Vremenski odnosi na razini složene rečenice i teksta

Lada Badurina

Vremenski odnosi na razini sloene reenice i teksta

I. O vremenu uvodno

Odnos prema vremenu uz onaj prema prostoru bitno odreuje ovjeko-vo poimanje svijeta. Oituje se u ljudskoj sposobnosti razlikovanja doga-aja koji se zbivaju u situaciji u kojoj se govori (tj. u sadanjosti) od onih koji su se dogaali prije toga trenutka (tj. u prolosti) ili pak od onih koji se tek imaju dogoditi (odnosno za koje se oekuje da e se dogoditi u bu-dunosti). To iskustvo vremena iskazuje se u svakom govornom inu, pa je ono zbog svoje obvezatnosti u jeziku i gramatikalizirano (usp. Piper 2005: 75) sadrano je u gramatikoj kategoriji vremena. Naime upravo se zahvaljujui gramatikoj i/ili predikatnoj kategoriji vremena uspostav-ljaju vremenski (temporalni) odnosi u reenici: to mogu biti odnosi izme-u dogaaja oznaena reenicom i samog govornog ina (tzv. indikativno izraavanje vremena), ali i odnosi izmeu vremena u kojemu se zbiva ono o emu je rije u reenici i vremena o kojemu se govori, i to neovisno o vre-menu govorenja (tzv. konjunktivno ili vezano izraavanje vremena) (usp. SiliPranjkovi 2005: 287).1

S gramatikom je kategorijom vremena tijesno povezana semantika kategorija temporalnosti.2 Pritom emo pod semantikom kategorijom po-drazumijevati znaenje vrlo visoka stupnja openitosti, koje moe biti ra-znovrsno po obliku, a u izrazu nije ogranieno samo na jednu sintaktiku, morfoloku, leksikogramatiku ili tvorbenu kategoriju (usp. Piper 2005: 576). No o emu je zapravo rije?

Tradicionalno, prouavanje jezika poiva na uvaavanju forme i sadr-aja (odnosno plana izraza i plana sadraja) odreenog tipa jezinih jedi-

1 Prvo e, indikativno vrijeme biti ostvareno u jednostavnim reenicama (npr. itam, itala sam, itat u). Drugo e, konjunktivno vrijeme biti zastupljeno u (zavisno)slo enim reenicama, pa e i razliiti tipovi odnosa simultanost, sukcesivnost, ante-riornost, posteriornost itd. biti predmet naih daljnjih razmatranja. Posebno e se zanimljivim i nadasve sloenim pokazati iskazivanje vremenskih odnosa u tekstu (i/ili u komunikaciji).

2 U svrhu jasnijeg i terminolokog distingviranja gramatikih i (pojmovno irih) semantikih kategorija slijedimo konvenciju da se za nazive semantikih kategorija rabe internacionalizmi; stoga semantika kategorija temporalnosti naspram grama-tikoj kategoriji vremena (usp. Piper 2005: 579).

ZBORNIK RADOVA 41. SEMINARA ZAGREBAKE SLAVISTIKE KOLE76

nica. U tom smislu i obuhvatni sintaktiki opisi dakle oni koji pretendi-raju na cjelovit prikaz sintaktikoga sustava odreenog jezika i, svakako, naina njegova funkcioniranja trebaju ukljuivati analizu gramatikih oblika, podjednako kao i istraivanje znaenja i funkcija tih oblika. Pri-tom je vano napomenuti a to e na vidjelo dolaziti i u ovom pokuaju opi-sa naina iskazivanja vremenskih odnosa u sloenoj reenici i tekstu da ne postoji apsolutna podudarnost izmeu gramatikih i semantikih kate-gorija. Jednostavno, moglo bi se rei da gramatike kategorije imaju svo-ja znaenja, ali da se ta znaenja mogu iskazivati i na druge naine. Tako sagledano, za semantike emo kategorije pa tako i za semantiku ka-tegoriju temporalnosti moi utvrditi da su ire od odgovarajuih grama-tikih kategorija.3

Slijedom navedenoga govorit emo o gramatikom sreditu semanti-ke kategorije (onda kada se primjerice temporalnost izraava gramati-kom kategorijom vremena) i o njezinim periferijama (kada su vremenski odnosi iskazani na koji drugi nain).4 Ili, drugim rijeima, priklanjajui se teoriji prototipa, ustanovit emo da postoje bolji i loiji, odnosno jez-greni (upravo prototipni) i rubni naini uspostavljanja vremenskih odnosa u (sloenoj) reenici i tekstu.5 Tako emo prototipnim jezinim sredstvom za izricanje vremenskih odnosa na razini sloene reenice smatrati vre-mensku (zavisnosloenu) reenicu (npr. Dok sjedim, razmiljam ili Prije ne-go to kae, razmisli). Meutim naoj pozornosti ne bi smjeli promaknu-ti ni oni primjeri u kojima temporalnost nije na taj nain eksplicirana, to nipoto ne znai da ne postoje elementi po kojima zakljuujemo je li rije o simultanim ili pak o sukcesivnim glagolskim radnjama (npr. Sjedim i raz-miljam ili Ispeci pa reci). Pitanje koje emo si tom prilikom morati posta-viti jest koja su to pomona semantika i/ili pragmatika sredstva to po-mau pri vremenskoj lokalizaciji iskazanih radnji.

3 Napokon, o nepodudarnosti izmeu semantikih i gramatikih kategorija svjedoi i injenica da naspram nekim semantikim kategorijama ne dolaze istovrsne gra-matike kategorije: npr. ne postoji gramatikaliziran nain izraavanja prostornih odnosa, dok je semantika kategorija spacijalnosti nesumnjivo jedna od temeljnih semantikih kategorija.

4 I ne samo to! Moi e se, tovie, ustanoviti i svojevrsna gradacija gramatikalizira-nih sredstava: izrazitije gramatikalizirani oblici semantike kategorije predstavlja-ju njezino gramatiko sredite (npr. vremenska reenica kojom se uspostavljaju vre-menski odnosi izmeu dviju radnji; Dok ne svane, pie), a slabije gramatikalizirani oblici izraavanja odreenog kategorijalnog znaenja nalaze se na njezinoj grama-tikoj periferiji (npr. leksika sredstva izraavanja temporalnih znaenja; Nou pie, danju spava) (usp. Piper 2005: 582). S druge pak strane vremenski se odnosi u sloe-noj reenici mogu uspostavljati i onda kada ne postoje gramatikalizirana sredstva kojima se oni uobiajeno izriu (npr. Ui i polae ispite) o emu vie u nastavku.

5 Teorija prototipa zasnovana na semantikom i/ili kognitivnolingvistikom koncep-tu prototipa zastupa stajalite da ni jedna kategorizacija ne poiva na ili-ili odnosu, nego se zrakasto iri od sredita s istim (upravo najboljim) primjercima, tj. pro-totipima prema rubnim zonama u kojima se nalaze loiji primjerci dane kategori-je.

77LADA BADURINA: VREMENSKI ODNOSI NA RAZINI SLOENE REENICE I TEKSTA

II. Vrijeme u reenici

Prikaz vremenskih odnosa na razini sloene reenice zapoet emo osvr-tom na prototipni nain njihova iskazivanja vremenske zavisnosloene reenice. Odabir polazine toke gramatikog sredita semantike ka-tegorije dodatno je osnaen injenicom da su od svih naina iskaziva-nja vremenskih odnosa u sloenoj reenici vremenske reenice ponajbolje opisane.6 No istodobno upravo zbog dobre zastupljenosti u gramatikim prirunicima i relevantnoj literaturi problematiku emo vremenskih re-enica ovdje nastojati prikazati saeto i pregledno (to znai i ne nainjui pojedina specifina pitanja), a sve to kako bismo dovoljno vremena (ili pro-stora) ostavili najavljenim neprototipnim nainima iskazivanja vremen-skih odnosa (koji su, openito uzevi, slabije istraeni).

Eksplicitno iskazivanje vremena: vremenske reenice

Kada je o sloenim reenicama s vremenskim znaenjem rije, radnja se jedne sureenice (klauze) konkretno, osnovne vezuje uz vrijeme u ko-jemu se zbiva radnja druge sureenice (klauze) one zavisne. Stoga se taj tip odnosa meu dvjema radnjama i naziva vezanim ili konjunktivnim.7

I upravo s obzirom na temporalnu lokalizaciju dviju radnji u sklo-pu sloene reenice mogua je daljnja klasifikacija vremenskih reeni-ca. Naime zavisna sureenica moe oznaavati vrijeme koje je podudarno s vremenom osnovne sureenice i tada se govori o simultanosti ili isto-dobnosti ili vrijeme koje nije podudarno s vremenom osnovne suree-nice tada je rije o sukcesivnosti ili neistodobnosti. I dalje: ako su dvije radnje neistodobne, zavisna sureenica moe oznaavati bilo vrijeme ko-je prethodi vremenu osnovne sureenice (anteriornost ili prethodnost) bi-lo vrije me koje slijedi nakon vremena osnovne sureenice (posteriornost ili poslije vremenost).

Istodobnost (simultanost) dviju radnji potvruju reenice poput ovih:8

6 Osim gramatikih opisa (usp. npr. Katii 1986: 220245; Bari i sur. 1995: 486494; Ragu 1997: 405408; SiliPranjkovi 2005: 336339) problematikom se vremen-skih reenica bavi jedna monografija (Antoni 2001) i vie studija (npr. Kovaevi 2011a, 2011b). Iako su u literaturi zastupljeni (dijelom) razliiti pristupi od transformacijskoga do, nazovimo ga tako, funkcionalnosemantikoga mi se ovdje pri-klanjamo funkcionalnim i/ili semantikim (pa i pragmatikim) kriterijima u prepo-znavanju temporalnosti u sloenim reenima.

7 Evidentno je to ve u odreenju tog tipa zavisnih reenica: Vremenskim ili tempo-ralnim reenicama nazivaju se one prilone reenice kod kojih se zavisna sureeni-ca odnosi prema osnovnoj kao prilona oznaka vremena prema predikatu, to znai da zavisna sureenica odreuje vrijeme odvijanja procesa oznaena predikatom u osnovnoj sureenici (SiliPranjkovi 2005: 336; istakla L. B.).

