1

Vrgorac

L I S T Ž U P E N A V J E Š T E N J A B D M V R G O R A C

BOŽIĆ 2011.GODINA. XII BROJ 12.ISSN 1847-795X

2

“VRGORAC” - list župe navještenja BDM - Vrgorac • IZDAVAČ: Župni ured Navještenja BDM 21276 Vrgorac, Splitska 23, te. 021/674-212 • GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK: Fra Petar Vrličak, mob: 098 537- 000 • list izlazi povremeno s dopuštenjem crkvenih i redovničkih vlasti. Uzdržava se isključivo dobrotvornim prilozima čitatelja. Rukopisi i fotografije ne vraćaju se • SPLITSKA BANKA d.d. Poslovnica 62 Vrgorac, Žir. rn.: 2330003-1000000013 poziv na br. 20015621000; Tekući račun: 40112961 • Devizni račun: Splitska banka 21-50-10279-2Naružbe, suradnja, doprinose, zahvale i preporuke slati na adresu Uredništva lista, 21276 Vrgorac, Splitska 23

SADRŽAJ

UVODNIK 1BOŽIĆ- BEZ STRAHA I BOJAZNI 2KRŠTENJE GOSPODINOVO - KRUNA BOŽIĆNOG VREMENA 5KRŠĆANSTVO 8BIKOVSKI DEKANAT - S KRISTOM ZAJEDNO 19TURSKI KATASTARSKI POPIS (DEFTER) IZ 1623. GODINE 20NARODNA PJESMA „PERUJICA MRKONJIĆ I AGA OD VRHGORCA˝ 25NEKOLIKO PISAMA IZ VRGORCA I OKOLICE MAKARSKIM BISKUPIMA 33NEKOLIKO VIJESTI O UZGOJU DUHANA U VRGORSKOJ KRAJINI 37VRGORAC U KNJIZI ˝USPOMENE IZ DALMACIJE˝ VALENTINA LAGA 44ALBERT HALER, HRVATSKI ESTETIČAR I POVJESNIČAR KNJIŽEVNOSTI, ROĐEN JE U VRGORCU 48PREZIMENA PREZIME KAO TERMIN I KAO ANTROPONIMIJSKA KATEGORIJA 50HODOČAŠĆE U ZAGREB SUSURET S PAPAM BENEDIKTOM XVI. 53IZLET MALOG CRKVENOG ZBORA 55PJEVAČI U BJELOVARU I MARIJI BISTRICI 56IZLOŽBA - ARHEOLOŠKA ISTRAŽIVANJA NA TRASI AUTOCESTE U ZABIOKOVLJU I PLINI 58KRŠTENI, PRVOPRIČESNICI I KRIZMANI 60RADOVI DJECE OSNOVNE ŠKOLE 64NACIONALNI SUSRET FRAME U IMOTSKOM 74ŠKOLA ANIMATORA 75„LJUBITE JEDNI DRUGE KAO ŠTO SAM JA LJUBIO VAS…“ 76XIV. HOD FRANJEVAČKE MLADEŽI 77PRVA PRIMANJA FRAME VRGORAC 79UMRO JE ŽUPNIKOV PRIJATELJ 80DA SE NE ZABORAVI - IZ ŽUPNOG LJETOPISA 2010. 81SOTONIN POUČAK O KRŠĆANIMA I MODERNOM NAČINU ŽIVOTA 86INVENTURA GRADA VRGORCA U 2011. 87

PRILOZI ZA POTREBE CRKVE

1. Vesna Galić 2400 kn2. Dara Franić p.Karla 200 kn3. Tereza Kuzmanić 150 kn4. Ante Galić p.Petra 1050 kn5. N.N. 300 kn6. D. F. 300 kn7. Ante,Boženka Govorko 300 kn8. N.N. 100 dol.austral.9. Iko Erceg Tutin 50 euro10. Rodbina p.Anđe Raos 4.500 kn11. Maca Franić 50 kn12. N.N. 300 kn13. Neven,Jagoda Šalinović 200 kn14. Vedran Hrstić 50 euro15. Ante Raos p. Lovre 50 euro16. Darko Markotić 200 kn17. Miljenka Franić 200 kn18. Obitelj Matijašević 500 kn19. Dajana,Mića Vuković 200 kn20. Mladen Vidović 3000 kn21. Ljubica Krstičević 500 kn22. Nikola Pervan 500 kn23. Vatroslav Markotić 50 euro24. Mara Erceg 50 dol.austral.25. Desa Pervan 50 dol.austral26.Vjera Ćeško 250 dol.austral.27. Marijana Udiljak_Trlin 50 dol.austral.28. Milan Erceg 100 dol.austral.29. Stipica Krišto 400 kn30. Joško Šimunović 1000 kn31. Obitelj p.Ivana Radića Lučina 1400 kn

32. Iva Cikoja 150 kn33. Kata Granić 600 kn34. Mirko,Mira Grljušić 50 euro35. N.N. 300 kn36. Dražan Granić 50 euro37. Robert Radić p.Mate 500 kn38. Ante Buklijaš 300 kn39. Obitelj Gojković 150 kn40. Ankica Katavić 100 kn41. Marijan Ereš 100 euro42. Ratko,Jasna Radić 500 kn43. Mila Franić 50 kn44. Crkveni pjevači 4800 kn45. Dinka Buklijaš 200 kn46. Tomislav Vukosav 70 euro47. Iva Gašpar 200 kn

Za list ˝Vrgorac˝1. N.N. Zagreb 200 kn2. Tomislav Vukosav Čiča 100 euro3. Desa Pervan 30 dol.austral.4. Šimo Galov 200 kn

3

Vrgorac

Dragi moji župljani!

Blagdan Božića i blagdani uz Božić trenuci su kad produbljujemo svoje kr-šćansko opredjeljenje i pri-kupljamo snagu za nadvla-davanje životnih teškoća.

Božić je blagdan Božje ljubavi prema čovjeku. Isus Krist Sin Božji pojavljuje se u vremenu da izvrši svoje spasiteljsko djelo te izabire ro-diti se, odrastati i pripremiti se za svoje po-slanje u okruženju i toplini obiteljskog života. Sveta Nazaretska obitelj Isusa, Marije i Josipa svoju je svetost ostvarivala živeći u obično-sti svakodnevice oslonjena na Boga i njego-vo providonosno vodstvo. Kristovo rođenje događa se u obitelji. Danas kada govorimo i slušamo o obitelji, onda ponajčešće govorimo i slušamo o nevoljama. Tako se govori da je obitelj mjesto nasilja, obitelj u krizi, obitelj u kojoj vlada otuđenje, sukob generacija, nera-zumijevanje… pa nam se čini kao da svi na-vještaju kraj tog oblika zajedničkog života. I sami smo svagdano svjedoci raznih nevolja kroz koje naše obitelji prolaze, ali trebamo biti svjesni da bez vjere obitelj teško opstaje. Kršćanska obitelj ima svoj smisao ako vjeruje Božjem obećanju. Ako vjeruje da je ona dar Božji koja svjedoči njegovu vjernost da život, žrtva, darivanje, iščekivanje, ustrajnost imaju smisla. Obitelj ima puninu svoga smisla ako je usredotočena na Isusa i tada će svaki član obitelji prepo-znati svoju vjernost, svoju posebnost , nepo-

novljivost i svoju jedinstvenost u krugu svoje obitelji.Pastoralna godina 2011. u crkvi među Hrva-tima bila je posvećena obitelji. U Zagrebu je održan 4. i 5. lipnja prvi Nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji, a prigodom koje-ga je sv. otac papa Benedikt XVI. prvi put kao papa pohodio našu domovinu Hrvatsku. Na velebnoj sv. Misi na zagrebačkom hipodromu papa je poručio:˝U današnjem je društvu više no ikad potrebna nazočnost uzornih kršćan-skih obitelji…Drage obitelji, budite hrabre… Pokažite svojim životnim svjedočanstvom da je moguće ljubiti poput Krista, bezrezervno, da se nije potrebno bojati brige za drugu oso-bu! Drage obitelji, radujte se očinstvu i maj-činstvu! Otvorenost životu znak je otvoreno-sti prema budućnosti…˝Svi smo rođeni u obitelji. Život djeteta ovisi o životu njegovih roditelja. Oni mu pokazu-ju primjer vjernosti koju će ono živjeti, kao i ustrajnost i strpljivost. Svojim uzornim živo-tom roditelji pripremaju ispravan životni put svojoj djeci. Svaka obitelj to može, pa i naše. Potreban nam je posluh Božjoj vjernosti kako bismo dosegnuli istinsko zajedništvo i posve-mašnje ostvarenje svoga bića u ozračju toplog obiteljskog zajedništva.U blagdanskom ozračju pripremljen je dva-naesti broj našeg župnog lista s nizom vijesti iz naše župe u prošlosti i sadašnjosti te oda-branog blagdanskog štiva, koje će svima dobro doći.

Sretan Božić i novu 2012. želi vam vaš župnik fra Petar Vrljičak

4

Sredstva javnog priopćivanja za-pljuskuju nas vijestima o ekonom-skoj i društvenoj krizi. Umjesto

napretka i boljitka slušamo vijesti o pronevjerama i prevarama, o mržnji i osveti, o jednakosti žrtve i zločinca, o pravednima koji stradavaju... Ponekad nam se učini da je tama noći zavladala svijetom.

Upravo o Božiću ne smijemo se oglu-šiti poruci nade, ni zanemariti znakove mira i dobra koje otkrivamo u Djetetu koje se rodilo u betlehemskoj špilji. U tom nejakomu Djetetu otkrivamo obri-se uskrsnuloga Krista. Jer uskrsnuće je zapravo početak. Svjetlo uskrsnuloga Krista obasjava događaje Isusova ro-đenja. Oni koji su bili svjedoci i od po-četka zapisali ono što su vidjeli i čuli, počeli su od Uskrsa. Slava uskrsnuloga Krista obasjava ubogu špilju u Betlehe-

mu. Živi i uskrsnuli Gospodin svjetlo je koje obasjava pastire, zvijezda koja vodi mudrace. Bez Uskrsa ne bi bilo Božića, vesela i raspjevana, ni anđela koji pje-vaju “Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima miljenicima njegovim” (Lk 2,14), niti pastira koji radosno pripovi-jedaju o onom što su vidjeli i doživjeli. Ne bi bilo ni radosne vijesti da nam se Dijete rodilo, da nam je Sin darovan, da nam je Spasitelj došao, “Danas vam se u Davidovu gradu rodio Spasitelj - Krist Gos-podin” (Lk 2, 11).

“Ne bojte se, javljam vam radosnu vijest!”Tako se, ponad betlehemske špilje,

otvara svim ljudima ovog svijeta nebo nade. U boli i smrti svakog stvorenja usađena je klica slobode i spasenja.

BoŽić - Bez straha i BojazNi

5

Vrgorac

“Ne smijemo biti žalosni danas kad sla-vimo rođendan života, života koji je uništio strah od smrti i obradovao nas obećanjem da će nam dati vječni život. Nitko nije is-ključen od te radosti: svi imamo jedan je-dini razlog za opće veselje. Neka se raduje pravednik, jer se približuje nagrada. Neka se veseli grešnik, jer je pozvan na oprošte-nje. Neka kliče od radosti i nekršteni, jer je pozvan na život”, kliče sv. Leon Veliki.

Božić nas oslobađa od svih naših strahova i zebnji. Anđeo Gospodnji i nama dovikuje: “Ne bojte se!” Riječ ohra-brenja i nama je danas prijeko potrebna. Tko od nas može reći da ne strahuje, da se ne brine za svoj život?! Brojne boja-zni potiskuju neznatnu radost života na koju smo pozvani. Strah od bolesti, bo-jazan od neuspjeha, strah da se ne izgu-bi radno mjesto, bojazan od neizvjesne budućnosti, strah da ne ostanemo sami, ostavljeni potkraj života...

“Ne bojte se… danas vam se rodio Spa-sitelj!”, ponavlja božićna poruka. Ni strah niti bojazan nisu izmišljeni. To su stalni pratitelji našega života. Ipak nas Božić zove da se ne bojimo. Zbog čega? “Danas vam se rodio Spasitelj - Krist Gos-podin.” To je razlog zbog kojega ne tre-bamo strahovati. Jer nisu tu samo strah i bojazan, nego je još netko s nama na našem putu. To je Krist Gospodin. On, koji je naš i svega svijeta Otkupitelj. U njemu se sjedinjuje uskrsna i Božićna poruka. Ima netko tko je jači od straha. Ima netko tko pobjeđuje našu bojazan. Ima netko tko je jači od svega onoga što nas straši. Ima netko tko je moć smrti pobijedio. To je Mesija, Krist, Gospodin. On nam dolazi u pomoć. Svaki Božić ot-kriva nam ponovno tu tajnu. “Ne bojte se, javljam vam radosnu vijest!” Nismo više izručeni nerazumnu strahu ni boja-

zni. Gospodin nam pruža ruku pomoć-nicu. To je izuzetna prilika u našem ži-votu. Prihvatiti Božju ponudu i poruku. Zbratimiti se s Kristom koji zbog nas postade jedan od nas.

“Ne bojte se… danas vam se rodio Spa-sitelj!” O Božiću nam ne dolazi prave-dan sudac na nebeskim oblacima, nego susrećemo Gospodina, kako to anđeo navijesti, kao maleno dijete, „povijeno u pelene i položeno u jasle“. To je božićno čudo. Bog nam dolazi, dolazi u naš svi-jet i život, dolazi da nas spasi. Ne dolazi kao onaj koga se treba bojati, nego kao onaj koji nas ljubi i želi našu sreću.

“Ne bojte se… danas vam se rodio Spa-sitelj!” Ne bojimo se jer o Božiću znamo da smo otkupljeni. Spašeni od svega straha i svih zebnji. »emu briga i tjesko-ba u susretu s božanskim Djetetom, koje je naš Spasitelj? Ono što je važno jest to Dijete. I činjenica da i ja pripadam tom Djetetu. Da me to Dijete ljubi. I da ga i ja smijem ljubiti. Ako je to božansko Dijete s nama - tko će protiv nas?

Otajstvo Božića očituje se u malenu, nejaku Djetetu. Božji dolazak na zemlju stubokom mijenja tijek naše povijesti. U Isusu iz Nazareta Bog nam se toliko približio, da je i sam postao čovjekom. I za nas obične kršćane ta činjenica ima veliko značenje. Ako je jedan, koji je Bog, postao čovjekom, onda se isplati biti čovjekom, isplati se živjeti ljudsku sudbinu u svoj njezinoj zbilji.

Ne bojte se - Bog je s vama! O Božiću osjećamo posebnu Božju

blizinu koja se očituje u malenu djete-tu. Božić je blagdan svjetla, silaska ne-beskog svjetla na zemlju, prodor Božjeg svijeta u naš svijet i život. Stoga nam Riječ Božja u Božićnoj noći želi predo-

6

čiti pravu stvarnost neizreciva otajstva: Božja ljubav prema nama dovodi na ze-mlju samoga Boga! Blagdan je Kristova rođenja ujedno blagdan našega rođenja s Kristom na novo stvorenje.

Zato, “čovječe, probudi se! Za te je Bog postao čovjekom. Digni se, pospanče, i usta-ni od mrtvih i Krist će te prosvijetliti. Za tebe je, velim, Bog postao čovjekom”, pozi-va nas sv. Augustin.

Riječ nas Božja kroz božićno vrijeme upućuje da je dugo očekivani Spasitelj, onaj koji je u vremenu utjelovljenjem postao “Bog s nama”, došao, “ušato-rio” se među nama, uzeo slabo i krhko ljudsko tijelo. Bog je iz ljubavi prema čovjeku i sam postao čovjekom. Isus je došao da bi nam pokazao Oca i sve nas k njemu poveo i priveo. Svaki susret s Kristom posjeduje navjestiteljsku poru-ku. U slavlju Božića očima vjere gleda-mo otajstvo Kristova rođenja i dolaska k nama. Kao nekoć u Betlehemu, dolazi i danas na otajstven način u našu crkvu i obitelj, u duše i srca svih nas koji mu vjerujemo.

Bog je govorio ljudima u mnogo na-vrata i na različite načine. Nakon broj-nih zahvata u tijeku ljudske povijesti, konačno je u božićnoj noći došao među nas i time se darovao nama samima. Darivanjem samoga sebe Bog nas je sve obdario, oslobodio nas našeg straha i bojazni. O Božiću su naše oči uprte u jaslice. Sva pozornost usmjerena je na glavni lik božićnog događanja - Dijete u jaslama. Tko je taj koji nam je u božićnoj noći došao, tko je to Dijete? To je Božji Sin ljubljeni, Riječ Očeva izrečena prije svih vjekova.

U Isusu je Bog postao Emanuel, Bog s nama i Bog za nas. Bog svakoga od

nas, ali i Bog za svakoga od nas i Bog za sve ljude. Došao je osobno, da bude i sam među nama, da nas spasi, da nas tješi, da nas oslobodi naše dvojbe i stra-ha, da nam vrati povjerenje u Boga i u ljude. Isus nam omogućuje upoznati Boga, pomaže nam shvatiti tko je Bog, a tko čovjek. Svi smo primili od njego-ve punine i postali dionici “božanstva onoga koji je čovjeku postao naš brat i suputnik”.

Zbog toga sv. Leon Veliki kliče: “Spo-znaj, kršćanine, svoje dostojanstvo i, kad si postao dionikom Božje naravi, ne želi se vraćati na nekadašnju niskost nedostojnim vladanjem. Sjećaj se tko je tvoja glava i ko-jemu si tijelu ud.”

Anđeo Gospodnji navijestio je pasti-rima: “Ne bojte se! Evo javljam vam bla-govijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj - Krist Gospodin“ (Lk 2, 11). U tim je ri-ječima sadržana vjera prvih kršćana. Kao nekoć njima tako je i nama danas upravljena radosna vijest. Ne bojte se! Nema mjesta strahu ni bojazni. Bog nas ne ostavlja same. Po Isusu dolazi k nama i postaje Bog s nama, Emanuel. Njegov dolazak ima određeni cilj i svr-hu, a ta je da nas spasi.

Ako uspijemo to shvatiti, ako na taj način vjerujemo u ljubav Kristovu, koji je zbog nas postao čovjekom, onda ćemo se svaki put kad slavimo njegovo rođenje osjetiti da nas Isus po svojoj lju-bavi, po svom velikom čovjekoljublju koje je upravo na Božić dosegnulo svoj vrhunac, privlači sve više k sebi u svoj svijet misli, riječi i djela.

Dinko Aračić

7

Vrgorac

Vrijeme i znakovi nevidljiva otajstva

Otajstvo rođenja Isusa Krista vjer-nici izražavaju obnavljanjem toga otajstva u bogoslužju, ali

i različitim društvenim sadržajima. To je otajstvo prisutno u molitvama i litur-gijskim obrascima tijekom čitave godi-ne, ali je osobito intenzivno prisutno u božićnom vremenu koje započinje na Badnji dan uvečer, a završava na blag-dan Isusova krštenja, što ga slavimo u nedjelju iza Bogojavljenja.

Po našim kućama i trgovima spe-cifično obilježje božićnoga vremena je svečano okićen i posebno osvijetljeno božićno drvce. Ono bi trebalo biti ukras i vjernički znak od početka do završet-ka božićnog vremena, dakle, od Bad-njeg dana do blagdana Krštenja Gospo-dinova. Sve češći običaj stvaranja blje-štava božićnog ugođaja već od početka prosinca nije prikladan duhu kršćanske predaje ni pravoga vjerničkog doživlja-ja. To je samo posljedica nasrtljive trgo-vačke promidžbe koja se vodi isključivo željom za što većom i bržom zaradom.

Ali i uklanjanje božićnih ukrasa bi trebalo povezati sa završetkom litur-gijskog vremena. Nekada su se okiće-ni božićni borovi držali do Svijećnice (2. veljače) jer je u to vrijeme upravo tada završavalo božićno vrijeme. Da-nas se najčešće božićni ukrasi skidaju najkasnije na Bogojavljenje (6. siječnja) uz komentar: da ne bi ostali po crkva-ma i domovima za „pravoslavni Božić“ koji slučajnom pogreškom Julijanskog kalendara „kasni“ 13 dana i slavi se 7. siječnja. Razlog je veoma prozaičan i kr-

KrŠteNje GosPoDiNoVoKRUNA BOŽIĆNOG VREMENA

šćanski neutemeljen, ali odražava i ne-dovoljnu vjerničku pouku. Zbog toga ćemo nešto, ukratko, reći o sadržaju i poruci blagdana Krštenja Gospodinova što je završetak i kruna božićnog vre-mena.

Prekretnica u Isusovu javnom životu

Da je provesti anketu među vjerni-cima koji redovito dolaze nedjeljom u crkvu i postaviti im pitanje: Koja je važ-nost i značenje Isusova krštenja u nje-govu javnom životu? zasigurno bi bilo malo onih koji bi znali nešto suvislo, kršćanski ispravno, na to odgovoriti. I normalno je, da kao posljedica nedo-voljna poznavanja važnosti događaja, slijedi i nedovoljno poznavanje sadrža-ja i važnosti blagdana koji taj događaj obnavlja u liturgiji. Zbog toga ćemo, sa-svim ukratko, upozoriti na neke važne datosti koje mogu pomoći da se nave-dena problematika bolje upozna i vjer-nički prihvati.

8

Na tom, prvenstveno, potiče iznimna važnost što je evanđelja i Djela apostol-ska pridaju Isusovu krštenju i drevna kršćanska življena predaja koja je taj događaj tijesno povezala s vjerničkim životom svakoga vjernika i kršćanske zajednice u cjelini.

Opisom događaja Isusova krštenja u Jordanu evanđelist Marko, čije je evan-đelje najstarije, započinje svoj izvještaj o Isusu iz Nazareta. Prvak apostola sv. Pe-tar upravo od događaja Isusova krštenja započinje u Kornelijevoj kući tumačiti svojim suvremenicima, a preko njih i svima nama, što se dogodilo s Isusom. Petar se na početku svoje pouke oku-pljenim sunarodnjacima obratio riječi-ma: „Vi znate što se događalo po svoj Judeji, počevši od Galileje, nakon krštenja koje je propovijedao Ivan: kako Isusa iz Nazare-ta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve ko-jima bijaše obladao đavao“ (Dj 10, 37-38).

Za prvaka apostolskoga Petra i nje-gova vjernog tumača Marka, Ivanovo krštavanje Isusa na Jordanu od iznimne je važnosti. To je prijelomni trenutak u Isusovu životu, kamen međaš između skrovitoga i javnoga života. Prije tog događaja, Isusov život i djelovanje bija-še u svemu slično s nama „osim u grije-hu“. To izričito tvrdi i drevni kršćanski pisac i biskup Meliton iz Sarda, koji je živio koncem 2. i početkom 3. stoljeća: Godine prije krštenja Isusova pokazuju Kri-stovo čovještvo u svemu slično našemu.

Nakon opisa rođenja Isusova U Be-tlehemu i pronalaska u Hramu kad se izgubio kao dvanaestogodišnji dječak, evanđelja o godinama do krštenja na Jordanu daju jednu jedinu zabilježbu: Siđe s njima (tj. s Marijom i Josipom), dođe u Nazaret i bijaše im poslušan (Lk 2, 51). To je za Isusa vrijeme u kome se on u potpunosti izjednačio sa Slugom Bož-jim što ga je najavio Izaija prorok (42, 1-7), a to čitamo se na današnjoj misi:

9

Vrgorac

On ne viče, ne podiže glasa, ne prijeti kaznama, ne lomi napukle trske niti gasi stijenja koji tinja.

Ali nakon krštenja, situacija se mije-nja. Od tada Isus djeluje autoritativno kao onaj koji ima vlast a svoje govore redovito završava izjavom: Čuli ste da je rečeno starima … a ja vam kažem …“ To je posljedica otkrivanja njegova me-sijanskog poslanja, pomazanja Duhom i objavom Očevom prigodom krštenja na rijeci Jordanu: Ovo je Sin moj ljubljeni, slušajte ga!

Dolazeći Ivanu Krstitelju na Jordan, Isus se ponizno svrstava među grešni-ke da bi kao Jaganjac Božji na sebe uzeo grijeh svijeta, kako to naglašava evan-đelist Ivan (1, 29. 36). Njegovo krštenje od Ivana u Jordanu navješćuje i pri-pravlja drugo „krštenje smrću“. Time je njegov javni život uokviren dvama kr-štenjima: na Jordanu i Golgoti. To će još produbiti evanđelist Ivan (19, 34 sl) opi-sujući da je iz Isusova probodena boka potekla krv i voda i tumačeći u svojim poslanicama da su Duh, voda i krv tije-sno sjedinjeni. (Usp. npr. 1 Iv 5, 6-8).

U smrt smo Kristovu kršteni

Ivan Krstitelj je krstio vodom, ali je navijestio da je to samo prolazna faza. „Ja vas, istina, krstim vodom na obra-ćenje, ali onaj koji za mnom dolazi jači je od mene… On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem“ (Mt 3,11). Duh je obe-ćani mesijanski dar a oganj je sud što se počinje ispunjavati Isusovim dolaskom. I jedno i drugo su naviješteni Isusovim krštenjem od Ivana na Jordanu što je predigra krštenju onih koji uzvjeruju i time se priključe tom velebnom Božjem djelu.

Teologiju krsta osobito je produbio i razvio sv. Pavao. Tako on promatra krst

što se dijeli u Isusovo ime (1 Kor 1,13) kao sjedinjavanje sa smrću, ukopom i uskrsnućem Kristovim. To osobito ra-zrađuje u poslanici Rimljanima (6,3 sl) i Kološanima (2,12). Zbog toga je drev-ni način uranjanja u vodu krštenika slika sjedinjenja s Kristovom smrću u pokopom, a izranjanje iz vode znamen uskrsnuća zajedno s Kristom. Prema sv. Pavlu, po krštenju tijelo umire kao oru-đe grijeha i uvodi nas u život s Bogom u Kristu Isusu. Pranje krsnom vodom istovremeno je i škropljenje Kristovom krvlju koja nas čisti od svih prijestupa i sjedinjuje s Kristom proslavljenim.

Slušanje i vjernost obećanjima

Dok je Ivan krštavao Isusa u Jordanu začuo se glas Božji: Ovo je Sin moj, Lju-bljeni, U njemu mi sva milina! (Mt 3,17). A kod opisa preobraženja na gori po-novljene su te riječi uz dodatak: Slušajte ga! (Mk 9,7). Time su vjernici uvučeni u ostvarivanje Kristova otajstva što ga trebaju ostvariti u životu nakon vlastita krštenja na kome su obećali vjernost sa-vezu s njim.

Kao što krštenje vjerniku stoji i ostvaruje se u vremenu od krštenja do smrti, tako i blagdan Krštenja Gospodi-nova stoji kao međaš između božićnog vremena i liturgijskog vremena kroz godinu. Vrijeme što slijedi iza ovoga blagdana ne pripada više božićnom ugođaju i tek tada treba ukloniti iz cr-kve i iz domova jaslice i okićene borove.

Ali to je i vrijeme kad treba „s vjerom slušati Jedinorođenca Božjega da zaista postanemo djeca Božja“ kao što moli-mo u popričesnoj misnoj molitvi ovoga blagdana. Dao Bog da se to na svima nama i ostvari!

Fra Marko Babić

10

Kršćanstvo (lat. christianitas, grč. Xristianismos) je jedna od tri mo-noteističke (vjera u jednog Boga)

religije (uz židovstvo i islam) i također jedna od triju velikih (uz budizam i islam) svjetskih religija. Kršćanstvo je po svo-jim društvenim utjecajima u povijesti vrlo značajna i danas najrasprostranje-nija religija. Osnivač kršćanstva je Isus Krist, siromašni drvodjelac iz Nazareta u Galileji, Izrael, koji je, propovijedaju-ći kraljevstvo Božje i nebesko, skupio dvanaestoricu apostola (grč. apostolos-poslanik) i mnogo sljedbenika koji su u njemu prepoznali Mesiju, obećanog Ot-kupitelja, Sina Božjega. Zato što je javno govorio da je Mesija, ugrozio je židov-sku vladajuću klasu. Veliki svećenici i narodne starješine - vladajuća klasa - predali su ga rimskom upravitelju Ponciju Pilatu pod optužbom da diže narod protiv Cezara. Osuđen je na smrt i raspet na križu. Njega (Isusa) je Bog Otac učinio Kristom ( grč. Kristos-Po-mazanik, Mesija) uskrisivši ga treći dan od mrtvih. Temeljna vjera kršćanstva glasi: Isus je Krist (Sin Božji, Mesija)! Raspetog i uskrslog Isusa Krista pro-povijedali su apostoli po tada cijelomu poznatom svijetu. Radi vjere da je Isus uistinu Krist i obećani Mesija, Sin Božji, koji je s njima jeo i pio i pokazivao im se 40 dana poslije svoje smrti, odnosno uskrsnuća, svi su apostoli podnijeli mu-čeničku smrt. Za prvaka apostolskog Isus je postavio na ovoj zemlji apostola Šimuna kojemu je dao drugo ime - Pe-tar. Mijenjajući mu ime, naznačio je da ga poziva na specijalno poslanje.

Po riječi Xristos što znači pomazanik, mesija, po njoj su nazvali prve kršćane, u Antiohoji 102. godine. Kršćani su da-

K R Š Ć A N S T V O kle xristianoi-pomazanici Božji. Inače, prije toga, tijekom I. st. kršćanstva, kr-šćane se nazivalo: Put i Sveti.

Kršćanstvo se pojavilo u judaističko-helenističko-rimskom antičkom kultur-nom krugu kao prva univerzalistička religija, nasuprot dotadašnjim nacio-nalnim. Kršćanstvo je nosilo monotei-stičku koncepciju, nasuprot panteonu (sveboštvu, politeizmu) napučenom antropomorfnim bogovima. Ono je pro-povijedalo jednakost svih ljudi pred Bo-gom. U kršćanstvu nema razlike izme-đu Izraelaca, Grka i Rimljana, bogatih i siromašnih, slobodnih i robova, muš-karaca i žena. Stoga su potlačene mase robovlasničkog društva brzo prihvatile socijalnu komponentu kršćanskog uče-nja i ono se naglo širilo po čitavom po-dručju Rimskog Imperija.

Kroz prva tri stoljeća, sve do 313. go-dine kada je car Konstantin, Milanskim ediktom, dao slobodu kršćanstvu, odno-sno kršćanima, plejade kršćana bile su mučene, bacane u arene lavovima, ubi-jane i razapinjane samo zato što bijahu kršćani. Kad bi se negdje diljem Carstva dogodila kakva katastrofa ili vremen-ska nepogoda, kršćane bi se optuživalo da su oni krivci svega i uzročnici ljud-skih nevolja. Stoga je veliki crkveni na-učitelj Tertulijan naglasio da se povijest kršćanstva kroz prva tri stoljeća može izraziti samo jednom rečenicom: “Sa-nquis martyrum-semen christianorum” - “Krv mučenika - sjeme kršćana”. Pa i sv. Petar, prvi papa, zajedno s apostolom Pavlom iz Tarza, podnio je mučeničku smrt za vrijeme pomahnitalog cara Ne-rona (67. g.) koji je zapalio Rim, a za po-žar proglasio krivcima kršćane. Što ih se više mučilo i ubijalo, kršćani su bili

11

Vrgorac

brojniji jer su se novi rađali iz njihova svjedočenja, odnosno mučeničke smrti.

Rimski car Teodozije podijelio je ogromno Rimsko Carstvo na Istočno koje se zove Bizant i Zapadno. Grani-ca je bila rijeka Drina u današnjoj BiH. Tada je počeo cvjetati cezaropapizam jer su carevi od kršćanstva učinili držav-nu religiju. Sa cezaropapizmom slabi-lo je i kršćanstvo, osobito na Zapadu. Crkva (kršćanstvo) katakomba bila je žilava i vitalna. Kršćanstvo se kroz povijest urušavalo kad su kler i vjer-nici bili privilegirani od države. To se događa i danas i događat će se sve do sudnjeg dana. Stoga kršćanstvo propa-da i stagnira u onim narodima gdje je privilegirano. Crkva će propasti u onim narodima gdje ne bude vjerodostojnih

svjedoka Isusa Krista, ali Crkva općeni-to ne će propasti, jer je “ni vrata paklena ne će nadvladati”. Kršćanstvo bez križa, koji je njegov zaštitni znak, više nije kr-šćanstvo! Krist je rekao da njegovi uče-nici mogu biti samo oni koji nose križ a ne povlastice i ugodnosti. Zapadno Rimsko Carstvo propalo je 476. g., a dominirajuću ulogu u kršćanstvu pre-uzimao je Bizant sa svojim središtem u Konstantinopulosu-Carigradu, da-našnjim Istambulu, u kojemu su Turci izmasakrirali kršćane ( samo u najvećoj crkvi na Istoku - Hagija (Aja) Sofiji - poubijali su cca 6 000 vjernika, a ostale su protjerali). To se dogodilo prigodom pada Carigrada 1453. godine.

Dakle, dok je rano kršćanstvo, kao vjera potlačenih i obespravljenih, pred-

12

stavljalo progresivnu snagu u socijal-nom razvoju čovječanstva, srednjovje-kovno kršćanstvo, postavši vladajuća i državna religija (ne samo u Bizantu nego i u franačkoj državi Karla Velikog i drugim feudalnim tvorevinama) veza-lo je svoje interese s interesima vlada-juće klase. Tako se udaljavalo od ideala koji propovijeda evanđelje.

Dogmatske raspre, a još više politič-ke prilike i razni interesi, doveli su do toga da je kršćanstvo tijekom stoljeća postalo razjedinjeno. Danas na svijetu ima cca jedna i po milijarda kršćana. Katolička Crkva na čelu sa svetim Ocem papom je najbrojnija sa cca milijardu i 166 milijuna članova. Pravoslavne Crkve imaju cca 200 milijuna, a protestantske crkvene zajednice oko 300 milijuna.

