• VRSTE REVIZIJSKIH POSTUPAKA

Nisu svi postupci adekvatni kod ispitivanja svake od pojedinačnih tvrdnji.

Izbor konkretnog postupka stvar je profesionalnog prosuđivanja revizora.

Revizor odabere onaj postupak koji može da Revizor odabere onaj postupak koji može da ponudi relevantne i pozdane dokaze.

Revizori dovode u vezu sva razmatranja i izbor revizijskih postupaka.

Revizori ne bi trebali da primjenjuju postupke koji nisu opravdani.

Za sprovođenje svakog revizijskog postupka revizori moraju odvojiti vrijeme, napore pa i novac.

Oni postupci kojima se mogu obezbijediti uvjerljivi dokazi, gotovo uvijek su zahtijevniji i skuplji.

PROVJERAPROVJERA

Kao revizijski postupak ima dvije osnovne primjene:

1. Provjera dokumentacije tj.dokumenata i evidencija

2. Provjera materijalnih sredstava

Provjera dokumenata i evidencija podrazumijeva njihovo detaljno studiranje kako bi se na osnovu informacija u njima verifikovale tvrdnje sadržane u finansijskim izvještajima.

Revizori provjerom evidencija pribavljaju dokaze da li su informacije dosljedne finansijskim da li su informacije dosljedne finansijskim izvještajima.

U savremenom okruženju gdje dominiraju informacione tehnologije veliki dio dokumenata može da bude raspoloživ u elektronskoj formi.

U ovakvim slučajevima treba treba testirati kontrole koje su integrisane u informacione sisteme. Ako su IT kontrole efektivne, onda je i pouzdanost elektronske dokumentacije veća.

Provjera kao revizijski postupak ispitivanja dokumentacije i evidencija ispoljava se ovdje u dokumentacije i evidencija ispoljava se ovdje u dva oblika:

1. Provjera unazad tj.od evidencija ka dokumentima (Npr. transakcija prodaje. Nju revizori prate do kupoprodajnog ugovora itd.)

2. Provjera unaprijed tj. od dokumentacije ka evidencijama. Ovdje revizori uzorak dokumentacije prate kao računovodstveni sistem kako bi utvrdili da li je izvršeno evidentiranje nastalih transakcija.

Provjera materijalnih sredstava

Podrazumijeva fizičku provjeru sredstava koja postoje u materijalnom obliku.postoje u materijalnom obliku.

Ustvari ovdje se radi o vizuelnom uvidu ili brojanju materijalne imovine.

Ponekad se postupkom provjere materijalnih sredstava dolazi do određenih dokaza u pogledu tvrdnje o vrednovanju sredstava.

• Posmatranje kao revizijski postupak podrazumijeva gledanje kako se obavlja neki procec.

Važnost posmatranja kao revizijskog postupka dolazi do izražaja u kontekstu potrebe prikupljanja dovoljno dokaza.prikupljanja dovoljno dokaza.

Prikupljaju se dokazi da li su ove procedure adekvatno osmišljene i primjenjene.

Posmatranje se uglavnom koristi u početnoj fazi revizije sa zadatkom razumijevanja procesa u preduzeću klijenta.

Pribavljanje eksternih potvrda:

Ovo je jedan od nezaobilaznih revizijskih postupaka.

Tokom postupka revizije revizori pribavljaju različite izjave od velikog broja trećih lica.

(kupci, dovavljači, banke itd.)(kupci, dovavljači, banke itd.)

Sve ove izjave ne zadovolje revizore pa pristupaju traženju pisanih konfirmacija koje im revizija upućuje direktno.

Odgovor dolazi direktno revizoru, pa to smanjuje prostor za manipulaciju

U pisanoj je formi.

Konfirmacije se prevashodno koriste u svrhe dokazivanja tvrdnji o saldima računa.

Konfirmacije su jako korisne ali su rijetko dovoljan dokaz.

Upotreba konfirmacija nije ograničena samo na tvrdnje o saldima računa.tvrdnje o saldima računa.

