, priobalne vode i teritorijalno more. Površinske vode se opisuju svojim

ekološkim i kemijskim stanjem, osim teritorijalnoga mora, gdje je propisano praćenje

kemijskoga stanja. S obzirom na svoj zemljopisni položaj, jadransko vodno podučje obuhvaća

sve kategorije površinskih voda.

Na dodirnim područjima priobalnog mora i kopna javljaju se prijelazne ili bočate

vode. Na tom području more značajno utječe na dinamiku kretanja i na kvalitativne i ekološke

značajke slatkih voda. To su vodna tijela kopnenih voda u blizini riječnih ušća, koja su

djelomično slana uslijed blizine priobalnih voda, ali se nalaze pod znatnim utjecajem

slatkovodnih tokova. Značajnije rijeke gdje je prisutan utjecaj mora su Dragonja, Raša i Mirna

u Istri, Rječina u Kvarneru, te Zrmanja, Krka, Jadro, Cetina, donji tok Neretve te Ombla u

Dalmaciji.

Slika 2 Udio rijeka u vodnom području prema površini

(Izvor: URL 4)

Ukupna površina prijelaznih voda u Jadranskom vodnom području iznosi oko 77 km2.

Prema veličini površine dominiraju prijelazne vode Zrmanje (43%) i Krke (37%), na Neretvu

6

otpada 11%, dok na sve ostale jadranske rijeke otpada manje od 10%. Pored navedenih rijeka

utjecaj mora zabilježen je i u ušćima rijeka Dubračine i Žrnovnice kod Crikvenice i Strožanca,

koje imaju u većem dijelu godine vrlo mali protok. U Dalmaciji su određena tri područja

površinskih voda koja bi se na osnovi saliniteta mogla svrstati u kategoriju prijelaznih voda.

To su Vransko jezero, Rogozničko jezero i Baćinska jezera. Ali ova tri područja se razmatraju

u kategoriji jezera. Priobalne vode zauzimaju površinu od 13.650 km2.

Tablica 2. Rijeke jadranskog vodnog područja i niihova površina

(Izvor: URL 4)

Jadransko vodno područje je siromašno kopnenom površinskom vodom, ali postoje

značajni podzemni tokovi kroz krške sustave. Glavnina oborinskih voda ponire u dublje

slojeve, do nepropusnih slojeva gdje se nalaze ležišta podzemne vode i stalni krški izvori.

Vodotoci se javljaju u predjelima slabije izraženih krških fenomena, gdje ima aluvijalnih

naplavina i gdje podzemna cirkulacija nije duboka. Na otocima zapravo i nema površinskih

voda, osim povremenih bujičnih tokova ili rijetkih izvora koji su obično malog kapaciteta.

Iznimka je jezero Vrana na otoku Cresu, najveće prirodno jezero u Hrvatskoj. Bitno je

spomenuti da obalno more obiluje vruljama, posebice na području Velebitskog kanala.

7

Tablica 3. Rijeke jadranskog vodnog područja i njihova slivna površina i duljna

(Izvor: URL 4)

Najveća rijeka koja kroz Hrvatsku utječe u Jadransko more je Neretva, sa slivnom

površinom od oko 10.520 km2. Glavnina sliva Neretve nalazi se u Bosni i Hercegovini pa su

njena hidrološka obilježja uvjetovana klimatskim prilikama područja iz kojeg dolazi. Takve

karakteristike ibuhvaćaju oko 95% sliva. Hrvatskoj pripada samo najnizvodniji dio riječnoga

sliva (delta Neretve). Četiri velike rijeke jadranskoga sliva: Lika, Zrmanja, Krka i Cetina i

četrdesetak srednje velikih rijeka su cijelom svojom duljinom u Hrvatskoj. Za rijeku Cetinu je

karakteristično da joj je veći dio sliva u Bosni i Hercegovini.