Isus je živio prije oko 2000 godina. Prema vjerovanju, navijestili su ga pro-roci, “da će ga začeti po Duhu Svetom i roditi Djevica, da će činiti čudesa, trpjeti, umrijeti radi spasenja svijeta, da će biti ubi-jen, treći dan uskrsnuti te uzići na nebo”. Bio je Židov i odrastao je u židovskoj vjeri. Kad mu je bilo oko 30 godina na-pustio je svoj posao drvodjelca te počeo propovijedati. Propovijedao je kraljev-stvo Božje koje počinje ovdje i sada, pod uvjetom da njegovi sljedbenici lju-be jedni druge te opraštaju grešnicima

baš kao što Bog njih ljubi i oprašta im. Mnogi ljudi dolazili su slušati nje-

gov nauk. Isto su tako vidjeli i njegova čudesa. A nitko ne može činiti čude-sa nego Bog. Isus je jednim dodirom ozdravljao bolesne.

Isus nije bio po volji svećeničkim glavarima koji su smatrali da on krši Zakon i da druge odvodi s pravoga puta. U njemu nisu prepoznali Mesiju. Naposljetku su skovali urotu da bi ga se oslobodili. Uhvatili su ga i kao bun-tovnika prokazali Rimljanima, koji su u ono doba vladali njihovom zemljom. Na brdu Kalvarija blizu Jeruzalema Isus je prikovan na drveni križ. Samo nekoliko njegovih prijatelja, Josip iz Arimateje i nekoliko žena, pobrinulo se za njegov ukop. Nakon tri dana neke od žena koje su bile njegove učenice (Marija iz Magdale i druge) vratile su se s groba koji je bio prazan. Rekoše da su im se ukazali anđeli te rekli da je on uskrsnuo, naredivši im da to idu kazati njegovim učenicima.

Kad su se njegovi apostoli uvjerili da je on uskrsnuo jer im se Isus pokazivao 40 dana te tada uzašao na nebo, aposto-li su krenuli svijetom otvoreno širiti istu poruku koju je naviještao Isus: vijest o kraljevstvu Božjem, Božjoj ljubavi i Božjem praštanju. Propovijedali su, kako im je govorio Isus, da ljudi trebaju postati poput djece kako bi ušli u kraljevstvo nebesko i bili s Bogom.

Isus je formulirao n o v u zapovi-jed ljubavi. Kršćanstvo se razlikuje od svih ostalih religija upravo po novoj zapovijedi ljubavi koja glasi: “Ljubi-te jedni druge kao što sam ja ljubio vas!” Sve, naime, druge religije, doduše, pro-klamiraju ljubav. Ali to je ljubav prema svojima: ljubav roditelja prema djeci, prijatelja prema prijatelju, rodbine pre-ma rodbini. A Isus, a prema tome i nje-

Antea Šalinović

13

Vrgorac

govi sljedbenici, ne isključuje nikoga iz svoje ljubavi. Dapače, on nalaže ljubav prema odbačenima, nesretnima, greš-nicima. Nalaže ljubav i prema onima koji, po našemu ljudskom rezoniranju, ne bi trebali biti od nas voljeni; nalaže ljubav i prema neprijateljima, što je u drugim religijama nemoguće naći. Isus kaže: Koje li vam je uzdarje ako ljubite one koji vas ljube? Zar to isto ne čine i pogani? I dok su mu činili zlo, dok su ga pogr-đivali i razapinjali na križ, on je za njih molio: Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine!

Isus je srdačno svakoga prihvaćao, posebno dječicu, pa i ljude koje su dru-gi prezirali. Često je poučavao mnoštvo pričajući im priče - prispodobe - koje su se mogle lako razumjeti, a imale su i važnu poruku. Evo jedne od najljep-ših njegovih prispodoba koja govori o “izgubljenom”čovjeku“:

Neki je pastir imao stotinu ovaca. Jednoga ih dana izbroji i vidje da ih je samo devedeset i devet; jedna je nedo-stajala, izgubila se. I on ostavi devede-set i devet ovaca na sigurnom mjestu, na pašnjaku, te stade posvuda tražiti iz-gubljenu ovcu. I kad je nađe, odnese je kući te priredi gozbu i pozove prijatelje na slavlje.

Isus je objasnio da isto tako ni Bog ne želi da se i jedan jedini čovjek osjeća iz-gubljenim i osamljenim. Veća će radost biti na nebesima zbog jednog obraćeni-ka negoli radi 99 pravednika!

i s u s o V a P o r u K a Isus je bio Židov i pripadao je ži-

dovskoj vjeri. Poštivao je drevni Zakon svoga naroda. Kad su ga pitali koja je najveća zapovijed, citirao je proroka Mojsija:

“Prva je: ( .... ) ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve

duše svoje, i iz sveg uma svoga, i iz sve snage svoje. Druga je: Ljubi svoga bli-žnjega kao sebe samoga.”

Mk 12,30,31; Pnz 6,5 i Lev 19,18

No, Isus je rekao da ga je Bog poslao zbog nečeg posebnog: ne da bi sudio ljudima na ovome svijetu prema tome drže li se oni vjerno Zakona ili ne drže, već zato da ih spasi od njihovih grijeha (usp. Iv,3,17).

Kršćani vjeruju da je Isus Sin Bož-ji - da je on Bog koji se rodio među nama kako bi živio na ovome svijetu obilježenom i grijesima. Kažu da Isus nije učinio ništa lošeg, no ipak su ga ubili njegovi neprijatelji. Na taj je način pretrpio ono najgore što ljudska zloća može učiniti. Kad ga je Bog uskrisio, pokazao je onima koji su u njega vje-rovali da je Božja ljubav jača od svakog zla, dovoljno jaka da pomogne ljudima kako bi živjeli ispravno. Pokazao je da je Božja ljubav jača od smrti.

Isusovi učenici vjeruju da trebaju biti vjerodostojni svjedoci o Isusu i svima, bez razlike, navijestiti Božju ljubav i praštanje. Smatraju, u skladu s Isuso-vim riječima, da je najvažnije ovaj svijet učiniti Božjim kraljevstvom - učiniti ga malo sličnijim nebu. A sam Isus je o nebu govorio kao o mjestu gdje će oni

14

koji ljube Boga zauvijek biti sretni i si-gurni.

i s u s o v a m o l i t v aIsus je svoje učenike naučio ovoj moli-tvi.To je najvažnija molitva kršćanstva i sa-žima Isusov nauk:

Oče naš, koji jesi na nebesima!Sveti se ime tvoje!Dođi kraljevstvo tvoje!Budi volja tvojakako na nebu tako i na zemlji!Kruh naš svagdanji daj nam danas!I otpusti nam duge naše kako i mi otpustismo dužnicima svojim!I ne uvedi nas u napast,nego izbavi nas od Zloga!

Mt 6, 9-13

K r š ć a n s k a B i b l i j aČetiri izvještaja o Isusovu životu -

četiri Evanđelja - u središtu su kršćan-ske Biblije. Evanđelja i zbirka pisama čiji su autori bili među prvim kršćanima (apostoli i evanđelisti) čine zbirku koja se zove Novi zavjet, koji ima 27 knjiga. Drevni sveti spisi Židova također su su dio kršćanske Biblije. Taj dio Biblije kršćani nazivaju Starim zavjetom. Stari zavjet ima 46 knjiga.

Riječ “zavjet” znači “savez” ili “ugo-vor”. Za kršćane Stari zavjet govori o starom savezu koji je Bog sklopio s ljudima po Mojsiju - da će se držati Božjih zakona, ponajprije dekaloga, de-set zapovijedi.

Novi zavjet za njih govori o novom savezu koji je Bog sklopio s ljudima u Isusu Kristu, tj. po njegovoj prolivenoj krvi na drvetu križa.

Sve knjige Staroga i Novoga zavjeta s hebrejskog i grčkog na latinski je preveo

sv. Jeronim. Taj prijevod Biblije zove se V u l g a t a ( što znači: u općoj uporabi). S tog prijevoda sv. Jeronima prevedena je Biblija na sve jezike svijeta.

Ž i v j e t i k a o k r š ć a n i n Već od prvih dana kršćanstva Isuso-

vi učenici su se sastajali po skupinama kako bi molili i naučili više o svojoj vje-ri. Te su zajednice ili skupine poznate kao prve Crkve. Kad bi im se netko nov želio pridružiti, bio bi kršten. Krštenje se obavljalo uranjanjem u vodu, kao znak da se krštenik oprašta sa svojim starim načinom života te čist i nov počinje ži-vjeti kao dionik kraljevstva Božjeg.

Danas kršćani na svojim okupljanji-ma - u posebnim zgradama koje se zovu crkve - slušaju riječ Božju, čitaju Bibliju i mole. Većina kršćana okuplja se svake nedjelje jer je Isus uskrsno od mr-tvih treći dan, tj. u nedjelju. Tada slave euharistiju ili svetu misu. U mnogim se crkvama novi članovi krste kao znak da su Isusovi učenici.

K r u h i v i n o Središnji kršćanski obred jest onaj u

kojem se blaguje kruh i vino.To se zove euharistija ili sveta pričest u

kojoj kršćani blaguju tijelo i krv Gospo-dina Isusa Krista pod prilikama kruha i vina. To se događa u euharistiji ili svetoj misi, gdje svećenik izgovara riječi Isusa

Krista, što ih je Isus izgovorio na po-sljednjoj večeri. To su riječi konsekraci-je ili posvećenja, koje je Isus molio nad kruhom i vinom. Jedan od prvih kršća-na, obraćenik Pavao iz Tarza, napisao je pismo novim kršćanima u Korintu pri-je gotovo 2000 godina, upućujući ih što treba pamtiti i činiti:

Gospodin Isus one noći kad bijaše pre-dan, uze kruh, zahvalivši razlomi i reče: “Ovo je tijelo moje - za vas. Ovo činite

15

Vrgorac

meni na spomen.” Tako i čašu po večeri govoreći: “Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi. Ovo činite kad god pijete, meni na spo-men.”

1 Kor 11, 23-25

K r š ć a n s k i b l a g d a n i Najvažniji kršćanski blagdani spo-

minju se događaja iz Isusova života.Na Božić kršćani slave spomen na

Isusovo rođenje u Betlehemu.Na Veliki petak spominju se Isuso-

va raspeća. Nakon njega slijediuskrs, kad kršćani slave Isusovo

uskrsnuće od mrtvih.Na uzašašće slavi se spomen na če-

trdeseti dan kad je Isus uzašao na nebo.Na Duhove, deset dana kasnije (Pe-

desetnica), kršćani slave spomen na dankad je Duh Sveti podario Isusovim

učenicima neustrašivost i snagu da pođu naviještati radosnu vijest o Isusu.

• Kršćani-katolici slave još ove blagdane kao zapovjedne:

• tijelovo dan posvećen tijelu Gos-podina našega Isusa Krista, tj.

Presvetom Oltarskom Sakramentu.• Velika Gospa-Uznesenje Blažene

djevice Marije dušom itijelom na nebo.• svi sveti, dan kad kršćani-katolici

jednim danom u godini slave sve one koji se nalaze u raju, bilo da su kanoni-zirani bilo da nisu. To su naši djedovi, bake, roditelji i svi Božji ugodnici.

s v e c i “Svecem” kršćani nazivaju onoga

koga pamte kao posebno pobožnog i dobrog

- onoga čiji život nadahnjuje ostale i potiče ih na dobra djela. Sveti Frano Asiški, koji je živio u dvanaestom stolje-ću, omiljeni je svetac. Rado se propovi-jeda kako se odrekao svojega bogatstva

i živio jednostavno, brinuo se za siro-mašne i volio Božju prirodu - divlje životinje i ptice. On je proglašen zaštit-nikom ekologije.

U kršćanstvo spadaju: katolici, pravo-slavci, protestanti i anglikanci.

K at o L i Č K a C r K V a

Riječ katolički grčkog je porijekla ( grč. katolikos: koji se proteže na cjelinu, općenit ). U užem značenju naziva se Katoličkom crkvom kršćanska Crkva koja priznaje papu kao vrhovnog po-glavara. Često se sinonimno upotreblja-va izraz Rimokatolička crkva, iako nije sasvim istoznačan, jer papu priznaju i neki s Rimom sjedinjeni kršćani raznih istočnih obreda ( kod nas u Hrvatskoj gr-kokatolici koji drže julijanski kalendar i slave obrede kao i istočni kršćani ).

U širem značenju nazivale su se ka-toličkom i crkva na Zapadu (katolička

Jakov Radalj

16

Rimska apostolska crkva) i na Istoku (kato-lička Ortodoksna apostolska istočna crkva).

Povijest Katoličke crkve počinje ute-meljenjem od Isusa Krista i apostola. Mnogi međutim smatraju da povijest Katoličke crkve počinje s raskolom 1054. godine.

Pracrkva se javlja u antičkom hele-nističko-rimskom svijetu kao zajednica progonjenih, kao Crkva katakomba i mučenika; obično se nabraja deset pro-gonstava kršćana od rimskih careva (od Nerona do Dioklecijana). Za vrijeme cara Nerona koji je zapalio Rim te za to okrivio kršćane, mučeničku smrt pod-nio je tada (67. god.) i apostol Petar. Ta-kođer i apostol sv. Pavao. Budući da je sv. Petar bio prvi biskup Rima, tj. papa, a grob mu se nalazi u Vatikanu, od tog vremena Rim, odnosno Vatikan, sjedi-šte je Katoličke crkve. Petra je glavom svoje Crkve učinio sam Isus riječima: “Šimune, ti si Petar, stijena, i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju, i vrata je paklena ne će nadvladati...”

Kada je car Konstantin 313. god. Mi-lanskim ediktom dao slobodu Crkvi, ona se naglo širi, ali dolazi u samoj Crkvi do velikih unutarnjih dogmatskih borbi. To je vrijeme velikih crkvenih naučitelja i ekumenskih sabora, 325. nicejski, 381. carigradski, 431. efeški sabor itd.

Kada je car Teodozije podijelio Rim-sko Carstvo na Istočno i Zapadno 395. godine, carigradski patrijarh je nastojao steći na Istoku onu vlast i ugled koje je imao rimski biskup-papa, zatim prova-la barbarskih naroda na Zapad, svje-tovna papina vlast u Italiji i njegove političke veze s franačkim kraljevima s jedne, a tijesna povezanost bizantinske crkve i države s druge strane - sve se to negativno odrazilo na jedinstvo Crkve. Crkva na Zapadu, koja je obuhvaćala romanske, germanske i dio slavenskih naroda, udaljuje se od crkve na Istoku i obratno. Do konačne shizme, tj. rasko-la dolazi 1054. godine. Tada je izrečena anatema (prokletstvo) s jedne i s druge strane. Anatema je obostrano skinuta u Rimu šezdesetih godina 20. st., za vrije-me pape Pavla VI. Tada je zaživio eku-menizam, tj. želja za ponovnim jedin-stvom između Katoličke i Pravoslavne crkve.

Dok se Crkva širila po čitavoj Eu-ropi, izgubila je arapskim osvajanjima Bliski istok i sjevernu Afriku. Tada pape potiču akcije zapadnoeuropskih feuda-laca za oslobođenje “Svete zemlje”, tzv. Križarske ratove. Križarski ratovi su u početku imali pozitivnu notu, ali su se kasnije pretvorili u ruglo jer je velesila Venecija politički koristila križare za svoje prljave probitke. Križari su tako, pod znakom križa, silovali, pljačkali, palili, i Carigrad i naš Zadar u kojima nije bilo muhamedovaca-muslimana ( okupatora).

Sukob pape i francuskog kralja Filipa Lijepog imao je za posljedicu avinjonsko sužanjstvo - prisilno stolovanje papa od 1309.-1376., koje dovodi do raznih zloupotreba i narušavanja papinskog ugleda. Prvi od avinjonskih papa bijaše Klement V., čije je pravo ime bilo Ber-trand de Got. Za papu je izabran kao

Mate Bebek

17

Vrgorac

nadbiskup Bordeauxa. Zadnji papa u avinjonskom sužanjstvu bijaše Grgur XI. Ukup-no je u Avignonu bilo sedam (7) papa. U Avignonu su stolovali i protu-pape Klement VII. i Benedikt XIII. Poslije avinjonskog sužanjstva do danas nije izabran za papu nijedan Francuz. Tije-kom stoljeća javljali su se u Crkvi ra-zni progresivni i reformni pokreti koji su željeli očistiti crkvene strukture od nepotizma, politike, simonije. Tako su Martin Luther i njegovi pristaše (pro-testanti) i drugi reformatori, nadasve Calvin i Zwingli, doveli do odvajanja Njemačke i sjevernoeuropskih zemalja od patronata Rima. Katolička crkva je izgubila i Englesku (Anglikanska crkva).

Katolička crkva u novije vrijeme, pod vodstvom pape Ivana XXIII. koji je sazvao Drugi vatikanski sabor i pape Pavla VI., dala je napredne koncepcije o ulozi Crkve u suvremenom svijetu. Naglašen je duh ekumenizma i pomir-ljivosti, mogućnost dijaloga s nekršća-nima i ateistima te su-radnja na izgrad-nji svjetskog mira. Ove ideje je posebno naglašavao papa Ivan Pavao II.

Unatoč svim povijesnim scilama i haribdama kroz koje je prolazila Crkva, ona se nije umanjila nego povećala ( Danas u svijetu ima 1 milijarda i 166 mi-lijuna katolika. Crkvu ne čuvaju njezini grešni članovi, nego Isus Krist i Duh Sveti te njezini vjerodostojni članovi. Usprkos svim nedaćama, zbog kojih su Crkvi pjevali njezini neprijatelji rekvijem - pokoj vječni, Crkva ne će propasti jer je, kako je obećao Isus, ni vrata paklena ne će nadvladati. Crkva, kako se to doga-đalo kroz povijest, može propasti u po-jedinim pokrajinama i narodima koji se ne drže Isusove poruke, a deklariraju se kao katolici-kršćani, ali općenito Crkva ne će propasti!

Katolik ispovijeda nicejsko-carigrad-

sko vjerovanje (325., 381.) u kojemu se, između ostalog, vjeruje da je Isus Krist, Sin Božji, istobitan s Ocem i Duhom Svetim, koji je začet po Duhu Svetom u krilu Djevice, Bogorodice ( efeški sa-bor 431.), rođen a ne stvoren, koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja postao čovjekom, trpio, umro, pokopan i treći dan uskrsnuo od mrtvih te uzašao na nebo. Katolik vjeruje u uskrsnuće tijela i život budućega vijeka.

Katolik vjeruje u sve dogme koje proglasi Crkva na čelu s papom!

Dogme o B. D. Mariji: Marija je bez-grešno začeta! ( 1854.g.)

Marija je Teotokos-Bogorodica! (431.g.)Marija je dušom i tijelom na nebo uzne-

sena! ( Velika Gospa )

P r a V o s L a V L j e Pravoslavlje je jedan od tri glavna

ogranka kršćanstva (uz katolicizam i pro-testantizam). Riječju pravoslavlje ozna-čuje se ujedno i koncepcija kršćanstva

Mia D.

18

kakva se formirala na Istoku, nasuprot zapadnom kršćanstvu - katolicizmu.

Naziv pravoslavlje potječe iz staro-slavenskog jezika kao prijevod grčke ri-ječi ortodoksos. Ortodoksija se počela isti-cati nakon koncila u Kalcedonu 451. g., kao pristajanje uz “pravovjerje” i odbaci-vanje osuđenih “hereza”. Poslije kad su u Bizantu omražene Latine i barbare sa Zapada počeli optuživati kao heretike, izraz ortodoksna ( pravoslavna ) crkva se ustaljuje.

Raskolu između Pravoslavne i Kato-ličke crkve, koji je postao očit 864.-868., za patrijarha Focija, i definitivan za pa-trijarha Mihajla Cerularija, prethodila su stoljeća antagonizma između Rima i Bizanta. Poslije diobe Rimskog Carstva 395. ( car Teodozije ) postupno jačaju faktori koji dovode do raskola: razlike u zapadnjačkom i grčko-orijentalnom menta-litetu, razlike u obredima, jeziku, crkvenoj disciplini (celibat) i formuliranju dogmi (FILIOQUE ), politika bizantinskih care-va (cezaropapizam), “težina” ekumensko-ga carigradskog patrijarha kome je 541. g. priznat počasni primat odmah poslije pape. Javlja se teorija pentarhije - crkvene organizacije kojoj su na čelu petorica nezavisnih “patrijarha” (rimski, cari-gradski, jeruzalemski, aleksandrijski i antiohijski); iznad njih stoji opći sabor, a 28. kanon Kalcedonskog sabora određuje da se granice crkvenog područja mo-raju poklapati s državnim granicama. Na tom principu “sabornosti” i “auto-kefalnosti” temelji se daljnji razvitak pravoslavlja. Aleksandrijski, antiohij-ski i jeruzalemski patrijarhat u VII. st. pod najezdom islamskih osvajača gube svoje nekadašnje značenje. Patrijarhat u Bizantu je u stalnom usponu. Njemu se otvaraju nova područja - Balkanski poluotok, istočna Europa, Armenija, Gruzija, a velik je utjecaj i među onim

Slavenima koji su iz Bizanta, zajedno s kršćanstvom primili pismenost i osnov-ne elemente feudalne kulture. U iz-gradnji feudalizma i kulture feudalnog doba (dvorske kancelarije i ceremonijal, crkveno-dididaktička književnost, arhi-tektura, freske ) patrijarhat je odigrao značajnu ulogu.

• Svi sakramenti te dogme do 1054.g. zajedničke su i katolicima i pravoslavcima.

• Prigodom sklapanja ženidbe između katolika i pravoslavke u Katoličkoj crkvi, pravoslavka potpisuje zapisnik da ne će smetati odgajati djecu u katoličkoj vjeri.

• Ako je netko, dakle, kršten, pričešćen i krizman u Pravoslavnoj crkvi, kad hoće prijeći na katoličku vjeru, ne treba ponovo primati sakramente jer oni vrijede.

• Da bi netko u pravoslavlju postao sve-ćenik, mora se prije ređenja oženiti. Ako mu umre žena, ne može se drugi put ženiti. Zato treba dobro paziti na svoju suprugu.

• U pravoslavlju postoje redovnici i re-dovnice. Zovu se monasi odnosno monahi-nje. Samo monasi mogu biti episkopi i pa-trijarsi.

• U pravoslavlju je svaka nacionalna cr-kva samostalna, tj. autokefalna.

P r o t e s t a N t i z a M e v a n g e l i č k a c r k v a

Riječ protestantizam dolazi iz latin-skog: protestare (istupiti za nešto, pro-tiviti se, prosvjedovati) i njemačkog: protestieren (prosvjedovati). Ime prote-stanti nastalo je u svezi s protesto (njem. Protestation) što su ga reformaciji skloni njemački staleži (5 knezova i 14 gradova) uložili protiv zaključaka katoličke ve-ćine staleža donesenih u svezi s nekim vjerskim pitanjima na državnom sabo-ru u Speyeru 1529. g. Protestantizam je značio opoziciju prema Rimokatoličkoj crkvi i nosio je neka politička obilježja.

19

Vrgorac

Danas se pod protestantizmom podra-zumijeva veća liberalnost pa se o prote-stantizmu može govoriti kao o elemen-tu npr. anglikanizma. Protestantizmom se ponekad nazivaju sve kršćanske vjer-ske zajednice koje ne pripadaju tradici-onalnoj zapadnoj (katoličkoj) ni istočnoj (pravoslavnoj) Crkvi.

Na samom početku protestantizam se podijelio na luteranizam i kalvinizam, dva smjera s istovjetnim stavovima pre-ma autoritativnosti Biblije i opravdanja po vjeri (reformacija).

Pod utjecajem pijetističko-evangeličkih gibanja dolazi do osnivanja baptista, metodista, bratskih zajednica i dr. Pro-gonjeni protestanti u jednoj zemlji emi-grirali su često u druge zemlje (na pri-mjer hugenoti iz Francuske), gdje su ih prihvaćali njihovi vjerski istomišljenici. Osobito je jaka protestantska emigracija u Sjevernoj Americi.

U krilu protestantskih crkava rodila se ideja o ekumenizmu!

Glavni reformator i vođa reformato-ra je Martin Luther (1483.-1546.). 1505. g. postao je magistar artium. Stupio je iste godine u red augustinaca. 1507. zaređen je za svećenika, a od 1508. pre-davao je moralnu filozofiju na teološ-kom fakultetu u Erfurtu. 1510. boravio je neko vrijeme u poslu svog reda u Rimu, gdje je bio neprijatno impresio-niran raskošnim i razuzdanim životom pa-pinskog dvora. 1511. postao je u Wi-ttenbergu profesor biblijske egzegeze. U to vrijeme cvala je trgovina indulgen-cijama (oprostima). Ogorčen tim proda-vanjem oprosta Luther je 31. X. 1517. na vrata dvorske crkve u Wittenbergu izvjesio na javnu raspravu svojih 95 teza o indulgencijama, o dogmama i uređe-nju Katoličke crkve. Time je počela re-formacija. Rasprava o oprostima ubrzo se pretvorila u napad na papinstvo, a

zatim na čitavu tradicionalnu crkvenu organizaciju. Unatoč nalogu pape da se opravda pred njegovim izaslanikom, kardinalom Caetanom, Luther je ostao pri svojim tezama. Kada je papa bulom 1520. osudio njegovo učenje, Luther je odgovorio trima spisima (Kršćanskom plemstvu njemačkog naroda; Babilonsko sužanjstvo crkve i Sloboda kršćana), u kojima je iznio svoje osnovne vjerske poglede: sola fides, sola scriptura, sola gratia - spasenje kršćaninu donosi vje-ra u Kristovu žrtvu otkupljenja, a ne “dobra djela” koja čini; izvor istine u reli-giji nije Predaja nego Sveto pismo; Crkva nije posrednik između čovjeka i Boga, jer “unutarnju religioznost” daje nepo-sredno sam Bog.

Potkraj 1520. Luther je javno spalio papinu bulu, a 1521. papa ga je javno ekskomunicirao - izopćio. Car Karlo V.,

Martin Luther

20

kao izvršilac papinske ekskomunikaci-je, pozvao je Luthera na sabor u Worms (1521.) da povuče svoje učenje. Luther je to odbio pa je protiv njega i njegovih pristalica izrečena kazna državnog pro-gonstva ( Reichsacht ).Tada mu je njegov pristalica saski knez izbornik pružio azil u zamku Wartburg, gdje je Luther počeo prevoditi Bibliju.

Po Lutheru je nazvana njegova nau-ka luteranstvo ili luteranizam, a njegovi pristalice lute-rani. Taj izraz su upotre-bljavali njegovi protivnici i imao je is-početka pogrdno značenje. Želeći na-glasiti da je reformacija povratak Evan-đelju, Luther je predlagao naziv evan-gelistički (Evangeli-stička crkva). Vrlo rano nazvani su Lutherovi sljedbenici protestantima.

Najpoznatiji protestant-luteran kod nas u Hrvatskoj bijaše Matija Vlačić Ilirik.

• U protestantizmu nema sakramenta pokore ili ispovijedi.

• Ne čuva se Presveti Oltarski sakra-ment, tj ne čuva se pričest namijenjena bo-lesnicima.

• U protestantskim crkvama nema Isusa Krista pod prilikama kruha, nema taberna-kula - svetohraništa. Stoga se u crkvama ne poklanja. Vjeruje se u nazočnost Kristo-vu pod prilikama kruha i vina samo za vri-jeme euharistije.

• Nema blagoslovljene vode, pa se ne kri-ža prilikom ulaza u crkvu!

• Protestanti ne priznaju papin infalbi-litet - nepogrešivost, ne priznaju ga ni kao svoga poglavara.

• U protestantizmu se rede žene za sve-ćenice, čak i biskupe, što stvara velike po-teškoće glede budućeg ujedinjenja s Katolič-kom crkvom!

a N G L i Ka N s K a C r K V a Anglikanska crkva, engl. Anglican

Church ili Established Church of England, je državna crkva u Engleskoj ( naziva se i episkopalnom crkvom ). Nastala je od-cjepljenjem od Katoličke crkve u XVI. stoljeću, za vladanja Henrika VIII. Po svom naučavanju pripada reformira-nim crkvama, a po hijerarhiji i organi-zaciji stoji između katolicizma i prote-stantizma.

Vrhovni poglavar crkve je engleski kralj. Anglikanska crkva ima dva nad-biskupa (u Canterburyu i Yorku), pod kojima su biskupi. S anglikanskom cr-kvom u Engleskoj povezane su crkve u Irskoj, Škotskoj, SAD, Kanadi, Australi-ji, Novom Zelandu, Indiji, južnoj Africi i drugdje. Svaka od ovih crkava ima svo-ju upravu, a zajedno s engleskom one čine anglikansku zajednicu (Anglican Communion ) koja se povremeno sastaje na zajedničkim vijećanjima u Londonu (svakih 10 godina ).

Osnivač anglikanske crkve je engle-ski kralj Henrik VIII. (1457.-1547.). Vla-dao je apsolutistički. Henrik je s početka bio Lutherov protivnik i protiv njega je napisao spis Assertio septem sacramento-

Henrika VIII

21

Vrgorac

rum (Obrana sedam sakramenata), na koji mu je Luther odgovorio spisom Con-tra Henricum regem. Zbog toga je papa Leon X. nazvao Henrika Defensor fidei ( branitelj vjere). Uskoro se, međutim, sukobio s papom koji nije htio poništi-ti Henrikov brak s Katarinom Aragon-skom i ozakoniti njegovu vezu s Anom Boleyn (Papa se držao principa kako je re-kao Isus Krist za sakrament ženidbe: Što je Bog sastavio, čovjek ne smije rastavi-ti!) Zbog toga je Henrik, potpomognut Parlamentom, porekao papi vlast nad Crkvom u Engleskoj i proglasio sebe 1534. vrhovnim glavarom te crkve. Od ovakvog vladanja nastala je i pozna-ta izreka: Cuius regio, illius religio! - Čija je vlast, onome pripada i religija!( tj. poglavar je crkve). Henrik je naredio

da se zatvore samostani i u korist krune oduzmu crkvena dobra. One koji su se tome protivili, nemilosrdno je progonio (pogubio je kardinala Johna Fishera i kan-celara Thomasa Morea). Nakon ekskomu-nikacije Henrik je definitivno prekinuo s Rimom. Ubio je, navodno zbog prelju-ba, nedugo zatim i Anu Boleyn, da bi se ponovo oženio. Iz ovoga se vidi nemo-ral i razvrat Henrika VIII.

Za anglikansku crkvu vrijedi sve ono što smo rekli za protestantizam. U posljednje vrijeme ima mnogo prijelaza svećenika i vjernika iz anglikanske u Katoličku crkvu. Razlog je uglavnom taj što se za svećenike i biskupe dopušta rediti žene!

fra Ivan Jukić

BIOKOVSKI DEKANATs KristoM zajeDNo

tečaj priprave za sakramentalnu ženidbuPredvodi skupina liječnika, psihologa i svećenika

teMe:* Ženidba u Bibliji – Božji plan o ženidbi i obitelji* odgovorno roditeljstvo – prirodne metode planiranja obitelji* Vjera – temelj ženidbe i obitelji* sakramentalnost kršćanske ženidbe* Psihološka različitost muža i žene u službi ljubavi i života

2012.MjeseCi oDrŽaVaNja DaNi u MjeseCu oDrŽaVaNja

oŽujaK 2., 3. i 4rujaN 21., 22. i 23

Mjesto oDrŽaVaNja:Vjeronaučna dvorana u Vrgoracu (iza crkve),početak u 19 satiDekanatski ured, splitska 23, 21276 Vrgorac ,tel.:021/674-212; mob.: 098/537-000za troŠKoVe teČaja zaruČNiCi DoPriNose 100 Kn

22

O važnosti turskih katastarskih popisa za povijesna, demograf-ska, onomastička i razna druga

znanstvena istraživanja već smo govo-rili. Velik doprinos istraživačima o Vr-gorcu pružit će nam popis urađen 1623. godine, nedavno pronađen u arhivu u Carigradu. U njemu je popisana baština u Hercegovačkom sandžaku, a izradu ovog popisa naredio je sultan Murat IV., koji je te godine postao sultanom, a vladao je 17 godine, sve do svoje smr-ti 1640.(1) Vrgorac se nalazio u sustavu Hercegovačkog sandžaka kojim je 1623. upravljao Mehmed-beg (2) i Kadiluka Imotski u kojem je kadija bio imenom Hasan.(3) U opisu bosanskog pašaluka Ibrahim-paše Memibegovića iz 1624. o Vrgorcu piše(4): ˝Vrgorac je obzidani grad na jednom brežuljku sa malom okolicom, tvrđavica bez ikakve obra-ne. Naselje mu ima 70 kuća. Ima novih građevina, više od 10 njih, u vidu kula. Okolo ima 15 hanova, ne daleko jedan od drugoga, u kojima ima ljudi sposob-nih za oružje oko 5000 ili 6000. Stanov-nici grada i naselja ne prelaze broj 100. Tu ima kadija, dizdar i tri age. Udaljen je od Splita jedan dan u pravcu istoka˝. U ovom opisu ima dosta netočnosti, kao da je autor pisao o nekom drugom gradu. U istom opisu Imotski je uda-ljen od Splita dva dana hoda, a za Vr-gorac koji je udaljen od Splita više nego Imotski potreban je jedan dan hoda. Vrgorac tada nije imao 5 do 6 tisuća lju-di sposobnih za oružje jer to tada nisu imali ni veliki gradovi te nije nikada

bio sijelo kadiluka. U Vrgorcu, možda kao i u Makarskoj, ponekad povreme-no rezidira zamjenik imotskog kadije naib. Prema jednom popisu Vrgorac je tih godina imao posadu od 20 vojnika martolosa i to 2 kršćanina i 18 musli-mana (5). Ovdje je potrebno spomenuti jedan plan iz 1620. za opći ustanak pro-tiv osmanlijske vlasti na Balkanu. Vođe kršćana na Balkanu sastali su se 11. stu-denog 1620. u Beogradu pod izlikom da će tako na najzgodniji način platiti harač sultanu. Jedan od glavnih vođa te zavjere bio je fra Petar Tomašević iz Vrgorske krajine, a njegov brat knez To-maš dobio je zadatak da sa 6000 ljudi oslobodi Mostar. Od tog velikog ustan-ka u kojem je trebalo sudjelovati 150000 pješaka i 60000 konjanika Hrvata, Srba i Albanaca nije bilo ništa jer za to nije bio povijesni trenutak (7). Prema izvještaju makarskog biskupa fra Bartola Kačića Žarkovića iz 1626. Vrgorac s okolicom je župa koja pripada Franjevačkom samostanu u Zaostrogu i ima oko 100 kuća (8). Tih godina, tj.1619. u Vrgorcu se spominju muslimani Smail-čelebija i Husein-alemadar posadnici tvrđave Vrgorac kao svjedoci na jednom doku-mentu imotskog kadije, a 1630. dizdar tvrđave Mehmed sin Hasanagin koji ovu dužnost obnaša i 1640.(9)

U katastarskom popisu iz 1623. po-pisana su sela Kokorić i Butina i Prapat-nica, a u to vrijeme Vrgorac je mjesto s vojnom posadom bez ratarskog stanov-ništva koje bi plaćalo porez. Selo Koko-rići ima 25 baština, Butina 18 baština, a

TURSKI KATASTARSKI POPIS (DEFTER)IZ 1623. GODINE

23

Vrgorac

Prapatnica 51 baštinu.MD, 746 (1623. godina)Džemat Nikole, sina RadivojevaSelo Kokorići, pripada spomenutoj (na-hiji)Baština Pavala, u posjedu Nikole, sina Budice.Baština Milovca, u posjedu Ivana, sina Markova.Baština Antuna, u posjedu njegova sina Mateja.Baština Ivana, u posjedu Bartola, njego-va sina.Baština Jake, u posjedu Ibrahima Mar-kova.Baština Mahmuda (sina) Oruča ćehaje, u njegovom vlastitom posjedu.Baština Radoja, u posjedu Tome, njego-va sina.Baština Vladisava, u posjedu Luke, nje-govog sina.Baština Ostoje, u posjedu Radosava, njegova sina.Baština Tome, u posjedu Božitaca, nje-gova sina.Baština Đuraša, u posjedu Tome, njego-va sina.Baština Đuraša, u posjedu Blaža, njego-va sina.Baština Đuraša, u posjedu Grgura, nje-gova sina.Baština Đuraša, u posjedu Ivaniša, nje-gova sina.Baština Dragića, u posjedu Nikole, sina Grgurova.Baština Dragića, u posjedu Tome, sina Đuriše.Baština Budića/Kodića/Kordića, u po-sjedu Nikole, njegovog sinaBaština Radića, u posjedu Pavala, nje-govog sina.Baština Mehmeda sina Oručeva, u nje-govom vlastitom posjedu.