Konfirmacije mogu da se koriste i u vezi sa tvrdnjama o transakcijama ( da se potvrdi nastanak nekih transakcija koje su materijalnih iznosa).Npr. paritet isporuka u kupoprodajnom ugovoru.

Iako se konfirmacije smatraju vrlo pouzdanom vrstom revizijskih dokaza, postoje i određeni rizici u vezi sa njihovim korištenjem.

• Pogrešno adresiranje

• “Presretanje” zahtijeva za konfirmacijom ili same konfirmacijesame konfirmacije

• Dobijanje odgovora od nekompetentnih lica

• Nemarno dati odgovori

• Izostanak odgovora, jer je zahtjev nejasno formulisan.

ANALITIČKI POSTUPCI

Priroda analitičkih postupaka

Analitički postupci podrazumijevaju ocjenu finansijskih informacija putem analize odnosa koji postoje između samih finansijskih podataka,ali i između finansijskih i nefinansijskih podataka.nefinansijskih podataka.

Analitički postupci mogu da budu različitog stepena složenosti. Neki se svode na jednostavna unapređivanja podataka, a drugi uključuju složene analize za primjenu savremenih statističkih tehnika.

Složeniji analitički postupak bio bi procjena određene veličine (npr. prigoda od prodaje) na osnovu regresione analize.

Svrha analitičkih postupaka

Analitički postupci se ekstenzivno koriste u procesu revizije.procesu revizije.

Svrha analitičkih postupaka razlikuje se po pojedinim fazama revizije, a to utiče i na način njihovog obavljanja.

U fazi planiranja analitički postupci koriste revizorima da:

1. Steknu saznanja o klijentovom poslovanju , te bolje razumiju biznis koji je predmet revizije.

2. Uoče neočekivane iznose ili odnose između informacija u finansijskim izvještajima i time identifikuju područja većeg rizika za identifikuju područja većeg rizika za nastanak materijalno značajnih grešaka.

Analitički postupci se u fazi planiranjauobičajeno sprovode na podacima iz poslednjih periodičnih finansijskih izvještaja koje je klijent sastavio.

U fazi testiranja analitički postupci se koriste u svrhe pribavljanja dokaza o tvrdnjama sadržanim u finansijskim izvještajima tj. za potvrdu osnovanosti nekih tvrdnji.

Primjena analitičkih postupaka često je najbolji način za pribavljanje dokaza o potpunosti način za pribavljanje dokaza o potpunosti iskazanih rashoda.

Rezultate analitičkih postupaka je obično potrebno kombinovati sa drugim suštinskim postupcima kako bi se došlo do dovoljno odgovarajućih dokaza.

U fazi kompletiranja revizije analitički postupci treba da doprinesu izvođenju finanlnog zaključka o tome da li su finansijski izvještaji u skladu sa revizorovim razumijevanjem klijentovog poslovanja.

Završne analitičke postupke treba izvoditi na Završne analitičke postupke treba izvoditi na podacima koji su uključili sve uočene pogrešne iskaze , a revizor ih uključio u finansijske izvještaje.

PRIHVATANJE I RAZUMIJEVANJE KLIJENTA

Uključivanje novog klijenta u portfolio predstavlja značajan izazov i mora se zasnivati na adekvatnim saznanjima i razumijevanju potencijalnog klijenta.

Do kvalitetnih klijenata nije lako doći i nije ih lako Do kvalitetnih klijenata nije lako doći i nije ih lako zadržati.

Svaki revizijski angažman podrazumijeva sljedeće faze: fazu planiranja, fazu testiranja i fazu kompletiranja.

Iz dosadašnjeg izlaganja mogli smo steći zaključak da su koraci i faze u reviziji povezani i isprepleteni, što ukazuje na kompleksnost revizijskog posla.

Međutim, prije nego što se upusti u njihovo izvođenje revizor mora donijeti odluku o izvođenje revizor mora donijeti odluku o prihvatanju novog klijenta ili o nastavku saradnje sa postojećim klijentom.

