ZAGREB SRPANJ 2002.VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE God. XXXIX. srpanj 2002. br. 92 Draga subra}o, cijenjeni ~itatelji! Pismeni zapisi u samom po~etku redovni~kog `ivota na

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

ZAGREB, SRPANJ 2002.

VJESNIKHRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

God. XXXIX. srpanj 2002. br. 92

Draga subra}o, cijenjeni ~itatelji!

Pismeni zapisi u samom po~etku redovni~kog ìvota na zapadu ve} u svojim prvim re~enicama sadrèpoziv na sredi{nju zapovijed ljubavi prema Bogu i bli`njemu (Pravilo sv. Augustina, 1) odnosno poticaj"slu{aj!" (Pravilo sv. Benedikta, prva rije~ uvoda). Dakle, redovni{tvo na ovim na{im prostorima nepo~ima pozivom na molitvu i rad ("ora et labora"), nego na ljubav i slu{anje, ne poticajem na poslu{nostnego na otkrivanje i priznanje autoriteta u drugome – "slu{aj!".

îni se kako je taj poziv "slu{aj!" i danas nadasve aktualan. Naime, prije svega nije pri tom rije~ da setraì opsluìvanje (zavjeta) poslu{nosti (prema nekom autoritetu ili odgovornoj osobi) nego prakticiranjeprvog koraka komunikacije, pozorno saslu{ati drugoga, pa i svijet prirode oko sebe.

Izgleda da se nalazimo u vremenu zabrinjavaju}eg zapu{tanja te prve dijalo{ke kreposti, krepostislu{anja, pozornog oslu{kivanja. Tko si danas pod pritiskom djelovanja i govorenja jo{ svjesno uzimavremena i pa`ljivosti za ispunjenjem poziva sv. Benedikta "slu{aj!"? Naime, ìvimo u vremenima "krat-kog daha" i istodobno nam ta brzina ne dozvoljava zna~ajnije "zaustavljanje". Jer stati, intenzivno se zau-staviti kao da je – govoreno opet u duhu vremena – po~etak kraja, umiranje.

Takav ritam ìvota kao da ne dozvoljava i onemogu}ava dublje proìvljavanje bilo ~ega a ponajve}masvog vlastitog ìvljenja. Ve} sãm na{ jezik pokazuje da nije, ne samo kod politi~ara, pro{ao svoju prvufazu, onu ra|anja, nego se ~esto doga|a bez "trudno}e" rije~î, prije nego postanu govor.

Kao da bi pa`ljivo slu{anje i oslu{kivanje (prije svega sebe a onda i) drugoga bio ve} znak slabosti i in-feriornosti. Nestaju bitne sastavnice komunikacije (ne samo s drugima, nego i sa sobom samim): slu{anja,nepristranog ispitivanja i prosu|ivanja, te govora u perspektivi percepcije drugoga, a ne toliko vlastitenamjere. Jer, nije na{e da zabavljamo druge lijepim govorima i nastupima (mislim i na propovjedi), daostavljamo dobre dojmove i dobra mi{ljenja, te da sve to za~inimo brzinom, poantirano{}u i verbalnomotmjeno{}u.

Na sve to ni mi redovnici, pripadnici Reda propovjednika i navjestitelji Rije~i nismo imuni. I mi smodjeca svoga vremena – dapa~e! Sli~ne pote{ko}e je zasigurno imao i sv. Benedikt, ina~e ne bi smatraoprimjerenim i nu`nim zapo~eti svoju regulu sa savjetom i zahtjevom "slu{aj!". I u ta vremena je izgledabilo dosta brbljanja bez osobitije pa`nje na razmi{ljanje drugih i njihove verbalno preto~ene misli.

Da bi slu{ao ne moram nu`no pred sobom imati drugu osobu. Slu{anje zna~i prije svega odlu~iti se sre-sti sebe, u pozitivnom smislu rije~i, voditi razgovor (a ako je potrebno i raspravu) sa sobom samim. Tektada sam osposobljen za susret s drugim, za autenti~nu interakciju. Jer znamo {to zna~i otkriti sebe tek isamo u susretu s drugim...

Nalazimo se u vremenu godi{njih odmora. Ve}ina ljudi, tako i vas subra}e èli to vrijeme najve}im di-jelom provesti negdje drugdje, a ne ondje gdje smo ina~e tijekom ~itave godine. Poku{ajte jednom (pa i zaovih godi{njih odmora) povu}i se u ti{inu prirode i ni{ta drugo u nekih desetak ili ~ak dvadesetak minutanego oslu{kivati, slu{ati zvukove, glasove, pjev i sl. Vidjet }ete i otkrit }ete kako intenzivno moè bitislu{anje, ne samo u smislu napora nego i u smislu neo~ekivanog i iznena|uju}eg doìvljaja, otkri}a. Pri-roda i ~ovjek dobivaju novu kvalitetu, jer prije svega slu{anjem odnosno oslu{kivanjem u~imo, a ne toli-ko (ili uop}e) govorom.

I molitva je {kola slu{anja, a ne govora. Molitva, dakle nije govor Bogu, nego tako|er prije svega i na-dasve slu{anje... Da bi se to moglo ostvariti potrebna je ti{ina, ne samo u smislu odsutnosti buke, nego i usmislu htjeti ~uti, poslu{ati, otkriti nenametljivu "tihu buku" Bo`je prisutnosti.

Ponavljam, nalazimo i nalazite se u vremenu godi{njeg odmora. To je slobodno vrijeme, vrijeme od-mora, dani bez redovitih obveza. Zapravo, to }e biti onakvo vrijeme ve} prema tome {to sami u~inimo odnjega. Jednom sam ~uo da pravi po~etak odmora u takvim situacijama po~ima tek onda kad ciljano otkri-jemo dosadu, dosadu kao po~etak odmora, opu{tanje od prethodnih napetosti i zabrinutosti te odmaranjeza dane, za obveze i za susrete koji nam predstoje.

Koliko }emo u tome uspjeti ipak najve}im dijelom ovisi od toga ho}emo li otkriti savjet prvih otaca re-dovni{tva, onaj o mudrosti slu{anja sebe, drugoga i svijeta, ne samo ljudi nego i prirode koja nasokruùje. U svakom slu~aju, to su nezaobilazna vrata do nas. I ta komunikacija nije ni{ta drugo nego pu-stolovina, ~iji plod je svaki put povratak ku}i, sebi. [to vi{e, poziv sv. Benedikta "slu{aj!" jest po~etakostvarenja poticaja sv. Augustina na ljubav prema Bogu i bli`njemu.

U tom smislu svima nama èlim plodonosan odmor za (raz)govor slu{anja

Va{

fr. Frano PrcelaPROVINCIJAL

HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE 4 God. XXXIX. srpanj 2002. br. 92

IZ GENERALNE KURIJE

SEBELJUBLJE I NARCIZAM, PREVLADAVAJU]E HEREZE DANA[NJICEIntervju s fr. Carlosom Azpiroz Costa, U~iteljem Reda propovjednika

Poseban izazov kojem su dominikanci okrenuti u globaliziranom svijetu jest propovijedati i kontempli-rati Evan|elje. Skoro godinu dana, Argentinac fr. Carlos Azpiroz Costa je u~itelj Reda koji trenutno broji6359 redovnika. U sljede}em razgovoru govori o izazovima bra}e.

P: Godinama ste sluìli HIV bolesnicima u Buenos Airesu. [to je za vas zna~ilo to iskustvo?

Fr. Carlos: Zahvaljuju}i njima bio sam u stanju dublje razmatrati misterij Krvi prolivene za ìvot svi-jeta. Malo {ansi za ìvotom kojih su imali, ovisila je o mogu}nosti da imaju "zdravu krv". Na kraju, kadasu svi postupci bili uzaludni, s najve}im pouzdanjem netko bi rekao da su èljeli prikazati svoju bolest,svoju krv. To je bilo kao da su, u zadnjem trenu, shvatili zna~enje vlastite Isusove `rtve.

P: [to danas nuka mladog ~ovjeka da postane dominikanac?

Fr. Carlos: Osoba Isusa Krista i njegova Rije~, te na osobit na~in, povratak temeljnim izvorima Reda:ponovo otkriti studij kao istinsko dominikansko zvanje. Ne smijemo se bojati na{e pro{losti nego mora-mo i}i naprijed. Kako bi veliki dominikanski teolog Jean-Marie Roger Tillard znao re}i, moramo mislitida Gospodin moè traìti od nas nove oblike i putove svjedo~enja Evan|elja, gdje tradicija i sje}anja izpro{losti nisu dovoljna.

P: Koju novu rije~ mogu danas dominikanci dati kr{}anstvu?

Fr. Carlos: Svako zvanje je dar, za novake ali tako|er i za stariju bra}u. Moramo imati odva`nosti pje-vati novu pjesmu, kako bi rekao moj pred{asnik, fr. Timothy Radcliffe. Ne misliti o tome koliko nas ima,nego o svjedo~anstvu koje mi nudimo svijetu. Ako bih morao gledati u neke na{e zajednice bra}e i brojatinjihove sijede vlasi, spontano bih komentirao "kako tu`no". Ipak, ja kaèm mladima: Pozvani smo ìvjetibratski ìvot, shvatiti da mi nemamo primamljivost nekom poznatom modnom markom. Mi moramo bitisretni da nas i nekoliko ima u prolaznom svijetu.

P: Papa je traìo od vas da suzbijate nove hereze. Koje su one danas?

Fr. Carlos: Zasigurno sebeljublje, samodostatnost tipi~na za konzumisti~ko dru{tvo. A onda narci-zam: ~ovjek koji je zatvoren u samoga sebe otkriva samo svoju ljubav, a zaboravlja druge. S arijanizmomCrkva je ve} iskusila sli~ne rizike. Prevladava mi{ljenje kako je te~aj o samospoznaji dovoljan da se do-bro osje}a{.

P: Dominikanci su dali veliki doprinos II. vatikanskom koncilu preko teologa Yvesa Congar i Domini-quea Chenu. Koji je va{ doprinos suvremenoj teologiji?

Fr. Carlos: Moramo biti skromni u interpretiranju na{eg vremena. Congar i Chenu su bili shva}eniposlije; vrijeme je dokazalo da su bili u pravu. Danas svatko od nas duguje zahvalu tom vremenu i tim te-

God. XXXIX. srpanj 2002. br. 92 5 VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

olozima. U odre|enom smislu, kao {to Papa kaè, Koncil je jo{ misterij koji se razvija. Mislim da danasmoèmo ponuditi na~in gledanja stvarnosti kroz nama dano svjetlo u misli Tome Akvinskoga.

P: [to danas zna~i za mlade postati dominikanac?

Fr. Carlos: Mnogi misle da posve}eni ìvot ograni~ava. Isku{enje mnogih jest povu}i se iz svijeta, jeroni ne vole taj na~in. Umjesto toga, potrebno je ìvjeti sa {irokim horizontima, bez limita ili zidova. Mi-slim da mnogi mladi trebaju iskusiti izazov propovijedanja kao dominikanci.

Intervju pod naslovom "Aktualnost na{e karizme? Ljubiti istinu.", vodio Milano Filippo Rizzi.Objavljeno u: AVVENIRE, 3. srpnja 2002. Objavljeno tako|er na portalu www.zenit.org

(prijevod s engleskog: fr. Dominik Ivan ]eli})

SUSRET VI[IH REDOVNI^KIH POGLAVARA EUROPE - IEOPAvila, 2.-7. travnja 2002.

Prisutnih je bilo 21 provincijal, 1 regionalni prior i 4 provincijalna vikara, 6 generalnih asistenata, 6pozvanih iz raznih drugih podru~ja (redovnice, Espaces, starje{ina me|unarodne zajednice iz Bruxelle-sa, predstavnica redovni~kih apostolskih sestara, predstavnica dominikanskih laika). Ukupno je bilo oko40 sudionika.

PRVI DAN

1. Uvod

Sve prisutne pozdravio je U~itelj Reda. Govorio je o stanju u Palestini, koje je sli~no onome kada suapostoli Petar i Ivan i{li u Samariju i èljeli baciti na zemlju oganj novoga Duha. To je tako|er zada}a iposlanje dominikanskoga Reda u svijetu danas.

Globalizacija i ujedinjenje Europe izazov su za dominikanski Red.

Ekonomske pote{ko}e u na{em Redu, u provincijama i vikarijatima ne smiju prouzro~iti strah da se neulaè u odgoj i izobrazbu budu}ih dominikanaca.

2. Msgr. Jean Vernette je govorio o "Novoj vjerskoj slici Europe na po~etku tre}eg tisu}lje}a". Svojepredavanje je razdijelio na tri dijela: a) Nova religioznost Europe. Sekte i novi vjerski pokreti; b) Danas seopet vra}aju duhovnost i mistika i c) Novi izazovi za Crkvu s obzirom na evangelizaciju.

3. Izvje{}e o zajednici u Bruxellesu podnio je fr. Thomas Eggensperger. Cilj: suradnja me|u razli~itim(deveterim) provincijama Europe, zajednica ima 15 ~lanova. To je sredi{te formacije, ima me|unarodnioblik liturgije, naglasak je na temama kao {to su umjetnost, vjera, molitva. Ima velike nacrte i planove zabudu}nost.

4. Izvje{}e o "Studijskom tjednu" u Dubrovniku izloìo je provincijal fr. Frano Prcela. Do sada su bila~etiri takva "Tjedna". Postavljeno je i pitanje te prijedlozi za budu}nost. Peti "Tjedan" bit }e u rujnu s te-mom "Ljudska prava: izazov za dominikansko poslanje u Europi". Koordinator i voditelj ovogodi{njegStudijskog tjedna je silom (ne)prilika provincijal Hrvatske dominikanske provincije.


Nazo~ni provincijali se slaù da je takav Studijski tjedan potreban i koristan kako za studente, tako iop}enito za me|uprovincijsku suradnju u Europi. Uprava Reda i nazo~ni provincijali su obe}ali financij-sku potporu kao i suradnju slanjem studenata na ovaj skup.

DRUGI DAN

1. Kakva je uloga susreta vi{ih dominikanskih poglavara Europe?

Rasprava: Informacije, razmjena mi{ljenja, razmi{ljanja o zajedni~kim zada}ama. Ima li ta ustanovamogu}nost odlu~ivanja? Zasada jo{ ne, jer nema odre|enoga statuta i jer nije zakonodavna. Nedostaje jojpravni opseg. O tome je ve} potrebno i razmi{ljati i odrediti njezinu nadle`nost. Odnos izme|u Konferen-cije vi{ih redovni~kih poglavara Europe i provincijala te vikara nije uvijek jasan. Je li IEOP formacijskaili informacijska stvarnost? Postoji li razlika izme|u projekata i potpore samo tim projektima? IEOP jejo{ uvijek u razvoju, u rastu, èli pomagati u~itelju Reda da spozna koje su njegove zada}e u Redu. Obav-je{tava i preuzima inicijative koje se ti~u poslanja Reda s obzirom na druge provincije, {iri horizonte, dajeprijedloge i odgovore Op}oj skup{tini Reda. Pruà mogu}nosti osobnih veza i poznanstava izme|u vi{ihpoglavara Europe. Predlaè se da IEOP radije postane ustanova koja ne{to preporu~a nego li kojaodlu~uje.

Te{ko}e IEOP-a: osje}aj praznine, nema zajedni~kih to~aka, brze promjene Provincijala.

2. U~itelj Reda nas je informirao kakonamjerava postaviti novog asistenta zana{u regiju. Nazo~ni provincijali su snjim o tome pri~ali, sami raspravljali omogu}im kandidatima i pismeno pre-do~ili U~itelju Reda tri imena, prijedlogasubra}e za asistenta za na{u regiju, Sred-nju i Isto~nu Europu. Naravno, to susamo prijedlozi, a odlu~it }e U~iteljReda.

3. Rasprava o zada}ama Reda izVrhovne skup{tine u Providenceu

Provincijal iz Engleske nagla{ava daje obitelj kao vrednota u velikoj krizizbog jakoga materijalizma, koji je promi-catelj upravo toga. Pojava sekti na svimpodru~jima dru{tva. Sekte preuzimajuulogu koja nije uspjela Crkvi. U Engle-skoj i u zapadnim dràvama postoji vjer-ski indiferentizam. Najbolje funkcionira-ju ùpe tamo gdje vjernici osje}aju i dije-le (me|usobno) vrednote i potrebe.