Baština Antuna, sina Mezidova?, u nje-govom vlastitom posjedu.Baština Matijaša, u posjedu Bahtijara ćehaje. Odsjekom 50.Mezra (selište, sijalište) Vilešić s Oraš-ka, u blizini sela Kokorića.Baština u posjedu stanovnika sela.Mezra (sijalište) Godrnjeva s Dragunja i Lad s ispasištem u posjedu Mustafe Vu-kićeva, sada u posjedu stanovnika sela.Nikola sin Juraja.Baština Rudanića, u posjedu Pervane Boraša.Baština Ivana, u posjedu Marka sina Ivanišova. Odsjekom 50.Baština 25, po 163.Baština 25, po 163.Odsjekom: domova 1, odsjeka 50Džemat Mihovila, sina Radosavova

Selo Butina, pripada MostaruBaština Marka, u posjedu Ivana, sina Markova.Baština Ivana, u posjedu Marka, sina Ivanova. Baština Nikole, u posjedu Vulete, sina Nikolina.Baština Petrije, u posjedu Nikole, sina Petrijina.

Vrgorac, tvrđava, pogled s juga, Beč, ratni arhiv, G. Juster, 1708. g.

24

Baština Karagoza, u posjedu Ferhata Karagozova.Baština Kurda, u posjedu Alije, sina Kurdova.Baština Pavala, u posjedu Grgura, sina Pavlova.Baština Kurda, u posjedu Balija, sina Kurdova.Baština Nikole Vladkova, u njegovom vlastitom posjedu.Baština Nikole, u posjedu Ike, sina Ni-kolina.Baština Karagoza, u posjedu Petrija, sina Đurašova.Baština Šimuna, u posjedu Grgura, sina Šimunova.Baština Ivka, u posjedu Pavala, sina Divkova.Baština Ivka, u posjedu Juraja (Đuraja), sina Ivkova.Baština Karagoza, u posjedu Marka, sina Ivkova.Baština Petra sina Tomina, u posjedu stanovnika sela.Baština Radmana Ivanova, i dio Mate-ja sina Božina, sada u posjedu Ahmed age.Zemin Marka Rakića i Grubana, u po-sjedu Jusufa Mehmedova, u posjedu Mahmuda papudžije.

Baština 18 po 163.Džemat kneza Đuraša, sina GojakovaSelo Prapatnica pripada ImotskomBaština Đuraša, u posjedu Gojaka ka-tunara, oslobođen i oprošten (od dava-nja),Baština Nikole sina Ivanova, u posjedu Petrije, sina Kojina.Baština Pavala, u posjedu Miloša, sina Pavalova.Baština Martina, u posjedu Marka, u posjedu Jake sina Martinova.Baština Tome sina Markova, u posjedu Ivana sina Tomina.Baština Mihala, u posjedu Jake, u posje-du Matije sina Nikolina.Baština Vulete Milkova, u posjedu Sti-pana Vuletina.Baština Mateja, u posjedu Milete, sina Jakina.Baština Bartola, u posjedu Stipana, sina Dalijina.Baština Vučihnje, u posjedu Miloša Pavalova,(sada u posjedu) Mehmed-age Ilijasova.Baština Marka, u posjedu Vukdraga, sina Martinova.Baština Nikole, u posjedu Mateja, sina Nikolina.Baština Nikole, u posjedu Rade, sina Nikolina.Baština Stipana, u posjedu Đuraša, sina Stipanova.Baština Gojaka, u posjedu Marka, sina Gojakova.Baština Radosava, u posjedu Marka, sina Radosavova.Baština Grgura, u posjedu Mehmeda, sina Hasanova.Baština Miloša Ivanova, u posjedu Osmana Redžepova.Baština Jake, u posjedu Mateja, sina Ej-nehanova.

Vrgorac, tvrđava, pogled s juga, Beč, ratni arhiv, G. Juster, 1708. g.

25

Vrgorac

Baština Marka, u posjedu Grgura, sina Kovačova.Baština Radosava, u posjedu Mihovila, sina Radosavova.Baština Grgura, u posjedu Matijaša, sina Grgurova.Baština Ivana, u posjedu Đuraša, sina Ivanova.Baština Ivana, u posjedu Vuke, sina Ma-tejina.Baština Vukdraga, u njegovom vlasti-tom posjedu.Baština Đuraša, u posjedu Koje, sina Đurašova.Baština Nikole Ivanova, u posjedu Osmana Abdulahova.Baština Bartola, u posjedu Mateja, sina Nikolina.Baština Mehmeda Hasanova, u posjedu Mehmeda i Hamze, sinova Ilijasa. Od-sjeko 60.Baština Radovca, u posjedu Mehmeda Abdulahova, u posjedu Vuka Abdula-hova. Odsjekom 60.Baština Stipana, u posjedu Ejnehana, posjedu Velije Ejnehanova. Odsjekom 60.Bština Bile, u posjedu Jusufa Bahtijaro-va, u posjedu Selima kapetana, odsje-kom 80.Baština Rajka, u posjedu Mihovila, sina Rajkova.Zemin Kostrnica, u blizini sela Kokori-ći, u posjedu Grgura, sina Pavlova.Mezra Kruška, u blizini sela Kokorići, u posjedu Mateja, sina Markova. Odsje-kom 80.Dio Kruška, u posjedu Balija, u posjedu Vida, sina Nikolina.Baština Pavala, u posjedu Vukašina, sina Radosavova.Baština Davuda Osmanova, u posjedu Jusufa Davudova.

Baština Timura Jusufova, u posjedu Mahmuda i Mehmeda s ostalom bra-ćom.Baština Beraka Ivanova, u posjedu Hu-sejna Mahmudova.Baština Vukača, u posjedu Hasna, sina Husejinova.Baština Nikole, u posjedu Alije i Mehmeda, sinova Muslima, sada u po-sjedu Selima kapetana. Odsjekom 50.Baština Matijaša, u posjedu Dragića, sina Ivanova.Baština Pavka, u posjedu Mihala, sina Markova.Baština Dragića Mateja, u posjedu Ra-dosava u posjedu Dragića.Baština Vuka Ivanova, u posjedu Besko Vukdraga.Baština Ferhada, u posjedu Mihala, sina Vukmilova.

Turski ratni šator (crtež iz 1626.)

26

Baština Marka, u posjedu Radosava, sina Markova.Baština Milete, u posjedu Mateja, sina Vukova.Baština Juraja, u posjedu Miloša, sina Markova.Baština Mehmeda, u posjedu Grgura, njegova brata.Baština Radice, u posjedu Petrije, njego-va sina.BaštinaHeraka, u posjedu Radovana, sina Martinova.Baština Petra, u posjedu Tome, sina Ra-dosavova.Baština dio Dragiše, u posjedu Tome, sina Dragišina.Baština Alije Abdulahova, u posjedu Mehmeda Alijina.Mezra (sijalište) Kalinov dol u posjedu spomenute raje. Baština u posjedu sta-novnika sela.Vukašin, sin Vukosava.Radoje, sin Radivoja.Baština 51, po 163,Odsjekom 470, a)

a) U rekapitulaciji stoji 470 premda zbroju iznosa danih kroz sami tekst to bi trebalo iznositi 390.

U selu Kokorići su četiri baštine u posjedu mulimana, a ostale su u posje-

du kršćana. Spominju se dvije mezre, Vilešić s Oraška i Godrnjeva s Dragunja i Lad. Mezre razorene su i napuštena naselja u kojima se zemljište privodi obradi.

U selu Butina su četiri baštine u po-sjedu muslimana, dok su dvije musli-manske baštine u posjedu kršćana, a spominje se prezime Rakić.

U selu Prapatnice je osam baština čiji su vlasnici kršćani u posjedu muslima-na, jedna muslimanska baština u posje-du kršćana i dvije muslimanske baštine. U Prapatnicama se spominje Mehmed i njegov brat Grgur – jedan brat mu-sliman, drugi kršćanin. U Kokorićima se spominje Ibrahim, sin Markov – sin musliman, otac kršćanin.

Knez sela Kokorić bio je tada Nikola, sin Radovojev, sela Butina Mihovil, sin Radosavov, a Prapatnice Đuraš (Juraš), sin Gojakov.

Bilješke: 1. Vedad Biščević, Bosanski namjesnici osman-skog doba (1463.-1878.), Sarajevo 2006., str. 582.2. Vladislav Skarić, Izabrana djela, III, Sarajevo 1985., str. 197.3. Ante Ujević, Imotska krajina, Imotski 1991., str. 114.4. Franjo Rački, Prilozi za geografsko statistički opis bosanskog pašaluka, Starine, XIV., Zagreb 1882. str. 175.(stranica prijevoda 2 – kod autora)5. Milan Vasić, Martolosi u jugoslavenskim ze-mljama pod turskom vladavinom, Sarajevo 1967., str. 167.6. Karlo Jurišić, Turska vladavina i kulturne pri-like u Zabiokovlju 1493 – 1717. god. s osobitim obzirom na postanak Hasanaginice, Kačić, XII., Split, 1980., str. 163.7. Slavko Kovačić, Iz povijesti Makarske bisku-pije, Split 1999., str. 75.8. Hivzija Hasandedić, Muslimanska baština Bošnjaka, Mostar 1999., str. 37.9. Basbakanlik Osmanli Arhivi, Istanbul, MD, 746.

Milan Glibota

Vrgorac, tvrđava, pogled s juga, Beč, ratni arhiv, G. Juster, 1708. g.

27

Vrgorac

Mihovil Pavlinović (Podgora, 1831.- Podgora, 1887.), sveća-nik, političar, književnik i za-

pisivač narodnih pjesama zabilježio je u Kupresu pjesmu „Perujica Mrkonjić i aga od Vrgorca˝, koju je zajedno s osta-lim zabilježenim narodnim pjesmama u velikom zborniku od 1765 narodnih pjesama predao 1876. Matici hrvatskoj. Pjesma je prvi put objavljena u zbirci narodnih pjesama ˝Hrvatske narodne pjesme˝ 1940.(1), pod naslovom ˝Mladi Perujica i aga od Vrhgorca˝, a drugi put u zbirci ˝Hrvatske narodne pjesme˝, 2008.(2), kada su u dva debela sveska objavljene pjesme koje je zabilježio Mi-hovil Pavlinović, a ovaj put pod njezi-nim pravim naslovom „Perujica Mrko-njić i aga od Vrhgorca˝. Pavlinović je pjesmu zapisao 1874., o čemu nalazimo svjedočanstvo u “Putnim uspomena-ma˝ fra Petra Krstitelja Bačića, koji ga je sačekao u Seonici, nakon Pavlinoviće-va povratka s Kupreškog i Livanjskog polja i odatle ga pratio do Ljubuškog odakle je Bačić otputovao u Vrgorac, a Pavlinović begu Kapetanoviću u Viti-nu(3).

Pjesma je zapisana u Kupresu o čemu svjedoči Pavlinovićeva bilješka na kraju pjesme (4): ˝Ovu pjesmu sam slušao na Kupresu. No pošto je nije guslač dobro znao, nisam je htio pisati. Nego došao u Livno starac o. Lozić, stade mi kazivati za tu liepu pjesmu, koju je on, ima već dvadeset i više godina, na Kupresu čuo

N a r o d n a p j e s m a „PERUJICA MRKONJIĆ I AGA OD VRHGORCA˝

i zapisao; i dade mi svoj rukopis kad ga prigledah, sjetih se da je ovo Lozić počinjao nešto na svoju; pa stoga i ne smjedoh ni metnuti ove pjesme u red či-sto narodnih pjesamah, nego je mećem uz gornje dvije preč. Marića, pošto sam nastojao da u njoj istriebim po moguć-nosti što je Lozić po svoj prilici zavio i nasašulio po svom ćeifu.˝

Iako je zapisana u Kupresu, to ne zna-či da je pjesma tamo i nastala. Narodne pjesme bile bi ispjevane tamo gdje se je

Hajdučki harambaša (crtež iz 17. stoljeća)

28

događaj i zbio, a mnogo toga u pjesmi to potvrđuje, kao npr. spominjanje vi-nove loze, koja ne uspijeva u Kupresu, govori nam da je pjesma ispjevana juž-nije, tamo gdje vinova loza raste. I lič-nosti o kojima pjesma pjeva stvarne su povijesne osobe, koje su živjele u Vrgor-cu i okolici. Pjesma je pjevanjem iz usta narodnog pjevača prenesena do Kupre-sa, gdje ju je Pavlinović zabilježio.

U pjesmi je opisan mejdan – viteš-ki dvoboj između jednog kršćanina i jednog muslimana. Kršćanin je Petar Mrkonjić, a musliman jedan od nei-menovanih vrgorskih aga. Mejdan ili dvoboj bila je borba između naoruža-nih osoba, koja se održavala radi razr-ješavanja nekog spora ili zbog pitanja časti. Dvoboj je vođen po strogo odre-đenim pravilima.(5) Dvoboji, odnosno mejdani, obično između kršćanskih i turskih junaka održavali su se i u našim krajevima. Kronike nam bilježe da je Ivan Vlatković (Ivo Senjanin) oko 1590. negdje oko ušća Neretve imao dvoboj s Ramom Kovačevićem iz Gabele pri čemu je Rami odsjekao ruku. Iz osve-te je tada više od tri stotine muslima-na napalo franjevački samostan Osinj i uništile ga.(6) Isti Ivan Vlatković čiji su pretci bili prije turske okupacije gos-podari Vrgorca imao je 1596. dvoboj s vrgorskim agom Ahmedom Cukarino-vićem. Jedna kronika ovako opisuje taj događaj: ˝Na 1596. Ove se je godine u jesen sikao mejdan u Makarskoj Vojvo-da Ivan Vlatković iz Senja s Amet-agom Cukarinovićem, ter Ivan Senjanin odsi-če Cukarinoviću livu ruku za šakom, i ondi mu udilj pade na zemlju, i odnese je Vlatković u Senj.˝ Fra Pavao Šiloba-dović je u svojoj kronici (8) zabilježio da su se u Kozici u jednom danu odigrala

tri dvoboja:˝1664., miseca listopada na 20. Biše tri mejdana pod Kozicom. Matij Bilosaljić i Turčin iz Ljubuškoga i rani Turčina vrlo po ruci – i Grgur Perić iz Živogožća imenom Deranja, a Turčin od Mostara harambaša Harapović, ali Turčin rani našega po livoj ruci ter vrlo – i Ivan Medvidović imenom Galijot, a Turčin od Mostara harambaša od ban-duri, ali naš izbi Turčinu mač iz ruke, pak se pobiše pod ruke, pritišće Turčina i zakla bi ga zubim, a pritekoše diveri tako ji i rastaviše, nego zajitio jedan put jagodice i ono odgriza, neka se zna da je bijo na mejdanu.˝

U narodnoj pjesmi ˝Perujica Mrko-njić i aga od Vrhgorca˝ aga od Vrgor-ca je pismom pozvao na dvoboj starog Mrkonjića, oca Perujice – Petra Mrko-njića na dvoboj, a starog Mrkonjića u dvoboju zamjenjuje sin Petar. Da je Pe-tar i Perujica Mrkonjić istovjetna oso-ba svjedoči nam i sama pjesma jer se u njoj Perujicu u samoj pjesmi uglavnom naziva Petar. Dvoboj je po agu završio sa smrtnom posljedicom jer ga je Petar pobjedio u dvoboju i odsjekao mu gla-vu. Evo kako o samom dvoboju pjeva narodni pjevač:

MLADI PERUJICA I AGA OD VRHGORCA

Sve povrzi, sam Bože pomozi!Pomoz’ Bože i Blažena Gospe!Braćo moja i družino draga,Što velimo, da se veselimo,Ne bi li nas i Bog veselioI od svakog zla nas zaklonio:Teška duga i nevirna druga! Knigu piše aga od VrhgorcaA na ruke starom Mrkonjiću,

29

Vrgorac

U knjizi ga ‘vako pozdravljaše:˝Čuješ li me, stari Mrkonjiću!Pošalji mi ogojna dorata,Ol´ izađi na Zečevo ravnoI povedi sina Perujicu!Ja ću izać´ na mome GolubuI povesti kćercu BegzijaduNa arapki, vranoj bedeviji,Da kušamo sriću na mejdanu!Ako moju ti uloviš glavu,Džabe tebi lipa BegzijadaZa tvog sina mladog Perujicu!Na poklon ti Golub i kobila,Na poklon ti čador i oružje!Ako tvoju ja ugrabim glavu, Uzet ću ti plemića dorataI poturčit momče Perujicu,Poklonit mu moju Begzijadu. Ako ne smiš na mejdan izaći,Šaljem tebi prelo i vretenoPa mi predi gaće i košulju,Nek svak znade, da si strašivica!˝ Kad je starac knjigu otvorio,Knjigu štije, suzam´ ju oblije.Viš´ njeg stoji mlađan Perujica,Momče mlado, sedamnaest godina,Podviv ruke, starog baba dvori.Kad ugleda sine PerujicaStara babu suzam´ polivena,Tada babi dite progovara:˝Otklen knjiga, hrđa je ubila!Zar je dotlen `ona žalovita,Da ti roniš suze niz obraze?˝ Babo Peri tiho progovara:˝Ovo ´e knjiga starog dušmanina, Dušmanina age od Vrhgorca.Piše meni, da mu šaljem doru,Ol da idem na mejdan junačkiI povedem tebe i dorata,Da kušamo sriću na mejdanu.Pa sad ne znam, moj sine jedini,Šta ću činit od života moga?Snaga me je davno ostavila,

Ruke trepte, a noge mi drkću.˝ Sve to Petar i gleda i sluša,Ter on babi priče besiditi:˝Dado dragi, moje ogrijanje!Volim mlađan usijati glavu,Nego agi darovat dorataZa nevolju, ko za dragu volju.Već te molim i zaklinjem, dade,Pusti mene na mejdan Turčinu,Pa što meni Bog i srića dade!˝ ˝Perujica, sve moje uzdanje!Ti si, dite, puno plahovito,Sedam braće rodila ti majka,Svih sedam ih aga pogubioNa neviri, pijuć s njima vino;Mene starca u crno zavio,Tvoju majku u grob opremio,Neka kuka sedam sokolovaSve iz groba do sudnjega danka!Pak će tebe, sine pogubitiI rastavit s tvojom rusom glavom,Opet meni rane povriditiI od tuge rastavit životom.˝ Kad to čuo mladi Perujica,Mrak mu bije iz crnih očiju,Škripa stoji bijelih mu zubi,Opet moli stara babu svoga:˝Dako dragi, obadva ti svita!Opremi me na mejdan junački,Da okajem svoju braću dragu!˝ Kad se starom na ino ne može,On oprema sina i dorina.Momče svlači svagdanje odilo:Svrh prsluka pancirli-košulju,Ispod toga skrletli-čakšire:Više mu je pod kolinom zlata,Nego skrlet-čoje nad kolinom.Vrh pancira zelenu dolamu,Na kojoj je trideset putacaS live strane rebra izlivena,Sve izlita od srme žežene,Poštrapana zlatnim peruticam´.A što mu je puce pod grlašcem,

30

Ono mu je od suhoga zlata,Sve izvito, čudno salivato:Ono mu se na svrtak odvija:U njem stoji kupa od biljuraČim junaci rujno piju vino.Utego se svionim pojasomOd bedara do vitnih rebara.Na se meće toke i ilike.Pod vratom je pločam´ sapinjao,Na kim´ svitle dva modra kamena,Iz njih biju dva mavi plamena.Pak navlači čizme izvezene,Izvezene žicam´ suha zlata.A na glavu kalpak naturioI na kalpak srmali-čelenku.S druge strane krilo pozlaćeno,A vrh čela perlu posrebrenu,Što se ona na čekrk odvija,Ter mu kaže, koji vitar puše. Zatim sleti kuli niz bojeve,Slugu zove, da mu doru sprema,Izapire rakili-safunom,Nek se svitli i preliva doro,Nek Turčinu jače srce pucaZa plemićem, vilenim doratom!˝Na njeg meći četiri kolana,Vrhu sedla mrku medvidinu,Nek se pandže po zemljici vukuI mog doru po kopitim´ tuku!Pod vratom mu sapni oglavinu,Koja ziva, reko bih ko živa,Ust´ma klapće, ko da voće mlašće,Oč´ma viri, ko da june ziri.Na prsa mu meći misečinu,A na čelo zvizdu prihodnicu!Peri, češljaj i saplići grivu,Ko divojci, kada prsten prima!Kite zlatne niz grivu uplići,A lasicu po strimenu vrata,Koja ziri ko da živa živi.Svrh Medvida puli-risovinuPritegni je svilenom tkaninom.A na sape sapni vivericu,

Nek se lila ko da mi je živa!Zauzdaj ga rešmalijom uzdom,Koja mu se na jabuku baciNoge konju vadi iz putilaPa ti vodaj ispod dvora doru,Dok opašem sablju krivošiju,Alalim se s mojim starim dadom.˝ Kada sluga izvede dorata,Hola konje u ´holoj opravi,Višći, hrže, iz nozdrva zvižđe,Ušim´ striže, a đem zubma grize,Privaljuje krvavim očima.Zvirla dorat i tamo i amo,Kopa desnom, kopa livom nogom,Kao da se boju dositio. Ode Petar kuli uz mostove.On ne iđe dadi u odaju,Već on iđe u svoju kamaru,Da se moli Bogu stvoritelju,Ne bi li mu sriću podilio.Pak on usta na noge lagahne,Priko sebe nabacuje ćordu,Paka ode Babi u odaju.Kako dojde babi u odaju,Ljubi ocu skute i kolina,Ljubi ocu obadvije ruke:˝Blagoslovi mene i dorata!˝ Starac se je rukam´ podupr´o,Ter se diže na noge staračke,Grli sina i desnom i livom,I ljubi ga u čelo junačko:˝S Bogom pošo, moj očinji vide!Uzmi, sine, noža zelenoga,Turni njega ti u čizmu, sine,I evo ti čavlena batina,Obisi je dori o jabuku,Ako tebi do potribe bude,Čim ćeš svladat agu silovita!Ako skršiš koplje na mejdanu,Il prilomiš vitku sablju moju,Vrn´ se, sine, sa desna na livoI obleti agu od Vrhgorca,I povadi noža zelenoga,

31

Vrgorac

Udri agu pod livu pauzuGdi sapinje pancirli-košulju,I gdi njemu melem ne tribuje.Kada budeš na Zečevu kletuI dojezdiš agi pod čadora,Aga će te svakako varati,Nidit će te i vinom i jilom,Ne pij vina, ne sjahuj s dorina,Neg ti agu na mejdan pozovi,Pak što tebi Bog i srića dade!˝ Ode momak do spravna dorata,Prikrsti se i dva i tri puta,˝Jezus! Reče, na dorata klečeI prihvati koplje u desnicu.Bisan mu se dorat pomamio,Za koplje se pod nebo izvio,Do dva koplja miri po ledini,Pak otišće od bijelih dvora. Kad je bio na Zečevu ravnu,On šišika i gladi dorata.Na daleko aga ga smotrio.Kada banu junak do čadora,Aga sidi, tere pije vino,A služi ga kćerca Begzijada.Njemu Petar božju pomoć viče,A aga mu Boga nahvalio:˝Bre aferim, soko od sokola!Sjaši, momče, da pjemo vino!˝Petar agi ljuto odgovara:˝Nisam došo s tobom piti vino,Već sam došo s tobom mejdan dilit,Ša što komu Bog i srića dade!˝ Kad je aga riči razabrao,Skoči aga, prihvati oružjeI zajaši svog dobra Goluba,A koplje mu je kćerca dodavala.Viknu aga, ko da jelen ciknu:˝Biž´, đaure, kuja te štenila,Da te striljam kopljem ubojitim!˝Njemu Pere ljuće odgovara:˝Tvoje zvanje, tvoje i bižanjeU duljinu pet stotin´ aršina!˝ Pobiže mu Turčin na Golubu,

Za njim Petar leti na doratu,Koplje žitko za njim otisnuo.Stade zveka koplja ubojite,Pade Golub na prva kolina,Jer je Golub boju privikao:Pade koplje prid njega u travu.Dohvati ga aga od Vrhgorca,Prikrši ga na dvoje, na troje,Pak mahnito Peri govorio:˝Biž´, đaure, da ti zajam vratim!˝Otisnu se momak na doratu,Za njim Turčin ljuto koplje hita.Pere se je malo zakrenuo,Hvata koplje u desnicu ruku,Prilomi ga na dvoje, na troje.Zatim su se sabljam´ zagrlili:Vatra kreše i tamo i amo,Jer se oklop prisići ne dade.Tad odleti Petar na doratuS desne strane na livu mu stranu.Časimice mač je istegnuoI udara agu pod pauzu,

Turčin sa zarobljenim kršćanskim parom čije je dijete nataknuo na koplje. Grafika Niklasa Storea iz 1529.

32

Gdi sapinje pancirli-košulju.Pade aga u travu na glavu!Brže sjaši Pere sa dorata,Ter odriza agi rusu glavu,Pak je meće konju u zobnicu,I uhvati agina Goluba,I uhvati vranu bedeviju,Pa priveže đogu uz kobilu,Curu uze za desnicu ruku,Pa je baci sebi na dorata;Triput ju je opasao pasom,A četvrti od sablje kajsom.Divojka ga rukam´ zagrlila,Vojna grli, a za babom plače.Otiskoše priko polja ravna,Kano zvizda priko neba sjajna.

Dojezdiše dvoru Mrkonjića;Prid sina je starac išetao,Bogu hvali, sinku ruke pruža,A sin njemu dodaje nivistu,Vadi glavu age od Vrhgorca,Poklanja je daki za jabuku.Davno bilo, sad se spominjalo!A mi, braćo, zdravo i veselo!Rodila nam bilica pšenica,Janjile se biljarice ovce,Rikale nam krave i vilovi,Hrzali nam konji i kobile,Pčele nam se tri puta rojile,Rodilo nam lozovina-vino!

Mih. Pavlinović,I.,br.49. Iz Kupresa u Bosni

Glavne ličnosti ove pjesme Petar Mrkonjić i aga od Vrgorca povijesne su ličnosti. Petar je kao hajdučki haramba-ša djelovao sredinom XVII. stoljeća u Kandijskom ratu koji se na našim pro-storima intenzivno vodio, a trajao je od 1645. d 1669. godine.Prvo svjedočan-stvo o Petru Mrkonjiću dao nam je fra Andrija Kačić Miošić koji o njemu pjeva u pjesmi (9) ˝Pisma od vitezova drža-ve imotske.˝ Uspoređuje ga s Milošom Kobilićem i spominje da ratuje u Bosni i dovodi roblje na makarsku skelu. Spo-minje se u jednom izvještaju koji je iz Trpnja 18. ožujka 1647. dubrovačkom senatu uputio Medo Pucić. Tu spominje da je Petar Mrkonjić s Nikolom Runo-vićem, Lukom Ožegovićem, koji je ka-snije poginuo na klancu Privorcu kod Zavojana, te ostalim harambašama i 250 hajduka napao mletački brod koji je opskrbljivao Turke (10). Petar Mrkonjić bio je iz Slivna, o čemu svjedoči upis (11) u matičnu knjigu župe Sumartin na otoku Braču, a prvi upis u ovu knjigu

Turski aga

33

Vrgorac

glasi:˝Na 1665 setembra na 29. Ja fra Petar Kumbat karstih Katu kćer Petra Markonjića iz Vardola i njegove prave žene Barbare. Bi kuma Lucija Ribarević u svetom Martinu s Vrh Brača˝. Vrdol je bila župa koja je bila sastavljana od sela Slivna, Krstatica, Župe i Rašćana, a ple-me Mrkonjić živjelo je u Slivnu u Kan-dijskom ratu i sada. Fra Petar Kumbat je 1645. početkom Kandijskog rata od-veo nekoliko obitelji iz zaleđa Biokova i tu osnovao naselje poznato danas kao Sumartin. Kasnije su im se pridružile i druge obitelji među kojima i obitelj hajdučkog harambaše Petra Mrkonjića. Selo Vrdol je na početku Kandijskog rata bilo oslobođeno od turske vlasti i bilo slobodno tri godine o čemu svjedo-či jedan turski dokument kojim turske vlasti potvrđuju da su od Mihe, kneza Vrdola primile za neplaćeni porez za dvije godine, a za jednu godinu im je porez oprošten iz samilosti što su opet postali podložnici Turskog carstva (12). U to vrijeme između 1645. i 1648. odi-grao se dvoboj između Petra Mrkonjića i neimenovanog age iz Vrgorca, a naj-vjerojatnije u Kozici, koja se nalazila na granici oslobođenog područja i područ-ja pod vlasti Turaka. Petar Mrkonjić je, kada je Vrdol ponovno vraćen pod tursku vlast, morao s obitelji napustiti Slivno i izbjeći u Sumartin odakle od-

lazi u ratničke pohode. Ratna kronika fra Pavla Šilobadovića ˝Libertin˝, koja opisuje ratna zbivanja za Kandijskog i Morejskog rata na našem području od 22. siječnja 1662. do 14. lipnja 1690. ne spominje ni jedan ratni podvig pro-slavljenog hajdučkog harambaše Petra Mrkonjića. Budući da znamo da je 1665. živ i da nije star jer mu se te godine ro-dila kći Kata, možemo samo zaključiti da je u nekom ratnom pothvatu teško ranjen i nije bio više sposoban za rat.

Petar Mrkonjić proslavljeni je junak narodnih epskih pjesama o kojem je za-bilježeno preko 80 narodnih pjesama, čitava jedna epopeja. Najstarije pjesme o njemu nalazimo u Erlangenskom rukopisu gdje o Petru pjeva 6 pjesa-ma (14). Kasnije su o njemu zapisivali pjesme Vuk, Jukić, Pavlinović, Grčić, Kutleša, Blažinčić, Vrčević, Zorić, Mir-ković i mnogi drugi (15). Koliko su pje-sme o Petru Mrkonjiću bile raširene i popularne, svjedoči nam i činjenica da je Karađorđev sin, kasniji srpski kralj Petar I. Karađorđević kada je 1875. su-djelovao u ustanku protiv turske vlasti u Bosni da bi prikrio umješanost Srbije u ovaj ustanak uzeo konspirativno ime i prezime Petar Mrkonjić (16).

Nije nam poznato ime age od Vr-gorca kojeg je Petar Mrkonjić porazio na mejdanu odrubivši mu glavu. U Vr-

Matične knjige Sumartina - 8. ožujka 1604., Petar Mrkonjić je kum sinu Marka Baše - Grguru

34

gorcu su za turske uprave živjele mu-slimanske obitelji: Arzalići, Atlagići, Begzadići, Cukarinovići, Ćerimagići, Dizdarevići, Efendići, Ilruljevići, Muji-lovići, Papučići, Reisovići i Šabići. Atla-gići, Cukarinovići, Dizdarevići i Šabići bile su ugledne i bogate obitelji. U Mo-star su iz Vrgorca odselile muslimanske obitelji: Ćatići, Ćerimagići, Tolići, Šabi-ći i Vrgore, ostali su odselili u Vitinu, Ljubuški, Trebinje i druga mjesta (17). Spominju se Muminovići, a u popisu zanatlija u Mostaru iz 1755. spominje se Abdul Mumin, sin baše Vrgore,(18). Fra Andrija Kačić Miošić u svom ̋ Razgovo-ru ugodnom…˝ kaže da su se poturčile, tj. primile islam obitelji: Cukarinović, Duratbegović, Nadžaković, Nožinović, Sulagić, Tabaković, Tatarinović i Zlojić.

U dva nedatirana dokumenta upu-ćena u Carigrad oko 1640. spominju se posadnici tvrđave Vrgorac. Mehmed, kapetan, Mehmed, dizdar, Salih, hatib, Ibrahim, imam, Hasan, prvi azap, Zul-fikar-aga, prvi azap, Mehmed, drugi azap, Alija, martolos, Ismail, ćehaja i Hasan, alemdar. Mehmed-aga, sin Ha-san-age bio je dizdar tvrđave Vrgorac 1630., a spominje se na toj dužnosti 1640. a i kasnije (19). To je vjerojatno bio i u vrijeme od 1645. do 1648. kada se zbio događaj opjevan u pjesmi pa u njemu imamo gledati osobu koji je aga i obnaša čast dizdara te da je izazvao Petra Mrkonjića na dvoboj, koji je kao hajdučki harambaša bio najzaslužniji da se je njegovo rodno mjesto u kojem je živio tri godine na početku Kandij-skog rata otrgnulo ispod vlasti Hasan-age, a to je bio i uzrok dvoboja.

