Broj 40 • godina VI • listopad 2012.

ISS

N 1

84

6-4

37

8

Besplatni primjerak

3

Grad nas zove... Nakon što već gotovo šest godina otkrivamo povijesne tajne našega grada, njegove trgove,

ulice i značajne institucije, uvodimo vas u nekoliko prekrasnih priča o prošlosti Ilirskoga trga, o najstarijoj građevini Gradeca - Popovom tornju, samostanu klarisa, nastavljamo s kronologijom - od Napoleonskih ratova do prve gospodarske izložbe. Donosimo priče o stotoj obljetnici postavljanja Zdenca života, stodvadesetoj godišnjici Ženskog liceja u Zagrebu, o tome kako je i gdje započela raditi Zagrebačka burza, predstavljamo uglednu poduzetničku obitelj Arko i još brojne zanimljivosti koje vas mogu potaknuti da otkrijete bogatstvo grada, o kojem samo za vas pišu naši eminentni povjesničari i suradnici.

Zato me neizmjerno veseli što je naš časopis opstao. Škole nam pišu da nigdje ne mogu naći tako bogato ilustrirane i vrijedne tekstove o Zagrebu, kao u našem časopisu. To nas posebno veseli jer mladi su izuzetno važan dio našeg društva i zato je bitno u njima razvijati osjećaj pripadnosti gradu kojeg toliko više vole, koliko ga bolje poznaju.

Jesen nam donosi još puno lijepih i sunčanih dana koje treba iskoristiti za boravak u parkovima i upoznavanje okolice - Zagrebačke županije koju vam u ovom broju počinjemo predstavljati; najprije - Vrbovec.

Zagrebačka kulturna jesen obogaćena je brojnim sadržajima, pa je osim palače Gvozdanović, i Dverce otvoreno za koncerte. Grad nas zove svojom ljepotom i različitim događanjima. Program pročitajte, a ja jedva čekam da se sretnemo na nekom od njih!

4 Zagrebačka kronologija (3):

Od Napoleonskih ratova do prve

gospodarske izložbe

10 Povijest grada: Kipni trg - srce

ilirskog Zagreba

17 Popov toranj - najstarija građevina

Gradeca

22 Opatički samostan reda Svete Klare

28 Gradnja i obnova kuće

na Ilirskom trgu 5

32 Slobodni zidari u Zagrebu (2):

I nobelovci su bili u ložama

40 Povijest zagrebačkog sporta:

Zagrebačka biciklistička trkališta:

Koturanje na velodromima

44 Kultura: 100 godina Zdenca života

52 Petrit Çeku i Gitarski trio Elogio

70 Izložba: Festival Hrvatske u Francuskoj

74 Žene u poduzetništvu:

Zagrepčanke u nastavi do 1941.

80 120 godina Ženskog liceja u Zagrebu

82 Vladimir Arko - industrijalac iz Martićeve ulice

86 150 godina tradicije Badela 1862

90 Zagrebačka burza od 1907. do danas

93 Palača zagrebačke Burze

96 Intervju: Rosa Ferinčević

100 Zagrebačka županija (1):

Zeleni prsten oko Zagreba

104 Vrbovec - raj za ribiče, lovce, izletnike

Sadržaj

Želite li na kućnu adresu primati besplatan* primjerak časopisa "Zagreb moj grad", molimo javite se u našu redakciju telefonom ili e-mailom.

* Časopis je besplatan, plaća se poštarina.

NAPOMENA:

Časopis "Zagreb moj grad" Ministarstvo znanosti obrazovanja i športa Republike Hrvatske preporučuje kao dopunsku literaturu u nastavi hrvatskoga jezika i književnosti, povijesti, likovne i glazbene umjetnosti i drugih oblika nastave, kao što su projektna nastava ili interdisciplinarni oblici rada u školama.

Preporučuje se i školskim knjižnicama. Klasa: 602-01/11-01/0547 Ur. broj: 561-02/01/411 Od 2. ožujka 2011.

Sljedeći broj izlazi u prosincu 2012.

Vaša

Jelačićev trg, litografi ja, Julius Hühn, 1860

4

1800. dugotrajni Napoleonski ratovi opteretili su Zagreb teš-kim ratnim obvezama; u gradu je zavladala ratna psihoza.

1801., 9. veljače, došlo je u Zagreb 306 francuskih zarob ljenika koji su bili teret gradu. Franjevački samostan postao je bol nica za brojne ranjenike. Na otvorenim kolima svakodnevno su vozili umrle. Pokapaju ih u skupne grobnice, na poljima današnjeg Donjega grada.

1806. utemeljena je u Zagrebu Židovska općina, koja ima 75 članova. Prvi predsjednik općine bio je Jacob Stiegler.

1809. krajevi južno od Save, nadomak Zagrebu, ušli su su u sastav Ilirskih provincija. Zagreb je postao pogranični grad. Strah od neprijateljske vojske još uvijek se osjeća u životu grada.

1810. osnovana manufaktura likera Josipa Weissa na Potoku, u današnjoj Tkalčićevoj ulici.

1812. ban Ignjat Gyulay na svoj je trošak i uz doprinos gra đana dao urediti Južnu promenadu izvan gradskih zidina Gra-deca, današnje Strossmayerovo šetalište. Zbog uređenja Južne pro menade srušena su južna gradska vrata Dverce.

1813. tiskana je u Zagrebu, u tiskari Ferencza Rudolfa, Nova skup szlosena zagrebechka szokachka kniga, zbirka kuli-

Od Napoleonskih

Zagrebački trgovac Kristofor Stanković 1833. uložio je glavni zgoditak s lutrije

u Beču (30.000 dukata) u gradnju prve kazališne zgrade na Markovu trgu;

kazalište je svečano otvoreno 4. listopada 1834.

Napisala: Nada Premerl Foto: MGZ

ratova

Zagreb s podgrađem, s majstorskog lista, oko 1815.

Zagrebačka kronologija (3)

narskih recepata koju je s njemačkog preveo Ivan Birling, zagrebački kanonik.

1817. Peter Hailler preuzeo je službu "otpremnika poštanskih kola" u Zagrebu, iste godine dao je izraditi "Plan der K. Freystadt Agram in Kroatien" (Plan slobodnog kraljev-skog grada Zagreba) s imenima važnijih zgrada i ulica.

555

1818., 27. lipnja, svečano su dočekani car Franjo I. i carica Ka-rolina. Carski par odsjeo je u svratištu "Kod rimskog cara” na Jelačićevu trgu. Za tu priliku grad je bio sve čano okićen i osvijetljen tisućama svijeća i baklji, raz mješ-tenih po prozorima i portalima zgrada. Projekt arhi-tek tonske dekoracije s trijumfalnim vratima i drugim tada modernim klasicističkim repertoarom izradio je arhitekt Bartol Felbinger. Biskup Vrhovac priredio je u biskupskom dvoru prijam za cara. Tom su prigodom mla de plemkinje i plemići, odjeveni u narodne nošnje, otplesali kolo Pleszopiszen, za koje je tekst sastavio sam Vrhovac na melodiju narodne pjesme Zaspal Janko.

• Osnovan je ceh mlinara. Privilegije im je izdao car Fran jo I. u Petrinji, 26. lipnja 1818.

1819. prvi točni popis stanovništva, prema kojem je Zagreb imao 9136 stanovnika.

1822., 5. srpnja, nakon upornih molbi Hrvata i hrvatskih žu-panija, vraćeni su prekosavski krajevi matici zemlji.

1822., 1. studenoga, svečana predaja prekosavskih krajeva (Iliriuma) objavljena je u velikoj dvorani biskupskog dvora. Ujedinjenje je provedeno svečano, nazočno je bilo mnoštvo svijeta, civilni, vojni i crkveni odličnici. Grad je bio posebno osvijetljen. Najljepše je bila osvijetljena županijska zgrada, na kojoj su na transparentima bili liko vi mađarskih kraljeva, od sv. Stjepana do kralja Franje I. U kazalištu u Kazališnoj ulici (danas Demetrova 1) upri ličena je svečana priredba sa živim slikama i pje va-njem te igrokaz "Die Hütte am Sawestrom" ("Huta pri Savi ili ljubav za ljubav"). Zagreb je opet postao "njemački grad". Tiskale su se i čitale njemačke knjige, novine iz-laze na njemačkom jeziku, gostionice i trgovine imaju njemačke nazive, ploče s imenima ulica na njemačkom su i hrvatskom jeziku. U gradu većina inteligencije i građana govori njemačkim jezikom...

1823. biskup Maksimilijan Vrhovac postavio je u Vlaškoj 23 kru nište zdenca (danas u stalnom postavu Muzeja grada Za greba), u spomen blaženom Augustinu Kažotiću, zagre bač kom biskupu (1303. – 1318.) koji je jedne sušne go dine od Boga izmolio vodu s izvora Zagreb, koji je bio uz ne kadašnji dominikanski samostan.

• Zagrebački biskup Aleksandar Alagović izgradio je na kraju Nove Vesi ljetnikovac, prema projektu zagrebač-koga gra ditelja Bartola Felbingera, i uredio jedan od najljepših perivoja. Alagovićevo imanje bilo je otvoreno i općinstvu, četvrtkom i nedjeljom. U drugoj polovini 19. stoljeća postavljena je u perivoju mramorna bista cara Franje Josipa i perivoj je prozvan Franz-Josephsgarten.

1825. otvorena je prva javna djevojačka škola u Zagrebu.1826., 1. srpnja, izašao je prvi broj zagrebačkog časopisa "Intel-

ligenzblatt" kao prilog "Agramerzeitschrifta”, zagrebačkih dnevnih novina na njemačkom jeziku, koje se od 1830. nazivaju "Agramer politische Zeitung" s prilogom "Luna”.

do prve gospodarske

1827., 25. kolovoza, na putovanju u Hrvatsko primorje po-sjetio je Zagreb nadvojvoda Josip, ugarski palatin, sin cara Leopolda II. Duže je boravio u Zagrebu na povratku kući, u listopadu. Tada mu je upriličen svečani doček kod Savskog mosta; u povorci uza špalir gradske garde stigli su do Banskih dvora, gdje su gosti odsjeli. Te večeri Gornji grad i Kaptol bili su svečano osvijetljeni. Nadvojvoda je po sjetio kazalište, a sutradan, nakon svečane mise u crkvi Sv. Marka, uputio se s članovima obitelji paradnom kočijom na Kaptol.

1826. Katarina Rosenau otvorila je privatnu žensku školu na Kaptolu. Zaključujući po oglasu u novinama, u školi se učilo pletenje, fi no šivanje, vezenje, šlinganje, crtanje itd.

izložbe

Galerija redovnica, Chatarina Rosenau, kolaž, 1826.

Pogled s juga od Mesničkih vrata do Petrove crkve, 1822. (

1827. otvorio je učitelj Abaham Jurist školu za mladež izrae-litičke vjere.

• Utemeljeno je Glazbeno društvo s njemačkim nazivom Musikverein in Agram, preteća Hrvatskoga glazbenoga

6

zavoda. Prvi koncert u dvorani Kraljevske akademije na Katarinskom trgu održan je 1. travnja 1827.

1828. Josip Krieger osnovao je u Novoj Vesi tvornicu kamenine (na mjestu manufakture papira).

1828. veliku senzaciju izazvala je žirafa na proputovanju kroz Zagreb, kao dar egipatskog potkralja caru Franji I., koju su građani mogli vidjeti na središnjem gradskom trgu.

1830. utemeljena je prva osnovna škola na na Kaptolu s hr vat-skim nastavnim jezikom. Nalazila se na Dolcu u tzv. Ple-mićevoj kući koja danas više ne postoji.

1830., 25. srpnja, bila je instalacija biskupa Aleksandra Ala-govića.

1830. u Zagreb dolazi iz Beča slikar Mihael Stroy. Ostao je u Za gre bu do 1842. Naslikao je brojne portrete uglednih lič nosti, crk venih dostojanstvenika i mnogih drugih. Imao je atelijer u Opatičkoj ulici 13, gdje je imao i značaj-nu zbir ku slika, koja se svakodnevno mogla i pogledati.

• Parna Petrova kupelj, omiljeno zabavište Bazilija Mrao-vića u Medvedgradskoj 15 i 17, uređeno je s lijepim perivojem i gostionicom, gdje su se priređivali plesovi. Novi zakupnici, Vilim i Roza Aranjoš, kupalište su 1898. pretvorili u otmjeno noćno zabavište – bludilište.

1831. Josip Tömör, poduzetni obrtnik i trgovac svih vrsta voj -nič kih kapa, utemeljio je manufakturu i radionicu la ki-rane kože i voštanog platna na kraju Petrinjske ulice.

1832. Matija Smodek počinje na zagrebačkoj Akademiji pre-davati hrvatski jezik.

1832., 28. svibnja, ustoličen je ban Franjo Vlašić. 1833. zagrebački trgovac Kristofor Stanković uložio je glavni

zgoditak s lutrije u Beču (30.000 dukata) u gradnju pr ve kazališne zgrade na Markovu trgu. Gradi se prema pro-jektu slovenskoga graditelja Antona Cragnolinija. Ka-zalište je svečano otvoreno 4. listopada 1834., igrokazom "Nikolas graf von Zriny". U sklopu kazališta uređena je i redutna (plesna) dvorana u kojoj se danas održavaju sjednice Gradske skupštine.

1834. trgovac Kristofor Stanković sagradio je parno kupalište i gostionicu u Schönbachu (Mlinarska 25).

1835., 6. siječnja, izlaze prve novine na hrvatskome jeziku - "Novine Horvatske” s književnim prilogom "Danica Hor-vatska, Slavonska i Dalmatinska". Pokretač i glavni ured-nik bio je Ljudevit Gaj.

1835. istaknuti umjetnik silhuete Franjo Ottinger imao je ate-lijer u Dugoj (Radićevoj) ulici 26, izrađivao je tada mo-der ne silhuete na staklu i "jamčio je najsavršeniju slič-nost”. Sliku je napravio za samo jednu minutu.

1835. knjižar Emil Hirschfeld otvorio je u Dugoj ulici (Ra-di ćevoj) broj 35 lijepu knjižaru. Prodavao je knjige na njemačkom i francuskom jeziku, a neke i na mađarskom i latinskom, zatim je prodavao knjige za djecu, školske atlase, molitvenike, pa i glazbala i umjetnine.

1835. trgovac Tömör otvorio je na Potoku u današnjoj Tkal-čićevoj br. 14 trgovinu muške i ženske odjeće i ostalih odjevnih sitnica i ukrasa, prateći posljednu modu u Beču i drugim europskim središtima.

Zgrada kazališta na Markovu trgu izgrađena 1834.

1833. u ožujku je na koncertu u Streljani grofi ca Sidonija Erdödy-Rubido prvi put je javno otpjevala ilirsku budnicu Još Hrvatska ni propala.

• Josip Lellis otvara manufakturu kamenine na Novoj Vesi broj 47, koju polovinom 19. stoljeća kupuje Vjekoslav Bar bot. Godine 1886. njezin je vlasnik postao Josip Ka-llina.

Zidni okvirni

sat zagrebačkog

urara Wilhelma

Königa, oko

1850.

1838., 8. siječnja, svečana instalacija biskupa Jurja Haulika.1838. otvorena je Narodna čitaonica. Svrha joj je bila, osim

”pro micanja i učenja hrvatskog jezika, da se otvori pri lika k čitanju različitih časopisa i knjiga i da se šire ko risne znanosti". Predsjednik čitaonice postao je Janko Draš-ković, a tajnik Vjekoslav Babukić.

1838. - 1843. zagrebački biskup Juraj Haulik provodi koncepciju uređenja pejzažnog parka Maksimira, prema planu poz-natog bečkog vrtnog arhitekta Mihaela Riedla. Pro jekte vrt ne arhitekture, kao i biskupova ljetnikovca, izra dio je Franz Schücht, a Joseph Käschmann je autor skulp tor-skih ukrasa.

1839. srušena su sjeverna gradska vrata u Opatičkoj ulici, zbog uređenja gradske Sjeverne promenade, pod rukovo-dstvom poštara Matije Pallaina i graditelja Bartola Felbin-gera.

777

• Sagrađena je pučka škola za dječake u Opatičkoj br. 22, danas u sklopu Muzeja grada Zagreba. Godine 1841. do građen je drugi kat, pa je u zgradu preselila djevo-jač ka pučka škola koja se ranije nalazila u Kamenitim vra tima.

1840., 23. svibnja, priređen je spektakularan sprovod banu Vla-šiću, koji je prolazio glavnim ulicama, od Mesničke preko Ilice, Dugom ulicom do Kipnog (Ilirskog) trga, zatim kroz Opatičku i Pivarsku (Basaričekovu) do crkve Sv. Katarine, gdje je ban bio pokopan.

• Zahvaljujući nastojanjima iliraca, "Domorodno teatralno družtvo” iz Novog Sada izvodi u varoškom teatru prvu kazališnu predstavu na hrvatskom jeziku - "Juran i Sofi ja ili Turci kod Siska”, Ivana Kukuljevića.

1841. početak modernog političkog života u Hrvatskoj; os-novane su prve političke stranke: Horvatsko-ugarska (ma đa ronska) i Narodna (ilirska) stranka.

• Osnovana su: Hrvatsko gospodarsko društvo, čiji je osnivač i prvi predsjednik biskup Juraj Haulik, i Društvo Casino u Demetrovoj 1, gdje su se sastajali mađaroni.

• U svibnju je otvorena u Zagrebu, na mjestu kuće u Petrinjskoj 7, židovska škola. Ona je već 1852. ukinuta, ali 1855. ponovno otvorena kao Trivialschule s tri razreda.

1842. utemeljena je Matica ilirska, od 1874. Matica hrvatska.• Počeo je izlaziti časopis "Kolo”, članci za literaturu, um-

jetnost i narodni život.• Kaptol i Gradec s podgrađima i okolnim selima imaju

16.000 stanovnika.1842., 12., 13. i 14. listopada, svečano je u Zagrebu proslav-

ljena šestogodišnjica Zlatne bule, odnosno postojanja Slo bodnog i kraljevskoga grada na brdu Gradecu zagre-bač kom.

1843. zabranjeni su nazivi ilirski, ilirizam… Gajeve novine mi-je njaju ime u "Narodne novine i Danica Horvatska, Sla -vonska i Dalmatinska".

• Zagrepčani su prisustvovali svečanom otvaranju novo-uređenog Maksimira, prvog javnog perivoja u ovom di-jelu Europe.

1844. otvoreno je kupalište i lječilište hladnom vodom "Mrzlice" u Ksaverskoj dolini. Voda je u kupalište pritjecala iz po-toka Medveščaka, a za terapiju je upotrebljavana mine-ralna voda iz zdenca.

• Izgrađen je u Ilici 44 Hotel Pruckner, kasnije Hotel Royal, prvi reprezentativni zagrebački hotel. Gradnju hotela vodio je graditelj Bartol Felbinger, no nije posve sigurno je li on bio i projektant te monumentalne klasicističke građevine.

1845., 25. srpnja, prigodom izbora za Skupštinu Zagrebačke županije, na Markovu trgu došlo je do sukoba između narodnjaka i mađarona, a posljedica je bilo 13 mrtvih i 27 ranjenih pripadnika Narodne stranke.

1845. otvorena je i uređena kavana na Ilirskom trgu, koja je po Matiji Pallainu prozvana Palajnovka.

1845. doputovao je u Zagreb Hypopolyt Desprez, diplomat i publicist, i zabilježio vrlo zanimljive kulturno-povijesne podatke o gradu.

1846., 28. ožujka, u kazalištu na Gornjem gradu izvedena je pr-va opera na hrvatskom jeziku, Ljubav i zloba Vatro slava Lisinskog. U glavnoj ulozi Ljubice nastupila je grofi ca Sidonija Erdödy.

1846., 14. travnja, svečanost uvođenja sestara milosrdnica u novi samostan u Frankopanskoj ulici.

• Sestre milosrdnice osnovale su pučku školu za djevojčice i višu djevojačku školu koja se poslije prozvala Građanska

Ulazak grofa Alberta Nugenta i njegovih slobodnjaka u Zagreb prigodom instalacije

bana Hallera, 18. listopada 1842.

8

škola. Godine 1848. osnovale su milosrdnice u svom sa-mo stanu u Frankopanskoj ulici i žensku učiteljsku školu.

• Za Narodni dom kupljena je palača u Opatičkoj 18. Tu su smješteni Narodna čitaonica, Matica ilirska, Gos po-darsko društvo i Narodni muzej.

• U Zagrebu gostuje slavni pijanist i skladatelj Franz Liszt koji je 27. srpnja održao koncert u kazalištu na Markovu trgu.

• Osnovan je ceh kožara i štavilaca. Bio je to posljednji ceh osnovan na području Zagreba. Privilegije mu je izdao kralj Fedinand I. u Beču, 5. studenoga 1846.

• Na poticaj zagrebačkog trgovca Jacquesa Epsteina, os-novano je humanitarno Društvo čovječnosti.

• Osnovana je Prva hrvatska štedionica u Zagrebu. Prvi pred sjednik bio je ugledni trgovac Anastas Popović.

1847. na prijedlog Ivana Kukuljevića, Hrvatski je sabor donio zakonski članak da se hrvatski jezik uvede u sve urede i škole kao službeni jezik.

• Obnavljalo se svetište katedrale u duhu romantizma. Biskup Haulik dao je izraditi novi glavni oltar, vitraje na prozorima svetišta, nove lustere i nove orgulje.

• Gostovao je u Zagrebu slavni traged bečkoga dvorskog kazališta, Ludwig Löwe.

• Osnovano je društvo Dvorane zagrebačke u Narodnom domu u Opatičkoj 18.

• U manufakturi Josipa Bäcka u Dugoj ulici tiskane su Dvorane zagrebačke karte, ilustrirane narodnim noš nja-ma i kostimima s praizvedbe opere Ljubav i zloba te ve-dutama hrvatskih gradova.

• U lipnju je bila svečana instalacija bana Josipa Jelačića. Po drevnom običaju pekao se banski vol, na veselje mnoštva svijeta.

1848. osnovana je Narodna straža grada Zagreba.1848., 20. kolovoza, otvorio je slastičar Alois Šenoa, otac Au-

gus ta Šenoe, slastičarnicu u Dugoj ulici (Radićevoj) broj 9.

1850., 7. rujna, privremenim carskim patentom ujedinjene su samostalne općine Gradec, Kaptol, Nova Ves, Vlaška Ves i Horvati u jedinstveni Slobodni i kraljevski glavni grad Zagreb. Provedena je modernizacija gradske uprave, umjes to suca bira se gradonačelnik.

1850. uveden prvi telegraf. Prvi telegram iz Zagreba otpremljen je 28. rujna na adresu bana Josipa Jelačića u Beč. Istoga dana ban je odgovorio: "S radostju sam primio Vašu viest”.

• Provedeni su izbori za novo Gradsko poglavarstvo, koje je izabralo prvog načelnika glavnoga grada Zagreba, do-tadašnjeg suca Janka Kamauff a. Grad je tada imao 1419 kuća i 15.385 stanovnika.

1852, 16. veljače, osnovana je u Zagrebu Trgovačko-obrtnička komora.

1852., 15. prosinca, Papinskom bulom zagrebačka je biskupija uzdignuta na čast nadbiskupije. Prvi nadbiskup postao je Juraj Haulik.

1852., 2. – 4. listopada, car i kralj Franjo Josip prvi je put po -sjetio Zagreb. Za njegov dolazak svečano je ure šen Trg bana Jelačića, a posebice je uređen zde nac Man duševac, ograđen og ra dom od ko vana željeza i osvi jet ljen kan de la -brima koji su kupljeni na Svjetskoj iz lož bi (1851.) u Lon -donu.

• Na Veli koj li va di u Mak si mi ru izve de ni su, u čast do las ka Fra nje Josi pa, narod ni plesovi, a dje voj čice su u švic ar skoj

Ban Josip Jelačić,

naslikao Ivan Zasche

za Gradsku vijećnicu

1860.

Igraće karte

Dvorane

zagrebačke

tiskane 1847.

1848., 23. ožujka, na radost naroda imenovan je pukovnik Josip Jelačić hrvatskim banom.

1848., 25. travnja, ban Josip Jelačić ukida kmetstvo, što je zna-čilo stvarni prestanak feudalnih odnosa u Hrvatskoj. Iste godine preimenovan je središnji trg u Podgrađu u Trg bana Josipa Jelačića.

9999

na rod noj nošnji ca ru po nu dile mlijeko i sir.• Podržavljena je zagrebačka pošta i od tada posluje kao

tzv. erarski poštanski ured.• Trgovac žitom i brašnom Ilija Guteša otvorio je dućan u

Dugoj ulici (danas Radićevoj).1853. tiskan je u Beču prvi zemljopisni plan grada Zagreba.1853., 16. veljače, počelo je prvo službeno motrenje vremena u

meteorološkoj postaji u prostorijama Narodnoga muzeja u Opatičkoj ulici 18.

• Biskup Juraj Haulik pozvao je bečkog slikara Ivana Zaschea da ovjekovječi njegovo veliko djelo, park Jurjaves; 12 litografi ja uvezano je u reprezentativni album.

1854., 20. studenoga, otvorena je Zagrebačka realka (gimna-zija) u iznajmljenim prostorijama Grkokatoličkog sje-meniš ta, koja je 1859. preseljena u zgradu na Strossma-yero vu šetalištu (danas Meteorološki zavod).

Veduta Gospodarske izložbe 1864. litografi ja, H.Weidner

Zagreb, 1864.

Franjo Josip I.

Habsburg -

Lothringen,

Stroy, Mihael,

1855.

Park Jurjaves Dolina Dalija, Ivan Zasche,

litografi ja, 1853.

• Njemački jezik postaje nastavni jezik i sve više prodire u javni život.

1856. Franjo Pommer postaje prvi stalni fotograf u Zagrebu.1857. objavljen prvi popis pučanstva ujedinjenoga grada Za-

greba. Zagreb se prostire na površini 40,8 četvornih kilo-metara i ima 16.657 stanovnika.

1857., 1. lipnja, stupio je na snagu "Red gradjenja za zemaljski grad Zagreb”.

1859., 20. svibnja, umro je u Zagrebu ban Josip Jelačić. Is pra-ćen je uz najviše počasti, 26. svibnja i pokopan u Novim Dvorima.

1860. uveden je ponovno hrvatski jezik u urede i škole.1861. osnovan je Geofi zički zavod.1862. Zagreb je dobio prvu željezničku prugu koja je iz Beča

preko Zidanoga Mosta došla do Zagreba i dalje, do Siska. Tada je sagrađen i Južni kolodvor (danas Zapadni).

• Srušena su južna kaptolska vrata u današnjoj Bakačevoj ulici.

• Osnovano je prvo pjevačko društvo Kolo.• Osnovani su prvi industrijski pogoni u Zagrebu: plinara,

pa romlin, Željeznička radionica, Tvornica konjaka Po-kor ny.

1863. augsburška tvrtka L. A. Riedinger sagradila je plinaru na uglu današnje Gundulićeve i Hebrangove ulice, pa je 7. listopada grad prvi put svečano rasvijetljen plinom.

1864., 18. kolovoza, otvorena je Prva dalmatinsko – hrvatsko - slavonska izložba u današnjoj zgradi Sveučilišta i na Sajmištu, današnjem Trgu maršala Tita. Bila je to prva velika gospodarska izložba koju se naziva pretečom Za-grebačkog velesajma. Sudjelovalo je više od 3800 izlagača, izloženi su bili najraznovrsniji predmeti gospodarstva, obrta, industrije, umjetnosti, prosvjete i kulture. Uz iz-ložbu je izdan reprezentativni katalog, na hrvatskom, nje mačkom i talijanskom jeziku. Izložbu je posjećivalo više od tisuću ljudi dnevno, a Zagreb je tada ima samo 16.000 stanovnika.

• Srušena su sjeverna kaptolska vrata (Novoveška) .

(nastavlja se)

10

Najmanji gornjogradski trg

Napisala: dr. sc. Snješka Knežević

Foto: dokumentacija autorice i MGZ

Kipni trg, najmanji je trg u Za gre bu — piše Dragutin Hirc u svom kul-tur nopovijesnom/memo ar skom

dje lu "Stari Zagreb" (zaključenom 1913., ob jav ljenom 2008.) i nastavlja: "Ne koć bi jaše na njemu živo i veselo, bi lo buke i vike, podčikavanja i pjevanja, ša le i zabave kad u se u Palajnovki držali ple sovi, u Glaz benoj školi koncerti, kad je na trgu svi rala glasba i otmjeni se sviet uzšetao, i kad bijaše pred generalovim stanom stra-ža kraj koje su ulazili častnici i razni dos-tojanstvenici...".

A Gjuro Szabo u feljtonu "Iz onog sta -rog Zagreba", 1931. godine: "U onim da ni -ma sta roga Zagreba, dok se svojom vlas -ti tom snagom, unatoč opakoga djelo va nja vlas ti, dizao iz mrtvila, u koje su ga vlas to-držci turali, u onim danima, kad je Gornji grad bio sve, kad je glavna trgo vačka ulica bila Duga ulica, a uz nju Mesnička, u onim danima, kad nije, kao danas, svaki drugi, a još više, svaka druga govorila njemački... u one je dane bilo srce Zagreba Kipni trg, koji su sada prekrstili u Ilirski trg... Tu je ne daleko stare kapelice, koju je g. 1893. da la sestra, 'abaša' Pogledića, stara vriedna Špitalerica, zamieniti onim Bolléovsko got skim svetištem, bila mala nizka kućica, kas nije svojina dra Andrije Heinza. Da-

nas je više nema, nema ni one vaze s vino vom lozom u relijefu nad starinskom kapijom; baš su je netom porušili, da se tamo sagradi dvokatnica... Pa šteta, da je baš ta kućica... morala prva pasti pod krampom, ta baš je ona opravdavala 'Ilir ski trg', tu su se Iliri nekada sastajali, tu se zak-ljučilo izdavanje prvih hrvatskih novina, iz davanje Danice".

I Hirc i Szabo kažu uglavnom sve što je važno znati o Ilirskom trgu, pod sje ća-jući na doba Ilirskog pokreta i bider ma-jera, čime se taj mali trg uključuje u po-vijest grada i kulture.

Na mnogo stariji povijesni sloj upu -ću je najprije tlocrtni oblik trga, oču van u građevnim crtama mnogo kas ni jih kuća, ali i staro ime: Kipni trg. Trg se, na ime, formirao na ljevkastom ušću drev nih ko-mu nikacija koje su se, jed na sa sjevera, dru ga s juga, stjecale pred sje ver nim, No-vim ili Opatičkim vrati ma Gra deca, nad ko ji ma se uzdizao moć ni srednjovjekovni Popov toranj. Iz pod građa i Harmice vodila je s pravom naz vana – Duga ulica (danas Radićeva), koja se od Kamenitih vrata do trga nazivala ta da Kipnom ulicom. Iz Gradeca do sta ro ga groblja Sv. Jurja i dalje, prostranog ru ralno-ladanjskog predjela, vodila je pak kasnija Jurjevska ulica. Usred tog lijevka bio je kameni križ, kakav se od davnine podiže na raskršćima, zazivajući milost i blagoslov sveca - zaštitnika, a kraj njega bunar. Prvi se put spominje 1635. godine, a kasnije je – ne zna se kada – na njegovu mjestu sagrađena kapelica. Na sjevernoj strani imala je nišu s kipom – u znak sjećanja na prijašnji križ (ili kip?), a s južne strane oltarić pred kojim je, sjeća se Hirc, uvijek gorio žižak kojem je ulje dolijevala vlasnica kuće u Jurjevskoj 3.

Bolléova kapela Svetog KrižaKapelica je, kaže Hirc, "zagrebačkim

purgarima mila uspomena, jer se tu u staro doba sastajala procesija, kad su 'romari' pošli na Bistricu ili se iz nje vraćali. Tu bi se i odmarali, tu se na zdencu vodom krepili i onda krenuli procesijom u crkvu Sv. Marka... U staro vrijeme pred njom se sigurno zaustavio svaki, koji je izvana dolazio u utvrđeni Zagreb, tu se pomolio Bogu i unišao Opatičkim vratima u grad".

No, 1893. godine župnik Sv. Marka, dr. Stjepan Boroša, obilježava je kao "troš-nu, bez ukusa građenu" i najavljuje naum anonimnog dobrotvora da o svom trošku na njezinu mjestu sagradi kapelu "raspetog

Kipni trg,

katastarski list, 1913.

Povijest grada

11

Kipni trg - srce

ilirskog Zagreba

Pa šteta, da je baš ta kućica... morala

prva pasti pod krampom, ta baš je ona

opravdavala 'Ilirski trg', tu su se Iliri nekada

sastajali, tu se zaključilo izdavanje prvih

hrvatskih novina, izdavanje Danice –

zapisao je Gjuro Szabo, 1931.

12

Spasitelja" prema projektu Her manna Bol léa, koja će biti "liep ures onoga trga" a i to da taj dobrotvor želi obnoviti kapelicu Sv. Jurja prema projektu istog arhitekta (što se nije zbilo). Ubrzo se saznalo da novu kapelicu Sv. Križa, "na čast raspe-tom Spasitelju, a u spomen na svog uja ka

opata i župnika Sv. Marka" podiže Tere zija Špitaler. Gradsko poglavarstvo prih vatilo je ponudu i odredilo lokaciju – "pre ma sre dini zbog prometa Jurjevskom". Ka-pelu je iste godine, na dan Svih Svetih po-svetio biskup Ivan Krapac, a misu održao župnik Stjepan Boroša.

Prema Bolléovu monografu Draganu Damjanoviću, kapela je jedno od Bolléovih najuspjelijih neogotičkih ostvarenja u fa-sadnoj opeci, s kamenim detaljima – stil koji je propagirao i realizirao dvjema kuri-jama na Kaptolu i u Novoj Vesi, potpuno neprilagođenima baroknoj slici mjesta. Oltar je bio posvećen Sv. Stjepanu Kralju, čiji je lik i na portalu.

I neke kuće Kipnoga trga s vremenom su zamijenjene novima. Szabo žali za jednom od onih koje nose memoriju trga, kućom s brojem 3, kao mjestu "rođenja Da nice ilirske". U starim numeracijama ku ća se spominje od 1824./25., a prema Lju devitu Vukotinoviću, pripadala je "fi š-ka lu" (od vjetniku) dr. Tadiji Feriću, kod ko jeg su se 1834. redovito sastajali ilirci: Lju devit Gaj, Dragutin Rakovac, Vjekoslav Ba bu kić, Dimitrije Demetar, Andrija Der-kos, Pavao Stoos, Antun Vakanović, Og-nje slav Utješinović Ostrožinski i on sam (Vu kotinović) i dogovarali se kako će izda-vati političke novine i zabavno-poučni list Danicu ilirsku. Prvi broj Danice doista je i izašao, 5. siječnja 1935. "U Ferićevu do-mu izpila se mnoga čašica, koja je razi-gra vala duše i srca preporoditelja" sjeća se Hirc raz govora s Vukotinovićem. U lje tu 1838. u kući je otvorena i Ilirska či ta o ni ca, ure đena na poticaj grofa Janka Draš ko vi-ća i ne kolicine prvaka pokreta, ne sa mo za to da se tu čitaju novine i knji ge, ne go da postane književno žarište. Od ređene

Sv. Stjepan Kralj, titular kapeliceBurmutica s domorodnim stihovima

13

promjene izveo je kasniji vlas nik, liječnik i kirurg, specijalist za of ta mo logiju a i primaljstvo, dr. Andrija Ivan Heinz (1807. - 1877.), čiji je sin Antun (1861. - 1919.) ro đen u toj kući, a bio je pro fe sor bota nike na Zagrebačkom sve u či liš tu te ute me lji-telj Botaničkog vrta. Po vi jes na kuća, ko ju suvremenici pamte po naj vi še po sim bo-lič nom ukrasu: košari voća, uok virenoj čo ko tima vinove loze i grož đem, pala je 1934., a na njezinu mjestu sagrađena je kva zi modernistička kuća, koja ne govori ništa.

Matija Palain i Sjeverna promenada

U kući s brojem 6, koju je 1834. za grofa Ivana Draškovića izveo najodlič niji graditelj tog doba Bartol Felbinger, dje-lovala je neko vrijeme škola Glazbenog društva/Musikvereina (kasnije Hrvat sko-ga glaz benog zavoda), osnovana 1829. s

Palain je odlučio urediti duž pustih padina ispod Popova tornja šetalište, pre-ma uzoru na Južnu promenadu koja je još 1813. bila uređena, poticajem bana Ig natza Gyulaya (1763.-1834.) duž široke os novice Gradeca, ispod bedema i kule Dverce. U tu je svrhu osnovao Društvo Sje verna promenada (Verein der Nord-Pro menade), koje je počelo skupljati do-pri nose. Još 1839. srušena su Opatička vra ta (Nonnenthor) koja su stajala između sta re školske zgrade i Pošte, odnosno biv-šeg samostanskog sklopa. Potom je školi Fel binger dogradio ulično krilo i drugi kat, a tek se tada moglo početi uređivati pro menadu. Do kraja 1840. skupljena je po prilična svota koja ipak nije bila dovolj-na, pa se kampanja nastavila iduće godi ne, kad je održana "velika reduta" – kra buljni ples na poklade i do kraja trav nja na mak-nut iznos potreban za cijeli pothvat.

Iako je prostor ispod Popova tornja bio mnogo manji nego onaj na južnoj stra ni grada, gdje je prije trideset go dina nastala Južna promenada (kasnije Stros-smayerovo šetalište), i taj je građevinski zahvat bio pozamašan. Nakon što su ure-đe ne staze i zasađeno drveće i grmlje, sa-gra đena je zgrada "u prilici male vile" koju su smjesta nazvali Palain-Halle (Palaj nova dvorana) i kasnije zvali samo – Palaj no-vka. U njoj je Palain uredio kavanu - slas-ti čarnicu s biljarom. Hirc: "U lijevom kri lu smjestio je gospodar tri biela stola, meka-ne stolce, veliko zlatno zrcalo, a zidove uk rasio slikama i bojadisanim cviećem. Tu se prodavao damama 'prvi gefrorenes' (sla doled). Desno krilo zapremio je pod-rum i kuhinja. Nad kavanom uredio je Pa lain terasu na kojoj je svirala glazba, ali služi i danas još kao vidikovac." Svečano ot vorenje bilo je 2. svibnja 1841., kad se

ciljem odgoja profesionalnih glaz beni ka i amatera. Kasnije je u ku ći bila ure đena i kavana. Među njezi nim uglednim vlas-nicima bili su, nakon grofova Franje i Iva-na Draškovića, članovi veleposjedničke obi telji Kiepach, najdulje Albin, te pred-stoj nik Građevnog ravnateljstva u doba neo apso lutizma, barun Leonhard Zorn-berg, zaslužan za prostorni razvoj grada.

Od pripadnika aristokracije, na istoč-noj strani trga (prema Tkalčićevoj) imali su majur, kasnije kuću grofovi Sermage, čiji su članovi ovdje živjeli gotovo do kraja 19. stojeća, dok je tada najveću, zadnju kuću trga na broju 9 posjedovao grof Juraj Oršić. Od 1833. njezin je vlasnik bio Matija Palain, upravitelj Pošte, smještene tada u nedalekom bivšem samostanu klarisa u Opatičkoj 20 (danas Muzej grada Zagreba). Od svih stanovnika trga, Palain je zacijelo najvažniji za njegovu povijest.

Ilirski trg 6,

sjedište glazbene

škole

Kipni trg, 1903. Sdesna nova kuća br. 8 na mjestu

stare kuće Sermage, kraj nje kuća br. 9, od 1833.

u vlasništvu Matije Palaina

Sjeverna promenada, 1850.

Foto: Ludwig Schwoiser

14

"sa kupio sviet na 'Promenadi', u 5 sati za svira glasba 48. pukovnije baruna Gol-lnera prvi svečani komad i 'Sjeverna pro-me nada' bude posvećena i predana na po rabu gradu Zagrebu. Kako bijaše oko-lina šetališta odlična, svirala je ovdje glas-ba često, a svirala je još g. 1866... U Pa-laj novnki sastajale se IIirke, na šetalištu šetale, hladile se malim lepezicama od biele kosti i priučile se na slastičarnu. Broj no su došle kad je svirala glasba ili do šao ban Jelačić... Kad bi popao prvi mrak, krenule bi kući i opet došle i nitko im nije smetao. No od g. 1848. promienili se mužkarci i dame se tužile, da je nestalo njihove nježne obzirnosti i galanterije."

ta la u približno izvornoj namjeni i glav no obi lježje trga.

Anino u ParadeisluNakon što je Kipni trg u prethodnom

de setljeću postao mali kulturni centar, s Palajnovkom je postao omiljeno dru-štve no stjecište. To se, kako govore svje-dočenja, nije promijenilo ni nakon 1846., kad je Društvo Narodni dom kupilo od grofa Karla Draškovića prelijepu kla si-cističku palaču u Opatičkoj 18, sagrađenu 1838.-39. godine. Nakon što je njezin int erijer prilagođen vizijama Društva, u Narodnom domu ili jednostavno: Dvorani otada su se odvijale sve važne priredbe –

Sagrađena je zgrada

"u prilici male vile",

koju su smjesta nazvali

Palain-Halle (Palajnova

dvorana) i kasnije samo –

Palajnovka

Najnovija moda, 1844. iz Lune, priloga

novinama Agramer Zeitung

Stariji istraživači smatrali su da je Palajnovku projektirao Felbinger, no Lelja Dobronić u knjizi "Bartol Felbinger i zagrebački graditelji njegova doba" (1971.) pripisuje je Franzu ili Ludwigu Kappneru, braći koja su 1837. iz Prusije prispjela u Zagreb i izazvala toliku ljubomoru i bijes Felbingera, da se s jednim od njih čak jav no potukao i ozlijedio ga. Litografi ja ob javljena u dnevnom listu Agramer Zei tung, kaže Dobronić, "prikazuje tu zgra dicu sasvim drukčije negoli je ona da nas: s četiri kanelirana pilastra i s uk-ra šenim arhitravom. U današnjem je sta -nju ona prilično beznačajna". No, pri-dodajmo to me: unatoč kojekakvim inter-ven cijama, koje nikad nisu ni smjerale res ta uraciji nego jedino adaptaciji za kva-zi su vre mene potrebe, ona je do danas os-

Karl Stark,

ilirac, 1849.

Palajnova dvorana na

Sjevernoj promenadi, 1845.

15

od političkih skupova do balova. Kipni trg pružao je ipak ležerniju društvenost.

Uz Palajnovku, popu lar no stjecište bi la je gos tio nica zvana "Paradeisl" koju je u ku ći br. 5, na početku Jur jevske uli ce ure dio Franz Gre bersperger, inače kro jač i tr govac. Od 1830. on u podlistku "Inteli-genz blatt" novina Agramer Zei tung redo-vito oglašava raz norazne priredbe. Tako za nedjelju, 17. srpnja 1834., na Annenfest/Ani no poziva sve djevojke i dame, "An-nen, Annerln, Nannetten i Netterln" na-jav ljujući zabavu s plesom. "Vrt će biti ras vijeljen lampionima i svirat će glazba do maće pukovnije baruna Radoševića" pri povijeda Ivan Ulčnik u feljtonu o Josipu Per czyju, u seriji "Naši stari zagrebački pri vred nici" u reviji Zagreb, 1936. Hirc pak u "Sta rom Zagrebu" opisuje vrt-perivoj s keste nima i tamarisima, koji se spušta do Sofi jina puta (danas Dubravkina) i pret-vara u povrtnjak i voćnjak.

"Sticao se ovamo najodličniji sviet, u kući držali su se najsjajniji plesovi, a u njoj je bio i balkon za orkestar na koji vo-de stube, i sada dok su se preko ljeta ljudi za bavljali u otvorenom vrtu, jer za onda ne bijaše onoga zida. U toj kući, u tom do mu, bilo je tako liepo, tako udobno i kras no, da su ga prozvali 'Paradieschen', dak le, bilo im je ovdje kao u malenom raju, a plesalo se još godine 1842." Dugo je vre mena "Mali raj" bio "vrlo poznat i ob ljub ljen, naročito za ljetne zabave, a ple salo se tamo mnogo i u zimu osobito u faš ni ku" kaže Ulčnik. Tako je ostalo i za no vog vlasnika, podnačelnika Ferdinanda pl. Fic htenaua koji je kuću ku pio 1857., a 1859. i adap-

tirao, no nakon 1880., kad je pro dana banu Ivanu Ma žu raniću, nastupa nova faza u životu te povijesne kuće u kojoj će živjeti mnogi Mažuranići, među nji ma Želimir, Vladimir, pa i Ivana udana Brlić.

I u Jurjevskoj, gdje su u to doba pre-vla davali kućerci pokriveni šindrom, bilo je nekoliko simpatičnih pučkih gostionica; na broju 9, u tzv. lugarnici, gdje je bila naj-starija kuglana i "točila se dobra kapljica" te na broju 21, u preuređenoj drvenjari po kri venoj šindrom, krčma "K staroj apo-te ci".

Sve to svjedoči o postupnom zapo-sje danju ladanjskog područja duž bila ko je se lagano uspinje prema Cmroku i Prekrižju, posutog vinogradima, voć nja c-

ima i rijetkim zaselcima, ali i premje šta-nju urbanih težišta izvan uskog središta zbijenoga grada, još opasanog već razgra-đenim zidinama.

No, živahnost Kipnog trga pomalo se gasi prema kraju stoljeća. Na terasi Pa-lajnovke vojne kapele i dalje održavaju pro me nadne koncerte, klupe pred "dvor-cem" kako Hirc zove Palajnovku, "u hla -du visokih platana, divljih kestena i li-pa... nisu u ljeti nikada prazne, jer je pod njima preugodna hladovina, a oso bit o je ovdje ugodno u večer, kada sa sje vera Za-grebačke gore nategne vjetar - pod gorac. Pred klupama se spušta nizbr di ce cesta, dok ti pred očima leži Kipni trg, nekoć znameniti trg Gornjega gra da...". I nadalje

Narodni dom, 1864.

Foto: Ludwig Schwoiser

Joseph

Bäck,

Dvorane

zagre-

bačke

karte.

Karta s

prikazom

Palaj-

novke.

Karl Stark, Zagreb sa

sjevera, 1859.

Idealizirani idilični pejzaž.

16

publika promatra zbiva nja u nekadašnjoj Palainovoj kući i is pred nje, u kojoj će kasnije biti smješte no zapovjedništvo žan darnerije i sam za po vjednik, privikava se na novu kapelicu, a od 1903. i na Popov to ranj s kupolom Zvjezdarnice umjesto sta rog četverostrešnog krova od šindre.

Preuređenje Vrazova šetalištaPromenadu, preimenovanu 1878.

u Vra zovo šetalište, u spomen na ilirca Stan ka Vraza, preminulog u blizini, u Opa tičkoj, u palači Narodnog doma, 24. svibnja 1851., preuredit će 1911./12. Hu-go Ehrlich, diskretno i obzirno pre ma za-te čenome. Prema Ehrlichovu mo no gra fu Žarku Domljanu, tek je proširio sta ze i odmorišta te ih podupro jačim zido vima.

Najveći je zahvat bio visoki zid prema Kip noj ulici. Uspio je "s nekoliko jedno-stavnih linija istaći karakter ambijenta i ostvariti ravnotežu pejzažnih i plastičkih elemenata" utvrđuje Domljan.

No, Szabo će 1929. ipak upozoriti na mrač nu stranu tog uređenja koja, istini za volju, nema izravne veze s Ehrlichom. U nove podzidove Vrazova šetališta ug-ra đeni su, naime, nadgrobni spomenici s groblja Sv. Jurja, uklonjeni 1907. nakon nje gove "preudezbe". Neki su čak licem

ok renuti prema unutra, da se ne vide nat-pisi! Groblje je tada bilo "napušteno i go-tovo sasvim razvaljeno... tek je nekoliko ka menova opet uspostavljeno oko same ka pelice" tuži se Szabo. Trg je 1928., u ime me morije, dobio svoje današnje ime: Ilirski trg.

Transformaciju postupno doživljavaju kuće, neke radikalnu. Nakon što je 1934. porušena kuća dr. Heinza (na broju 3) i zamijenjena novom, bit će 1937. poru-še na i kuća stolara Ivana Sotlschegga (Sod ličeka) koji je na temeljima najstarije kuće trga, sagrađene navodno 1793., sa-gradio 1894. jednokatnicu. Oporučno je ute meljio zakladu za "nemoćne stolarske obrt nike" kojom je upravljao kuratorij Udru ženja zanatlija, i 1937. dao srušiti staru i podići novu kuću. Na donatora na pro čelju podsjeća spomen-ploča.

Lice je nabolje promijenila kuća na bro ju 2, od 1931. u posjedu baruna Zdenka Tur kovića, dok je stara kuća grofova Ser-magea 1890. srušena, da ustupi mjesto neo renesansnoj novoj kući, prilagođenoj oko lini, te promijenila više vlasnika. I da-nas se na trgu ističe klasicistička prizem-nica, jed nostavna pročelja, koja je pripa-dala Draš kovićevima, a stručnjaci nikako da se dogovore je li joj autor Bartol Felbin-ger. U nekoć Palainovoj kući na broju 9 od 1956. djeluje srednja baletna škola, odakle stalno dopiru muzika, smijeh i cvrkutanje mladih glasova koji se miješaju s gla sa-njem ptica u visokim krošnjama oko ka-pelice i na šetalištu – ako ih ne zaguši pro met koji nesmetano teče Jurjevskom pre ko Gornjega grada – iako znak jasno upo zorava da je prolaz zabranjen. No, to je situacija povijesnoga Gradeca koji se više iskorištava i troši, nego kultivira.

Zvjezdarnica na Popovu tornju

Stanko Vraz (1810. - 1851.)

Pustošenje groblja Sv. Jurja, 1907.

Trg je 1928., u ime

memorije, dobio svoje

današnje ime: Ilirski trg

17

Sjeveroistočnu stranu Gornjega gra-da, njegov vrh, danas u cijelosti za-uzima Muzej grada Zagreba. Iza

dva kućna broja - u Opatičkoj 20 i 22 - kri ju se spomenici ključni za povijest

Povijest grada u

Opatičkoj 20 i 22

Popov toranj- najstarija građevina Gradeca

Prema dokumentu iz 1772., kula

više ne služi ničemu, nego se u njoj

sprema staro željezo; 1774. gradska

se uprava odrekla Popovog tornja

i prepustila ga klarisama, pa je kula

postala dio gradske škole

Za greba: Popov toranj, dio gradskih be-de ma, Zamardijeva žitnica i nekadašnji sa mostan klarisa, kasnije pretvoren u vo-jarnu, poštu i fi nancijsku upravnu zgradu.

Popov toranj ili Popov turen naj sta-riji je dio Muzeja. Njegovu povijest mo-nografski je obradio Ivan Krstitelj Tkalčić, 1894., u drugom svesku "Povjestnih spo-me nika grada Zagreba". To je "bila utvrda na sjevernom rtu gradskih zidinah, te je s gradskom tvrdjom sačinjavao jednu cje-

linu, a narod ga je tako prozvao zato, jer ga je sagradio Kaptol zagrebački. Godine 1247. na molbu kanonikah zagrebačkih, da se može Kaptol za doba neprijateljskih na valah u koje teže pristupno mjesto za-kloniti, darovao mu Bela IV. u gradskoj ob ćini prostor od kakovih 50 hvatih na kojem će si tvrdo zaklonište izgraditi".

Jedna od obveza građana Gradeca u Zlatnoj buli iz 1242. bila je "vlastitim sred stvi ma utvrditi rečeno brdo Grech

Napisao: Prof. Silvije Novak,

Pročelnik Gradskog Zavoda za zaštitu spomenika i prirode

Foto: MGZ, HRZ, Državni arhiv u

Zagrebu i dokumentacija autora

18

vrlo čvrs tim zidom". Prema Vladimiru Be den ku, izgradnja gradskog zida zapo-če la je upravo na vrhu brežuljka, na naj-iz loženijem mjestu, gdje je kralj dao sa-graditi kulu. To je današnji Popov to ranj koji je, prema Bedenku, najstarija gra-đevina na Gradecu, čija je gradnja zapo-čela 1242. ili 1243. godine. Kaptol je Po-pov toranj, pretpostavlja Bedenko, dobio naj vjerojatnije tek 1262. Prema istom au-toru, "Popov toranj bio je kula u sklopu grad skih zidova, na njihovom ključnom mjestu, a njegovo područje bilo je fi zički dio utvrđene cjeline Gradeca, premda nije pripadalo gradskoj zajednici".

Kaptol je pokušao to područje 1433. odvojiti od grada kamenim zidom, gra-đani protestiraju i kralj to Kaptolu zab-ranjuje. Nije točno utvrđeno kada je to-ranj došao u gradsko vlasništvo; Lelja Do bro nić smatra da je to bilo tek "u doba stra načkih borbi, 1526. i 1529.".

Dva metra debeli zidoviPopov toranj je dvokatna kula kva-

dra tičnog tlocrta s masivnim, dva metra de belim zidovima, zidanima lomljenim ka menom. Danas se može očitati i iz-vor na konfi guracija terena uz kulu jer je nak nadno snižen, pa je vidljiva grublje zi-dana temeljna stopa, šira od zidova kule. Sjeverni ugao kule ispod linije pr vog uglovnog klesanca bio je, dakle, i naj viša toč ka platoa na kojem je nastao Gra dec. Tri vanjska ugla kule ojačana su ro ma nič-kim trbušastim klesancima. Gju ro Szabo naziva ih, prema Pipperu, Bucke lqua der, a upotrebljavani su na Med ved grad u i na kuli uz Kamenita vrata te kuli koja je inkorporirana u isusovački sa mostan.

Jastučasti klesanci su znak fortifi ka-cijske arhitekture u Zagrebu u 13. sto-lje ću. Zbog obrambenog su značaja, na unu trašnjem uglu Popovog tornja rav ni klesanci bez jastučastog izbočenja ("bu-nje").

Zorislav Horvat prvi je uočio pro zor-čić – strijelnicu s kamenim okvirom sko-šenih rubova, u visini prvoga kata kule na sjeveroistočnom pročelju. Godine 1979. otkrivena su na prvom katu ulazna vrata kule s kamenim romaničkim okvirom, skri vena i zaboravljena u potkrovlju sus-jedne zgrade koja se kasnije prislonila na jugozapadni zid. Do vrata se dolazilo stu-bama ili mostom, slično kao i do ulaznih vrata na medvedgradskim kulama: kap-tolskoj i biskupskoj. Kad se zamisli prvot-na kula, utopljena u vrh brijega i bez na-do gradnje, zaista je djelovala prilično zde pasto, kako kaže Z. Horvat.

Godine 1988. otkrivena su na istoč-nom zidu, tridesetak metara od kule, mala romanička pješačka vrata, danas visoko iznad okolnog terena koji je snižen 1841., kad je uređena Sjeverna promenada. Su-deći po oštećenjima dovratnika, koji su bili izlizani (nađen je samo desni s po-četkom luka, a lijeva strana je rekon-stru irana), vrata su bila razmjerno dugo ko rištena. Uz vrata na kuli i prozor na crkvi Sv. Marka, ta su pješačka vratašca treći romanički arhitektonski detalj na Gornjem gradu iz vremena utemeljenja, koji je sačuvan do danas.