8 Redoslijed sastavnica (sureenica) u zavisnosloenoj reenici naelno je slobodan, to znai da istu (ili priblino istu) semantiku vrijednost imaju i reenice Slua glazbu dok ita, Intenzivno je razmiljao dok je govorio, Grad je pust kad pada kia, Pala mi je na pamet sjajna zamisao dok sam ispijala svoju prvu jutarnju kavu, Obino


(R 1) Dok ita, slua glazbu.(R 2) Dok joj je to govorio, intenzivno je razmiljao.(R 3) Kad pada kia, grad je pust.(R 4) Dok sam ispijala svoju prvu jutarnju kavu, pala mi je na pamet

sjajna zamisao.(R 5) Dok gledam svoje omiljene filmove, obino me neto prekine.(R 6) Kad budem u Hrvatskoj, javit u ti se.Ipak, valja primijetiti da su u navedenim primjerima ostvarena dva

tipa istovremenosti (simultanosti): potpuna (primjeri R 13) i djelomina (R 46). Na semantikome planu moemo rei da se kod potpune istovre-menosti dvije radnje u svojim vremenskim protenostima u cijelosti pre-klapaju, dok je kod djelomine istovremenosti radnja zavisne sureeni-ce u jednom trenutku prekinuta radnjom osnovne sureenice, to znai da se vrijeme u kojem se dogaa radnja osnovne sureenice samo dijelom podudara s vremenom zbivanja zavisne sureenice. Na planu izraza pak ustanovit emo da u reenicama sa znaenjem potpune istodobnosti obi-no dolazi veznik dok (alternativno veznik kad) te da u slubi predikata i osnovne i zavisne sureenice dolaze glagoli nesvrenoga (imperfektivnog) vida (Dok ita, slua glazbu); kod djelomine istodobnosti takoer dolazi veznik dok (alternativno veznik kad), u osnovnoj sureenici obino dolazi glagol svrenoga (perfektivnog) vida, a u zavisnoj glagol nesvrenog vida (Dok je itao, zazvonio je telefon).9

Neistodobnost (sukcesivnost) dviju radnji, kao to je ve reeno, ta-koer moe biti dvojaka. Naime ako radnja zavisne sureenice prethodi radnji osnovne sureenice (kao u primjerima R 715), govori se o prethod-nosti, prijevremenosti ili anteriornosti; ako se pak radnja oznaena zavi-snom sureenicom odvija poslije radnje oznaene osnovnom sureenicom (kao u primjerima R 1619), govori se o poslijevremenosti ili posteriorno-sti (anteriornost ili posterirornost utvruju se dakle s gledita zavisne sureenice):

(R 7) Kad bolje razmislim, njegovo je obrazloenje prihvatljivo.(R 8) Poto se naspavao, bio je dobre volje.10

me neto prekine dok gledam svoje omiljene filmove, Javit u ti se kad budem u Hrvat-skoj. Uobiajen (Slua glazbu dok ita) ili inverzan (Dok ita, slua glazbu) poredak sastavnica u svakoj e razgovornoj situaciji biti uvjetovan jezinim i izvanjezinim kontekstom, naime sureeninim okrujem, reeninim/iskaznim naglaskom, go-vornikovim namjerama i sl.

9 Usp. Pranjkovi 2003: 252253; SiliPranjkovi 2005: 336. U Raguevoj se grama-tici na taj nain ne nijansira znaenje vremenskih reenica kojim se oznauju isto-vremene radnje, ali se navodi i jedan i drugi tip vremenskih reenica s istodobnim radnjama (Ragueva je podjela provedena s obzirom na veznike, a vremenski su veznici za istovremene radnje kada i dok); usp. Ragu 1997: 405406; slino i Mra-zoviVukadinovi 1990: 520525.

10 Po svoj prilici nije sluajno to to se u razgovornom i/ili manje biranom stilu (regi-stru) veznik poto rabi u uzronome znaenju: prethodna radnja (radnja zavisne sureenice) nerijetko je uzrok kasnijoj radnji (radnji osnovne sureenice). Norma-tivni prirunici i jezini savjetnici ne preporuuju takvu uporabu veznika poto (u


(R 9) im svane, kreemo na put.(R 10) Dok je nazvao, znao sam to nam se sprema.(R 11) Nakon to proitate propisanu literaturu, moete pristupiti is-

pitu.(R 12) Istom to su se poeli igrati, ve su se posvaali.(R 13) Samo to sam na nesreu pomislila, ona se i dogodila.(R 14) Tek to sam zapoela gledati film, zazvonio je telefon.(R 15) Kako je zalo sunce, poeli su gristi komarci.(R 16) Prije nego doe, nazovi!(R 17) Prije nego to prijavite ispit, proitajte propisanu literaturu.(R 18) Razmisli prije negoli mu to priopi!(R 19) Bavila se tom problematikom i prije no to je poslala ministrica.I dok se na semantikome planu takvih zavisnosloenih reenica uo-

ava neistodobnost (sukcesivnost) dviju radnji, na planu se izraza uobi-ajeno izdvajaju karakteristini veznici: anteriornost (prijevremenost) izrie se neproizvedenim i proizvedenim veznicima kad, dok, im, po-to, nakon to, tek to, istom to, samo to;11 posteriornost (poslijevreme-nost) izraava se proizvedenim veznicima prije nego, prije negoli, prije nego to (usp. Ragu 1997: 406407; Pranjkovi 2003: 253; SiliPranjko-vi 2005: 336337).12 I u anteriornim i u posteriornim vremenskim (zavi-snim) sureenicama pritom uobiajeno dolazi glagol svrenoga vida, dok se u osnovnim sureenicama mogu javljati glagoli bilo svrenoga bilo ne-svrenoga vida.13 Ne ulazei ovdje podrobnije u problematiku predstav-

uzronome znaenju treba npr. Budui da se naspavao, bio je dobre volje); usp. Ra-gu 1997: 407. U naemu primjeru veznik se poto dakako rabi u svome primarnom, vremenskom znaenju, pa se reenica moe parafrazirati ovako: Nakon to se nas-pavao, bio je dobre volje.

11 Vrijedna je ovdje nae pozornosti i napomena o specifinosti vremenskoga znaenja koje se iskazuje veznikim sredstvima dok, im, tek to, istom to, samo to i kako: njima se izraava posebna vrsta prethodnosti, koja je inae bliska znaenju aorista () u vremenskim reenicama s tim veznim sredstvima radnja zavisne sureenice neposredno prethodi radnji osnovne (kao to se aoristom oznauje prolost koja ne-posredno prethodi sadanjosti). Po tome se zavisne reenice s tim veznikim sred-stvima razlikuju od onih s veznicima (neproizvedenim i proizvedenim) kad, poto i nakon to (usp. SiliPranjkovi 2005: 337).

12 Popisi se veznika kao najvidljivijeg elementa vremenskih reenica u razliitim izvorima mogu dijelom razlikovati. Na to upozorava i Milo Kovaevi koji na po-pis veznika posteriornih zavisnih reenica uz prije nego/no (to) dopisuje i veznike kad(a) i dok (usp. Kovaevi 2011b: 129). Usp. Kad sam ja dola, oni su ve bili otili ili Dok su njih dvoje stigli, ostali su se ve razili (primjeri iz MrazoviVukadinovi 1990: 524525).

13 Milo Kovaevi meutim napominje da ono to je uobiajeno ne mora biti i jedino mogue te istie da su u vremenskim zavisnosloenim reenicama ostvarive sve etiri kombinacije glagolskoga vida predikat zavisne i osnovne sureenice (usp. Kovaevi 2011b: 130131). Navodimo samo jedan primjer s predikatom nesvreno-ga vida u zavisnoj (posteriornoj) vremenskoj reenici: Prije no to se bavio komponi-ranjem, svirao je u orkestru. V. i Antoni 2001: 128129. Antoni glagolski vid dovodi u izravnu vezu s veznikim sredstvima te tvrdi i to da semantiki nespecificirani


ljenih (semantikih/funkcionalnih) klasifikacija vremenskih reenica, e-limo ipak upozoriti na to da se nekritiko oslanjanje iskljuivo na formalne (gramatike) kriterije, poglavito na vezna sredstva u zavisnim vremen-skim reenicama, moe pokazati nedostatnim i nepouzdanim:14 utoliko odabir veznih sredstava u gramatikim opisima najee rabljena (ili ba-rem primarnog) kriterija za prepoznavanje vremenskih reenica, pa on-da i njihovih supkategorija svakako valja dopunjavati drugim podacima, kao to su svrenost (perfektivnost) / nesvrenost (imperfektivnost) pre-dikata u dvjema sureenicama, lini glagolski oblici u jednom ili obama predikatima (npr. perfekt/aorist ili pluskvamperfekt),15 istinosni modali-tet korelativnih sureenica (npr. zanijekani predikat), leksiki signali tipa kronolokih odnosa (usp. Kovaevi 2011b: 153), a sve to, dakako, moe biti dodatno osnaeno uvaavanjem semantike i/ili pragmatike vrijed-nosti reenice/iskaza.

Spomenimo napokon da se vremenski odnosi mogu uspostaviti i tzv. participnim konstrukcijama (usp. MrazoviVukadinovi 1990: 525) si-multanost (istodobnost) dviju radnji iskazuje se glagolskim prilogom sa-danjim:

(R 20) Ispijajui svoju prvu jutarnju kavu, dola sam do sjajne zamisli.a anteriornost (prijevremenost) glagolskim prilogom prolim:

(R 21) Naspavavi se, bio je dobre volje.Iako u takvim sluajevima ne moe biti rijei o vremenskim reenica-

ma u uemu smislu, ve prije o svojevrsnim komprimiranim strukturama, one se ipak javljaju u ulozi zavisnih sureenica, tovie s istim, vremen-skim znaenjem (Dok sam ispijala svoju prvu jutarnju kavu, odnosno Po-to se naspavao).

