2
Istine i zablude o začinima Uvreženo je mišljenje da začine treba koristiti što više i što raznovrsnije, međutim tu se često i greši zbog toga što nisu svi začini kompatibilni. Druga zabluda je da su sveži začini lekovitiji od sušenih. Treći problem je nepravilna upotreba određenih začina kod specifičnih oboljenja. Takođe jedan od problema jeste i upotreba začina sa pojačivačima ukusa. Idemo redom: 1. Što više što šarenije ne znači uvek i bolje (za zdravlje) kao i ukusnije. Ovde problem nastaje zbog toga što se mešavinom različitih biljaka i njihovih delova, povećava takozvani “glikemijski indeks” pa dolazi do nepotrebnog opterećivanja pankreasa. Ovo naročito važi za sušene začine jer su oni koncentrovaniji. Izuzetak predstavljaju orijentalni začini (zbog klime) koji imaju u svom sastavu preko 20 različitih biljaka. 2. Tačno je da dehidrisani začini gube neke termolabilne vitamine (npr. vitamin C) zbog toga što imaju nizak procenat vode i što je u njima veća koncentracija mikroelemenata tj. minerala. Preporuka je da se uz korišćenje dehidrisanih začina obavezno doda i neka sveža začinska bijka (persunov list, mirođija, celerov list i sl.) 3. Kod određenih oboljenja ili hroničnih poremećaja, pojedine namirnice, napici pa i začini nisu pogodni te se obavezno treba konsultovati sa lekarom i/ili nutricionistom. (npr kod nefrolitijaze oksalatima zabranjen je unos kakaa, spanaća, peršuna, kod hiperkalemije se iskljucuje paradajz, kalijumova so, mirođija, korijander, bosiljak itd.) 4. Začini koji u sebi sadrže supstance kao sto su mononatrijum glutaminat i uopšte aditivi za pojačavanje arome sa šiframa od E620 do E633, dokazano su se pokazali kao agensi koji izazivaju kancer. Sa druge strane, istina je da univerzalan začin ne postoji i ljudi često greše. Na primer kada dodaju isti začin za pripremu riblje čorbe, a onda taj isti začin koriste i za salatu. Ovde je važno pravilno se informisati ili koristiti gotove-specifične začine za određena jela. Količinski preterana upotreba začina može više da šteti nego da koristi. Iako su začini tu da daju ukus, miris, boju jelu, ali isto i da potpomognu varenje, nikako se ne treba rukovoditi logikom “što više-to bolje”, jer začine treba dodavati samo onoliko koliko da se obogati ukus jela ali ne toliko da se ne zna sta se jede.

Začini i nesto o njima

Embed Size (px)

DESCRIPTION

treba znati

Citation preview

Istine i zablude o zainima

Istine i zablude o zainima

Uvreeno je miljenje da zaine treba koristiti to vie i to raznovrsnije, meutim tu se esto i grei zbog toga to nisu svi zaini kompatibilni. Druga zabluda je da su svei zaini lekovitiji od suenih. Trei problem je nepravilna upotreba odreenih zaina kod specifinih oboljenja. Takoe jedan od problema jeste i upotreba zaina sa pojaivaima ukusa.

Idemo redom:

1. to vie to arenije ne znai uvek i bolje (za zdravlje) kao i ukusnije. Ovde problem nastaje zbog toga to se meavinom razliitih biljaka i njihovih delova, poveava takozvani glikemijski indeks pa dolazi do nepotrebnog optereivanja pankreasa. Ovo naroito vai za suene zaine jer su oni koncentrovaniji. Izuzetak predstavljaju orijentalni zaini (zbog klime) koji imaju u svom sastavu preko 20 razliitih biljaka.

2. Tano je da dehidrisani zaini gube neke termolabilne vitamine (npr. vitamin C) zbog toga to imaju nizak procenat vode i to je u njima vea koncentracija mikroelemenata tj. minerala. Preporuka je da se uz korienje dehidrisanih zaina obavezno doda i neka svea zainska bijka (persunov list, miroija, celerov list i sl.)

3. Kod odreenih oboljenja ili hroninih poremeaja, pojedine namirnice, napici pa i zaini nisu pogodni te se obavezno treba konsultovati sa lekarom i/ili nutricionistom. (npr kod nefrolitijaze oksalatima zabranjen je unos kakaa, spanaa, peruna, kod hiperkalemije se iskljucuje paradajz, kalijumova so, miroija, korijander, bosiljak itd.)

4. Zaini koji u sebi sadre supstance kao sto su mononatrijum glutaminat i uopte aditivi za pojaavanje arome sa iframa od E620 do E633, dokazano su se pokazali kao agensi koji izazivaju kancer.

Sa druge strane, istina je da univerzalan zain ne postoji i ljudi esto gree. Na primer kada dodaju isti zain za pripremu riblje orbe, a onda taj isti zain koriste i za salatu. Ovde je vano pravilno se informisati ili koristiti gotove-specifine zaine za odreena jela.

Koliinski preterana upotreba zaina moe vie da teti nego da koristi. Iako su zaini tu da daju ukus, miris, boju jelu, ali isto i da potpomognu varenje, nikako se ne treba rukovoditi logikom to vie-to bolje, jer zaine treba dodavati samo onoliko koliko da se obogati ukus jela ali ne toliko da se ne zna sta se jede.

Prijatno!

dr Jovo KneeviCentar za Hrono-Ishranu dr Gifing