Vojko Rožmanić, GRBOVI PLEMIĆKIH OBITELJI. · grbovnicu dodijelio je kralj Rudolf u Pragu, 14. gtravnja 1581. godine. Opis grba: Na štitu rašireno prlovo krilo . Nakit: orlova

Vojko Rožmanić, GRBOVI PLEMIĆKIH OBITELJI. POVEZANIH S PROSTOROM

KOSTRENE OD RAZVIJENOG SREDNJEG VIJEKA DO 19. STOLJEĆA ZBORNIK

KATEDRE ČAKAVSKOG SABORA KOSTRENA 2016, str. 9-25

Vojko Rožmanić

GRBOVI PLEMIĆKIH OBITELJI POVEZANIH S

PROSTOROM KOSTRENE OD RAZVIJENOG

SREDNJEG VIJEKA DO 19. STOLJEĆA

pregledni rad

ISSN 1849-3416

UDK 908 (497.5 Kostrena)(082)

930.85 (497.5 Kostrena)(082)

__________________________________________________________________________

U radu su prikazani obiteljski grbovi od 15. do 19. stoljeća koje se eventualno može povezati

sa starim kostrenskim obiteljima. Opisani su grbovi obitelji Kovačić iz 14. stoljeća (ličko

plemstvo) te grbovi Vranića i Stipanovića iz 16. stoljeća. Najstariji predstavljeni grb je obitelji

Perović – grb u obliku šahovnice iz 1491. godine koji se danas nalazi u katedrali Sv. Marije u

Senju. Od senjskih plemićkih obitelji navodimo, pored Perovića i Stipanovića, obitelji

Smoljan, Carina i Suzanić. Grad Bakar imao je u staro vrijeme više plemenitih obitelji koje se

pojavljuju i u Kostreni: Stipanović, Smoljanovic, Rožmanić, Carina, Krtica, Tijanić/Tijan.

Medanići, Sablić i Šoići također su bili bakarski patriciji, no njihovi grbovi nisu pronađeni. Iz

fundusa Pomorskog i Povijesnog Muzeja Hrvatskog primorja (PPMHP)1 prikazani grbovi

obitelji. Smoljanović, Rožmanić, Carina, Krtica, Tijanić/Tijan.

Ključne riječi: obiteljski grb, plemićke obitelji, Kostrena, Bakar

____________________________

1 Zahvaljujem ravnateljici Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka, dr. sc.

Tei Perinčić i Margiti Cvijetinović Starac, kustosici, koji su mi dopustili korištenje građe iz

Zbirke pečata i grbova Muzeja.

10 Vojko Rožmanić, GRBOVI PLEMIĆKIH OBITELJI...

___________________________________________________________________________

Iako prve pisane isprave spominju Kostrenu i kostrenski kraj tek u XV stoljeću,

arheološka istraživanja dokazuju da je Kostrena bila naseljena od kraja kamenog doba

(Stipanović 2011: 127-140, Starac 2007: 89-102, Starac 2011: 1-8). Obje Kostrene (Sv.

Lucija i Sv. Barbara) nisu izgrađene kao cjeline, već se sastoje od niza zaselaka koji nose

uglavnom obiteljska imena. U Kostrenskoj spomenici iz 1957, godine u XVII. stoljeću kao

najstarije obitelji u Kostreni Sv. Barbari spominju se: Marunići, Medanići, Mihletići,

Pajkurići, Pezelji, Randići, Smoljani, Šoići, Tijani i Tijanići; a u Kostreni Sv. Luciji: Glavani,

Rožmanići i Šodići (Cihlar 1957: 26). U radu riječkog mjernika I. Stratila iz 1778. godine

nalazimo i obiteljska imena zaselaka: Perovići, Maračići, Stipići, Franet(l)ići? (Gilić 2004.,

28). Pored navedenih, česta kostrenska prezimena u XIX stoljeću su i:Doričić, Dujmić,

Glažar, Krtica, Mažer, Ružić, Sablić, Stipanović, Suzanić, Šodić, Tićac, Uršičić, Vranić

(Suzanić 1995).

Prošlost i jedne i druge Kostrene usko je povezana s prošlošću grada Bakra, isprva s

njegovom gospoštijskom, a kasnije i municipalnom upravom. Cilj je ovog rada je pokušati

povezati autohtone kostrenske obitelji s grbovima i grbovnicama toga doba.

