Otac Romano Zago, OFM

OD RAKA SE MOZE OZDRAVITI!

BIOGRAFIJA

Otac Romano Zago OFM rođen 11/08/1932. u gradu Lajeado (RS) Brazil. Po završetku studija Filozofije i Teologije, 1958. godine, biva zaređen za Redovnika Franjevačkog reda .1971 na PUCRS Fakultetu dodatno završava portugalski, francuski i španjolski jezik. Za vrijeme boravka u župi SVETOG ANTUNA u mjestu POUSO NOVO RIO GRANDE DO SUL BRASIL, kada prvi put testira recept aloe arborescens, te je tu ujedno i konstatirao prve slučajeve ozdravljenja. Nakon čega biva poslan u Jeruzalem, gdje nastavlja s velikim uspjehom širiti uporabu recepta medu bolesnicima. Pozivan je da održi tečajeve i konferencije u Portugalu, Španjolskoj, Švicarskoj, Francuskoj i Italiji.

3

VAŽNO UPOZORENJE Sve informacije koje se u knjizi prenose služe iskjučivo u

edukativne svrhe, a ne nikako u svrhu dijagnoze ili liječenja bolesti. Svi problemi vezani za mentalno i tjelesno zdravlje, moraju biti tretirani od za to stručno određenog kadra. Ni autor, ni izdavač, ni nitko drugi direktno ili indirektno ne mogu davati medicinske savjete, ne prepisuju nikakva

sredstva i ne uzimaju odgovornost za one koji žele sami sebe liječiti. Konzumeri recepta Oca Romana Zaga su osobe koje

jednostavno žele podijeliti vlastita iskustva s ciljem i obvezom da se radi isključivo o "informaciji".

4

OD RAKA SE MOŽE OZDRAVITI! Mali priručnik koji pokazuje kako se na praktičan i

ekonomičan način možemo boriti protiv raka i drugih bolesti, bez odstranjivanja dijelova tijela, bez lijekova, bez nuspojava, štoviše, ne trebamo se ni maknuti iz kuće.

5

SADRŽAJ

Uvod 7

Upoznavanje 11

Primjena naučenog 15

Formula 23

Konačna formula 27

Kako uzimati preparat 35

Pitanja i odgovori 39

Internacionalizacija recepta 77

Aloja: karakteristike, kemijski sastav i fitoterapijsko djelovanje .. 93

Je li aloja otrovna? 111

Aloja i AIDS 127

Kao bliskoj prijateljici 135

Zaključak 139

UVOD

Mnoge osobe, čuvši za ozdravljenja od raka postignuta

metodom koju namjeravamo obraditi u ovoj knjižici, pitale su me

je li moguće razglasiti tu «tajnu». Upravo iz takvih razmišljanja

proizašlo je ovo djelo koje vam s radošću predajem.

Iskreno govoreći, ne želim da me itko smatra izumiteljem ove

metode. Ili, još manje, pionirom, prvim koji je primijenio ovu

formulu s pozitivnim ishodom. To ne bi odgovaralo istini. Prije

nego li meni, to pravo s punom zaslugom pripada drugima.

Knjiga nema pretenziju da postane išta drugo nego sredstvo

kako bi se ova metoda, koja je u raznim situacijama pokazala

svoju veliku učinkovitost, učinila pristupačnom što većem broju

ljudi. Ako i postoji moja zasluga, ona se sastoji u tome što sam je

rasprostranio. Ono što slijedi na ovim skromnim stranicama

samo je svjedočanstvo jedne prakse, koja je dala pozitivne

ishode bezbroj puta, prakse koju sam primjenjivao osobno ili su

je drugi, saznavši za recept, koristili s velikim uspjehom. Zašto ne

biste osobno pokušali primijeniti upute ovdje predložene?

Metoda je vrlo jednostavna i svima dostupna. Primijenite je.

Budući da se radi o jeftinoj formuli, bez nuspojava i

negativnih posljedica, moja nakana nije ništa drugo nego

7

olakšati patnje bolesnika i osoba direktno ili indirektno

povezanih s njima koje često ostaju bespomoćne pred veličinom

ovog problema.

Ako je netko ozdravio koristeći ovu jednostavnu i

ekonomičnu metodu, zašto to ne omogućiti i drugima? To je moj

jedini cilj.

Nemam namjeru prikazati ovu metodu kao nešto magično.

Isto tako, svjestan njene vrijednosti, ne želim je tajno čuvati ili se

koristiti njome isključivo za vlastite potrebe: bilo bi to sebično.

Moja je ideja upoznati ljude s postojanjem formule koja

može izliječiti rak, a budući da je to već iskustveno dokazano,

učiniti ovu metodu dostupnom, kako bi se svi zainteresirani

mogli njome okoristiti. Knjiga objašnjava svima koji bi to željeli,

kako ovu mogućnost provesti u praksu.

S druge strane, nije mi namjera staviti sa strane medicinu sa

svim njenim zaslugama ili, još gore, obezvrijediti znanstvene

studije usmjerene k rješavanju problema raka, nazvanog «zlom

stoljeća«. Sva istraživanja provedena u cilju borbe protiv tog zla

zaslužuju najveće pohvale bez obzira s koje strane dolazila. Sve

što je do sada učinjeno i ono što će se još učiniti u traženju

definitivnog rješenja problema, ne gubi na svojoj vrijednosti i

zaslužuje svu našu potporu i uvažavanje. Nadajmo se kako će

čovjek, napredujući trajno u svojim istraživanjima, jednoga dana

potpuno nadvladati to zlo, koje je već dugo vremena izvor

nespokoja čovječanstva. Pomozimo jedni drugima u toj

zajedničkoj borbi, koja pogađa sve i svi smo u nju uključeni.

Želio bih ponuditi svoju skromnu suradnju, kako bih olakšao

tešku patnju čovjeka, tako poniženog neizbježnom primjenom

kirurških zahvata i drugih postupaka koji ga iznakaze, a u kojima

današnja tradicionalna medicina vidi jedini izlaz. Želio bih

8

poštedjeti bolesnike od pogubnih posljedica radioterapije,

kemoterapije (koja predstavlja pravo bombardiranje organizma!)

i drugih tehnika te vrste. Rješenje predstavljeno u ovoj knjizi je

bezbroj puta jeftinije. Bezbolnije. Prirodno.

Svatko ga može primijeniti ostajući u vlastitoj kući. Rezultati

su bili toliko uspješni da su ozdravljene, nsobE, makar bile u

završnoj fazi bolesti, u roku od dva do tri mjeseca ponovno

započele svoj prijašnji život, rekao bih, s još većim žarom i

kvalitetnije, možda stoga što su ponovno mogle osjetiti okus

života kad im je već sve izgledalo izgubljeno. Želio bih da ova

formula nade svoje mjesto uz sve ostale metode do sada poznate

i one koje će se tek otkriti na zajedničkom frontu, sa svrhom da

se ovo zlo iskorijeni s lica zemlje.

Dakle, ova knjiga svojom jednostavnošću i krajnjom

jasnoćom želi biti putokaz i znak za sve one koji su prisiljeni

suočiti se s rakom ili nekom drugom degenerativnom bolešću.

Prijatelju (ice), ako neka osoba tebi draga ima tu «ružnu

bolest», osim konvencionalnih metoda kojima je već pribjegla,

predloži joj i ovaj lagani način liječenja. Može joj pomoći. Mora

joijDomoći. Bezhroj_puta ova je metoda dovela do potpunog

izlječenja, spašavajući mnoge živote. Oh! Kada bi samo statistike

pisale o ozdravljenjima ovom metodom koja su se događala na

svih pet kontinenata! Ništa ne košta probati. Ništa se ne gubi. A

možeš spasiti nečiji život.

Čitatelju (čitateljice), moja je jedina želja da ti, slijedeći ovu

metodu, jednostavnu i ekonomičnu, potpuno prirodnu, bez

nuspojava, vratiš zdravlje dragoj ti osobi, tako da joj se potpuno

vrati vitalnost i udvostruči radost, jer je osjetila kako se od nje

udaljava nadolazeća sablast smrti koja se činila neizbježnom. Ti

ćeš istom osjetiti neopisivu radost, jer si pobijedio nešto što se

činilo da nadilazi tvoje snage. Bit će kao da si ponovno dao život ozdravljenoj osobi: ti si joj omogućio da nanovo dijeli život s ostalim živim bićima.

I pjevat ćeš u sebi: »Blagoslovljen budi Bog koji je dao ljudimana raspolaganje mnoštvo trava Tdrugih biljaka korisnih za borbu protiv bolesti, da bi se život mogao nastaviti, i to nastaviti u zdravlju»L.

Autor

Ako ne poznajete aloju ili ne znate da postoji više vrsta aloje (ima ih 300 - 400 klasificiranih, a da ne spominjemo još oko stotinu koje tek moraju biti klasificirane ili se još moraju ispitati), ako niste sigurni oko izbora biljke prikazane na omotu knjige, odmah ćemo vam odgovoriti: to je ta! Prikazana aloja je - «aloe arborescens». Od tipa arborescens postoji dvadesetak varijanti. Arborescens je vrsta koja je najrasprostranjenija u Brazilu a može se pronaći svugdje. Kada ubuduće budem spominjao samo aloju, radit će se o vrsti arborescens. Dr. Aldo Facetti, fiziotehničar i travar, koji me intervjuirao više od sata za «TV Riviera», koja pokriva talijanske pokrajine Massa, Viareggio, Lucca, Pisa i Carrara, garantira nam da aloe vera ili barbadensis raspolaže sa 40%aktiyne tvari za borbu protiv raka, dok je arborescens ima čak 70%.

Da bi se olakšalo traženje recepta, stavili smo ga na vanjsku stranu korica knjige, kako bi se u slučaju potrebe mogao lako pronaći ili izdiktirati putem telefona.

10

UPOZNAVANJE

Na kraju radnog dana ispunjenog čitavim nizom aktivnosti,

odgovarajući različitim zahtjevima modernog života, franjevci

reda Male braće, jedan po jedan, vraćaju se kući na večeru, da

bi prikupili snage za novi dan.

Prema tradiciji onog kraja, sin svoje zemlje, franjevac iz Rio

Grande do Sul, kao i drugi stanovnici, odmara se poslije

osvježavajućeg tuširanja pijuckajući tradicionalni čaj «mate». Dok

mala posudica gorkog «mate» kruži iz ruke u ruku, kao što je to

običaj, razvija se živi razgovor, dotičući razna područja: teologiju,

filozofiju, politiku i političke stranke, vladu, sociologiju, župu,

Crkvu, red, provinciju, ekumenizam, vrijeme, događaje dana,

korupciju, abortus, broj rođenja, Treći svijet, multinacionalne

probleme, nogomet, itd.

Jednoga dana, kao i obično, ritual se ponavljao, ali ovoga

puta tema je bila napredak znanosti, njeno djelovanje i

začuđujuća dostignuća. Nit priče vrtila se oko nevjerojatnog, ali

istinitog događaja kako se odobravaju ogromne sume novca za

formiranje fondova i pomoći da se potaknu studije za

ozdravljenje od raka. Poslije raznih razmatranja te teme, riječ je

preuzeo otac Amo Reckziegel, provincijal, koji je prethodno bio

11

župnik na periferiji grada. Zvučao je pomalo kao čarobnjak - ima rješenje problema i ostavlja začuđene sve sugovornike:

- Naravno... gospodo moja, od raka se može izliječiti! Upravo tako, za ljude koji žive najjeriferiji, rak više nije problem. Ili bolje, problem jest, ali se zna njegovo rješenje...

- Ali kako? - zapitao je najzainteresiraniji u grupi.

- Tamo dolje, na Rio Grande gdje sam nekoliko godina bio župnik, prisustvao sam, da tako kažem, skoro svaki dan ozdra­vljenjima siromašnih ljudi oboljelih od_raka. Mogao bih ispričati slučaj jedne stare crnkinje koja je imala rak kože. Nakon izliječenja, ona i dan danas živi u svojoj baraci i vodi normalan život...

- Ali nije moguće! Imala je baš rak?

- Rak koji je potvrđen medicinskim nalazima. Reći ću vam još jedan slučaj jako mile osobe, bez imena. Mogao bih vam dati i primjer poznatih osoba koje su primijenile isti način liječenja. Tu su i mnoge osobe na glasu na nacionalnoj razini, koje su, upotrijebivši istu metodu koju je koristila starica iz periferije grada Marittima, uspjeli pobijediti to zlo. Ta metoda na isti način liječi siromašne ljude bez obzira na njihovu boju kože, kao i slavne i bogate. Bez diskriminacije. Svima služi. Priroda ne daje rjikome prednost. OdoJoy^ra_syima -kojLse žele njome poslužiti...

- Slušaj prijatelju, ali koja je to magična formula koja ozdravlja od jedne takve bolesti kao što je rak? Odmah nam ispričaj sve, prijatelju, na koji to način ljudi s periferije, tamo dolje, u Noiva-do-Mar, uspijevaju ozdravljati od tumora.

- Želio bih precizirati da se ne radi o nikakvoj magičnoj formuli, apsolutno ne! Vrlo je jednostavna. Puno jednostavnija nego što se može i zamisliti. Jednostavna. Ekonomična. Prirodna. Samo što je, nažalost, nitko ili skoro nitko ne zna ili jednostavno ne vjeruje...

12

- Ali, ako je jednostavna, ekonomična i prirodna, odmah nam objasni tu metodu, vrlo sam znatiželjan. I zatim, čim čujem da je neka osoba oboljela od raka, predložit ću joj tu magičnu formulu. Bit ću joj najveći popularizator, da nitko i nikada više ne umre od tog neumoljivog zla.

- Ponavljam, vrlo je jednostavna. Svi u naselju baraka

poznaju taj recept. I nitko ne umire od raka, jer se recept prenosi

usmenim putem svima koji se zanimaju za nj. Napokon, nije

nikakva tajna. Od raka u predgrađu umire samo onaj tko želi

umrijeti. Ako se dijagnosticira bolest, svi znaju izlaz, rješenje. I

utječu mu se.

- Koja divota! Reci mi odmah tu blagoslovljenu formulu! Već

sam rekao, umirem od želje daje saznam...

- Evo je. Zapisi: pola kilograma pčelinjeg meda, dva lista

aloje i tri do četiri žlice rakije.

- Objasni mi bolje.

- Nemam ništa više za reći ili nadodati. Recept je taj koji si

upravo čuo. Skinu se bodlje s rubova listova i nečistoće kojih

bude u prirodi. Sva tri nabrojena elementa - med, aloja i rakija

- stave se u mikser. Miksaju se dok se ne dobije nešto nalik na

malo rjeđu kremu. I... gotov je preparat koji će izliječiti rak.

- Šališ se! Prejednostavno je da bi bilo istinito.

- Dragi moj, to je ozbiljnije nego što misliš. Ne šalim se! I ako

misliš da se šalim ili da se s tobom rugam, pozivam te da odemo

do našeg naselja baraka u Rio Grandeu. Tamo ćeš moći

razgovarati sa starom crnkinjom, jako dobrom ženom, veoma

poniznom, koja je ozdravila zahvaljujući gore spomenutoj

formuli.

- A kada se uzima ta smjesa?

- Jedna velika žlica za doručak, jedna za ručak i još jedna za

13

vgčeriL Uvijek prije jela. otprilike 10, 20 ili 30 minuta prije. Treba

dobro protresti posudu prije upotrebe.

Čuvati u hladnjaku, u dijelu za povrće.

- Ali reci mi, ako je ta formula tako efikasna i čudotvorna,

zašto nije rasprostranjena? Trebala bi biti objavljena po cijelome

svijetu! Trebali bi se pokupovati reklamni prostori na mass-

medijima, na najslušanijim programima, da se razglasi to

senzacionalno otkriće, da nikada više nitko s lica zemlje ne

postane rob te neumoljive bolesti.

- Stvarno, recept je jednostavan da jednostavniji ne može

biti, ali u igri postoje i drugi interesi koji priječe širenje ovog

važnog otkrića. Rak mora nastaviti oduzimati živote. Sto bi se

više liječila bolest, gubio bi se obilni izvor zarade. Rak se

pokazuje korisnim u zadržavanju broja siromašnih na zemlji i

time osigurava veći dio torte na stolu bogatih. Nažalost, kod nas

u Brazilu samo su bogati u mogućnosti financirati dugotrajno i

skupo liječenje. Siromašni, ako dobiju tumor, uglavnom moraju

umrijeti. Politika je ta koja zapovijeda planetom.

Dijalog se tu završio, jer se oglasilo zvono koje je pozivalo

zajednicu na večernju molitvu. Međutim, jedan od fratara naučio

je napamet formulu i penjući se na kor, poslušan zvonu, u sebi je

čvrsto odlučio da će tu metodu razglasiti pod svaku cijenu, koliko

god bude u njegovoj moći.

I dok su fratri na koru molili večernju molitvu iz Casoslova, u

samostanskoj kuhinji je gospođa Paolina pripremala engleski

odrezak s crvenim lukom koji je uz domaći proizvod - rižu i razne

vrste salate, bio jednostavna večera za redovnike Reda male

braće iz Rio Grande-do-Sul. Paolina, radeći, obavlja svoju

liturgiju, koja se na isti način kao i ona fratarska uzdiže nježno,

poput kratkih psalama, pred Lice Gospodnje.

14

PRIMJENA NAUČENOG

Jednoga dana, dok sam se vraćao sa službe u seoskoj

kapelici, zaustavi me kovač:

- Oče, znate li da je moj ujak Giovanni di Forquetta obolio je

od raka prostate i trenutno se nalazi u bolnici Marques de Sousa?

Kako kažu liječnici, slučaj je beznadan. Radi se o danima. Molim

vas u ime obitelji da mu podijelite sakramente, i to što prije, jer

je situacija krajnje ozbiljna.

- Prije svega, hvala što ste me obavijestili. Naravno da ću mu

podijeliti bolesničko pomazanje. Nevjerojatno! Dobro ga se

sjećam i sad mi se čini da ga vidim kako sudjeluje na svetoj Misi

u kapelici. Bilo je to prošli mjesec, stajao je na lijevoj strani, u

prvome redu. Iznenadio si me ovakvom viješću!

- Tako je, oče. Vi znate da, kada se takva bolest manifestira,

gotovo uvijek bude već razvijena.

- Da li ti je ujak pri svijesti? Misliš li da bih mogao odgoditi

posjet za sutra?

- Naravno. Vrlo je slab radi bolesti, ali izdržat će do sutra,

budite mirni. Ali doktor je rekao da neće preživjeti ovaj tjedan.

Upravo dolazim od njega i vidim da je situacija očajna...

- Sutra, po rasporedu, slavim Sv. Misu u njegovoj zajednici...

15

ovako teškoj situaciji kakva je naša.U svakom slučaju, hvala

vam. Mi smo realni, moramo to biti, iako je teško. Ništa se neće

promijeniti skrivanjem istine.

Izgubio sam snagu objašnjavajući gospođi Gemmi da je

moguće ozdraviti od raka.

Uostalom, ona je reagirala kao i sve druge osobe koje su bile

pogođene tim problemom, i kako sam uostalom i ja reagirao: sa

svim novcima koje se okreću po svijetu, kako bi mogao jedan

takav jednostavan, domaći recept, napraviti čudo? Gospođa je

ostala uvjerena da njen muž mora umrijeti. I gotovo. Okrutna

sudbina, koju je nemoguće promijeniti!

Kada sam shvatio da razgovor nema nikakvog odjeka u njoj,

odlučio sam krenuti na djelo, ostavljajući sa strane sve teorije i

suvišne riječi. Ne treba gubiti energiju uzalud. Treba biti

praktičan, s obje noge na zemlji.

Na svu sreću, Rubens, sin tog bračnog para, na povratku iz

ureda javnog bilježnika Agostina Bassija, gdje je rješavao

dokumentaciju o nasljedstvu u slučaju očeve smrti, zamolio me

da ga odvezem do njegovog poduzeća, što sam odmah

prihvatio. Odmah sam pomislio u sebi:

- Tko zna hoću li uspjeti uvjeriti njega da upotrijebi recept,

budući da to nisam uspio kod njegove majke.

Cijelim putem nisam radio drugo, nego nagovarao mladića

«da bi on sam mogao nešto učiniti da mu otac ne umre od raka».

Dovoljno bi bilo da napravi ono što bih ga naučio. Objasnio sam

mu. Ponovio. I još jednom.

Kada smo stigli na odredište, želio sam da mi ponovi lekciju.

Sve je savršeno zapamtio. Obećao mi je da će već sutra njegova

sestra Rejane, koja će u bolnici zamijeniti majku, već dosta

iscrpljenu, odnijeti pripremljenu smjesu ocu.

18

Zadovoljan postignutim rezultatom, pozdravio sam ga i

ohrabrio, napominjući mu da svakako upotrijebi recept.

Preostali put do župe prešao sam čiste savjesti, vjerujući da

će, ukoliko budu poslušali moj savjet, spasiti život tog seljaka.

Vratio sam se dužnostima župnika, sam, po izgubljenim

regijama. Giovanni Mariani, je zbog toga, kao što to bude,

prešao u drugi plan, u odnosu na događaje koji su me

svakodnevno zaokupljali. Kad god mi je njegov mršavi lik dolazio

u sjećanje, iskreno sam se nadao da će napitak dati željene

rezultate.

Tjedan je prolazio kao i svaki drugi. Jednoga jutra, otprilike

osam dana nakon podjeljivanja bolesničkog pomazanja,

slučajno sam sreo Rejane ispred općine. Odmah sam se sjetio

njenog bolesnog oca. Približio sam se, znatiželjan da čujem

kakva je situacija. Htio sam saznati detalje.

- Dobar dan, Rejane. Kako si? Kako je tvoj otac?

- Dobar dan. Ja sam dobro, hvala. Sto se tiče moga oca, on

je svakim danom sve bliže smrti. Liječnici su ga otpustili da umre

kod kuće...

- Ah, znači da je on sada kući?

- Da, prije tri dana su ga pustili, više se ne može ništa učiniti.

Djevojka je s mukom gutala pritisnuta teškim teretom sudbine,

razoružana i nemoćna pred tim zlom.

- Jeste li mu dali preparat koji sam vam rekao? Je li ga

uzimao kako treba?

- Da, oče, sve je napravljeno onako kako ste rekli Rubensu.

Osobno sam ga odnijela u bolnicu. Otac je uzeo dnevnu dozu i

još je uvijek uzima. Ali tako je slab! U krevetu izgleda kao

osušeno drvo, oprostite mi na usporedbi. Kakvo strašno zlo! Ta

prokleta bolest uništila je mog oca...

19

- Gledaj, ako je on uzeo lijek kako si mi rekla, budi mirna, sve će biti u redu. Problem je ako osoba odbije uzeti preparat.

- Znate, oče, dogodilo se nešto čudno. Vi znate da je moj otac imao izraslinu u visini donjeg trbuha? Znate li?

- Ne, ne znam. - Da, izraslina veličine teniske loptice. Evo, ta izraslina je

nestala.

- Ah, pa onda ti mogu čestitati, draga moja, jer tvoj je otac izvan opasnosti! Pobijedio je u borbi protiv raka! Da nije tako, kako bi bilo moguće da se ta izraslina smanji? Ah! Bila bi narasla još više... Drugim riječima, preparat je dao pozitivne rezultate! Hvala Bogu! Tvoj je otac uspio, vjeruj mi! Nakon par tjedana oporavka ponovno će s ostalima obrađivati zemlju kao što je oduvijek radio da bi na kraju ubirali godišnje plodove. Vidjet ćeš...

Uistinu, dogodilo se upravo tako. Giovanni Mariani polako je počeo bolje jesti. Za nekoliko dana je ustao iz kreveta. Počeo je hodati gore-dolje po sobi. Držeći se zida uspijevao bi doći i do kuhinje. Ubrzo je počeo izlaziti u dvorište i obilazio stoku. Ubrao je i prvo klasje riže koja je dozrijevala šećući poljima. Jeo je i prve plodove. Sisao je i šećerne trske s onakvim poletom kakvog je imao kao dječak.

Mjesec za mjesecom, osim što je sudjelovao u berbi, krajem jesenskog i zimskog perioda orao je plugom u koji su bili upregnuti volovi, kako je i oduvijek radio, da bi zasijao proljetne usjeve.

Giovanni Mariani živi i danas, iako je već prošao osamdesetu

godinu (rođen 1913) još je u punoj snazi. On je jedna od mnogih

osoba koje su uspjele pobijediti tumor, uzimajući preparat, o

kojem govorimo u ovoj knjizi. Netko bi mogao sumnjati, ali

20

ostaje činjenica da je Giovanni Mariani i danas živ, iako je bio pogođen tumorom, dajući nam tako neosporni dokaz o pobjedi ovog preparata nad opakom bolešću.

Na isti način kao Giovanni Mariani, bezbroj osoba, muškaraca i žena, uspjelo je pokoriti rak, razumije se, svatko od njih sa svojom životnom pričom, ali koja, bez obzira na pojedinosti koje su različite, ostaje uvijek priča o prvom pacijentu, čiji mi je sretni završetak dao vjeru u efikasnost ovog sistema borbe protiv raka.

21

Čak i ako živiš u stanu, možeš uzgajati aloju arborescens u cvjetnom loncu i držati je izloženu suncu na prozoru ili verandi. Nakon kratkog vremena moći ćeš se okoristiti svim blagodatima koje nosi ta biljka.

FORMULA

1. Za onoga tko me je pratio do sada, bit će suvišno ponavljati da sam naučio tu formulu pijuckajući «mate». Usmeno. Moguće je da je nisam korektno zapamtio, pogotovo nakon eksplozivne izjave: «Čak i od raka se može ozdraviti!». Uvijek kada se neka poruka prenosi usmeno, riskira se da ne bude ispravno prenesena, bilo zbog nesavršenosti onoga tko je prenosi, bilo onoga tko je prima, jer sve su to normalne granice ljudske prirode...

U svakom slučaju, počeo sam širiti naučenu formulu, uzimajući dva lista aloje, pola kilograma meda i tri žlice rakije. Mnogo godina učio sam ljude da upotrebljavaju te sastojke. Bio sam zadovoljan koristeći ih, jer su davali pozitivne rezultate, poput onih koje sam opisao. Nije, dakle bilo razloga za promjenu formule koja je izgledala pobjednička.

2. Nešto kasnije našao sam u knjizi «A Farmacia da Natureza», koju je napisala sestra Maria Zatta, izdanje iz 1988, str. 14, recept za liječenje raka poput našega, ali sa značajnim razlikama. Evo tog recepta, onako kako je napisan u knjizi:

«Ubrati rano u zoru ili po zalasku sunca dva lista aloje, oprati i skinuti bodlje s njih. Izrezati na komadiće i u mikseru miješati zajedno s kilogramom meda i dviie žlice rakije (ja sam podcrtao

23

tekst na sva tri mjesta). Uzimati dva puta dnevno po dvije žlice, ukupno deset dana. Prestati uzimati sljedećih deset dana i ponovno otpočeti uzimanje istim ritmom sve do ozdravljenja.

Za preventivu od raka recept je isti, ali se uzimaju samo dvije žlice dnevno, deset dana. I u tom slučaju, preparat se uzima jednom godišnje. Novo izdanje knjige «A Farmacia da Natureza» (drugo izdanje, 1993, preuređeno i dopunjeno), sadrži recept na str. 20, izmijenjen za par pojedinosti: «Ubrati u zoru ili po zalasku sunca dva lista aloje. Oprati je i skinuti bodlje. Narezati na komadiće i u mikseru miješati s kilogramom meda i dvije žlice rakije. Uzimati po dvije žlice dva puta dnevno tijekom deset dana. Nakon toga napraviti pauzu od deset dana i nastaviti tako sve do ozdravljenja. Ne uzimati natašte. Za preventivu od raka, recept je isti, ali se uzimaju samo dvije žlice dnevno kroz deset dana. Nastaviti uzimati preparat jednom godišnje.«

3. Kada sam organizirao Pastoralnu grupu za zdravstvo Župe svetog Ante u Pousu Novom, Rio Grande do Sul, gospoda Gladiš Lavarda, sudionica grupe, imala je ciklostilom umnožen primjerak formule za borbu protiv raka. I u ovom slučaju recept je imao nekih razlika, kako će se vidjeti. Kasnije sam saznao da je taj recept uzet iz knjige «Saude Atraves das Plantas» (Do zdravlja pomoću bilja), kojeg je napisao Paulo Cesar de Andrade dos Santos, a izdavač je Mundo Jovem, str. 37-8.

U rubrici «Recepti» pod pojmom rak nalazimo sljedeće:

« Sastojci: tri velika lista aloje, pola kilograma meda, jedna žlica rakije.

Kako se pripravlja: da bi se pripravio efikasan preparat protiv raka potrebno se pažljivo pridržavati navedenih uputa:

24

- biljka aloje mora biti stara najmanje 5 godina; - listove brati po mraku;

- nakon pet dana bez kiše;

- ne brati brati listove ako su pokriveni injem; - pripremati u mraku;

- napraviti smjesu čim se sakupe sastojci;

- čuvati smjesu u tamnoj staklenci u hladnjaku; - uzimati ga u mraku.

Napomena: razlog zbog kojeg treba izbjegavati svjetlost, sunčevu ili umjetnu, je taj što aloja sadrži supstancu koja reagira na rak, ali u slučaju kontakta sa svjetlom, umjetnim ili sunčevim, gubi taj efekt.

- obrisati aloju čistom krpom;

- nasjeckati na komadiće i u mikseru miješati s medom i rakijom.

Način uzimanja: - za prevenciju od raka svaka osoba trebala bi uzimati preparat najmanje jednom godišnje po jednu veliku žlicu, tri puta dnevno, ukupno deset dana.

- za liječenje tumora uzimati po dvije velike žlice tri puta dnevno deset dana; zatim idućih deset dana prekinuti terapiju i ponovno početi s uzimanjem tog preparata po isteku tih deset dana. Nastaviti s uzimanjem do potpunog ozdravljenja.

Napomena: doći će do izlječenja raka ako je on u početnom

stadiju, jer što je bolest više poodmakla, teže je postići ozdravljenje.«

4. U istom periodu nabavio sam knjigu «Saude pela Alimentagao» oca Adelara Primo Rigoa s novom varijantom istog recepta. Njegov recept je najsličniji onom sestre Marie Zatta, kao što se može i vidjeti. Evo ga:

25

«Med, aloja i rakija. Ubrati ranim jutrom ili nakon zalaska sunca dva lista aloje, oprati ih i skinuti bodlje. Nasjeckati ih i u mikseru miješati s jednim kilogramom meda i dvije velike žlice rakije. Uzimati dvije velike žlice dva puta dnevno, ukupno deset dana. Prekinuti deset dana. Nastaviti tako sve do ozdravljenja.

Kod prevencije od raka recept je isti, ali se uzima po dvije žlice dnevno, ukupno deset dana. Ponavljati tako jednom godišnje.»