Bilješke: 1. Hrvatske narodne pjesme, IX, Zagreb, 1940., str.83-91.2. Mihovil Pavlinović, Hrvatske narodne pje-sme, II, Split, 2008., str. 688-697.3. Petar Krstitelj Bačić, AFSS, Fasc.LXXXIV, sv. 17.4. Mihovil Pavlinović, Hrvatske narodne pje-sme, II, str. 697.5. Leksikon srpskog srednjeg veka, Beograd 1999., str. 139.6. Karlo Jurišić, Katolička crkva na biokovsko-neretvanskom području u doba turske vladavi-ne, Zagreb 1972., str. 232.7. Juraj Božitković, Kritički ispit popisa bosan-skih vikara i provincijala, Beograd 1935., str. 56-58.8. Josip Ante Soldo, Makarski ljetopisi 17. i 18. stoljeća, Split 1993., str. 29.9. Fra Andrija Kačić Miošić, Razgovor ugodni naroda slovinskog, Zagreb, 1964., str. 30. i 546-547.10. Salko Nazečić, Iz naše narodne epike, Saraje-vo 1959., str. 34-35, 56-57.11. AS Sumartin, Matična knjiga krštenih 1665.-1785.,l.512. AS MA, T. IV. 61.13. Josip Ante Soldo, Makarski ljetopisi 17. i 18. stoljeća, str. 19-64.14. Gerhardt Gesseman, Erlangenski rukopis, Beograd, 1925.15. Branislav Krstić, Indeks motiva narodnih pe-sama, Beograd 1984., str. 526-527.16. Jusuf Mulić, Velika Srbija, Muslimani i Bo-sna, Sarajevo 2006., str. 350.17. Hivzija Hasandedić, Genealoška istraživa-nja, Mostar, 2009., str. 182.18. Ahmed S. Aličić, Popis terzija, ćurćija i ćebed-žija u Mostaru iz 1755. godine, POF,XVIII-XIX, Sarajevo 1973., str. 327.19. Hivzija Hasandedić, Islamski spomenici u Vrgorcu i okolini, Islamska misao, 57, Sarajevo 1983. str. 49.

.

35

Vrgorac

Pisma koja ovdje objavljujemo uputili su makarskim biskupima Stjepanu i Fabijanu Blaškoviću

razne osobe iz Vrgorca i okolice u dru-goj polovini osamnaestoga stoljeća.

Makarski biskup Stjepan Blaško-vić rođen je na otoku Šolti, a umro je u Makrskoj 1776. Za makarskog biskupa imenovan je 1731., a na biskupsku duž-nost stupio je 1732. Poslao je u Vatikan 13 izvještaja o stanju Makarske biskupi-je, a u njima se govori i o Vrgorskoj kra-jini. Na biskupskoj stolici naslijedio ga je njegov sinovac Fabijan Blašković, koji se rodio na Šolti 1729., a umro u Makar-skoj 1819. Nakon smrti svog strica Stje-pana je izabran za kapitularnog vikara biskupije, a 15. prosinca 1777. papa ga je imenovao makarskim biskupom. U tri izvještaja o stanju svoje biskupije, koje je poslao u Vatikan govori se o Vrgorcu i okolici (1). Ova dva biskupa Blaškovi-ća vodili su Makarsku biskupiju kroz dugo razdoblje od 88 godina.

U pismima koje smo pronašli u Ar-hivu Makarske biskupije govori se o

agrarnim odnosima te o raznim duhov-nim i drugim potrebama nekih župa Vr-gorske krajine, a ovdje ih objavljujemo sedam.

1. Prisvitli gospodine i gospodaru!Blizu je Uskrs a ne smidući onda

slati jaspre za namiriti Vami dvi rate od Uskrsa to jest jednu za dospiti prvu avitancu za pasano godište, a drugu za početi došasto ovo godište i tako sad Vam šaljem sve jaspre za obi jer o Uskr-su ne smin od zli ljudi jer mnogi znadu da onda šaljem jaspre pa se i boim da ko ne dočeka. Zato primićete sve u ce-kini i u taliri i prostite mi jer nije sve u zlatu, da sam moga doista bi sve u zlatu a neka novo pismo govori pola zlata, a pola talira a unapridak vazda ću raditi učiniti na Vašu volju.

NEKOLIKO PISAMA IZ VRGORCA I OKOLICE MAKARSKIM BISKUPIMA

Stjepan Blašković, makarski biskup (1731.-1776.)

36

Molim Vas učinite mi za obi rate na-pose arvaski receude i pošljite po istom koi Vam prida jaspre.

Kokorići 2.III. 1769. Anton Pervan(2)

2. (NAS,M. 96.109.r)U Makarskoj na 6. giugnia 1771.Prisvitli Gospodine i Gospodaru moj

Evo s ovom mojom umiljenom prikazu-jem se Vašemu Prisvitlom Gospostvu i Vašoj pravdi u koju se ufam.

Budući Prisvitli Gospodine lani na 1770 potopila voda bila sve naše misto to jest Kokoriće i uzela mi voda kuće i vrtle zaradi koga uzroka bijo sam usi-lovan iskrčiti vrta u Rasovcu i okolo vartla štogod njive za moć Prisvitli Gos-podine izradit štogod za pomoći se: ali bi mi zabranjeno raditi o istoj krčevini od kapetana Antona Pervana koji govo-ri da je zemlja njegova: a najpotla veli čija mu drago nedam ti je sijat ni o njoj raditi. Sad Vi Prisvitli Gospodine vidite jel ovo pravo, a zemlja je moja od stari-ne i prvo sam je sija kako mogu podnit dušom svojom, i pripravan sam zaklet se na čemu Vam drago za potvrdit pra-vu istinu: a ove vire koje prikazujem s istom svidoče da je moja zemlja.

Suviše Prisvitli Gospodine imao sam jednu drugu zemlju za Rasovcem ova-ko se zove misto ovo di je ova zemlja: tako po isti način da mi i ovu uzme na kojoj mogu sijat 5 varićaka žita slobod-no; a on posla je selo da je ograde za gaj općeni svega sela; a još Gospodine Pri-svitli toliko puta iste zemlje sija, žeja, i pomaga se, a sada oće da mi ovo uzme isti kapetan Pervan. Sad daklen prisvitli Gospodine molim Vašu pravdu, i kako ko osobitoga gospodara isti zemalja da mi date ugovor na iste zemlje za da se mogu i ja siroma pomoći. Vaš sluga i kmet Ivan Pervan iz Kokorića

3. (NAS. N. 96. 85.r)Prisvitli Gospodine i Gospodaru moj!Prisvitli Gospodine ja lani dado Iva-

nu Ravliću zemlju jednu u Kozici, koja je od sopre vašega Gospostva: prida i vinograd na svojoj zemlji. A litos dođe dekret od Vašega Gospostva Mnogo Prisvitloga da se Vaše zemlje ne imaju prodavati, darivati ni zalagati i ko bi ovo učinio da upada u Vaš Kaž, zarad koje stvari doša sam k Vašem Gospo-stvu Prisvitlomu moleći i proseći Vašu milost da pustite da budem odrišen od moga paroka za ovi put, prosim i mo-lim Vaše prisvitlo Gospostvo.

U Makarskoj na 12. marča 1772.Umiljena dužna i nedostojna ovca iz

Vašeg stada Jure Juinović ne umeći pi-sati činim križ +

Ja don Frane Pranić pisa buduć mo-ljen od zgor rečenoga Rečeni vinograd bi stiman od Martina Šćulića, Ivana An-tunovića za jednu kravu i tele.

4. (NAS.M.123)Prisvitli i Pripoštovani!Avizavam Vaše Prisvitlo Gospostvo

da mnogo sam moljen da Vam pišem polak dispense za moći se mrsiti u svaki dan zašto su mnogi stegnuti ve-likom potribom zašto o drugomu ne živi izvan o mesu i divjim travam i to se malo more naći zašto je pritisnuo snig i mraz jer je njima velika potriba, neka barem primu blagoslov da nesagriše i s tizim gospodina Boga ne uvride. Druga mista već… ostajem di mogu i ljubeći umiljenim načinom Vaše Svete ruke, vestu i Prsten pstirski proseći blagoslov.

Vrgorac, 24. XI. 1782. fra Ivan Franić

5. (NAS,M.11.)Prisvitli i PripoštovaniPo velikoj pomlji i nastojanju ovoga

37

Vrgorac

Gos. Ive Borkeza kapa i municionera od ove Fortizze, s Bogoljubnim pukom Le-mozinom providismo zvono za Forticu koje se nalazi u Makarskoj utičemo se da ljubezno Vaše Gospostvo Prisvitlo dostojalo blagosloviti tute u Makarskoj ono prija imenovano zvono za da moći se bude stavit na ono misto, za da bi ljubeznive kršćane s njime probudili na molitve i devozione i služenja. S. Mise da bi naš gospodin Bog oslobodio od grada i drugi koja mu se mogu dogo-diti. Jur je u Fortici kapela S. Ante od Padue, a biće tute sva asistenza od jed-noga. Dobro imadu istom s Devotom, toliko željni čekamo to zvono.

Druga mista već klanjajući se Vaše-mu Gospostvu i ljubeći Vašu Svetu odi-ću i prsten pastirski, proseći ponizno meni i meni pridanom puku Pastirski blagoslov.

Vrgorac, 3. otobre, 1785. župnik fra Ivan Franić

6. (NAS.M.66)Prisvitli Gospodine i Gospodaru Pričasni!Puno mi je drago da ste se lipo zdra-

vo povratili, posli velikog truda, koga ste učinili, s vašim naslidnicima. Moj Prisvitli Gospodine primit će te ovo pu-lastara što Vam šaljem na broj 27. Za ovi put prida što da Bog po istim kipim po-šaljite mi Svete stine od oltara za Koko-riće. A bićevam plaćeno od mene istoga.

I pozdravite gospodina don Petra.Na Ravči na 8. agosta 1792.Ponizni i dužni slugaDon Blaž Leko Vaš.

7. (NAS.M.97)Illmo, e. Rend. Sig. Sig. Pat. Ecmo.Za veći komad od puka želi Sve-

tu ovlast za reći S. Misu na S. Petra na

istom mistu gdi se govorila i dosada, buduć crkva sasvim malena dok Bog da i to je.

Drugo ovdese opazi i žalosni psova-ka da niko Boga nezna. Užam se uteći (žaliti) svitovnoj vlasti, i zato znam bit će name od iste tužbe. Ja drugo ne go-vori. Ako se dostoi Vaše Gospostvo Pri-svitlo dati mi blagoslove za oni dan s. Petra. Ja vazda ponizni i argjavi pastir ljubeći s Prsten.

Vrgorac, 12. giugna, 1796.F. Mijo Dragičević, župnik

U prvom pismu koje je biskupu upu-tio kapetan Anton Pervan iz Kokorića govori se o slanju novca za desetinu od prihoda s biskupskih zemalja, koje je Makarska biskupija posjedovala u Vrgorskoj krajini, a došli su u posjed Makarske biskupije dukalama mletač-ke vlade od 16. III. 1733. i 26. V. 1747.(9) Antun Pervan je zakupnik desetine s biskupijskih zemalja u Vrgorskoj kra-jini. Značajno nam je da Anton Pervan u ovom pismu svoj jezik zove ˝arvaski˝. U jednom pismu koje je makarskom bi-skupu 7. VII. 1786. uputio župnik Du-sine don Ivan Miličević piše (10):˝…A budući me pozva na S. Ivana u svoju kuću na ručak i počeli se razgovara-ti od nauka i slova arvaczki. Govoreći da su u Kačića libru slova arvaczka, a jasan mu reka da nisu, i tume je po-gardio i besidam nepristoinim…˝ Don Jakov Piunović župnik Rašćana(11) 22. IX. 1769. piše biskupu:˝… Ako ćete se dostojati odpisati odpišite arvaski da mogu razumiti…˝, a sva ova pisma su nam važno svjedočanstvo da je hrvatski narod i njegovi dušebrižnici franjevci i popovi glagoljaši jako dobro znali kako se zove jezik kojim govore, a ne kako su im samozvanci u drugoj polovini XVIII.

38

stoljeća, te u prvoj polovici XIX. Stolje-ća nametnuli naziv slovinski, te ilirski, samo da nije hrvatski, što se obilato ko-ristili u političku i protuhrvatsku kom-binatoriku. Narod je dobro znao kako se zove njegov jezik poput Divkovića, Babića, Barakovića, Marulića, Grabov-ca, Kačića, Šitovića, Nalješkovića, Ve-tranovića, Zlatovića, Zoranića i mnogih drugih starijih hrvatskih književnika koji nazvaše svoj jezik hrvatskim, kako ga je i narod zvao (12).

U drugom pismu koje piše Ivan Per-van govori se o uznemiravanju spo-menutog pri obradi biskupske zemlje od strane zakupnika desetine Antuna Pervana, a o kolonatskim odnosima govori nam i treće pismo. Ostala pisma govore o raznim potrebama župnika i župljana kao što je otpust od posta za vrijeme velike zime 1782., blagoslov zvona za crkvicu sv. Ante u vrgorskoj tvrđavi, o slanju pilića biskupu nakon obavljene vizitacije 1792. dopuštanju da

se na blagdan sv. Petra misa održi izvan crkve jer je malena, o blagoslovljenom kamenu za oltar crkve u Kokorićima i drugo.

BILJEŠKE:1. Bazilije Pandžić, Izvještaji Makarske biskupije u tajnom vatikanskom arhivu, Nova et vetera, XXX, sv. 1, Sarajevo 1980., str. 169.2. NAS,M,14.,230.3. NAS,M.96,l. 109 r.4. NAS,M. 96,l. 85 r.5. NAS,M. 123.6. NAS,M. 11.7. NAS,M. 66.8. NAS,M. 97.9. Benedikta Zelić Bućan, Prilog građi za pozna-vanje društvenih i privrednih odnosa u srednjoj Dalmaciji u XVIII. i XIX. Stolječu, Split, 1960., str. 39.10. NAS,M. 11.11. NAS,M. 74.,Benedikta Zelić Bućan, Nekoli-ko izvornih svjedočanstava o hrvatskom nazivu hrvatskog jezika, Kolo, 4, Zagreb, 1970., str. 480.12. Vatroslav Murvar, Hrvatska i Hrvati, Chica-go 1953., str. 203-215.

Milan Glibota

Pismo Antuna Pervana makarskog biskupa Stjepana Blaškovića (25. I. 1768.)

39

Vrgorac

U turskom katastarskom popisu. tzv. defteru, koji je nastao u raz-doblju vladavine sultana Sulej-

mana I. od 1520. i 1566., a služio je da se utvrdi iznos poreza spomenuto je da se u selima Vrgorac i Rastok uzgajao du-han te da je u selu Vrgora proizvedeno 13. kejla (mjerna jedinica) duhana, a u selu Rastok proizvedeno 20 kejla duha-na. Na duhan proizveden u selu Vrgo-rac plaćen je porez u iznosu od 48 akči, a na duhan proizveden u selu Rastok porez u iznosu od 80 akči.

Riječ je o službenom državnom do-kumentu kojem je svrha bila naplata poreza pa nas zbunjuje činjenica da se u to vrijeme u Vrgorcu, Imotskom i drugdje uzgaja duhan, ako su ga prvi vidjeli Kolumbovi mornari 1492. kod

američkih Indijanaca pri svom otkriću Amerike.

Ako znamo da ga je u Europi prvi posijao francuski veleposlanik u Por-tugalu Jean Nicot de Villemain (1558.-1561.) trebalo je bar jedno stoljeće da se uzgoj duhana raširi po Europi. A u zagorskoj Dalmaciji prema ovom do-kumentu koji je vjerodostojan duhan se uzgaja 40 godina ranije nego je njegovo sjeme uneseno u Europu. Ova činjenica mijenja neke spoznaje iz povijesti poljo-privrede. Slično je i s kukuruzom čije je sjeme uneseno također iz Amerike. Me-đutim, na reljefima šibenske katedrale izrađenim kojih stotinjak godina ranije nalazimo klip kukuruza, a u Kotoru se u srednjem vijeku spominje prezime Kukuruz.

Nekoliko vijesti o uzgoju duhana u Vrgorskoj krajini

40

Istraživači su utvrdili da su naro-di u Aziji upotrebljavali duhan davno prije otkrića Amerike i smatraju Aziju pradomovinom duhana. Lottar Becker tvrdi da se duhan pušio u staroj Perziji prije tisuću godina, a Pullas je u antič-kim grobnicama u Aziji pronašao lule. To nam sve govori da je duhan u Vrgor-sku i Imotsku krajinu donesen s istoka turskom okupacijom ovih krajeva.

Duhan se uzgajao na ovim prosto-rima stalno uz povremene zabrane od strane vlasti da se zaštiti duhanski mo-nopol. Mletačke vlasti 1727. uvode u Vrgorskoj i Imotskoj krajini službu koja je sprječavala šverc duhanom.

Za vrijeme prve austrijske uprave (1797.-1806.) u Dalmaciji je 1798. za-branjeno uzgajanje duhana. Francuski namjesnik u Dalmaciji Dandolo je u Dalmaciji uveo slobodan uzgoj duhana za što je od Napoleona dobio posebnu dozvolu.

Kada se Dalmacija 1814. vratila u su-stav Austrije stupile su na snagu odred-be, koje su branile slobodan uzgoj du-hana. Zabrana sađenja duhana bila je na snazi do 1884. kada je Ministarstvo financija dozvolilo sadnju duhana u ka-tastarskim općinama: Poljica, Vrgorac, Slivno, Runovići, Podbablje, Vinjani, Imotski, Glavina, Postranje, Ričice, Lo-kvičići i Poljica kod Imotskog te u dije-lovima općina Ston, Dubrovnik i Cav-tat. Uzgoj duhana preporodio je neka krajeve Dalmacije.

Iz Gospodarskog lista (1887., br.1., str. 12.) prenosimo vijest: ˝Doznajemo ove godine po selima političkih opći-na Imocke i Vrgorske gdje je dopušte-no gojenje duhana, pokušaji su izašli posve povoljni. Znatno su napredovali gojitelji toli u gojenju strukova na po-lju, koli u ređenju lišća pokle je obrano i njihovu nastojanju i dobroj volji ima se pripisati, ako je ove godine duhan

41

Vrgorac

izašao ponješto gori kakvoćom i dobro-tom, od onoga što je odgojen u susjed-noj Hercegovini. Najstojna skrb gojite-lja, dobar uspjeh njihova truda i pomnja pri predavanju u prijamno skladište ci-jele pobrane količine, sve su ohrabrive okolovštine, koje daju nadati se, da će se gojidba uvriježiti u Dalmaciji.

Svakako se najmanjom očekati može da će se do godine pokušaji protegnu-ti još na šire, na veliku polakšici gos-podarskom stanju poljodjelne ruke na hercegovačkoj granici.

Ove godine na 11 mjesta politične općine Imocke i na 4 politične općine Vrgorske razdano je svega 601 dozvola za 1,512.140 strukova duhana.

Berba je izniela kila 36.547 duhana, za koje je plaćeno f. 18.121.05 u ime ot-kupne cijene.

Utješno je istaknuti da je prijamno povjerenstvo samo kil. 7705 ocienili kao izmet i nevaljalo. Ostalo je ocijenjeno po raznim razredima cjenika a to kano najvrsnije kil. 15 I. razreda kil. 1789. II. a razreda, kil 4130, III. a razreda kil 11.147, a IV. a razreda kil 11.741.˝

U istim novinama (1887, br.5.,str.77.) objavljena je vijest:˝Ove će godine sa-đenje duhana putem pokušaja u po-litičkim općinama Imocke i Vrhgorca zauzeti prostraniji opseg, pokle je pro-tegnut dopust sađenja na 16 mjesta prve, a 15 mjesta druge općine, proša-stih godina nije se okoristilo uvođenom blagodati.

Stoga što su dodana okolišu gojenja ova nova mjesta, za koja se nema ni-kakve podatke kušnje za neko vrieme je odgođena stavna uvedba gnjojidbe duhana u Dalmaciji na račun državnih tvornica.

Ipak se je ufati, da se ova uvedba neće dugo čekati, i dade se povoljno slutiti otole, što za godinu 1887., broj strukova koji će se goditi već je usta-novljen u tri milijuna, od kojih jedan za pplitičnu općinu Vrhgorsku, a dva za Imocku.

Ovim je utvrđen onim općinskim okolišima za ovu godinu osrednjom do-hodak između 36 i 40 tisuća fiorina, koji će ako gojitelji marljivo budu nastojali, pomoći da se poboljša gospodarstveno stanje onih 4 okoliša.

Kako se čisto vidi, financijske oblasti i zemaljske i središnje kane promaknuti dobrobit seoskog pučanstva, navlastito gorskoga, gdje su gospodarstveno slabe tanke zbog nestatka izdašnih gojitaba.˝

Samo 20 godina kasnije u Vrgorskoj krajini zasađeno je 7 puta više struka duhana i to 7,021.160 bio je broj sadnica 1965., zasijana površina bila je 140 hek-tara i 42 ara, predano je 273,644 kg du-hana za otkup za koji je isplaćen iznos 496.562 kruna.(Gospodarstvo, br.11-12, Zadar 1907.,str.265.)

O sadnji duhana u Vrgorskoj krajini 1886. i 1890. govore nam i ovi članci iz zadarskih novina ˝Narodni list˝:

˝Vrgorac, 22. travnja.(Klevete puljižkog ˝Dalmate˝- Gra-

dja magaza za duhan – Obćinski troš-kovi i prirezi – Dopisniku). – Pošto u ovoj skroz hrvatskoj krajini, niko ne prima puljižkoga ˝Dalmate˝, osim jedi-noga bieloga gavrana Franića, te i taj ga krije kao zmija noge, slučajno nahodeći se ovih dana u drugomu kotaru sazna-dosmo za sadržaj dopisa iz Vrgorca u spomenutom puljižkom glasilu. Ona-kih buncavih i skroz izmišljenih laži i potvora, kakvih se čita u prvomu dopi-su ˝Dalmate˝ od 5 ožujka t. g. broj 19,

42

i u zadnjemu od 16 t. m. broj 30 pod naslovo ˝La rovina di un disirello˝, nije moguće izmisliti već od previjanih lo-pova. To je uprav gad, al opet tko lično poznaje dopisnika Franića, neće se za-čuditi. Što dopisnik kaže, da su upra-vitelji obćine Vrgorske sebe okoristili obćinskim dobrom, ili ti mušalukom, to će sudbena iztraga dokazati.Svakomu je pak poznato da tkogod ogradi što-god obćinskog, nema mira od obćine, koja ori i ništi dotične ograde, i neda da se obćinsko otimlje. To svjedoče razne ruševine. – Dopisnik još kaže da su se upravitelji obćine Vrgorske okoristi-li zemljištem kupljenim i prodatim za gradju spreme duhana; da je od vlade primljeno fiorina 7000 a da za zemljište nije dato ni f. 1500. Pustih laži! C. k. za-kupstvo duhana u Beču nije dalo obćini za zemljište nego fiorina 4.000. Obćina je pak ovo zemljište kupila od sliedećih vlasnika za sliedeće svote: od baštenika Ante Markotić za fiorina 685, od bašte-nika Jakova Markotića za fiorina 685, od baštenika Ikice Franića 1.030, od ba-štenika Marka Polića 800, od Markoti-ća Nikole 870, Frane Franića 600, Ante Franića 280, Ante Raosa 280. Skupa f. 5250. Za takse na ovo zemljište kuplje-no obćina platila je poreznom uredu u Vrgorcu fiorina 227:50. Potrošeno je za ovjerovljenje spisa, biljegovine, br-zojavke, pristojbe i ostalo fiorina98:60, daklen ukupno f. 5376:10. Ako su upra-vitelji obćine okretno i bez otezanja ko-liko zemljište pribavili i njim udovoljili c.k. zakupstvu duhana u Beču, koje je obćini dalo f. 4.000, to je opet zasluga revnosti upraviteljstva. I još dopisnik drzovito pita, kud je otišao novac od vlade za zemljište primljen. Ko da ne-znade, da je vieće zaključilo da za na-

bavu zemljište sam Vrgorac dade tri diela novca, a četvrti odlomci Dusina, Orah, Ravča i Stilja. I ovi su taj novac dali, a kašnje kad je c.k. zakupstvo du-hana u Beču doznačilo obćini f. 4.000. ti su unešeni u razbroj ove obćine od godine 1888. U III.ćem članku prihoda stavka 5. ubilježeno je u korist odlomka Vrgorca fiorina 3314:91, Dusine 210.00, Oraha 210.11, Ravče 190,78, Stilja 7420. Skupa 4.000. Ovaj račun godine 1888. odobren je i priznat od vieća, a prijepis istoga nahodi se kod zemaljskog odbo-ra u Zadru. – Što lažni dopisnik kaže da je upraviteljstvo po sebi i za svoju korist zakupniku gradje magaza gos-podinu Tahri dalo vodu, i tim upropa-stila pučanstvo Vrgorca, - i to je kao i ostalo kriva potvora. Obćinsko vieće u svojoj sjednici godine 1888. zaključilo je po volji i želji svega pučanstva, a na-osob Vrgorca da se dojde u susret vla-di, a da gradja magaza bude izvedena u Vrgorcu. U tu svrhu da se dade voda za ovu gradju i iz obćinskoga prostora kamen za gradju. Vidjevši pametniji Vr-gorčani korist, koju će njima dati gradja magaza objeručice prihvatiše predlog da se dade voda i kamen. Pošto pak u Vrgorcu imade više obćinskih saran-ča, zakupniku je bio opremljen jedan. Pri svrhi radje, vode mu je pomanjka-lo. Da neostane mjesto bez vode, i da zakupnik netiče u one vode odredjene za mjesto, po privoli pučanstva bi od-lučeno da svaka obitelj počme nositi po 5 ektolitara, dok se izmjene, i nebili uz to i kiša pala. Ni pola obitelji nije se iz-mjenilo, da je donilo po 5 ektolitara, jer je pala kiša i voda upala u saranč. Laž je dakle, da je mjesto ostalo bez vode, jer ne samo da će ovo potvrditi ugledni-ji mješćani, nego i svi činovnici, koji su

43

Vrgorac

ovdi boravili. Što kaže dopisnik da su obćinski prirezi od 300% i tu je u laži, jer Vrgorski odlomak u godini 1889, nije imao nego 110%, a odlomak Kozi-ca 16%. Dopisnik kaže da pod starom upravom njegovog otca i strica nije bilo prireza 50%, ali i tu laže, jer iz spisa se vidi, da od godine 1865. do 1880. suraz-mjerno vazda je bilo prireza s godine na godinu preko 200%. A još onda nije bilo učiona, nije bilo lugara, nije bilo bolnič-kih trošaka. Istina je, da se danas nešto više troši nego nazad 10 i 12 godina, ali su taka vremena. Sada kod ureda obćin-skog ima trojstruko više posla nego je bilo nazad 10 i 15 godina, a to nije samo kod obćine Vrgrac, nego kod svih obći-na u Dalmaciji. Zato treba bolje plaćati tajnika, treba više pisara, treba višega prostora za ured, a to sve nosi viši tro-šak. A što je najglavnije, bolnički troš-kovi su porasli. Za samu sestru Juliju dopisnika ˝Dalmate˝, Franića, koja je u prošlomu ožujku preminula u bolni-ci Splitskoj, obćina je platila više stoti-na fiorina. Eto odmah višeg prireza na izravni porez! Preporučujemo se s toga dopisniku ˝Dalmate˝, da bolje pazi na svoje, jer ako još od njegove rodbine bude tko bio kao što je bila Julija, eto nam prireza do 700%. Pa kud onada?˝

(Narodni list 30.IV.1890,str.2)

˝Vrgorac, 28 siečnja.(O saditbi duhana u našem kotaru –

Zemlje za pokušanje – Do 60.000 godiš-njih fiorina izgubljenih – Molbe – Kuće – Izjalovljene nade – Propadosmo!) – Go-dine 1883, slavna c. k. financijska oblast u Splitu bila je dala nalog financijalno-mu povjereniku u Metkoviću gospodi-nu Afriću da osobno podje u Vrhgorac te izvidi po svim selim kotara Vrhgor-

skoga koja bi mjesta bila najprikladnija za sadnju duhana. Godine 1884. očeki-vale su se odredbe gdje da se počme po-kušanje saditbe, kad nenadano vidismo po novinam da je ovom kotaru jedino mjesto opredieljeno Poljica. To nemalo iznenadi svakoga tko poznaje zemlje i položaj Poljica i tko poznaje zemlje i položaje ostalih mjesta ove obćine. Nu svak stiska pluća i govori među sobom za Boga tko to odluči, ad se u Poljicim čini pokušanje, tu nisu najprikladnije zemlje ako i jesu dobre, a ima ih veo-ma boljih, kao na primjer u Vrgorcu, Kokorićim, Ravči, Dragljanoj, Vlaci, Za-vojanim, Podprivorcu, Mihacu, Stiljim, Prapatnici, Orahu, Podprologu i Vini. U ovim mjestim mnogo su bolje ze-mlje i prikladnije nego one u Poljicim. Mi ne govorimo da nevaljaju i one od Poljica, gdje se je jur učinilo pokušanje za dvie godine, a duhan je bio pleme-nit, pa starešine mjera u Imotskomu bili su zadovoljni s istim. No mi se čudimo zašto, starešine kad su uvidili da je du-

44

han Poljički izvrstan, nisu dali gorepo-menutim mjestim, gdje su zemlje kako rekosmo, bar plemenite. Doznalo se da je goripomenuti gospodin Afrić sam po sebi predložio starešinam kao jedino mjesto goripomenuta Poljica, nepitajuć obaviesti od našeg častnog načelnika ili koga od upravitelja. A znade se pak da nije potanko ni razgledao i proučio sva-ku na licu mjesta. I tako je ovaj nesretni kotar izgubio najmanje godišnjih 60.000 fiorina. To nas boli i žulja. Naše obćin-sko upraviteljstvo godine 1884. slalo je molbe financijalnoj vlasti u Splitu i pokrajinskomu financijalnom ravna-teljstvu u Zadru, da podupru saditbu duhana u gorepomenutim mjestim od Vrgorca do Vine. Godine 1885. zemalj-ski odbor dalmatinski živo je podupao kod dotičnih vlasti molbe naše obćine; pa donapokon naš cienjeni ˝Narodni List˝ javljao je da će se našemu kotaru dozvoljeti saditba duhana na račun dr-žave. Ove viesti doznalo je cielo pučan-stvo našeg kotara, pa je opet pogotovu obće uhvanje imalo kad je vidilo da u Vrgorac dolazi financijalni nadzornik Rošini, poslan od financijalne oblasti u Splitu, koji u našem obćinskom uredu, u prisustvu svih glavara gorispomenu-tih sela i obćinskog upraviteljstva, po-pisa mjesta i brojeve strukova duhana,

koji se imadu posaditi. Isti nadzornik izrazi se pred prisutnim da, koliko on cieni, saditba će duhana u opisanim mjestim sliediti godine 1886. Obćin-stvo radostno ostade na tim viestim, i listom, počam od Vrgorca pa do Vine, ostavi svoje najboje zemlje za duhan i ob istim poče raditi mjeseca listopada 1885. Naravno da ih nije ni posijalo pa mu sada ostalo bez ploda za godinu 1866. Jeli ili nije ovo ogromna šteta si-romašnom pučanstvu? Već je onako bio na zadnjoj skrajnosti, a sad po gotovu. Pučanstvo je pak imalo stalnu nadu o saditbi, kad je nazad malo vremena doznalo, da je došla naredba činovni-cim ovomjestnog poreznog ureda da se pronadje stan gdje bi se moglo smjestiti veći broj financijalnih stražara i potri-bite spreme. A i kuća hvala Bogu ima na obir. Ona udovice Markotuše ima prostranih 6 soba, na 2 poda, sa strane od iste kuhinja i pod njom jedna velika magaza, a pod kućom dvie velike ko-nobe. Ova je kuća prozračna, na liepu položaju i unutri sasvim gotova. Osim ove kuće, Ivan Martinac ima dvie svoje liepe; cienimo da bi ih i on dao uz prilič-nu godišnju najmovinu. Suviše ako bi se ovdje spremao duhan, isti Martinac imade treću plemenitu kuću na 3 poda koja je izvana sva dogotovljena i pokri-vena, samo što još unutri niesu stavljeni podi. Martinac bi pode dogotovio kroz jedan mjesec dana. Tako isto nahodi se prazna dobra kuća crkovna na 2 poda, kojoj nemanjka nego mala poprava od prozora. Daklen mi imamo u obilju razpoloživih kuća u Vrhgorcu. Najveća nada o saditbi duhana bila je u pučan-stvu kad je naša obćina primila od rav-nateljstva financijalnog potrebite tiska-nice za popis duhana i da dade objave

45

Vrgorac

na dotične glavare ustanovljujuć dneve da redom dolaze za popis zemalja. Sad od časa na čas puče glas kao grom iz vedra neba da dozvola saditbe duhana za našu obćinu još spava u Beču. Ova viest ožalosti do suza mnogo nas obći-nara, premda se još nadamo da se neće obistiniti. Ako se obistini ovaj će narod pasti u crnu nevolju!˝

(Narodni list 6.II.1886.str.3)

O gradnji duhanske stanice u Vr-gorcu piše Stanko Piplović (Građa, 16, str.401-402.)

