Wolfgang Amadeus Mozart COS FAN TUTTE...će prerušena u bilježnika pomoći da novi ljubavni parovi sklope brak. No tada će ista bojna glazba koju smo čuli u prvom činu najaviti

Wolfgang Amadeus Mozart

COS FAN TUTTE Subota, 26. travnja 2014., 19 sati.

Foto

: Met

rop

olit

an o

per

a


COS FAN TUTTE

The hD BroDcAsTs Are supporTeD By

The MeT: Live in hD series is MADe possiBLe By A generous grAnT FroM iTs FounDing sponzor

Neubauer Family Foundation

gLoBAL corporATe sponsorship oF The MeT Live in hD is proviDeD By

Subota, 26. travnja 2014., 19 sati.

praizvedba: Burgtheater, Beč, 26. siječnja 1790.

prva hrvatska izvedba: hrvatsko narodno kazalište, zagreb,

5. srpnja 1958.prva izvedba u Metropolitanu:

24. ožujka 1922.premijera ove produkcije: 8. veljače 1996.

suBoTA, 26. TrAvnjA 2014.

počeTAk u 19 sATi.


COS FAN TUTTEOpera buffa u dva čina

Libreto: Lorenzo Da ponte

FiorDiLigi Susanna Phillips

DorABeLLA Isabel Leonard

gugLieLMo Rodion Pogossov

FerrAnDo Matthew Polenzani

DespinA Danielle de Niese

Don ALFonso Maurizio Muraro

zBor i orkesTAr MeTropoLiTAnA

zBorovođA Donald Palumbo

DirigenT James Levine

reDATeLjicA Lesley Koenig

scenogrAF i kosTiMogrAF Michael Yeargan

oBLikovATeLj rAsvjeTe Duane Schuler

Foto

: Met

rop

olit

an o

per

a

stanka nakon prvoga čina.svršetak u 23 sata. Tekst: talijanski.Titlovi: engleski.

Bečom je kružila priča o dvojici mladih časnika koji su bili toliko uvjereni u vjernost svojih nevjesta da su prihvatili okladu s jednim starim neženjom, svojim prijateljem, koji je tvrdio da se u žensku vjernost ne može vjerovati. Časnici su se prerušili i počeli se udvarati djevojkama, naravno ne onoj pravoj nego drugoj, i na kraju su ih uspjeli osvojiti.

6 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2013./2014.

Foto

: Met

rop

olit

an o

per

a

PRVI ČINRadnja opere smještena je u Napulj. U prvome prizoru sastaju se Don Alfonso, Ferrando i Guglielmo i klade se u vjernost, tj. nevjernost odabranica mladih ljudi, Dorabelle i Fiordiligi. Bilo bi pogrešno shvatiti Don Alfonsa kao cinika. On je iskusan svjetski čovjek koji ne bi želio da se njegovi mladi prijatelji razočaraju u životu, pa ih priprema na sve što se može dogoditi. Ferrando i Guglielmo jednostavno ne mogu vjerovati da bi njihove drage mogle biti nevjerne pa prihvaćaju okladu. I dok u sljedećem prizoru Fiordiligi i Dorabella s velikom ljubavlju

razmišljaju o svojim odabranicima u duetu Ah, guarda, sorella (Gledaj, sestro), oni dolaze i priopćuju im da odlaze u rat. Djevojke teško prihvaćaju rastanak, naravno, prisežu da će ih čekati, a momci obećavaju da će pisati svakoga dana i odlaze. U vrlo lijepom tercetu Soave sia il vento (Nek bude vjetar blag) pridružuje im se Don Alfonso. Kad mlade dame ostanu same, i nakon što je Dorabella dala oduška svojoj tuzi i bolu u ariji Smanie implacabili (Nesmiljene muke), njihova sobarica Despina, kao i Don Alfonso lukava i mudra, opominje ih da u muškarce i vojnike ne treba imati vjere (In uomini, in soldati, sperare fedeltà).


Foto

: Met

rop

olit

an o

per

a

Don Alfonso, začetnik te šale, dovodi pred djevojke dvojicu mladića – Mozart ih naziva Albancima, ali to je u ono doba bio uobičajen naziv za sve orijentalne narode. To su zapravo prerušeni Ferrando i Guglielmo. Ferrando se počinje udvarati Fiodiligi, a Guglielmo Dorabelli, no djevojke ne popuštaju. Fiordiligi u ariji Come scoglio (Poput stijene) pjeva o vjernosti i ljubavi koje su čvrste poput hridi. No kad poslušamo vratolomne skokove u toj ariji, teško ćemo povjerovati da je Mozart baš posve vjerovao u te riječi. Mladi se ljudi na početku udvaraju bez uspjeha, tobože čak i umiru od tuge. Guglielmo pjeva ariju Non siate ritrosi, ochietti vezzosi (Ne skrećite pogled, ljupke oči), potičući djevojke da ne budu sramežljive. U šaljivom tercetu Don Alfonso ih opominje da oklada nije gotova, a nakon toga Ferrando pjeva ljubavnu ariju Un’ aura amorosa (Ljupki povjetarac). Naravno, to je sve igra, i Despina prerušena u tobožnjeg liječnika, doktora Mesmera, vraća mladiće magnetom u život.