Postoje razlike i u aktivnostima koje revizori moraju sprovesti radi određenih saznanja.

Razumijevanje klijenta i planiranje revizije:

Stari klijent:

1.Donošenje odluke o nastavku saradnje

2. Inicijalno planiranje revizije

3.Ažuriranje saznanja o klijentu

4. Okončanje planiranja revizije4. Okončanje planiranja revizije

Novi klijent:

1.Sticanje preliminarnih saznanja o klijentu

2. Donošenje odluke o prihvatanju klijenta

3.Sticanje dodatnih saznanja o klijentu

4. Početak sastavljanja strategije i plana

Revizijska firma treba da ustanovi politike i procedure planiranja revizije.

MSR 300 koji nosi naslov Planiranje revizije finansijskih izvještaja posvećen je ovim pitanjima.

Revizijske firme posluju u veoma konkurentnom Revizijske firme posluju u veoma konkurentnom okruženju. Zato lako izgube postojeće a teško osvoje nove komitente.

Osim novih prihoda novi angažman može donijeti i nove probleme pogotovo ako se radi o visokorizičnom klijentu.

Da bi ocijenilo opšti rizik uplitanja u posao sa određenom firmom, koji se naziva rizik angažmana , revizori treba da uzmu u razmatranje reputaciju menadžmenta i finansijsku snagu klijenta.

Revizorska firma treba da ima unaprijed sačinjen Revizorska firma treba da ima unaprijed sačinjen detaljan upitnik ili neku vrstu kontrolne liste, na osnovu koje sistematično pribavlja informacije koje su mu neophodne za donošenje konačne odluke ili da ili ne???

Prihvatanje novog klijenta

Prije pribavljanja novog klijenta revizor treba da.

1.Pribavi i razmotri informacije vezane za integritet klijenta.

2. Razmotri da li ispunjava etičke zahtjeve u smislu izbjegavanja sukoba interesasmislu izbjegavanja sukoba interesa

3.Pokuša da stupi u kontakt sa prethodnom revizijom ako ga je bilo

4.Postigne razumijevanje sa klijentom

Ispitivanje integriteta klijenta

Ni jedna revizorska kuća nemože sebi da dozvoli da je dovede u vezu sa klijentima kod kojih postoje krupne kriminalne radnje.

Rizik angažovanja je načelno veći kod klijenta koji se nalazi u lošem finansijskom stanju.se nalazi u lošem finansijskom stanju.

Informacije za ocjenu integriteta se pribavljaju iz internih i eksternih izvora.

(od menadžmenta, zaposlenih, banaka itd)

Priroda informacija koje treba ispitati

Prilikom ispitivanja integriteta klijenta te++revizori treba da stave akcenat na informacije kao što su:

1. Identitet menadžera, vlasnika, zavisnih i drugih povezanih strana.drugih povezanih strana.

2. Integritet i poslovna reputacija , što uključuje poštenje , fer poslovanje i istinitost.

3. Stavovi sklonosti i postupci menadžera u vezi sa pitanjima primjene “agresivnih” računovodstvenih politika.

4. Kontrolno okruženje, što podrazumijeva stavove i postupke menadžmenta i lica koja upravljaju internom kontrolom.

5. Eventualna umješanost u pranje novca ili u druge kriminalne radnje.

6. Indikacija neprikladnih ograničenja u obuhvatu 6. Indikacija neprikladnih ograničenja u obuhvatu revizije koja bi mogla da budu nematnuta.

7. Razlozi za prekid saradnje sa prethodnim revizom

OCJENA ETIČKIH PRINCIPA I RASPOLOŽIVIH KAPACITETA

ETIČKI PRINCIPI

Pored ocjene rizika angažmana , revizori treba da razmotre i da li reviziju mogu da obave u skladu sa etičkim zahtjevima.