5. U listopadu 1995, u Provincijskoj kući Male braće, u ulici Juca Batista 330, Ipanema, Porto Alegre (RS), s velikom radošću uspio sam fotokopirati originalnu formulu koju sam čuo u staroj Provincijskoj kući u ulici Sao Luis 640, Santana, Porto Alegre (RS). Ta formula je išla iz ruke u ruku medu jednostavnim ljudima, na periferiji Rio Grandea, gdje se nalazi pomorska luka Rio Grande do Sul, sve dok je otac Arno Reckziegel nije zapisao na komadu pakpapira. Kronološki se radi o najstarijem receptu. Kako se može vidjeti, i ona je napisana s ponekim varijacijama, kao i ostale. Evo je:

Preparat / rak

1. Dva lista aloje, stoje moguće starije (4-5 godina), ubrati ih kad nema svjetla (ujutro ili navečer) bar šest dana nakon posljednje kiše.

2. Skinuti bodlje, isjeći ih na komadiće i izmiješati u mikseru. 3. Dodati šalicu meda. 4. Jednu žlicu rakije. 5. Spremiti u hladnjak.

Kako se uzima: velika žlica za juhu tri puta dnevno (po mogućnosti prije jela) 10 dana za redom, pauzirati 10 dana i ponovno započeti.

26

KONAČNA FORMULA

Ohrabren činjenicom da je formula koju sam prenosio

usmenim putem ozdravila Giovannia Mariania i mnoge druge

osobe kroz punih pet godina, čvrsto sam odlučio da je ne

mijenjam. Nisam mogao ni zamisliti da je zamijenim, naprimjer,

formulom sestre Marie Zatte, iako sam tu redovnicu reda

Presvetog Srca Marijinog, smatrao osobom koja se razumije u

svoj posao i iza koje stoji veliko iskustvo, te je prava pokretna

ambulanta što se tiče recepata. Iz istog tog razloga nikada nisam

uspio niti upotrijebiti recept koji je, umnožen poligrafom,

donijela gospođa Gladiš Lavarda.

Drugim riječima, imao sam osobno iskustvo koje je dalo

dobre rezultate u mnogo slučajeva. Na temelju čega bih tu

formulu zamijenio nekom drugom? Sve dok nisam naišao na

nešto što bi me razuvjerilo, bio sam zadovoljan postojećom

formulom. Da sam izabrao neku drugu, na što sam se mogao

osloniti da kažem da je formula dobra ili ne? Popustiti pred

novostima? Nisam imao drugog iskustva osim onog u kojeg sam

se osobno osvjedočio i usmeno ga prenosio.

Ali priznat ću vam da sam na kraju ipak promijenio formulu.

I to iz praktičnih razloga. U biti, sve bih mogao sažeti u jedno:

27

smjesa, pripremljena prema starijoj formuli bila je previše slatka

i izazivala je mučninu, osobito kod osoba koje su imale probleme

s jetrom. Kako riješiti taj problem?

Prije svega, počeo sam međusobno uspoređivati različite

formule. Promatrao sam različitosti. Svaka od njih je imala neke

specifičnosti, poneke vrlo značajne. Nikada ne bih izabrao ovu

formulu na mjestu neke druge da nisam imao dobrih razloga.

Dao sam prednost iskustvu, koje je životni učitelj. Samo

iskustvo me moglo naučiti, sa sigurnošću i objektivno, koja je

formula najidealnija.

Pričajući o životu, moja nesigurnost u mijenjanju recepta

bazirala se isključivo na jednoj pogrešnoj informaciji da je aloja

otrovna. Naravno, da je to bilo istinito, svako pretjerivanje u dozi

bilo bi pogubno. A znamo, da je život najveći dar i stoga najvažniji.

Objektivno, nije se moglo isprobavati, igrajući se i stavljajući nečiji

život na kocku. Ili, još manje, koristiti osobe kao pokusne kuniće.

Upotreba recepta u svakidašnjem životu dala mi je sigurnost.

Uspio sam se odreći stare formule koja mi je do tada bila oslonac

i koja je uvijek davala pozitivne rezultate.

Mogu potvrditi da se promjena dogodila sasvim slučajno.

Prvi slučaj koji me potaknuo na mijenjanje formule bilo je

ozdravljenja tajnika škole Svete Zemlje u Betlehemu, u Izraelu,

koji je imao rak na grlu. Saznao sam da je već mjesecima ostao

bez glasa i da je komunicirao samo gestama. Upućen u slučaj

preko ravnatelja škole, oca Rafaela Caputo, OFM, koji me

obavijestio o zdravstvenom stanju školskog tajnika, ponudio sam

svoju pomoć kojom bih mu pokušao vratiti zdravlje, da bi se on

ponovno mogao posvetiti svom poslu u školi.

Pripravio sam sadržaj prema tradicionalnoj formuli, tj. dva

lista aloje, pola kilograma meda i rakija. Kada je potrošio prvu

28

staklenku, koji je uzimao 15 dana, počeo je uzimati i drugu,

nakon što je ponovno prošao medicinske pretrage.

Nalazi su pokazali da je preparat obustavio razvijanje raka, tj.

nalazi koji su napravljeni prije uzimanja aloje i nalazi nakon 15

dana uzimanja pokazivali su iste vrijednosti. Ohrabrena

pozitivnim rezultatom (rak se barem nije proširio), njegova kći

Mary, udata za jednog liječnika, možda obuzeta nestrpljenjem da

oca riješi te gadne bolesti, pripremila je još jednu dozu, miješajući

tri lista aloje, pola kilograma meda i rakiju. Nakon stanke od

tjedan dana, dala mu je treću dozu. Rezultat: bolesnik se nakon

skoro dva mjeseca terapije, počeo oglašavati, što je bio siguran

znak da je pobijedio bolest.

Prije nego što završimo ovu priču, još bih dodao informaciju

da se tajnik vratio na svoj posao u školi. Od onda, pa do trenutka

kada ovo pišem prošle su četiri godine. Prema svjedočanstvu

sestre Veronice Mancadori, koja radi kao učiteljica u toj školi i

poznaje tajnika više od petnaest godina, njegov glas je dobar kao

nikada prije...

Još jedan događaj koji me nagnao da promijenim staru

formulu, tako dragu i baziranu na iskustvu, bio je slučaj Shucria,

vozača sestara franjevki Presvetog Srca Marijinog iz Aide. Budući

da je saznao za osobe koje su doživjele ozdravljenje od raka,

zahvaljujući formuli koju sam propisao, skupio je hrabrosti i

nadvladao svoju prirodnu sramežljivost, pitajući me da mu

pripremim jedan preparat za njegovog šurjaka, koji je imao rak

na grlu, i koji se već očitovao kao ogromna rana na vratu.

Naravno, dao sam mu preparat, nadajući da će uspjeti spasiti

život svom rođaku.

Sretan zbog rezultata nakon prve potrošene doze (vanjska

rana na vratu je zacijelila), Shucri je želio pripremiti još jednu

29

dozu. Na svoju inicijativu, ovaj put je sve pripremio sam.

Pomiješao je četiri lista aloje s istom dozom meda i rakije.

Znatiželjan je li uspio sve pripremiti, upitao sam ga za preparat,

i tada mi je rekao da je upotrijebio četiri lista. Odgovorio sam:

- Ali, rekao sam ti da idu dva lista...

- Znam.

- Pa zašto si onda upotrijebio duplu dozu?... A poslije, ako

bolesnik umre, što onda?

- Budite mirni, oče! Povratio mu se glas, priča kao prije. Sto

se tiče listova, budući da su bili mali i suhi, stavio sam četiri. Da

bude razmjerno, ulio sam i malo više rakije.

- Hm! - rekao sam, umiren - Ako je bolesnik ozdravio, jasno

je da biljka nije otrovna, bar ne u količini koju si upotrijebio...

Naravno, treba biti svjestan i priznati da si pretjerao s rakijom, i

udvostručio broj listova aloje... Zamisli!

Upravo zbog ovakvih činjenica i proučavanja razlika kod

ostalih recepata odlučio sam promijeniti recept koji sam primio

usmenim putem. Zahvaljujući putovanjima različitim krajevima i

susretima s različitim kulturama, počeo sam sumnjati u tvrdnju da

je aloja otrovna, kao na primjer avelko, biljka koja se također

koristi u borbi protiv raka. Saznao sam da je Meksikanci

upotrebljavaju kao salatu. U Venezueli koriste želatinasti dio lista

aloje za doručak, dodajući malo meda da bi joj se uklonila gorčina.

S obzirom na sve to, izgleda da ta takozvana otrovnost aloje nije

uopće relevantna. U svakom slučaju, još uvijek vrijedi stara mudrost

koja kaže: granica između lijeka i otrova nalazi se u dozi, tj. u uzetoj

količini. Propisana količina je uvijek najpouzdanija. Prema tome,

čitatelj može biti miran. Vratit ćemo se još iscrpnije ovoj temi,

pokazujući da aloja apsolutno nije otrovna, kako se priča. Ako ti

može pomoći pročitaj poglavlje koje se posebno bavi time.

Nakon deset godina iskustva u Brazilu, na Istoku pa i u Europi (najviše u Italiji, Švicarskoj i Portugalu) usuđujem se napisati vam sljedeći recept, bez straha da griješim:

1) POLA KILOGRAMA MEDA (OBRATITI PAŽNJU DA SE NE RADI O UMJETNOM ILI RAFINIRANOM MEDU)

2) 40 - 50 ml RAKIJE, VISKIJA ILI KONJAKA SMIJE SE KORISTITI ČISTI ALKOHOL, VINO, PIVO ILI LIKERI) NAPOMENA: 40-50 ml ODGOVARA DOZI VISKIJA ILI ŠALICI KAVE.

3) 350 GRAMA LISTOVA ALOE ARBORESCENS. DVA, TRI ILI ČETIRI LISTA, OVISNO O NJIHOVOJ DUŽINI.

Osoba koja priprema preparat kod kuće, ne mora biti sitničava. Tri elementa moraju se što više približiti gore navedenoj količini. Ukoliko se malo pretjera s dozom ili se pak zaboravi kakva pojedinost, time se ne riskira efikasnost preparata. Zato, trudimo se izbjegavati previše precizno mjerenje upotrebljavajući vagu. Gledajmo radije, da preparat naučimo pripremati slobodno, kao da se radi o pripremi jednog dijela vrta za sijanje cvijeća ili povrća: trudimo se procijeniti okom, služimo se zdravim razumom, bez pretjerivanja. Bitno je da svi ovi elementi udu u sastav napitka. Ono što donosi željene efekte je spoj tih elemenata.

Očistiti prašinu ili neku drugu nečistoću koju je priroda eventualno ostavila na listovima. Upotrijebiti u tu svrhu stariju krpu, suhu ili vlažnu, ili spužvicu, ali pazeći da se pritom listovi ne smoče (budući da se, kao što smo vidjeli, voda ne koristi u smjesi).

31

Pomoću oštrog noža skinuti bodlje koje se nalaze na rubovima listova, lagano, jednim potezom, odozgo prema dolje. Da bi se uspješnije ubacilo u mikser, narezati listove na komadiće, kao da pripremate najnormalniji frape. Izmiksati sva tri elementa.

Dobro izmiksati i samljeti sav materijal. U vremenu od oko jedne minute (što ovisi o jačini aparata za miješanje), dobit ćete nešto slično zelenoj kremi. Gotovo! Napravljeno je! Napravljen je preparat koji liječi čak i rak.

Vidjeli smo da među autorima recepata ne postoji

usklađenost oko točne količine sastojaka, a budući da iza svakog

savjeta koji nude stoji vlastito iskustvo, savjetovao bih čitatelju da

sam izabere onaj recept za koji misli da bi mu najviše odgovarao,

tj. slađi ili manje sladak, jer gledajući ono što i jest najhitnije -

ozdravljenje, vidimo da ga svi ti recepti obećaju... Osnovno je,

međutim, pripremiti smjesu koristeći navedene sastojke i držeći

se približno količina koje su propisane.

Zato, čitatelju, svaki put kada želiš pripraviti preparat za osobu oboljelu od raka koristeći se jednim listom aloje, pola kilograma meda i rakijom, ili s dva, tri, četiri ili više listova, slobodno izaberi, glavno je da se držiš recepta: «Plus vel minus non mutat speciem».

Dakle, kada jednom upotrijebiš taj recept, pružit ćeš

bolesniku mogućnost ozdravljenja. I ti imaš važnu ulogu u ovoj

borbi. Odluči sam.

Napomena: u dane kada sam pisao ove stranice, našla mi se

u rukama knjiga »Saude Basica - Remedios caseiros» sestre

Flavie Birck, tekst izdan preko Socijalne Akcije Biskupije Santa

Cruz do Sul, R. S. Brasile. V

Sto se tiče recepta pripremljenog od aloje za liječenje raka,

32

ovdje je prisutna varijanta za koju sam držao da je bitno spomenuti: Na str. 9 spominje se «Xarope (ne radi se o sirupu!) de Babosa»:

- 2 velika lista aloje - 1/2 kg meda - 2 žlice rakije

Priprema: skinuti bodlje s listova aloje, te ih izrezati na komade. Dodati med i miješati u mikseru dok se ne dobije krema, dodajući rakiju. Čuvati u hladnjaku.

Doziranje: uzimati po jednu veliku žlicu natašte, zatim prije ručka i večere (prevencija od raka).

Ozdravljenje od raka: uzimati preparat deset dana. Napraviti pauzu od deset dana. Ponoviti proces.

Na str. 19, točka 19, govori: »Rak: da bi se izbjegla bolest koristiti prirodnu prehranu. RECEPT: izmiksati dva lista (1/2 kg) aloje izrezane na komadiće, bez bodlja. Dodati 1/2 kg meda i dvije žlice rakije. Miksati dok se ne dobije krema. Čuvati u tamnoj posudi u hladnjaku.

UZIMANJE: veliku žlicu ujutro i navečer kroz 10 dana. Napraviti pauzu od 10 dana i ponoviti sljedećih 10 dana.»

33

Ne oštećujte i ne uništavajte prirodu! Ako ste odrezali stabljiku da biste upotrijebili listove aloje, posadite je da biste dobili još jednu biljku aloje, pravu sreću nadohvat vaše ruke.

34

KAKO UZIMATI PREPARAT

Već smo rekli da ne postoji usklađenost oko precizne količine

pojedinih sastojaka koji se upotrebljavaju za pripremu preparata.

I, ako ste primijetili, postoje bitne razlike među mnogim

varijantama. Tek da se podsjetimo onoga o čemu smo već

govorili, ide se iz jednog ekstrema od dva lista aloje na kilogram

meda u drugi ekstrem od tri lista aloje na pola kilograma meda.

To nije mala razlika!

Nalazimo i slične razlike kada nam autori objašnjavaju kako

primijeniti preparat (količinski), kako za ozdravljenje od raka tako

i za prevenciju bolesti. Dakle, strpljivo me pratite:

- Sestra Maria Zatta, u svojoj knjizi «Afarmacia da Natureza»,

kaže doslovno ovako: »uzimati dvije žlice preparata dva puta

dnevno kroz 10 dana.» To propisuje kod onih koji su oboljeli od

raka. Da bi se očuvali od te bolesti, na drugom mjestu piše ovako:

«Za prevenciju bolesti recept je isti, ali se uzimaju samo dvije žlice

dnevno deset dana. Tako nastaviti samo jednom godišnje.»

- Paulo Cesar de Andrade dos Santos, u svojoj je knjizi

«Saude Atraves das Plantas», str. 38, pod naslovom «Kako

uzimati preparat», piše: «kao prevenciju od raka svaka bi osoba

trebala barem jednom godišnje uzimati veliku žlicu preparata tri

35

puta dnevno kroz deset dana. Za ozdravljenje od raka treba

uzimati dvije velike žlice tri puta dnevno kroz deset dana, zatim

napraviti pauzu od deset dana i ponovno uzimati preparat deset

dana, ponavljajući to dok ne dode do potpunog ozdravljenja.

Kako se vidi, ova formula ima neke razlike. Zamislimo do

kakvih tek razlika može doći kada se ista formula prenosi usmeno

i to generacijama!...

Ja sam, inače, bio obaviješten o svim tim varijacijama

telefonski, direktno od pacijenata.

- Sestra Arcangela iz Rima, oboljela od raka koji je već

metastazirao, uzimala je naš preparat 75 dana bez prekida, iako

je bila upućena u važnost pauze od najmanje tjedan dana nakon

što završi prvu dozu. Rekla je da je tako postupila obuzeta

očajem, u grčevitoj potrazi za nečim što bi učinilo da ozdravi.

Saznala je da preparat pripravljen od aloje može biti njen jedini

izlaz. Rezultat: potpuno ozdravljenje od raka! Danas ta sestra radi

volonterski u bolnici Trastevere u Vječnom Gradu.

- Sestra Elena, Libanonka, iz reda aktivnih karmelićanki, koja

živi i radi u Haifi u Izraelu, izmijenila je recept, miješajući 750 g

aloje i rakiju (araq) s pola kilograma meda. Pretjerivanje koje me

uplašilo. Na kraju sam se primirio, saznavši da je pacijent, koji je

uzeo ovu slonovsku dozu, ozdravio od raka...

Girolamo Giacomo iz Monreala u Palermu, Italija, koji je

bolovao od raka na jetri, i kojemu je preostalo samo nekoliko

dana života, uzima po veliku žlicu preparata svaki dan, već dvije

godine. To mu je jedini način da kontrolira bolest, iako je ne

uspijeva iskorijeniti niti podvostručujući dozu (to je već probao).

Ako se autori recepata ne slažu u načinu primjene i

doziranju, svi se slažu u tome koji se sastojci upotrebljavaju, a to

je ono što ne smije manjkati.

36

Nadalje, u knjizi ćemo vam dati neka pojašnjenja s ciljem da se dade znanstveno tumačenje gore navedene formule. Trebaju li narodni recepti u svim svojim varijantama naići na znanstvenu podršku? Ili: Može li znanost pomoći da se formula učini vjerodostojnom ili da ostane samo vjerovanje naroda? Koji rezultati bi se postigli kad bi se sastojci tog recepta ispitali u nekom znanstvenom laboratoriju?

Kada bi nas znanost uvjerila da smjesa ovih sastojaka uistinu dovodi do prevencije i ozdravljenja od raka, možda bi se svi složili i u načinu primjene i u količini triju elemenata. Tako bi završile sve diskusije.

Napomena: Kad odložimo pripremljeni preparat, normalno je da se med, koji je najteži, slegne na dnu posude, a pjenasti dio se penje na vrh. Zato prije uzimanja treba dobro protresti posudu da se obavezno izmiješaju sastojci.

37

Ako imaš tumor, za vrijeme uzimanja preparata sudjeluj i ti samu borbi protiv tog zla. Da bi ozdravio, prestani jesti meso i proizvode životinjskog porijekla, zamijeni ih voćem, povrćem ižitaricama.

Ako neka osoba boluje od degenerativne bolesti kao što je Parkinsonova ili Alzheimerova bolest, iako_a]oja__ne garantira potpuno ozdravljenje, predloži bolesniku da pokuša koristiti ovaj preparat. Jačajući imunološki sustav, donijet će mu olakšanje i mnoge koristi, poboljšavajući kvalitetu njegova života. Vrijedi pokušati: prednost je što nema nikakvih nuspojava i vrlo je ekonomičan.

38

PITANJA I ODGOVORI

Mislim da želite mnogo toga pitati. U ovom ću odlomku odgovoriti na čitavu seriju pitanja, koja su mi postavljena u različitim situacijama, telefonski ili uživo na konferencijama.

Ovaj recept koji liječi i sprječava nastanak raka može zvučati banalno i nestvarno. Slažem se. Može sličiti, kako bi se reklo uz posudicu «mate»-a, na otkrivanje «tople vode». U svakom slučaju usuđujem se dati vam neka objašnjenja. Uzet ću si slobodu da sam postavljam pitanja, zamišljajući da bi mi upravo takva htio postaviti čitatelj. Može se dogoditi da neću posve pogoditi vaša pitanja, ali vjerujem da ću im se približiti. Zamisli da si upravo ti taj koji pita...

- Zašto se koristi baš pčelinji med da bi se pripravila smjesa? Možemo li umjesto meda upotrijebiti, recimo, šećer?

O: - Koristi se prirodni pčelinji med jer je, zbog svojih osobina, od najstarijih vremena poznat kao izvrstan prehrambeni proizvod. Med uspijeva prodrijeti do najskrovitijih kutaka našeg organizma. Upravo s takvim sredstvom prijenosa, aloja će započeti čišćenje i otkloniti svejiečistoće na koje putem nailazi. Taj će proces dovesti do generalnog čišćenja organizma,

39

posebno krvi, što uzrokuje ozdravljenje od raka i drugih bolesti kao što su reumatizam, artrozaj_s[.

Svi znamo da je krv od životne važnosti za ljudski organizam. Ima istu funkciju kao benzinza_automobil. Znamo da motor ne može dugo funkcionirati ako je benzin loše kvalitete.

Istina je sljedeća: motor će bolje i duže raditi, ako je benzin dobre kvalitete. Dakle, shvaćamo da je pročišćena krv presudna za zdravlje organizma, iz čega slijedi i za čovjekov život. Dobro. Uzimajući naš preparat, napravit ćeš dobar potez za cjelokupno zdravstveno stanje, poboljšat ćeš kvalitetu života. Razumije se da je važno pročistiti organizam barem jednom godišnje. Radi se o normalnom održavanju, tj. o nečemu nužnom. Moraš se smatrati^ sretnikom što nemaš rak. Učini nešto da bi se zaštitio i oslobodio mnogih nevolja, pripremi ti sam dozu aloje najmanje jednom godišnje.

- Zašto je rakija jedan od sastojaka preparata? O: - Rakija sama po sebi može izgledati kao najmanje važan

među trima sastojcima. Prvo objašnjenje što su mi dali za rakiju kao sastojak preparata je sljedeće:

U zabačenim mjestima bez struje ljudi nemaju hladnjak. Bez tog kućanskog aparata preparat bi se mogao pokvariti. Rakija se koristi kao sredstvo za njegovo očuvanje. Prihvatljivo objašnjenje.

Nešto kasnije saznao sam nešto vrlo zanimljivo: rakija ima funkciju proširivanja krvnih sudova. Da bi bilo jasnije, to su mi ilustrirali kroz nekoliko kliničkih slučajeva. Kad pacijent ima lošu cirkulaciju, savjetuje mu se popiti čašicu viskija da bi se to popravilo. To mi je izgledalo logično. Primjer mi je pomogao shvatiti funkciju rakije.

Također sam shvatio da bi, na primjer, kod starijih osoba proširene krvne žile ubrzale čišćenje pomoću aloje i meda.

40

Još kasnije, nakon nekih znanstvenih istraživanja, shvatio sam uistinu koja je prava funkcija rakije. Evo i zašto: kada se izreže list aloje, iz lista izlazi ljepljiva, zelenkasta, rastezljiva, gorka tekućina, bogatih svojstava koja se zove aloin. Ljudski organizam nije u stanju u potpunosti je apsorbirati, ukoliko nije razrijeđena nekim destilatom.

Želim naglasiti da niti prva dva objašnjenja nisu bez smisla. Prvo objašnjenje nam govori daje moguće_čyvati kremujzvan hladnjaka, unekom orrnaiiLzaštieenu od svjetlosti, a da se ne pokvari. Drugo objašnjenje ponazočuje rakijino svojstvo proširenja krvnih žila.

Valja napomenuti da su osim rakije i druga destilirana pića veoma efikasna: brazjlskarakija (cachaca), konjak ili viski tequilla (Meksiko), talijanska rakija, bols (Nizozemska), araq (Palestina i dr. arapske zemlje), itd. Ne upotrebljavaju se vino niti pivo jer su fermentirani proizvodi s manjom koncentracijom alkohola; ako je ipak nužno, trebali bi se koristiti u većoj količini. Likeri bilo koje vrste apsolutno se isključuju, jer se proizvode na bazi šećera.

V

- Sto je aloja? O: - U cijelom je svijetu poznata kao aloe, s varijantama

aloes, aloja, biljka bogata limfom koja služi u medicinske svrhe, iz porodice liliacee (aloe sucćotrina, aloe humilis, aloe perfoliata, aloe vulgaris, aloe arborescens, aloe vera ili barbadensis, aloe ferox, itd...), slična ananasu, samo nešto manja. Njeni listovi su debeli i nalikuju pilići. U dodiru s oštrim predmetom ispuštaju ljepljivu tekućinu (sličnu slini koja izlazi iz usta goveda kada žvače kukuruz, korijenje manioke ili neki tvrđi objekt: zato je zovu «balava» - na portugalski «bavosa») s jakim karakterističnim mirisom, zelenkaste boje, jako gorku.

U zemljama španjolskog govornog područja biljka je poznata kao «seuila» u bezbroj varijanti.

41

Riječ aloja je arapska riječ, koja je preko latinskog i grčkog

došla i do nas. U prijevodu znači «gorko i sjajno ili prozirno», jer

od trenutka kad se oguli kora, iz lista izlazi želatinasta masa koja

izgleda kao oprani komad leda.

Listovi ove biljke mogu varirati u veličini od dvadeset do

šezdeset centimetara, zavisno o kvaliteti zemlje, o količini vode i

o izloženosti suncu.

U sredini biljke nalazi se izdanak čiji je vrh prekriven

cvjetovima koji mogu biti bijele, žute, narančaste ili crvene boje,

zavisno o vrsti. Cvjetovi se pojavljuju krajem jeseni ili početkom

zime i traju sve do kraja sezone. Aloja koja je najrasprostranjenija

(arborescens) ima narančaste cvjetove.

Kada sazriju, veliki, mesnati listovi postaju dio našeg

preparata. Akojnaknemo tankijsloj zelene kore, u unutrašnjosti

biljke možemo zamijetiti mesnati dio, mlitav i savitljiv, koji po boji

nalikuje na kockicu leda koju smo netom namočili; sjajnu i

prozirnu.

Jeste li se umorili od ovog opširnog objašnjenja? Njegova

nakana je da se olakša identifikacija ove biljke. Ako se želimo

poslužiti prirodom da bismo pripravili čaj, važno je da znamo

prepoznati biljku. Znamo da postoje stotine, možda i tisuće vrsta

aloje. Mogu li nam sve poslužiti? Jesu li sve jednako efikasne?

Sadrže li sve aktivnu tvar za borbu protiv raka?

Sa svim tim pitanjima uputio sam se u Botanički vrt u Palermu

na Siciliji, Italija, gdje sam povjerio gospodinu Francescu Mariji

Raimondu, direktoru, da ispita svih 140 vrsta aloje što su se

nalazile u tom Botaničkom vrtu, uz pomoć jednog botaničara.

Obećao mi je da će to učiniti. Odavno želim pronaći rješenje za to.

Odgovor bi sve pojednostavio. Zamislite da su sve vrste aloje

jednako efikasne! Ne bi više postojala mogućnost pogreške.

42

•— " '

Dok ne budu utvrđene te činjenice i potvrđene iskustvom, nastavit ću upotrebljavati tip aloje koji se koristi kao tonik za kosu, a koji sam do sada na široko primjenjivao. Taj tip aloje dao je uvijek pozitivne rezultate. Postoje li druge vrste aloje koje su efikasnije od ove? Postoji li vrsta koja je otrovna i u kojoj mjeri? Tu postoji čitavo polje za istraživanje.

Samo primjera radi: porodici liliacee pripadaju i bijeli i crveni luk kojeg svakodnevno upotrebljavamo u našoj kuhinji.

- Zašto se preparat uzima prije jela? O: - Prije obroka pepsini, enzimi želučanih sokova koji vrše

hidrolizu bjelančevina, čija je funkcija olakšati probavu, spremni su za početak obavljanja tog procesa. Kad je želudac prazan, pronalaze sve slobodne putove, olakšavajući funkcioniranje preparata i njegov prijenos svuda po našem organizmu. Znači, važno je uzimanje preparata prije jela jer su tada pepsini spremni za svoje najefikasnije djelovanje.

Ako se preparat uzme nakon jela, razumljivo je da su enzimi već umorni od svoje djelatnosti. Tada već slabije rade ili traže zasluženi odmor. Uzimati preparat nakon objeda znači stavljati na rizik njegovu efikasnost.

- Zašto sestra Maria Zatta i drugi autori savjetuju da se branje listova obavlja ujutro prije zore ili navečer nakon zalaska sunca?

O: - Kada nema sunca nema niti ultraljubičastih ili infracrvenih zraka koje bi mogle naškoditi biljci. To je jedan od mudrih savjeta redovnice, radi prevencije, i jedan od savjeta koji bi se svakako trebao koristiti i u slučaju kada se beru druge biljke koje nam služe u medicinske svrhe. Iznad svega, osobito se mora paziti kod aloje da se listovi ne beru za danjegjjvjetla^ jer sadrže

43

supstancu, djelotvornu u borbi protiv raka, koja u dodiru sa

svjetlom gubi efikasnost.

- Je li potrebno izbjegavati branje listova po kiši ili odmah iza kiše?

O: - Da, jer zbog svoje poroznosti upijaju vodu. Za ovaj preparat

nije nam potrebna voda budući da i sama biljka sadrži 95% vode.

Branje listova tjedan dana nakon kiše bilo bi sasvim dovoljno.

Ista procedura vrijedi za biljke aloje koje su izložene

zagađenju, u blizini cesta, kanalizacije ili one koje rastu u

zatvorenim prostorima gdje se puši.

Listovi aloje koji su upili toksičke supstance, jer su šupljikavi,

postaju apsolutno neadekvatni za pripremu preparata. Dakle nije

dobro brati listove koji su mokri ili izloženi bilo kakvoj vrsti

zagađenja!

- Koliko treba biti stara biljka aloje da bi se smatrala prikladnom za pripremu preparata?

O: - Listovi biljke stare pet godina smatraju se naiidealnijima.

U slučaju potrebe jasno je da se mogu upotrijebiti i listovi mlađe

biljke. Bit će slučajeva kad ćemo se morati pomiriti s tim da biljka

zadovoljava oko 95% traženih uvjeta. Ali najbolje je, ako je ikako

moguće, držati se danih uputa.

- Uzimajući preparat, prema formuli koja sadržava tri elementa i na način koji smo prethodno objasnili, uspije li se osoba bolesna od raka uvijek spasiti?

O: - Kada osoba koja boluje od raka, potvrđenog liječničkom

dijagnozom, uzme ovaj preparat moguća su tri ishoda:

a) Potpuno ozdravljenje bez obzira na vrstu raka koju je ta

osoba imala i ma koliko bio proširen, pa čak i da je bolovala od

44

raka u završnoj fazi. Imamo mnogo primjera koji su nam to potvrdili, iako može izgledati kao neko čudo. Kada jednom shvatite moć aloje, tada ćete shvatiti da se ne radi o nikakvom čudu u pravom smislu te riječi, već o nečemu što se nalazi u prirodi koju je stvorio Bog.