Sjeverozapadno, ispod Popovog tornja bila su i sjeverna gradska vrata koja se

spominju od 14. stoljeća kao Nova vrata - Porta magna nova. U dokumentima se spominju kao Porta superior, a od 17. stoljeća, nakon izgradnje samostana kla-risa, kao Opatička vrata (Porta mo ni a-lum). Ne postoji puno podataka o tim vra tima, koja su srušena 1839. Jedini li-kovni prikaz je projekt za dekoraciju, pri likom dolaska cara Franje II., koji je 1818. izradio Bartol Felbinger. To je tada, u drugom desetljeću 19. stoljeća, bila jed-nokatnica s pet prozora na katu i portalom koji na Felbingerovom crtežu izgleda kao

Romanička

vrata na

bedemu

19

barokni. Gradskim vratima vjerojatno pri-pada ulomak portalnog luka s brojkom 96, nađen u zidu škole. Sjeverna su vrata arheološki istražena i njihov je tlocrt, pre-zentiran u podu ulice, danas oštećen. Si-gur no je da su i prije izgradnje ulazne kule u gradskom zidu morala postojati vrata, o čemu nema dokumenata.

Crveno obojeni kvadriPopov je toranj u 16. stoljeću, u vri-

jeme opasnosti od osmanlija, prilagođen ratovanju vatrenim oružjem. Promijenili su se strategija obrane i vrsta oružja, pa visina više nije bila faktor sigurnosti kule. Godine 1550. dokumenti bilježe gradski trošak "za postavljanje bastiona ispod kaptolske kule" te je Grad plaćao trojicu tesara da urede utvrdu ispod kule.

O mogućnosti izgradnje još veće bas-tionske platforme koja bi mogla štititi Gradec i Kaptol raspravljalo je Kraljevsko vijeće, 1552. u Zagrebu. Postojale su tri varijante, ali nije poznato što je izvedeno ili je to bila samo namjera. Danas se samo donekle mogu razabrati tragovi bastiona na šetalištu. Sigurno je, međutim, da je teren uz kulu snižen te da su u zidovima temeljne stope kule rastvorena dva otvora za topove s nadvojima, zidanima opekom. Na katovima kule topovski su otvori bili jednostavniji i manji s nadvojima od dr-venih greda. Istovjetno konstruirana puš-karnica nedavno je obnovljena na kuli koja je inkorporirana u palaču Magdalenić - Jelačić u Demetrovoj 7.

U 16. stoljeću nanovo je ožbukano i obijeljeno pročelje kule te oslikano. Jas tu-časte klesance prekrila je žbuka na kojoj su naslikani kvadri crvene boje, a puš kar-nice su orubljene crvenim ok virima, kao da upozoravaju da prijeti to povska vatra.

I ostale gradske kule bile su u 16. sto-ljeću oslikavane. Gjuro Szabo uočio je cr vene kvadre na Kamenitim vratima; cr -veni dijamant kvadri, koji su 1950. skru-pulozno obnovljeni pod nadzorom Ti-ho mila Stahuljaka, tadašnjeg direktora Konz ervatorskog zavoda koji se nalazio na Gornjem gradu, uništeni su u obnovi kule 1980., a fragmenti boje, otkriveni nedavno, svjedoče da je i kula kraj Ka-menitih vrata imala crvene, naslikane ug -lovne kvadre. Obnovljeni fragmenti žbu-ke, detaljirani oslikavanjem u crvenoj boji, danas se mogu vidjeti na zidu kule.

U 17. stoljeću i posebno u 18. stoljeću Popov toranj postaje, kao i ostale gradske kule, nevažan u primarnoj funkciji obrane

še nim kruništem. Niti jedna nije prih-vaćena, a vatrojavni toranj izgrađen je iz-nad Lotrščaka.

Astronomski opservatorij i Zakmardijeva žitnica

Položaj Popovog tornja na visokoj toč ki grada te činjenica da se početkom stoljeća razmišljalo o tome da se zatvori škola (što se dogodilo tek 1976.) potakli su Hrvatsko naravoslovno društvo (ko-je je, osim geografske i orintološke, ima-lo i astronomijsku sekciju) da u srp nju 1902. uputi molbu Poglavarstvu Kra ljev-skog i slobodnog glavnog grada Zagre ba da im ustupi prostorije tornja na Vra-zovom šetalištu jer je "na samom tor nju naj zgodnije miesto za namieštanje druš-tvenog teleskopa".

Postupak je tekao brzo. Osnovano je povjerenstvo u kojem su bili prof. dr. Heinz, predsjednik Hr vat skog naravo-slov nog društva, prof. dr. Oton Kučera, pred sjednik astronomijske sek cije, gradski teh nički savjetnik Milan Le nuci i gradski školski nadzornik Ma ri čić te se zaključilo da se tražene pro storije mogu ustupiti Društvu.

Prvu je skicu za nadogradnju opser-va torija izradio i parafi rao inicijalima tada mladi arhitekt Eduard Schoen, "grad ski inženjer u najnižem stupnju IX. či nov-ničkog reda". Nije isključeno da je on au-tor konačnog arhitektonskog rješe nja, pre ma kojem je sagrađen astronom ski to ranj, od lipnja do rujna 1903. U lite ra-

Projekt Eduarda Schoena za

opsevatorij, 1902.

grada. Prema dokumentu iz 1772., kula više ne služi ničemu, nego se u njoj spre-ma staro željezo. Godine 1774. grad ska se uprava odrekla Popovog tornja i pre pu-stila ga klarisama. U to je vrijeme kula ko-načno dobila novu namjenu i postala dio gradske škole.

Izgled barokizirane kule s velikim pro zorima na prvom i drugom katu vid-ljiv je na poznatim Standlovim foto gra-fi jima, nakon potresa 1880. Potres je za-pra vo uklonio s kule sve barokizirane dije love, svodove u unutrašnjosti (osim u

pri zemlju) i zarušio parapete zidova pro-zora, koji su kasnije nanovo postavljeni u jednostavnijem obliku.

Polovinom 19. stoljeća razmišljalo se o tome da se visina tornja iskoristi za iz grad nju vatrogasne stražarnice (Feuer Wae chter Turm) iznad Sjeverne pro me-nade. Postoje dvije varijante nado grad nje iz 1858. - jednostavnija, sa zvo nom na vrhu krova i bogatija, s pro zor skim nad-vojima u tzv. Tudor-stilu, s vidi kov cem i visokim tornjićem na vrhu kule, uk ra-

Fotografi ja Ivana Standla, potres 1880.

Projekt

nadogradnje

Popovog

tornja iz

1858.

20

tu ri se nadogradnja najčešće pripisuje ar hi tektu Vjekoslavu Heinzelu, kasnijem za grebačkom gradonačelniku, koji je i izvodio radove.

Pažnji je izbjegla činjenica da je jed-nu skicu za nadogradnju izradio i Her-man Bollè, "kako bi se vršak tornja pre ma historičkom obliku restaurovati mo gao". Bollè je predvidio izradu masiv nog gru-dobrana i kruništa na vrhu kule. Njegovo

je Matica hrvatska izdala 1895. Uredba o izvođenju Regulacionog i kon zervatorskog plana za historijske dije lo ve grada Zagreba iz 1938. nalaže da se na Po po vom turnu "ima uspostaviti šatorasti krov prema pri-jašnjem građevinskom sta nju".

Polovinom 17. stoljeća uza zapadnu stranu Popovog tornja, iznad bedema po-dig nuta je važna državna zgrada: Spre -miš te Kraljevine, granarium ili žit nica - skla dište državne zalihe hrane za vojsku. Kamenu spomen-ploču s tek stom na latinskom jeziku i godinom 1657. uočio je Ivan Kukuljević Sakscinski još polo-vi nom 19. stoljeća na pročelju tadašnje Gradske uzorne učione, "iznad prozora podvornikova stana". Ploča je kasnije, kad su prošireni školski nužnici, 1906. premještena u unutrašnjost škole, a danas se čuva u Muzeju grada Zagreba.

Spomen-ploča spominje investitora grad nje, magistra Ivana Zakmardija od Dia n kovca, prabilježnika - protonotara Kra lje vine. Prabilježnik je funkcija koja bi ot prilike odgovarala današnjem pred sjed-niku Vrhovnog suda. Zakmardi je bio zna-čajni dobrotvor i mecena, čije će broj ne zaklade (u Olimju, Varaždinu i Za grebu) "spominjat ime dok bude naroda hr vat-skoga". U Zagrebu je Zakmardi imao ku ću u današnjoj Habdelićevoj 2, sada skri venu iza uličnih krila koja su 1823. pri građena, prema projektu Bartola Felbingera.

Zakmardijeva žitnica bila je jed no-katnica s po jednom nadsvođenom pro-storijom na svakom katu. U njoj se ču valo žito, a nije isključeno da je i pot krovlje imalo istu namjenu, kao i u dru gim sličnim objektima. Pročelja su bila jed-nostavna, obijeljena i detaljirana u duhu vremena, oslikavanjem u crvenoj boji. Na uglovima su naslikani uglovni kvadri, a kat i krovnu strehu markirali su razdjelni vijenci. Kameni portal i mali jednostavni kameni prozori s rešetkama na katu re-konstruirani su 1983. Uz portal bila je mala sunčana ura koja, nažalost, više ne postoji. Ivan Zakmardi očito se ponosio ovom gradnjom te su na spomen-ploči uklesane i sljedeće riječi, u prijevodu: "Zahvalni neka služe potomci, bolje neka pokušaju zavidnici".

Gradnja škole Generacije Zagrepčana sjeverni su dio

današnje muzejske zgrade iznad Ilirskog trga poznavale kao školu koja se ovdje nalazila više od dva stoljeća. Osnovna škola "August Šenoa" zatvorena je 1976.,

ma kar se već početkom 20. stoljeća sma-tralo da tadašnja Gornjogradska dje čač ka škola ne odgovara "zahtjevima što ih da-našnja higijena i pedagogija iznosi". Učio-nice nisu imale dovoljno svjetla, a cijela je zgrada dotrajala, "pa tako kroz klimave pro zore i vrata struji hladan zrak i djeca sjede na propuhu", a iz zahoda se "širi neugodan i nezdrav vonj", kako se navodi u dokumentu iz 1904.

Uspomenu na nekadašnju školu i nje-zinog najpoznatijeg učenika, po kojem je nosila ime, čuva spomen-ploča na pro-čelju s brončanom bistom Augusta Šenoe iz 1912., koju je izradio Emil Bohutinski.

Javna gradska škola postojala je na Gra decu od srednjeg vijeka. Zgrada škole prvi se put spominje 1428., ali nije poznato gdje se nalazila. Tkalčić je smješta blizu Ka menitih vrata, a Nada Klaić na "neki ugao gdje se križaju dvije ulice". Prema Be-denku, pretpostavlja se da se u 16. stoljeću škola nalazila na jugozapadnom uglu Trga Sv. Marka. Tkalčić, a prema njemu i Cuvaj te neki drugi istraživači, smatra da je školu uz Popov toranj dogradio Ivan Zakmardi, 1651., o čemu bi trebala svje-dočiti spomen-ploča. U 18. stoljeću jav na gradska škola za dječake nalazila se nad gradskim Sjevernim ili Opatičkim vrati-ma, Supra portam monialum.

Opatice klarise imale su svoju privat-nu školu od 17. stoljeća, u kojoj su se okupljale djevojčice hrvatskog plemstva. Glavni zadatak je bio da žensku djecu nauče čitati, pisati i elementarnom znanju iz glazbe, poduče ih u njemačkom jeziku i svemu što se tada smatralo da bi im mog-lo trebati u životu, kako je zapisao An tun Grščić. Javnih škola za djevojčice tada nije bilo u Zagrebu. Od 1772. vode se pregovori s opaticama da preuzmu i jav nu školu za djevojčice. Klarise predlažu da se škola spoji sa samostanom, "kako redov-nice ne bi trebale kršiti svoju redovničku klauzuru".

Godine 1774. Zagreb je reformirao škol stvo prema novom općem školskom za konu "Allgemeine Schuelordnung fuer die Osterreichen Normal-Haupt und Tri-vialschulen". Pučko je školstvo potpuno orga nizirano i uvedena je opća školska duž nost. Zakon preporučuje osnivanje po sebnih djevojačkih škola, a također na la že da se u sjedištu školske naukovne ko mi sije (koje je bilo u Zagrebu) osnuje i Nor malna škola koja će "uz proširenu obu ku za mladež skrbiti i za učiteljski po-mla dak".

Projekt Hermanna Bollèa za

opservatorij 1903.

je rješenje povjerenstvo odbilo i odabralo jednostavnije i jeftinije, suvremenije rje-šenje Gradskog građevnog ureda, s me tal-nom secesijskom ogradom.

Zanimljivo je da nadogradnja po vi-jes ne kule nije izazvala gotovo nikakvu re ak ciju stručne javnosti (osim gradskih v ijeć nika Pisačića i Mallina). Nekoliko g o-di n a kasnije buru negodovanja izazvalo je ru še nje Bakačeve kule na Kaptolu. Reak-cije na modernizaciju povijesne kule po-če le su između dva svjetska rata, nakon smr ti znanstvenika i popularizatora pri ro -do slovlja, Otona Kučere, autora, me đu os-talim, popularne knjige "Naše ne bo", koju

Popov toranj oko 1903.

21

Godine 1780. Nikola Škrlec - Lom-nički, vrhovni ravnatelj nauka, i Ugarsko namjesničko vijeće sklapaju sporazum o gradnji moderne škole u Zagrebu iznad Opatičkih vrata. Sačuvani su troškovnici koje je 1782. izradio graditelj Johannes Eyther, pa se može pretpostaviti da su ra-dovi uskoro i izvedeni te da je on vje ro jat-no graditelj i autor nove Normalne škole.

Nacrti Franza Mihanovića iz 1787. fi k siraju namjenu pojedinih prostora ško-le. U prizemlju je u središnjem dijelu ne-kadašnje žitnice bilo skladište, uz koje je sa svake strane po jedno odvojeno stu-bište. Desno stubište uz Popov toranj bilo je za djevojčice, čija je učionica bila na prvom katu žitnice i u Popovom tornju koji je vratima povezan sa sjeveroistočnim krilom nekadašnjeg samostana. Stubište za dječake vodilo je do drugoga kata, gdje su bile učionica za dječake i risaona, smještena u Popovom tornju. To je oči to bio "disponsibl" s risaonom za uči teljske pripravnike, jezgra kasnijeg "pre pa ran-dia lnog" zavoda koji se iznad Vrazovog šeta lišta održao više od sto godina - do iz gradnje Kraljevske zemaljske muške uči teljske škole u Medulićevoj ulici (koja je podignuta 1892., prema projektu Kune Weid manna).

Mihanovićevi nacrti dokazuju da du-gi kat nije nadograđen 1839., kako se čes -to na vodi u literaturi, već je postojao 1787. Na crti također svjedoče o velikim pre -grad njama Popovog tornja koji je ar hi tek -ton ski povezan s nadograđenom žit ni com i samostanom. Toranj je ta da po stao tro-katan jer je u prizemlje ug ra đen još je dan kat, u novim školskim pro sto rijama iz ve de-ni su svodovi (srušeni u potresu, 1880.), a u zidovima probijeni prozori i vrata.

O vanjskom izgledu škole danas svje -do či obnovljeno dvokatno pročelje pre ma šetalištu, u duljini tri prozorske osi s jed-

nostavnim žbukanim okvirima oko pro-zora, od kojih su neki lažni, sli j epi i po sto -je samo zbog simetrije s no vo po dig nu tim ka tom. Prizemlje je ožbu kano grubom žbu kom (tzv. Kehl spritz) do visine koja od go vara visini sred njo vjekovnog be dema na koji se škola na slanjala.

Godine 1839. škola je proširena do ulice, prema projektu Bartola Felbingera, te je tada i dobila današnji izgled duge dvo katnice s visokim zabatom koji defi -nira sjeverni ulaz u Gornji grad. Godinu dana prije izgradnje škole srušena su i Sjeverna gradska vrata. Nakon njihova ru-še nja, novo monumentalno klasicističko pročelje s velikim redom pilastara dobila je i palača Franje Draškovića u Opatičkoj 29, pa te dvije zgrade, podignute istodob-no, defi niraju sjeverni ulaz u Gornji grad.

Kao znak novoga, modernijega do-ba, uređene su i do tada zapuštene pa-dine brijega prema tadašnjoj Dugoj ulici i Kipnome trgu i pretvorene u "lepo ure-đeno šetalište, koje će sada pod imenom var oškog severnog šetališta onaj kraj na-šega grada krasiti". Na šetalištu je 1847. sagrađena "dvorana za okriepu", Pallain-shalle ili Palajnovka koja do danas čuva sjećanje na ideatora radova na šetalištu - umirovljenog poštarskog nadglednika Matiju Pallaina koji je stanovao u kući nasuprot, na Ilirskom trgu 9. Istodobno s uređenjem šetališta, pregrađena je i mala zgrada južno od Popovog tornja, ne ka-dašnji najsjeverniji dio samostana, ko ja je tada dobila lijepo bidermajersko pro-čelje, raščlanjeno upuštenim pilas trima, što je čini jedinstvenom u Zagrebu. Tu malu zgradu uz Popov toranj u po zadini Palajnovke prikazuje grafi ka u Mu zeju grada Zagreba jer se očito smatralo da te novogradnje reprezentiraju tadašnji Za-greb.

Pučka škola 1910.

Gradska pučka škola nakon pregradnje 1839, idelana

rekonstrukcija

22

Polovinom 17. stoljeća sagrađen je opatički samostan reda Svete Kla-re, jedna od najvećih i najznačaj-

nijih građevina tog stoljeća u ovom di je lu Hrvatske. Danas su od nekad impo-zantnoga sklopa preostali fragmenti s pre-građenim samostanskim krilima, bez crk-ve i zvonika koji je bio visok 40-ak metara i dominirao na starim vedutama Zagreba, poput Valvasorove iz 1689.

Klarise dolaze u Zagreb u jeku pro-tu re formacije, u vrijeme kad u Hrvat skoj nije bilo niti jednog samostana za žene. Zagrebački biskup Benedikt Vinković pi-

Opatički samostan reda Svete Klare

klarisazauvijek služiti, nego odlaze izvan Kra -ljevine Slavonije na druge strane i po kra-jine, noseći sa sobom svoj miraz".

Osnivanje ženskog samostana je dr -žav na bri ga te o dolasku redovnica ras-pravlja Hrvatski sabor, 1845. u Varaždinu. Značajna je pomoć Gradeca jer je gradski magistrat "u želji da unaprijedi katoličku vjeru... prepustio... veliki prostor od kuća i zemljišta građana, da se ondje sagradi samostan redovnicama reda Sv. Klare".

Najzaslužniji je za dolazak klarisa u Za greb grof Gašpar Drašković, veliki crk-veni mecena koji je zbog brojnih do bro-čin stava (munifi cijencija) prema isusov-ci ma u Varaždinu a očito i zagrebačkim kla risama, trpio "mnogo protivnosti i od-govora nenavidnih ljudi", kako bilježi Juraj Habdelić. Njegova sestra Cecilija Uršula Drašković bila je klarisa u samostanu u

Napisao: Prof. Silvije Novak,

Pročelnik Gradskog Zavoda za zaštitu spomenika i prirode

Foto: MGZ, HRZ, Državni arhiv u

Zagrebu i dokumentacija autora

Muzeja grada ZagrebaOd do

Niti jedna velikaška palača u ovom dijelu Hrvatske nije u 17. stoljeću imala tako bogata pročelja,

kao što su bila samostanska, što treba zahvaliti grofu Gašparu Draškoviću koji je izabrao

kvalitetnoga graditelja, čije ime danas više ne znamo

Maketa situacije iz 17. stoljeća

sao je 1637. Franji Th ausiju, provincijalu ugarske franjevačke provincije Sv. Marije: "Često premišljam o stanju svoje biskupije i o njezinim nedostacima, te među os-ta lim dolazi i taj nedostatak da u cijeloj Kra ljevini Slavoniji nemamo niti jednog zak lona, gdje bi se mogle časno zakloniti i živjeti djevojke iz naše domovine, koje svo je djevičanstvo posvećuju Kristu i koje žele zatvorene u kojem samostanu Nje mu

Samostan s crkvicom

krajem 18. stoljeća

23

Požunu u Bratislavi te su goleme uplate grofa Draškovića i založna imanja za za-grebački samostan služili gotovo jednom jedinom cilju - da njegova sestra ima "do ličan samostan", kako je pisao Cuvaj. Ce cilija Uršula Drašković bila je na čelu šest opatica i dvije kandidaktkinje koje su 1645. došle iz Požuna. Najprije su odsjele u Draškovićevom dvorcu u Klenovniku, naj većem kasnorenesansnom dvorcu iz 17. stoljeća u kontinentalnoj Hrvatskoj. Ce cilija Uršula prva je obnašala čast pred-stojnice samostana - majke abatissae.

Strogi red skromnosti Zagrebački opatički samostan ustroj-

stvom je pripadao ugarskoj franjevačkoj pro vinciji Sv. Marije, a od 1655. Sv. La-dislava. Zagrebačke su se klarise u obli-kovanju redovničkog života držale pravila koje je odobrio papa Urban IV., pa se stoga nazivaju "sestre klarise urbanise". Klarise osobno ne mogu ništa posjedovati, ali kao zajednica mogu primati darove. Antun Gršćić objavio je regionalna pravila reda, koja je propisivao poglavar provincije, i za mnoga ističe da su prestroga, ali su vjeran odraz tadašnjeg shvaćanja strogog redovničkog života.

Zagrebačka samostanska zajednica imala je otprilike 25 redovnica: sestre, lai ki nje, djevice bez zavjeta i novakinje. Iako je svaka djevojka mogla stupiti u red, ipak su u njemu bile uglavnom plem-kinje i grofovske kćeri, kako piše Vje koslav Klaić. U "zagrebačkom kloštru" bo ravile su pripadnice najuglednijih hr vat skih plemić kih obitelji Draškovića, Pat ači ća, Rat tkaya, Ilijašića, Vojkovića, Ke gle vi ća. Go tovo je cijeli život (do smrti, 1699.) u tom samostanu provela Judita Petro ni-la, kći hrvatskoga bana Petra Zrin skog i Katarine Frankopan, koja je bila i samo-stanska predstojnica, abbatisae. Ulomak njezine nadgrobne ploče slučajno je pro-

nađen u crkvi Svete Marije na Dolcu i da nas se čuva u Hrvatskom povijesnom mu zeju. U rukama predstojnice nalazila se uprava samostana i ona je zastupala re-dovnice pred državnim vlastima, čuvala sa mostanski ključ i pečat te brinula o sa-vjes nom poštivanju svih propisa. Tijekom stoljeća i pol živjele su klarise u samostanu u strogoj klauzuri, skromno odjevene, sli-jedeći franjevački ideal siromaštva.

Temeljni kamen samostana položen je 1645., a već 1650. redovnice useljavaju, iako tada nisu bila sagrađena sva samo-stanska krila. Crkva posvećena Presvetom Trojstvu građena je od 1658., a još 1669. dovožen je kamen za dovršetak radova. Crkvu je 1670. posvetio zagrebački biskup

Martin Borković. Gradnju samostanskog sklopa određuju i dva kamena fragmenta, otkrivena tijekom obnove Muzeja grada Zagreba. Zaglavni kamen portala s go di-nom 1665. najvjerojatnije označuje ko-načni dovršetak samostanskih krila, a go dina 1669., uklesana na spomen-ploči, dovr šetak građevinskih radova na crkvi. Dokumenti svjedoče da je samostan pro-širen na kraju 17. stoljeća jer je Grad 1698. samostanu prepustio "zemljište ili dio zem ljišta između zgrade tog samo stana i javne gradske kule i spremišta Kraljevine kod Novih vrata... da se u njemu prošire stanovi redovnica". Godine 1706. pro-ši ren je samostanski vrt jer su klarise ot-ku pi le zgarišta nakon požara koji je te

Temeljni kamen

samostana položen

je 1645., a već 1650.

redovnice useljavaju, iako

tada nisu bila sagrađena

sva samostanska krila

24

go di ne poharao Zagreb. Samostan je po-čet kom 18. stoljeća zauzimao prostor da-n aš nje Opa tičke ulice od broja 16 do 22.

Nacrti Franza Mihanovića iz 1787. svje doče da je samostan imao četiri stam-b ena krila. Tri su krila zatvarala klaustar ne pravilnog trapezoidnog oblika, dok se čet vrto protezalo uz gradski bedem do Po povog tornja. Uz njega je bio par-la torij (samostanska govornica) do ko-jeg se dolazilo iz gradskog dvorišta, uz ne ka dašnju žitnicu i kulu – gdje je tada već bila škola. Gradsko dvorište (na na-cr tu označeno kao Vorhof) i sjeverno sa-mostansko dvorište (označeno kao Hof) od vaja zid u kojem je rastvoren kolni ulaz. Ulič nu stranu klaustra zatvara usko krilo s arkadnim hodnikom, vezom između sje-vernog i južnog krila i samostanske crkve. To je krilo bilo potpuno zatvoreno, bez ijed nog otvora prema ulici.

Opatički je samostan imao tridesetak redovničkih ćelija, od kojih je sedam u juž nom krilu označeno kao ljetne. Naj-veća ćelija s dva prozora u sjevernom kri-l u pre ma ulici najvjerojatnije je bila ćeli ja pred stojnice samostana.

U samostanu su bila dva refektorija i dvije kuhinje. Refektorij u sjevernom krilu na nacrtu iz 1787. označen je kao stari, što vjerojatno indicira slijed gradnje: od sjevera prema jugu (očito je južno krilo posve dovršeno kad i crkva). Na katu ju-ž nog krila bili su kapitularna dvorana, oz načena kao predvorje – Vorhof, i crk-ve ni kor koji je imao unutrašnji dio u sa-mo stanu i dio u crkvi, povezane širokim otvorom. To je bio važan dio samostana, gdje su opatice svakodnevno molile časo-slov rimsko-serafi nskog obreda, a s kora pra tile misu jer nisu smjele silaziti u crk-vu. Dušo brižničku službu u crkvi obav-

lja li su franjevci s Kaptola, koji su pro-vo dili nadzor nad samostanom. Važan dio sa mostana bio je i parlatorij s četiri pro sto rije za razgovor s posjetiteljima jer kla rise nisu smjele napuštati samostansku zgradu.

U najsjevernijem dijelu samostana, uz Popov toranj bili su stanovi za sluge, ispo vjedaonice, mrtvačnica i stan samo-stanskog ispovjednika.

Sačuvani dijelovi samostanaO nekadašnjem izgledu samostanske

cr k ve, osim nacrta iz 1787., svjedoče i na cr ti iz 1816. te nacrti za adaptaciju crk ve u kazalište iz 1778. To je bila jed-

no brodna crkva u duljini tri traveja s iz-du ženim pravokutnim svetištem, nad svo -đena bačvastim svodom. Pokraj nje bi la je kapela Sv. Katarine Bolonjske i zvo nik, sudeći prema nacrtima iz 1816., vi sok četrdesetak metara. Tlocrt zvonika da nas je prezentiran u podu Dvoranskog pre-čaca.

Jedini vidljivi trag crkve su crveni ug lovni kvadri na pročelju samostana, orub ljeni bijelom i crnom linijom, slično kao i frag ment ugla na nekadašnjoj pala-či Zrinskih na Markovom trgu, koji je ne-davno obnovljen. Tijekom radova pro na-đe ni su zaglavni kamen portala, deta ljiran u formi dijamanta s dubokim fase tama,

Samostanski klaustar i crkveni

zvonik 1816.

"Slijepo"

ulično

pročelje s

nizom lažnih

prozora

Istočna strana bedema

25

i spomen-ploča iz 1669., koja spo minje gro fa Gašpara Draškovića i Juraj Draš ko-vića, biskupa u ugarskom Gyoru, koji je svojim legatom pomogao izg rad nju crkve.

Danas su sačuvani samo pojedini di-je lovi samostana. Gotovo su u cijelosti sa-ču vana dva samostanska krila: sjeverno, s pro storima nekadašnjeg refektorija i ku hi nje u prizemlju (današnji ulaz u Mu-zej) i nizom samostanskih ćelija na ka tu, te sjeveroistočno, s nadsvođenim skla-diš nim prostorima u prizemlju (u ko jem je danas arheološki postav Mu zeja). U istočnom krilu sačuvan je pod rum (da-naš nja gostionica Stara vura) s bač vastim svo dovima i dubokim susvod ni cama, ka-rak terističnima za 17. stoljeće. U juž nom krilu prezentirani su zidovi unu trašnje sakristije, refektorija i kuhinje u ko joj je djelomice sačuvan originalni pod.

Posebna su vrijednost samostanska pro čelja. "Slijepo" ulično pročelje s nizom laž nih prozora s crvenim okvirima iden-ti fi cira vanjštinu muzejske zgrade već 60 godina. Izvorno pročelje otkriveno je 1951., nakon nevremena koje je sru ši lo noviju žbuku te je iduće godine kon zer vi-rano. Slijepi prozori česti su mo tiv sta rih ku ća, zbog kompozicije i si me trič nosti. To može biti samo grilja, kao na Opatič koj 29, ili naslikana stolarija sa zavjesom, kao na kući Reškovec u Ra dićevoj ulici. Nig dje, međutim, ne po sto ji kod nas proče lje kom-ponirano sa mo s naslikanim prozorima. Upravo je ulič no pročelje samostana jed-nostavnije od njegovih ostalih pročelja, kao da ko respondira s utilitarnom jedno-stav noš ću pročelja Zakmardijeve žitnice, sa gra đene gotovo istodobno.

Kasnorenesansni prozori s kamenim pro fi liranim okvirima sačuvani su (i ob-novljeni tijekom obnove muzeja) na sje-

vernom i sjeveroistočnom samostanskom krilu. Južna strana sjevernoga krila zatvara klaustar i to je danas jedino izvorno pro-čelje. Detaljirana je zlatnožutim raz djel-nim vijencima i uglovnim kvadrima dija-mantnog oblika. Naslikana sunčana ura naj starija je sačuvana zidna ura u Zagrebu.

Gotovo je potpuno sačuvano sjeverno samostansko dvorište s oslikanim pro če-

ljima, raščlanjenim stupovima, lukovima, zabatima i volutastim ukrasima uz pro zo-re, zlatnožute i sive boje. Dvorište je ob-novljeno prema konzervatorskim nala zi-ma, 1993.

Niti jedna velikaška palača u ovom dije lu Hrvatske nije u 17. stoljeću imala tako bogata pročelja (osim, sudeći pre-ma nedavno obnovljenim dijelovima, sje-menište - "Crna škola" na Kaptolu iz raz-doblja oko 1677.). Uzore treba tražiti u austrijskim zemljama, na čijoj je periferiji Zagreb i bio, te grofu Gašparu Draškoviću koji je izabrao kvalitetnoga graditelja, čije ime danas više ne znamo.

Vojska umjesto kazalištaSamostan klarisa ukinuo je 1782. car

Josip II. u jeku reformi, kad su dekretom nestali svi samostani "koji ne naučuju ili bolestnika ne dvore", kako je pisao Ta dija Smičiklas. Dekret o raspuštanju sa mo-stana u Zagrebu izdan je 27. veljače 1782. Kla rise su, uza skromnu otpremninu, na -pustile zgradu, ali se spominje da je još

Sjeverno samostansko dvorište s

parlatorijem

Sunčana ura - naj starija je sačuvana zidna

ura u Zagrebu

Klaustar - danas jedino izvorno

pro čelje

26

1788. nad gradskim vratima bio stan opa-tica (Klosterfrauen). Možda su one i dalje radile u školi kao učiteljice, ali o to me nema podataka.

Godinama je u samostanu bio Reli-gioz ni fond koji je upravljao imetkom uki-nutih samostana, a 1785. tu je smještena Komorska uprava pod Ugarskim namjes-ničkim vijećem u Budimu. U zgradi su, osim različitih ureda, bili službenički i pri-vatni stanovi te skladišta koja je Komora iznajmljivala. Tu su stanovali mjernici sa svojim obiteljima, koji su radili na jo-zefi nskom katastru, a nekoliko godina i glumci dvije njemačke kazališne družine - Ignatza Bartscha i Ivana Weilhammera, koje su nastupale u Zagrebu između 1784. i 1789.

Nekadašnji sjeverni refektorij, kako je pisao E. Laszowski, tada je služio i kao povremena kazališna dvorana, tijekom gostovanja putujućih skupina.

Laszowski je iscrpno prikazao slijed do gađaja nakon 1788., kad je biskup Mak-similijan Vrhovec crkvu dao rasvetiti (ekse krirati), kako bi poslužila u profanu svrhu.

U gradskom se magistratu raspravljalo o tome da se samostanska crkva adaptira u kazališnu dvoranu. Magistratsko po-vje renstvo, na čelu s gradskim sucem Ni kolom Babočajem i Weilhaimerom, pre gledalo je crkvu i zaključilo da bi se mog la urediti za kazalište (bequem und vorteilhaft), što je podržao tadašnji ban Jo sip Balassa i predložio da u zgradi budu i kazino i redutna dvorana. Sačuvani su nacrti za pregradnju crkve u kazalište s ložom za bana, koje je pronašao Mirko Breyer u Budimpešti. Kazalište je trebalo imati parter, lože i balkon, što je, kako piše Slavko Batušić, "osnova za lijepo i u duhu vremena uređeno kazalište za otprilike 300 posjetitelja, pa bi bio nesumnjiv do-bitak za Zagreb, da je došlo do njegova ostvarenja". Naime, priliku da Zagreb već tada dobije stalnu kazališnu dvoranu zakočila je visoka cijena koju je Komora tražila za otkup crkve.

Kad je započeo Austrijsko-turski rat, 1789., rasvećena je crkva tada ponovno pretvorena u skladište erarskoga žita, dok je u prostore bivšeg samostana smještena uprava pješačke pukovnije Franza Karla s kancelarijama, apotekom, laboratorijem i zatvorom u bivšem refektoriju.

Samostan je u to ratno vrijeme (naj-vjerojatnije 1788.) promijenio i stanovnike i vanjsko lice. Pročelja su oslikana bijelim

vijencima i pilastrima koji su se isticali na crvenim zidnim plohama, a očito je iz praktičnih razloga, da bi se ulica povezala s nekadašnjim klaustrom, rastvoren kolni ulaz s kamenim portalom, detaljiran ro-zetama i pletenicama - rani primjer ba-roknog klasicizma u Zagrebu.

Vojska je ostala u zgradi desetljećima. Vojni uredi i apoteka te Religiozni fond još su 1816. bili u tada već derutnoj zgradi sa zapuštenom crkvom, od koje je "prijetila opasnost prolaznicima da ne stradaju od njezinih ruševina".

Samostanska je crkva 1819. prodana ba runu Adamu Peharniku, a nakon nje-gove smrti, grofu Franji Vojkff yu i grad-skom konzulu Josipu Stajdaheru koji je 1824. na mjestu samostanskog vrta sa-gradio kuću s bidermajerskim pročeljima, koja i danas postoji u Opatičkoj 16. Crk-va je srušena 1823., ali je razbacani ma-terijal još godinama nagrđivao ovaj dio gra da. Nekadašnje je crkveno zemljište 1835. prekupio grof Karlo Drašković i 1838. sagradio veličanstvenu palaču - mag nifi cum domum, kako bilježe suvre-menici. Godine 1846. prodao ju je ilir-

skim preporoditeljima - to je slavna Ilir ska dvorana, središte kulturnog života Za-greba polovinom 19. stoljeća. Prolaz pre-ma tadašnjoj Dugoj ulici August Šenoa je 1878., u čast ilircima, nazvao Dvoranski prečac.

U prvoj polovini 19. stoljeća neka-dašnja je samostanska zgrada ponovno pregrađena. Južni dio zgrade pripadao je Komorskoj administraciji, a sjeverni političko-zakladnoj blagajni.

Pošta i fi nancije, pa muzejNije točno poznato kada je u zgradu

smještena i listovna pošta koja je dolazila u Zagreb dva puta na tjedan iz Beča. Već se 1816. gornji dio današnje Opatičke ulice naziva Post GaSSe. Carsko-kraljevski poštanski ured ovdje je bio već dvadesetih godina, o čemu svjedoči tzv. Hallerov plan Zagreba. Pretpostavlja se da je adaptacija bivšeg samostana provedena u vrijeme rušenja samostanske crkve 1823. Nacrti iz 1831., koje je crtao inženjer Ludvig Berger, svjedoče da je bivši samostan već bio pr-ilagođen novoj namjeni: poštanskom ure-du i komorskoj administraciji.

U nekadašnjem južnom refektoriju su prostorije poštanskog ureda do kojeg iz ulice vode vrata i novo stubište, a u sjevernom su refektoriju remiza za po-štan ska kola i staje za konje. Tu su i stan za poštanskog pakera, soba za ekspeditora kola poštanskih konjanika, a na katu no-vog zapadnog krila (sagrađenog na mjes-tu samostanskog hodnika) stan ekspe-ditora pošte, kojem pripadaju i jedna re miza za kola i drvarnica u prizemlju te soba za njegova husara. Na katu je tada,

Dekret o raspuštanju

samostana izdan je 27.

veljače 1782. i klarise su,

uza skromnu otpremninu,

napustile zgradu

27

osim prostranog stana komorskog ad-ministratora i komorskih ureda, bio i arhiv kraljevskog tiska te soba za inženjera, u kojoj je najvjerojatnije odsjedao Ludvig Berger.

Bergerovi nacrti svjedoče da je samo-stanska zgrada gotovo potpuno pregra-đena. Izmijenjeni su interijeri južnog i is-točnog krila, srušeni stari i izvedeni novi svodovi, a razina poda u svim je krilima izjednačena sa sjevernim, koje je bilo više. Sagrađeno je novo zapadno, ulično krilo, čime je smanjena tlocrtna površina nekadašnjeg klaustra. Nad cijelom je zgradom izvedeno novo krovište, znatno niže od starog samostanskog, a na pro-čeljima rastvoreni novi prozori. Tim je zah vatima nekadašnja samostanska zgra-da dobila izgled jednostavne, uredske, dr-žavne zgrade iz prve polovine 19. stoljeća. Prostori današnjeg Muzeja zapravo više i nisu prostori samostana, nego različitih ureda i činovničkih stanova iz 19. stoljeća.

U vrijeme Bachovog apsolutizma, 1851. je u zgradu smještena Kraljevska fi nan cijska zemaljska direkcija. Različiti fi nan cijski uredi, zajedno s državnom bla gaj nom i katastralnim arhivom osta-

li su ov dje gotovo stoljeće. Državna bla-gaj na bila je ovdje sve do izgradnje nove sa bor nice na Markovom trgu, 1910. O vre me nu kad je u Opatičkoj 20 bilo fi -nan cij sko ravnateljstvo svjedoči stra-žar ni ca uz muzejski ulaz, s kamenim ok virom niše i pažljivo isklesanim kon-zo la ma nadstrešnice, te kameni prozori s rešet ka ma i željeznim kapcima i kameni vrat ni okviri na ulazu u prostore državne blagajne u prizemlju istočnog i južnog krila, s metalnim kapcima, osigurani s tri bra ve. Iz tog vremena potječe i dvo je zič ni ulični natpis, naslikan na žbuci - lati ni com u kurzivu i goticom, hrvatskim i nje mač-kim jezikom: Opaticka Vulica – Nonnen GaSSe. Od 1850. ulični su nat pisi samo na hrvatskom jeziku, a 1878. uvedene su

metalne ulične ploče od špi jatera. U slavnoj buni protiv mađarona,

1883., de monstranti su i s ove zgrade po-ba cali ploče s mađarskim grbovima, o če mu svjedoči protagonist tih događaja, Ivan Peršić. Jedna se ploča danas čuva u Muzeju grada Zagreba, koji nekadašnju sa mostansku zgradu koristi od 1947.

Svi mi koji smo još kao učenici susjed-ne škole išli u Muzej sjećamo se upe-čatljivog starog postava iz 1949., koji je po stavio tadašnji ravnatelj Franjo Bun-tak, u suradnji s Leljom Dobronić i sli-karom Mijom Bišćanom. Novi stalni mu zejski postav otvoren je 1997., nakon dugogodišnje obnove kojoj su prethodila arheološka i konzervatorska istraživanja koja su omogućila prezentaciju muzejske zgrade - koja je i sama muzejski eksponat te arheloških nalaza in situ. Osim Vinka Ivića, ravnatelja Muzeja i voditelja pro-jekta, u obnovi su sudjelovali Nada Pre-merl, autorica muzeološke koncepcije por treta Zagreba u 45 karakterističnih te-ma, arhitekt Željko Kovačić, autor obliko-vanja postava i enterijera te pisac ovih re daka kao voditelj konzervatorskih istra-živanja i prezentacije muzejske zgrade.

28

Mnoge zgrade svojim pročeljima, malo ili nimalo uzdržavane, pru žaju dojam zapuštenosti, si -

ro maštva, nehata. …Možda bi bilo ipak uputno na pr. jednim javnim Oglasom po zvati sve kućevlasnike, da u izvjesnom

Napisao i snimio:

Mladen Perušić, dipl. ing. arh.

Foto: dokumentacija autora

Nacrti: Povijesni arhiv u Zagrebu

Gradnja i obnova kuće na Ilirskom trgu 5

Rumenožuta kuća

Nema sumnje

da se za

projektiranje

jedne

građevine, ma i

jednokatnice u

Gornjem gradu

traži dublji

študij i veće

poznavanje

arhitekture, da

se građevina

dovede u sklad

s postojećim

kućama i da

se ne oslabi

romantika

Gornjeg grada,

rečeno je 1937.

roku, bar najelementarnije urede svoje fa-sade. Naravski da bi bilo uputno da prije toga, državne i općinske zgrade budu uzor no uredjene, a da navlastito grad dob rim pri mjerom prednjači. - objavljeno je 1936. u Šetnjama dokonog purgera, u re viji Z agreb, Društva Zagrepčana.

Nakon šest desetljeća, posljednjih se godina lice grada ipak sustavno uređuje. U Povijesnoj cjelini Grad Zagreb, koja je registrirano kulturno dobro, novcem od spomeničke rente i suvlasnika obnovljeno

je više od 150 zgrada, pročelja i krovova. Samo na Ilirskom trgu sanirano je pet građevina.

Kipni trg nastaje 1839., nakon rušenja sjevernih gornjogradskih vrata kroz koja se izlazilo u polja. Položaj je označen u kolniku na kraju Opatičke ulice, nakon nedavnih arheoloških istraživanja. Izvan

pisao i snimio:

laden Perušić, dipl. ing. arh.

to: dokumentacija autora

roku, bar najelementarnije urede svoje fa-sade. Naravski da bi bilo uputno da prije toga, državne i općinske zgrade budu

dj d l i d

stolara Sotlšega

Pročelje

nakon

radova

2008.

29

bedema, po obodu ljevkastog proširenja na sjecištu ulica, grade se već u 18. sto-ljeću zidane kuće. Najstariji podatak koji se povezuje s kućom na Kipnom (Ilir-skom) trgu 5 datira s kraja 18. stoljeća.

Odjeci Francuske revolucije pojavljuju se i na Kaptolu i Gornjem gradu. Na Mar-kovu trgu, kod Marijina spomenika 1794. postavljen je simbol pokreta: okićeno drvo slobode s natpisom Živjela sloboda i jednakost i letkom s pjesmom u 40 strofa po četiri stiha s političkim i društvenim idejama revolucije. Bez obzira na burnu reakciju vlasti i Crkve, ideje su se širile među građanstvom. Prilikom zasjedanja Hrvatskog sabora 1796., ponovno su noću leci sa sličnom pjesmom ostavljeni na trima kaptolskim vratima i uza sjeverna gornjogradska vrata, na kući Jurja Šugha, profesora matematike na Akademiji, na Kipnome trgu (br. 5). Zanimljivo je da je te verse koji su na kajkavskom, a nazivali su ih "Fama volat", pronašao i skinuo prolaznik Čeh. Nosio ih je gradom, ali ih mnogi isprva nisu znali pročitati, pa ni učeni graditelj Juraj Either. Pokrenuta je istraga, ali se pisac nije pronašao.

Prigradnja na Kipnome trgu 5, 1893.

Na zapadnoj strani Kipnoga trga naj-sta rija je sačuvana kuća na broju 6, izgra-đe na početkom 19. stoljeća. Zgrada na broju 5, sagrađena 1793. uza sjevernu me - đu, imala je dvorišno krilo, a s južne je stra ne bio kolni ulaz u prostrano dvo riš-te. Slika prizemne kuće s visokim kro vi š-tem, odrezanim nad zabatom, na zire se na crtežu Sjeverne promenade s Palaj nov kom oko 1845. Srušena je 1937., kad je iz gra-đena današnja kuća na Ilirskom trgu 5a.

Prvi katastarski premjer 1864. doku-mentira građevno stanje početkom dru-ge polovine stoljeća. Parcele na zapadnoj stra ni Kipnoga trga prostiru se do So fi jina

puta. Dubina izgradnje dvorišnih krila og-r a ničena je na 24 metra od građevne lini je na trgu.

Kuća je mijenjala vlasnike: od Aloysiu-sa Schrabecza 1824./25., Otillie Sodlichek 1848. te 1857. stolara Karla Wallaucha i na sljednika do 1878. Radionicu je, izgleda, preuzeo stolar Ivan Sotlochegg koji 1892. naručuje projekte i traži dozvolu za "iz-ve denje pregradnjah" svoje kuće. Na cr t e, pre oblikovanje uličnog pro čelja do da va -njem his to ricističkih ele- me nata i por tala veže izra -đu je gra đevno podu zet ni-š tvo Ša fra nek i Wies sner, ta da vrlo za po sle na tvrt ka. Iste godine iz vode i kom -pleks ce n tralnih stak leni ka u Bo ta nič kom vrtu, a pro -jek te iz rađuju s prof. dr. Antu nom Hein zom, rav -na teljem Vr ta, ko ji je od ra-s tao u oče voj ku ći na Ilir-skom tr gu broj 3, gdje je bila Ilir ska čitao ni ca.

Nakon dvije godine Sot lochegg, kas nije pisan kao Sotlšeg, odlučuje na juž nom dijelu parcele, uz ulicu postojećoj ra zi zem -noj kući prigraditi jednokatnicu, kako piše u građevnoj dozvoli, izdanoj 1. svib-nja 1893. (tada je Prvoga maja Grad sko poglavarstvo radilo!). Projekte i iz ved -bu investitor je povjerio opet istoj eki pi. Sačuvani nacrt u mjerilu 1:100 pre gled-no prikazuje novu građevinu. U duhu ta da prevladavajuće arhitekture his to ri-ciz ma, za oblikovanje uličnog pro čelja pri mijenjen je klasični red gre đa. Pro-por cijska shema vijenca, friza, ar hi tra va i ka pitela uglovnog pila stra erkera slijedi ko-rintski stil. Budući da je kuća izgrađena u svemu prema odobrenom pro jektu, stam - bena (uporabna) dozvola iz da na je bez pri mjedbi, 24. studenoga 1893.

Katastar 1864., parcela 174 s točkom

Projekt 1893., situacija

Tlocrt

prizemlja

Korintski

red

30

Regulacioni i konzervatorski plan, 1940.

U prvim desetljećima prošloga stolje-ća sazrijeva misao o potrebi očuvanja po-vijesnih cjelina naselja i donošenja mjera za njihovu zaštitu, iako je još polovinom 19. stoljeća osnovan Odbor za poljepšanje grada. Arhitekt Bruno Bauer bio je od 1925. konzervatorsko-građevinski kon-zul tant za čuvanje i restauraciju povi jes -nih di je lova Zagreba. U Gradskoj up ra vi 1937. za počinje sustavno ra diti na pripre-ma nju konzervatorske doku mentacije, sni majući poteze uličnih pročelja blokova i valorizirajući zgrade na Gornjem gradu, ka ko bi se mogli odrediti mogući zahvati.

Regulacioni i konzervatorski plan za his torijske dijelove grada Zagreba - Kap-tola i Gornjega grada - donesen je ured-bom, 4. svibnja 1940. Propisano je: "za sva nova građenja i pregrađivanja imaju se u arhitektonskoj obradi kao i u mjerilu prilagođavati odnosnom građevinskom bloku i ulici, a napose susjednim zgrada-ma". Na crtežu zapadne strane Ilirskoga trga vidljivo je zatečeno stanje, a u tekstu za blok određen način mogućih građevnih intervencija: kuća na broju 6 s početka 19. stoljeća mora ostati prizemna, a niz pre-ma jugu mogu biti jednokatnice. Na takvu odredbu možda je utjecala već izgrađena kuća na broju 5.

Stolar Ivan Sotlšeg osnovao je Zakla-du za nemoćne stolarske obrtnike, koju kas nije preuzima Udruženje zanatlija i 1931. angažira ovlaštenog zidarskog maj -sto ra Jakšu Hintermeiera da obnovi pro-čelje jednokatnice, sagrađene 1893. Maj-stor je, kako je bilo uobičajeno gotovo do da nas, radio na ravnim dijelovima žbu ke pročelja i vijencima jer je to manji i jed-nostavniji posao, ali nije sanirao arhitek-tonsku plastiku, kiparske elemente i uk-rase. Uz ulazni portal ugradio je svoju plo čicu: "Izvedba Jakša Hintermeier".

Godine 1937. Udruženje zanatlija od-lu čilo je sjevernu staru prizemnu kuću na par celi srušiti i sagraditi iz temelja no-

vu jednokatnicu. Projekt je izradio Jakša Hintermeier. Međutim, Gradsko po gla-var stvo odbilo je izdati dozvolu za taj pro jekt, uz obrazloženje da "nije u skladu s mjes tom i okolinom… jer je uz postojeću susjednu prizemnicu koja se priznaje kao rijedak primjer zgrade od umjetničkog i historijskog značaja, jer je projektovao ovlašteni zidarski majstor", a ne arhitekt te se navodi da je kuća br. 6 Felbingerova gradnja.

Majstorova žalba odbijena je 2. srpnja 1937., s obrazloženjem: "...Obzirom na ka-rakter Gornjeg grada, nema sumnje (ne di rajući u sposobnost žalitelja) da se za pro jektiranje jedne građevine, ma i jedno-katnice u Gornjem gradu traži dublji štu-dij i veće poznavanje arhitekture da se gra đevina dovede u sklad s postojećim kuća ma i da se ne oslabi romantika Gor-njeg grada, o čemu mora Gradsko pogla-varstvo i te kako voditi računa, …jer ulič no pročelje zgrade nije arhitektonski do volj no obrađeno da bi bilo u skladu s oko li nom. Omjeri otvora t.j. visine i širine

nisu ispravno odabrani, a ni okolici otvora ne od govaraju sasvim u duhu gradnje u Gornjem gradu".

Na nekoliko fotografi ja vidljiva je sta ra prizemna kuća. U vrijeme rušenja, 1937., imala je tri stana u prizemlju i tri u pot-krov lju s krovnim kućicama. Nova kuća iz građena je 1938., prema promjenbenom nacrtu. Budući da je ulaz bio s trga, dobila je broj 5a, a južnoj kući ostao je kućni broj 5.

Obnova od 2007. do 2008.Građevno stanje zgrade 2006. bilo je

loše jer desetljećima nije bilo temeljite ob nove. Krov je prokišnjavao, oborine su oštetile istaknuti krovni vijenac koji je do-bio pukotine i žbuku pročelja. Iz vor na sto-larija bila je samo djelomice saču vana. Na prvom katu uličnog pročelja za mi jenjena je plastičnom. Posljednji trenutak bio je za sanaciju arhitektonske plastike. Ele -men tima korintskog reda, poput kapi tela sa stiliziranim listovima i povrh njih cvje-tovima biljke akantusa, već su ne dostajali istaknutiji rubovi.

Nacrt zapadnih pročelja Ilirskog trga, Bruno Bauer 1937.

Pročelje prije radova

2007.

31

Gradsko poglavarstvo u -vr stilo je ob no vu krova i pro -čelja zgrade u program spo -meničke rente i putem struč-nih službi pri premilo izvedbu radova. Gradski Za vod za zaš titu spomenika ku l tu re i pri rode dao je smjer nice i uv-jete za sanaciju, iz dao doz -volu za radove, a pi sac ovog tek sta vodio je ob no vu u ok -virima konzer va tor skog nad -zora. Sektor za gra đe nje ob-jekata društvenih dje lat nos ti orga nizirao je 2007. iz ved bu radova koje je do bila G rad nja projekt. Pred stav nik in ves -titora bio je Bra ni mir Bra-di čić, dig. Troš kov nik sana-cije izrađen u uredu "Odak i Silađin" tije kom iz ved be je mo difi ciran.

Na početku radova pro-ve dena su kon zevatorska is- tra živanja površinskih ob ra- da. Ustanovljeno je da su pro čelja ispr va bila rumeno-žu ta sa svijetlo zelenom sto-la rijom. Svjetliji profi lirani vijen ci i ok viri otvora nastali su u obnovi 1931. Na kro vu su za mijenjeni pokrov i li ma-rija, a obno v ljene su uk ras ne kuke žlijeba i kape dim nja-ka. Zatim su nastavljeni zi-

dar ski radovi na pročelju, saniranjem pukotina kon-zolnog krovnog vijenca. Kvalitetne žbuke zidnog platna, na prvom katu ravne plohe, a u prizemlju obrađene plitkim horizontalnim reškama, ostavljene su i samo mjestimično popravljene.

Kako bi zahvat bio cjelovit, radovima je obuhvaćen i južni bočni zabatni zid, vidljiv s ulice. Prema prozorima u prizem lju, izrađena je nova drvena stolarija na pr-vom katu. Obnovljena je i kovačka bra varija. Nakon pripreme podloga, plohe pro čelja su bojane u tonovima prema son dama. Restauratori su svu ugrađenu lije vanu arhitektonsku plastiku sanirali in situ, bez demontaže. Kameni sokl (pod nožje) s kolobranima očišćen je i im-pregniran premazima.

Kad je trg 1928. nazvan Ilirski, kuće su dobile bro-jeve s novim nazivom. Prilikom sanacije pročelja, ploče od špijatera, sliti ne cinka i kositra, uvijek se ostavljaju i boje prema izvornoj shemi. Obrubna tra ka je crvena, reljefna slova i broj su crni, a podloga bijela.

Lice grada svojim pročeljima ne treba ostavljati dojam zapuštenosti, siromaštva i nehata, kako je pred sedam desetljeća napisano, već pokazati obnovljenu, bogatu stoljetnu građevnu baštinu Zagreba. Zato je sanacija i male kuće na nekadašnjem rubu grada dopri-nos tom cilju.

Krovni vijenac prije radova

Korintski

kapitel

prije

radova

Krovni vijenac

nakon radova

Pomolak (erker)

Portal ulaza

32

Što je slobodno zidarstvo? Većina slo-bodnih zidara odgovara: slobod no zidarstvo jedinstven je sustav etike,

prekriven alegorijama i ilustriran sim-bolima. Albert Pike (reformator Škotskog obreda) zapisao je: "Svi slobodnozidarski znaci, oblici i ceremonije samo su odraz velikih prvobitnih istina i svatko ih može slobodno tumačiti u skladu sa svojim vlas titim uvjerenjima".

Danas ima još tajnih organizacija ko-je ne žele otvoriti vrata onima koji nisu ini cirani, pozvani u njihove redove, u "dru gi život" i rad na samome sebi. Osim slo bodnih zidara, tu su još ružini križari (Rosicrucians), Klub paklene vatre (Th e Hell Fire Club), Illuminati, Društvo luba-nje i kosti (Skull and Bones), Ku-Klux-Klan, Bohemian grove, Društvo Th ule, Opus dei i grupa Bildenberg.

Slobodno zidarstvo među njima je naj stariji moralni sustav koji se održao do današnjih dana - možda i zbog toga što ima nepoznatu prošlost, nesigurnu sa-dašnjost i veliku budućnost. Kad su slo-bodni zidari prešli iz operativnog ra da (gradnja katedrala) u spekulativno dje-

I nobelovciu ložama

Napisao: Branko Šömen

Slobodni zidari u Zagrebu (2)

su biliSusreti s plemenitim ljudima

iz kojih zrači istinsko Bratstvo i

bratski odnos prema drugome

bude u čovjeku osjećaj

sigurnosti i vjere u mogućnosti

plemenitog življenja, rekao je

Brano Horvat, 1995.

lovanje (bilo je to u Londonu, 1717.), nji-hov idejni utjecaj postao je neupitan.

