UDARI

Jstarski su rudnici nekada bili slavni. Udoba austrijske, talijanske i jugoslaven-ske vladavine, uvijek su smatrani jed-nim od energetskih temelja gospodarst-

va države. Na vrhuncu sposobnosti, brojzaposlenih premazivao je 7000, a godišnjiiskop milijun tona ugljena.

Jednako su slavni i brojni štrajkovi ipobune istarskih rudara. Pobuna iz 1921., naz-vana Labinskom republikom, ušla je u legen-du. Danas, kada se posljednja aktivna jamaTupljak nalazi pred definitivnim zatvaran-jem, labinski rudari vode svoju posljednjubitku. Dugotrajno umiranje rudnika, započe-to godine 1987., pojačano mukama i nevolja-ma tranzicije u kojoj je več 17.000 radnika iztog sektora (energetika, kemija, nemetali) os-talo bez radnih mjesta, pretvorilo se u agonijuneizvjesnosti za preostalih 332 zaposlenih. Očajrudara kulminirao je u najavi ekstremne mjere:zatvaranja u jamu i štrajka glađu.

"Bolje da umremo zajednonego na cesti"

"Sve je počelo raspuštanjem Nadzornogodbora prije 15 dana", priča rudar NovalijaMrkaljevič - Meso, 43-godišnjak koji je sve 22

JAMA TUPUAK ISTARSKIH RUDNIKA NALAZI SE PREDDEFINITIVNIM ZATVARANJEM

Kada nova radna mjestagodine svog radnog vijeka proveo u jami."Otpustili su ljude koje poznajemo i kojimasu ljudi vjerovali, iako se naši problemi nisuriješili. Provalio je revolt, ljudi su rekli - ostajenam samo štrajk glađu, bolje da umremozajedno nego na cesti."

Rudarski je posao danas težak kao što jei nekad bio, moderna tehnologija nije donije-la veća poboljšanja. Slojevi ugljena debeli suizmeđu 120 i 150 centimetara, gore i dolje jekamen. "Pogledajte moja koljena", kažeMrkaljevič, "na prvi pogled vidite da tu neštonedostaje. Svi imamo problema s koljenima,s kičmom zbog pognutog položaja, udišemoprašinu, prodire vlaga. Na ozbiljnom pre-gledu možda bi petorica od stotinu nas bilauopče proglašena sposobnima za rad. Tko će

Očaj rudara kulminirao je u najavi ekstremne mjere:zatvaranja u jamu i štrajka glađu

mene zaposliti nakon 22 godine u jami?".Hodajući pognut, ponekad i puzeći, na

dubini 270 metara ispod površine zemlje,rudar svakodnevno mora prevući šest tru-paca i osigurati od urušavanja četiri metratunela koje je protekli dan minirao. Zatimlopatom, stojeći na koljenima, ubacuje ko-made ugljena u kolica. Četiri metra novogtunela, to je dnevna norma.

Hrvatska elektroprivreda, vlasnik Istar-skih rudnika, ima, međutim, hladnokrvnuračunicu: ugljen je preskup, troškovi su 100dolara po toni, a uvozni se ugljen plaća 40

Agonija od 1987?Agonija Istarskih rudnika počela je 1987. godine, dugotrajnim štrajkom rudara koji je

hrvatsko-slovenski politolog Tonči Kuzmanić označio kao "kraj samoupravnog socijaliz-ma". Nedugo potom, čudnom koincidencijom (?), objavljeno je da su zalihe ugljena dalekomanje od prijašnjih procjena, na temelju kojih je započeta i gradnja TE Plomin 2. Ekološkanepovoljnost istarskog ugljena, zbog visokog sadržaja sumpora, u cijeloj priči posve jesporedna.

Ubrzo su zatvorene dvije jame, a trebao je biti zatvoren i Tupljak. "Život rudnikaproduljile su povećane potrebe u vrijeme Domovinskog rata", kaže Frano Bojić, predsjed-nik Zaposleničkog vijeća. Više od 60 posto rudara bilo je po ratištima. U vrijeme "Oluje"labinsko naselje zvano Harlem, ružne dvokatnice s rudarskim stanovima, opustjelo je: naulicama gotovo da nije bilo vojno sposobnih muškaraca. "Nije nama bio problem ratište,mi smo svaki dan na ratištu, svakog dana možeš poginuti", kaže Mrkaljevič.

dolara po toni. Drukčije brojke iznosi MarijanNikić, povjerenik Sindikata u Tupljaku. "HEPje postao vlsnikom nerazboritom odlukomVlade 1996. godine, i iz toga potiču današnjiproblemi s registracijom novih društava. Kaojedini kupac našeg ugljena nametnuli su namcijenu 52 dolara po toni, a ugljen iz uvozaistodobno su plaćali 65 dolara. Tako su um-jetno stvorili gubitak i na temelju dugovapostali vlasnikom."