Osnovni etički principi su ; integritet, objektivnost, profesionalna osposobljenost, dužna pažnja, profesionalna osposobljenost, dužna pažnja, povjerljivost i profesionalno ponašanje.

Revizori, stoga, moraju da utvrde da li postoje bilo kakve okolnosti koje bi ih onemogućile sa sprovedu nezavisnu reviziju klijenta

RASPOLOŽIVI KAPACITETI

Revizori treba da prihvate samo one revizije koje mogu da izvedu sa profesionalom kompetentnošću.

Revizor mora da ocijeni da li raspolaže sa dovoljnim brojem izvršilaca sa zadovoljavajućim znanjem i ekspertizom, te zadovoljavajućim znanjem i ekspertizom, te drugim materijalnim resursima i vremenom za okončanje revizije.

Nedostatak potrebnih znanja revizori ponekada mogu nadomjestiti korištenjem rada stručnjaka.

OCJENJIVANJE RIZIKA I OSMIŠLJAVANJE REAKCIJE NA RIZIK

Planiranje revizije u firmi koja je novi klijent obično je teže. Revizor planira na bazi stečenih saznanja o klijentu.

U ovom slučaju planiranje obavlja po pristupu zasnovanom na riziku.zasnovanom na riziku.

Krunu planskog procesa predstavlj plan revizije.

Dva su ključna dokumenta koja treba da budu pripremljna u fazi planiranja revizije i to:

Opšta strategija revizije i plan revizije.

Opšta strategija revizije treba da uvaži uočene specifičnosti klijenta.

Dobro sačinjena strategija trebala bi biti od pomoći da se dovoljno vremena i pažnje posveti značajnim oblastima revizije.

Strategijom revizije se inače definiše djelokrug pristup, vrijeme i smjernice za sačinjavanje plana revizije.pristup, vrijeme i smjernice za sačinjavanje plana revizije.

Kada se utvrdi sveobuhvatna strategija , revizori mogu da započnu s izradom plana revizije.

Plan revizije treba da bude takav da omogući pribavljanje dovoljno dokaza kako bi se rizik revizije sveo na prihvatljiv nivo.

MATERIJALNOST U REVIZIJI

Važan korak planskog procesa predstavlja i utvrđivanje materijalnosti.

Pojam materijalnosti vezuje se za značaj ili važnost nečega.

Utvrđivanje materijalnosti je predmet Utvrđivanje materijalnosti je predmet profesionalnog prosuđivanja revizora pri čemu revizori polaze od pretpostavke da će informacije iz finansijskih izvještaja koristiti osobe sa odgovarajućim znanjem iz oblasti računovodstva.

Koncept materijalnosti se koristi u svim fazama revizije. 1.planiranju revizije, 2. njenom izvođenju, 3.prilikom ocjene efekata pogrešnih iskaza u fazi kompletiranja.

Budući da daje mišljenje o cjelini izvještaja revizor treba da planira materijalnost uz finansijske izvještaje o cjelini - ukupna finansijske izvještaje o cjelini - ukupna materijalnost.

Revizori imaju u vidu da sistem dvojnog knjigovodstva omogućava da se revizijom jednog računa otkriju pogrečni iskazi na drugom, povezanom računu.

Ocjena rizika materijalno značajnih pogrešaka

Smisao sticanja saznanja o klijentu jeste da pomogne identifikaciju rizika materijalno značajnih grešaka.

Sam rizik predstavlja kombinaciju inherentnog rizika i kontrolnog rizika .rizika i kontrolnog rizika .

S toga identifikacija rizika uključuje i identifikaciju relevantnih kontrola koje je klijent uspostavio u cilju zažtite od pojedinih rizika, po klasam transakcije.

Rizik materijalno značajnih pogrešaka potrebno je ocijeniti kako na nivou finansijskih izvještaja, tako i na nivou tvrdnji , i odrediti značajne rizike, ako ih po ocjeni revizora ima.