DRUGI ČINSpretna i lukava Despina, nezadovoljna što njezine gospodarice još odolijevaju udvaranjima vatrenih obožavatelja, savjetuje im da iskoriste priliku dok je vrijeme i uslišaju njihove želje. Fiordiligi i Dorabella je poslušaju i u duetu Prenderò quel brunettino (Uzet ću onog tamnoputog) svaka odabire svojeg udvarača. Nakon prekrasne serenade, počinje zaplet. Najprije će Guglielmo pridobiti Dorabellu, a onda će i Fiordiligi nakon kratkog oklijevanja i velike arije u formi ronda Per pietà, ben mio, perdona (Molim te, dragi, oprosti mi), u kojoj sopranistica

može pokazati svu virtuoznost, popustiti Ferrandovim udvaranjima.Naravno, to ne može biti kraj. Despina će prerušena u bilježnika pomoći da novi ljubavni parovi sklope brak. No tada će ista bojna glazba koju smo čuli u prvom činu najaviti da se iz rata vraćaju Guglielmo i Ferrando, a tobožnji Albanci iščeznut će bez traga. Guglielmo će otpjevati ariju Donne mie, la fate a tanti (Žene moje, mnogima to radite). I na kraju nas Mozart i Da Ponte žele uvjeriti da su ljubavni parovi ponovno zajedno kako smo ih upoznali na početku opere, uz, moramo priznati, ipak ciničnu opasku Don Alfonsa da su na taj način nevjerne sve žene – tako čine sve – Così fan tutte.


večerAšnji inTerpreTiFiordiligi pjeva američka sopranistica iz Alabame, finalistica 2005. godine Metropolitan opera council Auditions, Susanna Phillips. iste je godine dobila prvu nagradu za dame na plácido Domingo’s operalia i postala članica Lyric opere u chicagu. u Metu je prvi put nastupila u prosincu 2008. kao Musetta u La Bohème, 2010. dobila je Metropolitanovu nagradu Beverly Sills. u Metu je ostvarila šezdesetak nastupa u ulogama Fiordiligi, pamine u Čarobnoj fruli, Donne Anne u Don Giovanniju i rosalinde u Šišmišu. Dorabella je američka mezzosopranistica Isabel Leonard (1982.), studentica julliard school of Music i dobitnica 2005. godine nagrade Marilyn Horne. Debitirala je u veljači 2007. kao paž stéphano u gounodovoj operi Romeo i Julija, a u istoj je ulozi u rujnu 2007. prvi put nastupila

u Metropolitanu. u Metu je ostvarila i rosinu u Seviljskom brijaču, zerlinu u Don Giovanniju te cherubina u Figarovu piru. upoznali smo je kao Mirandu u Oluji Thomasa Adèsa u Met Live in HD. guglielma pjeva ruski bas Rodion Pogossov. školovao se u Moskvi i debitirao u moskovskoj novoj operi kao papageno u Čarobnoj fruli. u sezoni 2000./2001. priključio se Metropolitanskom programu za razvoj mladog umjetnika (Metropolitan opera’s Lindemann young Artist Development program). u Metu je prvi put nastupio u siječnju 2002. u maloj ulozi Fiorella u Seviljskom brijaču, a poslije je pjevao Figara. u Metu je pjevao i papagena te ostvario više od šezdeset nastupa. Ferrando je američki tenor iz illinoisa, Matthew Polenzani, jedan od najdarovitijih i najprofinjenijih lirskih tenora svoje generacije, 2004. godine dobitnik nagrade Richard Susanna Phillips

Isabel Leonard

Foto

: Met

rop

olit

an o

per

a

Foto

: Met

rop

olit

an o

per

a


Tucker. u Metropolitanu je prvi put nastupio 1997. i ondje ostvario više od dvije stotine nastupa u većim i manjim ulogama. između ostaloga, pjevao je Mozartove: Ferranda u Così fan tutte, Don ottavija u Don Giovanniju, Belmontea u Otmici iz saraja i Tamina u Čarobnoj fruli, rossinijeve: Almavivu u Seviljskom brijaču i Lindora u Talijanki u Alžiru, Fentona u Falstaffu, romea u Romeu i Juliji, Davida u Majstorima pjevačima te ernesta u Don Pasqualeu, Alfreda u Traviati, nemorina u Ljubavnom napitku i Leicestera u Mariji Stuardi, a u tim smo ga ulogama gledali u Met Live in HD. Despinu pjeva sopranistica Danielle de Niese (1979.), podrijetlom iz šri Lanke, rođena u Australiji, s boravkom u sAD-u, koju smo upoznali kao Ariela u Začaranom otoku u Met Live in HD. kao dijete, pobjeđivala je na raznim natjecanjima u Australiji, s petnaest je

