Zagovaramo dugoročan, suvremen - lovackisavez-hb.ba · PDF fileIvan Jurić, Blago Lasić, Ivica Lučić, Dragan Naletilić, Stanko Primorac, Vlado Soldo, Dobroslav Vrdoljak, Ilija

INFORMATIVNO I STRUČNO GLASILO LOVAČKOGA I KINOLOŠKOG SAVEZA HERCEG BOSNEMOSTAR, STUDENI-PROSINAC 2008.GODINA XI.BROJ 62

Ilija VRLJIĆ, predsjednik Lovačkog saveza Herceg Bosne

Zagovaramo dugoročan, suvremen i ekonomski održiv model lovstva

HP Cestitka za Svjetlo rijeci 2009.indd 1 11/19/08 2:12:39 PM

Š.G.D. HERCEGBOSANSKE ŠUME d.o.o. Kupres

Direkcija: Splitska b.b., KupresTel. + 387 34 274 - 801Faks + 387 34 274 - 800e-mail: [email protected]

Svim poslovnim partnerima i svim ljudima dobre volje želimo sretne božićne i novogodišnje blagdane!

WWW.LOVACKISAVEZ-HB.BA 3

HOOP!Glasilo Lovačkoga saveza Herceg

Bosne i Kinološkog saveza Herceg Bosne

Adresa uredništva:Hrvatskih branitelja b.b.

88 000 MostarTel. 00 387 36 318 477

Faks 00 387 36 318 478E-mail: [email protected]

www.lovackisavez–hb.ba

Za nakladnika:Ilija Vrljić

Glavni urednik:Dragan Naletilić

Izvršni urednik:Ivica Lučić

Uređivački kolegij:Mladen Bešlić, Vlado Bošnjak,

Ivan Jurić, Blago Lasić, Ivica Lučić,Dragan Naletilić, Stanko Primorac, Vlado Soldo, Dobroslav Vrdoljak,

Ilija Vrljić

Lektor i korektor: Blago Lasić

Tajnik uredništva:Vlado Bošnjak

Fotografija na naslovnici:FOTOSPRING

Računalna obradba i tisak:SUTON d.o.o., Široki Brijeg

Članovi Lovačkoga saveza Herceg Bosne ne plaćaju posebno

pretplatu za Hoop!, nego ga dobivaju u sklopu članarine.

Godišnja pretplata:- za BiH 25 KM

- za inozemstvo 45 KM

Žiroračun KM:3382202200225742kod UniCredit banke

Devizni račun:7100-280-48-06-06373-2

kod UniCredit banke

Rukopise i fotografije ne vraćamo

Uređivački kolegij ne mora biti suglasan s autorovim stajalištima

Cijene oglasnog prostora:1/1 stranice - 700 KM1/2 stranice - 350 KM1/3 stranice - 250 KM1/4 stranice - 180 KM1/8 stranice - 90 KM

1/1 unutarnja stranica korica 800 KM1/1 zadnja stranica korica 900 KM

Svim lovcima, svim suradnicima,

svim poslovnim partnerima, svim čitateljima Hoopa

i svim ljudima dobre volje želimo sretan Božić

te mnogo sreće, zadovoljsta i uspjeha u novoj 2009. godini.

Lovački savez Herceg Bosne

4 BROJ 62, STUDENI-PROSINAC 2008.

ZANIMLJIVOSTI

Obiteljska tradicija se nastav-lja, govori nam Petar Zovko - Ivkić, član LD „Jarebica“ iz

Mostara, sekcija Polog, ponosan na svoga unuka Ivana, koji je uspješno odradio pripravnički staž i položio lovački ispit. Petar sa svoja dva sina lovca, Ferdom i Mićom, i sada unu-kom Ivanom, redovito odlazi u lov. Njegovo omiljeno lovište su Bile, gdje je napravio prikladnu kućicu za, kako kaže, „stare i lovačke“ dane. Svakoga lovnog dana tu je sasta-jalište mostarskih i širokobrijeških lovaca. A Pero je još uvijek nepri-kosnoven i u gangi, koju pjeva od malih nogu: Iako sam duboko zagazio u osmo desetljeće života, još uvijek se mla-đariji ne pokoravam. Prije godinu i

Tri naraštaja lovaca u obitelji Zovko iz Pologa

Nakon loma noge, više mu pomogla puška od štakePiše Vlado Bošnjak

pol dana imao sam nezgodan lom noge i sama pomisao na lov i izlazak u Bile dala mi je snage da se opora-vim i štaku zamijenim puškom. Lov i ganga su moje dvije ljubavi još od djetinjstva. S kulturno-umjetničkim društvom „Mladost“ iz Pologa obi-šao sam nekoliko europskih zemalja, s pjesmom i igrom iz moje mlado-sti. I u lovu, dok sam bio mlađi, bio sam često gost u drugim lovištima, stekao sam brojna poznanstva i pri-jateljstva. Danas je stanje u lovstvu malo drugačije. Malo mi kod mladih lovaca smeta njihova „trka“ u lovu i manjak zajedništva. Drago mi je da sam na sinove i unuke uspio prenije-ti svu ljepotu koju nam lovstvo pru-ža, a ako Bog da, u obitelji će biti još lovaca. Tako govori Petar i tapša po

O životu životinja u zimsko doba

Hladno je u šumiPripremio Mladen Bešlić

Leden vjetar šeće po otvorenom polju. Juri kroz šumu između golog jasenja i hrasto-va. Zavlači se pod čvrsto perje, prodire kroz

gustu dlaku. Ledi krv. Ne može se izdržati ni na zemlji ni na grani: sve je pokriveno snijegom, smrzavaju se šape. Treba trčati, skakati, letjeti da bi se ugrijala krv. Blago onomu tko ima to-plu, ugodnu jazbinu, rupu, gnijezdo; onomu kojemu je pun ambar. Dobro se najeo, savio se u klupko – spava čvrstim snom. Tko je sit, za toga hladnoća nije opasna.

Sve zavisi od sitosti. Dobar ručak grije iznu-tra, krv postaje toplija, u svim se žilama razlijeva toplina. Mast ispod kože najbolja je postava za toplu kabanicu od krzna ili perja. Kroz dlaku prođe, kroz perje dohvati, ali kroz mast ne može prodrijeti nikakva hladnoća.

Kad bi bilo dovoljno hrane, zima ne bi bila strašna. Ali gdje ćeš naći hranu?

Luta vuk, luta lisica šumom – prazna je šuma, sve se životinje i ptice posakrivale, odle-tjele. Lete danju vrane i gavrani, lete noću sove buljine, traže plijen, ali plijena nema.

Glad u šumi! Glad. Gavrani prvi opaziše strvinu.Gra! Gra! Doletjeli su u čitavom jatu, bacili

se na večeru.

ramenu unuka Roberta, koji je s dje-dom često u Bilima i nema sumnje da će uz njega lovno pripravništvo dobro odraditi. Za zasluge u lovstvu Petar je

dobitnik Odličja prvog reda LS Herceg Bosne. Poželimo mu još dosta lovnih sezona u njegovim Bilima.

A već je kasno – smrkava se, izašao je mjesec.

U to se iz šume začu „Uhu-uuu!“…Gavrani odletješe, a buljina iz šume na

strvinu.Tek što je počela ručati – čupa meso klju-

nom, miče ušima, trepće bijelim pandžama, odjednom – koraci po snijegu.

Buljina – na drvo. Lisica – na strvinu.Krca, krca zubima. Nije se stigla najesti –

ide vuk.Lisica u žbunje – vuk na strvinu. Nakostri-

ješio se, zubi mu kao noževi, kida meso, reži od zadovoljstva, ništa ne čuje uokolo. Podigne njuš-ku, škljocnu zubima – ne prilazi! I opet jede.

Odjednom nešto rikne debelim glasom iza njegove glave. Vuk sjedne od straha, podvi rep i kliznu.

Izvolio je doći baš medvjed. Sad nitko neka ne prilazi. Tek se pred zoru najede medvjed i ode spavati. A vuk stoji u redu. Čeka.

Ode medvjed – vuk na strvinu. Najeo se vuk – došla lisica. Lisica se najela – doletjela buljina. Najela se buljina – sletjeli gavranovi.

I za to vrijeme – do svanuća – sve je već bilo pojedeno u besplatnoj kuhinji. Ostali su

samo ogrisci. Iz mnogih sela stižu vijesti; vuci su podivljali, hvataju pse, kolju stoku.

Ako sretne vuka u šumi ljeti, on odmah u guštaru i nigdje ga nema. Tko je lud da ima po-sla s čovjekom. Ljeti je vuk sit, on se boji čovjeka kad je sit.

Druga je stvar – zimi.Splasnuli mu bokovi, sva mu se rebra mogu

prebrojiti. Glad ne mazi nikoga. Mraz nije lak, ali ti ne da stajati na jednom mjestu: čim pane noć, vuk silazi iz šume. Selo spava. Nigdje ni tračka svjetlosti. I sivi vuk zna da psi čuvaju dvorište, ali

želudac mu je nepodnošljivo prazan – mora ići. Ide kroz polje. Čovjek sad neka ne izlazi preda nj – oborit će ga. Pregristi će mu grlo – i neće moći ni pisnuti.

Došao je do sela, prikrada se iza kuća. Osje-tio ga pas, lanuo. Skoči preko ograde, zgrabi psa za grkljan, uprti ga na leđa i natrag. I ni briga ga što iz svih dvorišta psi laju, zavijaju, što je net-ko poslao plameni pucanj u mrak – u grudima vuka vri samo mržnja, o strahu nema ni govora. Glad, glad.

(Iz originala, autor V. Bianki)

Tri naraštaja Zovka u lovu


INTERVJU

Konac godine je vrijeme kad se sumiraju rezultati i kad se, već po tradiciji, u božićnom broju

Hoopa objavljuje intervju s pred-sjednikom Saveza o radu Saveza i njegovih članica, o stanju u lovstvu, o provedbi lovnoga zakonodavstva, o odnosima s druga dva lovačka saveza u BiH, o međunarodnim ak-tivnostima, o planovima za buduć-nost... Predsjednik je rado iznio pred vas svoja razmišljanja, poštovani čitatelji.

Gospodine Vrljiću, prošle su dvije godine otkako ste predsjed-nik Saveza, nekako ste dakle na pola mandata. Možete li ukratko ocijeniti te dvije godine i istaknuti ono bitno što se u Savezu i oko Sa-veza događalo u tom razdoblju?

Teško je u nekoliko rečenica od-govoriti na to pitanje jer se uistinu mnogo toga dogodilo u dvije go-dine. Donošenjem novoga Statuta napravljen je velik iskorak u radu i organizaciji Saveza. Utemeljena su Županijska vijeća za lovstvo, usta-novljene su dužnosti dopredsjedni-ka Saveza, predsjednika Skupštine i predsjednika županijskih vijeća za lovstvo, dogodile su se značajne per-sonalne promjene, izabrani su novi ljudi u svim tijelima Saveza, a sve to dovelo je do pozitivnih pomaka u smislu reorganizacije, operativnosti, racionalizacije, pa i decentralizacije u radu Saveza. U organizacijskom i tehničkom smislu također su se do-godile značajne promjene, od kojih je svakako najznačajnija promjena sjedišta Saveza. Želim istaknuti da su sve glavne planske zadaće Save-za realizirane, od kojih posebno isti-čem edukaciju kadrova u lovačkim

Ilija VRLJIĆ, predsjednik Lovačkog saveza Herceg Bosne

Zagovaramo dugoročan, suvremen i ekonomski održiv model lovstvaZagovaramo lovišta u prirodnim, ne u administrativnim granicama, zagovaramo slobodu udruživa-nja u lovačke udruge, bez nametanja bilo kakvih posebnih pravila, zagovaramo tržišni model gos-podarenja lovištima i korištenje lovišta uz realne novčane naknade, zagovaramo manja lovišta, jer je prosječna površina lovišta u zapadnoj Europi 3.000 hektara, zagovaramo i posebna lovišta kao rezervate i rasadnike divljači i kao izvor dodatnih prihoda za razvoj lovstva. To je dakle model lovstva koji zagovara Lovački savez Herceg Bosne.

Razgovarao Dragan Naletilić

udrugama, izobrazbu lovočuvara i lovnih pripravnika, organiziranje streljačkih natjecanja, organiziranje obljetnica, izdavanje lovačkog gla-sila i drugih tiskovina, sudjelovanje u provedbi Zakona o lovstvu i izradi podzakonskih propisa iz oblasti lov-stva, u izradi stručnih studija o ugro-ženim vrstama divljači i posebnim lovištima, te organizaciju CIC koor-dinacijskog foruma za jugoistočnu Europu. Ako svemu ovomu doda-mo realizaciju projekata lovstva, konstantno pružanje servisa svojim članicama i pozitivno, zakonito i uspješno financijsko poslovanje, ja-sno je da se u katkom vremenskom razdoblju uradilo jako mnogo i da je Savez opravdao svoju misiju.

Zadovoljni ste dakle sadaš-njom organizacijom Saveza. Ipak, ima li tu nešto što biste mijenjali ili držite da su stvari posložene na pravi način?

Rekoh, novim Statutom naprav-ljen je velik iskorak u smislu organi-zacije i racionalizacije. Od jednoga glomaznog i skupog Upravnog od-bora, gdje je svaka članica davala predstavnika, došli smo do Uprav-nog odbora od 14 ljudi i to je veli-ko olakšanje, kao što su olakšanje i županijska vijeća za lovstvo, koja predstavljaju bitnu kariku i premo-snicu između Saveza i društava. Ni-šta nije idealno, ali mislim da je ovo prihvatljivo i funkcionalno, i da je novim ustrojstvom Saveza stvorena kvalitetna platforma, jedan model

koji može dobro funkcionirati i koji daje rezultate.

Imate li primjedbi na rad tijela Saveza?

Sve zadaće postavljene pred tijela Saveza su izvršene, što je naj-bolji pokazatelj kako ona rade. U potpunosti sam zadovoljan radom svih tijela Saveza. Nemam dlake na jeziku i sigurno bih rekao da nešto nije u redu. Jako sam zadovoljan ljudima koji me okružuju, počevši od ureda na čelu s tajnikom, preko Upravnog odbora koji je, po mome mišljenju, toliko kvalitetan da može voditi ne jedan lovački savez, nego i državu, do županijskih vijeća za lov-stvo koja, generalno gledano, dobro rade, iako kod nekih još uvijek po-stoje određene oscilacije. Ako ima-mo problem, rješavamo ga tamo gdje ga treba rješavati, a to je Skup-ština, to je Upravni odbor ili neko drugo tijelo Saveza. Uglavnom, ni jedan problem ne ostaje neriješen, a to je, složit ćete se, vrlo bitno.

Sklad između Saveza i društava

Promjena sjedišta Saveza svo-jedobno je izazvala poprilično ne-zadovoljstva kod dijela lovačkih čelnika iz Zapadnohercegovačke županije. Kakvo je sada stanje, jesu li se nesporazumi prevladali ili se pojedinci još uvijek ne mogu pomiriti s činjenicom da je sjedi-šte Saveza u Mostaru?

Velika većina ljudi shvatila je da je sada mnogo bolje nego što je bilo, kad je u pitanju sjedište Saveza. Organizacijski, komunikacijski, radni i tehnički uvjeti sada su mnogo bo-

Ilija Vrljić predsjednik Lovačkog saveza Herceg Bosne


INTERVJU

lji i u ovakve prostorije, što se mene tiče, može doći i predsjednik države, da se mi ne osramotimo. Mnogi nisu imali kvalitetne informacije, već de-zinformacije pojedinaca, međutim kad su sagledali pravo stanje, shva-tili su da je ovo odličan potez. Mož-da i sada ima pojedinaca koji nisu zadovoljni ovim rješenjem, ali to je njihova osobna stvar.

Odražava li se to, ipak, na rad Saveza i na odnos pojedinih lo-vačkih društava prema Savezu?

U početku je bilo opstrukcija, animoziteta i nekih pokušaja bojko-tiranja, ali toga sada više nema i sve odluke Upravnog odbora u ovoj go-dini donesene su jednoglasno. Što se mene tiče, to je završena stvar. Međutim, ono što me je osobno naj-više pogodilo i što mi je najteže palo u dosadašnjem radu u Savezu, baš je ova problematika promjene sjedi-šta. Vjerovao sam i vjerujem da sam napravio dobru stvar, što pojedinci nisu mogli shvatiti. To je problem koji nikako nisam očekivao. Uvjeren sam da radim za opće dobro i za do-bro svih lovaca, ne gledajući odakle dolaze. Neki to nisu razumjeli ili su pak imali drugačije namjere.

Obišli ste većinu lovačkih dru-štava, bili ste u svakoj županiji. Kakvo je stanje u društvima, jesu li lovci zadovoljni Savezom i ser-visom koji im on pruža?

Da, posjetio sam većinu društa-va i mislim da imam kvalitetan uvid u stanje na terenu. Jedina županija koju nisam posjetio je Unsko-san-ska i obećavam da ću odmah posli-je Nove godine posjetiti taj prostor i naše članice. Gdje god sam bio, nigdje nisam osjetio bilo kakav animozitet ili prezir, ni prema meni osobno, niti prema instituciji koju predstavljam. Na poseban način htio bih istaknuti lovce Središnje Bosne, kojima je velika čast kad im dođe predsjednik Saveza, što pove-zujem s lovnom tradicijom, menta-litetom, kulturom i običajima toga kraja. Već sam spomenuo aktivnosti koje provodimo prema društvima i istaknuo sam da Savez želi biti maksimalno kvalitetan servis svojim članicama. S druge strane i društva su sve bolje organizirana, zavodi se sve više reda, jača zaštita divljači, sve je manje krivolova i bezakonja, radi

se organizirano i planski, nabavlja se divljač, gradi se infrastruktura, podižu se uzgajališta divljači, jača lovni turizam. Evidentno je dakle da se poboljšao rad u društvima, ali i servis od strane Saveza, tako da je na djelu jedan sklad međusobnih odnosa i obostrano dobra suradnja.

U nekim slučajevima cijepa-ju se postojeća lovačka društva i nastaju nova, dolazi i do podjela među lovcima. Kako se Savez nosi s tim pojavama?

U biti, ne podržavamo takve po-jave i podjele, posebice ako su one

personalne naravi, što je najčešći slučaj. Lovci su društvena popu-lacija i držim da nema potrebe za bilo kakvim podjelama među lov-cima. Svjesni smo međutim da su građanska prava i slobode ustavna kategorija i ne sprječavamo ljude u njihovim pravima. Ako će se, uz to, stvari posložiti u teritorijalnom i or-ganizacijskom smislu onako kako ljudi očekuju, to podržavamo. Ako je to personalni sukob, nečiji hir ili avantura, naravno da smo protiv toga. Svaka nova udruga je speci-fikum za sebe i mora se promatrati odvojeno. Naša iskustva govore da

je bilo i opravdanih razloga za for-miranje novih udruga, ali često nije bilo potrebe za tim. Držim da će te pojave definitivno nestati kad se za-vrši proces dodjele lovišta po Zako-nu o lovstvu.

Problem je u županijamaZakon o lovstvu svakako je

najaktualnija tema među lovci-ma. Njegova provedba ne ide že-ljenom i očekivanom dinamikom. Što je uzrok tomu, gdje su pro-blemi i kako se oni odražavaju na stanje u lovištima?

Kad je u pitanju Zakon o lovstvu, Savez je tu uistinu dao maksimum, od sudjelovanja u izradbi Zakona i njegovih akata do stalnog iniciranja njegove provedbe. Sve zakonske i podzakonske akte tiskali smo u vidu posebne brošure i dostavili svakom našem lovcu, tako da nitko ne može reći da nije upoznat sa svim zakon-skim propisima. Obavljen je i niz dogovora, konzultacija, sastanaka, prepiski i različitih pripremnih aktiv-nosti na svim razinama, tako da, što se tiče Saveza i naših članica, odgo-vorno tvrdim da je učinjeno sve da se Zakon implementira. Za njegovu neprovedbu najmanje su krivi lovci i nitko nema pravo okrivljivati njih niti njihova vodstva na bilo kojoj razini.

Što je onda razlog da Zakon o lovstvu nije zaživio, mora netko biti „zaslužan“ za to?

“Obišao sam većinu društava” - predsjednik Saveza za posjeta LD “Pavlovica”

U društvu s Robertom Laginjom i Đurom Dečakom, predsjednikom Hrvatskog lovačkog saveza


Ne bih rekao da Zakon nije za-živo, jer se neki njegovi segmenti provode. Mnogo je međutim različi-tih okolnosti koje utječu na njegovu provedbu. Treba ostvariti masu pre-duvjeta na terenu da bi bilo koji za-kon zaživio. Ne možemo zanemariti niti politiku, koja se ispreplela i ušla u sve pore društva, tako da se često, kad se postignu određeni dogovori i poslože neke stvari, umiješa politika koja to zaustavi ili skrene na drugi kolosijek. Držim da su Savez i Fe-deralno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva odradili svoj dio posla, a da su problemi na županijskim razinama, odnosno na županijskim ministarstvima poljo-privrede, vodoprivrede i šumarstva, koja su odgovorna za provedbu za-kona. Ta ministarstva su usko grlo jer nisu kvalitetno organizirana po pita-nju lovstva, nemaju lovnih inspekto-ra, nedostaje lovne struke, nema oz-biljnog pristupa, radi se kampanjski i onda nastaju problemi.

Možete li biti malo konkretniji?Prvo, ne poštuju se zakonske

procedure kod imenovanja stručnih skupina za utemeljenje lovišta, gdje se zanemaruje lovna struka i margi-naliziraju lovačke udruge kao kori-snici više od 90 posto lovnih resursa. U tim skupinama najčešće su djelat-nici ministarstava šumarstva, što se može podvesti i pod sukob intere-sa. Zakonske procedure ne poštuju se niti kod dodjele lovišta. Postoje slučajevi da su lovišta dana na kon-cesije prije nego su formirana i prije nego je utvrđena koncesijska nakna-

da. Zakon se krši i kod odobravanja godišnjih planova gospodarenja, gdje postoje slučajevi da se planovi nikako ne odobravaju ili se odobra-vaju novoformiranim lovačkim druš-tvima koja nikad nisu gospodarila lovištima. Praktično, odobrava im se gospodarenje tuđim lovištem. Poznati su i slučajevi uvođenja neza-konitih zabrana lova, gdje se lovcima zabranjuje svaka aktivnost u lovištu, što znači da lovci, niti kao obični gra-đani bez pušaka, nemaju pravo ući u lovište kojim gospodare i u koje ulažu pedeset i više godina. Također, znani su i primjeri kršenja građan-skih prava i sloboda kao ustavnih ka-tegorija, gdje se lovcima dekretima nalaže da se moraju udružiti u jednu udrugu ako hoće dobiti lovište na gospodarenje. Sve se ovo događa na županijskim razinama i ima prizvuk anarhije, politikanstva i lokalnih in-teresa, na žalost s tragičnim posljedi-cama jer lovci su sve češće u crnim kronikama.

Funkcionira li lovni inspekto-rat, pravobraniteljstvo, sudovi, i kako zaštititi interese lovaca koji ni krivi ni dužni najviše ispaštaju zbog takvog stanja?

Lovstvo je već dugi niz godina na margini društvenih prioriteta, tako da mnoge institucije koje bi se istinski trebale baviti problematikom lovstva to čine površno. Na federal-noj razini postoji lovni inspektor, koji je ujedno i šumarski i komu je šumar-stvo prioritet, a na županijskim razi-nama u većini županija uopće nema lovnog inspektora, što je uistinu velik

problem. Problem je i inertnost poli-cije i procesuiranje prijava za krivolov na mjerodavnim sudovima. Sve to funkcionira parcijalno, od prostora do prostora, od slučaja do slučaja, tako su lovci često prepušteni sami sebi. Jednostavno, oni koji bi trebali provoditi zakon to ne čine i to je naj-veći problem.

Je li u nekoj županiji drukčije stanje od ovoga koje ste opisali, je li neko ministarstvo ipak odra-dilo svoj dio posla?

Proces utemeljenja i dodjele lovišta na gospodarenje, kao naj-zahtjevniji dio zakonske procedure, nigdje do kraja nije proveden i sve se još uvijek vrti oko utemeljenja lo-višta. U tom procesu najdalje je otiš-la Hercegbosanska županija, čija je Skupština prva u Federaciji donijela akt o utemeljenju lovišta. Od deset županija u Federaciji, samo su dvije odradile proceduru utemeljenja lo-višta, a dodjela lovišta nije izvršena nigdje.

Suvremeno i staromodnoKakva je, po tom pitanju, su-

radnja s partnerskim Savezom lovačkih organizacija BiH iz Sa-rajeva, s obzirom da su problemi zajednički?

Želim istaknuti da je dosadašnja suradnja sa Savezom lovačkih orga-nizacija BiH bila jako dobra, među-tim u posljednje vrijeme imam sa-znanja s terena da taj Savez provodi određene aktivnosti koje narušavaju dobre odnose među nama. Radi se o sukobu različitih koncepcija i pri-

stupa uređenju lovstva. Oni zagova-raju model: jedna općina - jedno lo-vište - jedno društvo. To je zastario, režimski, komunistički model, koji je odavno prevladan u stručnom, or-ganizacijskom, gospodarskom i po-litičkom smislu. Ne može se divljač trpati u administrativne granice, niti ljude tjerati da se udružuju ako oni to neće. To je izravno kršenje ustav-nih prava i sloboda. Oni zagovaraju socijalni model lovstva, da sve bude besplatno i bez ikakvih naknada. Ni-sam za to da se lovce „udara po dže-pu“ i oni to dobro znaju, ali prirodni resursi se, po zakonu, ne mogu da-vati na besplatno korištenje i nitko više ne treba imati privilegij loviti cijelu godinu za vrijednost lovačke članarine. To nema nigdje u svije-tu. U lovište se mora vratiti što se iz njega iznese. Da se razumijemo, poštujem svačije pravo na drukčije mišljenje, pa i pravo na vlastiti mo-del lovstva, ali zasmetao mi je način i metode kojima naši lovni partneri pokušavaju provesti taj model. Oni to rade perfidno, nama iza leđa i bez ikakvog dogovora, obilaze teren i naše članice, pogotovo tamo gde su u manjini, vrše pritiske, nameću im svoje opcije i nude im članstvo u svome savezu. To su opcije sa skrive-nim namjerama i primjesama politi-ke, i to nije dobro ni za naše odnose, niti za lovstvo na ovim prostorima.

Kakav model lovstva zagova-ra Lovački savez Herceg Bosne?

Mi zagovaramo lovišta u pri-rodnim ne u administrativnim gra-nicama, dakle divljač bez granica i lovišta kao prirodne, a ne admini-strativne cjeline. Mi zagovaramo slobodu udruživanja, dakle potpu-ne građanske slobode i prava kad je u pitanju udruživanje u lovačke udruge, bez nametanja bilo kakvih posebnih pravila. Mi zagovaramo tr-žišni model gospodarenja lovištima i korištenje lovišta uz realne novčane naknade. Također zagovaramo ma-nja lovišta, jer je prosječna površina lovišta u zapadnoj Europi 3.000 hek-tara, a kod nas se zagovaraju lovišta u granicama općina koje imaju i do 100.000 hektara lovne površine. Pitam se, kako gospodariti takvim lovištima, kako ih financirati, kako čuvati? Zagovaramo i posebna lovi-šta kao rezervate i rasadnike divljači i kao izvor dodatnih prihoda za razvoj

INTERVJU

Dobra međunarodna suradnja - s čelnicima CIC-a i suradnicima u sjedištu Saveza u Mostaru


INTERVJU

lovstva. Dakle, mi nudimo i zagova-ramo jedan dugoročan, suvremen, ekonomski održiv i organizacijski provediv model lovstva u BiH.

Dovodi li takav pristup par-tnerskog saveza u pitanje i rad Savjeta lovačkih saveza BiH?

Mislim da nijedan pristup koji pokušava nametati rješenja i koji pokazuje želju za dominacijom nije dobar. Takav pristup, s bilo čije stra-ne, dovodi u pitanje organizaciju lovstva u BiH, koju je Svjetska lovač-ka organizacija proglasila izvrsnim modelom koji će se koristiti kao pilot projekt u svim sličnim situacijama u svijetu. Rad Savjeta lovačkih saveza BiH trenutačno je u statusu mirova-nja, jer je Lovački savez Republike Srpske zamrznuo svoj rad u tom tije-lu dok se ne riješi pitanje zajedničke prijeratne imovine svih lovaca Bosne i Hercegovine i dok se ne promijeni sadašnji naziv Saveza lovačkih orga-nizacija Bosne i Hercegovine.

Hoćete li dati potporu zahtje-vima Lovačkog saveza Republike Srpske?

Ti zahtjevi su, prije svega, test za sarajevski savez u smislu žele li pri-hvatiti realnost, žele li pošten odnos, jesu li dobronamjerni, žele li graditi i razvijati lovstvo u BiH na zdravim te-meljima i žele li dobro lovcima i lov-stvu BiH. To je njima veliki test i veli-ko iskušenje, a može im biti i velika katarza. Mi ćemo podržati zahtjeve Lovačkog saveza Republike Srpske u smislu raščišćavanja međusobnih odnosa, u smislu rješavanja nerije-šenih pitanja, u smislu rješavanja problema koji koče pozitivne pro-cese u lovstvu. U tom smislu i u tom kontekstu podržavamo sve zahtjeve pa i zahtjeve LS RS i držimo da je raz-govor jedini način za rješavanje svih pitanja i problema.

Znamo ciljeve i zadatke CIC forum za jugoistočnu Eu-

ropu, održan ljetos u Sarajevu, pokazao je dobru organizaciju lovstva u BiH. Svjetsku lovačku elitu doveli ste i u Mostar. Kolika je u svemu tome bila uloga LS HB, odnosno njegova vodstva i ljudi koji ga predstavljaju na različitim razinama?