Prema prosječnoj vodnoj bilanci, u razdoblju od 1960. Do 1990. godine, ukupni

slatkovodni resursi vodnog područja iznose oko 28*109 m3 godišnje, što čini 20100

m3/godišnje po stanovniku. Na samom području formira se 14,22*109 m3 vlastitih voda, što

čini oko 10200 m3/godišnje po stanovniku. Kako su prirodni činitelji koji sudjeluju u

stvaranju otjecanja različiti diljem područja, i samo otjecanje je različito. Najveće otjecanje

ima planinsko područje krša, gdje otječe preko 50% oborina, a najčešće između 60% i 70%,

primorski dio vodnog područja nešto manje otjecanje, a vrlo malo otjecanje je na otocima.

8

Slika 3 Karta otjecanja Hrvatske

(Izvor: URL 4)

2.3. Podzemne vode

Za jadransko vodno područje karakterističan je krš. Karakteristike krškog područja

Dinarida su: podzemne vode koje se opskrbljuju putem oborina (do 4,000 mm godišnje), brzi

podzemni tokovi, povremena plavljenja krških polja, pojave velikih krških izvora, višestruko

izviranje i poniranje vode u istom tijelu podzemne vode, visok stupanj ugroženosti tokova

zbog nedostatka pokrovnih naslaga i značajan utjecaj mora na slatkovodne sustave u obalnom

području i na otocima. Temeljne značajke krških slivova su prostrane zone prikupljanja vode

u planinskim područjima vrlo bogatim oborinama i vrlo kompleksni uvjeti izviranja na

kontaktima okršenih vodopropusnih karbonatnih i vodonepropusnih klastičnih. Okršavanje i

podzemni tokovi su dublji od današnje razine mora. Tokovi podzemne vode su vezani za

pukotinske sustave, relativno su velike brzine (do 30 cm/s). Brojna su krška polja sa zonama

izviranja i ponorima. Osnovni problem krških vodonosnih sustava je vezan za duga ljetna i

sušna razdoblja pa je najčešće značajno smanjenje istjecanja vode na izvorima, a ponekad i

potpuna presušivanja. Najveći krški izvori formirani su na rubovima Dinarida i to na

jugozapadnoj strani. Rječina, Novljanska Žrnovnica, Zrmanja, Krka, Cetina, Ombla čine dio

slivova Jadranskog mora.

9

Slika 4 Strateške rezerve podzemnih voda

(Izvor: URL 2)

Značajni problemi vezani su za priobalne dijelove cjelina podzemne vode i otoke gdje

se tijekom ljetnih sušnih razdoblja, zbog smanjenog pritiska slatke vode iz unutrašnjosti tijela

i direktnog prihranjivanja padalinama, na otocima povećava utjecaj mora. Veliki broj krških

priobalnih izvora tijekom sušnih razdoblja zaslanjuje i u prirodnim uvjetima. Ipak, najveći

problem su izvorišta u obalnom području i na otocima uključena u vodoopskrbu, gdje zbog

eksploatacije vode dolazi do jačih prodora morske vode u vodonosnike. Pojave

termomineralne vode u jadranskom obalnom području su daleko rjeđe od pojava u

Panonskom prostoru. U terapeutske svrhe se koristi izvorište Sv. Stjepan u Istarskim

Toplicama na području Istre, te sumporno – slani izvori u Splitu poznati su još od vremena

Dioklecijana, ali se danas ne koriste. Potoji još pojava termalne i mineralne vode u krškom

području Dinarida, ali su one vrlo male i praktički neiskoristive u turističkoj ponudi. Pojave

termomineralne vode su uobičajeno vezane uz duboke zone rasjedanja.

2.4. Značajke obalnih vodnih resursa

Nanosi u obalnim ravninama obično su aluvijalni i rezultat su djelovanja mora.

Morskim nanosima pripadaju lagune, ušća te dublji morski okoliš. Na većini područja

hrvatske obale i otoka prevladavaju fliš i vapnenci.