debitirala u operi u Los Angelesu, prvi je put nastupila u Metropolitanu 1998. kao Barbarina u Figarovu piru. u Metu je pjevala i susannu u Figarovu piru, papagenu u Čarobnoj fruli, euridiku u Orfeju i Euridici, Dijete u operi Dijete i čarolije Mauricea ravela, kleopatru u Juliju Cezaru i ostvarila gotovo stotinu nastupa. Talijanski bas iz coma, Maurizio Muraro, student konzervatorija Giuseppe Verdi u Milanu, pobjednik 1990. natjecanja Katia Ricciarelli te dobitnik nagrade Eberhard Wächter za najbolje operno ostvarenje u Austriji u sezoni 1999./2000. pjeva Don Alfonsa. u Metropolitanu je prvi put nastupio u studenome 2005. kao Doktor Bartolo u Figarovu piru, pjevao je i sulpicea u Donizettijevoj operi Kći pukovnije. nastupio je više od šezdeset puta. na njegovu su repertoaru i verdijevi Fiesco u Simonu

Danielle de Niese

Matthew Polenzani

Foto

: Met

rop

olit

an o

per

a

Foto

: Met

rop

olit

an o

per

a



Boccanegri, Banquo u Macbethu, Filip u Don Carlu, escamillo u Carmen te uloge u Wagnerovim, rossinijevim, puccinijevim i Bellinijevim operama. nakon što je u sezoni 2010./2011. umjetnički ravnatelj Metropolitana James Levine (1943.) obilježio 40. godišnjicu nastupanja u Metu � prvi put stao je za dirigentski pult 1971. ravnajući Toscom � nakon dulje bolesti i liječenja ponovno dirigira u Metu, i to jednom od njemu najmilijih opera � Mozartovim remek-djelom Così fan tutte. upravo je to djelo izabrao za povratak za dirigentski pult, na 179. izvedbi opere, 24. rujna prošle godine. u Metu je ravnao najviše od svih dirigenata � više od 2500 predstava 83 naslova! Među njima, trinaest se odnosilo na prve izvedbe djela u Metu. zanimljiva je karijera redateljice Lesley Koenig. studirala je na harvardu, ali je toliko voljela operu da je sa sedamnaest godina postala inspicijentica u operi san Francisca i voditeljica Baleta. s dvadeset tri je došla u Met i dvadeset je godina u njemu djelovala. Bila je i muzička ravnateljica opere u Bostonu. u Metu je obnavljala režije desetak opera, a sama je 1996. postavila na scenu ovu produkciju Così fan tutte. nastavila je studij na sveučilištu stanford.

o skLADATeLjuŽivot i d je lo Wolfganga Amadeusa Mozarta sliče bajci koja nije imala lijep kraj. joannes chrysostomus Wolfgangus Theophilus Mozart rođen je 27. siječnja 1756. kao sedmo, i drugo preživjelo, dijete u obitelji glazbenika na nadbiskupskom dvoru u salzburgu, Leopolda Mozarta, i Anne Marije pertl. već 1762. Leopold bilježi prve menuete svojega šestogodišnjeg sina u kajdanku kćeri Anne Marije. Wolfgang pokazuje nedvojbenu genijalnost u sviranju

čembala pa počinje njegova karijera ”čuda od djeteta”. od 1762. do 1766. s roditeljima i sestrom u trijumfu obilazi europska kulturna središta (München, stuttgart, Bruxelles, pariz, London, nizozemske i švicarske gradove…) i oduševljava svojim neusporedivim sviranjem. usporedno stječe glazbenu naobrazbu. godine 1768. nastaje njegov Singspiel (igrokaz, glazbena igra) Bastien i Bastienne (Bastien und Bastienne) , a on postaje koncertni majstor nadbiskupova orkestra u salzburgu. praizvodi se njegova opera buffa, La finta semplice (Lažna naivka).od 1769. do 1773. Mozart često boravi u italiji i razvija se njegova sklonost talijanskoj operi pa se i naziva Wolfgango Amadeo (a oko 1777. Wolfgang Amadé). Boravak u italiji donosi mu priznanja, dobiva Orden