Opisom vremenskih zavisnosloenih reenica kojima se izrie simultanost (istovremenost) i sukcesivnost (neistodobnost) dviju radnji jo uvijek nismo iscrpili sve tipove vremenskih odnosa koji se mogu uspo-stavljati izmeu dviju glagolskih radnji (radnje zavisne/vremenske i rad-nje osnovne sureenice). Razmotrit emo i tzv. terminativne (granine) vremenske reenice.

veznik kad(a) doputa sve vidske kombinacije, dok semantiki specificirani veznici (a to su svi ostali) zahtijevaju odreene vidske kombinacije (usp. Antoni 2001: 53).

14 Na mogue potekoe u vezi s odreivanjem anteriornosti i posteriornosti upozora-va Milo Kovaevi (usp. Kovaevi 2011b). Tako ak i u vremenskim reenicama s veznim sredstvom prototipnoga znaenja posteriornosti prije nego to (ili, Kova-evievim rijeima, sa semantiki specificiranim, markiranim veznikom; str. 129) vremenski odnosi izmeu dviju radnji ne moraju biti dokraja predvidljivi. Uzimajui primjer reenice Nikad one nisu zaspale pre nego on doe (Laza Lazarevi; prema Antoni 2001: 127), u kojoj radnja zavisne sureenice (njegovo dolaenje) nedvojbe-no prethodi radnji osnovne sureenice (njihovu zaspivanju), zakljuuje da negacija u glavnoj sureenici obre kronoloki odnos sadraja dviju sureenica, pa zavisna sureenica u takvim okolnostima dobiva znaenje anteriornosti (str. 135).

15 Parafraziramo jedan od Kovaevievih primjera: Kad se probudio, sunce ve bijae zalo, tj. Prije no to se probudio, sunce je zalo (posteriornost).


Jednostavno reeno, osim simultanosti i sukcesivnosti vremenskim se reenicama moe oznaivati granica kakva vremenskog tijeka, naime njegov poetak ili svretak (usp. Pranjkovi 2003: 253254; SiliPranjko-vi 2005: 337339). No i u takvim se reenicama mogu uspostavljati razli-iti tipovi odnosa izmeu radnji dviju sureenica (npr. radnja se zavisne sureenice poinje odvijati istodobno s radnjom osnovne, dvije radnje tra-ju jednako dugo i istodobno zavravaju, radnja se zavisne sureenice po-inje odvijati kad je radnja osnovne ve u tijeku ili pak kad radnja osnovne zavri itd.), to emo nastojati pokazati na nekim primjerima.

Meu terminativnim (graninim) vremenskim reenicama najbrojni-je su one koje nose obavijest o tome da se radnja vremenske sureenice poinje odvijati istodobno s radnjom osnovne, npr.:

(R 22) Otkako ivi s njom, ne upada vie u probleme.(R 23) U toj je tvrtki zaposlena otkako je diplomirala.(R 24) Ve je prolo osam godina kako nije bio u Dubrovniku.(R 25) Ima ve pet godina da studira.Znaajka je tog tipa terminativnih reenica da im je radnja vezana

uz prolost, pa se i radnja osnovne sureenice odvija u prolosti (i to ne-ovisno o glagolskom vremenu kojim se izrie), odnosno preciznije ona se poela odvijati u prolosti (od onoga trenutka koji je odreen zavisnom sureenicom, npr. otkako ivi s njom ili otprije pet godine) i traje najdu-e do neke toke u sadanjosti (utoliko nisu ovjerene/mogue reenice ti-pa *Otkako ivi s njom, nee upadati u probleme ili *Ima ve pet godina da e studirati).

Drugi tip takvih reenica predstavljaju one u kojima se radnje dviju sureenica vezuju uz kraj nekog vremenskog odsjeka, naime radnja za-visne sureenice moe trajati isto toliko koliko traje radnja osnovne (pri-mjeri R 2628) ili se pak radnja jedne od sureenica (osnovne ili zavisne) vezuje uz poetak/kraj odvijanja radnje iskazane drugom sureenicom (primjeri R 29 i 30):16

(R 26) Dok ima sunca, kupam se!

16 Reenice tog tipa s veznicima dok i dokle esto se habitualiziraju, tj. dobivaju esti-cu god, kojom se istie da radnja zavisne sureenice traje do iste one vremenske granice do koje i radnja osnovne () ili da se radnja zavisne poinje odvijati tek onda kad se zavri radnja osnovne sureenice (usp. Pranjkovi 2003: 254; SiliPranj-kovi 2005: 338339), npr. Dok god ima sunca, kupam se, Odmarat u se dok god mi besposliarenje ne dosadi, itala je dok god on nije nazvao i sl.

Habitualne (ili habitualizirane) reenice (prema lat. habitualis: uobiajen, sta-lan, neprekidan) one su zavisnosloene reenice kojima se oznauje da se radnja glavne sureenice dogaa bez obzira na (bilo kakve) okolnosti o kojima je rije u zavisnoj sureenici (usp. Pranjkovi 2001a: 63).

ini se meutim da u primjerima poput navedenih moe biti rijei i o posebnome tipu isticanja (te da se god moe interpretirati i kao pojaajna estica intenzifi-kator, uostalom poput estice sve u primjerima tipa Sve dok ima sunca, kupat u se, Odmarat u se sve dok mi besposliarenje ne dosadi ili itala je sve dok on nije nazvao). U najmanju ruku moe se konstatirati da se radi o bliskim znaenjima, koja se gdjekad mogu i preklapati.


(R 27) Odmarat u se dok mi besposliarenje ne dosadi.(R 28) Uit u dokle god sve ne nauim!(R 29) itala je dok on nije nazvao.(R 30) Ispit imam u petak, dokad moram proitati svu literaturu.

* * *Koliko god letimian bio, ovaj pregled vremenskih (temporalnih) reenica u hrvatskome jeziku trebao bi nas uvrstiti u uvjerenju da je rije o sloe-nu gramatikome sustavu kojim se izriu mnogovrsni tipovi vremenskih odnosa to je, oito, jo jedna potvrda vanosti vremena u ovjekovu po-imanju svijeta. No kao to smo uvodno najavili, semantika se kategori-ja temporalnosti u jeziku ostvaruje i na druge naine, ne nuno grama-tikom kategorijom vremena (u sluaju sloenih reenica vremenskim/temporalnim reenicama). Stoga e na novi izazov biti pokuati ustano-viti kako se uspostavljaju vremenski odnosi u sloenim reenicama u ko-jima nema eksplicitnih znakova koji bi mogli upuivati na simultanost ili pak sukcesivnost dviju glagolskih radnji.17

Implicitno iskazivanje vremena: vrijeme u nevremenskim reenicama

Pozabavit emo se dakle vremenom u sloenim reenicama, i to onima koordi niranima (nezavisnosloenima). Temeljno pitanje koje si pritom po-stavljamo jest postoje li i koji su jezini (ili kakvi drugi?) signali koji omoguuju pouzdanu vremensku lokalizaciju sureenica u koordiniranim strukturama. Konkretnije, pozabavit emo se sloenim reenicama tipa Sjedi i ita i Ulazi i pozdravlja (ili Uao je i pozdravio) naime onima u koji-ma nema dodatnih leksikih sredstava koja bi nedvosmisleno upuivala na vremenske odnose izmeu njima iskazanih glagolskih radnji (u tom smi-slu nee nas zanimati reenice poput Prvo je uao, potom je pozdravio).

Uzimanje u obzir glagolskoga vida predikata sureenica u koordini-ranim strukturama ini se sasvim razumnim rjeenjem (uostalom, poka-zali smo relevantnost glagolskog vida i u subordiniranim strukturama, konkretno u zavisnosloenim vremenskim reenicama). Za poetak pri-stajemo uz konstataciju da se u strukturama s nesvrenim (imperfektiv-nim) radnjama u najveem broju sluajeva radi o simultanosti (istovreme-nosti), a u strukturama sa svrenim (perfektivnim) radnjama redovito o sukcesivnosti (neistodobnosti), bilo posteriornosti (poslijevremenosti) bi-

17 Budui da se i nadalje bavimo razinom sloene (iz konteksta iskljuene) reenice, rije je o konjunktivnom ili vezanom vremenu. Tek e se irenjem perspektive ukljuivanjem takve reenice u tekst i/ili komunikacijsku situaciju moi govoriti i o drugim tipovima vremenskih odnosa o, nazovimo ih zasad tako, vremenu dogaaja, vremenu teksta te o vremenu komunikacije (potonje bi odgovaralo indikativnom vre-menu kako smo ga uvodno definirali). O tome vie u nastavku. Svakako, time e se vremenski odnosi pokazati jo kompleksnijima.


lo anteriornosti (prethodnosti) (usp. Pranjkovi 1987: 7172). I doista, u istim e se primjerima takva diferencijacija po vidu pokazati odrivom:

(R 31) Sjedi i razmilja.18(R 32) Ustao je, zalupio vratima i iziao.No je li uvijek ba tako ili, drugim rijeima, dolo je vrijeme da propi-

tamo emu suzdranost (tj. ono u najveem broju sluajeva) kad su u pita-nju strukture s nesvrenim radnjama. Primjeri koje u nastavku navodimo to se gramatike strukture tie podudarni su s primjerom (R 31). Rije je o sastavnim reenicama povezanim istim veznikom (najneutralnijim sa-stavnim veznikom i), dok su predikatni glagoli redovito nesvrena vida:

(R 33) ita i slua glazbu.(R 34) Jede i spava.(R 35) ita i pie.(R 36) Pozdravlja i odlazi.(R 37) Razmilja i odgovara.Moemo li bez zadrke tvrditi da se i njima izrie simultanost dviju

glagolskih radnji?Tako to ne moemo nedvosmisleno konstatirati; rijeju, na pitanje ne

moemo odgovoriti ukratko!Vjerojatno bi najlake bilo prihvatiti tvrdnju da se u primjeru (R 33)

ita i slua glazbu radi o dvjema radnjama koje se odvijaju u istome vre-menu. U tom bi sluaju ta sastavna reenica bila semantiki ekvivalentna reenici/primjeru (R 1) Dok ita, slua glazbu, a mogla bi se parafrazirati i ovako: itajui, slua glazbu (ili ita sluajui glazbu). No ini se ipak da to nije i jedino mogue tumaenje navedene reenice.19 Zamislivo je, reci-mo, da osoba o kojoj je rije tijekom dana/tjedna/godine obavlja obje rad-nje, ali ne istovremeno, kao i to da se spomenute radnje naizmjence ponav-ljaju (to moe biti i posebno eksplicirano: Malo ita, malo slua glazbu i tako joj prolaze dani odmora).