U Tablici 1. prikazane su plemenitaške obitelji s dodijeljenim grbom/grbovnicom,

podrijetlom najčešće iz Bakra i Senja.

Tablica 1. GRBOVI/GRBOVNICE PLEMIĆKIH OBITELJI

SENJ BAKAR OSTALO

Perović 1491. Smoljanović 1626. Kovačić 14.st.

Stipanović 1591. Rožmanić 1628. Vranić 1581.

Carina 1675. Tijan(ić) 1672.

Suzanić 1751. Krtica 1674.

Od godine 1790.do 1847. spomiju se sljedeći bakarski patriciji: Carina, Kovačić,

Krtica, Medanić, Rožmanic, Sablić, Šoić , Stipanović, Suzanić, Thianić (Medanić, Sablić i

Šoić bez dodijeljenog grba/grbovnice) (Mažić 1896:81-106).

ZBORNIK KATEDRE ČAKAVSKOG SABORA KOSTRENA 6 11

___________________________________________________________________________

Kovačić

Kovačići pripadaju starom rodu iz Like (Buška župa). Iz ove plemićke obitelji

spominje se godine 1378. vojvoda Vlatko Kovačić , vojskovođa Kralja Tvrtka I. Grb obitelji

Kovačić nalazi se u fojničkom grbovniku, zborniku grbova ilirske heraldike (Lovrenović

2004: 172-202).

Opis grba: Srebrni štit kosom crvenom gredom, na kojoj se nalaze tri srebrna

polumjeseca, razdijeljen u dva polja, a u svakom od njih po jedna crvena osmerokraka

zvijezda. Iznad štita okrunjena kaciga iz koje izlazi pantera u naravnoj boji. Plašt je crveno

srebreni.

Od XVII. do XIX. stoljeća Mažić kao Kostrenjane iz Sv. Barbare navodi bakarske

plovane: 1666. Ivana Kovačića, 1695. P. Luku Kovačića, 1718. Josipa Kovačića, 1743. Luku

Andreja Kovačić, 1768. Tomu Kovačića (Mažić 1896: 61-69). Kovačići iz Sv. Barbare

spominju se i u sudskim spisima (oporuke, zemljište i dr.): 1692. Ivan i Matej Kovacich,

1699. Luka, Anton, Tomislav Kouacich, 1701. Anton Kovacich, 1710. Tomich Kouacich,

Anton, 1768. Mattia Kovacich, Petar, 1772 Antonija Kovačić Petrova, Matej Kovačić (Mažić

1896:18-28).

Nekad palača biskupa Smoljanovića iz XVII stoljeća „Biškupija“, danas najpoznatija

ruševina u Kostreni Sv. Barbari bila je u XIX stoljeću vlasništvo kostrenskog mjesnog suca

Mate Kovačića (tada je još imala krov) (Cihlar 1957: 27). Prezime Kovačić često je prezime u

Hrvatskoj, najbrojniji su u Zagrebu, zatim u Splitu, Rijeci i Omišu dok u Kostreni krajem

2015. godine ima 9 osoba s prezimenom Kovačić.

Vranići

Da su Vranići plemićka stalež navodi Bojničić 1899, godine kao i popis hrvatskih

plemićkih obitelji (URL:http:www,.cro-eu.com/forum/index.php?topic=549.0). Plemstvo i

grbovnicu dodijelio je kralj Rudolf u Pragu, 14. gtravnja 1581. godine.

Opis grba: Na štitu rašireno prlovo krilo. Nakit: orlova kandža sa ljiljanom (bez

krune, s draperijom).Plašt: lijevo: srebreno-crveni, desno: zlatno-crni.

Od XV-XVIII stoljeća nekoliko bakarskih svećenika bilo je podrijetlom su iz

kostrenske obitelji Vranić (Mažić 1896:61-69, Rožmanić 2014:31-33). Domin Kirin Vranić

zapisao je glagolsku listinu iz 1445. poznatu pod nazivom“Oporuka popa Tome Partinića“.