10

Svojstva zadržavanja vode u nanosima ispod obalnih ravni zapravo su vrlo

slična svojstvima nanosa u velikim dolinama. Vrlo često su značajne rezerve podzemne vode

smještene u obalnim područjima, a vodni resursi, koji imaju veliki opskrbni kapaciteti, u ovim

područjima se već dugo iskorištavaju. S hidrogeološkog gledišta svi tipovi obale nemaju istu

važnost. Obale izgrađene od čvrste, slabo raspucale stijenske mase koja je skoro

vodonepropusna, imaju malu hidrološku važnost. Obalni krški tokovi imaju veliku važnost,

premda su osobito osjetljivi na prodiranje morske vode zbog njihovih specifičnih

hidrogeoloških značajki koje u slučaju prekomjernog iskorištavanja omogućavaju vrlo brzo

prodiranja mora prema kopnu. Takvi tokovi zahtijevaju posebne metode istraživanja i

kontrole. Na žalost, veći dio hrvatske obale pripada upravo ovom tipu te su obalni tokovi u

pravilu vrlo siromašni vodom. Iznimka su tokovi u zaleđu koji su od mora odijeljeni flišnom

vodonepropusnom barijerom. Kao primjer se mogu navesti rijeke Jadro i Ombia. Jedna od

glavnih značajki obalnih vodnih resursa je njihova povezanost s morskom vodom i sadržaj

soli. Glavni izvor soli u obalnim područjima je morska voda koja ima prilično konstantan

kemijski sastav osim malih promjena koje su uzrokovane varijacijom stupnja

isparavanja.Ušća, riječni tokovi i istjecanje podzemnih voda u obalnim područjima imaju

učinak razrjeđenja na salinitet morske vode, a to utječe na život u moru. Korištenje rijeka,

iskorištavanje podzemne vode se očituje kao utjecaj urbanizacije na površinsko otjecanje i

prihranjivanje podzemne vode. Na isti način, međudjelovanje i veza površinske i podzemne

vode imaju veliku važnost i učinak na gospodarenje obalnim vodnim resursima.

Salinitet je glavna mjera utjecaja slatkih voda. Relativno uski priobalni pojas ima

izrazito krško zaleđe iz kojeg je dotok slatkih voda u more vrlo značajan. Zato je granica

saliniteta mora postavljena na 35 da bi se odvojile vode koje su već značajno promijenjene od

onih voda koje su pod povremenim utjecajem slatkovodnih donosa. Na taj su način priobalne

vode podijelene u dvije klase, polihaline (s manje od 35 PSU) i euhaline (s veće od 35 PSU)

vode.1 Prema dubini, priobalne vode Jadranskog mora dijele se u dvije klase, plitke vode s

dubinom do 40 m i duboke s dubinom većom od 40 m. Prema sastavu supstrata, koji uvelike

određuje zajednice koje su dominantne na dnu priobalnih voda, uz kamenito dno nalazimo

dvije klase supstrata, sitnozrnati i krupnozrnati tip sedimenta.

Problemi zbog prodiranja mora u obalne tokove su vrlo važni za razvoj i iskorištavanje

obalnih vodnih resursa. Vrlo bitna značajka je i sezonski karakter prihanjivanja. Vodni resursi

se najviše prihranjuju tijekom zime kada su potrebe za vodom najniže, a najmanje je ljeti kada

su potrebe za vodom najveće.

1 Srednji godišnji salinitet (PSU)

11

2.5. Specifični problemi sustava obalnih vodnih resursa

Sezonski karakter dotjecanja kao značajka ujedno predstavlja i problem sustava

obalnih vodnih resursa. Različita klimatska obilježja imaju ključnu ulogu u gospodarenju

vodnim resursima u većin obalnih područja.