zlatne mamuze od pape klementa Xiv. stižu i narudžbe, pa se 27. srpnja 1770. praizvodi njegova opera seria, Mitridate, Rè di Ponto (Mitridat, kralj ponta). slijede Ascanio in Alba, Lucio Silla i niz drugih djela. od 1773. do 1777. živi u salzburgu gdje preuzima mjesto službenog skladatelja i koncertnog majstora, stvara duhovna djela, divertimenta, serenade, simfonije, koncerte za glasovir i orkestar, ali sve više osjeća kako ga sredina sputava u razvitku. u siječnju 1775. praizvedena je La finta giardiniera (Lažna vrtlarica) i u travnju operna serenada Il Rè pastore (kralj pastir). Mozart zatim moli otpust iz nadbiskupove službe i u rujnu 1777. odlazi s majkom u München, Augsburg i Mannheim gdje 1778. upoznaje obitelj Weber. osjeća naklonost prema Aloysiji Weber. Dolazi u pariz, ali francuska ga prijestolnica ne dočekuje više raskriljenih ruku. umire mu majka pa se Mozart 1779. vraća u salzburg. za njim je već mnogo opusa. na poziv bavarskoga kralja, za München sklada dramma per musica, Idomeneo, Rè di Creta (idomeneo, kralj krete) koja doživljava velik uspjeh na praizvedbi 29. siječnja 1781. i označava početak Mozartova zrelog stvaralačkog razdoblja.godine 1781. Mozart prekida sa salzburškim nadbiskupom colloredom i odlazi u Beč u kojemu će ostati do kraja života i stvoriti ne samo svoja remek-djela nego i remek-djela svjetske glazbene baštine. godine 1782. nastaje igrokaz Die Entführung aus dem Serail (otmica iz saraja), jedno od malobrojnih skadateljevih djela pisanih na njemački tekst. praizvodi se s velikim uspjehom 16. srpnja 1782. iste se godine Mozart ženi constanzom Weber, sestrom svoje mladenačke ljubavi Aloysije. godine 1784. postaje član masonske lože, a 1785. počinje njegova suradnja s Lorenzom Da ponteom. nastaje opera buffa, Le nozze di Figaro (Figarov pir) prema

istoimenoj Beaumarchaisovoj komediji. opera je prvi put izvedena u Beču 1. svibnja 1786., a zatim u pragu s blistavim uspjehom. u pragu u kojemu je proveo i neke od najljepših dana u životu, Mozart sklapa ugovor s impresarijom pasqualeom Bondinijem (?1737.-1789.) i opet u suradnji s Da ponteom praizvodi 29. listopada 1787. veličanstven dramma giocoso, Don Giovannija. unatoč uspjesima, u skladateljev život postupno se uvlači bijeda. i u tom siromašnom okružju niču nova remek-djela: tri posljednje simfonije. Da ponte mu daje jedan od najosebujnijih opernih libreta � Così fan tutte. opera je praizvedena 26. siječnja 1790. za krunidbu češkog kralja Leopolda ii. 1791. sklada operu seriu, La clemenza di Tito (Titovo milosrđe), u nas koncertno izvedenoj s naslovom Titus, praizvedenu 6. rujna u pragu. radi i na igrokazu Die Zauberflöte (čarobna frula) na njemački libreto emanuela schikanedera. opera je praizvedena 30. rujna, samo nekoliko mjeseci prije skladateljeve smrti. Materijalno i tjelesno iscrpljen, Mozart stvara svoju glazbenu oporuku � čudesni Requiem. potpuno iscrpljen, umire 5. prosinca 1791. i za užasna nevremena biva pokopan u zajedničku grobnicu siromaha i neopskrbljenih na groblju st. Marxer. Bio je to kraj životnog puta koji je počeo blistavo kad je salzburško čudo od Djeteta sjedilo u krilu moćne austrijske carice Marije Terezije. Bio je to možda najtužniji zemaljski kraj jednoga genija, kojega je sam Bog dotaknuo rukom i dao mu talent kao možda nikome prije ni poslije njega. na sreću, za njim je ostao golem opus od 626 djela, od toga 22 opere, 48 simfonija, 48 koncerata, 16 misa, 80 glasovirskih i violinskih sonata, stotinjak manjih orkestralnih djela, među njima 28 gudačkih kvarteta i niz drugih skladbi; velik broj tih djela uvrštava se u sam vrh svjetske glazbe.