Vjerojatno je 1492. godine zapisao i glagolsku listinu koja se obično naziva Nadstojnici crkve

Sv. Lucije u Kostreni daju vlahu Smoljanu u nasleidni najam zemlju S.Lucije, zvanu Župnica.

http://www,.cro-eu.com/forum/index.php?topic=549.0


___________________________________________________________________________

Mihalj dijak Vranić. u XVI stoljeću prepisao sa starih i razdrtih listina sve odredbe kneza

Bernardina Frankopanskog o trgovini od 1524. godine (Marochino 1978:52-54). Krajem

XVI. stoljeća pojavljuje se u Bakru pop Ivan Vranić, književnik . Glagolski je zbornik u

četiri poglavlja na 212 stranica objavio 13. svibnja 1600. godine objavio (Marochino 1978:52-

54). Kanonik Ivan Vranić (sin ili sinovac Ivana Vranića književnika) je 1632. čitao je prvu

svetu misu u crkvi Sv. Andrije (Mažić 1896: 63). Kanonik Ivan Vranić je bio važan donator u

uređenju bakarskih crkava, te je 1657. u crkvi sv. Andrije dograđeno svetište o njegovom

trošku. Utemeljio je kapelu crkve Majke božje od Porta, gdje je pod svetištem podzemna

skupna grobnica u kojoj je sahranjen (Marochino 1978:153-154, Strohal 1915: 129-130, 164-

166). Kanonik Matej Vranić Kostrenjanin u kanoničkom zboru u Bakru bio je od 1764.

godine. Godine 1765. bio u Bakru kancilier biskupa Pija Manzadora

(Mažić 1896: 294). Za

popisa stanovništva grada Bakra 1775. imao je 50 godina i obnašao službu bakarskog

arhiđakona (Celić 2012: 185-220).

U nekoliko bakarskih listina, kao svjedoci spominju se iz porodice Vranić i druge

svjetovne osobe: bakarski satnik Šimun Vranić 1445.godine, bakarski satnik Ivan Vranić

1554. godine; svjedoci Martin Vranić 1608. godine te Marin Vranić 1667. godine (Mažić

1896; 10, 16).

Osnivač i prvi predsjednik narodne čitaonice u Sv. Luciji bio je kostrenski principal i

pomorski kapetan Stjepan Vranić (rođ. 1825,. umro 1904.). U XIX. stoljeću iz porodice

Vranić izdvajamo brodograditelja Antona Vranića, nazvanog „Rota“, koji je u razdoblju od

1833. do 1869. sagradio 39 jedrenjaka duge plovidbe sa 13.731 reg. tona (Barbalić 1957: 70)

Vranići su moravski Hrvati, a osnova je toga prezimena potječe od pridjeva „mrk“,

„crn kao vrana¨ (Šimunović 2006: 221-222). Prezime Vranić danas je najčešće u Zagrebu

zatim u Brinju , Rijeci , Zadru te u Kostreni. Na kraju 2015 godine u Kostreni je živjelo 49

osoba s prezimenom Vranić. Najbrojniji su u zaseoku Rožmanići, čiji se dio nekada nazivao

po Vranićima.

Perovići

Obitelj Perović stara je senjska plemićka porodica. Kameni grb u obliku šahovnice s

pet polja u vodoravnom i okomitom polju iz 1491. godine senjskog plemića Ludovika

Perovića nalazi se isklesan na reljefu Sv. Trojstva u desnoj lađi senjske katedrale. To je do

sada najstarija poznata varijanata hrvatskog državnog grba, koji se službeno upotrebljava od

1527. godine. (Ibler 2002: 110). Perovići su pretežno Hrvati, najvećim djelom iz Zadra, često

prezime i u Kostreni. Perovići se među najstarijim zaseocima u Kostrenii. (Gilić 2004: 28).

Krajem 2015 godine u Kostreni je živjelo 34 osoba s prezimenom Perović


___________________________________________________________________________

Slika 1 a. Crkva Blažene Djevice Marije u Senju, reljef Sv Trojstva,

Slika 1b. Grb obitelji Perović


___________________________________________________________________________

Stipanovići

Stipanovići su ubrojeni u senjsko i u bakarsko plemtstvo (Celić 2012: 208). Car i kralj

Rudolf II. 15. ožujka 1591. godine podijelio je plemstvo Svetog Rimskog Carstva Kasparu

(Gašpar) Stipanoviću, sinu uskočkog vojvode Mihovila Stipanovića.