CIC koordinacija lovačkih saveza zemalja jugoistočne Europe najzna-

čajniji je događaj za lovstvo u ovoj regiji i svim trima savezima treba odati priznanje za odličnu organi-zaciju ove povijesne manifestacije. Uloga našega saveza u organiza-ciji ovoga skupa bila je jako velika i, bez lažne skromnosti ili namjere da umanjim doprinos drugih, želim istaknuti da je naš savez, zahvalju-jući dobroj pozicioniranosti svojih istaknutih članova, odigrao ključnu ulogu u svemu tome. Tako smo za-hvaljujući Draganu Vrankiću dobili financijsku pomoć i pokroviteljstvo Vijeća ministara BiH, dopredsjednik Saveza Slavko Marin predstavljao je državu na tom skupu, a Vlado Soldo predstavljao je Federalno ministar-stvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva i, uime lovstva BiH, pre-zentirao najznačajniju temu skupa. Inače smo s predsjednikom i čelni-cima CIC-a izgradili dobre, korektne i prijateljske odnose. Oni su bili naši gosti u Mostaru, i u Savezu i u mojoj obiteljskoj kući i mislim da smo bili dobri domaćini i da smo u dobrom svjetlu predstavili naš rad, naš savez i Bosnu i Hercegovinu, kao njima ne-poznato i zanimljivo područje.

Koji su glavni prioriteti u radu Saveza u idućem razdoblju?

Nastavljamo sve naše projekte i zadaće, a prioriteti su nam edu-kacija članstva, izdavanje naše-ga lovačkog priručnika, izradba nove lovačke iskaznice, provedba Zakona o lovstvu, gdje moramo zaštititi interese naših članica na način da svaka dobije lovište na gospodarenje. Nakon toga slijedi uređenje kompletne oblasti lov-stva u lovno-gospodarskom, nor-mativno-pravnom, personalnom i financijskom smislu. Nastavljamo realizaciju projekata uređenja lovi-šta i naseljavanja autohtonih vrsta divljači, a planiramo i intenzivniji razvoj lovnoga turizma kao pre-duvjeta uspješnoga financijskog poslovanja naših članica. Naravno i dalje ćemo raditi na jačanju insti-tucije Saveza kao nezaobilaznog čimbenika u kreiranju, planiranju i provedbi svih segmenata lovstva na lokalnoj, državnoj i međuna-rodnoj razini.

Koliko Vas funkcija predsjed-nika obvezuje, imate li vremena

za posao, obitelj, izlaske u priro-du, lov, druženje s prijateljima?

Funkcija predsjednika Saveza me dosta obvezuje, ali me ni u ko-jem slučaju ne opterećuje. Da jest, toga se ne bih niti prihvatio. To je isključivo na dragovoljnoj osnovi, a rekao sam da imam kvalitetne su-radnike na koje se mogu osloniti. Organizacijski sam dobro posložio stvari kad je u pitanju posao kojim se bavim i kad je u pitanju obitelj, tako da imam vremena za lov i dru-ženje s prijateljima.

Koja vam je omiljena lovna destinacija i imate li neku neo-stvarenu lovačku želju?

Moja omiljena lovna destina-cija je Slavonija i tamo sam često u lovu, ali i Hercegovina, kao moj ži-votni prostor gdje sam rođen, gdje sam odrastao i gdje često lovim sa svojim prijateljima. Najveće mi je za-dovoljstvo, kao i većini Hercegovaca jer smo odrasli uz zeca i kamenjarku, loviti zeca s goničima. To je onaj neo-pisivi osjećaj kad sjednete na kamen i slušate „štek“. Visoka divljač je, opet, specifična na svoj način i ti lovovi imaju svoje draži. Bitno je, prije sve-ga, druženje, opuštanje, lijep ugođaj, zabava, a odstrel je tek jedan mali detalj koji upotpunjuje zadovoljstvo lova. Što se tiče neostvarenih lovač-kih želja, rekao bih da su to više moji planovi da idem u lov tamo gdje nisam bio, poput Skandinavije, Au-stralije ili Kanade, odakle imam poziv od ljudi iz ovih krajeva s kojima sam proveo djetinjstvo. Imam veliku želju posjetiti ih, međutim vrijeme je tu najveća prepreka.

Slijedi kraj godine, slijede božićni i novogodišnji blagdani. Imate li neku posebnu poruku ili želju u tom kontekstu?

Svim lovcima zahvaljujem na potpori i povjerenju koje ukazuju Savezu i njegovom vodstvu i poru-čujem im da budu strpljivi, da sve što se trenutačno događa u lovstvu shvate kao dio neminovnog proce-sa u kojem se događaju dobre i loše stvari, da budu dio tog procesa i da izdrže do kraja kad će se stvari po-složiti onako kako mi želimo i oče-kujemo. Svim lovcima, a posebno našim članovima, čestitam predsto-jeće blagdane, želim im dobru kob i neka ih čuva sveti Hubert.Uspješan lov u Slavoniji


IZ SAVEZA

Upravni odbor Lovačkog saveza Herceg Bosne svo-ju redovitu, a posljednju

ovogodišnju sjednicu, održao je 26. studenog u motelu „Karaotok“ u Parku prirode „Hutovo blato“. Na sjednici se raspravljalo o radu i aktivnostima Saveza i Županij-skih vijeća za lovstvo u proteklom razdoblju, odnosno između dviju sjednica Upravnog odbora, o re-alizaciji zaključaka s prethodnih sjednica Upravnog odbora, o pro-blematici organiziranja lovačkih udruga na području općine Čitluk, o izradbi novih lovačkih iskaznica za članove LS HB, o lovnom zako-nodavstvu i financijskom stanju

u Savezu, o radu i problematici u radu pojedinih članica, o projek-tima lovstva za koje se dodjeljuju poticaji od strane Federalnog mi-nistarstva poljoprivrede, vodopri-vrede i šumarstva, kao i o drugim pitanjima vezanim za rad i aktiv-nosti Saveza i njegovih članica.

Podnoseći izvješće Upravnom odboru o radu Saveza u proteklom razdoblju, predsjednik Ilija Vrljić izvijestio je Upravni odbor o aktiv-nostima Saveza, ističući iniciranje i ubrzanje procesa implementacije Zakona o lovstvu kod resornih žu-panijskih ministarstava, osobito u dijelu koji se odnosi na utemelje-nje i dodjelu lovišta. Predsjednik

Saveza je izvijestio i o pokretanju inicijative kod resornoga federal-nog ministarstva za zakonsko de-finiranje statusa jelena kao lovne divljači u lovištima FBiH, s obzirom da se jelen pojavio u našim lovi-štima, zatim o provedbi procesa polaganja lovačkih ispita u lovač-kim udrugama članicama Saveza, izobrazbi lovočuvara i uspostavi lovočuvarske službe u lovištima, kao i o Upozorenju federalnoga lovnog inspektora o poštovanju lovnih dana i procedura o uvođe-nju stranih lovaca u lovišta.

Nakon izvješća predsjednika Saveza, svoja izvješća o radu pod-nijeli su i predsjednici Županijskih

Sjednica Upravnog odbora

Nove lovačke iskaznice za sve članove SavezaMeđu više odluka, Upravni odbor je donio i onu o izradbi novih lovačkih iskaznica lovaca članova Lovačkog saveza Herceg Bosne. Iskaznice će se raditi na razini Saveza, po uzoru na Cipsove osobne iskaznice, odnosno lovačke iskaznice lovaca članova Hrvatskoga lovačkog saveza. Cilj ovoga projekta je kvalitetna evidencija lovačkog članstva i stvaranje kvalitetne baze podataka o svim lovcima članovima Saveza.

Piše Ivica Lučić

vijeća za lovstvo. Oni su težišno izvijestili o provedbi Zakona o lovstvu na županijskim razinama, o otvaranju jesenje lovne sezone, te o aktivnostima i problematici na terenu.

Težište rasprave na sjednici bilo je na problematici organizira-nja lovačkih udruga na području općine Čitluk, izradbi novih lovnih iskaznica članova Saveza, te na iz-mirenju dugovanja članica prema Savezu za 2008. godinu. Nakon iscrpnih rasprava o ovim pitanji-ma, usvojeni su odgovarajući za-ključci i odluke. Tako je donesena Odluka o rješavanju problematike organizacije lovačkih udruga na području općine Čitluk, kojom se nalaže čitlučkim lovcima da se organiziraju i zajednički dogovore novi model organiziranja lovačkih udruga na području općine, koji će biti prihvatljiv svim lovcima, postojećim udrugama i Savezu. Za provedbu ove odluke imenovano je i tročlano povjerenstvo, koje će s razine Saveza koordinirati, prati-ti i provoditi zadaće iz navedene Odluke. Na ovoj sjednici Upravni odbor je donio i vrlo bitnu odluku o izradbi novih lovačkih iskaznica lovaca članova Lovačkog saveza Herceg Bosne. Iskaznice će se ra-diti na razini Saveza, po uzoru na Cipsove osobne iskaznice, odno-sno lovačke iskaznice lovaca čla-nova Hrvatskoga lovačkog saveza. Cilj ovoga projekta je kvalitetna evidencija lovačkog članstva i stvaranje kvalitetne baze podata-ka o svim lovcima članovima Save-za. Po pitanju izmirenja dugovanja članica, Upravni odbor donio je odluku o obustavi cjelokupnog servisa i distribucije Hoopa onim članicama koje nisu izmirile svoja dugovanja Savezu.

Ova sjednica Upravnog od-bora imala je i svečarski karakter i bila je prigoda za sumiranje rezul-tata rada u protekloj godini, da se jedna uspješna godina za Savez i njegove članice privede kraju, što je u prigodnoj zdravici nagla-sio predsjednik Saveza, zahvalivši svim članovima Upravnog odbora na suradnji i doprinosu u radu Sa-veza, poželjevši im sretne božićne i novogodišnje blagdane i izrazivši želju za nastavkom uspješne su-radnje i u idućim godinama. Dragan Ostojić, Ivica Širić, Pavo Kosić i Dragan Guberac, članovi Upravnog odbora LSHB


TEMA BROJA

Jelen obični pripada porodici jelena (Cervidae), rodu jelena (Cervus) i vrsti (Cervus elaphus).

Mužjaka nazivamo jelenom, a odra-slu ženku košutom. Mlado, od časa dolaska na svijet pa do kraja ožujka druge kalendarske godine njegova života, zovemo teletom ili jelenče-tom. Mlade ženke od toga vremena pa do prvoga teljenja zovemo košu-ticama, a mlade mužjake do čišćenja prvih rogova jelenčadi.

RasprostranjenostJelena ima gotovo u cijeloj Euro-

pi. Jedino ih nema u sjevernoj Šved-skoj i Norveškoj te u sjevernim dije-lovima Rusije. Nastanjuju Englesku i Škotsku, a nema ih na Islandu. Na jugu Europe nalazimo ih na Korzici, Sardiniji i Siciliji, a i u Grčkoj. Najzatu-pljeniji su u Madžarskoj, Rumunjskoj, Bugarskoj, Austriji, Češkoj, Slovačkoj, Sloveniji i Poljskoj, a u drugim dije-lovima Europe ima ih nešto manje zbog gusto naseljenih područja i malih šumskih površina. U Hrvatskoj ih ima u dolinama Save, Dunava i Drave, u Gorskom kotaru, u dijelu Hrvatskog primorja, na Velebitu i na prostorima Istre. Ima ga i u Bosni i Hercegovini, ali u znatno manjem broju, jer su u proteklom ratu lovo-kradice organizirale progone i skoro svakodnevni izlov i istrebljenje.

Vanjski izgled i opisJelen spada u krupnu divljač i

odlikuje se snagom i ljepotom, koje na promatrača ostavljaju snažan do-jam. Glava mu je, u usporedbi s tije-lom, uska i vitka, a što je jelen stariji, više je puna i šira. U mladih jelena glava je, gledajući postrance, blago podvinuta prema dolje, a u starijih je obratno, tako da je greben iza nosa malo povišen. Čelo je malo izdublje-

JELEN (Cervus elaphus)

ŠUMSKOG KRALJA RIKA, JELENSKA JE I LOVAČKA DIKASlušajući jelensku riku, kao da čujemo zov iskonske prirode, koja u nama izaziva i osjećaj slabosti pred snagom prirode. Borba jelena za osvajanje košuta prava je prilika za stjecanje željenog trofeja, ali i za uzgojni odstrjel, osobito u gorskim predjelima.

Piše mr. Ivan Jurić

no između očiju. Oči su kestenjaste, a ispod njih ima suzne jamice što izlučuju masnu, ljepljivu masu, koju, kad otvrdne, skida trenjem o stabla. Uši su mu dosta velike, nešto manje od polovice glave.

Između ušiju na glavi su rožišta, koja su to deblja i niža što je jelen stariji. Vrat mu je snažan, a što je jelen stariji, vrat mu je krupniji. Stariji jelen na vratu ima grivu, a košuta je nema. Griva se proteže po cijelom vratu, do prsa. Tijelo mu je u prsima nešto snažnije nego u slabinama, pa je u grebenu viši nego u križima. Noge su mu visoke i snažne i završavaju papcima, po kojima je red i dobio ime (papkari). Iza dva papka na sva-koj nozi ima dva zapapka, koji su do-sta visoko smješteni pa se na tvrdoj podlozi njihov trag ne može vidjeti. U blatu ili snijegu tragovi zapapaka su vidljivi. Visina tijela u grebenu mu je 120 do 150 cm, dužina od vrha njuš-ke do korijena repa 225 do 250 cm, a rep mu je dug 20 cm. Jelen teži od 125 do 250 kg, a košuta od 70 do 150 kg, ovisno o biotopu i soju.

Boja dlake mu je različita na po-jedinim dijelovima tijela, ovisno o izloženosti tijela svjetlu, pa je na le-đima i sa strane nešto tamnija nego na trbuhu. Boja ovisi i o spolu i o godišnjem dobu. Dlaka glave je sive boje, a na čelu je dlaka kovrčava, i što je jelen stariji to su kovrče izraženije. Ljeti je boja dlake hrđastocrvena, a na trbuhu svjetlija do žućkasta. Postoji soj znatno tamnijih jelena, što je odlika krškog jelena. Zadnjica jelena i košute je prljavo bijele do žuto crvene boje, koja je obrubljena tamnocrvenom dlakom. Zimska je dlaka sive boje.

Jelen nosi rogove, a košuta ih nema, ali ako se i pojave, zakržlja-li su. Osim suznice, udubine ispod


TEMA BROJA

oka iz koje se luči miris, košuta i je-len imaju mirisne žlijezde s vanjske strane skočnog zgloba. Košuta ima mirisnu žlijezdu na čelu, a jelen na korijenu repa. Osjetila su u jelena vrlo dobro razvijena. Ima dobar njuh pa može osjetiti čovjeka na 150 m, ako je povoljan vjetar. Čuje veoma dobro. Jedino nešto lošije vidi, zbog asigmatične građe očiju. Životni je vijek jelenske divljači 15 do 20 go-dina. Normalno razvijene jedinke spolno sazrijevaju s 15-16 mjeseci, a plodnost zadržavaju do pozne staro-sti. Tjelesni kostur jelena građen je za dobar trk i skokove, koji mogu biti i do 12 m, a i skokove u visinu koji do-sežu 3,5 m bez zaleta. Mišići su mu prilagođeni upravo tomu.

Jelen je preživač, pa mu je pro-bavni trakt građen tako da može jednom uzetu hranu nakon nekog vremena vratiti u usta i preživati. Že-ludac mu se sastoji od četiri dijela – burag, kapura, književci i sirišta. Prva su tri zapravo predželudci, kojima je zadaća mljevenje hrane, a samo siri-šte luči probavne sokove.

RogovljeRog jelena raste iz rožišta, koje

je sastavni dio lubanje. Rožišta se u muške teladi javljaju već u siječnju, a u svibnju se počinju razvijati ro-govi u čupi. Oni rastu u čupi sve do kolovoza, kad jelen očisti rogove od nje, a time on postaje prava koštana masa. Ispod čupe prolaze krvne žile, koje tijekom rasta hrane rogovlje. Prve rogove jelen odbacuje počet-kom treće godine života, kod mladih rogovi otpadaju u ožujku, travnju ili svibnju, a kod starijih ranije, u veljači ili ožujku. Prvi rogovi su obično šila i jelen ih nosi u drugoj godini života. Mogu biti jedva vidljivi, pa sve do vi-sine od 30 cm. Drugi rogovi su vilaši, tj. osim grane imaju i jedan parožak nadočnjak i najčešće su stupnja še-sterca, a jelen ih nosi u trećoj godini života. Ako jelen u trećoj godini ima samo jedan parožak (rašljan), to zna-či da nije perspektivan.

U četvrtoj godini rogovi jelena su stupnja šesterca do stupnja dese-terca i više. Jeleni se prema rogovlju nazivaju prva, druga, treća itd. glava, što znači da ima godinu dana više od broja glava, iako ima iznimki, jer je broj parožaka često ovisan o sta-ništu u kojem jelen živi i o genetici. Najznačajniji dio roga, njegov stup,

zove se grana roga. Na samoj bazi grane stoji vijenac, a odmah iza nje-ga je prvi parožak, zvan nadočnjak. Iza nadočnjaka slijedi ledenjak, koji često izostane, osobito kod krškog jelena. Oko sredine roga je parožak srednjak, a iznad njega je kruna. Kruna se može tako nazvati ako na oba roga ima najmanje 5 parožaka. Ponekad između srednjaka i krune izraste parožak zvan vučjak. Na rogu još uočavamo udubine-brazde, gdje su bile krvne žile koje su ga hranile dok je bio u čupi. Sitne izbočine na rogu nazivamo ikrom.

Prema obliku, rogove jelena dije-limo na okruglaste, pružene, srcolike i ovalne, a krune jelenskih rogova su također u više oblika: jednostavne, rašljaste, dvostruke, trostruke, dla-naste, lopataste, čašaste, šakaste i peraste krune.

ZubaloJelen ima 34 zuba, čija je formula

I 0/4 C 1/0 P 3/3 M 3/3. Dakle u gor-njoj čeljusti nema sjekutića, ali ima po dva očnjaka biserka, koji se sma-traju trofejem pa ih lovci na poseban način ističu na svom odijelu ili šeširu.

Način života i ponašanjeJelen je pretežito divljač sumra-

ka. U potragu za hranom kreću u kasnim popodnevnim satima, noću i rano ujutro. Veći dio vremena troši na traženje i uzimanje hrane. S obzi-rom na veličinu tijela i nisku kalorič-nost hrane, na hranjenje utroši do 10 sati, a na preživanje 5 do 6 sati. Osim trave, djeteline i zeljastih biljaka, je-len za prehranu koristi brst hrasta, razne vrste javora, brijest, vrbe, grab i bukvu, a od četinjača: jelu, bor i smreku.

Vodu jeleni primaju preko hrane, ali im to nije dostatno, pa im potoci, bare i rukavci služe za piće i kaljuža-nje, čime se zaštićuju od raznih na-metnika. Kako jeleni u hrani uzimaju veće količine kalija, potreba za solju je znatna, zato je treba ostavljati u prikladnim solištima. Jeleni tijekom vegetacije žive odvojeno od ženki. U vrijeme parenja jeleni i košute žive zajedno u manjim krdima, koja čine košute i jedan jelen. Zimi košu-te stvaraju svoja krda u kojima su jednogodišnji i dvogodišnji mužjaci, a jeleni tvore svoja krda. Posve stari jeleni žive osamljeno, izvan stada. Jelen ima velik radijus kretanja, a u vrijeme parenja premješta se i neko-liko desetaka kilometara. Osim toga, jeleni se sele u jesen u prikladnija staništa, s manje snijega i više hrane, ali se u proljeće vraćaju u stara stani-šta. U vrijeme parenja jeleni riču, što je znak suparnicima o posjedovanju košuta te posjedovanju područja na kojem drže košute, ili pak poziv na borbu radi osvajanja košuta.

RazmnožavanjeJeleni se u nizinama pare počet-

kom rujna, a u planinskim lovištima potkraj rujna. Parenje traje od 3 do 4 tjedna i zovemo ga rikom, jer se muž-jaci tako glasaju. Zreli jeleni mogu okupiti u krdo i do 10 košuta. Mužjaci koji više godina sudjeluju u parenju, dakle više godina drže krdo (harem), obično nastoje iz godine u godinu održati isto područje za riku (rikali-šte). Dominantni mužjak, osim što se iz dana u dan glasa, čini još nekoliko radnji kojima štiti svoje rikalište i krdo košuta – udara rogovima po rikalištu, obilježava ga sekretom suzne žli-jezde, kaljuža se, visoko diže glavu i nozdrve, prikuplja raštrkane košute i dr. Tijekom parenja jelen izgubi do 30 kg jer, zaokupljen čuvanjem košuta,

Visoka čeka za lov jelena

Jelen u rici


TEMA BROJA

Procjenjuje se da u Hrvatskoj živi oko 11.000 jelenske div-ljači, a najviše ih je u Posavini

i Podravini te u Gorskom kotaru. U posljednja dva desetljeća njihova se populacija širi prema Lici, Istri, ali i prema Bosni i Hercegovini.

Prije dvadesetak godina na prostoru od Plitvica preko Bihaća, Bosanskog Petrovca, Drvara pa sve do Bosanskog Grahova, Glamoča i Livna gotovo ga nije ni bilo. Sad se često pojavljuje, istina u manjem broju, tj. u manjim skupinama (po pričanju ovdašnjih lovaca) od jed-ne pa do pet jedinki.

U ovome glasilu, prije nekoliko brojeva, pisali smo o pojavi jelena (Cervus elaphus) na prostorima

Novi iskazi svjedoka o jelenu na bh. prostorima

Veliko bogatstvo u našim lovištimaPiše Mladen Bešlić

zapadnoga dijela BiH. Tom smo prilikom činjenično, fotografijama i iskazima svjedoka lovaca, obavi-jestili čitatelje i lovačko pučanstvo o njegovu postojanju. Ovaj put, na-kon skoro godinu dana, opet smo potražili podrobne informacije s te-rena, iz nekoliko lovačkih društava koja su bilježila prisutnost jelena u svojim lovištima.

Nikola Maros, tajnik glamoč-koga lovačkog društva, osobno je ljetos nekoliko puta imao priliku promatrati jelene u svom lovištu. Bilo je tu, kaže, i odraslih košuta s teletom i nekoliko mlađih mužjaka, rjeđe koji stariji primjerak.

Najčešće obitavalište im je sjeve-rozapadni predio glamočke općine,

Šator planina i međugorje općina Gla-moč – Bosansko Grahovo – Drvar.

Darinko Mihaljević, predsjednik Lovačkog društva „Cincar“ iz Livna, ima informacije od svojih lovaca s te-rena da se jeleni često kreću u njihovu lovištu i to u sjeverozapadnom dijelu livanjske općine – Korićina, Tribanj, Borova glava. Na ovim lokalitetima mogu se često vidjeti pojedinačno ili pak u paru, a prije 4 godine čak je košuta s teletom dolutala skoro u sam grad Livno. Ispod Borove glave su prije 4-5 godina pronašli kostur odrasloga mužjaka koji je, najvjerojatnije ranjen, skončao u snijegu, a pronađen je na proljeće, nakon otapanja snijega.

Marko Jurčević pak tvrdi da je ljetos, zajedno s prijateljem, u jed-

nome bosanskograhovskom lovištu dalekozorom pratio velikog mužja-ka kapitalnih rogova kakvih se ne bi postidjeli ni baranjski jelen. „Bio je udaljen od nas oko 500 metara“, priča Marko, „dobro su mu se vidjeli golemi rogovi, a po mojoj procijeni, bio je star oko 8 do 9 godina.“

U Lovačkom savezu Herceg Bosne također su ponosni na česte dokaze o pojavljivanjima jelena, a kratak komentar na sve ovo dao je tajnik Lovačkog saveza Ivica Lučić:

– Evidentno je da se jelen nalazi u našim lovištima. Za lovce je on veli-ko bogatstvo, i daj Bože da se uspije održati na našim prostorima. Savez će zasigurno iskoristiti sve raspoloži-ve potencijale kako bi jelena svrstao ravnopravno uz drugu divljač. Za-konskom regulativom odredit će se njegov status i nadam se da ćemo u budućnosti imati veoma veliku korist i užitak gospodariti ovom divljači.

nema vremena za uzimanje hrane u normalnim količinama. Košuta nosi 34 tjedna i oteli najčešće jedno tele, teško od 7 do 12 kg, a rijetko dva. Tele siše 3 do 4 mjeseca, a osamostali se s 9 do 12 mjeseci.

Određivanje starostiStarost žive jelenske divljači

određujemo po obliku glave i tijela, po ponašanju i po rogovima. Po po-našanju, za razliku od starijih, mlađa su grla hitrija, radoznalija i nepažlji-vija. Rogove odbacuju najprije zdra-vi i stari jeleni, zatim srednjodobni, a najkasnije mladi. Po istom redu ide

i skidanje čupe. Sa starošću jelena raste kut što ga tvori parožak na-dočnjak s granom roga. Što je jelen stariji, taj je kut tuplji, a u mlađih je šiljat ili pravi. U starih jelena masa je u donjem dijelu roga, a u mladih je većina mase u gornjem dijelu roga. Određivanje starosti ustrijeljenih jelena možemo vršiti po: istrošeno-sti zubi, stupnju okoštalosti grklja-na, stupnju sraštenosti hrskavice na bedrenoj kosti i po brušenosti i boji biserka. Opis određivanja dobi iziskivali bi mnogo prostora i treba konstatirati da je za ovaj posao po-trebno veliko iskustvo.

Lov u riciLov jelena zadovoljit će i naj-

probirljivijega lovca ako mu se posveti u vrijeme rike, jer je rika vrijeme lova trofejno zrelih grla mužjaka običnog jelena. Njegova rika se čuje i nekoliko kilometara u gorskim krajevima. Kako bi odstrel bio pravilan, lovac mora poznava-ti vanjski izgled grla u pojedinom dobnom razredu te ga usporediti s vrijednosti rogova i donijeti odluku je li to grlo za odstrel. Lovac prili-kom promatranja jelena ocjenjuje starost grla, trofejnu vrijednost i perspektivnost. Tek nakon toga slijedi odluka o odstrelu. Košute i telad u razdoblju parenja ne od-streljujemo, ali je bitno uočiti nji-hov tjelesni razvoj i broj po krdu. Jelen riče u sumrak, tijekom noći i u praskozorje. U „špici“ rike jeleni riču tijekom cijelog dana, ali kao i noću nekad imaju duže ili kraće pauze. Čekanje je jedno od najstarijih na-čina lova, koje se obavlja na mjesti-ma za pašu. Obavlja se s čeka, kako divljač ne bi osjetila lovca. Razlog uspjeha ovog načina lova je pravo-doban dolazak, ujutro bar jedan sat prije izlaska sunca, a uvečer pred zalazak.

Lov šuljanjem je drugi način lova. On iziskuje fizičku spremnost

lovca, oštra čula (osobito vid i sluh), a također i dobro poznavanje života i ponašanja divljači.

Lov po tragu je u prošlosti bio veoma cijenjen. On je i danas bitan, osobito u onim lovištima gdje ima manje divljači.

Tijekom rike, čekanje i šuljanje se dopunjavaju lovom na rikalicu. To je najčešće draženje jelena, kad se približava lovcu vjerujući da je u pitanju suparnik. Ovaj način lova od lovca zahtijeva dobar sluh i dugogo-dišnje iskustvo.

Lov kolima koja vuku konji u nizinskim lovištima često je kori-šten. Jelen, kao ni druga divljač, ne zazire od kola koje vuku konji, pa se lovac lako približi na puškomet. Treba poštovati osnovno pravilo da lovac siđe s kola, a ona produže s kretanjem, koja time privuku po-zornost divljači, a lovac može bi-rati najbolju jedinku. U posljednje vrijeme lovci koriste traktor i te-renska kola. U tim lovovima lovac treba svakako sići s vozila i pucati sa zemlje.

U svim načinima lova ne smije-mo zapostaviti neka etička načela, koja kažu da divljači treba uvijek dati priliku da spasi glavu. Ako lovac tako postupi, postignuti uspjeh bit će mu veće zadovoljstvo. Jelen i košuta


PROJEKTI LOVSTVA

Federalni ministar poljoprivrede, vodopri-vrede i šumarstva mr. sci. Damir Ljubić usvojio je Program poticaja za šumarstvo

– utrošak sredstava “Transfer novoj instituciji za upravljanje šumarstvom” utvrđenih proračunom Federacije BiH, s kriterijima raspodjele za 2008. koje je izradila Federalna uprava za šumarstvo.

U skladu s odredbama Zakona o šumama (“Službene novine Federacije BiH”, broj 20/02, 29/03 i 37/04), ovaj novac je namjenski, odno-sno naknada za korištenje općekorisnih funkcija šuma troši se u skladu s člankom 61. i spomenu-tim Programom.

U skupinu Projekata očuvanja i povećanja bioraznolikosti svrstani su projekti lovstva – re-introdukcija vrsta divljači koje su u potpunosti nestale, zaštita i uzgoj vrsta divljači koje su značajno smanjene, izgradnja infrastrukture koja služi za zaštitu i prihranu divljači (hranili-šta, solilišta…), izgradnja lovnogospodarskih objekata, itd.

Programom je planirano da se svakoj žu-paniji dodijeli po 25.000 KM, odnosno za oblast

Poticaji za lovstvo u Federaciji BiH za 2008. godinu

Novac prema kvaliteti projekataPiše Bajram Pešković, dipl. ing. šum.

lovstva ukupno je planirano 300.000 KM. Preo-stali novac u iznosu od 50.000 KM bio je planiran da se po javnom pozivu plasira u projekt – pro-jekte od interesa za Federaciju BiH. Javni poziv je završen, bilo je više aplikacija znanstvenih i stručnih institucija i nevladinih organizacija – saveza i udruženja, ali zbog nepotpune doku-mentacije nije odabran ni jedan projekt.

Županijska ministarstva mjerodavna za oblast šumarstva (lovstva) prikupila su projek-te od svih zainteresiranih subjekata koji imaju legalan akt o dodjeli lovišta na gospodarenje, odnosno suglasnost na godišnji plan gospo-darenja i dostavila ih Federalnoj upravi za šumarstvo. Konačan odabir projekata izvršila je komisija imenovana rješenjem federalnog ministra.

Na bazi prijedloga Federalne uprave za šu-marstvo, federalni ministar potpisao je ugovore s korisnicima novca. Korisnici novca iz 2006. i 2007. godine koji nisu ispunili obveze, odnosno realizirali projekte i pravdali utrošak novca u ugovorenom roku, nisu uzeti u razmatranje.