Nedoumice takva tipa zacijelo nee izazvati primjer (R 34): ivotno nas iskustvo ui da je istodobno obavljanje navedenih radnji jedenja i spavanja nemogue, upravo fizioloki neizvedivo, i tu reenicu spremno

18 Reenica se moe parafrazirati strukturama Dok sjedi, razmilja ili Sjedei razmi-lja, to e rei da se radnje dviju sureenica odvijaju istodobno.

Uzgred, na konceptu nerazdruivosti dviju radnji koordinirane strukture sje-denja i itanja zasniva se efekt kominosti u poznatom vicu:

Mujo: ta radi, Suljo? Sjedi i razmilja?Suljo: Jok! Samo sjedim!Neoekivano emancipiranje jedne radnje sjedenja ne samo da izaziva efekt

zaudnosti nego se i uklapa u stereotipe o likovima koji se pojavljuju u vicu (Mujo i Suljo kao tipini Bosanci/muslimani, usporeni i ne odve radini). Napokon, prista-janje uz takve stereotipe uvjet je funkcioniranja vica.

19 Budui da u ovom kao i u iduim primjerima razmatramo dekontekstualiziranu reenicu, suoavamo se s njezinom vieznanou. U pokuaju razrjeavanja ambigvi tetnosti, odnosno tumaenja pretpostavljenih/moguih znaenja reenice emo ukljuivati u (dakako ovdje samo prigodno konstruirane) kontekste.


interpretiramo na jedini mogui nain: dvije se radnje odvijaju sukcesiv-no, u odreenim intervalima. (Takav se iskaz moe javiti, primjerice, u kontekstu govorenja o sasvim malom djetetu, novoroenetu Samo je-de i spava, tj. ne plae i nou ne budi svoje roditelje, ili pak kao komentar na iji besposlen i beskoristan ivotni stil Sve dane samo jede i spava krade Bogu dane. U objema zamiljenim/konstruiranim situacijama rije je o radnjama koje se naizmjence ponavljaju u odreenom duem ili kra-em razdoblju.)

I u primjeru (R 35) moe se pretpostaviti da se dvije glagolske radnje itanje i pisanje ne odvijaju simultano, premda ak i to moe (uvjetno) doi u obzir (u svakom sluaju takva je interpretacija semantiki i/ili pra-gmatiki prihvatljivija i od same pomisli da bi se istovremeno mogle vri-ti radnje jedenja i spavanja).

Primjeri (R 36) i (R 37) mogu se slino tumaiti: rije je o radnjama koje se odvijaju neposredno jedna za drugom (u tom sluaju reenice se mogu parafrazirati Pozdravlja pa odlazi, Razmilja pa odgovara gdje se veznikom pa izrie odnos posteriornosti),20 ali kao da ipak nije sasvim is-kljuena ni mogunost njihova simultana odvijanja (Pozdravljajui odlazi, Odgovara razmiljajui). U najmanju ruku moglo bi se tumaiti da se dvije radnje odvijaju u toliko bliskim vremenima da ih moemo percipirati kao istovremenost.

Ve i ovih nekoliko primjera sastavnih reenica s predikatima nesvr-enoga vida potvrdit e nau pretpostavku da glagolski vid nije u jedno-znanoj vezi spram vremenskih odnosa meu radnjama sureenica u sa-stavu koordiniranih struktura, odnosno da nema apsolutne podudarnosti izmeu imperfektivnih predikata i simultanosti radnji. Doista, to stoji na putu oekivanoj dosljednosti?

Budui da razloge ne nalazimo u gramatikim injenicama (istovr-snim reeninim strukturama), odgovore traimo podjednako u semantici glagola (npr. glagola sjediti i razmiljati naspram glagola itati i sluati, a napose jesti i spavati), kao i u ivotnom iskustvu, odnosno (jezinoj) pragmatici (po emu se npr. radnje itanja i sluanja mogu, ali ne moraju odvi-jati istodobno, dok se radnje jedenja i spavanja jednostavno ne mogu odvi-jati u istoj jedinici vremena).

S druge pak strane situacija je, to se vremenskih odnosa tie, ia ako bilo u jednoj bilo u objema sureenicama koordinirane strukture do-

20 Sastavni veznik pa za razliku od takoer sastavnoga veznika i dolazi upravo izmeu reenica s odnosom susljednosti (usp. SiliPranjkovi 2005: 323), to znai da nee biti mogue reenice poput *Sjedi pa razmilja ili *Sjedi pa ita (ali hoe reenice Sjedni pa razmisli ili Sjedni pa proitaj, dakle s predikatnim glagolima svr-enoga vida). Utoliko i sama injenica da su ovjerene reenice Pozdravlja pa odlazi te Razmilja pa odgovara svjedoi o drukijem tipu vremenskih odnosa.

O susljednim (sukcesivnim) radnjama bit e, dakako, rijei i u situacijama u ko-jima se predikatni glagoli javljaju u imperativnim oblicima svrenih glagola, npr. Razmisli i odgovori!


lazi glagol svrenoga vida. U tim se sluajevima redovito radi o sukcesiv-nim radnjama:21

(R 38) Razmisli pa odgovori!(R 39) ivjela je teko, radila naporno, trud joj se (napokon) isplatio.(R 40) ivio je u siromatvu, (a) umro je kao bogat ovjek.(R 41) Pamti pa vrati!Iako je u navedenim reenicama (primjeri R 3841) vremenska su-

sljednost neupitna, moramo upozoriti na to da osim svrenoga glagolskog vida jednog ili dvaju predikata u sloenim strukturama moe postojati jo togod to pogoduje takvoj, raznovremenoj interpretaciji. U primjerima (R 38) i (R 41) to je sastavni veznik pa22 (koji, kao to je reeno, dolazi izme-u sureenica s odnosom susljednosti);23 u primjeru (R 39) poslijevreme-nost (posteriornost) istaknuta je i leksiki prilogom napokon; u primjeru (R 40) zamjetna je semantika inkompatibilnost glagola ivjeti i umrijeti (uz, dodatno, suprotnost dviju sureenica/radnji istaknutu suprotnim ve-znikom a).24

Napokon, primjer (R 41) Pamti pa vrati podsjetit e nas na postoja-nje veeg broja slinih frazeologizoranih i/ili poslovinih izraza koji impli-ciraju vremenske suodnose izmeu koordiniranih sastavnica (sureenica):

(R 42) Ispeci pa reci!(R 43) Kucajte(,) i otvorit e vam se!(R 44) Prvo skoi, onda reci hop!(R 45) Reeno uinjeno!U svim je navedenim sloenim reenicama rije o neistovremenim rad-

njama. Posteriornost (poslijevremenost) radnje druge sureenice moe biti

21 U prilog e toj tvrdnji ii i ovaj primjer: Popeo se, brao trenje, pao, umro (usp. De BeaugrandeDressler 2010: 85) u sukcesivnost radnji ne dvojimo usprkos injenici da nisu svi predikatni glagoli perfektivnoga vida (tonije, tri su perfektivna, a jedan je brao trenje imperfektivan).

22 U istim se sloenim strukturama moe, dakako, ostvariti i veznik i: Razmisli i odgo-vori, Pamti i vrati.

23 Svakako valja pozornost obratiti i na imperativne oblike predikatnih glagola u koor-diniranim strukturama (38) i (41). Pritom bi valjalo propitati i suodnos glagolskoga vida i glagolskoga naina: ini se da tvrdnja ako je u prvome dijelu oblik nesvre-nog glagola, dijelovi su u odnosu potpune ili djelomine istovremenosti, a ako je u prvom dijelu oblik svrenog glagola, dijelovi su u odnosu poslijevremenosti to je potkrijepljeno primjerom/primjerima Sjdi (sjedni) i (pro)itaj! (usp. Pranjkovi 1987: 79) ne vrijedi bez ostatka. Naprotiv, u primjeru (41) pamenje prethodi vraa-nju; ipak, budui da je rije o petrificiranoj strukturi, frazeologiziranom izrazu, sa zakljukom ne bi trebalo brzati: izraz pamti pa vrati mogao je zbog svoje efektnosti (i simetrinosti) potisnuti oekivan, obiniji zapamti pa vrati.

Ipak, u prilog tezi o izostanku nune korelacije izmeu glagolskog vida impera-tiva i vremenskih odnosa meu sureenicama u sastavu nezavisnosloene reenice dodajemo i ove primjere s imperativima: Operi ruke i doi za stol! / Peri ruke i dolazi za stol!; oito u obama sluajevima rije je o nesimultanosti radnji.

24 Slino i u primjeru Danas jesi sutra nisi! u opoziciji se nalaze leksemi danas i sutra, a oponiraju i predikatni glagoli jesi i zanijekan nisi.


posebno istaknuta, npr. veznikom pa u primjeru (R 42), tj. promisli prije no to kae ili leksiki, esticama/prilozima prvo i onda, u primjeru (R 44).