Opis grba):U crnom polju štita uspravljeni zlatni okrunjeni lav koji u desnoj šapi

držio šesterokraku zvijezdu. Na isplaženom crvenom jeziku lava stoji udesno okrenut

polumjesec. Iznad štita je okrunjena kaciga iz koje izranja isti lav kao u štitu. Plašt:crno-

zlatni. (Stojić, Labus, 1996; 52-53)

Sukob uskoka s mletačkom kopnenom vojskom odigrao se 10. srpnja 1592. u blizini

Bakra. To je doba kada se rod senjskih plemića Stipanovića naselio u Bakru te u Kostreni Sv.

Barbari i Sv. Luciji (zaselak Stipanović u Maračićima). (Stipanović 2007: 29) Spominju se:

1716, godine Matija Stipanović, sudac u Bakru (Mažić 1896: 55), 1726. i 1733. pop Jakov

Stipanović, Kostrenjanin (Mažić 1896: 68). Matija Stipanović. i Josip Stipanović bili su

bakarski patriciji (Mažić 1896: 68, 82, 83, 98 i 99). Stipanovići su tijekom XIX stoljeća bili

vrsni kapetani i brodovlasnici (Suzanić, 1995). U Hrvatskoj danas živi oko tisuću Stipanovića.

U Kostreni je krajem 2015 godine živjelo 9 osoba s prezimenom Stipanović.

Smoljanović

Grbovnica obitelji Smoljanović nalazi se u Pomorskom i povijesnom muzeju

Hrvatskoga primorja u Rijeci. Kralj Ferdinand II. dodijelio je plemstvo Ivanu Smoljanoviću i

njegovim sestrama Doroteji i Heleni te njihovim potomcima. Izdana jer u dvorskoj kancelariji

u Beču 1. siječnja 1626., a predočena, objavljena i prihvaćena na općem Saboru staleža i

redova Kraljevine Hrvatske i Slavonije u Zagrebu 29. listopada 1629.

Senjsko-modruški biskup Ivan Anton Smoljanović rođen u Kostreni Sv. Babara 1633.

godine, u zaseoku Valentinovo (Cihlar 1957; 25). Bogoslovne nauke završio je u Gracu gdje

je stekao doktorat iz teologije i filozofije. Bio je kućni kapelan i odgojitelj sina grofa Petra

Zrinskoga. Kao senjsko-modruški biskup od 1665. do 1678. stolovao je u Bakru, a pokopan

je 1678. godine na Trsatu (Rožmanić 2014; 30-31). . U zborniku čakavskog sabora Kostrena

iz 2014. godine objavljena je slika iz Župnog dvora u Bakru za koju se vjerovalo da

predstavlja biskupa Smoljanovića. Naknadno, uvidom u dostupnu literaturu, zaključeno je da

navedena slika vjerojatno prikazuje senjskog biskupa Ivana Krstitelja Caballina, 1773 —1783

(Lentić 1971: 197, Mažić 1941).


___________________________________________________________________________

Opis grba: U modrom štitu na zelenom trobrijegu desno okrenut grifon naravne boje

s podignutim osukanim mačem u desnoj šapi, a lijeva šapa ispružena s otvorenim pamdžama.

Na štitu kagiga sa zlatnom kraljevskom krunom iz koje raste grifon. Plašt modro-zlatni i

crveno-serebreni. Gore u kutu desno i lijevo stariji i noviji grb Kraljevine Ugarske.

Slika 2. Grbovnica obitelji Smoljanović PPMHP KPO-PZ 24380

.

Slika 3. Biskup Ivan Smoljanović, Portret Ivana Smoljanovića,

Vaclav Kargačin, Senj, 1859. g.ulje na platnu, 90 x 70 cm,inv. br. PPMHP-KPO-LZ 2455


___________________________________________________________________________

Rožmanić

Na prvi spomen prezimena Rožmanić nailazimo je u glagoljskoj listini iz 1608. godine

gdje se spominje bakarski plovan Matija Rožmanić (Sladović 1856: 294)

Car Ferdinand II dodijelio je 22. srpnja 1628. godine plemstvo Matiji Rožmaniću iz

Bakra i njegovim nećacima Antunu, Petru i Jurju. Predstavljena je na Hrvatskom saboru u

Zagrebu 17. lipnja 1631. godine i prihvaćena bez protivljenja.