3. tUZLaNSKa žUPaNIJaReD. BR. KORISNIK pROjEKT KM

1. LD ”ZeLeNBOJ”, BANOVIĆI Izgradnja lovnouzgojnih i lovnotehničkih objekata u lovištu

4.758

2. UGLD ”VJeTReNIK-šIBOšNIcA”, ČeLIĆ Uzgajanja fazanske divljači, 700 jedinki 5.500

3. UGLD ”TOPLIcA”, ŽIVINIce Izgradnje volijere za fazane 8.279

4. LD ”SPReČA“, KALeSIJA Izgradnja prihvatilišta za fazansku divljač 6.642

4. ZENIčKO-DOBOJSKa žUPaNIJaReD. BR. KORISNIK PROJeKT KM

1. LD ”SRNDAĆ”, DOBOJ-JUG Obnova fonda fazana u lovištu na području Doboja-Jug

4.800

2. LD ”FAZAN”, USORA, prvi projekt

Reintrodukcija vrsta divljači koje su potpuno nestale – unos fazana

2.335

LD ”FAZAN”, USORA,drugi projekt

Reintrodukcija vrsta divljači koje su potpuno nestale – unos zeca

2.400

3. LU ”ZVIJeZDA”, VAReš Izgradnja infrastrukture koja služi za zaštitu i prehranu divljači u lovištu

4.951

4. LD ”KLeK”, ZAVIDOVIĆI Adaptacija lovačkog doma 10.514

5. BOSaNSKO-PODRINJSKa žUPaNIJaReD. BR. KORISNIK PROJeKT KM

1. UGLD ”GReBAK”, FOČA Sufinanciranje nabavke zečje divljači 12.200

2. UGLD ”BISeRNA”, GORAŽDe Sufinanciranje projekta za izgradnju lovnouzgojnih i lovnotehničkih objekata

12.800

6. SREDNJOBOSaNSKa žUPaNIJaReD. BR. KORISNIK PROJeKT KM

1. UGLD “TeTRIJeB”, KRešeVO Poboljšanje prehrambenih mogućnosti u lovištu - sijanje kukuruza, zobi i čičoke

3.522

2. LD ”SOKOL”, NOVA BILA Nabavka fazanske divljači, 100 jedinki 2.000

3. LD ”VITeZ”, VITeZ Uređenje lovnogospodarskog područja Vitez, izgradnja lovnouzgojnih objekata

1.320

4. LD ”Zec”, BUSOVAČA Izgradnja visoke zatvorene čeke 2.217

5. LD “VRANIcA”, GORNJI VAKUF-USKOPLJe Introdukcija čičoke u lovištu Privor na površini od 4 ha

4.000

6. LD ”KAĆUNSKI Zec”, KAĆUNI - BUSOVAČA Izgradnja lovnouzgojnih objekata (16 hranilišta i 15 solila)

3.940

7. LD ”USKOPLJe”, GORNJI VAKUF Izgradnja lovnouzgojnih objekata – hranilišta za srneću divljač, 5 kom.

4.000

8. LD ”ZAHOR”, BILALOVAc -KISeLJAK Izgradnja visoke čeke Oštrik-Zabrđe 3.500

1. UNSKO-SaNSKa žUPaNIJa – resorno županijsko ministarstvo nije dostavilo tražene projekte

2. POSaVSKa žUPaNIJaRed. bR. KORISNIK pROjeKt KM

1. Ld/UdRUGA “FAZAN”, OdŽAK Reintrodukcija zečje divljači 7.500

2. Ld/UdRUGA ”SAVA”, ORAŠje Naseljavanje odraslih fazana u lovištu LU “Sava”, Orašje 10.000

3. Ld/UdRUGA “KUNA”, dOMALjeVAC Nabavka i naseljavanje matičnog fazanskog jata, 300 jedinki

7.500

Bajram Pešković i Anto Dolić ispred obnovljene čeke u lovištu LD “Vepar”, Prozor - Rama

Automatska hranilica za divljač u lovištu LU “Zavelim”, Roško Polje


LOVIŠTE

Taj temeljni, neprekidni i za uku-pni biološki život osioni proces, kojega zovemo hranidbom, za-

pravo je pokretač svega postojećeg, jer s njegovim prestankom, a njego-voga prestanka nema, prestaje život jedinke ili cijele populacije.

Kod hranidbe divljači, kao karike u ukupnome živom svijetu, po udž-beničkim kazivanjima razlikujemo prehranu i prihranjivanje divljači. Dakle, divljač se sama prehranjuje kako bi živjela i opstala, ili je mi u nepovoljnim uvjetima, u što svaka-ko spadaju jake zime, prihranjujemo kako bismo joj pomogli i olakšali prezimiti, dajući joj hranu iz ljudskih resursa.

Prema tome, prehranjivanje je prirodan i spontan proces, a pri-hranjivanje je ljudski, plemeniti, planirani i ponekad nužni čin, kako bismo održali ravnotežu u prirodi, što je nama lovcima, barem deklara-tivno, jedini i najpreči čin.

Svakako, u hranidbu ne spada samo uzimanje hrane već tu dolazi davanje soli pojedinim vrstama div-ljači, praktično svima kojima je izra-žena potreba za mineralima i za po-boljšanje trofejne vrijednosti, osim pernate. U nekim izuzetnim prilika-ma čak i pojidba može biti potrebi-ta, makar nam se čini kako vode ima u izobilju i nije je potrebito dodatno dozirati u lovište. Taj problem je izra-žen u južnim, mediteranskim lovi-štima, gdje velika suša zna ugroziti divljač čak i zimi(!)

Izučavanjem zoologije divljači, saznat ćemo silnu dubinu procesa hranidbe divljači i često ćemo biti iznenađeni, čak i postiđeni svojim neznanjem, što sve i kako pojedi-ne vrste znaju i mogu činiti kako bi

Iz programa obrazovanja

Hranidba divljači u zimskim uvjetimaKod zimskoga prihranjivanja divljači valja imati na umu da je prihranjivanje bitno u drugom dijelu zime, pred samo proljeće, jer tada je divljač već omršavjela i oslabjela pa teže sama pronađe hranu koja joj je potrebita za skoro vrijeme reprodukcije.

Piše Blago Lasić7. HERCEGOVačKO-NEREtVaNSKa žUPaNIJa

ReD. BR. KORISNIK PROJeKT KM

1. UGLD “JAReBIcA”, MOSTAR Uzgojni gater za divlju svinju – sufinanciranje 8.417

2. UGLD ”NeReTVIcA”, BUTUROVIĆ POLJe, KONJIc

Izgradnja lovnogospodarskih objekata – završetak radova na lovačkom domu

5.000

3. LD ”VeLeŽ”, PODVeLeŽJe Sanacija čatrnje 1.000

4. LD ”GOLUB”, BLAGAJ Izgradnja korita uz bunar na Suhajama (2 kom.) i izgradnja pojila u području Kapjela

2.660

5. LD ”VePAR”, PROZOR-RAMA Izrada lokvi u lovištu 3.309

6. LD ”GOLUB”, ČITLUK Izgradnja pojila za divljač – lokve 4.614

8. ZaPaDNOHERCEGOVačKa žUPaNIJaReD. BR. KORISNIK PROJeKT KM

1. HUL ”KRAVIcA”, LJUBUšKI Izgradnja pojilišta za divljač u zaštićenim zonama i izgradnja uzgajivačice za divljeg zeca – sufinanciranje

15.000

2. HLD ”MALIČ”, GRUDe Uređenje lovišta, izgradnja pojilišta i postavljanje hranilica – sufinanciranje

10.000

9. SaRaJEVSKa žUPaNIJaReD. BR. KORISNIK PROJeKT KM

1. LD ”Zec”, ILIJAš Izgradnja visoke čeke - promatračnice i nabavka hrane za divljač

8.615

2. LD ”SARAJeVO”, SARAJeVO Nabavka zečje divljači, 44 jedinke 8.500

3. LD ”SReDNJe”, SReDNJe - ILIJAš Izgradnja lovnouzgojnih i lovnotehničkih objekata i nabavka hrane za divljač – sufinanciranje

7.885

10. HERCEGBOSaNSKa žUPaNIJaReD. BR. KORISNIK PROJeKT KM

1. LD ”TeTRIJeB”, KUPReS Program za izgradnju županijskog strelišta kombinirane namjene

12.500

2. LD ”ZAVeLIM”, ROšKO POLJe Oranje i zasijavanje neobrađenih parcela u lovištu i izgradnja pojilišta

6.500

3. LD ”DRVAR”, DRVAR Unaprjeđenje lovstva 6.000

preživjele u nepovoljnim zimskim uvjetima.

Modaliteti hranidbeUvijek se rado sjetim jedne pri-

gode, kad me prije nekih dvadeset pet godina jedan prijatelj odveo na visoku čeku – osmatračnicu u tadaš-njem reprezentativnom lovištu, u kojemu su lovili, gotovo isključivo, tadašnji visoki dužnosnici i političa-ri. Bila je to meni istinska poduka s praktičnim pokazateljima, što je to osmatračnica, što je to mrcinište, što se tamo sve može vidjeti, kakvu narav imaju i kakve lukavštine znaju pokazati pojedine vrste. Na tomu sam mu i danas zahvalan, iako mi nije dopustio (dakako da nije smio ni mogao) odstrijeliti jednoga medu s velikom bijelom mrljom na de-snom boku.

Osim nekoliko, bojom, veličinom i oblikom, posve različitih medvjeda koje sam tada upoznao, tamo na mrciništu sam vidio nekoliko jedinki crne divljači, par mudrih lisica, a re-koše mi da se i vuk negdje u blizini šuljao. Valjda su to iskusniji zaključili po ponašanju onih što su se gostili ostacima nekoga uginuloga goveče-ta ili konja koji je izvlačenjem drva iz šume slomio nogu. Ne treba poseb-no isticati kako se lovci organiziraju pa tijekom zime redovito na mrcini-šta nose otpad iz klaonice u cilju pri-hrane u zimskim uvjetima.

Ponekad su mlađima čudni za-htjevi i poduke starijih i iskusnih lo-vaca. Oni to, kao i u ostalim životnim prigodama, često smatraju nepo-trebnim discipliniranjem i provođe-njem neke svoje staračke zle volje. Tako sam i osobno nekada razmi-

Jednogodišnje remize za prihranu i zaklon divljači u LU “Cincar”, Livno

Pojilište za divljač u lovištu LD “Radovanj”, Posušje


LOVIŠTE

šljao, kada su me tjerali na sađenje, kalemljenje i čišćenje gustiša oko divljega šumskog voća. I sada bih mogao pronaći na desetke odraslih stabala toga voća, ispod kojega pli-vaju u šušnju plodovi, koji mogu po-jesti i lovci i divljač. Mislim, kako se kroz obuku mladih pripravnika to u nedovoljnoj mjeri provodi a nedvoj-bena je potreba takvoga pristupa novoga shvaćanja lovstva.

Inače, kada je riječ o remizama koje su temeljni modalitet za zim-sku hranidbu, odnosno prihranji-vanje divljači, valja kazati nekoliko bitnih pojedinosti. (Remiza – riječ preuzeta iz francuskoga jezika, u na-šemu slučaju znači – nasada nekoga bilja koje može biti jednogodišnje trajnosti: žitarice, krmno bilje, razno povrće…, i višegodišnje trajnosti: sve vrste šumskoga i drugoga voća, različito grmlje, maline, kupine, ribi-ze, borovnice, brusnice…).

Remiza nije samo izvor hrane, ona je izuzetan zaklon za divljač, te mjesto gdje se divljač može gnijez-diti, razmnožavati, pratiti i proma-trati njezin način života, njezine po-trebe, stradavanja, bolesti…

Nekada nismo ni svjesni koliko jedno kukuruzište koje u zimskom razdoblju ostane nepokošeno, a to nam uistinu nije neki napor ili šteta, znači za zimsku hranidbu sitne i per-nate divljači: zec, trčka, fazan, golu-bovi, gugutke i nebrojeno mnogo vrsta drugih ptica koje ne ubrajamo u lovnu divljač, ali su nerazdvojivi i nezaobilazni dio biotopa i hranid-benoga lanca koji se mora poštovati i poznavati.

Pokojni me Stolić, lovac bez mane i lovac od glave do pete, izu-zetno mudro podučio, kada mi je sa-vjetovao da ujesen, ako ne moram, nikada ne čupam kolce od kavada (rajčica) i trklje od mahuna, jer tamo kada okrenu bure i silni snjegovi po-legnu po zemlji, nađu utočište i hra-nu sve vrste plemenite divljači.

Također, valja imati na umu da se u zimskim vremenima mogu dogoditi nagla topljenja snijega i velike kiše, koje mogu stvoriti veli-ke poplave. Onda se divljač izvlači iz toga dijela lovišta, što stvara pre-napučenost u drugom terenu. I u ta-kvim prilikama valja divljači pomoći dodatnim prihranjivanjem.

Vrlo je zanimljivo spomenuti svijest našega pučanstva prije četi-

ri-pet desetljeća, u smislu potrebe čuvanja i zimske hranidbe divljači.

Oko stogova sijena su se redo-vito okupljali primjerci zeca, srneće divljači, kamenjarke… i tu je bilo prilično lako postaviti neku zamku za hvatanje. Ostavljali bi se otvoreni prozori i vrata od štala i sjenica, gdje bi gladna i promrzla divljač tražila hranu i utočište. Treba imati na umu da svaka vrsta prihranjivanja divljači ima i svoje negativne aspekte: div-ljač postaje lijena, pitoma, trasira se mjesto lopovima i predatorima…

Kod prihranjivanja divljači na svim vrstama hranilišta, potrebito je strogo voditi računa o zdravstvenoj ispravnosti hrane, po mogućnosti pregledane od strane stručnjaka: ve-terinara, agronoma, nutricionista… Lovci, pogotovo lovački dužnosnici, snose punu odgovornost u slučaju neispravnosti hrane i eventualnog ugibanja divljači zbog toga!

Štete od i na divljači prigo-dom zimske hranidbe

Nakon kritične i gladne 1950. godine, strah je ljudima pojačavao nagon za što više usjeva žitarica po poljima i njivama. U našoj Vrtla-či, tako se zvala oveća podvornica,

bio je otac posijao ječam. Nekoliko duluma zelenoga ječmenog tepiha praktično je nestalo od konca stu-denoga do konca veljače. Uzalud su bila postavljena plašila, uzalud je nekoliko zečeva upalo u gvožđa, i tadašnji lovci su tamo dolazili na svoje; ipak se ječam nije mogao do-voljno pomladiti i te godine nije bilo žetve, koliko je zec sve to pojeo (!)

Na parcelama pod žitom na Bla-tu, mnogo puta su se, također, do-gađale nevjerojatne štete od ždralo-va i gusaka, tako su usjevi često bili prepolovljeni. U jednome jatu ždra-lova, gusaka ili divljih pataka bivalo je ponekada i preko stotinu jedinki. I gdje takva poplava legne, tu zemlja ostaje crna.

Kada je zec u pitanju onda se mora spomenuti i mogućnost veli-ke štete na mladim nasadima voća koje zec za velikih snjegova toliko oguli da ih ponovno valja saditi. Sta-ri ljudi, posebice lovci, bi u voćnjake sadjevali stogove sijena, slame i dje-teline. To bi divljači bila hrana i onda bi voće ostalo neoguljeno. Primje-rice, svaki veći snijeg u Hercegovini osakati mlade vinograde. Zec toliko izgrize mladice, koje se kasnije teško regeneriraju.

Koliko srneća divljač, divlje svi-nje i medvjedi, učine štete poljopri-vrednicima i stočarima diljem naših lovišta, nije potrebito posebno na-brajati. Ta, puna je lovačka literatura primjera od šteta koje su medvjedi učinili, uništavajući cijela stada ova-ca, pa i krupnije stoke.

Pčelari su posebno ugroženi od strane medvjeđe divljači, jer se i pčelinjaci, po stotinu košnica, znaju naći izvrnuti za jednu noć.

Za sve te silne štete pomalo su krivi sami proizvođači, ali i mi lovci. Divljači u zimskim uvjetima treba pomoći i prihranjivati je, pa će ma-nje biti nepoželjnih ispada.

Kod zimskoga prihranjivanja divljači valja imati na umu da je pri-hranjivanje bitno u drugom dijelu zime, pred samo proljeće, jer tada je divljač već omršavjela i oslabjela pa teže sama pronađe hranu koja joj je potrebita za skoro vrijeme repro-dukcije.

Međutim, ima i druga strana medalje, uostalom kao i kod svake druge stvari i pojave. Naime, zim-ski uvjeti su vrlo često toliko surovi, nepredvidivi, oštri i nesnošljivi, pa onda u tome hranidbenom lancu nema milosti ni skrupula.

Imamo stotine primjera, kada se, nažalost, oko hranilišta i solišta, oko jasala i nadstrešnica punih si-jena vrzmaju krivolovci, koji s naju-bojitijim oružjima vrebaju kada će se pojaviti srndać, zec…, kako bi završili na njihovim hedonističkim trpezama.

Isto tako, oko tih hranilišta i soli-šta procesiju prave grabežljivci: vu-kovi, čagljevi, lisice, risovi…

Oko jednoga hranilišta za zeca, osobno sam vidio više traga divlje mačke i kune negoli od samoga zeke. Stoga je jako bitno voditi ra-čuna o odabiru lokacije na kojoj će hranilište ili solište biti postavljano. Naravno, ta mjesta treba redovito nadzirati, u cilju zaštite i obrane od krivolovaca i predatora, kako ne bi bila veća šteta od koristi. Na koncu, potrebito je kazati i podsjetiti se da je i zakonodavac duboko svjestan činjenice i opasnosti prigodom zim-ske hranidbe, pogotovo prihranjiva-nja divljači, pa je i naveo sve mogu-će uvjete kada je zabranjena svaka lovidba: velike hladnoće, poplave, duboki snijeg, jaki vjetrovi, suša… Samo, koliko se mi toga držimo?

Posjećeno hranilište za srne i jelene


LOVAČKO ORUŽJE I STRELJIVO

Lovac koji stalno koristi istu pušku navikne se na njezi-ne dimenzije i težinu, oblik

i krivinu kundaka, pa postupak „ubacivanja“ puške u rame pri br-zom nišanjenju postaje automa-tizmom koji rezultira uvijek jed-nakim pogotkom. Idealno bi bilo kada bi lovac uvijek, u svim uvje-tima mogao koristiti samo jednu, istu pušku, jer je efikasnost koja se na taj način postiže nepriko-snovena. Zato se u težnji ka uni-verzalnom lovačkom oružju naj-prije rodila ideja o izmjenjivosti cijevi različitih kalibara na jednoj baskuli, a potom i o potkalibar-skoj cijevi koja ugrađivanjem u originalnu cijev puške sačmarice mijenja njezin kalibar i namjenu.

Rasprave i sumnjeCijevni je uložak u Europi

odavno sastavni dio kombiniranih pušaka, a kod nas je tek odnedav-no svrstan u oružje. U lovačkim krugovima još je relativno nepo-znat i izaziva polemike i nedou-mice glede upotrebljivosti, zato ga pobliže predstavljamo.

Umetnuta cijev, cijevni uložak, među lovcima je raširenog naziva: njem. Einstecklauf, jednostavno rečeno jest cijev manjeg kalibra koja se umeće u cijev većeg kali-bra, tako da se iz nje može propi-sno ispaliti naboj i pogoditi cilj.

Proizvode se i za karabine (najčešće kalibra 8x57 IS), pa i za pištolje i revolvere.

Lovcima su najzanimljiviji i najviše se koriste ulošci koji se umeću u sačmene cijevi kalibra 12, 16, 20. Mogu se upotreblja-

U težnji za univerzalnim lovačkim oružjem, rodila se ideja o izmjenjivosti cijevi

Umetnute cijevi – cijevni uložakAko pak posjedujete bilo koju kombiniranu pušku i u mogućnosti ste na-baviti jedan od nekoliko vrsta umetnutih cijevi, investicija vas zasigurno neće razočarati.

Piše Mladen Bešlić

vati u običnim dvocijevkama, ali se daleko više koriste kod bok ili običnih dvocijevki kombiniranih kalibara kugla-sačma i trocijevki, jer kod kombiniranih pušaka već postoje nišanski uređaji ili optički nišan. Kod triling (trocijevki) pu-šaka obično se umetak stavlja u desnu cijev da bi se za preciznije pucanje koristila već postojeća ubrzica (uređaj za fino okidanje).

Uvjet za precizno pucanje iz umetnute cijevi je, prije svega, dobro opće stanje puške. Cijev u koju se umeće cijevni uložak mora biti skroz čista, bez ošteće-nja od hrđe, pogotovo u dijelu ležišta metka u kome se umet-nuta cijev u najvećoj mjeri osla-nja i fiksira. Cijevi ne smiju biti ni najmanje „rasklimane“, jer to nei-zbježno vodi k većem rasipanju pogodaka.

U posljednje vrijeme proizvo-de se cijevi za umetanje u kali-brima koji imaju razmjerno visok tlak. Tako, jedan od najčešće ko-rištenih jakih kalibara u ovim cije-vima, 5,6 x 50 R Magnum, ima tlak i do 3.300 bari. Zbog toga se cijev u kalibrima s jačim od 22 Hornet ne smiju upotrebljavati iz oružja s duralskom glavom, bez obzira što u trećoj cijevi (kod trilinga), odno-sno drugoj cijevi (kod kombinira-nih dvocijevki) imaju jak kalibar, nap. 7x65 R.

Dugo vremena (pedesetak godina), pod nazivom Sempert-Krighof, umetnute cijevi proizvo-dile su se u njemačkoj tvornici u Ulmu, a poslije 1951. i u Austriji, u gradu Kufsteinu. Ove umetnute cijevi pod nazivom EL 22 i EL 44

proizvode se danas za lovačku upotrebu samo u kalibru 22 Win-čester Magnum. Prva je dužine 22 cm, druga 44 cm. Ulošci za kalibre s centralnim paljenjem proizvode se u dužinama do 65 cm, i one se fiksiraju na početku i na kraju ci-jevi.

Odlična preciznostPrethodne dvije kraće cijevi

fiksiraju se samo u ležištu matič-nog metka za sačmu. U ovom di-jelu nalazi se i uređaj za korekciju pogodaka, koji se poslije upuca-vanja fiksira i više se ne dira. Po-

slije upucavanja, umetnuta cijev se bez problema vadi i ponovno stavlja u cijev, pri čemu joj preci-znost ostaje ista.

Preciznost joj je jako velikog postotka, primjera radi, 5 metaka na 100 metara ulaze u krug od 5 cm, što je više nego dovoljno za lovnu upotrebu.

Što se pak tiče preciznosti kod drugih kalibara pucano iz umetnutih cijevi, rezultati su od-lični. Primjerice, kalibar 5,6 x50 R Magnum ima 98 posto pogodaka u krugu od jednoga centimetra, pucano s udaljenosti od 100 me-

Što se pak tiče preciznosti kod drugih kalibara pucano iz umetnutih cijevi, rezultati su od-

lični. Primjerice, kalibar 5,6 x50 R Magnum ima 98 posto pogodaka u krugu od jednoga centimetra, pucano s udaljenosti od 100 me-tara. Takvog rasipanja ne bi se posramio ni

bolji karabin, a ovdje je samo riječ o umetnu-toj cijevi.

Ulošci na trilingu i kombiniranoj puški Izgled umetnute cijevi sprijeda i otraga

Umetnuta cijev Krieghoff - EL 65


LOVAČKO ORUŽJE I STRELJIVO

tara. Takvog rasipanja ne bi se po-sramio ni bolji karabin, a ovdje je samo riječ o umetnutoj cijevi.

Učinak na divljači jako je do-bar. Svi odstreli identični su kate-goriji i kalibru zrna.

Moje osobno iskustvo s umet-nutim cijevima nije veliko, iako imam jednu (dobio sam je od pri-jatelja na korištenje) i to za puš-ku kal. 12, a umetnuta cijev je u

kalibru 222 Rem. Nisam je puno koristio u lovu, osim što sam je nedavno, za ovu priliku, testirao na raznim metama i daljinama. Rezultati moga, nazovimo ga malog ispitivanja, naprosto su me očarali. Preciznost pogodaka je visoka. Učinkovitost na metu također razmjerna kalibru, a upu-canost nakon nekoliko vađenja (rasklapanja) je 100 posto.

Što reći nego da novac utrošen u ovaj Krieghofov cijevni umetak nije uzalud bačen. Testiranja su pokazala da je riječ o vrlo upotrebljivom oruž-ju, koje zbog visoke cijene ne mora biti sastavni dio vaše puške.

Cijene umetnutih cijevi kreću se od 300 eura (one kraće, 22 cm), pa sve do 900 eura (one dugačke, od 65 cm), što ovisi o imenu proi-zvođača i jačini kalibra.

Ako pak posjedujete bilo koju kombiniranu pušku i u mogućno-sti ste nabaviti jedan od nekoliko vrsta umetnutih cijevi, investicija vas zasigurno neće razočarati. Vaša puška, osobito triling (tro-cijevka), poprimit će jednu novu dimenziju univerzalne puške s tri mogućnosti izbora hica, koji će vam zasigurno pružiti velike užit-ke i mnoge lijepe trenutke u lovu.

Umetnuta cijev u pušku bokericu

Umetnute cijevi marke Krieghoff - EL 22 i EL 44


IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA

U utorak, 2. prosinca ove godi-ne, upriličen je sastanak pred-stavnika lovačkih društava

Kreševa, Kiseljaka, Fojnice i Busovače s predstavnicima policije iz PU Kise-ljak i Suda za prekršaje iz Kiseljaka. Sastanku su pribivala 22 sudionika, a inicirali su ga i organizirali pred-sjednici lovačkih društava iz Kreševa i Kiseljaka, Mladen Malenica i Josip Marković. Tema sastanka i povod za njegovo sazivanje je sve izraženiji kri-volov i još poneka nezakonita pojava u lovištima ove regije.

U četiri općine ove regije trenu-tačno je osam lovačkih društava. Ka-žem trenutačno, jer se ne zna koliko će ih biti za koji dan ili za koji mjesec.

Krivolovci prevršili mjeru

Lovci, policija i sudstvo zajednički u borbi protiv krivolovaU raspravi su predstavnici policije istaknuli kako su voljni surađivati s lovač-kim društvima i dati im punu potporu, ali i lovci moraju znati što je njihova dužnost i gdje može policija intervenirati. Općinski sud u Kiseljaku podržava napore lovačkih društava i policije u stvaranju više reda u lovištima i sma-njenju krivolova, te obećava da će učiniti sve što je u njegovoj moći, ali im je čudno kako do sada nisu dobili nijednu prijavu za bavljenje krivolovom.

Piše Dobroslav Vrdoljak

Zakon o udruženju građana je rastez-ljiv pa se koristi kako komu odgova-ra. Nije problem u formiranju novih društava, već je problem što s njima. Nisu to pjevačka, sviračka ili neka slična društva, već su to naoružane osobe, gdje vladaju posve druga pra-vila igre. Ova društva nemaju lovišta, nemaju stručnih osoba za rad u druš-tvu, što je predviđeno zakonom, ne-maju imovine, a nemaju čime ni gos-podariti. Ima ih i takvih koji primaju u članstvo i lovce iz raznih krajeva (Sarajevo, Sandžak, itd.), pa ovi na-zovi stranci čine 80 posto članstva u ovako formiranim društvima. No nije to sve. Da situacija bude još žalosnija, ministarstvo mjerodavno za lovstvo

u Travniku daje im nekakav doku-ment na temelju kojega mogu loviti na terenima kojima gospodare već postojeća društva. S obzirom da pri-jelazno razdoblje do primjene Zako-na o lovstvu u FBiH dugo traje, osim navedenih problema javlja se i pro-blem krivolova. U nekim društvima krivolovci se mogu zateći u lovištu u bilo kojem danu u tjednu. Dobro su naoružani i opremljeni raznim uređa-jima za komuniciranje, imaju dobra terenska vozila i dobro su organizi-rani, pa im je teško stati u trag. Na-suprot njih stoje naše lovočuvarske službe, koje su lošije opremljene, a negdje i nema lovočuvara kao stalno uposlene osobe. Izuzetak je LD „Zec“ iz Busovače, koje ima profesionalnu lovočuvarsku službu od rata. Istaknu-to je da je ova služba skupa, pa da će se morati iznalaziti dodatni novac za njezino kompletiranje. Iz prakse je dobro poznato koliko je teško i ot-kriveni krivolov na sudu dokazati, pa će se ubuduće morati ovom pitanju posvetiti dužna pozornost. Zanimlji-vo je da se krivolovci povezuju duž granične crte i krivolove zajedno s krivolovcima iz susjedstva. Tako, pri-mjerice, ako primijete lovočuvara iz Kiseljaka, oni se prebace u Busovaču. To, onda, zahtijeva bolju organizaciju i lovočuvarske službe.

Potpora policije i sudstvaU raspravi su predstavnici policije

istaknuli kako su voljni surađivati s lo-vačkim društvima i dati im punu pot-poru, ali, kako reče Ivo Marušić, načel-nik PU Kiseljak, lovci moraju znati što je njihova dužnost i gdje može poli-cija intervenirati. Treba imati u vidu odredbe Zakona o lovstvu i Zakona o oružju u FBiH. Ima još dosta posla

na objašnjavanju lovcima koje su im dužnosti u svezi navedenih zakona. Treba pomoći lovačkim društvima u kompletiranju prekršajnih prijava, da one budu temeljite i sa svim potreb-nim podatcima, pa da se na sudu ne odbacuju iz proceduralnih razloga ili zbog nedostatka dokaza. Tu će poli-cija odraditi svoj dio posla, ali što se tiče terena, tu će lovačka društva mo-rati odraditi više nego do sada, što ne znači da im se i u tome neće pomoći.

Predsjednica Općinskog suda u Kiseljaku, Božana Banduka, podrža-va napore lovačkih društava i polici-je u stvaranju više reda u lovištima i smanjenju krivolova, te obećava da će Sud učiniti sve što je u njegovoj moći. Pružit će svu moguću pomoć da se sačuva ono što je još u prirodi ostalo. Malo se čudi kako do sada nisu dobili nijednu prijavu za bavlje-nje krivolovom.

Ima nezadovoljstava u lovačkim društvima, što se u komisiji za formi-ranje lovišta nisu našli predstavnici lovaca, što se njihovo mišljenje igno-rira. I oko formiranja posebnih lovišta trebalo je, ipak, konzultirati bazu.