Posebnu pozornost zavreuje i primjer (R 43). Gnominost i inae karakteristina za biblijski stil u toj je sloenoj reenici istaknuta speci-finim odnosom meu sastavnicama: radnja prve sureenice (kucanje) ne samo da prethodi drugoj radnji (otvaranju) nego je ona ujedno i uvjet nje-zinu ispunjenju; drugim rijeima, radnja druge sureenice posljedica je radnje iskazane prvom. U sloenim se reenicama toga tipa uspostavlja uzronoposljedini ili uvjetni/pogodbeni odnos, pa su one bliske zavisno-sloenim strukturama, npr. Ako kucate, otvorit e vam se ili Budete li ku-cali, otvorit e vam se (postavlja se napokon pitanje mogu li se one uope smatrati osim u strogo formalnome smislu nezavisnosloenim, tj. sa-stavnim reenicama).25

Primjer (R 45) moemo pak tumaiti kao komprimiranu strukturu ko-ja bi se mogla parafrazirati ovako: Ono to je (prethodno) reeno to je (po-tom) i uinjeno. I u tom je sluaju dakle rije o implicitno izraenim vre-menskim odnosima. Slino e, uostalom, biti i u izreci Kud on okom, tud ja skokom! ije se znaenje to on poeli, to ja uinim u dobroj mjeri zasni-va na pretpostavljenim/oekivanim vremenskim relacijama: prvo on to poeli, onda ja to uinim. Temporalnost se, po svemu sudei, moe iska-zivati i zavisnim reenicama nevremenskoga tipa (mjesnim, subjektnim, objektnim i sl.).26

* * *Ne teei ovdje (ili u ovome trenutku) konanome i obuhvatnom zakljuku, moemo samo rei sljedee: kada vrijeme (semantika kategorija tempo-ralnosti) u sloenoj reenici nije eksplicitno iskazano (gramatikom kate-gorijom vremena i/ili leksikim sredstvima za iskazivanje vremena), vea je i vanija uloga pomonih sredstava kojima se impliciraju za ljudsko po-imanje ivota i svijeta a potom i za komunikaciju iznimno vani tempo-ralni odnosi. Ukratko, ako iz razmatranja iskljuimo znaenje glagola (ne-rijetko i propozicionalni sadraj iskaza), ali i ivotno i jezino iskustvo, ne moemo izii na kraj s vremenskom problematikom u reenicama poput Sjedi i jede (simultanost) i Spava i jede (sukcesivnost). Koliko god da se to u ovdje iz konteksta iskljuenim, ogoljenim primjerima moe initi zahtjev-nim zadatkom, prepoznavanje vremenskih relacija u nadasve estim slu-ajevima implicitne temporalnosti naa je komunikacijska svakodnevica.

25 Spomenimo, i veznik se i koji e u takvim sluajevima biti zamjenjiv s veznikom pa rabi s dodatnim uzronoposljedinim znaenjem, a to e biti i pravopisno mar-kirano: ispred sastavnih/sastavnih veznika (i, pa ili te) u takvim e se okolnostima pisati zarez (usp. npr. BadurinaMarkoviMianovi 2007: 54). Naravno, takve slo-ene strukture nisu znaajka samo biblijskoga stila (usp. npr. i Uila sam, uila, i na-pokon poloila taj ispit). Usp. i Pranjkovi 1987: 79; BadurinaPalai 2012: 257258.

26 O suodnosu vremenskih i prostornih odnosa te o rekonceptualizaciji vremena kroz konceptualizaciju prostora bit e posebno rijei u prikazu naina iskazivanja vre-menskih odnosa u tekstu.


III. Vrijeme u tekstu

Prije svega: O pojmu teksta (sasvim ukratko)

Ne ulazei ovdje u razloge zato je tekst razmjerno kasno uao u krug je-zikoslovnih zanimanja,27 elimo barem u glavnim crtama naznaiti sa-draj pojma. Naspram (supra)sintaktikom odreenju teksta kao nadree-ninog jedinstva suvremena su lingvistika i teorija teksta ponudile znatno ire (i obuhvatnije) odreenje toga kompleksnog pojma. Tekst se naime tumai kao primjer jezika u uporabi, odnosno, Hallidayevim rijeima, lju-di kad govore i piu proizvode tekstove (usp. Halliday 2004: 3). O tekstu se dakle moe (i treba!) promiljati kao o komunikacijskome dogaaju (De BeaugrandeDressler 2010: 14),28 a ne samo kao o najsloenijoj jezinoj (gramatikoj, tj. suprasintaktikoj) strukturi. Upravo e se takvo odree-nje teksta koje svoje uporite nalazi, izmeu ostaloga, i u teorijskim pri-nosima pragmalingvistike te analize diskursa, odnosno diskursnih stu-dija pokazati kao dobar okvir za razmatranje nae teme: za istraivanje nain na koje se u tekstu, a samim time i u jezinoj komunikaciji uspo-stavljaju (i izriu) vremenski odnosi.

Nakon svega: O vremenu, komunikaciji i tekstu

Naa polazina teza jest da se ovjekova uronjenost u vrijeme, tj. njegova lociranost u vremenu (sadanjost spram prolosti i budunosti) uz locira-nost u prostoru nuno zrcali u svakom jezinom ostvaraju. Drugim rijeima, smatramo da je temporalnost vano, tovie i inherentno svojstvo svake komunikacijske situacije i svakoga teksta. Poticaj je to da se istrae i barem u glavnim crtama naznae ne samo naini uspostavljanja ne-go i mehanizmi prepoznavanja vremenskih odnosa u meureeninim ve-zama, i to neovisno o tome postoje li ili ne postoje kakvi jezini signali ko-ji na te odnose nedvosmisleno upuuju.

No ponajprije e trebati rei koju o tipovima vremenskih odnosa u tekstu. Kao to smo ve ranije najavljivali, i oni e kad je u sloenoj strukturi teksta rije, a napose imamo li u vidu tekst kao komunikacijsku injenicu morati biti kompleksniji. Evo to pritom imamo na umu!

Dok smo u izoliranim reenicama mogli govoriti bilo o indikativnom izraavanju vremena (npr. On ita) bilo o konjunktivnom ili vezanom izra-avanju vremena (npr. Dok ita, slua glazbu), s gledita cjelovita teksta zacijelo treba uvaiti postojanje razliitih da tako kaemo vremenskih

27 Oni, dakako, lee najopenitije reeno u naslijeu strukturalistikog lingvisti-kog koncepta. Vie o tome usp. npr. u Badurina 2011. te u ondje navedenoj literaturi.

28 Potpuna definicija teksta prema ovim autorima glasi: tekst je komunikacijski doga-aj koji ispunjava sedam kriterija tekstualnosti, iz ega slijedi da, ako se i jedan od tih kriterija smatra neispunjenim, tekst nije komunikativan. Budui da se ovdje potanje ne bavimo odreenjem teksta ni ustanovljavanjem naina njegova funkcio-niranja, doputamo si isputanje inae vrlo vana dijela u odreenju teksta.


planova. M. A. K. Halliday u tom smislu spominje tri razine stvarnosti te razlikuje iskustveno, interpersonalno i tekstualno vrijeme. Jednostavno re-eno, iskustveno bi se vrijeme ticalo vremena u kojemu se neka radnja od-vija (odnosno u kojemu se odvijala ili u kojemu e se tek odvijati), dakle lociranosti i protenosti radnje u nekom vremenskom odsjeku; interper-sonalno se vrijeme tie sudionika komunikacijskog procesa (govornika i sluatelja), to e rei njihove konkretne govorne djelatnosti; tekstualno se vrijeme odnosi na relativne vremenske odnose u tekstu, tj. vrijeme je to s obzirom na trenutno stanje diskursa (usp. Halliday 2004: 280).29

Pogledajmo to na primjeru:(T 1) Od 1972. do 1990. godine odrano je 19 seminara, trajali su tri

tjedna dva tjedna u Dubrovniku, a program se treega tjed-na nastavljao u Zagrebu. Dvotjedni seminari odravaju se od 1991. godine, kada je odran 20. seminar u Zagrebu. Od 1992. do 1998. godine, od 21. do 27. seminara, seminari su se odra-vali u Puli. Od 1999. godine domain hrvatskoga seminara za strane slaviste ponovno je grad Dubrovnik.

Tekst (T 1) referira na odreeno stvarno, iskustveno vrijeme. Ono je omeeno nekim godinama (to je, uostalom, ne samo u ljudskoj jezinoj praksi nego, jo i prije, u ovjekovoj konceptualizaciji vremena i vremen-skih odnosa est nain preciznije temporalne lokalizacije): od 1972. do (neimenovana) sadanjeg trenutka. S druge pak strane postoji i ono inter-personalno vrijeme, vrijeme komunikacijskoga dogaaja u kojemu u nepo-sredan (u situaciji neposredne usmene komunikacije) ili posredan (u slu-aju komunikacije s pisanim tekstom, ali i kojim medijem posredovane usmene komunikacije) kontakt dolaze sudionici komunikacijskoga proce-sa. U kontekstu se tog vremenskog plana, naravno, dodatno uspostavlja-ju odnosi izmeu vremena o kojemu se govori i vremena u kojemu se go-vori (blisko je to indikativnom nainu izraavanja vremenskih odnosa na reeninoj razini). Naposljetku kada govorimo o tekstualnom vremenu, referiramo na vremenske odnose unutar teksta (korespondiralo bi ono s konjunktivnim ili vezanim vremenom na razini sloene reenice): u na-em primjeru razabiru se vremenski odsjeci koji se sukcesivno niu od 1972. do 1990, potom 1991. pa od 1992. do 1998, naposljetku od 1999. go-dine do danas. U izgradnji tih odnosa mogu pomoi neobvezatna leksika

29 Moe se to nadalje dovesti u vezu i s konceptom temporalne kohezije, koja pak moe biti eksterna ili interna. U internom tipu konjunktivnih relacija sukcesivnost se ne ostvaruje meu dogaajima o kojima se govori, nego se odnosi na komunikacijski proces (diskurs). Eksterna se temporalnost tie vremena o kojemu se govori. Uz prvu, internu, navode se temporalna vezna sredstva (npr. ponajprije, potom, napo-kon, zakljuno, nakon svega, prvo, drugo, tree, konano itd.), a za eksterna se tem-poralna sredstva ustanovljuje da nisu kohezivna ve deiktina (npr. sada, dosad, ubudue i sl.). Usp. HallidayHasan 1976: 261267. Dakako, kad je rije o iskazivanju vremenskih odnosa u tekstu, vrijedno je nae pozornosti promiljanje o temporal-nim odnosima kao vanom kohezivnom sredstvu.


sredstva poput prvo/u prvo vrijeme/na poetku, potom/zatim, nakon toga, naposljetku/konano/nakon svega i sl.