˝Godine 1883. Financijska oblast u Splitu naložila je financijskom povje-reniku u Metkoviću Afriću da osobno pođe u Vrgorac i izvidi po svim selima toga kotara da izvidi koja zemlja bi bila najpogodnija za sadnju duhana. Odre-đena su Poljica. To je iznenadilo stanov-nike jer se smatralo da u tu svrhu ima i boljih zemalja u Vrgorcu, Kokorićima, Ravči, Dragljanima, Vlaci, Zavojanima, Podprivorcu, Mijacima, Stiljima, Pra-patnici, Orahu, Podprologu i Vinima. Tako je 1884. u Poljicima uvedena i po-kusna sadnja. Duhan je bio dobar i u ot-kupnoj stanici u Imotskom su bili zado-voljni. Iste godine vrgoračko Općinsko upraviteljstvo slalo je financijskoj vlasti u Splitu i Pokrajinskom ravnateljstvu u Zadru molbe da podupru sadnju du-hana i u drugim mjestima. I Zemaljski odbor Dalmacije živo se 1885. zauzeo kod vlasti. U Vrgorac je iz Splita poslan financijski nadzornik Rošini. On je u općinskom uredu u prisustvu glavara svih sela i općinskog upravitelja popi-sao mjesta i brojeve strukova duhana koji se imaju posaditi te obećao da će se to početi ostvarivati iduće godine. Se-ljaci su se obradovali, ostavili svoje naj-

bolje zemlje za sadnju duhana i počeli na tome raditi u listopadu 1885. Osim toga, trebalo je pronaći stan gdje bi se mogao smjestiti veći broj financijskih stražara. U tu svrhu je bilo dosta pri-kladnih kuća. Ali pitanje dozvole sad-nje duhana u općini Vrgorac zapinjalo je u Beču.

Ipak, stvari su krenule. Pripremilo se za gradnju skladišta duhana u Vrgorcu. U tu svrhu općina je otkupila zemljište od privatnika i za njega platila 5576 fo-rinti. U toj svoti sam je Vrgorac sudje-lovao s tri četvrtine, a ostalo su osigu-rali odlomci Orah, Ravča i Stilja. Kada je zastupstvo duhana u Beču doznačilo općini Vrgorca 4000 forinta, uneseni su u stavku prihoda. Općinsko vijeće je na sjednici 1888. godine odlučilo da se skladište izgradi u Vrgorcu te da se u tu svrhu dade voda i s općinskog zemlji-šta kamen. Zatim je napravljen nacrt za zgradu. Radove je 1889. godine izvodio zakupnik Thara i oni su dobro napredo-vali. Sadnja je također uspješno tekla, pa je u to vrijeme 1889. u krajini posa-đeno tri milijuna struka.˝

Milan Glibota

46

Valentin Lago bio je austrijski službenik sa-vjetnik pri Namjesniš-tvu u Zadru, a o njemu nismo uspjeli doznati bliže podatke. U Vene-ciji je od 1869. do 1871. u tri dijela objavio op-sežnu knjigu ˝Memo-rie sulla Dalmazia˝ na ukupno 1550 stranica. Iz ove knjige prenosimo odlomak u Vrgorcu u kojem je opisao naselje Vrgorac i okolinu, turski minaret,˝ribolov˝ na divlje patke i prijevoj Turiju.

(PRIREDIO MILAN GLIBOTA)

Vrgorac, mjestašce udaljeno 32 milje od Zagvozda, smjestilo se iza vrha planine i između udo-

lina što se protežu u smjeru N-E i S-W.Glavno mjesto općine i suda i isto-

imenog vojnog okruga Makarske, po-dijelili su Vrgorac s Imotskim, što se dogodilo početkom XVI. stoljeća kada pada u turske ruke i tako ostaje sve do Požarevačkog mira. Stara utvrda iznad varošice danas je samo ruševina s koje puca pogled na obadvije udoline. Od

VRGORAC u knjizi ˝Uspomene iz Dalmacije˝ Valentina Laga

ove postaje izložene tramontani, dio te-ritorija pripada Otomanskom carstvu i nerijetko su tu sukobljavaju i sučeljava-ju ta dva pogranična teritorija.

Naselje Vrgorac ima 7000 stanovnika od kojih cca 1190 u naselju, a preostali u 8 sela koje imaju 3 javne škole i 6 ka-toličkih svećenika. Stanovništvo živi od zemljoradnje i stočarstva. Zemljoradnja ovisi o prirodnim uvjetima tla koje ne obiluje zalihama vode. Ima ondje jedna rječica što izvire u podnožju brda, s juž-ne strane, na kojoj se smjestio Vrgorac. Rječica poplavljuje polje zvano Bunina kroz koje vijuga tvoreći Jezero i pripada neretvanskom slivu; jezero povreme-no presušuje jer voda nestaje u krškim ponorima. Nastavljajući putovanje vr-goračkom poštansko cestom, na udalje-nosti 4 milje od mjestašca, dolazi se na tursku granicu koja dužinom od 4 milje dotiče lijevu cestovnu ivicu (graničnik), dok desno, cesta kao da podupire uzvi-sinu iza koje je zaklonjeno Jezero. Od Vrgorca do Novih Sela nema nikakvih naselja ni kuća; pred ulazak u Nova Sela cesta postaje ravna na dijelu koji zbog toga nosi naziv Veliki Upravac, nakon čega zaokreće prema jugu. Silazeći niz posljednje obronke Biokova, stiže se u vodom bogatu dolinu Neretve.

Na VaNDaLizaM, tj. tursKi MiNaret i riBoLoV PatKe

Slijedeći put od Neretve prema za-padu po planinskoj cesti što gleda i približava se turskom teritoriju, na njoj nema mjesta pogodnih za odmor osim onoga u mjestašcu Vrgorac udaljenom oko 20 milja. Ipak, putovanje je, zbog dobrog stanja ceste i različitih krajobra-za što se uz nju prostiru, među manje dosadnima od svih koje putnik treba podnositi na svom putovanju po pla-

47

Vrgorac

ninskoj Dalmaciji. Ipak, čim smo prešli Neretvu kod Kule Norinske što se uzdi-že na mjestu gdje se rječica Norin ulije-va u Neretvu, pogled plijeni prostrana poplavna dolina Vid koja slovi za naj-bogatije ribolovno područje, što je da-kako uvijek popraćeno pretjeranim i iz-mišljenim pričama. Zatim se dolazi na most Orepak između pustih samotnih planina; prostor se potom širi prema nizini Jezera koja je zimi preplavljena vodom, a ljeti poprima žućkastu boju. U jesen je pogodna za sjetvu žitarica i turskog prosa koji se ovdje tradicional-no siju. Napredujući dalje, pojavljuju se sve prostranije obradive udoline boga-te raznim poljoprivrednim kulturama koje su osobito ugodne oku i zbog svo-jim geoloških osobitosti. Dolina Rastok koji izgleda kao austrijska dekoracija a koji je ostao unutar otomanskog posje-da, presijeca dužinu rijeke Trebižat i ši-rinu Mlade. U Parilu pogdjegdje je po-sijana riža i goleme stabljike duhana; na sjeveru, ondje gdje se bura izdiže nam mjestašcem Ljubuškim, u njegovoj je neposrednoj blizini harem Vitina. I tako pogled luta s jedne na drugu vedutu i usmjerava se na zvonik u Rastoku i po-neku vizuru bijelih ljubuških građevi-na; najprije se stiže na groblje, a potom u samo naselje Vrgorac.

Vrgorac, iako nije zadnji koje je Tur-cima otela Venecija (1690.), sačuvao je više nego ijedno drugo dalmatinsko mjesto mnogobrojne dokaze njihove dominacije; propustivši razoriti utvrdu što se nadvisila nad naseljem, kasnije je poslužila kao rezidencija mletačkom kapetanu koji se u nju dragovoljno na-stanio izazivajući podijeljenu radozna-lost s onom za minaret što se uzdizao u centru naselja.

tursKi MiNaretMinaret je neka vrsta okrugloga zvo-

nika visine četrdeset stopa s ulazom i zavojitim stubama koje vode do vrha otkuda, povremeno, tijekom dana, gru-bi glas Prorokova službenika obavje-šćuje da je vrijeme za molitvu. Tijesan kakav jest, upravo da bi se čovjek sred-nje građe jedva mogao okrenuti, a da o zidove ne zaprlja odjeću i ne udari se o neki istureni ugao – kao što se dogodilo i meni samome. Osim toga, minaret je nadvisivao cijelo susjedstvo kao i jed-nu manju građevinu koju su stanov-nici držali za tursku džamiju, a koja je sada pretvorena u katoličku crkvu. Na raznim krajevima naselja raštrkane su građevine s četvrtastim tornjićima koje su Turci zvali kule, na tri ili rjeđe četiri kata, svaka jednaka po obliku i dimen-zijama. U njima su stanovali vladari i otomanske obitelji , dok su sve ostale nastambe drukčijeg oblika služile kao stanovi raji (kršćanima). Kada se u mje-secu ožujku 1851. ponovno ukazala pri-lika da posjetim Vrgorac s ciljem nadzi-ranja dočeka dolje rečenih otomanskih podanika koji su izbjegli pred ratom u Hercegovini i tražili azil na austrijskom teritoriju, među kojima sam imao pri-liku vidjeti i aktualnog provincijskog dželata (Ali Rizvanbegović), te neutješ-nog oca i muža Kavaz-pašu; prolazeći u blizini minareta u pratnji dva mostar-ska senatora, braćom Omerović, pitao sam ih da li ovaj spomenik predstavlja neko posebno arhitektonsko dostignu-će u odnosu na druge postojeće minare-te u Otomanskom carstvu. Oni mi od-govoriše da su svi rađeni otprilike isto s tom razlikom da na gusto naseljenim područjima poprimaju širi oblik i da u nekima koji su moderniji u odnosu na stare, postoje stubišta, balustrade, ga-

48

lerije od pravog kamena, i ograda oko terase, kakav je upravo vrgorački mina-ret izgrađen od kamena, savršenih pro-porcija i strukture, od fino obrađenog kamena koji je povezivan sa svih stra-na; tako je ovo jedan od najzanimljivijih u svojoj vrsti kojemu se može diviti sa svake strane. Ujedno, to je razlog zbog kojega se jedan od njih (braće Omero-vić), prije dvadeset i više godina došao iz Mostara u Vrgorac da bi mogao gle-dati minaret.

(Minaret u Vrgorcu razoren je 1860.) zbog vjerske pobune stanovnika koji više nisu bili Turci i koji su mrzili islam, a potaknuti stavom lokalnih vlasti. Na mjestu minareta kasnije je podignut zvonik – Vidi: Kronološki znakovi 1860.)

Ulazeći u rečenu bivšu džamiju, sada župnu crkvu u Vrgorcu, vidio sam tamo jednu nadgrobnu ploču s natpi-som kojeg ovdje prevodim s latinskoga na talijanski, i koja nije promakla mojoj pažnji. Natpis glasi:

˝Ovdje leži Mihael Miletić, koji nakon što je posjekao 99 turskih glava, počiva u miru Božjemu. Godina 1737.˝

Jednog dana, šaleći se s mjesnim žu-pnikom s kojim sam ušao u crkvu kako bi je razgledao, rekao sam mu da je veli-ki grijeh što junak Miletić nije posjekao još jednu tursku glavu kako bi dostigao zadivljujući broj 100.

„I upravo stoga“, prekine me dobri svećenik, „mnogi moji župljani još ga nisu počeli obožavati kao sveca.“

˝riBoLoV˝ Na DiVLje PatKeU Vrgorcu se prakticirao potpuno

neobičan način lova na patke koje se, zimi, održavao po poljima, u Rastoku, na Jezeru.

Plele su s tako mreže od močvarne trave s užetom što je bilo dugačko 10-20

m na koje su se okomito pričvršćivale viseće zamke od konjske strune i to to-liko njih koliko ih se moglo pričvrstiti, udaljene jedna od druge stopu. Tako pripremljeno uže ili tako oboružano (kako znaju govoriti lokalni stanovni-ci), zove se ličina. Ličina se spusti do dna uvale na dva kraja pomoću utega, u jezero, močvaru i druge vode u koje dolaze patke. Stalno se provjerava kako ličina stoji iznad podvodnih uzvisina koje se ljeti zasijavaju, a u kojima je sa-čuvan ostatak sjemena kojega zoblju vodene ptice, te da transverzalno uže bude iznad dna ne više od jedne stope, a da se prazne zamke, (zatvorena uzi-ca koja tvori omču i ona manja od pola stope koja je uže), nikada se ne spuste na dno.

- Patke najprije zarone okomito, a za-tim po dnu vodoravno presijecaju pre-ma površini. U ovom drugom stadiju njihova zarona veliki se dio njih zapliće i zbog pritiska koje one same vrše, osta-ju uhvaćene i ugušene.

Ovakav način lova pataka u Vrgor-cu je organiziran i povremen, pa se iz godine u godinu utvrđuju ˝pošte˝ i, ukoliko vlasnik zemlje zahtijeva, plaća se najam koji i nije previše jeftin, a ne-kih godina postaje i jako skup. Plaćaju ga vlasnici više ličina i dostiže cijenu i do sto pataka po jednoj noći. Lovina se koristi zbog zadovoljavanja dnevnih potreba prehrane, ili se patke sole u ba-čvama, dime u kućama, te služi kao do-datak prehrani u proljeće i ljeto, a često i za prodaju.

sPoMeNiK Na turijiOd Vrgorca mediteranske cesta pro-

sljeđuje naprijed prema sjeverozapadu do naselja Zagvozd udaljenoga 10 milja ostavljajući na lijevo selo

Stilja te jedan odvojak koji preko Bi-

49

Vrgorac

okova vodi u Makarsku. To je odsječak alpske ceste koju sam spomenuo pret-hodno kada sam pisao o prekrasnim krajolicima ove ogromne planine. I pri-je nego se stigne u spomenuti Zagvozd, prolazi se i penje uz prijevoj Turija, a kada nakon njega započne spuštanje, ostavlja se na desno drugi odvojak ce-ste koji vijuga usponom preko valovitih padina i zaravanaka te konačno završa-va u naselju Imotski udaljenom od Vr-gorca 18 milja.

Već sam prije rekao da cesta Vrgorac – Imotski prolazi prijevojem Turija. Na ovim visinama gdje s planine padaju mramorni komadi stijena, s desne stra-ne onomu koji dolazi iz smjera Vrgorca, otkriva se okvir jedne spomen-ploče u čast nekom ljudskom podvigu, s koje je naprotiv, neka oskvrniteljska ruka razbila slova i ostalo je čitak neznatan smisao. Ili, bolje, taj smisao kojega je upisala osoba što je živjela u doba po-stavljanja ploče i nadzirala klesanje natpisa na njoj te je više puta naknadno vidjela tijekom svojih putovanja u svoj-stvu podserdara, prije nego je počinjen taj vandalski čin obijanja natpisa, po-tvrdila je sadržaj teksta kojega je dobro sačuvala u pamćenju.

˝Za vladavine Napoleona Velikog – pod zaštitom Eugenija podkralja Italije – za vrijeme vladavine generalnog providura Dalmacije Vicenza Dandola – i vojnog za-povjednika maršala Marmonta – pod teh-ničkim vodstvom generala Blacharda – in-ženjera Gherlicha i podinženjera Zavorea – i sa sudjelovanjem cijele kontinentalne i primorske Dalmacije – izgrađena je ova ce-sta od granice Hrvatske do granice Albanije u dužini od 250 kopnenih milja – tijekom godina 1806., 1807., 1808. i 1809. – ova cesta izgrađena je u slavu i zahvalno sjeća-nje na milost koju je udijelio vrhovni Car

– postavlja se ova ploča s nazivom – Napo-leonova cesta.˝

Poznato je da je tada Dalmacija bila dijelom kraljevstva Italije; i čini se nije nepoznato da je dandanas ova cesta otprije poznata kao mediteranske, za-držala međutim, među seljacima, or-ginalni naziv svog utemeljitelja. Kad je njegovo veličanstvo Franjo I . Austrijski 1818. trebao prijeći prijevoj Turija i vi-dio vandalizmom oštećenu ploču za što je saznao od jednog od svojih generala koju godinu prije posjeta, osudio je ovaj čin i nazvao ga barbarskim te odlučio ploču popraviti. Ali, budući da popra-vak bio previše velikodušna gesta obzi-rom na događaj na koji se tekst odno-sio, a i na subjekt koji ga je dao napra-viti (Napoleon) te da bi trebalo uklesati razloge i vrijeme popravka i onoga tko ju je dao popraviti što bi u potpunosti pokrilo i ono malo tragova starog nat-pisa, odustao je od toga, a kroz trideset godina ni imperator (Napoleon) više to nije bio; tako je natpis u svom najpreci-znijem konceptu ostao upamćen samo u sjećanju mnogih

Spomen ploča na Turiji

50

Poznati hrvatski estetičar, kritičar, teoretičar i povjesničar književ-nosti rodio se u Vrgorcu 3. kolo-

voza 1883. Roditelji su mu bili Frane Haler i Kata Bacelić koji su se vjenčali 22. listopada 1882. u Korčuli. Albert, koji je imao još dva imena, Lovre i Sti-pan, bio im je prvo dijete. Franjo Haler bio je državni službenik, a u Vrgorac je došao nedugo nakon vjenčanja i tu je

ALBERT HALER, hrvatski estetičar i povjesničar književnosti, rođen je u Vrgorcu

vršio službu ˝stražmeštra˝ c. k. oruž-nika (zapovijednik žandarmerije). Od 1888. tu službu vrši Jure Slapničar, što znači da je do te godine obitelj Haler odselila iz Vrgorca. U Vrgorcu se obite-lji Haler 20. studenoga 1886. rodila i kći Ana Mara Kata kojoj su kumovi bili Ana Kukulj, šivačica i Ivan Ujević, uči-telj, otac velikog pjesnika Tina Ujevića. On je vjerojatno malom Albertu davao i prve poduke iz pismenosti.

Haleri su po narodnosti Hrvati, a matično naselje im je selo Crnac kraj Slatine. Neki autori prezime Haler pišu sa dva l kao Haller, pa i u sluča-ju Alberta Halera. U prošlosti se osim Alberta susrećemo s nizom istaknutih osoba iz roda Haller kao: Franjo Haller Ksaverski (1716.-1755.), prirodoslovac i misionar, Franjo Haller (1796.-1895.), hrvatsko-slavonsko- dalmatinski ban (1843.-1845.), Josip Haller (1806.-1851.), zlatar; Antun Haller (1923.), slikar.

Albert Haler gimnaziju je završio u Dubrovniku 1905., a nakon toga u Beču je diplomirao 1909. studij klasične filo-logije. Doktorsku disertaciju s temom ˝Gundulićev Osman s estetskog gledi-šta˝ obranio je na Hrvatskom sveučili-štu u Zagrebu 1927. Radio je kao pro-fesor gimnazije u Dubrovniku (1909.-1911.), zatim u Splitu (1911.-1929.) te u Zagrebu (1929.-1931.) kada se ponovno vraća u Dubrovnik gdje 1939. kada je uspostavljena Banovina Hrvatska, po-stao ravnatelj gimnazije. U više navra-ta između dva svjetska rata pokušao je dobiti mjesto predavača na sveučilištu u Zagrebu, ali mu je zbog političkih ra-zloga to bilo onemogućeno. Tek je u vri-jeme Nezavisne Države Hrvatske 1943. postao profesor estetike na tadašnjem Mudroslovnom (Filozofskom) fakulte-

51

Vrgorac

tu u Zagrebu, gdje je bio profesor do 1945., a tada je u tragičnom hrvatskom zbijegu pogubljen 18. svibnja 1945. u Kamnici kraj Maribora. Tako su presje-čene njegove stvaralačke mogućnosti, a njegov životni opus ostao je nedovršen.

Albert Haler počeo je pisati vrlo rano, kao šesnaestogodišnjak 1899. surađuju-ći u listovima ˝Bršljan˝ i ˝Pobratim˝, a zatim u mnoštvu drugih gdje je obja-vio mnoštvo članaka. Objavio je knjige: Gundulićev ˝Osman˝ s estetskog gledi-šta˝ (1929.), Antun Kazali (1935.), Izbor iz tuđih književnosti (1941.), Doživljaj ljepote (1943.), Novija dubrovačka knji-ževnost (1944.).

Albert Haler bio je dosljedni za-stupnik estetike Benedeta Crocea. On u Hrvatskoj i na hrvatskom jeziku su-stavno na teorijskoj razini razvija Cro-ceovu estetiku i zatim je jednako tako sustavno primjenjuje kako na svjetsku, tako i na hrvatsku književnu povijest na njena istaknuta imena. Halerova je zasluga što je obogatio hrvatske kul-turne i estetičke horizonte razradama i aplikacijama domete Croceove filozofi-je, a radove s tom tematikom objavio je 1943. u knjizi ˝Doživljaj ljepote˝.

Iako je pisao suvremene kritike naj-više pažnje privukle su Halerove inter-pretacije tumačenja iz povijesti hrvat-ske književnosti. On se polemički odno-sio prema nizu istaknutih suvremenika upravo zbog svojih stavova, zbog nači-na tumačenja i shvaćanja književnosti. Polemizirao je s Antunom Barcem, Vla-dimirom Dvornikovićem, Vladimirom Nazorom, Miroslavom Krležom i mno-gim drugim. Haler je pisao o Gunduli-ću, Preradoviću, Kranjčeviću, Držiću, Shakespeareu, Goetheu i drugim knji-ževnicima.

Njegov rad ima nacional-nu suodred-nicu s izrazi-tim interesom za hrvatsku knj iževnost , a dodatno i poticajem za i s t r a ž i v a n j a o hrvatskoj estetici, njezi-noj povijesti. Njegov članak objavljen 1944. u ˝Spremnosti˝ pod na-slovom ˝Dijalog o ljepoti Nikole V. Gu-četića˝, s podnaslovom ˝Opis ljepote Cvite Zuzorić u prvoj hrvatskoj esteti-ci˝ bio je upozorenje na potrebu istra-živanja i mogućnosti stvaranja povijesti hrvatske estetike, što je 1986. i uradio Zlatko Posavec u svojoj knjizi ˝Estetika u Hrvata˝. Halerove zasluge za hrvat-sku estetiku i povijest hrvatske književ-nosti su velike, ali se poslije njegove smrti pisalo oprezno i cenzurirano s umjerenim priznanjem. Ni za monogra-fiju o njemu u komunističkom režimu se nije našao nakladnik, samo za to što je taj običan čovjek, ali ipak čovjek s bo-gatim i nedovršenim životnim djelom, dijelio sudbinu nakon sloma Nezavisne Države Hrvatske sa stotinama tisuća hrvatskih izbjeglica prema Dravogradu i Blajburgu, iako Blajburg nije bio samo vojna i općeljudska hrvatska tragedija, nego ujedno i tragedija jednog ne baš malog dijela hrvatske intelektualne eli-te, s dalekosežnim posljedicama čak i za one koji nisu bili živi sudionici hr-vatskog paklenskog danse macabrea na slovensko-austrijskoj granici 1945. go-dine. Priče nekih o njegovoj smrti kao

52

nesretnom slučaju nisu uvjerljive i nisu ničim argumentirane.

Njegov rad vrednovan je tek u slo-bodnoj Hrvatskoj državi znanstvenim skupom, koji je u organizaciji Hrvat-skih studija Sveučilišta u Zagrebu odr-žan u Zagrebu i Dubrovniku od 29. i 30. travnja 1999. Radove o Albertu Haleru, koji su predstavljeni na ovom znanstve-nom skupu, objavljeni su 2000. godine u zborniku pod naslovom ˝Albert Ha-ler – književni povjesničar, teoretičar i estetičar˝, a izdavač su bili Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu u svojoj ediciji ˝Hrvatski književni povjesniča-ri-znanstveni zbornici˝ kao peti svezak ove edicije.

Riječ prezime je složena riječ od prijedloga ‘prez’ i imenice ‘ime’ što bi značilo ˝preko imena ime-

nom˝(1). Prvo objašnjenje termina daje u 17. stoljeću Jakov Mikalja: ˝porodič-no ime, kojim se ko zove po svome ocu, djedu, pradjedu i kojim će se zvati nje-gov sin, unuk, praunuk i.t.d.˝ Današnja definicija prezimena je ˝stalno, neizmi-jenjeno i nasljedno porodično ime koje upućuje na pripadnost i (krvnu) vezu osobe s dotičnom porodicom˝ (Šimuno-vić 1997:311).

Prezime je najmlađa antroponimij-ska kategorija, druga determinacija ili determinacija po obitelji koja se vrši po neposrednim pretku, ocu ili majci

(2). Prije njihovog nastanka i ustaljiva-nja, drugu determinaciju obavljao je nadimak( 3), koji nastaje nakon prve determinacije, tj. osobnog imena. Po ra-zvitku imensko-prezimenskog sustava, nadimci postaju treća determinacija.

Putanec smatra da je put razvoja prezimena najvjerojatnije bio ovakav: osobno ime > deminutiv > ime po ocu > ime više obitelji (naselje) > prezime.

razvoj prezimenaPrije nego što su prezimena postala

nasljedna, stalna i nepromjenjiva, ona-kva kakve ih danas poznajemo, prošla su dug put u svom razvoju. Prezimena su plod društvenog razvitka, a znamo da su se društva u Europi i u svijetu ra-zvijala različitim tempom. U sjevernoj Italiji rađaju se prezimena, iako njihovo vrijeme nastanka onomastičari različi-to datiraju (4) pa ih A. V. Superanskaja smješta u 8. st., Keber u 9. st., a Nikonov u 11. stoljeće. Bez obzira na različitost

PreziMeNaPrezime kao termin i kao antroponimijska kategorija

IZVORI I LITERATURA:

NAS SM _ Matične knjige – parice – župa Vr-gorac 1888.

Tko je tko u NDH, Zagreb, 1997., str 149.Hrvatski biografski leksikon, 5, Gn-H, Za-

greb, 2002., 404-406.Albert Haler, Doživljaj ljepote, Zagreb, 1943.Zlatko Posavec, Estetika u Hrvata, Zagreb,

1986.Zlatko Posavec, O estetičaru Albertu Hale-

ru, Glasnik HDZ-a, 23, Zagreb 5. listopada 1990.str.36-38.

Albert Haler, zbornik radova, Zagreb, 2000.

53

Vrgorac

u pogledu određivanja vremena začet-ka prezimena, Italija je zasigurno prva europska zemlja iz koje se prezimena rasađuju u južnu Njemačku u 12. stolje-ću, u Sloveniju i Poljsku u 13. stoljeću, u Mađarsku i Češku u 14. stoljeću, u Dan-sku u 15. stojeću itd.

Vidljivo je kako postoje značajne razlike u vremenu nastanka i razvoja prezimena od zemlje do zemlje, pa mo-žemo reći da Hrvatska relativno rano dobiva svoja prezimena, tj. već u 12. st., dok npr. Srbija dobiva prezimena u 19 st., a Turska tek u 20. stoljeću. Neke ih zemlje, poput određenih azijskih zema-lja, nemaju ni do dana današnjega.

Ustaljivanje prezimena potakao je feudalni poredak. Prezime je bila u po-četku staleška kategorija koju su naj-prije dobivali plemići, potom gradsko

pučanstvo, a tek onda slobodnjaci, a zadnji ljudi bezemljaši, bez prava na glas, sa svojim jedinim pravom da rade i trpe. Kad je prezime prestalo biti samo staleška privilegija, postaje socioeko-nomska kategorija. Rastuće europsko stanovništvo je trebalo plaćati porez, a plemstvu je trebalo osigurati nasljed-nost u obavljanju povlaštenih poslova. Veliki podstrek razvoju prezimena dala je Rimokatolička crkva zaključcima Tridentskog koncila (1545.-1563.) po kojima su svećenici dužni voditi mati-ce krštenih, vjenčanih i umrlih, ponaj-više kako bi se spriječilo krivoženstvo te ˝kako bi crkva imala uvid u svoju pastvu, a država u svoje porezne obve-znike i vojnike˝(Šimunović 2009: 172). Obaveznost prezimena uređena zakon-skim aktima dogodila se u katoličkim

Božićni koncert 2010.

54

zemljama stoljeće nakon Tridentskog koncila (u Bavarskoj), dva stoljeća na-kon (u Češkoj, Slovačkoj, Sloveniji i Hr-vatskoj), a u nekatoličkim zemljama još i kasnije (u Rusiji 1888., u Finskoj 1920., na Kosovu 1945. itd.).

razvoj prezimena u hrvatskojU doprezimensko doba u Hrvata

vladala je ponajprije jednočlana imen-ska formula, u kojoj je osobno narodno ime, a pojavom kršćanstva kršćansko ime, bilo tim jednim članom formule. O tome nam svjedoče najstariji zapisi hrvatskih antroponima, među ostalim, kako smo već rekli, i u Supetarskom kartularu: Grubić, Vukoje, Vučina i dr. Takvih najstarijih imena već odavno nema u uporabi, ali je živ spomen na njih sačuvan u našim prezimenima. Već je u Kartularu jasno kako je jednočlana formula bila nedostatna, posebice kod splitskih Romana, pa se oni koriste fi-lijacijom iz koje će vremenom i nastati prezimena na –ić, -ovići, -ević. Uočeno je šest skupina pridjevaka (5) koji su se dodavali imenu radi pobliže identifika-cija:

a) staleški pridjevak: biskup Muku-la, župan Prvoš

b) topički pridjevak:Usemir de Su-bbenzani, Tolleni Camenianin

c) etnički i etnonimski pridjevak: Pe-trus Slavus, Georgius Delamata

e) uslužni pridjevak: Zlatarić, Loko-tar

f) patronimički pridjevak: Dragonja Hranotić, Levac Križanić

S vremenom ni ta višečlana imenska formula neće više biti pouzdan način identifikacije osoba u društvu koje se sve više administrativno usložnjavalo, gdje su ljudi postali mobilniji putujući

u udaljene krajeve i gdje im je imenska formula omogućavala prepoznavanje u uskom arealu. Plemstvo i svećenstvo je bilo još svjesnije potrebe čvrste i pouz-dane identifikacije radi povlastica koje im takvo stalno ime može osigurati i za-držati. I upravo preko te stalnosti i ne-promjenjivosti prezimena pratimo pre-tvorbu pridjevaka u prezimena jer bi ih tvorbeno i motivacijski bilo nemoguće razlučiti. Tako se zadarsko prezime Zlurad može pratiti već od 12. stoljeća, a pouzdan kriterij da se je neki pridje-vak zaista prometnuo u prezime je nje-gov kontinuitet kroz nekoliko generaci-ja, te nose li ista braća isti pridjevak.

Drugi važni događaj u hrvatskoj po-vijesti koji je utjecao na nastanak prezi-mena je zatvaranje Velikog vijeća u dal-matinskim gradovima 13. i 14. stoljeća, a to se odnosilo na uklanjanje pučana iz vijeća kako bi samo vlastelini bili u nje-mu, a prezime kao čvrst i nasljedan do-datak imenu bi osigurao vladanje ple-menske loze. Ne samo da prezime nosi biljeg stalnosti i prepoznatljivosti, ono zbog svoje opće prepoznatljivosti pre-uzima glavnu ulogu u imensko-prezi-menskoj sintagmi. Naravno, taj proces je tekao u početku samo kod privilegi-rane vlastele, a u puku, kao što smo već rekli, jednočlana formula se zadržala i do 17. stoljeća.

Treća, najmasovnija etapa u razvoju prezimena na hrvatskom tlu je Trident-ski sabor i njegove odluke koje će najvi-še dotada potaknuti razvoj prezimena. Budući da su svećenici morali popisi-vati svoj puk i voditi matice rođenih, vjenčanih i umrlih, ljudi su se morali odlučiti za onaj oblik pridjevka koji će im postati služben. I unutar same Hr-vatske dolazi do različitosti jer se od-

55

Vrgorac

luke Tridentskog sabora ne počinju primjenjivati istovremeno: najprije u primorskim krajevima (16. stoljeće), po-tom u Hrvatskom zagorju (17. stojeće), a zadnji matice dobivaju Slavonci. Ra-zličitost u primanju prezimena odvija se i na relaciji grad-selo: stanovnici sela su sporije prihvaćali prezimena: ˝Ona se tamo gotovo nisu ni upotrebljavala, jer je i ondje i dalje živjela neslužbena imenska formula, u kojoj nadimak, obi-teljski i individualni, obavlja funkciju prezimena.˝(Šimunović 1982: 289). Po-vlašteni slojevi su se čak i imenskom formulom željeli istaći, pa kad je veći-na pučanstva ipak dobila prezimena, oni su htjeli svoju ‘uzvišenost’ naglasiti dvostrukim prezimenom, neslaven-skim imenima ili pak različitim dočet-cima.(Frančić 2002: 14)

Konačnu sudbinu prezimena dobi-vaju zakonskom regulativom, kada na

snagu stupa Jozefinski patent 1780. go-dine, obavezujući svakog pojedinca na ime i prezime.(6)

Dana Vuković

1. Frančić ovdje citira Rogića (Frančić 2002: 18)2. Putanec 1976: 123. Frančić takve dodatke imenu u doprezimen-skom razdoblju naziva pridjevcima, a tek u prezi-menskom razdoblju nadimcima kako bi se izbje-gla terminološka homonimija.4. Vrijeme i način širenja prezimena u Europi na-vodim prema Frančić 2002: 145. Klasifikaciju je izvršio Petar Šimunović (1982: 284)6. A. Frančić upozorava kako Jozefinski patent ipak nije bio u potpunosti proveden jer su se i dalje stvarala nova prezimena, što je vidljivo iz povijesne građe, a to onda znači da je prezimen-ska neustaljenost bila prisutna i nakon druge polovice 18. stoljeća, kao i na činjenicu da svatko ima pravo i danas zakonski promijeniti prezime podnošenjem zahtjeva ovlaštenom općinskom organu. Ako su razlozi zahtjeva opravdani i ako novo prezime ne krši društvena pravila i obi-čaje sredine, promjena prezimena se odobrava.

HODOČAŠĆE U ZAGREB SUSURET S PAPAM BENEDIKTOM XVI.

Hrvatska je ove godine imala čast ugostiti najveći autoritet na svijetu, poglavara Katoličke

crkve papu Benedikta XVI.Papa Benedikt XVI. posjetio je Hr-

vatsku četvrtoga i petoga lipnja ove godine. Ovo je Papino 19. apostolsko putovanje, a prvi pohod Hrvatskoj. I župljani Župe Navještenja Blažene Djevice Marije iz Vrgorca bili su sudi-onici tog povijesnog događaja. Jednim autobusom, predvođeni župnikom fra Petrom Vrljičkom, uputili smo se pre-ma Zagrebu, puni sreće i ushićenja što ćemo susresti Svetoga Oca, papu Bene-

dikta XVI. Većina nas se već treći put susreće sa Svetim Ocem Papom. 1998. godine bili smo svjedoci posjeta pape Ivana Pavla II. Splitu, a 2003. godine istog smo Papu pozdravili u Dubrovni-ku. Kao da nam svaki susret sa Papom uvijek i iznova daje snagu, Božju milost i blagoslov da sve jači kročimo naprijed u život.