Generalov asistent za Isto~nu i Sred-nju Europu tvrdi da Crkva u Poljskoj gubimlade, koji u prili~nom broju odlaze ubudizam.


Sudionici susreta u Avili

TRE]I DAN

1. Guido Vergauwen: asistent za intelektualni ìvot

Kakvo je intelektualno poslanje u Provincijama? @ivot za druge u pravom zna~enju je transcendencijai pravi smisao na{ega navje{tanja, govorio je D. Bonhoeffer. Sluènje (diakonia) ima prednost pred dija-logom (E. Levinas). Potreba za dijalogom s islamom velika je budu}nost za Europu. Priprema se susretProvincijala mediteranskih Provincija, koje ìve u dodiru s Islamom.

Fribourg postaje centar za teolo{ki studij i specijalizaciju u dominikanskom Redu. Potrebno je pripre-miti strategiju za specijalizacijski studij.

Biblijska {kola u Jeruzalemu zahtijeva trajnu nazo~nost dominikanskih profesora. Uzrok sada{nje kri-ze je te{ka politi~ka situacija u Jeruzalemu.

2. Rasprava

a) Francuska skupina raspravljala je o prisutnosti Islama u Europi te ustanovila da je potrebna stalnakomisija za odnose s Islamom i ustvrdila da europeizacija islama zahtijeva stru~njake i sposobne sugo-vornike. Islamski emigranti imaju u Europi svoje politi~ke ambicije i zahtjeve. Postavljaju se pitanja tkoje pripremljen i na kakav na~in moèmo biti prisutni u islamskom svijetu. Islamsko pitanje u sjevernojAfrici povezano je s politi~kom situacijom. Komisija za pravdu i mir u dominikanskom Redu mora reagi-rati na ponovne prijetnje Sjedinjenih dràva da }e bombardirati Irak.

b) Engleska skupina dala je prijedlog neka se Espaces angaìra u islamskom svijetu te da Hrvatska do-minikanska provincija po{alje u Sarajevo nekog dominikanca koji pozna Islam. Potrebni su specijalisti zaisto~ne religije. Tako|er su naglasili da je suvremena kriza istine i navije{tanja istine u opasnosti te daupadamo u sentimentalnu teologiju. Engleska vr{i pritisak na sveu~ili{te u Oxfordu i [vicarska na Fribo-urg da ne èle konfesionalnu teologiju na sveu~ili{tu. U Fribourgu je od 1982. godine pa do danas podijel-jeno 110 licencijata (magisterija) i 40 doktorata. Dominikancima se omogu}uje studijska stipendija zaspecijalizaciju.

c) Provincijal Pari{ke provincije fr. Bruno Cadore èli me|usobnu suradnju i obavje{}ivanje u izda-vanju knjiga na me|ukulturnom podru~ju. Izdava~ka ku}a "Cerf" u Parizu èli napraviti ra~unarskumreù za takvu suradnju (internetska stranica). Bio je prijedlog da se omogu}e autorska prava isto~nimdràvama za izdavanje knjiga bez dodatnih tro{kova.

d) Generalni vikar Ukrajine izvje{tava da u Kijevu postoji Institut za teologiju i izdava~ku djelatnostkao odgovor na traènje vjere u Boga u tom dijelu svijeta. U Ukrajini se radi o osiroma{enju na vjerskoj iantropolo{koj razini, rije~ je o tzv. "antropolo{koj katastrofi" koja se dogodila za vrijeme komunisti~kogreìma. Kako je è| u traènju Boga velika, ljudi se utje~u drugim ponudama (sekte, gnosticizam, magijaitd.). Imaju 140 studenata razli~itih kr{}anskih Crkava a tako|er i nekr{tenih studenata. Imaju deset pro-fesora iz inozemstva i deset Ukrajinaca. Studij je besplatan i uz rad. Predavanja su na ruskom i ukrajin-skom jeziku.

3. Angelicum

Stanje Angelicumu se posljednjih godina financijski popravilo. Pove}ao se broj studenata i izmijenje-na je uprava. Potrebno je oja~ati englesku i ekumensku sekciju. Najbolja situacija je na Fakultetu za soci-jalne znanosti i Fakultetu za kanonsko pravo.

fr. Ivan Arzen{ek(prijevod sa slovenskog: fr. Marijan Bi{kup)


IZ PROVINCIJALATA

27. oùjka 2002. fr. Provincijal potvrdio fr. Damira [oki} za samostanskog lektora splitskog sa-mostana (dopis br. 113./2002.)

7. travnja u sveti{tu prvog hrvatskog blaènika u Zagrebu (Pe{}enica) sve~ano zatvorenaGodina bl. Augustina Kaòti}a, slavlje predvodio msgr. Josip Bozani}

2. svibnja fr. Provincijal potvrdio fr. Franju [anjek za samostanskog vje}nika zagreba~kogsamostana (dopis br. 152./2002.)

9. svibnja {panjolska Provincija Hispania odobrila molbu fr. Provincijala da prime na{egsubrata fr. Marka Bijeli} kako bi nastavio studij u [panjolskoj (sa stanom una{em dominikanskom samostanu u gradu Bilbao) i dodijelila mu stipendiju zadvije godine (dopis br. 167./2002.)

21. svibnja fr. Marko Bijeli} uspje{no poloìo ispit za sve}eni~ko re|enje (dopis br.178./2002.)

22. lipnja zare|en za sve}enika fr. Marko Bijeli}, u dubrova~koj prvostolnici, biskup zare-ditelj msgr. @elimir Pulji}


ZAPISNIK XIII. SJEDNICE PROVINCIJSKOG VIJE]AZagreb, 8. travnja 2002.

U radu Vije}a sudjelovali su fr. Ivo Plenkovi}, fr. Stanko Prcela, fr. Marijan Jur~evi}, fr. Marinko Za-dro, fr. Hrvoje Lasi}, fr. Tomislav Kraljevi}, fr. Kristijan D. Rai~ i provincijal fr. Frano Prcela. Odsutni:fr. Anto Gavri} i fr. Ivan Arzen{ek kojega je Provincijal dispensirao.

Nakon Provincijalova pozdrava kra}i duhovni nagovor odrào je fr. Marijan Jur~evi}.

1. Pristupilo se ~itanju zapisnika s pro{le sjednice te je Provincijal predloìo dnevni red s kojim su sesvi sloìli.Podsjetio je tako|er kako ve} dugo nagla{ava da je za nesudjelovanje u radu Vije}a potrebnotraìti dispensu, no to se o~ito ne po{tiva.

2. Druga to~ka dnevnog reda bilo je godi{nje izvje{}e ekonoma Provincije

3. Molba dubrova~kog samostana o ure|enju prostora stana za ~asne sestre koje one trenuta~no ne-maju, a ujedno bi se uredilo i potkrovlje koje nikad nije bilo kori{teno.

4. Ratio studiorum particularisProvincijal je izvjestio Vije}nike o razgovoru s regensom za studij na{e Provincije fr. HrvojemLasi}em kojemu je sugerirao da danas ne bude drugo ~itanje RSP-a. Naime, Vije}u nije dostavljenusugla{en tekst sastavlja~a, stoga je Vije}e odlu~ilo da komisija kojoj je povjeren taj posao u~inisvoj posao i dostavi kona~nu verziju za drugo ~itanje svim vje}nicima 2 ili 3 tjedna prije idu}egVije}a.

5. Razno

a) Najprije je Provincijal pro~itao dopis fr. Pere Juri~a iz Klop~a u kojem predlaè da se nastavi sgradnjom crkve u Klop~u. Vije}nici podràvaju tu ideju, te je odre|eno da se o nastavku radovabrine Ekonomsko vije}e, koje }e redovito o tome informirati Provincijala.

b) Provincijal je izvjestio o zavr{etku "Godine bl. Augustina Kaòti}a".

c) Fr. Marko Bijeli} }e krajem lipnja biti zare|en za sve}enika u Dubrovniku.

d) Duhovne vje`be }e biti u dva termina: 17. do 22. lipnja u Bolu te od 16. do 21. rujna u Pe-trov~ama.

e) Povratak u Provinciju fr. Hrvoja Bla{ko i budu}nost na{e prisutnosti u Chicagu.Provincijal je informirao kako jo{ uvijek traje procedura traènja potrebnih civilnih dokumena-ta od strane fr. Hrvoja kako bi se mogao vratiti u Provinciju.Provincijal je mi{ljenja da se na{a prisutnost u Chicagu moè osigurati i da to treba aùrnou~initi. Pote{ko}a je kako na}i prikladnu subra}u. Sestre su izgleda uspje{nije u osiguravanjunjihove prisutnosti u tom zajedni~kom radu.

f) Na idu}em Vije}u bi se moglo odlu~iti o premje{taju Postulature u neku drugu ku}u. Provinci-jal }e vidjeti mogu}nosti i predloìti Vije}u.Predloèno je da fr. Hrvoje Lasi}, regens studija, ne nekom od idu}ih Vije}a podnese izvje{}e ostudijskom stanju Provincije.


ZAPISNIK XIV. SJEDNICE PROVINCIJSKOG VIJE]AZagreb 12. srpnja 2002.

Prisutni su bili fr. Ivo Plenkovi}, fr. Marijan Jur~evi}, fr. Marinko Zadro, fr. Hrvoje Lasi}, fr. IvanArzen{ek, fr. Tomislav Kraljevi}, fr. Kristijan Dragan Rai~ i provincijal fr. Frano Prcela. Zbog zdravstve-nih razloga Provincijal je od dolaska na ovo Vije}e dispensirao fr. Stanka Prcelu. Razlog nedolaska fr.Ante Gavri}a nije mu bio poznat.

Odmah nakon Provincijalova pozdrava duhovni nagovor odrào je fr. Ivan Arzen{ek te je usvojendnevni red.

1. îtanje zapisnika XIII. sjednice Provincijskog vije}a.

2. Projekt samostana i crkve bl. Augustina Kaòti}a na Pe{}enici u ZagrebuO gradnji je izvjestio fr. Marinko Zadro. Naglasio je da se trenutno nalazimo u polovici gradnje, aglavni izvori prihoda su Provincija, na{i samostani i sama ùpa te se od njih o~ekuje daljnjapomo}.O brojnim pastoralnim aktivnostima u novoj ùpi bl. Augustina Kaòti}a govorio je ùpnik fr. To-mislav Kraljevi}.Konstatirano je da nitko od trojice subra}e, koji rade na Pe{}enici, sebe ne vidi u ulozi glavnoganimatora i koordinatora skupljanja financijske pomo}i za dovr{etak gradnje tog projekta, {to jezabrinjavaju}a ~injenica, te }e fr. Provincijal u svezi s tim uskoro poduzeti potrebne korake.

3. Ponuda firme "Erwin Roth d.o.o." iz Splita za kupnju samostana i zemlji{ta na LopuduOdlu~eno je da se razgovori nastave.

4. Imenovanje zamjenika u~itelja studenataZbog mno{tva obveza fr. Alojza ]ubeli}a, u~itelja studenata, postulanata i sjemeni{taraca, zapodu~itelja studenata imenovan fr. Zvonko Kneèvi}.

5. Imenovanje Litrugijske komisije na{e ProvincijeVe} prije je bilo uo~no da litrugija u na{oj Provinciji nije na zavidnom nivou, te je odlu~eno da seoformi Liturgijska komisija koja bi ~im prije dala svoj bra}i potrebne sugestije u svezi pobolj{anjana{e liturgije. Za predsjednika Komisije imenovan je fr. Zvonko Dànki} a ~lanovi su fr. TomislavKraljevi} i fr. Damir [oki}.

6. Upitnik iz Kurije o preinakama u KKN 440 i 443Provincijal je pro~itao br. 284 iz Akta Op}e skup{tine u Providenceu stajali{te o bra}i suradnicimai njihovom aktivnom pravu glasa tj. da mogu birati i biti birani. U toj te`nji se nazire i proro~ki glasda se u Crkvi mnoge slu`be trebaju povjeriti laicima. Unato~ tome zaklju~eno je kako mi iz svojesituacije u kojoj nema dovoljno bra}e suradnika ne moèmo dovoljno dobro razumjeti taj problemi ne uvi|amo potrebu promjena u KKN br. 440 i 443.

7. Ratio studiorum particularisFr. Hrvoje Lasi}, fr. Anto Gavri} i fr. Stipe Juri~ sastavili su prijedloàk RSP. U raspravi su uo~enibrojni nedostaci ovog teksta.Unato~ svim primjedbama tekst RSP je usvojen, a regens studija fr. Hrvoje Lasi} treba ga poslati uGeneralnu Kuriju u Rim na odobrenje (u prijevodu na jedan od tri slu`bena jezika Reda).


8. RaznoOdlu~eno je da se "Posebni fond" Provincije (ca 20.000,- EURa) utro{i za gradnju samostana icrkve na Pe{}enici.Provincijal je vije}nike izvjestio:

a) Mlada misa fr. Marka Bijeli}a bit }e u ùpi sv. Mihovila u mjestu Kopanice kod Ora{ja, u subo-tu 10. kolovoza, u 11 sati.

b) Obla~enje novaka i prvi zavjeti bit }e u subotu 24. kolovoza u Dubrovniku.

c) Studijski tjedan u Dubrovniku odràt }e se od 1. do 8. rujna.

d) Duhovne vje`be u Petrov~ama bit }e od 16. do 21. rujna.

e) Fr. Manes Zdol{ek slavi u Dramlju (25. kolovoza) i u Petrov~ama (15. rujna) 40-godi{njicusve}eni~kog re|enja.

Zapisni~ar: fr. Slavko Sli{kovi}

OBAVIJESTI

– Novi broj faxa u Petrov~ama je: +386/3/7140-301.

– Mlada misa fr. Marka Bijeli}a bit }e u subotu 10. kolovoza u ùpi Sv. Mihovila – Kopanicekod Ora{ja u 11 sati.

– Zavjeti sada{njih novaka i obla~enje novih bit }e u subotu 24. kolovoza u Dubrovniku.

– Studijski tjedan za ~lanove Dominikanske obitelji u formaciji u Europi odràt }e se u Dubrov-niku od 1. do 8. rujna 2002., na temu "Ljudska prava, izazov za dominikansko poslanje u Eu-ropi".


– Tiskana je nova Knjigakonstitucija i naredbi.Moè se dobiti besplat-no u Provincijalatu.

– Knjiga fr. Drage Ko-limbatovi}a "Iz tor-be pu~koga misiona-ra" se moè naru~itiu Provincijalatu pocijeni od 50 Kn.

NEKI VA@NIJI TERMINI FR. PROVINCIJALA

14. 3. 2002. ZAGREB: a) u ime redovnika bio u po~asnoj straì i sudjelovao u sprovodnimobredima za pokojnog kardinala Franju Kuhari}a, b) predsjedao sjedniciMje{ovite Komisije za komunikacije i tisak HKVRP i HUVRP.

16. 3. ZAGREB: kratkim teolo{kim osvrtom sudjelovao u prezentaciji knjige Smrt u sli-karstvu, autor D. Popovi}, u "Mimari".

18. 3. ZAGREB: a) u ùpnoj crkvi Kraljice sv. krunice sudjelovao na misi za preminulogkardinala Franju Kuhari}a, b) sastanak s pastoralnim timom novoosnovane ùpebl. Augustina Kaòti}a na zagreba~koj Pe{}enici.

19. 3. ZAGREB: prisustvovao na predstavljanju ~asopisa "Izazov istine" u organizaciji iostvarenje na{e mlade subra}e.

20. – 22. 3. BONN / BAD HONNEF: sudjelovao na simpoziju i odrào kratko izlaganje, osvrtna studiju "Kr{}anske grupe solidarnosti s isto~nom Europom" u organizacijiNjema~ke biskupske konferencije i Renovabis

28. 3. ZAGREB: sastanak Odbora Godine bl. Augustina Kaòti}a na{e Provincije.

29. 3. ZAGREB: a) odrào prigodni nagovor za blagdan Velikog petka za njema~ku ra-dio postaju Deutsche Welle, b) predao tri priloga prigodom uskrsnih blagdana(teolo{ki osvrt na uskrsno Evan|elje, o datumu Uskrsa i ulozi Jude) za sve~aniuskrsni broj zagreba~kog Vjesnika.