Iako se kad je o komunikaciji s tekstom ili komunikaciji tekstovima rije razliiti vremenski planovi u pravilu kreiraju i razotkrivaju u si-multanitetu, ovdje emo se neto podrobnije pozabaviti nainom realiza-cije vremenskih odnosa u meureeninim vezama, dakle tzv. tekstualnim vremenom, te posebice procesima koji recipijentima jezine poruke poma-u u njihovu prepoznavanju.

Pristajui s dobrim razlozima, vjerujemo uz stajalite da se ve ne-zavisnosloena reenica moe smatrati injenicom teksta (usp. Sili 2006: 191 i d.),30 (pr)ovjerit emo polazinu zamisao da se prepoznati naini us-postavljanja vremenskih odnosa u sloenoj reenici (a u tom e nam kon-tekstu, opet, naroito poticajna biti implicitna temporalnost u koordinira-nim reeninim strukturama), preslikavaju i na suprasintaktikoj razini. U tu e nam svrhu posluiti novi primjeri:31

(T 2) itala je svoju omiljenu knjigu. Glazba je tiho svirala.(T 3) Prijepodne je provela itajui omiljenu knjigu. Poslijepodne je

bilo rezervirano za sluanje glazbe.(T 4) Roen sam 1980. godine u Dubrovniku. Osnovnu i srednju ko-

lu zavrio sam u Dubrovniku. Studirao sam u Zagrebu i Padovi, a doktorirao na Sveuilitu u Beu. () Prvo radno mjesto do-bio sam u Dubrovniku. Danas sam zaposlen u jednoj privatnoj tvrtki u Zagrebu.

(T 5) 1. U lonac stavite okoladu i mlijeko. Lagano zagrijavajte dok se okolada ne rastopi. Stavite u mikser i dodajte vrhnje, kakao, brano i jaja. Mijeajte dok smjesa ne postane glatka i pjenasta, a zatim je prelijte u zdjelu i hladite 30 minuta. 2. U meuvreme-nu napravite nadjev. Raspolovite i izdubite ljive. Stavite ih u lonac i dodajte eer i vodu. Pustite da zavre, zatim smanjite va-tru, poklopite i kuhajte na laganoj vatri 10 minuta ili dok ljive ne omekaju. Umijeajte vino; kuhajte jo 30 sekundi, a zatim sklonite s vatre i odravajte toplo. 3. Pripremite masni papir. Zagrijte tavu, lagano je nauljite i ulijte tijesta koliko je potreb-no da prekrije dno pa ga jednolino rasporedite po tavi. Pecite dok se tijesto ne zgusne pa preokrenite palainku da se ispee i druga strana. Gotovu palainku stavite na masni papir. Na isti nain ispecite jo 911 palainki. 4. Priredite preljev. Razlomi-

30 tovie, Josip Sili tu tvrdnju protee i na zavisnosloenu reenicu. Meutim ponaj-vie zbog strukturne, semantike i smisaone nesamostalnosti zavisne sureenice u sklopu suboordnirane (zavisnosloene) strukture, ovdje zastupamo stajalite da su iskljuivo koordinirane strukture (tj. nezavisnosloene reenice) problem teksta, npr. itam. Sluam glazbu (itam i sluam glazbu), a ne i Dok itam, sluam glazbu.

31 Tekstom u ovim i svim iduim primjerima (uvjetno) smatramo svaku jezinu struktu-ru (odlomak ili manjevie cjelovit zapis) koji se sastoji od vie od jedne (jednostavne ili sloene) reenice. Komunikativnost (a time i tekstualnost) ponuenih tekstova ovdje se u veoj ili manjoj mjeri samo pretpostavlja.


te okoladu i u loncu je pomijeajte s vrhnjem. Zagrijavajte na laganoj vatri, mijeajui, dok smjesa ne postane glatka. Dodajte vino pa nastavite zagrijavati i mijeati jo jednu minutu. 5. Pa-lainke premaite nadjevom od ljiva, na svaku stavite grudu tuenog vrhnja pa ih paljivo zavijte. Posluite ih na zasebnim tanjurima, prelivene okoladom.

U primjerima (T 2) i (T 3) rije je o dvjema radnjama itanju i slua-nju glazbe jedino to je u (T 2) rije o simultanim radnjama (tekst je uto-liko korespondentan s reenicom (R 33) ita i slua glazbu), a u (T 3) iste se radnje odvijaju sukcesivno. Takav vremenski odnos (sukcesivnost/nei-stovremenost) u (T 3) sugeriran je prije svega leksikim sredstvima (pri-jepodne i poslijepodne) kao to se to, uostalom, ostvaruje i na razini slo-ene reenice: Prijepodne ita, (a) poslijepodne slua glazbu ili Malo ita, malo slua glazbu.32

I u iduim primjerima tekstova (T 4) i (T 5) radnje se o kojima se u tekstovima govori zbivaju sukcesivno. Odmah meutim uoavamo da je rije o razliitim tekstnim vrstama konkretno, o ivotopisu (biografiji) i o kulinarskom receptu to e se bitno odraziti ne samo na naine iskazi-vanja vremenskih odnosa na nadreeninoj razini nego, jo i vie, na do-minantne tekstne vremenske planove. Naime sasvim je evidentno da je za tekst ivotopisa od iznimne vanosti iskustveno vrijeme, pa su stoga po-eljna i jezina sredstva kojima se radnja locira u neko konkretno vrijeme (u naemu primjeru to je oznaka godine 1980). U kulinarskom receptu pak radnja nije vezana za odreeno iskustveno vrijeme (mogla se odvijati bilo kada u prolosti, a oekuje se, ili predvia, njezino ponavljanje u bilo kojem, nedefiniranom segmentu budunosti); u tom su tekstu, naprotiv, od velike vanosti unutartekstni vremenski odnosi, dakle tekstualno vrijeme.

O tome koliko je vaan redoslijed radnji u receptu (T 5) svjedoi i for-malna (grafika) organizacija teksta: osnovni su koraci obrojeni. Pritom se neke radnje mogu dijelom i preklapati, to se obino posebno naznauje (u naem primjeru leksiki: u meuvremenu). Premda redoslijed reenica u tekstu vjerno prati redoslijed radnji/postupaka u pripremanju jela (nika-kva intervencija u tom smislu nije uobiajena i mogla bi izazvati pomutnju, posebice kod manje iskusnih kuhara), i minimalno e kulinarsko iskustvo uiniti neke vremenske odnose zalinima (npr. pripremanje nadjeva pret-hodi nadijevanju, pripremanje preljeva prelijevanju, a sve to skupa poslu-ivanju). Ipak, metodinost emo i postupnost u organizaciji informacije

32 O implicitnoj koordinaciji i napose o impliciranim vremenskim odnosima usp. Pranj-kovi 1993: 174178. Na tom se mjestu nalazi i vei broj primjera koordiniranih vre-menskih struktura (reenine i nadreenine razine) te se ustanovljuju korelacije gla-golskog vida i tipa vremenskih odnosa koji se u takvim strukturama uspostavljaju (o emu je ovdje ve bilo rijei na razini sloene reenice), ali i vanost koju za vremen-sku lokalizaciju radnji imaju tzv. vremenski konektori i slini elementi vremenskog znaenja. U nastavku emo neto vie pozornosti posvetiti upravo nekim od slinih elemenata vremenskog znaenja, pa meu njima posebno i vremenskim deiksama.


i/ili teksta prepoznati kao bitnu znaajku ovog tipa tekstova (u koju emo ubrojiti razliite instruktivne tekstove, upute za uporabu i sl.).

No vratit emo se jo primjeru ivotopisa (T 4). Susljednost zbivanja obiljeje je i tog teksta. Meutim budui da je redoslijed zbivanja u ovje-kovu ivotu u veoj mjeri zadan i slijedi faze ovjekova ivota (ugrubo: roenje kolovanje radni vijek mirovina smrt), gdjekad su mogue (uvijek komunikacijskim razlozima uvjetovane) inverzije u iznoenju po-dataka, primjerice:

(T 4b) Doktorirao sam na Sveuilitu u Beu. Meutim studirao sam u Zagrebu i Padovi.

Zahvaljujui ivotnim iskustvima i u takvim emo sluajevima isprav-no zakljuivati da studiranje dolazi prije stjecanja doktorata.

Takoer, neki se ivotni ciklusi mogu (dijelom) i preklapati. Iz naeg primjera nije sasvim razvidno je li prvo zaposlenje uslijedilo nakon stjeca-nja doktorata ili je, moda, ipak prethodilo tom dogaaju. Stoga e nerijet-ko posebice kad je to za komunikaciju bitno (npr. u slubenim ivotopi-sima) dijelovi teksta biti dodatno vremenski lokalizirani (upuivanje na iskustveno vrijeme implicirat e pritom i odnose u tekstualnom vremenu):

(T 4c) Studirao sam u Zagrebu i Padovi, a doktorirao 2008. godine na Sveuilitu u Beu. () Prvo radno mjesto dobio sam 2005. u Dubrovniku.

Rekli bismo napokon i ovo: tip informacije koji se tekstom prenosi utjecat e, izmeu ostaloga, i na tekstne vremenske planove i na naine izraavanja vremenskih odnosa.33

* * *Vana je uloga koju u izraavanju vremena i uspostavljanju vremenskih od-nosa u reenici i tekstu (i komunikaciji) imaju razliita leksika sredstava od kojih su mnoga u veoj ili manjoj mjeri deiktike naravi rije je o tzv. vremenskim deiksama.34 Zahvaljujui svojoj primarnoj funkciji upuivanja

33 Ovdje samo nainjemo temu vremena u razliitim tipovima tekstova i/ili u razliitim tekstnim vrstama. Smatramo, a to smo i ovim primjerima nastojali dokazati, da pita-nje vremena npr. u znanstvenom tekstu (pa onda posebno, primjerice, u tekstovima o povijesti naspram tekstovima o jeziku, teoriji knjievnosti, matematici, logici i sl.), u administrativnom tekstu, u pravnom (npr. zakonskom) tekstu itd. predstavlja dobar sadraj za neka budua istraivanja.