POSTUPCI OCJENE RIZIKA

Postupci ocjene rizika MZPI sami po sebi ne pružaju Postupci ocjene rizika MZPI sami po sebi ne pružaju dovoljno odgovarajućih dokaza da bi se na njima zasnivalo mišljenje revizora.

Početnu tačku za ocjenu rizika predstavlja identifikacija značajnih računa i objelodanjivanjau skladu sa određenom materijalnošću, kao i relevantnih tvrdnji o istim.

Kako bi valjano ocijenio rizike identifikovane u procesu saznanja o klijentu revizor treba da:

• Poveže identifikovane rizike s relevantnim tvrdnjama tj. sa onim što može da krene u pogrešnom pravcu na nivou odgovarajuće tvrdnje.tvrdnje.

• Razmotri da li su dati rizici takvog intenziteta da bi mogli da dovedu do MZPI, uključujući mogućnost da utiču na projne tvrdnje.

• Ocjeni vjerovatnoću da su rizici doveli do MZPI u finansijskim izvještajima.

Postupci ocjene rizika uključuju četiri od sedam uobičajenih revizijskih postupaka a to su:

1. Ispitivanje menadžmentra, internih revizora, pravnika i zaposlenih.

2. Analitički postupci- poređenje salda

3. Posmatranje poslovnih aktivnosti klijenata 3. Posmatranje poslovnih aktivnosti klijenata ( kroz obilazak prostorija, posmatranje procesa rada itd)

Konačno revizori mogu izvršiti provjeru dokumentacije , kao što su poslovni planovi i strategije, pravilnici o internim kontrolama , razne evidencije i izvještaji.

Rizici na nivou finansijskih izvještaja

Revizor treba da ocijeni da li identifikovani rizici MZPI imaju efekte samo na pojedinačne klase transakcija, salda računa, objelodanjivanja i samo pojedinačne tvrdnje ili isti potencijalno utiču na mnoge tvrdnje što može dovesti u utiču na mnoge tvrdnje što može dovesti u pitanje istinitost i objektivnost finansijskih izvještaja.

Rizici na nivou finansijskih izvještaja mogu biti i posljedica recesija i kriza, odnosno pogoršanja opštih ekonomskih uslova.

Značajni rizici

Revizor treba da odredi da li koji od identifikovanih inherentnih rizika predstavlja značajan rizik, odnosno rizik koji zahtijeva posebnu pažnju.

Značajni rizici su u pravilu oni rizici MZPI koji imaju posebno veliku vjerovatnoću nanstanka i imaju posebno veliku vjerovatnoću nanstanka i čije objektiviranje može imati za rezultat jako velike MZPI.

Smatra se da u svakoj reviziji postoji bar jedan rizik koji je značajan i treba mu posvetiti posebnu pažnju.

• Rizik kriminalnih radnji

Po pravilu predstavlja značajan rizik, najčešće ne zbog velike vjerovatnoće dešavanja već zbog svojih konsekvenci .

Rizici MZPI koji nastaju kao rezultat kriminalnih radnji predstavljaju značajne rizike.

Od revizora se zahtijeva da, već u fazi planiranja Od revizora se zahtijeva da, već u fazi planiranja revizije , primjeni postupke ocjene rizika radi pribavljanja informacija na kojih će preliminarno utvrditi da li postoji rizik MZPI nastalih kao posljedica kriminalne radnje.

Dvije su vrste kriminalnih radnji koje dovode do MZPI.

1. Namjerni pogrešni iskazi u svrhu obmanjivanja

2. Namjerni pogrešni iskazi kojima se želi prikriti nezakonito poslovanje, odnosno zloupotreba imovine.

Primarnu odgovornost za sprečavanje i otkrivanje Primarnu odgovornost za sprečavanje i otkrivanje kriminalnih radnji imaju menadžeri.

Odgovornost revizora se odnosi na sticanje uvjerenja, u razumnoj mjeri,da fin.izvještaji ne sadrže MZPI koji su nastali kao posljedicakriminalnih radnji.