Većina padalina padne tijekom zima, a potrebe za navodnjavanjem i potrebe turizma

su najveće tijekom ljeta, posebice na jadranskim otocima. Temperature i velik broj sunčanih

sati tijekom ljeta imaju za posljedicu veliko ispravanje i evapotranspiraciju. Oborine variraju

tijekom godine, a uobičajena pojava su dvije ili tri sušne godine za redom. Zbog toga su

potrebni spremnici velikog kapaciteta za osiguranje vodoopskrbe tijekom cijele godine. Osim

toga, ti spremnici tijekom sušnog razdoblja imaju ključnu ulogu u strategiji cjelokupne

vodoopskrbe. Ljetne suše traju jedan do dva mjeseca na obali Jadranskog mora, što je u

odnosu na ostatak Mediterana reletivno dobro. Uzimajući u obzir da ljetne suše traju

prosječno tri do sedam mjeseci duž istočne španjolske obale, dva do tri mjeseca duž zapadne

talijanske obale i četiri do pet mjeseci na grčkoj obali.

Slika 5 Procjena kakvoće priobalnog mora

(Izvor: URL 4)

Specifični problem predstavlja i odnos slane i slatke vode u obalnim tokovima. Bilo

koja djelatnost zbog koje se smanjuje istjecanje slatke vode u more uzrokuje promjenu

12

dodirne površine između slatke i slane vode te njezino pomicanje u smjeru kopna. Ekonomske

i ekološke posljedice prodiranja morske vode u zaobalje i gubitka slatkovodnih kapaciteta

ponekad mogu biti značajna prijetnja i mogu pogoršati životne uvjete sadašnjih i budućih

generacija. Na osnovi trofičkog indeksa može se procijeniti stanje kakvoće, u najvećem dijelu

akvatorija od Savudrije do Zadra, (vrlo dobro ili oligotrofno). Stanje za jedan ili dva stupnja

lošije (dobro i umjereno dobro ili oligomezotrofno i mezotrofno) procijenjeno je za unutrašnje

dijelove Limskog kanala, te Bakarskog i Riječkog zaljeva. Limski kanal i Bakarski zaljev

područja su pod znatnim utjecajem podzemnih voda, a time i koncentriranog donosa hranjivih

tvari s pripadajućih slivova. Najveći dio priobalnog mora na području Dalmacije je

oligotrofno. More Šibenskog zaljeva i istočnog dijela Kaštelanskog zaljeva svrstava se u

eutrofno ili čak u ekstremno eutrofno. Širi akvatorij Šibenika, Splita, te Ploča procjenjuje se

mezotrofnim, iako su koncentracije klorofila vrlo često usporedive s otvorenim vodama.

Područje mora oko Dubrovnika je oligotrofno.

Na područjima gdje se u more ulijevaju veće rijeke, primjerice Krka, Jadro, Žrnovnica,

Cetina, Neretva, prisutan je unos hranjivih tvari, ali je omjer dušika i fosfora u tim vodama

povoljan. Zato procesi eutrofikacije mora nisu jako izraženi na tim područjima. Ali negativni

efekti unosa hranjivih tvari u more dolaze do izražaja u onim područjima gdje postoje veća

gradska središta čijim otpadnim vodama u more dospijevaju i soli fosfora. Estuarij Krke je

područje gdje je to došlo do punog izražaja, pa je proces eutrofikacije najsnažnije prisutan u

području Šibenskog zaljeva. U manjoj mjeri to vrijedi i za područje Kaštelanskog zaljeva.

4. Utjecaj ljudskih djelatnosti na vodne resurse

Korištenjem voda se smatraju sve ljudske djelatnosti na vodnom području koje imaju

značajan utjecaj na stanje voda. S jedne strane su korisnici (kućanstva, gospodarski subjekti),

koji korištenjem voda zadovoljavaju svoje potrebe, a s druge strane je vodni okoliš. U

vodnom okolišu dolazi do pogoršanja pojedinih elemenata kakvoće voda i narušavanja stanja

voda u cjelini. Korisnici su generatori opterećenja na vode.