Kao vlasnik, HEP je imao zakonsko pra-vo raspustiti Nadzorni odbor, ali njegovoraspuštanje tri mjeseca prije zatvaranja rudni-ka moglo je biti shvaćeno jedino kao provoka-cija. Razriješeni su dužnosti predstavnici lokal-ne zajednice, načelnik općine Pićan BrankoRužić i gradonačelnik Labina Marin Brkarić,pa čak i predstavnik ministra gospodarstvaZeljko Matiša. Na njihova mjesta imenovanisu zaposlenici HEP-a. Ostao je jedino bivši isadašnji predsjednik Nadzornog odbora Dal-ibor Blažević, također iz HEP-a.

Četiri člana odbora suprotstavila su sepritisku HEP-a prije nekoliko mjeseci, kada jevlasnik želio proglasiti stečaj poduzeća, da bise po kratkom postupku riješio zaposlenih.Kap koja je prelila čašu bila je, po svemusudeći, odluka Nadzornog odbora da se

Obzor 19. RUJNA 1998.

RUDARIzaposlenima isplati jednokratan dodatak naplaču u iznosu 2500 kuna, na temelju obilatopremašenog plana iskopa i iskazane dobitiod pet milijuna kuna. Krajem kolovoza već jepremašen godišnji plan iskopa.

Nebriga za rudareKada je HEP postao vlasnikom rudnika,

odlukom Vlade obvezan je zbrinuti zapos-lenike. Dio je zaposlenika poslat u mirovinu,nekima je dokupljen staž po starom zakonu oradnim odnosima. Sudbina ostalih posve jeneizvjesna. "Tri godine ništa nije napravl-jeno, nijedno novo radno mjesto nijeotvoreno", ogorčeno komentiraju predstavni-ci radnika Nikić i Bojić. "Tri godine gospodinBegovič, direktor HEP-a, nijednom se nijeudostojio odgovoriti na naše molbe i upite."

HEP je 1995. godine sačinio Programrestrukturiranja, kojim je predviđeno zat-varanje rudnika do 31. listopada 1998. te os-nivanje četiri nova d. o. o.-a u kojima bi, poobečanjima, trebalo biti zaposleno oko 130radnika. Do danas nije učinjeno ništa, osimšto su imenovana tri direktora koji plaćudobivaju iz Rudnika. Tri nova poduzeća većsu predana privatnicima, uskoro će i četvrto,ali novi vlasnici nisu preuzeli nikakve ob-veze za zapošljavanje viška rudara.

Na tom podatku očito padaju u vodu svetvrdnje HEP-a o brizi za radnike. "HEP jedobio 30 milijuna maraka od Vlade za teprograme, a to je ulupao u gradnju TE Plomin2", riječi su jednog uglednoga građanina La-bina. U termoelektrani, čija gradnja opet uve-like kasni, zaposlit će se u najboljem slučaju13 rudara. Nikakvih po-maka nema ni oko fa-moznih 16 programastvaranja "prijateljskogokruženja" koje je HEPponudio lokalnoj zajed-nici. Ako se i stvore rad-na mjesta, rudari će semorati javljati na na-tječaj uz malo šanse dabudu primljeni.

Čak i nakon najaveštrajka glađu i otvore-nog pisma predsjedni-ku Vlade, 8. rujna, HEPse nije udostojio pos-lati neku informacijurudarima. Takvi postupci, kao štose pokazalo i u mnogim drugimslučajevima, dobro odslikavaju nji-hovo specifično shvaćanje "prijatel-jstva". U utorak, 15. rujna HEP jekao odgovor na rudarske zahtjeveposlao pismo Vladi u kojemuvrijeđeno odbija sve optužbe o ne-brizi - ali ga se nije udostojio poslatii rudarima o kojima navodno brine.Ovi su ga ipak okolnim kanalimadobili i osnovni su dijelovi proči-

19. RUJNA J 998. Obzor

Kao vlasnik, HEP je imaozakonsko pravo raspustiti

Nadzorni odbor, ali njegovoraspuštanje tri mjeseca prijezatvaranja rudnika moglo je

biti shvaćeno jedino kaoprovokacija

tani okupljenim rudarima u srijedu ujutroprije silaska u jamu.