Hrvati u stranim ložamaModerno se slobodno zidarstvo po-

svu da brzo razvijalo jer je sadržavalo mo-ralne vrijednosti koje običnom čovjeku nisu mogli jamčiti ni država ni Crkva. U Beču, u tadašnjoj Habsburškoj Monarhiji kojoj je pripadala i Hrvatska, prva loža Tri kanona počela je raditi već 1742. Čla novi su bili i dva hrvatska plemenitaša: con-te Sigismund Gondola - Gundulić bio je čak starješina lože, a u bratstvo je pri mio hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog ba na i generala Kazimira Draškovića. Ban je imao trojicu sinova i svi su postali slo bod-ni zidari.

Grof Ivan VIII., pukovnik i veliki žu-pan, utemeljio je prvu ložu u jugoistočnoj Europi, na Balkanu. Loža Ratno prija-teljstvo djelovala je od 1759. Kasnije je Ivan VIII. utemeljio ložu Mudrost (1773.) u Zagrebu te lože u Budimu, Otočcu i Va-

raždinu: 1777. postao je prvi veliki majstor Velike lože Hrvatske. Umro je 1787. i po-kopan je u Klenovniku. Mađarski pjes-nik Franz Kazinczy (slobodni zidar) ta-da je zapisao: "Koga pokriva ovaj grob bez oznake? U tajnosti je činio dobro, pa i tu njegovo ime skriva najsvjetliju taj-nu." Grof Ivan VIII. imao je dva sina ko ja su ušla u slobodnozidarski savez. Prvi je bio publicist, republikanac Juraj V. Draš-ković, a drugi poznati narodni pre po-roditelj, duhovni vođa iliraca, grof Janko Drašković (1770. - 1826.) Slobodni zidar postao je u Parizu, gdje je primljen u ložu Čovjekoljuba udruga (1808.).

Grofovska obitelj Drašković nije bi-la usam ljena: i drugi plemenitaši, gr o fo- vi ali i svećenici družili su se u lo ža ma, čitali Voltaira, kojeg su donijeli iz Sed-

Grof Ivan VIII., pukovnik

i veliki žu pan, utemeljio

je prvu ložu u jugoistočnoj

Europi, na Balkanu. Loža

Ratno prija teljstvo djelovala

je od 1759.Grof Janko

Drašković

Foto: Umjetnička zbirka Matice hrvatske

33

kra ciju. Dvije go di-ne kas nije orga ni zirao je istraži va nje jahtom "Mar gita" od Trsta do Bud ve, radi biološ kog prou ča va-nje m ora. Tu je bio i draguljar, zlatar Slavoljub Brusina, primljen među slo bodne zidare u Chicagu, u ložu Cleveland, kasnije star-je šina lože Hrvatske vile. Po nacr tu Hermana Bolléa izradio je 1902. lanac za gradonačelnika Za greba. U spomenutu je mađarsku ložu Brusina doveo nekoliko zagrebačkih intelektualaca, među njima i dr. Adol-fa Miha lića, kasni je du hov nog vođu slo-bodnog zidar stva između dva rata.

Ljubav bližnjega, nesporazumi s bližnjima

Nakon uvođenja diktature 1929., doš lo je do rascjepa unutar jugosla ven-skog slobo d no zidarskog života. Devet hr vatskih loža još je radilo pod pokro-viteljstvom Velike lože Jugoslavije. Ne-zadovoljni slobodni zidari u Zagrebu su utemeljili nepriznatu Simboličku veliku ložu Libertas, u kojoj su radile lože Lju bav

bližnjega, Ami -titia i Prome tej. Ne-

kadašnji zajed nički ci-ljevi i inter esi pre tvo rili

su se u tihu konfrontaciju. Član ovi Velike lože Jugoslavije,

čije je sjedište bilo u Beogradu, u slobodnom su zidarstvu vid jeli

sredstvo, mogućnost za po-litički utjecaj u državi, svije-tu, ma sonstvo ili kako ga ne-

ki zovu Kraljevsku umjetnost, shvaćali su ga kao dio srbi jan ske

diplomacije. Hrvatske slobodne zidare više je zanimao humanistički rad, širenje tolerancije, ljubav prema bližnjemu.

Intelektualni ut je caj zagrebačkih slo -bodnih zidara naj v i še se osjećao na fa-kulte tima. Na Tehničkom fakulte tu ra dilo je 12 slobodnih zidara. Najutjecajniji je bio prof. dr. Franjo Hanaman. Bio je začetnik kemijskog inženjerstva u Hr vatskoj. S A. Justom usa vršio je električnu žarulju s kovinskom žarnom niti. Neko liko godina bio je starješina lože Ivan grof Drašković. Go dine 1939. do bio je najviši, 33. stupanj Starog i prih vaćenog slobodnozidarskog Škotskog ob reda.

mogodišnjeg rata, pokušavali razumjeti prosvjetiteljstvo. Ali nisu imali kontakt s običnim ljudima. Kasnije, u Varaždinu, ritual na latinskom jeziku zamijenili su njemačkim, u ložu su primali i članove orkestra, liječnike, profesore, kuhare iz kurija. Habsburška Monarhija je 1795. zabranila slobodno zidarstvo zbog straha pred utjecajem Francuske revolucije.

Pojedini slobodni zidari sudjelovali su u zajedničkim projektima. Riječki trgovac Andrija Adamić izgradio je kazališnu zgradu u Rijeci. Napravio je koncept za ka zališnu zgradu u Zagrebu, ali je umro 1828. Uz biskupa Maksimilijana Vr hov-ca (slobodni zidar) i predstavnika aus-trijskog visokog plemstva, bio je član no vo osnovanog trgovačkog društva za iz-gradnju ceste koja je danas dio ma gistrale Karlovac - Rijeka.

Zoolog Spiridon Brusina 1892. je prim ljen u budimpeštansku ložu Demo -

Biskup

Maksimilijan

Vr hov ac

Znak lože

Hrvatska

vila

34

Od 12 slo bodnih zidara na Filozof-skom fakultetu bio je među najutjecajnijim pro fesorima ali i zidarima prof. dr. Ferdo Šišić, suprug Milene, sveučilišne pro fe-sorice, također slobodne zidarice. Od 1910. bio je redovni član JAZU-a i kao his toriograf znatno je utjecao na naraštaje hrvatskih povjesničara. Među ostalim, ob javio je raspravu "Jadransko pitanje na Konferenciji mira u Parizu" (1920.). Bio je govornik u zagrebačkoj loži Maksimilijan Vrhovac (1930.).

Na Medicinskom fakultetu predavalo je deset slobodnih zidara. Prof. dr. An-drija Štampar objavio je devet svezaka "Knjiž ica protiv alkohola". Nakon smjene poslije diktature 1929., postaje ekspert Hi gijenske organizacije Društva naroda u Kini, gdje je organizirao zdravstvenu služ bu. Bio je član JAZU-a. Godine 1948. pred sjedao je Prvoj svjetskoj zdravstvenog skup štini u Ženevi. Slobodni je zidar bio od 1919., kasnije starješina lože Ivan grof Drašković (1937.).

Europa u 19. stoljeću bila je puna mo-dernih duhovnih strujanja. Helena Petrov-na Blavatsky sa suradnicima osno vala je Teozofsko društvo (1875.), a Marie Dera-is mes pomagala je osnivati međunarodni mješoviti slobodnozidarski obred Ljudska prava (Le Droit Humain), 1899.

Poslije Prvoga svjetskoga rata ute me-ljena je u Zagrebu, pod nadzorom Sim-boličke velike lože Libertas, muško-žen-ska komasonska loža Pitagora (1932.). Čla nice su bile Milica Gradišnik, Mihela Šram, Milena Šišić. Starješina lože bio je bankar, diplomat i pjesnik Veljko Tomić.

Spaliti Hinka Hinkovića

Mnogi slobodni zidari koji su bili čla-novi Jugoslavenskog odbora - kao mosta između želja jugoslavenskih naroda za osa mostaljenjem i Zapada koji je s tim želj ama dosta kockao i izigrao mnoge dijelove političkih dogovora o tome kakva bi morala biti poslije Prvoga svjetskoga rata nova država u jugoistočnoj Europi, na Balkanu - uložili su u taj proces svoje znanje, dobru volju, a primili nezahvalnost tadašnjih beogradskih političara. Među čla novima Jugoslavenskog odbora u Lon-donu bili su i slobodni zidari dr. Hin ko Hinković, dr. Ljubo Leontić, Ivan Meš-trović, Jozo Kljaković, dr. Franjo Potoč-njak, Ante Tresić-Pavičić.

Biografi ja slobodnog zidara Hinka Hin kovića više je od obične priče. Bio je

porijeklom pokršteni Židov, odvjetnik, političar i publicist. Godine 1901. pokreće spiritistički časopis Novo sunce. Osuđen je na šest mjeseci zatvora jer je prekoračio po zitivne pravne norme, pa bježi u ino-zemstvo i neko vrijeme uređuje Bulltin, glasilo Jugoslavenskog odbora. Godine 1907. postaje član lože Ljubav bližnjega. Beo gradski slobodni zidari dodijelili su mu najviši, 33. stupanj Škotskog obreda, kako bi imao lakši pristup utjecajnim za-pad noeuropskim slobodnim zidarima, naro čito češkom premijeru Benešu. Ali se s tim visokim stupnjem nije nikada hvalio i na kraju ga je vratio. U San Francisku i

Washingtonu je u ložama držao preda-vanja o jugoslavenskim pogledima na Eu-ropu.

Kod kuće je bio ponovno osuđen za jav no, provokativno predavanje o pitanju postojanja raja i pakla. Zagrebačka se jav -nost toliko uzbunila, da su klerikalke do-nosile pred zgradu suda drva, u želji da "ne vjernik" izgori kao vještica iz Za gor ki-nih romana. Sud je proces između njega i svećenika prekinuo jer je shvatio da bi na kraju morao dovesti u sudnicu i psihijatra.

Njemački Židovi u New Yorku us-tanovili su 1843. samostalni nezavisni ob-red B´nai B´rit (Sinovi zavjeta ili Bratski

Znak osječke

slobodnozidarske lože

Budnost, koji se čuva u Zbirci

slobodnozidarskih predmeta

Muzeja Slavonije u Osijeku

35

savez). Bratstvo je imalo karitativni zna-čaj, članovi su se zvali braća, prolazili kroz inicijaciju, okupljali ljude u ložama.

U Zagrebu je bila prva židovska loža Zagreb br. 1090, utemeljena 1927. Dr. Rudolf Rosner (ubijen 1941. u Jasenovcu) 1933. razmišljao je o novom hramu. "Zaš-to smo stvorili drugi hram, kad imamo već jedan, priznati, veliki, a po svojoj tra-diciji stariji hram čija su vrata svakom Ži-dovu stalno otvorena? ... Ali danas su nam potrebna dva hrama. Veliki, koji čuva staro i mali u kojem se gradi budućnost. Možda će biti više harmonije u evoluciji ljudskog društva. Budu li predstavnici jednih i drugih hramova radili ruku pod ruku, jedni, čuvajući staro od prenaglih prevrata, a drugi, unoseći oprezno u druš tvo čisti obnavljajući duh."

Godine 1941. bio je u Zagrebu 501 slobodni zidar, svi redom bili su ljudi na dob rom glasu. Ali im vrijeme nije bilo na-klonjeno: u Europi su se pojavili fašizam i nacizam - ni prvi ni drugi nisu htjeli u svojim državama Židove, slobodne zida-re, Cigane (Rome), komuniste... Lo že u Njemačkoj su jednu po jednu zatva ra li. Prije Drugoga svjetskoga rata to se do-godilo i s hrvatskim ložama. Edo Mar ko-vić je već 1934. upozorio braću: "Slobodni zidari moraju biti mudri, ali slobodni zidari treba da budu i hrabri. Opašimo se, braćo, mudrošću i snagom za takva vremena, da ne povrijedimo ljepotu Kra-ljevske umjetnosti!".

Nezavisna Država Hrvatska bila je do sljedna, ažurna. Već u jesen 1941. vi-še od četrdeset zagrebačkih slobodnih zi dara našlo se u logoru Stara Gradiška. Pro fesor, književnik Antun Barac - od 1927. član lo že Maksimilijan Vrhovac - pre živio je tmur ne dane. Tek 1965. ob-javio je knjigu "Bijeg od knjige", u kojoj je objavio crticu Vrata, uspomene na us taški zatvor: "Na ša je izba malena. U njoj jedna klupa. Neće mo moći ni leći. Po zi dovima različiti na pisi: Ćelija smrti. Odav de se ide u smrt. Vrata su teška, s luk njom u sredini. Sto jimo pred njima i pitamo se: kad će se ona za nas otvoriti, i kuda će nas kroz njih povesti?"

Dirigent, skladatelj Krešimir Bara no-vić bio je zatvoren do proljeća 1942. Kad je pušten, otišao je u Bratislavu, gdje je vo-dio radijski orkestar. Bio je član lože Mak-similijan Vrhovac (1930.). Mirko Breyer, poznati knjižar i nakladnik, za vrijeme NDH je oslobođen židovskoga znaka, ali je ipak uhićen: u Staroj Gradiški preživio

je šest mjeseci. Imao je 78 godina. Poslije je bio još dva puta zatvaran. U vrijeme za-točenja napisao je poznatu pjesmu "U sa-birnom logoru".

Član lože Ljubav bližnjega bio je od 1912. Marijan Hanžeković, djed odvjet-ni ka Marijana Hanžekovića. Proveo je u Sta roj Gradiški osam mjeseci. Prije rata bio je starješina lože Ivanjski krijes u Kar-lovcu (1927.).

Više od 1800 članova hrvatskih loža

Izdavačka kuća Profi l pripremila je dvije knjige o povijesti slobodnih zidara u Hrvatskoj (Mudrost i Snaga) i posebnu knjigu, biografski leksikon (Ljepota), u kojoj su sakupljeni podaci o više od 1800 slobodnih zidara koji su radili u hrvat skim ložama. Brojka je fascinantna. Slo bod ni zidari bili su, među ostalima: Bela Czi kos-Sessija, koji je 1909. pozvao u brat stvo i pjesnika Vladimira Vidrića; arhi tekt Ignjat Fischer, projektant prvoga slo bodno zi-darskoga hrama u Zagrebu; no vinar, pu-blicist Josip Horvat bio je od 1935. član Sim bolične velike lože Libertas; književnik Mijo Mirković, pseudonimom Mate Balo-ta, bio je primljen u loži Sjeverna zvijezda u Subotici (1929.). Sveučilišni profesor, povjesničar Grga Novak, u povodu stote obljetnice napisao je knjigu "Dalmacija na raskršću 1848." i iako je bio redovni član Akademije, cjelokupna je naklada 1948. uništena, sačuvano je samo nekoliko pri-

mje raka; bio je član lože Maksimilijan Vr-hovac (1926.).

Pravnik, publicist Ivo Politeo sudje-lovao je na Mirovnoj konferenciji u Pa-ri zu 1919., branio Josipa Broza Tita u tzv. bombaškom procesu (1928.), iste je godine i sam zatvaran, a poslije rata bra-nio je biskupa Alojzija Stepinca; bio je član lože Ljubav bližnjega od 1918.

Tu su i Ivan Meštrović, kipar, političar i dva nobelovca: Ivo Andrić i Vladimir Pre log. Vladimir, otac Milana Preloga, bio je član lože Maksimilijan Vrhovac (1925). Napisao je prvu Historiju slobodnog zidar-stva kod nas (1929.). Vladimir Prelog bio je član Kraljevskog društva u Londonu. Godine 1975. primio je Nobelovu na-gra du za kemiju, postao član mnogih znan stvenih društava i akademija. Slo-bod ni zidar bio je i Ive Mihovilović, no-vi nar, publicist (pseudonimom Spec ta-tor), član Simboličke velike lože Libertas (1938.). Pred kraj rata, za vrijeme NDH je zatvoren, odveden na Bleiburg, ali se us pio spasiti. Zbog toga su ga nove vlasti uhitile i mučile u privatnim Udbinim zat-vorima. Kasnije je za Start napisao prvi infor mativni, objektivni feljton o povijesti slobodnih zidara.

Mnogo je još sudbina pojedinih slo-bodnih zidara koji su poslije Drugoga svjetskoga rata ostali bez loža, prepušteni druženjima u privatnim stanovima ili u gostionici Aralica u Podsusedu. Budući da je rad slobodnih zidara bio zabranjen u socijalističkim zemljama, tek poslije pa-da Berlinskog zida vratila se ideja o ob-navljanju Velikih loža.

Hrvatska je najprije dobila tri lože koje su radile pod utjecajem Velike lože Austrije, kasnije i svoju Veliku ložu u ko joj radi više od tri stotine slobodnih zi dara. Među članovima su poznate jav-ne osobe, liječnici, pravnici, redatelji, novinari…"Susreti s plemenitim ljudima iz kojih zrači istinsko Bratstvo i bratski od nos prema drugome bude u čovjeku osjećaj sigurnosti i vjere u mogućnosti ple menitog življenja" - rekao je nesuđeni veliki majstor Brano Horvat, 1995.

Slobodni zidari ostavili su mnogo um-jetničkih, estetskih i političkih tragova u književnosti, u zgradama, na zagrebačkim fasadama. Nekoliko ulica nosi njihova ime na, šestorica imaju svoje portrete na hr vatskim markama (Andrija Adamić, Ivo Andrić, Krešimir Baranović, Spiridon Brusina, Ivan Meštrović i Vladimir Pre-log).

Godine 1941. bio je u

Zagrebu 501 slobodni

zidar, svi redom bili su

ljudi na dob rom glasu

Budući da je rad slobodnih

zidara bio zabranjen u

socijalističkim zemljama,

tek poslije pada Berlinskog

zida vratila se ideja o

obnavljanju Velikih loža

36

Povijest sporta

Napisala: Milka Babović

Foto: CROPIX

Priča kaže da se prije natjecanja u Olim piji mladić s otoka Rodosa u druš tvu hvalio skokovima udalj i

gov orio kako je siguran da će pobijediti. Pri sutni su mu odgvorili: Hic Rhodos, hic salta!, tj. Ovdje je Rodos, ovdje skoči!.

U toj rečenici Hic Rhodos, hic salta! od govor je zašto su baš Olimpijske igre to liko sportašima srcu prirasle, zašto se olimpijski rezultati tako visoko vrednuju - zato što se svi natječu na istome mjestu, u isto vrijeme, pod istim uvjetima. I sportaši se zdušno, marom i žarom bore za mjesto u olimpijskim momčadima svojih zemalja, željni da se sportski suoče sa suparnicima, omjere snagu i vještinu, dosegnu što b o-lji rezultat. Oni razboriti, učenici mud rih, iskusnih trenera, ne zaklinju se pobje-dom u groznici prije natjecanja, ne kažu "Hop!"prije nego skoče i suci objave re-zultat jer ne zaboravljaju da su se i drugi pri premali i da su njihovi snovi o pobjedi i medalji istovjetni!

Na pobjedničkom su postolju samo tri mjesta, dijele se samo tri medalje! I na me-

će se pitanje može li se prije konačne od-luke s krajnjom sigurnošću znati ishod, pa u olimpijsku momčad pozvati samo one koji su "rođeni pobjednici"? I to una pri jed registrirati u kronike? To bi znat no sma-njilo izdatke, ali to je, na sreću, nemo guće!

U London 2012. na 30. Olimpijske ig-re ispratili smo 110 olimpijaca! Ispratili smo sportaše, ponosni da ih je toliko na olimpijskog razini, svima smo poželjeli us pjeh, darovali svoju nadu. Nitko ih nije jednostavno imenovao u olimpijsku mom čad. O, ne! Svi su oni radom i dos-tignućima izborili pravo da budu uvrš teni među olimpijce.

Pobjednike, osvajače medalja, rados-no smo dočekali, čestitali, zahvalili, na-gra dili ih - njih 37. O preostalih 73 ni rije či. A i oni su olimpijci jer se taj časni naslov stječe marom i upornošću, za sva vremena. Načelo je tvrdo poput granita:

Jednom olimpijac, dovijeka olimpijac!Zar je Filip Ude zaboravio vježbati na

konju s hvataljkama, pa je zato pao na po-četku vježbe? Ne, bio je opterećen, oko nje ga se stvorila nekritična atmosfera kako je sada, nakon srebrne medalje u Pekingu 2008., u Londonu 2012. prihvatljiva sa-mo pobjeda i zlatna medalja. A to je teš-ko psihičko breme! Prirodnoj želji i nadi mladoga gimnastičara da to ostvari, na-met nut je strah da će iznevjeriti. A zbog toga dosta grijeha imaju i neoprezni tre-neri, bombastični naslovi u medijima, kao da nema razlike između želje i nade i jednoznačnog proricanja budućnosti, po-nekad i zahtjeva.

Sigurno je samo ono što je završeno

Olimpijski pobjednici vaterpolisti u sva koj su svojoj riječi prije odlaska u Lon -

"Suština je Olimpijskih igara sudjelovati, a ne jedino, isključivo,

pod svaku cijenu pobijediti. Jednako kao što su u životu važniji

nastojanje i uporna borba od trijumfa", rekao je biskup Talbot u

Londonu, 1908.

Foto: Boris Kovačev / CROPIX

37

don naglašavali kako i koliko su ra dili, sa mouvjereno ali argumentirano istica-li svoju spremnost za olimpijske okr ša-je, spominjali mogućnost pobjede, ali i vrijednost protvnika koji ih čekaju. Ugod-no se sjetiti intervjua nakon po bjede u igri s momčadi Crne Gore. Repor terka im je čestitala i dodala da će te večeri, nakon što su osigurali olimpijsko zlato, sigurno slaviti pobjedu do jutra. Vaterpolisti nisu iznevjerili svoga učitelja – trenera Ratka Rudića, odgovorivši da je sigurno samo ono što je završeno i da će, kao i svake večeri nakon večere, u isto vrijeme leći i dobro se odmoriti za nastavak natjecanja.

Mlada atletičarka, bacačica diska San-dra Perković (tek su joj 22 godine!) znala bi, ponesena izvrsnim rezultatima sezone, sjajnih očiju već od pomisli na olimpijsku pobjedu, i izjaviti da će biti najbolja. A tada bi se uozbiljila, kao da čuje svoga trenera Ivana Ivančića, i dodala: "Protivnice dobro poznajem, i one žele isto što i ja... borit ću se!".

A tek Giovanni Crnogoraz! Olim pij-ska pobjeda u gađanju lovačkom puš kom, oštrim okom i mirnom rukom po novo izbacuje streljaštvo u prvi red hr vat-skih trofejnih sportova. Dobro je da ovo iz nenađenje nitko nije popratio prim-jedbom o "malom i nepoznatom sportu", kao što je tadašnji ministar sporta rekao, čestitajući Snježani Pejčić na brončanoj me dalji iz Pekinga, 2008.

Usputna, ali nužna napomena: stre-ljaštvo je jedan od najstarijih sportova na svijetu. Prvo streljačko udruženje osno-vano je 1466. u Švicarskoj, u Hrvatskoj u Osijeku 1784., u Zagrebu 1786. i već 1808. otvorena streljana na Tuškancu. Me đu-narodni streljački sportski savez (ISSF - International Shooting Sport Fede ration) osnovan je 1907., u članstvu ima 157 nacionalnih saveza. Streljaštvo je olimpijski sport od prvih Igara u Ateni, 1896.

Veslači su cijelu sezonu glasno i jas no govorili sve što su imali reći - na me đu-narodnim regatama. Četverac na pa riće - Valent i Marin Sinković, Damir Mar tin i David Šain bili su suzdržani prije po las-ka u London, naglašavajući sve što mo gu i žele, ali su razgovor odgađali do cilja na olimpijskoj stazi. Bili su drugi, ali samo-kritični u izjavama, respektirajući snagu i tradiciju njemačkog veslanja.

Taekwondo borkinja Lucija Zani no-vić, u skupini do 49 kilograma, brončanu me da lju po lju bila je ozarena lica i u tom se

I tako se zna tko je prvi izrekao te riječi. Pierre de Coubertin ih je prihvatio i zapisao u svojim "Memoarima". Ne zna se tko je tu duboko moralnu misao obogaljio do besmisla, skrativši je bez razmišljanja, a možda i bez skrupula!

Put do današnjih olimpijskih dostig-nu ća u našem sportu i do društvene svi-jes ti o vrijednosti olimpijske misli u na- šem društvu bio je dug i nije bio posut la-ti cama ruža. Prvi se javljao Franjo Bučar vijes tima o osnutku Međunarodnog olm-pij skog odbora u Parizu, na sastanku u Sor bo ni, od 16. do 23. lipnja 1894. Taj je tekst ob javljen tri mjeseca kasnije u zagre bač kom časopisu "Gimnastika"(br. 8, 1894.). I to je bio početak promicanja olim pizma u hr vatskim sportskim i dru-gim tiskov inama.

U knjizi "Olimpizam u Hrvatskoj" pro fesor Zdenko Jajčević otkriva i ovaj vri jedan podatak o počecima promicanja olimpizma u Hrvatskoj:

"U siječnju 1896. godine zagrebački ča sopis Šport – Glasilo za sve športske stru ke /br.1-3/ ... objavio je članke u nas-tav cima, pod nazivom Olimpijske igre ne-kada i sada. Autor napisa bio je Miljen ko Stefanović, koji je od 1894. do 1896. bio polaznik Tečaja za učitelje gim nas tike u Zagrebu. Organizator i voditelj toga te-čaja, Franjo Bučar, detaljno je oba vi jes-tio polaznike o osnivanju Međuna rod nog olimpijskog odbora i pripremi za or ga ni-ziranje prvih modernih Olimpijskih iga-ra.". Taj citat iz knjige još je jedan dokaz o tome da su polaznici Tečaja od 1894. do 1896. bili promicatelji i olimpizma u svojim sredinama i šire! No, i ovdje treba prekinuti, da ne zaplovimo u široke vode olimpijske prošlosti koja je zaista i bogata i zanimljiva i nadasve poučna!

trenutku sjetila sestre Ane. A Ana, u sku -pini do 57 kilograma, nakon što je iz gu bi la u posljednjem trenu brončanu me da lju, u stilu istinske olimpijke, smi rena i na s mi-ješena, mirno je rekla: "Ne, nije su dač ka po greška. Za ovakav ishod ja sam kriva!".

Mijenja se na dobro i atmosfera u rukometnoj momčadi: prije odlaska bilo je velikih riječi o " junaštvu i nepobjedivosti", a nakon utakmice s Francuzima, neki su mladi igrači jednostavno odgovorili: "Šta nam je bilo? Uplašili smo se!". Takva je izjava ugodna najava sazrijevanja spor-taša. Londonska brončana olimpijska me dalja ne umanjuje njihov doprinos hr-vatskom rukometu.

Imena svih olimpijaca na 30. Olim-pijskim igrama u Londonu 2012. upisana su u kronike i bit će sačuvana. U našem smo osvrtu prisiljeni biti opširni onoliko, koliko nam prostor dopušta. I zato priz-nanje upućujemo svima, i neka nikada ne zaborave da nisu bili usputni sudionici, nego OLIMPIJCI hrvatskoga sporta! I neka zapamte da brzopleto griješe oni ko ji ponavljaju da je načelo Važno je su-dje lovati, a ne pobijediti! zastarjelo - jer to nikada nitko nije izrekao niti napisao u du goj povijesti olimpijske misli.

Izvještava Franjo BučarIstina je ova. Za vrijeme četvrtih Igara,

u Londonu, 19. srpnja 1908., u Katedrali svetog Pavla održana je propovijed za sve sudionike. Propovjednik je bio Ethelbert Talbot, biskup iz Pensilvanije. Rekao je doslovce ovo: "Suština je Olimpijskih iga-ra sudjelovati, a ne jedino, isključivo, pod svaku cijenu pobijediti. Jednako kao što su u životu važniji nastojanje i uporna borba od trijumfa. Bitno je boriti se čvrsto i fer, a ne bezobzirno osvajati...".

Na 7. Igrama, 1920. u Antwerpenu, nastupili su nogometaši i

ušli u povijest kao naši prvi olimpijci

38

Već početak, od prvih pisanih oba vi-jesti do prvog sudjelovanja - na sedmim Ig rama, 1920. u Antwerpenu, prepun je ne za obilaznih povijesnih podataka. Ali mi ih, ovaj put, moramo zaobići. Jedi no treba završiti podatkom da su nogo me taši bili prvi olimpijci i da je u toj po vijes noj olimpijskoj momčadi tadašnje Ju go slavije bilo devet zagrebačkih igrača. Nas tupili su: Zagrepčani - Dragutin Vr đuka, Vjekoslav Župančić, Jaroslav Schiff er, Stane Tavčar, Slaven Cindrić, Ru dolf Roupec, Dragutin Vragović, Ar tur Dubravčić, Emanuel Perš -ka, Ivan Gra nec te Jovan Ružić i re zer ve Branislav Poro bić, Josip Scholz i Ni ko la Simić. Za ove podatke zahvalni smo sport-skom novi na ru i publicistu Fredi ju Kra-meru, čija je knjiga "Zagrebački olimpijci" (Zagreb, 2011.) ne presušni izvor podataka.

U olimpijski London 2012. ispratili smo još 25 sportaša olimpijaca. Bili su to na tjecatelji na 14. Paraolimpijskim igrama koje su počele 29. kolovoza, a završile 9. rujna. Dva dana nakon završetka 30. Olim pijskih igara, POI su održane na is-tim borilištima, kao nastavak olimpijskih zbi vanja. I to ne slučajno. U Seulu 1988. pr vi su put Paraolimpijske igre, odlukom Olim pijskog odbora Južne Koreje, odr ža -ne u nastavku 24. Olimpijade. Taj je pre-sedan pretočen 2001. u pisani do go vor Međunarodnog paraolimpijskog od bo ra (IPC - International Paraolympic Com -mitee) i Međunarodnog olimpijskog od -bora (IOC – International Olympic Com -mitee), čime su objavili da ih pove zu ju te meljna načela olimpizma, napisa na u Olimpijskoj povelji. U verziji Para olim-pijskog odbora misao o toleranciji i po-štovanju različitosti proširena je u sljedeći tekst: "...zabranjena diskriminacija na os-

novi razlika političkih, vjerskih, eko nom-skih, invalidnosti, spola, sek sualne ori-jentacije i rase".

Činjenica da su Olimpijske igre i Pa-raolimpijske igre dva dijela jedne, zajed-ničkim idealima i ciljevima prožete cjeline, neprocjenjivi je civilizacijski domet svijeta u kojem živimo. Nezaboravna je slika 80.000 gledalaca u Londonu na otvaranju ovogodišnjih Paraolimpijskih igra!

Paraolimpijci u Delnicama U Rimu su 1960. održane Olimpijske

i Pa raolimpijske igre prvi put iste godine, ali ne jedne iza drugih. Novost je bila da su prvi put uz vojne invalide, sudjelovali i ci vili invalidi. U programu je bilo samo na-tje canje u invalidskim kolicima. Su dje lo va lo je 400 spor taša invalida iz 23 zem lje. Na -pre dak u slje deće 52 godine, do Lon do na 2012., više je nego ohrabrujući za nas sve na ovom planetu: 164 zemlje po sla le su 4294 na tjecatelja koji su se nad me ta li u 20 spor -tova, podijeljenih u 503 događa ja. Lon don-ske POI otvorila je kra ljica Eliza beta II.

Nadasve uspješno sudjelovanje naših paraolimpijaca ima korijene u osnutku Sa-veza za sport i rekreaciju invalida grada Zagreba, još 1968. Odmah se udružilo 29 sportskih društava i klubova sa 832 člana. Bili su to tjelesni invalidi, slijepi i sla bovidni i osobe s teškoćama u razvoju. Prevladao je civilizacijski, napredni, jedi-ni mogući princip rada: invalid nije nes-posoban, nemoćan, on je samo više ili ma nje ometen. Nužna mu je potpora, po-drška, a ne samilost! Pojedinca, jednako kao i cijelog društva.

Sudeći po broju natjecatelja i sudje lo-vanju u najjačim međunarodnim sport-skim skupovima, što su Paraolimpijade,

prije svih, postigli smo mnogo, neizrecivo mnogo. Jer, nije tome davno (otprilike 60-ih godina prošlog stoljeća), kad je ured-nica tv-programa morala moliti Borisa Bakrača, tadašnjeg predsjednika Ju go sla v-en skog olimpijskog odbora i čla na Među-narodnog odbora, da svojim auto ri tetom uvjeri njezinog urednika da joj do pusti da u Dnevniku objavi vijest o natje canju am-putiraca u dvorani "Božo Bek".

I na kraju, gotovo sasvim nepoznata istina o radu invalidskih sportskih orga-nizacija u Zagrebu: U veljači 1969. u Delni-cama je odr žano Prvo skijaško prvenstvo slijepih. Nije održano u Zagrebu jer nije bilo snijegu ni traga. Kao posljedicu razgo-vora Borisa Bakrača s urednikom Dnev-nika, sportska je redakcija dobila pravo da odluči što će snimati. Zato je snimateljska ekipa bila u Delnicama. Program je bio pet kilometara trčanja na skijama.

Uzor i poticaj tom natjecanju slijepih bili su Norvežani kod kojih je skijaško trčanje slijepih osoba imalo dugu tradiciju. Tada još nije bilo Zimskih paraolimpijada; uvedene su 2002.).

To prvo skijaško natjecanje u Delni-cama bilo je međunarodno, budući da je doputovala i momčad slijepih skijaša iz Norveške. Vođa im je bio Halgeir Brenden, skijaš-trkač, olimpijski pobjednik u Oslu 1952., u Cortini d'Ampezzo 1956. i u Squaw Valleyju 1960. Bili smo iznenađeni tom ulogom višestrukog olimpijskog po-bjed nika. I tada smo doznali da se to u Nor veškoj smatra velikom počaš ću i da su vođe momčadi slijepih bile poznate osobe iz javnog života, od predsjed nika vlade, prijestolonasljednika do sporta ša, znanstvenika, umjetnika... Jasno, u Nor-veškoj dijete dobije skije već u kolijevci!

Admir Buljubašić / CROPIX

39

Europska prijestolnica kulture titula je koja se dodjeljuje od 1985. U gradu koji Europska Unija odabire svake godine, održavaju se različite kulturne manifestacije i umjetničke priredbe, postavljaju zanimljive instalacije te se gradu pruža prilika da u najboljem svjetlu prikaže svoj kulturni život i kulturno-povijesnu baštinu. Inicijativa ima sve snažniji kulturni i socijalno-ekonomski učinak.

Priliku da u 2012. titulu europske prijestolnice kulture iskoristi za preobražaj vlastite kul turne osnove dobio je Maribor (zajedno s pet partnerskih gradova - Murskom Sobotom, No vim Mestom, Ptujem, Slovenj Gradecom i Velenjem), drugi po veličini slovenski grad s bo gatom arhitektonskom baštinom i poviješću, grad iznimne ljepote i mjesto bogate tradicije.

Maribor je tijekom cijele godine glavno prizorište bogatog kulturnog programa i aktivnosti. Održava se više od 400 kulturnih projekata. Iz Hrvatske su nastupili Ivo Pogorelić i Zagrebačka fi lharmonija, 2cellos, Hrvatski gajdaški orkestar Stjepana Večkovića, sastav Kries, Franco Krajcar & Indivia, Josipa Lisac, klapa Filip Dević iz Splita, Argus jazz band iz Osijeka, Tomislav Goluban, Putokazi, HNK i brojna manja kazališta, a održana je i izložba izabrane hrvatske moderne arhitekture - "Arhitektura u rajskom vrtu". Stvorena je tako osnova za kulturnu razmjenu između dviju država.

Prvi put u Sloveniji i cijeloj regiji, u Umjetničkoj galeriji Maribor predstavlja se svjetski poznata suvremena vizualna umjetnica Rebecca Horn. Uz odabir svojih najpoznatijih djela, predstavila je i mlade umjetnike s novim, izuzetno odvažnim, vizualno atraktivnim i tehnološki zapanjujućim eksponatima. Poklonici suvremene umjetnosti neizostavno moraju vidjeti izložbu koja je otvorena do 11. studenoga.

Od brojnih događanja koje stignete posjetiti do 15. prosinca, izdvajamo: Salzburški paviljon, ispunjen inventivnim austrijskim dizajnom, Međunarodni festival računalnih umjetnosti, Borštnikov susret - najstariji i najveći festival kazališta, Japansku jesen - program tradicionalnog i suvremenog japanskog kazališta, izložbu grafi čkog opusa Oskara Kokoschke, Centar autonomne i alternativne produkcije, koji predstavlja nove ekonomije, Nevidljivi cirkus u Murskoj Soboti, izložbu "Soft Control - umjetnost, zananost i tehnološka neosviještenost". Možete i upoznati Garryja Kasparova, a specijalitet za ljubitelje jazza koncert je legendarnoga klavijaturista Chicka Corea, 21. studenoga.

S obzirom na to da je Maribor samo 120 kilometara daleko od Zagreba, samo sat vožnje automobilom, do 15. prosinca možete sudjelovati u bogatoj kulturnoj ponudi grada.

- europska prijestolnica kulture 2012.Maribor

Chick Core

2Cellos

Rebecca

Horn

Gala večer

baletnih

zvijezda

St. Petersburga

40

tovom trgu, 1896. na Koturaškoj cesti i 1897. u Maksimiru. Tako intenzivna, ni-kad više ponovljena, izgradnja građevina na mijenjenih biciklizmu u Zagrebu svje-doči o velikom broju članova bi ciklističkih klubova tog doba i velikom interesu gle-datelja, željnih dobrih biciklističkih utrka.

Prvenstvo na Rooseveltovom trgu

Sportska tradicija na području zapad-no od Savske ceste (nekadašnja Elipsa, da nas Srednjoškolsko igralište) započela je zime 1882./83., kad je Prvo hrvatsko skli začko društvo, preplavljujući ledinu vo dom iz potoka Tuškanca, uredilo kli-za liš te "na livadi pred sadašnjim sred njo-školskim zavodima". Klizalište se tu za dr-žalo do 1887., ali se nakon dvogo dišnjeg preseljenja na Akademički trg (da nas Stros smayerov), zime 1889./90. opet vraća na "ono prijašnje mjesto uz Obrtnu školu na Savskoj cesti", gdje ostaje do 1891.

Iste su godine članovi Hrvatskog klu-ba biciklista Sokol na Ciglani do Voj ničke ceste (danas Rooseveltov trg) izgradili

U drugoj polovici 19. stoljeća orga-ni zirani je sport u Zagrebu tek u začecima: osim vojničkih dis-

ci plina − streljaštva, mačevanja i jaha-nja − ostala je sportska aktivnost samo pri godna i rekreacijska. Međutim, tri se sportske discipline − biciklizam (kotu-ranje), klizanje i sokolsko vježbanje − tada po činju naglo razvijati.

Bicikl se kao prometno sredstvo u Za grebu pojavio 1860-ih godina, a kao sport ska grana 20-ak godina kasnije. Prvi je bicikl u Zagreb donio trgovac Ladislav Beluš sa Svjetske izložbe u Parizu 1867. go dine. Devedesetih godina 19. stoljeća bi ci klizam je u Zagrebu najorganiziraniji i naj masovniji sport. U početku su se na-tjecanja održavala isključivo na bicikli s -tič kim trkalištima − velodromima. Re -zul tat velike popularnosti tri su tr ka liš ta po dignuta u samo šest go dina kra jem 19. stoljeća: 1891. na današ njem Roose vel-

na velodromima

Zagrebačka biciklistička trkališta

Povijest zagrebačkog sporta

pr vo biciklističko trkalište u Zagrebu, du go 333 metara. "Godine 1891. brojio je klub samo 28 izvršujućih članova, nu uzprkos tomu sagradio je vlastitim troš-kom bez ičije pomoći svoje trkalište na sadanjem trgu Khuen-Hédervárijevom." Na trkalištu je 25. lipnja 1892. priređeno Prvo prvenstvo Hrvatske, Slavonije i Dal-ma cije na 5000 m, a utrku je, zajedno s tri tisuće gledatelja, pratio i hrvatski ban Khuen Héderváry.

Nacrti, planovi i/ili fotografi je toga tr kališta nisu do sada pronađeni, ali se iz teksta, koji se nalazio na dnu naslovne stranice programa međunarodnih utrka održanih 20. kolovoza 1895., zaključuje da je trkalište imalo tribinu, i to djelomično natkrivenu. Naime, navedeno je da "veći dio sjedala jest nadkrit". Zbog po četka grad nje školskih zgrada (danas mu zej Mi-mara) "godine 1895. morao je naš klub svoje omiljelo trkalište koje je kroz 4 go-dine bilo središtem razvoju našega sporta u domovini − napustiti, pošto se je radilo o gradnji velike gimnazije i realke na is-tom mjestu".

Koturanje

Napisala:

Prof. dr. sc. Ariana Štulhofer dipl. inž. arh.

Foto: dokumentacija autorice

Biciklističko trkalište uz Koturašku cestu, fotografi ja iz 1899.

(Leiner, V.; Kolveshi, Ž. (2001.), Tragom davnih zagrebačkih igrališta, Muzej grada Zagreba, 18, Zagreb)

41

Klizalište i biciklističko trkalište, kao prvi sportski sadržaji na današnjem Sred-njo školskom igralištu, započeli su sport -sko-re kreacijsku namjenu koju će s vanj -skim igra l ištima i dvoranskom škol skom vježba onicom taj prostor zadržati do da-naš njih dana.

Koturaši na Koturaškoj cestiKlupski odbor Prvog hrvatskog druš-

tva biciklista sastao se u jesen 1894., go -dinu dana prije nego što su treba li na-pus titi velodrom na Ciglani, kako bi na vri jeme organizirali gradnju novog bici-klis tičkog trkališta. Članovi i simpatizeri vrlo su ambiciozno i temeljito prionuli pro jektiranju nove trkaće staze: "Dakako da su se u prvom redu proučavala gotovo sva trkališta, koja opstoje, te se nastojalo, da se kod novog trkališta mimoidju sve pogrješke drugih, i da bude novo tr ka-lište ideal svakog vozača. To se samo on da može polučiti, ako su krivulje tako kon-struisane, da vozač i ne ćûti, da prelazi iz njih u pravac ili obratno iz pravca u kri-vulju...".

Klub je uredio svoje novo biciklističko trkalište, drugo u Zagrebu, izmedju Prera-do vićeve ulice i Savske ceste, onkraj bota-ničkoga vrta, na zemljištu uz današnju Ko turašku cestu, koja je svoje ime dobila upravo po koturašima − starom nazivu za cikliste, kad je to vozilo na vlastonožni pogon dobilo dva veličinom ravnopravna kotača, za bicikliste (otuda i velodrom = staza za biciklističke/velocipedske utrke i treninge).

Trkalište je bilo zemljano, dugo 500 metara. Glavni pristup za gledatelje, oz-na čen drvenom konstrukcijom u obliku luka, bio je na sjeveru, iz Koturaške ceste, dok su se tribine nalazile na suprotnoj strani, kako sunce ne bi gledateljima ome-talo praćenje programa. Troškovi ure-đenja zemljišta "iznašali su zajedno sa zgra dama 30.000 for".

Sokolovo trkalište u MaksimiruZbog klupskih nesuglasica, Hrvatski

klub biciklista Sokol ubrzo prestaje ko ris-titi velodrom uz Koturašku cestu i podiže 1897. vlastito trkalište na državnoj cesti

Zagreb − Dugo Selo nasuprot glavnom ula zu u Maksimir (tj. na križanju današ-nje Maksimirske ulice i Svetica, točno u osi glavne maksimirske šetnice. Na nje-mu su trenirali svi zagrebački biciklis tič-ki klubovi, osim Prvog hrvatskog druš tva biciklista. Treće je zagrebačko biciklis tič-

Tri su trkališta podignuta u samo šest godina krajem 19. stoljeća: 1891. na današnjem

Rooseveltovom trgu, 1896. na Koturaškoj cesti i 1897. u Maksimiru

Program međunarodnih biciklističkih

utrka, održanih 20. kolovoza 1895. (arhiva

Hrvatskog športskog muzeja)

Biciklističko trkalište Prvog hrvatskog društva biciklista, Koturaška cesta, 1896., nacrt

("Šport", 3/1896., 12 /1.7./:89, Zagreb)

Položaj biciklističkog trkališta u

Maksimiru (Hrvatska osnovna karta, 1998.)

42

ko trkalište podignuto kao prva, sportu na mijenjena građevina na ledini južno od mak simirskog perivoja te je iniciralo ure-đenje cijele livade Svetice u najtradicio-nalnije zagrebačko sportsko područje.

Sokolovo trkalište izvedeno je, prema projektu inž. Gustava Hermanna, iz dr ve-ne građe, za razliku od starijih zem ljanih trkališta. Glavnom je osi bilo orijentirano u smjeru sjeveroistok-jugozapad te je naj sjevernijom točkom dodirivalo Mak-si mirsku cestu, kako bi se i cestovne utr ke mogle završiti na njemu. Duljina naj kra će, tzv. vozne crte , iznosila je 1/3

km, odnosno 333,33 metara "te je ovako razdijeljena: na oba pravca odpada 98 m, na oba okruga sa polumjerom od 30 metara 148 m, a na obje prelazne krivulje (u obliku kubičnih parabola) 87,33 m, ukupno 333,33 m. Širina vozne pruge iznosi 6,35 m." Vanjski se rub uzdizao na zavojima postupno do tri metra i bio je zaštićen "solidno izvedenim 1,00 m viso-kim prislonom koji je više za umirenje gledajućeg obćinstva postavljen, nego li da se odstrani pogibelj od vozača, koja je sama od sebe već izključena, pošto je vožnja na tim pokosima skoro tako lahka, kao u ravnici, pa time s malenom pogibelji skopčana".

Drvena konstrukcija trkališta izve de-na je iz hrastovih stupova koji su s me-đu sobnim razmacima tri do četiri met ra zabijeni 1,5 m u zemlju te su nosili hras-

Gustav Hermann: Biciklističko trkalište

Hrvatskog kluba biciklista Sokol u

Maksimiru, nacrt, 1897. ("Sport", 4/1897.,

8:61, Zagreb)

tove grede i rogove s gornjom oplatom od 4 cm debelih i 8 cm širokih dasaka. Sav je drveni materijal bio namočen u katran ili vrući karbolineum. Površina vozne staze dodatno je prevučena smjesom vrućeg katrana i pijeska i posuta grubim pijeskom zbog sprečavanja proklizavanja, osobito po kišnom i vlažnom vremenu. Izvedba drvene konstrukcije trkališta stajala je 3000 forinti, a još isto toliko potrebna zemljoradnja i uređenje tribina.

Odluku da se trkalište po najnovijem sus tavu sagradi iz drva uvjetovali su eko-nomski razlozi: zemljana trkališta sa svo-jim nasipanim dijelovima u zavojima zah-tijevaju česti popravak pokosa, pa je omjer

troškova izgradnje i održavanja između drvenih i zemljanih trkališta iznosio 1:3.

Tribina za otprilike 200 gledatelja bila je duga 20 metara, "a za odličnije osobe pri redjene su dvie lože. Nasuprot tribina za obćinstvo postavljena je tribina za ob-ranički sud, a izpod kosine vozne pruge smještene su klubske prostorije i sobe za traineura. Oko trkališta vodi jaki 500 metara dugački i 2,20 metara visoki drveni plot sa ukusno izvedenim portalom i dvi-ema kućicama sa strane, koje služe kao blagajne." U sredini glavne trkaće staze na lazilo se vježbalište, tj. pomoćna staza,

okružena dvjema skupinama drveća. Taj središnji dio bio je predviđen za uređenje igrališta za tenis i kriket, "a društvo za tjelovježbu Sokol u Zagrebu namjerava takodjer ondje namjestiti svoje sprave za gombanje, tako da će ovo trkalište onda postati središtem svih sportskih zabava." Sokolovo trkalište svečano je otvoreno međunarodnom utrkom 30. svibnja 1897.

Črnomerec, Miramare… Biciklističke utrke između 1921. i

1931. održavale su se na trkalištu Črno-me rec − bivšem vojničkom vježbalištu ko je se nalazilo na mjestu današnje tvor-ni ce Končar. To je bilo prvenstveno konj-

Položaj trkališta Črnomerec na ortofoto snimci dijela grada Zagreba

DR

VIN

JE

BAŠTIJANOVA ULICA

KLANJEČKA ULICA

Sokolovo trkalište izvedeno

je, prema projektu inž.

Gustava Hermanna, iz

drvene građe

43

Na trkalištu Miramare u Trnju, otvo-renom 21. kolovoza 1932. na mjes tu da-naš njeg hotela International, održa vala su se natjecanja u različitim sportovima − motociklizmu, biciklizmu, automobiliz-mu, konjičkom sportu i atletici − sve do 1954.

Betonska biciklistička pista oko no-gometnog igrališta stadiona NK Zagreb u Kranjčevićevoj ulici izgrađena je 1955., prema projektu inž. Milana Zrinjskog iz Zagreba. Iako se većina današnjih bici-klističkih utrka preselila na ceste izvan grada, ona i dalje služi svojoj namjeni. Kon strukcija piste tijekom godina neko li-ko je puta poboljšavana.

sko trkalište sa 800-metarskom sta zom oval nog oblika, međutim, uz konjič ka i bi ciklistička natjecanja, na njemu su or-ga nizirana i motociklistička i auto mo bi lis-tička, kojiput čak i u istome danu!

Biciklistička je staza uređena i oko sta-diona Prvog hrvatskog građanskog šport-skog kluba u Koranskoj ulici, izgrađenog 1924. Uz nogomet i biciklističke utrke, odr ža vana su natjecanja u atletici, ruko-metu, ha zeni i hokeju na travi. Tribine su mog le primiti 3000 gledatelja, a oko ig-rališta moglo je stajati i do 8000 pro ma-trača.

Betonska biciklistička

pista oko nogometnog

igrališta stadiona NK

Zagreb u Kranjčevićevoj

izgrađena je 1955.

Trkalište Črnomerec, fotografi ja iz 1931.

(Leiner, V.; Kolveshi, Ž. (2001.), Tragom

davnih zagrebačkih igrališta, Muzej grada

Zagreba, 6, Zagreb)

Stadion Građanskog, fotografi ja iz zraka, 1937. (Leiner, V.; Kolveshi, Ž. (2001.), Tragom

davnih zagrebačkih igrališta, Muzej grada Zagreba, 20, Zagreb)

Biciklističko trkalište na stadionu u

Kranjčevićevoj ulici

Trkalište Miramare u Trnju, fotografi ja iz 1933. (Leiner, V.; Kolveshi, Ž. (2001.), Tragom

davnih zagrebačkih igrališta, Muzej grada Zagreba, 22, Zagreb)

44

Obljetnice

U velikom kiparskom opusu Ivana Meš trovića (1883. – 1962.) iz-dvaja se Zdenac života koji je

po stao jedno od njegovih najpoznatijih dje la. Već stotinu godina to je i jedan od sim bola grada Zagreba, s kojim odrastaju ge neracije građana i nezaobilazno mjesto u turističkom itinereru zagrebačkih spo-me nika.

Meštrovićev Zdenac života nije izgu-bio aktualnost, on je trajno moderna skulp tura koja otvara vječna pitanja o ži vot nom putu kojeg svi prolazimo i u

ko jem se uvijek iznova pronalazimo. Ogle damo li se u titravoj površini vode, po sta jemo sudionici životnoga kruga od dje t inj stva do starosti, kojeg predstavlja de set fi gura stiješnjenih na njegovoj plohi.

Ovo zrelo kiparsko djelo snažne po-ruke Ivan Meštrović komponirao je kao mla dić od samo dvadest i dvije go dine. Prema sačuvanoj dokumentaciji, ponaj-više na temelju pisama koja je mladi Meš trović iz Beča slao Isi Kršnjavom u Za greb i koja se čuvaju u Hrvatskom dr-žavnom arhivu, razvidno je koliko ga je zaokupljala ideja zdenca, pa je već 1904. pisao da je napravio skicu, a tijekom 1905. da je dogotovio sadreni model koji je bio prihvaćen za izlaganje na 26. izložbi Bečke secesije, u proljeće 1906.

Napisala: Irena Kraševac

Foto: fototeka Instituta za povijest

umjetnosti

Omiljeni zagrebački spomenik postavljen je 1912. Meštrovićev

Zdenac života

nije izgubio

aktualnost,

on je trajno

moderna

skulptura

koja otvara

vječna pitanja

o životnom

putu kojeg

svi prolazimo

i u kojem se

uvijek iznova

pronalazimo

Ivan

Meštrović u

Beču, 1904.

45

Zdenac života (Am Brunnen des Le -bens, kako piše u katalogu secesij ske iz-ložbe) postavljen je kao središ nji eks -ponat centralne dvorane Olbri cho va pa v i- ljo na Bečke secesije, što je pred stav lja lo veliko prizanje tada mla dom ki paru i oz -na čilo početak njegove afi r ma cije u ok -vi ru prestižnih bečkih umjet nič kih kru -go va. Pri padnost Udruženju aus trij skih um jet nika – Bečka secesija (Ve re in i gung bil dender Künstler Öster reichs – Wie-ner Secession), čije je osni vanje 1897. po taknuo slavni Gustav Klimt, za Iva na Meštrovića bila je potvrda talen ta i prih-vaćenje u elitno društvo beč kih se ce s io-nista. Meštrović je jedini hr vatski um-jet nik koji je bio redoviti član Ud ruženja od 1906. do 1914., a vrata mu je otvorio

upravo njegov Zdenac života i sjajni pri-kazi koje je dobio od tada naj slavnijih beč-kih likovnih kritičara.

Snimka postava Meštrovićevih skulp-tura na izložbi u Beču posvjedočuje da je Zde nac života bio postavljen na posta men-tu, pa su fi gure reljefa bile gotovo u vi si ni pro matračeva oka. Meštrovićeva je p rva za misao bila da se djelo postavi na dva kruž na postamenta čistih ploha, slič no kao Zde nac mladića Georga Min nea iz 1898.

Simbolika i umjetnička slobodaU stilsko-oblikovnom pogledu, tim se

ranim remek-djelom Meštrović ponajviše približio Rodenovu impresionističkom tre tiranju površine, skicoznom model i ra-nju koje naglašava živost i pokret, slijedeći

nje govo načelo da nas promatranje pri ro-de vodi umjetničkoj slobodi. Sinteza po-kreta u kružnoj formi dobiva gotovo bes-konačnu dimenziju koja pak naglašava svu simboliku i metaforiku ljudskog života od rođenja do smrti.

Fontane, zdenci i izvori te općenito mo tiv vode česti su u umjetnosti na pri-jelazu iz 19. u 20. stoljeće. Fontane i iz vo-ri su, k tome, tradicionalno omiljeni ar -hi tektonsko-skulpturalni urbanistički ak -centi. Kad je njihovu praktičnu funkciju za mijenila posve estetska, počeli su se pojavljivati i u izložbenim prostorima, a potom su postavljani kao javni spomenici ili dekoracija atrija palača.

Njihova je refl eksivna simbolika da-nas posve jasna. Međutim, sukladno du-

Fototeka Muzeja Ivana Meštrovića

Postav Meštrovićevih djela

na 26. izložbi Bečke secesije, 1906.

Ivan Meštrović, Studija za Zdenac života,

1904.Ivan Meštrović, Zdenac života, sadra, Beč, 1905.