Na svom apostolskom pohodu Hr-vatskoj, pod geslom „ Zajedno u Kri-stu“, Papa se susreo s brojnim vjernici-ma iz Hrvatske i inozemstva, s mladim ljudima i katoličkim obiteljima.

Papin posjet izniman je povijesni

56

događaj za Hrvatsku. Pohod pape Be-nedikta XVI. četvrti je pohod Poglavara Katoličke Crkve našoj zemlji; papa Ivan Pavao II. pohodio je Hrvatsku tri puta, i to 1994., 1998. i 2003. godine.

Papa Benedikt XVI. dva je dana bo-ravio u Hrvatskoj, u Zagrebu. Prvi dan susreo se s najvišim vjerskim i politič-kim predstavnicima Republike Hrvat-ske, predsjednikom Hrvatske Ivom Josipovićem, predsjednicom Vlade Ja-drankom Kosor te s najvišim vjerski veledostojnicima. U večernjim satima prvog dana posjeta papa je sudjelovao u bdjenju s mladima na glavnom zagre-bačkom trgu.

Drugi dan posjeta Hrvatskoj obilje-žen je euharistijskim slavljem na za-grebačkom hipodromu. Stotine tisuća katolika s oduševljenjem je pozdravilo Svetoga Oca. Na početku euharistijskog slavlja Papa je papamobilom obilazio mnoštvo hodočasnika te im s vidljivom radošću dijelio blagoslov i pozdrave. Nemoguće je riječima opisati taj osje-ćaj blizine Svetog Oca, kada vas svojim

blagim osmije-hom i mahanjem ruku pozdravlja i udjeljuje vam bla-goslov. Taj pečat Papina blagoslova ostaje trajno u na-šim srcima. Svaki umor tijela koji je postojao toga trena nestaje, a Božji bla-goslov udijeljen od Svetog Oca Pape prenosimo dalje na svoje obitelji i bli-žnje.

U svojim govorima Papa se poseb-no osvrnuo na vrijednost obitelji jer je jedan od razloga njegovog pastoralnog posjeta i proslava prvog Nacionalnog dana hrvatskih katoličkih obitelji. Po-sjet pape Benedikta XVI. za hrvatske je građane, osobito katolike, moralno ohrabrenje, znak nade i vjere u Božju providnost i bolju budućnost.

Hrvatska je dočekala Svetog Oca, Papu Benedikta XVI., raširenih ruku, a ispratila ga s ljubavlju i zahvalnošću.

Nakon završetka euharistijskog slav-lja, ispunjeni Božjim blagoslov, sretni i zadovoljni, okupili smo se i nakon krat-kog odmora vraćali kući. Autobus je i tada bio ispunjen pjesmom, molitvom i zahvalom Bogu što nam je podario još jedan takav dan.

Daj, Bože, da u svom životnom vije-ku još koji put ponovimo susret sa Sve-tim Ocem u Hrvatskoj!

Marica Franić

57

Vrgorac

Okupili smo se ispred crkve gdje nas je čekao autobus. Nakon po-laska uzbuđenje je vladalo pu-

nih sat vremena, koliko je trajalo puto-vanje do Trilja. U Trilju smo stali ispred kipa sv. Mihovila, kod istoimene crkve. Čim smo izišli iz autobusa, časne sestre Eduarda i Aneta su nas rasporedile u dvije grupe: Isusovi maleni (do četvr-tog razreda) i Isusove učenice (od petog razreda). Crkvu u Trilju zbog radova u unutrašnjosti nismo mogli razgleda-ti. Zatim smo krenuli u dvoranu gdje se odvijalo okupljanje ˝Prijatelji malog Isusa˝. Kada smo došli pred dvoranu koju okružuje veliki i prostran park za-sađen prekrasnim stablima, dali su nam lijepe svilene šalove. U dvorani se sla-vila svečana misa. Na misi smo pjevali pjesme i primili Isusa u hostiji. Nakon mise vani smo se poslužili ukusnim

uštipcima i sočnim trešnjama. Kada je časna došla po nas, našli smo jedan veliki panj i stavili našu ploču Vrgorac u sredinu panja. Svi smo ostavili naše torbe na panj i marendali. Nakon ma-rendanja uzeli smo loptu i igrali ˝brate, spasi me˝ i graničara. Kasnije su nam se pridružili časna Eduarda i devetogodiš-nji Splićanin. Malo niže nalazi se rijeka Cetina i na njoj viseći most. Mnogo nas otišlo ga je prijeći, a neki jednostavno nisu mogli. Ispred dvorane djeca su prodavala suvenire koje su sami napra-vili. Sav novac koji su dobili ići će za si-romašne u Africi. Vrijeme je brzo proš-lo i već je bilo dva sata, a to znači da je vrijeme za priredbu u dvorani. Prvo je nastupio zbor časnih sestara, zatim je bio igrokaz o životu Josipa Stadlera, a poslije toga nastupile su mažoretkinje, mlađe i starije. Zadnje što je bilo na pri-

izLet MaLoG CrKVeNoG zBora

58

Pjevači u Bjelovaru i Mariji Bistrici

Crkveni zbor naše župe,u li-stopadu je hodočastio u Bjelo-var i Mariju Bistricu. U posjet

Bjelovaru krenuli smo na poziv fra Tonia Vučemilovića,gvardijana sa-mostana Sv. Antuna Padovanskog..Put je bio dug,ali uz pjesmu i molitvu bilo je lako podnijeti taj napor.Naši domaćini,franjevci,dočekali su nas ra-širenih ruku.Uz obilan doručak i tople napitke pripremili smo se za pjevanje na svetoj misi.Nakon mise,fra Tonio nas je poveo u razgledanje crkve i samosta-

redbi je lutrija. Mnogo ljudi dobilo je „super“ stvari. Vani smo pričekali au-tobus u koji smo se ukrcali i krenuli za Sinj. U Sinju smo izišli u centru, odakle smo pješice prošetali do crkve i franje-vačkog samostana Gospe Sinjske gdje se u samostanskom dvorištu nalazi bi-jeli kameni kip Gospe Sinjske. Dočekao nas je fra Duje Botteri i s njim smo otišli u obilazak crkve i samostana. Objašnja-vao nam je povijest okrunjene Gospine slike, okrunjena je sa zlatnom krunom, zlatnim srcima, lančićima, cvjetova, suncima… Kad smo ušli u crkvu-sveti-šte, ugledali smo sliku Gospe Sinjske u srebrnom okviru. Fra Duje nam je go-vorio zašto je kip Gospe Sinjske bijel. Nakon toga otpjevali smo dvije pjesme Djevici Mariji i njoj se pomolili. Poslije

navratili smo u suvenirnicu u kojoj se nalazi dosta prekrasnih stvari. Natrag do autobusa morali smo žuriti zato što je prijetila kiša. Naša sljedeća destina-cija je rijeka Ruda, to jest izvor rijeke Rude. Ljepotu slapa ne može se opisati. Tu je stari mlin. Od slapova rijeka ulije-va se u malo jezero pa ponovno ulijeva u rijeku. Tu smo mi napunili boce vo-dom za povratak. Svi smo se naslikali i nauživali, ali je došlo vrijeme za pola-zak. Zadnje mjesto gdje smo išli je ranč konja. Mi smo jahali: jednog crnog, jed-nog bijelog i dva smeđa. Našemu izletu došao je kraj. Na povratku pjevali smo razne pjesme. U Vrgorac smo se vratili s novim lijepim iskustvom te se svi raziš-li svojim kućama.

Michaela Tolj

na.Njihova gradnja planirana je davne 1913.ali je Prvi svjetski rat odgodio sve radove. 1934.god. u Bjelovar ,na služ-bu dolazi franjevac Osvald Toth koji je započeo izgradnju crkve i samostana .Završeni su 1936.god. Kad je Osvald Toth premješten,franjevci koji su došli umjesto njega,osnovali su karitativnu ustanovu“Kruh sv.Antuna“,pomagali siromahe i nemoćne.Predavali su vjero-nauk u osnovnim školama i gimnaziji do ‘45.god. U rujnu 1980. nadbiskup Franjo

Kuharić osnovao je župu sv. Antuna Padovanskog, a crkva je postala župna crkva.

Naši domaćini počastili su nas obil-nim ručkom,a fra Tonio se osobno za-hvalio na našem sudjelovanju na svetoj misi. Moram nekoliko riječi posvetiti našem domaćinu . Fra Tonio vuče kori-jene iz Vrgorca.Naime, njegova baka ja Vrgorka iz obitelji Polić,a djed je autor

59

Vrgorac

slike“Navještenje blažene djevice Mari-je“ koja krasi zid naše crkve iznad ol-tara.Također je autor četrnaest postaja Križnog puta.

Nakon ručka ,oprostili smo se od na-ših domaćina i krenuli u Mariju Bistri-cu . Svetište Majke Božje Bistričke naj-poznatije je svetište u Hrvata. U ovom hrvatskom Marijinu svetištu štuje se čudotvorni kip Majke Božje Bistričke s Djetetom u naručju. Zavjetni kip Maj-ke Božje Bistričke datira na kraj 15. stoljeća, a pripada nizu crnih Madona.

Izražajna moć kipa nije toliko u umjet-ničkom oblikovanju, koliko u samome vjerskom i nacionalnom značaju. Kip Gospe smješten je u Bazilici Majke Bož-je Bistričke, čija je izgradnja završena 1880.god. O samom svetištu i izgradnji Bazilike moglo bi se još puno toga napi-sati.Možda nekom drugom prigodom.

Pomolili smo se ispred čudotvor-ne Gospe,prošetali oko crkve i probali medenjake,a onda se u miru Božjemu uputili prema Dalmaciji.

Ina Markotić

60

Izgradnja autoceste u Zabiokoblju nije potakla samo građevinare već i mnoge druge aktivnosti među koji-

ma su istraživanja značajnijih prirodnih i civilizacijskih lokaliteta na njezinoj trasi. Studije o utjecaju na okoliš koje su ugrađene u izvedbene projekte izrađi-vali su stručnjaci različitih prirodoslov-nih i društvenih profila gdje zapaženo mjesto pripada arheolozima koji su obi-lato iskoristili okolnosti i dodijeljena fi-nancijska sredstva. U ime Ministarstva kulture arheološkim rekognosciranji-ma terena te kasnijim iskopavanjima pojedinih lokaliteta upravljao je dr. sc. Miroslav Katić ranije službenik Konzer-vatorskog odjela u Splitu. Većinu tih ra-dova obavile su specijalizirane privatne tvrtke, a tek manji dio posla pripao je stručnim i znanstveno istraživačkim in-stitucijama.

Značajan dio opsežnog zahvata provedenog od 2007. do 2009. godine nedavno je predstavljen u Gradskome muzeju Makarske izložbom Arheološ-ka istraživanja na trasi autoceste u Zabio-kovlju i Plini. Izložbu prati usporedno tiskan istoimeni katalog sastavljen od uvodnika i jedanaest priloga iz pera dvanaest autora, a složenih na 324 stra-nice fomata A4 s pregledom korištenih bibliografskih jedinica i prijevodom sažetaka na engleski jezik. Katalog je opremljen brojnim fotografijama, te-

renskim crtežima i ostalom tehničkom dokumentacijom načinjenim tijekom terenskih radova i naknadne analize prikupljenog arheološkog materijala. Pokrovitelji izložbe i kataloga s nakla-dom od 700 primjeraka su grad Makar-ska te tvrtke Arheo plan, Kaukal i Pali-sada. Spomenuta izložba predstavljena je imotskoj i stučnoj publici u prigodi održavanja skupa Hrvatskog arheološ-kog društva početkom listopada 2011. godine.

Organizator izložbe, urednik ka-taloga te jedan od istraživača i autora tekstova je Marinko Tomasović, rav-natelj Muzeja grada Makarske. Osim predgovora u kojem obrazlaže povode i razloge te ukratko opisuje provedene aktivnosti, tesktom Prapovijesni nalazi iz Župe, Rašćana i Kozice – kulturna slika na-kon započetih rekognosciranja, on proširu-je dosadašnja saznanja o civilizacijskim ostacima u prirodnim skloništima koja su oduvijek privlačila lokalno stanov-ništvo. Drugi prilog istoga autora Ka-snosrednjovjekovno groblje u tumulu i na Ogradi (Dražice) u Eracima (istočna Plina) analiza je provedenih arheoloških istra-živanja spomenutog prapovijesnog i kasnosrednjovjekovnog lokaliteta gdje je istraženo 16 gobova, a zatečeno 7 nadgrobnih spomenika - stećaka.

Autor dvaju tekstova je dr Ante Mi-lošević muzejski savjetnik iz Muzeja hr-vatskih arheoloških spomenika. Rezul-tat istraživanja ostatka gomile i izvor-nog ukopa iz brončanog doba opisuje u prilogu Prapovijesni tumul na Sridnjoj gori kod Dujmovića u Grabovcu.

Za vrgorački kraj značajniji je pri-log Srednjovjekovna groblja na položaju Opletje u Bunini podno Koteza kod Vrgor-ca o lokalitetu prije predstavljenom na

izložba arheološka istraživanja na trasi autoceste u zabiokovlju i Plini

61

Vrgorac

stranicama lista Vrgorac iz pera ovdje potpisanog autora. Analaza artefakata prikupljenih istraživanjem groblja kao i saznanja prikupljena obilaskom okol-nog terena vrijedan su prilog pozna-vanju kasnosrednjovjekovne povijesti vrgoračkog kraja, a uređenje arheološ-kog parka Opletje oplemenjivanju šireg prostora.

U ime tvrtke Kaukal d.o o. koja je obavila istraživanja Vedran Katavić, Ana Sunko i Andrea Devlahović pot-pisuju tekst Istraživanje grobnog tumula, dviju vrtača, Gradine i Gradinice u Gor-njim Rašćanima kod Vrgorca o nalazišti-ma brončanog doba te kasnog srednjeg vijeka. Na lokalitetu Košćen u Kozici istražene su tri gomile iz brončanog doba te skupina srednjovjekovnih gro-bova smještenih u ostacima njihovih

korpusa o čemu zajednički pišu Maja Bilić, Ante Ivišić i Šime Vulić ispred tvrtke Palisada d. o. o.. Slijedeći lokali-tet, a također iz Kozice, tema je priloga Ide Beg Jerković Istraživanje grobnog tu-mula u Begovićima u Kozici kod Vrgorca o ukopu obilježenom gomilom iz ranoga brončanoga doba. Dopuna poznavanju prapovijesti vrgoračkoga kraja je i tekst Istraživanje tumula i gradine na Ledinama u Ravči kod Vrgorca autora Tomislava Je-rončića. Na gradini je utvrđen i materi-jalnim nalazima potvrđen kulturološki sloj brončanog doba, a izostanak nalaza u gomili upućuje kako nije riječ o nad-grobnom obilježju već o međašu.

Opsegom i prikupljenim rezultatima tijekom radova na vrgoračkom prosto-ru ističe se prilog autorica Konstante Mucić i Nele Kovačević o istraživanjima

62

KRŠTENI1. Ante Marević (Drinko i Nevenka),12. 12. 2010.2. Noa Franković (Nebojša i Kristina), 19. 12. 2010.3.Nika Radonić (Zoran i Zrinka), o9. o1. 2011.4. Bruno Rezić (Mario i Dragana), 23. o1. 2011.5. Andrija Marić (Zoran i Tanja), 23. o1. 2011.6. Andrija Hrstić (Vedran i Maja), 20. o2. 2011.7. Lara Rakić (Toni i Milka), 26. o2. 2011.8. Dora Markotić (Darko i Josipa), 19. o3. 2011.9. Antea Radić (Mate i Danijela), 15. o5. 2011.10. Tea Tolj (Ivan i Maja), 21. o5. 2011.11. Antea Govorko (Toni i Marijana), o8. o6. 2011.12. Dea-Nena Kurevija (Neno-Anđelo i Ivana), 12. o6. 2011.13. Karlo Dodig (Mario i Marina), 12. o6. 2011.14. Petra Šošić (Darko i Zdravka), 12. o6. 2011.15. Ilija Luka Krišto (Stipica i Robertina), 26. o6. 2011.16. Luka Vidović (Domagoj i Ivana), o7. o7. 2011.17. Ante Majić (Duško i Zrinka), 14. o8. 2011.18. Nina Grljušić (Mateo i Marica), 14. o8. 2011.19. Noa Tolj (Roman i Martina), 15. o8. 2011.20. Mate Radić (Robert i Željana), 25. o9. 2011.21. Luka Radić (Goran i Sandra), 16. 10. 2011.

koje je na dvanaest različitih položaja obavila tvrtka Arheo plan iz Dubrov-nika. Riječ je o nekada nastanjenim po-ložajima Gradini i obližnjoj vrtači u kod zaselka Majića, Gradini i bunaru Bristo-vači, te dvjema pećinama kod zaselka Matkovići u Ravči, položaju Zagomilje i obližnjem starom selu Kokorići. Na položaju Torine u Dragljanima i Vlaci istražena su četiri prapovijesna tumula, jedan tumul u Majića, a dva u Dubravi. Ostali lokaliteti smješteni su na proso-tru Kokorića, četiri istražena tumula iznad zaselka Cripa, jedan na položaju Zagomilje, jedan na Velikom Vaniku te na padini Radovića, a stotinjak metara istočnije od ceste Kotezi-Kutac.

Već spomenuti Ida Beg Jerončić i Tomislav Jerončić potpisuju tekst Istra-živanje grobnog tumula u Vukosavima u Dusini kod Vrgorca, o nalazištu iz ranog brončanog doba gdje su zatečeni i antič-ki materijalni ostaci. Arheološka istraživa-nja u Istočnoj Plini s posebnim osvrtom na groblja kasnog srednjeg vijeka autora Maje Bilić, Ante Ivišića i Šime Vulića donose rezultate istraživanja nekoliko prapovi-jesnih gomila, srednjovjekovnih i novo-vjekovnih grobalja te suhozidnih obje-kata smještenih od blizu zaselka Eraci.

Na ovaj način javnosti predstavljeni rezultati poticaj su ostalim istraživači-ma za nastavak istraživanja započetih i potaknutih izgradnjom autoceste, a razlog za iskrenu čestitku glavnom ora-ganizatoru i uredniku kataloga te svim ostalim autorima uspješno odrađenog projekta.

Ljubomir Gudelj

63

Vrgorac

22. Nadja Ujdur (Damir i Nerina), 30. 10. 2011.23. Josip Šimunović (Ante i Andrijana), 20. 11. 2011.

PRVOPRIČESNICI 2011.1. Dragičević Margarita (Alen i Dijana)2. Dropuljić Ivan (Zoran i Gordana)3. Dropuljić Nikola Petar (Zoran i Gordana)4. Franić Lucija (Joško i Anđela)5. Grljušić Antonija (Matko i Ivana)6. Grljušić Danijel (Dario i Marija)7. Grljušić Ivica (Denis i Mirela)8. Grljušić Neda (Jurica i Marina)9. Kaleb Antonio(Izvor i Angelina)10. Kožul Matea (Ivan i Anita)11. Marević Lucija (Predrag i Dajana)12. Matijašević Sara (Domagoj i Sanja)13. Meštrić Duje (Božidar i Branka)

14. Mihaljević Toni (Mario i Željana)15. Pavlović Bruno (Boris i Ivana)16. Pervan Danijel (Ante i Olga)17. Pivac Franćeska (Mate i Marijana)18. Radić Marin (Ante i Grozdana)19. Radonić Ana (Ivica i Lidija)20. Raos Iva (Matko i Tanja)21. Stanković Bruno (Alen i Suzana)22. Šarić Iva (Ivan i Katarina)23. Šarić Jerko (Ivan i Katarina)24. Šarić Marija (Ivan i Katarina) 25. Šarić Matej (Sebastijan i Silvana)26. Šiljeg Lucija (Antonio i Klaudija)27. Tolić Donata Lucija (Zoran i Palma)28. Vegar Jure (Ivan i Ines)29. Vidović Karlo (Petar i Ivana)30. Vuković Lucija (Milan i Nena)31. Žderić Anet (Alen i Veljka)

64

KRIZMANI 2011.1. Barbir Tea2. Erceg Lucija3. Erceg Luka4. Franić Josip5. Gašpar Kristijan6. Gašpar Marino7. Granić Branka8. Granić Karla9. Grbavac Željka10. Herceg Ivona11. Ivičević Antea12. Ivičević Mile13. Jelavić Vladimir14. Luburić Ivan15. Marević Marija16. Pervan Ivan17. Pervan Jurica18. Pervan Kristijan19. Prekpalaj Rozana

20. Radalj Iva21. Radalj Tea22. Radić Karmen23. Ravlić Mila24. Raos Andrea25. Roso Luka26. Šalinović Ivan27. Šalinović Vedran28. Škorput Marina29. Tolić Matea30. Tolić Petra31. Tolj Denis32. Vuković Ivana33. Vuković Vedran34. Vuleta Maja

65

Vrgorac

SKLOPILI SU KATOLIČKI BRAK

1. Joze Vujčić i Marina Vuksanović – 12. o2. 2011.2. Damir Mateljak i Ivana Radonić – o5. o3. 2011.3. Rade Maršić i Jelena Jelavić – o4. o6. 2011.4. Ivan Stanković i Jagoda Makrić – 25. o6. 2011.5. Zdravko Franić i Vesna Fuštin – 23. o7. 2011.6. Rade Nikoletić i Ivana Jakičević – 19. o8. 2011.7. Drago Mihaljević i Ines Polić – o3. 09. 2011.8. Kristijan Kužić i Mirjana Radonić – 18. 09. 2011.9. Miljenko Šiljeg i Danijela Ivičević – o9. 10. 2011.10. Ivica Rakić i Matea Erceg – 26. 11. 2011.

POŠLI PRED NAMA U VJEČNU DOMOVINU1. Anđelija Vuković,*o1. o4. 1923.- + o2. 12. 2010.2. Ante Grljušić,*o8. o8. 1951.- + o8. 12. 2010.3. Jelica Pervan,*28. 11. 1932.- + 13. 12. 2010.4. Ante Franić,*26. o9. 1930.- + 18. 12. 2010.5. Ivan Jelavić,*o1. o9. 1943.- + o7. o1. 2011. 6. Branko Domandžić,*22. 10. 1951.- + 12. o1. 2011.7. Neda Dinka Tolić,* o1. o1. 1922.- + 16. o1. 2011.

8. Anđa Raos,*15. o5. 1926.- + 31. o1. 2011.9. Zorka Carević,*o4. 10. 1938.- +16. o2. 2011.10. Marija Radonić,*o2. o1. 1935.- + 22. o2. 2011.11. Ivan Franić,*o6. 12. 1936.- + 14. o3. 2011.12. Milena Juranić,*3o. o8. 1927.- +31. o3. 2011.13. Mile Ivičević,*29. o9. 1928.- + 18. o5. 2011.14. Neda Maršić,*20. o4. 1941.- +o7. o6. 2011.15. Nada Šimunović,*28. o6. 1954.- + o6. o7. 2011.16. Ivan Radić,*19. o4. 1943.- +17. o7. 2011.17. Mate Radonić,*29. o1. 1947.- + 25. o7. 2011.18. Gojko Granić,*o5. o3. 1935.- + 13. o8. 2011.19. Ante(Ikica) Raos,*o2. o1. 1932.- + 23. o8. 2011.20. Ljubomir Markotić,*o9. o2. 1947.- + o6. 10. 2011.21. Iva Danica Dujmović,*06. o3. 1928.- + o3. 11. 2011.22. Ivan Grbavac,*24. o6. 1932.- +12. 11. 2011.

66

RADOVI DJECE OSNOVNE ŠKOLEDoMoViNo, u srCu te NosiM

Hrvatska, to je ime koje u meni pro-budi poštovanje i ljubav, to je ime moje domovine. Domovina, to je naša draga mati, to je ona naša kuća koja nas uvijek čeka otvorenih vrata kamo god otišli. Kad pogledam tu našu ponosnu troboj-nicu s grbom u sredini, prisjetim se svih onih koji su se borili i izborili za našu slobodu i neovisnu domovinu, prisje-tim se njihove žrtve i neizmjerne ljubavi koju su gajili prema njoj.

Njihova žrtva i put obavezali su i nas mlade da našu domovinu čuvamo, štitimo i volimo poput njih. Sve njene

ljepote od prekrasnog plavog mora s mnoštvom otoka, poluotoka i uvala preko šumovite Like, Zagrebačkih bre-ga i rodne Slavonije prikazuju nam nje-nu raznolikost i svestranost. Njeno srce su njeni ljudi, mi dobrodušni, mirolju-bivi, radišni i gostoljubivi Hrvati. Moja domovina, moja ljubav je ono što sam rođenjem dobila, a cijeli život sam duž-na da njegujem, čuvam i unapređujem, te takvu ostavim budućim naraštajima pa kao što su naši predci ostavili nama. Svoju domovinu u srcu nosim i njome se ponosim gdje god da idem i to će tako ostati zauvijek.

Mia Franić, 8.b

Priredba dar sv. Nikoli 2011.

67

Vrgorac

DoMoViNaZa moju domovinu kažu da je mala,

ali u mom srcu je ona najveća zemlja na svijetu. Velik ne znači biti samo dug i ši-rok nego imati dobre ljude, velike nizi-ne, rijeke, more. I dok Dalmaciju, more i krš grije sunce, Gorski kotar i Liku pre-krio je gust snijeg. U Istri nad katedrala-ma nadvili su se crni oblaci i gusta ma-gla. Ljudi se skrivaju u malene kamene ulice, pitajući jedni druge hoće li kiša. U Slavoniji pak odsjaj sunce bacilo na žito, zlatno žito kojem nema kraja samo pokoja dječja glavica viri iz njega. No, nije samo to moja domovina. Moja do-movina su rijeke: Sava, Drava, Dunav, Kupa… Gradovi: Split, Rijeka, Osijek, Pula… Planine: Mosor, Biokovo, Vele-bit… Ali ono najvažnije moja domovina su ljudi koji žive u njoj, dobri, plemeniti i pošteni.

I svako novo malo srce koje u sebi budi ljubav za domovinu produžuje ju i ona postaje sve duža i duža. I samo joj je nebo granica.

Vesna Vukojević, 6.b.

…No, zađeš li na svom samotnom putu u zagorski voćnjak, tebi će se učiniti kao da si ušao u svijet bajke…(G.Krklec)

Ispričat ću vam jednu bajku. Nije ni Crvenkapica ni Snjeguljica nego isti-nita priča. Jednog dana sam posjetila Zagorje. Dok sam putovala njegovim bregima, osjećala sam se kao Alisa u ze-mlji čudesa. Zadivile su me proljetnice. S grana me pozdravljao cvrkut ptica, oko mene su leptirići plesali svoj balet, a voćke me mamile da sam zamišljala njihove slatke plodove. Mirisni cvjetići navješćuju kako će biti sladak njihov plod. Dok sam se igrala na zelenom tepihu, pridružili su mi se mravi, bum-

bari, skakavci, leptirići, pčelice… Tetin glas (koja je spremala užinu u kleti) me vratio u stvarnost. Na stolu su se smije-šile svježe jagode iz tetina vrta. Morala sam reći da su vrgoračke jagode malo slađe i sočnije od njihovih.

U proljeće je sve šareno, razigrano, mirisno, veselo, cvrkutavo, raspjevano, slatko…

Djevojčica koja vam priča ovu bajku želi da cijeli život bude proljeće.

Josipa Franić, 7.c

Moja hrVatsKaDuboko u sebi u svakom trenutku

sam svjesna da iskreno volim svoju ze-mlju. Divim se njenim prirodnim ljepo-tama od predivnog mora do zlatne rav-nice. I strani ljudi je vole i dolaze tu na odmor, ali nije to ista ljubav.

Pitam se zašto je zapravo volim?! Kad god sam putovala vani, bilo mi je lijepo, ali uvijek bih osjećala ogromnu sreću čim bih ušla u svoju zemlju. Osje-ćala sam kao da se vraćam u okrilje po-znatog, u sigurnost i toplinu majčina krila. Naš divni jezik, naši ljudi sve je to tako blisko i moje. Što više učim o nje-noj povijesti kroz stoljeća o stradanju i patnji to mi je bliža i budi mi želju za zaštitom. I odluku da živim ovdje da s njom dijelim svoje dane i da je volim!

Nena Pivac, 8.b

Kad zamiriše kruh ispod peke…Došli su dani kruha. Moje najdraže

razdoblje. Tada moja majka i baka pra-ve najljepše i najukusnije pogačice, ki-flice, krafne i ostale slasne delicije. Ali jedna se delicija razlikuje. To je bakin kruh ispod peke. Kad ga baka mijesi, ona u njega ulaže ljubav, veselje, ra-dost… A kad tijesto na ognjište odnese,

68

zamiriše cijelo dvorište. Taj miris nije jednostavno opisati. Sve miriše na lju-bav, veselje pa čak i na rad koji je baka uložila u taj prekrasan kruh. Tako svake godine na dane kruha baka peče kruh. Svake je godine sve bolji i bolji, ukusniji i ljepši. Nadam se da će baka i sljedeće godine peći kruh i da će nam opet go-voriti: ˝Zapamtite djeco moja, kruh je simbol ljubavi i rada!˝

Petra Kapović, 6.c

KaMeNDalmatinski kamen

doma našeg znamen,Uspravno stojiničeg se ne boji,

Za njega kraja nemačak i da se najgora oluja sprema.

Paula Ružičanin, 6.a

jeseNZadnja zraka toplog sunca,

prva kap kiše,tihi koraci po požutjelom lišću,

zadnji šapat ptice pjevice,ujutro uz topli čaj i pogled

s prozora na poljeprekriveno kristalima

slane.Paula Ružičanin, 6.a

s tinom pjevam jesenju pjesmuTmurni i kišni jesenji dan.Bježim negdje u osamu i gledam je-

sen. Oblaci lete kao da žure nekamo. Vjetar njiše grane obližnjeg stabla i od-nosi požutjele listove.

Pod naletima vjetra kišne kapi uda-raju u prozorsko staklo. Odjednom ne-što jako udari u staklo. Pogledam, to je Tinov šešir. Uzmem ga i sanjam.

Blatnjave lokve po ulicama, rosa kao

dragulji sjaji na travi, a ja i Tin letimo svemirom i pjevamo jesenju pjesmu.

Ljiljana Gašpar, 6.a

hrvatska, ljubavi mojaAh, ta moja Hrvatska – gledam je

dok putujem u mislim i stvarnim pu-tovanjima, gledam je i volim je, Prelije-pu, svježu, mladu, malu i moju, a opet tako veliku, privlačnu i svoju. Ona ima sve ljepote, čari, sreću, smijeh i nadu. Ona ima svoju djecu koja su iz nje nikla iznutra iz njenih predaka.

Njeno postojanje je potvrda da su rodno mjesto i zemlja tiha ljubav sva-kog čovjeka.

Umorna od povijesti kroz koju sto-ljećima nosi breme, prečesto, tuđinsko i preteško. Obilježena grobištima koja glasnom tišinom ispovijedaju muke naših starih koje su procvale u temelje novih početaka, u ljepotu života.

Kažu da je naše samo ono što smo drugima dali. Ako je to tako onda joj dajmo svu svoju ljubav, darujmo joj ra-zvoj i mir.

Jedini imetak tek rođenog djeteta je majčinska ljubav dok je jedini imetak čovjeka sloboda s vječnom sjenom-SVJETLOŠĆU.

Samo u svom mjestu, samo u svojoj Hrvatskoj ja sam ja!

Ruža Pivac, 8.b

Živim u miruNekoć davno moji državljani živjeli

su u boli i patnji samo da bi mi imali mir. Da bi živjeli u slobodnoj državi, sretnim životom. Da, ja živim u miru jer imam što jesti, piti, imam gdje stanova-ti. Ali, je li to pravi mir, prava sreća? Po meni je to samo jedna cigla za izgrad-nju života. Pravi mir je imati zagrliti u

69

Vrgorac

teškim trenucima ljubiti svog bližnjega ili simpatije, biti oči slijepima, ruke sa-katima. A što bi bilo da nije bilo naših branitelja. Još bi uvijek bili nečiji robo-vi, sluge, ne bi imali slobodu. Zato im trebamo odati počast kakvu zaslužuju jer oni su naš temelj, naša povijest. I još jedanput ponavljam da nije bilo njih ne bi bilo naše slobode-tj. da je samo Bog iznad nas, i zato im svi skupa recimo veliko: HVALA! HVALA VAM!

Vesna Vukojević, 6.b

hrvatska, ljubavi mojaČesto poželim nekamo otići, da-

leko od svakidašnjice, istih lica, istog prostora, grada, županije, države... že-lim pobjeći od tebe Zemljo. I odem… očekujem nešto posve drugačije, puno bolje. Što me dočekalo?! Nepoznato, novo. Neke rijeke, mora koja nisu nalik Tvojima, njihova boja je drugačija i ne mami me da joj se približim. Okružuju me razne građevine, lijepe su. Uživam svim čulima u avanturi upoznavanja novog i nepoznatog. Prepustila sam se ulicama da me vode. Moj pogled obi-šao je i ono što nisam mogla dotaknu-ti. Nakon moga višednevnog izbivanja bilo je vrijeme da se vratim Tebi. Kad sam nogom, točnije, kotačem stupila na Tvoje tlo, obuzela me neizmjerna sreća. Ponovno sam svoj na svome. Srce mi ubrzano kuca. Dok sam gledala Tvoje gore, bile su mi ljepše nego ikad. A tek ogledalo neba… od tada, moja velika ljubav, more, je izgledalo čudesno, mir-no i lijepo, kao da spava. Nikad to prije nisam vidjela ili pak te ljepote nisam že-ljela vidjeti, nego sam gledala, zapravo, bezvrijedne stvari koje se mogu kupiti novcem. A sada, dok gledam u Tebe najbogatija sam na svijetu. I zato hvala

Ti što si me naučila cijeniti ono najvrjed-nije. Hrvatska, ljubavi moja!