"To nije ništa, opet nas zavlače",ogorčeno su komentirali okupljeni. "Nudeprodužetak rada rudnika za tri mjeseca, nasto ne zanima, želimo jasna jamstva novihradnih mjesta, želimo samo da ostane onošto su već obećali. Nisu ništa napravili u trigodine, nisu željeli napraviti, neće ni sada utri mjeseca."

Samo maglovita obećanjaHEP opet nudi samo maglovita obećanja

da će se nešto napraviti do travnja idućegodine, ili u neodređenoj budućnosti, bezikakvih jamstava. Osim produljenja radarudnika za tri mjeseca, što je predsjednikNadzornog odbora Blažević nekoliko danaranije odlučno odbijao, hitro su zatražili do-datnih 14,5 miljuna dolara na ime povećanihtroškova.

HEP i dalje navodi mogućnost otvaranja70 novih radnih mjesta u četiri nova d. o. o.-a. Njihovi kupci navodno su 9. rujna, samodan nakon što su rudari poslali otvoreno

pismo Zlatku Ma teši, potpisali ugovor kojimse, ipak, obvezuju zaposliti bivše rudare. To

MarijanNikić,povjerenikSindikata uTupljaku

se, međutim, odnosi samo na dva d. o. o.-a,"Računovodstvo" i "Eksplozivi", a premanašim spoznajama riječ je o najviše desetradnih mjesta. Pri tome, HEP beskamatnokreditira kupce na rok pet godina, što svje-doči da "prijateljski odnos" ima raznolikeoblike. Prijateljstvo s rudarima nije važno.

U svim ostalim planovima zbrinjavanjaviška radnika, HEP prebacuje odgovornostna Fond zdravstvenog i mirovinskog osig-uranja, Ministarstvo rada i socijalne skrbi,Ministarstvo unutrašnjih poslova itd.

Iskustva iz drugih slučajeva pretvorbegovore da se mnogo više pozornosti pos-većuje nekretninama nego ljudima. Tek usvibnju ove godine podnesen je zahtjev zaprijenos vlasništva nad nekretninama uvlasništvo četiri nova d. o. o.-a. Međutim,Općinski sud u Labinu je 13. srpnja odbio tajzahtjev, jer nekretnine nisu procijenjene uprocesu pretvorbe. Time je stvorena pravnakriza i u pitanje posredno dovedeno ivlasništvo HEP-a nad rudnikom.

U dopisu Vladi HEP se nije očitovao otom problemu, ali su kao bitan uvjet zaprovođenje programa (navodnog) zbrinjav-anja viška zaposlenika spominje i da treba"definirati prijenos nekretnina na novadruštva do kraja listopada". Znači li to daHEP izravno traži od Vlade da se upliće u radsuda ili da čak poništi sudsku odluku? I što jeuopće HEP prodao, a kupci kupili, ako novad. o. o. još uopće nemaju ni vlasništva, nizaposlenih?

"HEP i Vlada su sretni što imaju nas",promrmljao je sindikalni povjerenik Nikić,kada su se na njegovo i Bojićevo nagovaran-je rudari u srijedu ipak uputili na rad. Prijet-nja štrajkom glađu ostala je visjeti u zraku,ali sindikat se nada pronaći rješenje, ocjenju-jući da bi radikalne akcije otežale prego-vore. Već za petak, 18. rujna dogovoren jesastanak s predsjednikom Vlade i tri zain-teresirana ministarstva, sindikata (uključu-jući predsjednika SSSH Damira Jurića) i HEP-a (navodno će se pojaviti čak i nepristu-pačan Davor Begović). Nov skup zaposlen-ih najavljen je za 22. ili 23. rujna. Oni očekujujasan odgovor, u suprotnom bi mogli krenu-ti u očajničku akciju.

Ivan Tomac, predsjednik Sindikata En-ergetike, kemije i nemetala, izražava prvupodršku rudarima. Sindikat je 2. srpnja pred-ložio Vladi svoj Program zbrinjavanja viškazaposlenika, uz donošenje posebnog Zakonao posebnim uvjetima za stjecanje mirovine."To je uobičajeno u svijetu kada su rudari upitanju", kaže Tomac. "Takav zakon bio jedonesen i u Sloveniji prije tri godine, a sličnoje bilo i u Istri, u Raši kada su neka oknazatvorena 1973. godine."

Podršku rudarima izražava i Stožer zaobranu Petrokemije Kutina. "Spremni smosići u rudnik i štrajkati glađu s rudarima",poručuju iz Kutine.

ZORAN OŠTRIĆ