Na kraju dvosatne rasprave do-neseni su zaključci:1. Tražiti sastanak s ministrom za-

duženim za lovstvo, kojem bi bili nazočni predstavnici svih lovačkih društava, policije i sudstva, kako bi se riješili izvjesni problemi oko for-miranja lovišta, davanja nejasnih suglasnosti za lov novoformiranim društvima, kao i o drugim pitanji-ma iz života i rada lovačkih društa-va. O mjestu i vremenu održavanja ovoga sastanka neka odluči gos-podin ministar.

2. U svakoj općini organizirati sastan-ke predstavnika lovačkih društava, policije, lokalnih vlasti i šumarstva. Razmotriti neriješena pitanja iz-među društava, a pitanje krivolova podignuti na viši stupanj odgovor-nosti.

3. U lovačkim društvima treba pro-naći adekvatno rješenje za suzbi-janje krivolova vlastitim snagama, a tek onda uz oslonac na policiju. Kompletirati i opremiti lovoču-varsku službu. Raditi na edu-kaciji članstva, posebice lovnih pripravnika, njegovanju dobrih međuljudskih odnosa i odnosa sa susjedima, te podizanje na višu razinu moralnih vrijednosti našega lovca.

Lovočuvar promatra dio svoga lovišta

Poslije radnog dijela, razgovor se nastavio i uz ručak



Početak je prosinca. Već ne-koliko dana kiša neprestano pada, južina se uvukla u sva-

ku poru. Čekajući lijepo vrijeme, nekoliko smo puta odgađali po-sjet Lovačkom društvu „Livanjsko polje“ iz Lištana.

– Nemamo vremena više če-kati, Hoop kod lovaca treba biti za Božić, već put pod noge i pravac u Lištane! – upozori me, dan prije polaska, Ivica.

Krenusmo skupa po kiši i ci-jelim putom pogledavali smo tmurne oblake, s nadom da će se kroz njih bar stidljivo probiti koja sunčana zraka. Stigosmo u Livno, gdje su nas dočekali predsjednik Društva Zoran Teklić i tajnik An-đelko Ištuk. Okrijepismo se medo-vačom, uz Zoranov komentar da je „loza vaša, hercegovačka, a med naš, planinski“. Kiša je bila ponešto prestala i domaćini nas povedoše u obilazak lovišta. Iz Livna, preko Livanjskog polja krenusmo pre-ma Čukliću, naselju u podnožju Kamešnice. Gusta magla sužava nam vidokrug, pa bi neupućeni

LD „Livanjsko polje“, Lištani: OSAM USPJEŠNIH GODINA

Vjetar s Dinare omiljena je „melodija“ ovdašnjim lovcimaDruštvo se, iz opravdanih razloga, godine 2000. odvojilo od livanjskoga Cincara i tako su stvorene pretpostavke za znatno bolje gospodarenje lovištem. A ovdašnje je lovište vrlo bogato raznovrsnom divljači, bez obzira što je rat ostavio svoje tragove, osobito na zečjoj populaciji. Idealan spoj planina i polja za opstanak pernate i dlakave divljači, kao što je ovdje, donekle „kvari“ prostrano, ali zapušte-no Livanjsko polje, koje baš i ne mami previše divljači u svoje okrilje.

Piše Vlado Bošnjak

mogao pomisliti da se nalazi u ka-kvoj velikoj ravnici. Ali vjetar ubr-zo rastjera maglu i pred nama se, što se kaže „na dohvat ruke“, uka-za „pokisla“ Kamešnica, kojoj bi u ovo doba godine puno bolje sta-jao bijeli ogrtač. Uz put, domaćini nam dadoše nekoliko podataka o svome lovačkom društvu. Društvo je utemeljeno 2000. godine, sa sjedištem u Lištanima. Broji oko 230 lovaca, a gospodari lovištem veličine 45.000 hektara. U Društvu djeluju 4 sekcije: Lištani, Ljubun-čić, Čelebić i Orguz. Prvi predsjed-nik Društva bio je Ante Brčić. Do utemeljenja, bili su u sastavu LU „Cincar“ iz Livna. Kako je „Cincar“ tada gospodario lovištem povr-šine preko 90.000 hektara, toliko

velikim terenom nije se ni moglo u svim dijelovima dobro gospoda-riti, te su se lovci zapadnog dijela općine odvojili u zasebno lovačko društvo, tj. utemeljili su LD „Livanj-sko polje“.

– Mislimo da je dobro urađeno što su napravljena dva lovišta. Lov-ci iz našega društva sada su puno više angažirani u lovačkim aktiv-nostima, od uzgoja i zaštite pa sve do planskog izlova. A s Cincarom, inače, dobro surađujemo.

Rat je ostavio svoje

Razgovarajući tako, stigosmo do gatera u Čukliću, gdje zateko-smo lovca Jozu Novokmeta:

– Došao sam obići gater. Evo, vepar je ovdje, ali družice mu

nema. – Gledamo, vepar od oko 150 kg iza žice birka kukuruzna zr-nja i ne obraća pozornost na nas. Domalo, iza hrastova se pojavi i krmača. – Proljetos smo pustili u lovište krmaču i prase, a u gateru sada povremeno obučavamo pse. Drago mi je da će se i o nama naći tekst u Hoopu, a i slika ovoga ve-pra dobro bi došla – smiješeći se, reče nam Jozo.

Dok nam vrijeme ide naruku, nastavljamo dalje. Zoran i Anđel-ko, nadopunjujući jedan drugoga, nastaviše nas obasipati novim in-formacijama:

– U lovištu imamo dosta vrsta divljači: medvjeda, srneće divlja-či, divljih svinja, divokoze, zeca, jarebice poljke i kamenjarke, pre-pelice, močvarica, tetrijeba, lisice, vuka... Evo, ove smo godine, nakon dvije godine zabrane, otvarali lov na srnjaka. U svim dijelovima lo-višta porastao je broj divlje svinje. Stanjem zečje divljači nismo pak zadovoljni. Znate, rat je ovdje na gotovo svim vrstama divljači, po-sebno na zečjoj, ostavio traga. Pre-

Mislimo da je dobro urađeno što su napravlje-na dva lovišta. Lovci iz našega društva sada su puno više angažirani u lovačkim aktivnostima, od uzgoja i zaštite pa sve do planskog izlova. A

s Cincarom, inače, dobro surađujemo.

Panorama Livanjskog polja - pogled na Dinaru



djeli Livanjskoga polja i podnožja okolnih planina idealno su mjesto za zeca. Kako je polje većim dije-lom zapušteno, ne obrađuje se, ne kosi se, nema ispaše, i divljači po-staje neprikladno.

Gotovo ne prekidajući razgo-vor, penjemo se uz Dinaru dobrim makadamskim putom koji vodi prema Sinju. U jednom usjeku na koti Vaganj pogled nam privuče lijepo sagrađeni objekt.

– Evo, to je lovačka kuća sek-cije Orguz! – Zoran će nam, ne čekajući da ga upitamo. Na pro-čelju kuće stoji ploča s natpisom Lovački dom „Nikola Knez – Ce-can“. Cecan je, objasniše nam, prvi poginuli branitelj lovac iz sekcije Orguz. – Ovakve kuće imaju sve naše sekcije, tu se lovci zabave i opuste, ali i kuju planove za neke svoje aktivnosti.

U međuvremenu su se oblaci povukli u nebeske visine i našim očima omogućili pogled na cije-lo ovdašnje lovište. Sa sjeverne strane Livanjskoga polja vide se obronci Troglava, Velike i Male Go-lije u čijem podnožju je Staretina, koja uranja u Livanjsko polje. S južne strane Kamešnica i Dinara, a sa sjeverozapada obronci Šatora oblikuju „potkovu“ u čijem je sre-dištu prostrano Livanjsko polje. Ovaj spoj planina i polja idealno je mjesto za opstanak velikog bro-ja dlakave i pernate divljači. I dok smo pogledom pribirali pojedine kote po Troglavu i Goliji, a Anđel-ko nam pričao doživljaje i lovačke zgode vezane za taj dio lovišta,

vjetar s Dinare upozoravao nas je da je vrijeme za povratak.

Svi smo lovočuvari Pri povratku, na dosta mjesta

vidjesmo tragove rovanja divljih svinja. Bio je to dobar povod da nam Zoran iznese još poneku o ovome lovištu:

– Napravili smo po nekoliko lokava u svim sekcijama, jer je lje-ti, posebice u ovom južnom dijelu, oskudica vode. U lovištu je dosta lisice i vuka, što nam se negativno odrazilo na brojnost zečje i srneće divljači. Osobno sam imao priliku vidjeti čopor od desetak vukova. Planiramo napraviti dvije čeke s hranilištem, za vuka i medvjeda. Velik je ovdje interes za članstvo iz drugih lovačkih društava, posebice iz Hercegovine i Hrvatske. I od iz-danih lovnih dozvola za lovce go-ste nešto smo zaradili. Na tom pla-nu možemo i trebamo uraditi još više, osobito moramo unaprijediti lov pernate divljači. Ove godine uložili smo puno u prehranu divlja-či, nabavku kukuruza, soli... Sekcije su napravile velik pomak u radu. Osigurali smo i dio novca za konce-siju i očekujemo da se to što prije provede. Tada bismo imali veću si-gurnost za rad i ulaganje u lovište. U Društvu organiziramo lovačke večeri, otvaranje i zatvaranje lovne sezone svake je godine u drugoj sekciji, uz zajedničku zakusku. Ali, imamo mi i problema. Ovo je velik teren. Još uvijek ima nesavjesnih ljudi i lovaca, koji prave štete u lo-vištu. Srećom, svakim danom ih je

Velik je ovdje interes za članstvo iz drugih lovačkih društava, posebice iz Hercegovine i Hrvatske. I od izdanih lovnih dozvola za

lovce goste nešto smo zaradili. Na tom planu možemo i trebamo uraditi još više, osobito moramo unaprijediti lov pernate divljač

Tajnik i predsjednik Udruge: Anđelko Ištuk i Zoran Teklić

Novoizgrađena lovačka kuća na Vagnju Lovačka kuća sekcije “Ljubunčić”



manje, zahvaljujući upravo našim lovcima koji su shvatili da ćemo sačuvati svoje lovište samo ako smo svi lovočuvari. Problem nam je i nedostatak vlastitog prostora za ured Društva, ali to planiramo riješiti. Što se tiče suradnje s općin-skim strukturama, sa Županijskim vijećem za lovstvo i, na koncu, s Lovačkim savezom Herceg Bosne – tu je sve u najboljem redu.

Još dosta zgoda i doživljaja ispričaše nam Zoran i Anđelko. Posebno smo zapamtili zgodu o 54 prebrojana vuka. Vozeći se noću kroz naselje Lipu, lovac Mate zvani Šico u svjetlima farova svo-ga automobila ugledao je brojne

svjetlucave oči. Pomislio je, ostale su nečije ovce, ali kad je krenulo preskakanje preko puta, shvatio je da su to vuci. I tako ih Mate na-broji 54. Ako je koji i prebrojan dva puta, od straha ili brzine, opet ih je bilo dosta.

Na rastanku, domaćini iskaza-še zahvalnost uredništvu Hoopa za ovaj posjet i što će priča o nji-ma izaći u božićnom broju. A naš je zaključak, i preporuka lovcima iz drugih društava, lijepo je doći među ove lovce i biti njihov gost. Dobri i susretljivi domaćini i lijepo lovište jamstvo su vrhunskoga lo-vačkog užitka. A ulov i onako puno puta spada u kategoriju sreće.

Predstojnik Odjela za poljopri-vredu, šumarstvo i vodno gos-podarstvo u Vladi Brčko Dis-

trikta BiH, na temelju svojih ovlasti a pozivajući se na Zakon o lovstvu Re-publike Srpske (u Distriktu, na žalost, nema zakona o lovstvu), donio je 24. listopada 2008. Odluku o privreme-noj zabrani lova na području Brčko Distrikta BiH. Na ovaj potez Vlada Brčko Distrikta bila je prinuđena do-gađanjima s otvaranja lovne sezone 12. listopada. Tada je naime vodstvo LD „Lane“ iz Gornjeg Rahića nezako-nito dovelo u lov na područje sekcije Bukvik, koja je u sastavu LD „Sokol“ iz Seonjaka, veći broj lovaca s područja okolnih općina iz Tuzlanske županije. Članovi sekcije Bukvik zahtijevali su od lovočuvarske službe svoga druš-tva da spriječi neovlašteni ulazak u lovište ovoj skupini lovaca i sasta-nak s mjerodavnima iz Vlade Brčko Distrikta. Nakon smirivanja tenzija i nekoliko sastanaka s predstavnicima četiriju lovačkih društava s područja Brčko Distrikta, te ne vidjevši poma-ke u pravcu smirivanja stanja i pre-stanka prakse neovlaštenog dovo-đenja lovaca izvan teritorija Distrikta na teren drugih društava, Vlada Brč-ko Distrikta pribjegla je ovoj krajnje nepopularnoj mjeri. Osnovni uzrok neodgovornom ponašanju nekoli-cine članova i vodstava u lovačkim društvima je taj što u Brčko Distriktu BiH ne postoji zakon o lovstvu. Brčko, kao ogled za ugled, kako često znaju reći naši političari i vlastodršci, jedini je kutak u BiH gdje nema zakona o lovstvu. Od nastanka Distrikta do da-

nas nije bilo potrebe za donošenjem bilo kakve odluke pozivajući se na zakon o lovstvu, samo se u nedavno donesenoj odluci poziva na Zakon Republike Srpske. Na ovaj Zakon trebalo se, onda, pozivati i pri even-tualnoj dodjeli lovišta na upravljanje odnosno koncesiju najpovoljnijem ponuđaču u redovitoj zakonskoj pro-ceduri, ali to, očito, ili nije odgovaralo pojedinim moćnicima ili za to nije do-šao povoljan politički, gospodarski ili neki drugi moment te zbog toga ni do danas granice lovišta u Distriktu nisu utvrđene na zakonit način i to je osnovni uzrok nevolja poštenih lovaca u Distriktu. Zbog ovoga im se zabranjuje lov i to na tri mjeseca od dana donošenja odluke, što znači da lova u lovnoj 2008. godini neće ni biti. Treba istaknuti i to da je nacrt Za-kona o lovstvu prije šest godina prvi put stavljen na zastupničke klupe u Skupštini Brčko Distrikta, ali zbog ne-dostatka političke volje i odgovorno-sti zastupnika, nacrt je dva puta vra-ćan Vladi kao predlagaču na doradu. Glavne kočnice donošenju zakona su te što zakonom nije moguće propi-sati komu će lovište biti dodijeljeno, a što bi neki htjeli znati prilikom nje-gova donošenja.

Ipak, kako bi dokazali da, osim lova, u lovištu uvijek ima i posla za dobre domaćine, vrijedni članovi So-kola u posljednje vrijeme izgradili su nekoliko novih čeka i hranilišta – ku-kuruzana za divljač kojoj je ova hrana potrebna. Zahvaljujući njima, divljači u ovom lovištu sigurno će zima biti olakšana.

LD „Sokol“, Seonjaci: NEMA ZAKONA, IMA PROBLEMA

Odlukom vlasti, zabranjen lovPiše Niko Ždravac

Bunar na Kopaču

Vepar iz gatera u Čukliću

Vrijedni članovi Sokola rade u lovištu



Na Sv. Huberta, 3. studenoga, na sv. misi u župnoj crkvi u Brajkovićima okupilo se če-

trdesetak lovaca LD „Sokol“. Misu, koju je, kao gost, predslavio fra Pavo Filipović, uz pomoć i organizaciju župnika fra Pere Oršolića, posvetili su svojim umrlim kolegama, člano-vima ovoga lovačkog društva.

Propovijedajući, fra Pavo se osvrnuo na život i mučeništvo sv. Huberta i na njegova preobraćenje, aludirajući na mnoge današnje lov-ce da se obrate i budu istinski ču-vari prirode i života u njoj, da budu jedni drugima istinski prijatelji, bez znakova mržnje i zavisti, da grade

LD „Sokol“, Nova Bila: MISA I DRUŽENJE NA SV. HUBERTA

Poticajne fra Pavine riječi današnjim lovcimaPiše Drago Marjanović

međuljudske odnose na ljubavi i razumijevanju, na pomaganju jed-nih drugima. Nazočni su pozorno pratili fra Pavine riječi i osjećalo se zadovoljstvo na licima svih koji su pribivali ovoj svetkovini.

Da se tradicija ne bi prekinula, nakon misnoga slavlja lovci su se, zajedno sa svećenicima i gostima, okupili u župnoj dvorani na zajed-ničkoj večeri. Uz domaću šljivovicu i prasetinu tekli su razgovori o lo-vačkim dogodovštinama, bilo je i prisjećanja na umrle lovce, kad je kanila i pokoja suza. Ipak, sve je za-vršilo u veselju i šali i uz neizostavni bećarac.

Lovci LU „Cincar“ iz Livna ove su godine malo sadržajnije obilje-žili dan sv. Huberta, zaštitnika

lovaca. Tim povodom organizirana je dragovoljna akcija darivanja krvi u Službi za transfuziju Medicinskog centra Livno, u kojoj je prikupljeno desetak doza ove dragocjene teku-ćine. Očekivano je i više, ali je do-sta naših lovaca na „privremenom“ radu u Dalmaciji, pa su bili opravda-no spriječeni doći, te moramo biti zadovoljni i ovim rezultatom. Ako Bog da, dogodine će biti bolji odziv. Nastavljajući proslavu Sv. Huberta, popodne je u župnoj crkvi u Livnu slavljena sveta misa za sve naše umr-

LU „Cincar“, Livno: PROSLAVA SV. HUBERTA

Darivanje krvi, onda misa, pa druženjePiše Dubravko Suša

le i poginule lovce, a posebna molitva ovom našem svecu bila je upućena za nas živuće, za što više sloge, ra-zumijevanja i druženja među nama, a što manje zavisti i nesloge. Ovom prigodom možemo se malo i pohva-liti, budući da je misu predvodio fra Leon, vrlo izgledno budući ravnopra-van član naše udruge.

Poslije mise lovci su nastavili prigodno druženje u prostorijama Udruge, uz ukusnu zakusku, čašicu pića i, neizbježno, pokoju lovačku priču u koju samo mi lovci među-sobno bez rezerve vjerujemo! Do dogodine neka nas sve čuva naš sv. Hubert!

Sa svećenikom poslije mise

Pozorno slušanje propovijedi

Dogodine se očekuje više lovaca

Razmjena mišljenja, uz piće i mezu



Blagdan svetoga Huberta pro-slavljen je i među roškim lov-cima. Večernju svetu misu za

lovce u župnoj crkvi Svetoga Ante i Ivana predvodio je naš župnik fra Marko Jukić. Ovom prigodom oku-

LU „Zavelim“, Roško Polje: SVETI HUBERT

Zahvalnost i podsjećanje na naše obvezePiše Ante Đikić

pilo se nas dvadesetak lovaca, koji smo, slušajući Božju riječ i moleći se, izrazili svoju zahvalu Bogu i sv. Hubertu, zaštitniku svih lovaca, lo-vočuvara i zagovorniku šumara. Na samom početku misnog slavlja fra

Drugu godinu zaredom, na Svetoga Huberta, novotrav-nički lovci imali su prigodu

sudjelovati u sv. misi u župnoj crkvi Uznesenja Gospodinova u Novom

LD „Pavlovica“, Novi Travnik: MISA I DOMJENAK ZA SV. HUBERTA

Produhovljeno i svečano lovačko druženjePiše Anto Cvitanović

Travniku. Ovogodišnje misno slav-lje predvodio je dr. Pavo Jurišić, uz koncelebraciju don Žarka Vujice i don Stipe Kneževića. U propovijedi se dr. Pavo Jurišić, između ostalo-

ga, osvrnuo na život sv. Huberta, odnosno na njegov put od raska-lašenoga i neobuzdanog lovca i čovjeka do uzornoga ljubitelja pri-rode i divljači, odnosno do njego-va sedmogodišnjeg povlačenja u šumsku tišinu gdje izučava Sveto pismo poradi želje da to što nauči prenese na svoje bližnje, kako to dolikuje i određuje sveta biskupska služba. Propovjednik je izrazio za-dovoljstvo velikim odzivom lovaca, njihovih obitelji i mještana sv. misi, a na kraju je svim novotravničkim lovcima zaželio da im sv. Hubert pomogne, da ih podrži u nakana-ma za promjenama u lovu i životu, te da ih zaštiti od svih bolesti.

Nakon mise, lovci i uzvanici okupili su se na prigodnom do-mjenku u vjeroučiteljskoj dvorani. Tu ih je pozdravio tajnik Društva i informirao ih da se među njima nalazi i 17 lovaca pripravnika, za koje će „Pavlovica“ biti bogatija kad

uspješno završe svoj pripravnički staž i polože lovački ispit. Okuplje-nima se, zatim, obratio i Slavko Ma-rin, predsjednik Društva, uputivši posebne pozdrave i zahvale dr. Pavi Jurišiću, don Žarku Vujici i don Stipi Kneževiću na služenoj svetoj misi i nadahnutoj propovijedi. Zahvalio je i Josipu Budimiru, direktoru no-votravničke Intesa Sanpaolo Bank, čestitajući mu ujedno na izboru za predsjednika Općinskog vijeća Novoga Travnika, te policijskom zapovjedniku Fabi Staniću i njego-vu suradniku Stipi Zlatuniću koji su, po običaju, našli vremena biti s lovcima i uz lovce. Slavko Marin se prisjetio i prošlogodišnje proslave Svetoga Huberta i obećanja da će se taj blagdan ubuduće redovito slaviti. Iskreno ga vesele – istaknuo je predsjednik – ovogodišnja 82 lovca na proslavi blagdana, te mu je istinska želja da idućih godina obilježavanje Svetoga Huberta bude još svečanije, s više lovaca i članova njihovih obitelji. Na kraju je Slavko Marin upoznao nazočne da je dr. Pavo Jurišić pridruženi član LD „Pavlovica“ od listopada 2007. i zahvalio Luciji Cvitanović za pripre-mljeni domjenak.

Marko je istaknuo kako je dužnost i zadaća nas lovaca svakodnevno voditi brigu o prirodi i svoj njezinoj ljepoti i međusobno ustrajati u za-jedništvu i bratskoj ljubavi, a sve će to dobrim, po zagovoru sv. Huberta, nagraditi svemogući Bog. Imajući u vidu i to da je među nama lovcima

stalno prisutno oružje i da po razli-čitim vremenskim uvjetima lovimo i često boravimo u prirodi, preporu-čili smo se da nas na svakom koraku čuva i prati Bog i sveti Hubert. Po završetku svete mise u vjeronauč-noj dvorani upriličili smo zajedničko druženje.

Preporuka molitvom svetom Hubertu

S novim nadahnućima u lovačko sutra



riješio od 75 posto do 95 posto pita-nja pristupa usmenom dijelu ispita, koji polaže pred Povjerenstvom od-govarajući na tri pitanja u pismenoj formi i s pravom članova Povjeren-stva na potpitanja i ocjenjuje se ocje-nom „položio“ ili „nije položio“.

Nakon pojašnjenja kako i na koji način se polaže lovački ispit, pred-sjednik Povjerenstva je podijelio lovce pripravnike u dvije skupine i testiranje je moglo početi. Po zavr-šetku pismenoga i usmenog dijela ispita, Povjerenstvo je konstatiralo da je, od onih koji su pristupili ispitu, njih 75 posto položilo lovački ispit. Za one koji nisu pokazali dovoljno znanja i nisu položili ispit, Lovački savez Herceg Bosne zakazat će novi termin za polaganje lovačkog ispita. Potrebno je istaknuti da su članovi Povjerenstva, analizirajući rezultate, posebno pohvalili rad instruktora Stjepana Alojza Ružića i Franje Cvi-tanovića, koji su lovce pripravnike iz Novog Travnika i Nove Bile pripremi-li i osposobili za polaganje lovačkog ispita po planu i programu teorijske i praktične obuke za pripravnike.

Kako je ispit potrajao nešto du-lje, predsjednik i tajnik LD „Pavlovi-ca“ Slavko Marin i Anto Cvitanović, kao domaćini, organizirali su ugo-dan ručak za članove Povjerenstva i tajnike lovačkih udruga iz Nove Bile, Viteza i Jajca. Razgovarajući za ručkom, Povjerenstvo je iskazalo za-dovoljstvo postignutim rezultatima lovaca pripravnika i radom njihovih instruktora, s nadom da će na sljede-ćim polaganjima imati zadovoljstvo potvrditi još veće znanje budućih lovaca.

LD „Pavlovica“, Novi Travnik: POLAGANJE LOVAČKOG ISPITA

Ozbiljan pristup i Povjerenstva i lovaca pripravnikaPiše Anto Cvitanović

Po stjecanju uvjeta propisa-nih Pravilnikom o programu, uvjetima i načinu polaganja

lovačkog ispita, LD „Pavlovica“ je 8. studenoga 2008. u Novom Travniku organiziralo polaganje lovačkog ispi-ta za 17 lovaca pripravnika iz Novog Travnika, Nove Bile, Viteza i Jajca.

Prije polaganja, tajnik LD „Pavlo-vica“ Anto Cvitanović pozdravio je pripravnike i upoznao ih sa sasta-vom Povjerenstva pred kojim će polagati ispit. Predsjednik Povjeren-stva je mr. Vlado Soldo, savjetnik za

lovstvo federalnog ministra poljo-privrede, vodoprivrede i šumarstva i predsjednik Stručnog vijeća za lov-stvo Lovačkog saveza Herceg Bosne, tajnik Povjerenstva je ing. lovstva Ivica Lučić, tajnik Lovačkog saveza Herceg Bosne, a član Povjerenstva je ing. šumarstva Jako Čavara, pred-sjednik LD „Zec“ iz Busovače.

Nakon domaćina, pripravnike je pozdravio predsjednik Povjerenstva Vlado Soldo, iskazujući zadovoljstvo zanimanjem mladih ljudi za lovstvo i napominjući da će ispit položiti samo

oni koji su se za ispit i pripremili. Taj-nik Povjerenstva Ivica Lučić, obraća-jući se lovcima pripravnicima, obavi-jestio ih je da je došlo do izmjena u odnosu na prošlogodišnje polaganje u članku 15. Pravilniku o programu, uvjetima i načinu polaganja lovačkog ispita, u kojima piše da se ispit polaže pred Povjerenstvom pisanim rješa-vanjem testa od 50 pitanja, te da se kandidat ocjenjuje opisno, „položio“ ili „nije položio“. Kandidat je položio ako je točno odgovorio na 95 posto ili više pitanja, kandidat koji je točno

Mladi lovac Tomislav Miku-lić, zvani Tomo Karmelić, na najbolji mogući način

položio je praktični dio lovačkog ispita loveći u nedjelju, 16. stude-noga ove godine na Lipovcima u Potkraju. Pri svom trećem izlasku u lovište, nakon dvosatne potjere

LD „Rujan“, Kočerin: ODSTRIJELJEN VEPAR

Prvi ulov mladoga lovca Piše Ivan Mikulić

i potpore oca i kolega, ulovio je vepra teškog 80 kilograma. Po po-vratku kući, uslijedila je prava fešta. Na Vlaki u Potkraju okupili su se kolege i susjedi, uz kapljicu čestitali sretnom lovcu i ponijeli sa sobom po komad veprovine, koliko je koga zapalo pri poštenoj raspodjeli.

Lovcima pripravnicima valjalo je objasniti tijek i način ispita

Radost prvog ulova podijeljena s kolegama



Hrvatska lovačka udruga „Malič“ upriličila je svoju Lovačku večer 18. listopada

ove godine u hotelu „Otok“ u Gru-dama. Rezultat uspješne organiza-cije Večeri je popunjenih svih 400 mjesta u hotelu.

Na početku, predsjednik HUL „Malič“ Doni Mikulić pozdravio je nazočne i pozvao ih da minutom šutnje odaju počast poginulim i ne-stalim braniteljima Domovinskog rata i lovcima umrlim od prošle lo-vačke večeri. Zahvalio je kolegama, gostima, sponzorima i donatorima, bez čije potpore se ne bi moglo or-

HUL „Malič“, Grude: LOVAČKA VEČER

Do ranih jutarnjih satiPiše Emil Jurčić

ganizirati ovakvo lovačko druženje, posebno tombola s vrijednim na-gradama, među kojima je bilo i šest kvalitetnih lovačkih pušaka.

Nazočnima se obratio i Viktor Marić, općinski načelnik.

U zabavnom dijelu programa sudjelovali su tamburaški sastav „Satir“ iz Davora (Hrvatska), ganga-ši, guslari i diplari, a humorističnim prilozima lovce i goste zabavljao je Frano Vukoja.

Uručene su i diplome o polože-nim ispitima lovcima-pripravnicima, odličja zaslužnim lovcima, te po-smrtno – odličja umrlim lovcima.

Lovci nove sekcije Pajići, zajed-no s nekolicinom članova sek-cije Uzdol, „posušili“ su, odno-

sno pokrili lovačku kuću na Kopili. Njih 16, poznatiji kao grupa Joze Mi-ličevića, uložili su najviše rada, vre-mena i truda na izgradnji ove lovač-ke kuće. Svaki od njih dao je po 200 ili više KM. Naravno, bilo je i onih koji su im pomogli. Pile Kozina darovao je krov, Šumarija građu, Branko Ma-rić dao je zemljište bez naknade, LD „Vepar“ 1000 KM, velik doprinos je i župnika don Milenka Džalte.

Na svečanom otvaranju kuće okupilo se stotinjak ljudi. Župnik je na početku blagoslovio kuću i, među ostalim, kazao: „Neka ova kuća bude, na prvom mjestu, po-

LD „Vepar“, Prozor-Rama: LOVAČKA KUĆA U PAJIĆIMA

Veliki uspjeh grupe Joze MiličevićaPiše Stanko Ćurčić

štovanja obitelji, crkvenih zakona i Boga, mjesto vaše ljubavi prema prirodi. Vi ste čuvari ove prirode, dara Božjega, i raduje me vaš rad na očuvanju nje i života u njoj.“ Jozo Miličević poželio je svima do-brodošlicu, ali i primijetio: „Moglo nas je doći i više.“ Skup je pozdravio i predsjednik Društva Ante Dolić : „Drago mi je što ste ovdje i što sam ovdje. Druženje je lovačka vrlina.“

Na improviziranim stolovima bilo je svakakva pića, te dva pečena janjeta, odojak, lešo, lovački gulaš, roštilj i meza. Gulaš je, posve na drugom kraju općine, pripremio profesionalni kuhar Jure Beljo Pa-klić i poslao ga, jer je u posljednji trenutak bio spriječen biti ovdje.