Još ćemo pisati o tome u drugom odlomku. Pričekajte... b) Liječnička dijagnoza potvrdit će da se bolest zaustavila tj.

da se nije dalje proširila. Naravno, bez uzimanja alojinog preparata rak bi se nastavio i dalje širiti. U ovom slučaju, kako nam pokazuju nalazi, bolest se manje-više stabilizirala, jedino se mogu registrirati mala variranja u pozitivnom ili negativnom smjeru. Ponavljam, bez uzimanja preparata bolest bi se neumoljivo proširila.

c) Preparat nije dao nikakve rezultate. Bolest se i dalje nastavila širiti, kako nam govore liječnički nalazi.

Napomena: Imao sam primjere svih triju mogućnosti.

- Možete li opširnije objasniti ove tri mogućnosti? Kako se treba ponašati u slučajevima b) i c), kada cilj nije u potpunosti ostvaren, kao što se dogodilo u primjeru a)?

O: - Odlično pitanje! Pokušat ćemo što bolje odgovoriti.

Slučaj a): ako se nađeš u toj situaciji, odlično! Čestitam! Preparat je dao rezultat koji smo očekivali. Osoba je ozdravila. Ukoliko bi ta osoba poželjela popiti još jednu dozu pripravka zbog sigurnosti, radi prevencije i si. ne bi učinila ništa loše. U svakom slučaju pusti da prođe nekoliko mjeseci pa ponovi dozu, i budi optimist!

Bilo bi razborito ponoviti terapiju u tijeku te godine. Slučaj b): postigao si dobar rezultat. Na pravom si putu,

dovoljno je ustrajati. Gledano matematički, postigao si 50%

45

ukupnog rezultata. Još jednim zamahom, tj. još jednom dozom,

doći ćeš na cilj - potpuno ozdravljenje. Morat ćeš ponoviti dozu,

što te ne smije preplašiti. Fonayjjfenje doze je temeljna stvar.

Trebate je ponavljati dokle god ne postignete potpuno

ozdravljenje.

Upozoravam te da ne smiješ biti nerazborit i zaustaviti se na

pola puta; budeš li se ponašao tako, sve ćeš izgubiti. Rak, koji se

činio pobijeđenim, udvostručit će snage i navaliti snažnije nego

prvi put. Ako ne ponoviš dozu, smatraj se mrtvim za kratko

vrijeme, ako se ne liječiš to će biti neizbježno. Rak je kao

bolesnik. U trenutku velike bolesti nema interesa ni za što.

Međutim, kada dođe do oporavka, kada se počne pobjeđivati

bolest, vraća se apetit za povratkom izgubljene snage. Pokušaj

zamislitikakvom snagom rak napada tvoj organizam nakon što

je počeo gubiti zbog liječenja alojom. Htjet će povratiti sve svoje

snage. U kratkom vremenu konzumirat će tijelo svoga

gospodara. Ovakav tipični primjer je slučaj sestre Margherite,

koja je bolovala od raka dojke. Nakon što je potrošila prvu dozu

preparata u talijanskojjjolnici Haifa u Izraelu, počela se jako

dobro osjećati i vratila se svim svojim aktivnostima,

zanemarujući odlaske na kontrole i bilo kakve specijalističke

preglede. Niti godinu dana poslije umrla je. Njen bolnički karton

vrlo je važan kao dokaz da je izvrstan rezultat obuzdati razvitak

bolesti, ali to nije dovoljno. Od temeljne je važnosti ponoviti_dgzu

i biti podnadzorom sposobnih liječnika.

Slučaj c): Nisi postigao pozitivan rezultat. Nemoj očajavati. Ti

znaš da dijeliš svoj život s divljom zvijeri. Mom|Je__ukrotiti. I

uspjet ćeš sigurno. Imaš oružje u- svojim rukama: upotrijebi ga

bez straha i s povjerenjem. Ustvari, to je tvoja jedina šansa,

stvarna i konkretna. Ponovi dozu, bez posustajanja. Čak ako tvoj

46

slučaj izgleda jako težak, pa i ako je u završnoj fazi, nije važno. Nemoj da te obeshrabri i zbuni ono što drugi govore. Dok si živ, ima nade. Zato, moraš se boriti da spasiš život, taj dragocjeni dar. Kada završiš jednu dozu, pusti da isteče tjedan dana, i počni s uzimanjem druge doze. Ako treba, ponovi tu terapiju tri, četiri, pet, šest puta. Ustraj. Oslobodi se tog zla. Uspjet ćeš. Nemoj se predati bolesti. Jači si od te zvijeri. Tvoja osobna volja za životom i tvoja ustrajnost imaju važnog saveznika: aloju!

Ukoliko mi dopustiš da ti dam jedan savjet (za koji tvrdim da je važan), rekao bih ti: ukoliko završiš uzimanje doze i po četvrti put, a nisi postigao cilj - ozdravljenje, udvostruči dozu, tj. umjesto da, kao do sada, uzimaš po žlicu preparata za doručak, ručak i večeru uzmi po dvije žlice svaki put. Nastavi tako do ozdravljenja. Iza ovog savjeta stoje razne osobe koje su to isprobale i koje ga potvrđuju...

- Znam da bolujem od raka, jer to potvrđuju nalazi a i liječnik mi je to dijagnosticirao. Napravio sam terapiju alojinim preparatom. Osjećam se mnogo bolje. Kako mogu znati da sam se posve izliječio i da se bolest povukla?

O: - To je vrlo jednostavno. Potrebno je ponavljati liječničke pretrage. Uspoređujući stare nalaze s novima, dobit ćeš jasnu sliku i vratit će ti se potrebni mir. Jedino na taj način možeš dobiti siguran rezultat. Uspoređivanje nalaza je od krajnje važnosti. Najprije zbog kontrole situacijom i tvoje sigurnosti, a zatim jer na taj način ti je moguće vidjeti imaš li potrebu za još jednom dozom ili ne.

Bilo bi idealno da prije početka terapije alojinim preparatom budeš upoznat sa svojim zdravstvenim stanjem. Ako nalazi upućuju na prisustvo zloćudnog tumora, počni uzimati aloju. Kada završiš dozu, temeljito ponovi nalaze. Usporedi ih s prethodnima. Kada sve to obaviš, naći ćeš se u jednoj od tri

47

situacije koje smo upravo opisali. I znat ćeš što ti je činiti. Ne gubi mir, niti ako se pronađeš pod slučajem c). Tada znaš što ti je činiti: u slučajevima b) ili c) treba ponovno uzeti preparat. Budi uporan. Uspjet ćeš, obećavam ti.

- Hvala Bogu, moje zdravstveno stanje je jako dobro i mislim da nemam rak. Budući da danas postoji velika mogućnost oboljenja od raka, htio bih se zaštiti na neki

v

način. Kako trebam postupiti? Sto mi je činiti? 0: - Pripremi preparat prema receptu i uzmi jednake doze

kao osoba koja već boluje od raka. Budući da, na sreću, znaš da_ nemaš rak, nema potrebe

ponavljati dozu. Ponavljajući tu terapiju jednom godišnje, možeš biti^siguran

da će rak biti daleko od tebe. Terapija uzeta najmanje jednom godišnje, održat će tvoj organizam zdravim i očistit će ti krv. A u takvim uvjetima rak se ne «dobiva», vjeruj mi

- Što je zapravo rak? 0: - Rak je bolest koja oduvijek postoji, iako se u današnje

vrijeme pojavljuje većom, rekao bih, alarmantnom učestalošću, tako da je postala uobičajena.

Bolest uništava stanice organizma oštećujući ga neumoljivo preko nečistoća nataloženih u njemu, ako se za njih ne pobrinemo na vrijeme. Bolesne stanice zbog manjka neke od supstanci i preopterećene drugim bolesnim stanicama doživljavaju kolaps i ulaze u konflikt sa zdravim stanicama. S vremenom organizam počinje osjećati umor, budući da bolesne stanice počinju prevladavati u odnosu na zdrave stanice. U početku se možda ne osjeća nikakva bol, ali polako se formira tumor koji oslobađa zaražene stanice, koje nemilo napadaju zdrave i ne prestaju dok ne

48

osjete da su svladale organizam. U tom slučaju osoba je kobno oboljela od raka koji se može pojaviti u različitim formama na bilo kojem dijelu tijela, vanjskom ili unutarnjem.

Rak je pojava začuđujuće inteligencije i sposobnosti

prilagođavanja obrambenom sustavu svakog organizma.

Možemo ga usporediti s čišćenjem nekog prostora, kuće ili sobe.

Nakon što se pomete pod, skuplja se prljavština, tj. ono što je za

baciti. Bacamo sve u kantu za smeće da bismo na taj način

zaštitili okoliš. Tako se i organizam oslobađa svih nečistoća i čisti

sve ono što je suvišno, te s velikim naporom traži kako se riješiti

onoga što mu škodi. To je trenutak kad se tumor manifestira na

nekom dijelu tijela. Nalikuje i vulkanu. Toplina iz utrobe zemlje

izvire na površinu, jer ne postoji način da se zaustavi takva silina

eksplozije uzrokovana visokom temperaturom. I prodre lava.

Tada organizam mudro skuplja otrovne produkte i akumulira ih

u određeni organ pokušavajući spasiti preostali dio tijela.

Kada se radi o degenerativnim bolestima (AIDS, rak,

distrofija, skleroza i si.), klasična medicina nastavlja nuditi i

predlagati kao terapiju nasilni postupak (operirati = rezati), svaki

put kada je bolest lokalizirana. Nakon toga pokušavaju ranu

zacijeliti radioterapijom, kemoterapijom ili sličnim aplikacijama,

iako ne postoji sigurnost, da jednom odstranjen oboljeli organ,

znači ozdravljenje pacijenta. Obično se događa, da nakon što je

odstranjeno žarište, organizam nastavlja svoj neizbježni hod

prema smrti. Dakle, nema ozdravljenja, budući da će rak navaliti

na nekom drugom mjestu dok na kraju ne metastazira. Jednom

kada se to dogodi, kraj je blizu.

Ova formula se predlaže kao nešto što će organizmu pomoći

da se obnovi, čisteći ga. Jača imunološki sustav, koji je godinama

slabio boreći se u fizičkim, psihičkim i duhovnim konfliktima. U

49

poglavlju o svojstvima aloje vidjet ćemo kako ona pomaže

oslabljenom organizmu.

- Na koji način se dobiva rak, koji su razlozi? 0: -1) Rak se pojavljuje radi fizičkih promjena. Čovjek živi u

sve zagadenijem_ambijentu. Zagađenje se manifestira u sve nižoj kvaliteti hrane, pića,

zraka... Možemo spomenuti kao primjer Černobil, atomske eksplozije, ozonske rupe, pesticide, konzervanse, automobile..

2) Jedan od razloga pojave raka je i «psihička zagađenosti. Veliki ^eniodonaj^joko^, kao što je gubitak sina jedinca, pomanjkanje životne motivacije, nevjera_ supružnika, rastava roditelja za maloljetnu djecu, gubitak dragog prijatelja, neuspjeli" životni ili poslovni projekt, pretjerani rad, konstantne brige, gubitak velike ljubavi, itd.

3) Jedan od uzroka raka može biti i «duhovna zagađenost«, te nemirna savjest. Lakoumno se tvrdi: «Jedan grijeh više ili manje, nema nikakve razlike!» Naravno da ima razlike! Kako može imati čistu savjest osoba koja je učinila abortus ili ona koja je ubila svoga sina? Mržnja, ljubomora, ljutnja ili želja za osvetom proždiru čovjeka.

Moramo znati da se čovjek sastoji od duše i tijela (Koncil u Trentu); danas se može nadodati i treći element - duh. Ta su tri elementa prisutna u jednom, jedinom biću (kao što su Otac, Sin i Duh Sveti - tri Osobe - jedan jedini Bog). Znamo da ako jedan od ta tri elementa ude u konflikt ili je pogođen nečim, da drugi osjećaju posljedice, kao što bi u drugim sretnijim okolnostima osjećali dobrobit. Ta su tri elementa povezana. Čovjek oboli jer je «fizički, psihički i duhovno zagađen». Da bi ozdravio, potrebno je reaktivirati imunološki sustav koji je toliko pogođen da stoji pred kolapsom. Moja formula služi upravo za to. Kakav pothvat!

50

Moj recept aktivira čišćenje, cijedi spužvu koja je apsorbirala toksine tražeći tako ispušni ventil. Bez kirurškog zahvata, čišćenje organizma vrši se isključivo prirodnim putem.

- Koje simptome pokazuje osoba oboljela od raka i može li se predvidjeti ta bolest?

O: - Dajmo riječ dr. Mariu Henrique Osanai, onkologu i kirurgu bolnice Sv. Rite, bolničkog kompleksa Svete kuće, iz Porto Alegre: «Postoje promjene u fizičkoj kondiciji nekog čovjeka koje nisu uvijek pokazatelji prisutnosti tumora. No, ukoliko se pojave trebalo bi se prepustiti u ruke specijaliste da svakako utvrdi uzroke tih promjena. One najvažnije su sljedeće: rane koje ne zacjeljuju, natekle limfne žlijezde na bilo kojem dijelu tijela, kvržice ili otvrdnuća, promjena boje, varijacije u veličini, gubitak krvi, svrab ili bol na specifičnim mjestima (madeži, rane ili bradavice), slabi i lomljivi zubi, poteškoće u mokrenju ili gutanju, mršavljenje bez razloga, krvarenje usne šupljine, nosa ili vagine (nakon seksualnih odnosa ili nakon menopauze), krv u mokraći, u stolici ili slini, promjena glasa (trajna promuklost).» (Preuzeto iz članka «Žiujeti bolje» u časopisu «Hora Zero», Porto Alegre, 11. I. 1996.) Ukoliko se pojave neki od tih simptoma, javi se liječniku u kojeg imaš povjerenja. Uzimanjem preparata aloje kao preventivnog sredstva, sve će se vratiti u normalu.

- Koje vrste raka može izliječiti ovaj preparat? O: - Budući da preparat vrši potpuno čišćenje organizma,

lako je shvatiti da liječi bilo koju vrstu raka. Može se činiti da pretjerujem, ali nije istina.

Ako ti izgleda nemoguće, pokušaj razmotriti slučaj zajedno sa mnom. Ako rak dolazi kao posljedica raznih onečišćenja

51

organizma i nečistoća koje ulaze u naš organizam, evidentno je da će čišćenje uz pomoć aloje, biti garancija obnavljanja krvi, ojačat će imunološki sustav i automatski vratiti zdravlje.

Dobili smo obavijesti o izlječenju raka s raznih strana svijeta, na svih pet kontinenata, gdje se radilo o bolesnicima s tumorom lokaliziranim na: 1. mozgu; 2. malom mozgu; 3. plućima; 4. jetri; 5. prostati; 6. maternici; 7. jajnicima; 8. dišnim putovima; 9. dojkama; 10. grlu; 11. kralježnici; 12. kostima; 13. koži; 14. crijevima; 15. debelom crijevu; 16. mjehuru 17. limfnom sustavu; 18. krvnom sustavu; 19. bubrezima, itd.

Mogao bih navesti ime, prezime, adrese i brojeve telefona svih osoba ozdravljenih pomoću moje jednostavne, ekonomične i prirodne formule. Ne želim to napraviti iz etičkih razloga. Ima osoba koje jednostavno ne prihvaćaju činjenicu da su bile oboljele od raka. Neke od njih čak odbijaju upotrijebiti riječ rak. Nazivaju je «ružna bolest», ružna jer oboljelog neizbježno vodi k smrti. Takve stavove treba poštivati.

- Je li rak prenosiva bolest, tj. može li se prenijeti na drugu osobu?

O: - Ovdje se mišljenja znanstvenika razilaze. Dokle god se to ne razjasni, pitanje sa znanstvenog gledišta ostaje otvoreno.

Zato ovaj argument možemo razmotriti samo iz znatiželje. Dakle, dat ću vam objašnjenje koje mi izgleda najlogičnije. Moje je mišljenje da rak nije zarazan. Sto me dovelo do ovog zaključka? Dovoljno je malo razmisliti.

Ako svoj organizam i krv održavamo čistima, nećemo se zaraziti. Normalno je da nas loša prehrana i nezdrav način života mogu dovesti do toga da imamo veće predispozicije za bolest, pa tako i naša djeca budući da od nas poprimaju kako dobre tako i loše stvari. Ako redovito čistimo organizam, kako je moguće da

52

se rak ili bilo koja druga bolest nastani u njemu? Dakle, tajna je u tome da organizam redovito pročišćavamo.

Nemoj se brinuti ako moraš posjetiti neku osobu oboljelu od raka. Ne može ti prenijeti bolest. Da je rak prenosiva bolest niti jedan liječnik, medicinska sestra ili ostali zaposleni u bolnici ne bi bili od njega pošteđeni. Vjeruj mi, rak se ne može prenijeti, posebno ne na zdravi organizam...

- U slučaju da osoba oboljela od raka prima kemoterapiju, radioterapiju ili si. i želi se podvrgnuti kirurškom zahvatu, te uzima lijekove propisane od liječnika, može li istovremeno uzimati i preparat? Bili joj to škodilo?

O: - Bilo da bolesna osoba uzima lijekove koje joj je propisao liječnik, bilo da radi neku od tradicionalnih terapija, istovremeno može uzimati i preparat. Dapače, imam svjedočanstva osoba koje su uzele preparat na bazi aloje, rakije i meda prije nego su se podvrgle kemoterapiji. Rezultat je bio taj da su puno bolje podnijele neugodne efekte kao što su ispadanje kose, (ponekad i zuba), visoka temperatura, povraćanja, proljev, mučnina. Neke osobe nisu čak ni izgubile kosu. Druge su osjetile samo laganu mučninu kroz kratko vrijeme, ali bez povišene temperature.

Neke su nakon samo tjedan dana uzimanja preparata, prestale s uzimanjem morfija i kortizona.

Ukoliko netko uzima homeopatske lijekove, može slobodno uzimati i aloju.

Radi osobne dosljednosti i uvažavanja tuđeg mišljenja, ne savjetujem bolesnicima da uzimajući aloju, prekinu s uzimanjem tradicionalnih lijekova i terapija. Uvelike poštujem čovjekovu slobodu izbora kao jedan od najvećih darova. Čovjek se mora koristiti njome onako kako misli da je najbolje, prema svojoj savjesti i za vlastitu dobrobit, pa i kad se radi o zdravlju.

53

Važno je ponoviti da je ova terapija vrlo ekonomična, prirodna, svima nadohvat ruke i može riješiti problem. Ako terapija uspije, čovjek se vraća normalnom životu, potpuno ozdravljen, bez odstranjenih dijelova tijela, čak i u slučajevima raka u završnoj fazi. Medicinski nalazi dat će konačnu potvrdu.

Kad bi medicina i znanost sa svojim neizmjernim istraživačkim sposobnostima otvorile vrata ovim iskrenim iskustvima s namjerom da se jednom riješi problem raka! Možda znanost ne želi da se to riješi? Možda je bolje da rješenje ostane skriveno da bi se štitili drugi interesi?! Ako je tako, onda se radi o mafiji koja mora biti otkrivena da bismo se oslobodili te đavolske mržnje... Ne izazivam nikoga. Naprotiv, pozivam da se ujedine sve snage da bi se jednom za sva vremena riješilo to pitanje. Ne bi to bila zadaća samo medicine. Ona bi trebala surađivati s drugim znanstvenim disciplinama, tj. raditi interdisciplinarno da bi se pomoglo čovjeku u svoj njegovoj složenosti.

Bilo kakav doprinos, pa ako je i skroman, treba uzeti u obzir

kad se radi o općem dobru ljudske osobe.

- Iz vašeg iskustva, je li bilo osoba koje su umrle nakon korištenja preparata opisanog u ovoj knjizi? Ili, kako je moguće da osoba koja je slijedila ove savjete i terapiju, za koju kažete da je pouzdana, može umrijeti od raka?

O: - Već se događalo da je osoba oboljela od raka umrla dok je provodila ovu terapiju. Mogu dati neka prihvatljiva objašnjenja glede toga:

1. Nije dobro odabrala sastojke. Npr. koristila se medom koji je kupljen u bilo kojoj trgovini, umjetnim medom umjesto prirodnim.

2. Nije znala odabrati biljku. 3. Koristila je listove koji nisu imali lijepu zelenu boju već žutu

i bili su gotovo suhi;

54

4. Koristila je premlade listove.

5. Nije uzimala preparat u propisanim dozama.

6. Poslije završene prve doze došlo je do djelomičnog ili nikakvog ozdravljenja [slučajevi b) i c)], a osoba je zanemarila daljnji odlazak na kontrole i ponovno uzimanje preparata.

7. Terapija prekinuta nakon nekoliko dana. Osoba je pomislila da je to ništa više nego nekakav sirup koji neće dati nikakve rezultate.

8. Zaboravila je na preparat ostavljen u hladnjaku.

9. Uzimala je preparat samo ponekad kada bi se sjetila. 10. Neki meni nepoznat razlog.

- Zašto je potrebno skinuti bodlje s listova prije nego ih izmiješamo s medom i rakijom?

O: - Moglo bi se dogoditi da mikser ne samelje kako treba sve bodlje. Bodlja, progutana zajedno s preparatom može prouzrokovati rane u ustima, na grlu ili u stomaku. To je samo mjera opreza da bi se izbjegle opasnosti. Ništa više. Kada bih posjedovao nekog robota, sposobnijeg od miksera, miksao bih i bodlje, budući da i one imaju svojstva korisna za liječenje.

Sto se tiče bodlji, treba ih skinuti lagano da se previše ne ošteti list. Dosta ih je ostrugati ili lagano odrezati povlačeći nožem odozgo prema dolje. Cak! I gotovo je.

- Je li ovaj preparat na bazi aloje, meda i rakije, jedini zaslužan za ozdravljenje od raka i drugih bolesti? Koliko je važna molitva, vjera i darovitost onoga koji priprema preparat?

O: - Vjerujem da vjera i molitva, same po sebi, mogu izliječiti bilo koju bolest. Isus je rekao, da vjera mala kao gorušičino zrno, najmanje od svih sjemenki, može i brda premještati. Ne želim

55

reći da molitva bilo koje vrste izrečena od osoba bilo koje vjeroispovijesti nema vrijednost. Naravno da ima. I to veliku. Učinkovita je molitva proizašla iz vjere.

Međutim, gore nabrojeni sastojci, uzeti iz prirode stvorene od Boga, posjeduju toliko ljekovitih svojstava da se čine «čudom», za sve one koji ih koriste. Ukoliko terapija bude popraćena molitvom i bolesnikovom željom za životom, u duhu suradnje, sve će to biti od velike pomoći i na psihičkoj razini. I ne samo za oboljele od raka. Kod bilo koje bolesti, suradnja i pomoć od strane pacijenta veoma je važna za ozdravljenje... Doći će dan kada će i znanost morati priznati da je za «čudo» dovoljan sam preparat, čak i bez blagoslova ili pozitivne energija onoga tko ga pripravlja. Uspjeh ove metode nema nikakve veze sa zazivanjima i vraćanjima iscjelitelja, nema ništa s molitvom, blagoslovljenom vodom, s Fatimom, Lurdom, s Majkom Božjom, s Guadalupe, s ... osim u smislu da je blagoslovljeni dar Božji kao i sve navedeno.

- Zašto je potrebno oprati listove prije pripreme? O: - Budući da je izložena vremenskim nepogodama, biljka

kupi na sebe prašinu i ostale nečistoće. Dovoljno je očistiti joj listove nekom navlaženom ili suhom krpom ili spužvom. Mora se izbjeći pranje listova jer se kod pripravljanja preparata ne upotrebljava voda. Mora se paziti da voda ne uđe u listove. Sto je manje vode na listovima, to bolje. Već je rečeno: savjetuje se branje listova aloje tjedan dana nakon zadnje kiše.

Zato se savjetuje da se prašina skida vlažnom krpom ili spužvom, bez korištenja vode.

- Dolazi li do nekih čudnih efekata ili smetnji bilo koje vrste na tijelu osobe koja je uzimala ili koja uzima preparat?

O: - Ako postoji nešto u organizmu, što mu na bilo koji način

56

smeta to će izaći iz organizma. Priroda je mudra: može reagirati na najnezamisliviji i začuđujući način. Imam informacije osoba koje su uzimale preparat i imale sljedeće reakcije:

1) Nikakva promjena niti reakcija.

2) A. Na koži, preko pora: - svrab po cijelom tijelu

- potkožni prištevi, apscesi, tumori

- kožna reakcija, slična vodenim kozicama

- mjehurići na dlanovima ili na stopalima

B. Preko stolice: - crijevni problemi, proljev

- stolica intezivnijeg mirisa nego inače

- vjetrovi jakog mirisa

C. preko mokraće: - mokri se češće nego inače

- puno tamnija mokraća, skoro smeđa

- mokraća koja sliči na krv izmiješanu s vodom.

3) Druge pojave: - povraćanje

- ponekad povraćanje s gnojem i sukrvicom

- otvaranje triju otvora pod bradom iz kojih izlazi velika

količina gnoja kod osoba koje boluju od raka na grlu.

- izlazak gnoja iz svih prstiju ili samo iz palca što zacijeli samo

od sebe bez ikakvih lijekova

- neodređeni bolovi, ne uvijek lokalizirani, posebno u trbuhu.

Htio bih napomenuti da takvi bolovi ili smetnje traju dan,

dva ili najviše četiri dana, nakon čega se počinjemo dobro

57

osjećati i raspoloženi smo za sve, kao u fazi rekonvalescencije. Bitno je da, kada se pojave takvi bolovi ili pojave, ne treba posustati u liječenju, već treba nastaviti redovito uzimati preparat. Moraš biti uvjeren da si na pravom putu, da su otrovne tvari našle ispušni ventil i da su izbačene iz organizma. Pronašao si put ozdravljenja. Sada jedino moraš ustrajati. Sada prekinuti terapiju značilo bi samo jedno - izgubiti!

- Je li moguće nabrojiti pozitivne učinke za vrijeme terapije?

O: - Više nećemo o ozdravljenjima od raka, jer mi se čini da smo to već detaljno razložili. Reći ću nešto o ozdravljenjima osoba koje su uzimale preparat radi prevencije budući da nisu bolovale od raka. Bio je pripravljen na isti način i u istoj količini kao da se radi o liječenju raka, kao što smo već prethodno govorili, čak je i doziranje bilo jednako.

Tretman je ozdravio ili riješio probleme vezane za: 1) želučanu kiselinu, 2) gastritis, 3) čir na želucu, 4) konjunktivitis, 5) crvenila, 6) žuljeve, 7) potkožne čireve, 8) ranice na koži glave, 9) prhut, 10) reumatizam, 11) artritis, 12) izrasline na crijevima, 13) ciste na maternici 14) stimuliranje apetita, 15) slabu i meku kosu, 16) regulaciju menstrualnog ciklusa kod osoba koje su imale s tim problema još od doba adolescencije, 17) riješen problem noćnog znojenja, 18) poboljšanje seksualnog života četrdesetogodišnjaka, 19) bolje disanje osoba s astmom, 20) ozdravljenje paralize, 21) gluhoće, 22) regulacija probave uklanjajući problem zatvora 23) eliminacija gljivica, 24) normalizacija kolesterola, 25) regulacija tlaka, 26) ozdravljenje od Parkinsonove bolesti, 27) ćelavosti, 28) upale sinusa, 29) ozdravljenje od lupusa, 30) ozdravljenje od herpesa na ustima rodnice ili glaviću muškog uda, 31) psorijaze, 32) epilepsije, 33) ozdravljenje od «atletskog stopala«, 34)

58

regeneracija zakržljalog nokta koji nije bio drugo doli hrskavica, te jačanje noktiju, 35) izbjegla se kirurgija u slučajevima raka prostate kod ljudi za koje je već bila potrebna operacija, 36) izbjegla se kirurška intervencija kod slučajeva raka mokraćnog mjehura, 37) eliminacija tvrdokornih akni 38) eliminacija katara uz olakšanje izbacivanja ispljuvka, 39) rješavanje problema loše probave, 40) eliminacija ružnog zadaha, 41) ozdravljenje od kvrgastih čireva, 42) ozdravljenje zagnojene mrežnice, 43) nakon uzimanja četvrte doze ozdravljenje od toksoplazmoze (mačjeg virusa) oka, 44) vraćanje osjeta mirisa kod osoba koje su ga izgubile prije mnogo godina.

- Koji su ljekoviti učinci same aloje korištene jednostavno kao biljke?

O: - Sva ozdravljenja koja ću nabrojiti potvrđena su iskustvom:

1) gljivice, 2) atletsko stopalo, 3)otvrdnuća kože u roku od 24 sata, bez ikakvih bolova, 4) fistula (duplja rana) desni u obliku uskog i dubokog kanala, 5) tumor među nožnim prstima, 6) apscesi, 7) borba protiv prhuti jačanjem kože vlasišta gdje aloja služi kao tonik, 8) ubodi insekata (komarca, pčele, ose, pauka, itd.), 9) opekline nastale kod nezgoda u domaćinstvu, 10) opekline X-zrakama, 11) ranice prouzrokovane nezgodama u domaćinstvu (velika sposobnost zacjeljivanja), 12) antitetanus, 13) ekcemi, 14) crveni vjetar, 15) upala oka 16) kao supozitorij (čepić) liječi hemoroide, 17) rastopljena u vodi smanjuje navalu krvi u jetru, 18) čisti zrak zadimljene sobe, 19) dobra je kod anemije, 20) kod zatvora, regulira probavu, 21) reumatizam, 22) zacjeljuje ranu na mrežnici ili bilo kakvu ranu na oku, 23) istrjebljuje uši, 24) učinkovita je u borbi protiv akni, 25) djelotvorna protiv crvića, 26) rastopljena u vodi smanjuje kiselinu u želucu, dobra je za gastritis, čir.

59

U gore navedenim slučajevima aloja se koristila za vanjsku,

lokalnu uporabu. Može se upotrijebiti želatinasti sastojak s donje

strane lista ili ga samljeti i cijeđenjem odvojiti koru i bodlje; zatim

se uz pomoć šprice, kapaljke, smotuljka vate ili gaze natopljene

smjesom stavlja na bolesno mjesto.