Prema zakonu postoje uvjeti, odredbe i granice korištenja na temelju kojih se dobiva

koncesija. Koncesija je potrebna za korištenje vodne snage radi proizvodnje električne

energije, za pogon uređaja, zahvaćanje voda radi korištenja za tehnološke i slične potrebe,

ahvaćanje mineralnih, termalnih i termomineralnih voda, zahvaćanje voda za navodnjavanje

za različite namjene, korištenje voda za splavarenje, uključujući i rafting, vožnju kanuima i

drugim sličnim plovilima, korištenje voda za postavljanje plutajućih ili plovećih objekata na

13

unutarnjim vodama radi obavljanja ugostiteljske ili druge gospodarske djelatnosti, zahvaćanje

izvorskih, mineralnih i termomineralnih voda radi stavljanje na tržište u izvornom ili

prerađenom obliku, u bocama ili drugoj ambalaži, korištenje kopnenih voda radi uzgoja riba i

drugih vodenih organizama pogodnih za gospodarski uzgoj. Vodopravna dozvola je potrebna

za ispuštanje otpadnih voda i za proizvodnju i stavljanje u promet kemikalija koje nakon

pravilne i predviđene uporabe dospijevaju u vode. Na jadranskom vodnom području je izdano

220 koncesija za korištenje voda, 64% izdanih koncesija odnosi se na zahvaćanje vode za

javnu vodoopskrbu, 14% su koncesije za zahvaćanje vode za tehnološke namjene, 7% su

koncesije za korištenje vodne snage, 3% koncesije ribnjacima. Dakle, velika većina koncesija

odnosi se na zahvaćanje voda.

Opterećenje je neposredni učinak neke ljudske djelatnosti koji može izazvati promjenu

pojedinih elemenata kakvoće voda, odnosno pogoršanje stanja voda. Značajni generatori

opterećenja na vodni resurs su kućanstva, putem sustava javne vodoopskrbe; pojedine grane

prerađivačke industrije, za tehnološke potrebe te energetski sektor za hlađenje

termoenergetskih postrojenja. Generatori kemijskog i fizičko-kemijskog onečišćenja voda su

kućanstva, putem sustava javne odvodnje i nekontroliranim ispuštanjem otpadnih voda u

okoliš; poljoprivreda, zbog korištenje mineralnih gnojiva u ratarskoj proizvodnji te plovidba

zbog nekontrolirano i protupravno odlaganje krutog i tekućeg otpada u morski okoliš. Veliki

problem može predstavljati i dotok onečišćenja s drugih teritorija. Urbanizam, turizam i

prometni sektor, izgradnja i uređivanje obala, kupališta i lučke infrastrukture imaju velik

utjecaj na vodne resurse. Kao glavni faktor bioloških opterećenja izdvaja se ribarstvo, osobito

marikultura i izlov morskih organizama.

5. Integralni pristup upravljanja vodnim resursima

U gospodarenju vodnim resursima, integralni pristup koji uvažava ne samo vodne

resurse nego istovremeno i sve ostale resurse i učinak na njih, može se u potpunosti

primijeniti u obalnim područjima. Gospodarenje obalnim resursima se ne može u potpunosti

odijeliti od gospodarenja kopnenim vodnim resursima ili sveukupnim regionalnim sustavom.

Premda je u bavljenju vodom i drugim resursima često predmet samo usko područje

djelovanja, zbog osobitih karakteristika obalnih područja, ovakav podsustav treba promatrati i

sagledati u okviru većeg i šireg sustava resursa. Sve promjene kopnenih voda nemaju štetan

utjecaj na obalne resurse. Zbog toga je važno da nalize koje se provedu obuhvate sve moguće

utjecaje, a negativne utjecaje treba ispraviti ili, ako je moguće, svesti na najmanju mjeru.

14

Slika 6 Povezanost upravljanja vodama s društveno-gospodarskim okruženjem

(Izvor: URL 4)

U okviru integralnog gospodarenja vodnim resursima očekuje se integracija

gospodarenja obalnim vodnim resursima s gospodarenjem pripadajućim regionalnim

sustavom. Prema tome, svaki razvoj, na obali ili zaleđu, treba vrednovati s obzirom na učinak

koji on može imati na njih. Na području Republike Hrvatske upravljanje vodama potječe još

iz rimskih vremena, a organizirana vodnogospodarska djelatnost javlja se u 19. stoljeću.