30. 3. – 1. 4 BILBAO: posjetio dominikansku subra}u i dogovorio se sa starje{inom tamo{njegdominikanskog samostana u svezi dolaska fr. Marka Bijeli} radi nastavka postdi-plomskog studija.

2. – 6. 4. AVILA: sudjelovao na IEOP-susretu europskih dominikanskih provincijala,predstavio dosada{nji tijek projekta Studijskog tjedna i upoznao subra}u s ovo-godi{njim tematskim i organizacijskim konceptom Tjedna

7. 4. ZAGREB: a) XIII. zasjedanje Provincijskog vije}a, b) odrào prigodnu homilijuna misi (naknadne) proslave „imendana" na{e Provincije, blagdan Navje{tenjaBlaène Djevice Marije.

13. – 20. 4. SHERBROOKE: odrào duhovne vje`be na{im sestrama dominikankama.

21. 4. CHICAGO: posjetio na{u misiju, predvodio nedjeljno euharistijsko slavlje i pro-povijedao.

21. – 24. 1. OAKLAND: posjetio hrvatskog dominikanca fr. Janka @agar i upoznao se s pro-gram i organizacijom studija dominikanaca Zapadne ameri~ke provincije.

25. – 28. 4. CHICAGO: a) posjetio na{u misiji, b) razgovori s ~asnom majkom s. KatarinomMaglica o budu}nosti dominikanske prisutnosti (kako sestara tako i fratara) u

God. XXXVIII. oùjak 2002. br. ?? 13 VJESNIK HRVTSKE DOMINIKANSKE PROVNICIJE

radu s Hrvatima u Chicagu, c) posjetio ameri~ku subra}u i prisustvovao nasve~anosti dodjele titule „magister in sacra theologia" trojici ameri~ke subra}e.

7. 5. ZAGREB: prisustvovao na prigodnoj tribini povodom 75. obljetnice povratka do-minikanaca u Zagreb.

8. 5. ZAGREB: sudjelovao na sve~anom euharistijskom slavlju povodom 75. obljetni-ce povratka dominikanaca u Zagreb, koje je predvodio na{ tre}oredac msgr. Mar-ko Culej (biskup vara`dinski).

11. – 16. 5. DUBROVNIK: a) razgovori s U~iteljem novaka, priorom i s novacima, b) sudjelo-vao na proslavi podjele sakramenta krizme u Gruù, biskup podijelitelj msgr.@elimir Pulji}, c) razgovarao s gradona~elnicom Dubrovnika, gdjom Dubravkom[uica, u svezi povrata nacionalizirane imovine, d) dogovarao organizacijske po-jedinosti oko ovogodi{njeg Studijskog tjedna.

15. 5. KORÛLA: posjetio subra}u i razgovarao o aktualnom stanju.

17. 5. SPLIT / TROGIR: a) razgovarao sa subra}om u svezi planiranja i poduzimanjanu`nih i mogu}ih koraka gleda gradnje splitskog samostana, b) razgovarao s tro-girskom zajednicom i preuzeo mo}i bl. Augustina Kaòti}a, koje je nedavno da-rovao i osobno donio u Trogir biskup lu~erski.

23. 5. ZAGREB: predsjedao sjednici Mje{ovite Komisije za komunikacije i tisakHKVRP i HUVRP.

26. 5. ZAGREB: sudjelovao u proslavi blagdana („Prijenos") sv. oca Dominika, predvo-dili bra}a franjevci s Kaptola.

30. 5. RIJEKA: razgovarao sa subra}om o aktualnom stanju i budu}nosti rada dominika-naca u Rijeci.

1. 6. ZAGREB: predsjedni{tvu HKVRP i HUVRP predstavio rad i inicijative Komisijeza komunikacije i tisak, koje sam predsjednik.

7. – 8. 6. HAMBURG: a) razgovarao sa subra}om o aktualnom stanju i vo|enju poslova mi-sije, b) sudjelovao u euharistijskom slavlju podijele sakramenta krizme pri HKMHamburg.

9. 6. HANNOVER: posjetio subrata i predvodio euharistijsko slavlje i propovijedao nanedjeljnoj misi.

10. 6. DÜSSELDORF: posjetio subra}u i odrào pripravne dogovore oko organizacijeovogodi{njeg Studijskog tjedna s njema~kim suorganizatorima tog projekta.

14. 6. TRNOVEC BARTOLOVE^KI: predvodio euharistijsko slavlje i uputio prigodnupropovijed povodom sprovoda An|e Boba{, majke na{e subra}e fr. Marka i fr.Ante Boba{.

18. 6. ZAGREB: sudjelovao na susretu svih biskupa ~lanova HBK i provincijala sa sje-di{tem u Republici Hrvatskoj na teme „Slu`ba i poslanje redovni{tva u Hrvat-skoj" i „@upe povjerene redovnicima".

22. 6. DUBROVNIK: prisustvovao na sve}eni~kom re|enju na{eg subrata fr. Marka Bi-jeli} (biskup zareditelj msgr. @elimir Pulji}).

23. 6. LOKRUM: predvodio euharistijsko slavlje i propovijedao u ùpi Lokrum, posjetioostatke dominikanske prisutnosti na ovom otoku.


25. 6. ZAGREB: sudjelovao u TV-emisiji "Ekumena", diskusija povodom dono{enjanovog zakona o vjerskim zajednicama, te razgovor o rezultatima pro{logodi{njegpopisa stanovni{tva u Republici Hrvatskoj.

27. – 28. 6. MÜNCHEN: posjetio brata Stjepana kojem je tragi~no smrtno nastradala suprugaMilica.

29. 6. – 3. 7. CADENABBIA / KOD MILANA (ITALIJA): sudjelovao na simpoziju na temu "Ulo-ga Crkve i vjerskih zajednica u dràvi i dru{tvu".

4. – 6. 7. KO[UTE: prisustvovao sprovodnim obredima pokojne nevjeste Milice (37 godi-na) i ostao dva dana s majkom, bra}om i sestrama.

7. 7. ZAGREB: osobni razgovori orijentacije s postulantima i studentima, zajedni~koplaniranje narednih koraka njihove formacije.

9. 7. ZAGREB: razgovori s promotorom za zvanja fr. Tomislavom Kraljevi} i u~iteljempostulanata i studenata fr. Alojzom ]ubeli}.

12. 7. ZAGREB: XIV. zasjedanje Provincijskog vije}a.


IZ @IVOTA PROVINCIJE

IZ STUDENTATA

Koliko mi je poznato o sada{njim ~lanovima studentata i njihovim aktivnostima nije bilo govora una{em Vjesniku.

Do 26. kolovoza 2001. godine, sada{nji |akon fr. Marko Bijeli} bio je na{ jedini student, a i on u [pan-jolskoj. Taj dan, nakon jednostavnih zavjeta, bio je svojevrsni "prijelaz" iz novicijatske zajednice u stu-dentsku za nas petoricu. Ve} spomenuti fr. Marko imao je u listopadu 2001. |akonsko re|enje pa je naneki na~in ve} na izlaznim vratima studentata.

Sada{nji ~lanovi su fr. Petar Gali}, koji je prije odlaska u novicijat zavr{io drugu godinu na KBF- u ivratio se na tre}u. Ja sam zavr{io prvu i vratio s na dugu. Tu su i na{i bruco{i fr. Benedikt Tihomir, fr. Leo-pold Nikola i fr. Mihael Mario. U listopadu smo izabrali fr. Mihaela Maria za dekana i dogovorili zajed-ni~ki dnevni red s postulantima. Glavni naglasak, kao {to je i red, stavljen je na studij.

Odmah nakon dolaska u Zagreb aktivno smo se uklju~ili u proslavu "Godine bl. Augustina Kaòti}a".Sudjelovali smo na predavanjima, izlaganjima, promocijama, tribinama i koncertima organiziranimovom prigodom.

Na samostanskoj misi 22. prosinca 2001., koju je predvodio provincijal fr. Frano Prcela, sva petoricaprimili smo slu`be akolita i lektora. êsto imamo prigodu i obavljati te slu`be, posebice zahvaljuju}i ùp-niku i kapelanu s Pe{~enice, fr. Tomislavu i fr. Zvonku. Na taj na~in se postupno uhodavamo u prakti~nidio redovni~kog i sve}eni~kog ìvota, koji nas, ako Bog dâ, sutra ~eka.

Od na{ih ostalih aktivnosti valja spomenuti da je nastavljen projekt "Izazova Istine". Bilo je malihpote{ko}a oko samog izlaska zadnjeg broja pa smo ga u {ali prozvali "Izlazov". U Kaòti}evoj dvoraniimali smo i njegovo predstavljanje, a novi je ve} u tisku.

Nakon ispitnih rokova u velja~i, zajedno s postulantima, bili smo na izletu u Sloveniji. Posjetili smona{u subra}u Slovenskog dominikanskog vikarijata. Lijepo su nas primili te upoznali s problemom nedo-statka podmlatka. Nadamo se da }e i na{ dolazak u njihovu sredinu pridonijeti da se netko od mladih Slo-venaca odlu~i krenuti stopama sv. Dominika. Razgovori s U~iteljem i Provincijalom bili su redoviti. Raz-govarali smo, kako je i red, o na{oj sada{njosti, ali i budu}nosti.

Sredinom svibnja sudjelovali smo na susretu redovni~kih bogoslova u Sarajevu. Organizacija je bilavrlo dobra, a uz koristan sadràj predavanja i diskusija upoznali smo mnoge mlade redovnike iz razli~itihredova i provincija te razmijenili iskustva svoga tek zapo~etog redovni~kog ìvota.

Na kraju valja spomenuti da su predavanja zavr{ila. Dok ovo budete ~itali, vjerojatno }e zavr{iti i dru-gi, nama puno teì dio godine, ispiti. Vjerujem da }e i to biti uspje{no pa da }emo svi krenuti na zasluèniodmor kako bismo jo{ uspje{nije zapo~eli novu akademsku godinu.

fr. Mario Jakov Klari}


SUSRET BOGOSLOVA REDOVNI^KIH ZAJEDNICASarajevo, 10. – 12. svibnja 2002.

U posljednjih desetak godina, barem mi se tako ~ini, intenzivirali su se razni susreti na svim razinama.Naime, svatko osje}a potrebu razgovora s drugim, razmjene ideja i iskustava. Redovito je rije~ o skupina-ma ljudi koji imaju istu ili sli~nu interesnu sferu te nastoje pobolj{ati me|usobne odnose i razviti ono {tosmatraju va`nim.

Ovakvi susreti nisu mogli mimoi}i ni redovnike. Koliko je meni poznato, do sada su odràna ~etiri su-sreta redovni~kih bogoslova, a odràvaju se ili bi se trebali redovito organizirati svake dvije godine. Su-sreti se odnose na redovni~ke bogoslove iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Prvi susret bio je u Savudriji,drugi u Makarskoj, tre}i na Krku, i ovaj ~etvrti u Sarajevu.

Susretu u Sarajevu nazo~ilo je 150 redovni~kih kandidata zajedno sa svojim odgojiteljima. Sudjelova-li su isusovci, kapucini, karmeli}ani, konventualci, salezijancima, franjevci (OFM) iz Mostara, Sarajeva,Splita, Zadra i Zagreba te Tre}oredci i mi dominikanci.

Nas dominikanaca je bilo uklju~no s u~iteljem bogoslova {estorica. Putovali smo zajedno s trojicomkapucina i njihovim u~iteljem. U Sarajevo smo stigli oko 17 sati u petak 10. svibnja 2002. Smje{taj je or-ganiziran u hotelu "Terme" i na Franjeva~koj teologiji. Mi smo bili u hotelu.

Poslije ve~ere bilo je predstavljanje zajednica. Ve} tu je pokazana izvrsna organizacija i ni{ta nije biloprepu{teno slu~aju. Nas je predstavio fr. Mihael Mario Tolj. Nakon toga uslijedilo je neformalnodruènje u vrtu samostana. Umorni od puta i novih lica po{li smo u hotel na zasluèni odmor.

Sutradan 11. svibnja 2002. nakon doru~ka i jutarnje molitve nazo~ili smo predavanju fra Ive Marko-vi}a koje je bilo naslovljeno Postmoderni kontekst dijaloga. O~ito da je u toj sredini rije~ dijalog vrlo~esto u opticaju i da se kao takav poku{ava prakticirati. U predavanju je istaknuo nekoliko teza: 1) Iz tra-dicionalnog konteksta umjetnosti i filozofije dijalog prelazi i u dru{tveni i politi~ki kontekst, u kontekstpomirenja, ekumenizma, interreligijskog dijaloga; 2) Dijalog je komunikacija i interakcija me|u identite-tima. Identitet se sastoji od specifi~nih osobina i standarda osobe i zajednice; 3) Identiteti mogu biti vi{eili manje ksenofobi~ni i apologeti~ni ili otvoreni dinami~ni razvojni sustavi; 4) ôvjek je bitno dijalo{kobi}e i dijalo{ki je sav odnos s trojedinim – u sebi dijalo{kim Bogom; 5) Odnos religija prema dijalogu raz-vija se od ekskluzivisti~ke razine (extra ecclesiam nulla salus), preko inkluzivisti~ke – anonimnihkr{}ana (K. Rahner) stupnjevite pripadnosti (LG 31), do pluralisti~ke pozicije koja na raznim razinamaotkriva puteve spasenja.

Nakon rada u skupinama saètak rada svake pojedine skupine iznio je njezin predstavnik. Poslije sve-ga toga uslijedila su pitanja predava~u te se razvila vrlo zanimljiva rasprava.

Poslije objeda organiziran je turnir u malom nogometu. Pobijedili su franjevci s Kaptola u Zagrebu.Nakon toga bogoslovi su i{li u razgledavanje Sarajeva, dok su odgojitelji krenuli svojim putem. Osobnosam ostao u samostanu i tamo upoznavao franjeva~ke studente iz Sarajeva.

Nave~er oko 20 sati zapo~ela je zabava s ro{tiljem i ske~evima. Zbog blage ki{e nismo mogli ostati uvrtu nego smo nastavili druènje u blagovaonici. Ostali smo skoro do pono}i. Odmor smo potraìli uhotelu budu}i nas je sutra ~ekao povratak u mati~ne redovni~ke zajednice.


Pri povratku u Zagreb svratili smo u Kraljevu Sutjesku gdje je bila sveta misa koju je predvodioprovincijal Bosne Srebrene fra Mijo Dòlan. Kraljeva Sutjeska je kultno mjesto za franjevce u Bosni, ali icijelu Bosnu. Divili smo se krajoliku, posjetili muzej i slu{ali o povijesti tog mjesta. Vjernici KraljeveSutjeske za sve nas su pripravili objed koji je protekao uz pjesmu i radost zbog ovog susreta. U takvomozra~ju vrijeme je brzo prolazilo i uskoro smo morali krenuti prema svojim odredi{tima. U istom dru{tvukao i na polasku sretno smo do{li u Zagreb u kasnim ve~ernjim satima.

Susret je bio koristan, dobro organiziran i plodonosan na vi{e razina. Meni je posebno bila upe~atljivavelika gostoljubivost, plemenitost i dobronamjernost ljudi koji tamo ìve. Vidi se da su to ljudi duha inade, te kao takvi uspijevaju suo~iti se s pote{ko}ama svakodnevice.

Kao i na prethodnim susretima svima je bilo drago upoznati nove ljude, poku{ati ostati u kontaktu iìvjeti za iste ideje premda u razli~itim redovni~kim odijelima i na razli~ite na~ine.

fr. Alojz ]ubeli}

SVE]ENI^KO RE\ENJE FR. MARKA BIJELI]A

Na put prema Dubrovniku 21. lipnja krenuli smo na samo ~etiri kota~a iz ~ak tri razli~ita svijeta: jedankontemplativac koji `va~e ovu stvarnost traè}i zadnje uzroke (svih stvari), jedan misionar koji oslu{kujebilo svoga ranjenog naroda i kalemi na njegove rane utjehu Radosne vijesti i jedna doktorska du{a koja sepovremeno uklju~ivala u dijalog u~itelja i u~enika.