Pjevači su bili u punoj formi

Predsjednik Doni Mikulić predao je sliku općinskom načelniku Viktoru Mariću Pajićani mogu biti ponosni svojom lovačkom kućom

Sije

čanj

Velja

čaOž

ujak

Tr

avan

jPo

512

1926

Po2

916

23Po

29

1623

30Po

613

2027

Ut6

1320

27Ut

310

1724

Ut3

1017

2431

Ut7

1421

28Sr

714

2128

Sr4

1118

25Sr

411

1825

Sr1

815

2229

Če1

815

2229

Če5

1219

26Če

512

1926

Če2

916

2330

Pe2

916

2330

Pe6

1320

27Pe

613

2027

Pe3

1017

24Su

310

1724

31Su

714

2128

Su7

1421

28Su

411

1825

Ne

411

1825

Ne

18

1522

Ne

18

1522

29Ne

5

1219

26

Svib

anj

Lipa

njSr

panj

Kolo

voz

Po4

1118

25Po

18

1522

29Po

613

2027

Po3

1017

2431

Ut5

1219

26Ut

29

1623

30Ut

714

2128

Ut4

1118

25Sr

613

2027

Sr3

1017

24Sr

18

1522

29Sr

512

1926

Če7

1421

28Če

411

1825

Če2

916

2328

Če6

1320

27Pe

18

1522

29Pe

512

1926

Pe3

1017

2431

Pe7

1421

28Su

29

1623

30Su

613

2027

Su4

1118

25Su

18

1522

29Ne

3

1017

2431

Ne

714

2128

Ne

512

1926

Ne

29

1623

30

Ruja

n Li

stop

adSt

uden

i P

rosi

nac

Po7

1421

28Po

512

1926

Po2

916

2330

Po7

1421

28Ut

18

1522

29Ut

613

2027

Ut3

1017

24Ut

18

1522

29Sr

29

1623

30Sr

714

2128

Sr4

1118

25Sr

29

1623

30Če

310

1724

Če1

815

2229

Če5

1219

26Če

310

1724

31Pe

411

1825

Pe2

916

2330

Pe6

1320

27Pe

411

1825

Su5

1219

26Su

310

1724

31Su

714

2128

Su5

1219

26Ne

6

1320

27Ne

4

1118

25Ne

1

815

2229

Ne

613

2027

LOVA

ČKI S

AVEZ

HER

CEG

BOSN

EHU

NTER

S ASS

OCIA

TION

OF

HERZ

EG B

OSNI

A

2009

Sije

čanj

Velja

čaOž

ujak

Tr

avan

jPo

512

1926

Po2

916

23Po

29

1623

30Po

613

2027

Ut6

1320

27Ut

310

1724

Ut3

1017

2431

Ut7

1421

28Sr

714

2128

Sr4

1118

25Sr

411

1825

Sr1

815

2229

Če1

815

2229

Če5

1219

26Če

512

1926

Če2

916

2330

Pe2

916

2330

Pe6

1320

27Pe

613

2027

Pe3

1017

24Su

310

1724

31Su

714

2128

Su7

1421

28Su

411

1825

Ne

411

1825

Ne

18

1522

Ne

18

1522

29Ne

5

1219

26

Svib

anj

Lipa

njSr

panj

Kolo

voz

Po4

1118

25Po

18

1522

29Po

613

2027

Po3

1017

2431

Ut5

1219

26Ut

29

1623

30Ut

714

2128

Ut4

1118

25Sr

613

2027

Sr3

1017

24Sr

18

1522

29Sr

512

1926

Če7

1421

28Če

411

1825

Če2

916

2328

Če6

1320

27Pe

18

1522

29Pe

512

1926

Pe3

1017

2431

Pe7

1421

28Su

29

1623

30Su

613

2027

Su4

1118

25Su

18

1522

29Ne

3

1017

2431

Ne

714

2128

Ne

512

1926

Ne

29

1623

30

Ruja

n Li

stop

adSt

uden

i P

rosi

nac

Po7

1421

28Po

512

1926

Po2

916

2330

Po7

1421

28Ut

18

1522

29Ut

613

2027

Ut3

1017

24Ut

18

1522

29Sr

29

1623

30Sr

714

2128

Sr4

1118

25Sr

29

1623

30Če

310

1724

Če1

815

2229

Če5

1219

26Če

310

1724

31Pe

411

1825

Pe2

916

2330

Pe6

1320

27Pe

411

1825

Su5

1219

26Su

310

1724

31Su

714

2128

Su5

1219

26Ne

6

1320

27Ne

4

1118

25Ne

1

815

2229

Ne

613

2027

LOVA

ČKI S

AVEZ

HER

CEG

BOSN

EHU

NTER

S ASS

OCIA

TION

OF

HERZ

EG B

OSNI

A

2009



Bilo je to daleke, 1953. godine, kad se 14 busovačkih lovaca izdvojilo iz Lovačkog društva

„Travnik“ i osnovalo svoje lovačko društvo. Dadoše mu ime „Zec“, jer je to tada bila najčešća i najdraža lovna divljač u Busovači. Upravo tako, zeca je bilo “ko plive”, rijetko se lovac vraćao iz lova bez zeca u ruksaku. Lovilo se dva dana u tjed-nu, četvrtkom i nedjeljom, od 1. listopada do 5. siječnja. Danas, već duže vrijeme, zec je postao pravom atrakcijom. Obično se planira od-strijeliti godišnje 15 do 20 zečeva, ali se plan rijetko ispuni. Primjera radi, 1968. godine od lovaca su se otkupljivala krzna divljači, a druš-tva su ih dalje distribuirala raznim firmama. Spomenute, 1968. godi-ne, u LD „Zec“ u Busovači otkuplje-na su 504 zečja krzna, a tek koliko ih je izgubilo glavu da bi ih se to-liko otkupilo! No zec je tema sama za sebe.

Društvo se razvijalo, uspješno gospodarilo lovištem veličine oko 12.000 ha lovne površine i dočeka-lo rat s oko 350 članova. Danas, 15-ak godina poslije rata, u Busovači

LD „Zec“, Busovača: 55 GODINA ŽIVOTA I RADA

Obljetnica obilježena više radno nego svečanoPiše Dobroslav Vrdoljak

postoje dva lovačka društva. Oba nose ime „Zec“, jedno je sa sjedi-štem u Busovači, a drugo u Kaćuni-ma. Dobro surađuju i imaju dobre susjedske odnose.

Ovo o kojem pišem je Lovač-ko društvo „Zec“ iz Busovače, sa sjedištem u Busovači. Ima 275 re-dovitih članova, od kojih je 10-ak pripravnika. Ima dobro organizi-ranu lovočuvarsku službu, ranije

sa dva, a od ove godine s jednim stalno uposlenim profesionalnim lovočuvarom. Zahvaljujući dobro organiziranoj lovočuvarskoj služ-bi, lovište je dobro oporavljeno od ratnih stradanja. Neke vrste divlja-či primiču se kapacitetu lovišta, a neke su ga i dostigle. Društvo je za čuvanje lovišta i zaštitu divljači izdvajalo od 16.000 do 20.000 KM. Sada, kad je samo jedan lovočuvar,

planirano je izdvojiti oko 10.000 KM. Nije do sada bilo nikakvih do-nacija, sve je to vlastiti novac. Kri-volova ima, ali, ako se tako može reći, u podnošljivoj mjeri. Nadat je se boljem stanju kad se bude znao pravi titular lovišta. Čuvanju lovišta i uništavanju štetočina po-klanja se velika pozornost.

Jedni su planovi ispunje-ni, drugi su na redu

U godini kad se obilježavala 55. obljetnica života i rada Društva, mnogo se više radilo nego slavilo. Pripremljeni su ambiciozni projekti, oni su odobreni i dobivena su sred-stva za sadnju čičoke u lovištu i za iz-gradnju još jedne visoke zatvorene čeke. Nabavljeno je 480 kg čičoke i posađeno u svih 9 sekcija. Radilo se u rano proljeće, dok su uvjeti bili odgovarajući. Nešto je posađeno i u rasadniku za sjemensku reproduk-ciju. Neke sekcije, primjerice Skrad-no-Kula, čičoku su sadile uz pomoć traktora. Rezultati u sadnji su izvrsni, jer je odabran odgovarajući teren, izabrano pravo vrijeme sadnje, a lovci su to dobro odradili. Bilo je ne-što i štete, jer su divlje svinje usjev brzo pronašle, a i srna je rado brstila izbojke, ali to su očekivani gubitci. Uskoro je počela i gradnja visoke čeke zatvorenog tipa, pogodne za lov medvjeda, divljih svinja i srnjaka. Radovi su uspješno završeni u samu jesen, pa su sada u lovištu 4 visoke zatvorene čeke. Stručna komisija FMPVŠ, na čelu s Bajramom Peškovi-ćem, suradnikom za lovstvo, povolj-no se izjasnila i izrazila zadovoljstvo postignutim radom i opravdano utrošenim sredstvima.

Ove godine odstrijeljen je naj-trofejniji srnjak (136,62 točke) u našem lovištu otkada se vodi evi-dencija. To je učinio mladi lovac šumarske struke Ljubo Marković. Odstrijelio ga je na području sek-cije Buselji, a oni tvrde da ih ima još i boljih. Osim u ovoj, i u drugim sekcijama odstrijeljeni su lijepi pri-mjerci srnjaka.

Priprema se i odstrel još jedno-ga medvjeda, nadamo se zlatnog, jer su i ova dva dosad odstrijeljena bila zlatna. Medvjed se dobro čuva, iznosi se hrana na hranilišta, odstre-ljuje se s lijepo uređenih čeka, pa nije čudo što je postignut uspjeh.

Rogovi Ljubina zlatnog srnjaka

Lovci pred odlazak na posao u lovište



Društvo, naravno, ima i plano-ve za sljedeće razdoblje. Prednost se daje održavanju i poboljšanju dostignutog stanja divljači u lo-vištu, borbi protiv krivolova svim mogućim snagama, ne prezajući ni od najstrožih mjera (prijave, oduzi-manje oružja, pomoć policije, itd.), te pripremi za koncesiju lovišta, što podrazumijeva osiguranje potreb-noga novca, pa su moguća i veća ulaganja pojedinaca (članova). U očekivanju koncesije, neki bitni po-slovi stavljaju se u drugi plan.

U užem vodstvu Društva dovo-ljan je broj lovno stručnih osoba. Predsjednik, tajnik i glavni lovnik su šumarski inženjeri i dugogodiš-nji lovci, a lovočuvar je, opet, dugo-godišnji lovac i lovno dobro obra-zovan. U društvu ima 8 ocjenjivača trofeja, ima kinologa, itd.

Na busovačkom terenu postoji i privatno uzgajalište jelena lopa-tara, o čemu više nekom drugom zgodom.

Već tradicionalno, lovci čla-novi lovačke sekcije „Orlov Kuk“ Lovačke udruge „Vran“

iz Tomislavgrada organiziraju lo-vački kamp u lovu na srnjaka. Boraveći u kampu, u cik zore lo-vac „Joca“ Jozo Gudelj, uočio je farove automobila u obližnjem dolcu i alarmirao lovačku družinu u kampu koja se spremala popiti jutarnju kavu i poći na čeke lovi-ti srnjaka. Međutim, kava se nije imala kad popiti jer su lovci žurno krenuli prema vrtači, u kojoj su primijećeni farovi. Otprilike nakon sat vremena začuo se pucanj u ju-tarnjoj tišini. Slijedi dojava u kamp da se radi o poznatim krivolovci-ma iz Posušja, koji su, ne znajući za lovački kamp, kao i mnogo puta do sada, upali u lovište i odstrijelili medvjeda koji je bio ukras ovoga lovišta, kojega su lovci i šumari

LU “Vran”, Tomislavgrad: KRIVOLOVCI ODSTRIJELILI MEDVJEDA

Zločin je činiti zločinPiše Mijo Matešković

dobro poznavali, kojega su hranili, snimali i divili mu se.

Krivolovci su se dali u bijeg, a jedan od njih naletio je na ljutite lovce i vične ratnike, tako da je za dlaku izbjegnuta još veća tragedija. Izvršitelji ovoga zločina su pobjegli u šumu, a na šumskom proplanku, kao na tronu iznad svoga kraljev-stva, ostao je vječno ležati kralj šume. Medvjed je bio težak 235 kg, a širina prednje šape bila je 15 cm.

Odmah je alarmirana policija u Tomislavgradu i Posušju, koja je žurno intervenirala, na čemu im u ime lovačke sekcije i lovačke udruge zahvaljujemo, a posebno načelniku policije Tomislavgrad i inspektorima, koji su postupili po zakonskim propisima i profesio-nalno, te u suradnji s posuškim po-licajcima priveli dvojicu od trojice sumnjivaca, zajedno sa zaplijenje-

nim terenskim vozilom kojim su se krivolovci dovezli. Uz pomoć poli-cijskih službenika i ostalih nazoč-nih, sve se na kraju dobro završilo, iako se zbog velike nervoze kod lovaca moglo završiti puno gore, ali prevladao je razum.

Medo je došao kući tamo gdje i pripada. Protiv prekršitelja su podnesene kaznene prijave, a po novom odštetnom cjeniku nakna-da za nezakonit odstrjel medvjeda može iznositi i do 20.000 KM.

Lovačka udruga “Vran”, sa svim prikupljenim nepobitnim doka-zima, podnijeti će prijavu protiv počinitelja za nadoknadu štete jer smatramo da oni ne mogu i ne smiju proći nekažnjeno.

Ovim putem apeliramo na sve savjesne lovce i ljubitelje prirode da pomognu u otkrivanju ovakvih zločina. Ne ponovilo se!

Medvjed odstrijeljen u krivolovu

Niko - stručni savjetnik i lovnik



Prijatelji lovci iz Uskoplja po-zvaše nas u goste 19. listopa-da ove godine. Predsjednik

sekcije Gradina Franjo Cvitanović, moja malenkost i skupina naših lovaca stigosmo na odredište već u 7 sati, gdje nas domaćin Ivica Komarac i njegova supruga Anki-ca srdačno dočekaše i pogostiše doručkom, kavom i uskopaljskom šljivovicom.

Kad smo se iskupili i kako je ovdje bilo i zborno mjesto, predsjednik LD „Uskoplje“ Slavko Čurić, lovnik Drago Perić i predsjednik sekcije Ždrimci Pero Perić upoznaše nas da su za ovaj lov predviđena tri pogona, jedan u Crnom Dolu, dva u Rošovu Borju, u srcu planine Vranice. Lovnik je uputio pogoniče na polazišno mjesto, a nas je rasporedio po čekama. Doista je bio užitak biti ovdje po prekrasnom jesenjem listopadnom danu i uživa-ti u lovačkom štimungu, te smo se osjećali pomalo „zakinutima“ kad su nas, nakon tri sata, pozvali na zborno mjesto. Izvješće pogoniča i glavnog lovnika glasilo je: Psi su uglavnom dizali i ganjali lisice i nisu uopće naišli na tragove divljih svinja, zbog kojih je ovaj lov i zakazan.

LD „Pavlovica“, Novi Travnik: S PRIJATELJIMA IZ USKOPLJA

Lov u srcu Vranice planinePiše Anto Cvitanović

Poslije kraćeg odmora, slijedilo je Rošovo Borje. Opet nas je glav-ni lovnik razmjestio po čekama, te dao znak pogoničima da mogu krenuti „na posao“. Kao i pri prvom pogonu, bila je milina slušati štek-tanje pasa po vrletnoj šumi planine Vranice.

Nakon nova dva sata čekanja i uživanja, lovnik nas je okupio i po-zvao na, kako to on reče, „posljed-nji pogon“. Dolazeći na zakazano mjesto, ugodno smo se iznenadili lokacijom lovačke kuće i prizo-rom koji smo doživjeli. Duboko u šumskom carstvu Vranice, desetak kilometara od naseljenog mjesta, ispred nas je izronila lovačka kuća i nova nadstrešnica za odmor lo-vaca, te voda koja je, kako rekoše, vođena kilometrima i sada teče u izobilju, gaseći žeđ umornih lova-ca. Tu nas domaćini upoznaše sa svojim kuharom Matekom, koji je pripremao gulaš, roštilj i prase na ražnju. Kad su nas poslužili, pogo-tovo lovačkim gulašom, zaključili smo da je Matek doista vrstan ku-har, kojemu bi pozavidio i nadale-ko poznati kuhar našega prijatelja lovca Tadije iz Pougarja. Za svirač-

ko-pjevačku stranu današnjeg su-sreta pobrinuli su se harmonikaš Marko Žuljević i raspjevani pred-

sjednik Društva Slavko Čurić, koji u svojim pošalicama rekoše da se kroz Ždrimce ne pjeva, jer će onaj tko pjeva biti natpjevan, i da se u Ždrimcima nitko ne treba hvaliti svojim terenskim vozilima, jer ih od njih nitko nema ni više niti bo-ljih, u što smo se i sami uvjerili.

Lovište im je iznimno bogato vrlo raznolikom šumskom vege-tacijom, obilnim izvorskim vo-dama, livadama, na prikladnoj je nadmorskoj visini, a sve to divljači pruža odlične uvjete za razmno-žavanje i opstanak. Na ovim pro-storima ima divljači, u to smo se uvjerili. Ovakvo lovište poželjela bi svaka lovačka udruga.

Druženje je zašlo do kasno u noć. Rastajući se s domaćinima zahvalili smo im na dobro organizi-ranom i ugodnom lovu i pozvali ih da u što većem broju posjete naše lovište i budu naši gosti.

I lov i druženje nakon lova u pravom prijateljskom ozračju



Deset pregaženih grla srneće divljači te barem još toliko za čije stradavanje ne po-

stoje službeni podatci, alarmiraju na oprez u vožnji. U opasnosti su i vozači, jer sudar s divljači može prouzročiti materijalnu štetu, ali i tragične posljedice. Dok ljudi ne počnu stradavati i dok netko ne pogine od sudara sa srnom ili s div-ljom svinjom, izgleda da se nitko neće zamisliti nad ovim upozore-njem.

U posljednje vrijeme, nakon učestalih naleta osobnih automo-bila na divljač, postaje uobičajeno da vozači bježe s mjesta nezgode. U našem lovištu postoji dosta crnih točaka, gdje divljač prelazi regio-nalnu cestu Odžak – Bosanski Brod i Odžak – Bosanski Šamac. Što je uzrok sudara s divljači? Uglavnom neprilagođena ili prevelika brzina.

Bez obzira na prometne zna-kove koji upozoravaju na moguću divljač na cesti, vozači, jednostav-

LD „Fazan“, Odžak: VOZAČI OPREZ, DIVLJAČ NA CESTI!

Lako je okriviti divljač, ali što je s nama?Piše Nedžad Garić

Nekoliko ovogodišnjih slu-čajeva vezanih osobito uz srneću divljač, ali i zečju,

zaslužuju pozornost, među kojima i slučaj otuđenoga i prisvojenog tro-mjesečnog laneta. Kad ga je lovoču-var uspio oduzeti, bilo je već kasno. Uginulo je. Obdukcija je pokazala da je uginulo zbog stezanja oko vra-ta nepoznatim predmetom! Mjesec dana nakon toga, jedno lane, tako-đer staro tri mjeseca, pregaženo je i ostavljeno uz cestu Orašje – Tuzla. Nisu mu uspjeli pomoći ni u vete-rinarskoj postaji, i ono je uginulo. Potom se dogodio slučaj pregažene srne na istoj cesti. Bila je to srna izu-zetne građe i ljepote. Kad je lovoču-var stigao na lice mjesta, od srne su bili ostali samo dijelovi. Štetočine, vjerojatno lisica, iskoristile su priliku i pogostile se unesrećenom srnom. Nekoliko dana kasnije, pregažen je srnjak na istoj cesti, na kojoj ima prometni znak koji upozorava na divljač na cesti. Naravno, počinitelj je bio nepoznat, kao gotovo uvijek, a srnjaka je po magli bilo teško pro-naći. Tri sata iza toga, znajući za ovaj slučaj a idući s posla iz Brčkog, lovac sekcije Orašje Emir Mehić pronašao je srnjaka i predao ga lovočuvaru uz potpisani zapisnik.

LU „Sava“, Orašje: DIVLJAČ STRADAVA NA CESTAMA

Učestali naleti vozila na srneću i zečju divljačPiše Adam Dabić

no, ne mogu izbjeći susrete i sudare s njom na cesti. Ako pritom nasta-ne manja materijalna šteta, vozači uglavnom odu i ostave divljač na cesti. Nitko ne odgovara za smrt divljači. U takvim situacijama, kod nas materijalna šteta na osobnom vozilu gotovo redovito pada na trošak korisnika lovišta. O šteti na divljači (ili odšteti za divljač) malo tko i razmišlja.

Mi, lovci, zato moramo sudioni-cima u prometu, pa i sebi kad smo vozači, jasno staviti do znanja da divljač nipošto ne može biti uvijek kriva za nezgodu i nikako ne mora korisnik lovišta uvijek odgovara-ti za štetu. Zato, kad smo negdje u prirodi, podignimo nogu s pa-pučice gasa, uvijek računajući na moguću iznenadnu pojavu divljači. Divljač bi sama, da može, zasigurno poslala poruku „Čuvajte nas, pazite nas i naša su srca plaha, sve što na cestama radimo, radimo iz nezna-nja i iz straha.“

Sve su ovo primjeri koji upo-zoravaju vozače, posebno za ma-gle, da pripaze na brzinu vožnje i mogućnost iznenadnog pojavlji-vanja divljači na cesti. Kad dođe do naleta na divljač, nastaje šteta i na vozilima, ali i vrlo velika šteta lovištu, što se često i neopravdano zanemaruje.

Spomenut ćemo u ovoj prigodi da je Udruga potrošila još oko de-set tisuća maraka i pustila u lovište 19. listopada još oko 600 stotina fazana starosne dobi od 5 mjeseci. Fazani su kupljeni u Ristovcu u Voj-vodini.

Emir Mehić, lovac iz sekcije Orašje, pokraj pregaženog srnjaka

Srna stradala na cesti



U LU „Sava“ lov je otvoren 12. listopada 2008. Kako odre-đeni broj ovdašnjih lovaca

ne boravi u ovoj općini, već na Za-padu i drugdje, birao se trenutak za otvaranje kad ih najveći broj može biti u matičnoj udruzi. Udruga, ina-če, trenutačno broji 388 lovaca i taj se broj pokušava zadržati, jer je sve manje terena za lov a sve više ogra-đenih voćnjaka i vikend-naselja.

Posebno svečano bilo je na otvaranju lova u sekciji Kostrč. To je najmalobrojnija sekcija u LU „Sava“ i upravo zbog toga dobila je odobre-nje Skupštine Društva da može po-većati broj lovaca. Ovdje su se lovci i njihovi gosti, njih osamdesetak, nakon lova okupili u novoizgrađenoj lovačkoj kući, koja se nalazi između sela Matića i Kostrča. Najveće zaslu-ge što je prošlo samo godinu dana

LU „Sava“, Orašje: SVEČANOST U SEKCIJI KOSTRČ

Otvoren lovački domPiše Adam Dabić

od kupovine zemljišta do useljavanja u kuću ima predsjednik sekcije, voj-ni umirovljenik Blaž Živković. Kuća je površine sedamdesetak kvadrata, ispred nje je i česma za pitku vodu. Ovdašnji lovci stvarno su se potrudili da otvaranje njihove lovačke kuće bude svečano i lijepo. Za objed, pri-premili su nadaleko poznati čoba-nac, a njihove lijepe snaše pripremile su razne vrste torti i kolača, tako da je doista bilo svega i svačega. Pravi lovački doživljaj u prirodi.

Ovaj lovački dom je deveti u osam ovdašnjih sekcija. Lovačka sekcija Orašje je u fazi završetka lo-vačkog ljetnikovca, a sekcija Oštra Luka ozbiljno se priprema za grad-nju svoje kuće. Kad se i to završi, sve sekcije LU „Sava“ imat će svoje domove za odmor poslije lova i okupljanja raznih vrsta.

Grudska lovačka udruga i ove je godine osigurala značajan novac za uređenje

svoga lovišta, ponajprije za nabav-ku automatskih hranilica za divlje svinje i hranilica za jarebicu poljku i kamenjarku, ali i za izgradnju lo-kava-pojilišta i zasijavanje površina raznim žitaricama.

U sekcijama se odmah krenulo s radovima. U Donjim Mamićima-Dragićini zasijali su oko 11 duluma, u Grudama oko 10 duluma, a u sekciji Sovići-Gorica zasijali su žita-ricama gotovo 25 duluma zemljišta i u polju izgradila 10 lokava različite veličine.

Osobito velik korak na uređe-nju lovišta napravili su gorički lovci očistivši i prokopavši kanal za vodu

HLU „Malič“, Grude: UREĐENJE LOVIŠTA

Prehrana i napajanje divljači u prvom planuPiše Emil Jurčić

koji će svom dužinom moći napaja-ti svu divljač koja se nađe u polju. Pri spomenu Gorice i njezinih lova-ca, valja napomenuti da oni svake godine na otvaranju lova organi-ziraju zajednički ručak na koji po-zovu i goste iz drugih sekcija. Ova godina bila je posebna po tome što je s njima bio i Zvonko Bušić, zvani Taik, njihov sumještanin koji je, zbog znanih razloga, izbivao iz Gorice 40 godina. Tom prigodom Taiku su darovani zec i fazan.

U lovnoj sekciji Drinovci čistili su postojeća pojilišta, prirodno bagata vodom, i grade lovačku kuću, u Ru-žićima su prosijecali protupožarne putove, u Borajni su izgradili 3 veće lokve, a u Tihaljini su na redu bile uobičajene aktivnosti u lovištu.

HLU „Malič“, Grude: SPRET-NI LOVCI, KVALITETNI PSI

Šest svinja u tri danaPiše Emil Jurčić

Lovci sekcije Donji Mamići-Dragićina i sekcije Grude u tri su dana odstrijelili šest

svinja. Naravno, svi koji su sudje-lovali u potjeri i odstrelu bili su, s razlogom, dobro raspoloženi. Nije nedostajalo međusobnih pohvala, ali ni pohvala psima, koji su divlje svinje podigli iz skrovišta i natjerali ih na nišan spretnim lovcima.

No nije točno da je ulova bilo samo u ovim dvjema sekcijama. Uspješnim lovom mogu se pohva-liti i druge sekcije grudske lovačke udruge.

Lovci sekcije Kostrč ispred novoizgrađenoga lovačkog doma

Zvonko Bušić Taik, nakon mnogo godina sa svojima

Zajedničkim radom lovaca i pasa do kvalitetnog ulova



Plan odstrela srneće divljači, koji se bazira na temeljima lovnogospodarske osnove,

uspješno je i u potpunosti ostva-ren. Prvoga lovnog dana odstri-jeljeno je svih šest, planiranih, sr-njaka, među kojima i jedan visoke trofejne vrijednosti. Naime, srnjak kojega je odstrijelio lovac Ljubo Marković na području lovišta sek-cije Buselji, komisijski je ocijenjen sa 136,62 točke. Dakle, vrhunska trofejna vrijednost (zlatna meda-lja). Ovaj dio lovišta ruralnog je tipa, s dosta oaza, livada i njiva okruženih niskim šumama (šika-

LD „Zec“, Busovača: PLAN ODSTRELA U LOVIŠTU

U Buseljima, srnjak za zlatnu medaljuPiše Jozo Dujić

rama), a veže se i graniči jednim dijelom s visokom šumom masiva planine Busovačkih staja, iz koje i potječe naseljavanje ovoga dijela lovišta srnećom divljači. Ovakvoj kvaliteti srnećih rogova doprinosi, prije svega, kvalitativna ishrana i mir u lovištu. Kad govorimo o ovo-me, onda prije svega moramo reći da pučanstvo ovoga naselja, kao i lovci, imaju velike simpatije prema ovoj vrsti divljači. To, između osta-log, pokazuje i visoka tolerancija ovdašnjih ljudi prema šteti koju napravi srneća divljač u njihovim vrtovima i okućnicama.

Nekad, ne tako davno, vuk je u lovištu LD „Golub“ bio po-jam. Danas to više nije tako.

Usred bijela dana može se vidjeti cijeli čopor kako prelazi promet-nicama po već uhodanim vučjim stazama. U večernjim satima silaze u naselja i polja radi hrane na od-lagalištima otpada, koja su obično blizu sela i cesta, da se otpad može bacati iz vozila (na žalost, ovo je istina). Na jednom takvom vučjem prijelazu ovih su dana, u razmaku od samo dva dana, stradala dva vuka, jedan od vozila na putnom pravcu Čitluk – Ljubuški, drugi na

LD „Golub“, Čitluk: POBRINI SUSRETI S VUKOVIMA

Majstor svog zanataPiše Gojko Prskalo

čeki od hitca starog majstora Ivana Pehara zvanog Pobro, člana sekci-je Gornji Ograđenici. Pobro se već odavno specijalizirao za odstrel vuka. U posljednjih nekoliko godi-na, prosječno godišnje odstrijeli po jednoga vuka. Na upit, koliko ih je dosad odstrijelio, odgovorio je ne-određeno i šaleći se: „Sedam-osam komada, a ako Bog da, do Božića će biti još jedan.“ Ovakvim uspjehom ne može se pohvaliti ni jedan lovac Goluba, pitanje je kakva je situacija glede toga i na razini Saveza. Zato, nema nam druge nego reći: Svaka čast, majstore, i čestitamo ti!

U kasnim večernjim sati-ma, 28. listopada, vozeći se svojim terencem lju-

buškom zaobilaznicom u pre-djelu Predgrađa, kod karting staze, Zoran Bradvica vidio je dva vuka. U prvi trenutak bio se zbunio. Vukovi su ga vidjeli i razišli se, no on je ipak pojurio za jednim i udario ga autom. U ovom predjelu, svega kilometar

HUL „Kravica“, Ljubuški: IZNENAĐENJE ILI NE

Vukovi u PredgrađuPiše Mario Herceg

od gradskog središta, u posljed-nje vrijeme često se viđaju vu-kovi. Blizina smetišta znači im i blizinu potencijalne, lako dostu-pne hrane, a dobro zarastao gaj u susjedstvu odlično je skloni-šte. Žalosti činjenica da ni jedno stado ovaca u širem okružju nije sigurno od ovih predatora, koji su veći lovci od svih nas jer love radi vlastitog opstanka. Ovaj nije izbjegao automobilu

Ivan Pehar, zvani Pobro, ne oprašta vukovima

Ljubo Marković sa srnjakom ocijenjenim sa 136,62 točke



U 57. broju Hoopa objavljen je moj prilog „Vukovi na kuć-nom pragu“. Ako se netko

sjeća, istaknuto je iznenađenje slo-bodom ove krvoločne divljači da ulazi u sama urbana naselja.