Opis grbovnice. Grb u gornjem lijevom kutu: u četvrtastom pozlaćenom okviru u plavom

kartušu na kojoj ovalni medaljon od ružičastog damasta obrubljen zelenim lovorovim vjencem s

dvama rogovima obilja naravne boje.. U dnu medaljona crveni štit s modrim šiljkom zaobljenih

stranica u sredini. U šiljku lavlja glava s ljudskim oblikom. Šiljak u crvenom prate dvije plave ruže bez

peteljke. Na štitu okrunjena kaciga. Iz zlatne krune raste anđeo u plavolj haljini s prekriženom

zlatnom stolom na prsima, za peteljke drži u rukama po jedan cvijet kao u štitu. Plašt modro-zlatni i

crveno-srebreni. Na vrhu medaljona grb Ugarske, a desno i lijevo Dalmacije i Hrvatske.

Slika 4. Grbovnica pobitelki Rožmanić, PPMHP KPO-PZ 16252

U Mažićevoj zbirci u PPMHP nalazi se i grb obitelji Rožmanić. Sličnu sliku nalazimo i u

Bakarskom zborniku , ali obrnutih boja na štitu (Slika 5.) (Stojić-Labus 1997:24).

Među značajnijim bakarskim popovima glagoljašima spominje se kanonik Anton

Rožmanić, vjerojatno nećak svećenika Mate Rožmanića. Spominje se u dva lista Nikole

Zrinskog (1640. i 1649. godine) kojima se potvrđuju njegova prava (Rožmanić 2014; 36).

Kanonik Matej Rožmanić spominje u bakarskim spisima od 1690. godine. Zaređen je 10.


___________________________________________________________________________

listopada 1695., a pet tjedana kasnije, 14. studenog 1695. biskup Glavinić opunomoćio ga je

da bude nositelj izvješća Svetoj Stolici ("Mandatum Procurae Illmi et Revmi Dni Episcopi in

personam adm. Rdi Dni Mathiae Rozmanich, Romam profecti") (Rožmanić 2014: 37). Matej

Rožmanić bio je doktor teoloških nauka, kanonik, plovan bakarski i arhiđakon. Osim u Bakru,

služio je 1699. i u kapeli sv. Antona u Dragi. Za njegova je mandata 1710. podignut zvonik

crkve S. Andrije u Bakru (Mažić 1931, Naša sloga), 1716. popravljen hospicij, 1717. godine

ljevano zvono na crkvi Sv. Margarite. Kanonik, plovan i arhiđakon Mate Rožmanić umro je

1722. godine (Mažić 1896: 61-74). Kanonik Marko Rožmanić Kostrenjanin se u

bakarskim ispravama (matice krštenih, vjenčanih i umrlih) javlja se od 1774. s kanonikatom

sve do smrti 1794. godine (Mažić 1896: 69, Celić 2012: 215).

Slika 5. Grb obitelji Rožmanić ,Matija Mažić, Bakar,19./20. st.,

karton, akvarel, rukopis,14,7 x 9,5 cm, inv. br. PPMHP-KPO-PZ 308

Ova porodica dala je Kostreni Sv. Lucija mnogo mornara, pomorskih kapetana i

brodovlasnika. Osobito se ističu:

Juraj Rožmanić, kapetan brika Bepo 1852/1853, suvlasnik i kapetan od 1855. - 1859.

nava Cristina (Giuseppe Mateo), te kapetan brigantin Scio 1863.

Franjo Rožmanić Jakovov (autorov pradjed), poručnički ispit položio 1869,

kapetanski ispit 1874. Zapovjednik brika škuner Pola 1882, brik škuner Gustizia 1881.-1885.,

bark Zia Katerina 1887., 1889., 1891., te bark Blondina 1894-1899. (Suzanić 1995).

Nekad često prezime u Kostreni osobito u zaseoku Rožmanići, danas je rijetko

(zabilježeno je svega 9 stanovnika u Kostreni krajem 2015. godine.


___________________________________________________________________________

Tijanić/Tijan

Leopold I dodijelio je ugarsko-hrvatsko plemstvo plemićkim listom od 17. prosinca

1672. godine Matiji Tijaniću i preko njega braći Grguru, Bartolu i Antunu ( Oršić 1996: 30).

Tijanići su stara bakarska obitelj, u Kostreni Sv. Barbari i Dragi poznatiji su kao Tijan.