Jutro sparno i toplo, a prazno i ~isto nebo nagovje{tavalo je onu "pasju ègu" koja je nas bogosloveproteklih dana tjerala u "skrivene" podrumske prostorije na{eg zagreba~kog samostana, jer se samo tamou "Kaòti}u", kod Tina i drugdje, moglo na}i ne{to svjeìne.

Sigurno smo kaskali dok nam nije iznenada po~elo drndati u autu. Sum-njali smo na grbavu cestu ili pak strujanje zraka kroz otvoreni prozor doknam àruljice nisu proradile na svjetla upozorenja automobila iz suprot-nog smjera. Zadnja desna guma "izgorila" je na tom uàrenom asfaltu. Sta-li smo u blizini nekog kafi}a, {to je bilo sudbonosno, jer ina~e bi na{ putbio prekinut (za neko duè vrijeme) u tim li~kim bespu}ima. Ovako je fr.Vjeko uspio angaìrati jednu dobru du{u da nam pokaè (i u~ini) kako seto dizalicom auto podiè i na osovinu kota~a postavlja rezervna guma. Doprvog vulkanizera putovali smo tridesetak kilometara. On nam je makinuosposobio za èstoki rally, koji je kasnije Alojzovog ro|aka uvjerio da za-greba~ka registracija, u tom, sad ve} grani~nom podru~ju Imotske krajine,zna~i samo jedno: "To mora da su oni...Mafija!" I tako smo do{li uDobranje. Alojzova strina pogostila je umorne, gladne i èdne putnike.

Jo{ smo se dva puta osvjeìli u moru i jo{ jednom omastiv{i brkove ibradu pre{li preko mosta s dva imena i u{li u biser-grad na{eg Jadrana,Dubrovnik.

A za{to uop}e ovoliki naporni i isrpljuju}i put za~injen ipak tolikimradostima? [to nas je uop}e potaknulo i dovelo tamo iz na{ih ispitnih


groznica (iako Alojz kao ispitiva~ i nema neke groznice, barem mi se nije poàlio) ili polja misionarskograda? Evo razloga na{eg vozo~a{}a:

U Dubrovniku se 22. lipnja 2002. dogodio jedan od najljep{ih, ako ne i najljep{i doga|aj u ìvotumladog redovnika ili bogoslova: sve}eni~ko re|enje. Koliko je to velika stvar za njega osobno, toliko jesre}a i blagoslov za njegovu redovni~ku zajednicu ili biskupiju, a tako i za njegove roditelje iz ~ijeg jekrila potekao i za njegovu bra}u i sestre. Ovog puta, u dubrova~koj Katedrali, na{ subrat fr. Marko Bijeli}iz Kopanica u Bosanskoj Posavini, primio je polaganjem ruku dubrova~kog biskupa @elimira Pulji}asakrament svetoga reda. Uz njega je bio i jedan kandidat za re|enje Dubrova~ke biskupije, |akon AnteBuri}.

Sve~ano misno slavlje zapo~elo je u deset sati i nazo~ili su brojni sve}enici Dubrova~ke biskupije, mi,bijeli fratri iz ~itave Provincije, na{ provincijal fr. Frano Prcela, obitelj i rodbina re|enika, na{e sestredominikanke, Dan~anke i drugi vjerni puk.

Nakon sve~anih obreda, tijekom kojih mi je oko ~esto zapelo na obitelji na{eg Marka koja je s tolikodragosti i ljubavi u o~ima promatrala svog prvoro|enca kojega su Bogu nesebi~no darovali, uputili smose prema na{em najljep{em i najstarijem prioralnom samostanu i ku}i novicijata gdje svake godine dolazinova grupa mladih. Kao {to je i Marko do{ao, tako i oni dolaze s istim idealom u srcu: èle sluìti Gospo-dinu ljube}i svoju subra}u u zajednici i ìve}i svoje predanje Bogu kroz zavjete ~isto}e, poslu{nosti i siro-ma{tva, i kroz to svjedo~iti Krista "svijetu" u svojoj sve}eni~koj slu`bi. A do sve}eni~ke slu`be dug jestudijski i formacijski put, {to zna najbolje na{ Marko. Proìvio je trenutke radosti i sre}e, ali i one pu-stinjske... Ali, kad ~ovjek zna "za{to", onda moè izdràti i primiti svaki "kako", jer njegov ìvot ima smi-slenu dimenziju i ~ovjek no{en Bo`jim milosr|em kro~i i na tlu se vidi trag samo jednog para stopa, onihBo`jih.

U samostanskom refektoru uslijedio je sve~ani ru~ak, kojega su pripremile sestra Metoda i gospo|aVera, a svuda gdje je nastupila "privacija" i}a i pi}a, brzo je uskakao u~itelj Ivo i novaci. Voditelj i anima-tor slavlja bio je fr. Jozo îrko. Svako malo nalazio je nekog od prisutnih da kaè nekoliko rije~i povo-dom Markova re|enja. Tako je jedan od govornika bio i biskup kotorski msgr. Ilija Janji}, ina~e Markovzemljak, koji je do{ao u Dubrovnik zajedno sa svojim tajnikom. Zatim je govorio i na{ provincijal fr. Fra-no, a fr. Drago je zaèlio jo{ mladih misionara, njegovih "nasljednika".

Najdirljivije je bilo svjedo~anstvo Markova oca koji je rekao da su i on i njegova supruga jo{ priro|enju, ali neovisno jedno od drugoga, potajice odlu~ili Bogu Marka prikazati, sa èljom da postanenjegov sve}enik, kao njihov prvoro|enac, dok je Markova mla|a sestra zaèljela bratu da bude pravi isvijetli primjer Kristova sve}enika. Na{ subrat Karlo nije mogao a ne otpjevati nam svoj pravi evergreenza ovakve prigode.

Ina~e, Markov kraj, sela Vidovice i Kopanice, dao je trideset i devet ìvu}ih sve}enika zajedno sMarkom.

fr. Leopold N. Noso


IZLO@BA SLIKA "PADRE ANASTAZIO"

U dubrova~koj galeriji "Sebastian" od 6. do 28. lipnja 2002. prire|enaje samostalna izlo`ba slika fr. Anastazija P. Petri}a.

Fr. Anastazio se predstavio s 12 radova, slikanim raznim tehnikama:ulja na platnu i dasci, gva{a, tehnikama akvarela, kombiniranim sredstvi-ma koriste}i se prirodnim materijalima itd. Prigodnim govorom izlo`bu jeotvorio dubrova~ki dogradona~elnik gosp. Frano Matu{i}. Nakon njegana svoje djelo kratko se osvrnuo i sam autor fr. Anastazio.

[to re}i o Petri}evu slikarstvu? Petri}evo slikarstvo je povratak izvor-nome slikarstvu, s "malo" boja, ali bogatim prikazima. Tematski, izlo`baje podijeljena u 2 bloka. Prvi se odnosi na figurativnu umjetnost, a prika-zuje osobe iz crkvene pro{losti, svete ljude iz Starog i Novog Zavjeta, doksu drugi blok pejzaì odnosno mrtva priroda.

Radi se o ne~emu novom u smislu svega onoga od ~ega je likovna pu-blika mo`da ve} pomalo umorna, a {to nam se nudilo u pro{lom stolje}u. Njegovo slikarstvo je novost, aliipak dio pro{losti. Dio pro{losti u tom smislu jer prikazuje ljudski lik, popra}en raznim doga|ajima i pri-kazima kroz stolje}a, sve do danas.

Autor s posebnom predano{}u oslikava biblijske motive, Adama i Evu, Kaina i Abela, Magdalenuisposnicu i druge, uspje{no im udahnjuju}i sakralnu "svetost", ali i snagu vlastite vizije.

Iz bloka figurativne umjetnosti izdvojio bih dvije Anastazijeve slike:Slika "Nakon Evine smrti" ra|ena je starom tehnikom Leonarda da Vincija, bojama stvorenim po vla-

stitoj èlji iz prirodnih materijala. Na njoj je prikazan ~ovjek, Adam, poslije Evine smrti. O~ito usamljen,traì Evu u svemu {to se moè dotaknuti, u svemu {to ga okruùje – vodi, zemlji, zraku – ali ju ne uspijevaprona}i. Adam je okruèn {umom, ~ime umjetnik aludira i na dana{njega ~ovjeka koji je, ìve}i u "{umi"gradova, sve vi{e izoliran i sam.

"Magdalena isposnica" prikazana je u kriku. Kao da èli re}i: "Go-spodine, uzmi me, vi{e ne mogu ìvjeti bez tvoje ljubavi". Prema le-gendi, Magdalena je, pobjegav{i u ju`nu Francusku, kao isposnica i dosedam puta na dan bila uzdizana na nebo i spu{tana da okusi ljubavkoja je ~eka te poku{a nakon svoga ìvota totalne promjene stanja lju-bavi jo{ vi{e patiti. Prema starim majstorima Magdalena isposnica pri-kazana je sa dugim, raspu{tenim kosama. Petri}eva Magdalena nasli-kana je bez kose. Ona je isposnica.

Drugi tematski blok sadrì pejzaè i mrtvu prirodu. Od {estizloènih radova vrijedno je istaknuti pejza` koji nosi naslov "Neve-ra", a ra|en je s borovim iglicama, toskanskom zemljom i gva{om.

Fr. Anastazio teì harmoniji. Ne zaboravlja {to je ~ovjek danas, aliu njegov prikaz skladno uvr{tava ono povijesno, {to je mogu}e iskoristiti, te vjeruje da su stari majstori, sobzirom na tehnike, imali ono {to dana{nji slikari imaju, tko zna {to bi sve ~inili.

Ova izlo`ba istinsko je osvjeènje dubrova~koj, ali i {iroj likovnoj publici, stoga ju se isplati vidjeti tefr. Anastaziu iskreno ~estitati i zaèljeti uspjeh u budu}em radu.

fr. Kristijan D. Rai~



IZ NA[IH ZAJEDNICA

S P L I T

Iako je prema kalendaru jo{ uvijek prolje}e, ljeto je u Splitu zakucalo na velika vrata. To zna~i da segodi{nji vjeronau~ni ciklus polako zaokruùje i privodi kraju. Djeca i mladi su odavno primilisakramente Prve pri~esti i Krizme, a ovih dana sa zavr{etkom {kolske godine prestaje i {kolski vjeronauk.Studentima je vrijeme ispitnih rokova, puno srednjo{kolaca se bori za {to bolji uspjeh u {koli ili paksprema maturalni ispit, tako da se u zadnje vrijeme vi{e ne ~uje àmor u samostanskom prizemlju na kojismo svi ve} navikli. No, i to je znak da nam je stiglo ljeto!

Od na{eg posljednjeg javljanja, za Boì}, u na{em samostanu se {to{ta toga dogodilo. No, ovomprilikom bih spomenuo samo nekoliko doga|aja, iako vjerujem da ste za neke ve} i sami ~uli.

U sije~nju fr. Damir je morao na operaciju koljena, koja ga je na neko vrijeme "izbacila iz stroja" sa-mostanskih i ùpnih obveza. Nakon uspje{ne rehabilitacije u Makarskoj, nastavio je s radom.

U velja~i je u organizaciji "Veritasa – dominikanskog pokreta mladih" te "Pravde i mira" HDP u na{ojcrkvi odràna tribina pod naslovom "Roditeljstvo se moè nau~iti". Predava~ je bila g|a. \ordana Barba-ri}, defektolog. Tribina je bila vrlo dobro posje}ena, a po brojnim pitanjima i diskusijama, moè se zak-lju~iti da je bila zanimljiva i aktualna, pa i vrlo uspje{na.

U oùjku smo imali izbor priora, a nedugo nakon toga i ostalih samostanskih du`nosnika. Za priorasmo izabrali fr. Luku Prcelu, za supriora je izabran fr. Jozo îrko, za ekonoma je izabran fr. StankoPrcela, a za samostanskog lektora je izabran fr. Damir [oki}.

Sve samostanske slu`be su valjano izabrane i od fr. Provincijala potvr|ene.

Zajedno s fr. Dragom Kolimbatovi}, fr. Jozo je odrào svoje prve pu~ke misije u ùpi Lovnica kod@ep~a u BiH.

U travnju 2002. biljeìmo sudjelovanje mladih iz na{e ùpe na susretu Hrvatske katoli~ke mladeì uOsijeku. Njih oko 50 pratio je fr. Jozo.

U travnju su podijeljeni i sakramenti Prve pri~esti za 55 prvopri~esnika i Krizme za 126 krizmanika.

U svibnju je u Sarajevu odràn Me|unarodni i me|ureligijski susret mladih, na kojem je sudjelovalo itroje mladih iz na{e ùpe, a na jedan dan im se pridruìo i fr. Jozo. Od ostalih zbivanja tijekom svibnja,mo`da vrijedi spomenuti jo{ vrlo uspje{ni koncert dje~jih zborova "Dominika" i "Marjanskih ti}a" una{oj crkvi.

U ovo nekoliko dana lipnja svakako valja spomenuti sudjelovanje dje~jeg zbora "Dominik" na "Zlat-noj harfi", smotri dje~jih crkvenih zborova, koji za svoga nastupa na otoku Murteru, zajedno s fr. Jozom,nisu promakli ni kamerama HRT-a.

Kao jednu zanimljivost spomenuo bih i Prvu neokatekumensku zajednicu "Sv. Dominika", koja se una{oj ùpi redovito sastaje svakog utorka i subote ve} godinu i pol.

Na kraju bih èlio jo{ napisati kako je u tijeku prikupljanje potrebne dokumentacije kako bi se moglo islu`beno otpo~eti s pripremama za obnovu ovog samostana, koji ne ispunjava ni uvjete za normalan


ìvot, a kamoli za nekakvu vi{u organizaciju apostolata i kulturnog djelovanja. Svi znamo kakva nam jeadministracija pa je stoga suvi{no tro{iti rije~i da i za najosnovnije dokumente treba dosta vremena iìvaca. No, va`no je da se ne{to po~elo micati!

Napisah na po~etku da nam je ljeto zakucalo na vrata, zato svoj bra}i èlimo ugodne praznike. Onimakoje put dovede u ove krajeve ve} sada govorimo: Dobro nam do{li!

fr. Damir [oki}

GRU@

Nakon dugo vremena opet se javljam(o) iz Gruà. Moram priznati da je pisac ovih redaka jo{ pod doj-mom na{eg "sayonara" SP u nogometu. Dobro, ako je moja nada i vjera u na{e nogometa{e isparila kaojutarnja rosa na ovom popodnevnom suncu, to ne zna~i da je u potpunosti zavladala letargija i razo~aren-je. Iako je lopta stala, ìvot se nastavlja kotrljati. U stvari, ìvim(o) tek sada u i{~ekivanju velikogdoga|aja, kako za mene, tako i za cijelu Provinciju. Naravno, rije~ je o mojem sve}eni~kom re|enju koje}e se odràti u dubrova~koj katedrali 22. lipnja 2002. uz Bo`ju pomo} i milost.

Obavljaju se zadnje pripreme za taj doga|aj i za ono {to slijedi nakon toga. Ina~e, duhovne vje`be samobavio u Lovranu kraj Rijeke s kandidatima za |akonsko i sve}eni~ko re|enje rije~ke, zadarske, kr~ke ipulske biskupije. Duhovne vje`be je vodio o. Zdenko Kriì}, novoizabrani provincijal karmeli}ana. Iakosam zavr{io na tim duhovnim vje`bama neo~ekivano jer su u igri bili neki drugi planovi, duhove vje`besu ispale odli~no. Svakako da su mi to bile jedne od najboljih duhovnih vje`bi. Katkad mi se ~ini da DuhSveti stvarno zna "uplesti svoje prste" kad se to najmanje nadamo.

Mnogi me pitaju kako se osje}am, tj. jesam li spreman za re|enje? Dojma sam, {to sam bliè danure|enja, da sve postajem nestrpljiviji i radosniji, ali s druge strane, sve sam svjesniji da je sve}eni~ki po-ziv Bo`ji dar jer me je On pozvao i da taj dar ni~im nisam zasluìo. Katkada ~ovjeku do|e misao da nijedostojan toga jer kao sv. Pavao moè se hvaliti samo svojim slabostima.