Odmah po saznanjima i nakon dokaza utvrđenih promatranjem, lovci LD „Sokol“, u suradnji s lovcima LD „Pavlovica“, organizirali su hajku na vuka u selima Gladniku i Bučići-ma. Rezultat je bio – dva odstrije-ljena vuka. Mislili smo da je ovaj lo-kalitet bio samo prolazno stajalište za vukove u tranzitu. Ali, ono što se dogodilo 8. listopada ove godine na obiteljskom gospodarstvu Milke Grebenara, lovca LD „Sokol“, kao i tri dana kasnije kod Ive Baje, potvrdilo je izjave nekih mještana ovoga sela, ali i pojedinih lovaca iz sekcije Jeli-njak, da su vidjeli i vuka i vučje tra-gove. Stado od petnaestak ovaca, koje su bile u toru među samim ku-ćama, prepolovljeno je u noći sa 7.

LD „Sokol“, Nova Bila: NOVE VUČJE GOZBE IZAZOV LOVCIMA

Vukovi neće s kućnog pragaPiše Drago Marjanović

Aktivnost LD „Galeb“ iz Ča-pljine, od izborne skupštine održane 30. svibnja 2008.,

kad je izabrano novo vodstvo Društva, odvija se uglavnom pre-ko lovnih ogranaka, među kojima osobito prednjače Gnjilišta, Čelje-vo, Klepci i Prebilovci, koji su prvo očistili od štetočina dio svoga lovi-šta a zatim vlastitim novcem kupili 60 jarebica poljki i pustili ih u dio lovišta pod zabranom.

Lovni ogranak Trebižat, kojeg predvodi agilni predsjednik Zden-ko Bakalar, u području Bodenika zasijao je žitaricama oko 10.000 m² zemljišta. Lovci ogranka Du-brave organizirali su pet akcija na prosijecanju staza na dijelu svoga lovišta Stanojevići, ito zahvaljuju-ći lovcima iz dijela lovnog ogran-ka Opličići, Lokve. Lovni ogranak

LD „Galeb“, Čapljina: NOVO VODSTVO U AKCIJI

Lijepe vijesti iz čapljinskih lovačkih redovaPiše Andrija Čule

Struge-Gorica vlastitim je novcem nabavio određen broj fazanske divljači i pustio je u dio svoga lo-višta.

Značajno je porastao broj čla-nova Društva i oni su pretplaćeni na lovačko glasilo Hoop, što je ve-lika promjena u odnosu na ranije godine. Na višu razinu postavljena je i lovočuvarska služba, te su kon-trole i obilasci lovišta svakodnevni. Dogovorena je nabavka fazanske divljači i jarebice poljke, koja će se unijeti u lovište po završetku se-zone. Također je dogovoreno da se, nekada tradicionalna lovačke večer, organizira na završetku ove lovne sezone, što će se također do-goditi nakon više godina.

Znači, čapljinski lovci načinili su posljednjih mjeseci velik i ohra-brujući korak naprijed.

na 8. listopada. Kad je vlasnik stada u jutarnjim satima stigao u redoviti obilazak, ostao je zaprepašten. Pet ovaca ležalo je zaklano, dvije su još pokazivale znakove života, ali spasa im nije bilo. Okupili su se mještani, pozvana je policija i civilna zaštita, pozvani su i predstavnici mjero-davnoga županijskog ministarstva, predstavnik mjesne zajednice i lovci iz LD „Sokol“. Ali što? Vuk, ili više njih, imao je takvu smjelost i okrutnost doći u gusto naselje i poharati sta-do. Tri dana kasnije u stadu Ive Baje zaklane su tri ovce, u istom mjestu. Ovo je dokaz da vuk neće tako lako s kućnog praga. Ovo je signal lovci-ma Sokola i Pavlovice da se upuste u novu borbu protiv vuka. Istina, dok još nema snijega teško su vidljivi vučji tragovi, ali ni snijeg nije dale-ko. Do tada, treba biti oprezan. Vuk nije opasan samo za stoku, opasan je i za plemenitu divljač, nerijetko i za čovjeka. Pokolj pred kućnim pragom



Sezona lova fazana otvorena je 12. listopada, a lovi se nedje-ljom od 8 do 16 sati. Na sami

dan otvaranja lovilo se do 12 sati, a onda je organiziran ručak po sek-cijama i lovnim grupama. Tijekom 6 lovnih dana u prosjeku je lovilo 180 lovaca po danu. Odstrijeljeno je 558 fazana mužjaka, 4 lisice, 3 divlje mačke i 4 kune. U usporedbi s proteklim sezonama, ova je bolja što se tiče odstrela, a ista s obzirom na broj lovaca.

Lovci su se držali lovnoga ka-lendara i nije bilo kršenja odredbi Pravilnika o gospodarenju lovi-štem.

Od 19. listopada love se i divlje svinje hajkom, uz upotrebu pasa obučenih za njihov lov. Bilo je pla-nirano 6 lovova, ali su upriličena samo 3, u kojima nije odstrijeljena ni jedna divlja svinja. Uz slab odaziv lovaca, glavni razlog za to je manjak obučenih pasa za ovu vrstu lova. Nadamo se da će lovci za sljedeću

LD „Fazan“, Odžak: LOVNA SEZONA SE ZAHUKTALA

Prvo fazan, pa divlja svinja, onda lisica, divlja patka...Piše Nedžad Garić

sezonu imati više uspjeha u obuci svojih lovačkih pasa. Ipak, stanje se popravilo u mjesecu studenom, kad je s večernje čeke odstrijeljeno 5 veprova i dvoje nazimadi. Uku-pno od svibnja do danas, s čeka je odstrijeljeno 30 divljih svinja.

Lovna sezona na lisice i div-lje patke traje svakodnevno od 1. prosinca, ito čekanjem od 16 sati u grupi od najmanje 3 lovca. Istina, nema snijega, ali se nadamo da će nam druga polovina prosinca, sije-čanj i veljača prirediti nezaboravne trenutke lova na ovu vrstu divlja-či. Osim toga, nužno je svesti broj predatora na razumnu mjeru kao jedan od uvjeta za pravilno gospo-darenje lovištem.

Hrane za divljač ima dovoljno. Lovci obvezno kontroliraju njezino stanje u hranilištima i iznose je pre-ma potrebi. Ostalo je dosta zrnaste hrane na poljima, pa i nije bilo neke velike potrebe iznositi hranu u lo-vište.

Provodeći odluke Skupštine i pri-premajući se za dobivanje koncesije na lovište, a u skladu sa Zakonom o lovstvu i podzakonskim propisima, Božo Grgić, profesionalni lovočuvar, Mersed Kosovac, pomoćni lovočuvar i Nedžad Garić, tajnik Društva, obilje-žili su metalnim pločama lovno-teh-ničke objekte, izvršili uviđaj u njiho-vo stanje i u napomeni naveli radnje koje treba napraviti da bi visoka čeka

LD „Fazan“, Odžak: EVIDENCIJA OBJEKATA U LOVIŠTU

Obilježavanje i procjena lovno-tehničkih objekata Piše Nedžad Garić

bila u funkciji. Evidentirano je i foto-grafirano 76 visokih čeka i njihova procijenjena vrijednost iznosi 82.900 KM. Do kraja godine evidentirat će se i procijeniti i manji broj preostalih. Za svaku čeku napravljen je evidencijski list, koji se vodi u arhivi, u pisanoj i u elektronskoj formi.

I za ostale lovno-tehničke objek-te izrađene su metalne pločice i oni će se uskoro evidentirati.

Pse treba bolje obučiti za lov divljih svinja

Po običaju, lov fazana bio je uspješan

Od sada, lovačke čeke s “imenom i prezimenom”



Po odobrenim sredstvima Fede-ralnoga ministarstva poljopri-vrede, vodoprivrede i šumar-

stva, pristupilo se izradi projektiranih objekta u lovištu nužnih u sušnom razdoblju, kad je divljač bila primora-na prelaziti cestu M5, koja je iz dana u dan sve opterećenija vozilima, a divljač je na njoj još više ugrožena jer na njoj nema zaštitne ograde. Ovomu će problemu projektanti, a i nevladine organizacije, morati oz-biljnije pristupiti, kao što je to uradila Hrvatska, osobito u Gorskom kotaru. Radi sigurnog prolaska divljači, ispod brzih cesta moraju se napraviti speci-jalni tuneli odnosno prolazi.

Članovi sekcije Kalibunar, na čelu s predsjednikom Mijom Domi-ćem i glavnim lovnikom Zijadom Mušićem, izradili su krajem listo-pada ove godine u bezvodnom dijelu lovišta zvanom Košarišća, u

Sekcija Kalibunar ispunila svoju obvezuPiše Slobodan Ličanin

LD “Vlašić”, Travnik: NOVO POJILO U LOVIŠTU

neposrednoj blizini buduće visoke zatvorene čeke, pojilo kapaciteta oko tri tisuće litara. Zanimljivo je napomenuti da se ovo pojilo, jer se nalazi na takvom položaju, nije moglo izraditi bez pomoći konja, koji su sav materijal donijeli do mjesta izgradnje. Ovo pojilo nalazi se na atraktivnom dijelu vlašićkih padina, ispod Devečanskih stijena, u blizini prometnice za Rekreacijski centar Babanovac. To je vrlo atrak-tivan dio Vlašića, iznimno zanimljiv planinarima, putnicima namjerni-cima i svima koji se iz ovih ili onih razloga nađu ovdje.

Ovom prilikom treba spome-nuti najzaslužnije, odnosno nosite-lje svih aktivnosti u sekciji, pa i oko ovoga pojila: Mijo Domić, Marko Meljančić, Zijad Mušić, Suvad Ko-njalić, Vinko i Ivo Gujić, Anto Janko-vić zvani Peri i Anto Lučić Jozak.

Lovačko društvo “Kamenjarka” iz Stoca proteklih godina pro-lazilo je kroz jedan od lošijih

razdoblja od svoga utemeljenja do danas. To turbulentno vrijeme dovelo je ovo lovačko društvo na rub gašenja. Međutim, jedan krug entuzijasta i razumnih ljudi preu-zeli su stvar u svoje ruke u namje-ri da spase društvo od nestanka. Tako je već postojeći Upravni od-bor imenovao Matana Pavlovića za v. d. predsjednika Društva do izborne Skupštine. Isti je naišao na jako veliki odaziv lovaca koji su mu htjeli pomoći da se riješe postojeći problemi, a prije svega saniraju du-govi koj su se gomilali godinama. U tome su uspjeli u kratkom roku za svega nekoliko mjeseci. Time su omogućili održavanje izborne skupštine Društva bez onih koji su

LD “Kamenjarka”, Stolac: IZBORNA SKUPŠTINA

Novo čelništvo na zadovoljstvo svih lovacaPiše Miro Kulaš

ovo društvo doveli na rub ponora i učinili ga lošim za sve lovce nje-gove članove. Skupština je počela pozdravom i izvješćem v. d. pred-sjednika o aktivnostima i realizi-ranim zadaćama u proteklih šest mjeseci, što je s oduševljenjem prihvaćeno od strane zastupnika na skupštini. Nakon jednoglasnog usvajanja dnevnog reda i izbora radnog predsjedništva, verifikacij-skog povjerenstva i ovjerivača za-pisnika prišlo se izboru predsjedni-ka, tajnika i lovnika Društva. Nakon provedene procedure glasovanja za predsjednika je jednoglasno izabran Matan Pavlović, za tajnika je izabran Miro Kulaš, za lovnika je izabran Željko Bošković a za njego-ve zamjenike Mile Pažin i Nijaz Bu-zaljko. Ova Skupština je pokazala da je novoizabrano rukovodstvo

Društva na dobrom putu što je po-tvrđeno i čestitkama od strane svih članova Skupštine nakon završetka

iste, kao i ugodnim druženjem uz domjenak i čašicu razgovora kako to samo lovci znaju.

Ovako je bilo na početku ...

... a ovako na kraju



Godinu dana nakon što su nas posjetili ugledni gosti iz Leipziga, ponovni susret

u uredu našega Društva. Dokaz da se stečeno prijateljstvo ne za-boravlja.

Volker Schimpff, dopredsjednik Glavnog odbora njemačke stranke CDU, nije zaboravio gostoprimstvo koje mu je bilo pruženo u listopadu prošle godine. Stoga je za posjeta Travniku, početkom listopada ove godine, izrazio želju posjetiti naše Društvo. Za kratkog boravka inte-

LD „Sokol“, Nova Bila: POSJET VOLKERA SCHIMPFFA

Potvrđeno prijateljstvoPiše Drago Marjanović

resirao se o stanju i aktivnostima u Društvu, a razmijenjene su i infor-macije o organiziranju lovstva kod nas i u Njemačkoj. Volker Schimpff je pritom pokazao visok stupanj znanja iz oblasti lovstva, posebice o životu divljači.

Uz razmjenu darova i uz doma-ću šljivovicu, gost iz Leipziga je sa zadovoljstvom primio jedan primje-rak uvezanog Hoopa, koji će ponijeti i pokazati svojim prijateljima.

Rastali smo se uz obećanje da će uslijediti poziv za posjet Leipzigu.

U povodu Dana općine, u Orašju je održana druga po redu Čorbanijada i fišijada.

Ova priredba je sve popularnija i na njoj se, osim lovaca i ribolovaca, okupljaju i drugi građani. A sve je krenulo prošle godine dogovorom načelnika Općine Đure Topića i predsjednika LU „Sava“ da se po-krene ovako nešto. Ovogodišnju

LU “Sava”, Orašje: ČORBANIJADA I FIŠIJADA

Priredba koja oduševljavaPiše Adam Dabić

manifestaciju financirali su Općina Orašje i sponzori, a organizacija je bila prepuštena nama lovcima. Naravno, to smo pokušali napraviti što bolje, u čemu nam se pridruži-la i Turistička zajednica Županije posavske. LU „Sava“ sponzorirala je izradu panoa na kojem je bilo izloženo četrdesetak prepariranih eksponata pernate i dlakave div-

ljači, što je oduševilo nazočne. Sve te trofeje stekli su naši lovci i doni-jeli ih pokazati posjetiteljima ove priredbe. Što se tiče sponzorstva pojedinaca, lovac Pavo Marković iz sekcije Bok počastio je nazočne svojom šljivovicom, a Zlatko Krištić roštiljom i kotlovinom, koja je do-bro poslužila dok čorbe nisu bile skuhane. Spomenut ćemo i da je

udruga „Slavonika“ sponzorirala priredbu slavonskim začinima i iz podruma braće Dragun iz Iloka do-nijela pedesetak litara vina i rakije.

A sve je počelo u jutarnjim sati-ma, kad su u jedan red stali lovci, u drugi ribolovci. Lovci su imali deset natjecateljskih ekipa, ribolovci pet. U prvom dijelu ocjenjivani su ribarski fiševi, gdje je prvo mjesto osvojio Kri-stijan Oršolić iz Tolise, ujedno i pred-sjednik Ribolovnog saveza FBiH. Dru-gi je bio Anto Klaić iz Donje Mahale, a treći Anto Miličić iz Tolise.

Što se lovačkoga čobanca tiče, najbolji je bio Antun Lukačević iz Kopanica, do njega se plasirao Blaž Živković iz Kostrča, a treće mjesto pri-palo je Adamu Dabiću, predstavniku sekcije Matići. Predsjednica ocjenji-vačkog suda bila je Ruža Jurić.

Nakon proglašenja, nagrade najboljima – skupe kotliće od tuća – dodijelio je predsjednik županijske Turističke zajednice Hajrudin Hadži-dedić, a pehare i diplome uručio je domaćin manifestacije, načelnik Op-ćine Orašje Đuro Topić.

Uslijedio je zajednički ručak pod šatorom za 700 nazočnih. Njih su cijelo vrijeme zabavljali „Raspjeva-ne Bađe“, koji su uz šargiju i violinu stvorili pravu svečarsku atmosferu. Na priredbu su „svratili“ i mnogi žu-panijski i općinski dužnosnici, čak i tajnik poznate udruge „Prsten“ Bruno Iljkić, koji se pridružio pot-porama ovom vidu međusobnog druženja lovaca i ribolovaca.

Najbolji u pripremi fiša i čobanca

Drago Marjanović i Volker Schimpff



LO “Vitez”: LOVAČKE ZGODE I NEZGODE

Rajko u lovištu, psi na lancuPiše Ljubomir Pavlović

Ni lovci sa trideset i više godi-na lovačkog staža se ne sje-ćaju bliskih susreta s ovom

krvoločnom zvijeri u šumama naše općine. Do skora nije nam bio po-znat nijedan slučaj da je netko od lovaca odstrijelio vuka u šumama našeg lovišta.

Grupa lovaca iz sekcije Bistri-ca, naseljenog mjesta Lovnica 16. studenog ove godine ugostila je i nekoliko lovaca iz sekcije Raduni-ce, pa pošla u lov na divlje svinje u reonu „Pejića rijeke“. Nisu mo-gli ni slutiti što će im se dogoditi toga dana. Sam početak lova ličio je na sve druge lovove, odvijalo se rutinski, na uobičajan način. Lovci su zauzeli svoja mjesta, a lovački psi- rasni goniči pušteni na oda-brani teren. Uskoro se čuo i jasan štek trobojnog goniča “Bokija“ vlasnika Vinka Jurkića, i posebno omiljenog psa kod svih lovaca. Poslije kraćeg vremena njegovo štekanje zamijenilo je tužno cvilje-nje, a potom tišina. Uzalud su lov-

LD “Jeleč”, Žepče: VUČJI DANAK U LOVIŠTU

U Žepču prava najezda vukovaPiše Ivica Širić

Bio je fenomenalan jesenji dan. Krenuo sam od kuće, ponajpri-je s namjerom uživati u priro-

di, na čistome zraku. Usput, slušao

sam„štek“ pasa koji bi nabasali na nekoga zeca ili lisicu i zvukove ra-znih pištaljki kojima su lovci dozivali svoje ljubimce. Zapravo, bio sam se

ci pretraživali teren, vabili Bokija, a on im se nije oglašavao. Nakon podnevnog objeda pošle su se javljati najcrnje slutnje, da se Boki više vratiti neće, jer su svi ostali psi osim njega bili na broju. „Da ga je netko ubio ili otuđio, da je završio pod točkovima automobila čini mi se lakše bi mi bilo“ riječi su još uvi-jek žalosnog i uzbuđenog vlasnika Vinka.

Uslijedio je drugi pogon jer su na vlažnom terenu jasno primijeće-ni tragovi divljih svinja, koje su se ra-zišle u više pravaca na neuobičajen način, što je navodilo na zaključak da se na tom terenu nešto čudno događa. Za kratko vrijeme začulo se štektanje trobojnog goniča vla-snika Milenka Bleka. Ali začudo, odjednom jasno štektanje zamijeni tužno cviljenje psa i potom prateća tišina. Milenko, sobzirom da se na-lazio u neposrednoj blizini, požurio je na mjesto događaja. Stigavši na mjesto, pažljivo je razgledao i uo-čio zvijer kako snažnim kandžama

baca zemlju ispod sebe. Uslijedila su dva pucnja i cijela misija krvo-ločne zvijeri ovim je bila završena. Milenko pronalazi svog ljubimca zatrpanog u lišću s velikom rupom oko vrata. Na Milenkovu radost, nakon intervencije veterinara pas je preživio, a Boki, kako se kasnije pokazalo postao je plijenom ove krvoločne zvijeri.

Nakon toga, 7. prosinca neda-leko od Pejića rijeke u području Ivankovca čopor vukova je krenuo uzeti svoj danak. Začuđujuće je što se sve to događa nedaleko od naseljenih mjesta. Ovim je razrije-šena nedoumica radi čega je, una-toč domaćinskom odnosu, divljači na ovom prostoru sve manje. “Više

sam ove godine vidio vukova na ovom prostoru nego bilo koje dru-ge divljači”, zapažanja su jednoga lovca iz grupe Ljeskovica.

Nakon što su čuli oglašavanje pasa goniča, čopor je punim trkom krenuo u tom pravcu. Srećom, nai-lazi na iskusnog, smirenog i čestitog lovca Duška Kitića, koji prepoznaje zvijeri i nakon prvoga pucnja “oba-ra” kapitalca, predvodnika čopora. Iako pogođen u glavu, snagom i inercijom odlazi još kilometar od mjesta pucnja, gdje je pronađen.

Radi ovoga, u Društvu planiraju u što kraćem vremenu organizirati hajku na vukove, radi zaštite ple-menite divljači koja ima pravo na život u prirodi.

zaputio na Krajkovače, točnije Ra-ščevac. Bila je nedjelja, 19. listopada. Viteško lovačko društvo otvaralo je lov zeca i lisice. Ranije je dogovoren i zajednički ručak na mjestu gdje je sekcija „Hum“ sagradila lijepu lovač-ku nadstrešnicu, komotnu da primi sve lovce koji tu pristignu. U vrijeme dogovorenog ručka sabrali smo se i, po običaju, sumirali što je tko vidio, doživio ili ustrijelio. Na sreću divljači, nitko ništa nije ustrijelio, ali se razvila ona lovačka „što je čiji ker od divljači digao“. Je li ova lovačka, prosudite, ali i to se događa: Rajko, lovačka uzda-nica i poznati uzgajivač goniča po-savaca, otišao je loviti, ali nije poveo pse. Zaboravio ih je. Zapravo, putem pokraj njegove kuće naišao je, tako-đer u lov, Stipo zvani Čuks. Odmah su se zapričali i krenuli. Kad su dobro poodmakli, Rajko se ponadao da bi

mogao čuti “štek“ svojih pasa, čak ih je nekoliko puta i zviždanjem dozi-vao. Najednom mu zazvoni mobitel, supruga Finka zove, pa će odmah: – Ama, Rajko, Bog s tobom, evo ti se kerovi objesili na ogradi. – Uh, Finka, ma zar ih nisam pustio?

Primi to Rajko s nevjericom, češ-kajući se zbunjeno po glavi. Kako mu je kuća uz samo lovište, zamoli suprugu:

– Molim te, pusti ih i nikom ništa ne govori.

Rajkov razgovor sa suprugom „osjetio“ je njegov povjerljivi pri-jatelj Ivo zvani Pordo, koji je to dr-žao u tajnosti sve dok se lovci nisu sabrali na zajedničkom ručku. Tu nije nedostajalo komentara, smi-calica i začkoljica. Nije nedostaja-lo ni lovačkoga gulaša, pečenja, niti ljute kapljice, pjesme i glazbe.

Lovci sekcije Hum

Duško Kitić “sredio” je predvodnika vučjeg čopora



U fojničkom lovištu prvi sni-jeg pokazao je kako su lovci pripremili lovište, tj. jesu li

se isplatile akcije sijanja usjeva za divljač i iznošenja hrane u lovište tijekom ljetnih mjeseci. Sudeći po prvim odstrelima, izgleda da jesu. Prvi snijeg dokazao je i pokazao da je glavni cilj iznošenja hrane – zadržavanja divljih svinja u lovištu

Pjesma Savezu

Domovina naša divnog rodi sina,o njemu su sanjali mnogi od davnina.Stasao je u kršnoga mladića,o njemu se u europi priča.U Hercegovini jednom nogom stoji,sa lovcima svojim nikog se ne boji.Drugom nogom on u Bosnu stade,Savez Herceg Bosne sebi ime dade.

Krv mu rijeke, a šume mu duša,svaki lovac njega uvijek vjerno sluša.Mišice mu od kamena tvrda,što na jugu naša krasi brda.Srce mu je u Mostaru gradu,gdje zelena rijeka ulijeva mu nadu.cijelo biće prekrili mu lovci,k’o grm ruže što prekriju pupoljci.

On dvorište svoje dijeli sa dva brata,svakom živom stvoru tu su otvorena vrata.Sestru ima kraj Jadrana plavog,pazi seka na svog bracu malog.

I dok vjetar kroz dušu mu piri,polagano on se zemljom širi.širom svijeta pupoljci mu niču,dok cvjetaju, veselo mu kliču:Oj Savezu, ti si naša dika,čuvamo te k’o puška vojnika,dok god zvjerad po zemlji se kreće, tvoj te lovac napustiti neće. Dragan Perica

HLD „Vepar“, Fojnica: USPJEH LOVCA NIKICE MIJIĆA

Za vikend „pala“ dva teža vepraPiše Dragan Perica

– djelomično i ostvaren. Iako broj zadržanih svinja u ovdašnjem lo-vištu nije nimalo zadovoljavajući, napredak je primjetan.

Prvi snježni vikend posebice je donio sreću našem lovcu Nikici Mijiću, koji je tada odstrijelio dva vepra. Prvi je bio težak 165 kg, drugi je bio lakši desetak kilogra-ma. Kako su u pitanju bili mlađi

Na sami dan otvaranja lova u HUL „Kravica“, u sekciji Vitina pojavio se otrov u lovištu.

Osoba koja je stavila otrov vjero-jatno nije namjeravala otrovati pse, njezina je namjera, pretpostavljamo, bila otrovati lisicu, što se i dogodilo. Ali su se pritom, uz lisicu, otrovala i tri rasna psa lovaca iz Gornje Vitine. Osoba koja je to uradila nije dobro upućena, ne zna da je bacanje otro-va u prirodu strogo zabranjeno Za-konom o lovstvu (članak 29.). Članak 82. stavak 6. istoga zakona propisao je i novčanu kaznu za prekršitelja ili pravnu osobu u iznosu od 5.000 do 20.000 KM.

I što sada? Kako se ubuduće ponašati prema ljudima koji čine

HUL „Kravica“, Ljubuški: OPREZNO S OTROVIMA

Novi slučaj trovanja pasaPiše Mario Herceg

ovakve prekršaje? Svi znamo, vla-snici pogotovo, koliko vrijedi jedan odrastao kvalitetan pas. A ovo nije prvi slučaj trovanja kod nas, bilo ih je više na raznim lokalitetima, od Veljaka, Šipovače, Teskere, Bijače, Zvirića, Cerna i tko zna gdje još. Brojni sastanci sa stočarima urodi-li su plodom u većini sekcija, razni vidovi edukacije također, pa ipak ostaju pojedinci koji to i dalje rade. Ako bude trebalo, informirat ćemo županijsku inspektoricu lovstva i šumarstva o ovom i ovakvim prekr-šajima, a ona vjerojatno federalnog inspektora. Ali se, ipak, nadamo da neće trebati goniti „mak na konac“ i da će se cijeli slučaj okončati koliko može bezbolnije za sve strane.

veprovi, nisu imali posebnu tro-fejnu vrijednost, ali su svojom veličinom plijenili pozornost pri-sutnih lovaca. Naime, proteklih godina se u Fojnici nije moglo čuti da je netko odstrijelio vepra od 150 kg, a kamoli dva u jed-nom danu! Kako nam je Nikica rekao, dok su se dogovarali kako postaviti čeke, kako se po lovač-kom kaže „obiđenom“ vepru, čuli su lovačke pse kako gone divljač u njihovu pravcu. U prvom tre-nutku pomislili su da se radi o nekoj sitnoj divljači, te se nisu ni trudili presjeći joj put. No već u idućem trenutku, bistro oko jed-noga lovca zapazilo je da se kroz gustiš ispred njih provlači vepar. Tu se najsnalažljivijim pokazao Nikica, koji je, kako kažu njegove kolege, u tren oka uspio pretrčati pedesetak metara te preciznim hicem usmrtiti vepra. Nakon što su odstrijeljenu divljač odnijeli na zborno mjesto, Nikica je doka-zao da pogodak nije bio slučajan ustrijelivši i drugog vepra, koji je, na svoju žalost, izabrao loš put za bijeg, upravo ispred lovačkih pasa, preko čeke na kojoj je Ni-kica stajao.

Ne može se nestručno ostavljati otrov u lovičtu

Nakon dužeg čekanja, pravi ulov



U prošlom broju naš glavni urednik, u svome jasnom i razumljivom uvodniku,

molećivo zavapi o potrebi i nuž-nosti poštovanja zakona u lov-stvu. A mi lovci, kao da ne znamo što sve spada u zakone, propise i dogovore koji imaju zakonsku snagu, ili se pravimo da je sve to zapisano i napisano nekomu dru-gom. O lovačkome moralu da i ne govorim, jer su nam pune uši tih „ispraznih“ napuhavanja. Ta, bitno je zadovoljiti neobuzdane lovačke i pucačke strasti, napu-niti ledenicu mesom, kad je već ispala takva šansa! Ima vremena za moraliziranje, a o zakonima se svakako nema tko brinuti i provo-diti ih pa ih možemo bez ikakve opasnosti ignorirati. Savjest nam je svakako porozna i šupljikava kad je u pitanju očuvanje prirode i njezine ravnoteže!

Eto, tako bih ja opisao ono što sam čuo i razumio od kolega lova-ca, prigodom prvih izlazaka ovo-godišnjega otvaranja lova u našoj i susjednim sekcijama.

Poznato mi je već od ranije, da za ovu lovnu sezonu lovački dužnosnici po sekcijama nisu pra-vili precizne godišnje planove, pa tako da nema niti plana odstrela,

Uz otvaranje lovne sezone u Širokom Brijegu

Prekršaj, nemoral ili lovački pothvat?Piše Blago Lasić

već se ponovno ide na one famo-zne lovne dane, u kojima se može pucati i ubijati do besvijesti! Po-znato mi je i to, da se sva nasto-janja sekcijskih lovnika pomalo omalovažavaju i izruguju, pa nam lovidba počesto izgleda opasno ili smiješno, i nedostojanstveno.

Temeljem takvih spoznaja, nije se onda čuditi onomu što nam se događa.

Lovci se tuže kako neki dužno-snici ubijaju i po nekoliko komada sitne divljači više od propisane kvote i da prigodom tih nečasnih i nezakonitih čina, svojim pona-šanjem izazivaju opasne radnje i mogućnost nesretnih slučajeva. Moguće je da i nije tako, već se

stvara i nekakva zavist što je netko bolje sreće. Ako je i to, opet nešto nije u redu: što će nam ljubomora i zavist, što će nam ogovaranje i podvale svojim ljudima i svojim vođama. Neka se u tim prepuca-vanjima svatko proanalizira!