Mihaela Tolj, 8.b

tko će ostati ako…˝Nitko ne voli domovinu jer je veli-

ka, nego zato jer je njegova.˝U njoj sam napravila svoje prve ko-

rake, s njom sam dijelila dobre i loše trenutke, sve svoje. U mojoj domovini: sva njena ljepota ne može se opisati rije-čima, kao ni sva moja ljubav prema njoj. Drago mi je da živim u slobodnoj i ne-ovisnoj državi. Iako nisam vidjela sve ratne strahote i stradanja, znam da su mnogi poginuli boreći se za nju. Mož-da je i bolje da ne poznajem zlo. Dijete sam i imam neki svoj čudni svijet u gla-vi. Nosim svjetlo u ruci koje palim za sve žrtve rata. Zbog njih danas živimo u slobodi i miru. Nadam se da se sva ta zla nikad više neće ponoviti i da će Hrvatska zauvijek biti ovakva kakvu je ja danas vidim i zamišljam, ponosna i lijepa. Svi se moramo okrenuti miru i poduprijeti Hrvatsku koliko možemo jer znam da se u svakom od nas nala-

Vrgorski ministranti ispred tvrđave u Imotskom

70

zi kvaliteta koju trebamo iskoristiti. Jer kao što je Glavašević govorio:˝Tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i po-bjegnemo u svoj strah?˝.

Sandra Tolić, 8.a

Muke odrastanjaČesto šuteći s čuđenjem razmišljam

kako je složen i slojevit naš život. Na-kon puno godina dozrijevanja-tjelesnog i psihičkog, trebali bismo imati jasnije viđenje, spoznaju. Zapravo, pred nama se otvara čitav niz raznih viđenja, pita-nja, zaključaka, osjećaja. Život je možda energija koja poput vode neprestano teče noseći mnoštvo poruka-nekada brzo, zaigrano, vruće, snažno, a nekada hladno i mlako, nečujno i blago. Čini mi se da sve ovisi o tome na kojem našem sloju, nivou mi funkcioniramo, titramo. Tako se formira i naš kut gledanja-ži-vota i samoga sebe. Ponekad sukladan, a ponekad suprotan onome što vide i osjećaju drugi, katkad nama vrlo dra-gi ljudi. Valjda odatle i toliko sukoba. Kada želje rastu, teško ih je, nemoguće ih je obuzdati-jedna želja rađa drugu. Rezultat je gramzivost, bešćutnost-sve-jedno radilo se o uskom krugu poznani-ka ili o svjetskim događanjima.

Ali, kada se dobre energije udruže, stvaraju divna djela koja svjedoče o ve-ličini čovjeka.

Kada moja generacija stasa i preuz-me kormilo svijeta, hoće li nam biti bo-lje!? Hoćemo li onda moći pomoći glad-noj, umirućoj djeci? I sada to želimo, ali zbog ustroja zlih sistema, to nije sasvim moguće. Mislim da nas čeka puno rada na dobrom, na međusobnom razumije-vanju.

Piće koje pijemo ne pijemo zbog nje-gove boje ili imena, nego zbog okusa-

tako i ljude s kojima se družimo ne bi-smo trebali gledati izvana ili pak suditi po imenu, već ih tražiti po djelima.

Mislim da svaki čovjek na Zemlji ostavi svoju poruku, poruku koju je izrekla njegova voda života, njegova postojanost, njegova energija, prisut-nost.

Hoće li naša voda poslije nas biti či-sta, snažna i blistava!?

Ruža Pivac, 8.b

DoMoViNaDomovina je moja sjena.Njen je sjajRadost svih ljudi.U moru, modri bljesak,Prosuo iskre dragulja.A s krovaGaleb svoja krila raširi.Tihu pjesmu naši djedovi pjevaju,U njoj ljubav pokazuju.A na koncu dana,Drhtajima, nebom prođe iskra.Iskra koja pokazuje čast našoj lijepojDomovini.

Andrea Marinović, 6.c

KruŠNe DeLiCije Moje BaKeKad moja baka peče kruh ispod saća,Tome se radujemo ja i moj ćaća.Kruh moje bake miriše na sve straneI nema mane.Pletenice i uštipci također su lijepiJer ih moja baka vatrom okrijepiU tom kruhu je sva radost,Sva sreća i ljubav najveća.Ja volim svoju baku,I krušne delicije njene,A najviše volim kiflice vrele.

Marko Gašpar, 6.a

71

Vrgorac

DoMoViNaVisoke su tvoje gore,Prekrasno je tvoje more.

Rijeko savo, svuda teci,Rijeko Dravo svima reci:U boju smo junaci,U sportu prvaci

Crvena, bijela i plava,To su naše boje.

Domovino, ti si moja ljubav i dom,Domovino, ti su u srcu mom.

Volim te iz sve duše,Ne dam da mi te ruše.Kod god idem u srcu te noism,I s tobom se ponosim.

Valentina Grljušić, 6.c

riBarČovjek stoji i lovi,a što lovi kad samo stoji.U ruci drži štap kao da s njim traži neku kap.

Ulovio je ribicu,ona grize udicu.Repić joj ide lijevo-desnote je ribar zgrabi bijesno.

Sad si samo moja-ribar veli.Opet baci udicu pa čeka i čeka.

Jelena Matić, 5.a

Vukovarska ulica u Vrgorcu 17. 11. 2011.

72

VjetarTi prolaziš cijelim svijetom,Ljubiš more,Grliš gore,Viđaš dobra, a i zla.

Ti putuješ i promatraš sve ljepote zemlje ove.Tvoja snaga: velika je!

Antonela Nižić, 5a

Moj hrvatskiNjega govorim, njega pjevam,njime pišem, njega čitam.U njemu se nalaze brojne riječi,On se nalazi u svakoj priči,u svakoj bajci, pa čak i u kuharicama.I tako svaki dan nešto čitam o njemuda ga više znam.Bez njega ne mogu.Težak ja, ali ja ga volim.To me moj HRVATSKI.

Josipa Franić, 7.c

Predivna je moja hrvatska!Gledam tvoje more, tvoja brda, tvoje gore.I moje misli zbore:Predivna je moja Hrvatska!

Gledam tvoje ljude kako radom zemlju ljubeI s ponosom za te svoje živote gube.

Gledam tvoju povijest tešku, mračnu i tmurnu dostaI kako Hrvat do dan danas po svim stranim silama opsta.

Ništa tebe uništiti neće, ni sablja, ni mač, ni ikakva moćDok te tvoji ljudi ljube, nikad na te pasti neće noć.

I zauvijek će Hrvatska ostati i tvoje more, i tvoja brda i tvoje gore.I mojim unucima misli neka zbore:Predivna je moja Hrvatska!

Deni Erceg, 8.a

DomovinaDomovina u mom srcu stoji,ratova i strahova više se ne boji.Ona je heroj hrvatskog narodado njenog zlatnog sjaja ne znam kako sam došla.

Ona je sjaj u oku svakog Hrvata,za njenu dušu svaki domoljub se hvata.Podravina, Slavonija, Baranja, sve je to njoj sitno,ali nama važno i bitno.

Zlatna žitna polja, visoke krasne gore,niti malo nju ne more.Jadransko more Hrvatsku obalu krasi,Sviđa se svakom čovjeku i rasi.

Ona je poljana puna cvijeća,a mi ljudi prijatelji njeni,najveća sreća.Čuvajmo je, ne dajmo je,ona je naše blago najveće!

Antea Jurišić, 6.c

Krušne delicije moje bakeBaka kruh peče

i svud oko njega šeće.

Ona često pravi krafnei buhtle lijepe i slasne.

Kruh najbolje peče ona, moja bakakruh joj pravit nije uopće tlaka.

Mojoj baki ozarilo se liceNoseći perece i male kiflice.

Lucija Delić, 6. c

73

Vrgorac

Živim u slobodiAko želim prvim mrazomsa Sljemena u dolinespustit ću se snježnom stazomu bjelinu domovine!

Ako želim u proljeće,ubrat ću razno cvijećei pretrčat sve ledinešarene mi domovine!

Ako želim svakog ljete,pričat će i nakraj svietagalebovi sa visineo modrini moje domovine!

Zlatna jesen kada stignežuto lišće vjetar dignegdje god bio zaboravit neću18. zapaliti svijeću!

Nikola Franić, 8.a

Kolači moje bakeMoja baka kolače spremanema oblika kakvog nema.

Najljepši to su njeninajveće ostavila je meni.

Mjesec, zvijezde t su oblicinema takvih u svakoj prilici.

Moje bake kolači su najljepšii od svih najmekši.

Petra Markotić, 6.c

Bakine krušne delicijeMojoj baki je lako napraviti kruh,

A to brzo osjeti moj njuh.Krafne, pužići, kiflice,

Odmah se raduje moje lice.

Kruh je znak rada i ljubavi,A moja se baka pečenjem kruha bavi,

74

Ode u trgovinu brašno i kvasac nabavi.Kruh je svetinja, on je za nas

Nada i spas.Antea Jurišić, 6.c

Dolazi nam jesenSunce se iza oblaka

stidljivo skriva,a hladnim rukama

vjetar ga diraŽuto se lišće

na stablu njiše i tihošapuće:˝Bit će kiše.˝

Zbog velikog pljuskacvijeće se brine.Što ako uvene?

Samo je još mirnažuta travanj u kojoj sitni mrav

spokojno spava.

Dolazi nam jesen,uskoro će

sa stabla pastii prvi kesten.

Neda Grljušić, 5.d

BojeBoje žive svugdjepo svijetuu ptičjem letu iprocvalom cvijetu.

Uz svaki osjećaj barem jednaboja stojiCrna prati tugu, bijela čistoću,Crvena voli ljubav, a odnarančaste nam se srcezagrije.Svaka je boja jedinstvena.Nađe li se više boja,one će se posvađati,

ali kada se boje slože,nastaneduga.

Laura Gašpar, 5.d

Koji nemaju, koji ne znajuKoji nemaju ni gordost ni lutnju,koji ne znaju ni čitat ni pisatstoljetno štivo, ni tumačit šutnjupjesme u patnji, ti ne će ni listatdane i ure, ni slagati ne ćelistove snova na police brda,kamoli kamen u temelje svijeće…Sve će to poslat u kloaku krda.Oni guraju pred sobom naivceu polja minska nevidljivih rupa.Oni ne vole pjevne kreativce,već miču staze od dupa do dupa.Može li tako dugačak biti putsvih ljudskih težnja ako je disaj krut?

Ivan Vidović

Mojoj hrvatskoj (drevnomladoj i vazdajunačkoj)U slobodi mi hrvatskoj i zlatnoj,u pjevnoj sreći kamena i zemlje,krošnjama nebnim i u travi vlatnoj,Sve raste, ništa ne spava, ne drijemlje.

Vukovi crni skrvavljenih šapa,plesovi strašni, još strašnijih noža,pogledi mrski iz četničkih kapa,naredba vječnih iz bezbožnih loža,

odgmizaše, gle, sluteći osvetu.Hrvatska sveta, kako si mi svijetla!Kako mi grudi griješ uz posvetu!I pjevaš moćna budnicama pijetla!

Dok tebe bude, čuda će se liti!Dok ja te listam, i tebe će biti!

Ivan Vidović

75

Vrgorac

juriN PLaČ Na KriŽNoMe Putu iLi zatiraČi hrVatsKih sNoVa

Bleso Mesina, zatirač već piva.Patkica pliva i patak i voda.

Podnožje klizi, a blato se sliva.Vidiš li, nema nijednog mi svoda.Vrtim se bučno, ne dam se bujici.Krstim se tiho, držim se slamčice.

Vrtim se stalno, opirem gujici.Ah, slab li sam! Slab! Gorim već plamčice.

Nadomak padu ne vidim li nadu?Nadomak humku ne slutim li kuću?Mračci me mrače i ni već znadu…

A sniv’o sam sne, budućnost prevruću!

I nema mi, ne! Nema mi zraka mi!Hrvatska moja zemlja mi laka mi!

Ivan Vidović

Gdje ste bili…A gdje ste bili,˝glumci mirotvorci˝,kad smo branili svete nam pragoveod krvožednih? I prastari dvorciPplakahu dok im barbari tragove

brisahu, Zar smo gradili mostoveza vaše bijege u oaze miraprostora stranih: ne znaju postoveduše ni tijela, samo obilje pira?

Komu ste dali poštenje, rugači,ak’ ste ga znali? Hrabri je makaogranicu snage! Crvljivi rogačivi ste navijeke! I marš u pakao!

Sada ste u kući s tugom bijednog novca,

velikog droba bezobraznog lovca.Ivan Vidović

Nemajte straha, o, hrvati mojiPrije Kolumba Europa vonjakurvom, otima-glave siječe, tlači.Mukom žuljeva, krvlju marna konjasladi se, s mravi-kožu suhu svlači.

Sve naše trude gladne gulikožeu banke guza masnih svojih meću.Ni Bog im ništa učinit ne može.Strah nas za sutra: što ćemo u teću?

Nemajte straha, o, Hrvati moji!Silnici dođu, silnici i prođu.Hrvati tu smo! Svaki na svom stoji!Mračne sile tek-same sebe glođu.

Isus bez mržnje farizeje kori.A farizeji-sve gori i gori

Ivan Vidović

76

U organizaciji Nacionalnog vijeća i po-dručnog Splitsko-dubrovačko vijeća Frame u suradnji s mjesnim bratstvi-

ma Frame na području Imotske krajine zapo-čeo je pod geslom „Zajedno u Kristu“ u pe-tak, 13. svibnja 2011. godine, osmi nacional-ni susret Franjevačke mladeži, na kojem se okupilo oko 1100 framaša iz cijele Hrvatske. Osjećajući pripadnost zajednici kojoj je bratska ljubav osnovna vrlina, osmero framaša naše župe sudjelovalo je na tom duhovnom događaju. Isusov poziv na ot-krivanje vlastitog identiteta u duhu vjere osjetili su Antonio Barać, Josip Buklijaš, Ivan Šalinović, Ivan Turić, Nikola Tolj, Mate Erceg, Milena Roso i Marta Šalinović. Okupivši se pred župnom crkvom posveće-ne sv. Franju Asiškom, održala se je uvod-na molitva pozivajući Kristovu providnost među zajednicom. Na kraju su svi framaši molili molitvu franjevačke mladeži. Nakon uvodne molitve i pjevanja himne „Lijepe naše“ uslijedili su pozdravni govori koji su iskorišteni kao poticaj na životnu borbu: ZAJEDNO ZA JEDNO U KRISTU. Naime, pozivaju nas da oživimo svoje bratstvo, da vidimo cjelokupno bogatstvo u različitosti, ali i da uvidimo da iako smo svi tako po-sebni, da smo svi jedna zajednica, s jednom željom, a ta je nasljedovati Krista po uzoru na sv. Franju.Ujedno, ovo je bila prilika da

se okupimo razmjenjujući iskustva, prija-teljstva i mogućnost da osjetimo blagost Gospodina koji na sve prožima u radosti. Nakon euharistijskog slavlja i predstavlja-nja 5 područnih bratstava, framaši su kre-nuli na počinak kod domaćina u kojih su raspoređeni po župama Imotske krajine. Subotnji je dio započeo dolaskom framaša u Imotski, jutarnjom molitvom i predavanja na temu susreta “Zajedno u Kristu“. Na teme-lju predavanja održali su se radovi po gru-pama. Nakon navedenih aktivnosti uslije-dio je zajednički ručak,interesne radionice,a navečer je održan zabavni večernji pro-gram u srednjoškolskoj dvorani nakon ko-jega su se framaši ponovno vratili svojim župama u kojima su s radošću ugošćeni. Nedjelja je započela zajedničkom moli-tvom i svečanim misnim slavljem,nakon čega je uslijedio zajednički ručak. Posli-je ručka je nastupila završna riječ koja je označila i službeni kraj susreta. Među-tim, framaši „domaćini“ su organizirali i razgledavanja „Grada na gori“ u kojem mnogi dijelovi upućuje na višestoljetnu tradiciju nasljeđivanja Kristove poruke. Obilježeni Franjinim duhom i karizmom Kristove Slave u popodnevnim smo se sa-tima vratili svojim kućama.

Antonio Barać

NaCioNaLNi susret FraMe u iMotsKoM

77

Vrgorac

Škola animatora U organizaciji Splitsko-dubrovač-

kog područnog vijeća na temu “Gospodin mi je dao braću” u

Sinju je održana škola animatora za Fra-me splitsko-dubrovačkog i zadarskog-šibenskog područnog bratstva od 14. do 16. siječnja 2011. godine. U toj školi animatora sudjelovali su framaši iz slje-dećih mjesnih bratstava: Drniš, Imotski, Knin, Metković, Podbablje, Proložac, Runovići, Sinj, Split - Gospa od Pojiša-na, Split - Gospa od Zdravlja, Split - Sv. Obitelj, Šibenik - Meterize, Šibenik - Šu-bićevac, Šibenik - Varoš, Vinjani i, po prvi put, Frama iz Vrgorca. Našu Framu predstavljali su Milena Roso i Josip Bu-klijaš. Uz nas, framaše, cijelo vrijeme bili su i duhovni asistenti fra Damir Ćiro Či-kara, fra Miljenko Vrabec i fra Frano Do-ljanin. Na počeku su sve prisutne kratko

pozdravili Ana Mikulić, područna pred-sjednica, fra Tino Labrović, duhovni asi-stent mjesnog bratstva Sinj, i fra Frano Doljanin, područni duhovni asistent.

Početak škole animatora započeo je u petak 14. siječnja u 17.00 sati euharistij-skim slavljem koje je predvodio fra Mi-ljenko Vrabec, župnik Gospe od Pojiša-na i područni duhovni asistent. Nakon večere bilo je predstavljanje sudionika.

U subotu 15. siječnja nakon molitve Jutarnje i pozdrava gvardijana fra Bože Vulete, na temu “Služba animatora” predavanje je održala Perina Granić, područna voditeljica formacije. Na istu temu bio je i rad po skupinama. Prije-podnevni dio programa završio je ra-zgledavanjem samostanskog muzeja. Poseban doživljaj za nas je bio odlazak na Sinjsku tvrđavu te molitva krunice i euharistijsko slavlje. Fra Nikica Ajdu-čić ukratko je protumačio framašima povezanost Sinjske tvrđave i svetišta Čudotvorne Gospe Sinjske. Nakon po-vratka s tvrđave uslijedilo je predavanje na temu “Tijek susreta”, rad po skupina-ma i plenum. Večer je završila zabavom.

U nedjelju 16. siječnja, nakon molitve Jutarnje i doručka uslijedio je Lectio di-vina te sudjelovanje na župskoj misi. Na kraju programa, prije završenog plenu-ma, bio je sastanak voditelja formacije. Kao framaši zahvaljujemo gvardijanu i svim fratrima na gostoprimstvu i svim dobročinstvima koja su iskazali kroz ove dane.

Ovo je inače bio prvi susret na kojem je prisustvovala naša Frama pa zbog toga hvala i našem župniku, fra Petru Vrljičku, koji nam je omogućio da se upoznamo sa načinom rada ostalih Fra-ma i framaša, te da se družimo s njima.

Josip BuklijašFramaši na odmoru u Zaostrogu

78

„Ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas…“

Svi znamo da su za uspješnost na-cionalnih, područnih i, u prvom redu, mjesnih susreta nužni dobri

animatori te se stoga već tradicionalno svake godine u Splitsko-dubrovačkom područnom bratstvu održava škola animatora. U takvoj namjeri troje fra-maša iz naše župe sudjelovalo je na se-minaru za voditelje formacija u Frami. Ove godine smo za mjesto radosnog susreta odabrali „tvrđavu“ čudotvorne Gospe Sinjske, gdje su Antonija Baraća, Josipa Buklijaša i Milenu Roso braća franjevci i lokalni framaši srdačno pri-

mili te nam širom otvorili vrata svoga samostana. I tako se 16. rujna u poslije-podnevnim satima u Sinju okupio po-prilično lijep broj framaša željnih novih znanja koje će Kristovom providnošću prenijeti u svoja mjesna bratstva. Tije-kom tri dana apostolskog zajedništva imali smo zaseban program u sklopu područnog seminara za voditelje for-macije, koji je predvodila područna vo-diteljica formacije Perina Granić. Ovu našu trodnevnu avanturu započeli smo, kako to već biva na framaškim susreti-ma, Euharistijskim slavljem, a nastavi-li večerom koja nam je dala snagu da oživimo Kristovu Riječ u našim srcima. Drugi dan našeg druženja bio je i za animatore i za formatore izuzetno na-poran. Nakon jutarnje molitve i doruč-ka uslijedilo je predavanje Marte Ra-doš, nacionalne voditeljice formacije. Tema predavanja bila je komunikacija, a podučila nas je da je komunikacija izuzetan čin da se međusobno pove-

79

Vrgorac

žemo i postanemo „Zajedno u Kri-stu“. Animatori su bili podijeljeni u animatorske grupe do 6 članova te su zajedno morali razgovarati pokušava-jući oživjeti snagu komunikacije čije su temelje neposredno usvojili. Iako ovogodišnji susret za voditelje forma-cije nosi naziv seminar više bismo ga poistovjetili s radionicom, s obzirom da to naše druženje nije bilo ispunjeno klasičnim predavanjima, već smo i mi bili podijeljeni u grupe, zajedno s ani-matorima. Nakon rada po skupinama uslijedio je plenum, te, u popodnevnim satima predavanja fra Frane Doljanina (Organizacija tematskog susreta i moli-tvenog susreta (za animatora) i Perine Granić (Služba voditelja formacije u Frami (za voditelje formacije). Nakon iznimno vrijednih predavanja uslije-dio je ponovni rad po skupinama na temelju prethodnih predavanja, a teme rada bile su činjenice koju smo usvojili na predavanjima. Večernje Euharistij-sko slavlje ispunilo je smisao dana koji smo ionako proveli u iznimnom vese-lju. Nakon iscrpljujućeg dana slijedila je zaslužena večera i zabavna večer (igra voditelja formacije protiv animatora).

Naime, animatori su voditeljima for-macije zadali 16 zadataka koji su for-matori odradili sa iznimnom marljivo-šću i na kraju uzeli zasluženo pobjedu. Zadnji dan su i animatori i formatori imali zajedničku jutarnju molitvu na-kon koje je uslijedio doručak. Radosnim korakom ušli smo u crkvu sa željom prisustva Kristovom Euharistijskom otajstvu. Nakon mise voditelji forma-cija imali su sastanak, a animatori su slobodno vrijeme iskoristili za šetanje po gradu „Gospine pobjede“. Završni plenum održan je u opuštenom ritmu. Razgovarali smo o samom susretu, iznosili svoje primjedbe i pohvale, a također prijedloge za nadolazeće susre-te. Poslije je uslijedio zajednički ručak i službeni kraj susreta. No, kao Kristovi (Franjini) sljedbenici ispred samostana smo veselim pjesmama veličali Božje veličanstvo. Na ovom smo susretu ima-li priliku ojačati našu pripadnost Bogu (Franji) i osjetiti snagu bratstva koje nas je i činilo ispunjenim i postojanim. Na-damo se da će znanje stečeno na ovom susretu doprinijeti još kvalitetnijim su-sretima i dobrom vođenju mjesnih brat-stava kroz narednu framašku godinu!

Antonio Barać

XIV. HOD FRANJEVAČKE MLADEŽI27. srpnja u Prološcu je započeo četr-

naesti Hod Franjevačke mladeži Split-sko-dubrovačkog i Zadarsko-šibenskog područnog bratstva pod geslom „Pute-vima srca“. Hod se je nastavio preko Lovreća, Ugljana, Otoka i Sinja, a zatim je završno slavlje bilo u Asizu u zajed-ništvu s framašima iz Hrvatske i drugih država.

Po prvi put na hodu su sudjelovali i framaši iz Frame Vrgorac (Milena Roso i Josip Buklijaš). Uz nas su bili i framaši iz drugih mjesnih bratstava: Runovići, Zmijavci, Imotski, Proložac, Sinj, Gospa od Zdravlja (Split), Sv. Obitelj (Split), Drniš, Šibenik-Meterize te naši duhov-ni asistenti: fra Frano Doljanin, fra Ma-tej Jovanovac, fra Ivan Lukač, s. Filipa Smoljo i s. Natanaela Radinović.

80

U Proložac je Milenu i mene doveo fra Petar Vrljičak. Tamo su nazočne u župnoj dvorani pozdravili župnik fra Vinko Gudelj te Ana Mikulić, predsjed-nica Splitsko-dubrovačkog područnog bratstva. Od Prološca do Sinja predvi-đeno je da hodamo 70 km.

Prvog dana hodali smo 17 km od Prološca do Lovreća. U Lovreću smo bili smješteni u školskoj dvorani. Ru-čak i večeru pripremio nam je župnik fra Dinko Bošnjak. Najdulji dio puta od Lovreća do Ugljana nismo hodali jer nas je spriječila kiša pa su nas prevezli kombijima. Svima nam je dobro došao dan odmora. U Ugljanama nas je lijepo dočekao i ugostio fra Nedjeljko Tabak. Poslijepodne smo posjetili zajednicu li-ječenih ovisnika „Cenaccolo“. Članovi

zajednice iznijeli su nam svoja iskustva, odgovarali na naša pitanja i počastili nas večerom.

Od Ugljana smo nastavili put prema Otoku gdje nas je ugostio fra Dalibor Grčić. Navečer smo poslije mise imali euharistijsko klanjanje koje je predvo-dio fra Frano Doljanin, a koje smo mi framaši animirali. Sljedećeg dana nasta-vili smo put do Sinja. U samostanu nas je pozdravio gvardijan Božo Vuleta, a na raspolaganju su nam bili i fra Tino te župnik fra Paviša. Prije polaska za Asiz sudjelovali smo u otvaranju porcijun-kulskog oprosta. Nakon ručka uputili smo se prema Asizu na slavlje Gospe od Anđela.

Nakon mise na grobu sv. Franje Asiškoga te razgledavanja Gornje i Do-

81

Vrgorac

nje bazilike, sudjelovali smo na slavlju porcijunkulskog oprosta. Svi framaši iz Hrvatske te kasnije i iz drugih zemalja, zajedno su prošli preko glavnog trga, pomolili se u Porcijunkuli te se vratili oslobođeni velikog tereta grijeha. Bili smo smješteni u športskoj dvorani u gradiću Bastii pokraj Asiza. Drugog dana boravka u Asizu hodočastili smo u bazilike sv. Klare i sv. Franje, gdje smo upoznavali život i djelo svetaca. Posli-jepodne krenuli smo u Greccio, gdje je Franjo postavio prve žive jaslice. Tu smo slavili misu i razgledavali to mje-sto. Zadnjeg dana boravka u Asizu smo prvo bili na misi u crkvi Gospe od An-

đela, pa smo posjetili crkvu i samostan sv. Damjana. Poslije ručka krenuli smo na La Vernu, mjesto gdje se je sv. Franjo povlačio na molitvu i gdje je primio sti-gme. Nakon večere smo krenuli svojim kućama obnovljeni duhom, malo umor-ni tijelom, ali puni Božjega blagoslova i milosti. Svojim kućama smo se vratili 5. kolovoza.

Veliko hvala i našem župniku fra Pe-tru Vrljičku koji je Mileni i meni omogu-ćio da posjetimo sva ta mjesta i doživi-mo tu silnu radost.

Josip Buklijaš

Prva primanja FRAME Vrgorac

Godinu dana nakon što je u Vr-gorcu ponovno oživljena Fra-njevačka mladež, došao je i taj

16. listopada. Taj dan koji smo dugo iščekivali bio je dan kada je osam fra-maša iz našeg grada reklo svoje prvo „Evo me!“. Euharistijsko slavlje i obred primanja predvodio je fra Frano Do-ljanin, duhovni asistent Splitsko – du-brovačkog područnog bratstva. Da bi pružili podršku svojoj braći framašima, posjetili su nas i framaši iz Metkovi-ća, Imotskog, Splita (Frama Gospe od zdravlja i Frama Svete obitelji) i Sinja. U svojoj propovijedi, fra Frano je naglasio važnost bratstva Frame u oblikovanju života i karaktera mladih ljudi. Na sa-mom kraju mise mi, framaši pristupili

smo oltaru. Milena Roso, Marta Šali-nović, Martina Rezić, Anđela Buklijaš, Marija Borovac, Antonio Barać, Mate Erceg i Josip Buklijaš su izrekli svoje „Evo me!“ i tako postali prvi primljenici Frame Vrgorac. Nakon misnog slavlja, u dvorani iza crkve, slijedila je zaku-ska s gostima. S njima smo se družili, izmjenjivali iskustva, pjevali i plesali. Dvoranu je ispunila framaška pjesma i radost. Kasnije se održao kratki ne-službeni sastanak u kojem smo zajedno s našim duhovnim asistentom, fra Pe-trom Vrljičkom, primili upute i iskustva od prisutnih framaša, a posebice Perine Granić, područne voditeljice formacije.Kasno poslijepodne ispratili smo naše goste njihovim kućama i bratstvima, zahvaljujući im na dolasku, dok smo mi ostali sa teškom zadaćom da uspijemo na noge podignuti jednu novu Framu među mnogim hrvatskim bratstvima.

Josip Buklijaš

82

Svako jutro prelistam Slobodnu Dal-maciju. Najviše me zanimaju osmrt-nice. Mnogo sam osoba u životu po-

znavao. S nekima sam bio više prijatelj. Dugo sam bio župnik i mladima katehe-ta. Kad koga pronađem u osmrtnici, a bio sam s njime vezan, pomolim se za njego-vu dušu i sjetim se dana kad smo prema prilikama života, zajedno provodili dane.Ovih dana namjerih se na osmrtnicu, koja me začudila i izmamila suze. Radilo se o mojem prijatelju vjerniku iz Vrgorca Lju-bi Markotiću. U Vrgorcu sam imao mno-go prijatelja, koje sam poštivao. Nisam se obazirao na politiku, jer ona razdvaja prijatelje. Kao župnik posebno sam volio one koji su ljubili crkvu i kršćanski živjeli u obiteljima. Takav je bio Ljubo Marko-tić. On i njegova obitelj bili su praktični vjernici. Ljubo je imao dobru majku. Is-početka je živio sa sestrama. Tražio je sebi ženu poštenu kršćanku. Našao je ˝perlu˝ u zabitom selu Kozičkim Poljicima. Izo-bražena, praktična kršćanka, donijela je blagoslov Božji Ljubinoj obitelji, a sreću Vrgorcu, postavši tajnicom u osnovnoj školi. Nije strahovala od komunista. Išla je redovito u crkvu. Djecu je redovito slala na vjeronauk i na nedjeljnu misu. Ugodnost mi je bila po nekada posjetiti tu obitelj. Činilo mi se da sam u rodnoj obi-telji, u kojoj se osjećalo i živjelo kršćanski. Dragica Vekić potakla je neke Vrgorčane da potraže sebi ženu u Kozičkim Poljici-ma, a nadajući se da tamo ima još Dragi-

ca, koje znaju kršćanski pametno živjeti.Pokojni Ljubo nije imao sredstava da ide dalje u školu, iako je to želio. Nastojao je oplemeniti darove s kojima ga je Bog ob-dario. Markotići su skloni muzici. Mnogi od njih imali su krasne glasove. Ljubo je imao krasan bariton. Svake godine on bi u vrgorskoj crkvi na Veliki petak otpjevao ˝Muku˝. Zanimao se za pleh muziku. Os-posobio se te je za skoro svih mojih pet-naest godina boravka u Vrgorcu, on bio kapelnik gradske glazbe. Često je pratila sprovode, i izmjenjivala se sa mojim gla-som. Davno je to bilo.Kad je došla Nezavisna Hrvatska, grado-načelnik bit će Ljubo Markotić. U toj služ-bi, putujući službeno u Zagreb, dva puta je, idući preko Imotskog, svratio i posjetio me.Ljubu su voljeli i župnici prije mene. Bog mu bio milostiv. Volio je Crkvu, volio je Hrvatsku, volio je svoju obitelj, volio je svoj Vrgorac. Utjehu od Boga njegovoj Dragici i djeci, a njegovoj plemenitoj duši pokoj, želi bivši župnik i prijatelj

Fra Vjeko Vrčić

Umro je župnikovprijatelj

83

Vrgorac

Da se ne zaboraviIz župnog ljetopisa 2010.

8. 12. Župnik u Splitu u tiskari ˝Dalma-cijapapir˝ slagao s Nevenom Marinom list ˝Vrgorac˝ br. 11. Sv. misu u dobro popu-njenoj crkvi u Vrgorcu na svetkovinu Bez-grešne slavio don Neven Vuković, župnik Ravče.

15. 12. Dužnost predstojnice časnih se-stara u Vrgorcu preuzela je č.s. Hrizanta Ba-rišić od č.s. Anete Krstičević u prisutnosti provincijalke č.s. Sandre Midenjak.

Č.s. Eduarda Marić i župnik fra Petar te Marin Škorput napravili su jaslice u ž. cr-kvi.

13. i 17. 12. Ispovijed starijih i bolesnih osoba prije Božića u župi Vrgorac.

19. 12. Božićna ispovijed u župi Vrgorac. Na ispovijed uglavnom došle mlađe osobe, a zbog velikog leda i mraza na zemlji malo bilo starijeg svijeta. Župniku pomagali u is-povijedanju okolni župnici.

22. 12. U 19 sati održan Božićni koncert u crkvi Navještenja BDM. Nastupili su: Grad-ski orkestar Ljudevit Bačić, Mandolinski orkestar, Vrgorski mješoviti crkveni zbor, Klapa ˝Vrh’gora˝, Dječji školski zbor, Kla-pa ˝Kolajna˝, Kulturno-umjetničko društvo ˝Dusina˝, Zbor srednje škole iz Vrgorca i so-list Ante-Đulio Markotić.

23. 12. U 18,30 sati u ž. crkvi u Vrgor-cu djeca osnovne škole izvela su priredbu: ˝Svjetlo dođe na svijet˝. Djecu uvježbala č.s. Eduarda Marić. Tri božićne pjesme izveo je veliki mješoviti zbor te dječji crkveni zbor. Crkva bila dobro popunjena. Posljednja če-tiri dana župnik je prije večernje mise bio po sat vremena na raspolaganju za ispovije-danje. Lijepi se broj vjernika ispovjedio.