Jednom sam prijatelju u {ali kazao da Bog valjda zna {to je htio i {to planira sa mnom kad me je pozvaoda ga slijedim. U zahvalnosti i prepu{tenosti Bo`joj volji i{~ekujem taj dan kojim po~inje novo poglavljeu mom ìvot. Naravno, ovom prigodom vas sve pozivam na mladu misu u mom rodnom selu Kopanice(kraj Ora{ja u Bosanskoj Posavini) 10. kolovoza da jo{ jednom zahvalimo Bogu za ovaj njegov dar meni,mojoj obitelji i na{oj Provinciji.

Gledaju}i vrijeme zadnjih dana, ljeto je stvarno po~elo. Sunce grije, pe~e i èè. Stvarno se ne isplatiizlaziti na ulicu po ovom suncu. Po~etak ljeta zna~i po~etak priprema za godi{nji odmor, ali ozna~uje ikraj bitnih doga|aja na pastoralnom i apostolskom planu. Hvala Bogu, kao i onima koji su tome doprini-jeli, na krizmi i prvoj pri~esti koje su pro{le u najboljem redu. Sakramenat krizme je podijelio dubrova~kibiskup @elimir Pulji}. Tako|er, nakon dugotrajnih priprema i provjera na{a ùpa je dobila novih 7 mini-stranata koji su sve~ano primljeni na sve~anoj nedjeljnoj misi. Obred se sastojao u tome {to su ministrantiprimali u ruke predmete koji se koriste pri posluìvanju kod oltara, kao {to su zvonce, svije}e, ampulice svodom i vinom i dr.

Kao {to vidite, proteklo vrijeme je bilo jako aktivno i plodonosno i za samostan i za ùpu. Dobro, sadaulazimo u jedno mirnije vrijeme, ali to ne zna~i da }e ùpni i samostanski ìvot potpuno zamrijeti, samo}e se malo primiriti.


Za kraj jedna vijest koja bi vas mogla malo osvjeìti u ovim vru}im danima. U crkvu smo postaviliklima-ure|aj, ~iji u~inci su se ve} osjetili ovih dana. I zato, ako ne znate kamo }ete na godi{nji odmor,preporu~ujem vam Gru`, jer u na{oj crkvi, kao i u samostanu }ete se osje}ati ugodno. Moè i nazamjenu!!!

Iskreni pozdrav u sv. Dominiku od sestara i bra}e iz samostan sv. Krià u Gruù. Svima èlim lijepeodmore, stvarno odmorite du{u i tijelo, kako bi na jesen mogli krenuti puni snage, zanosa i odu{evljenja unovu apostolsku ètvu.

fr. Marko Bijeli}

ZAGREB

Zagreba~ka dominikanska zajednica od travnja 2001. pa do travnja 2002. bila je angaìrana u proslavi"Godine bl. Augustina Kaòti}a". Tijekom tog vremena uprili~eno je vi{e liturgijskih slavlja i organizira-no nekoliko znanstvenih skupova. Koristim ovu prigodu i iskreno zahvaljujem fr. Provincijalu, koji sesvestrano zauzeo da se program "Kaòti}eve godine" {to bolje provede. Na ta zbivanja èlim samo pod-sjetiti jer je o njima bilo govora u na{em vjerskom tisku, a koji na{a subra}a zasigurno pozorno prate imarljivo ~itaju.

Za zavr{etak "Godine bl. Augustina Kaòti}a" uprili~eno je euharistijsko slavlje koje je u nedjelju 7.travnja 2002. u Kaòti}evoj crkvi na Pe{}enici predvodio nadbiskup mons. Josip Bozani}. No time posaonije zavr{en, jer treba i dalje ustrajno raditi da na{ Blaènik bude i slu`beno progla{en svetim, {to svi zasi-gurno èlimo. "Kaòti}eva godina" samo je jo{ jedan od ja~ih poticaja da se ustraje na putu prema kanoni-zaciji.

Zagreba~ki dominikanski samostan, kao najbrojnija i najve}a zajednica Provincije, imao je tijekomposljednjih mjeseci, osim svestrane angaìranosti u proslavi "Godine bl. Augustina Kaòti}a", vi{e vri-jednih zbivanja, od kojih }emo spomenuti samo neke.

Potkraj mjeseca listopada zajednica je izabrala novoga samostanskoga priora, fr. Marijana Bi{kupa,koji je preuzeo slu`bu 29. listopada 2001.

Na blagdan sv. Alberta Velikoga, 15. studenoga 2001., brat Tomo Vere{ oti{ao je u bolnicu na pretragei pripremu za operaciju na plu}ima, koja je obavljena 6. prosinca 2001. u bolnici na Jordanovcu.

U subotu 22. prosinca 2001. mnogopo{tovani fr. Frano Prcela, provincijal, podijelio je prekoeuharistijskoga slavlja u 12,15 u samostanskoj kapeli slu`be ~ita~a i akolita bra}i Benediktu TihomiruMili~evi}u, Petru Gali}u, Leopoldu Nikoli Nosi, Mihaelu Mariu Tolju i Mariju Jakovu Klari}u.

Bra}a koja rade u ùpskom pastoralu u boì}no su vrijeme (26. 12. 2001.– 5. 1.2002.) revno obaviliblagoslov ku}a. Cijelog prihoda od blagoslova samostanska zajednica i ovoga puta se velikodu{no odrek-la u korist izgradnje nove crkve na Pe{}enici. U vrijeme blagoslova ku}a bra}a koja ina~e nisu angaìranaùpskim pastoralom, preuzela su obvezu obavljanja sprovodnih obreda, kako za ùpu "Kraljice svete kru-nice" na Koloniji tako i za ùpu "Bl. Augustina Kaòti}a" na Pe{}enici.

U vrijeme odràvanja Teolo{ko-pastoralnoga tjedna za sve}enike (21. – 24. sije~nja 2002.) u samosta-nu smo ugostili {estero bra}e iz drugih na{ih zajednica. Nadam se da su se, prisustvuju}i spomenutom


znanstvenom skupu, intelektualno i duhovno obogatili i da im to moè koristiti u njihovom pastoralnomradu. Bilo bi neophodno i svestrano korisno da {to vi{e bra}e zagreba~koga samostana, u vidu permanen-tnoga teolo{koga obrazovanja, sudjeluje na teolo{kim i pastoralnim znanstvenim skupovima koji seodràvaju u Zagrebu.

Na blagdan "Za{tite BDM nad dominikanskim redom", 8. svibnja, zagreba~ka dominikanska zajedni-ca sve~ano je proslavila 75. obljetnicu povratka dominikanaca u na{ glavni grad. Dan prije proslave u"Kaòti}evoj dvorani" je bila uprili~ena tribina "Dominikanci i Zagreb", na kojoj su sudjelovali Franjo[anjek, Mladen Ku{ec i Ivan Iko Mateljan. Na sam dan proslave u 19,00 sati bilo je sve~ano euharistijskoslavlje koje je, uz prisustvo velikog broja redovni~kih i dijecezanskih sve}enika, predvodio mons. MarkoCulej, vara`dinski biskup i dominikanski tre}oredac. Zbor i orkestar "Blaèni Augustin Kaòti}" uve-li~ali su misno slavlje izvo|enjem Mozartove "Krunidbene mise". Na spomenutom slavlju iz ostalih ku}aProvincije sudjelovali su fr. Kristijan Rai~, dubrova~ki prior, fr. Pero ]avar, gru{ki starje{ina, fr. IvanArzen{ek, starje{ina iz Petrov~a, i fr. Manes Zdol{ek, rektor petrov{ke bazilike Majke Bo`je. O~ekivalismo ve}e zanimanje i brojnije sudjelovanje bra}e i iz drugih ku}a Provincije.

I ove godine smo kao glavnu sve~anost sv. o. Dominika slavili blagdan njegova "Prijenosa", u nedjelju26. svibnja. Misu su, prema drevnom obi~aju, predvodili i propovijedali bra}a franjevci s Kaptola. Nakoneuharistijskoga slavlja okupili smo se oko zajedni~kog bratskog stola u samostanskoj blagovaonici zajed-no sa samostanskim suradnicima, prijateljima i znancima.

Istoga smo dana ugostili i grupu slovenskih sve}enika, nogometa{a mom~adi "Pax". U popodnevnimsatima bila je "me|unarodna" utakmica izme|u "Paxa" i mla|ih ~lanova zagreba~ke dominikanske zajed-nice. Nave~er smo u samostanskoj blagovaonici izmijenili zdravice na slovenskom i hrvatskom. Zanim-ljivo je spomenuti da "Pax" postoji i nastupa ve} petnaestak godina. Priop}ili su nam svoja iskustva o tomspecifi~nom na~inu preno{enja Radosne vijesti u svijet sporta. Taj "me|unarodni" susret organizirao jena{ subrat fr. Ivan Van~i Arzen{ek, ~lan spomenute mom~adi. Slijede}i susret planiran je za mjesec rujanu Sloveniji.

Me|u novostima iz zagreba~ke zajednice smatram zgodnim spomenuti da je fr. Jozo Mrkonji} bio uHamburgu od 1. do 8. lipnja zbog zdravstvenih razloga. Pratio ga je gosp. Petar Leko, fizioterapeut, kojise i ina~e brine o zdravlju fr. Joze, te smo bili bez brige znaju}i da je na{ subrat u "sigurnim rukama". Izrazgovora nakon povratka vidjelo se da je sve proteklo u najboljem redu i da su obojica putnika bili zado-voljni svojim boravkom u Njema~koj.

Zagreba~ka dominikanska zajednica broj~ano je najve}a u Provinciji i odlikuje se {irokim spektromdjelatnosti. Osim ùpskoga apostolata, koji apsorbira prili~an broj na{ih redovnika, bra}a se bave i dru-gim vrstama dominikanskoga apostolata. Katehete su u osnovnim {kolama (Z. Kneèvi} i M. Jagnji}).êtvorica su profesori na Katoli~kom bogoslovnom fakultetu Sveu~ili{ta u Zagrebu (F. [anjek, M.Bi{kup, A. ]ubeli} i S. Sli{kovi}), a jedan na Filozofskom fakultetu D. I. (H. Lasi}). Bra}a profesori izla-ganjima su sudjelovali na doma}im i inozemnim znanstvenim skupovima. Objavili su vi{e knjiga i znan-stvenih radova. Nastupaju u radio i televizijskim emisijama vjerskim i drugim temama. Osim toga, bra}apomaù ùpnicima, osobito kroz "Do{a{}e" i "Korizmu", propovijedanjem, ispovijedanjem i slavljenjemmisa.

U vi{e navrata dràli su duhovne vje`be drugim redovni~kim zajednicama i propovijedali u pu~kimmisijama po ùpama diljem Lijepe na{e.

Iz re~enoga se vidi da zagreba~koj dominikanskoj zajednici nijedna vrsta apostolata nije strana.

Zagreba~ki samostan poprili~no je veliko zdanje, {to iziskuje trajnu brigu oko odràvanja zgrade. Nasamostanskoj skup{tini, odrànoj 7. studenoga 2001., spomenuto je vi{e stvari koje treba, sukladno na{immaterijalnim mogu}nostima, {to prije urediti. Latinska poslovica kaè: "@uri se polako". Radi toga smo,


imaju}i pred o~ima stvarno stanje samostanske zgrade i na{e financijske mogu}nosti, bili prili~no opreznikod odlu~ivanja ~emu dati prednost. Od planiranih projekata, utvr|enih na prije spomenutoj samostan-skoj skup{tini, zasad smo ostvarili bar jedan. Za samostansku kapelu, u kojoj molimo ~asoslov i slavimosvagdanju euharistiju, nabavili smo nove klupe i obojali zidove. Sada se u koru osje}amo nekako ugodni-je. Ako nam Gospodin udijeli mir i blagoslov, a Providnost nam bude financijski naklonjena, namjerava-mo nastaviti s ostvarenjem na{ih planova i projekata na ure|enju samostana.

Na kraju ovog malo duèg izvje{}a lijepi pozdrav bra}i Provincije.

fr. Marijan Bi{kup

ZAGREB – PE[]ENICA

Iznijet }u svoja razmi{ljanja o vjeronauku (slu`beni naziv), studentskoj tribini (termin patera Zvonka)ili okruglom stolu mladih (moj doprinos terminologiji) u {kolskoj godini 2001./2002., odràvanogsvakog ~etvrtka od 20 sati u kapelici u Ludinskoj ulici. Ta okupljanja, uglavnom studenata i zaposlenihdjevojaka i mladi}a, najbolje karakterizira dijalog. Nakon predo~avanja odre|ene teme uslijedio birazgovor. Teme su, zahvaljuju}i ma{tovitosti i upornosti patera Zvonka, bile raznovrsne, aktualne ipozivaju}e na raspravu. Tako smo gledali filmove vjerske ili eti~ke tematike, slu{ali o prvokr{}anskimkatakombama, produbljivali znanje o sv. Ispovijedi, poku{avali shvatiti bomba{e-samoubojice,razumijevali fenomen smrti, prepoznavali, u velikoj temi inkvizicije, prisutnost inkvizicijskog na~inarazmi{ljanja kroz cijelu povijest ~ovje~anstva (inkvizitor se smatra jedinim ~uvarom Istine i ne priznajedruga~ije mi{ljenje) i raspravljali o brojnim drugim zanimljivim temama.

Istaknuo bih i gostovanja profesora Alojza ]ubeli}a koji nas je, na pristupa~an i problemski na~in,uvodio u filozofsko mi{ljenje (pristajati na filozofiju zna~i opirati se povr{nosti svakodnevnoga). Ta supredavanja ostavila jak dojam na mene, jo{ uvijek ih pamtim i pone{to ~ituckam o spomenutimmisliocima.

Kao posebnost na{ih okupljanja, isti~em dan bez teme, tj. kad bi svatko od nazo~nih iz ponu|enihpapiri}a izvla~io jedan s nekoliko rije~i koje sadrè neko aktualno pitanje. Nakon izvla~enja uslijedilo bidesetominutno izlaganje o vlastitom odnosu prema novinama, televiziji, politici, odnosu Crkve i dràve idrugim ìvotnim pojavnostima. Izuzetno je zanimljivo iznositi vlastite nepripremljene stavove na zadaneteme. Ne moramo o ne~emu biti stra{no informirani da bi izrekli svoj stav – ve} snaga razuma zahtijevana{e odre|enje prema nekoj problematici.

Posebnu toplinu na{im susretima daje obi~aj da svakog zadnjeg ~etvrtka u mjesecu zajedno slavimomisu te nakon nje, u opu{tenoj atmosferi i}a i pi}a, neobvezno razgovaramo i dodatno se upoznajemo istvaramo zajedni{tvo grupe.

Studentska tribina ima nenametljivu komponentu u~enja i prevladavaju}u komponentu razgovaranja.Nakon tridesetominutnog izlaganja, slijedi diskusija o toj temi. Upravo je ta diskusija najve}i moj dobitaki razlog redovitog dolaènja. Nau~io sam o svim koristima dijaloga, ali i te{ko}ama koje podrazumijeva.Sugovornik bi morao paziti da po{tuje zadanu temu, obra}ati pozornost da svi ravnomjerno sudjeluju ido|u do rije~i, poku{ati razumjeti govornika i znati slu{ati. U dijalogu je va`nije znati i htjeti slu{ati, negogovoriti. Upravo je to najteè. Vidimo kako izgleda na{a politi~ka, dru{tvena i obiteljska dijalo{ka


praksa. Svatko govori svoje ne èle}i razumijevati drugoga. Poèljno je imati razli~ite stavove, ali teosobe ne smiju ostati nepomirljive. Trebaju se nastojati pribliìti jedno drugome. Bez toga mukotrpnogpribliàvanja drugome nema dijaloga, a izostanak dijaloga glavni je krivac svakovrsnih sukoba,predrasuda i nepravednosti. Ve} je 21. stolje}e, a ratovi jo{ uvijek svjedo~e o nepostojanju dijaloga.Iluzorno je o~ekivati da }emo mi na vjeronauku popraviti situaciju dijaloga, ali ipak radimo male osobnepomake.