46

hu vremena koje obilježava težnja za um jetničkom slobodom, oslobađanje du -hov nosti osobito putem psihoanalize, tež -nja za ljudskom solidarnošću i građan-skom emancipacijom u kojima se ogle-daju sve čežnje i žudnje čovječanstva, ka os i rasap u osvitu moderne civilizacije, ka ko su je doživljavali suvremenici fi n de sièclea, govore u prilog Meštrovićevoj sen zibliziranosti za umjetnička strujanja svoga vremena i čine ovo djelo jednim od najznačajnijih kiparskih ostvarenja u razdoblju secesije.

Nakon velikog uspjeha na proljetnoj izložbi Bečke secesije, 1906., Meštroviću su se otvorila brojna vrata izložbenih pro-

nama prenosio pozitivne kritičke os vrte koje je dobivao u Beču.

O prijedlogu urbanističkog postava novog gradskog javnog spomenika ras-pravljao je Regulatorni odbor gradskog zastupstva, 14. veljače 1911., i odlučio da se projekt povjeri arhitektu Ignjatu Fis-cheru, koji smješta Zdenac u amfi teatralni okvir, nagašavajući njegovu izvornu kruž-nu formu.

Povezivanje Kazališta i Sveučilišta

Prema Fischerovoj osnovi, spomenik je postavljen u prostor između Kazališta i Svučilišta, a hortikulturno uređenje ze-

pre zentativne palače javne namje n e 19. sto ljeća, koje su projektirali ono dob ni naj- značajniji graditelji - od rek to rata Sve -učilišta (Ludwig von Zettl), zgra de Hr -vatsko-slavonskog gospo dar skog dru š-tva (Fra njo Klein), Hrva tskog uči telj skog druš tva (Leo Hönig sberg), So ko lo vog do ma (Matija Anto lec), Tr go vač ko-obrt-ničke komore (Hönig s berg i Deu tsch, Vjekoslav Bastl), Obrtne ško le i Mu zeja za umjetnost i obrt (Her man Bollé) i Kazališta (Helmer i Fellner) - nije ostao bez odjeka u javnosti. Gra đan stvo je is-prva negodovalo radi "puste go lotinje i amoranog prepletanja nagih tijela" koja nisu bila po mjeri građanskog ćudoređa. Još je veću zbunjenost unosio postav is-pod razine trga, zbog čega spo menik nije u razini šetača/promatrača, što je unosilo dodatnu enigmu o čemu je tu doista riječ.

Ta zagonetnost još više naglašava snaž nu simboliku spomenika, pa možemo zaključiti da je arhitekt Ignjat Fischer jed-nako moderno pristupio rješenju njegova postava, kao što je mladi umjetnik Meš-trović smjelo realizirao bezvremenski mo- dernu skulpturu. Postamet je postao su -višan, a spomenik se doživljava pristu pa- čan i s ljudskom mjerom. To mu je za si -gurno osiguralo trajnu vrijednost i o mi -ljenost. Zdenac života opjevan je u sen ti-mentalnom šlageru u izvedbi Gabi No vak, a sve ga generacije zagrebačkih ško la ra ca i studenata iznova otkrivaju, dru že ći se na polukružnim kamenim klu pa ma njegove "ograde".

Zdenac života – remek-djelo Meš tro-vića umjetničkog opusa i hrvatske skulp-ture 20. stoljeća, postavljen je na aktualnoj izložbi Ivan Meštrović, l´expression croate u Muzeju Rodin u Parizu, koja traje od 17. rujna 2012. do 6. siječnja 2013.

Kazališni trg

s postavom

Zdenca života,

1912.

stora, pa tako i Umjetničkog paviljona u Zagrebu. Prvu veliku zagrebačku izložbu održao je od svibnja do listopada 1910., z ajedno sa slikarom Mirkom Račkim, ta-kođer bečkim đakom, i na njoj je prvi put u Zagrebu pokazan Zdenac života. Nakon te izložbe skulptura je odlivena u bronci, u ljevaonici "B. T. Srpek" u Beču i brončani je odljev otkupilo Gradsko poglavarstvo Zagreba, s namjerom da se postavi kao ja v ni spomenik. Postavljanjem Zdenca ži vo ta, grad je namjeravao obilježiti uvo-đe nje vodovoda. U studenome iste go di ne Regulatorni je odbor odlučio da se spo-menik postavi na tadašnjem Sveu čiliš-nom trgu, premda su u obzir dolazile i druge lokacije, npr. Gornji grad, početak Tuškanca ili Jurjevsko groblje.

Ključnu ulogu u nastojanju da se Zde-nac života otkupi i postavi kao javni spo-menik u Zagrebu odigrao je Iso Krš njavi koji je među prvima prepoznao Meš tro-vićev genijalni talent i u hrvatskim novi-

lenih i cvjetnih nasada lepezasto se ot-vara s njegove istočne i zapadne strane. Ignjat Fischer uočio je u spomeniku sre-dišnji oblikovni i simbolički motiv novog uređenja trga, kojemu ponajprije pridaje cilj i smisao povezivanja Kazališta i Sveu-čilišta kao dviju snažnih okosnica u smjeru svejer - jug te povezivanja Masary-kove (tada Marovske) ulice i Prilaza u smje ru istok - zapad.

Ovaj moderan pristup smještaja no-vog javnog spomenika uvjetovao je broj-ne promjene na trgu na kojem su do tada glavni urbanistički ukras bila če tiri historicistička obeliska u funkciji jav-ne rasvjete (tzv. kandelabri) – koji su uklo njeni i premješteni ispred Bolléovih arkada na Mirogoju te označavaju ulaz u glavno gradsko groblje.

Realizacija Fischerova projekta do-vršena je 1912. Taj hrabri i smjeli za hvat u središte urbanističke sheme histo ri-ci s tičkoga trga, ukrug kojeg se nižu re-

Izložba Meštrovićevih radova u Muzeju

Rodin snimljena je na otvorenju, 17. rujna

2012.

47

U palači Gvozdanović u Visokoj 8, kon certom mladih i uspješnih glaz be nica – fl autistice Ane Bati-

nice i pijanistice Zrinke Ivančić, 20. ruj na, započeo je Glazbeni salon Gvoz da nović 2012. U intimnoj atmosferi jedin stve no-ga gornjogradskoga salona slušali smo sklad be Telemanna, Martina, Prokofj eva i Ga dea. Zrinki Ivančić pripala je čast da bu de prva pijanistica koja je nakon 1968. svirala na autentičnom, sada resta-u riranom klaviru iz Zbirke Anke Gvoz-da nović. Klavir Görs & Kallmann obitelj Gvozdanović kupila je za plesnu dvoranu potkraj prvog desetljeća prošloga stoljeća od tvrtke Heferer – prve hrvatske gradio-nice orgulja, harmonija i glasovira u Za-gre bu, koja djeluje od 1870. do danas, kroz pet generacija obiteljske tradicije. Up ra vo je tvrtka Heferer zaslužna za ob-no vu klavira, a Tomislav Faulend H efe rer,

koji je danas vodi, smatra da je klavir te-meljito uređen do razine koja omogu ćuje kvalitetno muziciranje.

I ovogodišnji koncerti imaju donator-ski karakter, čiji je cilj prikupljanje novca za cjelovitu obnovu palače Gvozda nović i Zbirke Anke Gvozdanović, kako bi palača ponovno postala "kreposni i umjetnički kružok koji širi vedro raspoloženje".

Program drugog i trećeg koncerta je slje deći: u utorak, 30. listopada, u 20 sati - Filip Merčep, marimba (Sejourné, Bilić, Schwantner, Živković) te u utorak, 4. pro-sinca, također u 20 sati - Srđan Bulat, gita-ra (Brkanović, Tárrega, Albéniz, Šulek).

Udaraljkaš Filip Merčep rođen je 1991. u Zagrebu. Najmlađi je dobitnik Po ri na za najbolju izvedbu klasične glaz be. Uz Moniku Leskovar, jedini je hrvat ski glaz -benik koji je svirao u fi nalu Eurovizij skog

Koncerti za obnovu palače Gvozdanović

natjecanja mladih glazbenika Euro pe (pred 45.000 slušatelja). Muzičku aka demiju u Zagrebu upisao je 2010. u kla si doc. Ivane Bilić, a student je tre će go dine u klasi prof. Igora Lešnika. Os va jao je najviša odličja na brojnim držav nim i međunarodnim natjecanjima. Godi ne 2009. pobijedio je na natjecanju HRT-a i PBZ Carda za najboljeg mladog glazbe nika godine, a 2011. osvaja

Nagra du Grada Samobora te Nagradu "Ivo Vu lje vić" za najboljeg mladog glaz be-nika 2011. Koncertirao je na Dubrovač-kim ljetnim igrama, Muzičkom bien nalu Zagreb, Osor skim glazbenim večeri ma, Sa-mobor skoj glaz benoj jeseni, Vukovar skom festi valu ko morne glazbe, Danima glazbe Miro slava Miletića i mnogim drugim. Kao solist, svirao je sa Zagrebačkom fi l har -mo nijom, Zagrebačkim solistima, Hr vat -skim komornim orkestrom, Va raž din skim ko mor nim orkestrom, Zagre bač kim or-kestrom mladih, Puhačkim simfo nijskim or kestrom oružanih snaga RH, Dubro-vačkim simfonijskim orkestrom, Simfo-nij s kim orkestrom HRT-a, Simfo nijskim or kes trom ORF Radio-televizije Beč te gu-dačkim kvartetima Cadenza i Porin.

Gitarist Srđan Bulat rođen je 1986. u Splitu. Prve tri godine studija gitare za vr-

šio je na Umjetničkoj akademiji u Spli tu, u klasi prof. Gorana Listeša. Di plo mirao je gi taru u klasi prof. Darka Pet rinjaka na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, 2010. Do-bitnik je Dekanove nagrade, Rek toro vih nagrada Sveučilišta u Splitu i Zagre bu te priznanja Summa cum lau de za naj bo-ljeg studenta generacije. U ruj nu 2012. za po činje poslijediplomski studij gita re

na Ro yal Academy of Music u Lon do nu, jed noj od najprestižnijih glaz benih aka-demija na svijetu. Osvajao je nagrade na gotovo svim najprestižnijim svjetskim na tje canjima za klasičnu gita ru: Michele Pit ta luga u Alessandriji, Fer nan do Sor u Ri mu, Fran cisco Tarrega u Beni cas si mu, Al ham bra u Valenciji, Julian Arcas u Al -me riji te Gred os San Diego u Madri du. Do bit nik je i mno gobrojnih na gra da s do-ma ćih na tje canja, poput Nagra de "Fer do L iva dić" u Samoboru te nagrade HGM-a "Ivo Vu ljević" za 2011. Svirao je kao so-list sa Za gre bačkom fi lharmonijom, Split -skim ko mor nim orkestrom, Dubro vač kim simfo n ijskim orkestrom, Cantus An sam -blom, or kestrom Vivaldi iz Ales san drije i orkes trom Opere iz Valen cije. Odr žao je brojne so lističke recitale diljem Hrvatske i svijeta.

Kultura

48

darovitog pjevačkog poletarca koji će se okušati na natjecanju Mladi pjevač go-dine. U aktualnoj koncertnoj se zoni pred -sjednica prosudbene komisije no vog na-tje canja bit će primadona Dunja Vej zo -vić, a u sezoni 2013./14. njezinu će ulo gu preuzeti primadona Ruža Pospiš Bal dani. Laureati natjecanja dobit će vri jed nu novčanu nagradu koju dodjeljuje Lions Club Kontesa Nera te koncertni na stup u organizaciji Koncertne direkcije Za-greb. Zbog svega toga, ciklus Molto can-tabile i natjecanje Mladi pjevač godine una prijed opravdavaju isticani moto: Hr-vatska pjevačka sadašnjost s pogledom u budućnost!

Molto cantabile:

svečanosti vrhunskog pjevanja Posebnu pozornost zagrebačkih lju bi-

telja glazbe pobudio je ciklus Iz dvo rane ogledala, čime će prelijepi salon gor njo-gradske palače Dverce napokon biti inau-gu riran u javni koncertni prostor. Oso bi tu pozornost koncertne, ali i operne pu bli ke izazvao je pak posebno atraktivan cik lus Molto cantabile, kojega je njegov inici-jator i umjetnički voditelj Zlatko Ma džar osmislio kao niz koncertnih por tre ta najistaknutijih hrvatskih oper nih pje va-ča. Jedinstven pjevački ciklus, koji će se pro tegnuti i na sljedeću sezo nu, sjaj nim su recitalom inaugurirali me đu nar od no ugledni tenor Tomislav Mu žek i pijanistica Irina Milivojević, a u nastav ku publika će moći uživati u pod jed nako atraktivnim recitalima basa Lu cia na Batinića, so pra -nistice Martine Zad r o, sopranistice Evelin Novak, bas-ba ri tona Krešimira Stra žan -ca i mez zo sop ra nistice Dubravke Šeparo-

Atraktivna nova sezona MOLTO CANTABILE – sezona 2012./2013.Koncertni portreti hrvatskih opernih pjevača u Hrvatskom glazbenom zavoduUmjetnički voditelj ciklusa: Zlatko Madžar

Luciano

Batinić

Koncertna direkcija Zagreb u sezoni 2012./13. svoje nove, tematski profi lirane cikluse seli iz Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog u nove koncertne prostore, što će poslužiti kao model u sljedećim sezonama. Na nekoliko atraktivnih lokacija u središtu Zagreba, na 28 koncerata s pažljivo kreiranim programom, za-grebačkoj će se publici omogućiti uživanje u vrhunskim izvedbama ponajboljih hrvatskih i renomiranih ino zemnih glazbenika. Svi ljubitelji klasične glazbe, a nadamo se i no vo-pridošla publika, uvjerit će se kako će koncerti – zanimljivim re per toar-nim odabirom i vrsnošću iz vo đača – dostojno slijediti visoku razinu programske ponude, koju je Kon cert-na direkcija Zagreb dokazala i odr-žavala tijekom polustoljetnoga kon-tinuiteta djelovanja.

Zagrebačkoj se koncertnoj pu bli-ci po pristupačnim cijenama nu di pet žanrovski raznorodnih pret platničkih ciklusa: MOLTO CAN TA BILE (Hr-vatski glazbeni zavod), 3 PLUS / MINUS (Muzej Mima ra), ANNO DELLA FEDE (crkva Svete Katarine), IZ DVO RANE OGLEDALA (Palača Dver ce) te orkestralni ciklus DA CA-ME RA (Hrvatski glazbeni zavod). Na tim pro gramski pažljivo osmiš-lje nim koncertima nastupit će po-najbolji hrvatski glazbenici: vokalni i instrumentalni solisti, komorni sas-tavi te zborski ansambli i komorni orkestri pod vodstvom uglednih diri-genata.

vić Mu šo vić, koji će nastupiti uz pratnju vrsnih pija nista: Martine Filjak, Đorđa Stanet tija, Julije Palmove, Cornelisa Wit-tho eff ta.

Posve defi niran nastavak ciklusa Mol-to cantabile u sezoni 2013./14. obradovat će nas recitalima sopranistice Valentine Fijačko, mezzosopranistice Diane Hal-ler, basa Gorana Jurića, sopranistice Iva -ne Lazar i bas-baritona Marka Mi mi ce. No, ni to nije sve jer svaki od ovih vrsnih jedanaest pjevača izabrat će po jed nog

Ruža Pospiš Baldani

49

Dva stoljeća hrvatske solopopijevkeNadasve atraktivne svečanosti vr hun-

skog vokalnog umijeća na kraju će bi ti dostojno okrunjene iznimno vrijed nim, i to dvostrukim projektom. Naime, ug-led ni pjevači i pijanisti koji sudjeluju u ovom ciklusu studijski će za dvostruki CD snimiti niz ponajboljih hrvatskih so-lo po pijevaka koje će potom izvesti na za-jed nič kom završnom koncertu, zna ko vi to nas lov ljenom Dva stoljeća hrvat ske solo-po pi jevke. Autorica tog diskografs ko-kon-cert nog projekta ugledna je muzi ko lo -ginja, akademkinja Koraljka Kos ko ja je pro fesionalni vijek uvelike posve ti la te m-elji tom proučavanju te zdušnom pro mi-ca nju hrvatske solopjesme, pa će se stoga trojaki projekt Molto cantabile za vršiti kao svojevrstan Molto cantabile croa tico, i to točno na osamdeseti rođen dan neumorne akademkinje Kos - 12. svib nja 2014., mo-že se pretpostaviti, u pre pu noj dvorani Hr-vatskoga glazbenog zavoda.

Posvetni karakter pjevačkih recitalaNajbolji hrvatski operni pjevači da naš-

njice itekako se trude, a u tome uvelike i uspijevaju, biti dostojni nasljednici svojih svjetski slavnih pjevačkih prethodnika i sunarodnjaka. Upravo stoga, nisu zabo-ra vili svoje velike i trajne umjetničke uzo re, pa je svaki koncert u prvoj sezoni cik lusa Molto cantabile neslučajno po-sve ćen nekome od velikana hrvatskog um jetničkog pjevanja: Tomislav Mužek re cital je posvetio je 70. rođendanu Ru-že Pospiš Baldani, Luciano Batinić pri re-đuje koncert u čast 95. rođendana kam-mersängera Tomislava Neralića, Marti na Zadro pjevat će u spomen na le gen darnu Senu Jurinac, Evelin Novak i Kr e ši mir Stražanac svojim će recitalom česti tati 70. rođendan Dunji Vejzović, dok će se Dubravka Šeparović Mušović sim b o lič-no pokloniti najvećoj hrvatskoj oper noj umjetnici – jedinstvenoj Milki Trnini.

Na taj doista promišljen način pro-jekt Molto cantabile sveobuhvatno pred-stav lja hrvatsko umjetničko pjevanje: po na j prije – respektabilno, dvostoljetno skla da telj sko naslijeđe, a potom i slavnu pje vačku prošlost, zavidnu sadašnjost te iz glednu budućnost; doista je riječ o

iznim no zna čajnom i promišljenom kon-certnom, na kladničkom i pedagoškom projektu, u kojem ništa nije prepušteno slučaju.

Svjetovi komorne glazbe umjesto

Svijeta (orkestralne) glazbeZbog naprosto neizbježnih fi nan cij -

skih restrikcija, Koncertna direk cija Za -greb morala je, nadamo se privr e me no, odustati od svog prestižnog i deset lje ćima elitnoga zagrebačkoga koncert nog cik-lu sa Svijet glazbe. No, iskusni dje lat ni ci Kon certne direkcije Zagreb, pod raz bo-ritim strukovnim vodstvom v. d. rav na-telja maestra Josipa Nalisa, zduš no su up regnuli svoju snagu i stavili se u službu vr hunske glazbene literature i ponajboljih hrvatskih klasičnih glaz be nika; stoga ne sumnjamo kako će sve to nepogrešivo prepoznati i najzahtjevnija zagrebačka kon certna publika koja zasigurno ne-strp ljivo očekuje da se nadležne kulturne ins ti tucije Grada Zagreba i Republike Hr-vat ske što prije pobrinu za ponovni život prestižnoga Svijeta glazbe.

15. 10. 2012., 20 satiIz dvorane ogledala,Palača DverceLIDIJA HORVAT DUNJKO, sopranMARIJA MLINAR, harfaProgram: F. Durante, G. Sarti, A. Hasselmans, T. Uhlik, R. Taclik, J. Hatze, A. Salsedo, I. Tijardović...

19. 10. 2012., 20 satiMala dvorana KD Vatroslava LisinskogSIMPLY BRASSGost: Radovan Cavallin, klarinet

20. 10. 2012., 20 sati3 plus/minusMuzej MimaraEVA OERTLE, fl autaVESSELIN STANEV, glasovirProgram: F. Mendelssohn Barthol-dy, F. Chopin, F. Schubert, W. A. Mozart, Y. Pagh Paan, C. Reinecke(koncert u suradnji s Lions Clubom)

27. 10. 2012., 20 satiCIKLUS CÈSARA FRANCKABazilika Srca Isusova PAVAO MAŠIĆ, orguljeGrande pièce symphoniqueBesplatan ulaz

30. 10. 2012., 20 satiDa camera, Hrvatski glazbeni zavodVARAŽDINSKI KOMORNI ORKESTARFILIP PAVIŠIĆ, dirigentTOMASZ DAROCH, violončeloProgram: L. Marohnić, W. A. Mozart

6. 11. 2012., 20 sati3 plus / minus, Muzej MimaraTRIO GALFILIP GAL, gitaraTAMARA GAL, glasovirTIN GAL, glasovirProgram: J. Rodrigo, A. Barrios, J. Ph. Rameau, C. Debussy

7. 11. 2012., 20 satiAnno della fede, crkva Sv. KatarineZAGREBAČKI ANSAMBL FLAUTARENATA PENEZIĆ, umjetnička voditeljicaProgram: A. Pärt, V. Lisjak i dr.

12. 11. 2012., 20 satiIz dvorane ogledala, palača Dverce

TOMISLAV VUKŠIĆ, gitaraProgram: J. S. Bach, M. Arnold, L. Sorkočević, J. Rodrigo

1. 12. 2012., 20 satiMolto cantabile, Hrvatski glazbeni zavodLUCIANO BATINIĆ, basJULIJA PALMOVA, glasovir"Iz Rusije s ljubavlju"Program: A. Borodin, M. Glinka, M. P. Musorgski, P. I. Čajkovski, S. Rahmanjinov

2. 12. 2012., 20 satiAnno della fede, crkva Sv. KatarineAKADEMSKI ZBOR "IVAN GORAN KOVAČIĆ"MICHAEL MITCHELL, dirigent"Negro spiritual - U znaku Adventa"

4. 12. 2012., 20 sati3 plus / minus, Muzej MimaraTRIO EGMONTMILKO PRAVDIĆ, klarinetMILAN ČUNKO, viola

MAJA BAKRAČ, glasovirProgram: G. Kurtag, R. Schumann, M. Bruch

6. 12. 2012., 20 satiDa camera, Hrvatski glazbeni zavodFrancusko-hrvatske glazbene večeri FESTIVAL DIAPASONProgram: F. Poulenc, M. Ruždjak, G. Faure

8. 12. 2012., 20 satiDa camera, Hrvatski glazbeni zavodFrancusko-hrvatske glazbene večeri FESTIVAL DIAPASO, Program: C. Debussy, B. Papan-dopulo, D. Pejačević

10. 12. 2012., 20 satiIz dvorane ogledala, palača DverceJOSIPA LONČAR, sopranFREDERIC BERNARD, gitaraProgram: V. Bellini, M. Giuliani, J. Mas senet, G. F. Händel, G. Doni-zet ti, I. Dunajevski, Z. Krkljuš, Lj. Kuntarić

50

Nova sezona Zagrebačke fi lharmonijeU sezoni 2012./13., pod vodstvom

doživotnog počasnog šefa dirigenta, ma-es tra Milana Horvata i umjetničkog sa-vjetnika, maestra Dmitrija Kitjanka, Za-gre bačka fi lharmonija nastavlja uspješ nu kon certnu djelatnost, u skladu sa svo jim slo ganom "Jedan orkestar - bezbroj glaz -benih doživljaja". Maestro Leopold Ha ger preuzima mjesto prvoga gosta diri gen ta, a prvi put orkestar uvodi i insti tu ciju re-zidencijalnog skladatelja, koju će ti jekom dvije sezone preuzeti ugledni hr vat ski skla datelj Davorin Kempf.

U Crvenom ciklusu Zagrebačke fi l har -monije, 27. rujna, ugledni maestro svje t-

sko ga glasa Dmitrij Kitajenko, uza so -lis tičku pratnju ponajbolje hrvatske vio-lon če listice Monike Leskovar, poveo je čla nove Zagrebačke fi lharmonije u novu se zonu u kojoj nas očekuje niz sjajnih so-lista i velikih izvedbi.

Među ostalima, nastupit će i ljubimac za grebačke publike, makedonski pijanist Simon Trpčeski, potom kineski virtuoz na violini Ning Feng, ruske zvijezde - violončelist Aleksandar Rudin i violinist Sergej Krilov, kao i naši istaknuti um-jetnici: Monika Leskovar, Martina Filjak, Lju bomir Puškarić, Radovan Vlatković, Lovro Pogorelić i mnogi drugi. Poseban

gost fi lharmoničara u dvije koncertne večeri bit će Rade Šerbedžija.

Novost sezone 2012./2013. je Filmski ciklus. Tijekom tri glazbeno-fi lmske ve-čeri ljubitelji sedme umjetnosti na veli-kom platnu Kina Europa uživat će u pro jek cijama kultnih njemačkih nijemih fi l mova: "Nosferatu", "Die Niebelung" i "Das Cabinet des dr. Caligari", a doživljaj svakog fi lma upotpunit će orkestar Zagre-bačke fi lharmonije koji će projekcije pra-titi izvedbama glazbe iz fi lmova. Stoga, ne propustite ni ove sezone bezbroj uz bud-ljivih glazbenih doživljaja!

četvrtak, 18. 10. Crveni ciklusZAGREBAČKA FILHARMONIJAUROŠ LAJOVIC, dirigentLJUBOMIR PUŠKARIĆ, baritonRADOVAN CAVALLIN, klarinetF. Parać: Music for stringsK. Baranović: Z mojih bregov, za bariton i orkestarC. Debussy: Rhapsody, klarinet i orkestarJ. Brahms: 1. simfonija u C-duru, op. 68

petak, 26. 10.Bijeli ciklusZAGREBAČKA FILHARMONIJALEOPOLD HAGER, dirigentEVELIN NOVAK, sopranMARTINA GOJČETA SILIĆ, altTOMISLAV MUŽEK, tenor

ANTE JERKUNICA, basAkademski zbor IVAN GORAN KOVAČIĆW. A. Mozart: 40. simfonija u g-molu, KV 550W. A. Mozart: Requiem za sole, zbor i orkestar

utorak, 30. 10.ZAGREBAČKA FILHARMONIJA ZA HRVATSKU GLAZBENU MLADEŽDINKO APPELT, dirigentDRAŽEN ČUČEK, pripovjedačS. S. Prokofj ev: Peća i vuk

petak, 16. 11.Crveni ciklusZAGREBAČKA FILHARMONIJALEOPOLD HAGER, dirigentLIDIJA HORVAT, sopranM. Ravel: Sheherazade, uvertiraM. Ravel: 3 pjesme iz SheherazadeN. Rimsky - Korsakov: Sheherazada, op. 35

nedjelja, 2. 12.Crveni ciklusDMITRIJ KITAJENKO, dirigentALEXANDER RUDIN, violončelo

L. van Beethoven: 5. simfonija u c-molu, op. 67 J. Haydn: Koncert za violončelo i orkestar u C-duru , hob. VIIb-1R. Strauss: Kavalir s ružom, suite

utorak, 4. 12. U suradnji s Rotary Clubom Kaptol - KORAK U ŽIVOT ZAGREBAČKA FILHARMONIJAIVAN REPUŠIĆ, dirigentZORAN TODOROVIĆ, tenorVALENTINA FIJAČKO, sopranGiuseppe Verdi, Giacomo Puccini, Richard WagnerPromocija CD nosača Zagrebačke fi lharmonije i Zorana Todorovića

Grupa Libar priprema glazbenu poslasticu za je senske dane: 17. stu de-

noga nastupit će u zagrebačkoj Tvornici kulture. Originalna, punokrvna dalmatinska grupa Libar od početaka 2007.

postavila je nove glazbene standardne na hrvatskoj sceni te visoko podigla ljestvicu pro gre sivnog glazbenog izričaja. Obradama svjetskih i do maćih hitova u formi tra dicionalne klapske pjesme udahnuli su novi život i pokazali da kvalitetna glaz ba može imati najrazličitije interpretacije. S novim albumom ("Libar", Me nart 2012.) odbacuju prefi ks klape i žanrovski se kvalifi ciraju među pop-rock bendove, a album je dobio hvalospjeve kritike i publike. Izlazak albuma po pra ćen je novim singlom, pjesmom "Kapi" – himnički optimističnom, harmonijski bo gatom i ener getski nabijenom pjesmom s hitoidnim refrenom. Album je sloje vit i teško ga je žan rovski defi nirati jer je svaki od desetorice članova benda u njega utkao dio sebe. Iako glazbeno i produkcijski mogu stati uz rame s brojnim svjetskim glazbeni cima, tradicionalni zvuk veže ih uz mediteransko podneblje iz kojeg potječu.

Libar u Tvornici kulture

51

22. jazz.hr/jesen15.-18. listopada 2012.

ponedjeljak, 15.10.

Karlheinz Miklin, saksofoni, Heiri Kanzig, kontrabas, Billy Hart, bubnjeviTrio velemajstora jazza, uključujući i legendarnoga glazbenika kojeg ne bi smio zaobići nijedan bubnjar. Polifoni sastav bez harmonijskog instrumenta, umijeće improvizacije i karizma glazbenika garancija su vrhunskog doživljaja.

utorak, 16.10.

Jazz orkestar HRT-a, posebni gost: Charles Tolliver, truba, kompozicije. Dirigent: Saša NestorovićU povodu tisućite emisije "Vrijeme za jazz" Davora Hrvoja na Hrvatskom radiju, Jazz orkestar HRT-a prvi će put u Hrvatsku dovesti trubača i skladatelja Charlesa Tollivera s kojim će izvesti autorski koncert.

srijeda, 17.10.

Kenny Werner All-Star Quintet feat. Benjamin Koppel & Randy BreckerBenjamin Koppel, saksofon, Randy Brecker, truba, Kenny Werner, klavir, Scott Colley, kontrabas, Antonio Sanchez, bubnjeviApsolutni all star band nakon četiri godine ponovno u Zagrebu. Vrhunac ovogodišnjeg festivala s potencijalom zagrebačkog jazz koncerta godine.

četvrtak, 18.10.

Claudio Roditi, truba, Klaus Ignatzek, klavir, Jean-Louis Rasinfosse, kontrabasDrugi ovogodišnji trio velikih glazbenika, ali snažan kontrast prvom triju. Odsustvo bubnjeva pretvara ovaj sastav u doživljaj "komorne glazbe u jazzu", uz ljepotu tona i muziciranja.

Koncertna dvorana "Vatroslav Lisinski" Mala dvoranapočetak u 20 sati

Popratni program:

Izložba fotografi ja "Jazz kroz

objektiv Davora Hrvoja"

Cantus Ansambl u ciklusu Cantus & LisinskiKD "Vatroslav Lisinski”Mala dvorana22.10.2012., 20 sati

Dirigent: Adriano Martinolli d’ArcySolist: Filip Fak, pijanist John Cage: Glazba za puhačke instrumenteJohn Cage: Th irteenJohn Cage: Koncert za klavir i orkestarClaude Debussy: Preludij za poslijepodne jednog Fauna (obrada za komorni ansambl Benno Sachs)

Subota, 20. 10. u 19.30 sati

Velika dvorana, BELGIJSKI NACIONALNI

ORKESTAR

Dirigent: ANDREJ BOREJKO

Solistica: AKIKO SUWANAI, violina

Subota, 24. 11. u 19.30 sati

Velika dvorana, OD LJUBAVI I ZLOBE

DO MARŠALA – hrvatske opere

SOLISTI, ZBOR I ORKESTAR

MUZIČKE AKADEMIJE

Sveučilišta u Zagrebu

Subota, 8. 12. u 19.30 sati

Velika dvorana

MATTHIAS GOERNE i SOLISTI

DREZDENSKE KAPELE

Dirigent: HELMUT BRANNY

Solisti: MATTHIAS GOERNE, bariton i

CÉLINE MOINET, oboa

Subota, 22. 12. u 19.30 sati

Velika dvorana, 2CELLOS: STJEPAN

HAUSER i LUKA ŠULIĆ, violončela

ZAGREBAČKI SOLISTI

Metropolitan u LisinskomSubota, 27. 10. u 19 sati

Velika dvorana, G. Verdi: OTELLO

Dirigent: SIMYON BYCHOV

Pjevaju: REN

ÉE FLEMING,

JOHAN BOTHA,

MICHAEL

FABIANO, FALK

STRUCKMANN

Subota, 10. 11. u 19 sati

Velika dvorana, Th .

Adès: OLUJA

Dirigent: THOMAS ADÈS

Pjevaju: AUDREY LUNA, ISABEL LEO-

NARD, IESTYN DAVIES, ALEK SHRA-

DER, ALAN OKE, WILLIAM BURDEN,

TOBY SPICE, SIMON KEENLYSIDE

Subota, 1. 12. u 19 sati

Velika dvorana, W. A. Mozart: TITUS

Dirigent: HARRY BICKET

Pjevaju: LUCY CROWE, BARBARA

FRITTOLI, ELINA GARANČA, KATE

LINDSEY, GIUSEPPE FILIANOTI

Céline MoinetAndrej Borejko Akiko Suwanai

Lisinski subotom

program od 15. listopada do 22. prosinca

52

Napisao: Zlatko Madžar

Foto: Ines Novković

Već nekoliko godina u Gitarskom triju Elogio kroz univerzalni jezik glazbe sa začudnom lakoćom na-

dah nuto komuniciraju Kosovar Petrit Çeku, Portugalac Pedro Ribeiro Rodrigues i Hrvat Tomislav Vukšić. Predivna priča o čudesnom glazbenom zajedništvu i ži vot-nom prijateljstvu trojice vrsnih glazbe nika različitih nacionalnosti ujed no je ohrab-rujuća priča o kulturnom, gostoljubi vom i kozmopolitski nastroje nom Zagrebu.

U bogatoj koncertnoj ponudi hrvatske metropole godišnji koncerti mladoga gi-tar skoga trojca redovito odjeknu kao sas vim poseban umjetnički doživljaj. U svib nju prošle godine Petrit Çeku i Trio Elo gio ushitili su nas čudesnim koncertom u gor njogradskoj Palači Gvozdanović (s kom pozicijama Joaquína Rodriga, Manue-la Poncea, Manuela de Falle i Anto nína Dvořàka), dok su se potkraj ljeta na Sce-ni Amadeo svojoj domicilnoj zagrebač koj publici predstavili s posve novim i, kao i uvi jek, besprijekorno izvede nim pro gra-mom (Ástor Piazzolla, Ivo Josipović i Mar-ko Ruždjak). Na tom je koncertu po sebnu pozornost privukla Çekuova maj storski sročena obrada klavirske Sonate u a-molu K. 310, Wolfganga Amadeusa Mozarta.

Trio je zapravo – kvartet Iz rodnoga grada Prizrena sred njo ško-

lac Petrit zaputio se 2002. u Zagreb, vođen željom da upiše studij gitare u kultnom

Petrit Çeku i Gitarski trio Elogio

Pohvala

Çeku i Gitarski trio Elogio

Tomislav

Vukšić

53

Predivna priča

o čudesnom

glazbenom

zajedništvu i

životnom prijateljstvu

trojice vrsnih glazbenika

različitih nacionalnosti

ujedno je ohrabrujuća priča

o kulturnom, gostoljubivom i

kozmopolitskom Zagrebu

razredu pedagoškog velemajstora Darka Petrinjaka. Isti su razlozi godinu dana kas-nije nagnali i Portugalca Pedra da se doseli u – gitaristima upravo neizbježan – glavni grad Hrvatske. Jedino Tomislav Vukšić, rođeni Zagrepčanin, nije morao nigdje ot-putovati; u njegovome gradu bili su i pro-fesor Petrinjak i Muzička akademija, ali i dvojica gitarskih pridošlica, koji su mu od mah postali najbolji prijatelji.

Premda se njihovo životno prijateljstvo 2008., osnivanjem Tria Elogio, prirodno pre točilo u iznimno glazbeno zajedništvo, trojica gitarista u svakoj prigodi s pono-som naglašavaju kako su u stvarnosti oni za pravo kvartet jer u njihovoj moćnoj gitar skoj gomilici neizostavan je – i kao glaz benik i kao čovjek – Zagrepčanin Kre šimir Bedek. Sva četvorica diplomirala su u zagrebačkom razredu profesora Pe-tri njaka, usput ametice kupeći prve na-gra de na prestižnim svjetskim gitarskim na tje canjima.

Gitarski trio Elogio itekako je dostojan nas ljednik međunarodno uglednog Za gre-bačkog gitarskog trija, u kojem od 1984. kon tinuirano i u nepromijenjenom sas-ta vu muziciraju Darko Petrinjak, István Rö mer i Goran Listeš. Tijekom proteklih 28 godina veteranski se trio uvijek iznova suo ča vao s istim problemom: kako se oku -pi ti u punom sastavu? Jer, Darko i Is tván žive i rade u Zagrebu, a Goran u Ri mu. Navlas isti problem sada muči i Gi tar-ski trio Elogio: Pedro i Tomislav bo rave u Zagrebu, a Petrit već tri godine u Bal ti-moreu, gdje se usavršava u maj stor skom razredu Manuela Barrueca na Kon zer va-

Pedro

Ribeiro

Rodrigues

Petrit Çeku

54

toriju Peabody. Kako je Gora nu Listešu svojedobno bilo lakše preplov ljavati Jad-ran, negoli je sada Petritu preli jetati At-lantik, mlađi se gitarski trio okup lja još rje-đe od svojih velikih uzora i pret hodnika.

No, fi zička razdvojenost ostaje ne-moć na pred duhovnom bliskošću troji ce mla dih glazbenika koji se – usprkos tek povremenim i nedostatnim pokusima – s lakoćom uspijevaju vinuti u najuzvišenije glazbene sfere. Iako je u njihovoj za čud-noj glazbenoj magiji osim hrvatske uži-vala i inozemna publika, primjerice u Ni zozemskoj, ipak su najdraža odredišta njihovih prekograničnih putovanja bili Pe-drov Portugal i Petritovo Kosovo, dok im je sudbinski dosuđeni Zagreb ostao jedino zajedničko, pa makar i samo povremeno glazbeno gnijezdo.

Tomislav i Antonija, Pedro i Martina, Petrit i...

Gdje će se – i hoće li se igdje – jed-noga dana trajno skrasiti radoznali, skita-lač ki duh Petrita Çekua, nemoguće je na-slutiti. No, dok čarobnjak "Titi" sa svo jom magičnom gitarom danomice ritu alno osvaja zapadnoeuropske i sjeverno ame-ričke koncertne podije, u Zagrebu ga po-uzdano čekaju njegovi gitarski "suborci" sa svojim životnim družicama: Tomislav i njegova supruga, liječnica Antonija te Ped ro i njegova djevojka, povjesničarka umjetnosti Martina. Premda je još uvijek sâm, karizmatični Çeku silno se trudi da na pokon i on prepozna svoju pravu ži-votnu družicu; temeljit, kakvim ga je već Bog ili Alah dao, gitarski se "aga" i u tome jedino pouzdaje u što je moguće veći sta-tistički uzorak!

Dok slobodni Çeku neumorno krstari bijelim svijetom, njegova gitarska subraća nimalo u Zagrebu ne ljenčare: Tomislav Vukšić predaje gitaru na Muzičkoj akade-miji u Zagrebu i priprema se za solistički koncert u gornjogradskoj palači Dverce (12. studenoga), dok Pedro Ribeiro Rod-rigues podučava gitaru na Glazbenoj ško li "Zlatko Grgošević" i nestrpljivo oče ku je por tugalsko izdanje svog prvog sa mo-stal nog CD-a, na kojem izvodi vlas tite gi tarske prerade čembalističkih so nata por tugalskog baroknog skladatelja Car lo-sa Seixasa.

Ovu lijepu zagrebačku priču o vrhun-skom muziciranju i istinskom prijateljstvu trojice mladih glazbenika na najljepši na-čin sažimaju Çekuove riječi:

- Nas trojica smo se upoznali na stu-diju gitare u razredu profesora Petrinjaka; ja sam došao s Kosova, Pedro iz Portugala, a Tomislav je već bio tu; on je naš Za-grep čanin, a mi smo njegovi dotepenci! Odmah smo postali škvadra. Ovdje ne izo-s tav no moram spomenuti i sjajnog gita -rista, Zagrepčanina Krešimira Bedeka jer ja baš u svakoj prigodi naglašavam ka ko smo mi zapravo: trio plus još jedan! Ia ko taj 'četvrti' ne svira regularno s nama, up-ra vo je on, Krešo, najoštrije kritičko uho koje bespoštedno prosuđuje razinu na šeg muziciranja. No, kako smo dijelove poje-dinih programa na koncertima po kat kad izvodili i zajedno s Krešimirom, mi smo ustvari: trio koji je potencijalni kvartet!

Premda smo Pedro, Tomislav i ja od-mah započeli zajedno svirati (činilo nam se to jedinim logičnim nastavkom našeg prijateljstva), ironično je u svemu to što smo ozbiljno počeli raditi tek kad sam se ja iz Zagreba morao odseliti u Baltimore! Sve u svemu, mi smo nekakav putujući ili plutajući trio, ali ipak sa 'stalnom' za-grebačkom adresom.

Çeku: Zagreb je grad goleme glazbene kulture

- Usprkos razdvojenosti i nedovolj-nom vremenu za zajedničko vježbanje, za sad ustrajavamo u namjeri da sačuvamo svoj trio jer njegov pravi smisao vidimo u našem 'privatnom' umjetničkom zajed-ništvu, dok javne nastupe i angažmane do življavamo tek kao ugodnu posljedicu. Dok zajedno muziciramo, mi se ustvari igramo; često znam reći kako se igramo

Zagrebačkog gitarskog trija, pravimo se da smo mi – oni, imitiramo ih! To se uopće ne suzdržavam javno izreći! Uostalom, od Zagrebačkog gitarskog trija mi smo, između ostalog, naslijedili i gotovo sav naš repertoar, kojega tek sada počinjemo nadopunjavati ponekom Bedekovom ili mojom obradom.

U našim počecima službeni jezik u triju bio je engleski, a kad se Pedro posve udomaćio, svi smo prešli na hrvatski koji nam je i dan-danas osjetno zagrebački za-činjen.

Nas trojica uistinu obožavamo Zagreb: Pedro i ja po srcu i po glazbi, a Tomislavu je to naprosto rodni grad, pa ima i neku vrstu domorodačke obveze, zar ne?! No, šalu na stranu, meni – a zasigurno i Pedru – nadasve je dragocjena činjenica što sam se mogao školovati i sazrijevati u Zagrebu, gradu tako velike glazbene kulture. Nai-me, silno cijenim glazbu romantičara Lisin skog, samosvojnog Papandopula ili pak prerano umrlog Marka Ruždjaka, čiji mi je skladateljski izričaj osobito blizak…

Gdje god da se koji od nas trojice za-tekne u bijelome svijetu, nad njim i na da-lje ostaje bdjeti pozorno oko našeg uči-telja i duhovnog oca – profesora Dar ka Pe trinjaka koji je (kao koncertant, ko mor-ni glazbenik, vrstan obrađivač i oso bi-to – kao neusporediv pedagog!) gole mim slovima Zagreb nebrojeno puta upi sao na gitarsku kartu svijeta. Že lim vjerovati kako Pedro, Tomislav i ja svo jim glaz-beničkim djelovanjem nećemo osramotiti našeg velikog učitelja, pa ni njegov i naš – dragi grad Zagreb!

55

Na sedmom Zagrebačkom međuna-rod nom festivalu komorne glazbe – Zagreb Komu 7, od 12. do 20. listopada, u Glazbenom zavodu u Zagrebu okupit će se vrhunski glazbenici i formirati ko-morne sastave kakvi ne postoje nigdje

Priča kao da je počela jučer: u čudesnom istarskom gradiću Grožnjanu došlo je do ideje i odluke o osnivanju HGM jazz orkestra, orkestra mladih. Na ljetnoj jazz školi Hrvatske glazbene mladeži, koju je vodio Boško Petrović, maestro Sigi Feigl predano je i sustavno radio s mladim glazbenicima i te su 2002. dosegnuli razinu zbog koje je bilo teško zamisliti rastanak i čekanje sljedećega ljeta za sastanak u Grožnjanu. Mladi je orkestar nakon toga grožnjanskoga ljeta - nastavio raditi. Vođen Sigijevim znanjem, predanošću i kriterijima, orkestar se uz potporu HGM-a sustavno predstavljao u Zagrebu, Hrvatskoj, ali i diljem Europe i svijeta. A Zagreb je dobio jedan od najjačih i najdosljednijih koncertnih ciklusa, ne samo u jazzu. Sigi Feigl donosio je partiture ponajboljih svjetskih skladatelja i aranžera, dovodeći nam u Zagreb izvanredne umjetnike. On i njegovi mladi glazbenici sustavno su podizali kvalitetu svojeg orkestra koji je iznjedrio i vlastite odlične soliste.

I evo nas u Lisinskom, 2012. godine. Orkestru je deset godina, koncertni je ciklus tako-đer deseti. A počeli su tako mladi, da je pred nama i dalje - mladi orkestar. I to orkestar me đu najboljim orkestralnim tijelima u zemlji (opet - ne samo u jazzu), međunarodno afi r miran i, što je najvažnije, još uvijek raste, napreduje. Već desetu sezonu, svake prve nedjelje u mjesecu, u Zagrebu je večer orkestralnog jazza, zajamčeno visoke razine, s gostima inter nacionalcima prvog reda i razreda. To doista nije malo. Orkestru, Sigiju Feiglu i Hrvatskoj glazbenoj mladeži - sretan deseti rođendan HGM jazz orkestra i deseti koncertni ciklus!

Koncerti iz ciklusa Sunday nights 2012./2013. HGM jazz orkestra počinju svake prve nedjelje u mjesecu u 20 sati, u Maloj dvorani Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog, u suorganizaciji Dvorane i Glazbenog programa Hrvatskoga radija te uz potporu Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport, Austrijskog kulturnog foruma, Francuskog instituta i Studentskog centra Sveučilišta u Zagrebu – Kulture promjene.

Zagreb Kom 7 u Glazbenom zavodu

Program: 12. listopada - Osam godišnjih doba13. listopada - Bečka noć14. listopada - Mozartova matineja u 11 sati17. listopada - Program iznenađenja18. listopada - Johannes Brams19. listopada - Americano20. listopada - Ruska noć

drugdje. Zagreb Kom se održava pod po-kroviteljstvom Predsjednika Republike Hr -vat ske.

Ovogodišnji program donosi širok raspon glazbenih sadržaja: od atraktivnog izmjenjivanja Vivaldijevih vječno po-pu lar nih Četiri godišnja doba s gotovo isto ime nim djelom omiljenoga majstora tanga - As tora Piazzolle, od bečke klasike do kla sičara ins piriranih Amerikom, od Mo zar tove matineje do Ruske noći. Zag-reb Kom 7 donosi najcjenjenija djela ko-

mor ne glaz be svih razdoblja, od baroka do su vre menosti preko romantičarske sre -dine.

Kao i uvijek, sastav čini spoj starih zna naca - virtuoza i novih umjetnika: um-jet nička ravnateljica Susanna Yoko Hen-kel i glazbenici Stefan Milenković, Lau ma Skride, Rado van Vlatković, Ian Foun tain ili Boris Brovtsyn, koji su već izazi vali nepodijeljeno oduševljenje zagre bačke pu blike i rado se vraćaju na po zornicu HGZ-a; pridružit će im se i no vi, sjaj-ni part neri, kao što su violinistica Vilde Frang, uda raljkašica Ria Ideta i violon če-listi Kri stina Blaumane i Trey Lee.

Nedjeljne noći HGM jazz orkestra

Program:

4. 11. 2012. Glazba Jima McNeelyja

2. 12. 2012. Orašar i Orašar

3. 2. 2013.

HGM jazz orkestar i Mathias Rüegg

3. 3. 2013.

HGM jazz orkestar i Fay Claasen

7. 4. 2013.

HGM jazz orkestar i Luis Bonilla

5. 5. 2013. 80 godina Ive Robića

2. 6. 2013.

HGM jazz orkestar i Erik Truff az

56

Blagoje Bersa:

Postolar od DelftaKomično-fantastična opera Postolar od

Delfta, hrvatskoga skladatelja Blagoja Berse (1873. – 1934.), praizvedena je 26. siječnja 1914. u Zagrebu i pripada najuspjelijim ostvarenjima domaćega glazbeno-scenskog repertoara. Libreto su napisali A. M. Willner i J. Wilhelm, prema priči Čarobne kaljače, danskog pisca H. Ch. Andersena. Činjenicu da se glazba, premda bogato orkestrirana, mjestimice kreće na rubu zabavne (operetne) valja pripisati Bersinom očaranošću bečkom secesijom i operama Richarda Straussa. Napisan u Beču i za Bečane prije Prvoga svjetskog rata, Bersin Postolar od Delfta bio je stvoren da publici pruži zabavu koju je očekivala. Premijera je 19. listopada.

William Shakespeare:

Na Tri kralja ili kako vam dragoNastala u najzrelijem vremenu Shakespeareovog stvaralaštva,

komedija Na Tri kralja ili kako vam drago temelji se na travestiji i zamjeni identiteta, kojom autor britko propituje prirodu pri-vlačnosti, instinkta i ljubavi. Djevojka prerušena u mladića snubi ženu u ime muškarca kojeg voli. Ta žena zaljubljuje se u djevojku, misleći da je mladić, a sve to u sjeni intriga i grubih šala, dok pre-o dijevanje istodobno i skriva i otkriva. Geometrija odnosa iz ne-konvencionalnog ljubavnog trokuta prerasta u neočekivane oblike obrata, trijumfi rajući neobičnom simetrijom koja nastaje pri ponovnom susretu blizanaca izgubljenih u brodolomu na obalama Ilirije.

Često izvođena, adaptirana i ekranizirana Shakespeareova ko medija rastvara se tako u mnogo inačica, a galerija likova – od zaljubljenih djevojaka do pijanih rođaka – ima svoj odraz u svakom vremenu, pa će i ovim uprizorenjem sigurno osvojiti publiku. Premijera je 7. prosinca.

Balet Varijacije u F.ado molu Balet HNK započinje obljetničku sezonu 16. studenoga, Varija-

cijama u F.ado molu. Zagrebačka će publika ponovno moći uživati u portugalskom fadu od kojega je satkana baletna predstava, praizvedena 6. ožujka 2010. Predstava nudi mnoštvo malih priča koje sadrže mnoge svjetove boja i nijansi različitih osjećaja od kojih se sastoji beskrajni svijet fada. Glazbenu podlogu čine snimke izvedbi najpopularnijih portugalskih fado izvođača, poput Amálije Rodriques i Marize, s kojima se potpuno stopila živa interpretacija fada naše poznate pjevačice Jelene Radan. Scenografi ja Dinka Jeričević, kostimi Dženisa Pecotić i Emina Kušan te oblikovanje svjetla Denije Šesnić.

Dirigent je Veseljko Barešić, režiju potpisuje Vla do Štefančić, a glumačko – pjevački ansambl pred vode Đa ni Stipaničev (Gubec-beg), Ervin Baučić (sta rac Jurko), Van-da Winter (Jana), Maksim Hozić (Đu ro Mogaić), Adalbert Turner (Franjo Tahy) i Boris Pav le nić (Šimun Drmečić). Sudjeluju orkestar, zbor i ba let Kazališta Komedija.

Praizvedba Gubec–bega (također u režiji Vla de Šte-fančića) bila je u ožujku 1975., a zadnja je pred stava izvedena u listopadu 1984. Predstava je odi grana više od dvije stotine puta pred pola milijuna gle datelja u zemlji i na brojnim gostovanjima (u Ita liji, Mađarskoj, tadašnjem

SSSR-u...). Jedna je od naj gle-danijih predstava Kazališta Ko-medija.

Predstava je pod reda telj-skom palicom Damira Lon čara i Igora Mešina igrala u sklopu Jarunfesta 2004. i 2005., a ove ju je godine postavio Vlado Štefan čić na pozornici Ljetnog kina Tuškanac.

Gubec-beg ponovno u Komediji

Svečana premijera novog uprizorenja prve hr vatske rock-opere Gubec-beg, Ivice Krajača, Karla Metikoša i Miljenka Prohaske, bit će 24.

listopada u 19.30 sati u kazalištu Komedija.

57

Strukturalizam u Galeriji Modulor Tomislav Premerl i Hrvoj Devide, autori izložbe Strukturalizam prije 50

godina, pokazat će duh vremena šezdesetih godina prošlog stoljeća (doba Exata 51, Novih tendencija, Gorgone i dr.), koje su kao autori živjeli, iskusili, mislili i djelovali. Oni nude potpuniji uvid u povijest naše likovnosti. Izložba je to za likovne znalce i stručnjake, ali i znatiželjnike koji žele pogledati crteže, skice, zabilješke, misli tog vremena.

Otvorenje je izložbe Strukturalizam prije 50 godina u Galeriji Modulor u Centru za kulturu Trešnjevka, 23. listopada u 19 sati. Izložba je otvorena do 6. studenoga.

Bobočka Ecije Ojdanić u CeKaTe-uKrležina Bobočka Ecije Ojdanić, pred-

stava je Kazališta Moruzgva u Centru za kulturu Trešnjevka. Premijera je 25. lis-

topada u 20 sati, a repriza 27. listopada u 20 sati.

Ecija Ojdanić u Kazalištu Moruzgva osmislila je Bobočku, monodramu prema

motivima romana "Povratak Filipa Latinovicza" Miroslava Krleže. Ecija dokazuje kako su Krležine žene itekako životne. Bobočka je putena, snovita i hrabra, nimalo kreposna žena koja živi po svom. Tragični je rasplet, čini se, neizbježan... Redatelj je Ivan Leo Lemo, dramaturginja Ana Tonković Dolenčić.

Odisej Gorana Stefanovskog U četvrtak, 8. studenoga, u kazalištu Gavella održat će se pre mijera koprodukcijske predstave Odisej, Gorana Stefanovskog, u režiji Aleksandra Popovskog.

Međunarodna koprodukcija šest teatara i jednog festivala - GDK Gavella iz Zagreba, Teatra Ulysses s Brijuna, Srpskog na rodnog pozorišta iz Novog Sada, Slovenskog narodnog gledališča - Drame iz Maribora, Ateljea 212 iz Beograda, Festivala Sterijino pozorje iz Novog Sada te Teatra navigator iz Skopja - praizvedbu je imala u Teatru Ulysses u srpnju, a u studenome će zaigrati na pozornicama ostalih kazališta-partnera – u svakome pet puta. Tome se mogu dodati i gostovanja izvan matičnih kuća.

Režiju predstave potpisuje Aleksandar Popovski, dramaturgiju Dora Delbianco, scenografi ju skupina Numen, kostimografi ju Marita Ćopo, a glazbu skupina Foltin. Igraju: Ozren Grabarić, Anita Mančić, Branko Jordan, Nataša Matijašec Rošker, Svetozar Cvetković, Boris Isaković, Jasna Đuričić, Dijana Vidušin, Franjo Dijak i Nikola Ristanovski.

27. Gavelline večeri

14. 10. u 19 i 21 sat Teatar &TD, ZagrebRanko Marinković: GLORIJAredatelj: Saša Božić 15. 10. u 19 i 21,30 sati Hrvatsko narodno kazalište SplitFranz Kafka: PREOBRAZBAredatelj: Ivan Plazibat

16. 10. u 19,30 sati Satiričko kazalište Kerempuh, ZagrebNikolaj Vasiljevič Gogolj: MRTVE DUŠEredatelj: Dražen Ferenčina

17. 10. u 19 sati Zagrebačko kazalište mladih Fjodor Mihajlovič Dostojevski: IDIOT redatelj: Ivan Popovski(predstava igra u ZKM-u)

18. 10. u 19,30 sati Kazalište Virovitica Simon Bent: ELLINGredatelj: Dario Harjaček

20. 10. u 19 sati Svečano zatvaranje Gavellinih večeriSlovensko narodno gledališče Drama Ljubljana Miroslav Krleža: GOSPODA GLEMBAJEVI redatelj: Ivica Buljan

Chishche Lishche na Noćnoj sceni

Kerempuha Na Noćnoj sceni Satiričkog kazališta Kerempuh

ove će jeseni, petkom i subotom, igrati kabaret Chishche Lishche, u kojem nastupaju Maja Posavec, Mario Mirković, Hrvoje Kečkeš, Luka Petrušić i Ivan Đuričić. Glazbeno su obradili Miroslava Krležu, pa će izvoditi Balade Petrice Kerempuha – u punk, rock, reaggae, pop, chill, funk i turbofolk verziji. To im nije bilo dovoljno, pa su željeli vidjeti što će se dogoditi spajanjem tih glazbenih ostvarenja s kolumnama Ante Tomića. A što je dalje bilo i kako je završilo... pogledajte u Kerempuhu. Premijera je predviđena 16. ili 17. studenoga.