o LiBreTisTu pravim imenom emanuele conegliano, podrijetlom Židov, zatim obraćeni kršćanin i svećenik, profesor retorike na katoličkom seminaru u Trevisu, otpušten zbog napada na visoko društvo, raspop, sljedbenik Aristotelove nauke, prijatelj najvećeg živućeg osvajača ženskih srdaca giacoma casanove, pjesnik i pustolov, s imenom koje je dobio prema biskupu koji ga je prekrstio na katoličku vjeru, Lorenzo Da Ponte rođen je 10. ožujka 1749. u mjestu ceneda u venecijanskoj republici. godine 1782. došao je u Beč nakon prilično burna života i mnogo avantura, zadivio svojom pjesmom slavnoga dvorskog pjesnika pietra Metastasija (1698.-1782.) i u svojoj 34. godini posredovanjem josipa ii. postao libretist talijanske opere u Beču. odmah je shvatio

prirodu Mozartova opernog genija i u kasnijim je sjećanjima napisao da je „superioran bilo kojemu skladatelju prošlosti, sadašnjosti pa čak i budućnosti“. neobično srodni po neobuzdanom temperamentu, neutaživoj radoznalosti i staleškoj nepokornosti, dva su stvaraoca imala za sobom genijalnu sintezu književne i glazbene drame � Figarov pir i u svemu jedinstvenog i posebnog Don Giovannija, pa će s operom Così fan tutte zaokružiti neponovljiv tercet libretističko-glazbenih remek-djela. poslije smrti josipa ii. kod kojega je uživao velik ugled, Da ponte je napustio Beč i počeo putovati zemljama europe mijenjajući zanimanja, dok nije 1805. stigao u sjedinjene Američke Države i u njima proživio trideset tri godine, baveći se knjižarstvom i organizacijom prvih opernih družina na tom kontinentu. umro je u new yorku 17. kolovoza 1838. sedam godina stariji od Mozarta, nadživio ga je punih 47 godina.

o DjeLuizvješćujući oca o prvom susretu s Lorenzom Da ponteom, novim dramatičarem na austrijskom dvoru, Mozart je napisao: „naš pjesnik ovdje je neki opat Da ponte. on treba napisati posve nov libreto za salierija i za to će mu trebati dva mjeseca. obećao je da će nakon toga napisati novi libreto za mene. Ali tko zna hoće li uspjeti održati riječ ili to samo želi. jer, kao što znate, ova talijanska gospoda vrlo su uljudna kad vam govore u lice. Dosta, znamo ih! Ako je u savezu sa salierijem, nikada neću ništa od njega dobiti.“ Ali prevario se. Lorenzo Da ponte napisao je za njega tri genijalna libreta � za Figarov pir, Don Giovannija i Così fan tutte. opera Così fan tutte bila je treći susret Da pontea i onog „jedinstvenog i neponovljivog čuda od Djeteta koje je izraslo u najprofinjenijeg Lorenzo Da Ponte


i najdubljeg od svih muzičkih dramatičara“, kako ga je nazvao george Bernard shaw � čarobnog Wolfganga Amadeusa. priča se da je sam austrijski car josip ii. predložio svojem dvorskom skladatelju Mozartu i stalnom libretistu Da ponteu siže za novu operu. Mozart i Da ponte nikada nisu to ni potvrdili ni opovrgnuli. (u novije vrijeme u Austrijskoj nacionalnoj biblioteci pronađena su dva terceta iz rukopisa Antonija salierija, što bi moglo značiti da je on pokušao uglazbiti taj libreto, ali je odustao.) koliko god se priča o dvojici mladih časnika koji su željeli iskušati vjernost svojih izabranica činila nevjerojatnom, ne smijemo zaboraviti da je to doba prosvijećenog apsolutizma i da je uostalom istu temu salieri već iskoristio u svojoj operi La grotta di Trofonio (Trofonijeva špilja), a sličan je sadržaj i shakespeareova Sna ljetne noći. Bilo kako bilo, Mozart i Da ponte počeli su se u rujnu 1789. baviti svojim trećim zajedničkim djelom, nažalost i posljednjim. Da ponte je sastavio jedan od najljepših opernih libreta, a njegova simetrija (dva para ljubavnika i treći � par mudraca) omogućila je Mozartu da stvori glazbu neodoljive ljepote, nevjerojatno bogatog nadahnuća, savršenog umijeća, sve u svemu izvanredno umjetničko djelo. premda je već 17. stoljeće odbacilo pravilo da i opera poput drame treba sadržavati jedinstvo vremena i mjesta radnje, Da ponte je to pravilo poštovao u sva tri libreta za Mozarta. Tako radnja opere Così fan tutte počinje u vrijeme kasnijeg talijanskog doručka, a završava kasnom večerom.Austrijski muzikolog Franz Willnauer pita se je li Così fan tutte Mozartova najtajanstvenija opera. s obzirom na to kako je desetljećima bila pogrešno shvaćena i vrednovana, moglo bi se tako reći. piše: „Mozart je sagledao i skladao baš ono što to djelo u biti jest � neusporedivi dokument stvarnosti i umjetničke istine,