Mislim da je najpoèljniji pristup diskusiji da svatko u nekoliko re~enica (4-5) poku{a dati svojkona~ni stav {to vi{e se drè}i zadane teme, a ne u nepreglednim replikama uvjeravati sugovornika kakoda ispravnije razumije njegove rije~i. Sugovornik treba uspjeti prihvatiti da njegove rije~i nisu apsolutnaistina niti jedine ispravne, ve} samo mali doprinos potpunijem – a nikad do kraja potpuno iscrpljenom –razumijevanju. Treba pa`ljivo ~uti tu|e rije~i i ne osporavati odmah ono s ~im se ne slaèmo, ve} traìtibarem malo slaganja i nastaviti razgovor u tom smjeru, makar dijalog uvijek okrutno sadràva osobinusamoisticanja i ispravljanja drugog. Sve to zahtijeva zaboravljanje sebe i dobronamjerno slu{anje. Kolikoje te{ko suspregnuti svoja uvjerenja i emocije uvidio sam u ovim susretima. Zapravo, da nije bilo upornihrazgovora kroz ovu godinu dana, ne bi bilo ni moje svijesti o potrebi i mukotrpnosti dijaloga. Aprepoznavanje problema je pola puta do cilja. To me je ovaj vjeronauk nau~io. Draà mi je ovakoncepcija vjeronauka, nego iskustveno-ispovjedni~ka. Svoje najdublje osje}aje nisam spreman olakopred svima dijeliti, oni su stvar moje intime.

Za sljede}u godinu vjeronauku nemam ni{ta dodavati ili mijenjati. Izbor tema ostavljam pateruZvonku – dosad je to uspje{no radio uvijek zadràvaju}i zanimljivost kao presudnu za pa`nju slu{atelja.O svemu moèmo razgovarati, meni je bitno da se problematizira. Mo`da, da u samoj diskusiji paterZvonko bude moderator usmjeravaju}i raspravu u okvir teme.

Nedostatak protekle vjeronau~ne godine je dolazak relativno malog broja zainteresiranih. Vjerujem daje to za posljedicu ipak imalo bolje upoznavanje i odre|enu prisnost grupe, a to je trajna vrijednost. Te{koje danas okupiti sve mlade pod istu zamisao kad se svi razlikuju po interesima i èljama. Koliko smouop}e spremni na dijalog kad se moèmo baviti ne~im lagodnijim?! Vjerujem da su upravo mladi sasvojom energijom ti koji poti~u razgovor, susrete, izmjenu mi{ljenja te da vjeronauk kao dijalog imaosiguranu budu}nost. Nadam se da svojim pisanjem nisam otjerao ~itatelje od ovakvog vjeronauka.Vjerujte, puno je zanimljiviji.

Branimir Jankovi}Student na Filozofskom fakultetu


AKTUALNOSTI

V. STUDIJSKI TJEDANZA ^LANOVE DOMINIKANSKE OBITELJI U FORMACIJI U EUROPI

u Dominikanskom samostanu i „Me|unarodnom sredi{tu hrvatskih sveu~ili{ta"

Dubrovnik, 1. – 8. rujna 2002.

organizira

„CENTAR ZA STUDIJ I IZDAVA^KU DJELATNOST"HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

i

„INSTITUT M.-DOMINIQUE CHENU (ESPACES BERLIN)"

u suradnji s

Asistentom U~itelja reda za intelektulani ìvoti odgovornima za studij u dominikanskim provincijama

iz Francuske, Belgije, Njema~ke, Austrije, [vicarske i Hrvatske

LJUDSKA PRAVAIzazov za dominikansko poslanje u Europi

Ljudska prava su vrlo aktualan problem: Unato~ ~vrstom ukorijenjenju u slu`bene dokumente –po~ev{i od prvih promi{ljanja na tu temu od strane Francisca de Vitoria ili Bartoloméa de Las Casas pasve do politi~kih i crkvenih proglasa na{eg vremena – prakti~no ostvarenje ljudskih prava pokazuje sekao vrlo teàk pothvat.

Na ovogodi{njem Studijskom tjednu èlimo poku{ati – polaze}i od povijesnih osnova – baciti pogledna problematiku ljudskih prava i aktualne diskusije o njima. Pri tom se pokazuje da navedena tema nijebitna samo s pravnog gledi{ta nego da o~evidno ima i teolo{ko zna~enje. Ljudska prava su izazov zadominikance i njihovo poslanje. To }emo poku{ati pokazati u uzajamnom odnosu teoretskogpromi{ljanja i sagledavanjem prakti~nih primjera konkretnog zauzimanja dominikanki i dominikanacaza ljudska prava.


PROGRAM(Stanje: 1. 7. 2002.)

Nedjelja, 1. rujna 2002.

Dolazak

19.00 Ve~era

Ponedjeljak, 2. rujna 2002.

7.30 Jutarnja

8.00 – 8.45 Doru~ak

9.00 Otvaranje Tjednafr. Frano Prcela OP (Provincijal Hrvatske dominikanske provincije, Zagreb)

(10.00 Presse-konferencija)

10.00 – 11.00 Razgledanje grada i dominikanskog samostana

12.15 Ru~ak

15.30 – 17.45(16.30 – 17.00)Odmor

Uvod u temu tjedna: Za{to su ljudska prava izazov za nas dominikancei dominikankefr. dr. theol. Thomas Eggensperger OP (direktor „Espaces-a", Brüssel, i „InstitutaM.-Dominique Chenu", Berlin)

18.00 Ve~ernja i misa

19.00 Ve~era

20.00 – 21.00 „Ve~ernji razgovor": Zauzimanje dominikanaca i dominikanki za pravdu i mirfr. lic. theol. Pablo Romo Cedano OP (Ex-Promotor za Pravdu i mir, Rim)

Nakon toga: Slobodno vrijeme i vrijeme za kulturu

Utorak, 3. rujna 2002.

7.15 Jutarnja i misa

8.00 – 8.45 Doru~ak

9.00 – 10.30 Borba Crkve za i protiv ljudskih prava, predstavljeno na primjeru kontroverzeizme|u Vinka Paletina OP i Bartoloméa de Las Casasa OPfr. dr. Franjo [anjek OP (Profesor Crkvene povijesti na Katoli~kom bogoslovnom fakultetuSveu~ili{ta u Zagrebu)

10.30 – 11.00 Odmor

11.00 Mo} pod znakom `rtava. Trag Bo`ji u ljudskim pravima.dr. Hans-Joachim Sander (Profesor Dogmatike na Sveu~ili{tu u Salzburgu)

12.15 Ru~ak

16.00 – 18.30 Nastavak: Mo} pod znakom `rtava (H.-J. Sander)

18.45 Ve~ernja

19.00 Ve~era



Srijeda, 4. rujna 2002.


8.00 – 8.45 Doru~ak

9.00 – 12.00(10.15 – 10.45)Odmor

O utemeljenosti ljudskih prava: Pogledi kroz teolo{ku antropologijufr. dr. Christian Duquoc OP (Profesor emeritus za dogmatiku na Teolo{kom fakultetu uLyonu)

12.15 Ru~ak

16.30 – 18.30 Nastavak: O utemeljenosti ljudskih prava (Ch. Duquoc)

18.45 Ve~ernja

19.00 Ve~era

20.00 – 21.00 „Ve~ernji razgovor": O radu dominikanskog ureda kod Komisije za ljudska pra-va UN-a u @enevisr. Marie-Laure Dénès OP (Suradnica FI/OP, @eneva)


êtvrtak, 5. rujna 2002.

8.00 Jutarnja

8.20 – 9.00 Doru~ak

9.00 – 18.00 Izlet

18.45 Ve~ernja

19.00 Ve~era


Petak, 6. rujna 2002.


8.00 – 8.45 Doru~ak

9.00 – 12.00 Europska karta za ljudska pravafr. dr. Ignace Berten OP (Vice-direktor „Espaces-a", Brüssel)Michel Hansenne (^lan Europ. parlamenta, Strasbourg/Brüssel)

12.15 Ru~ak

16.30 – 18.30 Nastavak: Europska karta za ljudska prava (I.Berten/M.Hansenne)

18.45 Ve~ernja

19.00 Ve~era

20.00 Aktualna situacija u jugoisto~noj Europi i pitanje ljudskih prava (Predavanje zajavnost!)dr. Erhard Busek (Posebni koordinator Pakta stabilnosti za jugoisto~nu Europu, Brüssel –Be~)


Subota, 7. rujna 2002.


8.30 – 9.15 Doru~ak

9.30 – 12.00 Okrugli stol: Ljudska prava – Izazov za dominikansko poslanje. [to to zna~i kon-kretno?Uvod & moderacija: fr. dr. Ulrich Engel OP (Direktor „Instituta M.-Dominique Che-nu", Berlin)

12.15 Ru~ak

16.00 – 16.45 Evaluacija Studijskog tjedna

17.15 – 18.30 Razgovor s Vikarom U~itelja redafr. Dominique Renouard OP, Rim

18.45 Ve~ernja

19.00 Ve~era

Nakon toga: zavr{na rekreacija

Nedjelja, 8. rujna 2002.

7.45 Jutarnja

8.30 – 9.15 Doru~ak

10.00 Zaklju~no euharistijsko slavlje: predsjeda Vikar U~itelja redafr. Dominique Renouard OP

12.15 Ru~ak

Voditelj Studijskog tjedna: fr. Frano Prcela, O.P., provincijal

INFORMACIJELiturgija i Objedi: u Dominikanskom samostanu

Predavanja (osim „Ve~ernjih razgovora"): „Me|unarodno sredi{te hrvatskih sveu~ili{ta"Smje{taj: Dominikanski samostan, Samostan sestara (Pile)


IZ REDA

PRIVATNA AUDIJENCIJA KOD PAPE IVANA PAVLA II.

Papa Ivan Pavao II. primio je 15.velja~e 2002. u svojoj privatnoj biblioteci u privatnu audijencijuU~itelja dominikanskog Reda fr. Carlosa Azpiroza Costu, zajedno sa svim ~lanovima generalnog vije}a.U~itelj Reda je Svetom Ocu predstavio sve ~lanove vije}a te mu zahvalio na poruci koju je bio uputiobiv{em U~itelju Reda fr. Timothyiju Radcliffu povodom Op}e skup{tine Reda u Providenceu / RhodeIsland (SAD). U kratkom govoru Papa je rekao da je dugo povezan s dominikanskim Redom i u tom sesmislu prisjetio davnih godina kada je bio rimski student na Sveu~ili{tu sv. Tome Akvinskog. Nadalje,Sveti Otac je naglasio da je jedna od posebnih zada}a dominikanskog Reda golemi rad na novoj evangeli-zaciji, jer "samo oni, koji su na bilo koji na~in iskusili Boga, mogu uvjerljivo o Bogu govoriti". Na krajuje Papa ~itavoj Dominikanskoj obitelji udijelio svoj apostolski blagoslov.

PISMO PREDSJEDNIKU SAD-a

Dominikanske redovnice uputile su 4. prosinca 2001. sa sastanka o studiju, molitvi i meditaciji u Wa-ter Millu (New York), pismo predsjedniku SAD-a u kojemu su iznijele svoja uvjerenja o temeljnim ljud-skim pravima, miru i pravednosti. Redovnice isti~u da su svjesne strahovitog nasilja koje je 11. rujna2001. u~injeno Sjedinjenim Ameri~kim Dràvama i svjetskoj zajednici, ali da ne podràvaju nasilneosvetni~ke postupke u kojima stradavaju nevini ljudi, kao i zadiranje u neovisnost drugih dràva, posebnoonih na Srednjem Istoku. Osim toga, izrazile su zabrinutost nad ~injenicom da su gra|anima SAD-a podizgovorom rata ograni~ena njihova ustavna prava. Prema njihovom mi{ljenju, bilo bi ispravnije da Ame-rika ovu situaciju rije{i prema na~elima pravednosti, opra{tanja i milosr|a.


USPJEH DOMINIKANSKOG PORTALA NA INTERNETU

Broj stranica koje su posje}ene preko {panjolskog portala http.//www.dominicos.org u studenom2001. godine prerastao je brojku od pola milijuna. îni se da je broj posjetitelja navedenog portala realnapotvrda onoga {to je na Op}oj skup{tini u Bologni izneseno kao nada: naime, da bi Internet mogao postatipastoralni odgovor na potrebe modernog ~ovjeka. [panjolci su ovaj uspjeh pripisali svojoj {koli teologije,biblijskoj {koli, {koli velikih religija, kao i uslugama na polju homiletike i duhovnosti.

PROPOVIJED UÎTELJA REDA

Tijekom ve~ernje povodom posve}enja samostana sv. Dominika u Bruxellesu 6. velja~e 2002., U~iteljReda je u svojoj propovijedi kazao da on osobno nije Europljanin, ali da potje~e od Europljana koji susanjali o tome da iza sebe ostave Europu koju razdiru gra|anski i svjetski ratovi. U~itelj Reda se osvrnuona Lukin izvje{taj o silasku Duha Svetoga na u~enike. Veli~ina i zna~aj toga doga|aja puno vi{e dolazedo izraàja kada se promatraju njegovi u~inci na u~enike, nego {to bi to bilo vidljivo iz opisa teofanije.Npr., Ivan, o kojemu iz nekoliko mjesta u evan|elju znamo da je bio ksenofobi~an (Lk 9, 49; 9, 54), nakonDuhova to vi{e nije. Oganj koji je neko} htio baciti na Samariju, sada je oganj koji plamti ne da diskrimi-nira ili razdvaja, ne u svrhu etni~kog ~i{}enja ili etike prema ciljevima trenutnih autoriteta, nego da iznu-tra pro~i{}ava, povezuje i grije. U tom smislu je U~itelj Reda dao svoj osvrt na situaciju u Europi, koja jena putu prema jedinstvu, ali u kojoj se jo{ uvijek doga|aju nepravde poticane gospodarskim, socijalnim,rasisti~kim, moralnim, ali i religijskim faktorima. Zato je U~itelj Reda poèlio novoj zajednici da svoj po-ziv ìve "tako da propovijedaju evan|elje i na sve zazivaju dar Duha Svetoga, tako|er i na one koji su doju~er bili na{i neprijatelji, jer nisu pripadali nama".

OTVORENJE NOVOG STUDIJA FILOZOFIJE TALIJANSKIH DOMINIKANACA

9. velja~e 2002. otvoren je novi studij filozofije talijanskih dominikanaca u obnovljenom samostanusv. Maria della Sanità u Napulju. Predsjedavaju}i, fr. Renato D’Andrea, podsjetio je na ulogu koju filo-zofska disciplina igra u izobrazbi mladih te kad je rije~ o problemima na{eg vremena. Prof. fr. FrancescoCompagnoni, rektor Papinskog sveu~ili{ta sv. Tome Akvinskog u Rimu, odrào je tom prilikom preda-vanje pod naslovom "Pravo na slobodu vjere u suvremenoj katoli~koj misli". Tim je doga|ajem u~injenjo{ jedan korak na putu "aggiornamenta" dominikanskih akademskih i obrazovnih struktura u Italiji.

ULOGA DOMINIKANACA U SREDNJEVJEKOVNOJ INKVIZICIJI

Na poziv Dominikanskog povijesnog instituta, slu`benog centra za istraìvanje i publikacije o domini-kanskoj povijesti, u Rimu je od 23. do 25. velja~e 2002. odràn simpozij o srednjovjekovnoj inkviziciji.Na simpoziju je sudjelovalo pedesetak me|unarodnih stru~njaka za srednjovjekovnu inkviziciju, kojimaje cilj bio istraìti u kojoj su mjeri ~lanovi dominikanskog Reda u pro{losti, posebno u prvih dvjesto godi-na inkvizicije, bili upleteni u nepravde koje je po~inila ta institucija. Ovaj je simpozij bio zami{ljen kaoprvi od ~etiri takve konferencije. Me|u ostalim, predstavljena je i opse`na dokazna gra|a za negodovanjekoje je postojalo me|u dominikancima prema o~itim ekscesima nekih Redu pripadaju}ih inkvizitora.Simpozij je, osim toga, pokazao da je potrebno jo{ mnogo rada da bi se razmrsilo ovo kompleksno po-glavlje povijesti.


"ONKRAJ GRANICA"1

Razmi{ljanja o dominikanskoj tituli "Magister in sacra theologia"

"U~itelj svete teologije" u Srednjem vijeku je bio sveu~ili{ni profesor teologije na najvi{oj razini:"u~itelj" ovdje zna~i profesor, dok "sveta teologija" ozna~ava razli~ita podru~ja refleksije o kr{}anstvu.Danas, kao {to je bio slu~aj i nekoliko stolje}a prije, "Sacrae Theologiae Magister" (STM), jest po~asninaslov koji dodjeljuje dominikanski Red, akademski stupanj kojim se odaje priznanje ~lanovima Redabra}e propovjednika.