Druga, velika i nesretna poja-va jest status i način odstrela crne divljači. U mnogim sredinama i društvima se divlja svinja treti-ra kao štetočina i nije na popisu lovne divljači. U Širokom Brijegu je Lovnogospodarskom osnovom i Statutom (a to su zakonski propi-si) jasno i nedvosmisleno kazano, da je divlja svinja lovna divljač i tako se prema njoj valja odnositi. Ona se u lovištima gaji, čuva, pri-

hranjuje, prati…, grade se gateri, traži se i dobiva novac od države u tom cilju. Svinja je postala div-ljač koja okuplja lovce i potiče ih na dodatni angažman za uzgoj i zaštitu divljači. Upravo su tako radili, između ostalih, i Uzarića-ni proteklih godina! Primjerice, samo ove godine proizvedeno je, trudom i radom lovaca, nekoliko tona kukuruza i ječma namijenje-nih za pre(i)hranu divlje svinje u našemu lovištu. Lovci su od svojih skromnih sredstava plaćali dodat-nih 50 KM na ime dodatne člana-rine, kako bismo mogli uzgojiti i zadržati crnu divljač u svome lovištu, na zadovoljstvo i ugođaj lovačke populacije…

Onda, dođe taj prvi dan lova, pa što god iskoči pred nišan, udri bez milosti i skrupula. Eto, tako bi-jaše i sa svinjama, koje su se jad-ne bile sakrile (njih desetak) oko guste borovine, slušajući salve od pušaka i vrele glasove goniča, i nadajući se preživljavanju, barem matičnih primjeraka i produže-nju vrste! Jedan mladi lovac se, primjerice, glasno požalio, nakon što je odstrijelio dvije, kako mu je jako žao što nije imao više nabo-ja ili petometku… Međutim, čuo sam i drugoga, također mladoga lovca, koji žalosno izreče: Ako ovako nastavimo, uskoro će biti doživljaj u šumi sresti i miša!

Što reći nakon svih ovih činje-nica, doli čestitati onima koji su svojim trudom i novcem uzgojili divljač, čestitati i onima koji su ljetos čuvali i žrtvovali svoje usje-ve napadnute i oštećene od svi-nja, onima što su prevozili vodu po bunarima da se napoje žedne svinje, onima što se brinu za zako-nitost i red u lovištu; i na koncu i onima koji su, zahvaljujući svojoj obilnoj lovačkoj „sreći i znanju“, uspjeli sve to u jednome danu po-tamaniti, koji na taj način „uravno-težiše“ prirodu i „olakšaše“ lovište od tereta crne divljači! Zar lovstvo i nije, između ostaloga, poradi stvaranja ravnoteže u prirodi?

Eto, sve su to lovačke zgode i nezgode, koje će vjerojatno za sljedeću lovnu godinu dodatno (s)potaknuti lovce za još veći „an-gažman“, bez obzira čeka li nas „svinjska budućnost“ što se lova tiče!

Onda, dođe taj prvi dan lova, pa što god iskoči pred nišan, udri bez milosti i skrupula. Eto, tako bijaše i sa svinjama, koje su se jadne bile sakrile (njih desetak) oko guste borovine,

slušajući salve od pušaka i vrele glasove goniča, i nadajući se preživljavanju, barem

matičnih primjeraka i produženju vrste!


LOVAČKI OBIČAJI

Etičnost i poštovanje određe-nih pravila ponašanja, te nji-hovo stalno dopunjavanje,

pisano u obliku zakona i propisa ili nepisano, u obliku društvenih normi, u svim je sustavima bilo odraz stvarnih odnosa u prirodi i među ljudima i uvijek je trebalo izazivati simpatije, a nikako od-bojnost prema lovu i lovcima. Lo-vački običaji stoljećima su čuvani, njegovani i dopunjavani ovisno o područjima i kulturnim sredina-ma, a poseban pečat raznolikosti tih običaja davali su lovni uspjesi praćeni različitim slavljima, ritua-lima i ceremonijama, među koje spada i lovačko krštenje

Lovačko krštenje je simbo-ličan način obilježavanja prvog ulova mladog lovca, kojim se on uvodi, odnosno prima u redove „pravih lovaca“ i kojim se daje na znanje da je on prvi put odstri-jelio tu vrstu divljači. Ranije se lovačko krštenje obavljalo samo nakon ulova krupne divljači, koju je nekad bilo vrlo teško uloviti i taj uspjeh predstavljao je poseb-nu počast i zahtijevao poseban ritual. S vremenom se to, kao dio lovačkog folklora, prenijelo i na sitnu divljač, pa je postao običaj da se mladi lovac krsti nakon pr-vog ulova sitne i krupne divljači. Običaj lovačkog krštenja potječe još od plemenskog načina života, kad su inicijacijom mladići ulazili u redove lovaca i ratnika, a među lovcima se pojavljuje u srednjem vijeku, po uzoru na krštenje vite-zova prilikom njihova primanja u viteško bratstvo.

Lovačko krštenje obavlja se po završetku zajedničkog lova. Nakon odavanja počasti divljači, lovnik sudionicima lova objavljuje da je mladi lovac imao sreću prvi put odstrijeliti divljač, te da ga, po starom lovačkom običaju, tre-ba krstiti. Za vođenje ceremonije krštenja lovnik predlaže „časni lo-vački sud“, koji se sastoji od suca, branitelja, tužitelja, izvršitelja i svjedoka (ostali lovci). U lovački sud imenuju se iskusni i duhovi-ti lovci, koji su već odstrijelili tu vrstu divljači i koji znaju obaviti lovačko krštenje, jer se ono inače može pretvoriti u lakrdiju. Ako se lovačko krštenje obavlja u prirodi, onda lovac mora kleknuti ispred

Lovačko krštenjePiše Ivica Lučić

si optužbu. Sudac vodi raspravu glumeći pravo sudsko ročište u kojemu branitelj brani okrivljeno-ga na sve moguće načine, nasto-jeći ga, zapravo, još više optužiti. Na kraju, završnu riječ izriču tuži-telj, branitelj i okrivljeni, a sudac izriče presudu koja se sastoji od tri udaraca štapom po stražnjici. Izvršitelj pristupa izvršenju kazne, govoreći:

Krstim te u ime lovišta…(go-vori ime lovišta) i udara mladog lovca štapom po stražnjici.

Krstim te u ime nazočnih lova-ca… i udara mladog lovca štapom po stražnjici.

Krstim te u ime svetog Hu-berta, zaštitnika lova i lovaca… i udara mladog lovca štapom po stražnjici.

Nakon izvršitelja, svi nazočni lovci koji su odstrijelili tu vrstu divljači udaraju krštenika jednim blagim udarcem po stražnjici, da-jući mu usput osobni savjet u sve-zi lova, opet u šaljivu tonu. Nakon ovoga čina sudac mladoga lovca proglašava punopravnim članom lovačke zajednice, upozoravajući ga da nikad ne zaboravi na lovač-ku čast, a u lovu na pravednost, i da mu udarci budu opomena da za svaki grijeh u lovu slijedi i pri-mjerena kazna. U spomen na taj čin uručuje mu štap s potpisima članova časnoga lovačkog suda i ostalih sudionika u lovu. Mladi lovac poljubi štap i pred svima obećava da će biti uzorit lovac i pokazati se dostojnim lovačkog imena. Zatim svi nazočni lovci čestitaju mladom lovcu lovačko krštenje i nazdravljaju ispijajući čašu pića do dna.

U nekim krajevima i nekim lo-vištima obred lovačkog krštenja je kraći i obavlja ga lovnik (voditelj lova) bez časnoga lovačkog suda, sudskih ceremonija i ročišta, na način da lovac krštenik s puškom klekne ispred odstrijeljene divlja-či a lovnik ga krsti u ime lovišta, u ime nazočnih lovaca i u ime sve-tog Huberta, udarajući ga svaki put štapom po stražnjici i škro-peći ga grančicom umočenom u vino. Nakon toga u obredu kr-štenja sudjeluju svi sudionici lova udarajući blago krštenika štapom po turu, a potom slijede čestitke i zahvala mladoga lovca.

ili preko odstrijeljene divljači, na koju je položena puška i lovačka torba. Ako se krštenje obavlja u lovačkoj kući, na stolac se stavi puška i lovačka torba, a lovac se

nagne preko toga da se može udariti štapom po stražnjici.

Ceremonija krštenja vodi se u šaljivom tonu. Tužitelj se obra-ća okrivljenomu i lovcima i izno-

Ceremonija krštenja vodi se u šaljivom tonu. Tužitelj se obraća okrivljenomu i lovcima i

iznosi optužbu. Sudac vodi raspravu glumeći pravo sudsko ročište u kojemu branitelj

brani okrivljenoga na sve moguće načine, nastojeći ga, zapravo, još više optužiti. Na

kraju, završnu riječ izriču tužitelj, branitelj i okrivljeni, a sudac izriče presudu koja se sastoji od tri udaraca štapom po stražnjici.

Lovačko krštenje u prirodi ...

... i u lovačkoj kući


KINOLOGIJA

Kinološka udruga UL „Kuna“, Jajce, drugi je put, 20. rujna 2008., uspješno organizirala

ispit prirođenih osobina (IPO), uta-kmicu na divlju svinju i ocjenu ek-sterijera. Ova kinološka manifesta-cija lokalnog je karaktera, a vodio ju je Mato Ladan. Sudili su fra Petar Krasić i Stipe Bulić.

Utakmica je održana u gateru Vukićevci, čiji je vlasnik UL „Kuna“. Iako je bio hladan i kišovit dan, posjet natjecatelja i publike bio je zadovoljavajući.

Za ocjenu u eksterijeru pristu-pilo je devet pasa i svi su dobili pozitivnu ocjenu. Za ispit priro-đenih osobina prijavljeno je bilo osam pasa, pet ih je položilo. Na utakmicu je također bilo prijavlje-no pet pasa, tri su uspjela zadovo-ljiti sudačke kriterije. Prvo mjesto, sa 196 bodova I A.N.R., osvojio je posavski gonič Aga, vlasništvo Branislava Bojanića, Klimenta, Jajce. Drugo mjesto, sa osvojena

Kinološka udruga Ljubuški je 6. rujna ove godine, u Veljaci-ma, organizirala utakmicu za

pse goniče na svinju, s dodjelom is-pita prirođenih osobina. Dan je bio

UL „Kuna“, Jajce: IPO I UTAKMICA NA DIVLJU SVINJU

Dan posvećen lovnoj kinologijiPiše Mato Ladan

182 boda I B.N.R., zauzeo je srpski gonič Dogi, čiji je vlasnik Mirza Poško iz Jajca. Treće mjesto, sa osvojenih 170 bodova II A.N.R., pripalo je srpskom goniču Džeki-ju, vlasništvo Branislava Bojanića, Klimenta, Jajce.

Nakon aktivnosti u gateru, uslijedile su dodjele nagrada (pehara), zajedničko fotogra-firanje te pohvale sudaca za dobru organizaciju ove mani-festacije. Valja napomenuti da je UL „Kuna“ iz Jajca osiguralo

nagrade te priredilo ručak i piće za sve nazočne i na taj način pri-donijelo razvoju i jačanju lovne kinologije na ovom području. Ovakvom druženju jedan dan je i više nego malo, zaključak je mnogih nazočnih.

KU „Ljubuški“: RADNA UTAKMICA NA DIVLJU SVINJU

Napeta i neizvjesna utakmica u VeljacimaPiše Mario Herceg

vedar i topao, svinja u punoj kondi-ciji, psi raspoloženi za akciju, a vla-snici pasa puni nade i iščekivanja. Tri pokala koja je pripremila Udru-ga postavljena su na vidno mjesto,

da ih svi natjecatelji vide i potajno se nadaju da će zaslužiti barem jed-noga od njih. Kako je dan odmicao, a natjecatelji se smjenjivali, situaci-ja je bivala sve napetija, pazilo se

na svaki bod u radu. Negdje oko podneva broj posjetitelja tako je porastao da se od buke i graje nije mogao čuti lavež psa.

Na utakmicu su izvedena dva-deset četiri psa, dvanaest ih je po-ložilo radni ispit. Srpski trobojni gonič Bobi, vlasništvo Nikice Džaj-ića iz Vojnića pokraj Ljubuškog, osvojio je prvo mjesto i odnio naj-veći pokal. Drugo mjesto pripalo je posavskom goniču Ariju, vlasništvo Jelenka Sušca iz Crnopoda, a treći je bio Lari, kratkodlaki istarski go-nič Vinka Muse iz Trna pokraj Širo-kog Brijega.

Sudci Joža Lasić i Marijan Čilić profesionalno su obavili svoj dio posla, na čemu im Kinološka udru-ga Ljubuški zahvaljuje.

I sudionici i organizatori zaslužili pohvale

U jakoj konkurenciji nije bilo lako doći do nagrade


LOVAČKA PRIČA

Lovio sam i ranije na Čvrsnici, ali nikad nisam bio na predjelu Razvale-Vilinac, pa sam odlučio

otići i na taj izdignuti dio planine (Vi-linac preko 2.200 metara). Uzeo sam i odobrenje za lov divojarca kod lovo-čuvara Franje Bošnjaka, te krenuo pre-ko Doljana na Risovac. Od ranije sam imao naviku zastati autom na platou iza Sovićkih vrata i uživati gledajući prostor Risovca, na koji se spuštaju obronci planina Vrana i Čvrsnice i to, bilo da je zelena, ili žuta trava opržena planinskim suncem, ili kad je snijeg i led, jer mi je to uvijek, poslije vožnje iz Mostara, djelovalo kao pravi odmor i kao neki melem za oči i dušu.

Produžio sam kroz zaselak Kopi-laša do Franjine kuće, koja se nalazi u samom podnožju Vran planine. Kuća je prizemna, pokrivena slamom, kao i drugi stari objekti po Risovcu i dalje na prostoru između Vrana i Čvrsnice. Svi ti objekti savršeno se uklapaju u prirodni ambijent, što se kaže: „kao da su iznikli iz zemlje“, te plijene po-zornost svojom jednostavnošću i ljepotom. Gledajući te objekte, kao građevinac, odmah sam zapazio da su rađeni vrlo racionalno, jer je, već iskopom platoa za objekt, najčešće u usjeku nagetog terena, bio namiren kamen za zidanje i za kreč, a i teren je od kamena krečnjaka. Za pokrov su ljudi imali svoju slamu (ručice od žita), a podove su radili od nabijene ilovače s kostreti (pogotovo u ranijem razdo-blju), pa su i u tim teškim vremenima uspijevali graditi vrlo funkcionalne i udobne objekte za svoje potrebe.

Posljednjih nekoliko godina, međutim, pojavilo se mnogo vi-kend-objekata s puno kiča i šarenila u svakom pogledu, te mnogo raznih stilova gradnje. Istina, ima nešto i kvalitetnijih objekata, koji imaju pri-rodne proporcije i prilagođeni su podneblju, a imaju i dovoljno prosto-ra koji im pripada, pa oni, bar done-kle, ublažavaju opću sliku.

Toliko o starim i novim objektima na Risovcu i njihovim kontrastima i neusklađenostima u gradnji, a vje-rujem da to zanima i čitatelje. Očito je da su ovdje zatajile mjerodavne općinske službe, ali i Park prirode „Bli-dinje“, koji je trebao energičnije štititi ovu prirodu, koja je bila kao Bogom dana. Nisam za to da gradnja bude unificirana, ali treba biti usklađena.

I ranije sam nekoliko puta spavao kod Franje, pa i ovaj put, jer tada još

Divojarac s VilincaPiše Drago Lasić

nije bilo na Risovcu javnog objekta, gdje bi se moglo prenoćiti. Svaki taj boravak i konak kod Franje bili su mi vrlo ugodni, a što je posebna zasluga njegove Pave, koja je nas lovce uvijek dočekivala kao drage goste. Moguć-nost konaka na Risovcu pojavila se tek otvaranjem Motela „Hajdučke vrleti“ kod Vinka Vukoje, s kojima je poveza-na i Hajdučka družina Mijata Tomića, čiji sam član od njezina osnivanja.

Lov divojarcaSutra ujutro, Franjo i ja, krenuli

smo donekle autom, pa s ruksacima uz Široku Dragu, gdje smo vidjeli i nekoliko divojaraca (bilo je predpa-renje, pa su svi u pokretu), ali nisam pucao, jer smo, gledajući ih dvogle-dima, ocijenili da još nisu za odstrel, pa smo išli dalje, a i namjeravali smo ići na izdignuti dio Čvrsnice, oko sa-moga Vilinca. Tek kasnije, kad smo se odmarali na samom vrhu drage, Fra-njo je, kao iskusan lovočuvar i dobar poznavatelj kretanja divljači na ovo-me terenu, ugledao samca u pokretu i odmah mi je rekao da će se pojaviti na izdignutom i udaljenijem kuku, te da ocijenim mogu li pucati. Odlučio sam pokušati, pa sam odmah poma-kao okular snajpera i time „približio“

metu za devet puta, a čim se divoja-rac pojavio na očekivanom mjestu, ocijenili smo da je stariji i da je dobar za odstrel. Vidjelo se, prema horizon-tu, da su mu rogovi duplo duži od ušiju, što je najsigurniji znak dobra trofeja. Razgledao je okolni teren s te visoke kote, kao s promatračnice, pa sam imao vremena koncentrirati se i ocijeniti daljinu za gađanje.

Nakon pucnja, u momentu ga je nestalo iza kuka, pa nismo znali je li pogođen, te smo morali zaobići veći dio terena, po gore dubokom snije-gu. Tamo smo naišli na trag s dosta krvi, pa smo i njega ugledali, te sam ponovno opalio pomoću lovačkog štapa.

Divojarac je bio u svakom pogle-du kapitalan, star 9 godina, s trofejem od oko 110 poena, dakle na samoj granici između srebrne i zlatne me-dalje. Nisam očekivao da i na Čvrsnici ima ovako „jakih“ divojaraca, jer sam vjerovao da se ovakvi divojarci mogu naći samo na Velikom Prenju. I Franjo se iznenadio i čestitao mi.

Najteže nam je bilo nositi ga sve do vrha Široke Drage, jer smo upada-li u snijeg, a već niz dragu snijeg je bio sve manji, pa smo s baterijama konačno došli do auta.

Franjo mi je predložio da opet noćim kod njega i da idem ujutro, jer smo bili dobro umorni (vidi se i na fo-tografiji), a i put do Doljana bio je ru-žan i strm, jer se još nije moglo preko Sovića. Njegova Pava napravila nam je lijepu večeru od iznutrica, a bilo je i blatine i svega ostaloga, pa smo se lijepo okrijepili.

Park prirodeSada je ovo lovište u sastavu

Parka prirode „Blidinje“, koji njime upravlja i gospodari. Vjerujem da bi i naš „običan“ lovac, koji se dokazao kao istinski prijatelj lovstva i prirode uopće (takvih ima dosta), podržao Park prirode, kad bi on razvijao fond kvalitetne i zdrave divljači na ovim vrlo pogodnim staništima, a što bi koristilo i susjednim lovištima, pogo-tovo graničnim. Međutim, sve je to još, što naš narod kaže, „na dugu šta-pu“ i s dosta nejasnoća, pa bi dobro bilo da se pokaže rezultat o do sada učinjenom, uključujući i sanitarni i uzgojni odstrel, koji su potrebni sva-kom lovištu, pa i ovom.

O skijaškim stazama i ski-lifto-vima i općenito o skijanju, često se govori i iznose se podatci i to je za svaku pohvalu, ali tako treba tretirati i lovstvo, bez obzira što ono, za sada, ne daje prihode. Uvjeren sam da bi to najviše koristilo i samom Parku priro-de i njegovoj afirmaciji, kao općezna-čajnoj društvenoj instituciji, jer ovo je park prirode, a ne samo skijalište.

Naseljavanje divljačiNa kraju, želim nešto reći i o

naseljavanju novih vrsta divljači, o čemu se govorilo i što se očekivalo, a nedavno je odstrijeljen i jelen u su-sjedstvu, gdje su se prirodno naselili, o čemu je pisano i u Hoopu. To je do-kaz da mu odgovara i ovo podneblje, a vjerujem i aksisu i lopataru. Znamo da je i muflon bio uspješno naseljen u Divi Grabovici, pa bi dobro bilo, u suradnji s Lovačkim savezom Herceg Bosne i drugima, uključujući i struku, organizirano i postupno pokrenuti akciju naseljavanja, a siguran sam da bi ovako plemenitu akciju podržala i većina lovaca, a i mnogi donatori. Ovo bi, svakako, zahtijevalo ojačanje lovočuvarske službe, koja je i sada, koliko znam, dosta dobro organizi-rana, a koja bi tada, uz pomoć poli-cije, mogla onemogućiti i iskorijeniti krivolov.

VIlinac 1989

Od ranije sam imao naviku zastati autom na platou iza Sovićkih vrata i uživati gledajući pro-stor Risovca, na koji se spuštaju obronci planina Vrana i Čvrsnice i to mi je djelovalo kao pravi

odmor i kao neki melem za oči i dušu.


RIBARSTVO

Tri stotine šezdeset i nekoli-ko širokobrijeških sportskih ribolovaca trenutačno svo-

je role, štapove, varalice, čizme i ostalu ribolovnu opremu drže negdje u šupi, podrumu ili tavanu. Lovna sezona na rijeci Lištici i nje-zinim pritokama Žvatiću i Crnašni-ci završila je posljednjega dana li-stopada, a nova će početi negdje u ožujku. Do tada ribolovcima ostaje prošetati obalama rijeke, proma-trati mrijestove na brzacima, “pe-riti” mušice i voditi beskonačne razgovore o proteklim ribarskim podvizima i doživljajima u Borku, na Bentu, u Buku ili na Blatu. Ne-kih blizu stotinu i pedeset dana lovostaja teško podnose, pa orga-niziraju izlete na vode na kojima je ribolov na pojedine vrste ribe dopušten i zimi. Pojedinaca koje „zasvrbe“ prsti i u lovostaju, pa kriomice pokušaju varati pastrve u kakvu vrbiku uz nabujalu Lišticu, ne vodeći računa što je riba u raz-doblju razmnožavanja puna ikre, srećom ima sve manje. Nije u pita-nju samo strah da ih lukavi i strogi ribočuvari Andrija i Mićo ne zate-knu u krivolovu i naprave prijavu sucu za prekršaje, već i sve izraže-nija svijest ovdašnjih ribolovaca.

I dok riba i ribolovci miruju, čla-novi Predsjedništva DSR „Borak“ i još neki ribolovci stalno su nečim

Preko 360 širokobrijeških ribolovaca u stalnoj borbi za bolje uvjete

U Lišticu i pritoke s 30.000 malih pastrva

zauzeti. Krajem studenoga oni su, po već godinama ustaljenom običaju, mlađom poribili rijeku. Iz Konjica, od tvrtke Riba Neretva naručili su mlađ potočne pastrve, čak 30.000 komada i pustili je u br-zake duž svih vodotokova od Blata do Mandića mlinice. Nije im puno smetalo ni što je baš toga dana bez prestanka lijevala kiša. Mokri, blat-njavi i umorni, sve su zaboravili čim su ribice zaplivale virovima. Valjda će se nemirne pastrve, dugačke de-set – dvanaest centimetara, snaći u novom okružju, pronaći dovoljno hrane i izbjeći kanibalski nastroje-nim većim ribama:

– Velika riba sigurno će progu-tati malu ako je uspije uhvatiti. No ne bojte se, male ribe redovito su brže od velikih. Poneka može stra-dati samo zato što ima neki fizički nedostatak, a kao što vidite sve su zdrave, jedre i dobro pokretne. Ostale se lako prilagode na novu sredinu i gotovo su neuhvatljive – objasnio je Širokobriježanima vo-zač Sanjin, koji je ribu kamionom dovezao iz Konjica.

Agregatom protiv sušeU srpnju i kolovozu, za vrijeme

suše, presušio je velik dio rijeke. Ne-izbježno je da u takvim situacijama dio ribe ostane na suhome i ugine, dio završi u tavama krivolovaca, koji

jedva čekaju takve prilike. Ljetos, kao i dvije-tri prethodne godine, ribolovci su spriječili pomor. Njih petnaestak električnim agregatom, posebice napravljenim i prilagođe-nim uvjetima baš na rijeci Lištici, više od deset dana “čupalo” je ribu na kritičnim dijelovima rijeke i pre-nosilo je na područja gdje nema opasnosti od presušivanja. Tako je u Borak i na revir Blata preneseno i od pomora spašeno na tisuće riba. Bilo je najviše onih malih, ali i dosta velikih, čak pojedini komadi teži od kilograma.

Predsjedništvo Društva već iza Nove godine planiralo je još jed-no poribljavanje. Ovaj put u rijeku neće ubaciti mlađ, već ribu za izlov, dužine od dvadeset i više centi-metara. Do početka sezone ona će dovoljno “podivljati i opametiti” da poprimi gotovo ista svojstva kao i ona autohtona, domaća.

Očišćen kilometar obale u Borku

Širokobriješki ribolovci po-sebice su ponosni na jednu lje-tošnju akciju. Naime, dio njih uz puno truda i prolivenoga znoja očistili su oko kilometar zapušte-ne obale rijeke i korita rijeke u

Borku. Danima su po velikoj vru-ćini vadili iz virova i brzaka otpad koji su nesavjesni izletnici i šetači bacili u rijeku, čupali su iz korita trule grane, trsili draču i kupinu na obali... Akcija je danima na-javljivana u novinama, na radiju, internetu i plakatima. Očekivao se masovan odziv ribolovaca, brojnih eko – udruga, građana i drugih ljubitelja prirode. Kad tamo... Odziv je bio – ma, sramota je i spominjati kakav. Uz desetak ribolovaca, na akciji se svih dese-tak dana njezina trajanja odazva-lo još jedva toliko ostalih. Zato je veliki dio ribolovaca, te članova brojnih eko – udruga koje postoje u Širokome Brijegu davao “moral-nu podršku” iz debele hladovine. Nisu bili rijetki ni oni koji su tvrdili kako oni koji čiste korito rijeke “ne bi to radili da u svemu nemaju ka-kvu korist za sebe”. No neka takvi i dalje pričaju, kritiziraju i olajavaju. To aktiviste iz Društva neće obe-shrabriti. Na posljednjoj sjednici Predsjedništva odlučeno je akciju nastaviti i sljedećeg ljeta.

Ribolovci godinama traže koncesiju

Širokobriješki ribolovci često razmjenjuju mišljenja i sudjeluju u zajedničkim akcijama i ribarskim natjecanjima s ribolovcima ostala tri društva u Županiji Zapadnoher-cegovačkoj. Svi imaju svoje interne probleme, ali i jedan zajednički. Naime, sva četiri društva pokušava-ju svoj rad uskladiti sa zakonom. A dojam je kako im to onemogućava

Piše Marko Knezović

Trenutak puštanja riblje mlađi u rijeku Lišticu

Trebat će vremena dok bude ovolika


EKOLOGIJA

nitko drugi nego županijske vlasti! Kako? E pa lijepo. Sportski ribolovci ovih društava djeluju pomalo “na divlje”, jer županijska ministarstva, koja su mjerodavna primjenjiva-ti Zakon o sportskome ribolovu, donesen još 2002. godine, ništa ne poduzimaju oko toga. Između ostaloga, DSR „Borak“ iz Široko-ga Brijega više je puta pismeno i usmeno pokušavalo dobiti konce-siju za sportski ribolov na vodama koje sada koriste. Isto su neuspješ-no pokušavali sportski ribolovci iz ostale tri općine Županije Zapad-nohercegovačke. Zakon kaže kako je Ministarstvo gospodarstva bilo dužno raspisati natječaj za izdava-nje koncesije odmah po njegovu donošenju, ali iz tko zna kojih razlo-ga i bivši ministar Miroslav Ramljak i sadašnji Žarko Karačić to su izbjegli učiniti. Objašnjenje za odgađanje raspisivanja natječaja, koje je, pod-sjećam, Ministarstvo gospodarstva bilo dužno davno raspisati, ribo-lovci nisu uspjeli saznati. Ostaje im samo nagađati i do tada djelovati “na divlje”, polulegalno, umjesto da ih Ministarstvo gospodarstva (i dru-ga) potiču, nadziru, štite i pomažu im. Umjesto toga, isto ministarstvo ne usteže se na rijeci Lištici izdavati dozvole za neke radove, kao što je vađenje pijeska iz korita. Dozvole izdaje bez ikakva natječaja, valjda na lijepe oči. Ribolovci su ogorčeni, jer nenajavljenim i neovlaštenim ulaskom bagera i kamiona u korito rijeke riblji fond i ostali život u rijeci trpi nemalu štetu, a vodotok mije-nja smjer nanoseći štetu okolnim poljoprivrednim površinama, pa uz ribolovce negoduju i vlasnici toga zemljišta.

Nakon već sedam godina uza-ludnoga traženja, ostaje nada da će ribolovci dobiti koncesiju i da će se mjerodavne županijske inspek-cije probuditi iz dugogodišnjega sna. Inspekcije su, navodno, i do sada postojale, ali ribolovci nikad, baš nikad nisu primijetili da su bilo što učinile u zaštiti rijeka i života u njima. Koji je toliko ugrožen da su neke biljne i životinjske vrste netra-gom nestale i izumrle, a što je još gore, pojavile su se neke koje do sada ovdje nisu postojale. U nekim sređenijim krajevima takve pojave obično nazivaju ekološkim kata-strofama!

Stari problem sa smećem i ot-padom svake vrste, s vremena na vrijeme, kad je to politički

aktualno, postaje temom o kojoj se nekoliko dana priča, mediji budu puni „rješenja“ tog problema, ku-puju se politički poeni i onda vrlo brzo sve pada u zaborav. A smeće i problemi oko njega ostaju!

Međutim, lovci se s tim proble-mom svakodnevno susreću, kupe smeće po lovištu, ukazuju na pro-blem, ali izgleda da ih nitko izvan njihova kruga ne čuje ili ne želi čuti! A to jest velik i ozbiljan problem!