34 elimo ovdje upozoriti na injenicu da se u literaturi deikse pa onda i vremenske deikse dijelom razliito definiraju. Dok e se u gramatikim opisima (ponajprije u suprasintaksi) o deiktinosti govoriti iskljuivo u situacijama nedvosmislena upui-vanja (npr. deiktikosupstitutivni konektori poput onamo, tamo, tada, prema tome i sl.; usp. SiliPranjkovi 2005: 361), u pragmalingvistici se one odreuju i ire. Tako e i C. J. Fillmore smatrati da se o deiksama moe govoriti u uem i u irem smislu. U uem smislu za izraz e se rei da je deiktian ako prema lingvistikoj konvenciji njegova interpretacija zahtijeva odnos s identitetom govornika ili onoga kojemu se on obraa (sugovornika), govornikove ili sugovornikove prostorne relacije spram objekata koji ih okruuju, vremenske relacije izmeu vremena o kojemu se govori i u


na izvanjezini kontekst, deikse e aktualizirati pragmatiki (pragmalin-gvistiki) aspekt ove teme (a time i potrebu uvaavanja razliitih tekstnih vremenskih planova, pa tako i iskustveno i interpersonalno vrijeme).

Jednostavno reeno, deikse (prema gr. deknymi: pokazujem) upui-vake su rijei (i izrazi), tj. one rijei i izrazi iji se referent nalazi u izva-njezinoj stvarnosti.35 Deiktiki sustavi jezik predstavljaju stoga vane dodirne toke izmeu govornik i kontekst u kojima se oni nalaze. Rije-ima C. J. Fillmorea, deiksama lingvisti nazivaju ona sredstva u gramatici i leksiku kojega jezika pomou kojih govornik svjesno ili nesvjesno otkri-va togod o naravi svoga sudjelovanja u aktualnoj komunikacijskoj situaciji (usp. Fillmore 1998: 27).36 U tome smislu moe se rei da ovjek/govornik predstavlja deiktiko sredite: s obzirom na njegov poloaj u prostoru (jer njegovo tijelo zauzima neki prostor; usp. Fillmore 1998: 3233), ali i vre-menu (tj. odsjeku vremenskog kontinuuma u kojemu se odvija odreena komunikacijska aktivnost) uspostavljaju se relacije spram stvari, bia i po-java (npr. gore, dolje, lijevo, desno, sjeverno, juno, blizu, daleko, udaljeno 1m, 5 km itd.), razlikuju se sadanjost, prolost i budunost.

O vremenskim deiksama ukratko: tijesno su povezane s ovjekovim poimanjem vremena, tonije s dominantnim nainom konceptualizacije vremena u odreenoj drutvenoj/kulturnoj zajednici; s obzirom na seman-tiku organizaciju vremena u veini jezika uobiajena je podjela vreme-na na dnevnonone cikluse, mjesece, godinja doba i godine te na ka-lendarsko vrijeme pa je na taj nain organiziran i sustav vremenskih deiksa;37 vremenske su deikse kao uostalom i drugi podsustavi deiksa

kojemu se govori i sl. U tom uem smislu jezina su sredstva kojima je namijenjeno deiktiko upuivanje veim dijelom obvezatna i ine zatvoren razred: spomenimo tek deiktike zamjenice i sustave demonstrativa/pokaznih zamjenica (npr. proksi-mali i distali). U irem smislu termini se deiksa i deiktini mogu uporabiti za one jezine izbore koji otkrivaju neto iz govornikove ukljuenosti u aktualni prostorni, vremenski ili drutveni kontekst, ak i kada odabrana leksika i gramatika sred-stva ne sudjeluju u deiktikim procesima. Naime deikse e u tom, irem smislu izvi-rati iz pragmatike (pragmalingvistike) (usp. Fillmore 1998: 2728; Badurina 2008: 71) to e rei da se deiktinost takvih sredstava utvruje kontekstualno. (Takvo odreenje u svoju raspravu ukljuuje Fillmore smatrajui ga vanim u primijenjenoj lingvistici s obzirom na to da se deiktinost u obama smislovima na razliite naine moe ostvarivati u razliitim jezicima.)

Mi emo se ovdje naelno opredijeliti za konvencionalno lingvistiko odre-enje pojma, pri emu potanje razgranienje vremenskih deiksa i drugih leksikih sredstava s vremenskim znaenjem ipak nee biti u sreditu nae pozornosti. Uto-liko i govorimo o leksikim sredstvima od koji neka mogu imati i deiktinu ulogu.

35 U situacijama u kojima se upuuje na dijelove teksta/diskursa, to je, dakako, ta-koer mogue (usp. npr. to to je reeno/napisano ili ovo to u rei), govori se o tekstnim ili diskursnim deiksama.

36 Slikovito Fillmore veli da kao govornici ljudskog jezika teko da moemo i zinuti, a da ne odreujemo stvari o kojima govorimo s obzirom na vlastiti kontekst.

37 Pritom je veina vremenskih odreenja u svakodnevnim razgovorima prirodno deik-tina, to e rei da se ne izraava s obzirom na sat, kalendarsko vrijeme i sl. (usp. Fillmore 1998: 37). Rei emo naime danas, a ne 23. kolovoza 2012, juer, a ne 22. ko-lovoza itd., takoer sada, a ne u 12:12 i sl. (Tako to dade se opravdati ve spomenutim


vrsto utemeljene na ulozi sudionika komunikacijskoga dogaaja (sada se moe odrediti kao vrijeme u kojemu govornik ostvaruje iskaz koji sadri sada), no pritom se moe razlikovati vrijeme govorenja, tj. vrijeme kodira-nja (engleski coding time CT) i vrijeme primanja obavijesti (engleski re-ceiving time RT), koja mogu, ali i ne moraju biti podudarna (usp. Levin-son 1983: 73).

Ulogu razliitih leksikih sredstava za izricanje vremena i/ili vremen-skih odnosa u razliitim komunikacijskim situacijama pokuat emo ko-mentirati na nekoliko primjera:

(T 6) Film je tada predstavio sasvim novu poetiku. Kad kaem tada, onda je to 1960. godine.

(T 7) Daj me bar pet minuta pusti na miru! // Moe li pet minuta/jed-nu sekundu biti na miru? // Da si dola za pet minuta!

(T 8) Do kraja utakmice ostalo je jo pet minuta. / Na prvom dijelu staze izgubio je jednu sekundu.

U primjeru (T 6), rekli bismo, prepoznaje se govoreni predavaki dis kurs. Prva vremenska deiksa tada upuuje samo na to da je vrijeme o kojem govornik govori udaljeno od njegova (i sugovornikova); ipak, zbog potreba preciznije vremenske lokalizacije (i zbog toga smo skloni tekst prikljuiti akademskom/predavakom diskursu) deiksa se ponavlja (rekurira)38 bilo je to (tj. film je snimljen) 1960. godine. Valja jo jedanput naglasiti i to da vremenske deikse pomau u uspostavljanju i prepoznava-nju razliitih vremenskih planova u tekstu (i komunikaciji): tada (u relaciji spram sada, ali i s obzirom na neka druga zbivanja koja se u tekstu even-tualno spominju) ocrtava interpersonalno i tekstualno vrijeme, a 1960. godine situira zbivanje u konkretno iskustveno vrijeme. Dokaz je to kako uvijek dakako ovisno o komunikacijskim potrebama u tekstu supostoje razliiti vremenski planovi, samo se teita mogu pomicati.

U primjerima (T 7) i (T 8) javljaju se iste sintagme s vremenskim zna-enjem (tonije, strukture kojima se vrijeme nastoji kvantificirati) pet minuta i jedna sekunda ali, evidentno, uporabna im je vrijednost razlii-ta. U (T 7) frazeologiziranim se vremenskim izrazom pet minuta (ili jed-na sekunda) referira na nedefiniran odsjeak vremena koji se subjektivno percipira kao iznimno kratak (dakle znaenje vrlo malo vremena , sasvim

pozicioniranjem govornika u deiktiko sredite.) Samo kad je to komunikacijski opravdano i/ili komunikacijom zahtijevano, vrijeme e biti iskazano s obzirom na ka-lendarske jedinice, npr.: Predavanje e se odrati 23. kolovoza 2012. od 11:45 do 12:30.

U Fillmore 1998: 3640 usp. vie o konceptualizaciji vremena, vremenskim deiksama i nainima iskazivanja vremena, pri emu se vremenske deikse tek jedno od sredstava. U ovome bismo se kontekstu, naravno, mogli dotai i pitanja konceptualnih metafora za vrijeme (usp. npr. za slovenski jezik KrinikSmoli 2000), ali ga ovdje ostavljamo postrani.

38 O rekurenciji i djelominoj rekurenciji te paralelizmu (sve kao kohezivnim sredstvima) usp. u De BeaugrandeDressler 2010: 6273.


kratko vrijeme).39 U (T 8) istim se sintagmama upuuje na jasno/precizno definirane vremenske odsjeke; pritom i pet minuta i jedna sekunda mogu oznaavati i razmjerno dugo razdoblje (npr. u sportovima u kojima se re-zultati mjere i u stotinkama sekunde).

* * *Dotiui se pitanja konceptualizacije vremena, ali i naina na koje se ona u jeziku iskazuje leksiki i/ili pomou vremenskih deiktikih sredstava s vie nam se razloga nameu dodirne toke s konceptualizacijom pro-stora i njezinim jezinim ostvarajima. Naime bez obzira na injenicu to su prostorni odnosi kudikamo kompleksniji od vremenskih (viedimenzio-nalnost prostora naspram jednodimenzionalnosti vremena; usp. Fillmore 1998: 3637), prostor ponajvie zbog svoje konkretnosti postaje podlo-gom svim apstraktnijim vidovima kategorizacije (usp. i Belaj 2009: 43).40 Takvo se to moe zamijetiti ve u prijedlonopadenim izrazima, npr. pred ljeto, iza Nove godine, blizu Uskrsa, izmeu Boia i Nove godine, sre-dinom (u sredini) ljeta, krajem (na kraju) godine, usred tjedna, oko blagda-na, preko dana, kroz neko vrijeme to moemo tumaiti kao svojevrsnu prostornu vizualizaciju vremenskih odnosa na vremenskoj osi (ispred, iza ili u sredini neke toke koja se postavlja kao vremenski lokalizator).