Poput ve}ine po~asnih titula ne zna~i ni{ta – a zna~i sve!

Zna~i ni{ta jer te ne}e niti osposobiti ni unaprijediti u ameri~kom akademskom poloàju. Zna~i sve, jerje to znak po{tovanja u dominikanskom Redu {irom svijeta; to je potvrda uloge uma u ìvotnosti kr{}an-ske vjere, slavljeni~ka vje`ba u dominikanskom zajedni~kom ìvotu.

To je stupanj u teologiji, i zato u na{em svjetovnom ameri~kom dru{tvu ne zna~i ni{ta. U SAD-u, vjerai religija su privatni poslovi, neprovjerivi i neplodni, uglavnom ni{ta.

Ali za one koji vjeruju, ovaj studij vjere zna~i sve. On ispovijeda da je Bo`ja objava stvarna, da istina imilost u Isusu Kristu nisu samo predmeti za knji{ko istraìvanje nego punina, ljudska i boànska stvar-nost.

* * *

…Ovaj doga|aj predstavlja tri doga|aja: trenutak u zajednici, zbor {kole, o~itovanje teologije.

U dominikanskoj "{koli" nema straha od sada{njosti ili budu}nosti. U na{em "magisteriju" nema~astohleplja, nema straha ni doktrinarne kontrole. U na{oj "akademiji" nema sebi~ne naobrazbe; nematraganja za izvorno{}u koja je zapravo bezna~ajna; nema o~ajnog stvarala{tva koje proizvodi bizarni re-vizionizam u kojem se zahtjeva da je Jane Austen bila diler droge ili da se Wolfgang Amadeus Mozart po-javljuje kao histeri~ni tinejdèr s Malibua.

Na{a sve~anost ovog poslijepodneva proslavlja dominikanski intelektulani ìvot.

Na{a intelektualna tradicija sadrì spontanost i raznolikost. Spontanost ovih triju u~itelja, ~ak i uzodre|eni manjak organizacije i planiranja u njihovim zanimanjima, pokazuje slobodu dominikanskog in-telektualnog duha. Veliki povjesni~ar M.-D. Chenu ~esto je govorio o "svetoj znatièlji". Svatko ima tukarizmu.

Sloboda Reda proizvodi mno{tvo duhovnosti – Tomu i Eckharta, Katarinu Sijensku i Bartolomea deLas Casasa, Vincenta de Contenson i Reginalda Garrigoue-Lagrangea, Yvesa Congara i Edwarda Schil-lebeeckxa.

Na{a intelektualna tradicija potvr|uje osobu: radost postanka slikom Bo`jom preko uma i slobode,individualnost svakoga od milijardi stvorenih ljudskih ìvota i pozvanih na trojstveni ìvot, dostojanstvobiti istinskim zastupnikom ìvota i dru{tva.


1 Odlomci iz govora odrànog na dodjeli titule U~itelja svete teologije trojici subra}e u River Forestu, u nedjelju 28. travnja 2002.godine

Svaka osoba prima posebno Bo`je prijateljstvo, novi ìvot milosti, ne postaju}i egocentri~nim ilikompulzivnim, ne preko religijske biùterije, nego preko vjere i ljubavi.

Ovaj susret ljudskoga i boànskog u Isusu i svakome od nas, doziva u pamet, kako Toma Akvinskikaè, da je ljudska osoba poput obzora na kojem se susre}u zemaljsko i nebesko; kako protestantskiteolog Paul Tillich primje}uje da mi kulturalno i apostolski neizbje`no ìvimo na granici.

* * *

Mi danas ìvimo u vremenu fundamentalizama: ovi fundamentalizmi proteù se od pustinjaka iz Ida-hoa koji sjedi u svojoj kolibi okruèn zastavama i pu{kama do sekta{a sa Srednjeg istoka s isklju~uju}imjavnim obredima ili s rasprskavaju}im bombama. Dominikanski Red je opre~an fundamentalizmu. Na{aintelektualna tradicija je ro|ena iz razli~itih kultura i razli~itih vremena, proteù}i se od Portugala doArmenije, od Kijeva do Lagosa. Dominikanci su proìvjeli i oblikovali previ{e povijesti da bi se prika~ilina nekakav religijski hir od ju~er ili danas. Dominikanci shva}aju ono {to je njema~ki romanopisac Tho-mas Mann mislio kad je napisao: "Ne moè se razumjeti {to je novo i svjeè bez poznavanja tradicije; uisto vrijeme, ljubav prema starome ostat }e neautenti~nom i sterilnom ako netko sebe samoga isklju~i iznovoga, odvoji sebe samoga od one nove dinamike koja me|u nama izranja s povijesnom nu`nosti".2

Novo dolazi htjeli mi to ili ne. Na{ intelektualni ìvot nakon Dominika bio je isuvi{e bogat i raznolik da bise uvjerili kako je Bog smje{ten u otrcane fraze (kli{eje) i odje}u. M.-D. Chenu je rekao: "Ekonomija spa-senja doga|a se u povijesti... Ljudski napredak je povezan s trajnim utjelovljenjem, a to utjelovljenje ni-kad ne ostaje izvanjsko prema dru{tvu. Milost je dru{tvena isto kao {to ~ovje~nost postaje misti~no tijeloKristovo".3 Povijest je najve}i neprijatelj fundamentalizma.

Svaki fundamentalizam ima privatnog boga, apsolutno malenog, neki predmet u kojem su smje{tenimagija ili spasenje. Toma Akvinski i U~itelj Eckhart poznaju samo dvije kona~nice: ljudsku osobu i ìvotTrojstva. Na{e ja i Bo`je ja su apsolutni. Oni se susre}u svakog trenutka, svakoga dana. Akvinac to mje-sto susreta Boga i nas samih naziva "kraljevstvo Evan|elja" (lex evangelica), to jest, najosnovnija stvar-nost o kojoj je Isus govorio. U tom kraljevstvu Duh Sveti nudi nam "mnogo bogatiji ìvot" (Evan|elje poIvanu), i "kraljevstvo Bo`je" (Evan|elje po Mateju).

Sve se ovo suprotstavlja fundamentalizmima koji se dokazuju na svetim mjestima s bombama, funda-mentalizmima koji se nadaju koristiti prividnim odlikovanjima, pogre{nim vizijama, latinskim aksio-mom kao magijskim talismanom. Svaki fundamentalizam jest let prema nekoj religiji stvari, let u {tova-nje "svetoga goveda". Taj let tako|er bjeì od dva izazova: mi{ljenja i rada.

* * *

…Do{lo se do nove, va`ne granice: linije stolje}a koja je tako|er linija novog milenija. îni se daCrkva danas doseè s nesigurno{}u tu novu vremensku granicu; nedostaje usmjerenja i nadahnu}a.Nelagodnost se spustila na Crkvu, nelagodnost èljena od nekoga. Pontifikat koji je zapo~eo s mnogonadanja zavr{ava s mnogo bolesti. Pitanja stara deset-dvadeset godina i dalje su me|u nama: pravilnamoralna teologija o obiteljskom ìvotu i novim bioeti~kim pitanjima, uloga biskupa u mjesnoj i op}ojCrkvi, pove}anje broja katoli~kih ùpa i nesta{ica sve}enika, zahtjev za primjerenim propovijedanjem iuklju~ivanjem u liturgiju, prisutnost Evan|elja u naporima i razvitku dru{tava, ène u crkvenim


2 Thomas Mann, Doktor Faustus, pogl. 28, Frankfurt/Main, 1963., str. 297.3 M.-D. Chenu, La liberté de la Mission u: O. de la Brosse, Le Père Chenu. La liberté dans la foi, Paris, 1969., str. 129.

slu`bama, mnoge religije ~ovje~anstva unutar kojih je spasenje nekako usredoto~eno na Krista. Ovacarstva vjere i misli su jo{ uvijek s nama. Ona ne mogu biti trajno prigu{ena; to nisu pitanja pro{losti negostvari koje se ti~u svakog katolika – na osobit na~in na stotine mladih mu{karaca i èna koji }e diplomiratiu idu}em mjesecu na 240 katoli~kih koledà i sveu~ili{ta. Oni traè ùpnu zajednicu, Crkvu s ne{toìvotnosti. Oni }e je prona}i ili }e oti}i – ne iz vjere nego iz Crkve.

Milost je danas u dru{tvu i u religiji zasjenjena: zasjenjuje je crkvena teatralnost ili je izrugananasiljem. Religija je pokvarena ~astohlepljem, slu`ba je postala sramotna nemoralno{}u. Ova pitanja ~imse spomenu budu ugu{ena. Ugu{ivanje uvijek potje~e od {oka i promjene.

Mi smo na rubu, na granici, jo{ jednom. Kao i 1960., 1970. ili 1980. mi se ~udimo; tek malo provirimou ono {to se nalazi ispred. Tijekom gotovo 800 godina dominikanski Red je ovu situaciju unaprijedproìvljavao. Dominikansko po{tovanje prema istini uma, prema realnosti kozmosa i prema dostojanstvupojedinaca jesu na{e temeljno usmjerenje i moè pomo}i teolozima, sve}enicima i sestrama te velikombroju crkvenih lai~kih slu`benika da krenu naprijed.

Mi imamo neizmjerne resurse u Crkvi i u Redu: ljude i {kole, intelektualne tradicije i samopo`rtvovnuenergiju, knjige i ~asopise, vjesnike i web-stranice. Imamo na{e iskustvo i na{e ideje. Chenu je uskliknuo:"Ti moè{ re}i da kada ne{to novo po~inje, kada se stvari po~inju mije{ati i prevrtati, da je tada teolog naj-sretniji. Kao posebna mogu}nost dano je motriti Rije~ Bo`ju na djelu u povijesti. 'Sada{njost' Rije~iBo`je potresa svijet."4

Na ovom radosnom slavlju poti~u nas u~itelji svete teologije. Poti~u nas dominikanci {irom svijeta,tisu}e ~lanova Dominikanske obitelji koji propovijedaju i sluè Evan|elju. Oni nas gone da prona|emoenergiju i ma{tu kako bi mogli dota}i srca mu{karaca i èna bilo u Madisonu, La Pazu, Chicagu iliDubrovniku. Duh Sveti goni nas da razmi{ljamo i molimo, da studiramo i da se nadamo, da ostavimo izasebe zastra{uju}e zidove, da budemo kadri predstaviti slike stvarnosti vjerodostojnog Krista i vjernogkr{}anina.

* * *

Za nekoga u Americi, sav na{ kr{}anski govor ovog poslijepodneva je bez ikakve vrijednosti: nije oonome {to je vrijedno i mjerljivo; nije o elektronskim izmjenama podataka i nov~anim kreditima. Zatomora biti ni{ta.

Ali za kr{}ane, na{a vjera, iako tajanstvena, jest uzvi{eno znanje. I, budu}i da je kraljevstvo Bo`jestvaran svijet, ono {to nas pou~ava Isus, jest sve.

Thomas F. O'Meara, O.P., S.T.M.(prijevod s engleskog: fr. Dominik Ivan ]eli})


4 B. Reillly, Marie-Dominique Chenu: “We've Got to Get Rid of the Magic”.

DVJESTOTA GODI[NJICA RO\ENJA FR. HENRI-DOMINIQUE LACORDAIREA

Henri-Dominiqu Lacordaire ro|en je 12. svibnja 1802. u Recey-sur-Ource, Côte-d’Or, u Francuskoj.Umro je u Sorèzeu, Tarn, 21. studenog 1861.

Za svoje suvremenike Henri Lacordaire je bio glasoviti predstavnik katoli~kog propovijedanja, uvremenu kad je govorni~ko umije}e, profano i religiozno, uìvalo veliki ugled. Danas povjesni~arireligiozne misli u njemu najprije vide jednog od vo|a katoli~kih liberala, koji su za Crkvu traìli slobodukoju je steklo civilno dru{tvo nakon Francuske revolucije, te obnovitelja Reda bra}e propovjednika,zvanih dominikanaca, zabranjenih 1790. Sve}enik, novinar, odgajatelj, nakratko i saborski zastupnik,akademik, Lacordaire je jedna od va`nijih osoba koja je pridonijela, svojim talentom i originalno{}u,susretu katolicizma i dru{tva XIX. stolje}a.

Poti~u}i iz provincijske buròazije, Lacordaire je religiozni odgoj primio od svoje majke. Me|utim,izgubio je vjeru i nije je prona{ao sve do svoje dvadeset druge godine, nakon studija prava u Dijonu, tepo~etka odvjetni~ke karijere u Parizu.

Godine 1824. ulazi u bogosloviju, a 1827. je zare|en za sve}enika. Ispovjednik je u jednom samostanui u koledù Henri IV. u Parizu. Nakon revolucije 1830. postaje jedan od glavnih suradnika katoli~kogdnevnika "L’Avenir", s Lamennaisom i mladim Montalembertom. S njima, kao i drugima, organizira Ge-neralni zavod za obranu vjerske slobode i èli promicati slobodu pou~avanja.

Obrana separacije Crkve i dràve od strane katoli~kih liberala uznemirila je rimske autoritete kojiosu|uju ideje L’Avenira. Odijeliv{i se od Lamennaisa koji odbija prihvatiti tu odluku, Lacordairezadràva svoje liberalno opredjeljenje, siguran kako se ono ni u ~emu ne suprotstavlja katolicizmu.Zaduèn od pari{kog nadbiskupa za Konferencije u katedrali Notre-Dame, kako bi {irokoj publici izloìoistine vjere, postigao je vrijedan uspjeh, ali se nakon toga povla~i u Rim.

Tu je i dozrjela ideja o ponovnoj uspostavi dominikanaca u Francuskoj, koji su bili zabranjeni. Pred-stavka koju je Lacordaire uputio "svojoj zemlji" u oùjku 1839. ponajprije je obrambeni govor za sloboduredovni{tva u Dràvi, traè}i za redovnike civilno pravo udruìvanja. Primiv{i dominikanski habit uRimu 9. travnja 1839., pod imenom Henri-Dominique vra}a se u Francusku i utemeljuje dominikanskesamostane, po~ev{i od Nancya (1843.). Me|u njegovim prvim drugovima nalazi se nekoliko mladi}a kojidolaze iz Buchezova socijalizma, uglavnom umjetnika.

Nakon revolucije 1848. Lacordaire pokre}e novi ~asopis "L’Ere nouvelle", te u Marseilleu biva iza-bran za zastupnika. Sudjeluje u radu konstituiranja Skup{tine, ali gotovo u isto vrijeme (17. svibnja1848.) podnosi ostavku. Nakon 2. prosinca 1851. povla~i se iz svih javnih poslova i ponajprije se po-sve}uje odgoju mladeì u koledù u Oullinsu kod Lyona te u Sorèzeu, gdje }e i umrijeti, samo nekolikomjeseci nakon {to je primljen u Akademiju na mjesto Tocquevillea, kojemu je i odrào posmrtno slovo.

Nepopravljivi liberal i pokoran redovnik, kako se sam volio definirati, Lacordaire je jedan od prete~amodernog katolicizma.

fr. Guy Bedouelle(prijevod s francuskoga: Ur.)


POSEBNI PRILOG

NAJMLA\I OD PRVE PETORICE - FR. ALFONS ETEROVI]Povodom jubileja na{e zagreba~ke zajednice

Ove godine na{a zagreba~ka zajednica u Kontakovoj 1 slavi 75. obljetnicu, i to 8. svibnja blagoslovanove kapele i samostana, a 10. svibnja uspostave prve redovni~ke zajednice.

Njezini su prvi ~lanovi bili fr. Markolin Knego, fr. Vicko Bodlovi}, fr. Antonin Zaninovi}, fr. AlfonsEterovi} i brat suradnik fr. êslav Hoblaj. Najstariji me|u njima, fr. Markolin Knego bio je imenovanprvim starje{inom.

Ovdje se osvr}em samo na jednoga od njih, i to najmla|ega, fr. Alfonsa Eterovi}a, jer sam jedino njegapobliè poznavao i s njime bio povezan prisnim, rekao bih sinovskim vezama.