Ako čitatelju ova izlječenja izgledaju kao obično

pretjerivanje, zamolio bih ga da sa strpljenjem pročita popis

bolesti koje je aloja pobijedila u SAD-u, naveden na str. 40-41

knjige «Tiho ozdrauljenje» (Jedna moderna studija o aloji), Billa

C. Coatsa, R. Ph. i Roberta Ahola: «U svojim studijama i

podrobnim izvještajima o aloji, autor Carol Miller Kent donosi

dugu listu svih bolesti koje je aloja izliječila. Evo ih: širok spektar

kožnih bolesti, uključujući opekline od sunca i x-zraka; čir; gnojni

pristići; osip; svrab; ogrebotine; ubodi pčela, osa, komaraca;

otrovne biljke; alergijske reakcije; iritacije i crvenila kože kod

djece; ispucane usne i koža; prhut; ekcemi; dermatitis; lišaj;

psorijaza; urtikarija; rane na tijelu; crvenila kože uzrokovana

toplinom; rak kože; herpes zoster; ispucana koža dojki rodilje;

nokti urasli u meso; akne; smeđe ili bijele pjege po koži (kao

posljedica oboljele jetre ili nečeg drugog); urođene pjege; ožiljci;

posjekotine; nagnječenja; razderotine; suhe ili vlažne ozljede;

kronični čirevi; apscesi; obični herpesi (usta ili usana); iritacije

grla ili usne đupljine; upala desni ili krajnika; zaraza

stafilokokom; konjunktivitis; ječmenac; čir rožnjače; siva mrena;

perforacija bubnjića; gljivice općenito; analni svrab i svrab vulve;

vaginalne infekcije; venerične rane; grčevi mišića; zakrenuća;

tumori; kila; upala tetiva; gubitak kose. Kaže se da aloe vera,

korištena interno, liječi nesanicu, glavobolju, pomanjkanje zraka,

probavne i želučane probleme, kiselinu, žuč, hemoroide,

gastritis, čir na želucu i dvanaesniku, upalu debelog crijeva,

60

infekcije mokraćnih putova, prostate, fistule, zapaljene ciste, dijabetes, prevelike napetosti, reumatizam, artritis, gliste i druge parazite, liječi neplodnost uzrokovanu amenorejom i optimizira bilo koju neravnotežu uzrokovanu ili povećanu viškovima kod razgradnje šećera ili kiselih supstanci.

Čak i jedan letimični pregled ovog popisa upućuje nas i na druge bolesti, kao što su: čir na želucu, divertikoloza, plućne naslage, gljivična infekcija kandidijaza, sklerodermija, razne infekcije ili ugrizi zmija. Možemo samo dodati da je aloja i savršen dezodorans, odličan losion poslije brijanja, čisti metale i čuva lak kod obrade kože, i još, kao da to nije bilo dovoljno -aloja je vrlo ukusan liker.»

Prepisao sam detaljno ovaj dugi popis koji je napisao ovaj američki autor samo stoga jer istraživački rad domaćeg brazilskog istraživača nama ne znači mnogo: sve što je važno mora doći izvana, od Amerikanaca, Japanaca ili Nijemaca. Drugim riječima, «nemo prophaeta in patria». Popis američkog autora potvrđuje sve rezultate postignute kod nas pomoću aloje.

- Kako ste uspjeli sakupiti sva ta zapažanja i iskustva?

O: - Mogu li to ispričati? Nadam se da neću biti dosadan. Ako te ne zanima možeš preskočiti ovu temu. Kao prvo, želio bih pojasniti što mislim pod nazivom «iskustuo».

Pod iskustvom jednostavno podrazumijevam sve ono bogatstvo znanja koje sam stekao pomažući bolesnicima. Dakle, iskustvo koje se stvaralo dugim i pozornim promatranjem u kome nikad nije bilo mjesta oportunističkom stavu iskorištavanja bolesnika kao pokusnih kunića da bi se došlo do novih saznanja. Želio sam samo biti od pomoći.

61

Kada sam postao župnik Pousa Novog, male župe u periferiji,

između Lajeada i Soledade, u Rio Grande do Sul, stekao sam

znanje, potaknut potrebom. Maleno mjesto, tek emancipirano, s lijeve i desne strane

oplakivano rijekama Fao i Forqueta, čije se vode slijevaju u veliku rijeku Taquari. Uz rub gdje protječe voda, u najnepravilnijim krajevima nalaze se parcele prozvane «Državna zemlja», bez ikakve potvrde o vlasništvu. Prema tim mjestima odlaze siromašne obitelji, odbačene od drugih, svaka sa svojom životnom pričom, najčešće žrtve ambicija jačih.

Smisao fatalnosti, pomanjkanje kulture, neugled, lijenost - sve to u isto vrijeme - znak su općeg lošeg stanja, to jest neuhranjenosti, pomanjkanja higijene, neškolovanosti (nepismenost se prenosi iz generacije u generaciju, s oca na sina, nešto što postoji otkad je otkriven Brazil, otkada je more muškaraca i žena, protjerano iz Portugala, bez da su se voditelji kolonija ikada zapitali gdje će završiti ta kolonija, jer im je jedini cilj bio izvući što više koristi. Tek nakon nezavisnosti Brazil je otvorio prvi fakultet). Rezultat takve situacije: djeca s ušima, crvićima i drugim parazitima, izložena na milost i nemilost zarazama i epidemijama svih vrsta.

Nakon što sam punih šest mjeseci promatrao tu surovu i neugodnu stvarnost, bez izgleda da će se ovi tradicionalni parametri promijeniti, dobio sam poticaj da pomognem tim osobama isključenim iz društva - pa i oni su djeca Božja! - i to ne samo služeći Svetu misu u prigodi posjeta kapele ili škole da bi ih potom ostavio njihovoj sudbini, nego da također, uz ovaj duhovni dio koji ih upravlja vječnom životu, promoviram i druge vrijednosti čovjeka kao stanovnika ove zemlje.

Nesposoban da sve obavim sam, pozvao sam još neke ljude dobre volje, jednako osjetljive na ove probleme, ali pred

62

složenošću situacije i oni su se osjetili nemoćni. Trebalo je žurno ujediniti sve snage: ujedinjujući životnu energiju i ulažući sve ono što je tko mogao dati, sigurno možemo nešto učiniti.

S projektom u grubo skiciranom na komadiću papira unutar navlake za žilet, pozvao sam sve odgovorne ljude iz različitih sektora: iz župe, tajništva Odjela za obrazovanje i kulturu, Zavoda za zapošljavanje i društvene djelatnosti, Brazilske udruge za pomoć (LBA), EMATER, općinu. Svi su se odazvali osim LBA.

Nakon iznošenja projekta, a prije nego što se počeo provoditi u djelo, svima je podijeljena jedna njegova fotokopija i ostavljeno dovoljno vremena da se o svemu može detaljnije razmisliti.

Kada smo se sastali po drugi put, projekt je prihvaćen, ali uz određene nadopune. Svatko tko je prihvatio odgovornost vođenja radne grupe, dobio je zaduženje u svom specifičnom sektoru. Radilo se o volonterskoj grupi bez ikakve materijalne naknade, vođenoj jedino željom da se pomogne čovjeku i da ga se ponovno uključi u zajednicu.

Nismo pozvali zainteresirane u naše sjedište, nego smo, dapače, sami odlučili izići njima u susret, jer su zbog loših socijalnih uvjeta mnogi od njih bili plašljivi. Tamo smo održavali susrete. Sve zajednice su bile uključene u projekt, bez obzira jesu li bile u većoj ili manjoj potrebi, da se ne povrijedi osjetljivost onih koje su bile nerazvijenije. Odaziv je premašio sva naša očekivanja.

U prvom obilasku zajednica bile su obrađene sljedeće teme: 1. Bog je stvorio čovjeka da bude sretan. Bog ne želi

čovjekovu patnju; sam čovjek stvara put patnje, suživljava se s njom iz neznanja, obmana i tome sličnih razloga. U najvećem broju slučajeva sredstva za sprječavanje ili barem ublažavanje patnje nalaze se nadohvat ruke. To je sve potkrijepljeno tekstovima iz Biblije. Upravo Sin Božji, Isus Krist, koji je postao

63

čovjekom, za svog kratkog boravka na zemlji trudio se ublažavati patnju ljudi svog vremena. Izlaganje je održao župnik. Trajanje: 10-15 minuta (toliko vremena trajala su i druga izlaganja).

2. Općenito govoreći, zdravlje je dar. Moramo ga čuvati, voditi brigu o njemu. Mi ga obično oštećujemo neadekvatnom hranom i pićem. Kakva bi trebala biti dobro odmjerena prehrana? Koliko i kojih vitamina i bjelančevina je potrebno da bismo dobro živjeli i gdje ih nalazimo? Ovo izlaganje predvodile su Analice Passaia i Sandra Ines Gheno. Stavile su naglasak na vrt i njegovu praktičnost. Preuredile su školsko dvorište i okoliš u pravi rasadnik, a tajništvo u ured za razdavanje sjemena, gdje je svaki učenik mogao uzeti sjeme koje će posijati u obiteljskom vrtu. Vrlo jednostavno. Učenici, oduševljeni školskim novitetima, prenosili su kući ono što su čuli o vrijednosti prehrane, mogućnosti veće raznolikosti objeda i novih okusa. Kao posljedica, smanjila se upotreba različitih vrsta mesa, budući da je skuplje, a na prvo mjesto je došla potrošnja zeleni i leguma, mnogo ekonomičnijih i hranjivijih.

Rezultat: već nakon šest mjeseci moglo se primijetiti da su djeca rumenija, živahnija i bolje im ide u školi.

3. Uz zdravu prehranu vrlo je važna i osobna higijena da bi osigurali dobro zdravlje. Prvi važan faktor je voda. Redovito i stalno čišćenje bunara i spremnika vode, koji moraju biti smješteni na većoj visini, iznad staja, daleko od toaleta, kuća, odvojeni zbog eventualnih nadogradnji. Koristiti životinjske izmete kao gnojivo. Slijedeći ove upute, koje bolesti nam se mogu približiti? Ovo predavanje obogaćeno ilustrativnim didaktičkim materijalima iznijela je Maha Muttoni.

4. Opasnost po zdravlje dolazi i od upotrebe pesticida. Nabava, odlaganje, pravilno rukovanje, uništavanje ambalaže -

64

za to je bila zadužena grupa EMATER: Jorge Lavarda, njegova žena Gladiš i Carlos Bianchini.

Poslije prvog ciklusa predavanja i vrednovanja obavljenog posla, grupa je bila više no zadovoljna rezultatom. Jednoglasni zaključak: započeti posao ne smije se prekidati. Grupa je imala još mnogo toga za ponuditi, a potrebe su i dalje bile velike.

Na dogovoru u kući, razmjenjujući ideje sa sudionicima, odlučili smo krenuti s drugom fazom: «Bolesti i njihovo liječenje». Ista grupa ljudi bila je spremna nastaviti posao posjećujući i dalje zajednice da oni ne bi morali dolaziti u centar.

Grupa je usvojila jednu dinamiku koja je donijela razmjenu znanja između organizatora i naroda: medu slušateljima su se nalazile osobe koje su poznavale ljekovite biljke za pravljenje čajeva, njihovu namjenu i način doziranja. Cilj je bio također i to da se oni povučeniji ohrabre pričati pred javnošću. Grupa u sjedištu je proučavajući postojeću literaturu potvrđivala ima li dobiveni recept znanstvenu utemeljenost. U slučaju da smo naišli na potvrdan odgovor, taj je recept bio pohranjen u arsenal recepata grupe. Mnogo se naučilo. Drugi dio seminara bio je vrlo poučan za sve nas.

Budući da se na tom seminaru govorilo o raznim bolestima, između ostalih, spomenuli smo i bolesti kao što su rak, pojačano lučenje kiseline, gastritis, čir, reumatizam, itd., kao i način borbe protiv njih, te također i borbu protiv ušiju i crvića, veoma rasprostranjenih kod obitelji koje su živjele u lošim uvjetima. Lijekove smo tražili isključivo među biljkama i travama kojih je bilo dosta u toj regiji.

Razlog za to je što su ljudi vrlo siromašni, a liječnički pregledi jako skupi, gotovo neostvarljivi s obzirom na ekonomske mogućnosti obitelji, a i lijekovi u ljekarnama predstavljaju nesnošljiv ekonomski teret.

65

Za vrlo kratko vrijeme, služeći se biljkama i korijenjem uspjeli smo smanjiti posjete liječnicima na 90%, pronalazeći domaća rješenja za simptome najčešćih bolesti. Lijekovi, počevši od poznatog aspirina (pažnja na nuspojave koje izaziva!), «proizvodili» su se kod kuće u obliku čajeva, jer su ljudi naučili upotrebljavati različite biljke i shvatili su njihovu terapeutsku vrijednost.

Obavijest o premještaju župnika u Izrael krajem 1990, potvrđena u svibnju 1991, rasula je ovu vrijednu grupu smanjujući je na samo dva člana - Mahu Muttoni i Gladiš Lavardu - koje su nastavile započeti posao, uzimajući za temu sljedećeg seminara: «Kako njegovati bolesnika».

Te dvije hrabre žene organizirale su i četvrtu fazu isključivo za žene: «Umjetnost kuhanja», vrednujući iznad svega domaće proizvode, upućujući ih kako koristiti voće i povrće, kako ga sačuvati za sljedeću sezonu. Poticale su korištenje šećerne trske, brašna dobivenog u mlinu bez valjka, tučene riže, domaćeg kruha, tjestenine i ostalih proizvoda koji se nisu koristili, potisnuti industrijskim, koji su upadljiviji, profinjeniji, često postavljeni na police lijepo upakirani, ali sa isteklim rokom trajanja, štetni za zdravlje i kao što znamo kancerogeni. Jednom riječju, željele su podržati značenje domaće prehrane, koja je zdravija i ekonomičnija, dakle ide u korist kućne bilance.

Nažalost, u župi i u općini dogodile su se velike promjene koje su onemogućile normalno izvođenje radova.

Ovo uključivanje župe, gdje župnik ne može ostati samo

liječnik duša, nego se brine i za njihova tijela, za mene je bila

zgodna prilika da obogatim svoje iskustvo s alojom i drugim

biljkama, koje se nosile olakšanje ljudima u potrebi.

66

- Postoji li neko drugo gledište na aloju, tj. postoji li još nešto što treba znati o njoj, pa da možemo završiti s pitanjima?

O: - Naravno da je nemoguće iscrpiti sve argumente glede aloje, ali želio bih napisati još nekoliko stvari, po meni vrlo važnih:

1. Aloja uvijek i samo ide ususret potrebama organizma,

nikada ga ne napada, ne ozljeđuje, ne ranjava kao npr.

kemoterapija. Aloja je prijateljica i suradnik. Ona je tvoj saveznik

u borbi protiv zla. Ako se ponekad i dogode neki simptomi koji

pokazuju kontrast svega ovoga, možeš biti siguran da će na kraju

uvijek pokazati pozitivan rezultat, poput liječnika koji liječi svog

pacijenta ili poput oca koji kažnjava sina radi njegovog dobra.

Aloja vraća snagu u organizam, ne uništava ga. Jednom kada je

eliminirala iz organizma sve štetne tvari, vraća mu sve ono što

mu je najpotrebnije da bi normalno funkcionirao. Npr. jedna je

gospoda oduvijek patila od problema s probavom, očito

prouzročenih lošom funkcijom tkiva, radi kojih se obratila

liječniku, obavila preglede, ali ti se problemi nikada nisu riješili.

Budući da sam znao da aloja liječi proljev, razgovarao sam s

njom u svezi tog problema, garantirajući da će sve imati

pozitivan ishod, iako postoji mogućnost da prva dva - tri dana

osjeti probleme još veće nego što je imala do tada. Tako se i

dogodilo. Gospoda je ozdravila. Ista stvar se dogodila i s

osobama koje su imale nepravilnosti u menstrualnom ciklusu. I

tako u bilo kojem drugom slučaju. Vraća tlak u normalu, regulira

kolesterol, oslobađa nas štetnih tvari...

2. Kvasiti listove ili ih izlagati suviše visokim ili niskim

temperaturama znači umanjiti korisna svojstva te biljke. Uberi

listove samo onda kada postoji potreba. Nemoj ih držati dulje

67

nego je potrebno u zamrzivaču ili na nekom drugom mjestu.

Obrati se prirodi jedino onda kada postoji potreba i priroda će ti

odgovoriti. Pripravi preparat u vlastitoj kući, mirno i sabrano, i

upotrijebi industrijske proizvode jedino u slučaju da postoji

stopostotna garancija. Ne zaboravi da priprema preparata u

tvojoj kući ujedno pridonosi i kućanskoj ekonomiji...

3. Ako ikako možeš, potrudi se izbjeći slanje ili prenošenje

listova aloje u druge regije ili na druge kontinente. Bog je

podario svakoj zemlji biljke i plodove koja sadrže ljekovita

svojstva u onolikoj mjeri i na način koji je najpotrebniji toj zemlji

ili mjestu. Na raspolaganje svim živim bićima u onoj mjeri koja

im je potrebna. Budući da je tako, biljke koje rastu u Palestini,

Izraelu, Brazilu, na Mediteranu, Argentini, Meksiku, u srcu Afrike

ili bilo gdje drugo, sigurno sadrže male, ali značajne razlike,

tipično od regije i zemlje gdje rastu, bez da se umanji njihova

vrijednost. Primjera radi: krave iste rase, uzgojene u Australiji ili

Nizozemskoj, uvijek će nam davati mlijeko. Ako napravimo

analizu mlijeka, zasigurno ćemo naići na male razlike koje su

prisutne radi drugačije klime, vode, različite ispaše ili nekog

drugog faktora. Bitno je da je rezultat uvijek isti, a to je mlijeko.

Prema tome, možemo zaključiti da klimatske promjene regije

pomažu biljkama da se razlikuju pojedinim karakteristikama, a

da to ne naškodi svojstvu biljke.

4. Poželjno je da osoba koja boluje od raka, u periodu

liječenja alojinom terapijom, ne konzumira nikakvo meso niti

mesne proizvode. Razlog je vrlo jednostavan. Rak živi poput

parazita u živim bićima, u mesnom tkivu. Zamislimo da preparat

uzrokuje djelovanje slično onom što ga izaziva pokvareno meso

u želucu. Osoba koja ga uzima, kad jede meso «čini mu uslugu«

pomažući da bude nesposobniji i lošiji dodajući mu sredstvo za

68

ublažavanje. Zar nisi odlučio riješiti se tog zla!? Bolesnik će se

zapitati: «Pa što ću onda jesti, čime se hraniti? Upravo sad kada

se osjećam slabim, zabranjuju mi meso. Moram li gladovati?«

Nikako. Meso nije od životne važnosti za čovjekov organizam,

čak niti za anemične osobe. Ako pogledamo kako su

raspodijeljeni naši zubi, vidjet ćemo da na svakoj vilici postoje

dva očnjaka (pomoću kojih siječemo meso), zatim četiri sjekutića

(za listove i voće), četiri pretkutnjaka i šest kutnjaka (da bismo

bolje probavili korijenje, žitarice, itd.). Da je čovjek imao veću

potrebu za mesom i mesnim proizvodima Bog bi mu zasigurno

dao više očnjaka. Žitarice, voće i povrće su sigurno u prednosti

pred mesom i daju nam sve potrebne minerale i vitamine koji su

čovjeku potrebni da bi očuvao svoje zdravlje. Osim što se

probavljaju lakše nego meso, manje opterećuju džep.

5. Već je rečeno, ali svejedno mislim da je od velike koristi

napomenuti još jednom, da je vrlo važno udaljiti se od droge,

cigareta i alkohola. Udaljiti se onako kako sotona bježi od križa,

bila bi vrlo dobra odluka za naše zdravlje. Kaže se da alkoholni

proizvodi i cigarete u slobodnoj prodaji, donose prihod u

Državnu blagajnu preko ubiranja poreza. Recimo da Država

ubere četiri milijarde reisa (brazilski novac) poreza godišnje od

prodaje tih proizvoda. Dokazano je da troškovi Vlade za bolesti

uzrokovane pušenjem i alkoholom dosežu dvostruko veći iznos.

Ovaj sistem ne liječi potpuno štete prouzrokovane alkoholom i

cigaretama nego se samo trudi oko toga. Zamislimo što bi se tek

dogodilo da se jednoga dana legalizira droga! I još nešto. Tko

koristi alkohol, cigarete i drogu dovodi sebe u veliku opasnost.

Budite pažljivi da namirnice koje koristite, pogotovo žitarice,

voće i povrće, budu uzgojene prirodno, bez korištenja pesticida i

kemijskih gnojiva. Izbjegavajte pića koja sadrže konzervanse za

69

koje se smatra da su kancerogeni (zašto ne biste napravili prirodni napitak od iscijeđenog limuna ili, pak, voćni frape?). Podržite udruge koje se bore za čišći zrak, inzistirajte da industrije koje zagađuju zrak izgrade filtere. Pridružite se borbi za proizvodnju automobila i drugih potrošnih dobara koja ne zagađuju zrak (tehnologija je u stanju proizvesti automobile koji ne zagađuju!). Sudjelujte u uvođenju zdrave prehrane, uputite ljude oko sebe, upoznajte ih putem mas-medija kako sačuvati zdravlje na najbolji mogući način, potičući na akciju pojedince, društva, vlade, cijeli svijet. Mora se i treba sudjelovati, u pitanju je zdravlje svih ljudi! Bolje je spriječiti nego liječiti. Nema koristi potpuno očistiti organizam ako ćeš ga sutra ili prekosutra ponovo zatrovati, to bi bila politika "čišćenja svinjca".

- Zašto ste obuzeti idejom da razglasite ovu terapiju? Prije svega, iz humanih razloga. Prisustvovao sam zadnjim

danima života moga oca. Urlao je od bolova kao ranjena životinja, žrtva raka na plućima (bio je pušač od svoje 14. godine) ne mogavši uzeti nikakvo sredstvo za ublažavanje bolova. Pred tom mukom, uvidjevši svoju nemoć, upitao sam se:

Kako je moguće da se do danas, uz modernu tehnologiju i znanost, nije uspio pronaći nikakav lijek za tu bolest koja neminovno vodi u smrt?... I, za mog oca, koji je imao samo 63 godine, smrt je bila neizbježna budući da je bolovao od raka na plućima; snažan čovjek, koji nikada prije nije bolovao, od dana kada su mu dijagnosticirali tumor, nestao je u raku u samo osam mjeseci.

U svojoj sam duši pokušavao pronaći odgovor na nerješivu zagonetku te bolesti: mora postojati neka životinja, biljka, mineral, bilo što što će riješiti taj problem. Na sreću, deset godina kasnije naišao sam na rješenje problema, o kojem pišem u ovoj knjizi.

70

1. Jer je brazilski sanitarni sustav zbog slabog funkcioniranja socijalnog osiguranja veoma loš.

2. Kliničko je liječenje danas u svijetu postalo nemoguće za preko 70% čovječanstva koje živi s toliko malim plaćama da je to sramotno, nemaju načina brinuti se o svom zdravlju jer novci kojima raspolažu su im jedva dostatni za prehranu. Voditi brigu o zdravlju postalo je luksuz. Zdravstveni problemi su izbrisani iz popisa primarnih potreba.

3. Ljudski život nema cijenu, bilo čiji život i bez obzira na to odakle dolazi ta osoba. Spasiti ili produžiti ljudski život poboljšanjem uvjeta, osjećaj je jednak ekstazi, osjećaj koji se ne može opisati. Taj osjećaj doživio sam jednog nedjeljnog popodneva kada sam primio telefonski poziv iz Cruz Alto. Nazvala me majka djevojčice oboljele od lupusa, koja je ozdravila nakon samo tri tjedna terapije. Njen dermatolog uvjeravao ih je da je to neizlječiva kožna bolest s kojom će morati naučiti živjeti do kraja života... Mogu samo zamisliti sreću te obitelji!... Siguran sam, isto tako, da je mnogo obitelji doživjelo istu sreću i to zahvaljujući ovom bezopasnom, ekonomičnom i efikasnom receptu.

4. Svaki bolesnik kojeg spasim, na zagonetan način postaje sin kojega nikada nisam imao, kojega sam se odrekao u naponu snage da bih svu svoju energiju mogao usmjeriti služenju Kraljevstvu Božjem i mojoj braći, bilo da su kršćani, muslimani, Zidovi, budisti, žene ili muškarci, stari ili mladi, crni ili bijeli, bogati ili siromašni.

Bez obzira na vanjski izgled tih ljudi, svi oni su stvoreni na

sliku i priliku Boga, s pravom na zdrav i DOSTOJAN život. To su

bića kojima Bog poklanja svu svoju ljubav. Ako, mnogo puta,

veliki dio ljudi nije u mogućnosti priskrbiti sebi ono osnovno,

71

potrebno za život, to svakako nije krivnja Boga, nego onih sebičnih i pohlepnih ljudi koji svojom pohlepom gaze one slabije i siromašnije.

Počeo sam vjerovati u formulu videći njene čudotvorne učinke kod različitih bolesnika kojima liječnička pomoć nije olakšala muke, te su bili neizbježno osuđeni na smrt. Polazeći odatle kao s polazne točke, želeći rasprostraniti formulu gotovo tvrdoglavom upornošću, posebno kod slučajeva gdje je medicina digla ruke, morao sam učiniti ovaj korak. Rodila se ideja da napišem ovu knjigu, veoma skromnu, nadajući se da će pomoći osobi koja se nađe u teškoćama ili beznađu.

Imao sam sreće vidjeti konkretne rezultate, potvrđene od obitelji pacijenata i, nadasve, medicinskim nalazima, kao sigurne odgovore u rješavanju problema, koji je u startu izgledao kao izgubljena bitka da su bile primjenjene uobičajene metode.

Možete li sada shvatiti moju opsesiju da trčim iz grada u grad, razgovaram s ljudima, da ih obavještavam putem radija ili TV-a, bez ikakvog osobnog interesa? Nema nikakve tajne. Sve je vrlo jednostavno, kao voda koja curi prema dolje - i to može spasiti ljudske živote...

- Koje zemlje su najviše proučavale aloju kao ljekovitu biljku?

O: - Mislim da je najviše istraživanja provela Amerika, zatim Rusija, a odmah iza njih Japan. Japanci, koji su bili žrtve atomske bombe prije 50 godina, koristili su aloju kao prvu pomoć pri spašavanju osoba koje su bile pogođene radioaktivnošću. I aloja se pokazala kao dobar lijek. Danas, osobe koje su posjetile Japan rekle su mi da su uočile biljke aloje u mnogim stanovima i kućama jer je poznata kao biljka koja sve liječi.

72

Njemačka, Švicarska, Italija, kao i druge zemlje koriste homeopatiju, koja se koristi i alojom. U laboratorijima se trajno radi s biljkom aloje koja se suši i promatra. Svakim danom saznaje se nešto novo, nezamislivo svima, jer njeno je bogatstvo nepresušan izvor...

- Budući da aloja ne daje uvijek stopostotne rezultate u borbi protiv raka, znate li pored klasične medicine još neke načine borbe protiv ove bolesti?

Kako aloja ne dovodi uvijek do ozdravljenja, krećući se među ljudima saznao sam i za druge načine liječenja bolesti. Evo nekih:

1. Avelco (Aveloz) - biljka iz porodice euforbiacea (znanstveno ime: euphorbia tirucallis), potječe iz Afrike i danas se najviše uzgaja u sjevero-istočnom dijelu Brazila. Popularizator ove biljke, ozdravljen od fistule plućne maramice, otac Raymundo C. Welzenmann Dl, zaslužan je za primjenu lijeka. Za daljnje informacije obratiti se u Biblioteku Otac Reus, Duque de Caxias, 805 - Porto Alegre - RS.

2. Jabuka. U Tel Avivu u Izraelu živi rabin koji liječi osobe bolesne od raka savjetujući im da jedu samo jabuke. Jednom sam, u jednoj staroj medicinskoj enciklopediji, pročitao da, ukoliko se jede određena količina jabuka kroz izvjesni period, dolazi do potpune izmjene krvi. Pitam se jesu li ove dvije stvari povezane?

3. Med. Koristiti u velikim količinama, posebno natašte, radi njegove visoke sposobnosti zacijeljivanja i čuvanja organizma.

4. Voda. Dr. Aldo Alessiani iz Rima upotrebljava preparat na bazi vode. Najradije liječi tumore u završnoj fazi. Osobno vjerujem da će se, razvojem homeopatije, uskoro moći liječiti čak i najteže bolesti upotrebljavajući vodu kao prvu tvar. Nadam se da ćemo i to vidjeti.

73

5. Macherium, ekstrat angika i Aspidos, ekstrat pau-pereira,

dvaju brazilskih drveća koja slove kao antikancerogena. Pau-

pereira radi na slijepo kao kemoterapija koja se u tradicionalnoj

medicini upotrebljava protiv raka: Aspidos uklanja mrtve i

bolesne stanice, napadajući zatim i one zdrave. Na isti način

djeluje i kemoterapija. Tu ulazi u igru Macherium, koji će

pokušati neutralizirati i rekonstruirati «ekološku katastrofu* koju

je napravio njegov kolega Aspidos. Za ovaj način liječenja

zaslužan je Silvio Rossi iz Torina.

6. Urin. Prva materija je upravo urin. Siritelji urinoterapije

garantiraju da ta metoda ozdravlja od raka za samo tri tjedna.

Mogla bi poslužiti i u borbi protiv AIDS-a.

7. Zmijsko meso. Metoda naučena od Indijanaca. Provocirali

bi zmiju dokle god ne bi bila spremna napasti, trenutak u kojem

se otrov ravnomjerno širi po cijelom tijelu. U tom trenutku bi je

ubili. Odrezavši glavu i rep, meso bi pekli na laganoj vatri. Zatim

bi to smrvili i stavili u kapsule kao one za antibiotike. Prije tri

glavna obroka bolesnik bi uzimao po jednu kapsulu. U Meksiku

je moguće kupiti kapsule zmijskog mesa u trgovinama prirodnih

proizvoda. Tamo ne manjka zmija.

8. Oleandar. Ovaj recept sam dobio od jedne Palestinke koja

živi u Transjordaniji. Služeći se pomalo engleskim, francuskim i

arapskim jezikom, uspio sam uzeti recept: četiri lista biljke kuhaju

se 15 minuta u litri vode. Uzima se po dvije žlice prije jela.

9. Ipe Viola. Prije nekoliko godina se pojavilo ovo drvo.

Ustvari, njegovo aktivno djelovanje protiv raka svodi se na

njegovu koru i to samo od starijeg stabla, starog oko 50 godina...

10. Blato koje nije zagađeno pesticidima. Ukoliko se blatom

namaze bolesno mjesto, ono izvlači mnoge tegobe iz organizma,

uključujući i rak.

74

11. Mugurum. Ornamentalna biljka boje krvi. Pije se čaj koji se dobiva kuhanjem jednog lista te biljke u šalici vode. Ukoliko se radi o vanjskom raku, stavi se prokuhani list na bolno mjesto.

12. Vitamin C. Paul Heber iz Paranapanema u Španjolskoj uveo je proizvod koji se prodaje u kapsulama, na bazi vitamina C, koji je izliječio neke slučajeve raka.