vrhunska virtuozna rokoko verzija prastare mitološke teme. sposobnost preobrazbe u ljubavne likove, promjenjivost objekata ljubavi i mržnje, zapravo ambivalentnost i međusobno izmjenjivanje osjećaja te naposljetku slučajni i voljni element u svakom biranju predmeta ljubavi � to su ‘primarne situacije’ i ‘primarne snage’ usađene duboko u ljudsku egzistenciju. [...] gdje nam danas psihoanaliza pokazuje put u tamne regije, u impulzivni dio našega bića, tamo se Mozartova velika umjetnost lakim zamahom krila dovinula do najvećih vrhunaca u postignuću ironične superpozicije. gdje danas znanost proklamira načelo neodređenosti u zbrci osjećaja i ‘iracionalnosti’ svega psihološkog, tamo je Mozart uspio to prenijeti u simbole i kalupe, u formu. Tisuću meteora genijalnosti provlači se tom glazbom. od nasmijane, uskovitlane glavne teme uvertire, čiji su dijelovi uzeti iz zalihe utvrđenih ukrasnih oblika do trika da opera počinje s tri muška terceta, od dueta dviju sestara koji se simetrično poigravaju do arije Fiordiligi nadahnute tragikom iskrenog obećanja ljubavi � ta građanska emocija djelo gotovo lišava ravnoteže � od komične teatralnosti smrti dvojice ‘lažnih Albanaca’ od otrova i njihova čudesnog ozdravljenja sposobnošću doktora Mesmera, do primjernog značenja petosložnog motiva ‘tako čine sve’, koji sa smiješkom izjavljuje mudri Don Alfonso (a on nije onaj koji upravlja marionetama, nego stvaralac), djelo je čarobno.Così fan tutte, najpregnantniji i najvirtuozniji Da ponteov libreto, Mozartova je partitura koja najviše djeluje kao kaleidoskop i ujedno postavlja najviše zahtjeva. istodobno, to je djelo genija, jedinstveno u svojem savršenstvu, nevjerojatno slobodno u frivolnosti svoje pronicavosti, nevjerojatno odmjereno u pokrivanju golotinje osjećaja. To je djelo u kojem je razotkrivanje duše


oplemenjeno domišljatim stilskim sredstvima kao što su simetrija, ukrasi, simbolička uporaba raznih tonaliteta te tematska i arhitektonska sugestivnost. ozbiljnost osjećaja postaje formalna igra, a zabava dobiva moralno značenje.“ i upravo je nevjerojatno � ili shvatljivo s obzirom na to da puritansko građansko društvo 19. stoljeća nije moglo prihvatiti taj sadržaj � kako se gotovo u cijelom 19. stoljeću pokazivalo nerazumijevanje za operu; mijenjali su se naslovi i sadržaj libreta i kratila glazba, što se nije događalo ni s jednim drugim Mozartovim djelom. Tek je poslije Drugoga svjetskog rata opera Così fan tutte ušla u standardni repertoar i prema Operabase zauzima 14. mjesto među najizvođenijim operama. zanimljivo da je Beethoven, koji je neobično cijenio Mozarta, bio upravo užasnut sadržajem opere. Doduše, on je osudio i libreta Figarova pira i Don Giovannija. Wagner je pola stoljeća poslije izrazio iste osjećaje, ali za razliku od Beethovena, nije čak ni bio uvjeren da je opera izvrsno glazbeno djelo. napisao je 1851.: „oh, kako mi je Mozart drag i kako je dostojan obožavanja. Ali nije mogao u Così fan tutte ponoviti glazbenu invenciju Figarova pira.”

o prAizveDBiopera s originalnim naslovom Così fan tutte ossia La scola degli amanti / Tako čine sve ili Škola za zaljubljene, s određenjem opera buffa i s köchelovom oznakom 588, praizvedena je večer uoči Mozartova 34. rođendana, 26. siječnja 1790., u cesarsko-kraljevskom narodnom dvorskom kazalištu (kaiserl. königl. nazional hoftheater, kako piše na kazališnom oglasu) � Burgtheatru u Beču. Fiordiligi je pjevala Da ponteova ljubavnica, talijanska sopranistica Adriana Ferrarese Del Bene (1755.- poslije 1804.) koja je veliku