Nas e meutim ovdje zanimati jedan drugi tip prostorne rekoncep-tualizacije vremena, koja je smatramo vanim to napomenuti vezana (iskljuivo i/ili primarno) za pisani medij. Za odreenje komunikacije s pi-sanim tekstom smatramo bitnom injenicu nepodudarnosti vremena ko-diranja (CT) i vremena primanja (RT) obavijesti, iz ega proistjeu i speci-fini vremenskoprostorni odnosi: vrijeme se u kojemu se obavijest kodira na osobit nain materijalizira u prostoru pisanoga teksta; prostor teksta kao konkretnija (upravo: opipljiva i vizualnoj percepciji podatna) kategori-ja nadreuje se vremenu (tj. vremenu pisanja i/ili vremenu itanja teksta), drugim rijeima, moglo bi se rei da dolazi do prostornovremenske neu-tralizacije. Utoliko su mogui, i komunikacijski potpuno prihvatljivi, pri-mjeri poput ovoga:

(T 9) Kao to je gore reeno, gramatika kategorija vremena i se-mantika kategorija temporalnosti ne stoje u jednoznanom od-nosu. () O tome vie dalje. Popis literature vidi dolje.

Pritom nas u pravilu nee smetati ak ni ako se ono to je gore na-lazi na samom dnu koje od prethodnih stranica: vrijeme utroeno u pisa-

39 U tom se smislu moe govoriti i o vremenskim pragmemima (leksemi su to za ozna-avanje vremena u situacijama u kojima imaju emotivnu pragmatinu funkciju u komunikaciji). Usp. Pintari 2004.

40 Napokon, vremenska se znaenja i inae esto predoavaju posredstvom prostornih odnosa (npr. vremenski pravac).


nje a potom, pretpostavlja se, i u itanje rekonceptualizira se u prostor pisanoga teksta, i to odozgo pa nadolje.41

Napokon, srodnost i gdjekad teko razluiva povezanost temporalno-sti i spacijalnosti kao semantikih kategorija, a koja se oituje i u spome-nutim primjerima, doputa da razmiljamo o prostornovremenskom kate-gorijalnom kompleksu (usp. Piper 2005: 578).

IV. Vrijeme je za zakljuak

Ne zloupotrebljavajui ovdje ni vrijeme ni prostor zakljuit emo ukratko da se upravo zbog ovjekove determiniranosti vremenom vremenska zna-enja izraavaju na svim jezinim razinama koje pretpostavljaju relaciju izraza i sadraja, a to znai i na morfolokoj (vremenskim glagolskim obli-cima), i na leksikoj (leksikim jedinicama za izricanje vremena), i na sin-taktikoj (padenim i prijedlonopadenim izrazima, razliitim drugim spojevima rijei te reenicama, bilo jednostavnim bilo zavisnosloenima i nezavisnosloenima), i na suprasintaktikoj (tj. razini teksta). Ovim smo prilogom nastojali rasvijetliti naine iskazivanja vremenskih odnosa na razini sloene reenice i teksta.

41 Primijetit emo da je to percepcija prostora/vremena kao, danas, na zaslonu rau-nala (ranije je, u razdoblju prije pojave uvezane/ukoriene knjige, to moglo biti na svitku papirusa ili pergamene): ono to je vremenski prethodilo nalazi se gore, ne uzimajui u obzir mogue diskontinuitete (naknadna dopisivanja/upisivanja u gornji tekst) koje pisanje na raunalu omoguuje. Drugim rijeima, razmilja se o tekstu kao gotovu produktu, a ne o procesu njegova nastajanja.

Naposljetku, recimo, u istom se kontekstu i s istom semantikom/pragmatikom vrijednou mogu javiti i prave vremenske deikse: Kao to je ranije/prethodno reeno (), O tome vie kasnije () i sl.


Literatura

Antoni, Ivana. 2001. Vremenska reenica. Sremski Karlovci Novi Sad: Izdavaka knjiarnica Zorana Stojanovia.

Badurina, Lada; Ivan Markovi; Kreimir Mianovi. 2007. Hrvatski pra-vopis. Zagreb: Matica hrvatska.

Badurina, Lada. 2008. Izmeu redaka: Studije o tekstu i diskursu. Zagreb Rijeka: Hrvatska sveuilina naklada Izdavaki centar Rijeka.

Badurina, Lada. 2011. Od sintakse prema suprasintaksi i dalje. U: Sintak-sa hrvatskoga jezika / Knjievnost i kultura osamdesetih. Zbornik ra-dova 39. seminara Zagrebake slavistike kole (ur. Kreimir Miano-vi): 4365. Zagreb: Filozofski fakultet.

Badurina, Lada; Nikolina Palai. 2012. Pragmatika veznih sredstava. U: Sarajevski filoloki susreti I. Zbornik radova, knjiga I (ur. Ismail Pali): 252265. Sarajevo: Bosansko filoloko drutvo.

Bari, Eugenija; Mijo Lonari; Dragica Mali; Slavko Pavei; Mirko Pe-ti; Vesna Zeevi; Marija Znika. 1995. Hrvatska gramatika. Zagreb: kolska knjiga.

Belaj, Branimir. 2009. Prostorna znaenja na razini sloene reenice. U: Prostor u jeziku / Knjievnost i kultura ezdesetih. Zbornik radova 37. seminara Zagrebake slavistike kole (ur. Kreimir Mianovi): 4367. Zagreb: Filozofski fakultet.

De Beaugrande, RobertAlain; Wolfgang Ulrih Dressler. 2010. Uvod u lin-gvistiku teksta. Prev. Nikolina Palai. Zagreb: Disput.

Fillmore, Charles J. 1998. Deixis and context. U: Context in Language Learning and Language Understanding (ur. Kirsten Malmkjr, John Williams): 2741. Cambridge: Cambridge University Press.

Goli, Latinka. 1994. Neki od pokazatelja anteriorne vremenske reenice. Suvremena lingvistika 38: 3547.

Halliday, M. A. K.; Ruqaiya Hasan. 1976. Cohesion in English. Harlow: Longman.

Halliday, M. A. K. 2004. An Introduction to Functional Grammar. Third edition. Revised by Christian M. I. M. Matthiessen. London: Arnold.

Katii, Radoslav. 1986. Sintaksa hrvatskoga knjievnog jezika: Nacrt za gramatiku. Zagreb: Jugoslavenska (Hrvatska) akademija znanosti i umjetnosti Globus.

Kovaevi, Milo. 2011a. O izomorfnosti jednog tipa vremenskih reenica i poredbenih reenica za nejednakost. U: M. Kovaevi. 2011. Grama-tika pitanja srpskoga jezika: 175187. Beograd: Jasen.

Kovaevi, Milo. 2011b. Sloena reenica s vremenskom zavisnom klau-zom u znaenju posteriornosti. U: M. Kovaevi. 2011. Gramatika pi-tanja srpskoga jezika: 127158. Beograd: Jasen.


Krinik, Erika; Marija Smoli. 2000. Slike asa v slovenskem jeziku. U: 36. seminar slovenskega jezika, literature in kulture. Zbornik pre-davanj (ur. Irena Orel): 719. Ljubljana: Univerza v Ljubljani, Filozof-ska fakulteta.

Levinson, Stephen C. 1983. Pragmatics. Cambridge: Cambridge Univer-sity Press.

Mrazovi, Pavica; Zora Vukadinovi. 1990. Gramatika srpskohrvatskog je-zika za strance. Sremski Karlovci Novi Sad: Izdavaka knjiarnica Zorana Stojanovia Dobra vest.

Pintari, Neda. 2004. Temporalni pragmemi u komunikaciji. U: Rijeki fi-loloki dani 5. Zbornik radova (ur. Irvin Lukei): 429438. Rijeka: Fi-lozofski fakultet Rijeka.

Piper, Predrag. 2005. Semantike kategorije u prostoj reenici: Sintaksi-ka semantika. U: Sintaksa savremenoga srpskog jezika: prosta reeni-ca (ur. Milka Ivi): 575982. Beograd: Institut za srpski jezik SANU Beogradska knjiga Matica srpska.

Pranjkovi, Ivo. 1987. Vrijeme, nain i vid te odnosi meu lanovima sin-taktiki koordiniranih jedinica. U: Kontrastivna analiza engleskog i hrvatskog ili srpskog jezika, svezak III: Glagolska vremena (ur. Rudo-lf Filipovi): 7188. Zagreb: Zavod za lingvistiku Filozofskog fakulte-ta Sveuilita u Zagrebu.

Pranjkovi, Ivo. 1993. Sloene strukture bez veznika. U: I. Pranjkovi. 1993. Hrvatska skladnja: 116226. Zagreb: Hrvatska sveuilina na-klada.

Pranjkovi, Ivo. 2001a. Habitualne reenice. U: I. Pranjkovi. 2001. Dru-ga hrvatska skladnja: 5963. Zagreb: Hrvatska sveuilina naklada.

Pranjkovi, Ivo. 2001b. Vremenski prijedlozi. U: I. Pranjkovi. 2001. Dru-ga hrvatska skladnja: 1217. Zagreb: Hrvatska sveuilina naklada.

Pranjkovi, Ivo. 2003. Izraavanje vremenskih odnosa u hrvatskome jezi-ku. U: Radovi s Meunarodnog slavistikog kongresa u Ljubljani. Zbor-nik Zagrebake slavistike kole 2002: 249257. Zagreb: FF press.

Ragu, Dragutin. 1997. Praktina hrvatska gramatika. Zagreb: Medicin-ska naklada.

Sili, Josip. 1984. Od reenice do teksta. Teoretsko-metodoloke pretpo-stavke nadreeninog jedinstva. Zagreb: Sveuilina naklada Liber.

Sili, Josip; Ivo Pranjkovi. 2005. Gramatika hrvatskoga jezika: za gimna-zije i visoka uilita. Zagreb: kolska knjiga.

Sili, Josip. 2006. Tekst i funkcionalni stilovi (Na primjeru znanstvenoga stila). U: J. Sili. 2006. Funkcionalni stilovi hrvatskoga jezika: 187217. Zagreb: Disput.

Documents

Vremenski odnosi na razini složene rečenice i teksta