Želio bih napomenuti da niti jednu od navedenih metoda nisam osobno isprobao. Moje iskustvo bazira se na aloji jer se tu radi o elementu koji hrani naš organizam.

75

INTERNACIONALIZACIJA RECEPTA

U Brazilu je bilo malo prilika za razglašavanje formule

naučene u Rio Grandeu. Naravno da sam je, svaki put kad bih

mogao, bilo usmeno ili pisanim putem, prenosio, s nakanom da

je upozna što veći broj ljudi. Samo jednom uspio sam sudjelovati

uživo na programu Heron de Oliviera na Nezavisnom Radiju u

Lejeadu. Ova skromna popularizacija formule imala je odjeka u

regiji Rio Grande do Sul, u Svetoj Katarini, u Parani, u Sao Paulo

i u Minas Gerais, ali veoma ograničeno. Nije dosegla više od

jedne osobe na milijun stanovnika.

Brazilski recept na bazi aloje, meda i rakije, postao je

univerzalan tek polazeći s teritorija Izraela, gdje sam živio od

svibnja 1991.

Pravi skok u internacionalizaciji recepta dogodio se gotovo tri

godine nakon mog dolaska i to zahvaljujući cijeloj jednoj seriji

ozdravljenja koja su se dogodila u toj zemlji. Međutim, u toj fazi

recept se prenosio isključivo izravnom komunikacijom.

Na međunarodnom planu, širenje formule započelo je u

studenom i prosincu 1993. godine, preko jedne publikacije

časopisa «Sueta Zemlja», čiji je urednik Vittorio Bosello OFM, a

izdaje se na talijanskom i španjolskom (s dodatkom na

77

portugalskom), francuskom, engleskom i arapskom jeziku, koju

je zatim sažeo otac Dario Pili OFM, kojem je također pomogao

recept, a bio je operiran od raka grla na Poliklinici Gemelli u

Rimu (gdje je nekoliko puta bio operiran i Papa Ivan Pavao II.),

te je prema liječničkim nalazima sasvim ozdravio.

Pripisujući ozdravljenje ovom preparatu, otac D. Pili napisao

je veoma simpatičan uvod koji je korišten kasnije i u ostalim

sličnim časopisima.

Recept je obišao pet kontinenata u vrlo kratkom vremenu.

Ova vijest, zbog svoje važnosti prenosila se i preko drugih

časopisa i revija dok nije odletjela na sve četiri strane svijeta

javljajući da ovaj jednostavni preparat ozdravlja od raka i drugih

bolesti. Sve je to potkrijepljeno činjenicama.

Sada ćemo iznijeti nekoliko svjedočanstava o ozdravljenju.

- Moja četverogodišnja služba u Izraelu pri Gardi Svete

Zemlje počela je 7. svibnja 1991. godine. Zemlja u kojoj su

Hebreji bili kao otok usred Arapa i muslimana, još je uvijek

mirisala na prašinu koja se digla u borbi protiv pretenzija

Saddama Husseina na Kuwait, što je ušlo u povijest kao "Rat u

Zaljevu".

Nakon mjesec dana prilagođavanja, poglavari su se odlučili

za moju prvu službu, šaljući me na Sveti Grob, koji se smatra

najvažnijim kršćanskim svetištem u svijetu, od trenutka kad se

dogodio povijesni događaj Uskrsnuća Isusa Krista. Zbog rata u

Zaljevu broj hodočasnika se sveo na minimum. Međutim, u

vrijeme mira naviru turisti, hodočasnici i svećenici kršćanskog

Zapada koji sanjaju o tome da barem jednom u životu služe

Svetu misu u ovom svetištu.

- Braća sakristani uvijek su u neprilici kad je normalan dotok

hodočasnika. U pomoć im je redovito pristizao mladi Arap Issa.

78

Odmah nakon odlaska hodočasnika mladić bi nestajao iz sakristije i odlazio u arapsku bolnicu u Jeruzalemu, u kojoj je odlazio na tretmane tko zna koje vrste. Braća su mi rekla da mladić ima odbrojane dane: boluje od limfoma na ganglijima. Ohrabren uspjesima postignutim alojom, ponudio sam se da spasim mladog Arapa. I, znajte da on živi i dan danas. Liječnici to nisu mogli razumjeti, a u stvari, tko to i može razumjeti? Ali činjenica da mladić koji danas ima 25 godina i dalje nastavlja pomagati, presretan, služeći hodočasnicima koji posjećuju Sveti Grob i mole za privilegiju da tu služe ili sudjeluju na Svetoj misi.

- Slijedeći kronološki red, drugi slučaj u kojem sam intervenirao bio je slučaj tajnika škole Svete Zemlje u izraelskom gradu Betlehemu. 31. kolovoza 1991. godine poglavari su me premjestili sa Svetog Groba koji se nalazi u Jeruzalemu u Spilju Isusovog rođenja u Betlehemu, kako bih bio od pomoći studentima filozofije kao njihov tutor i kao nastavnik latinskog jezika. Direktoru škole bilo je teško jer se zdravstveno stanje njegovog tajnika sve više pogoršavalo. Naravno, odmah sam ponudio svoju pomoć. I dogodilo se to da je tajnik potpuno ozdravio te još uvijek živi.

- 12. prosinca primio sam pismo od oca Alviera Niccacija,

OFM, ravnatelja Papinskog sveučilišta "Antonianum" u Rimu,

preko njegovog ogranka franjevačkog studija "Biblicum" u

Jeruzalemu kojim me obavještava da je otac Thomas, njegov

učenik Indijac operiran od raka na mozgu u bolnici Hadassa u

Jeruzalemu. Nakon operacije uslijedile su neobične infekcije koje

su izazvale velike tumore na glavi i na vratu, iz kojih je curio gnoj

vrlo neugodnog mirisa, tako da je bolesnik bio prisiljen

objedovati odvojeno od zajednice. Naravno, pripremio sam

preparat prema receptu. Da ne duljim, tamnoputi Indijac uspio je

79

položiti sve ispite predviđene za tu školsku godinu i vratio se u

svoju zemlju odličnog zdravlja.

Bilo bi mi drago iznijeti sadržaj cijelog pisma oca Niccacija. U

brižnom zazivu: «Usrdno Vas molim da nam pomognete!« osjetili

biste ravnateljevu veliku skrb i brigu za učenike.

- Sestra Muna, Libanonka iz reda Sestara svetog Josipa, bila

je ravnateljica ženske škole u Svetoj Zemlji u Jeruzalemu. Morala

je hitno odstraniti jedan jajnik. Niti dva mjeseca nakon toga

izvađen joj je i drugi. Svega dva mjeseca nakon toga, isti liječnici

bolnice Hadassa, najopremljenije bolnice u Izraelu, pronašli su

joj ogroman tumor u maternici. Kako su mi rekli njezini najbliži,

preostalo joj je još 15-ak dana života. Požurivali su me da

interveniram alojinim preparatom. To se dogodilo 1992. g. Ako

ne želite, ne morate vjerovati, ali sestra Muna živi i danas. Ide na

detaljne kontrole u istoj bolnici. Kako pokazuju nalazi, redovnica

je ozdravila, a liječnici nisu u stanju objasniti kako joj je to

uspjelo. Suprotno i najoptimističnijim očekivanjima sestra se

ponovo prihvatila službe ravnateljice škole.

- Sestra Mirjam, iz Betlehema, Palestina, franjevka iz reda

Marijinih misionarki, pozvala me da mi kaže kako je zabrinuta za

svog nećaka, gospodina od kojih pedeset godina, bolesnog od

raka grla, operiranog zajedno s trojicom prijatelja palestinaca u

bolnici Hadassa (kirurški zahvat je trajao dvanaest sati).

Navaljivala je da ga spasim govoreći da ima malu djecu o kojoj

se brine. Najgore od svega bilo je to što on nije bio u stanju

gutati. «Konstruirao» sam projekt kako bi mogao progutati

preparat koji je za njega bio jedina nada za spas života: nakon što

sam izmiksao sastojke, procijedio sam kremu da smrvljeni listovi

ne bi onemogućili protok kroz sondu pomoću koje se hranio. Na

taj način je popio nekoliko doza. Sretan završetak: nećak ove

redovnice preselio se u Jordan gdje, unatoč svemu, upravlja imanjem i vodi sasvim normalan život.

Njegova tri prijatelja, koji su također bili operirani od raka na grlu u hebrejskoj bolnici, a nisu koristili preparat od aloje, jedan za drugim prešli su na onaj svijet. Sestra Mirjam živi u kući sv. Josipa unutar svetišta «Grotta del Latte».

- Sestri Margeriti, Talijanki franjevačkog reda Sestara Prečistog Srca Marijina, dijagnosticiran je rak dojki. Upoznat s njezinim problemom, ponudio sam joj preparat. Ona ga je uzela i odmah se počela osjećati tako dobro da se vratila na svoj posao. Ali nije više išla na kontrole. Dopustila je da je povuče osjećaj da je potpuno zdrava, vraćajući se poslu kao da se nije ništa dogodilo. Međutim, bolest u njenom tijelu nije bila zaustavljena. Jednog dana rak se ponovo pojavio. Za nešto manje od godinu dana redovnica je svoju dušu predala Bogu. Pored uzimanja preparata njoj je nedostajala kontrola medicinskim analizama. Rak koji nije bio pod nadzorom vratio se većom žestinom i progutao još jednu od bezbrojnih žrtava.

Sestra Margerita je najrječitiji dokaz da osoba koja boluje od raka mora vršiti kontrole i brinuti se o svom zdravstvenom stanju, inače...

- U sjeni Bazilike Porođenja u izraelskom gradiću Betlehemu,

jedna četrdesetgodišnjakinja pravoslavne vjere, majka obitelji,

ležala je nepokretna zbog raka kralježnice. Zamolili su me za

pomoć. Gospođa je uzimala preparat tjedan dana. Digla se iz

kreveta i vratila kućnim poslovima, odbijajući, tko zna zašto, da i

dalje uzima napitak. Nije se moglo ništa drugo ni dogoditi:

otprilike za četiri mjeseca je umrla. U ovom je slučaju je, kao i

kod sestre Margerite, nedostajala ustrajnost i upornost.

Ali... postoje i osobe koje žele umrijeti. U tom slučaju ne

80

1 81

pomaže ni jedna medicina. Tada je potrebna psihološka pomoć

koja mora zaustaviti ovaj čudni nagon, i ponuditi toj osobi nove

razloge za život. Jedino tako moglo bi doći do ozdravljenja.

- U betlehemsku crkvu Presvetog Srca, koju vode oci

salezijanci, dolazi jedna mlada žena koja je bila operirana u

bolnici Hadassa. Razne komplikacije navele su je na uzimanje

mog preparata. Poslije četiri dana terapije uspjela je isprazniti

crijeva. Aloja je vrlo efikasan laksativ. Regulira probavu.

- Jedan od mojih klerika, dvadesetogodišnji Libanonac,

rođak fra Toufica, student filozofije u Betlehemu, bio je vezan uz

krevet i živio je kod roditelja. Uzrok tome bio je rak kralježnice.

Uspio bi sjediti u krevetu ako bi mu netko pomogao, ali ne više

od pet minuta. Fra Toufic, odlazeći na odmor na kraju školske

godine, ponio je sa sobom dozu alojina preparata, vjerujući da

će pomoći dragom rođaku. Tako je i bilo. Mladić, nakon što je

uzeo cijelu dozu, ustao je iz kreveta i otišao u posjetu prijateljima

i rodbini, te je ponovno mogao obavljati svoje poslove.

- Jedan dječak iz Jordana koji je bolovao od raka na licu, sav

deformiran od zahvata kojima se redovito podvrgavao u

Sjedinjenim Američkim Državama, uzeo je tri doze preparata.

Kako svjedoče sestre svete Doroteje iz Bogoslovije latinskog

Patrijarhata u Betjalu kod Betlehema, dječak je ozdravio i

prestao odlaziti na ovo skupo liječenje u inozemstvo.

- U ogromnom samostanu Svetog Otkupitelja, sjedištu Garde

Svete Zemlje, radio je kao električar simpatični mladi čovjek

Andrija, rođen u bivšoj Jugoslaviji, oženjen jednom Arapkinjom.

Nakon što je mnogo godina radio u samostanu, protiv svoje volje

oci su bili prisiljeni otpustiti ga. Naime, dijagnosticiran mu je rak

prostate, koji ga je u kratkom vremenu srušio. Liječnici su

intervenirali više puta, da bi mu na kraju odstranili mošnje ("na

82

radost kakvog mačka", šalio se Andrija) kako bi onemogućili

širenje bolesti na limfni sustav, što bi značilo smrt. Andrija je

proveo šest mjeseci u invalidskim kolicima, potpuno ovisan o ženi

i prijateljima. Tada me fra Luis Garcia, upravitelj samostana, na

kojeg je Andrija bio najviše upućen zbog vrste posla koji je

obavljao, potaknut ozdravljenjem svog subrata Španjolca, oca

Karlosa od tumora u glavi, zamolio za jednu staklenku

"čudotvornog" preparata. Andrija je potpuno ozdravio. Budući da

su braća primila novog majstora, izgubivši nadu da će se Andrija

ikada oporaviti, ostali su bez njega, ali su ga zato primile sestre sv.

Vinka, koje se, poznajući njegovu marljivost i uslužnost, nisu

dvoumile ni trenutka oko toga. Andrija radi u zajednici ovih sestara

blizu Ulice Jaffa u Jeruzalemu i nema mu premca u poslu.

- Jedan od najpoznatijih slučajeva objavljenih u časopisu

"Sveta Zemlja", koji je privukao najveću svjetsku pozornost, bilo

je ozdravljenje argentinskog dječaka Geraldita koji je bolovao od

leukemije, no zahvaljujući preparatu vratio se u svoju zemlju i

danas vodi normalan život kao i svi dječaci njegove dobi.

- Pada mi na pamet slučaj sličan ovome koji se, međutim,

dogodio u izraelskom gradu Nazaretu. Radi se o Selimanu (u

prijevodu Salomon), koji je također bolovao od leukemije.

Liječnici su tražili da se dječak podvrgne presađivanju koštane

srži, no to presađivanje je bilo nemoguće jer se nije našao

donator. Dječak ima dva brata, ali nijedan nije bio kompatibilan.

Njegov otac, kao liječnik, koristeći poznanstva s drugim

liječnicima, tražio je donatore preko oglasa u novinama, sve do

SAD-a. Doznavši za Geraldita, rekao sam Mariji, Selimanovoj

majci: "Nadam da nećete pronaći donatora.", jer ako njen sin

uzme smjesu aloje, meda i rakije, to mu više neće trebati. Dječak

je počeo uzimati preparat prije tri godine. Uspijevao je uvijek

83

nadoknaditi gradivo koje je propustio zbog izostanaka iz škole,

pa nije izgubio niti jednu školsku godinu. Kad je završila škola,

prije nego što se Seliman uputio u Italiju na ljetni raspust, nazvala

me gospoda Marija, sva sretna, tvrdeći da joj je sin najbolji

učenik u razredu. Zaželivši im ugodan odmor i sretan povratak,

nastavio sam se nadati da neće pronaći donatora: ukoliko se

alojin preparat uzima pravilno i ponavljajući terapiju od vremena

do vremena, to će biti dostatno za dječakovo zdravlje.

- Izlazimo iz Izraela i njegove okolice u potrazi za drugim

slučajevima ozdravljenja. Telefonski poziv iz Bangkoka, glavnog

grada Tajlanda, obavještava me da je otac salezijanac don Personini

iz Bergama u Italiji, misionar u toj azijskoj državi, naručio preparat

na bazi aloje za svoju majku na temelju onog što je pročitao u

časopisu «Sueta Zemlja» u zadnjem broju iz 1993. godine (studeni-

prosinac). Rezultat: majka mu je ozdravila. Njegovo oduševljenje za

aloju bilo je toliko da je poslao jednu osobu u koju je imao

povjerenja u Betlehem da dobro identificira biljku i donese već

pripremljeni preparat jednom dječaku bolesnom od leukemije.

Otac Personini je prenio recept iz časopisa u Bergamo, davši ga

svojoj sestri koja se brinula o bolesnoj majci. Kao što sam već

spomenuo, majka mu je ozdravila, a on me je o tome obavijestio

putem pisma koje je poslao u Betlehem. Nekoliko tjedana nakon

toga došao je njegov subrat salezijanac koji je nekad studirao u

Betlehemu na međunarodnom teološkom institutu Kremisan, uz

financijsku potporu obitelji zainteresirane za ovu problematiku.

Učinio je 15 tisuća kilometara kako bi naučio tajnu čudotvornog

napitka i ponio sa sobom više već pripravljenih doza. Budući da je

apostolski djelovao u Koreji uvjeravao me da će prenijeti "tajnu" u

tu zemlju... Na povratku, prolazeći Europom, posjetio je i majku oca

Personinija u Berganu koja je već potpuno ozdravila.

84

- Preko uredništva časopisa «Sueta Zemlja» primio sam

pismo na francuskom u kojemu je pisalo da je Alia, djevojčica od

12 godina, bila izložena radioaktivnom zračenju uvjetovanom

nuklearnom katastrofom u Černobilu. Nakon samo mjesec dana

terapije alojom, djevojčica se vratila u Kijev, u Ukrajini, potpuno

zdrava. Zanimljiv je put kojim je Alia došla do ozdravljenja:

onkolog iz Moskve poslao je pismo u Francusku, gdje se Alia

nalazila na odmoru, moleći da se djevojčicu podvrgne terapiji

koristeći "formulu oca Romana Zaga". Kako je onkolog saznao

za taj recept? Je li ga upotrijebio i za ostale žrtve radijacije? Zašto

se ne bi koristio za sve žrtve Černobila?

- Rosita G., iz Kantona Ticino u Švicarskoj, oboljela je od raka

na jetri, gušterači i žučnom mjehuru. Kako su rekli liječnici, ostala su

joj još samo tri mjeseca života. Njihova prognoza je bila da će bolest

u zadnjoj fazi prouzrokovati tako strašne bolove da bi njena

zapomaganja mogla istjerati iz kuće sve koji s njom žive. Uzela je

nekoliko doza preparata. Nisu joj bili potrebni analgetici. Nije

koristila nikakve kemijske lijekove. Umrla je u 80-oj godini, bez

bolova, potpuno bistra i pri svijesti, poput svijeće koja izgori do kraja.

- Beogradski nadbiskup je povremeno pisao Jozefini iz

Švicarske. Za Božić se nije uspijevao niti potpisati na čestitke zbog

raka na mozgu. Sada, nakon terapije alojom, napustio je bolnicu i

otišao živjeti u dom za stare svećenike. Ozdravljen od sljepoće

može čitati novine. Jozefina dobiva informacije o njegovu

zdravstvenom stanju preko pisama koje joj piše on osobno.

- Sestre kontemplativke Samostana Naše Gospe od

Uznesenja iz Beth Gemala blizu Betshemesha u Izraelu, kako

svjedoči sestra Izabela, uvijek su imale uspjeha s preparatom koji

bi slale u Francusku i Belgiju, odakle je došla većina sestara. Sve

doze su imale stopostotan uspjeh. Nijedna nije promašila.

85

- Sestra Lisette, iz crkve sv. Ane u Jeruzalemu, posjetila me

da mi zahvali za ozdravljenje nizozemskog misionara Van Assa,

iz reda Bijelih svećenika, koji je bolovao od raka na jetri. Liječnici

su mu dali tri mjeseca života, tako da je misionar napustio svoje

misionarsko mjesto u Africi i vratio se s namjerom da umre u

svojoj zemlji, koristeći sve pogodnosti koje jedna razvijena zemlja

može pružiti svojim stanovnicima. Sestra Lisette nije znala reći

koliko je alojinih doza uzeo misionar, ali je tvrdila da se sav

sretan vratio na Crni Kontinent gdje se nalazi već više od godinu

dana, potpuno zdrav.

- Ida me nazvala iz Lida u Veneciji, Italija. Ispričala mi je kako

je njezinom zetu, Giampaolo B., mužu njene sestre Silvane,

operativnim zahvatom odstanjen tumor na malom mozgu.

Uslijed kontrole kirurg, koji je obavio zahvat, bio je istinski

iznenađen i oduševljen kako je tako delikatan zahvat ovako

dobro uspio. Zaključivši da je pacijent jako dobro, zakazao mu je

sljedeću kontrolu tek za sedam mjeseci. Pacijent koji je ranije bio

potpuno ovisan o drugima, sada radi, vozi auto, jede i spava,

ukratko, vodi normalan život. Kako sam se i sam iznenadio kad

su me nazvali da su se svi troje iskrcali iz broda u luci Haifa

(Izrael) i da dalje kreću vlastitim automobilom koji vozi upravo

Giampaolo, da bi me u znak zahvalnosti posjetili u Samostanu

Porođenja gdje sam se tada nalazio!

- Gospođa Evelina B., iz Firence u Italiji obavijestila me da

njena sestra Teresa, koja je bolovala od raka kostiju, potpuno

vezana za invalidska kolica, polako osjeća da joj se vraćaju

snage. Kasnije kad sam ih posjetio u srpnju 1995. godine

pronašao sam Terezu zaokupljenu kuhinjskim poslovima kako se

slobodno kreće po kući, bez štapa, rumenu, nasmiješenu, sretnu.

Kao zahvalu za postignuto ozdravljenje, njena obitelj želi da im

86

pošaljem mjere Isusovih jaslica iz Betlehema, kako bi ih dali izraditi od zlata za Dijete Isusa iz Spilje.

- Otac Vincente Ianello, OFM, gvardijan Samostana Isusovog

Bičevanja u Jeruzalemu, izvan sebe je. Njegova sestra u okolici

Napulja čini «čuda» primjenjujući "formulu oca Romana Zaga".

Ozdravila je gospodu koja je imala rak na mozgu, još jednu od

raka na grlu i jednog gospodina koji je bolovao od raka kostiju.

Sada liječi djevojčicu koja ima rak na mozgu.

- Telefonski poziv od oca malog Lucijana M., starog samo 15

mjeseci. Liječnici su rekli da su do sada vidjeli još samo jedan

takav slučaj, a taj se loše završio. Nakon liječenja alojom,

Lucijana su odnijeli na kontrolu. Liječnički konzilij je konstatirao

da dijete nema niti jednu kancerogenu stanicu! Kad su to

priopćili majci, koja se nalazila u sinovljevoj sobi, ona nije mogla

zadržati suze radosnice pred životom koji se nanovo rodio! Otac,

sav ozaren od sreće, uvjeravao me kako pažljivo čuva svu

dokumentaciju i da mi je stavlja na raspolaganje. Kaže da još ni

sam u sve ovo ne vjeruje, da je to prelijepo da bi bilo istinito!

- Majka Karla, generalica Sestara Presvetog Srca Isusova,

posjetila me u Betlehemu, zajedno sa svojom tajnicom kako bi

mi zahvalila za ozdravljenje od raka dojki. Naime, dobila je, na

vlastitu molbu, jednu staklenku preparata.

- Mikola, djevojčica od 13 godina, iz okolice Ankone, Italija, od

svoje pete godine ima rak na mozgu. Do sada je imala tri operacije

u onkološkom centru u Parizu, jednom od najpoznatijih na svijetu.

"Zvijer" se sada vratila i napada dvostrukom snagom. Nema

morfija niti kortizona koji bi mogli ublažiti bol. Za četvrtu operaciju

već je kasno. Pokušali su s jednom staklenkom aloje. Djevojčica se

smirila, vozi bicikl, priča, igra se. Međutim, bolest se nastavlja širiti

njenim organizmom, kako pokazuju nalazi.

87

Nakon što je uzela i drugu dozu, te se ponovno podvrgla

pretragama, nalazi su se potpuno promijenili i ne pokazuju više

ni znaka bolesti. Predivno!

- Karolina, trogodišnja kći Rite i Paola iz Firence, Italija, ima

leukemiju. Iako je primala kemoterapiju, uzela je dozu preparata

aloje. Vrijednosti su joj pale sa 70 na 3%. Liječnici,

objašnjavajući to roditeljima rekli su: "Prije liječenja u Karolininu

organizmu bila je prava pustinja, sada se pojavilo gusto raslinje i

simptomi bolesti skoro su nestali." Zadnji nalazi pokazali su da je

Karolina ozdravila. U znak zahvalnosti, Rita i Paolo, radosni zbog

ozdravljenja, odlučili su usvojiti jedno dijete.

- Otac konventualac Lorenzo, OFM, iz Parme, ima rak

debelog crijeva. Liječnici su mu otvorili donji dio trbuha, ali nisu

mogli ništa učiniti. Prije nego što su ga zatvorili, uz zajednički

pristanak, odlučili su primijeniti kolonostomiju, kako bi ostavili

mogućnost da, zavisno o daljnjem tijeku bolesti, mogu

primjenjivati radioterapiju i kemoterapiju, pokušavajući mu tako

produžiti život. Ali otac Lorenzo ima jednog anđela čuvara koji

mu je odmah počeo pripremati aloju. Ukratko, tri mjeseca nakon

operacije, zdravstveno stanje oca Lorenza tako je dobro da su isti

liječnici, koji su ga prije toga operirali, uklonili onu vrećicu. Tako

je otac Lorenzo ponovo onakav kakvim ga je Bog stvorio.

Trenutno živi sedamdesetu godinu nasmijan, sretan i tražen u

cijelom svijetu kao vrstan ispovjednik s posebnim karizmama,

posebno obljubljen u svojoj zemlji. Otac Lorenzo je još jedan

poznati slučaj medu mnogima koji su se nakon kolonostomije

vratili u stanje kakvo je bilo prije tog zahvata.

- Gospodin Gregorio iz Milana, Italija, imao je rak veličine 9

cm na mjehuru. Liječnička ekipa iz Coma bila je spremna izvršiti

operaciju. Uklonjeni mjehur zamijeniti plastičnim ili ga ostaviti

88

bez mjehura. Gregorio se uplašio i nazvao me tražeći pomoć.

Nakon prve doze aloje tumor se smanjio s 9 na 2 cm. Nakon

druge doze nestalo ga je. Liječnička ekipa iz Coma ostala je bez

riječi. Gregorio živi s mjehurom kojeg mu je Bog stvorio. Na

konferenciji koju sam održao u Milanu jednog nedjeljnog

poslijepodneva bio je prisutan i Gregorio "sretan stoje živ", kako

se obično kaže, i tu je iznio svjedočanstvo o svojoj avanturi...

- Šestogodišnji Christopher, bolestan od leukemije, išao je na

pregled u Betlehem s roditeljima Joaquimom Eugenijem i

Fatimom. Liječnici su mu dali samo dva mjeseca života. Ali tada

je intervenirala aloja. Ranije vezan za invalidska kolica, sada je

postao slobodan kao zrak i ne ovisi o nikome. Malo je vukao

desnu nogu. Nakon druge doze i nakon protekla dva tjedna, otac

mi telefonira i kaže da je sudbonosni rok kojeg su liječnici

predviđali već istekao. Dječak više ne vuče nogu za sobom. Nije

više anemičan. Roditelji me pokušavaju nagovoriti da odem u

Mozambik u Južnoj Africi i proširim formulu pomažući

tamošnjim stanovnicima. Joaquim Eugenio Ferraz i njegova

obitelj žive u Pretoriji. Christopher mi je prije odlaska kući

poklonio sat Seiko, jer sam, po njemu, ja zaslužan za njegovo

ozdravljenje. U stvari, treba zahvaliti aloji i njenom preparatu.

- Gospoda Miriam, Hebrejka koja živi u Jeruzalemu, saznala

je za alojine učinke. Pozvala me u svoju kuću da je poučim

"tajni". Brižljivo mi je posudila svoju pregaču kako ne bih

zaprljao franjevački habit. Pred njenim očima pripremio sam

dvije doze, jednu za nju, a drugu za njenog muža. Željela ga je

isprobati na vlastitoj koži. Nakon ove prve staklenke, gospođa

Miriam je postala širitelj preparata među prijateljima i

poznanicima, kako u Izraelu tako i u Italiji. Doživjela je radost

ozdravljenja mnoge braće. Gospođa Miriam veoma cijeni

89

franjevce, jer je otac Riccardo Niccaci iz Asiza, u Drugom

svjetskom ratu za vrijeme progonstva Hebreja spasio njenu

obitelj sakrivši ih u potkrovlje samostana, daleko od

antisemitskih napada. Jedno je sigurno: preparat aloje, meda i

rakije kruži medu Hebrejima.

- Na odjelu biologije bolnice Hadasso u Jeruzalemu moguće je

liječiti se napitkom. Uostalom, upravo tamo je jedna pacijentica,

sestra Muna, čula od liječnika koji su je liječili: "Kako je čudesan

ovaj preparat oca Romana!" Taj preparat, zajedno s ljekovitim

blatom Mrtvog mora (Sodoma i Gomora) moguće je dobiti čak i u

hotelima, koji primaju oboljele od kožnih bolesti (lupus, psorijaza i

slično) koje tradicionalna medicina smatra neizlječivima.

- U bolnici Sv. Antuna u Portu, Portugal, svaka osoba koja boluje

od raka može, ako želi, dobiti preparat od aloje, meda i rakije.

- Doktorica Enza Capaci iz Palerma na Siciliji, Italija, svaki

put kad otkrije rak kod nekog od svojih pacijenata, savjetuje mu

da prije bilo koje druge terapije uzme jednu ili dvije doze aloje.

Tvrdi da je do sada aloja uvijek učinila neko dobro, pa makar i

vrlo skromno, kao što je ublažavanje bolova.

- Gospodin Ruggero me zove iz Ravenne, Italija, 24. veljače

1994.godine i kaže da boluje od raka glasnica. Moli me da mu

pošaljem dozu preparata gotovu za primjenu. Staklenka mu je

poslana hitno, budući da mu je glas slabio velikom brzinom. 20.

svibnja 1994. godine po drugi put me zove gospodin Ruggero i

sav sretan javlja da mu se glas vratio u normalu (uistinu, sve se

vratilo u prijašnje stanje). Nalazi ne pokazuju da raka više nema.

- Sestra Emilija Birck. ED.C., iz Rio Grande do Sul, koja radi u

Engleskoj, piše da je nastavnica gimnastike iz njene škole, mlada

djevojka, upravo dala otkaz, jer boluje od raka. Odmah sam joj

odgovorio da bez oklijevanja uzme preparat. Nije se niti moglo

90

dogoditi nešto drugo: mlada nastavnica se već vratila na svoj posao.

U srpnju 1995. godine fra Bernardu Kleinertu, OFM,

operacijom je odstranjen članak drugog prsta lijeve noge. U

studenom iste godine izgubio je i palac te noge. Radiografija

ukazuje na akutni osteomijelitis, pogoršan zbog dijabetesa.