karijeru počela u Londonu i nastavila u Beču, pjevačica iznimnih glasovnih kvaliteta, od kontraaltovskih dubina do sopranskih visina, što je Mozart obilno iskoristio u ariji Come scoglio (poput stijene) koja obiluje skokovima iz jednog registra u drugi. pjevala je ozbiljne uloge u operi buffi. Dorabella je bila Louise Villeneuve, koja je upravo bila došla u Beč. kako su istodobno u Beču boravile dvije sestre iz Ferrare � a Fiordiligi i Dorabella tako su predstavljene u operi � to je navodilo na pomisao, pogrešnu, da su njihove interpretkinje i u stvarnom životu sestre. guglielma je pjevao talijanski bas-bariton Francesco Benucci (1745.-1824.), čija se karijera razvijala u Madridu i talijanskim gradovima, a onda ga je talijanski diplomat, kazališni upravitelj i carev veleposlanik, grof giacomo Durazzo (1717.-1794.) doveo 1783. u opernu družinu talijanske opere buffe koju je osnovao josip ii. Durazzo je doveo i englesku sopranisticu nancy storace (1765.-1817.). oni su bili vodeći članovi družine i prvi interpreti Figara i susanne u Figarovu piru. Benucci je bio i prvi bečki interpret Leporella u Don Giovanniju. Mozart je volio njegov “zaobljen, lijep baršunasti glas” i da bi do kraja iskoristio njegove izvanredne pjevačke i interpretativne mogućnosti, skladao je za njega ariju Rivolgete a lui lo sguardo (svrnite na njega pogled) umjesto koje se redovito izvodi manje zanimljiva, ali po sadržaju prikladnija arija Non siate ritrosi. profinjeni lirski tenor Vincenzo Calvesi (1777.-1811.), već poznat u italiji, pjevao je Ferranda. Mozart ga je očito simpatizirao, jer se ta uloga po svojoj zanimljivosti, šarmu i višeznačnosti uvelike razlikuje od Mozartovih drugih jednodimenzionalnih tenorskih likova. Menadžer Talijanske operne družine u Beču, prvi Doktor Bartolo i Antonio u Figarovu piru, Francesco Bussani (1743.-1807.) bio je Don Alfonso, a njegova supruga, miljenica bečke publike, Dorotea Sardi-Bussani (1763.-1810.),


prvi cherubin u Figarovu piru, pjevala je Despinu. kroničar lista Journal des Luxus und der Moden napisao je: “neka vam privuče pozornost fino novo Mozartovo djelo koje se izvodi u našem kazalištu. vjerujem da je u glazbi sadržano sve ono čime se Mozart odlikuje.” čini se da je većina publike bila istog mišljenja jer je opera do smrti josipa ii., 20. veljače, izvedena pet puta i nakon razdoblja žalosti još pet puta u ljeto. za Mozartova života izvedena je 1791. u Dresdenu kao njegovo prvo djelo u tome gradu, zatim u Leipzigu, Frankfurtu, Mainzu, pragu i Amsterdamu.nakon Mozartove smrti počelo se svašta događati s operom, mijenjali su se naslovi pa

i sadržaj. naslov se promijenio već 1792. u Berlinu i Beču. vrhunac je bio 1863. u parizu, kad inače poznati libretisti jules Barbier i Michel carré potpuno mijenjaju Da ponteov tekst i koriste shakespeareovu komediju Love’s Labour’s Lost (uzaludni ljubavni trud) uz Mozartovu glazbu. Londonska publika upoznala je operu 1811. u king’s Theatreu na haymarketu.Tek se potkraj 19. stoljeća (u fin-de-siècleu) počela osjećati vrijednost opere. gustav Mahler izveo ju je 1900. u Bečkoj dvorskoj operi u izvornom obliku. godine 1911. sir Thomas Beeecham predstavio ju je u his Majesty’s Theatreu u Londonu, a izvedba opere u

Najava praizvedbe


Bečkoj državnoj operi 26. svibnja 1920. pod ravnanjem richarda straussa značila je njezinu definitivnu pobjedu. opera je 1922. izvedena u Metropolitanu. Fritz Busch izveo ju je 1934. u glyndebourneu, u covent gardenu je prikazana tek 1947., i to s ansamblom Bečke državne opere, sa senom jurinac u ulozi Dorabelle. pedesetih godina opera se izvodila na festivalima u glyndebourneu i edinburgu.

COSÌ FAN TUTTE u MeTropoLiTAnuprva izvedba opere Così fan tutte u Metropolitanu bila je 24. ožujka 1922. godine. Dirigirao je Artur Bodanzky. Florence Easton i Frances Peralta bile su interpretkinje dviju sestara Fiordiligi i Dorabelle, Ferranda je pjevao George Meader, a mnogo poznatiji bili su tumači guglielma, Despine i Don Alfonsa: Giuseppe Da Luca, Lucrezia Bori i Adamo Didur. sljedeća nova produkcija,

na engleskom jeziku, bila je u prosincu 1951. pod ravnanjem Fritza stiedryja. eleanor steber, richard Tucker, Blanche Thebom, Frank guarrera, patrice Munsel i john Brownlee bili su solisti. u novoj produkciji, potkraj siječnja 1982., glazbeno vodstvo preuzeo je james Levine, koji je na poseban način povezan s tom operom. najviše je njome � 55 puta � dirigirao u Metu. njegovi odabrani solisti bili su kiri Te kanawa, David rendall, Maria ewing, james Morris, kathleen Battle i Donald gramm. Levine je dirigirao i novom produkcijom u ožujku 1996. u režiji Lesley koenig koju večeras gledamo. solisti su bili carol vaness koja je najviše � 44 puta � pjevala Fiordiligi, potom jerry hadley, susanne Mentzer, Dwayne croft, Thomas Allen i cecilia Bartoli na svojem prvom nastupu u Metropolitanu.