Najstarija draška kapela, posvećena sv. Križu u Tijanima, podignuta pokraj puta koji vodi iz

Sv. Kuzme u Kostrenu na području zvanom Raspelje, porušena je davne 1475. godine i od nje

nema traga (Moravček, 2012: 12). Ova porodica dala je Kostreni Sv. Barbari mnogo mornara,

pomorskih kapetana i brodovlasnika. Tijana danas ima oko 200 u Hrvatskoj. Nekad brojna

obitelj u ovim krajevima, krajem 2015. godine u Kostreni je opstala s 12 članova.

Opis grba: Na poluokruglom štitu, gore mjesec i dvije zvijezde, u sredini srebrena

valovita greda, ispod jelen u skoku.Iznad štita okrunjena kaciga, iz krune rastu dva orlova

pera, a između njih vojnik s krznenim kalpakom (šubara od janjećega krzna) drži iznad glave

desnicom sablju (krivošiju) (Oštrić 2002: 123-126)

Slika 6. Grb obitelji Tijanić/Tijan,

Matija Mažić,Bakar,19./20. st.,papir, akvarel,rukopis,25 x 19 cm

PPMHP-KPO-PZ 312


___________________________________________________________________________

Carina (Karina)

Carina (Karina) je stara senjska i bakarska obitelj porijeklom iz Italije (Bergamo).

Ugarsko-hrvatsko plemstvo stekli su poveljom cara Leopolda I. 20. travnja 1675. godine.

Mnogi članovi te obitelji bili su u Bakru i Kostreni vrsni kapetani (Granić 1991: 184, Oštrić

1996: 27). Sve donedavno i u Kostreni Sv. Barbari živjelo je nekoliko članova te obitelji.

Opis grba:Poluokrugli plavi štit u kojem na zelenom trobrijegu usporavno stoje dva

zlatnocrvena lava koji drže zlatnu krunu. Na štitu plavo oklurnjena kaciga za zlatnom

krunom. Plašt zaltno-crveni desno, srebron-modri lijevo (Oštrić 1996: 45)

Slika 7. Grb obitelji Carina,

Matija Mažić, Bakar, 19./20. st.papir, akvarel, rukopis, 17 x 12,5 cm,

inv. br. PPMHP-KPO-PZ 307


___________________________________________________________________________

Krtica/Certizza

Obitelj Krtica je stara pelješka obitelj iz Vignja, malog pomorskog naselja na Pelješcu,

identična obitelji Krstelj (Granić 1991: 196). Ugarsko-hrvatsko plemstvo podijelio je car i

kralj Leopold I. poveljom od 7.11. 1674. Ivanu Krstelju i njegovim sinovima Marku, Petru i

Stjepanu. Matiji Franji Krtici, đakovačko-srijemskom biskupu, 13. 2. 1794. godine ponovno

je dodijeljeno plemstvo s istim grbom roda Krstelj (Granić 1991: 197).

Opis grba: Na štitu desno tri srebrena srpasta mjeseca, a iznad i ispod šesterokraka

zvijezda. Lijevo naga djevojka drži iznag glave savijeno jedro. Iznad štita srebreno-crna

kaciga sa zlatnom krunom iz koje raste dvorepi lav isplaženog jezika, raširenih prednij šapa.

Slika 8. Grb obitelji Krtica

Preuzeto uz dopuštenje iz: Oštrić, Goroslav. Grbovi u gradu Bakru. Pomorski i povijesni

muzej Hrvatskog primorja 1996., str.47-48. Papir/crtež tušem izradio M. Mažić prema

grbovniku I Bojničića oko 1930.

Članove obitelji Krtica u XVIII. i XIX. stoljeću osim u Bakru, nalazimo i u Kostreni te

u Rijeci. Iz te porodice je i đakovački srijemski biskup Matej Franjo Krtica (1774. – 1805).