4. siječnja 1996. godine, otac provincijal Nestor Ignacio

Schwerz zamoljen je da u ime Reda i obitelji fra Bernarda potpiše

dokument kojim se odobrava amputacija noge do koljena kako

bi se izbjeglo širenje gangrene. Mjesto prijašnjih intervencija

naširoko je zahvatila nekroza uz nedovoljnu cirkulaciju i potpunu

neosjetljivost na dodir. Fra Bernardo, visok 193 cm, teži 77 kg.

Još uvijek u prvom tjednu siječnja, liječnička ekipa je bila

zamoljena za privremenu odgodu operacije: tada je naime

počela terapija na bazi aloje.

Terapija se provodila oralnim putem i vanjskom primjenom,

a tome su dodani čajevi od kanarske trave (Phalaris canariensis),

crnog sljeza, oraha, artičoke i nakon jela, magnezijev klorid.

Nakon što je potrošen sadržaj prve bočice, nakon 15 dana

liječenja, rana se smanjila za 50%. Sada je mjesto gdje bio

napravljen prvi zahvat ponovo prokrvljeno, dakle, omogućena je i

opskrba kisikom. Cirkulacija se pokrenula i vraćena je osjetljivost

na dodir. I sve to bez uzimanja bilo kakvog kemijskog lijeka. 22.

ožujka 1996. godine napravljena je nova radiografija u bolnici

"Božanske Providnosti" u Porto Alegru. Doktor Mauro T. Master

čitao je nalaz uspoređujući ga s prijašnjim radiografijama. Njegova

dijagnoza: "Regresija, čini se, potpuna, znakova osteomjelitisa na

prvom metatarzalnom segmentu. Ostali aspekti nepromijenjeni."

Zadnju radiografiju koja je napravljena 25. rujna 1996. godine u

istoj bolnici interpretirao je isti liječnik: "Postojao je rez na

isturenom segmentu prvog metatarza. Povukao se edem mekih

91

dijelova stopala." Ostalo nepromijenjeno." Danas rana nije ništa drugo nego brazgotina. Početkom listopada fra Bernardo vratio se u Samostan sv. Bonaventure u Daltro Filhu, Imigrante, preuzevši nanovo svoje uobičajene dnevne aktivnosti, nakon što je, poslije osam mjeseci liječenja alojom, vratio tjelesnu težinu na svoju normalu od 95 kg i dijabetske vrijednosti na 85-95, a gornja podnošljiva granica je 110.

Antonija V. E iz Grancone Vincenze u Italiji uočila je da njenog najmlađeg šestogodišnjeg sina iznenada zna uhvatiti povraćanje i gubitak svijesti. Je li to znak neke unutarnje neravnoteže? Matteo je uvijek bio normalan dječak. Odveli su ga u Veronu i nakon različitih ispitivanja liječnici su otkrili dva žarišta na mozgu i jednu cistu. Možete zamisliti majčinu zabrinutost! Antonija na osobnu inicijativu daje djetetu preparat, ali ne držeći se strogo uputa, jer mu u vrtiću nije imao tko dati podnevni dio doze. Nekoliko mjeseci kasnije Antonija se vraća u Veronu da dječak obavi pregled i ispitivanja zbog kontrole. Liječnici, iznenađeni, utvrđuju nestanak obaju žarišta i ciste, kako pokazuje čak encefalogram i T.A.C.

Mogao bih nastaviti ovako na tko zna koliko stranica. Svjedočanstvo za svjedočanstvom. Ako bi čitatelj želio znati više, može pogledati bilješke koje sam skupio kroz četiri godine rada u Izraelu. Praktički, svakoga dana sam zapisivao nove činjenice, često navodeći ime, adresu i broj telefona ozdravljene osobe.

Zasadi mladicu aloe arborescens i kao odgovor dobit ćeš pristup u cijelu lijekarnu koju nam dobri Bog daje na raspolaganje

92

ALOJA: karakteristike, kemijski sastav i

fitoterapijsko djelovanje

Aloja je poznata tisućama godina i ušla je u povijest najrazličitijih kultura i civilizacija kao mitska i magijska biljka koja je služila i u ljekovite svrhe, ali bez znanstvene utemeljenosti. ilUpotreba aloje u terapijske svrhe opisana je u raznim medicinskim časopisima od II. do XVII. stoljeća poslije Krista, iako je organska kemijska analiza praktički bila nepoznata do XIX. stoljeća. Tek 1851. godine ljepljiva, gorka i tamna tvar uzeta iz aloje kristalizirana

je i identificirana kao aloin , cfr. "Tiho ozdravljenje", str. 65. Klasificirana je kao katartik, tj. sredstvo za čišćenje i njeno korištenje u farmakologiji krenulo je već utrtim stazama prethodno priznate joj

važnosti koja je omogućilo da bude identificirana u vremenskom

rasponu od jednog stoljeća. Dok su se naslućivala njezina ljekovita

svojstva, biljka je zadržavala prizvuk folklora i mističnosti.

Od 1930. godine pa nadalje, našlo se mnogo znanstvenika koji su se posvetili proučavanju te biljke, secirajući je i analizirajući izvana i iznutra.

Collins i Crewe bili su prvi koji su je tridesetih godina

upotrijebili profesionalno. Uspješno su liječili opekline

uzrokovane radioaktivnim zračenjem. To je bio početak dugog hoda u upoznavanju čudesnih svojstava aloje.

93

1938. godine Chopia i Gosh su identificirali osnovne sastojke biljke: emodin, aloin, krizofansku kiselinu, smolu, gumu i tragove isparavajućih i neisparavajućih kiseline. To je bio značajan doprinos.

Međutim, tek 1941. godine zahvaljujući zalaganju profesora D.

Rowea, aloja je dobila svoj prvi detaljni opis.

Njegovim neumornim radom u traženju istine i kemijskom

analizom biljke, profesor D. Rowe uspio je dati vjerodostojnost biljci.

Tom D. Rowe i Lloyd M. Parks proveli su iscrpnu analizu biljke

i objavili rezultate u Časopisu Američkog farmaceutskog udruženja. Mogli bismo nadodati i ostale važne znanstvenike, ali uz rizik

da preskočimo koje značajno ime. Sjetimo se posebno ovih: Gottshall Lorenzetti, Maria Luisa D'Amico, G. A. Bravo, Icawa, Niemann, El Zawahry, Hegazy, Helal, Gumar Gjerstad, G. D. Bouchey, Ruth Sims, E. R. Zimmermann, Kenichi Imanishi, T. E. Danhof Fujita, H. Tsuda, K. Matsumoto, M. Ito i I. Hirono među ostalima. Svatko od njih pridonio je upotpunjavanju spoznaja o ovom čudu prirode.

Bez ulaska u pojedinačne zasluge svakoga od njih, odgovorit

ćemo na pitanje: Što su to korisno pronašli za ljude i životinje u

aloji nakon dvadeset godina neumornog rada?

Rod Aloe, spada u porodicu Liliaceae i obuhvaća oko 350

različitih vrsta biljaka. Biljke su zelene boje, masnih listova i

izduženih cvjetova koji mogu biti od narančaste do žarko crvene

boje. Biljke se međusobno razlikuju po vrsti stabljike, obliku lista

te po dimenzijama; postoje vrlo minijaturne, ali i izrazito velike

biljke. U fitoterapijske svrhe uglavnom se koriste biljke velikih

listova, a najčešće korištene vrste su aloe barbadensis miller (aloe

vera) i aloe arborescens.

94

Aloe barbadensis miller (aloe vera). Dugotrajna biljka sočnih i mesnatih pjegasto zelenih listova,

vrlo bogatih želatinastom masom tzv.gelom, u odnosu na vanjski sloj kože. Između raznih sastojaka ova biljka sadrži i polisaharid, acemanan, bitan u procesu imunomodulacije, a zbog svog protuupalnog djelovanja od velikog je terapeutskog značaja. Aloin sadržan u biljci zbog karakterističnog kemijskog spoja barbaloina pokazuje laksativna i drenažna svojstva. Aloe vera trenutno je najčešće korištena biljka ove vrste u industrijskom smislu. Razlog tome nije veći sadržaj aktivnih komponenta u odnosu na preostale vrste, već isključivo veličina listova biljke bogatih gelom te lakoća prerade listova u pulpu. Dobivena pulpa se konzumira u obliku napitka ili gela za vanjsku uporabu. U stvarnosti ova vrsta sadrži čak manje fitoterapijskih komponenti u odnosu na biljku aloe arborescens koja je manjih listova te je iz tog razloga i manje korištena u industrijske svrhe.

Aloe arborescens Aloe arborescens, u odnosu na aloe veru ima uže i šiljastije

listove, s debljim vanjskim slojem kože, što biljku čini otpornijom

na nepogodne vremenske uvjete. Na otpornost biljke utječe i

povišen sadržaj antrakinona u biljci prije svega aloina, koji

pokazuje laksativno i antitumorno djelovanje, a koji je u aloe veri

prisutan u manjim količinama. Ova vrsta sadrži manje gela u

odnosu na aloe veru što je u komercijalnom smislu nepovoljno

(manji je dobitak po masi biljke) te se aloe arborescens relativno

malo koristi u industrijske svrhe. Ove podatke o sastavu biljaka

potvrdila je međunarodna bibliografija. Količina potrebnih

listova i ručno izdvajanje soka iz biljke uvjetovali su relativno

visoku cijenu proizvoda za masovno tržište. Međutim, zbog

95

potrebe za fitoterapijom u Italiji se unaprjeđuje uzgoj upravo ove

vrste aloje (posebno je u to uključeno društvo Deca aloes

arborescens).

Organizirani uzgoj ove biljke u Italiji osigurava svjež proizvod

na tržištu, pripravljen direktno na mjestu uzgoja, što osigurava

očuvanja biokemijskih i nutricijskih svojstva u kozmetičkim

proizvodima kao i u najpoznatijem preparatu dobivenom po

receptu oca Romana Zaga. Pri uvozu aloe vere iz dalekih

zemalja, biljka je tjednima skladištena u kontejnerima s

neadekvatnim hlađenjem, što negativno utječe na ljekovita

svojstva biljke.

No , ostavljajući to po strani moramo reći da je ipak široka

kvalitativna raspodjela aktivnih sastojaka prisutna u svim ili

barem mnogim vrstama biljke aloe. Osnovni aktivni sastojci i

njihova kemijska, biokemijska, nutritivna i fitoterapijska svojstva

ukratko su predstavljena u daljnjem tekstu.

KEMIJSKI SASTAV Zadovoljstvo ljudi koji su koristili aloju stoljećima (ili bolje

tisućljećima) u prehrambene i terapijske svrhe, razlog je velike

rasprostranjenosti ove biljke u narodnoj medicini, iako sve do

prije nekoliko desetljeća nisu postojala jasna saznanja o njezinom

kemijskom sastavu. Četrdesetih godina dvadesetog stoljeća,

zahvaljujući brojnoj suglasnosti o ljekovitom djelovanju aloje,

pokrenuto je kvalitativno i kvantitativno analitičko određivanje

kemijskog sastava te ispitivanja fizičko - kemijskih, biokemijskih

i nutritivnih svojstava aloje, a posebno vrsta aloe vera i aloe

arborescens. Dosadašnji znanstveno istraživački rad na ovom

području unio je nova saznanja o složenom kemijskom sastavu

ove biljke te pojasnio njezino ljekovito djelovanje.

96

Spojevi koji se nalaze u sastavu biljke mogu se svrstati u tri

velike skupine: a) ugljikohidrati, među kojima prevladavaju

polisaharidi sadržani u gelastom dijelu biljke i pokazuju svojstva

imunomodulacije, b) spojevi antrakinona i fenolni spojevi prisutni

u epidermi lista, laksativnog, antitumornog, antiupalnog,

analgetskog, antibakterijskog i pročiščavajućeg djelovanja, c)

spojevi neophodni za normalan rad organizma kao što su minerali,

vitamini, aminokiseline, organske kiseline, lipidi i enzimi.

U tablici 1. prikazan je kemijski sastav biljke izražen u

masenim udjelima pojedine komponente u suhoj tvari, (% s. t.)

SASTAV %s.t. Lipidi 3,8 Bjelančevine 7,0 Topljivi ugljikohidrati 11.6

Hranjiva vlakna 59,1 Pepeo 14,4 Kalcij 5.1 Magnezij 0.8 Natrij 1,9 Kalij 3,1 Željezo 0.04

Bakar 0.02

Cink 0.02

Najzastupljenija komponenta koja nije dana u tablici, a koja

karakterizira sastav biljke je voda; ona čini oko 96 % mase svježe

biljke i sačinjava 90 % epiderme biljke, 98 % vlakana lista, dok

sok sadrži 99 % vode. U biljci lipidi predstavljaju 3,8 % s.t.,

bjelančevine oko 7,0 % s.t., ugljikohidrati zauzimaju 11,6 % s.t.

u obliku glicida i 59,1% s.t. u obliku hranjivih vlakana

9

sastavljenih uglavnom od probavljivih homo i heteropolisaharida. Sadržaj pepela relativno je visok, predstavlja 14,8 % s.t . lista od čega oko 18,1 % spada na mineralne elemente od kojih su značajniji navedeni u tablici.

Ugljikohidrati u aloji Ugljikohidrati (glicidi), monosaharidi i polisaharidi, su

najraširenije organske molekule na zemlji. Uglavnom se nalaze u

sastavu biljaka.

Monosaharidi Od jednostavnih monosaharida u aloji su najviše zastupljene

glukoza i manoza. U vanjskom sloju kože čine oko 11,2 % s.t., u

vlaknima oko 16,5 % s.t. i u soku oko 26,8 % s.t.. Glukoza čini

95% ukupne količine topljivih ugljikohidrata u biljci, a ostatak

otpada na manje važne topljive ugljikohidrate. Glukoza je

osnovni izvor energije za ljudsko tijelo.

Polisaharidi Brojne vrste polisaharida prisutnih u aloji u visokoj

koncentraciji predstavljaju bazu polisaharidnog lanca: a)

Manozaacetilat {mannosio acetilato) i manje količine galaktoze

izgrađuju manane (acemanan) i b) glukoza, ksiloza, arabinoza i

mokračna kiselina izgrađuju homo i heteropolisaharide kao što

su celuloza i pektin. Navedene molekula zajedno s ligninom

sačinjava približno 62,4 % s.t. epiderme, 57,6 % s.t. vlakana te

oko 35,5 % s.t. gela aloje.

Polisaharid najizražajnijeg fitoterapijskog djelovanja je

acemanan [acemannano) koji je u većem postotku prisutan u

98

staničnoj stjenci vlakana. Sadržaj polisaharida u aloji, zbog njihovih specifičnih svojstava, bitan je za kozmetičku i fitoterapijsku farmaceutsku industriju. Ove makromolekule, čineći tanki polupropusni sloj, omogućuju hidrataciju kože tj. osiguravaju optimalan sadžaj vode u koži, koja time postaje mekana i elastična.

Manan (acemannano) se ne raspada u probavnom traktu nego se očuvan apsorbira u crijevnoj sluzi. On jača imunološki sustav organizma, aktivirajući makrofage, stanice koje iz organizma uklanjaju toksine i strana tijela. Acemanan pokazuje antivirusno, antibakterijsko i antigljivično djelovanje te između ostalog sposobnost formiranja gela koji štiti želučanu i crijevnu sluz od agresivnog djelovanja raznih agensa kao što je kiselina želučanog soka.

Molekule antrakinonske i fenolne prirode. Molekule obuhvaćene kemijskim terminom antrakinoni

sačinjavaju široku skupinu spojeva prisutnih u biljnom svijetu

koji posjeduju bitna farmakološka svojstva. Molekule poput

modina, aloina, alojne kiseline (acido aloetico) antranola,

krizofanske kiseline i rezistanola pospješuju regulaciju crijevnog

sustava (poboljšanjem peristaltičkih pokreta crijeva i laksativnim

djelovanjem). Navedene molekule čija učinkovitost ovisi o

strukturi i količini, zastupljene su u različitim količinama u

različitim vrstama aloje, a koriste se u farmakopeji, za pripremu

laksativnih preparata i preparata za regulaciju probave. Kod

osjetljivijih osoba, u početnoj fazi uzimanja preparata aloe vera,

ukoliko se radi o povišenoj dozi, moguća je pojava proljeva,

međutim takva reakcija smiruje se i nestaje već nakon nekoliko

dana uzimanja preparata. Upravo iz ovog razloga, mnogi

99

proizvođači pripravaka na bazi aloje nastoje koristiti gel aloin iz kojeg je antrakinonska frakcija izdvojena aktivnim ugljenom. Međutim, navedenim postupkom iz gela se uklone ljekovite komponente koje djeluju na samopročišćavanje organizma. Nedostatak ovog postupka mogao bi se ukloniti zadržavanjem određenog dijela antrakinona u uzorku: na taj način moći će se iskoristiti važna antibakterijska, antivirusna i antitumorna svojstva molekule antrakinona.

Spojevi fenolne prirode antioksidirajućeg djelovanja

obuhvaćaju cimetnu kiselinu, flavonide, polifunkcionalne

organske kiseline kao i tokoferol. Ove molekule spriječavaju

oksidacijsko djelovanje slobodnih radikala i oksidansa

odgovornih za brojne štetne procese, kao što je starenje stanica.

Alojna kiselina, {acido aloetico) Ova molekula vezana s

manozom, spoj dobiven iz aloemodina, pokazuje prirodno

antibiotičko djelovanje, posebno u kombinacuji s drugim

antraiknonima prisutnima kod aloje.

Cemetna kiselina. To je kemijski spoj s izraženim

antibiotičkim, antibakterijskim i antivirusnim djelovanjem,

učinkovit u borbi protiv različitih vrsta bakterija, kao što su

salmonela, streptokoki, stafilokoki, također je dokazano

djelovanje na bakteriju heliobakter koja uzrokuje čir.

Fitoterapijska svojstva ove molekule fenolne prirode koriste se u

liječenju upalnih procesa te u zaštiti od UV zračenja.

Krizofanska kiselina. To je molekula antrakinonske prirode,

svojstvima slična prethodno navedenim molekulama iz ove

grupe molekula: dobar je diuretik i laksativ, djeluje tonično.

Aloemodin. Molekula antrakinona (hidroksiantrakinon)

dobivena iz aloina odvajanjem glikozidnog veza pri čemu se

100

izdvajajaju arabinoza i aloemodin nalazi se u listu aloje. Osim

navedenih svojstva brojna istraživanja su potvrdila antitumorno

djelovanje, posebno na karcenogene stanice određenih tumora.

Aloin. To je najvažniji aktivni sastojak u aloji, sastavljena od

različitih spojeva antrakinona. Pojavljuje se u obliku dvaju

izomera, kao aloin A i aloin B, ove molekule se često nazivaju po

vrsti aloje iz koje su dobivene. Tako se na primjer aloin zove

Barbaloin ukoliko je izdvojen iz aloe barbadensis. Aloin pokazuje

laksativna i antibiotička svojstva, pročišćuje organizam.

Fenolni sastojci U biljci aloje nalaze se razni fenolni spojevi i kumarinski

derivati prisutni kao glikozidi. Ove molekule pokazuju jako antioksidacijsko djelovanje, slično djelovanju tokoferola. Smole aloje također su molekule fenolne prirode.

Salicilna kiselina Dobro poznata tvar u službenoj farmakopeji u svojoj

acetilnoj formi zamjenjuje aspirin. Salicilna kiselina sadržana u soku aloje pokazuje antiseptičko, protuupalno te analgetsko djelovanje.

NUTRIENTI PRISUTNI U ALOJI Aloja je kvalitativno bogata vitaminima i mineralima, iako

njihova ukupna količina nije visoka. Sok aloje nazivamo dodatak

prehrani, sadrži povišenu količinu minerala i vitamina čiji je

odnos međusobno usklađen, optimalan, što je nužno kod

regulativnog efekta koji se traži od ovakvih proizvoda.

101

Mineralne tvari i oligoelementi Mineralne tvari i oligoelementi su tvari od životne važnosti

koje organizam nije u stanju sam proizvesti. Nedostatak

minerala i oligoelemenata dovodi do nepravilnosti u

funkcioniranju organizma ili čak do bolesti. Iako se dnevne

potrebe našeg organizma za oligoelementima ili elementima u

tragovima (cink, mangan, željezo, bakar, selen, krom, molibden)

mjere u mikrogramima, oni su neophodni za normalno i zdravo

funkcioniranje organizma. Potrebe za mineralima (kalcijem,

magnezijem, kalijem) su znatno veće. Mnoge složene kemijske

reakcije ne mogu se odigrati bez istovremenog sudjelovanja

minerala i oligoelemenata.

U biljci aloje od minerala prisutna je povišena količinu kalcija

(Ca), magnezija (Mg), kalija (K) i natrija (Na). Od oligoelemenata u

tragovima su prisutni: mangan (Mn), željezo (Fe), bakar (Cu), cink

(Zn) i krom (Cr). Makroelementi, ne samo da su neophodni za

normalno funkcioniranje živih organizama, nego se u organizmu

moraju nalaziti u točno određenom međusobno odnosu.

Kalcij je kao najzastupljeniji makroelement našeg organizma

i kao temeljna komponeta koštanog tkiva čini 2 % ukupne

tjelesne težine. Kao kation prisutan je u staničnoj membrani gdje

je bitan za brojne biokemijske i fiziološke procese. Kalcij je

odgovoran za zdravlje kostiju i zuba, pospješuje apsorpciju

željeza, neophodan je za funkcioniranje živčanog sustava i

enzimatsku aktivnost u biokemijskim i fiziološkim procesima, kao

što je grušanje krvi, zatezanje mišića itd.

Magnezij je prisutan u obliku dvovalentnog kationa. U većoj

količini je prisutan u medustaničnom prostoru, gdje utječe na

mnoge enzimatske procese. Zajedno s kalcijem prisutan je u

kostima, u kojima je sadržano 50% ukupne količine magnezija u

102

organizmu. Uključen je u procese transmisije živčanih impulsa,

ima smirujuće i antidepresivno djelovanje. Magnezij je

neophodan za djelotvornu funkciju mišića i igra važnu ulogu u

procesu pretvaranja šećera u krvi u energiju. Kalcij i magnezij

zajedno pomažu rad srca i krvotoka i njihov unos neophodan je

za prevenciju osteoporoze.U aloji je četvrti element po

zastupljenosti čineći 0.8 % s.t..

Oligoelementi su količinski manje zastupljeni u živim

organizmima, zaduženi su za regulaciju metaboličkih procesa. Ne

postoji jasna linija razgraničenja između elemenata prisutnih u

tragovima i mikroelemenata: općenito ih se obilježava kao

oligoelemente prisutne u tkivu u p.p.m.- ima (mg/kg) ili još nižim

koncetracijama.

Za normalan rad organizma značajna je prisutnost upravo onih

elemenata koji obnašaju ne uvijek vidljive funkcije, potrebne za

održavanje života, ili dobrog stanja organizma. U većini slučajeva u

kombinaciji s proteinskim molekulama vrše kataličku aktivnost.

Mikroelementi su bitne komponente enzimatskih sustava uglavnom

su lokalizirani u dijelu periodnog susutava elemenata u kojem se

nalaze prijelazni elemenati (Cr, Mn, Fe, Co, Cu, Zn). Ioni navedenih

metala određuju specifičnu prostornu konfiguraciju enzima u kojem

se nalaze te tako utječu na katalitičko djelovanje enzima.

U tekstu koji slijedi dat će se jedan opći opis kemijskih svojstava

i temeljnih bioloških uloga mikroelemenata prisutnih u aloji.

Željezo je neprimjereno smatrano oligoelementom, jer ga u

našem organizmu ima čak do 5 g. Važnost željeza organizmima

od davna je poznata: čineći dio molekule hemoglobina ovaj

element uključen je u procese vanjskog i staničnog disanja.

Željezo prisutno u hrani apsorbira se u probavnom sustavu,

osobito u dvanaesniku, premda je skoro svaki trakt crijevnog

103

sustava u stanju probavljati metale. Željezo je prisutno u oblik Fell i FelII iona. Askorbinska kiselina (vitamin C) prevodi FelII u koristan oblik Fell, uz prisustvo ove kiseline poboljšava se i apsorpcija željeza. Različiti dijetetski proizvodi koji sadrže fosfate i karbonate i tvari koje sa željezom čine netopljive soli smanjuju njegovu apsorpciju u probavnom traktu. Željezo i kobalt su neophodni za izgradnju crvenih krvnih zrnaca (hemoglobina), kao i nekih staničnih enzima, sprječavajući time zamor i anemiju.

Bakar je bitan element za zdravlje organizma. Organ koji sadrži najveću količinu bakra je jetra (6,6 mg/g tkiva), zatim mozak (5,4 mg/g od tkiva). U ljudskom tijelu sadržano je ukupno oko 80 mg bakra, plazmatski bakar prisutan je od 50 do 80 mg/100 ml plazme. U stanicama jetre ovaj element nalazi se uglavnom u citoplazmi.

Bakar postoji u dva ionska oblika, Cu(II) i Cu(I); što mu omogućuje formiranje spojeva različite strukture. Ion Cu(II) vrši funkciju katalizatora u procesima oksidacije, kad je vezan za protein njegova katalička sposobnost se značajno povećava. Svi enzimi koji sadrže bakar uključeni su u procese redukcije.

Manjak bakra onemogućava vezanje kalcija i fosfata u koštanoj srži, usporava procese redukcije što uzrokuje gomilanje vodik peroksida u tkivu s posljedicom samotrovanja. Neki znanstvenici smatraju kako je upravo opadanje redukcijske katalitičke aktivnosti mogući uzrok kancerogenih stanja. Bakar omogućuje ugradnju željeza u hemoglobin i dozrijevanje vezivnog tkiva.

Cink je u ljudskom organizmu prisutan u količini od 2-3 g, najzastupljeniji je u jetri i gušterači. Cink kontrolira i usmjerava metaboličke procese u organizmu, kao modifikator utječe na rad enzima, održava zdravlje stanica i neophodan je za sintezu bjelančevina.

104

Mangan se nalazi uglavnom u kostima, jetri i gušterači.

Neophodan je za rast i razvoj mišića, za vitalnost organizma te za

funkcioniranje mnogih enzima, posebno onih bitnih za stanično

disanje. On je vrijedan faktor imunološkog sustava, a njegovo

pomankanje uzrokuje veću podložnost bakterijaskom i virusnom

djelovanju.

Krom je prisutan u veoma malim količinama oko 0,1 p.p.m.

Prilično se slabo apsorbira u crijevima, svega 0,5 - 3 % kroma

može biti apsorbirano u organizam. Eliminira se urinom i

izmetom. U organizam se unosi na sličan način kao željezo.

Prisutnost kroma utječe na učinkovitost inzulina i na

prijenosom metabolita kroz stanične membrane, s druge strane u

odsutnosti inzulina krom ne pokazuje nikakavu učinkovitost. Bez

kroma nema adekvatnog metabolizma ugljikohidrata.

Kobalt je oligoelement prisutan u vrlo maloj količini, u

ljudskom organizmu oko 20 mg, nalazi se uglavnom u gušterači

i jetri. Njegovo pomanjkanje uzrokuje smanjenje sadržaja

hemoglobina u krvi. Čini dio strukture vitamina B12 koji

stimulira proizvodnju eritrocita te omogućava reguliranje

metabolizma bjelančevina i ugljikohidrata.

Magnezij je zbog svojih osobina i kemijske prirode povezan s

manganom, iako imaju različite funkcije. Nalazi se u jetri i

mišićnom tkivu. Važan je za dojenje i razvoj novorođenčadi.

Značajniji nedostatak magnezija može izazvati lošu apsorpciju,

pretjerane iritacije i grčeve. U uskoj je vezi s kalcijem i kalijem u

regulaciji metabolizma.

Vitamini Molekule potrebne za vršenje određenih bioloških procesa u

živim bićima. Stanica ih ne može sama proizvesti te trebaju biti

105

uneseni u organizam hranom kao takvi ili u obliku provitamina, te predstavljaju esencijalne nutrijente. Gotovo svi vitamini koji živi organizmi koriste su direktno ili indirektno dobiveni iz biljaka koje ih sinteziraju.

Vitamini reguliraju stanični metabolizma. Vitamini topljivi u vodi u stanici stvaraju koenzimatske forme neophodne za aktivnost brojnih enzima, dok vitamini topljivi u mastima vrše funkcije regulacijske prirode te pokazuju čak hormonsko djelovanje, (vitamin D je prekursor molekule koja ima hormonsko djelovanje).

Vitamini osiguravaju zdravo funkcioniranje organizma, dok njihov nedostatak, uvjetovan prehranom ili otkazivanjem određenih funkcija organizma, uzrokuje specifična patološka stanja koja u slučajevima iznimno loše prehrane mogu prouzrokovati i smrt. Pretjeranim unošenjem vitamina topljivih u vodi, pogrešnim farmakolškim tretmanima, ne dovodi do negativnih posljedica za zdravlje, dok pretjerano uzimanje vitamina kao što su A i D može dovesti do akumulacije toksina. Iz tog se razloga preporuča prehrana s uravnoteženim sadržajem vitamina.

Biljka aloe arborescens, kao i brojne druge biljne vrste, kvantitativno i kvalitativno sadrži vrijednu količinu vitamina

Naveden je popis najzastupljenijih vitamina u biljci, uz opis biološkog djelovanja svakog od njih.

Topljivi vitamini

Vitamin BI ili Tiamin. Čini važan koenzimatski oblik vitamina uključenih u stanični metabolizam, neophodan je za rast tkiva i rad živčanog sustava. Njegovo pomanjkanje uzrokuje ozbiljne neuritise, edeme i anemije.

Vitamin B2 ili Riboflavin sudjeluje u procesima staničnog

106

disanja opskrbljujući organizam energijom. Njegovo

pomanjkanje uzrokuje dermatitis i hematološke promjene.

Vitamin B3 ili Niacin energijski regulira metabolitzam, sudjeluje

u procesima izgaranja glukoze. Njegovo pomanjkanje uzrokuje

specifično patološko stanje označeno terminom pelagra.

Vitamin B6 ili Piridoksin predstavlja koenzim bitan za

enzimatske aktivnosti koje predhode korištenju aminokiselina.

Regulira funkcije živčanog sustava, doprinosi održavanju stanica

kože.

Vitamin C ili Askorbinska kiselina je najpoznatiji vitamin.

Povišenim dozama i kontinuiranim unošenjem preventivno

djeluje kod raznih bolesti, počevši od prehlade pa do infekcija,

koristi se u lječenju gripe. Ovaj vitamin pokazuje izraženo

antioksidacijsko djelovanje, čini važan zaštitni faktor organizma,

pospješuje rast tkiva, zarastanje rana, sintezu polisaharida te

formiranje kolagena. Održava učinkovit rad sluzi, ključan je kod

izgradnje kostiju i zubi. Njegovo pomanjkanje uzrokuje skorbut.