25. 12. Misu polnoćku u prepunoj cr-kvi u Vrgorcu slavio župnik fra Petar. Kiša pada cijeli dan i noć. Tiha noć, ne puca se, dostojanstveno se slavi sveta misa. Veliki zbor lijepo pjevao.

Na danjoj Božićnoj misi crkva dobro popunjena. Župnik pročitao poslanicu nad-biskupa Marina Barišića. Župnik na božić-

nom ručku s fratrima u samostanu Imotski, a u popodnevnim satima otišao u Krivodol čestitati Božić majci Ivi te braći i sestrama.

26. 12. Sv. Stjepan – Crkva puna svijeta u Vrgorcu na misi u 10 sati, a u Vinima u 11.40 sati bilo je 70 osoba. Nakon mise u Vinima počeo blagoslov obitelji u župi Vrgorac.

31. Na misi zahvalnici u 18 h bilo oko 50 osoba. Na molitvenom bdijenju pred Pre-svetim u 23 h uz župnika fra Petra bilo je 11 vjernika. Točno u 24 h zazvonila su zvona na crkvi. Na Gradini održan vatromet. Žu-pnik zaključio sve knjige za proteklu godi-nu.

2011.1. 1. Početak nove godine započeo je

misom u čast Marije Bogorodice, a ulazna pjesma je bila ˝O, dođi, Stvorče, Duše Svet˝. Na misi je bilo oko 50 vjernika. Pročitana je statistika za proteklu godinu, duhovne, društvene i materijalne aktivnosti u prote-kloj godini i plan za tekuću godinu.

4. 1. Župnik fra Petar u Imotskom na sprovodu p. fra Anti Aniću.

9. 1. Fra Petar Lubina slavio nedjeljne mise u Vrgorcu. Župnik bolestan.

14. 1. Josip Buklijaš i Milena Roso u Si-nju na trodnevnom seminaru za animatore u FRAMI.

17. 1. sv. Ante Pustinjak – svetu misu u Kotezima predvodio profesor fra Gabrijel

Vrgorski FRAMAŠI u Imotskom

84

Hrvatin Jurišić u koncelebraciji s domaćim župnikom fra Petrom Vrljičkom. Na misi bilo prisutno oko 100 vjernika. Lijep i sun-čan dan. Župnika posjetio kotorski biskup mons. Ilija Janjić.

19. 1. Župnik i dekan fra Petar na redo-vitom pastoralnom sastanku dekana Split-sko-makarske nadbiskupije s nadbiskupom mons. Marinom Barišićem. Župnik podmi-rio sve obveze prema Nadbiskupskom or-dinarijatu i Franjevačkom provincijalatu od župe Vrgorac.

22. 1. Župnik završio blagoslov obitelji i ustanova u Vrgorcu.

23. 1. Nadbiskup splitsko-makarski mons. Marin Barišić blagoslovio kapelu i samostan časnih sestara Služavki Malog Isusa.

26. 1. Župnik fra Petar u Zagrebu pod-mirio troškove tiska za 2011. te dogovorio s fra Anđelkom Domazetom da predvodi kvarantore u Vrgorcu.

2. 2. Svijećnica – Na misi i blagoslovu svijeća u crkvi bile popunjene klupe.

3. 2. sv. Blaž – Poslije mise župnik imao obred grličanja. Bilo oko 80 osoba.

9. 2. Župnik na sprovodu u Ljutom Docu pok. Iliji Damjanoviću, ocu fra Stojanovu.

13. 2. Župnik u Slimenu na sprovodu pok. don Marinu Škarici.

16. Predavanje na temu ˝Obitelj˝ prigo-dom dekanatskog sastanka Biokovskog de-kanata u Vrgorcu održao don Ivan Ćubelić, generalni vikar.

21. 2. Ante Raos Jukin obnovio klecalo za ispovijedanje u sakristiji.

24. 2. Župnik u višenamjenskoj dvorani grada Vrgorca na predstavljanju knjige Ma-rijana Bilosnića ˝Zvonko Bušić˝.

1. 3. Župnik u Imotskom na sprovodu p. Miji Sušiću,ocu fra Josipovu.

2. 3. Dekani Splitsko-makarske nadbi-skupije imali sastanak s nadbiskupom Ma-rinom, generalnim vikarom don Ivanom u Tibistovu kod Posušja u vikendici solinskog dekana don Stjepana Lončara. Don Stjepan se pokazao kao pravi domaćin. Susretu se pridružio i posuški župnik fra Milan Lon-čar te župnik hercegovačkih Vinjana don Jozo.

3. 3. Radnici Tome Galića počeli utvrđi-vati čatrnju kod župne kuće.

4. 3. Grgo Ružičanin i Deno Majetić po-čeli pretresati stube ispod vjeronaučne dvo-rane i uređivati stazu ispod iste dvorane.

9. 3. Pepelnica – Na misi i obredu pepe-ljanja bilo 120 osoba.

16. 3. Župnik u Vepricu na korizmenoj rekolekciji svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije.

20. Krizmanici i mladi iz župe Vrgorac s krizmanicima svih župa Biokovskog de-kanata i ostalim mladima na pobožnosti Put križa na Velikom Prologu. Župnik na V. Prolog s mladima pošao pješice. Bilo prisut-no oko 150 mladih.

19. 3. Metalno raspelo 19. st. preuzeo ob-noviti Filip Rogošić iz Kaštela.

25. 3. Blagovijest – Svečanu sv. misu u 18 sati slavio u dobro popunjenoj crkvi župnik fra Petar.

3. 4. Četvero Framaša sa župnikom na izletu u Imotskom.

9. 4. Don Josip Čorić imao susret s ovo-godišnjim vrgorskim krizmanicima i njiho-vim roditeljima.

10. 4. Uskrsna ispovijed za vjernike župe Vrgorac.

11. i 13. 4. Uskrsna ispovijed starijih i bo-lesnih osoba u župi Vrgorac.

17. 4. Cvjetnica – Blagoslov maslinovih grančica, procesija mnoštva vjernika oko crkve. Muku pjevao Ante-Đulio Markotić. Kvarantore propovijedao fra Anđelko Do-mazet.

20. 4. Župnik i č. s. Eduarda uređivali ˝Kristov grob˝. Na pjevanju Gospina plača bile 42 osobe.

21. 4. Veliki četvrtak – Na sv. misi Večere Gospodnje crkva dobro popunjena. Obredu pranja nogu ̋ apostolima˝ pristupili su muš-ki članovi velikog zbora i članovi župnog pastoralnog vijeća. Nakon obreda ˝rušenje oltara˝ u crkvu su ušli rondari predvođeni Nikšom Delićem obučeni u narodne nošnje. ˝Apostoli˝ kod župnika na večeri.

22. 4. Veliki petak – Na pobožnosi Put križa u 8 sati bilo 50 osoba. Župnik u crkvi na raspolaganju za ispovijed do 11 sati. Na obredima Velikog petka u 18 sati župnu crkvu ispunilo mnoštvo vjernika. Muku pjevao gosp. Ljubomir Markotić. Pri koncu obreda Velikog petka krenula je procesija s

85

Vrgorac

Presvetim ulicama grada Vrgorca. Policija je regulirala promet. Kuće, stanovi, trgovine, ugostiteljski objekti te gradsko poglavar-stvo kud je prolazila procesija bili su osvi-jetljeni voštanicama. Savršena tišina i oda-na pobožnost prema Spasitelju osjećala se u cijelom gradu.

23. 4. Na misi uskrsnog bdijenja crkva puna svijeta. Na kraju mise bio je blagoslov uskrsnih jela.

24. 4. Uskrs – Na misi u 10 sati popunje-ne klupe. Župnik pročitao nadbiskupovu poslanicu.

25. 4. uskrsni ponedjeljak - Vrgrski ron-dari u Tisnom na smotri ˝Žudija˝. Prije mise u Vrgorcu župnik fra Petar blagoslovio po-lja, a u Vinima na misi bilo 40 soba.

26.do 29. 4. Župnik fra Petar i bivši žu-pnik fra Ivan Jukić krenuli u Dobrotu (Boku kotorsku gdje nam je don Ante Dragobra-tović bio dobrim domaćinom. U četiri dana razgledali smo Kotor, Perast, otok Gospe od Škrpjela, Tivat, Bogdašiće, Dobortu, Prčanj, Muo, Cetinje, Budvu, Ulcinj, Bar.

30. 4. Župnik fra Petar ispovjedio rodite-lje prvopričesnika na Velikom Prologu.

1. 5. Prvopričesnicima podijeljene prvo-pričesničke haljine. Počela svibanjska po-božnost.

7. 5. Župniku fra Petru pomagali ispo-vjedati prvopričesnike i njihove roditelje fra Vinko Prlić i don Neven Vuković.

8. 5. Prva Pričest. Ove godine bilo 26 pr-vopričesnika.

13. 5. Osam članova Franjevačke mlade-ži iz Vrgorca pošlo u Imotski na nacionalni skup FRAME.

21. 5. Ispovijed ovogodišnjih krizmani-ka, njihovih roditelja i kumova.

22. 5. Sveta Krizma-Potvrda. Krizmatelj mons. don Josip Čorić. Krizmanika bilo 34.

27. 5. Boris Mirić dovezao iz Zagreba i postavio obnovljeni vitraj ˝Navještenje BDM˝.

28. 5. Djeca i odrasli ˝Prijatelji Malog Isusa˝ pošli na susret u Trilj.

5. 6. Predvođeni župnikom fra Petrom 40 Vrgorčana bilo je na sv. misi s papom Be-nidiktom XVI. u Zagrebu. sv. misu u Vrgor-cu u 8 sati slavio fra Vinko Prlić.

13. 6. Misu s blagoslovom djece i cvijeća

u 19 sati slavio župnik fra Petar. U procesiji oko crkve križ, zastavu i kip sv. Ante nosili rondari obučeni u vrgorsku narodnu noš-nju.

15. 6. Završila školska godina za osnov-nu i srednju školu. Župnik u Zaostrogu na sprovodu fra Anđelu Cvitanoviću. U 18. sati župnik fra Petar služio je sv. misu za LI-PANJSKE ŽRTVE u žup. crkvi. Nakon mise povorka od oko 100 osoba krenula je iz cr-kve uz brecanje zvona prema Gradskom groblju sv. Ante. Na čelu povorke križ, a iza križa gradski čelnici nosili su vijenac. Nakon polaganja vijenca i cvijeća i paljenja svijeća kod spomenika (mjestu pogubljenja) župnik je molio molitvu za stradale.

23. 6. Tijelovo – Na misi u 10 sati i pro-cesiji lijepi broj vjernika. Nakon popričesne molitve slijedila je procesija s Presvetim oko crkve. Križ, zastavu, baldahin nosili su ron-dari svečano obučeni u vrgorsku nošnju. Rondari bili počašćeni ručkom u župnoj kući.

24. 6. Župnik fra Petar pošao čestitati imendan bivšem župniku fra Ivanu.

28. 6. U 8 sati župnik fra Petar slavio sv. misu za hrvatske branitelje. Župnik na sve-čanoj sjednici gradskog vijeća. Č. s. Aneta Krstičević dobila nagradu grada Vrgorca za zalaganje izgradnje novog samostana i sta-račkog doma ˝Imakulata˝. Župnik u Imot-skom na sprovodu pok. teti Mileni Gudelj Velaga.

29. 6. Sv. Petar i Pavao – sv. misu u cr-kvi Navještenja BDM predvodio fra Tonio Vučemilović, novoimenovani bjelovarski gvardijan (Vrgorskih korijena po baki iz obitelji Polić).

30. 6. Dionicu autoceste od čvorišta Rav-ča do Vrgorca otvorila je predsjednica vlade

Hod FRAME

86

RH gospođa Jadranka Kosor, a blagoslovio don Ivan Čubelić, generalni vikar u prisut-nosti mnoštva svijeta i svećenika biokov-skog dekanata. Počeo program Književno-kulturne manifestacije ˝S Tinom u Vrgorcu˝ 2011. godine.

3. 7. Mlada misu u Rašćanima slavio o. Milan Knezović, verbit.

6. 7. Župnik na Visovcu na danu Provin-cije Presvetog Otkupitelja.

7. 7. Župnik na sjednici učitelja vrgorske osnovne škole.

9. 7. Župnik na Visovcu na prvim zavje-tima novaka i oblačenju novih.

15. 7. Župnik u Splitu na posveti crkve Presvetog Otkupitalja.

20. 7. Župnik u Kozici na proslavi sv. Ilije.25. 7. Župnik u Imotskom razgovarao s

djelatnicima zavoda za zaštitu spomenika kulture o daljnjoj obnovi eksponata župne zbirke.

26. 7. Župnik u Imotskim Poljicima na proslavi sv. Ane.

27. 7. Dvoje framaša iz Vrgorca pošlo na hod FRAME Proložac-Asiz.

1. 8. Na koncertu u čast Gospe od anđela u Zaostrogu nastupio Mandolinski orkestar iz Vrgorca te solisti Vedran Vegar i Ante Đu-lio Markotić.

2. 8. Župnik dopodne u Zaostrogu na proslavi Gospe od anđela, a poslijepodne u Imotskom na sprovodu tetku Ranku Gude-lju Velagi.

8. 8. Župnika posjetili fra Božo Morić i fra Frano Samodol.

9. i 10. 8. Župnik pohodio starije i bole-sne osobe u župi Vrgorac pred svetkovinu Velike Gospe.

10. 8. Ante Raos Jukin postavio četvera nova hrastova vrata u crkvi (2 za sakristije,1 ulaz u zvonik i 1 za sobicu za ispovijedanje).

11. 8. Župnik osvježio lanenim uljem pe-tora vanjska vrata na crkvi.

14. 8. Grupu hodočasnika iz Vrgorca Ve-likoj Gospi na Veliki Prolog ispovjedio i bla-goslovio župnik fra Petar.

15. 8. Velika Gospa – Na misi u 8 h u župnoj crkvi bilo oko 100 osoba, u 18,30 u kapeli mučenika fra Ivana Rozića također 100 osoba. Bilo Nekoliko osoba iz Srertnica s prezimenom Rozić. Župnik pomagao is-povijedati na Velikom Prologu.

23. 8. Župnik u Prapatnicama na prosla-vi sv. Roka.

24. Radnici firme ˝Dodig˝ počeli raditi put ispod župne kuće.

26. 8. Župnik u Staševici na proslavi sv. Staša.

29. 8. Župnik fra Petar i fra Vinko Prlić posjetili fra Ferdu Bobana u Gorancima, svratili u franjevački samostan u Mostaru te u Međugorje.

1. 9. Izbio veliki šumski požar na Mato-kitu (gasili vatrogasci iz Vrgorca, Zagvozda, Lovreća te kanaderi). Župnik na Humcu na sprovodu fra Gojku Musi.

7. 9. Sjednica u osnovnoj školi pred po-četak nove šk. godine.

8. 9. Župnik dopodne u Zavojanima na proslavi Male Gospe, a poslijepodne u Ru-novićima na sprovodu pok. Anti Lubini, bratu fra Petrovu.

10. 9. Sv. Misu za 29 litvanskih hodoča-snika pješaka (Brdo križeva Litva – Među-gorje = 2300 km) u Vrgorcu slavio litvanski svećenik Ramunos Gerdauskos.

12. 9. Počela nova školska godina. U crkvi slavljena sv. misa za pok. učiteljicu Nadu Šimunović.

16.9. Na školu animatora u FRAMI u Sinj pošlo troje framaša iz Vrgorca.

18. 9. Svečana Misa za početak nove šk. godine. Sastanak s roditeljima ovogodišnjih prvopričesnika.

23. – 25. 9. U Vrgorcu u vjeronaučnoj dvorani održan tečaj priprave˝S Kristom zajedno˝ za sakramentalnu ženidbu u orga-nizaciji dekanatskog ureda u Vrgorcu.

24. 9. Četvorica ministranata iz Vrgorca u Imotskom na susretu ministranata Pro-vincije Presvetog Otkupitelja.

25. 9. Upis ovogodišnjih krizmanika (učenika 2. r. srednje škole).

Vrgorčani kod Gospe od šuta 5. 6. 2011.

87

Vrgorac

28. 9. Župnik u Vepricu na studijskom danu svećenika Splitsko-makarske nadbi-skupije.

29. Sv. Mihovil – Na misi u Vinima u 16 sati bilo oko 40 osoba, a u Vrgorcu na misi su bili djelatnici policije.

30. 9. Župnik u Zadru u Državnom ar-hivu s Milanom Glibotom. Počeo vjeronauk za krizmanike.

1. 10. Počela listopadska pobožnost u cr-kvi Navještenja BDM u 18 sati te u kapeli sv. Ante u Kotezima. Održana Biklijada u Vrgorcu. Župnik na Humcu na ˝Sedmom neretvanskom znanstvenom i kulturnom susretu fra Stanko Petrov˝.

2. 10. Preko misa u 8 i 10 sati č.s. Jasmin-ka Gašparević predstavila je život i djelo bl. Marije od Propetog – Petković. U Vinima na misi bilo oko 60 osoba.

3. 10. Župnik u Zaostrogu (večer) na obredu ˝Preminuće sv. Franje Asiškoga˝.

9. 10. Župni zbor iz Vrgorca gostovao u Bjelovaru u župi sv. Ante. Misu predvodio vrgorski župnik fra Petar u koncelebraci-ji gvardijana fra Tonija Vučemilovića i fra Matije Korena.Bili izvrsno ugošćeni, usput posjetili najveće Gospino svetište u Hrvat-skoj Mariju Bistricu. sv. misu u Vrgorcu u 8 sati slavio župnik Staševice fra Vinko Prlić.

14. 10. Osnovna škola Vrgorac slavila Dane kruha. Kruh i plodove zemlje blago-slovio župnik fra Petar.

16. 10. Preko župne mise u 10 sati u Vr-gorcu je 8 mladih primljeno u Franjevačku mladež od područnog duhovnog asistenta FRAME (Splitsko-Dubrovačkog područja) fra Frane Doljanina.

17. 10. Dječji vrtić ˝Pčelica˝ slavio Dane kruha. Molitvu s djecom predmolio župnik.

19. 10. Ante Raos Jukin postavio nova hrastova (vjetrobranska) vrata na ulazu u crkvu.

23. 10. Mješoviti župni zbor iz Zmijava-ca pjevao preko župne mise u Vrgorcu. Bili lijepo ugošćeni u župnoj kući.

26. 10. Na dekanatskom sastanku Bikov-skog dekanata predavanje o sakramentima održao don Ivan Čubelić, generalni vikar.

1. 11. Svi sveti – Na misi u 9 h crkva bila popunjena vjernicima. U 13.45 h župnik molio za pokojne na Novom groblju, a onda odmah pošao moliti na Gradsko groblje sv. Ante u Vrgorcu.

2. 11. Dušni dan – sveta misa u žup. ckr-vi u 6 sati, na kraju mise na četiri mjesta u crkvi molilo se i pjevalo za pokojne. U 14 sati sv. misa u crkvici sv. Mihovila u Vinima.

3. 11. U Vrgorcu u Višenamjenskoj dvo-rani grada Vrgorca predstavljena je knjiga fra Ivana Jukića ˝O Tinu, Gotovcu, Twainu i religijskom fenomenu˝. Knjigu su uz autora predstavili: Željko Primorac, Željka Opa-čak, fra Bruno Pezo, Jasna Sušac i Dragica Zeljko-Selak.

10. 11. Župnik u Metkoviću na sprovodu dobrom kršćaninu Jurici Marušiću, nećaku fra Srećka Vekića.

11. 11. Ante Markotić, pok. Ljube bojio u crkvi zidove oko sakristijskih vrata.

17. 11. Učenici Osnovne škole Vrgorac predvođeni ravnateljem i učiteljima pošli ispred škole sa zapaljenim svijećama pre-ma Vukovarskoj ulici sjećajući se Vukovara 1991. godine.

Trodnevnicu Gospi od zdravlja predvo-di dr. fra Anđelko Domazet u 18 sati.

20. 11. Krist Kralj i Gospa od zdravlja- svečanu sv. misu s procesijom predvodio dr. fra Anđelko Domazet. Crkva puna svi-jeta, mješoviti zbor lijepo pjevao, rondari obučeni u vrgorsku narodnu nošnju nosili milosnu sliku Gospe Vrgorske.

30. 11. Župnik u Vepricu na adventskoj rekolekciji svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije.

5. 12. Priredbu ˝Dar sv. Nikoli˝ izvela djeca osnovne škole i jedan gimnazijalac pod vodstvom č. s. Eduarde Marić. Darove sponzorirao grad Vrgorac.

Božićna priredba 2010.

88

Uskrsnućem Isusa Krista, pali anđeo po imenu Sotona zbačen je u podzemlje i on je postao poraženi vječni gubitnik. On, iako poražen, ne spava. I dalje ubire nove i nove žrtve koje uspije svojim lažima obmanuti.

sotona je i u podzemlju ustrojio svoju vojsku koju je nazvao de-monima. Na ustroju svoje vojske

Sotona prozbori demonima svojim po-danicima ovako:˝Neprijatelju našem, Bogu, ne možemo ništa, ali one koji vrše Njegove zapo-vijedi, možemo zavarati i pridobiti za nas. Katolicima ne možemo zabraniti odlazak u njihove crkve niti čitanje Sve-tog pisma, ali ih možemo zavarati tako da im više ne raste ljubav za Isusa Kri-sta, da nemaju kontakt s Njim, odnosno razgovor – molitvu. Ako ih u ovome us-pijemo zavesti i zavarati, pridobit ćemo ih za sebe. Ako ih pridobijemo, imat ćemo i vlast nad njima jer dok se oni mole, mi smo u opasnosti. Dakle pu-stite ih ići u crkvu, pustite ih činiti sve po njihovim običajima, ali ukradite im vrijeme. Vrijeme za razgovor s Bogom, odnosno molitvu. Tako glasi naredba moja, vama vojnici podzemlja. Dakle krenite i zavarajte ih!˝˝Ali kako to učiniti˝, pitaju demoni?Sotona odgovori: ˝Opteretite ih svaki dan beskorisnim i beznačajnim sitnica-

Sotonin poučak o kršćanima i modernomnačinu života

ma, zavladajte njihovim mislima i izmi-slite uvijek nešto novo. Usmjeravajte ih tako da imaju mnogo izdataka, da im potrošnja bude što veća, da dižu nove i nove kredite, žene nagovorite da žive za svoj posao jer će tako biti u pažnji i okruženju poslovnih ljudi, a manje sa svojom djecom. Muževe im nagovorite da rade sedam dana tjedno, svaki dan 10 – 20 h i tako će biti umorni i neće imati vremena za obitelj i molitvu. Na taj način ćemo im osigurati isprazan ži-vot. Pod svaku cijenu držite ih dalje od djece jer tako će im se konačno raspa-sti obitelj. A kad im se raspadne obitelj, neće imati dom koji im znači sigurnost. Glave im napunite tako da ne čuju bla-gi glas Duha Svetoga. Naučite ih slušati glazbu dok jure svojim automobilima da im misli odlutaju i postanu nepa-žljivi. Radio, televizore, kompjutore, mobitele rasporedite da su im uvijek u neposrednoj blizini, da im odvlače po-zornost od njihovih bližnjih. Pazite da gdje god zalaze: u prodavaonice, resto-rane, kafiće, kazalište po danu i po noći, da nikad ne čuju kršćansku glazbu jer bi je mogli nesvjesno zapjevušiti. Tako ćemo zatrovati njihove misli i prekinuti kontakt s Isusom Kristom i njihovo za-jedništvo. Preplavite ih časopisima, čak i stol gdje objeduju napunite tiskom, svaki sat im plasirajte nove i nove vije-sti o ubojstvima, pljačkama, zrakoplov-nim nesrećama, ratovima, pobačajima, eutanaziji, samoubojstvima, enormnim svotama novca od preprodaje droge. Oblijepite im ulice reklamama, poštan-ske sandučiće zatrpajte reklamama o gratis proizvodima. Na naslovnim stra-nicama novina neka budu što ljepše i ljepše golišave djevojke. Muževima će privući pažnju te im njihove žene neće

89

Vrgorac

više biti privlačne. To doprinosi raspa-du njihovih obitelji.U slobodno im vrijeme opteretite misli da se na posao vraćaju umorni, da ne-maju vremena izaći u prirodu i diviti se tom veličanstvenom Božjem djelu. Ša-ljite ih u kafiće, zabavne parkove, kina, na koncerte, jer nam je cilj da budu za-uzeti, zauzeti, zauzeti… Vrijeme za obi-telj i Boga ne smiju imati.Ne dozvolite im da razgovaraju s Bo-gom. Dok razgovaraju, opteretite ih ispraznim govorima i lažima, neka se hvale kako bi kasnije imali grižnju sa-vjesti. Najvažnije je da ih držite podalje od molitve da nemaju vremena zahva-ljivati Bogu. Neka stalno imaju osjećaj zauzetosti, prenatrpanosti da im na pa-met ne bi pala evangelizacija, jer bi mo-gli pridobiti neku dušu za Boga. Usadi-te im u srca ponos, sebičnost, oholost, proždrljivost, inat, bahatost da se ne bi ponizili i tražili od bližnjega i Boga oprost i time novu snagu i silu Duha Svetoga. Tako će biti prisiljeni živjeti od svoje vlastite snage. Poradi vlastitih poslovnih ciljeva i ideala bit će spremni žrtvovati svoje zdravlje čak i svoje obi-telji. Vjerujte, ovaj plan će uspjeti.˝

Govor je završen, a demoni su brže bo-lje krenuli po svijetu izvršavati dobive-nu zadaću, omesti kršćane i obmanuti ih da cijeli život provode jureći amo tamo.

Što misliš, jesu li uspjeli?Autor nepoznat

(Preuzeto iz lista ˝MI˝ br.06-08,2011.)

Inventura GRADA VRGORCA U 2011.

Grad Vrgorac je u 2011. godini bio poprište brojnih građevinskih zahvata koji su imali za cilj po-

boljšanje komunalne infrastrukture, a samim time i životnog standarda. Po-četkom srpnja, točnije 1. srpnja, do Vr-gorca je konačno izgrađena autocesta, projekt koji su generacije iščekivale.

Tako je pristup autocesti omogućen tek na jedan kilometar od središta Vrgor-ca. U sklopu izgradnje kanalizacijskog sustava grada Vrgorca izmijenjene su i postavljene nove cijevi za odvodnju fe-kalnih i oborinskih voda. Radovi na ka-nalizacijskom sustavu, vrijedni oko 28. milijuna kuna koji se gradi u nekoliko faza, obuhvatili su ulice Hrvatskih veli-kana, A.G. Matoša, Tina Ujevića, Ulicu Put vinarije, Šetalište Mate Raosa, Te-žačku ulicu i Ulicu fra Ivana Rožića. Pa-ralelno s radovima na kanalizacijskom i

90

sustavu odvodnje voda radilo se i na iz-mjeni cjevovoda u ulicama Tina Ujevi-ća, A. G. Matoša, Hrvatskih velikana te na relaciji prema Kotezima. Kanalizacij-ski sustav i sustav odvodnje oborinskih voda dovedeni su do pročistača voda u Plani te se očekuje njegovo uvođenje u funkciju.

Grad Vrgorac je u suradnji s Hrvat-skim cestama i HAC-om preuzeo na sebe rješavanje imovinsko pravnih od-nosa prilikom izgradnje ceste Ravča-Kotezi te prilikom rekonstrukcije ceste Vrgorac-Kotezi-Kokorići. Istodobno su osigurana sredstva za nasipanje polj-skih putova u Rastoku i Jezeru te je uređeno više od 16 kilometra poljskih putova. Nastavljen je projekt izgradnje nogometnih igrališta po mjesnim odbo-rima te su i Vina dobila uređeno nogo-metno igralište.

Projekt izgradnje mrtvačnica po mje-

snim odborima realiziran je u Dusini, Prapatnicama, Zavojanima i Velikom Prologu. Mrtvačnica u Dusini je završe-na, a objekti u ostalim mjesnim odbori-ma su u fazi realizacije. I u ovoj godini grad je odvojio značajna sredstva za sanaciju i izgradnju sakralnih objekata.

Uz sve infrastrukturne objekte Grad nije zaboravio na školovanje učenika i studenata pa je u 2011. godini dodije-ljeno čak 130 stipendija dok su za 2012. odobrene čak 162 stipendije. Značajna sredstva izdvojena su za program se-zonskog zapošljavanja, prijevoz učeni-ka i studenata, pomoć socijalno ugrože-nim domaćinstvima, te općenito socija-lu, kulturi i šport.

Uz sve to Grad se potrudio završiti kompletnu projektnu dokumentaciju i dozvole za početak gradnje poslovne zone Ravča kao preduvjeta gospodar-skog razvoja Vrgorca.

91

Vrgorac

“VRGORAC” - list župe navještenja BDM - Vrgorac • IZDAVAČ: Župni ured Navještenja BDM 21276 Vrgorac, Splitska 23, te. 021/674-212 • GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK: Fra Petar Vrličak, mob: 098 537- 000 • list izlazi povremeno s dopuštenjem crkvenih i redovničkih vlasti. Uzdržava se isključivo dobrotvornim prilozima čitatelja. Rukopisi i fotografije ne vraćaju se • SPLITSKA BANKA d.d. Poslovnica 62 Vrgorac, Žir. rn.: 2330003-1000000013 poziv na br. 20015621000; Tekući račun: 40112961 • Devizni račun: Splitska banka 21-50-10279-2Naružbe, suradnja, doprinose, zahvale i preporuke slati na adresu Uredništva lista, 21276 Vrgorac, Splitska 23

SADRŽAJ

UVODNIK 1BOŽIĆ- BEZ STRAHA I BOJAZNI 2KRŠTENJE GOSPODINOVO - KRUNA BOŽIĆNOG VREMENA 5KRŠĆANSTVO 8BIKOVSKI DEKANAT - S KRISTOM ZAJEDNO 19TURSKI KATASTARSKI POPIS (DEFTER) IZ 1623. GODINE 20NARODNA PJESMA „PERUJICA MRKONJIĆ I AGA OD VRHGORCA˝ 25NEKOLIKO PISAMA IZ VRGORCA I OKOLICE MAKARSKIM BISKUPIMA 33NEKOLIKO VIJESTI O UZGOJU DUHANA U VRGORSKOJ KRAJINI 37VRGORAC U KNJIZI ˝USPOMENE IZ DALMACIJE˝ VALENTINA LAGA 44ALBERT HALER, HRVATSKI ESTETIČAR I POVJESNIČAR KNJIŽEVNOSTI, ROĐEN JE U VRGORCU 48PREZIMENA PREZIME KAO TERMIN I KAO ANTROPONIMIJSKA KATEGORIJA 50HODOČAŠĆE U ZAGREB SUSURET S PAPAM BENEDIKTOM XVI. 53IZLET MALOG CRKVENOG ZBORA 55PJEVAČI U BJELOVARU I MARIJI BISTRICI 56IZLOŽBA - ARHEOLOŠKA ISTRAŽIVANJA NA TRASI AUTOCESTE U ZABIOKOVLJU I PLINI 58KRŠTENI, PRVOPRIČESNICI I KRIZMANI 60RADOVI DJECE OSNOVNE ŠKOLE 64NACIONALNI SUSRET FRAME U IMOTSKOM 74ŠKOLA ANIMATORA 75„LJUBITE JEDNI DRUGE KAO ŠTO SAM JA LJUBIO VAS…“ 76XIV. HOD FRANJEVAČKE MLADEŽI 77PRVA PRIMANJA FRAME VRGORAC 79UMRO JE ŽUPNIKOV PRIJATELJ 80DA SE NE ZABORAVI - IZ ŽUPNOG LJETOPISA 2010. 81SOTONIN POUČAK O KRŠĆANIMA I MODERNOM NAČINU ŽIVOTA 86INVENTURA GRADA VRGORCA U 2011. 87

PRILOZI ZA POTREBE CRKVE

1. Vesna Galić 2400 kn2. Dara Franić p.Karla 200 kn3. Tereza Kuzmanić 150 kn4. Ante Galić p.Petra 1050 kn5. N.N. 300 kn6. D. F. 300 kn7. Ante,Boženka Govorko 300 kn8. N.N. 100 dol.austral.9. Iko Erceg Tutin 50 euro10. Rodbina p.Anđe Raos 4.500 kn11. Maca Franić 50 kn12. N.N. 300 kn13. Neven,Jagoda Šalinović 200 kn14. Vedran Hrstić 50 euro15. Ante Raos p. Lovre 50 euro16. Darko Markotić 200 kn17. Miljenka Franić 200 kn18. Obitelj Matijašević 500 kn19. Dajana,Mića Vuković 200 kn20. Mladen Vidović 3000 kn21. Ljubica Krstičević 500 kn22. Nikola Pervan 500 kn23. Vatroslav Markotić 50 euro24. Mara Erceg 50 dol.austral.25. Desa Pervan 50 dol.austral26.Vjera Ćeško 250 dol.austral.27. Marijana Udiljak_Trlin 50 dol.austral.28. Milan Erceg 100 dol.austral.29. Stipica Krišto 400 kn30. Joško Šimunović 1000 kn31. Obitelj p.Ivana Radića Lučina 1400 kn

32. Iva Cikoja 150 kn33. Kata Granić 600 kn34. Mirko,Mira Grljušić 50 euro35. N.N. 300 kn36. Dražan Granić 50 euro37. Robert Radić p.Mate 500 kn38. Ante Buklijaš 300 kn39. Obitelj Gojković 150 kn40. Ankica Katavić 100 kn41. Marijan Ereš 100 euro42. Ratko,Jasna Radić 500 kn43. Mila Franić 50 kn44. Crkveni pjevači 4800 kn45. Dinka Buklijaš 200 kn46. Tomislav Vukosav 70 euro47. Iva Gašpar 200 kn

Za list ˝Vrgorac˝1. N.N. Zagreb 200 kn2. Tomislav Vukosav Čiča 100 euro3. Desa Pervan 30 dol.austral.4. Šimo Galov 200 kn

92

L I S T Ž U P E N A V J E Š T E N J A B D M V R G O R A C

BOŽIĆ 2011.GODINA. XII BROJ 12.ISSN 1847-795X