COSÌ FAN TUTTE u hrvATskoj i hrvATi u njoj zagrebačka publika upoznala je operu Così fan tutte pet godina poslije ljubljanske, 22. travnja 1931. u izvedbi ansambla iz Berlina (Deutsche kunstgesellschaft Berlin) koji je okupljao članove berlinske gradske i Državne opere. prva izvedba djela s vlastitim snagama bila je tek 5. srpnja 1958. u hrvatskom narodnom kazalištu u zagrebu pod ravnanjem Mladena Bašića, u režiji Vlade Habuneka. Ondina Otta pjevala je Fiordiligi, Mira Štor Dorabellu, Bianka Dežman Despinu, Michel Heliotis Ferranda, Tugomir Alaupović guglielma i Miljenko Grozdanić Don Alfonsa. Ansambl zagrebačke opere izveo ju je 1959. na Dubrovačkim ljetnim igrama. zanimljiva je bila produkcija zagrebačke Muzičke akademije u siječnju 1989. za kojom je slijedila izvedba u zadru i obnova opere u hnk-u u zagrebu u veljači iste godine. narodno kazalište Ivan Zajc


uvrstilo je operu na repertoar 9. travnja 1980., prikazalo ju je u svibnju na Annaleu komorne opere i baleta u osijeku i u srpnju na Trsatskoj gradini. opera hrvatskog narodnog kazališta ivana pl. zajca ponovno je uvrstila operu na repertoar ljeti 2005. godine.najistaknutiji hrvatski tumači likova u operi u svjetskim razmjerima, čije su interpretacije zabilježene i na nosačima zvuka, su Sena Jurinac i Marko Rothmüller. sena jurinac pjevala je najprije Dorabellu, od 1947. do 1949. u Bečkoj državnoj operi, na salzburškim svečanim igrama, u Teatru comunale u Firenci

i na festivalima u glyndebourneu, edinburghu i Maggio Musicale Fiorentino. zatim je od 1949. do 1954. pjevala Fiordiligi na festivalima u glyndebourneu i edinburghu. i Marko rothmüller pjevao je guglielma na festivalima u glyndebourneu i edinburghu. za nas su posebno zanimljive izvedbe opere na festivalu u glyndebourneu 1951. s oboje naših pjevača. „Živa“ snimka izvedbe 5. srpnja te, 1951., godine zabilježena je na cD-u. sudjelovali su richard Lewis i sesto Bruscantini uz kraljevski filharmonijski orkestar pod ravnanjem Fritza Buscha.

NakladnikKoncertna dvorana Vatroslava Lisinskog

Za nakladnikaDražen Siriščević, ravnatelj

Producentica programaAna Boltužić

UrednicaAna Boltužić

TekstMarija Barbieri

Oblikovanje i grafička pripremaIntergrafika TTŽ d.o.o.

LektoricaRosanda Tometić

TisakIntergrafika TTŽ d.o.o.

Naklada 400 kom.

Cijena20 kn

www.lisinski.hr


PEPELjUGA11. svibnja 2014., 19 sati.

g. rossini:

Dirigent: Fabio Luisiredatelj: Cesare Lieviuloge: Joyce DiDonato, Juan Diego Flórez, Pietro Spagnoli, Alessandro Corbelli, Luca Pisaroni

joyce DiDonato prvi ćemo put gledati u Metu u naslovnoj ulozi rossinijeve pepeljuge uz majstora belkanta juana Diega Flóreza kao njezina poletnog princa. Metov glavni dirigent Fabio Luisi ravnat će postavom u kojoj će nastupiti pietro spagnoli kao Dandini, Alessandro corbelli kao pepeljugin očuh Don Magnifico te Luca pisaroni kao Alidoro.


Sezona 2014./2015.

G. Verdi: MaCbeTh

W. A. Mozart: Figarov Pir

G. Bizet: CarMeN

J. Adams: KLiNghoFFerova sMrT

R. Wagner: MajstOri pjevači

F. Lehár: veseLa UdoviCa

J. Offenbach: HOffMannOve priče

P. I. Čajkovski / B. Bartók: JoLaNTa dvoraC Modrobradog

G. Rossini: La doNNa deL Lago

P. Mascagni / R. Leoncavallo: CavaLLeria rUsTiCaNa i PagLiaCCi


sponzori Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog:

Documents

Wolfgang Amadeus Mozart COS FAN TUTTE...će prerušena u bilježnika pomoći da novi ljubavni parovi sklope brak. No tada će ista bojna glazba koju smo čuli u prvom činu najaviti