Kolin je organski spoj, uvršten u skupinu vitamina B. Iako ne

može biti pravi vitamin zbog mogućnosti sinteze u organizmu,

kolin ima važnu ulogu u obnavljanju živaca. Predstavlja bazu za

nastajanje acetil kolina, vrlo važnog neurotransmitera te

sudjeluje u procesu nastanka mijelina, ovojnice koja štiti živce i

moždane stanice. Kolin je djelotvoran kod pretvorbe masnoća u

jetri te pomaže u redukcijskim dijetama.

Folna kiselina. Ovaj vitamin je prisutan u listu svih zelenih

biljaka. U ljudskom organizmu nalazi se u jetri i bubrezima. U

obliku koenzima sudjeluje u brojnim reakcijama koje vrše

izmjenu molekula neophodnih za organizam. Zajedno s

vitaminom B12 spriječava anemiju: njezin nedostatak uzrok je

megaloblastičnoj anemiji.

107

Vitamini topljivi u mastima

Vitamin A ili Retinol je vitamin, tipičan za životinjski svijet, prisutan je u biljkama kao provitamin A tj. karoten. Ovaj provitamin sudjeluje u brojnim procesima staničnog metabolizma: uključen je u proces sinteze mukopolisaharida i bjelančevina, doprinosi stabilnosi staničnih tijela posebno mitohondrija i lizosoma. Vitamin A je neophodan za dobar vid, utječe na rad štapića smještenih na periferiji mrežnice. Pomanjkanje vitamina A uvjetuje sljepoću, ljuštenje kože te povećanu podložnost infekcijama.

Vitamin E ili Tokoferol prisutan je u obliku a -, b - i g -tokoferola. Zajedno s vitaminima A i C vitamin E predstavlja snažan antioksidans koji štiti membranske lipide od procesa oksidacije uzrokovanih slobodnim radikalima i vodik peroksidom koji nastaje u organizmu.

Utječe na zdravlje kože, rast tkiva, posebno tkiva kojima je

potrebna aktivnost masnih kiselina kod organa kao što su jetra,

bubrezi, crijeva i genitalije. Ubrzava zdravu proizvodnju koštane

srži i tkiva. Njegov nedostatak može prouzročiti bolesti kože,

anemiju te deformaciju kostiju. U većim dozama uklanja

infekcije, koristi se u lječenju. Različita testiranja dokazala su

učinkovitost ovog vitamina u borbi protiv kancerogenih tvari,

kao što je katran cigarete i neki otrovni plinovi. Tradicionalno je

smatran kao ljekovito sredstvo kod upale pluća i astme te kod

poteškoća s disanjem. U gelu aloje nalazi se u većim količinama.

Bjelančevine Maseni udio bjelančevina u aloji slično kao kod drugih biljnih

vrsta iznosi oko 7 % s.t., no ako se uzme u obzir da oko 97 %

biljke čini voda, količina proteina i nije tako velika. Proteinska

108

komponenta aloje bitna je iz dva razloga:

aj određeni enzimi prisutni u staničnim strukturama lista imaju specifično terapeutsko djelovanje, također pospješuju procese razgradnje-probave.

b) probave različitih proteina prisutnih u aloji opskrbljuje organizam aminokiselinama, premda ograničeno, u kvantitativnom smislu.

Enzimi Enzimi su proteini koji omogućavaju održavanje svih vitalnih

funkcija u stanici, povećavajući brzinu staničnog metabolizma. U

njihovom prisutstvu sve biokemijske reakcije nastupaju u

realnom vremenu. Među raznim enzimima prisutnim u aloji s

fitoterapijskog gledišta najznačajniji su:

Bradikinaza [Bradichinasi) je proteolitički enzim, koji na

poseban način katalizira razgradnju peptida bradikinina. Ovaj

peptid potiče protuupalni proces kada se u organizmu pojavi

alergijska reakcija na prisutne alergente. Bradikinin je odgovoran

za bol koji se javlja kod postraumatskog otjecanja tkiva. Enzim

bradikinaza sadržan u aloji, osim što stimulira imunološki sustav

lokalnim aktiviranjem makrofaga djeluje i analgetski i antiupalno,

pospješuje zacijeljenje razgradnjom bradikinina.

Katalaza. Enzim koj pospješuje razgrdnju štetnih molekula

vodik peroksida nastalih u procesu metabolizma. Kod vanjske

primjene aloje, katalaza proizvodeći nascentni kisik razgradnjom

molekule vodik peroksida učinkovito djeluje u liječenju opeklina

i čireva te inducira proizvodnju fibroblasta.

Preostali enzimi prisutni u aloji su: amilaza, celulaza, lipaza,

peptaza i proteaza. Ovi enzimi sudjeluju u procesima razgradnje

hranjivih tvari unesenih prehranom.

109

Aminokiseline Ove molekule predstavljaju osnovne jedinice za sintezu

proteina; u ljudskom organizmu prisutno je 20 vrsta aminokiselina. Bitne aminokiseline koje organizam ne može sam proizvesti, unose se hranom, a nazivamo ih esencijalne aminokiseline. Njih spominjemo stoga što njihova kvota prisutna u aloji doprinosi opskrbi organizma aminokiselinama koje su nam tako potrebne, posebno esencijalnim amiokiselinama. Iako njihova ukupna količina i nije toliko velika.

Ako se osoba liječi propisanim ljekovima ili se podvrgava radioterapiji, kemoterapiji ili drugim srodnim terapijama, to ne isključuje istovremeno uzimanje preparata aloje. Naprotiv, aloja čisti organizam, uklanjajući otrove i štetne utjecaje koje navedene vrste terapija imaju.

110

JE LI ALOJA OTROVNA?

Nakon što sam proučio mnoštvo postojećih dokumenata,

uključujući i enciklopedije, vidio sam da se bez dvojbe aloja

proglašava otrovnom. Čak sam i ja sudjelovao u širenju tih

dezinformacija, posebno kada bih proslijedivao recept, iz straha

da se netko ne bi otrovao zbog pretjerivanja, uzimajući mnogo

više aloje nego što je bilo potrebno. Od pamtivijeka ljudi govore:

aloja je otrovna! Kako sam se slučajno našao upleten u tu

problematiku, odlučio sam dovesti stvari na čistac i tako okončati

nesuvisla nagađanja.

Da umirim čitatelja u pogledu uporabe ove biljke iz obitelji

liliacea (ljiljana), opet sam se oslonio na iscrpna znanja dviju, već

citiranih američkih knjiga, želeći dokazati da tvrdnja «aloja je

otrovna» dolazi od osoba koje su ili zlonamjerne ili slabo

upućene. Vidjet ćemo iz zaključaka «Tihog ozdravljenja* i «Aloja,

mit, magija i medicina* da, ako bi se netko želio otrovati, morao

bi uzeti tonu aloje; na taj način čak i voda postaje otrovna... Ne

čekajući zaključak, možemo bez straha tvrditi da je stupanj

toksičnosti aloje toliko beznačajan da je na pokusima

napravljenim u laboratoriju u SAD-u, bio praktički nemjerljiv. Ne

treba nas onda čuditi da se u Meksiku, savila, kako je zovu narodi

111

španjolskog govornog područja, koristi kao salata - znači otrovna

je koliko i puterica - a u Venecueli je sastavni dio doručka, uzima

se na žlice s malo meda, ako je previše gorka.

Sada već znaš da je stupanj toksičnosti aloje minimalan. Ako

želiš produbiti tu temu, čitaj sljedeće odlomke koji su plod

istraživanja navedenih autora. Važno je da si miran kad budeš

brao listove aloje. Bezazlena je, vjeruj mi, kao zelena salata...

U članku «Kemijsko pitanje« knjige «Tiho ozdravljenje* analizira se aloja. Na str. 75, kad se govori o spoju antrakinona

doslovno se kaže: «Antrakinoni se tradicionalno smatraju

laksativima, iako im mnoge škole pripisuju okultne moći. U

izvjesnom smislu, imaju tajanstvene sastojke. Poznati kao izvrsni istrebljivao bolesti, doznajemo također da su D'Amico, Benigni i

drugi, 50-ih godina otkrili u antrakinonima važne baktericide na istoj liniji s antibioticima, ali manje otrovne i efikasnije protiv virusa, što je ranije otkrio Lorenzetti, a kasnije su potvrdili Sims i

Zimmermann. Već smo naučili da mnogi antrakinoni pokazuje

mjerljivu količinu vlastite otrovnosti. Međutim, u sublimiranoj

kemiji aloe vere ili barbadensis vidimo da nisu otrovni.»

Na str. 77. u poglavlju «Krizofanska kiselina (krizarobin)

čitamo da je metilantrakinon, derivat aloe-emodina, poznat po

svojoj efikasnosti u liječenju kroničnih bolesti kože, kao što su

psorijaza i trihofitoza (gljivice kože). Izolirani pokazuju značajan stupanj toksičnosti.

U kontekstu aloe vere nikakva toksičnost nije mjerljiva. Na str. 89 gotovo kao sinteza gore navedenog, potvrđuje se.

pod pojmom toksikologija: «Već znamo da pojedini antrakinoni

prisutni u gelu aloe vere, kao što su emodin i krizofanska kiselina, imaju mjerljivi stupanj toksičnost kad se promatraju izolirano. Kod nekih slučajeva imamo također dokaze da gel

aloe vere ili Aloe Vera American, stabilizirana kao losion i

krema, koja se sada, u novim formulacijama, naziva Aloe

aktivator, Aloe losion i Aloe vera gelly, pažljivo mjerene, nemaju ni najmanji stupanj toksičnosti. Još je važnije nego što izgleda na prvi pogled, da su mjerene razine toksičnosti na raznim predstavnicima životinjskog svijeta. U toksikološkim

eksperimentima nazvanim LD-50'S, neke životinje (psi, kunići,

miševi i majmuni) bili su izloženi zrakama nazvanim «zrake smrti», to jest bili su odvojeni da prime stupanj zračenja

dovoljan da ih usmrti. Razina zračenja kojem su bili izloženi

miševi bila je tako visokog stupnja da je mogla izazvati

smrtonosne iritacije. Popis slučajeva koji dokazuju stupanj

neotrovnosti aloe vere znatno je velik.

Podijelit ću studiju u tri dijela da dokažem svoj stav. Prvi dio

vodio je u laboratorij Lakeland, sponzoriran od Aloe Vera

America Inc.; druga dva vodili su međusobno neovisni

istraživački timovi, bez mogućnosti uzajamne suradnje. Sva tri

slučaja dala su potvrdne odgovore.

U vezi s prvim primjerom, jedno istraživanje je već 1986.

godine proveo Sam Houston, iz Opće bolnice u Brookeu,

Teksas, u suradnji s Fakultetom odontologije Baylor u Dallasu.

U tom istraživanju dr. E. R. Zimmermann, D.D.S., voditelj

patologije Fakulteta Baylor, dr. James Brasher i dr. C. K. Collins

promatrali su efekte na tkivu bubrega kunića, senzibiliziranom

iritirajućim agensima. Važno je napomenuti da tkivo kunića, u

mnogočemu slično ljudskome, ima dodatnu prednost što trinaest

puta jače reagira na toksičnost.

U pokusima Brashera i Zimmermanna, aloe vera se dokazala

boljom od indometacina, nesteroidne droge i prednisolona,

jakog kortikosteroida.

113

Indometacin kao i aloe vera, čini se, ima jaka analgetska

svojstva te djeluje kao sredstvo protiv svrabi. Prednisolon je u

katalogu razvrstan medu protuupalna sredstva kao što su to i

indometacin i aloe vera. Upravo radi tih protuupalnih svojstava

željelo ih se međusobno usporediti. Istraživanje se odvijalo na dvije

razine. Najprije su sva tri testirana na kulturi staničnog tkiva He La, da bi se usporedila njihova mogućnost simuliranja podjele stanica

i poticanja ozdravljenja. U vremanskom razmaku od 72 sata aloe

vera je pretekla inometacin i prednisolon u sposobnosti ubrzanja

rasta novog tkiva. Grupa Brasher/Zimmermann stavila je stanice

He La u jednu kulturu zajedno sa aloe verom pod objektiv

elektronskog mikroskopa sa mogućnošću povećanja slike za 500

000 puta. Tako se moglo uočiti odsustvo karcinoma: tkivo koje se

reproduciralo stimulirano od aloe vere, bilo je potpuno normalno.

Kod alojinog gela, koji za nas i jest najvažniji, uočen je beznačajan stupanj toksičnosti u njegovom staničnom tkivu, dok

su ti stupnjevi kod prednisolona i indometacina bili znatno viši. Korišteni gel bio je onaj kojeg distribuira Aloe Vera America Inc.

Ova istraživanja potvrdila su zaključke do kojiih se došlo u

laboratoriju Lakeland 1966. godine. U pokusima provedenim na

velikom broju kunića, Henry Cobble i dr. Mertin Grossman,

patolozi, nisu otkrili prisustvo toksičnosti ni u jednom od vitalnih organa, niti u mišićnom tkivu ili na koži kunića. Jedino je

primjećen poneki gubitak na težini kunića koji su uzimali doze

aloje, ali to je pripisano "normalnom" nedostatku hranjivih

elemenata kod dijete. Čak i kod ekstremno visokih doza (više od.

20 g po kilogramu) toksičnost je bila beznačajna.

1968. godine pokusi su ponovljeni na više razina u

laboratoriju Hazelton iz Falls Church, Virginia. Pod vodstvom

Williama M. Busey, M.D., patologa pokusi s ID50 provedene su

114

na životinjama, gdje su kod miševa i osam pasa velike doze

primjenjene oralnim putem, dok je skupini bijelih miševa također

velika doza dana preko kože.

Sve te životinje bile su izložene ekstremno velikim dozama u

periodu od četrnaest dana. Rezultati su još jednom bili sjajni. Dr.

Busey ocijenio je to ovako:

Miševi su bili pod nadzorom gdje se pratila moguća smrtnost

i efekti trovanja kroz 14 dana. Ogromna doza LD50 davana

oralnim putem prelazila je 21,5 g/kg (ekstremno velika doza).

Oralne doze samog stabiliziranog gela aloe vere bile su dane

pomoću stomačne cjevčice četirima grupama pasa mješanca,

jednom mužjaku i jednoj ženki iz svake grupe. Nije došlo ni do

jednog uginuća u periodu od četrnaest dana nakon uzimanja

doze; dakle, tolerantna oralna doza kod pasa mogla bi preći 31,6

g/kg tjelesne težine.

Stabilizirani gel aloe vere analiziran je i u slučajevima

zračenja kože, provjeravajući njegovu otrovnost u roku od

dvadesetčetiri sata nakon primjene na području abdomena

bijelih miševa (sa zagrebanom kožom). Nijedan miš nije uginuo.

Podnošljiva doza LD50, dakle, veća je od 10 g/kg tjelesne težine.

Iritacije kože bile su minimalne.

Postoje također i uvjerljiva istraživanja o sposobnosti

liječenja, u obliku bakterioloških registara, kao i opisi nedavnih

medicinskih slučajeva.

Kao posljednji isječak uzet iz knjige «Tiho ozdravljenje* o otrovnosti aloje, prepisat ćemo str. 92 pod naslovom "Sažetak":

"Polazeći od naših toksikoloških registara, tvrdimo da aloe vera

ne izaziva nuspojave u ljudskom organizmu. Osim toga, stotine

liječničkih registara, složenih od tisuća slučajeva potvrđuju još

jednom nepostojanje otrovnosti prilikom aplikacija in situ".

115

Čitajući ponovo drugo citirano djelo «Aloja - mit, magija i medicina» od Odus M. Hennessee - Bill R. Cook, susrećemo

nova svjedočanstva o ovoj temi. Na str. 11. nalazimo sažetak

karakteristika biljke; vrijedi obratiti pažnju na sastav kore aloje.

"Znanstvene studije potvrdile su da najefikasnije korištenje aloe

vere dolazi iz odmjerene smjese ovih triju elementa. Gel

preuzima svoju funkciju kada se adekvatno pomiješa sa sokom,

a kad je sam ima smanjenu vrijednost.

Limfa sadrži najveći dio ljekovitih svojstava i mnogo je više

od laksativa ili lijeka za male kožne probleme. Neki su uvjereni

da vanjska kora nema nikakva ljekovita svojstva, iako sadrži

mnoge hranjive sastojke, prisutne i u limfi i u gelu. Kasnija

istraživanja su pokazala da kora nije štetna ni opasna, kako su

mnogi govorili. Bilo bi najlogičnije koristiti cijeli list".

Možemo naći i jednu žestoku obranu terapeutskih svojstava

biljke u dugom citatu na str. 56. - «Iako se limfa upotrebljavala

kao lijek i u starim receptima, gotovo svi njeni zagovornici tvrdili

su da ona ne samo izaziva alergijske reakcije, nego je i opasna te

se ne može koristiti u proizvodima na bazi aloe vere. Da bi

prodali proizvode, stvorili su mit da je jedino gel dobar izbor,

potičući tu ideju širenjem priče koja nije odgovarala stvarnosti

koju dokazuju moderna istraživanja, da je limfa otrovna za

ljudsko tkivo i da izaziva alergijske reakcije. U potpunom kontrastu s tom tvrdnjom, sve objavljene studije o otrovnosti pokazuju da ne postoji ili gotovo ne postoji toksično djelovanje aloje i da ne izaziva alergije. Možda širitelji tih informacija imaju

pomalo zbrkane ideje zbog površnog znanja o kemijskom

sastavu aloje. Citirajmo samo jedan primjer mogućeg

nedovoljnog znanja, treba se znati da je limfa u znanosti poznata

kao glukozni antrakinon. Po Merckovom indeksu antrakinon je

116

sintetička tvar koja se koristi u proizvodnji boja, a one su

općenito otrovne i mogu izazvati iritacije kože ili kožni ekcem.

Međutim, takva nepotpuna informacija, bez usporednih

termina, koja se bazira na ovoj definiciji sintetičkih antrakinona.

može dovesti do pogrešnog zaključka da je limfa, "koja se

slučajno koristi kao boja" otrovna, da uzrokuje ekcem ili

alergijske reakcije. Možda je još jedan izvor ideje o otrovnosti

biljke Ruska enciklopedija koja kaže je izvjesna vrsta aloje koja

raste u Rusiji naizgled otrovna. Svejedno, ta vrsta nema nikakve

veze s aloe verom. Mogli bismo i dalje navoditi razne slučajeve

pogrešnih uvjerenja glede aloe vere, koja su bila neprestano

ponavljana od nedovoljno upućenih osoba. Često su pojedina

uvjerenja vezana za izvor tih ideja. Daljnji prijepisi jednostavno

su prenosili originalnu grešku bez provjeravanja vjerodostojnosti

onoga što ponavljaju. Tako se zabluda proširila.»

Na str. 59 se kaže da biljka u svojoj ukupnosti ima ljekovita

svojstva, a ne i njen pojedini dio kad se izolira: "Mnogi

znanstvenici ponudili su kao rješenje mogući sinergijski odnos

među sastojcima biljke aloe vera. Sinergizam je sposobnost svih

fizičkih i kemijskih komponenti biljke da djeluju zajedno, tako da

donesu veću korist od one koju bi dale pojedine komponente

zasebno. Ako je ova teorija točna, moguće je objasniti činjenicu da aloja nije otrovna niti izaziva alergijske reakcije, premda sadrži

čimbenike koji, izolirani, mogu djelovati toksično i alergijski."

Na str. 61 objašnjava da aloja ne djeluje štetno, jer su joj

sastavni elementi mudro raspoređeni: "Nakon iznošenja rezultata

ovog istraživanja (provedenog u Centru Ustionati - Sveučilište u

Čikagu, 1982.) može se postulirati da aloe vera funkcionira bez toksičnih ili alergijskih efekata, jer njeni hranjivi elementi i voda koju sadrži, djeluju kao tampon.

117

Hranjivi elementi su neophodni za rast tkiva i njegovu funkcionalnost. Biljka kontrolira (ili eliminira) infekcije preko svojih prirodnih antiseptičkih elemenata - sumpora, fenola, lupeola, salicilne kiseline, cimetne kiseline i nitrogeniziane uree. Drži pod kontrolom upale pomoću protuupalnih masnih kiselina, kao što su kolesterol, kampesterol, a-sistosterol. Ograničava ili ublažava bol zahvaljujući lupeolu, salicilnoj kiselini i magneziju. U zajedničkom djelovanju ovih elemenata i ostalih komponenti lista prisutan je sinergijski odnos. Tako dolazimo do razumskog objašnjenja različitih relacija vezanih za činjenicu da aloja eliminira mnoge unutarnje i vanjske infekcije. Kemija objašnjava sposobnost aloje da efikasno liječi opekline, posjekotine i ogrebotine, kao upalne bolesti, npr. visoka temperatura izazvana reumom, artitis svih vrsta, kožne bolesti, bolesti usne šupljine, jednjaka, želuca, crijeva, debelog crijeva i drugih unutrašnjih organa, kao što su bubrezi, slezena, gušterača i jetra. Važno je podsjetiti da se protuupalni i antibakterijski čimbenici nalaze u limfi i u kori, a ne u gelu. Istovremeno ne smijemo zaboraviti da su osnovni hranjivi sastojci i ostali elementi naširoko rasprostranjeni po cijeloj biljci - limfi, gelu i kori - a oko 98% vode nalazi se u gelu. Ta saznanja bi mogla pomoći u zaustavljanju pseudoznanstvenih priča, a osobito uvjerenja da jedino gel nosi u sebi alojinu sposobnost liječenja. Gel je važan kao tampon. Stoga, teorija o sinergetskom odnosu podržana je, kako od znanosti, tako i od povijesti.

U mojoj potrazi za istinom, raspolažem kemijskim

objašnjenjem alojine sposobnosti ozdravljenja, stavljanja pod

kontrolu ili eliminiranja velikog broja bolesti uzrokovanih

mikrobima, ublažavanja ili uklanjanja bolova i svladavanja

118

upala. Već smo više puta ponovili da biljka posjeduje sve ove

sposobnosti i još mnoge druge. Osim toga, nismo još spomenuli

alojinu sposobnost ukljanjanja vode iz tkiva, njenu pomoć u

probavi, uravnoteženju kiselina tijela, uklanjanju ili smanjenju

ožiljaka, regeneraciji žlijezda, obnavljanju oštećene kože,

vraćanju zdrave boje i još mnoge koristi koje će biti otkrivene

kada iz teorije prijeđemo u praksu".

Na str. 65, poglavlje IX, podnaslov je Toksikologija. Možda

bi bilo korisno prepisati ga «ipsis litteris», ali je predugo. Pokušao

sam ga sažeti. Odmah na početku kaže: «U djelu "O

superfaturamento do Aloe Vera", FD.A. ostaje kao nerješeni

problem dio u kojem autor članka tvrdi da, ukoliko se popije sok

od aloe vere, može doći do trovanja. U isto vrijeme kaže da je u

jednoj studiji iz 1974. godine dokazano da sok aloe vere nije

otrovan za miševe. U stvari, nakon pomnog proučavanja

literature koja govori o o mogućoj otrovnosti aloe vere,

dokazuje da aloe vera ne samo da nije otrovna, nego uistinu potiče regeneraciju tkiva. Začudo, taj isti F.D.A. je 1959.

zaključio da aloe vera nije otrovna. Ili barem takav dojam

ostavljaju Gunnar Gjerstad i TD . Riner u članku «Aktualni stav

o aloji kao univerzalnom lijeku«. Gjerstad i Riner su proučili

podatke koje je zabilježio E.R Pendergrass, a odnose se na

djelotvornost aloe vere u liječenju opeklina od X-zraka i drugih

oblika radijacije i prihvatili su da alojina mast, koju je koristio

Pendergrass regenerira kožno tkivo.

U daljnjem tekstu ovog poglavlja pokušava se odgovoriti na

pitanje: Je li aloe vera otrovna? Izaziva li nekrozu ili regenerira

tkivo? Iako je potpuno jasno da aloe vera ozdravlja i regenerira

tkivo, sumnja postoji kod onih koji traže nova istraživanja s

pozitivnim ishodima. Drugim riječima, nepovjerljivi žele da se

119

naprave posebne studije koje dokazuju da aloja nije štetna za

tkivo i da ga regenerira. Takvu studiju je obavio Laboratorij

Hazleton Inc., koji je dio TRW, iz Falls Church, V.A., u siječnju

1969. godine. Indeks otrovnosti razmatra se u njegovom djelu

"Primjena stabiliziranog gela aloe vere na koži kunića kroz 13

dana - završne relacije". Istraživači iz Hazletona zaključili su da

ponavljane aplikacije aloe vere ne uzrokuju izopatološke

promjene ni na jednom od promatranih tkiva, čak ni na tkivu

jetre, bubrega ili kože bijelih miševa.". Pogledajmo članak R.R.

Zimmermanna iz 1969. godine, "Djelovanje prednisolona,

indometacina i gela aloe vere na kulturu stanica tkiva",

objavljen kod Federal Dental Services. Zimmermann, nakon što

je koristio aloe veru u raznim koncentracijama, zaključio je da je

manje otrovna od prednisolona ili indometacina, testirana na

tipu Grey stanice He La i na fibroblastima bubrega kunića.

Važno je naglasiti da je ova studija donijela zaključak da je aloe

vera održala na životu promatrane stanice za dvije trećine

vremena duže nego što je bilo normalno za očekivati.

Tako aloe vera ne samo da ne uništava stanice, nego ih

stimulira da žive u zdravim uvjetima kroz dugi period".

Zaključujući ovu temu o otrovnosti aloje, još ćemo

spomenuti što jedan stomatolog koristi u svojoj struci. To možete

provjeriti na str. 84: "Dr. Wolfe savjetuje korištenje gela oko

čvrstih zubnih kruna i uz rubove zubnog mesa oko tih kruna uz

laganu masažu prstima. Provodeći studije iz periodontojatrije dr.

Wolfe konstatira: "Kod upale zubnog mesa s akutnom gnojnom

nekrozom, radi se na tome da se otklone simptomi, kako bi se

provelo potpuno čišćenje. Kod prve posjete obično se očisti

zubni kamenac. Pacijentu se savjetuje da nakon uobičajene

zubne higijene, nanese aloe veru na potrebna mjesta pomoću

120

međuzubnog stimulatora ili šprice za ispiranje. Za upotrebu

unutar zuba dr. Wolfe tvrdi da aloe vera djeluje kao mast za

pročišćavanje kanala. Prije ubrizgavanja u kanale objašnjava:

"Istisnem malu količinu aloe vere na limicu za čišćenje kanala.

Ne brinem se ako malo gela prijeđe preko vrha, jer su

istraživanja dokazala da aloe vera nije otrovna, te obnavlja stanično tkivo."

Bilo bi idealno donijeti sadržaj obiju knjiga, jer zajedno čine

pravu enciklopediju o aloji. Završavajući ovo poglavlje odabrao

sam neke odlomke, one najpraktičnije.

1. "Postoji uvjerenje da biljka aloe vere nema nikakvih

ljekovitih svojstava dok joj listovi ne narastu (preko jedne libre,

tj. 454 g) i dok nema između dvije i četiri godine. Ali ta ideja

pada pred činjenicom da čak i biljke s malim listovima (3 ili 4

unce, otprilike 70 g), uzgojene na kućnom prozoru, daju

izvanredne rezultate.

S druge strane, mladica koja raste iz korijena matične biljke,

počinje proizvoditi limfu već kroz par tjedana; eto zašto domaće

životinje, posebno mačke, jedu tek izrasle mladice. Nisu godine

te koje je čine boljom, ali ipak veliki listovi su važni za

komercijalni uspjeh njihove proizvodnje." Iz ovoga možemo

zaključiti da je i mladi list također koristan, jer već sadrži

ljekovita svojstva biljke.

2. "Na primjer, Papyrus Ebbers tvrdi da su aloju kao

sredstvo za uljepšavanje koristili muškarci i žene, bez razlike,

unutarnjom ili vanjskom primjenom da bi tako istakli ljepotu i

zdravlje, izvana i iznutra. U stara vremena proizvodi za

uljepšavanje su bili odraz ideje da zdravlje i ljepota idu jedno s

121

drugim pod ruku." Zdravlje i ljepota predstavljali su dar koji je

bio tražen kod muškaraca i žena.

3. "Tek kad sam pročitao nešto o aloe veri i kad sam je

1973. isprobao, stvarno sam pronašao olakšanje sa svojim

kožnim problemima, koristeći proizvod «jelly» na bazi aloje,

kombinaciju limfe i gela. Nažalost, u to doba nisam znao da bi

se aloja mogla primjeniti i interno; vjerovao sam u krivo opće

uvjerenje prema kojem je limfa otrov. Počeo sam uzimati aloe

veru u visokoj koncentraciji od 100% tek prije šest godina, kad

sam se ozbiljno prihvatio proučavanja povijesnih i znanstvenih

rezultata o toj biljci. Znao sam da je proizvod prirodan, jer sam

ga sam pripremio. Na moje iznenađenje i radost, alergije su mi

potpuno nestale čim sam počeo redovito uzimati preparat.

Primijetio sam i to da ukoliko preparat ne bih uzimao

redovito, alergije bi se vraćale; tada sam počeo eksperimentirati.

Između siječnja i lipnja 1984. uzimao bih aloju u pravilnim

razmacima kroz dva tjedna. Otkrio sam da kada bih uzimao

proizvod svakodnevno, alergije bi nestajale, a kada bih ga

prestajao uzimati, vraćale su se. Premda nisam kompletirao

svoje istraživanje, da otkrijem kako aloja djeluje, osobno sam

iskusio njezine dobrobiti i budući da nisam htio da se vrate

alergije, počeo sam uzimati aloju svaki dan i to činim sve do

danas. Sada znam da nemam nikakvu alergiju, ali također iz

iskustva znam da ako je prestanem uzimati, simptomi se opet

pojavljuju. Osim toga, moj mjestimični kronični dermatitis

potpuno je nestao. Ali aloja je učinila puno više od samog

ozdravljenja od alergija. Uzimajući je svaki dan, posve sam

eliminirao kronično lošu probavu koja mi je uzrokovala stipsu i

infekcije bubrega. Sad sam se u cijelosti oslobodio hemoroida i

mislim da da je to rezultat sustavne primjene alojine masti i

122

također činjenice da mi je probava i čišćenje urednije. Razina mog kolesterola znatno je smanjena, iako vjerujem da je to posljedica promjene dijete. Mogao sam se uvjeriti kako se uzimanjem aloje smanjuje bol i usporava razvoj artritisa mojih koljena i gležnjeva, artritisa uzrokovanog nagnječenjima prilikom ozljeda koje sam stekao dok sam se bavio sportom i zbog kojih sam (kao mladić) četiri puta bio podvrgnut težim kirurškim zahvatima. Istina je da su mi nestali bolovi u nogama i nisu se više vratili otkad sam počeo uzimati aloju svaki dan. Aloja mi je povećala životne energije i moram nadodati da zadnjih pet godina nisam imao nikakvu prehladu, gripu ili bilo koji tip infekcije, dok moji prijatelji neprestano pate od tih problema. Mogao bih nastaviti, ali mislim da znaš već dovoljno."