58

Novu sezonu Histrioni otvaraju 16. lis to-

pada, smotrom komedija posvećenih veli kom Histrionu, Josipu Bobiju Marottiju.

Proteklo je malo više od godinu dana od nje -gove smrti, ali nema gotovo ni jednog dana da se u Histrionskom domu ili na Opatovini ne sjete vjernog Histriona i njegove dobrote. Stoga su od lučili da ovu i svaku iduću histrionsku se zo-nu za počnu smotrom predstava kojima je smijeh osnov na odrednica. Pouzdano znaju ka ko bi to i Bobi najviše volio. Stalni, kućni sceno graf i aka-demski kipar Miljenko Sekulić – Sar ma za tu je priliku izradio Bobijevo poprsje koje će, uz Gum bekovo, također Sekulićevo djelo, od 16. listopada krasiti prostorije Histrionskog doma.

Desetu godinu zaredom, druga polovica listopada u Za grebu protječe u znaku Zagreb Film Festivala. Od 14. do 21. listopada vidjet ćemo stotinu fi lmova u osam fi lmskih pro grama, u kinima Europi i Tuškancu, Zagrebačkom plesnom centru i Muzeju suvremene umjetnosti. Nova lokacija ove je godine kino Grič.

U dugometražnom programu, među ostalim, bit će prikazan srpski uradak koji je izazvao brojne kontroverze – fi lm Klip, prvijenac srpske redateljice Maje Miloš, te debitantski fi lm redatelja Rúnara Rúnarssona – Vulkan. Dokumentarni program uključuje i fi lmove Marina Abramović: Th e Artist is Present, autora Matthewa Akersa, i Th is Ain't California njemačkog autora Martena Persiela. Natjecateljski program Kockice donosi aktualne kratkometražne naslove novih autora iz Hrvatske.

Festival nudi i tri stalna popratna programa: Bibijadu, program fi lmova za djecu, Moj prvi fi lm u selekciji Nenada Polimca i Velikih 5, program aktualnih fi lmova pet europskih kinematografi ja. Novost je Moj treći fi lm (radovi fi lmaša već poznatih ZFF-ovoj publici), zatim program špijunskih fi lmova te retrospektiva fi lmova Michaela Glawoggera – koji će biti i predsjednik ocjenjivačkog suda za najbolji dokumentarni fi lm.

Steve Vai u Tvornici kulture Nakon sedam godina Zagreb će ponovno posjetiti slavni gitarist Steve Vai koji će du-

goočekivani koncert održati 9. studenoga u Tvornici kulture. Ljubitelji rock zvuka s odu-ševljenjem su dočekali vijest o dolasku gitarističkog virtuoza, čudaka kojeg zbog revolu cionar-nih tehnika muziciranja mnogi smatraju jednim od najboljih gitarista svih vremena. Do ka zuju to i brojne glazbene legende s kojima je svirao i od kojih je učio, a i sam je postao idol mnogim suvremenim glazbenicima. Prve je note odsvirao sa 12 godina, a podučio ga je veliki Joe Satriani.

Stotinu fi lmova na desetom Zagreb Film Festivalu

Disney On Ice ponovno u Areni Čarobni Disneyjev svijet bajki na ledu, poznati Disney On Ice, i ove godine

stiže u Zagreb, gdje će se od 2. do 4. studenoga pod nazivom "Tulum počinje!” održavati u Areni Zagreb. Ako ste lani propustili vidjeti taj veličanstveni šou na ledu u izvedbi više od 50 najslavnijih Disneyjevih likova, ove godine to svakako ispravite! Predstavu u produkciji jedne od najslavnijih producentskih kuća Feld Entertainment svake godine vidi više od 30 milijuna gledatelja diljem svijeta.

Petrogradski Orašar

u Lisinskom

Posjetitelje Koncertne dvorane Vatro sla va Lisinskog 6. studenoga očekuje baletna ras koš – Orašar, u izvođenju vodećih svjet skih ba letnih umjetnika iz Petrograda te balet nog ansambla ruskog Baškirskog dr žav nog teatra opere i baleta iz grada Ufe. Bit će to najspek ta ku larnija baletna atrakcija ove godine u Zagrebu!

Bobijevi dani smijeha

59

Kultura pušenja

U Gliptoteci je 4. listopada otvo rena jedna od najatraktivnijih ovogodiš-njih izložbi u Zagrebu. Riječ je o

monu men talnoj izložbi posvećenoj kulturi pu šenja i utjecaju ovog poroka na kulturu, umjetnost, stil života pa i politiku. Izložbu Kultura pušenja – od tabua do tabua pot-pisuje tim kreativaca i stručnjaka na čelu s Igorom Zidićem i Feđom Vukićem.

Izložba prvi put u hrvatskoj povijesti na jednome mjestu progovora o kontro-verznom fenomenu pušenja i popratnim utjecajima te neodoljive navike na sva ko -dnevicu. Kroz povijesne artefakte, um-jet nička djela, fotografske i videozapise, proiz vode, plakate, predmete i dokumente koji su obilježili europsku i hrvatsku du-han sku povijest izložba posjetitelje vodi na za nimljiv duhanski put koji otkriva kak o je pušenje od rituala postalo masovni uži tak te kako je, nakon izlaska iz ilegale, zauvijek ostavilo snažan pečat na naše živote. Izložba prati duhansku povijest u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini - od početka liberalizacije uživanja u duhanu, u doba cara Franje Josipa sredinom 19. stoljeća i izgradnje prvih tvornica cigara u Hrvatskoj, do sveopće popularizacije ovog poroka i suvremenih zabrana.

Organizatori izložbe izabrali su iz mu -zeja, privatnih zbirki i galerija atrak tiv ne izloške koji progovaraju o minu lim vre-menima moćnog austrijskog duhan skog državnog monopola, vezama ru ralne i

Ferdo Quiquerez: Mehmed Kolak Kolaković

Vlaho Bukovac: Portret cara Franje Josipa I

Rene Magritte:

Filozofska lampa

tra dicijske proizvodnje duhana s luk suz-nim stilom života građanskih krugova, ciga rama i cigaretama kao potrebi i ovis-nosti, ali i simbolu slobodoumlja, zadim-ljenim salonima i ateljeima kao inspiraciji umjetnika i književnika, umjetničkim dje-lima koja su nezamisliva bez duhanskog di ma, televizijskim i fi lmskim ostvarenja kao svjesnim i nesvjesnim promotorima pušenja, zdravstvenim posljedicama i bor-bi protiv pušenja te suvremenim za bra-nama, kao i dizajnu i marketingu, koji su pro teklih desetljeća rušili granice krea tiv-nosti, potaknuti snagom duhanske indus-trije i sputavani zakonskim zabra nama...

Izložbu su producirale agencije Bruk-eta & Žinić i Millenium promocija, a uz izložbu je pripremljena atraktivna mo-nografi ja, posvećena fenomenu i utje ca-ju pušenja na različite sfere života i dje-lovanja, u kojoj su objavljeni tekstovi Igora Zidića, Feđe Vukića, Bože Skoke, Inoslava Beš kera, Arijane Kralj, Predraga Grubića te pokojnog Krešimira Džebe, za kojeg je malo poznato kako se u vrijeme svog pu-blicističkog rada bavio istraživanjem du-hanske povijesti u našim krajevima.

60

U Galeriji Klovićevi dvori od 8. stu-denoga do 20. siječnja 2013., tra-jat će izložba pod nazivom Juraj

Julije Klović – Michelangelo mi nija ture. Najveći minijaturist renesansnoga

raz doblja - Juraj Julije Klović (1498. – 1578.) u svoje je doba stekao poštovanje i glas najvrsnijeg umjetnika. Ta slava, s ko jom je neraskidivo povezano i ime nje-gove domovine, traje stoljećima. Štoviše, često se spominje kao jedan od najvećih sitnoslikara svih vremena. Prema predaji, toliko je bio vrstan minijaturist da je na noktu palca mogao naslikati cijelu Po-sljednju večeru.

Taj najpoznatiji svjetski umjetnik iz Hrvatske, koji se na nekoliko svojih mi-nijatura potpisao Julio Clovio de Croazia, u Hrvatskoj je prisutan s tek tri djela, iako su njegovom rukom iluminirani brojni molitvenici, lekcionari i časoslovi, koje su naručivali najugledniji ljudi njegova doba. Tada, a i danas oni se čuvaju kao najveće dragocjenosti. Nekoć su nad njima bdjeli naručitelji, a danas se ljubomorno čuvaju u trezorima najpoznatijih svjetskih knjiž-nica i muzeja. Javnosti zapravo nisu do s-tupni, kao ni onda, kad su nastali. Njihovo posuđivanje izvan mjesta na kojima se čuvaju nije uobičajeno.

Stoga je izložba Jurja Julija Klovića, koju uz tridesetu obljetnicu uspješnoga dje lovanja priređuje Galerija Klovićevi dvori, pravi pothvat. Za posudbu Klo-vićevih djela iz europskih i svjetskih riz-nica, Klovićevi dvori morali su osigurati specijalne i rigorozne uvjete izlaganja i čuvanja. Jer riječ je o dragocjenostima koje se čuvaju u trezorima. Udovoljivši naj stro žim kriterijima, Galerija Klovićevi dvori, koja u svom nazivu nosi ime tog pro slavljenog minijaturista, prvi će put hr vatskoj i svjetskoj javnosti podastrijeti sit no slikarski opus Jurja Julija Klovića. Nai me, upravo je Zagrebu i Hrvatskoj pripala čast da prvi put na jednome mjes-tu ob jedini veliki dio opusa ovog slavnog sli kara manirizma.

- Michelangelo minijature

Rođen u Grižanama u Hrvatskom pri morju, Juraj Julije Klović još je kao osam naestogodišnji mladić otišao u Italiju, gdje stupa u službu kardinala Do menica, a potom kardinala Grima-nija. No, život će ga zakratko odvesti u Mađarsku, gdje radi za kralja Lju de-vita II. Slijedit će zatim njegova kraća svećenička životna epizoda, tije kom koje ime Juraj mijenja u Julije. Na po-sljetku će se vratiti u okrilje no voga mecene, kardinala Alessandra Far ne -sea, i stupiti u njegovu službu u Ri -mu. Kod Far nesea dolazi u do dir s vo dećim um jetnicima toga doba – Mi-c he langelom, Vasarijem i Brueg helom, koji su također uživali u kar dina lovoj me cenatskoj naklo nosti. Sâm Klović Farneseu je preporučio mla doga El Greca koji mu se istinski divio te iz-radio dva Klovićeva portreta.

Na žalost, mnoga su Klovićeva djela izgubljena. Rani mu radovi nisu poznati, a na prva zabilježena djela nailazi se po-slije 1526. Jedno od najvažnijih iz toga razdoblja je kodeks "Evangeliarium Gri-mani", čije iluminacije s likovima evan -đelista i prizorima iz Kristova živo ta te nizom inicijala i raskošno ukra šenih fri-zova ukazuju na mletačke i rimske utje-caje, ali u nekim detaljima i na Dürerove. Danas se čuva u slavnoj bib lioteci Mar-

ciani u Veneciji, a bit će prezentiran na izložbi u Klovićevim dvo rima, isto kao i kodeks "Libro d'Ore" koji se čuva u British Library u Londonu.

Ovaj je kodeks Klović iluminirao za Stu arta de Rothesayja i s njim započinje bri ljantni niz iluminacija, koji će vrhunac do živjeti u remek-djelu "Offi cium Vir gi -nis", rađenom za kardinala Farnesea (da-nas u Pierpont Morgan Library u New Yorku). Taj kodeks kod nas je poz nat kao "Časoslov Farnese" i u obliku fak simi la pohranjen u HAZU, a na izložbi će ug le-dati svjetlo galerije. U njemu se nalazi 28 većih minijatura s prizorima iz Staroga i Novoga zavjeta, dvije minijature liturgijske te ma tike te bogata dekoracija margina i ok vira. Riječ je o kodeksu, čije su ilumina-cije ogledalo slikarstva Klo vićeva vremena.

Treći kodeks, "Rylands Latin", na iz-ložbu stiže iz Th e John Rylands Library of Manchester, a Klovićeva djela na pa pi ru, originalni crteži, posuđeni su iz slav nih europskih institucija: Musée du Louvrea, Th e British Museuma, Royal Col lection Windsor Castela te Gallerie degli Uffi zi. Izložba će obuhvatiti 22 rada na papiru (crteža i minijatura) i tri kodek sa iz ino-zemstva te nekoliko radova na papiru (uključujući i dvije minijature) iz Hrvatske.

Juraj Julije Klović – Michelangelo mi-nijature, hrvatski sin i svjetski umjetnik, dolazi svojim djelima u Galeriju Klovićevi dvori, koja će prigodom izložbe ponuditi i neka otkrića - Klovićeve sitnoslike ko je se još uvijek ponekad pojavljuju na svjet-skom tržištu umjetnina. Klovićeva izložba bit će jedinstven, neponovljivi umjetnički doživljaj i kulturni događaj kojim će Ga-lerija Klovićevi dvori slavljenički obi lježiti tridesetu obljetnicu djelovanja.

29. 11. 2012. – 28. 2. 2013. Refl eksije vremena

8. 10. – 11. 11. 2012. Robert Wilson

8. 11. 2012. – 20. 1. 2013. Julije Klović

61

U Muzeju grada Zagreba do 16. prosinca otvorena je izložba Industrijski centar države: zagrebačka industrijska povijest i baština 1918.-1945. Okosnica je to druge etape projekta Za gre-bačka industrijska baština: povijest, stanje, perspektive, čija je realizacija počela 2010.

Cilj je projekta istraživati, vrednovati i prezentirati industrij-sku baštinu Zagreba s gospodarsko-povijesnog, socijalnog, ur banističkog i arhitektonskog aspekta. Tako se prvi put u hrvatskoj muzejskoj praksi sustavno propituje zaštita industrijske baštine, funkcionalna prenamjena nekadašnjih industrijskih objekata i njihova uloga u održivom razvoju gradova. Namjera je izložbe utjecati na formiranje pozitivnog javnog mišljenja o industrijskom nasljeđu kao dijelu nacionalne i univerzalne baštine, zajedničkog europskog identiteta i razvoja civilizacije.

Izložba Industrijski centar države: zagrebačka industrijska povijest i baština 1918.-1945. predstavlja Zagreb kao industrijsko i fi nancijsko središte Kraljevine SHS/Jugoslavije te njegovo industrijsko nasljeđe u međuratnom dobu. Prezentirani su i kata-loški obrađeni objekti s obilježjima industrijske baštine, ukazano je na postojeće stanje i perspektive industrijskih objekata te njihovu zaštitu. Izložba dotiče urbanistička pitanja i problematiku radničkih stambenih naselja međuratnog razdoblja. Namjerava

Zagrebačka industrijska povijest i baština

se privući i pažnja predstavnika nadležnih tijela lokalne i državne vlasti te poduzetnika.

Velik je interes javnosti za industrijsko nasljeđe, njegovo očuvanje i promišljeni pristup prenamjeni; bilo je više od 6500 posjetitelja izložbi i korisnika programâ u okviru prve faze projekta Zagrebačka industrijska baština: povijest, stanje, pers-pektive. Osmišljene promidžbene i edukativne aktivnosti u okviru druge faze projekta usmjerene su posebice prema učeničkoj i studentskoj populaciji.

Fotografi ja industrije Izložba Fotografi ja industrije rezultat je suradnje Muzeja grada Zagreba i Katedre za fotografi ju Studija snimanja Akademije

dramske umjetnosti na projektu "Zagrebačka industrijska baština: povijest, stanje, perspektive". Izložbom radova deset mladih umjetničkih fotografa nastoji se utjecati na percepciju industrijskog nasljeđa kao dijela lokalne, nacionalne i univerzalne baštine. Izložba je otvorena do 21. listopada.

Fotografi je u fokus stavljaju prostor, memoriju i ljude koji privremeno nastanjuju dio nekadašnjeg industrijskog sklopa zagrebačke gradske klaonice i stočne tržnice. Izgrađena između 1928. i 1931., klaonica je izniman primjer međuratne moderne industrijske arhitekture. Od 2000. pogoni su izvan funkcije, bez osmišljene namjene.

Ex Braća Ševčik ljevaonica metala

Dio ex kompleksa Arko

Ex Gradska klaonica

Petra Mrša

Borko Vukosav

Davor Konjikušić

Siniša Glogoški

62

U Muzeju za umjetnost i obrt, od 15. do 22. svibnja, odr-žana je 14. izložba fotografi ja kamermana i snimatelja Hrvatske radio-televizije, poetičnog naziva Vrijeme.

Riječ je o tematskoj izložbi, čijim je otvorenjem na Dan Hr-vat skog radija i Hrvatske televizije svečano obilje žena obljetnica po stojanja i djelovanja ovih velikana našeg me dijskog prostora. Iako djeluje kao zaokružena i samo dostatna cjelina, izložba Vrijeme dio je većeg, već tra dicionalnog ciklusa izložbi radova ka mer mana i sni matelja HRT-a, čija izlagačka praksa počinje 2001. godine.

Karakterističnost pak čitavog ciklusa izložbi iščitava se u modifi kacijama koje pružaju naslovi (npr. tema izložbe 2009. bila je Odrazi, sjene, tragovi, izložba 2010. nosila je naziv Mašta, snovi, sjećanja, dok je 2011. nazvana Situacija) te u povećem broju raznorodnih autora i autorica, koji svake godine hrvatskoj kulturnoj javnosti prezentiraju svoje stvaralačke uratke kao jednu cjelinu.

Izložbom Vrijeme dvadeset dvoje kamermana i snima telja predstavilo je 58 fotografi ja raznovrsnih tematika i sadržaja, od kojih svaka prikazuje trenutke – odlomke vremena koje su stvaratelji fotografi je željeli uhvatiti, gotovo fi ksirati. Svaki au-

tor polazi iz svoga rakursa promatranja, pokušavajući dati novo, drugačije viđenje okoline. Tako su Damir Alter Matijević, Da niel Autischer, Goran Čučković, Milan Bukovac, Aleksandra Daba-nović, Saša Prižmić, Zoran Kovačević samo neka imena autora koji su svojim autentičnim radovima okupirali pažnju posjetitelja Muzeja za umjetnost i obrt.

Fotografi je koje pripadaju ovom ciklusu povezane su zajed-ničkom odrednicom – vremenom, unutar koje se događa čovje-kova cjelokupnost. Tako na primjer, fotografi ja čije autorstvo potpisuje Goran Čučković prikazuje prostor koji vizualnošću podsjeća na željeznički kolodvor – mjesto susreta ljudi i vlakova.

Ljudi su u fi zičkoj dimenziji na fotografi ji dovedeni do krajnje redukcije i neprepoznatljivosti, prisutni kao siluete, kao faceless sudionici svega što se događalo u trenutku stvaranja fotografi je i što promatrač u kadru posljedično može otčitati.

Čini se kao da autor želi na simboličan način ukazati kako ljudska fi gura, tj. čovjek, zapravo nema važnost u istome smislu trajnosti, za koju smatramo da je posjeduje vrijeme koje je zapravo beskrajno.

Damir Alter Matijević, jedan od stalnih organizatora i po-stavljača raznih izložbi kamermana i snimatelja HRT-a, ovaj je put svojim stvaralačkim uratkom prezentirao različitost u istom.Okno ili prozor u svijet lajtmotiv je tri fotografi je koje je moguće tumačiti gotovo identično, iako je motiv prikazan iz različitih vizura. Prekriven i reduciran do krajnjih granica, ukazuje na nešto što je nekad bilo funkcionalno i ljudima potrebno u svako-dnevnom životu, a što u sadašnjosti postoji još samo kao trag. Fotografi je gotovo da se mogu simbolično tumačiti: bez obzira na različitost koja se ogleda u veličini, obliku ili lociranosti okna, vrijeme će uvijek djelovati na određeni medij – u ovom slu čaju staklo – identično. Početnu funkcionalnost, estetičnost i svrsi-sho vitost svodit će na manju mjeru, dok medij ne nestane.

Što vrijeme čini materijalu koji ga podnosi prikazuje Zoran Kovačević, u svojim fotografi jama koristeći drvo i cement kao me dije. Raspukline u čvrstom i stabilnom drvetu kao da se sim-bolično suprotstavljaju godinama koje možemo otčitavati iz godova. Istovremenost trajnosti – gdje godovi uvijek u inter pre-ta cija ma predstavljaju i znače nešto što postoji dugo – i uništenja, jer vrijeme siječe čak i godove, ukazuju na sposobnost autorovog uočavanja neobičnog motiva koji uistinu zadržava oko aktivnog promatrača.

Fotografi je snimatelja i kamermana HRT-a, predočene zagre-bačkoj javnosti na ovoj izložbi, imaju umjetnički signum: autor-ski su prepoznatljive, jasne i izražajne. Uistinu dovoljno da sa za nimanjem iščekujemo neko sljedeće pojavljivanje njihovih autora sa svježim fotografskim uratcima; možda na 15. izložbi kamermana i snimatelja HRT-a, sljedeće godine u Muzeju za umjetnost i obrt.

HRT-ovih kamermana i snimatelja

Damir Alter Matijević

63

Dizajnerski Pop up shop

Pop up shop hrvatskih dizajnera u Muzeju za umjetnost i obrt popratni je program izložbe hr vat-skoga dizajna 1112, koja se održava do 15. studenoga. U prodaji su novi dizajnerski radovi sedamnaest iz-lagača:

63

Sponzor rubrike kultura

13. rujna – 15. studenoga 2012.

Izložba hrvatskog dizajna 1112; organizator Hrvatsko dizajnersko društvo, u suradnji s Muzejom za umjetnost i obrt. Popratno događanje: Pop up shop - prodaja pojedinih izložaka, odnosno radova sudionika izložbe.

18. listopada 2012.

Otvaranje izložbe Liturgijsko ruho u Muzeju Đakovštine; 17 izložaka s istoimene izložbe, održane u MUO-u od 28. veljače do 19. kolovoza, naglašavaju djelatnost radionice za restauraciju tekstila MUO-a.

8. studenoga – 2. prosinca 2012.

Izložba fotografi ja Joze Ćetkovića; kustosica Dubravka Osrečki Jakelić, voditeljica zbirke novije fotografi je MUO-a.

27. studenoga 2012. – 7. siječnja 2013.

Advent u MUO-uIzložba Božićna priča; svake adventske nedjelje prigodni koncerti; kreativne radionice izrade božićnog nakita; prigodna ugostiteljska ponuda; božićni sajam dizajnera.

Hrvatski dizajn, fotografi je i adventska događanja u MUO-u

Dizajnerske majice – Bilić&Müller, desing studioDizajnerske majice - Vedrana Mastela, Fashion designDizajnerski odjevni predmeti - Petra Lasić, LP DesingEko i poklon torbe, pregače, tulipani, igračke, čestitke, razglednice - Udruga za promicanje inkluzije Zagreb,

Kožnate torbe "Remington" - Patrizia DonaPlatnene torbe "Croatia" - Ira PayerPepeljare i lampe Mini Me - Polymorph d.o.o. Šibice Romantigice i

Adriatigice – VIL-e*, R-dizajnVino Pošip Za inspiraciju Stina 2011 - Vivat Fina Vina d.o.o.Vino Plavac Mali MajstorVino Plavac Stina Stolci u raznim bojama - Ksenija Jurinec d.o.o. Police - Anamarija BurazinNamještaj - Atmosfera d.o.o.Plakati, knjižice, knjige, CD - Kuna Zlatica d.o.o.Časopis "Presjek" - Hiperprostor d.o.o.Plakati - Tipo devet d.o.o.Knjige - Ogranak Matice hrvatske Slavonski BrodKnjige - SKUD Ivana Gorana Kovačića, Zagreb

Majica Bilić&Müller,

desing studio

Udruga za promicanje

inkluzije, igračka

R-dizajn,

kutija za šibice

Fotografi je Joze Ćetkovića

Jozo Ćetković (Crna Gora, 1940. - Za-greb, 1986.) završio je Školu primije nje ne umjetnosti u Zagrebu, 1961., i tada zapo-činje njegova intenzivna izlagačka ak tiv-nost. Samostalno izlaže u Zagrebu, Beo-gra du, Nišu, Bjelovaru, Titogradu, New Yorku, Torinu. U zagrebačkom Muzeju za umjet nost i obrt samostalno izlaže 1970., a tadaš nja ga je likovna kritika označila kao autora čija djela ulaze u antologiju naše foto grafske umjetnosti.

Kroz izbor 80 djela iz četiri naj zna-čaj nija autorska ciklusa - Portreti, Aktovi, Masline i Kamen, nastalih od 1961. do 1986., Muzej za umjetnost i obrt u formi retrospektive predstavlja opus Joze Ćetkovića, umjetnika istančanog likovnog senzibiliteta. Autorica je izložbe Dubravka Osrečki Jakelić, vodite-ljica Zbirke novije fotografi je MUO-a. Izložba se otvara 8. studenoga i trajat će do 2. prosinca.

Pohvala ruci

64

u Etnografskome muzeju

Stotinama godina vrijedne ruke ano-nim nih žena, vještih čipkarica, ispre pletale su niti i u svoje radove

uno sile posebnosti lokalnog identiteta kao dijela hrvatske etnografske i kultur ne baštine. Plodovi tog rada danas s pono-som nalaze svoje mjesto u velikoj skupini vještina svjetske nematerijalne baštine.

Početak čipkarstva u Hrvatskoj bilje-žimo u isto vrijeme kao i u sus jed nim zem ljama mediteranskog i sred njo europ-skoga kruga. Njegov oblik ovisio je o kul-turnim utjecajima na pojedine prostore naše zemlje. Uz obalu Jadranskog mora utjecaj je kulture mediteranskog pojasa i prisutnost čipke na iglu. U većem dijelu kontinentalne Hrvatske, pod utjecajem srednje Europe, bila je poznata izrada čip ke na batiće. Osnovna razlika između čip karstva u europskim zemljama i Hr-vat skoj njezini su stvaratelji. Dok je u Eu-ropi izrada čipke uglavnom bila i osta la u rukama ženskih crkvenih redova i plem-stva, odnosno građanstva, u Hrvatskoj se iz rada čipke prenosi i u ruke seoskih že na u male ruralne sredine. One čipku izra đuju za svoju tradicijsku odjeću ili za pro daju, kao izvor dodatne zarade siro-mašnog seoskoga gospodarstva. Zbog toga se tehnološke i likovne karakteristike tih izrađevina razlikuju od istodobne čip-

karske proizvodnje u europskim zem-ljama, što čipkarstvu u Hrvatskoj daje po-sebni značaj.

Danas su u Hrvatskoj tri glavna sre-dišta izrade čipke, čije se djelovanje nas-tavlja na višegodišnju tradiciju. To su: Le-poglava u Hrvatskom zagorju s čip kom na batiće, a na Jadranu Pag s čip kom na iglu i Hvar sa sunčanom čip kom od agave. Osim toga, aktivnosti u čip karstvu posljednjih se desetljeća po kre ću i u pojedinim mjestima gdje je u prošlosti vještina izrade čipke također bila dio svakodnevnog života, kao što su Pri mošten na Jadranu (čipka na iglu), Sve ta Marija u Međimurju (čipka na ba tiće) i brodsko-posavska sela u Slavoniji (sun ča na čipka).

Na izložbi su prikazani primjerci čipke iz spomenutih lokaliteta, kao dio ukrasa tra dicijskog ruha, platnenog posoblja, crk venog tekstila i samostalnih ukrasnih pred meta. Vještinu čipkarstva i čipku kao ins piraciju umjetničkog stvaralaštva pred-stavlja nekoliko radova akademskih i ama-ter skih stvaralaca: kipara, modnih dizaj-nera, fotografa i literata.

Izložba Pohvala ruci u Etnografskome muzeju postavljena je u počast upisa vje-štine čipkarstva u Hrvatskoj na UNES-CO-vu Reprezentativnu listu nematerijal-ne baš tine čovječanstva. Izložba je otvo re-na je do 4. studenoga.

Napisala: Nerina Eckhel, autorica izložbe

Čipka od agave Paška čipka

65

Markom i žigom

stavljen ispred gradske vijećnice, u spo-men na vrijedne ruke iz radionice koja je 1922. nepovratno ugašena.

Hrvatska je na svoju marku stavila renesansni primjerak čipke renesansnoga grada Paga u kojem je, u želji da se spasi ova rijetka umjetnička tehnika, 1900. os-novana čipkarska škola. Paška čipka ostala je "živi spomenik etike i kulture življenja te spada u birana obilježja hrvatskog iden-titeta". Obje su marke tiskane u tiskari Vi-cin do u Mechelenu u Belgiji na bijelom 92-gramskom gumiranom papiru, u ro to-gravuri i četverobojnom tisku. Marke su sa 11 1/2 češljastim zupčanjem, veličine 27,66 x 40,20 milimetara, u arcima od 30 komada. Svaka je marka tiskana u 700.000 primjeraka. Nominala hrvatske marke je 3,5 kn, dok je nominala belgijske marke 5 kn.

Nadamo se da će Hrvatska pošta, kao jednu od tri na UNESCO-voj listi zaš ti ćene hrvatske čipkarske vještine, i lepoglavsku čipku predstaviti na hrvat-skim poštanskim markama.

Napisala: Dunja Majnarić Radošević

Foto: Muzej HT-a

Hrvatska pošta je 12. lipnja 2012.

tiskala seriju od četiri marke - "Hrvatska

nematerijalna kulturna baština na

UNESCO-voj reprezentativnoj listi", među

kojima je i marka "Hvarsko čipkarstvo"

pritom je tiskano i 30.000 arčića te pri-godna omotnica prvog dana.

Paška čipka motiv je i na prvoj od dvi-je marke u seriji "Čipke", koju je Hr vat ska pošta tiskala 13. srpnja 2002., u su radnji s Belgijskom poštanskom upra vom. Iz-vrsno likovno rješenje za obje ma rke dao je Orsat Franković, dizajner iz Zagreba.

U Etnografskom muzeju u Zagrebu do 4. studenoga traje očaravajuća izložba "Pohvala ruci – čipkarstvo

u Hrvatskoj". Priča je to o davnom umi-jeću ukrašavanja tekstila, a autorica iz lož-be, etnologinja Nerina Eckhel, poka zuje kako su utjecaji iz Europe u približno isto vrijeme prihvaćeni u Hrvatskoj.

Ljubav, sklonost, način i vještina stva-ranja ovih prekrasnih mikrosvjetova pre-nosili su se s generacije na generaciju. Izložba je postavljena u čast upisa lepo-glavskog, paškog i hvarskog čipkarstva na UNESCO-vu Reprezentativnu listu ne-ma terijalne baštine.

Istim je povodom Hrvatska pošta, 12. lipnja 2012., tiskala seriju od četiri marke pod nazivom "Hrvatska nematerijalna kul turna baština na UNESCO-voj repre-zentativnoj listi", među kojima je i poš-tanska marka "Hvarsko čipkarstvo".

U Hvaru nalazimo svećeničke košulje i oltarnike iz 17. stoljeća ukrašene čip ko m na iglu i na batiće. Stručnjaci pove zu ju ova djela s osnivanjem ženskog bene dik-tinskog samostana u Hvaru, 1664. go di-ne. Uz samostan je vezana i vještina iz ra-de specifi čne čipke od niti agave, koje se "rade bez nacrta, proizvod su mašte i du-hov nosti sestara benediktinki".

Idejno rješenje za marku dale su dizaj-nerice iz Zagreba, Ivana Čukelj i Tatjana Stri navić. Tiskara Zrinski iz Čakovca tis-kala je marku, veličine 35,50 x 35,50 mili-metara, sa češljastim zupčanjem 14, na bijelom 102-gramskom gumiranom pa-piru u višebojnom off setu. Naklada marke je 100.000 komada.

Tiskan je i zajednički arčić u 20.000 pri mjeraka te prigodna omotnica prvog da na. Vrijednost marke je 3,1 HRK.

Kad je 2008. Hrvatska pošta po kre-nula seriju poštanskih maraka "Hrvatska etnografska baština - Pag", u seriji od pet maraka našao se i motiv prekrasne paške čipke na iglu. Poštansku marku dizajnirali su Orsat Franković i Ivana Vučić iz Zagreba. U arcima od 50 maraka Zrinski iz Čakovca je 30. rujna 2008. tiskao marku veličine 29,82 x 35,50 milimetara, sa češljastim zupčanjem 14, u višebojnom off setu na bijelom 102-gramskom gu mi-ranom papiru. Marka s nominalom 10 HRK izdana je u 200.000 primjeraka, a

na hrvatskim markama

Čipke

Omotnica prvog dana s poštanskim

markama: Paška čipka i Čipka iz

Liedekirkea

Belgija je predstavila svoje umije-će čipkarstva, prikazom čipke iz Liede-kerkea, čija je bogata tradicija još iz 14. i 15. stoljeća. Sredinom 19. stoljeća tamo je osnovana čipkarska radionica, čiji je najpoznatiji produkt bila čipka "Rosaline", prikazana na ovoj marki. Ispod dijela čip-ke nalazi se kip čipkarice, koji je bio po-

66

U povodu 150. obljetnice otvaranja že ljezničke pruge Zidani Most – Zagreb – Sisak / Galdovo - pr-

ve željezničke pruge koja je prošla kroz Zagreb - Hrvatski željez nički muzej po-stavio je izložbu pod nazivom 150 godina željeznice u Za gre bu. Budući da Muzej nema vlastiti izlož beni prostor, izložba je postavljena u ga leriji Kupola u Gradskoj knjižnici na Star če vićevu trgu 6. Otvorena je na dan obljetnice, 1. listopada, a može se raz gle dati do kraja mjeseca. Autorica je Tamara Štefanac, a tekstove je napisala Helena Bu nijevac.

Dugovječna zagrebačka željeznička po vijest prezentirana je arhivskim i do-ku mentacijskim gradivom iz fundusa Hr -vatskog željezničkog muzeja, Gradske knjiž nice Zagreb, Državnog arhiva u Za-gre bu, Muzeja grada Zagreba i Hrvat-skog športskog muzeja. Tematske cjeline obuh vaćaju izgradnju i razvoj zagrebačkih željez nič kih kolodvora i mostova, pro-metno obli kovanje zagrebačkog željez-nič kog čvo rišta, izgradnjom prvih pruga pre ma Sis ku, Karlovcu i Budimpešti, te po seb nosti samoborske željeznice i pio nir-skih že ljez nica. Osim toga, izložba prati i djel ovanje kulturno-umjetničkih i sport-skih društava zagrebačkih željez ni čara, razvoj željezničkog školstva te nekadašnje Strojarnice Kraljevskih ugar skih državnih že ljeznica (današnjega TŽV-a Gredelj).

Fotografi je i gradivo prezentirani su u digitalnom tisku, a predočeni su i brojni izvaci iz novinskih članaka od 1962. do

danas. Izloženo je i dvadesetak predmeta - od signalnih svjetiljki, lokomotivskih oz naka, prometničkih kapa, promet nič-kog loparića do primjeraka publikacija, glasila i stručnih časopisa iz željezničke

Izložba Hrvatskog željezničkog muzeja

150 godina željeznice u Zagrebu publicističke djelatnosti koja se kontinu-irano ostvaruje od 1905. Svrha je izložbe približiti javnosti bogatu povijest željez-nice i ukazati na vrijednost željezničke baš tine.

Prigodne poštanske marke iz serije Lokomotive Hrvatska pošta je, u suradnji s HŽ Holdingom, izdala treću seriju prigodnih poš-

tanskih maraka iz serije Lokomotive. Marke su predstavljene i stavljene u opticaj na dan 150. obljetnice otvaranja željezničke pruge Zidani Most – Zagreb – Sisak, 1. lis to pada.

Podloge za izradu i ove serije poštanskih maraka dao je Hrvatski željeznički muzej. Prema predlošcima, Ana Sladetić izradila je grafi ke u tehnici bakropisa, koje je Miran Šabić dizajnirao za likovno rješenje poštanskih maraka. Marke su izdane u arčiću od šest maraka, tiskane su u tiskari Zrinski u Čakovcu, u off set tisku, u nakladi 100.000 primjeraka po motivu, a nominalna je vrijednost svake marke 7,10 kn. Hrvatska pošta izdala je i prigodnu omotnicu prvog dana (FDC). Tekst na listu prvog dana napisala je Helena Bunijevac.

Na markama su objavljene parne lokomotive serije SüdB 29/JDŽ 124, koje su bile među prvim teretnim lokomotivama Društva južnih željeznica za vuču vlakova na nizinskim prugama. Građene su od 1860. do 1872. u austrijskim tvornicama L. f. Sigl u Bečkom Novom Mjestu i M. f. d. STEg u Beču. Od 1862. vozile su i na pruzi Zidani Most - Zagreb – Sisak, a nekoliko ih je u Hrvatskoj prometovalo do četrdesetih godina 20. stoljeća. Desetljeće kasnije iz prometa je povučena i posljednja lokomotiva te serije, oznake JDŽ 124-001.

Druga je lokomotiva iz serije parnih lokomotiva MÁV 424/JDŽ/JŽ 11 koje su građene u MÁVAG-u u Budimpešti, između 1924. i 1956. Lokomotive su kasnije konstrukcijski dorađivane, pa su dosegle zavidnu razinu u parnoj vuči. Upotrebljavane su za vuču ekspresnih i brzih putničkih vlakova te teretnih vlakova na nizinskim prugama. Sagrađeno je 365 lokomotiva te serije, a u Hrvatskoj su vozile do 1981. Upravo je lokomotiva te serije bila posljednja parna lokomotiva koja je 1. ožujka 1976. odvukla putnički vlak iz Zagreba do Siska i označila kraj parne vuče u zagrebačkom čvorištu. p g j p g

Vojnički dnevnik Zlatka Boureka u Kabinetu grafi ke HAZU-a

67

Umjetnički paviljon, u suradnji s re no mi-ran om slovenskom galerijom Foto grafi ja iz Ljub ljane, predstavlja izlož bu Ži vot u slikama, jednog od najpriz natijih su vremenih fotografa, Stevea McCurr yja, dobitnika brojnih prestiž nih nagrada. McCurry je svjetsku slavu stekao suge-stivnim portretom "Djevojka iz Afganistana" i mnogim drugim fotografi jama u naj bo ljem do-kumentarističkom stilu slavne fotografske agen-cije Magnum. Izložba u Umjetničkom paviljonu otvorena je od 25. listopada do 23. prosinca.

Zlatko Bourek je suvremeni homo univer-salis, metjerski kipar, renomirani slikar, vrsni ilustrator, istaknuti kazališni scenograf i redatelj, doajen art struje Zagrebačke škole cr tanog fi lma. Dok su mu prve samostalne iz l ožbe bile u znaku crteža, posljednja dva de setljeća umjetnost Zlatka Boureka pred sta-v ljena je gotovo isključivo kroz prizmu sli kar-stva i skulpture.

Vojnički dnevnik / 1956. komplementarna je izložba i hommage Bourekovom stvara-laš tvu na papiru. Prevladavaju radovi obli -ko vani u tajnosti tijekom 1956., za vrije me voj nog služenja u Ajdovščini. U ispo vjed nom pripovjedačkom tonu ich-forme sekven ci-

jal no se nižu fi lmski kadrirana somnabulna i solipsistička viđenja nakupljanih frustracija tijekom vojničkih dana, oblikovana u već izgrađenom i svojstvenom, neposrednom, surovom, sugestivnom i satiričko-fi gurativnom likovnom idiomu na tragu japanskog kazališta lutaka, njemačkog ekspresionizma, neu sachlichkeita, metafi zičkog slikarstva i nadrealizma. Depersonalizirani vojnici, aveti, voluminozne bezlične Venere, bebe i lutci na ˝pozornici˝ vojarne, vojnog poligona, konjičkih staja, nedefi niranog prostora, zajedno s karikaturalnim antijunakom Bourekom uprizoruju scene prodornog ludizma i erosa - gdjekad na rubu seksualnih patologija.

Tematsku nadopunu vojničkom ciklusu čini dvadesetak radova iz kasnijih razdoblja (1981. i 1991./92.). Radovi iz 1981. proširuju hedonizam tjelesnog na gastronomske užitke obi lježene elementima slavonskog folklora i grotesknog humora, a serija iznimnih crteža (1991./92.), potaknuta kolektivnom traumom Domovinskog rata, evocira proživljene stra-hote prebjega židovskog stanovništva u Drugom svjetskom ratu. Izložbu zaokružuju tri autorska animirana fi lma: Kapetan Arbanas Marko (1967.), Mačka (1971.) i Ručak (1979.).

Crtež Zlatka Boureka temeljen je na osobnom i individualnom doživljaju memorije, tra dicije i vjere, a gradivno tkivo mu je slavonski optimizam i folklor te židovski humor, lišen trivijalne patetike i površne dopadljivosti. Vjeran razigranoj i iskrenoj poetici s do-zom humora i zdrave zloće, Zlatko Bourek upisan je u vrh hrvatske i svjetske suvremene um jetnosti.

Izložba je otvorena do 30. listopada u Kabinetu grafi ke HAZU-a, Hebrangova 1.

Od 28. rujna do 25. studenoga u Arheološkom muzeju otvorena je iz-lož ba pod nazivom Stjepan Divković – retro spektiva: medalje i novac. Autori iz ložbe i postava su Ivan Mirnik, To mi-slav Bilić i Miroslav Nađ.

Stjepan Divković ubraja se me đu naj talen tiranije i najplodnije hrvat ske me da ljare. Njegovi radovi pos tigli su ve-liku popularnost u struč nim krugovima i najši roj javnosti, za hvaljujući doista brojnim izdanjima Hrvatske narodne banke i Hr vat skog novčarskog zavoda. Odlika nje govog likovnog izraza kla-sična je i tradi cionalna, bez većih eks-pe rimenata.

Izložba želi zagrebačkoj javnosti pred staviti približno 300 radova Stje pa-na Div kovića: skica i crteža, sadrenih i u bronci iz livenih modela, kao i naj raz-ličitije ot ko ve i odlivke njegovih me da-lja, po seb nih izdanja Hrvatske na rodne banke i Hr vatskog novčarskog za vo da te ma nji izbor iz njegove sitne plastike. Osim dijela opusa S. Divkovića, koji se ču va u fundusu Numizmatičke zbir ke Ar he o loškog muzeja u Zagrebu, izlo že-ne su predmete posudili Hrvatski nov-čarski zavod, Hrvatska narodna ban ka, a najveći broj sam autor.

Život u slikama Stevea McCurryja

Medalje i novac u Arheološkom muzeju

Djevojka iz Afganistana,

autor Steve Mc Curry

68

U prostoru povremenih izložbi do 11. studenoga otvorena je retrospektivna izložba Miljenka Horvata (Varaždin, 1935. - Zagreb, 2012.), pod nazivom Traganja.

Premda je Horvat ostavio dubok trag u suvremenoj hrvatskoj umjetnosti, ponajprije dje lo-vanjem u Gorgoni i sudjelovanjem u Novim tendencijama, prilično je nepoznat široj publici. Prve samostalne izložbe ostvario je u 60-im godinama prošloga stoljeća u Zagrebu. Potom je oti šao u inozemstvo, najprije u Pariz (1962.), a zatim u Kanadu (1966.), gdje je proveo najveći dio života. U Zagreb se vratio nekoliko godina nakon umirovljenja, 2008., gdje je i umro, u ožuj ku ove godine. Njegovo se ime najčešće veže uz grupu Gorgona za koju je, na poticaj Josi pa Va nište, realizirao sedmo izdanje istoimenog antičasopisa, 1965. U njegovom ukupnom stva-ralaš tvu moguće je pronaći specifi čan gorgonski duh koji je Radoslav Putar detektirao već u pr vim predstavljanjima hrvatskoj publici, opisujući njegovu poetiku kao "notorni nesmisao koji se ogleda u dostojanstvenoj mudrosti". Poriv za neprestanim traganjima u jednom će ga trenut-ku dovesti na put pokreta Novih tendencija, u kojem participira u području računalne grafi ke, 1973.

Miljenko Horvat, uz poetske kolaže, spontane i gestualne crteže i slike bliske poetici apstraktnog ekspresionizma, istražujući mogućnosti različitih medija, ostvaruje i bogat fotografski opus, bilježeći osamljene "prizore bez značaja", anonimne tragove ljudske ruke i djelovanje vremena na zidovima metropola. Zarađujući za život kao arhitekt, dizajner, predavač

dizajna, ilustrator i karikaturist, Horvat je u inozemstvu, osobito u Kanadi, postigao zapaženu umjetničku karijeru. Njegova se djela nalaze u muzejskim zbirkama, pri-vatnim i javnim kolekcijama u Kanadi, Iz ra e lu, Nizozemskoj, Italiji, SAD-u... Nje -go vo raznoliko, bogato i intrigantno stva -ralaštvo nakon gotovo pola stoljeća ot kri-va se konačno i u gradu u kojem je na kon studija arhitekture polako i ustrajno zapo-čeo umjetničko traganje.

Jesen u Muzeju suvremene umjetnosti

Traganja, Eksperimenti i Ideologija ljepote

Eksperimenti – naziv je izložbe Antuna Motike (Pula, 1902. – Zagreb, 1992.), otvorene u prostoru povremenih izložbi do 11. studenoga.

Motika je svestrani umjetnik, uglavnom poznat kao slikar suptilnih aktova i lirskih interijera i krajolika s izrazitim senzibilitetom za boju i svjetlo. Međutim, Motika je i jedan od najvažnijih umjetnika eksperimentatora i vizionara na području razvoja i mogućnosti tehnologije i arhitekture, kazališne scenografi je, reklame, industrijskog dizajna i slikarstva, čime zaslužuje posebno mjesto u razvojnoj liniji hrvatske i europske povijesti umjetnosti. Od 1941., u intimi atelijera, započinje tzv. atelijerska istraživanja, izvodi brojne pionirske luminokinetičke eksperimente na staklu i foliji s organskom i anorganskom materijom, eksperimente na fotografi ji, fotografskom i rendgenskom fi lmu, metalu i pleksiglasu.

New York, Soho, 1973, crno-bijela fotografi ja

Napoli (ciklus Fotodekolaži) 1972,

fotografi ja u boji

Motika, Eksperiment na staklu, 1940. - 1960. Motika, Eksperiment na staklu, 1940. - 1960.

Vacances (ciklus Prirodne geome-

trije), 1974.( kolaž, akrilik, pastel)

Motika, Bez naziva, oko 1960.

69

Dani fotografi je Arhiva Tošo Dabac održani su prvi put 2007., uz obilježavanje stote obljetnice Dabčeva rođenja. Izložbe u sklopu te manifestacije - "Povijest Arhi-va TD 1940. – 2007." i "Tošo Da bac, Dru gi pogled" - predstavile su boga tu um jet nič-ku i izložbenu aktivnost foto gale rije Ar-hiva TD iz osamdesetih godina pro šlog stol jeća te dosad nepoznati dio opusa tog autora, blizak poetici Nove objek tiv nosti. Godine 2010. i 2011. Dani foto gra fi je na stav ljeni su u novome Mu zeju suvre-me ne umjetnosti, uz izložbe Dab čevih

Tošo Dabac: U/lice Zagreba

Ideologija ljepote - naziv je izložbe Karima Rashida, jednog od naj pro-duktivnijih i najcjenjenijih dizajnera današnjice, koja se otvara 20. listopada u stalnom postavu Zbirki u pokretu. Na poziv MSU-a, Karim Rashid će predstaviti dizajnerske objekte koji su proteklih desetljeća plijenili pažnju dizajnera i oduševljavali korisnike, a oblikovno i tehnološki pomicali granice dizajna. Rashidovi dizajnerski predmeti bit će postavljeni u dijalogu s um-jetničkim djelima iz stalnog postava Zbirki u pokretu. Izložba je zamišljena kao rasprava između umjetnosti i dizajna, svijeta na prijelazu tisućljeća i današnjega. U formi multimedijske prezenzacije Karim Rashid predstavit će svoju dizajnersku fi lozofi ju, pozivajući publiku na interakciju i dijalog, te najaviti pomake za budućnost. Tijekom boravka u Zagrebu, održat će pre-davanje u okviru Dana Orisa. Izložba je otvorena do 1. siječnja 2013.

fo to grafi ja "Riječki dnevnik" i "Por treti um jetnika".

Dani su do sada ugostili nakoliko vrs-nih predavača i umjetnika i temama se fokusirali ne samo na opus Toše Dabca, već i vizualne umjetnosti općenito (foto-gra fi ju, fi lm, video), a takav se pris tup nastavlja i ove godine. Također, na Da ni -ma fo tografi je održano je dvadesetak fo-

to grafskih radio ni ca pod vod stvom emi-nent nih um jet ni ka fo togra fi je, na ko ji-ma su po laz ni ci ma teorij ski i prak tič no pokazani raz li či te fo tografske mo du se i iz ričaje.

Ovogodišnji, 4. Dani fotografi je Ar-hi va Tošo Da bac ot -va raju se 30. lis to pa-da, izlož bom Dab -če vih fotogra fi ja iz zagre bač kog cik lu sa, pod nazi vom "Tošo

Dabac: U/lice Zagreba", u No ga le riji za-grebačkog Muzeja suvremene um jet nosti. Izbor je to manje poznatih foto gra fi ja To še Dabca iz iznimno bogatog opusa više od 200.000 negativa u zbirci Arhiva Tošo Dabac, koja se i danas čuva i stručno obrađuje na istome mjestu na kojem je ovaj "nestor" hrvatske fotografi je davne 1940. osnovao fotografski atelijer.

Grad Zagreb će biti tema niza pre da-va nja i fotoradionica koje će se odvijati u Ar hivu Tošo Dabac u Ilici 17 i Mu zeju su-vre me ne umjetnosti u Aveniji Dubrov nik 17.

Dani fotografi je Arhiva Tošo Dabac pronašli su svoju brojnu publiku i prerasli u tradicionalnu manifestaciju, čija je na-mjera postati ishodište Zagrebačkog mje seca fotografi je. Kustosice su Marina Be naži i Daniela Bi lo pavlović, a detaljan pro gram 4. Dana fo to grafi je može se po-gle dati na www.msu.hr .Express buff et, Zagreb, oko 1960.

Slastičarnica Majmunjak,

Zagreb, oko 1960.

Trg Petra Preradovića, oko 1960.

Trg Josipa bana Jelačića,

Zagreb, oko 1940.

70

Od rujna 2012. do siječnja 2013. traje Festival Hrvatske u Francuskoj, pod nazivom Cro-

atie, la voici! - Festival de la Croatie en France. Na 45 lokacija kroz 60 događanja pred stavljaju se hrvatske vizualne umjet-nosti, glazba, performansi, scenska umjet-nost, književnost, arhitektura, turizam, gas tronomija, obrazovanje i sport.

Dok se u Muzeju Cluny obav ljaju zad-nje pripreme za izložbu srednjo vjekovne baštine prikupljene diljem Hrvatske, iz-ložba je Meštrovićevih djela u Muzeju Ro din već doživjela veliki uspjeh. U La Ro tondi je predstavljen hrvatski strip, hrvatski su književnici boravili u gradiću Saint Dieu, a karikaturisti se predstavili na najvećem festivalu karikature u St.

Just-le-Martelu. Do kraja listopada pariš-ka će publika uživati u izložbama Bori sa Bućana, Damira Očka i hrvatske foto gra-fi je u selekciji Petera Knappa, a do kraja godine pridružit će im se i retrospektiva hr vatskog suvremenog fi lma, gostovanja hr vatskih kazališta, koncerti Cantusa i Dia logosa…

Festival Croatie, la voici kaleidoskop je hrvatske kulture i gospodarstva, turiz-ma, obrazovanja i sporta. Primjerice, ško le u Nici i Grenobleu obilježile su hr-vat ski Dan neovisnosti, 8. listopada, infor-miranjem o novoj članici Europske Unije. U sklopu Festivala održavaju se i vater-polo susreti i ekonomski forumi.

Festival proizlazi iz hrvatsko - fran-cuskog strateškog partnerstva, potpisanog 2010. na predsjedničkoj razini. Hrvatska je prva zemlja Jugoistočne Europe, koja je dobila čast predstaviti se u sklopu Kulturnih sezona koje se održavaju od 1985.

- Senzibiliziranje francuske javnosti za hrvatsko kulturno stvaralaštvo i iden-titet najvažnija je misija uoči prima nja u europsku obitelj. Jedan od suštin skih ciljeva Festivala je i razvijanje i ini ciranje

Relikvijar - bista Sv. Silvestra pape

Melsa et Radosclavo iz Kotora u

Zadru, 1367.

Ženska anžuvinska kruna, srednjoeuropsko zlatarstvo, sredina 14. stoljeća

Relikvijar glave Sv.

Jakova mučenika,

zadarsko zlatarstvo,

11./12. stoljeće

Relikvijar ruke Sv. Vlaha, palatinska radionica u Palermu, 1185. - 1192.

Decretum gratiani cum glossa ordinaria

bolonjski skriptorij, sredina 14. stoljeća

Napisala: Nataša Petrinjak

Foto: dokumentacija Ministarstva kulture

71

Ivan Picelj, Cyclophoria 3, 1971.,

silkscreen-paper, 80x80 cmĐuro Đuka Janeković, Dama sa psom, 1934.

novih suradnji i mreža koje po jed no-stav ljuju rad na budućim zajed nič kim projektima - rekla je ministrica kul ture, prof. dr. sc. Andrea Zlatar Vio lić, na otvaranju Festivala Hrvatske u Fran cus-koj, 12. rujna.

Festival je, dakle, izvanredna prilika da se hrvatska kulturna baština i suvremeni umjetnici predstave pred zahtjevnom francuskom publikom te da našu umjet-nost vide i brojni drugi Europljani i gos ti iz svijeta. Preko odabranih djela i progra-ma, slušatelji, gledatelji, čitatelji, posjetite-lji svih naraštaja mogu upoznati sve što danas jesmo, kako se u Hrvatskoj živi, radi i stvara.

Koncepciju Festivala potpisuju izbor-nice dviju zemalja - Seadeta Midžić i Isa-belle Delage, a u realizaciji su surađivali Mi nistarstvo vanjskih i europskih poslova, Mi nistarstvo kulture, Ministarstvo gospo-darstva, Ministarstvo znanosti, obrazo-vanja i sporta, Ministarstvo turizma, Hrvatska gospodarska komora i Hrvatska turistička zajednica. Detaljan program dostupan je na internetskim stranicama: http://croatielavoici.com/ i http://www.tportal.hr/kultura/croatielavoici

Ivan Meštrović, Umjetnik pri poslu

- Auguste Rodin, Rim, 1914.

fotografi ja Boris Cvjetanović

Ivan Meštrović, Daleki akordi,

Rim, 1918., fotografi ja Živko Bačić

Apoksiomen

Matija Ferlin, Almost 6 Tudor, Hydra

Zagrebački solistiTriko cirkus teatar, predstava Slavuj

72

REPUBLIKA HRVATSKA

GRAD ZAGREB

GRADSKI URED ZA OBRAZOVANJE,

KULTURU I ŠPORT

Glazba u mom kvartu za učenikeNa Drugoj svjetskoj ko-

n fe r enciji UNESCO-a na te-mu "Eduka cija o umjet nos-ti", koja je u svibnju 2010. održana u Seoulu, done sena je tzv. Seoulska dekla racija ko ja govori o pristu pač nos ti i visokim standar di ma kva -li tete kod uvrštava nja i pri-mjene umjet nosti u rje šava-nju socijal nih i kultu roloških izazo va u svijetu.