Danas u Kostreni živi 10 osoba s prezimenom Krtica. U obitelji Ljuba Krtice, pomorskog

kapetana iz Kostrene, nalazi se medaljon i kalež biskupa Krtice. Autorova prabaka Marija

Ružić, rođ. Kertizza bila je u rodbinskoj je vezi s drugim Krticama iz Kostrene XIX stoljeća

(Paškvan 2012: 84)


___________________________________________________________________________

Slika 9.a Medaljon biskupa Krtice Slika 9.a Medaljon biskupa Krtice

Slika 10. Kalež biskupa Krtice


___________________________________________________________________________

Suzanić/Susani

Carica Marija Terezija 27. kolovoza 1751. u Požunu je dodjelila ugarsko-hrvatsko

plemstvo Nikoli Suzaniću te njegovim nasljednicima i potomcima (Oštrić, 2002;118-123).

Ubrajaju se u senjsko plemstvo. Tijekom XVIII. i XIV. stoljeća brojni trgovci, kapetani i

brodovlasnici iz Senja, Kraljevice, Kostrene i Rijeke bili su iz obitelji Suzanić (Žic:2008,

Suzanić 1995)

Preuzeto uz dopuštenje iz: Oštrić, Goroslav. Monumenta heraldica, Izbor iz heraldičke

baštine Primorsko-goranske županije, Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka,

2002., str.119

Opis grba: Štit vodoravno podijeljen, gore dva lovačka psa i rog od zlatnih i crnih

kockica, dolje srebreni brod. Zlatna kaciga na štitu, na njoj tamnocrveni lav sa sabljom u

desnoj šapi. U sredini gore ugarski grb, desno dalamatinski, lijevo slavonski grb.

Slika 11. Grb obitelji Suzanić


___________________________________________________________________________

Danas je prezime prezime Suzanić rijetko u Hrvatskoj; nekad često u Kostreni Sv.

Lucija osobito u Šodićima gdje se donji dio nazivao Susanići. Rodom je iz tog zaseoka čuveni

pomorski kapetan i književnik Jura Suzanić (1904.-1995) Krajem 2015. godine u Kostreni

živjelo je 7 osoba s tim prezimenom.

Zaključno, u ovom smo radu pokušali povezati stare autohtone kostrenske obitelji s

plemenitaškim obiteljima uglavnom iz Bakra i Senja. Izravnu povezanost kostrenskih obitelji

s dodjeljenim grbovima/grbovnicama zasad je teško dokazati. Buduća istraživanja, koja će

uključiti i detaljniju analizu matičnih knjiga u Bakru i Kostreni, vjerojatnije će doprinijeti

boljem poznavanju članova autohtonih kostrenskih obitelji.

Literatura:

Barbalić, Radojica. Prilozi povijesti pomorstva Kostrene. Kostrenjska spomenica , Rijeka-

Kostrena, 1957; str.61-86

Bojnicic, Ivan. Der Adel von Kroatien und Slavonien. Nurnberg: Bauer and Raspe, 1899.

Coats of Arms of Croatia and Slavonia.

Celić, Josip. Stanovništvo grada Bakra po popisu iz 1775. godine. Radovi Zavoda za

povijesne znanosti HAZU u Zadru, br.54, 2012.,str. 185 – 220

Cihlar; Vatroslav Kostrenjska spomenica , Rijeka-Kostrena, 1957; str.26

Gilić, Stanislav. Planum der ganzen Commercial Gegend des Fiumeaner and Buccaraner

Capitaneats 1778 durch mich Joannes Stratil Ingenieur trigonometrrisch ubertragen wordern“

u Kostrenska toponimija. izd. Katedra čaakavskog sabora 2004., godine, str 28

Granić Miroslav. Tragom rukopisa „Staro bakarsko plemstvo“ Bakranina Matije Mažića,

RFFZd (1991/1992) str 179-200

Ibler, Mladen: Hrvatski grb iz frankopanskog Senja u Švedskoj Senj, zb. 29, 2002 105-112

Lentić, Ivy: Portreti senjsko-modruških biskupa u biskupskoj palači u Senju od XVII do XIX

stoljeća. Senjski zbornik, 1971–73, 5, str. 190–204

Lovrenović, Dubravko, Fojnički grbovnik, ilirska heraldika i bosansko srednjovjekovlje ("the

Fojnica Armorial, Illyrian heraldry and mediaeval Bosnia"), Bosna Franciscana, br. 21, god.

XII, Sarajevo, 2004, 172-202.

Marochino,Ivo. Grad Bakar kroz vjekove . Gradski muzej Bakar 1978

Mažić, Matija: Grad Bakar nekadnja rezidencija senjsko.modruških biskupa. Povjesne

uspomene. Primorje 15.2 1941.. u. Bakarski zbornik 14, 2015,str 280.