Treba li nam cjelovitije svjedočanstvo? Aloja je dala dobre rezultate kod svih gore navedenih bolesti. Pao je još jedan tabu: aloja se može uzimati bez prekida, potvrđujući tako pretpostavku da je stupanj njezine otrovnosti uistinu beznačajan...

4. «Molim te, obrati posebnu pažnju na to da smo u

prethodnom opisu rekli kako je vlč. Thompson bio pod

liječničkim nadzorom u trajanju ciklusa liječenja alojinom mašću

kod kuće (nakon 22 kirurška zahvata na koži radi opeklina na

nogama, zadobivenih u eksploziji spremnika benzina) i da ga je

liječnik pregledao da potvrdi da su rane zacijelile. Ne služiti se

modernom medicinom može izgledati kao znak

neprosvijećenosti. Istaknuti da tijelo bolesnika potpuno pripada

njemu, a ne liječniku, sigurno je prednost. Jednostavno, istina je

da su ranije bolesnici težili velikoj ovisnosti od liječnika.

123

Očigledno, specijalista je prvi autoritet s kojim bi se trebalo posavjetovati u slučaju bolesti ili ozljede. Ali, što ako se nakon mnogo godina liječenja patnja nastavi, a poboljšanje je malo ili nikakvo? Očito je da u tom slučaju pojedinac ima pravo tražiti pomoć u alternativnim metodama.« Velika mudrost se nalazi u upravo citiranim recima. Nije ista stvar ponašati se kao mnogi Brazilci, to jest liječiti se sami ili obraćati se liječniku za običnu i bezopasnu prehladu...

5. «I ja sam prisustvovao čudesnim ozdravljenjima uz pomoć aloje. Vjerojatno je najspektakularnije ono koje se odnosi na Lyle Balla, trgovca na jednom veoma istaknutom mjestu.

U veljači 1988. Lyle se podvrgao radikalnom tretmanu

protiv raka kože na objema rukama, od lakta do šake. Liječenje

je trajalo između dva i tri tjedna i sastojalo se u primjeni

kemijskih proizvoda na opeklinama uzrokovanim rakom.

Nepotrebno je i spomenuti da je nakon takve terapije imao jake

bolove. Liječnik mu je dao analgetik i masti za lokalnu primjenu,

no Lyle bi govorio da ne djeluju. Njegova žena, koja je znala

ponešto o aloe veri nagovorila ga je da je uzme radi smanjenja

bolova i lakšeg izliječenja opeklina. Nakon otprilike

četrdesetosam sati od zadnje kemoterapije, Lyle je počeo

koristiti kombinaciju koncentrata alojine masti i spreja s

koncentriranim gelom aloje. Rekao je da prvenstveno želi

svladati bol. Bol se smanjila odmah nakon prve primjene masti

i spreja, te je nakon jednog tjedna potpuno nestala. Kao što se

vidi na fotografijama (nalaze se u knjizi i čak su u boji) opekline

na rukama gosp. Balla potpuno su nestale za jedanaest dana

(od 18. do 29. veljače 1988). Sada, dok ovo pišem, koža na

124

rukama gospodina Lyle posve je ozdravljena i vidi se samo poneki ožiljak". Svjedočanstva poput ovih potiču ljude na korištenje aloje u svrhu ozdravljenja od raznih bolesti.

Na kraju možemo zahvaliti Bogu za ovu predivnu biljku koju je zasadio u prirodi, na dohvat ruke najsiromašnijima, ali i najmoćnijima, kad se ne zatvaraju pred temama ove vrste radi svoje bahatosti ili tvrdoglavosti. Neka Gospodin velikodušno prosvijetli njihov um...

Ako se netko boji da je alergičan na aloju (vrlo rijedak slučaj!) može to testirati na sebi kod kuće. Dovoljno je odrezati dva centimetra lista aloje i položiti je na kožu iza uha ili ispod pazuha na oko dvije minute. Ostavite da djeluje nekoliko minuta. Ukoliko dio kože na koji smo stavili počne svrbiti ili se upali, osoba je alergična na aloju, bilo da se radi o korištenju aloje u prirodnom obliku ili o industrijski obrađenim proizvodima.

Ponavljam, međutim, da je ta mogućnost vrlo rijetka.

126

ALOJA I AIDS

Istraživanja koja je prije deset godina proveo Bill Mc Analley

pokazuju da je izoliran još jedan polisaharid carisin; jedna

kanadska studija identificira ga kao Acemannan, koji je pogodan

za antivirusno djelovanje. Sastojak je patentiran od strane

laboratorija Carrington. Postoje klinički dokazi koji upućuju na

njegovu sposobnost stimuliranja imunološkog sustava pacijenata

oboljelih od AIDS-a sprječavanjem širenja HIV virusa. 0 tim

otkrićima želio bih popričati s čitateljem.

Kad sam se vraćao sa Srednjeg Istoka i iz Europe, u kolovozu

1995. godine, dođu mi u ruke «Tiho ozdravljenje*, moderna

studija o biljci aloe vera od Billa C. Cootsa, R. Ph i Roberta

Ahola, u prijevodu posebno sponzoriranom od Toho Cosmetic-a

i «Aloja - mit, magija, medicina*, aloe vera tijekom vremena od

Odusa M. Hennesseea i Billa R. Cooka, najkompletnije studije o

aloji koje sam do tada pročitao, ispitane na ljudima i životinjama,

kroz dvadeset godina iskustva autora. Izgleda nevjerojatno, ali

čitajući te tekstove osjećao sam se na svom terenu, jer slično

iskustvo sam i ja doživio, više s ljudima, a manje sa životinjama.

U "Aloja - mit, magija, medicina" na AIDS se posebno

odnosi tekst «AIDS - nova granica u istraživanju*, str. 8 8 - 9 1 .

127

Zbog važnosti i jasnoće teksta, prepisat ćemo ga u cijelosti.

Čitajući ga, vidimo da je u SAD-u aloja već primjenjivana kod

osoba oboljelih od AIDS-a i bez da smo znali jedni za druge,

dobili su iste rezultate kao i mi. Evo tog teksta:

«Od 1987. godine posve je normalno čuti od žrtava AIDS-a

u zoni Dallas-Fort Worth da je sok od aloje ili droga

(polimanacetat) dobivena iz njega, donio olakšanje s obzirom na

simptome bolesti i zaštitila je nosioce virusa koji potom nisu

pokazivali simptome daljnjeg razvoja bolesti.

Posao istraživanja obavljen je u medicinskom centru Dallas-

Fort Worth, Grand Praire, Texas i zbog statusa liječnika koji su tu

sudjelovali, smatra se jako važnim; ne iznijeti do sada postignute

rezultate bio bi znak nemara.

Važno je shvatiti da to istraživanja ne pokazuje da aloe vera

dovodi do ozdravljenja od AIDS-a. Ono pokazuje da su u svim

ispitanim slučajevima postignuti izvrsni rezultati i da je kod većine

pokusa aloe vera zaustavila širenje bolesti. Drugim riječima, aloe

vera ne ozdravlja od AIDS-a, ali je vrlo efikasna terapija.

Taj zaključak predstavljen je prvi put u članku «Alojina droga može zamijeniti AZT bez opasnosti trovanja* u časopisu Medical World News, izdanje od prosinca 1987. godine. Članak se odnosi

na istraživanja koja je obavio dr. H. Reg. McDaniel. Po njemu:

"jedna tvar koju sadrži biljka aloje najavljuje mogućnost jačanja

imunološkog sustava kod osoba bolesnih od AIDS-a, kao i

zaustavljanje ekspanzije virusa u ljudskom organizmu koji je u

imunološkom deficitu, bez popratnih efekata toksičnosti".

Rezultati studije dr. McDaniela pokazali su da su se simptomi,

očitovani kod sedamnaest osoba oboljelih od AIDS-a, značajno

smanjili od kada su dnevno uzimali po 1.000 mg ovog preparata

kroz tri mjeseca. Nakon tog perioda, kod šest bolesnika u

128

uznapredovaloj fazi bolesti, došlo je do poboljšanja za 20% simptoma, dok je kod lakše oboljelih poboljšanje iznosilo u prosjeku oko 71%. Dr. McDaniel je rezultate svog istraživanja iznio također i na susretu Američke udruge kliničkih patologa i Kolegija američkih patologa.

On kaže da: "Temperatura i manifestacije noćnog znojenja,

proljev i generičke infekcije uklonjeni su i primijećena su

značajna poboljšanja kod svih pacijenata, praćena padom u

kulturama stanica HIV pozitivnog virusa i padom razine glavnog

antigena HlV-a.

Masa eritrocita se, izuzevši jednog pacijenta, povećala kod svih,

te kod njih dvanaest, koji su prethodno bili leukopenici, primijećen

je lagani porast sume bijelih krvnih zrnaca nakon terapije.

Ni kod jednog od dvadeset i devet pacijenata koji su primili

pokusni lijek nije primjećen nikakav znak trovanja.

Dakle, jasno je da sok od aloje može u dobroj mjeri smanjiti

simptomeAIDS-a.Tonasneiznenađujebudućidajelijek

(polimanacetat) dobiven iz biljke te je ona prisutna u soku.

Irwin Flank u članku objavljenom u utorak, 12. srpnja 1988.

u Dallas Times Herald, citira dr. Terry Pulse navodeći da je "580

g (po 20 odjednom) alojinog soka s lijekom stabiliziranim u aloji,

dato oralnim putem 69-orici oboljelih od AIDS-a". (Čini se da dr.

Irwin želi reći stabilizirani sok od aloe vera).

Nadalje, prema članku, Pulse iznosi da su bolesnici liječeni

preparatom bili ubrojeni među one kod kojih 'nikad ne bi došlo do

poboljšanja niti bi im se stanje moglo ponovno stabilizirati", ali da

bi nakon liječenja bili u stanju "vratiti se normalnim aktivnostima".

Članak je citirao riječi dr Pulse po kojima su bolesnici povratili svoje

energije, budući da su im gotovo u potpunosti nestali simptomi - a

to se dogodilo kod 81% testiranih bolesnika.

129

«Što prije pacijent uzme lijek, prije će doći do poboljšanja«,

tvrdi Pulse. Njegovi pacijenti uzeli su 580 g (po 20 odjednom)

tekućine dnevno «i tako sam ih održavao u životu, neke od njih

i više od dvije godine«.

«Imali smo smrtnih slučajeva«, nastavlja on, «ali smrt može

biti pripisana kemoterapiji zbog raka kože ili slično, ili uzimanju

drugih lijekova u kombinaciji koji su na taj način paralizirali

imunološki sustav kao npr. AZT>>.

Kada smo pitali koji značaj bi mogle imati njegove studije i

njegov tretman za liječenje i postizanje potpunog ozdravljenja od

AIDS-a, Pulse je odgovorio: «Fbkazuju da do kada postoji

tajanstveni projektil, ovo rješenje je provizorno i produžuje život

(bolesnima od AIDS-a) za vrlo nisku cijenu, za razliku od cijene

AZT-a.«

Nakon što smo pročitali taj članak, pokušali smo nabaviti

kopije stvarnih podataka istraživanja koje je objavio dr. Pulse

zajedno sa svojim suradnicima, H. R. McDaniel i T Reg Watson,

iz Medicinskog centra Dallas-Fort Worth.

Informacije koje je dao Pulse provjerene su da se uklone

nejasnoće o tome što se točno koristilo u istraživanju, sok od

aloje ili lijek, ili oboje i u kojem omjeru.

Polazeći od tih podataka i još jednog kasnijeg ispitivanja, čini

se da je sok od aloje vere, u svom prirodnom stanju, jednako

efikasna terapija u liječenju AIDS-a, kao što je lijek stabiliziran

hlađenjem kao jedan njezin derivat. Naravno da bi svaki

bolesnikodAIDS-akojismatradabimualoeverabilaod

pomoći za njegovo stanje, morao biti oprezan kad kupuje sok sa

100% aloje vere, te utvrditi da, kao što smo često naglašavali, on

nipošto ne nalikuje na vodu. Aloe vera, ponavljamo, ima boju

žutog jantara i gorkog je okusa."

130

Zamislite moje iznenađenje nakon što sam pročitao ovakav

članak! Drugim riječima, potvrdilo se ono što sam godinama

prakticirao. On drugim riječima potvrđuju ili daje temelj mojoj

dugogodišnjoj praksi. Dao mi je veliku sigurnost u onome što

sam do tada prakticirao kao kućnu radinost, bez sigurnosti

bazirane na drugim iskustvima, potaknut samo dobrom voljom

da pomognem osobama koje su patile...

Gotovo slučajno, pomogao sam i osobama koje su bolovale

od AIDS-a , u smislu da su me zvale saznavši za slučajeve

ozdravljenja od raka. «Ako je aloja dala dobre rezultate kod

osoba oboljelih od raka«, mislili su, «možda bi mogla pomoći i u

liječenju AIDS-a». Ja sam to drugačije postavljao: «Ako aloja

ozdravlja od tumora, zašto ne bi i od AIDS-a?« U daljnjem

izlaganju spomenut ću neke slučajeve osoba koje su potražile

moju pomoć.

Služeći se uvijek ovdje predloženim receptom, pomagao sam

dvadesetogodišnjem muslimanu, Alexu iz Ramallaha, iz okolice

Jeruzalema. Uvijek sam se služio samo alojom u njenom

prirodnom stanju, ubranom i zatim pripremljenom, ne

primjenjući nikada proces stabilizacije, koji, s druge strane,

nisam niti poznavao.

Treba napomenuti da je mladić prvi put došao kod mene u

invalidskim kolicima, praćen članovima obitelji i u vrlo lošem

stanju; drugi put je došao sam na svojim nogama. Kad su me

ponovno ugledali, bili su presretni: zamolili su me za dopuštenje

da se upravo tu pomole Alahu, licem okrenutim prema Meki

klanjajući se do zemlje, prema običajima islama. Kako je završio

Alexov slučaj? Je li živ?

Vincenzo M. iz Lascaria kod Falerma u Italiji, nakon što je

uzeo tri doze preparata, primljen je kao medicinski tehničar u

131

bolnici u Falermu. Da virus nije bio blokiran, niti jedan

primarijus, pri zdravoj pameti, ne bi zaposlio nosioca HIV virusa

kao bolničara, izlažući tako bolesnike koje on njeguje

neprekidnoj opasnosti od zaraze. Susreo sam Vincenza u svibnju

1995. godine u Falermu, na poslu. Izgleda kao bilo koji mladić

njegovih godina. Na prvi pogled nitko ne bi mogao zamisliti da

se radi o osobi bolesnoj od AIDS-a.

Eagle iz Cagliarija koji se nalazi na otoku Sardiniji u Italiji,

bolesna od AIDS-a, dobivala je iz Betlehema telefonskim putem

sve potrebne upute. Nakon tri ili četiri doze preparata, otišla je na

pretrage u Torino, gdje ju je dr. Maurizio Grandi detaljno

pregledao izvana i iznutra. Kod prvog pregled vrijednosti su bile

blizu 500. Na drugom su porasle na 700. Eagle je, jasno,

nastavila uzimati napitak. Sredinom lipnja kad sam posjetio otok,

Eagle mi se javila, ne više telefonom nego osobno.

Bila je to prekrasna djevojka rumenih obraza. Nikada ne bih

mogao zamisliti da se nalazim pred osobom bolesnom od AIDS-

a. Rekla mi je da su vrijednosti dosegle iznos od 1000, broj koji

se smatra podnošljivim, u granicama. Moj Bože, kako treperi!...

Koja volja za životom!... Koja radost zbog ove male pobjede!...

Kad govorimo o AIDS-u, možda najviše zapanjuje slučaj dr.

Cristine Sannia, iz Cagliarija na Sardiniji, Italija. Ova liječnica

pravoslavne vjeroispovijesti, nakon obavljenog posla u bolnici,

kreće svojim putem i prelazi uzduž i poprijeko otok u potrazi za

alojom kojom obiluje regija te njome liječi gotovo tri tisuće žitelja

otoka oboljelih od AIDS-a: čini to volonterski. Njenim

posredstvom o aloji se govorilo na jednoj konferenciji blizu

amfiteatra općine Sinnai, kod Cagliarija. Tom prilikom liječnica

je govorila o «sjajnim rezultatima« postignutim kod njenih

pacijenata zahvaljujući mom receptu. Rekla je da su se obično

132

nakon uzimanja triju doza, bolesnici vraćali normalnom životu.

Bez želučanih problema, s boljim tekom, zdravijom bojom kože i

jetrom vraćenom u normalu, čovjek se vraća svakodnevnom

životu, često preuzimajući ponovo na sebe sve ranije aktivnosti.

Dva mjeseca nakon mog povratka u zemlju, ili, točnije, nakon

čitave serije intervjua za masmedije, počevši od intervjua na Radio

Guafba 2. rujna 1995. (voditelj je bio liječnik i novinar dr. Abraao

Winogron, u čijem sam tradicionalnom programu «Medicina i zdravlje* s brojnim slušateljstvom, imao za sugovornika dr. Sergia

Reutmanna) zabilježio sam dugu listu od dvadesetak telefonskih

poziva, uglavnom iz Fbrto Alegrea, koji su me izvještavali o

zdravstvenom stanju nosioca AIDS virusa: bolje opće stanje, bolji

apetit, snaga za hodanje, zdrava boja na licu itd... Jednom riječju,

nakon dvije ili tri doze dolazilo je do značajnog poboljšanja.

Završavajući ovo poglavlje, želio bih istaknuti: neka se nitko ne

zavarava! Aloja ne liječi niti uništava virus HIV-a. Samo

onemogućava njegovo širenje, što je vrlo značajno s obzirom na

težinu bolesti. U slučaju raka, aloja sigurno ozdravlja, obnavljajući

cijeli arsenal napadnutih stanica te dovodi do prave regeneracije

oslabljenog imunološkog sustava, o čemu se govori u posebnom

poglavlju ove knjige. Na žalost, ne događa se isto kod AIDS-a:

aloja ne ozdravlja od AIDS-a. Ali svakako raduje vijest da

postoji neki izlaz u nastojanju za kvalitativnim poboljšanjem života

naše braće bolesne od AIDS-a u danima koji su im još preostali,

iako kao ideal i dalje ostaje potpuno uništenje virusa. Nadajmo se

da će medicina i znanost zajednički što prije pronaći put do

ozdravljenja, jer su predviđanja za iduće godine tragična, na opću

štetu, ukoliko rješenje ne dođe brzo...

Kako se moglo vidjeti iz gore navedenog članka, aloja

pozitivno reagira na HIV virus, bez negativnih popratnih efekata,

133

kao što je to slučaj kod AZTa i drugih lijekova. Aloja je na dohvat svakom novčaniku, pa i onom tanjem. Jedno istraživanje, provedeno na Harvardskom Sveučilištu u SAD-u 1993. godine otvorilo je problem je li dobro koje donosi AZT u anti-AIDS terapiji nekorisno zbog popratnih pojava kao što su anemija, mučnina, povraćanje i umor. 1995. godine drugi lijek, nazvan Indinavir ili MK-639-, uspio je reducirati količinu virusa prisutnog u organizmu za i do 99% i također pedeset puta povećati broj obrambenih stanica organizma tipa CD-4. Budući da su ti lijekovi ekonomski dostupni samo privilegiranim slojevima društva, siromašnijima ne ostaje drugo nego prihvatiti aloju, koja ima dvije prednosti: nema negativnih nuspojava i pristupačna je svima.

Isto se može reći i o «medicinskom koktelu» nekoć raširenom po novinama. Osim nuspojava, njegova cijena je 1200 $ mjesečno za jednog pacijenta. Recept s alojom, u najgorem slučaju, košta 5 $!

Kako objasniti činjenicu da neke enciklopedije tvrde da je aloja otrovna? Prema fitotehničaru, dr. Aldu Facettiju, otrovnost aloje nalazi se u njenom koncentratu. Da bi se dobio koncentrat aloje, trebalo bi je primati infuzijom ili destilirati 30-50 biljaka, uključujući korijenje. U svom prirodnom stanju aloja je bezopasna poput najobičnije salate. Fbtvrđivanjem ove informacije, pada teorija da je aloja abortivna; isto tako i što se tiče opasnosti za liječenje hemoroida. (Garantiram da aloja liječi hemoroide!) Ako netko želi biti siguran i miran, neka koristi biljku u prirodnom obliku; u takvom stanju ona je neškodljiva.

Može je koristiti uvijek svatko tko ima probleme sa zdravljem bilo da se radi o unutrašnjim problemima ili vanjskim ozljedama.

134

KAO BLISKOJ PRIJATELJICI

Monolog oca Romana Zaga s listom aloje - skoro kao molitva.

Svaki put kada pripremam preparat od aloje, meda i rakije,

sam se ponizno približim biljci. Fblako, jako polako, s istim

poštovanjem onoga koji gleda neku rijetku stvar, životinju koja

izumire ili kakvo remek-djelo.

Stanem pred nju s oštrim nožem u ruci ali ne s namjerom da

je napadnem, niti kao biće njoj nadređeno ili kao gospodar, već

kao biće istog ranga i u istom položaju.

Predstavljam joj se kao ograničeno i nemoćno stvorenje, u

nadi i uvjerenju da će mi pomoći riješiti nerješive situacije.

Pozdravljam je kako se pozdravlja osoba:

«Cao, ljepotice! Ne dolazim ti nanijeti bol. Naprotiv, budući

da znam da si korisna, molim te za ono što je Stvoritelj stavio u

tvoje listove. Treba mi to. Sve što je Bog stvorio, dobro je. Ti si

Božje stvorenje, savršeno, lijepo, harmonično. On te obdario

velikim bogatstvom. Dolazim se okoristiti njime. Ako ga ja ne

uzmem, nikada neće biti iskorišteno za svoju svrhu. Ti, kao i

135

svako drugo živo biće, rođena si, rasteš, ali ćeš i umrijeti, vraćajući se u prah zemlje iz koje si proizašla. Međutim, ako te uberem, dat ćeš sve ono što skrivaš u sebi i ostvarit ćeš sve dobro koje si u stanju činiti. Dopusti mi, dakle, da te uberem onako kako bih ubrao lijepu ružu. Samo ti poznaješ čuda koja nosiš u sebi i doživljavaš ekstazu plodnosti*

Kada uzmem u ruku list aloje, nježno ga pomilujem odozgo prema dolje tako da se pilića nanizanih bodlji lagano spušta na moj dlan, kao da joj želim reći da nije okrutna ni agresivna i još joj šapćem:

«Ma/o ćeš patiti, ali ne poznajem drugog načina na koji bih te mogao uzeti da bi učinila ono zašto si stvorena. Dođi sa mnom, dođi! Odabrao sam te jer znam da si spremna učiniti to što znaš. Smatraj se sretnicom. Da, tvoje će prijateljice čekati buduće potrebe ako ih bude; ako ne, umrijet će, a njihovi životi bit će neiskorišteni. Kao cvijet koji je procvao u srcu amazonske prašume ili kao val nasred oceana, bez mogućnosti u cijelosti iskoristi svoj potencijal.

Odrezat ću ti nekoliko listova uz stabljiku udarcem kirurškog noža kako ne bi izgubila ništa od svoje biti, niti malo tvog izvanrednog i ljekovitog soka.»

Laganim rezom oštrice noža odvajam list od stabljike iz koje

je izrastao, bez trganja i razdiranja, bez lupanja po njemu.

Očišćen od prašine i ukljonjenih bodlji, spaja se s čistim

medom i odabranim destilatom. Onda sve bude dobro izmiksano.

Dok se tri elementa miješaju i mrve, polažem ruke nad

posudu, umjesto poklopca, kao da bih svu svoju energiju htio

136

staviti u ovaj preparat. Kad je gotovo, upućujem biljci zadnje riječi pozivajući je na misiju koju treba obaviti koristeći vitalnu snagu koja je u njoj.

«Sada idi i uradi ono što znaš. U tijelu od Boga stvorenom ne smije biti bolesti ni patnje, nesklada ni neravnoteže. Oslobodi od zla tijelo tebi povjereno odjelotvorujući ono što znaš.

Draga si mi. Da, uistinu sam te odabrao između mnogih tebi sličnih. Iskoristi ovu priliku i obavi poslanje što ti ga je Gospodin dao kod tvog stvaranja. Došao je taj trenutak. Znam da ćeš mi, čim izvršiš svoje poslanje, zahvaljivati za priliku koja ti je bila pružena. I ja sam tebi zahvalan za pomoć koju ćeš dati tom bolesnom tijelu. Oprosti mi i hvala ti za službu na koju si bila pozvana da je izvršiš s velikom ljubavlju. Idi i odjelotvori sve ono što znaš.»

Blagoslovljen bio Bog što nam je s alojom i cijelom prirodom dao mnoge mogućnosti za liječenje bolesti. Ozdravljeni, živite s radošću novi život u zahvalnosti i slavljenju Boga. Dopušteno nam je sva prirodna dobra otkriti i iskoristiti ih na našu dobrobit te provesti cijeli život u neprekidnom činu zahvale! Amen.

Otac Romano Zago, OFM.

137

Ako boluješ od dijabetesa ili sumnjaš da med nije biološki, dakle, da ti može prouzrokovati neželjene posljedice, pripremaj svakodnevno dozu preparata koja ti služi za taj dan. Umjesto meda dodaj voće, legume ili zelen.

V

Sto se tiče meda, postoje osobe koje su alergične na taj proizvod. U tom slučaju kod osobe alergične na med može doći do zatvora. Problem se može izbjeći zamjenjujući med iscijeđenim voćnim sokom.

Med, ukoliko je prirodan, ne škodi dijabetičarima. Čak postoji i recept za bolesne od dijabetesa: popiti žličicu meda starog barem deset godina ujutro natašte.

138

ZAKLJUČAK

Na ovim skromnim stranicama čitao si zaokrete na putanji

jednog recepta kao da se radilo o meteoru: jednostavan recept,

domaći, ekonomičan, koji ozdravlja čak i rak.

Istaknuli smo da treba dati prednost aloji ubranoj kod kuće,

jer industrijskim proizvodima, podvrgnutim procesima

stabilizacije, ljekovita svojstva mogu biti umanjena. Koristi aloju

koju si uzgojio u svojoj kući, baš tu, ukrasnu, što stoji iznad

prozora, istu onu koja se koristi kao sredstvo za jačanje kose ili

kao oblog kod malih ozljeda i opekotina zadobivenih u

domaćinstvu. Upravo nju: koristi je kad god je potrebno.

Industrijski proizvodi, osim što su skupi, zahvaljujući pohlepi

proizvođača, mogu i izgubiti svoja dobra svojstva. Slijedi upute

navedene u ovoj knjizi. Tako stečeno znanje više je nego

dovoljna pomoć za primjenu u svim okolnostima.

Uzimanje preparata nema kontraindikacija. Obezvrjeđuje se

njegovo korištenje jer ne bi proizveo reakciju u epruveti u

laboratoriju. Mi imamo iskustava ovih pokusnih reakcija

napravljenih u Brazilu i u inozemstvu. Sama po sebi, ta iskustva

nemaju nikakvu važnost, usmjerena su samo na to da zadovolje

znatiželju znanstvenika. Povijest medicine registrirala je slučajeve

139

različitih tvari čija reakcija nije potvrđena u epruveti, ali su ipak

komercijalizirani zahvaljujući njihovoj reakciji u prirodi. Zato

medicina ne prihvaća samo ono što je testirano u laboratoriju.

Medicina usvaja sva iskustva i činjenice, koje često, čineći se

sporedne ili slučajne, počinju predstavljati dio baštine

cjelokupnog čovječanstva.

Može, na primjer, uplašiti činjenica da moj preparat u nekim

slučajevima izazove proljev Istina je da dođe do toga. Mora biti

tako. lb je i predviđeno. Ta pojava se ovako objašnjava: otrovi

koji su se nataložili u organizmu, napokon pronalaze izlaz

normalnim putem. Drugi način je urin. Treći je izlučivanje kroz

pore. Četvrti - povraćanje. Sve je to prirodno. Radi se o mudrosti

organizma koji se želi pročistiti. Kad se pojavi neki od ovih

simptoma, navodni znalci dižu uzbunu: "Proljev znači manjak

kalija u organizmu!!!" Ali, što bismo onda trebali reći za

radioterapiju, kemoterapiju, antibiotike i analgetike s njihovim

jezovitom povorkom negativnih nuspojava? Sto se tiče mogućeg

proljeva koji traje dva do tri dana, rijetko i nešto duže, dovoljno

je nadomjestiti eventualni gubitak kalija uzimanjem na dan jedne

banane, voća bogatog tim alkalijskim metalom potrebnim

organizmu. Glede uzbune, pažnja! Mogla bi biti lažna...

Voli samoga sebe. Brini se o svom zdravlju. Izbjegavaj

pušenje, alkohol, drogu. Alkohol i pušenje štete organizmu u

aritmetičkom razmjeru, a droga u geometrijskom razmjeru.

Gledaj svijet, lijep je i što je najvažnije, tvoj je! Ali, sjeti se uvijek

da tu žive i drugi ljudi koji imaju ista prava i dužnosti. Trudimo

se dobro živjeti. Sada. Učinimo ovaj svijet ljepšim i pravednijim,

učinimo ga mjestom u kojem će svima biti omogućen život.

Zivimouzemlji kojaje ujedno ikontinent; tusenalazi 75%

primjeraka flore našeg planeta. Istražujmo ga i proučavajmo s

140

ljubavlju. Stavimo ta bogatstva na raspolaganje čovječanstvu. Naša teritorijalna prostranstva mogla bi mirne duše primiti sadašnje stanovništvo Kine sa stanom i hranom za sve kad ne bi bilo ničijeg uplitanja. Trudimo se živjeti u miru sa svima, poštujući se međusobno, barem zbog toga što smo svi ljudska bića.

Ustvari, čovjek mora naučiti voljeti samoga sebe. Kako može voljeti bližnjega kao samog sebe ako ide putem samouništenja drogom, pušenjem, alkoholom, pesticidima, zagađenošću, atomskim eksplozijama?

Tek kada nauči ispravno ljubiti samog sebe, čovjek će znati ljubiti svoga bližnjega. Tada ćemo se približiti savršenstvu.

Ako si postigao kakvo dobro koristeći aloju, molim te, napiši postignute rezultate i pošalji ih u izdavačku kuću koja ih periodično izdaje ili ocu Romanu. Tvoj slučaj mogao bi pomoći nekome tko ima slične probleme.

Bolest je siguran znak da se organizam ne nalazi u svom optimalnom stanju. Možeš ga liječiti halopatijom, izopatijom i si. Liječenje alojom čini dio fitoterapije, metode koja je u svijetu poznata tisućama godina. U prirodi sigurno postoji lijek za sve bolesti. Dovoljno je tražiti ga...

141

143