Interakcija između svijeta umjetnosti i školskog sustava prihvaćena je diljem Europe i svijeta. Mnoge kulturne institucije u Europi imaju dugogodišnje iskustvo u predstavljanju umjetnosti djeci i mladima, a uvode je i u službeni školski raspored kao informativnu glazbenu edukaciju. U pojedinim je državama i velika aktivnost profesionalnih glazbenika koji priređuju koncerte na turnejama po školama, prezentirajući djeci raznolikost glazbenih stilova, prateći pritom materijale po kojima uče te nastavne programe općenito.

S ciljem promicanja glazbene umjetnosti među djecom i mladima, kao i razvijanja interesa za glazbu, Gradski ured za obrazovanje, kulturu i šport inicirao je suradnju zagrebačkih osnovnih škola i Hrvatske glazbene mladeži te centara za kulturu, u projektu "Glazba u mom kvartu". Projekt djeci i mladima omogućuje da dožive glazbu u primjerenom prostoru u neposrednoj blizini stanovanja - u centru za kulturu koji se nalazi u njihovoj gradskoj četvrti. Grad Zagreb u potpunosti fi nancira projekt, pa su za učenike koncerti besplatni.

Organizacijom koncerata tijekom školske godine u centrima za kulturu Grada Zagreba i ostalim gradskim ustanovama za kulturu, kod djece i mladih nastoji se razviti izravni (umjetnički) i neizravni (inovativnost i kreativnost) boljitak. Nastavnike se želi podržati u odgoju i obrazovanju na području kulture te ih dodatno educirati o suvremenim metodama rada, a kod glazbenika potaknuti svijest o njihovom utjecaju na širu društvenu zajednicu.

Raspored koncerata:

17. listopada u 13 sati, Narodno sveučilište Dubrava

Zagrebački solisti

19. listopada u 13 sati, Kulturni centar PeščenicaGudački kvartet Rucner

7. studenoga u 13 sati, Centar za kulturu Trešnjevka

Tamburaški orkestar HRT-a

24. studenoga u 13 sati, Kulturno informativni centarGudački kvartet Sebastian

3. prosinca u 13 sati, Centar za kulturu i obrazovanje Susedgrad,

Tamburaški orkestar HRT-a

Dani otvorenih vrata HAZU-a Prošlogodišnja zainteresiranost kulturne i znanstvene javnosti

za djelovanje Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti poticaj je da se Dani otvorenih vrata održavaju svake godine. Ove godine to će biti 13. i 14. studenoga od 10 do 19 sati.

U znanstvenoistraživačkim i muzejsko-galerijskim jedinicama Akademije održat će se raznovrsne prezentacije, promocije i pre-davanja, kojima će akademici, znanstvenici i umjetnici pojedinih jedinica približiti posjetiteljima znanstvenu, kulturnu i umjetničku djelatnost Hrvatske akademije. Otvorena će biti palača HAZU-a te tridesetak znanstvenoistraživačkih i muzejsko-galerijskih jedinica u Zagrebu, Bjelovaru, Cavtatu, Dubrovniku, Osijeku, Požegi, Puli, Rijeci, Splitu, Trstenom, Varaždinu, Vinkovcima, Vukovaru i Zad-ru.

U palači Akademije bit će postavljena multimedijalna izložba Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti kroz fotografi je, or-ganiziran koncert na Guarnerijevoj violini King i otvorena pri-godna prodaja Akademijinih izdanja. Cilj je približiti javnosti da našnje aktivno djelovanje HAZU-a na svim društvenim pod-ručjima te njezin doprinos izgradnji suvremene Hrvatske.

73

Izašao je drugi broj časopisa Za gor-ka, glasila Društva Marije Jurić Zagorke. Novi broj, među ostalim, otkriva tko je snimio posljednji Zagorkin portret, istra-žuje kakvo je bilo Zagorkino djetinjstvo na imanju pokraj Svetog Križa Začretja, objavljuje razgovore s Darijom Lorenci, glumicom koja je utjelovila Zagorku u pred stavi u zagrebačkom HNK, te Ma-riom Antoninijem, sinom Ota Anto-ninija koji je ilustrirao Zagorkine roma-ne, piše o kući u Novom Vinodolskom, donosi sjećanje na susrete sa Zagor-kom... Na naslovnici i ovog broja reprint je naslovnice Zagorkinog Ženskog lista, ovaj put iz 1934. Časopis je do stupan u svim zagrebačkim knjižnicama i na web-stranici www.drustvozagorke.com . U sklopu Dana gradske četvrti Donji grad, 23. rujna na Zrinjevcu predstavljena je djelatnost Društva Marije Jurić Zagorke, a posjetitelji su mogli dobiti primjerak časopisa.

Centar za ženske studije, u suradnji s Odsjekom za komparativnu književnost Filo zofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 30. studenoga i 1. prosinca organizira dvodnevni međunarodni znanstveni skup, u sklopu šestih Dana Marije Jurić Zagorke, s glavnom temom "Rad, rod i klasa", ističući kako je rad jedna od Zagorkinih opsesivnih tema i u romanima i njezinom novinarskom radu, a u vlastitom je životu dosljedno provodila načelo života od vlastita rada, koje je smatrala izrazito važnim dijelom ženske politike.

Novi broj Zagorke

Dječja igra i u VrbanimaDječji vrtić Dječja igra djeluje od 2002. na području

Dubrave na tri lokacije s pet odgojnih skupina, a od rujna i u naselju Vrbani III, Kuzminečka 16-18, sa šest mješovitih odgojnih skupina.

Zanimljiva struktura prostora, primjerena djeci rane i predškolske dobi, rezultat je suradnje arhitekata i djelatnika vrtića. Prostor se sastoji od nekoliko raz-ličitih radionica i atraktivnih ateljea, koji omogućuju raznovrsne aktivnosti i druženje djece različite kro-nolo ške dobi i sposobnosti. Prilagođen je pojedincu za osobnu realizaciju, razvoj i cjeloživotno učenje. Pre-gradni zidovi s prozorima omogućuju kvalitetnu ko-munikaciju i interakciju djece i odgajatelja iz različitih odgojnih skupina.

U novoj poslovnoj zgradi Privredne banke Zagreb d. d. na Radničkoj cesti 50 ot voren je korporacijski dječji vrtić Čigra. Vrtić su otvorili zagrebački gradonačelnik Milan Bandić i Božo Prka, predsjednik Uprave PBZ-a. Veliku podršku u realizaciji projekta PBZ-u je pružila matična banka Intesa Sanpaolo, koja ima nekoliko korpo-racijskih vrtića u Italiji.

Vrtić je smješten na 495 četvornih me-tara u prizemlju poslovne zgrade, a koristi

cesti, to znači 60-ak upisane djece u ovoj školskoj godini, raspoređenih u četiri od-gojne skupine, od kojih su čak tri jasličke. Osiguravajući kvalitetnu skrb o djeci u neposrednoj blizini radnog mjesta, izravno se utječe na zadovoljstvo zaposlenika i veću radnu učinkovitost mladih roditelja. Nadalje, u vrtiću je otvoreno i desetak no vih radnih mjesta, a djeca upisana u korporacijski vrtić PBZ-a oslobodila su mjesto djeci u gradskim vrtićima.

i 300 četvornih metara dvorišta. Smještaj djece subvencioniraju Banka i Grad Za-greb, a vrtić nudi i dodatne sadržaje, po put sportskih aktivnosti, učenja stranih jezi ka, organizacije kazališnih predstava i dram-skih radionica. Odgajateljsku uslugu pruža tvrtka DV Čigra; u jasličkim skupinama ra de po tri odgajateljice, a u vrtićkima po dvije.

Za 2000 zaposlenika Banke, koliko ih je u poslovnim kompleksima na Radnič koj

Korporacijski dječji vrtić PBZ-a

Buduće učiteljice su 1920.

polagale: nauk vjere,

pedagogiku, metodiku,

hrvatski i njemački jezik,

zemljopis, povijest i domaći

ustav, računstvo i geometrijsko

oblikoslovlje, prirodopis,

prirodoslovlje, kućanstvo,

krasnopis, prostoručno risanje,

pjevanje, ručni rad, gimnastiku

i praktične vježbe u zabavištu

Žene u poduzetništvu

74

Pretvaranje feudalnog u građansko druš tvo u Hrvatskoj odvijalo se bez revolucije te su se tako promo vi ra le

i žene izvan poljoprivrede. Poznati hr vat-ski ekonomist Blaž Lorković u svo joj knj-izi Žena i društvo (Zagreb, 1883.) na pi sao je da "gospodari muškog i žen sko ga spo-la izvršujući svoje zvanje i svoje duž no sti mogu zajedno ispunja vati dužnosti više ga zvanja". Žene su pomalo osvajale i "viša zvanja", a sve je počelo boljim i du gotraj-nijim obrazovanjem djevojčica i djevojaka u Zagrebu; postupno su zatim žene ulazile u nastavnička i zdravstvena zvanja.

Sve se počelo obnavljati kad je ban Josip Šokčević odredio da se u uredima i školama piše i govori narodnim, dakle hr-vatskim jezikom. Školski pedagog Stjepan Basariček piše u Narodnim novinama još 24. rujna 1862. (kad je radio kao učitelj u Vi rovitici) da je 1861. osnovan Zemaljski školski odbor koji je trebao osnovati i više škole za djevojčice. Međutim, prilike su bile nesklone reformama, iako je izdano

Školo vanje djevojčica

bilo je neredovito sve

do prvoga hrvatskog

liberalnog škol skog za-

kona, 14. listopada 1874.,

koji je izra dio ban Ivan

Mažuranić

Napisala: Mira Kolar-Dimitrijević

Foto: dokumentacija autorice

Zagrepčanke u nastavi do 1941.

Zgrada Školskog muzeja na Kazališnom trgu

(danas Trgu maršala Tita)

nekoliko udžbenika na narodnom jeziku. Mnogi učitelji nisu čitali jedini učiteljski list Napredak koji je izlazio od 1854. i u kojem je bilo mnogo poučnih članaka iz pera domaćih učitelja te učitelja koji su iz Češke donijeli nove preporoditeljske ideje.

Basariček je 1870. s Filipovićem pri-sus tvo vao učiteljskoj skupštini u Beču te je već 1871. održana Prva učitelj ska skup-šti na u Zagrebu, na kojoj se razmatralo pi-tanje školovanja i zapošljavanja učiteljica u čuvalištima, zabavištima te školovanje tzv. obrtnih učiteljica, tj. učiteljica za ve-

zenje, šivanje, obrtne aktivnosti i drugo. Na Drugoj općoj hrvatskoj učiteljskoj skup štini, u Petrinji 27. kolovoza 1874., za klju čeno je da država mora podizati o svojem trošku i muška i ženska učiteljišta te da učiteljske škole trebaju biti otvorene svima, bez obzira na vjeroispovijest. Za-klju čeno je i da se učiteljske škole otvaraju u najvećim gradovima, gdje učenici mogu usvajati "duhovni i politički život naroda i upoznavati se sa znanosti i umjetnosti", te da u svakoj takvoj školi treba osnovati i knjižnicu. Uza ženske učiteljske škole tre baju se organizirati i uzorna zabavišta, pre ma Fröbelovu sustavu.

Muške i ženske školeTime su otvorena vrata sekularnoj

na stavi žena, koju u Hrvatskoj, Slavoniji i Dal maciji treba vezati uz školovanje že-na u samostanima. Redovnice su držale sirotišta, ubožnice, a onda i vrtiće te po-učavale djevojke izradi ručnih radova. Ia ko je još u vrijeme Marije Terezije od-re đeno osnovno školovanje djevojčica, Napo leonovi ratovi unazadili su i osnov-no školstvo i poremetili razvoj, pa je školo vanje djevojčica bilo neredovito sve

75

do prvoga hrvatskog liberalnog škol skog za kona, 14. listopada 1874., koji je izra-dio ban Ivan Mažuranić i koji je omo gu ćio školovanje bez obzira na etnič ke, klasne, vjerske i spolne razlike. Kroz od redbe sekularizacije izazvao je i otpor vjer skih institucija da ojačaju svoje poseb no škol-stvo, što je bilo omogućeno Khue novim školskim zakonom iz 1888., i takvo se škol stvo uglavnom zadržalo do 1929.

Osnovne škole bile su četverorazred-ne, trorazredne i dvorazredne, ovisno o broju djece i veličini mjesta. Znatno su utje cale na smanjivanje nepismenosti, dje- lu jući ujedno na veću potražnju za na-stav nič kim kadrom.

Na osnovi "Propisa o obrazovanju uči telja i učiteljicah za pučke učione u Voj noj krajini" od 8. lipnja 1871., bilo je pla nirano i osnivanje ženske učiteljske ško le u Petrinji. Škola ipak nije osnovana, a djevojke iz Petrinje školovane su za uči-teljice kod sestara milosrdnica; krajiška je vlada do 1882. stipendirala pedesetak djevojaka u toj školi koja je primala dje-vojke iz cijele Hrvatske.

Zagreb je postajao grad škola i uče-nika. Djevojčice se u osnovnom školstvu

izjednačuju s dječacima, mnoge se ističu darovitošću i potiču na otvaranje viših škola koje bi ih školovale za nastavnička zvanja, ali i za dobre domaćice. Počinje se tražiti i ženska radna snaga u po du-zećima i uredima. Škola se počinje smat-rati važnom za modernizaciju i industri-jalizaciju društva. Počelo se shvaćati da su djevojke veliki potencijal koji mijenja i društvo u cjelini jer se mogu uključiti u privredu i privređivanje.

U arhivskoj građi u Školskom muzeju, kao i u velikom fondu škola u Državnom arhivu u Opatičkoj ulici, možemo ići tra-gom školskog nadzornika Antuna Cuvaja i napisati povijest svake škole.

borbe za ravnopravnost spolovaŽene su bile manje plaćene

od muškaraca, a ako su se

udale, gubile su zaposlenje

kao učiteljice, ako im i

muž nije bio učitelj

Na Drugoj hrvatskoj učiteljskoj skup-štini, 1874. u Petrinji, predviđeno je os-ni vanje građanskih škola na kojima bi dje vojčice morale imati i "industrijalnu uči teljicu za ručno djelo i kućanstvo". Bila je to tiha revolucija u obrazovanju žena u našim krajevima i žene su krajem stoljeća prisutne u mnogim službama. No, bile su uglavnom manje plaćene od muškaraca i život im je bio dosta težak, a ako su se udale, najčešće su gubile zaposlenje kao učiteljice, ako im i muž nije bio učitelj. Bila je to strašna nepravednost koja je mno ge školovane učiteljice prisilila da pro vedu život kao domaćice.

Iz škola koje su radile po Mažura ni -ćevom kodeksu djevojke su izlazile s vi-sokim moralnim odgojnim principima i dobrim znanjem o vođenju domaćinstva i izradi ručnih radova, ali preblage i pre-slabo borbene za stvarni život ranog kapi-talizma.

Prva viša škola, koja je kasnije specija-lizirala zanimanja, otvorena je u Zagrebu, 1868., zatim 1873. u Karlovcu, 1874. u Va-raždinu, 1876. u Požegi, 1879. u Đakovu i 1882. u Osijeku. Na tim su školama ra dile izvrsne učiteljice, kao što su bile Klo tilda

Zgrada Zagrebačkog sveučilišta, oko 1890.

76

Cvetišić, Amalija Basariček (žena Stje-pana Basaričeka), Milka Pogačić, Marija Jam brišak (koja je 1895. predavala na žen skom liceju njemački jezik, povijest i zem ljopis) i druge. Tek 1874. učiteljice su dobile dozvolu da predaju i muškoj djeci u prva dva razreda pučke škole, ali se po-djela škola na muški i ženski dio zgrade održala do početka 20. stoljeća, pa se to isticalo velikim slovima i nad ulazima u škole, građene u tom vremenu. Čak se i Marija Jambrišak protivila radu učiteljica u muškim dječjim pučkim školama, sma-t rajući da odgoj muškog i ženskog svije ta treba teći odvojeno i paralelno s određe-nim razlikama, pri čemu je trebalo da dje vojčice budu marljive, poslušne, miro-ljubive.

Trebalo je proći dosta vremena da uči-teljice postanu i ravnateljice. Među prvima je bila Marija Jambrišak (1847.-1937.) ko ja je maturirala na bečkoj pedagoškoj aka demiji, a bila je i književnica i javna radnica. Treba spomenuti i dugovječnu i darovitu Jagodu Truhelku (Osijek, 1864. - Zagreb, 1957.), autoricu knjige "Zlatni danci". Godine 1941. ravnateljica je i Olga Osterman na Drugoj ženskoj realnoj gim-naziji u Zagrebu.

Ispit pred 17 ispitivačaNa Mažuranićev je poticaj osnovana

1875. u Zagrebu i prva Kraljevska ženska učiteljska škola koju je fi nancirala država. No, već je 1884. zatvorena, pa su se u Zagrebu učiteljice i opet, sve do 1892., mog le školovati samo na preparandiji u sa-mostanu sv. Vinka u Frankopanskoj uli ci. Kao zamjena za državnu učiteljsku žen sku, školu osnovan je 1892. u Zagrebu Že n ski licej koji je imao i pedagoški smjer, a od 1895. učiteljice su mogle slušati i pre dava -nja na Mudroslovnom fakultetu kao iz-van redne slušateljice određenih pred meta. Uglavnom su prve polaznice fa kulteta bile svršene učenice liceja.

Napredovalo se teško i s mnogo za-preka. Milka Pogačić (1860.) polagala je kao učenica drugog tečaja ženske pre pa-randije čak 16 predmeta te joj je Stjepan Basariček predavao krasopis, a njegova su pruga Amalija Basariček "žensko ruč-no dijelo". Milka je nakon 12 godina služ bovanja u pučkim školama položila 1892. i ispit za učiteljsku službu, a 1904. je bila učiteljica Kraljevske zemaljske više djevojačke škole u Zagrebu. Ljubica La-paine, rođena 1883., završila je 1902. žen -ski licej, položivši završni ispit pred se-

ski ručni rad, gimnastiku i praktične vjež-be u za bavištu.

Završiti učiteljsku školu nije bilo lako, ali nije bilo lagan ni posao učiteljice, ni u gradu, niti na selu. Osim u Mažuranićevo doba, učiteljice su imale i manju plaću od učitelja, a taj se zakon održao do 1929., kad je školstvo centralizirano i unifi cirano za cijelu monarhističku Jugoslaviju.

Zakon o narodnim školama promi-jenio je sadržaj učenja, pa su to osjetile i učiteljske škole, čiji je broj smanjen jer je država bila u fi nancijskoj krizi.

Poslije Drugoga svjetskoga rata dje-vojke su imale mogućnost završiti prvo

Marija Jambrišak s učenicama

Ženskog liceja 1897. godine

Jagoda Truhelka, učiteljica zagrebačkog

liceja od 1891. do 1901. i ponovno

stanovnica Zagreba od 1925. Marija Jambrišak

dam naest članova ispitnog povjeren stva. Dvije godine kasnije osposobila se za učiteljsku službu na višim pučkim ško la-ma te predavala francuski jezik koji je tada smatran ne samo jezikom di plo macije već i jezikom elite i kulture.

Iz svjedodžbe zrelosti Viktorije Potoč-njak na Ženskoj učiteljskoj školi u Za-grebu vidimo da je polagala 1920. nauk vjere, pedagogiku, posebnu metodiku i praktične vježbe, hrvatski jezik, njemački jezik, zemljopis, povijest i domaći ustav, računstvo i geometrijsko oblikoslovlje, pri -rodopis, prirodoslovlje, kućanstvo, kras -no pis, prostoručno risanje, pjevanje, žen -

gre bačkom sveučilištu, i to povijest. Pre da-vala je do 1940. na Višoj pedagoškoj školi u Zagrebu, a bavila se i pisanjem znan-stvenih radova iz pedagogije, knji žev nosti i povijesti. Među 14 diplomantica koje su polagale stručni ispit za rad na ško lama do 1914. bile su, osim Milice Bog da nović, i Slava Pecinovka, Mira Pe rok, An ka Tkalac, Olga Herrak, Mira Ko čon da, Vjera Tkalčić, Tena Rosmanith, An ka pl. Ernst, Irena pl. Catinelli, Ana Mi hal džićeva, Olga Dolovčak, Cvije ta Cih lar i Olga Šarinić. Do Prvoga svjet sko ga rata obranilo je do-ktorsku diserta ciju na Za grebačkom sve-učilištu 13 žena, a za nimljivo je da je pet radova vezano uz pr irodne znanosti.

Studentice su do Prvoga svjetskoga ra ta dolazile uglavnom iz Zagrebačke žu-pa nije, ali bilo ih je i iz drugih krajeva. Go-dine 1909. upisala je studij Mira Budisav-ljević iz Gospića, poznata po spa ša vanju djece u Drugom svjetskom ra tu, a 1902. i književnica Zdenka Mar ko vić. Za nimljivo je da među 18 direktora srednjih škola u Zagrebu 1909. nije bilo niti jedne žene, a i kasnije su bile rijetkost.

Poslije Prvoga svjetskoga rata mijenja se struktura nastavničkoga kadra. Pritisak žena na fakultete postaje sve veći. Iz Ru-sije dolaze brojne izbjeglice i mnogi se zapošljavaju u školama kao učitelji, iako su bili profesori, ali nisu imali državljanstvo niti su dobro znali jezik, pa su pristajali na rad i u nižim školama u unutrašnjosti zemlje. Kako bi stekli uvjete za rad u Za -grebu, mnogi su upisali učiteljsku školu ili fakultet, stekavši kvalifi kaciju i kon ku-rentnost. Mnogi su se uspjeli za posliti i kao nastavnici na fakultetima koji su ot-vo reni u Zagrebu u međuraću, oso bito na Teh ničkom, Arhitektonskom, ali i na Prav nom i Medicinskom fakultetu.

U Zagrebu je radila i ruska škola u Var šav skoj ulici, a 1922. otvorena je i gim-na zija, u kojoj su radile i četiri Rus kinje, me đu kojima Aleksandra Kam in skaja ko-ja je od 1909. do 1920. bila na stav nica na žen skoj gim naziji u Odesi. Alek san dra Smug ge je došla iz Petrograda, kao i Sofi ja Šuler. Čitav život radile su na rus koj gim-na ziji u Za grebu i Natalija Vjar kin i Lidi ja Or lova. I u evangeličkim i židov skim ško-la ma radile su žene. Ži dovska škola bila je u Palmotićevoj, evan ge lička uz evan ge-lič ku crkvu, a bilo je i ne koliko pri vat nih spe cijaliziranih škola koje su držali stranci.

Prema istraživanjima Tatjane Ribkin Puškadije, na Veterinarskom fakultetu je diplomirala 1937. i prva Ruskinja - Irena

77

os likavanje keramike. Krajem stoljeća ti ženski odjeli, koji nikada nisu bili u pot-punosti realizirani, prestaju s radom, a potencijalne polaznice - pripadnice zagre-bačke elite upućuju se na nastavak ško-lovanja u inozemstvo ili na umjetničke ško le i akademije.

Ruskinje i ambiciozne studentice

U međuratnom razdoblju djevojke su završavale i ženske građanske škole koje su bile državne ili privatne – primjerice, šk ola sestara milosrdnica u Zagrebu, 1939. Žensku građansku školu kraljice Ma rije završila je 1939. u Zagrebu i Mar-ta Golubić koja je kasnije radila kao knjiž-ničarka u Jugoslavenskoj akademiji zna-nosti i umjetnosti. Djevojke su, dakle, ima le mogućnost izbora, ali je nakon ško-

žensku stručnu učiteljsku školu te se specijalizirati za tekstilni obrt, kitničarstvo i domaćinstvo, što je nametala pojačana industrijalizacija, a za učiteljice se i dalje školuju na Višoj pedagoškoj školi, nakon čega su mogle raditi na sedmoljetkama i u nižim razredima gimnazija.

Ipak, u Banskoj Hrvatskoj, od 1878. do 1885., broj se zaposlenih učiteljica u općim pučkim školama povećao sa 154 na 249. Tom su zvanju težile mnoge djevojke, nastojeći ući u svijet rada i privređivanja. Poznata je golema volja ilirke Dragojle Jar nević da uči djecu pisati i čitati, ali zbog toga što nije imala završenu školu, mogla je raditi samo ilegalno, više karana nego hvaljena. Mnogim je djevojčicama postati učiteljica bio nedostižan san jer dominirajući svijet muškaraca nije sma-trao da bi žene mogle nastavnički posao obavljati jednako dobro kao oni.

Na osnovi školskog zakona od 31. lis-to pada 1888., počele su se osnivati i ženske stručne škole, ali je prva takva škola u Zagrebu osnovana tek 1894., pa su muška djeca i dalje imala otvoreniju mogućnost zapošljavanja. Stručne škole bile su grad-ske i trajale su četiri godine. Gradsko po glavarstvo Zagreba imalo je poseban od bor koji je kontrolirao i rad ženske struč ne škole. Pred Prvi svjetski rat takvih je škola u Hrvatskoj bilo 28, a poučavale su učenice u šivanju, krojenju i kuhanju. Većina ih je poslije Prvog svjetskog rata zatvorena, a zakonom od 31. ožujka 1932. osnovane su niže zanatske škole koje su trajale tri godine, u kojima su se učenice mlađe od 13 godina poučavale šivanju rublja, haljina i drugog ručnog rada, a slušale su i teorijska predavanja. Takve su škole bile pandan šegrtskim školama koje su polazili dječaci i mladići.

Ženska obrtna škola otvorena je u Za grebu 1879., u namjeri da djevojkama pruži priliku za zarađivanje u posebnim strukama. Škola je imala nekoliko odjela, pa su se mogla stjecati praktična znanja u tkanju, vezenju, čipkanju, šivanju, aran-žiranju cvijeća, izradi nakita i šešira, kro-jenju odjeće, kuhanju, serviranju, čišćenju, pranju i glačanju rublja, češljanju, vođenju knjigovodstva itd. Obrtna škola u Zagrebu bila je jedina takva škola u Hrvatskoj, koja je tražila da izrađeni predmeti ne budu samo praktični, već i lijepi, a osnovana je zahvaljujući zalaganju Izidora Kršnjavog, Suhina i Hermanna Bollèa. Učenica je bila i akvarelistica Slava Raškaj, kao i broj-ne djevojke koje su se specijalizirale za

lovanja mnogo ovisilo o njihovoj sposob-nosti da se izbore za samostalni posao ili nastavu, pri čemu su uvijek morale ra-čunati na to da će biti slabije plaćene od muških kolega.

Prodor na fakultete izvršile su ambi-cioz ne učiteljice, želeći se izjednačiti s ko le gama. Pripadnice srednjega građan-skoga sloja tu su želju ostvarile u inozem-stvu. No, čeznule su za Zagrebom koji je već imao sve elemente života srednjo eu-ropske metropole. Štefa Iskra, supruga Izidora Kršnjavog, prešla je na Zagrebačko sveučilište sa sveučilišta u Brnu. Kao izvan redne studentice, žene su studirale u Zagrebu uglavnom društvene predmete. No, do 1914. završilo je Mudroslovni fa-kultet, kako se zvao Filozofski fakultet, samo 12 studentica od 21 upisane. Od 1905. mogle su polagati profesorski ispit za držanje nastave u gimnazijama.

Među nagrađenim studentima spo-minje se samo Milica pl. Bogdanović, stu-dentica povijesti i geografi je, grkoistočne vje re, koja je nagradu dobila 1904. i 1905. te bila prva žena koja je doktorirala na Za-

Do 1914. završilo je

Mudroslovni fakultet,

kako se zvao Filozofski

fakultet, samo 12

studentica od 21 upisane

78

Djat kova, na Poljprivredno-šumarskom 1930. Natalija Korobko, Elizaveta Diligen-skaja, Valentina Gaži-Baskova, a slično je bilo i na Ekonomskom fakultetu. Na Akademiji likovnih umjetnosti, ute me-ljenoj 1907., među Ruskinjama prva je diplomirala Lidija Pohodzejeva, već 1923., te još tri Ruskinje do 1940. Margarita Petrovna Froman bila je više pedagoginja i koreografkinja nego balerina, a od 1921. su se u njezinoj školi školovali mnogi na-raštaji baletnih umjetnika.

Valentina Georgijevna Gaži-Baskova završila je agronomiju na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu te je umirovljena 1981. kao redovita profesorica botanike. Irina Dimitrijevna Glebova diplomirala je na Ekonomskom fakultetu te je radila kao direktorica Druge ekonomske ško le u Zagrebu i poslije direktorica Zajed nice ekonomskih škola. Olga Aleksandrov na Sihvonen radila je kao lektorica francus-kog i ruskog jezika u Zagrebu. Nadežda Ni kolajevna Zalepugin diplomirala je ar-hi tek turu na Tehničkoj visokoj školi u Za-grebu i radila u Gradskom poglavar stvu.

Među zagrebačkim studenticama tre-ba spomenuti i Židovke Vilmu Alexan der, Štefu Berger i Slavu Rosenberg, a bilo je i studentica iz Dalmacije te iz Bugarske, Poljske, Srbije, Bosne, Makedonije, Ru-munj ske. Kao prva studentica Hrvatica na vedena je Vjera Tkalčić.

Tiha borba za ravnopravnostDošljaci su obogatili prosvjetni sadržaj

Zagreba i počelo se više njegovati zborsko pjevanje, glazba, strani jezici i esperanto,

ali i tehničke vještine. Gostovanjima je pro širen program Narodnog kazališta u Frankopanskoj ulici, gdje je 1936. otvoren i ruski dramski studio.

Školovane žene i učiteljice ipak ra de po naj više na odgoju djece. Dječji vrtići i za ba višta, koja su bili obavezni otva rati tvor ničari velikih tvornica, sve su mno-go brojniji. Tako se stvara obiteljskim po-du ze ćima privržena radna snaga, oso bito u tek stilnoj industriji koja je poslije 1925. u Zagrebu najkonjunkturnija indus trij-ska grana. Škole su prilagođavane mo-guć nos tima i potrebama društva, a žene su po naj više doprinijele promjeni načina života.

Učiteljice su bile predvodnice tihe bor be za ravnopravnost žena u hrvat-skom društvu te su njihove najbolje uče-nice osvajale pomalo i druga zvanja iz van prosvjete, a pismene djevojke su i kao domaćice stajale uz bok mnogih us pješnih privrednika, trgovaca, obrtnika i in du stri-jalaca, često anonimno, kao supru ge ili pla ćena radna snaga. Bile su dob ro od go -je ne, pis mene, a često i otmje ne jer su sa-

Zagrepčanke u zdravstvu do 1941.

Žene su vrlo rano ušle kao pomoćna

snaga u bolnice i ubožnice jer su ti poslovi

bili teški i muškarci su ih nerado radili. Od

1871. žene rade i u rađaonicama, a pri-

malje koje su izlazile iz primaljske škole

dr. Lobmayera u Zagrebu utjecale su

na smanjenje smrtnosti djece i po trebu

za većom postnatalnom skrbi. Zdrav-

stvo u Hrvatskoj nije ni za čim zaos taja lo

za zdravstvom bolje razvijenih dij e lova

Austro-Ugarske Monarhije, a u mo nar his-

tičkoj je Jugoslaviji i predvodilo mo der ne

tendencije, pa su medicinske sestre, ali i

malobrojne liječnice odigrale najvažniju

ulogu u pedijatriji, ginekologiji i borbi pro-

tiv tuberkuloze.

Tijekom ratova se broj žena u zdravstvu

izvanredno povećao, pa je osnovana i

ško la za medicinske sestre u Zagrebu,

koja je prethodila izobrazbi žena za liječ-

nice raznih specijalizacija. Ukrajinka Zoja

Petrovna Nepenina bila je kći gene rala

ruske carske vojske te je 1927. diplo mira-

la arhitekturu na zagrebačkom Teh ničkom

fakultetu i od 1931. do 1941. ra dila u

Školi narodnog zdravlja. Ruskinja Alek-

san drovna Ekaterina Ribkin, rođ. Murza,

završila je 1928. Medicinski fakultet u Zag-

rebu te je do odlaska u mirovinu 1950. bila

uključena u medicinsku služ bu. Ekaterina

Bjoleslavovna Wevern diplomirala je 1932.

na Medicinskom fakultetu u Zagrebu i

radila kao dermatologinja u Čakovcu i na

Sušaku, a od 1942. sudjelovala u NOR-u,

da bi nakon demobilizacije u prosincu

1945. radila jedno vrijeme u bolnici Reb ro

i 1951. se vratila u Rusiju. Doktorica Gros-

pić radila je godinama kao liječnica za-

grebačke školske djece.

Učiteljice, nastavnice i zdravstvene djelat-

nice bile su aktivne u humanitarnim druš-

tvima, brinući se za pomaganje i doško-

lovanje siromašne djece te održanje

njih ova zdravlja. Dobrotvorni Stolček, os-

Dr. Karola Milobar,

prva zagrebačka liječnica

Učiteljice su bile

predvodnice tihe borbe

za ravnopravnost žena u

hrvat skom društvu te su

njihove najbolje učenice

osvajale pomalo i druga

zvanja izvan prosvjete

79

me šivale i ukrašavale haljine ve zo vima i čip kama, pa se govorilo da su Zagrep čan-ke najljepše žene ovog dijela Europe! Ber-gerovi su tekstilni proizvodi, radovi žen-skih ruku, nalazili put u sve krajeve svijeta.

Mnoge učiteljice koje nikada ni su radile u nastavi uključile su se u privre-đi vanje. Vodile su tečajeve šivanja, na kon što su šivaći strojevi, a osobito Sin gerice, postale sastavni dio opreme svake sred-nje imućne obitelji. Marija Radić pre-nijela je iskustva češke učiteljske škole te je pomagala Stjepanu Radiću u pisanju knjige Uzorne djevojke. Jelisava Horvat (1880.-1961.), žena povjesničara Rudolfa Horvata, bila je predsjednica ženskog društva Hrvatska žena. Marija Kumičić (1863.-1945.) bila je autorica prvih kuha-rica koje su pisale žene, kao i Zlata Su-deta, učiteljica domaćinstva i šogorica pjes nika Đure Sudete. Mnoge učiteljice sura đuju u izradi slikovnica koje se dijele kao nagrada na kraju školske godine us-pješnim učenicama, no u njima se naj-češće ne navode imena autora - ako je me đu njima žena!

Niti jedna učiteljica nije dostigla Ma-riju Jambrišak koja se prva zalagala za ravnopravnost učiteljica s učiteljima i jednaku plaću. Učiteljica Milka Pogačić je 1901. pokrenula list Domaće ognjište, os novala udrugu Za našu djecu i uvela Dječji dan, koji se 1920. pretvara u Maj-čin dan. Učiteljica i književnica Jagoda Truhelka završila je preparandiju u Zagre-bu i radila od 1892. do 1901. kao nastav-nica u Liceju, da bi se poslije rada u Bosni ponovno vratila u Zagreb, 1925., gdje je i umrla - na Gornjem gradu, 1957.

Učiteljice su bile dobro organizirane u svo jim društvima, a imale su i dom za umi rovljenice, koji su koristile one koje

se nikada nisu udale. Ta su društva slu-žila nji hovom cjeloživotnom obrazovanju i bi la su zasnovana na principu soli dar-nosti.

Izvanredno razvijen ručni rad žena u drugoj polovici 19. stoljeća i prvoj po-lovici 20. stoljeća treba tražiti u znanju koje su stekle učiteljice kao učenice uči-teljske škole u samostanu sv. Vinka u Fran kopanskoj ulici. Državne škole iz-mije nile su ciljeve žena u nastavi, ali se i dalje nastojalo cijeniti moralnost, rad i poštenje. Nastavnice su se rado fotogra-fi rale sa svojim učenicama, ali nažalost, nije bio običaj da se na poleđini fotografi je zabilježi datum i mjesto snimanja.

no van 1896., svake je godine siromašnoj

radničkoj školskoj djeci darivao odjeću, a

poduzetnica Marija Povodnik ostavila je

društvu svoju kuću u Vlaškoj ulici. Slično

je radilo i zagrebačko društvo Dobrotvor,

koje je osnovao Đuro Deželić 1877. i

koje je imalo dom u Haulikovoj ulici, a

imalo je posebnu žensku sekciju. Liga za

zaštitu djece Hrvatske i Slavonije, koju

je osnovala 1911. žena gradonačelnika

Holjca, spojila se 1914. sa Šilovićevom i

Ba saričekovom Narodnom zaštitom, a

ima la je od 1916. dom na Selskoj cesti 1.

Preko Narodne zaštite tijekom Prvoga

svjetskoga rata prošlo je gotovo 20.000

djece na putu iz gladne Hercegovine,

Bosne i Istre u plodnije krajeve sjeverne

Hrvatske. Za siromašne bolesnike brinulo

se Katoličko društvo Marije Elizabete od

1908. Za slijepe se brinulo Društvo sv.

Vida, osnovano 1893., koje je uključivalo

slijepe osobe u rad kroz tečajeve za

telefoniste i slično. Od 1901. djeluje i Druš-

tvo za pripomoć gluhonijeme djece.

Neka su društva bila organizirana pre ma

nacionalnosti (Hrvatska žena, Druš tvo že-

na Katarine grofi ce Zrinski, Gospojin sko

društvo sv. Vinka Paulskog od 1919., Evan-

geličko gospojinsko društvo, Izraelsko

gospojinsko društvo Jelena Prister, Izra-

elitska ferijalna kolonija, Društvo čov-

ječnosti, Jugoslavensko gospojinsko

druš tvo, Društvo gospođa kneginje Lju-

bice). Neka su bila dugotrajna, a neka su

brzo prestala s radom nakon što je umrla

ili se povukla žena koja je bila njegov

spiritus movens.

Godine 1920. borba protiv tuberkuloze i

za čistoću postaje opća, a žene je pred-

vode u mnogim akcijama u školama, ali

i izvan nje. Narodni ženski savez orga-

nizirao je od 16. do 22. travnja 1923.

proslavu Dana trezvenosti, što je po-

taknulo i dr. Andriju Štampara na uklju-

čivanje u borbu protiv alkoholizma. Kolo

domaćica, koje je 1927. osnovala žena

gradonačelnika Vjekoslava Heinzela, pru-

žalo je utočište učenicama na školovanju.

Postojala su specijalizirana društva ko ja

su vodila brigu o zapošljavanju djevo-

jaka koje su tražile posao ili ostale bez

njega (Ognjište, Patronaža za zaštitu

mla dih djevojaka od 1911.), a neka su

organizirala i pučke radionice u koji-

ma su djevojke radile dok su bile u

takvoj nevolji. No, žene su rijetko bile

predsjednice tih društava; one su naj-

češće tajnice, službenice i čistačice. Iz-

nimka su bila posve ženska društva,

kakvo je bilo Društvo žena Katarine

gro fi ce Zrinski, koje je pomagalo zagre-

bačkoj sirotinji, a preko Seljačke sloge

slalo 1934. pomoć gladnima u Herce go-

vini.

U Zagrebu je 1939. radilo 11 dispanzera,

odnosno domova za zaštitu majki i

dojenčadi, a osim liječnika pedijatara,

važnu su ulogu imale sestre pomoćnice

i liječnice. U 1927. u Zagrebu je bilo 57

dobrotvornih društava, a 1931. u doba

najveće velike svjetske krize - već 91.

Društvo Zagrebčana na

izletu u Crikvenici, 1938.

80

S kolikim su nam veseljem naši ro di-telji pričali, da će se otvoriti ženski licej, s kolikim smo veseljem roditelje

pitale, što je to licej i hoćemo i mi smjeti u tu novu školu polaziti, prisjećala se uče-nica Marija Göszel na otvaranju Ženskog liceja u Zagrebu, početkom listopada 1892.

Uzbuđenje i nevjerica teško su shvat-ljivi današnjem čitatelju, ali otvaranje sred nje škole bio je veliki događaj u vre -menu kad je manje od jedan posto sta-novništva Hrvatske i Slavonije imalo sred njoškolsku maturu. Državna ženska ško la gim nazijskog tipa bila je jedinstvena in s titucija! U čitavoj Monarhiji postojale su još samo dvije ženske gimnazije, no nj ihovi su osnivači bile privatne udruge. Gim nazija u Češkoj te godine upisivala je svoju treću generaciju, a ženska gimnazija u Austriji tek je počinjala s radom.

Dva se imena najčešće vežu uz otva-ranje Ženskog liceja u Zagrebu: Izidor Krš-njavi i Marija Jambrišak. Izidor Kršnjavi, tadašnji predstojnik Odjela za bogoštovlje i nastavu, iskoristio je svoj položaj i utjecaj da progura ideju o osnivanju Ženskog li-ceja. U novoj je instituciji prije svega vi-dio priliku da testira projekt tzv. realne gim nazije, srednje škole u kojoj bi se na-glasak stavljao na žive jezike, društvene i prirodoslovno-matematičke predmete. Ma rija Jambrišak bila je učiteljica u Vi-šoj dje vojačkoj školi i najpoznatija agita-torica reforme ženskog obrazovanja. U Liceju je predavala zemljopis, metodiku i ku ćanstvo, a učenice su je zapamtile kao unutrašnji motor škole, uz direktora sigurno prvo i najsnažnije lice.

Što žene trebaju znatiOsnivači Ženskog liceja morali su ra-

čunati s činjenicom da je hrvatska javnost imala oprečne stavove prema potrebi ob ra zovanja žena. Naime, tadašnje dje -

voj čice imale su prilično skučenu mo-guć nost školovanja. Nakon obavezne če tve ro go diš nje niže pučke škole, mogle su upi sati neku višu školu (višu pučku ško lu, višu djevojačku školu ili nižu real-ku), nakon čega je jedina mogućnost stje canja srednjoškolske svjedodžbe bila Sa mostanska učiteljska škola u Zagrebu. Dok su jedni naglašavali da je tadašnje žen sko obrazovanje nedovoljno jer je dje vojkama koje potječu iz srednje i viš e klase potrebno temeljitije znanje književ-nosti i svjetskih jezika, drugi su smatrali da već postojeće više djevojačke škole nude previše teorijske naobrazbe, a pre-malo praktičnog znanja iz "pravog" žen-skog poziva: kućanstva, ručnog rada i od-goja djece.

Postojao je strah da će obrazovane že ne izrasti u bezobrazne kćeri, nezain te-resirane supruge, odsutne majke i nežen-stvene žene, a dio javnosti posebno se grozio pojave tzv. ženskog proleterjata.

Stoga je Ženski licej u početku bio

u obrazovanju žena Veliki korak

120 godina Ženskog liceja u Zagrebu

Napisala: Ida Ograjšek Gorenjak

Foto: arhiva Hrvatskog školskog muzeja

81

neo bična srednja škola. Trajao je osam go dina, kao i muške gimnazije. Prva če-tiri razreda bila su slična tadašnjim vi-šim djevojačkim školama, a u petom raz redu učenice su birale jedan od tri po nuđena smjera: opći - koji ih je ob ra-zo vao za guvernante, pedagoški - koji su po hađale buduće učiteljice i latin ski - koji je predstavljao ekvivalent gimnazij-skom obrazovanju. Udžbenici su bili gim-nazijski, popis predmeta oslanjao se na osnove gimnazija i realki, ali je nastavna osnova predviđala više sati jezika nego u muškim srednjim školama. Uz njemački i francuski jezik, koji su bili obavezni pred-meti, djevojke su mogle upisati i nastavu engleskog i latinskog jezika.

Za razliku od svojih muških kolega, uče nice Liceja morale su dodatno poha-đati satove svjetske književnosti, risanja, pjevanja i ručnog rada te nisu imale mo-guć nost ponovnog ispita. Školarina je bi-la neobično visoka. Licejke su plaćale 50 forinti godišnje školarine, dok su isto vre-

meno gimnazijalci plaćali 12-16 forinti. Većinu nastave držali su profesori iz Do-njo gradske, Gornjogradske i Velike real ne gim nazije, ali je očito postojala ten dencija da se, gdje postoje uvjeti, na mje štaju učite-ljice. Tako su u Liceju pre davale Marija Jambrišak, prva hrvatska uč i te ljica koja je završila trogodišnji Dit te sov Pe dagogium, tada poznata književ nica Ja goda Truhelka i inovatorica me to dike nastave stranih jezika Natalija Wic ker hauser.

Prve studentice tek 1901. Ženski je licej dugo patio od nedo stat-

ka adekvatnog prostora, što se većinom rješavalo zauzimanjem napuštenih zgrada gimnazija. U početku je bio smješten u Kra ljevskoj zemaljskoj obrtnoj školi na Sveu čilišnom trgu. Nakon 1896. preselio se na Gornji grad, gdje je dobio na koriš-tenje bivšu zgradu realne gimnazije na Griču 3, a posljednji premještaj odo-bren mu je 1913., kad se uselio u bivše prostorije Kraljevske gornjogradske gim-

nazije na Katarininom trgu. Perspektiva djevojaka koje su završile Licej ovisila je o smjeru koji su odabrale. Učenice općeg smjera najčešće se nisu školovale da bi stekle neko zanimanje, "pedagoškinje" su tražile posao učiteljice, dok su učenice latinskog smjera krčile no ve putove, nai-la zeći pritom na brojne prepreke. Prije svega, završni ispit Liceja nije imao pra-vo valjanost mature, pa su licejke ma tu-ru morale polagati dva puta: na Liceju i na nekoj muškoj gimnaziji. Na dalje, sve-učilišta u Monarhiji još nisu ženama do-puštala upis. Sveučilišta u Beču i Pragu ženama su vrata otvorila 1897., a prve re-dovne studentice Sveučilišta Fra nje Josipa I. u Zagrebu (sve redom abi tu rijen tice Liceja) upisane su 1901. godine.

Licej je 1892. dobio privremeno do-puš tenje za rad. To nije bila neobična prak sa za to vrijeme, ali neobično je bilo to što je Lic ej konačnu sankciju čekao pu nu 21 go dinu. Privremenost je na brojne nači-ne opte re ćivala rad škole: nisu se mog li kan didirati za redovna izdvajanja iz pro-raču na, nisu mogli otvarati stalna rad na mjes ta, nisu mogli riješiti pitanje smješ-taja i nisu mogli držati javne ispite. Neiz-vjes na sudbina škole opterećivala je i prve učenice koje se prisjećaju da im je u posjet često dolazio Isidor Kršnjavi, bod reći ih u radu i upozoravajući da će se škola zat-voriti, ako ne pokažu zrelost na svr šetku. Du gotrajna privremenost bila je poslje-dica nespremnosti hrvatske sredine za otvaranje ženske gimnazije.

Licej je prije svega zamišljen kao gim-nazija, ali je u početku funkcionirao kao učiteljska škola. Naime, manje od deset učenica godišnje upisivalo bi latinski smjer. Status Liceja reguliran je 26. stu-denoga 1913., kad je postao Kraljevska žen ska realna gimnazija u Zagrebu.

U petom razredu učenice su

birale jedan od tri ponuđena

smjera: opći - koji ih je

obrazovao za guvernante,

pedagoški - koji su pohađale

buduće učiteljice i latinski -

koji je predstavljao ekvivalent

gimnazijskom obrazovanju

Maturantice

Ženskog liceja u

Zagrebu, 1897.

Maturantice

Ženskog liceja

sa Kamilom

Lucernom,

Zagreb, oko 1899.

82

Povijest potvrđuje da su najuspješniji privrednici uspjeli složno raditi kao obitelj kroz više generacija. To

pot vrđuje i obitelj Arko koja je ostavi la snažan trag u privredi Zagreba. Uspješ-no poslovanje, a onda i prenošenje bogat-stva, ali i iskustva na sljedeći naraštaj bi lo je ključno za takve obitelji, pa je to po-vjesničara Iskra Iveljić pokazala u svojoj iz vrsnoj doktorskoj disertaciji "Očevi i si-novi" (Zagreb, 2007.), koja je već doživjela dva izdanja. Pritom je trebalo pokazati i veliku snalažljivost prema političkim pro-mjenama jer niti jedan privrednik nije mo gao ići protiv države, već je njegov us-pjeh ovisio o suradnji s ljudima na vlasti i oko nje. Obitelj Arko nije u tome iznimka.

Vladimir ArkoNapisala: Mira Kolar-Dimitrijević

Foto: arhiva Muzeja grada Zagreba

Ugledna poduzetnička obitelj u prvoj polovici 20. stoljeća

Doselili su u Zagreb iz Kranjske i sve do poslije 1918., kad je Erna pl. Koritić uš la u obitelj, nisu imali niti jednog čla na plemstva. Ugled obitelji Arko potvr đu je prekrasna obiteljska grobnica u miro goj-skim arkadama, na kojoj je na velikoj ste-li u dubokom reljefu u stilu secesije ki par Ro bert Frangeš Mihanović izradio 1917. majku s tri kćeri. Antun Arko i nje go va že-n a Josipa leže u lijepoj grobnici obi telji Ku-gli, čiji je spomenik izradio Ru dolf Val dec, dok je Mijin sin Vladimir pokopan u vlas-titoj grobnici na Mirogoju, izvan ar ka da.

Krajem Prvog svjetskog rata Arkovi su pripadali najznačajnijim industrijalcima Za greba te su se širili na račun dioničke tvor ni ce likera (prije Franjo Pokorny) i tvor ni ce konjaka i fi nih likera d. d. Patria. Pi pu Arko je 1918. naslikao tada najznaniji sli kar gra đanske elite u Zagrebu, Vlaho Bu-ko vac. Obi telj je osjetila i smrt, kad je 1920. umr la Mijina jednogodišnja unu ka Bran ki-

Vladimir Arko kao

predsjednik Trgovačko-

obrtničke komore u

Zagrebu i čelnik Saveza

industrijalaca

Tvornica Arko likera i žeste

83

- industrijalac iz Martićeve ulice 1881. u trećem izbornom kotaru za bi-lježeni su Antun i Mijo Arko, a 1883. sa-mo Antun Arko, što znači da je prvu ge-ne raciju već zamijenila druga.

Uspon Vladimira Arka Vladimir Arko bio je najpoznatiji i

naj ugledniji član obitelji, koji je ostavio trag u pretvaranju Zagreba u snažan in-dus trijski centar. Za razliku od vremena prije Prvog svjetskog rata, kad se domaći po duzetnici nisu miješali u politiku, u Kra ljevini SHS mogli su biti uspješni pri-vrednici samo oni koji su surađivali s re-žimom te ga podržavali moralno i mate-rijalno. Tako je i Vladimir Arko, rođen u Zagrebu, 16. rujna 1888., podržao samo-stalnu Demokratsku stranku Svetozara Pri bićevića, a kad je on pao u kraljevu ne milost, prešao je radikalima koji su ga za to obilno nagradili. Vladimir Arko iz Za greba i Mile Teslić iz Siska zagospo-

ca. Smrt je na kraju Prvoga svjet sko ga ra ta pokosila članove mnogih ugled nih obi te lji, naj češće zbog španjolske gripe.

Vinko i Mijo Arko javljaju se u Za gre-bu na izborima, 4. kolovoza 1875., u tre-ćem zagrebačkom kotaru, koji je glasao u danas srušenoj kaptolskoj vijećnici na listi narodnjaka Matije Mrazovića. Tamo su, naime, Arkovi otvorili radionicu bačvi. Budući da su bili vezani uza župu Sv. Ma rije na Dolcu, dali su 1887. naslikati slikaru Mm. Jakabff y-Mückeu sliku Pohod Blažene Djevice Marije Elizabeti, koja je 1923. preseljena u bosiljevačku župu. Mi-jo Arko je imao smisao za reklamu, pa su njegove boce imale poseban dizajn koji je privlačio kupce. No, Martin Arko bio je već 1875. član prvog izbornog kotara, dakle gornjogradskog, te je u Opatičkoj kasnije i sagrađena jednokatnica na mjes-tu stare gostionice Matejne u koju je za-lazio i Antun Gustav Matoš. Na izbo ri ma

Arkove tvornice na području

današnje Martićeve radile

su danonoćno s gotovo 800

stalno zaposlenih radnika

84

da rili su alkoholnom in dustrijom, uži-va ju ći posebnu zaštitu kroz poreznu, tro ša rinsku i tarifnu politi ku, što nisu ima le brojne druge velepo sjed ničke pe-care koje su jedna za drugom, uz agrar nu reformu, propale kad je nakon zavr šetka Prvog svjetskog rata izostala po t re ba za medicinskim alkoholom. Re žim nije intervenirao zbog niskih pla ća ne kva-lifi ciranih radnika i radnica u Ar ko vim tvornicama jer je svoje kvali fi cirane rad-nike Arko dobro plaćao, skla pajući sa stro jarima i električarima i in dividualne ugo vore, zbog čega je uživao veliku po-drš ku dijela radništva. Od 1930. do 1932. priučeni radnici zarađivali su tjed no ot-prilike 370 dinara, muški ne kva li fi cirani radnici 204 dinara, a nekva lifi cirane rad-nice samo 180 dinara; razlike su ovisile i o dužini radnoga staža.

Vrlo dobro posluje i Arko-emailom, os novan 1929. u Martićevoj ulici. Arkov je kompleks tvorničkih, uredskih i skladišnih zgrada onemogućio produljenje Marti će-ve ulice do današnje Držićeve. I u Drugom svjetskom ratu tvornice Arko odlično posluju, ali je to bilo sudbonosno za Arka kojem su odmah nakon ulaska u Zagreb partizani oduzeli tvornicu, smatrajući ga suradnikom okupatora. Ubrzo je i umro, 16. lipnja 1945.

Vladimir Arko bio je vrlo dobro os-po sob ljen za svoj posao i pripremljen da bu de in d ustrijski magnat. Završio je u Za gre bu os novnu školu i gimnaziju u Do -njem gra du, koja je bila povezana s trgo-vačkom akademijom, a zatim je u Klo-ster neu burgu kod Beča polazio Višu školu za po mologiju i enologiju, specijaliziravši se za proizvodnju kvalitetnih alkoholnih pića. U San Micheleu u srednjoj Italiji za-vršio je i agrarnu školu.

Nakon završetka školovanja, uključio se s ocem Mijom u veletrgovinu vina, a od 1915. vodi poduzeće sam te je u Do-njem gradu u blizini tvornice Pokorny na posebnom zemljištu izgradio tvornicu špi-rita i kvasca, likera, kemikalija, alkoholne destilacije i - emajliranog posuđa, pa su kupci alkohola kupovali i izvrsno izrađene posude od emajla za kućanstvo.

Shvativši povezanost gospodarstva i po litike, Arko je ušao u ravnateljstvo Za-gre bačke burze za robu i vrednote, 1919. Po magao je jačanje beogradske bur ze na štetu zagrebačke, koja je gubila pra vo od -lu či va nja u vanjskotrgovačkim poslo vi ma, ali je ipak podržavao njezinu djelat nost

unutar zemlje. To je i izložio na pri v red noj konferenciji u Zagrebu, 9. trav nja 1928.

U vrijeme reorganizacije pokrajinske uprave za Hrvatsku i Slavoniju u sustav 33 jugoslavenske oblasti, 1923. preuzima vodstvo zagrebačke Trgovačko-obrtničke komore, usklađujući njezin rad sa željama centralnih vlasti, pa je pojednostavljeno vo đenje arhive, a ugašeni su i mnogi poslo-vi koje je Komora vodila do 1927., ka da Zagreb napuštaju konzuli stranih ze malja jer se diplomatska služba koncen trirala u Beo gradu, gdje su bila sva ministar stva no ve države, a u Zagrebu se gasili kon-zulati kad su pokrajinsku vladu Hrvatske i Slavonije zamijenile oblasti.