Tako i lovci iz LU „Cincar“ iz Liv-na muku muče s gomilama smeća u svome lovištu. Divlja odlagališta svakodnevno niču. Kako komu pad-ne na pamet, baci PVC vrećicu punu raznog smeća, pa se u travi na 1000 i više metara nad morem, u preli-jepom okolišu nađe i ambalaže od deterdženata, polomljenih igračaka, pampersica, ambalaže od motornog ulja i čega sve ne! LU „Cincar“ ima jedan rezervat, dio lovišta od neko-liko tisuća hektara u kojem je zabra-njen lov. Zamislite što znači kad u tom biseru prirode, gdje divljač ima

Smeće u livanjskom lovištu

Lovci odnose, neki drugi ostavljaju smećePiše Dubravko Suša

bogodane uvjete za život, gdje je brežuljkasto područje ispresijecano mnogim potocima koji teku uvalama i ulijevaju se u bistre livanjske rijeke, na nekoliko mjesta naiđete na straš-nu sliku: između prelijepih šumaraka lijeske ili velikih nasada crnogorice nasred proplanka velika gomila sme-ća! Kad god lovci uklone ta odlagali-šta, vrlo brzo nailaze na nova, samo na drugom mjestu. Nažalost, nije to problem samo na toj mikrolokaciji.

Ovaj naš krški kraj je takav da sav otrov od smeća kiše speru i kroz ze-mlju voda to odnosi u potoke, rijeke, jezera… A mi se hvalimo kako još uvijek živimo u čistom okolišu, kako još kao rijetki u svijetu pijemo čistu i zdravu vodu. Nismo svjesni da se to vrlo brzo može promijeniti nagore, našom „zaslugom“. A onda ćemo kupovati vodu u bocama i sjetno gledati u ljepotu što nam je dragi Bog podari na upravljanje i uživanje, a mi je tako olako uništismo.

Zar nije ružna slika kad se, pro-lazeći ovim našim krajem od Bo-rove Glave, Korićine, preko Ploče u Tribnju…, svako malo uz cestu vihore plastične vrećice? Pa što će o nama misliti ljudi koji putuju na-šim krajem?! Da apsurd bude veći, na pojedinim, teško pristupačnim lokacijama u lovištu, gdje se može doći, a i to teško, isključivo teren-skim vozilima, duboko u šumi lovci naiđu na hrpe smeća. Padaju tada i kojekakve psovke upućene „do-natoru“, ali se sve pokupi i u kon-tejnere. I tako ukrug – mi čistimo, a smeće „dolazi“ u lovište.

Da ne govorimo što to znači s medicinskoga i sanitarnog gledi-šta. Divljači prijeti trovanje, razne zaraze koje se lako mogu prenijeti i na lovce. U lovištima su i stočari, i njima prijeti ista opasnost, čak i veća jer svakodnevno konzumiraju mlijeko, sir i meso…

Mora nam biti jasno da je ovo problem s kojim se ne susreću samo lovci iz Livna. Svugdje je to isto. Globalizacija i novi, potrošački mentalitet rezultirao je sve većom proizvodnjom otpada po osobi, a sve je manje mjesta gdje ga se može odložiti, pa nam se ovo i do-gađa. Čišćenje lovišta mora nam, ipak, biti stalna obveza i bez obzira koliko smeća nalazili mi ćemo ga kupiti, u nadi da će svijest proraditi i kod onih neodgovornih ljudi.Na žalost, ovakvih odlagališta smeća ne manjka u lovištu


LOVIŠTE I LJEKOVITO BILJE

Vjerojatno ćete se upitati, zašto u ovo doba godine pišem baš o ljubičici, kad se

zna kako je ona, zapravo, prvi vje-snik proljeća. Na to me navela ču-desna klimatska pojava i izostanak one uobičajene jesenske, tmurne idile, kad silne kiše, vjetrovi i umr-lo lišće u čovjeka ugoni neku tugu, sjetu i, ne daj Bože, depresiju. Ko-nac je studenoga, a ovogodišnja jesen izgubila je svaku orijentaci-ju, sve se zeleni i miriše kao u svib-nju. U prančioku (prisoje) jednoga kamenitoga brdašca razlepurila se tilovina (zanovijet), a ispod nje, po vlažnoj humusnoj crnici nikle lju-bičice, procvjetale punim mahom, mirišu li mirišu. Ne znam, nažalost, osjeća li divljač taj blaženi miris, a nisam vidio nikakve ugriske na tim tananim biljčicama, kako bih mogao zaključiti koristi li ih ijedna životinja osim puževa golaća, za koje sam negdje čuo da su izuzet-no korisni i ljekoviti, premda ih po-vrtlari mrze k’o samoga vraga.

Drugi je razlog ovoga odabira moja slučajna spoznaja da u ovo doba godine mnogo ljudi tako uporno i bolno kašlju, ne znajući da im je lijek nadohvat ruke.

Osim ljubičice, po našim lovi-štima obilno raste i trobojna lju-bičica, ili maćuhica divlja, kako je ljudi zovu i po vrtovima uzgajaju (Viola Tricolor), koja je gotovo istih svojstava u smislu kemij-skoga sastava i korisnosti, ali ne posjeduje onaj blaženi miris i nježnost koji izviru iz te biljke. Doduše, trobojna ljubičica više raste po njivama, vrtovima i vi-nogradima, pogotovo po žitima i plodnijemu tlu, a prava ljubičica više raste u divljini i više se pre-poruča za uporabu.

Mali je to grmić, veličine do dvadesetak centimetara, s okru-glim, blago nazubljenim listićima

LJUBIČICA – Viola OdorataU našem narodu postoji jedna lijepa predaja u svezi ljubičice. Naime, na Cvjetnicu ujutro, po mogućnosti prije izlaska sunca, nabere se dosta cvjetova ljubičica i stavi u posudu s vodom. Voda brzo poprimi onaj ugodni miris, pa se sva čeljad malo po licu i očima umiju prije odlaska na sv. misu. To ih čini mirisnima i zdravima, anđeli ih cijeli dan čuvaju i prate.

Piše Blago Lasić

ca može učinkovito pomoći. Ote-žano disanje i višak sluzi u plućima su česte popratne pojave koje bol-no i neugodno, i djeci i odraslima, život čine bolnim.

Za umorne i prenapregnute oči, što je danas vrlo česta pojava, zahvaljujući televiziji, računalu…, ljubičica i njezino ulje su izvanre-dan lijek. U tu svrhu se ubere 100 grama cvijeta i namoči u 30 gra-ma maslinova ulja, to onda stoji 5 dana na sobnoj temperaturi. Poslije se procijedi u čistu bočicu s čvrstim čepom i koristi se prema potrebi, a mažu se očni kapci i slje-poočnice. Ulje ljubičice se također koristi kod različitih kožnih osipa, opeklina, ožiljaka, postoperativnih rana i rana od zračenja (u ljekarna-ma pod latinskim imenom Ungeu-entum Violae odorate).

Sveta Hildegard iz Bingena, njemačka redovnica iz 12. stolje-ća, poznata je po svojim recep-turama i jako je cijenila ljubičicu. Ona kaže, kako ljudi opterećeno-ga duha, koje izjeda melankolija i depresija, tuga i beznađe, mogu sebi pomoći pijući čaj od cvjetova ljubičice i prirodno vino u kojemu su skuhani cvjetovi. Također, ljudi s jakom glavoboljom, kao i oni što imaju teške kožne, čak kancero-gene simptome, mogu si pomoći sokom ili uljem od ljubičice.

Intenzivnim mirisanjem ljubi-čica proći će vam mnoge vrste gla-vobolje! Cvjetići se mogu rastvoriti u octu i tako ih konzumirati u slu-čaju groznice i povišene tjelesne temperature.

U našem narodu postoji jed-na lijepa predaja u svezi ljubičice. Naime, na Cvjetnicu ujutro, po mogućnosti prije izlaska sunca, nabere se dosta cvjetova ljubiči-ca i stavi u posudu s vodom. Voda brzo poprimi onaj ugodni miris, pa se sva čeljad malo po licu i očima umiju prije odlaska na sv. misu. To ih čini mirisnima i zdravima, anđeli ih cijeli dan čuvaju i prate, rekla bi moja majka!

Najvjerojatnije, iz tih vjerova-nja u Hercegovini ljubičicu zovu melekuša, što potječe od turske riječi melek – anđeo, pa bi mele-kuša bilo u slobodnom prijevodu – anđeoski cvijet.

Tko to sveticama i majkama ne bi vjerovao?!

na dugim drškama, a iz sred gr-mića niču veličanstveni ljubičasti cvjetići na tankim, lako lomljivim drškama, neponovljivoga i zavod-ničkog mirisa. Žilni sustav je vrlo razgranat i plitak, te se vrlo lako može iščupati, što vrijedne doma-ćice sve češće rade i prenose je u svoja dvorišta. Za lijek se rabi cvi-jet i list, može se koristiti u svježem stanju, i sušiti za čajeve. Cvjetovi i lišće se suše u hladu i na propuhu.

Po dosadašnjim saznanjima, lju-bičica sadrži niz tanina, gorkih tvari, saponine, salicalnu kiselinu i njezine spojeve. Međutim, to je zasigurno samo neznatni dio onoga što tu mi-risnu biljku čini posebnom.

Svi biljari koje sam „konsul-tirao“ slažu se bezuvjetno o vrlo učinkovitoj biljci, koja se rabi u vrlo različitim nezgodama.

Bronhitis i bronhijalni katar su najčešće tegobe kod kojih ljubiči-

LJUBIČICA – Viola Odorata

MAćUHICA DIVLJA - Viola Tricolor


GASTRONOMSKI KUTAK

Božićne trpeze oduvijek su bile i kvalitetne i obilne. Bilo je razdoblja i kad se korica

suhog kruha dijelila između broj-nih članova obitelji, ali, za Božić je moralo biti i jela i pića.

Nema sumnje da će i ove godi-ne božićne trpeze krasiti i pečenice i kobasice, i suhe smokve i orasi, i pečeno i kuhano meso, i kolači i slastice. Piće se podrazumijeva. No kakav je to Božić bez sarme?

Sarma je svečano i tradici-onalno jelo ovih krajeva

Ovo zaista ukusno jelo, istina dugo se priprema, ali zato dugo i traje, oduvijek je krasilo svečarske trpeze kako uglednih tako i siro-

Sarma se kuha nekoliko sati. yNajbolje je sarmu kuhati jedan sat, a sutra je dokuhati.Sarmu je lakše skuhati nego ynapraviti. Napravimo sarmu za nekoliko obroka i stavimo je u zamrzivač. Prema potrebi je izvadimo i skuhamo.Sarma je dobra i podgrijana. Do- yliti tople vode i staviti u pećnicu na temperaturu od 200 stupnje-va Celzijevih.Integralna riža sadrži dragocje- yne namirnice koje prehranjuju velik dio čovječanstva, ali ima

jednu manu. Dugo se kuha. Ako je držite u metalnoj cjediljki pod mlazom vode, skratit ćete vrije-me kuhanja. Vodite računa o količini začina ykoje stavljate u jelo. Začini tre-baju naglasiti ukus jela, a ne mu ga oduzeti.

Kakav je to Božić bez sarme?

SarmaSarma je i tradicionalno jelo ovih krajeva i odu-vijek je bilo namijenje-no za hladne, zimske dane. Za zimu je bilo vezano isključivo zato što je u to vrijeme pred svakom kućom stajalo bure kiselog kupusa, koji se prelijevao u svi-jetlo-žutim bojama, a iz njega se prema zemlji sukala tanka balava nit.

Piše Pero Zelenika

maških obitelji. Dok su druga jela uglavnom za jednokatnu uporabu, sarma svakim podgrijavanjem po-boljšava svoj ukus. Za svaki slučaj, ne pretjerujte; ne bih preporučio da ona božićna sarma prijeđe i u sljedeću godinu.

Sarma je i tradicionalno jelo ovih krajeva i oduvijek je bilo nami-jenjeno za hladne, zimske dane. Za zimu je bilo vezano isključivo zato što je u to vrijeme pred svakom kućom stajalo bure kiselog kupusa, koji se prelijevao u svijetlo-žutim bojama, a iz njega se prema zemlji sukala tanka balava nit.

Zaboravljeni recept naših predaka

A kako prirediti i skuhati sarmu? Siguran sam da svatko ima svoj provjeren recept, koji se prenosi s koljena na koljeno. Siguran sam i kako su mnogi stari recepti poprimi-li suvremene namirnice i suvremene metode kuhanja, što je umnogome promijenilo i okus i izgled sarmi koje su naše bake priređivale.

Pa, prisjetimo se: Imajući u vidu kako božićna sarma nije samo za je-dan dan, odvojite jednu veliku (2 do 3 kg) glavicu dobro kiselog kupusa. Mogu i dvije manje, no morate ra-čunati da one moraju imati listove odgovarajuće veličine. Nožem od-vojite listove, a ukoliko su preslani ostavite ih dobro slanoj vodi koja rastvara sol. Kasnije ih isperite.

Oveću glavicu luka lagano pro-pržiti, dodati (1 do 1,5 kg) mljeve-nog mesa. Najbolja kombinacija je junetina s trećinom svinjskog mesa. Tijekom dinstanja doda se sol, aleva paprika, papar, koncen-trat rajčice i stotinjak grama sitno isjeckane suhe (šareni dio) slanine ili suhog vrata. Dinstati dok meso ne promijeni boju.

Oko 200 grama suhe riže la-gano propržiti na masnoći (da ne požuti) i dodati je ovoj smjesi. Umjesto riže može se dodati geršl (oljušteni ječam). Ako se odlučite na geršl, računajte kako geršl bolje buja od riže. Sve dobro izmiješati i

sačekati da se ohladi. Netko dodaje i nekoliko česana očišćenog i sitno isjeckanog bijelog luka.

Ohlađena masa zavija se u veće listove kupusa, kojemu se oštrim nožem odstrani korjenasti dio. Ma-njim listovima i kriškama središnjice kupusa obložiti dno posude. Zatim se formira jedan red sarme. Sljede-ći red je namijenjen za suho meso (suhu slaninu, suhi vrat, suha rebra i prosušene kobasice). Otprilike na kilogram mljevenog mesa treba-lo bi staviti oko 600 grama suhog mesa. Na meso se nastavi redati sarma te nekoliko lovorovih listova, nekoliko suhih ljutih paprika i ne-koliko zrna crnog papra. Na kraju, sarma se pokrije listovima kupusa i nalije se hladna voda, skoro dok popliva. Tijekom kuhanja dolije-va se isključivo topla voda. Kuhati dva do tri sata na laganoj vatri, po mogućnosti na ploči štednjaka na drva. Ovako pripremljenoj sarmi uglavnom nije potrebito praviti zapršku. Sarma se na kuha na jakoj vatri, da skače po loncu, niti u ek-spres loncima.

Dok netko voli toplu sarmu, za druge je ona najbolja hladna. Treći je opet ne jedu na dan kad je kuhana, kažu kako je najbolja kad se podgrije. Neki opet kažu kako je najbolje meso, koje se kuhalo u sarmi.

SLONLovac i ribič se nadmudruju:- Što je to i to: ide vodom, ne brčka, ide šu-

mom, ne šuška? - upita ribič.- Mora da je neka zagonetka - snađe se lo-

vac.

SIN I DITEPrije nekoliko godina, lovca koji je dobio sina, pitali što mu je supruga rodila.- Sina, što bi drugo rodila - ponosno od-

govori.- Dobio je još jednog sina pa su ga ponov-

no pitali što mu je rodila supruga.- Pa sina, što bi drugo rodila - ponovno je

odgovorio.- No supruga mu podari i kćerku.- A što ti je sad rodila supruga? - upitaše ga.- Pa dite, što bi drugo rodila - snađe se.

DUGO I SRETNOPitali starijeg lovca kako je živio u braku.- Sretno i dugo. Sretno pola godine, a dugo

pedeset godina - odgovorio je stari lo-vac.

PUCNJAVADva lovca u kinu jednoga većeg grada, nije bitno ime, gledala western. Jedan lovac nakon pola sata kaubojskih scena obrati se drugomu:- Ovo postaje dosadno, idemo u grad,

tamo ima više pucnjave!

ZABRANA TOČENJALovac se u automobilu sudario s jednom ženom. Poslije se našalio na svoj i njezin račun:- Muškarcima treba zabraniti točiti alkohol,

a ženama - benzin!

SAT UNATRAGČlan jedne lovačke družine je i mladi urar.Jedan stariji lovac se nekoliko dana nakon prelaska na zimsko računanje vremena obratio mladom lovcu uraru:- Možeš li ti meni pivca vratiti sat vremena

unatrag da me ne budi tako rano?!

ČOVJEK I PASRazgovaraju supruge lovaca:- Znaš kakva je sličnost između muškarca i

psa? - upita jedna.- Oba te gledaju kao da te razumiju - od-

govori druga.

PJEVAČICALovca, supruga pjevačice, upita susjed:- Zašto stalno stojiš na balkonu dok ti su-

pruga vježba pjevanje?- Da susjedi ne misle da je tučem - objasni

lovac.

LOVAČKI GULAŠU jednom lovačkom restoranu violinist pri-lazi k lovcu:- Oprostite, gospodine, jeste li vi naručili

onu „Kada bijah mlađan lovac ja“?- Ma, jok, ja sam naručio srnetinu - objasni

lovac slodokusac.

TESLAStariji, iskusniji lovac uvjerava sina kako je otac uvijek pametniji od sina.- Dobro, tata, a tko je izmislio struju? - upi-

ta sin.- Struju je izmislio Nikola Tesla - odgovori

lovac.- Pa zašto mu je ćaća nije izmislio - zajedlji-

vo primijeti sin.

TORTALiječnik poučava lovce:- Izbjegavajte alkohol, masnoće, sol, ga-

zirana bezalkoholna pića ... No postoji i nešto još gore, što ste gotovo svi barem jednom probali.

- Da nije svadbena torta? - upita jedan lo-vac.

RODALovac poveo sina u zoološki vrt. Sinčić se

zagledao u rodu i upita:- Tata, idemo malo do rode?- A zašto baš do rode? - upita otac.- Da vidimo hoće li me prepoznati - obja-

sni mu sinčić.

KROKODILI U ZRAKUU bivšoj JNA vodio se dijalog između mla-dog lovca i kapetana:- Druže kapetane, je li moguće da krokodi-

li lete? - upita mladi lovac.- A koja ti je budala to rekla? - uzvrati kape-

tan JNA.- Rekao mi major - uvjerljiv je lovac.- Da, da, krokodili doista lete, ali vrlo nisko

- ispravi se kapetan JNA.

INDIJANACLovac Indijanac svraća u jedan američki café i naruči piće:- Jednu „vatrenu vodicu“!Konobar mu natoči viski i upita:- Kako se osjećate u našem gradu?- Supar, hawg, a kako se vi osjećate na na-

šoj zemljiu, hawg? - uzvrati lovac Indija-nac.

KRIVOLOVACPredsjednik lovačkog društva iziđe iz svoga ureda i upita lovca koji je sjedio u hodniku:- Tko je to dolazio?- Ma, neki dvometraš krivolovac žestoko

prijetio predsjedniku lovačkog društva - odgovori lovac.

- I što si mu rekao? - upita predsjednik.- Rekao sam da mi je jako žao, ali da nisu

tu - objasni lovac.

PODMORNICAKako kapetan njemačke podmornice izvje-štava posadu da je podmornica u velikom kvaru?- Achtung, Dichtung!

OVCE I LIJEKOVIŠto je to i to: okolo vuna, a u sredini lijeko-vi?- Stado ovaca trči oko ljekarne!

REDATELJ KUĆNIH SCENAU lov s velikim zakašnjenjem stiže oženjeni lovac.- Gdje si do sada? - upitaše ga.- Jedva sam se izvukao od redatelja kućnih

scena - odgovori.- A tko je sad redatelj kućnih scena? - zna-

tiželjni su.- Punica - objasni lovac.


PUCANJE OD SMIJEHA

Pripremio Frano Vukoja


AUTOR:MARIOFIL

SOLDO

OSOBA U KOJU Se MOŽe

POUZDATI

ŽIVJeTI U LJUBAVI, DOBRO

Se SLAGATI(fig.)

POZDRAV NA RASTANKU

KONOPAc, KONOP (mn.)

KINeSKI ... ILI ŽIVI ...

RIMSKI: 506

ČešNJAK (šPANJOLSKI)

NeGATIVAN ODGOVOR

NAZVATI, IMeNOVATI

KARIKATURISTKORJeNIĆ

ČVRSTA VLAKNA NeKOG

DRVeĆA

PRIPADNIK STA-ROGeRMANSKOG

PLeMeNA

LJUBAK, UMILJAT

ROMAN LAVA NIKOLAJeVIČA

TOLSTOJA

VRSTA cVJeTNe BILJKe

UMJeTNO, SINTeTIČKO

VLAKNO

ISPOSNIČKI NAČIN ŽIVOTA

PJeVANJe, PIJeV

ČOVJeK PReMA POZNATOM

PReTKU

LePeZA NA SKLAPANJe

SKIJAšIcA JeLUšIĆ

SLATKOVODNA RIBA

JOSIP OD MILJA, JOTO

“RABAT“

OSOBA RODOM IZ LIKe

TANKA, LISNATA PLOČA KOVINe

UDUBINA NA PADINI BRDA

LINDA eVANSSReDSTVO ZA ODGRTANJe

SNIJeGA

FILM ZRINKA OGReSTe

NAFTNI TeRMINAL KOD

RIJeKeSUZVUK

OKIDAČI

ZATVARAČ ZRAKA NA

RASPLINJAČU

INDUSTRIJSKA BILJKA

RIMSKI: 7

IVINO DRVO

LIRSKI PJeSNIcI

FORMAT PAPIRA

SIMBOL KISTAeNGLeSKA GLUMIcA

DORS

ENIGMATIKA

ISTOK

ODAJe

ORATI

SALTO

TOVAR

MIRKO

1 B

2 B

3 B

4 B

5 B

6 B

B-ISPUNJALJKA

Riječima lijevo dodajte već upisano slovo, premetanjem slova potražite nove riječi, koje treba upisati u ispunjaljku i dobit ćete novih šest šestoslova.

U mreži osmosmjerke treba pronaći i zaokružiti dvadeset četiri riječi iz popisa. Naposljetku će vam preostati četiri slova koja, čitana vodoravnim slijedom, daju konačno rješenje (na stupo-vima podignuta, uređena i natkrivena promatračnica za odstrel visoke divljači).

ALMIRA, ANDRO, GROZD, HVATAČ, JAHTA, KARPOV, KLOŠTAR, KOMPANJON, KORIST, KORMILO, KOSOVO, LOVNIK, OKRET, PLI-VAČ, RAROG, RUKOMET, STANKA, STAROST, START, ŠARMER, ŠKOTSKA, ŠKRBA, TIPKA, ŽIGOLO

OSMOSMJERKA

Č Č R E M R A Š Č

J A H T A B R K Š

Ž V T Š A U I S T

A I O A K N A T S

Š L G O V E D A I

K P M O V H K R R

O E L I L O V T O

T S T A R O S T K

S K O M P A NJ O N

K K I R A R O G K

A L A A D Z O R G

O K R E T I P K A

50 BROJ 61, RUJAN-LISTOPAD 2008.

IN MEMORIAM

IVO KUKOLJ(1951. – 2008.)

U 57. godini života, prera-no, zauvijek nas je napu-stio naš Ivo Kukolj. Opaka bolest odvojila ga je od njegovih najmilijih, ali i od nas, njegovih kolega i pri-jatelja, odvojila ga je od, njemu najdražih, druženja i boravaka s lovcima u lovi-štu, gdje je doista provodio velik dio svoga slobodnog vremena. Ostajemo mu za-hvalni za sve one trenutke koje je s nama proveo.LD Jeleč, Žepče

DOMaGOJ BIŠKO(1990. – 2008.)

Nakon iznenadne i tragične smrti u prometnoj nezgodi, u 18. godini života napustio nas je naš Domagoj, mlad lovac, pun životnog poleta i entuzijazma, mladić do-broga i plemenita srca.Svoju ljubav za lovom i dru-ženjem s prirodom pokazao je još od svoje 14. godine i sa svojim vršnjacima uteme-ljio podmladak HUL „Malič“, Grude. Ove godine primio je diplomu o položenom lo-vačkom ispitu. Organizator je akcija na uređenju lovišta u svojoj sekciji Sovići – Gori-ca, na izgradnji lokava i zasi-javanju žitarica za divljač. Bio je izabran za člana Skupštine HUL „Malič“ i u Upravni od-bor svoje sekcije. U društvu je bio veseljak i zabavljač,

uvijek raspoložen za šalu i za svaki zadatak koji se postavi pred njega. Njegovom pre-ranom smrću najviše je izgu-bila njegova neutješna obi-telj, njegovi prijatelji i kolege lovci i cijelo naše Društvo.Dragi Domagoje, ostat ćeš u našim redovima i našim mislima. Tvoj vedri i na-smijani lik zadržat ćemo u svojim sjećanjima. Hvala ti za sve učinjeno i počivaj u miru Božjem.HLU Malič, Grude

LJUBOMIR GaLIĆ(1954. – 2008.)

Tragično, u 54. godini, za-vršio je svoj životni put naš Ljubomir Galić. Bio nam je istinski prijatelj, dobar lo-vac, pošten i radišan čovjek. Njegovom preranom smrću izgubili smo dobra prijate-lja, a njegova brojna obitelj dragoga i vrijednog oca i supruga. Ostat će zauvijek u srcima svih koji su ga znal, a osobito nas lovaca.LU M.M. Bikan, Vir

MIJO BLažEVIĆ – DUGONJa

(1939. – 2008.)U 70. godini života, a nakon kratke i teške bolesti, napu-stio nas je naš dugogodišnji dragi prijatelj i kolega lovac Mijo Blažević zvani Dugonja. Od malih nogu Mijo druguje s prirodom i do kraja života boravak u prirodi i druženje s

ljudima bio mu je užitak. Svo-ju ljubav prema prirodi i lovu prenio je na svoja četiri sina: Marka, Jozu, Mladena i Fra-nju, koji su već odavno lovci i dobri sljedbenici svoga oca. Kao veseljak i šaljivdžija ostat će u trajnom sjećanju kolega iz Lovne sekcije Polje, kao i ostalim članovima Društva koji su se s njim družili. Poči-vao u miru Božjem.LD Zec, Busovača

MatO VINCEtIĆ(1958. – 2008.)

Opaka i podmukla bolest otrgla je iz naših redova ko-legu lovca Matu Vincetića iz Tolise. Cijeli svoj lovač-ki vijek u Društvu težio je unaprjeđenju lovstva, u po-sljednje vrijeme obnašao je dužnost lovnika sekcije To-lisa. Fizički nas je napustio, ali njegov lik i djela ostat će trajno u našim sjećanjima. Ispraćen je na vječni poči-nak dostojanstveno, kako je i zaslužio. Neka mu je vječna slava i hvala.LU Sava, Orašje

VJEKOSLaV VELtE – VJEKO

(1933. – 2008.)Nakon kraće i teške bolesti u 75. godini života redove Lo-vačkog društva „Zec“ iz Buso-vače i Sekcije Ravan – Kupres zauvijek je napustio njezin dugogodišnji član Vjekoslav Velte – Vjeko. Pokojni Vje-ko jedan je od utemeljitelja

našega društva. Zbog zdrav-stvenih razloga posljednjih godina je vrlo rijetko izlazio u lov, ali je u svojoj brijačnici rado volio razgovore o lovu i događajima u lovu. Svima koji su ga poznavali, a pose-bice starijim lovcima, ostat će u dragoj uspomeni. Poči-vao u miru Božjem.LD Zec, Busovača

PERO MaBIĆ(1954. – 2007.)

Podmukla bolest prerano je iz naših redova otrgla naše-ga Peru, u životnim godina-ma kod je mogao još puno toga dati svojoj obitelji i nama lovcima. Bio je uzoran lovac i primjer kako treba voljeti i poštovati lovačke obveze i običaje. Nedostaje nam njegovo društvo, ali i dalje živi u našim mislima i lovačkim sjećanjima. Poči-vaj u miru Božjem.LD Rujan, Kočerin

DRaGO čOLaKU 80. godini života, nakon kreće bolesti, s ovoga svijeta otputovao je još jedan lovac, Drago Čolak. Bio je uzoran član sekcije Crveni Grm, a među lovce je stupio zbog ljubavi prema prirodi i dru-ženju s ljudima. Lov mu nije bio na prvome mjestu, ta pozicija bila je, što se Drage tiče, rezervirana za druženja s lovcima. Njegovih šetnji po lovištu Crvenoga Grma sje-

ćat će se svi lovci ove sekcije. Hvala mu za sve spašene i nahranjene životinje i za sva druženja kojima nas je poča-stio za svoga života.HUL Kravica, Ljubuški

PaVO ZOLOtaIznenada, u 48. godini života, zauvijek nas je na-pustio naš dugogodišnji član, predsjednik Društva, zaljubljenik u prirodu, lov i druženja, naš Pavo Zolo-ta. S poštovanjem ćemo se sjećati njegove česti-tosti, njegova poštenja i njegova prijateljstva. Mi lovci, njegovi kolege i prijatelji, najiskrenije mu zahvaljujemo za sve što je učinio za napredak ovoga Društva. A učinio je mnogo.LD Tetrijeb, Glamoč

U SPOMENMIRKO GaLIĆ – KRta

(1945. – 2007.)Prošla je godina dana otkad nas je zauvijek napustio naš dragi prijatelj i lovac, naš Krta. Bio je veliki ljubitelj prirode i lova, a posebice lovačkih druženja. S njim u društvu uvijek je bilo za-bavno i svojom neposred-nošću i dobrotom zadužio je sve naše lovce, koji ga nikad neće zaboraviti. Hva-la mu za sve što je učinio za naše Društvo. Neka mu je vječni pokoj.LD Rujan, Kočerin

35

SOLDO METALI d.o.o.

Varaždinska b.b., 88220 Široki BrijegTel: 00 387 39 705 715Tel: 00 387 39 704 900Tel: 00 387 39 703 056Fax: 00 387 39 703 498web: www.soldometali.com

PRESAL EXTRUSIONKnešpolje bb, Široki Brijegtel: 039 701 240, 701 241, 702 060

AK

HRV

TSE

ZAJE

DNIC

E HE

RCEG

BOS

NE d

.d. M

osta

rJP

ELE

KTRO

PRIV

REDA

Documents

Zagovaramo dugoročan, suvremen - lovackisavez-hb.ba · PDF fileIvan Jurić, Blago Lasić, Ivica Lučić, Dragan Naletilić, Stanko Primorac, Vlado Soldo, Dobroslav Vrdoljak, Ilija