Putopis

Sarajevo-Travnik-Jajce

5. novembar, vjetar grubo šamara naša lica, a mi se smijemo, veseli smo. Zašto? Razlog je vrlo jasan – terenska nastava. Upravo za danas unaprijed je isplanirano putovanje na relaciji Sarajevo-Travnik-Jajce. Na Bistričkoj stanici okupili smo se u 7:30 nastavnicom geografije Almirom Karčić, koja je bila vodič na našoj nastavi u prirodi, nastavnicom biologije Elvedinom Rožajac-Idrizović, te razrednicama Jasnom Zelić i Nermanom Hasanović. Prvo provjera, a zatim i očekivani rezultat: svi su prisutni. Sjeli smo u autobus i krenuli. Iako je bilo oblačno, to nam nije moglo pokvariti ugodnu jesenju atmosferu, šarenilo boja i najvažnije, raspoloženje. Vožnja je bila ugodna, a naša prva stanica bio je vezirski grad Travnik. Na početku smo razmjenjivali zbunjene poglede koji su bili zamjena za pitanja, a onda opet smijeh. Svaki novi korak bio je stepenica koja je vodila ka nepoznatom, ka novom i neistraženom. Travnička tvrđava ili Tvrđava Stari grad koja je izgrađena u prvoj polovini XV stoljeća za vrijeme bosanskog kralja Tvrtka II Kotromanića bila je naše prvo odredište u ovom gradu.

Travničke ulice dovele su nas i do Šarene džamije ili Sulejmanije, sagrađene u drugoj polovini XVI stoljeća. Naziv „šarena“ dobila je zbog dekoracija koje krase njene zidove. Specifična je još i po tome što je njena munara na lijevoj strani džamije, a ne na desnoj.

Zatim smo posjetili Zavičajni muzej...

...i rodnu kuću našeg dobitnika Nobelove nagrade za književnost, Ive Andrića.

Nakon edukativnog dijela, uslijedio je predah uz travničke ćevape i spremanje za nastavak putovanja.

Nesmetano smo stigli do kraljevskog grada Jajca, a jednim malim dijelom puta nas je pratila kiša. Jajce nas je dočekalo toplim zrakom koji je prijao nakoh hladnog Travnika. Jedan od glavnih ciljeva posjete ovom gradu je Plivski vodopad, visok 22 metra od kojeg zastaje dah.

Svoja vrata nam je otvorio i muzej II zasjedanja AVNOJ-a u kojem nas je dočekalo ljubazno osoblje i kustos koji nam je ispričao historiju muzeja. U muzeju smo imali priliku vidjeti razne eksponate kao što su razno ordenje, dokumenti, kao i fotelju u kojoj je sjedio Josip Broz Tito.

Iz muzeja smo se uputili na brdo iznad Plivskog vodopada kako bi posjetili Jajačku tvrđavu. Sagrađena je krajem XIII stoljeća, a pripadala je Hrvoju Vukčiču Hrvatiniću. On je angažovao italijanskog arhitektu za uređenje unutrašnjosti dvora, podgrađa i porodične grobnice, tj. katakombe koju smo takođe posjetili.Na ulaznim vratima kasnije je izrezbaren grb Kotromanića, a u neposrednoj blizini nalazi se zvonik crkve sv. Luke.

Pri povratku smo svratili do Etno muzeja koji je nažalost bio zatvoren. Pogledali smo žensku džamiju i travničku sahat-kulu, te džamiju Esme Sultanije. Legenda kaže da se sultanija razboljela, a nijedan doktor joj nije mogao pomoći.Jedan hodža joj je rekao da sagradi džamiju i most gdje se jedna rijeka ulijeva u drugu. Kada su našli odgovarajuće mjesto, a to je bilo Jajce, ona je skinula jednu svoju naušnicu koja je bila toliko vrijedna da se mogla sagraditi džamija i dva mosta gdje se Pliva ulijeva u Vrbas.

Na putu do Sarajeva smo se zabavili uzutakmicuŽeljezničar-Sloboda. Naši učenici su bili navijači Željezničara tako da ih je rezultat razočarao pa su do Sarajeva sabirali utiske. Pri povratku se rodila i nova ljubav ali njihva imena nećemo otkrivati. U Sarajevo smo stigli oko 19:00h kada smo se i oprostili do ponedjeljka.

Grbo Maida IX₂