___________________________________________________________________________

Mažić,Matija. Prilozi za poviest grada Bakra, Tisak „Narodne Tiskare“ G. Kraljeta 1896,

Mažić.Matija. Župna i zborna crkva S. Andrije u Bakru. Historičke bilješke. Naša sloga 10.2

1931-11.2 1931. u. Bakarski zbornik 14, 2015,str 248-255

Moravček, Goran. Župa Sv. Antona opata u Susačkoj Dragi. Bakarska zvona 2012;br. 3 12-13

Oštrić, Goroslav. Grbovi u gradu Bakru. Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja

1996, str.34

Oštrić, Goroslav. Monumenta heraldica,: izbor iz heraldičke baštine Primorsko-goranske

županije, Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka, 2002., str.112-113

Oštrić, Goroslav. Zbirka arhivalija. Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka

2004; str. 262-271

Paškvan, Rude Pauuer, Paškvan, Ivan. Martinšćica u srcu. Katedra Čakavskog sabora

Kostrena, Kostrena 2012.

Rožmanić,Vojko Svećenici iz obitelji Vranić i Rožmanić. Zbornik “ Život, kultura i povijest

Kostrene“ knjiga 5, 2014, str. 27-39

Sladović, Manojlo. Pověsti biskupijah senjske i modruške ili krbavske. Austrianski Lloyd. Trst

1856, str. 400-401

Starac, Ranko. Arheološko iskopavanje i sanacijsko-konzervatorski radovi na gradini Solin.

Zbornik „Život, kultura i povijest Kostrene“ knjiga 4: 2011, str. 1-8

Starac, Ranko. Arheološko istraživanje na gradini Solin povrh Martinšćice u Kostreni-

izvještaj o tijeku i rezultatima radova u 2007. godini. Zbornik „Život, kultura i povijest

Kostrene“ 2011, knjiga 2: 2007, str. 89-102

Stipanović,Igor. Neke od najstaraijih pisanih isprava u kojima se spominje Kostrena. Zbornik

Život, kultura i povijest Kostrene“ , knjiga 4: 2011, str. 127-140

Stipanović, Igor. Pismohrana obitelji Stipanović. Dometi 1-4, 2007;str.15-218

Stojić, Mladen, Labus, Nenad. Grbovi bakarskog plemstva. Bakarski zbornik br. 2, 1996.,

str.52-53

Stojić, Mladen, Labus, Nenad. Grbovi bakarskog plemstva. Bakarski zbornik br. 2, 1997.,

str.24

Strohal, Rudolf. Hrvatska glagoljska knjiga. Zagreb 1915

Suzanić, Jure. Kostrena pod jedrima, izd. Općina Kostrena 1995.

Šimunović, Petar. Hrvatska prezimena:.Golden marketing, Zagreb, 2006.

Žic, Igor. Kraljevica. Sušačka revija br.68, 2009


___________________________________________________________________________

Summary

The paper show a family coats of arms from the 15th and 19th centuries that are possibly

linked to the old families from Kostrena. Coats of arms of noble family Kovačić from the 14th

century (Lika nobility), and coat of arms of noble family Vranić and Stipanović from the

16th-century (Senj nobilty) are described. The oldest coat of arm presented in the paper is

from noble family Perović in the year 1491., which is now in the cathedral of St. Mary in Senj.

In addition to Perović and Stipanović, noble family from Senj are also Smoljan, Carina and

Suzanić. Bakar had in old time more noble families that also appear in the Kostrena;

Stipanović, Smoljanović, Rožmanić, Carina, Krtica, Tijanic / Tijan. Medanić, Sablić and Šoić

were also patricians from Bakar but their coat of arms are not found. From the collection of

the Historical and Maritme Museum of Croatian coast are presented coats of arms of the

family. Smoljanovic Rožmanić, Carina, Krtica and Tijanic / Tijan.

Key words: family coats of arms, noble families, Kostrena, Bakar

Documents

Vojko Rožmanić, GRBOVI PLEMIĆKIH OBITELJI. · grbovnicu dodijelio je kralj Rudolf u Pragu, 14. gtravnja 1581. godine. Opis grba: Na štitu rašireno prlovo krilo . Nakit: orlova