Danas vodnim resursima upravljaju Hrvatske vode i to na četiri vodna područja koja

obuhvaćaju jedno ili više porječja, koji čine prirodnu hidrografsku cjelinu. Prirodni sastav

krških podzemnih voda vodnog područja Dalmatinskih slivova, je izuzetne kakvoće. Takav

sastav garantira upotrebu u vodoopskrbi. S druge strane upravo zbog specifičnosti i velike

osjetljivosti krškog terena, posebice zbog poroznosti i specifične podzemne cirkulacije, važno

je voditi računa o kakvoći i zaštiti više nego u ravničarskim područjima. Neadekvatno

upravljanje otpadom, loš sustav zaštite okoliša, neadekvatan sustav odvodnje komunalnih i

otpadnih voda prijetnja su prirodnim bogatstvima dalmatinskih porječja. Županijama

nedostaje odgovarajuća prometna, vodoopskrbna i vodoodvodna infrastruktura za podupiranje

pravilnog sustava zaštite podzemnih voda.

Razlikuju se lokalne i strateške zalihe podzemne vode. Lokalne omogućuju opskrbu

domaćinstava, manjih naselja te nemaju veće značenje na društvenoj razini. S druge strane,

strateške zalihe podzemnih voda su one koje mogu zadovoljiti potrebe vodoopskrbe regije ili

čak velikih gradova. Te se zalihe nalaze na području koje nije jako zagađeno i koje se

razvojnom politikom može zadržati u postojećem stanju ili čak poboljšati. Zaštita tih zaliha

provodi se racionalnim korištenjem prostora. Pri tome iznimno važnu ulogu imaju prostorni

planovi na regionalnoj i općinskoj razini. Unutar tih planova potrebno je izdvojiti zone sa

15

strateškim zalihama podzemne vode, a unutar njih dijelove područja na kojima su zbog

hidroloških prilika podzemne vode najviše ugrožene.

Tabela 4. Zagađenja na crpilištima dalmatinskih slivova

(Izvor: URL 2)

Glavni izvori zagađenja krških voda su otpadne vode iz kućanstava i industrije, otpad,

promet i poljoprivreda. Kako ne bi došlo do zagađivanja izvora pitke vode i njenog

prekomjernog crpljenja, vodu treba zaštititi i planski iskorištavati. Gospodarenje i zaštita

podzemnih voda i površinskih tokova od negativnih utjecaja i aktivnosti u Hrvatskoj

regulirano je Zakonom o vodama.

6. Zaključak

16

Literatura

1. Margeta, J., (1999.): Smjernice za integralni pristup razvoju, gospodarenju i korištenju

vodnih resursa, Centar za regionalne aktivnosti Programa prioritetnih akcija, Split

2. Bonacci, O., (1987.): Karst hydrology : with special reference to the Dinaric karst,

Springer, Berlin

3. Bonacci, O., (1995.): Istraživanja u hidrologiji hrvatskog krša : Jezero Vrana na otoku

Cresu, Acta Geologica; br. 1, vol. 25, str. 11

4. Bonacci, O., (2003.): Ekohidrologija vodnih resursa i otvorenih vodotoka, Građevinsko-

arhitektonski fakultet Sveučilišta, Split

5. Lončar, N., (2002): Vode u kršu najosljetljivije na zagađenje, Okoliš 112/113, Zagreb, 37-

38

6. Riđanović, J., (1993): Hidrogeografija, Školska knjiga, Zagreb

7. Biondić, D., (2009): Strategija upravljanja vodama, Hrvatske vode, Zagreb

17

8. URL 1: http://www.slap-cro.org/dokumenti/task,doc_view/gid,124, 9.12. 2012.

9. URL 2: http://www.geografija.hr/clanci/1503/zastita-izvora-pitke-vode-u-krsu, 9.12.2012.

10. URL 3: http://geol.pmf.hr/predavanja/ /Podzemne.vode.kvaliteta.pdf, 9.12.2012.

11. URL 4: http://www.mrrsvg.hr/UserDocs/Strategijaupravljanjavodama.pdf, 9.12.2012.

18