Izgubivši velik dio poslova, i industrija u Hrvatskoj počinje slabiti poslije 1924., pod utjecajem krize kredita i agrarne krize, ali najjači industrijalci, među koji ma i Vladimir Arko, uživaju snažnu podrš ku vlasti. Njihova se roba prodaje na pod-ručju cijele jugoslavenske države, a imaju i posebne povlastice u izvozu jer su u svo-jim tvornicama montirali stroje ve. Dobro školovani Vladimir Arko koristio je naj-modernije strojeve i najbolje stručnjake.

Zagrebačka komora gubi raniju ulo gu jačanja lokalne privrede, a interes priv-red nika podiže se na jugoslavensku ra zi-nu, pa su se najvažnija pitanja rješavala u Beogradu, u nadležnim ministarstvima. Sve se odvijalo uz veliki otpor srednjih in du s trijalaca, čije su tvornice bile na gra nici s obr tom i nisu imale posla tije-kom cije le go dine, neprestano pateći od ne s ta šice investicija. Koncentracija in-dus tri je na jav ljena je već 1924., kad je u Beo gra du odr žan Prvi kongres privred-nika Kraljev ine SHS, na kojem su utvr đe ni zaj ed nič ki interesi vodećih indu stri ja laca čitave zemlje i dogovoreno stva ra nje kar-tela koji su osiguravali izabrani ma veliku zaradu, na štetu malih indu strija laca koji su propadali.

Arko je izabran i za predsjednika Ze-maljskog saveza industrijalaca u Zagrebu, a nakon što je pristao uz Jugoslavensku na cionalnu stranku kao stranku jugo sla-venskih radikala, postaje 1933. i čelnik Cen tralne industrijske korporacije u Be o -gra du. Prihvatio je i vezanje izvoza iz J u -goslavije uza socijaldemokratsku Nje mač-ku koja je kupovala sve što joj je Ju go slavija mogla ponuditi; a alkoholni pro izvodi bili su Hitleru itekako potrebni u pripremama za Drugi svjetski rat. Arko se dobro snašao i u vrijeme Banovine Hr vatske te

Reklama tvornice Arko iz 1923. s glavnim

zgradama

Uz tvornicu i rafi neriju

žestokih pića, pjenice,

likera, etera, vinskih i

voćnih destilata, otvorena

je i tvornica emajliranog

posuđa

85

Se dam desetih godina prošlog stoljeća os-tatak Arkovog industrijskog carstva ležao je napušten i neiskorišten, da bi onda na tom vrijednom zemljištu nicali novi sadr-žaji neindustrijskog tipa.

Slučaj Arko pokazuje kako se - ako je obitelj složna i radišna, vješta u proiz-vodnji i trgovini - može i u nepovoljnim uvje tima stvoriti oveći industrijski kom-pleks. Tvornica Arko bila je tvornica i ra-fi nerija žeste, tvornica pjenice, tvor ni c a likera, tvornica etera i kemijskih pro du-kata, velepecara vinskih i voćnih destilata, veletrgovina vina i rakije, a kasnije i tvor-nica emajliranog posuđa koje je na dnu imalo otisnut grb s dva lava. Velika se paž-nja pridavala reklamiranju i opremi proiz-voda za prodaju.

Vladimir Arko bio je i kolekcionar i u Opatičkoj ulici je na mjestu stare Matejne sagradio modernu kuću u kojoj su se mno ge slike sačuvale i u socijalističko vrije me jer su se neki članovi obitelji Ar ko uklopili u socijalistički proizvodni i znan-stveni sustav.

Obitelj industrijalca Vladimira Arka dala je nekoliko izvanrednih stručnjaka. To su sin Milan te farmaceutkinja i bioke-mičarka Ksenija Arko i aneste ziološkinja Vera Arko. Oni su dali značajan doprinos svojim strukama, pa možemo govoriti o vrlo inovativnoj obitelji.

Obitelj Arko ukazuje na to da radiši i Bog pomaže u preživljavanju, ali treba imati i sreće, sposobnosti i umješnosti da se živi u vremenu, u skladu s društveno-političkim kretanjima.

Velika se pažnja pridavala

reklamiranju i opremi

proizvoda za prodaju

Slučaj Arko pokazuje kako

se - ako je obitelj složna

i radišna, vješta u proiz-

vodnji i trgovini - može i

u nepovoljnim uvje tima

stvoriti oveći industrijski

kom pleks

je izabran na čelo Industrijske komore u Zagrebu, koja se odvojila od Tr govinske komore, nakon što je još 1932. osnovana posebna Obrtnička komora, za koju Arko nije bio zainteresiran.

Sreća, sposobnost i umješnostNo, Vladimir Arko nije bio neosjetljiv

za socijalne probleme radnika. Uz njegovu podršku, statističar i publicist Artur Gra-do sastavio je Anketu o radničkim nad-nicama i zaradi u industriji, koja je uka-zala na srozavanje radničkih zarada u vrijeme velike svjetske krize i potrebu inter vencije države da se zaustavi dalje opa danje rad ničkoga standarda.

Arko je objavio mno go članaka u ča-sopisima Narodno bo gat stvo, 1923., Ban-kar stvo, 1924.-1927., No vo doba u Splitu, 1925., Industrijski pre gled, 1931. i 1935., Jugoslavenski Lloyd, 1932.-1937., Pri-vred ni pregled i Trgovac, 1932., Industrij-ska odbrana, 1933.-1937., Ru dar ski i to-pio nički vesnik, 1936. i 1939. - pišući o poteškoćama jugoslavenske industrije, tr-govine i izvoza te zahtijevajući da rad nici savjesno rade i da budu dobro plaćeni, kako bi se izbjegli brojni štrajkovi i tarifni pokreti koji su se širili zemljom. Njegove tvornice na području današnje Martićeve ulice u Zagrebu bile su uspješne i radile su danonoćno s gotovo 800 stalno za po-slenih radnika.

Arkove su tvornice kasnije postupno preseljavane izvan Zagreba - u Sisak i Vel-iku Goricu, a kroz raniji kompleks pro-krč ena je Martićeva ulica u cijeloj duljini.

86

Obljetnice

8787

Tijekom 150 godina, kroz tri ti-suć ljeća, Badel 1862 d. d. zna či vrhunsku ponudu jakih alko hol -

nih pića, vina i bezalkoholnih pića. Tvor -nica se ponosi svojom tradicijom jer iza nje stoji iskustvo najsposobnijih u toj specifi čnoj proizvodnji. Dodavši u svoj naziv i godinu osnutka – 1862., nije sa mo odala počast jednom od svojih ute me lji-telja, već se i nedvosmisleno odredila kao kuća duge tradicije.

Danas Badel 1862 vodi na hrvatskom tržištu jakih alkoholnih pića i jedan je od vodećih proizvođača u vinarstvu. Svoju je sadašnju proizvodnu ponudu, utemeljenu na proizvodima iz 150-godišnje tradicije, stalno prilagođavao suvremenim potre ba-ma potrošača, slijedeći marketinške tren -dove i uvijek uvažavajući tradiciju.

Franjo Pokorny svojim

je likerima, posebice

Pelinkovcem, opskrbljivao sve

važne europske metropole,

pa čak i carski francuski dvor

Napoleona III.

Od Pokornyja do Badela 1862 Franjo Pokorny jedan je od ute me-

lji telja današnjeg Badela 1862. Ispr va je pos ve sam proizvodio jaka alkohol na pi-ća, pakirao ih i distribuirao trgovi na ma.

Franjo Pokorny

Pelinkovac za gospodu i znalce

Već 150 godina uživamo u pelinkovcu - Badel

Pelin kovcu. A "fi ni proizvodi nisu samo u našoj

domo vini obljubljeni, već osim francezkog dvora,

ima znatne naručbine u Hamburg, Peštu, Beč i

Njemač ku", pisalo se u 19. stoljeću o uspjesima

tvorni ce likera Franje Pokornyja. Kad je Pokorny

1862. pro izveo svoj prvi pelinkovac, rekao je da

je to vrhun ski liker "u kojem će uživati gospoda i

pravi znalci".

Badel Antique Pelinkovac proizvodi se danas po

ori ginalnom, najstarijem receptu u arhivu Bade la

1862, u ograničenim količinama. Recept je ta jan,

a temelji se na prirodnom postupku ma ce ra cije

oda branog ljekovitog bilja, među kojim do mini ra

pelin. Destilacija se obavlja u bakrenim kot lo vi-

ma…, a ostalo je tradicionalna, tajna tehnologija!

1867. 1952. oko 1970.. 1997.

Ubr zo je proširio tržište na brojne sred-njo europske zemlje, a svojim je likerima, posebice Pelinkovcem, opskrbljivao sve važ ne europske metropole, pa čak i carski fran cuski dvor Napoleona III.

Tvornica Arko, čiji počeci sežu u 1867., postala je cijenjeno ime u proiz vod-nji konjaka, pjenušca, ruma, rakije, li ke-ra i dugih pića. Patria je osno vana 1886. i isticala se bogatom ponu dom pro bra-nih alkoholnih pića, posjeduju ći vlastitu pecaru, no bavila se i proizvod njom voć-nih sokova. Glavni Patrijin pro izvod bio je Patria brandy medicinal, to liko omiljen, da je nadživio tvrtku.

Napisao: Željko Jelić

Foto: arhiva Badela 1862

Ukazom tadašnje vlasti, u Zagrebu se 1950. osniva Marijan Badel, tvornica li ke ra i rafi nerija alkohola. Četvrt stolje-ća kasnije Marijan Badel spaja se s podu-zećem Vinoprodukt, u čijem je vlas ništvu bila većina vinarija diljem Hrvat ske. Po-nu da ja kih alkoholnih pića ojača na je bo -ga tim vinskim asortimanom, pa je taj pos-lovni potez Badel učinio nezaobilaz nim čimbenikom u hrvatskom gospodar stvu.

88

Tijekom gotovo cijele svoje povijesti Badel 1862 bio je simbol kvalitete jakih alkoholnih pića. Objedinjavanjem vinarija s cjelokupnog vinorodnog područja Hr-vatske, Badel 1862 danas je jedan od krea-tora hrvatske vinske karte. Ostvarena je i poslovno-tehnička suradnja s pro iz -vođačima tradicionalnih vina Poljo pri-vred ne zadruge Svirče.

No, temelj bavljenja vinima Badela 1862 vlastiti su vinogradi i podrumi u Da-ruvaru, Križevcima, Benkovcu i Nespešu. Podižu se i novi, primjerice, u Korlatu pokraj Benkovca Badel 1892 posadio je 100 hektara vinograda, čija vina odmah nakon izlaska na tržište osvajaju prestižne međunarodne nagrade.

Nagrade i priznanjaMeđunarodni uspjesi nisu rijetkost u

povijesti Badela 1862. Franjo Pokorny još je krajem prošlog stoljeća bio jedan od najvećih hrvatskih izvoznika, a njegova su pića bila cijenjena i u najviđenijim društvenim krugovima Europe. I danas proizvodi Badela 1862 redovito nižu

Pokorny plakat, 1935.,

autor Pavao Gavranović

Badelov oglas na naslovnici prvog broja

revije Svijet, 1954., autor Andrija Maurović

1971. 1971.

uspjehe i osvajaju najviše nagrade i priz-nanja (Monde Selection, Vinalies Inter-nationales u Parizu, Decanter World Wine Awards u Londonu, MUNDUSvini, Vini taly u Veroni), pri čemu su samo vina osvojila više od 35 medalja u zadnjih de-setak godina. Vina Badela 1862 redovito zau zimaju mjesto i u publikaciji "1000 Vins du Monde" ("Tisuću vina svijeta"), koju izdaje francuska unija enologa.

Linije proizvoda s tradicijom koja se proteže kroz tri tisućljeća kvalitetom su izborile dugovječnost, neprestano se potvrđujući na tržištu. Jedine su promjene u dizajnu i suvremenoj proizvodnoj teh-nologiji. Badel prima Brandy, Badel Pe lin-kovac gorki, Badel stara šljivovica, Cherry Brandy samo su neki od tradicio nalnih proizvoda. Oni su ostali lideri na tržištu upravo zbog kvalitete, koja je i vodilja svim novim proizvodima Badela 1862.

89

Jeste li znali da su iz Hrvatske, ma le zemlje s četiri i pol milijuna stanov-nika, proizašle neke od najznačajnih

ino va cija koje su promijenile živote ljudi di ljem svijeta?

Možete li zamisliti život bez struje? Na tom izumu možemo zahvaliti Nikoli Tes li, jednom od najvećih istraživača i izu mitelja na svijetu. Patentirao je više od 700 izuma, no njegova izmjenična struja za sigurno je obilježila cijelo 19. stoljeće, ali i živote ljudi do današnjih dana.

I danas, unatoč tehnološkom napretku i informatizaciji, ne možemo zamisliti ži-vot bez kemijske olovke kojom ćemo za-bilježiti neke važne trenutke, staviti pot-pis na ugovor ili pak ostaviti poruku na ko madiću papira. To nam je omogućio hr vatski velikan Slavoljub Penkala koji ne samo da je patentirao mehaničku olovku i nalivpero, već i zrakoplov.

Jeste li znali da policija privodi zlo-čin ce diljem svijeta zahvaljujući jednom Hr vatu? Ivan Vučetić uspostavio je iko-no fa lango metriju, sustav za klasifi kaciju oti saka prstiju. Taj sustav usvojili su u 19. sto ljeću Brazil, Čile, Urugvaj, a kasnije i cije la Južna Amerika i do današnjeg da na po kazao se učinkovitim alatom u kri mi na-listici.

A sve je počelo s istraživačkim du hom jednog od najvećih i najpoznatijih svjet -skih putnika i putopisaca - Marka Pola ko ji se rodio u 13. stoljeću na pre kras nom oto-ku južnog Jadrana, Korčuli. Zah va ljujući Sv. Marinu s otoka Raba, još prije 17. sto-ljeća Hrvati su imali San Ma rin, pr vu re-pu bliku u Europi, čiji je Sv. Martin os ni vač i zaštitnik. 17. stoljeće obilježio je i Ma rin Getaldić, konstruktor paraboličnog og-ledala dijametra 2/3 m, ko je se danas čuva u pomorskom muzeju u Lon donu. Sun-čeve pjege i elemente vrt nje Sun ca oko osi

istraživao je još u 18. sto ljeću Ru đer Boš-ković, čije teze privlače sve ve ću paž nju su vremenih znanstvenika cijelog svije ta.

Danas smo svjedoci brojnih trage dija koje uzrokuju potresi. Da nije bilo An drije Mohorovčića koji je u 19. stolje ću ute-meljio modernu seizmologiju, vjero jatno bi većina gradova koji se nalaze na seiz-mo loški aktivnim područjima nestajala poput Pompeja u Rimskom Carstvu. Zah-valjujući Mohorovičiću, potres se mo-že predvidjeti i poduzeti mjere za spas stanov ništva na ugroženom području. Me đu hr vatske izumitelje ubrajaju se i Fa-ust Vran čić, izumitelj padobrana, te Ivan Lupis Vukić koji je izumio prvi torpedo.

Svojom genijalnošću 20. stoljeće obi-lježili su Lavoslav Ružička, dobitnik Nobe-love nagrade za kemiju, čiji je laboratorij po stao vodeći na polju organske kemije, te Ivan Meštrović, jedan od najvećih ki-para svih vremena. Priča o hrvatskim veli ka nima nastavlja se na umjetničkom po lju, gdje je golemi doprinos dao Juraj Ju lije Klović, jedan od najvećih europskih minijaturista u 16. stoljeću. Suvremenici su visoko cijenili njegov rad te ga poča stili laskavim nazivom Michelangelo mini-jature. Njegovo najpoznatije djelo, "Offi -cium Virginis", nalazi se danas u Pierpont Morgan Library u New Yorku.

Kako priča o hrvatskim uspjesima ne bi ostala samo na povijesti, Hrvatska gos-podarska komora nastoji promovirati i velikane našega doba, koji stvaraju ino va-tiv na rješenja i doprinose razvoju zna nosti

i društva u cjelini. S ciljem promo cije Hr -vat ske kao zemlje znanja, kreativ nih i ino va tivnih ljudi, domovine svjet ski poz-na tih izuma, izumitelja i znan stve nika te hrvatskih kvalitetnih proiz voda (no sioca znakova "Izvorno hrvatsko" i "Hrvatska kva liteta"), Hrvat ska gos po darska ko mora šestu godinu zaredom održava mul ti-me dijalnu izložbu Be CROative diljem svijeta. Do sada su odr žane 22 iznimno us pješne Be CROative izložbe u zemlji i ino zemstvu, ne samo u Europi, već i Aus-traliji, Sjevernoj i Južnoj Americi.

U skladu s aktualnim ekonomskim pri li kama u zemlji te najavljenim aktiv-nostima Vlade Republike Hrvatske za ja-ča nje gospodarstva, kao i pokretanjem in-ve s ticijskog ciklusa, Komora je ove go di n e os mislila sveobuhvatni koncept iz lož be, stav ljajući naglasak na investicije i ino vac-ije u Hrvatskoj. Stoga izložba Be CRO ative ima novu komponentu: Invest in Croatia, s ciljem predstavljanja Hrvat ske kao pri-vlač ne ulagačke destinacije s vri jednim i kva litetnim investicijskim po ten cijalom.

Izložba Be CROative nastoji ispričati priču o Hrvatskoj - ne samo zemlji lije-pe prirode i talentiranih sportaša, već prvenstveno suvremenoj državi 21. sto-ljeća, domovini znanja, kreativnih ljudi i kva litetnih proizvoda.

Šesta godina multimedijalne izložbe HGK o Hrvatskoj

Be CROative i Invest in Croatia

90

Potreba pojedinca da na organiziran i reguliran način razmjenjuje dobra i usluge stara je gotovo koliko i ci-

vi lizacija. Počeci burzovnog trgovanja ve zani su ponajprije uz trgovinu robom, no početak upotrebe novca i njegovih izve denica kao oblika plaćanja, kao i eko-nomsko-povijesno uvjetovani tijek raz-voja gospodarskih i fi nancijskih aktiv-nos ti s vremenom je doveo do pojave bu r zi vrijednosnih papira, kakve danas poz najemo.

Povijest nas vodi u srednjovjekovne gra dove Sjeverne Italije, gdje se razvijaju su vremeni koncepti bankarskog susta va i burzovnih transakcija. Ti su se tren dovi u sje verozapadnu Europu proširili posred-stvom belgijskoga grada Brugesa koji je odigrao značajnu ulogu u razvoju i širenju temeljnih načela fi nancijske industrije: smješ ten na razmeđu mediteranskih i bal tičkih trgovačkih središta, pružao je smještaj stranim trgovcima na propu-to vanjima, a građani Brugesa često su bi li posrednici, zastupnici i arbitri prili-kom skl apanja poslova. Takvu su ulogu najčešće imali vlasnici prenoćišta i svra-tišta, među kojima je osobit ugled uživala obitelj Van der Buerse, čije je ime – uz vje rojatnu simbiozu s latinskom riječi bur sa (vreća; u značenju preko tal. borsa – vrećica za novac, novčanik) – sadržano u terminu burza. Tijekom 14. stoljeća trg is pred njihovog konačišta prometnuo se u trgovinsko središte grada – trgovci i po-srednici okupljali bi se u određeno vrije-me, informirajući se o najsvježijim te čaj-nim listama i trgovinskim izvješćima te sklapajući transakcije. Iako je bila riječ o javnom prostoru i nije poznato je li bilo ikakvih pisanih propisa koji bi regulirali takvo trgovanje, u vrijeme predviđeno za trgovanje na trgu nije bilo dopušteno kre tanje prosjacima i skitnicama koji bi ometali trgovce, a javni red održavali su gradski redarstvenici.

U središnjoj burzovnoj dvorani bile su smještene 52 telefonske

kabine za posjetitelje, pa je Zagrebačka burza tom modernom

tekovinom nadmašila sve tadašnje europske burze

od 1907. do danas

Zagrebačka burzaNapisala: Sand Kuhtić Nalis

Foto: MGZ

Ipak, kao početak organizirane i regu-lirane burze vrijednosnih papira najčešće se smatra početak 17. stoljeća i otvaranje burze u Amsterdamu.

S Jelačićeva trga u Jurišićevu Začeci burzovnog trgovanja u Hr-

vat skoj mogu se pratiti od kraja 18. sto-ljeća, kad se u Rijeci osniva ogranak ne-tom utemeljene Bečke burze, kako bi se premostio nedostatak organiziranog tr-go vanja robom, posebice šećerom. No, do osnivanja prave, suvremene i su vere ne burze proći će još neko vrijeme.Po vijest Zagrebačke burze izuzetno je za nim ljiv a,

prilično duga, ali razmjerno sla bo poz-nata, a suprotno uvriježenom mišlje nju o njezinom osnutku 1919., po čeci joj se žu u 1907. Preciznije: Zagreb i Hrvatska ima li su pravu burzu 15. lipnja 1907., prije toč-no stotinu i pet godina.

Doduše, djelovala je u sklopu ta daš -njeg Trgovačkog doma, otvorenog 1907., te je zbog nepovoljnih političkih i gos -po dar skih okolnosti u hrvatsko gos po-dar stvo morala ući takvim zaobilaznim pu tem. O tome svjedoči i njezin naziv - Sek cija za promet efektima i robom - u ko jem nema sintagme zagrebačka burza, iako je bila burza u punom smislu riječi.

Prva transakcija

O tome svjedoče i njezina pravila koja uis tinu reguliraju sve elemente trgovanja na jednoj pravoj burzi, kakvom je ime-nuje i tadašnji tisak koji je pozitivno into-niranim tekstovima te objavama trgo vin-skih izvješća svesrdno podupro njezin na stanak.

Osnivanje burze značilo je veću si gur-nost trgovanja i formiranje cijena zako-nom ponude i potražnje, uza čvrsti regu-latorni okvir, što predstavlja temelje svake burze. Bio je to i početak razvoja trgo-vačkog sudstva koje se arbitražom burze moglo odvijati brže i efi kasnije, izvan dotad uobičajenih građanskih parnica.

Koliko je otvaranje burze bilo značaj-no, svjedoči i činjenica da su otvorenju nazočili predstavnici svih banaka, trgovci, posrednici i novčani agenti, a otvorio ju je Milivoj Crnadak, direktor Prve hrvatske štedionice. U povodu otvaranja, Gjuro De želić zapisao je u listu Dragoljub (u ko-jem je bio urednik i za koji su pisala naša najveća onodobna pera): "…taj dan će biti debelimi slovi zapisan u analih našega narodno-gospodarskoga prometa".

91

je di nu zgradu s četiri kata, koju su zvali ne bo derom, i to ne u sasvim pozitiv nom kontekstu jer su mnogi građani sma-tra li da baca preveliku sjenu na središ-nji trg, dok su neki bili zgroženi "ameri-ka nizacijom", budući da se na uglu, na glašenom kružnim tornjem s kupolom, is ticala reklama - golema boca fl uida.

Navodno je jednom prilikom, na pi-tanje pomaže li doista Elza-fl uid, Feller svom znancu odgovorio: - Kak ne bi po-magal, kad je meni pomogel da podignem prvu četverokatnicu na Jelačić-placu!

Drugi početak 1918. Gašenju prve burze kumovale su po-

naj više nepovoljne povijesno-političke okol nosti, manifestirane kroz utjecaj raz-nih silnica koje su se zalagale za prevlast stra nog kapitala, pa njezino djelovanje atro fi ra u osvit Prvog svjetskog rata.

– o kontinuitetu svjedoči i činjenica da je također djelovala u prostorima da naš-njeg Europskog doma, a možda se naj zna-čajniji detalj odnosi na ime nove burze: zagrebačka Burza za robu i vrednote, gdje je sintagma zagrebačka burza napokon i nominalno zaživjela.

U međuvremenu, Burza seli u zgradu u Hatzovoj 14/1, da bi 1923., uz podršku gradonačelnika Vjekoslava Heinzela, na ondašnjem Sajmištu započela gradnja nove burzovne zgrade, prema nacrtu Vik-tora Kovačića, oca moderne hrvatske ar-hitekture.

Monumentalna palača Burze sve ča -no je otvorena 18. lipnja 1927., uza na-zoč nost brojnih domaćih i stranih ug-led nika te predstavnika gospodarskog ži vo ta Hrvatske i regije, kao i državnih iza sla nika. Tisak je ponovno popratio taj do gađaj, izuzetno važan za hrvatsku

Zagreb i Hrvatska imali

su burzu 15. lipnja 1907.,

prije točno stotinu i pet

godina

Trgovački dom, a u sklopu njega i za-grebačka burza, odnosno Sekcija za pro-met efektima i robom, bio je smješten na Jelačićevom trgu, na prvom katu zgrade koja je stajala na mjestu današnjeg hotela Dubrovnik.

Godine 1913. Dom i burza sele u Ju-riši ćevu 1 (danas Europski dom), u tako-zvani Elza fl uid dom. Slavni ljekar nik Eugen Feller započeo je 1902. proizvod-nju Elza fl uida, pripravka namijenjenog po moći u liječenju širokog spektra zdrav-stvenih tegoba, koji je postigao svjetski uspjeh. Prodavan je u cijeloj Europi, Aziji (Japanu i Kini), Africi (Egiptu) i SAD-u, posebice u doba prohibicije jer je u veli-kom postotku sadržavao alkohol.

Godine 1906. na uglu Jelačićevog tr-ga i Jurišićeve ulice Feller je izgradio naj-mo derniji objekt tadašnjega Zagreba,

Ipak, hrvatsko gospodarstvo nije mog lo bez središnjeg mjesta trgovanja vrijed nosnicama, robom i valutama te je dru gi početak Zagrebačke burze uslijedio 1918., kad su na konstituirajućoj sjednici vlade Narodnog vijeća odobrena burzina Pravila, a nekoliko dana kasnije izabrano je i burzovno vijeće. S obzirom na to da se obnova burze dogodila u nezgodnom političkom trenutku, na razmeđu Države Slovenaca, Hrvata i Srba te osnivanja Kra-ljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, postavilo se pitanje njezinog legitimiteta te se kao 'pravi' datum osnutka najčešće smatra 11. rujna 1919., kad je dotadašnji srpski Zakon o burzama počeo vrijediti na cije-lom području Kraljevstva.

Bez obzira na prijepor o legislativnoj utemeljenosti te 'druge' burze, ona je bez sumnje bila pravi slijednik burze iz 1907.

eko nomiju. Uz brojne druge tehnološke ino vacije, u središnjoj burzovnoj dvorani bile su smještene 52 telefonske kabine za po sjetitelje, pa je Zagrebačka burza tom modernom tekovinom nadmašila sve ta-daš nje europske burze.

Godine 1945. Zagrebačka je burza za-vorena, a njezin arhiv većinom uništen, bu dući da je svjedočio o slobodnim gos-po darskim aktivnostima kojima u no vom poslijeratnom poretku nije bilo mjes ta. No, o toj ranoj povijesti Burze bez zadrš-ke možemo reći da je imala izuzetno zna-čajnu ulogu u uklapanju hrvatskoga gos-podarstva u kontekst europske ekonomije.

Nova povijest Zagrebačke burze za po-činje 1989., kad je 25. prosinca, na sjed nici osnivačkog odbora, kojoj su nazo čili pred-stavnici banaka iz tadašnje SR Hrvatske te Zajednice osiguranja osoba i imovine

92

Croatia (danas Croatia osiguranja), za-klju čeno da se pokrene inicijativa za osni-v anje dioničkog društva Zagrebačko tržiš-te kapitala (ZTK), ustanovi popis pr vih po tencijalnih osnivača te pokrenu poslov-ne aktivnosti ZTK-a.

Ugovor o osnivanju Zagrebačkog tr-žiš ta kapitala potpisan je 19. travnja 1990., a u njegovoj su preambuli navedeni os-novni motivi osnivanja, ponajprije veza ni uz upravo započete privatizacijske pro-cese.

Osnivački ugovor potpisalo je 25 ba-naka i osiguravajućih kuća, skupština Za-gre bačkog tržišta kapitala održana je 18. travnja 1991., a Burza je u sudski registar upisana 5. srpnja 1991. kao Zagrebačko tržište kapitala (skraćeni naziv bio je Za-grebačka burza, a registriran je kao jedino službeno ime deset godina kasnije).

Poteškoće s kojima se Burza susrela pri likom osnivanja ponajprije su bile ope-rativne naravi: formiranje pravnog sub-jekta bilo je samo početak, čime je stvoren pravni temelj za početak rada, a trebalo je izraditi Pravila Burze, obrazovati djelat-nike, ali i buduće posrednike na tržiš tu kapitala. Postojao je i problem odgo va-rajućeg prostora, kao i pitanje regulative te uključivanja institucionalnih investitora kao nužnog sudionika tržišta kapitala.

Od napretka do krizeU početku se trgovalo na velikim draž-

bama koje su organizirane u sjedištu Bur-ze na Ksaveru i na kojima su svi brokeri bili fi zički prisutni, a prva transakcija sklop ljena je 30. ožujka 1992. Godine 1994. uveden je elektronički trgovinski sus tav koji je omogućio da brokeri, čla-novi Burze budu telekomunikacijski po-ve zani i trguju na Burzi, ne napuštajući svo je ure de diljem Hrvatske.

Koliko su se brzo razvijali dioničarstvo i burzovna trgovina u Hrvatskoj, najbolje govori podatak da je u prvih pet godina na kon uvođenja elektroničkog sustava trgo vanja, dakle od 1995. do 2000., vrijed-nost tržišta Zagrebačke burze narasla gotovo 10 puta (982,6 posto).

Relativno mlada, Zagrebačka burza imala je priliku iskoristiti mogućnosti su vremene tehnologije za organiziranje tr govine te svoje poslovanje učiniti kon-ku rentnim i dostupnim. Prvi sustav trgo-vanja na Zagrebačkoj burzi zahtijevao je fi zičku prisutnost brokera koji su se tije-kom dražbe nalazili u posebnoj prostoriji, izravno isticali i izvikivali svoje ponude te

na taj način zaključivali transakcije. Tije-kom dražbe upravljao je voditelj dražbe.

Kako bi pojednostavila i pojeftinila tr-govanje, u ožujku 1994. Burza uvodi prvi elektronički distribuirani sustav trgovanja, a od početka 1995., zahvaljujući podršci CARNET-a, prvog davatelja internetskih usluga u Hrvatskoj, Zagrebačka burza pred stavlja svoje službene internetske stra nice – kao prva burza u Europi i među prvima na svijetu s vlastitim službenim in ternetskim stranicama.

Godine 2007. došlo je do konsolidacije hrvatskog tržišta kapitala i pripajanja Va-raždinske burze Zagrebačkoj. Bilo je to razdoblje ekspanzije interesa za trgo va nje vrijednosnim papirima u Hrvatskoj, svo-jevrstan dioničarski boom, no mnogi su u svijet tržišta kapitala ušli s pretpostavkom da su gubitci gotovo nemogući, budući da je tržište u tom trenutku doista bilo u rastućoj fazi. Ipak, ciklička priroda eko-nomije uskoro je pokazala manje lijepu stranu koja se 2008. pretvorila u krizu

do sad možda najvećih razmjera, a put opo ravka globalnog gospodarstva tek se počinje nazirati, nakon pune četiri re ce sij-ske godine.

U tim okolnostima, ali i u uvjetima ras tuće ekonomije, neznanje i neinfor-mi ra nost najveći su neprijatelji prilikom ula ganja. Kao što bi rekao možda najveći svjetski investitor današnjice, Warren Buff et, "rizik dolazi kad ne znate što radi-te" jer samo informirani investitor može donijeti optimalnu investicijsku odluku.

Imajući na umu potrebu općeg fi -nan cijskog opismenjavanja kao danas ne izos tavnog dijela opće pismenosti, Za-gre bačka burza 2010. pokrenula je Aka-de miju Zagrebačke burze. Njezin je cilj povećanje stručnosti svih sudionika tržiš-ta kapitala i onih koji imaju interes za fi -nan cijsku industriju i investiranje - od stu denata, poduzetnika, malih investitora do profesionalaca, a do sada je kroz razne edukativne programe Akademije prošlo više od 1600 sudionika.

Prva transakcija Zagrebačke

burze

Trgovanje

Neboder Zafrebačke burze

Foto

: Ro

ber

t Leš

93

Palača zagrebačke Burze za robu i vred note djelo je bez kojeg uopće ne možemo zamisliti današnji iz-

gled toga dijela Zagreba. Njome je Kova-čić osmislio i odredio urbanistički izgled cijelog poteza građevina i vizure prema is-toku grada, potpuno shvaćajući s kak vom se opsežnom arhitektonskom i (mi kro)ur-banističkom zadaćom susreće.

Zgrada zagrebačke Burze za robu i vred note svakako je među najznačajnijim os tvarenjima arhitekta Viktora Kovačića, po najprije zbog činjenice da je opsegom naj veća građevina u Kovačićevu opusu, ali

Palača zagrebačke Burze za robu i vrednote

Napisao: Feđa Vukić, (iz monografi je "Arhitekt Viktor Kovačić: život i djelo)

Foto: iz monografi je i MGZ

Građevinski su radovi

dovršeni u listopadu

1924., nekoliko dana

prije Kovačićeve

smrti, a već u

prosincu iste godine

Upravni odbor

Zagrebačke burze

donosi odluku da

arhitekt Hugo Ehrilch

nastavi gradnju

94

i zbog toga što je ona njegovo posljednje djelo. Kao što je poznato, Kovačić je već teško bolestan u listopadu 1924. primio u sanatoriju u Klaićevoj ulici poziv na "glihu", koji zbog teškog zdravstvenog sta-nja nije mogao prihvatiti! Upravo zbog toga, reklo bi se, a i zbog činjenice da je unu tarnjost zgrade dovršavana još tri go-dine nakon arhitektove smrti, zgrada Bur-ze zauzima tako važno mjesto u opu su nedvojbenog "začinjavca" hrvatske arhi-tek tonske moderne.

Još od osnutka zagrebačke Burze pos tavljalo se pitanje najprimjerenije lo-kacije za njezine djelatnosti, pa su zato po stojale različite kombinacije, npr. on-dašnje Helios kino, pa Streljana, a u ar-hivima Burze očuvan je čak i idejni pro-jekt Ignaca Fischera iz ožujka 1920. za pre namjenu Umjetničkog paviljona za po trebe burzovne aktivnosti. Burzovno je vi jeće na sastanku 2. rujna 1920. za klju-čilo da se od gradske općine kupi parcela br. 1 na tadašnjem Sajmištu, a pošto je k upoprodajni ugovor bio sklopljen, odlu-čeno je 12. listopada 1920. da zagrebačka burza izgradi vlastitu palaču i da se za izradu nacrta raspiše ograničeni natječaj koji će organizirati i provesti posebno imenovani Građevni odbor.

UUU nnnoovooj zggrrradddi Za predaju natječajnih projekata bio

je najprije određen rok 15. veljače 1921., a tijekom natječaja rok je bio produžen do 7. ožujka 1921.

Natječajne osnove u različitoj su mje-ri zadovoljile program gradnje nove bur-zovne zgrade.

Ugovor s Viktorom Kovačićem "u po-gledu gradnje burzovne zgrade" potpisala je Burza 29. prosinca 1921. Kovačić je po-tom počeo postnatječajnu razradu pro-jekta; prva je varijanta dovršena u travnju 1922., a druga u lipnju 1922. Građevinska je dozvola zatražena 1. srpnja 1922., a iz-

dana 21. srpnja iste go dine. Nakon toga se vjerojatno prišlo razradi projekta.

Građevinske je radove izvodilo podu-zeće Skopal – Jurišić – Batušić. Građe vin-ski su radovi dovršeni u listopadu 1924., nekoliko dana prije Kovačićeve smr ti, a već u prosincu iste godine Uprav ni od bor Zagrebačke burze donosi odluku da ar hi-tekt Hugo Ehrlich nastavi gradnju.

Djelomična uselidbena dozvola za-tra žena je "glede iznajmljivanja prizem-nih prostorija u Martićevoj i Račkoga uli ci", 23. studenoga 1925., a izdana je 14. siječnja 1926., pa se stoga može zaključiti da su u tom trenutku ti dijelovi zgrade bili i u interijeru potpuno uređeni.

Defi nitivna dozvola za nastan bila je zatražena 1. lipnja 1927., a nakon oče vi da komisije Gradskoga poglavarstva, obav-ljenog 15. lipnja, isti je dan dozvola i iz d-ana. Burza je zapravo već 27. trav nja use-lila u prostore nove zgrade, ali svečanost otvorenja održana je predviđenoga datu-ma u lipnju 1927.

Nedvojbeno je da Hugo Ehrlich preu-zima temeljem ugovora gradnju Burze nakon Kovačićeve smrti, o čemu svjedoče

i brojni nacrti detalja interijera i opreme zgrade Burze, neki s Ehrlichovim žigom, datirani u 1925. i 1926. godinu.

Da je Ehrlich preuzeo dovršenje zgra-de nakon što su svi grubi građevinski ra-dovi bili gotovi, svjedoči i činjenica da je Burza 3. rujna 1924. tražila odobrenje od Gradskog poglavarstva za gradnju kom-pletne konstrukcije burzovne dvorane, a i sam poziv na "glihu" koja tradicionalno označava dovršenje grubih građevinskih radova na gradilištu. Dakako, problem au-torstva interijera Burze, odnosno razdioba na Kovačićev i Ehrlichov udio, ostaje za neko buduće sustavnije istraživanje, po-sebice s obzirom na još nedovoljno raz-jašnjen kreativni udio Alfreda Albija i Mla dena Kauzlarića u dovršenju interijera Burze.

Prva postnatječajna varijanta datirana travnjem 1922. razlikuje se od natječajnog projekta po tome što nema istaknutog stubišta na pročelju nego samo trijem u korpusu zgrade (što je posljedica različite horizontalne organizacije prostora u unu-trašnjosti), sa stubovima na kojima su nacrtani diskretni kapiteli. Različit je i

Perspektivna studija glavnog pročelja, 1922. Pogled na zapadno bočno pročelje, 1922.

95

zovna zgrada u zajednici sa zgradom što će se podići na drugom šiljastom ćošku tvo ri jedinstveni ulaz u novu četvrt".

To možda govori o tome da je Kova-čić, projektirajući Burzu, prije svega raz-mišljao o urbanom kontekstu, hoteći kre i rati primjerene dveri u tada novi po-slov no-bankarski dio grada, u taj svoje-vrs ni zagrebački Wall Street.

Treba pritom znati činjenicu da je na prostoru bivšeg Sajmišta samo tijekom dva desetih godina (od 1921.) podignuto dva desetak poslovnih i bankarskih zgra-da. Dakako, taj prostor, koji se u ono-vremenim zagrebačkim ilustriranim ma-ga zinima nazivao "Novim Zagrebom", svojom je veličinom, pa i arhitekturom po jedinih zgrada primjeren ekonomsko-gospodarstvenoj situaciji, kao i kulturnom standardu onoga doba.

U vrijeme izrade natječajnih osnova i početka gradnje Burze moglo se tek vi-zionarski sagledavati fi zionomiju novoga dijela grada i u tom bi se smislu moglo tumačiti Kovačićevo naglašeno urbano promišljanje nove burzovne zgrade, kako u projektu samom, tako i u pismenom ob-srazloženju projekta.

Kovačićeve su "dveri" kasnije i rea-lizirane, izgradnjom Doma inžinjera i teh-ni čara 1926./27. prema projektu Aladara Baranyaija, koji se uvelike ugledao u oblik relizirane Burze, smještene s druge strane ulice Račkog.

Jasno, možda bi se o svemu tome da-nas govorilo na neki drugi način, da Dru gi svjetski rat, a napose dokidanje tržiš nog gos podarstva nakon 1945. godine nisu pr e kinuli logičan tijek razvojnih eko nom-skih i urbanih procesa u Zagrebu.

Kovačićeva ideja ostaje spomenom na svojevremene vizije novog poslovnog dijela grada, vizije koje se u usporedbi s realijama kasnijeg stanja doimaju kao i pozitivne utopije.

raspored prozorskih okna na pročelju kao posljedica preoblikovane unutarnjosti, u burzovnoj dvorani više nema kariatida, a i vanjsko je oplošje promijenjeno, koliko se to prema crtežu može zaključiti.

UUUrrbbaanisstiččkkki kkkonnttekkst Druga postnatječajna varijanta jesu

projekti datirani 30. lipnja 1922., na ko-jima se defi nira unutarnja organizacija pro stora, posebice glede prostora ispod glav ne burzovne dvorane i dvorane za sjed nice na pročelnom dijelu zgrade.

Valja napomenuti da su stupovi na por tiku ove varijante (koju Schon objav-ljuje u monografi ji) kanelirani i s jonskim kapitelima, da su na pročelju iznad portika nacrtana dva krilata bića koja pridržavaju kružnu formu, a da su prozori i na prvom katu zgrade, za razliku od natječajne i prve postnatječajne verzije, dobili zabate i

volute na doprozornicima. Ta je varijanta predana Gradskom poglavarstvu radi is-hođenja građevinske dozvole. Taj je pro-jekt i razrađen kao izvedbeni.

Jesu li te promjene zaista učinjene, kako se redovito u literaturi tvrdi, prema napucima žiratora Hermanna Muthesiusa (iako Muthesiusovo mišljenje nigdje nije sustavno komentirano, a nemoguće ga je danas naći u arhivima), to se može sa mo pretpostavljati, ali ne i tvrditi, dok nije poznata cjelina njegova stručnog miš-ljenja o natječajnim osnovama.

Na kakav je način sam Kovačić raz-miš ljao o izgradnji Burze, zorno pokazuje oču vano "objašnjenje natječajnom projek-tu za gradnju nove burzovne zgrade u Za grebu". Kovačić kritizira urbanističke uvje te lokacije za gradnju, posebice s ob-zi rom na arhitekturu i poteze posto je ćih ulica, te naglašava potrebu da "nova bur-

Pogled na glavnu dvoranu, fotografi ja iz epohe

Glavno stubište

Intervju

96

Rosa Ferinčević, vlasnica tvrtke MarinaLab Opus

Nadahnuo me

U svijetu ne postoje

probiotički pripravci s

tolikom koncentracijom

živih bakterija i sretna

sam da stvaram

proizvode koji su

korisni za zdravlje i

poboljšanje

kvalitete življenja

Louis Pasteur

97

Proglašena je prvom damom hrvat-skog inovatorstva. U deset je godina svoj izum - prirodni pripravak Aci-

do salus, primijenjen u probioticima i koz-metici - razvila u uspješan posao. Proš le je godine otvorila malu tvornicu u Ku pineč-kom Kraljevcu, zapošljava sedam dje lat-nika, a nakon što su se njezini probiotički pri pravci, za koje je osvojila brojne nagra-de za inovacije, već udomaćili u Švi-carskoj, Makedoniji, Crnoj Gori te Bosni i Hercegovini, upravo ovih dana kreću na tržišta Francuske, Slovenije i Srbije.

Rosa Ferinčević dokazuje da se uz dob ru ideju, znanje i rad te dovoljnu ko-li či nu odvažnosti i upornosti, uprkos ne-po volj nom vremenu ekonomskih kriza, mo že us pjeti u proizvodnji i na tržištu.

Kako ste došli na ideju o Aci-dosalusu?

- Još u osnovnoj i srednjoj školi pri-vuklo me proučavanje prirode i nje zi nih blagodati, zatim ljubav prema ljeko vi tom bilju, a završila sam i ško lu kla sične ho-meopatije. Misao Louisa Pas teura: "Mi-kroorganizmi su svu da, mi kro organizmi su svemoćni, mikroorganizmi će imati po sljednju riječ” pokazala mi je put i dala ideju.

Namjera je bila stvoriti korisne bak-terije, dokazati njihovo djelovanje na m i kro organizme i stanja kad ih treba do datno unositi u organizam. Tako je na s tao Acidosalus koji u sebi ima visoku kon cen traciju Lactobacillus acidophilusa i Lactocidina, koji djeluju kao prirodni an ti biotik širokog spektra. Željela sam na praviti nešto prirodno, ne samo zbog tren da nego zbog toga što moderni na čin života uništava imunitet i sve smo udalje-niji od prirode.

Kakav je bio put od ideje do os-tvarenja?

- Radila sam u TOZ-u na kontroli kva litete kozmetičkih olova, u službi razvoja, a u malom unajmljenom prostoru u Fol negovićevom naselju razvijala sam svoj ho bi i tu je nastao prvi inovativni proizvod - Acidosalus vaginalete. Na re-gistraciju izu ma nagovorila me prijateljica koja zbog poremećenog sustava rodnice nije mog la zatrudnijeti. Upotrebljavala je moje pri pravke, izliječila se i ostala u

Razgovarala: Biba Salata

Foto: Ines Novković

drugom stanju. To mi je bilo prvo priz-nanje!

A trebalo je i hrabrosti da se nakon 25 godina napusti stalan posao i krene u ne poznato. Nekoliko prijateljica vjero valo je da to mogu i moje troje djece me po-dr žavalo. U to se vrijeme nije puno znalo o probioticima niti o tome kako djeluju na organizam; trebalo je zainteresirati lju de, upoznati ih s tim što radim. Isto je bilo i s ljekarnama. Pozitivne informacije dale su poticaj da se upustimo u veću

Vaši su proizvodi nagrađivani na mnogim sajmovima inovacija. Što ih razlikuje od drugih, sličnih proizvoda?

- Osvajali smo mnoge nagrade i medalje u raznim zemljama, od Hrvatske preko Europe do SAD-a. To je sigurno jedan od poticaja koji daje snagu i obvezu da i u najtežim trenucima idete dalje. Jedna je od bitnijih nagrada, meni posebno draga, Zlatna kuna koju dodjeljuje Hrvatska gospodarska komora, a dobila sam je za paletu proizvoda pod brendom Acidosalus. U svijetu ne postoje probiotički pripravci s tolikom koncentracijom živih bakterija i zato je naš proizvod jedinstven i izuzetno cijenjen.

Riječ je o paleti proizvoda tvtrke Marina Lab Opus, u četiri kategorije: dodaci prehrani, u koje pripadaju oralni probiotici za podizanje i jačanje imuniteta; kozmetika s namjenom, kao što su kreme, sprej za grlo i nos, prva probiotička pasta za zube itd.; koz-metički proizvodi, kao što su gel za intimnu nje -gu, razni šamponi, bilj -na vodica za usta; me -di cin ski proizvodi u ko- je pripadaju vagi na le te i vaginalni pro biotik. Dak-le, opus zdra vlja i ljepote. Žene su naši najčešći ko-ris nici i mno gima smo po mog li.

Nagrade i priznanja

Željela sam napraviti

nešto prirodno jer moderni

način života uništava

imunitet i sve smo

udaljeniji od prirode

98

proizvodnju. Trebalo je puno truda i volje, a treba i danas.

S kojim se problemima susrećete?

- Problem je bio reklamirati proizvod i uvjeriti ljude da je dobar za zdravlje. A naj-veći je problem fi nancijski, pogotovo na početku. Nisam imala veliku ušte đe vi nu, pa bez kredita ne bih uspjela. Pro ble mi su i danas najčešće vezani uz fi nan cije, što nas usporava i zbog čega mno go puta moram stati na kočnicu. To iscrpljuje fi zič ki i psihički jer ste nemoćni. Ostali se pr oble-mi lako se rješe, uz dodatan napor i trud.

Je li Vam teže zato što ste žena?

- Mislim da ne bi bilo drugačije da sam muškarac. Odluku sam donijela, po-vratka više nije bilo. Vjerovala sam u to što radim, u proizvode koji mogu pomoći lju dima da se riješe mnogih zdravstvenih tegoba.

Inače, žensko je poduzetništvo uglav-nom temeljeno na proizvodnji, što mi se čini perspektivnije, u odnosu na sve dru-go što je temeljeno na uvozu. Osim toga, nikad se ne bih odlučila na uvoz nečega u što nisam sto posto sigurna da je dobro. Žene možda imaju više izraženu moralnu komponentu u poslu. S druge strane, mo-ramo biti upornije, snalažljivije nego muš-karci i, dakako, imati dobre pro izvode.

Što biste savjetovali ženama koje žele krenuti u poduzetništvo?

- Svima koji imaju neku ideju savje-tujem da budu pozitivni, vjeruju u sebe, skupe hrabrost i krenu u ostvarenje te ideje. Potrebna je odlučnost. To nije lako, ali uz veliki trud i volju može se doći do cilja. Naravno, potrebna je i potpora lju di koji vas okružuju, posebice obitelji i pri-jatelja, to je dodatni vjetar u leđa. Mno-gočega se u početku treba odreći, ali se može i puno dobiti; najvažnije je da radite ono što volite.

Sretna sam! Radim posao koji volim: stvaram proizvode koji su korisni za zdra-v lje i poboljšanje kvalitete življenja.

Zašto ste se odlučili odseliti iz-van grada?

- U gradu je skupo i nisam mogla naći odgovarajući prostor za proizvodnju koja, ma kako bila tiha, ipak nije za grad. Zbog toga smo kupili zemljište kod Brezovice, u Kupinečkom Kraljevcu. Osim toga, sva-ki bih prostor morala prilagođavati stan-dar dima Europske unije, pa mi je onda bilo prihvatljivije sagraditi svoj, kreditom HBOR-a i fi nancijskom potporom Mini-starstva gospodarstva i Grada Zagreba.

Bilo je puno posla oko projekta jer smo mo rali zadovoljiti zahtjeve gradnje i pro-iz vodnje lijekova. A bilo je i dosta če ka nja na dozvole, kod nas sve to ide sporo.

Ipak, i dalje volite Zagreb...

- Rođena sam 10. travnja 1959. u Tes-liću, a živim u Zagrebu 35 godina. Iako

sam odselila u predgrađe, jako volim cen-tar, posebno Gornji grad. Kad uhvatim vre mena, volim prošetati starim dijelom Za greba. Ponekad odem u kazalište, a vo-lim pogledati i utakmicu, posebno ko šar-ku.

Ističete podršku obitelji. Kako provodite slobodne trenutke?

- Starija kći i sin rade u fi rmi, a mla-đa kći još studira, pa pomaže kad mo že. Slobodnog vremena imam malo, po ne-kad vikendom. Volim prirodu, čitam i is tražujem. Imam veliki vrt, pa ga ili ure- đu jem ili uživam u njemu; tu dobivam nove ideje, opuštam se i punim energijom. Vo lim kuhati, družiti se s ljudima koje volim. Nekad se i slobodno vrijeme pre-tvori u rad, pa vikend provedem u la bora-toriju - tada sam sama, pa u miru mogu stvarati.

Kakvi su Vaši poslovni planovi?

- Planova je puno. Mnogo je proizvoda već kreirano, neki su u pripremi, a ima i novih ideja. No, čekaju bolje dane. Vre-mena su teška i fi nancijska situacija u svi-jetu i državi jednostavno sve usporava.

Planiramo proširiti proizvodnju i tr-žište, otvoriti nova radna mjesta i os tati posebni i najbolji. Želimo imati što vi še za dovoljnih korisnika kojima ćemo po-mo ći da riješe svoje probleme.

Svima koji imaju neku

ideju savjetujem da budu

pozitivni, vjeruju u sebe,

skupe hrabrost i krenu u

ostvarenje

99

Anew njega protiv bora Anew Clinical Pro A-F 33, Avonova linija nadahnuta istra živanjem za koje je dodijeljena Nobelova nagrada, nova je ge neracija proizvoda u anti-aging njezi kože te prva na tržiš tu koja za oslobađanje kolagena koristi revolucionarnu mo lekulu A-F 33 (amino-fi ll 33). Namijenjena svim tipovima kože, linija pomaže stimulirati proizvodnju kolagena za samo 72 sata i, djelujući iznutra, pridonosi smanjenju količi-ne, dubine i duljine bora. Linija Anew Clinicl Pro A-F 33 uključuje tretman za pod -ruč je oko očiju, koji je, zah -valjujući laganoj formu li, ide al na podloga za make up, a budući da je der-ma tološki i oftal mološki tes tiran, prikladan je i za osobe koje nose kon tak-tne leće. U liniji je i tretman za korekciju bora, čije su la-gane formule namijenjene jutarnjoj i večernjoj njezi kože.

Neodoljive tri nijanse Teint Éclat Prodigieux® toniranih kremica s korijenom divlje cikorije i ekstraktom biljke Gymnema sylvestre poda-rit će licu njegu, zaštitu i besprijekoran ten s efektom "gole kože". Mineralni puderi i refl ektirajući pigmenti ujednačuju kožu, dok su raskošni Frangipani cvjetovi zaslužni za njegu i hidrataciju, a ekstrakt cvijeta jasmina za anti-age zaštitu. Usne boje čokolade i crnog vina donose Baume Prodigieux® Levres blistavi hranjivi balzami. Mango i shea maslac te ulje suncokreta bogato hrane usne, proteini pšenice daju im punoću i putenost, a štite ih vitamin E i faktor SPF 15. Nuxe proizvodi mogu se kupiti u ljekarnama.

ARTISTRY™ jesenska kolekcija Jesenska kolekcija dekorativne kozmetike ARTISTRY, Escape to Paradise, inspirirana je bogatim bojama St. Moritza. Gilded Chalet i Crystal Glacier palete boja za lice i oči nude se u toplim nijansama smeđe, brončane i krem te hladnima plavoj, ružičastoj i ljubičastoj. U paru s dva komplementarna svilenkasta rumenila za obraze i četkicama putnih veličina, osiguravaju besprijekornu primjenu. Za usne koje vole biti napućene ARTISTRY duo ruževi za usne nude dva mekana kremasta sjajila u toplim i hladnim nijansama jesenskih bobica, koje omekšavaju i njeguju usne, uz glamurozni svilenkasti sjaj i dašak mirisa vanilije. Pozlaćeni su 24-karatnim zlatom i ukrašeni svjetlucavim Swarovski™ kristalima.Escape to Paradise kolekcija uključuje i olovku za oči, univerzalno privlačne antique silver nijanse. Olovka ima dva kraja i ugrađeni aplikator, a sadrži i specijalni hidratantni kompleks ulja jojobe, vitamina E i ulja sjemenki pamuka.Za potpun izgled tu je i ARTISTRY maskara za defi niranje i produljivanje trepavica u granitnoj nijansi, s revolucionarnom ARTISTRY FlexFX formulom koja naglašava i odvaja trepavice.

Nuxe Prodigieux® boje jeseni

100

Zagrebačka županija (1)

Zagrebačka županija jedna je od naj-starijih hrvatskih županija i tijekom tisućljetne povijesti dugo je godina

površinom i brojem stanovnika bila jedna od najvećih. Kontinuirano je nastanjena još od doba paleolitika, što potvrđuju broj na arheološka nalazišta, ponajviše na obroncima Samoborskog i Žumberačkog gorja. Tijekom stoljeća izmjenjivali su se razni narodi - od Ilira, Kelta, Rimljana i svaki je ostavio pečat, vidljiv i danas. Od kraja 6. stoljeća pratimo povijest Hrvata na ovom području.

Zeleni prstenoko Zagreba

Geografski položaj i kulturno-povijesno bogatstvo

Priče i legende, inspirirane

ljudima i događajima,

oživljavaju prošlost i privlače

posjetitelje svih uzrasta na

manifestacije tijekom cijele

godine

Zagrebačka županija osnovana je oko 1094., kad je na mjestu današnjega zagre-bačkog Kaptola hrvatsko-ugarski kralj La dis lav I. utemeljio Zagrebačku bisku-pi ju. Prvi župan Zagrebačke županije bio je Ača, velikaš koji je došao s kraljem La-di sla vom i kojem je kralj darovao gole me posjede oko Zagreba. Utemeljenje Za-gre bačke biskupije iznimno je važan do-ga đaj u hrvatskoj povijesti jer je značilo pre mještanje dotadašnjeg vjerskog, po-litičkog, kulturnog i gospodarskog sre-diš ta Hrvatske iz mediteranskog u kon-

ti nen talni dio zemlje. U srednjem vijeku Zagrebačka župa nija obuhvaćala je grad Zagreb i područje oko Medvednice - od rijeke Krapine na za padu do Lonje na istoku te Save i Kupe na jugu, pos tupno se šireći (jedno se vri jeme pro stirala od slovenske granice do mora Hrvat skog primorja). Borbe za pre vlast nad žu-panijama odvijale su se ti je kom sljedećih stoljeća. Od 18. sto lje ća po vršina se žu-panije postupno sma nju je, kratko vrije me se čak i ukida, pa ob navlja, mijenja naziv i organizacijske oblike, i unatoč svemu

101

opstaje. Od sred njo vjekovnih su županija ostale samo Za grebačka i Varaždinska, ko je su iznijele glavni teret stoljetne borbe s Osmanlijama i osigurale opstanak hrvat-ske državnosti.

Zahvaljujući prirodnom položaju, Za-gre bačka je županija stoljećima bila pod -ručje spajanja. Još od antike ovdje je bilo križište prometnica koje su pove zi va le zapadnu i jugoistočnu Europu. Zagre bač -ka se županija u 16. stoljeću našla na gra-nici europske civilizacije, a sve do kraja 18. stoljeća bila je granično područje sred-nje Europe prema Osmanskom car stvu. Nezaustavljivi razvoj počinje od sredine 19. stoljeća kad, zahvaljujući izgrad nji su vremenih prometnica, postaje jed no od najvažnijih prometnih raskrižja jugo-is točne Europe, što prati i njezin ubrzani gos podarski razvoj.

Danas Zagrebačka županija poput ze le nog prstena okružuje grad Zagreb i s njim čini neraskidivu cjelinu. Na povr šini od 3078 četvornih kilometara prema zad-njem popisu živi čak 317.642 stanovnika (što je čini petom najnaseljenijom župa-nijom u Republici Hrvatskoj). Županija je administrativno podijeljena na devet gra-dova, 25 općina i 699 naselja. Prema veli-čini i broju stanovnika, gradovi su: Velika Go rica, Samobor, Zaprešić, Sveta Nedjelja (najmlađi grad u Hrvatskoj, osnovan 2006.), Dugo Selo, Jastrebarsko, Sveti Ivan Zelina, Vrbovec i Ivanić Grad. Svaki grad na svoj način, poviješću, tradicijom i po-sebnošću doprinosi bogatoj kulturnoj i tu-rističkoj ponudi zagrebačke okolice.

Od Budinjaka do LužniceBrojni su utjecaji Zagrebačke županije

na grad Zagreb. Prije svega, velika je mi-gra cija radnog stanovništva koje je svaki dan usmjereno na putovanje u Zagreb, a pro tokom kapitala poduzetnici pokreću i za grebačko gospodarstvo. Županija je i pro stor u koji grad širi svoje kapacitete te mjesto za odmor i relaksaciju stanovnika mili junskog Zagreba.

Zagrebačka je županija kraj izuzetno bogate kulturno-povijesne baštine, tra di-cije i običaja. Stoljećima su nastajali broj-ni spomenici koji podsjećaju na bo gatu prošlost. Najstarija su arheološka nala-zišta na Žumberku (šest nalazišta), veo-ma značajna za kulturnu prošlost Žum-berka (primjerice, nalazište iz starijeg že ljeznog doba na Budinjaku, od 10. do 6. stoljeća prije Krista, i nalazište iz rim-

poslužit će i kao kulisa turističkim mani-fes ta cijama o srednjovjekovnom ži votu (Sta ri grad Samobor, Stari grad Žum berak i Zelingrad), a kurije i bogata drvena sa-kralna baština mogu se razgledati uz pret hodnu najavu. Mnoge priče i legende iz davnih dana, inspirirane ljudima i do-ga đajima, oživljavaju prošlost i privlače po sjetitelje svih uzrasta na manifestacije tijekom cijele godine (primjerice, Bitka na Vugrinščaku, Bitka kod sv. Helene, Vra-zova Ljubica, Dani templara, Šenoin bal, Dani Jelačića).

Na području Zagrebačke županije s umjerenom klimom i zemljom po godnom za obradu izdvajaju se dva osnov na kra-jo lika: nizinsko područje sjevero zapadne Hrvatske (Turopolje, Posavina i Pokuplje) i brdsko područje (Žumberak, Samoborsko gorje i Prigorje). To su dvije prostorne cje-line, temeljene na prirodnim i reljefnim ob ilježjima, povijesnim, kulturnim i tra-dicijskim obilježjima i karakterističnim

Nalazište iz starijeg željeznog

doba na Budinjaku

Dvorac Lužnica

Andautonija

skog ranocarskog doba u Brateljima). Vrlo vrijedno arheološko nalazište iz rim skog doba nalazi se i na desnoj obali Sa ve u današnjem mjestu Ščitarjevu (An da u to-nia, 1. stoljeće).

Dvorci su posebno lijep ukras kul tur-ne baštine, a u Županiji ih je ostalo de s-etak, od kojih samo dvorac Lužnica (18. stoljeće, Šibice) ima otvorena vrata za po-sjetitelje. Utvrde i gradine iz 13. sto lje ća

102

ar hitektonskim obilježjima. Na području Županije nalaze se 32 zaštićene prirodne cjeline, dva parka prirode (Medvednica i Žum berak - Samoborsko gorje) te jedan ornitološki rezervat i ramsarsko područje (Crna Mlaka).

Kraj je prepun pitomih vinorodnih bre žuljaka po kojima su razasute stare vin ske klijeti i podrumi - raj za ljubitelje dob rog vina i tradicijskih delicija. Dvije vin ske ceste, Plešivička i Zelinska, dvije su žile kucavice ugostiteljske ponude. Str-mi obronci Plešivice jedni su od najbo ljih u Hrvatskoj za proizvodnju vrhun skog vina, a brojne svjetski poznate sorte, kao što su chardonnay, rajnski riz ling, pi not, traminac i sauvignon brzo su se udo ma-ći le, zahvaljujući idealnoj kombinaciji tla i klime. Autohtone sorte Portugizac Ple-šivica i Kraljevina Zelina postale su robne marke Zagrebačke županije i izvorni brend.

Charlie Chaplin na Plešivici Zagrebačka županija turistički je imidž

počela stvarati u 19. stoljeću. Godine 1852. izabran je odbor koji je vodio brigu o po ljep šanju Samobora, a hotel uz postaju diližanse otvoren je već 1810. Od 1840. iz među Zagreba i Samobora vozi konjski om nibus, a od 1901. do 1979. legendarni vlak Samoborček. Tada se turizam na-meće kao komunikacijski kanal, spona iz među grada Zagreba i njegove okolice. I legendarna Vila Horvat na Plešivici već je tada privlačila brojne posjetitelje i ko-

risnike zdravstvenog turizma, među ko-jima su se u knjigu posjeta upisali i Char lie Chaplin i Isidora Duncan.

Zbog blizine grada Zagreba, dobre po vezanosti i bogatstva sadržaja, iznim ne gas tro-eno, kulturne i sportsko-rekrea cij-ske ponude, danas je Zagrebačka župa nija idealno odredište za svačiji ukus. Žu paniju je prošle godine posjetilo 18.030 stranih gostiju i 17.038 domaćih (30.365 noćenja stranih gostiju i 32.529 noćenja domaćih). Svake se godine zabilježi se dam posto više dolazaka u odnosu na p ret hod nu godinu.

Zagrebačka županija defi nirala je tu-ri zam kao jedan od strateških pravaca gos po darskog razvoja do 2015. Osam pri -o ritetnih turističkih proizvoda su: ma ni f e-s tacije i događanja (više od 200 go diš nje), vin ske ceste, seoski turi zam (40-ak re gis -triranih obiteljskih poljo pri vred nih gos- po dar stava), aktivni turizam, zdrav stve -ni tu rizam, vjerski turizam, kul tu r no-po -vijesni turizam i tranzitni tu ri zam. Za hva -lju ju ći povoljnom geograf skom polo ža ju i raz no likom prirodnom i kul tur no-po vijes-nom bogatstvu, Za gr ebač ka župa nija ima iz vrstan turis tički i gospo dar ski potencijal.

Mnoga velika imena svojim su djelo-vanjem na području Zagrebačke županije, na raznim poljima povijesti, umjetnosti, znanosti, politike, svećenstva i književnosti obogatila hrvatsku povijesnu, kulturnu i znanstvenu scenu. Među najpoznatijima su: Ljubo Babić, Josip Badalić, Vladimir Bakarić, Dragutin Domjanić, Đuro De-želić, Juraj Habdelić, Josip Jelačić, Marija Jurić Zagorka, Ante Kovačić, Baltazar Adam Krčelić, Franjo Kuharić, Milan Lang, Ferdo Livadić, Vladko Maček, Zlat-ko Prica, Matija Skurjeni, Tadija Smičiklas, Alojzije Stepinac, Pavao Štoos, Josip Tor-bar, Milka Trnina, Petar Zrinski...

Vila Horvat na Plešivici

Od 1840. između Zagreba

i Samobora vozi konjski

omnibus, a od 1901. do

1979. legendarni vlak

Samoborček

Samoborski trg

Jedan od prvih "Samoborčeka"

103

IVANIĆ-GRAD17. 10. Dan otvorenih vrata POU-a Ivanić-Grad, u povodu 135 godina Knjižnice i čitaonice20. i 21. 10. 8. Bučijada u Ivanić-Gradu - izložbeno-prodajni sajam ekoproizvoda s naglaskom na buče i proizvode od buče, uz degustaciju jela od buče i zabavno-kulturni program; organiziran je turistički vlak iz ZagrebaInformacije: TZG Ivanić-Grada, Moslavačka 11, 10310 Ivanić-Grad, tel./fax. 01/2881 591, info@tzig.hr, www.tzig.hr

SV. IVAN ZELINA20. 10. u 9 sati 32. Smotra dječjeg kajkavskog pjesništva, Dvorana Kraluš, POU Sv. Ivan ZelinaInformacije: TZG Sv. Ivana Zeline i Muzej Zelina, Trg A. Starčevića 13, 10380 Sv. Ivan Zelina, tel. 01/2061 544, turisticka@zelina.hr, www.tz-zelina.hr, POU Sv. Ivan Zelina, tel. 01/2059 062

VRBOVEC27. 10. u 11 sati Matineja subotom: "Labuđe jezero", predstava Baletne skupine POU-a Kutina, Dvorana POU-a VrbovecInformacije: TZG Vrbovca, Trg Petra Zrinskog 23/I., 10340 Vrbovec, tel./fax 01/2791 661, tzvrbovec@tzzz.hr

ZAPREŠIĆ29. 9.-16. 10. Dani Jelačića - Dani grada Zaprešića Informacije: TZG Zaprešića, Trg žrtava fašizma 9, 10290 Zaprešić, tel. 01/3311 611, tz-zapresic@zg.t-com.hr, www.zapresic.hr

U županijskom turističkom uredu u Preradovićevoj 42 u Zagrebu, tel. 01/4873 665, pogledajte:listopad "Dani Jelačića", izložba slika, TZG Zaprešićado 6. 11. Mali izlog - "Vrata Posavine", Agroturistička zadruga, izložba TZG Ivanić-Grada

JASTREBARSKO19. 10. u 20 sati Koncert ansambla Ad Libitum, Dvorana Centra za kulturu22. 10. u 20 sati Teatar Gavran: "Pandorina kutijica", komedija Mire Gavrana, Dom kulture JastrebarskoInformacije: Turistička zajednica grada Jastrebarsko, www.tzgj.hr, tel. 01/ 6272 940, info@tzgj.hr

SAMOBOR20. 10. Dan grada Samobora, www.samobor.hr 29. 9. - 13. 10. 37. Samoborska glazbena jesen, www.samobor-festival.com, Organizator: Pučko otvoreno učilište Samobor

Informacije: TZG Samobora, Trg kralja Tomislava 5, 10430 Samobor, tel. 01/3360 044, info@tz-samobor.hr, www.tz-samobor.hr

Program događanja u Zagrebačkoj županiji

MUZEJ SELJAČKIH BUNA – Gornja StubicaTel. 049 587 880, e-mail: msb@mhz.hr, www.mdc.hr/msbOd 1. listopada do 31. ožujka Muzej je otvoren svaki dan od 9 do 17 sati. Zatvoreno: 1. studenoga, 25. i 26. prosinca

MUZEJ STARO SELO – KumrovecTel. 049 225 830, e-mail: mss@mhz.hr, www.mdc.hr/kumrovecU listopadu tijekom tjedna Muzej radi od 9 do 16 sati, a vikendom od 9 do 18 sati. Od 1. studenoga do kraja veljače Muzej je

otvoren svaki dan od 9 do 16 sati. Zatvoreno: 1. studenoga, 25. i 26. prosinca

GALERIJA ANTUNA AUGUSTINČIĆA - KlanjecTel. 049 550 343, e-mail: gaa@mhz.hr, www.mdc.hr/augustincicOd 1. listopada do 31. ožujka Galerija je otvorena svaki dan, osim ponedjeljka, od 9 do 15 sati. Zatvoreno: 1. studenoga, 25. i 26. prosinca

DVOR VELIKI TABOR - DesinićTel. 049 374 970, e-mail: dvt@mhz.hr, www.velikitabor.com U listopadu muzej je otvoren radnim danom, osim ponedjeljka, od 9 do 16 sati (zadnji ulaz u 15 sati), a subotom, nedjeljom i praznikom od 9 do 17 sati (zadnji ulazak u 16 sati). Od 1. studenoga do kraja veljače muzej radi od 9 do 16 sati (zadnji ulazak u 15 sati).Zatvoreno: 1. studenoga, 25. i 26. prosinca

MUZEJ KRAPINSKIH NEANDERTALACA - KrapinaTel. (rezervacije) 049 371-491, (informacije) 049 374-951, 952, 954, e-mail: mkn@mhz.hr, e-mail (rezervacije): rezervacije-mkn@mhz.hr, www.mkn.mhz.hr U listopadu Muzej je otvoren od 9 do 18 sati (zadnji ulazak u 17 sati) u tjednu i vikendom. Od 2. studenoga do kraja veljače Muzej je otvoren od 9 do 17 sati (zadnji ulazak u 16 sati, vikendom). Zatvoreno: 1. studenoga, 25. i 26. prosinca

TURISTIČKA ZAJEDNICA

ZAGREBAČKE ŽUPANIJE

Zimsko radno vrijeme Muzeja Hrvatskoga zagorja

104

raj za ribiče, lovce, izletnike

Četrdesetak kilometara sjevero-is toč no od Zagreba smjestio se Vr bo vec, na 159,05 četvornih ki-

lo me ta ra: na padinama Ivančice i Kal ni ka na za pa du i sjeveru, dotičući Mosla vač ku go ru na istoku, otvoren prema Tu ro po lju na jugu. Grad koji, prema zad njem popisu stanovništva iz 2011., ima 14.802 sta nov-ni ka, a samo naselje Vrbo vec otprilike

kajkavska riječ, dobro jelo i piće, tradicija i običaji. Ugodno je tu živjeti, a tako je blizu velegrada Zagreba, u kojem mnogi Vrbovčani rade i studiraju.

Ime Vrbovec prvi se put spominje 1224., kada kralj Bela IV. priznaje darov-ni cu kralja Kolomana koji je županu Jun-ku darovao posjed - Vrbovec.

Brojni su bili gospodari Vrbovca i po-sjed je išao iz ruku jedne velikaške obitelji u ruke druge. U 14. stoljeću vrbovečko je vlastelinstvo pripojeno Rakovečkoj gos-poštiji, kasnije njime gospodare grofovi Celjski i Ivan Vitovac.

Vrbovec je rodni grad

Petra Zrinskog i Marije

Jurić Zagorke, grad mesne

industrije i manifestacije

koja čuva tradiciju, kulturu

i običaje, "Kaj su jeli naši

stari"

Napisala: Ana Bakar,

direktorica Turističke zajednice grada Vrbovca

Foto: arhiva TZ grada Vrbovca

5000 ljudi, orubljuju poto ci Črnec, Velika, Zle nin, Dulepska i Glogov nica.

U vodom bogatom kraju uspijevaju guste šume, ispresijecane vodenim kana-lima. U šmama je bogatstvo životinjskih i ptičjih vrsta. Iako ne znamo točno, pre-vladalo je mišljenje da Vrbovec svoje ime zahvaljuje upravo vodenom bogatstvu ko-je pogoduje rastu vrba.

Vrbovec je danas moderan grad, kri-žanje puteva s dobrom povezanošću ces-tom i željeznicom. Ima dvije moderne os novne škole, srednju školu, tri dječja vr-tića i jaslice. U gradu se njeguju domaća

Župna crkva Sv. Vida

105

Rodni grad Petra Zrinskog Među gospodarima se ističe ple-

mić ka obitelj Zrinski, koja u posjed Vr-bov ca dolazi u 17. stoljeću preko Ivana Kar lovića, čija je sestra bila žena Nikole IV. Zrinskog. Iz ove obitelji poniknuli su broj ni potkraljevi i bani, a njihov je naj-poz natiji član Petar Zrinski, rođen u Vr-bov cu, 6. lipnja 1661. Petar je svoje do mo-ljub lje platio životom u Bečkom Novom Mjestu, kamo su ga na prevaru, zajedno s ro đakom Franom Krstom Frankopanom, odvukli Habsburgovci i odsjekli im glavu, 30. travnja 1671. Poslije su prisvojili sve nje gove posjede i uništili cijelu obitelj. Da nas je od posjeda Zrinskih ostala samo valjkasta kula u gradskom parku.

Grofovi Patačići kupuju Vrbovec 1709. i njime gospodare do 1834. U vrije-me nji hove vladavine Vrbovec doživljava pro cvat, a za slugom Bartola Patačića, 1768. ot vara se prva osnovna škola za dje-cu oba spola, koja od tada radi neprekidno do da naš njih dana. S radom 1780. počinje i Ko tarski sud, pošta 1800., 1804. se gradi prva stam bena zgrada (stanovi za kotarske služ be nike i kirurga), a 1870. u grad stiže željez nica. Prva ljekarna otvorena je 1893.

Stros smayerovoj galeriji iz svoje je bo-gate zbirke darovao 30 slika francuskih, nje mač kih, engleskih i nizozemskih maj-stora.

Župna crkva Sv. Vida, koja se spominje još 1338., barokizirana je starija građevina sa zvonikom uza svetište i trijemom uz glavno pročelje. U crkvi su barokni oltari, veliko drveno raspelo, kalež iz 1722., pa-cifi kal iz 1725., pokaznica, relikvijar. Zvo-

(poz nati esperantist koji je na esperanto preveo "Smrt Smail-age Čengića"), Šte-fa Is kra Kršnjavi (poznatija kao Iva Rod, au torica romana "Teodora"). U selu Ne-govcu pokraj Vrbovca rođena je Marija Jurić Za gorka, spisateljica popularnih ro -mana i prva žena novinarka na jugu Eu-rope. Nje zina se bista nalazi u vr bo več-kom parku.

Tijekom 19. stoljeća osnovani su Do-

Nakon smrti Eleonore Patačić, 1834., Vrbovec je promijenio mnoge gospodare, a među posljednjima je bio markiz Eu-ge ne de Piennes, čiji se mauzolej na lazi na vrbovečkom groblju (autori su Hu go Ehrlich i Viktor Kovačić, a danas je spo-menik nulte kategorije).

De Piennes je ovaj poljoprivredni kraj obogatio uzgojem stoke i prodajom sto-čarskih proizvoda: mesa, sira i mlijeka. On prvi na ovom području otvara mlje ka-ru, a seljake je učio naprednoj poljo priv-red noj i stočarskoj proizvodnji. Raznim do nacijama pomaže školovanje djece, a

na su lijevali poznati majstori Schifrer iz Zagreba (1803.) i Papst iz Varaždina (1846.).

Među lijepim se stilskim katnicama u Vrbovcu posebno ističe župni dvor, po -dignut 1818., a na groblju je vrijedno po-gledati baroknu kapelu Tri Sveta kralja.

U Vrbovcu i okolici rodili su se ili su dje lovali mnogi znameniti ljudi, na pri-mjer, biolog Ljudevit Farkaš-Vuko tino-vić, pjes nik Krunoslav Kuten (poznata je nje gova pjesmica "Ura ide tika-taka, sva-ko jutro budi đaka"), povjesničar Josip Butu rac, profesor i pjesnik Josip Velebit

brovoljno vatrogasno društvo i Narodna čitaonica, a Julius Reininger podiže cig-lanu. Industrijalac Đuro Predović gradi 1928. Tvornicu suhomesnate robe, koja je od 1. studenoga 1962. poznata pod na-zivom PIK Vrbovec. Provedena je elektri-fi kacija mjesta, osnovana Hrvatska seljač-ka zadruga (1901.), Marvogojska udruga (1910.), Hrvatsko pjevačko društvo "Petar Zrin ski" (1912.), Hrvatski sokol (1908.), no gometni klub (1924.), razvija se obrt. Vrbo vec je među rijetkim mjestima tadaš-nje države čija su sva sela 1967. asfaltirana, i to zahvaljujći samodoprinosu radnika.

Mauzolej obitelji

De PiennesKapela Tri Sveta kralja

Bista Marije Jurić

Zagorke

106

Pet ribnjaka, gljive i rodeVrbovečka jedinstvena i dobro oču-

vana priroda mami posjetitelje da dođu u ovaj lijepi kraj. Uz potoke u Vrbovcu i njegovoj neposrednoj blizini smjestilo se pet prekrasnih vodenih oaza – ribnjaka, jedan ljepši od drugoga. Odavno su to postala mjesta ugodnog boravka i odmora. Krenete li atocestom od Zagreba prema Varaždinu, odvojit će se poluatocesta za Vrbovec i dalje za Bjelovar i Koprivnicu. Na ulasku u Vrbovec, uz Mesnu industriju PIK Vrbovec i ciglanu, pozdravlja prvi ribnjak u nizu, poznat pod nazivom Bajer. U hladu vrba i lipa, u dubokim vodama praćakaju se šarani i amuri, dok se lijeni somovi – kapitalci odmaraju na dnu. Po nekad se ipak podignu na malo višu razinu, a spretni ribolovci potom još dugo pričaju priče o ulovljenom trofeju.

Poslije središta Vrbovca, u smjeru Bje-lovara, uz tek drvećem zasađenu šetnicu, tik uz korito Črnca smjestio se ribnjak Čr-nec. U prekrasnim oazama šaša, pod kroš-njama lipa i breza i u drvenim sjenicama užitak je sjesti i loviti ribu. Uz modrinu neba i mirnu površinu vode, posjetitelji mogu šetati po uređenom travnatom na-sipu. Stariji se mogu odmoriti na klupi, a najmlađi zabaviti u igraonici. Poslije će svima prijati okrijepa u restoranu. Oni koji svoj ulov žele podijeliti s prijateljima mogu pripraviti ribu na nekom od roštilja uz rub ribnjaka.

Ribnjak Črnec sve više postaje prvi izbor za kratki odmor u prirodi jer pruža i mogućnost bavljenja sportom (vožnja biciklom, hodanje, trčanje), a preko po to-ka je i off road staza. Automobili se mo gu ostaviti na nedavno uređenom par ki r a-lištu, na kojem se još planira sadnja dr ve-ća i grmlja te postavljanje klupa i ko še va za smeće.

Desetak kilometara dalje, ribnjak je Fu ka, iskopan u maloj kotlini iznad koje je gusta bjelogorična šuma, bogata fl orom i faunom. Po uzibanoj vodi mirno plivaju divlje patke i guske, koje u proljeće vode svoje mladunce na prvo plivanje, a često navrate i labudovi. Ribiči ovdje priređuju natjecanje u ribolovu na plovak. Poslije se u društvu mještana iz obližnjeg sela, koje se šćućurilo na brežuljku ponad vode, pričaju ribičke i lovačke priče.

Petnaestak kilometara dalje, najveći je ribnjak - Vukšinec. Vrijedni mještani ovog sela i vlasnik ribnjaka trude se po sje-tite lji ma pružiti što više mira za pecanje

šarana i amura. Kad po žele pro tegnuti no ge, mo gu krenuti u šet nju šu mom u kojoj žive srne, ze-čevi, div lje svinje i gdje se čes to prire đu ju natje ca nja u lovu, a u rano proljeće i jesen sve vr vi gljivarima. Od ovog se ribnjaka, pre ko Dub rave, sta-rog središta ovoga kraja, do lazi do naj-mlađeg ribnjaka u nizu – Po ljan skog luga. Ribnjak je tek nedavno uređen, a uzgajaju se šarani, smuđevi i amuri.

Nedaleko je selo Poljana, najočuvaniji ru ralni kraj u Vrbovcu, koje se diči broj-nim rodinim gnijezdima. Zbog vodenog bo gatstva, ovo je raj za dugonoge ljepotice koje se redovito vraćaju, gusto gradeći gni jezda na stupovima, krovovima ku ća, štagljeva i gospodarskih zgrada. Prisut-nost roda svjedoči o tome da ovaj kraj živi u skladu s prirodom.

Strastveni lovci u vrbovečkom kraju, koji ima 40-ak lovačkih društava, mogu lo viti raznovrsnu divljač, a najpoznatija je šuma Varoški lug, raj za 47 vrsta ptica, broj ne životinjske vrste, pa čak i one rijet-ke, kao što su orao štekavac, crna roda i vidra.

Cerje i Lovrečka VarošŽelite li provesti miran i opuštajući

vikend, dođite u vrbovečki kraj! Vlakom, autobusom ili vlastitim automobilom put od Zagreba traje kratko i ubrzo ćete uživa-ti u ljepoti prirode, zabaviti se jašući na prekrasnim konjima, voziti bicikl, trčati, še tati po brežuljcima na kojima se koče uređeni vinogradi, bogati plodovima.

Okrijepiti se možete u restoranima koji, među ostalim, nude i jela s poznate ma nifestacije "Kaj su jeli naši stari" - koja je ove godine održana 32. put zaredom, zadnjeg vikenda u kolovozu.

Za dušu se nude melodije vrbovečkih glazbenika, vrsnih poz navatelja tambu-raš ke glazbe, dok će oči uživati u sla po-

vima raz nobojnog cvijeća kojima doma-ćice ure šuju prozore, balkone, okućnice. Se ljani iz obližnjeg Cerja na svaki su stup jav ne rasvjete postavili lonac sa cvijećem, a u središtu sela izložili stara kola, brentu, la gev, kosilicu trave i žita i sve prekrili cvjet nim nasadima u loncima, kantama, koše vima, škafovima. Svaka je okućnica u selu uredno pokošena i cvjetna, a jednu su staru kuću, kakva se nekad ovdje gradila, pretvorili u seoski muzej.

Cerjem možete prošetati i starom rim skom cestom do obližnjih vinograda i Lovrečke Varoši, sela u kojem se na naj-vi šem vrhu smjestila crkva Sv. Lov re, poznata po jedinstvenoj drvenoj pro po-vjedaonici u obliku Jonine ribe, jedine u ovom dijelu Europe.

Dođite u Vrbovec, uživajte na pit o-mim brežuljcima i obalama žubo rećih po toka, u lijepim šumama i na rascvje ta-lim livadama, zabavite se glazbom, zasla-dite starinskim jelima! Dođite u Vrbovec, rodni grad Petra Zrinskog i Marije Ju rić Zagorke, grad mesne industrije i ma-nifestacije koja čuva tradiciju, kulturu i običaje, "Kaj su jeli naši stari"!

107

PIK Vrbovec predstavio je tri no ve in ves ticije, vrijedne više od 250 miliju-na kuna: tvornicu za proizvodnju trajnih sa la ma, pogon za narezivanje i paki ranje mes nih prerađevina te skladište gotove robe. Riječ je o pogonima s najsuvreme-nijom teh no lo gijom, na 17.500 četvornih metara, nakon čije je izgradnje ukup na površina proizvodnog i skladišnog pro-stora vodeće hr vatske mesne industrije po većana na 80.000 četvornih metara.

U povodu svečanog otvorenja, Mate Štetić, direktor PIK-a Vr bovec, istak nuo je kako automatizacija pojedinih proiz vod-nih procesa omogućuje veću efi kas nost poslovanja, a povećanje pro izvodnih ka-paciteta jača poziciju na domaćem tr žištu i mo guć nost većeg plasmana PIK-ovih

Tri velike investicije PIK-a Vrbovec

pro izvoda u inozemstvo. Ta ko đer, na-gla sio je da je ulaganje u nove kapa ci te te omo gućilo zapoš ljavanje novih 95 dje lat-ni ka, pa PIK Vrbovec danas zapoš ljava ukup no 1750 djelatnika.

Mislav Galić, izvršni potpredsjednik Agrokor koncerna, re kao je, među ostalim: - Kad smo 2005. preuzeli kompaniju, pre-rađivali smo 8000 tona mesa, a danas pre-rađujemo 75.000 tona. Ostvarivali smo 250 milijuna kuna godišnjeg prihoda, a ove ćemo go dine dostići gotovo dvije mil-ijar de kuna. Do pozi cije tržišnog li de ra došli smo, između ostalog, investirajući u naj suvremeniju teh no lo giju koja je pred-uvjet konkuretnosti na europskom tr žištu.

Vrhunska tehnologija u novim pogo-ni ma jedna je od naj su vremenijih takve

vrs te i omogućuje potpunu standardi za ci-ju i kvalitetu proizvoda. Tvornice s tak vom teh nologijom samo su u tri zemlje Za pad-ne Europe, među kojima je i Hrvat ska.

Pozicija najveće mesne industrije u re giji i četvrte po veličini prehrambene in dustrije u Hrvatskoj, koju PIK Vrbovec i nje govi bren dovi danas imaju na tržištu, re zultat je dugogodišnjih ula ganja koja su za po čela ulaskom PIK-a u Agrokor kon-cern. Ukup na je vrijednost investicija u PIK Vr b ovec od 2005. veća od mili jardu ku na.

PIK-ovi proizvodi dobitnici su brojnih domaćih i inozemnih priznanja za kvalite-tu, a povjerenje potrošača dokazuje i činje -nica da je PIK Vrbovec tržišni lider u Hr-vat skoj s više od 40 posto tr žišnog udjela.

Zagrebački župan Stjepan Kožić, izvršni

potpredsjednik Agrokora Mislav Galić i

direktor PIK-a Vrbovec Mate Štetić

108

Zima u Obertauernu uz ritam rockaPoput predstave velikog teatra, skijalište Obertauern inscenirat će tradicionalni početak zime – dva puta. Ove će se godine

pretpremijera održati 24. listopada, kad će većina uspinjača i žičara biti otvorena, pa ćete moći prvu glad za snijegom utažiti u svježoj bjelini. Prvo službeno otvorenje zime ozvučit će se 1. prosinca, nastupom benda Th e BossHoss. Svi koji će nakon svečanog otvaranja željeti nastaviti sa slavljem, pozvani su na veliki tulum pod nazivom "Ö3 Krampusparty", 7. prosinca. Ulaz je besplatan.

Mercator donirao 15.000 kuna za Crvene noseve

U Mercatoru u Vukovarskoj ulici više od 5000 posjetitelja uživalo je, u povodu Mercatorove rođendanske proslave, u zabavi, degustaciji i šarolikom programu. Mario Valentić i tim Bio kuhinje spremali su slasnu crvenu rižu i grilani tofu, pa s posjetiteljima razmjenjivali savjete o zdravom životu. Pripremali su se još i tjestenina s tartufi ma, rižoto s plodovima mora, razne paštete, suhomesnati proizvodi, kolačići. Najmlađim posjetiteljima dijelili su se slatkiši, a neprestance se pekle šarene palačinke i dijelile tri velike rođendanske torte. Jozo Bozo i veseli Kalun Balonko oduševili su najmlađe i njihove roditelje.

Uručena je i donacija Mercatora-H i njegovih partnera, koji su prikupili gotovo 15.000 kuna za rad udruge Crveni nosevi - klaunovi doktori koji uljepšavaju bolesničke dane djeci na pedijatrijskim odjelima zagrebačkih bolnica.

Nova poslovnica Hypo Alpe-Adria-Banke

Hypo Alpe-Adria-Banka otvorila je novu poslovnicu u Heinzelovoj ulici 9 i u povodu otvorenja 16. zagrebačke poslovnice pripremila posebnu akcijsku ponudu. Klijenti koji u novoj poslovnici otvore tekući račun bit će oslobođeni plaćanja naknade za vođenje računa tijekom idućih šest mjeseci, dok za svaki novi paket "Vaša sretna zvijezda – Pre stige" neće plaćati naknadu tijekom prva tri mjeseca.

Moderno opremljena poslovnica prostire se na 95 čet-vornih metara, a opremljena je bankomatom i elek tron -skim pečatom. Osim sveobuhvatne ponude bankar skih proizvoda i usluga za građanstvo, klijentima je na ras po-laganju i fi nancijski savjetnik za malo i srednje poduzet niš-tvo. Radno vrijeme je od 8 do 15 sati radnim danima, osim srijedom, kad je poslovnica otvorena od 9 do 17.30 sati.

Henkelova poslovna jedinica Ljepi la, u suradnji s trgovačkim lancem Bau max, organizira humanitarnu akciju prikup lja nja nov-ca za djecu bez roditelja i roditelj ske skrbi, koja žive u Dječjem domu Zagreb. Huma nitarnu akciju početkom rujna po krenula je

tvrtka Henkel, a traje do 30. studenoga. Sudjelovati mogu kupci bilo kojeg proizvoda iz Henkelovog asorti ma na u prodavaonicama Baumaxa. Za svaki kup ljeni proizvod marke Ceresit Stop, Loctite i Pattex, Henkel donira jednu kunu Dječjem domu u Nazorovoj.

Henkelova ljepila za Dom u Nazorovoj

109109

Za novu direktoricu Glavnog ureda Hrvatske turističke zajednice jednoglasno je izabrana Meri Matešić, dosadašnja direk torica Predstavništva Hrvatske tu ris tičke zajednice u Londonu.

Ministar turizma Veljko Ostojić dosa dašnjem je direktoru Glavnog ureda HTZ-a, Niki Buliću, zahvalio na doprino su ukupnom funkcioniranju sustava tu rističkih zajednica. Meri Matešić na duž nost stupa 1. studenoga i pred njom je pro vedba novog Programa rada Hrvat ske tu rističke zajednice za pripremu i rea lizaciju nadolazeće sezone. Nakon iznim no uspješne sezone 2012., od 2013. očeki vanja su velika, zbog novosti u na-činu oblikovanja turističke ponude i sadr žaja te u promidžbi hrvatskog turizma u svijetu.

Meri Matešić rođena je 1974. u Zad ru, gdje je završila gimnaziju te Studij kul ture i turizma na Filozofskom fakultetu i stekla zvanje diplomirani turistički ko munikolog. Radno iskustvo u turizmu je stjecala od 2001. do 2002. u Turističkoj agenciji Interalfa, Zadar i na recepciji hotela Puntamika, a od 2003. do kraja 2007. na rukovodećim poslovima kao po moć nica voditelja prodaje i rezervacija, ruko vo diteljica prodaje i rezervacija i direk torica prodaje i marketinga u Falken steiner Hotelima Borik u Zadru. Od siječnja 2008. direktorica je Predstavništva Hrvatske turističke zajednice za Veliku Britaniju.

Svjetski mediji pišu o Zagrebu

Zagreb osvaja i svjetske medije. U rujnu je o Zagrebu pisao

jedan od najčitanijih dnevnih listova u Francuskoj - Le Figaro koji je na cijeloj stranici objavio prilog o našem gradu, pod nazivom "Rendez-vous à... Zagreb, capitale baroque". Pro cije njena medijska vrijednost jedne stranice u tim novinama iznosi otprilike 30.000 eura, a novine imaju 1,305.000 čitatelja.

O Zagrebu se pisalo i u Danskoj. Magazin Vagabond Rejs ob ja-vio je u rujanskom broju reportažu s ovogodišnje Snježne kraljice, pod na slovom "Snedronningens fest in Zagreb”. Repor ta ža na četiri stra nice podsjetnik je pred nadolazeću skijašku se zo nu, a opisuju se i zna me nitosti grada, poput Dolca, Muzeja Mi mare, Muzeja prekinutih veza, uspinjače te zagrebački restorani. Kao posebnu zanimljivost, autor Rudy Hemmingsen navodi da nigdje drugdje na svijetu nije vidio stanovnike grada koji se dru že na trgovima i u parkovima, usprkos hladnoći u siječnju. Kul tura druženja te slavljeničko raspoloženje i veselje Snježnoj kra ljici u čast fasciniraju i oduševljavaju danskog novinara, pa i u pod naslovu reportaže ističe kako se Zagrepčani rado sastaju u kafi ći ma koji i zimi nude "outdoor” pijuckanje kave. Procijenjena me dij ska vrijednost stranice u danskome magazinu iznosi otprilike 4000 eura.

Njemački Cosmopolitan u rujnu je objavio priču o Muzeju prekinutih veza na tri stranice, nizozemski Metro članak o najvećem cappuccinu na svijetu, talijanski Messaggero di Porde-none najavio je spektakl "Disney on Ice", a austrijski Kleine Zeit-ung Steiermark popratio jesenska događanja u Zagrebu te ob javio članak o Muzeju suvremene umjetnosti.

Turistička zajednica grada Zagreba stalno radi na pro mo-ciji hrvatske metropole, surađujući s medijima diljem svije ta, organizirajući promocije te nastupajući na turističkim sajmo vima i kongresnim burzama. Uloženi novac višestruko se vraća kroz objavljene članke, reportaže i tv-emisije.

U Zagrebu je u posljednjih nekoliko godina zabilježeno sve više dolazaka i noćenja turista. Do 2008. porast je iznosio između pet i deset posto godišnje, u vrijeme krize 2009. dogodio se nez natan pad, a već sljedeće godine Zagreb ponovno bilježi po rast koji se nastavlja do danas.

Lani je Zagreb posjetilo 664.176 turista koji su ostvarili 1,144.266 noćenja, što je u odnosu na 2010. deset posto više dola za ka i noćenja. Od ukupnog broja turista, 516.433 bili su stranci koji su ostvarili 869.222 noćenja, što je 13 posto više dolazaka te 11 posto više noćenja nego u 2010. Najviše je bilo gostiju iz Nje mač ke (41.651), slijede gosti iz Italije (31.478), SAD-a (30.690), Španjolske (30.367) i Francuske (26.696). Kad je riječ o noćenju, na pr vom su mjestu također Nijemci, slijede gosti iz SAD-a, Italije, Špa njolske i Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjever ne Irske.

Dobri se rezultati nastavljaju i u ovoj godini: Zagreb je od siječ nja do kolovoza posjetilo 462.427 posjetitelja koji su ostvarili 814.871 noćenje, što je u odnosu na isto razdoblje 2011. pet pos to više dolazaka i deset posto više noćenja. Od ukupnog broja gos tiju, 374.182 bili su stranci koji su ostvarili 634.146 noćenja, što je sedam posto više dolazaka te 10 posto više noćenja nego lani. Naj više je bilo gostiju iz Njemačke, SAD-a, Italije, Španjolske i Francuske.

Sve više turista

posjećuje Zagreb

Foto

: Fre

dy

Fija

čko

Meri Matešić direktorica Glavnog ureda HTZ-a

Meri Matešić

110

Velika javnozdravstvena akcija

protiv HPV-infekcije

Gradski ured za zdravstvo i bra-nitelje, u suradnji s Gradskim ure dom za obrazovanje, kulturu

i šport, Zavodom za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar" i Povjerenstvom za pre-venciju HPV-infekcije (humanog papillo-ma virusa), u ožujku 2009. pokrenuo je jednu od najvećih i najzahtjevnijih jav-nozdravstvenih akcija – za prevenciju raka vrata maternice, edukacijom i cijep-ljenjem četverovalentnim HPV-cjepivom koje štiti od zaraze HPV-om tipova 6, 11,16 i 18.

Savjetovalište za mlade djeluje

pri Službi za školsku i sveučilišnu

medicinu Zavoda za javno

zdravstvo na Mirogojskoj cesti

16, telefoni: 4696-280, 4696-281

Besplatna kampanja cijepljenja protiv HPV–infekcije 2009., 2010. i 2011. bila je namijenjena učenicama sedmih razreda osnovnih škola na području Grada Za-greba, a ove školske godine obuhvaćene su učenice osmih razreda. Prije cijepljenja pr vom dozom cjepiva informiraju se ro-ditelji i učenici o svim spoznajama o cjepivu. Edukaciju provode liječnici Za-vo da za javno zdravstvo, cijepljenje je do brovoljno i provodi se u ambulantama nad ležnih školskih liječnika.

Prošle je godine održano 109 pre da-vanja u svim osnovnim školama Gra da Zagreba, a prisutno je bilo 2627 rodi telja. Cijepljene su 432 učenice, od 4189 uče nica

u sedmim razredima, što je 10,3 posto. Učenice su primile sve tri doze cjepiva, bez zabilježenih ozbiljnijih nus pojava.

U dogovoru s Povjerenstvom za pre-ven ciju infekcije HPV-om, projekt se nas-tavlja tijekom prvog polugodišta školske godine 2012./2013.

Najnoviji rezultati međunarodnog i s -traživanja "Ponašanje u vezi sa zdrav ljem u djece školske dobi" pokazuju da je u Hrvatskoj 2010. registrirano malo ma nje djece od 15 godina koja su bila spol no ak-tivna, u odnosu na istraživanje pro ve deno 2006. Udio zagrebačkih sred njo ško la ca ko ji izjavljuju da su započeli spolnu aktiv-nost, u odnosu na ostale eu ropske zem lje, nije alarmantan.

Upotreba kondoma među zagre bač - kim dječacima, kao i u Hrvatskoj u cjeli-ni, veća je četiri posto, a zagrebačke dje-voj čice izjavile su da su kondom koris-tile rjeđe. Nesigurne metode, kao što su prekinuti snošaj i "sigurni" dani, zastup-lje ne su podjednako, a zabrinjavajuće je da je svaka četvrta djevojčica u Zagrebu, iako vjerojatno svjesna rizičnosti spolnih od nosa, izjavila da ona i partner nisu upo-trijebili nikakvu zaštitu.

Stoga valja inzistirati na edukaciji i osiguranju zaštite reproduktivnog zdrav-lja, kao i omogućavanju razvoja savje to-vališta za reproduktivno zdravlje te uvo-đenju redovitog cijepljenja protiv infek cije humanim papiloma virusom.

Gradski ured za zdravstvo i branitelje, u suradnji sa Zavodom za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar", godinama sufi nan-cira projekt Savjetovalište za mlade, u okviru kojeg se provodi savjetovanje tim-skim pristupom, odnosno suradnjom spe-cijalista školske medicine, ginekologa i psihologa. Savjetovalište djeluje pri Službi za školsku i sveučilišnu medicinu Zavoda za javno zdravstvo na Mirogojskoj cesti 16, telefoni: 4696-280, 4696-281. Usluge su besplatne i obavljaju se bez uputnice, uz prethodnu najavu. Lani je 900 mladih posjetilo Savjetovalište, a obavljeno je 755 ginekoloških pregleda.

DHL-ovci čistili park-šumu Šijanu u Puli

DHL Express i DHL Freight, članice grupe Deutsche Post DHL, vodeće svjetske poštanske i logističke kompanije, u rujnu su obilježili Dan volontera DHL-a, akcijom čišćenja park-šume Šijane u Puli. U suradnji s Hrvatskim šumama, djelatnici Šumarije Pula, UŠP-a Buzet te više od sto zaposlenika DPDHL-a iz Zagreba, Splita, Rijeke i Pule skupljali su otpad u šijanskoj park-šumi.

Srebrenka Saks, direktorica DHL Expressa, ističe kako je nastojanje DPDHL-a da se oduži zajednicama u kojima posluje prioritet kom pa nije, a strategija održivog razvoja sastavni dio korporativne kulture i od go-vornosti, koja se provodi u tri programa: GoTeach (edukacija), GoGre en (zaštita okoliša) i GoHelp (pomoć nakon prirodnih kata strofa).

Predstavljen 2008. u Aziji, Dan volontera DHL-a proširio se na Ame riku, Bliski Istok, Afriku i Europu.

Otvoren Café Imperial u Sheratonu

U hotelu Sheraton otvoren je Café Imperial. Osim

modernog i jednostavnog dizajna, predstavlja i novu ponudu - dnevni meni koji odlikuje brza priprema, upo-treba vrhunskih sezonskih namirnica i kontinuirana iz-mjena ponude. Višestruko nagrađivani šef kuhinje, Matija Balent, svakodnevno kreira zdrave salate, juhe i sendviče. Naglasak je stavljen i na obogaćivanje najvažnijeg rituala Zagrepčana – ispijanje kave. Educirano osoblje, vrhunske sorte kave i najmodernija tehnologija pripreme dio su ponude Caféa Imperial.

11211111111111111112222222222

Zdrava hrana

pH 6 do 7,5

Napisala: dr. sc. Darija Vranešić Bender

KBC Zagreb, Centar za kliničku prehranu i

Vitaminoteka

Foto: SXC

Važno je imati

(sa mootrovanja) uzrokovane akumulaci-jom kiselina u organizmu.

Oznaka pH je mjera aciditeta (ki se-losti), odnosno alkaliteta (lužnatosti) oto-pine. Mjeri se u skali od 0 do 14, pri čemu pH 7 označava neutralnu otopinu (voda). pH vrijednost niža od 7 označava kiselu, a viša od 7 lužnatu otopinu.

Voda je najprisutniji sastojak ljudskog tijela - čini 70 posto organizma, stoga nije ni čudno da je pH ravnoteža organizma uspostavljena kada je pH vrijednost 6 do 7,5.

Želudac kiselo, gušterača lužnato

U regulaciju pH ravnoteže uključene su brojne tjelesne funkcije, poput disa nja, izlučivanja, probave i staničnog meta bo-lizma.

Tijekom procesa probave, na pH rav-notežu organizma utječe lučenje sokova

Acidoza - stanje pretjerane kiselosti te alkaloza - stanje

pretjerane lužnatosti narušavaju brojne sustave

organizma i uzrokuju bolest

Održavanje povoljne razine kise-los ti organizma vrlo je važno za dobro zdravlje i pravilno funk-

cioniranje organizma. Stanje disbalansa može rezultirati brojnim zdravstvenim pro blemima, tjelesnim i mentalnim. Urav-no težena pH okolina organizmu omo -gućuje učinkovitiju borbu protiv različi-tih bolesti, dok acidoza - stanje pretje rane kiselosti te alkaloza - stanje pretjera ne lužnatosti, narušavaju brojne susta ve or-ganizma.

Koncept pH neravnoteže kao uzroka bolesti nije nov. Još 1933. liječnik William Howard Hay objavio je knjigu A New Health Era u kojoj objašnjava kako su mnoge bolesti rezultat autointoksikacije

želuca i gušterače. Ti se sokovi apsorbiraju u krvotok i utječu na pH ravnotežu os-tatka organizma. Kad jedemo, želudac luči kloridnu kiselinu koja je izuzetno kisela, a gušterača bikarbonate koji su lužnati. U normalnim uvjetima, neposredno nakon konzumiranja hrane dolazi do promjene pH vrijednosti krvi, koja se vrlo brzo vra-ća u normalu.

Ako se probavni sokovi ne luče u pravilnim omjerima, može doći do na-ru šavanja pH ravnoteže čitavog orga niz-ma. Neki znanstvenici vjeruju da je ne-dovoljno lučenje bikarbonata glavni uzrok zakiseljenja organizma. Ostali probavni čimbenici koju utječu na pH ravnotežu uključuju proljeve koji mogu rezultirati gubitkom bikarbonata te povraćanje koje može rezultirati "gubitkom" kiseline.

Pojam kiselinsko - bazne ravnoteže u vrhu je zanimanja stručnjaka i čini se kako mnoge bolesti i poremećaji upravo

113

proizlaze iz neravnoteže kiselina i lužina u tijelu. Na kiselinsko - baznu ravnotežu utječe prehrana, tvari koje iz okoline u organizam dospijevaju putem organskih sustava (pluća, koža, probavni sustav) te tjelesni sustavi zaduženi za regulaciju ki-selina i baza. Puferski sustavi u krvi, plu-ća i izmjena plinova te bubrezi glavni su sustavi u tijelu za reguliranje kiselinsko baz ne ravnoteže.

Zbog niza patoloških razloga, kao i utjecajem čimbenika iz hrane i okoline, sustav može biti narušen, a ravnoteža kod modernog čovjeka uglavnom je po-maknuta prema višku kiselina u tijelu.

pH krvi uvijek mora biti konstantan: između 7,35 i 7,45 - u tim granicama sve krvne stanice normalno funkcioniraju. Uz hemoglobin, hidrogenbikarbonatni ioni najvažniji su sastojci puferskog sustava krvi. Minerali poput kalcija, koji se vežu na ione, također igraju značajnu ulogu u reguliranju ravnoteže prema lužnatosti, odnosno u tzv. otkiseljavanju organizma. Kosti, kao glavno skladište kalcija u or-ganizmu, raspolažu kalcijem koji se u sva kom trenutku može vratiti u krvotok i pomoći u održavanju ravnoteže.

Manje mesa, više povrćaKalcij iz hrane dobivamo prvenstveno

mlijekom i mliječnim proizvodima, ali su i orašasti plodovi (orasi, bademi, lješnjaci) te sjemenke (sezam, mak) i suhe smokve također bogati kalcijem. Kalcij i ostali mi nerali zastupljeni su i u neljuštenim žitaricama, ali je njihova apsorpcija sma-njena zbog fi tinske kiseline. Važan je izvor kalcija i zeleno lisnato povrće.

Meso, kao izvor proteina, utječe na po mak ravnoteže u kiselom smjeru, pa ako ga konzumirano u velikoj količini, mo že dovesti do veće potražnje za mine-ra lima, posebno kalcijem. Tada će kosti

ot puštati kalcij, kako bi se održala pH rav-noteža.

Nažalost, sve je učestaliji tzv. zapad-njački tip prehrane koja uključuje ve li ku količinu mesa, jaja, mlijeka i mli ječ nih proizvoda, zatim namirnice bo ga te bi-jelim brašnom i šećerom te ve li ku ko li či-nu gaziranih pića, a malo svje žeg povr ća i voća. Sve navedene na mir nice, koj e se kon zumiraju u velikim koli či na ma, raz-grad njom daju produkte ko ji zakiseljavaju organizam. Nasuprot to me, povrće i voće razgradnjom daje proiz vode koji po ve ća-vaju alkalne rezerve orga nizma.

Osim hrane, na kiselost organizma mogu utjecati i neke druge životne na-vike. Primjerice, pušenje i konzumacija alkohola organizam potiču na stvaranje više kiseline, dok umjerena tjelovježba uz ro kuje uspostavljanje pH ravnoteže ili je čak pomiče prema lužnatom stadiju. S druge strane, intenzivna tjelovježba, pri likom koje se stvaraju veće količine mliječne kiseline, također može potaknuti za kisljavanje organizma, međutim, to je najčešće kratkoročno.

Kako se testirati na acidozu

Kod kuće možemo

napraviti jed no sta-

van test, kako bis-

mo uvrdili je li pH

vrijednost našeg

or ganizma urav notežena. Koristeći pH

papiriće, pro vje rite pH mokraće i sli-

ne. Ako je pH vrijed nost mokraće ujut-

ro 6 do 6,5, a na večer 6,5 do 7, tijelo

funkcionira unu tar zdrave razine. Ako

se pH sline tijekom čitavog dana za-

država između 6,5 i 7,5, tijelo također

funkcionira unutar zdrave razine.

Najbolje vrijeme za testiranje pH vri-

jednosti je sat prije ili dva sata po slije

obroka, dva puta tjedno. pH urina po-

kazuje koliko dobro orga nizam asi mi-

lira minerale, posebno kalcij, mag nezij,

kalij i natrij.

114

Impresum

Izdavač: BIBRA izdavaštvo d.o.o.

Trg kralja Tomislava 21, Zagreb

Tel./fax: 01/4880 555

e-mail: bibra.izdavastvo@zg.t-com.hr

www.zagrebmojgrad.hr

Direktorica i glavna urednica:

Biserka Rajković Salata

Grafi čka urednica: Nera Orlić

Redaktura i lektura: Diana Kučinić

Novinari: Milka Babović,

Branimir Špoljarić

Suradnici: dr. sc. Snješka Knežević, dr. sc. Darija Vranešić Bender, akademkinja Vida Demarin dr. Vladimir Dugački, prof. dr. sc. Mirna Šitum, Mirjana Drobina, Dunja Majnarić Radošević, Mladen Perušić, Nada Premerl, Zvonko Maković,

Marijan Lipovac

Fotografi : Ines Novković, Saša Novković, Željko Jovanović, Luka Marotti

Marketing: Redakcija

Tisak: Kerschoff set Zagreb d.o.o.

Vladimir Kirin:

Popov toranj - Sjeverno šetalište, 1850.

Legendarna Esplanada, nakon što je osam godina po-slovala pod zastavom Regen-ta, odabrala je put neovis-nos ti i od 1. listopada posluje pod nazivom Esplanade Za-greb Hotel.

Najprestižniji zagrebački hotel pod nazivom Th e Re-gent Esplanade Zagreb otvo-rio je vrata 2004., nakon pot-

pu ne rekonstrukcije. Promišljanje vlasnika hotela, WSF Groupe, rezultiralo je željom da hotel vrati njegovim građanima kao krunu hrvatskoga hotelijerstva te je odlučeno da hotel bude neovisan. Brand Regent je od 2004. bilježio različite stope rasta, a na kraju je prodan tajvanskoj tvrtki Formosa International Hotels. Međutim, ostvareni rast nije bio u skladu sa smjernicama Esplanade i vlasnika hotela, pa je donesena odluka o osamostaljenju.

- Esplanade je prestižan hotel i brand sam za sebe - istakao je Ivica Max Krizmanić, generalni direktor hotela. - Otkako je izgrađen, 1925. godine, hotel je postavio visoki standard u pružanju vrhunske usluge gostima. Nastavljamo slijediti bogatu tradiciju hotela Esplanade, pružajući visoki standard personalizirane usluge svima koji su u potrazi za ugodnim ambijentom, prijateljskom i opuštenom uslugom.

- WSF Grupa uvjerena je da će kultnome hotelu Esplanadi samostalno poslovanje pružiti brojne nove mogućnosti – rekao je Daniel Koetser, partner u WSF Groupi.

Croatia Airlines pripremio je posebnu ponudu vrlo povoljnih zrakoplovnih karata - već od 119 eura, kako bi približio europska turistička odredišta. Otputujte zrakoplovom iz hrvatskih zračnih luka u Amsterdam, Beč, Bruxelles, Frankfurt, Istanbul, Kopenhagen, London, München, Pariz, Podgoricu, Prištinu, Rim, Sarajevo, Skopje ili Zürich - izravno ili preko zagrebačke zračne luke!

Povratne zrakoplovne karte po cijeni već od 119 eura mogu se kupiti od 21. do 23. rujna, a putovanje realizirati od 22. listopada 2012. do 24. ožujka 2013.

Broj karata po promotivnoj cijeni od 119 eura ograničen je, a cijena se odnosi na karte kupljene preko web-stranice tvrtke www.croatiaairlines.hr .

Cijena uključuje pristojbe u zračnim lukama i naknadu za izdavanje karte (TSC). Više informacija možete dobiti u Kontakt-centru (tel. 01 6676 555, 062 500 505 i

*500 - za pozive iz Hrvatske preko mobilnih uređaja) te u svim poslovnicama Croatia Airlinesa.

Croatia Airlines - više od udobna leta!

Zagrebačka Esplanada ponovno neovisan hotel

Putujte Europom već od 119 eura!