Uvelike sam se posluìo nekrologom {to ga je napisao na{ fr. Augustin Pavlovi}, a donosim isvjedo~anstva neke na{e subra}e i na{ih sestara, ali najvi{e njegove brati~ne g|ice Nede Eterovi}. A daneki ~itatelj, u dono{enju svog suda o fr. Alfonsu kao redovniku, ne bi bio uvjetovan mojim daljnjimizlaganjem, najprije ukratko iznosim {to II. Vatikanski sabor govori op}enito o redovni~kom pozivu.Istom onda donosim svoja saznanja o stavu {to ga je fr. Alfons zauzimao prema asignacijama, premasvakoj slu`bi koja mu je bila povjerene, o njegovu odnosu prema subra}i, kao i o njegovu su~eljavanju sastaro{}u, bole{}u i smrti.

Tko je idealan redovnik?

U Rimskoj je Crkvi jo{ uvijek na snazi pravilo po kojem redovnici postaju punopravnim ~lanovimasvoje zajednice tek onda kad u njoj poloè doìvotne zavjete. Ali time {to postaju punopravnim ~lanovi-ma, ne zna~i da su "ipso facto" i idealni redovnici! Kad bi to bilo tako, ne bi II. vatikanski koncil smatraopotrebnim preporu~iti u konstituciji "Lumen gentium": "Neka redovnici bri`no nastoje da... svakim da-nom sve bolje odraàvaju Krista i vjernicima i nevjernicima" (LG 46). Na temelju ove koncilske preporu-ke s pravom moèmo zaklju~iti da su pojedini redovnici toliko idealniji koliko savr{enije odraàvaju Kri-sta, ìve}i dosljedno svoje zavjete. A jer isti Koncil u dekretu "Perfectae caritatis" izjavljuje da je "Krist –~ist i siroma{an – po poslu{nosti do smrti na kriù spasio i posvetio sve ljude" (PC1), o~ito daje prednostzavjetu poslu{nosti i odre|uje ga normom bez koje ne moè biti govora o idealnom redovniku. U svijetluovih koncilskih natuknica, tko god je poznavao na{eg fr. Alfonsa lako }e stvoriti svoj sud o njemu kao re-dovniku.

Stav fr. Alfonsa prema asignacijama

Na{ je otac Alfons za svog sve}eni~kog ìvota primio ni{ta manje nego dvanaest asignacija. Pitam se:kakav je stav zauzimao prema njima?


Kaù da redovnici redovito bez problema prihva}aju svoju prvu asignaciju, dok im vrlo te{ko pada kadpremje{taj uslijedi poslije nego {to po~nu uo~avati plodove svoga rada. Takve asignacije naj~e{}e doìv-ljavaju kao nepravde koje se nanose ne samo njima nego jo{ vi{e i samom Bo`jem narodu. Ocu Alfonsu jeba{ prva asignacija morala biti najteà. Prosudite sami!

Godine 1920. bio je poslan u Rim da se na Angelicumu, po zavr{etku redovitih studija, posvetiisto~nom pitanju. Me|utim, 1923. godine, neposredno poslije mlade mise, dobije asignaciju za samostanu Splitu, uz obrazloènje: "potreban si u Provinciji". Dodu{e, ovakav postupak u ono vrijeme nije bio ri-jetkost. Ali, dok je bilo i dok danas ima onih koji se zbog sli~nih postupaka smatraju nesretnima i to ne-prestano spo~itavaju svojim starje{inama, dotle iz usta fr. Alfonsa nikada nisam ~uo rije~ negodovanja, ajo{ manje optu`be zbog ovog premje{taja.

A kako se odnosio prema onim drugim asignacijama koje redovito te{ko padaju svim redovnicima? Unovoosnovanom zagreba~kom samostanu na{ se fr. Alfons prihva}a apostolskog djelovanja sa svimàrom svoje mladena~ke du{e. Osniva, jedno za drugim, nekoliko kulturno-prosvjetnih dru{tava. Ume|uvremenu dràvne vlasti zabranjuju upis u takva dru{tva svim |acima pu~ke i srednje {kole. OcaAlfonsa to nije obeshrabrilo; on ih dokida, ali odmah uspostavlja nova, daju}i im posve vjerska obilje`ja.Uz to predaje vjeronauk u osnovnoj {koli na Borongaju, zatim u Jaki}evoj, a kasnije i u {egrtskoj naLa{}ini.

Kad je odlu~io osnovati "Mlade kruni~are", u Italiji nekoliko mjeseci prou~ava dobre i lo{e strane temlade organizacije, pa tek potom pristupa njezinom utemeljenju u Zagrebu.

Uglavnom, kad je ve} cijela "@eljezni~arska kolonija" brujala od njegova apostolskog rada, stiè na{ojProvinciji u kanonski pohod u~itelj Reda fr. Martin Gillet i odre|uje fr. Alfonsa za u~itelja klerika u Du-brovniku. Iako su tada mnogi ~lanovi spomenutih dru{tava molili i o. Provincijala i U~itelja Reda da osta-ve fr. Alfonsa u Zagrebu, on je, dosljedan svom uvjerenju, spremno i bez odga|anja otputovao za Du-brovnik. S najve}im àrom prihvatio se svoje nove, u~iteljske slu`be, gdje mu je, nakon godinu dana, bilapovjerena i slu`ba u~itelja novaka. O ovoj je vrlo bitna izjava na{eg fr. Kerubina Mekjavi}a, kojemu je fr.Alfons bio tri mjeseca u~iteljem u novicijatu: "[to god je traìo od nas, to je i sam vr{io zajedno s nama".A kad je nakon pet godina u~iteljevanja bio premje{ten u Resnik, po svjedo~anstvu istog fr. Kerubina, "naopro{taju je bilo i suza".

Odnos fr. Alfonsa prema radu i povjerenim du`nostima

Narodna poslovica "Ne radi ono {to voli{, nego voli ono {to radi{" doista je zrcalo u kojem se odraàvastav na{eg fr. Alfonsa prema svakom poslu koji mu je bio povjeren. S toliko ga je ljubavi obavljao da se~inilo kao da mu je to glavno i jedino ìvotno zanimanje. Ipak, uvijek je davao prednost onome {to je du-hovno pred onim {to je materijalno. Tako za prvog i drugog boravka u Resniku, jer je bio imenovan nesamo vikarom te ku}e, nego i ùpnikom te ùpe, poduzima {to god je u njegovoj mo}i da njezine ùplja-ne, poznate po vjerskom indiferentizmu, privede natrag Bogu.

Kao vikaru ku}e bilo mu je povjereno da na ùpskom imanju pokrene gospodarstvo, koje bi, s vreme-nom, moglo opskrbljivati samostansku zajednicu na{ih novaka i klerika u Dubrovniku. U poljodjelstvo senije mnogo razumio, ali kroz savjetovanje s iskusnima, a jo{ vi{e kroz knjige koje je "Dru{tvo sv. Jeroni-ma" tiskalo za poljodjelce, u kratko je vrijeme postigao nevjerojatne uspjehe. Dovoljno je spomenuti da jeosim brojne stoke, prasadi i peradi, tog osnovnog preduvjeta svakog gospodarstva, ve} bio podigao dvagolema silosa, nabavio vr{alicu i mnoge strojeve nu`no potrebne za napredno gospodarstvo.


Ali, rat je ve} bio na pomolu. Po danu su obilazili odredi sad njema~ke, sad hrvatske vojske, jer su znalida po no}i partizani vr{ljaju unaokolo. Tako je opasnost po ìvot prijetila i danju i no}u, i s jedne i s drugestrane. Svjestan ozbiljnosti situacije fr. Alfons je uvelike ra~unao s Bo`jom pomo}i. Nastojao je damoljenju svagdanje krunice sudjeluju tako|er i radnici koji su bili nastanjeni u ùpnom dvoru. A kad je usvibnju 1945. propala NDH i vlast preuzeli komunisti, u najkra}em roku potpuno su oplja~kali cijelogospodarstvo. Fr. Alfons je kasnije znao re}i da ne bi ni za ~im àlio, kad bi znao da se barem kojiùpljanin obratio Bogu.

Kad je 1957. i po ~etvrti put bio premje{ten u Zagreb, bilo mu je povjereno da nadzire radove okopreinake na{e onda{nje kapele u vidu njezinog pove}anja i ljep{e unutra{njosti. Stru~ni nadzor bio jepovjeren uvaènom inènjeru gosp. Mladenu Fu~i}u, kojemu je u ono vrijeme zagreba~ki Kaptolpovjeravao sve svoje gra|evinske zahvate. Ali zbog njegove pretjerane pedantnosti, koja je zasigurnobila potencirana svije{}u da nadzire radove za koje samostan nije imao gra|evinske dozvole, radovi su seotezali u nedogled. Zato je fr. Alfons, u suglasnosti s onda{njim priorom fr. Aurelijem Steinom, ~itavzahvat preuzeo u svoje ruke i na svoju vlastitu odgovornost. U pozama{nim poslovima oduzimanjajednog dijela samostana za prezbiterij, u njegovu poplo~avanju bra~kim kamenom, u postavljanju novogoltara s prekrasnim postoljem od crno-bijelog mramora, kao i u otvaranju novog ulaza u crkvu iz@upanove ulice, fr. Alfons je radio kao crnac. Me|utim, svjestan svog prvotnog poziva, nikada zbog tihradova nije zanemarivao zajedni~ko moljenje ~asoslova niti svoje ostale duhovne obveze.

Uslijedila je i predzadnja asignacija fr. Alfonsa u Kor~ulu 1959. godine i to za vikara u na{em samosta-nu i za duhovnika na{ih sestara u njihovoj mati~noj ku}i. I tu mu je bila va`nija duhovna od materijalneobnove. O njegovoj skrbi za duhovni napredak na{ih sestara najrje~itije govori ~injenica da ga se jo{ uvi-jek rado sje}aju sestre koje su u ono vrijeme bile u Kor~uli. A kad su se nakon osam i pol godina od njegaopra{tale, znaju}i za njegovu ljubav prema Gospinom ruàriju, darovale su mu prekrasnu krunicu i slikuMajke Bo`je, a na njezinoj pole|ini napisale: "Na podno`ju na{e nebeske Majke trajno }emo se sje}atidobrog oca Alfonsa!".

Uz brigu za na{e sestre, brinuo se i za unapre|enje bogoslu`ja u samostanskoj crkvi sv. Nikole, kao i zana{ tada{nji Tre}i Red. A kad god je don Ivo Matijaca imao u sv. Marku svoje sve~anosti, a on je njimaobilovao, uvijek je u asistenciju pozivao i fr. Alfonsa. I on mu se, po svjedo~anstvu na{eg fr. GabrijelaPosavca, svaki put odazivao, ~ak i po najve}em nevremenu, mada mu je zdravlje ve} dobrano bilonaru{eno.

Kao vikar na{eg samostana prihvatio se njegove obnove. Ve}ina se od nas sje}a kakav je izgledao tajna{ samostan neposredno prije nedavne restauracije, ali ih je malo koji znaju u kakvom je stanju bioposlije nego su ga napustili {egrti i drugi njegovi podstanari. Me|utim, zahvaljuju}i neumornom radu fr.Alfonsa i svesrdnoj pomo}i na{eg fr. Gabrijela, a godinu dana i njegova ro|enog brata fr. Karla, samostanje bio toliko osposobljen da se u njemu ìvjelo, kako-tako, jo{ ~etrdesetak godina.

Idu}i u susret svojoj starosti

I posljednja, dvanaesta asignacija, za Bol na otoku Bra~u, bila je uru~ena fr. Alfonsu 3. srpnja 1968.godine. Prema rije~ima na{eg fr. Augustina Pavlovi}a u ve} spomenutom nekrologu fr. Alfonsa, ta mu jeasignacija bila dana "na njegovu èlju iz zdravstvenih razloga". Ovaj njegov navod ~ini se da je u protur-je~ju s mojim tvrdnjama o poslu{nosti fr. Alfonsa. Ali to je samo prividno proturje~je. Ono se rasplinjujenetom se uo~e razlozi zbog kojih je fr. Alfons izrazio èlju da bude premje{ten. Dodu{e, fr. Augustin jenaveo samo jedan razlog, i to zdravstveni, ali postojao je jo{ jedan. Me|utim, da je i postojao samo taj je-


dan, od presudne je va`nosti znati je li fr. Alfons èlio biti premje{ten da bi se oslobodio svake obveze itime sprije~io pogor{avanje svog zdravstvenog stanja, {to bi zasigurno bacalo sjenu na njegovu po-slu{nost, ili je èlio biti premje{ten jer je postao svjestan da vi{e ne moè ispunjavati sve svoje dotada{njeobveze i, dosljedno, da svoje mjesto mora ustupiti zdravijem subratu.

U prilog ovom drugom dolazi mi kao naru~eno svjedo~anstvo samog fr. Augustina. On u nekrologu fr.Alfonsa kaè da je po dolasku u Bol "vr{io ono {to je mogao". Tako izri~ito nabraja da je bio redovitiispovjednik na{ih sjemeni{taraca, da je bio izvanredni ispovjednik na{ih sestara i da je 1973. predavao ta-lijanski jezik jednoj skupini na{ih momaka koji su trebali po}i u Bolognu, u novicijat. A meni je poznatoda je prevodio neke knjige s talijanskog na hrvatski. Iz navedenog je, dakle, o~ito da razlog {to ga navodifr. Augustin ne moè biti i nije u proturje~ju s mojom tvrdnjom o poslu{nosti fr. Alfonsa.

A koji je drugi razlog zbog kojeg je èlio premje{taj, a koji fr. Augustin ne navodi? Taj se krije u onojuro|enoj ~e`nji svakog ljudskog bi}a da pod stare dane ne ostane sam, ve} da ìvi u krugu najmilijih, uovom slu~aju u krugu svoje redovni~ke subra}e. Takva ~e`nja nekog redovnika toliko je opravdanija,koliko je taj vi{e volio i svoju subra}u i ìvot u zajednici, ali je zbog poslu{nosti morao i ìvjeti i djelovatiu malim zajednicama, nerijetko s dva, ili ~ak samo s jednim ~lanom. A upravo je to bio slu~aj na{eg fr.Alfonsa.

Kad ovo imamo pred o~ima, tko bi mu smio zamjeriti da je ~ak i zatraìo premje{taj u neku ve}uredovni~ku zajednicu, da barem pod svoje stare dane bude okruèn ljubavlju svoje subra}e?!

Sve nas je volio i od svih je bio ljubljen

Ve} je Ciceron rekao da je teret starosti lak{i onome koji osje}a da ga mladi po{tuju i vole. Doista, ni-sam nai{ao ni na jednog subrata koji je imao i{ta protiv fr. Alfonsa. Naprotiv, svi su ga voljeli i po{tivali,mla|i kao svog oca, a stariji kao svog subrata i pravog kolegu. A to ne bi bilo mogu}e da i on sam nije vo-lio svu svoju subra}u i sestre, ~itav dominikanski Red. To na eklatantan na~in svjedo~i izjava na{eg fr.Jerka Novaka, koju je zapamtio fr. Kerubin, poznat po svojem izvanrednom pam}enju. Naime, kad jedavne 1939. godine na{ fr. Jerko bio premje{ten zajedno s fr. Alfonsom iz Dubrovnika u Resnik, fr. Jerkoje pred svima izjavio: "S njime bi oti{ao i u pakao!".

Poslije ovakve izjave ne znam kojim bih rije~ima obiljeìo svoju ljubav prema fr. Alfonsu. Usu|ujemse ustvrditi da ga je poslije smrti fr. Sibe Budrovi}a sam Bog poslao na moj ìvotni put. Volio me ~istomljubavlju i, za razliku od fr. Sibe, on to nije tajio. Dok smo zajedni~ki radili na spomenutoj obnovi crkve uZagrebu, od milja me zvao "ma{kali}u moj". Nije mi htio re}i zna~enje tog imena, ali sam doznao od nje-govih sumje{tana da se tako zove jedan maleni, neznatni, ali nu`no potrebni dio na opancima bra~kih~obana. O~ito je tom rije~ju htio izraziti i svoju povezanost sa mnom. To sam sna`no osje}ao i zato sammogao s njime razgovarati o svim problemima i traìti od njega savjeta kad god mi je to bilo potrebno,osobito poslije nego je u{ao u stara~ku dob. Naime, sv. Jeronim posve utemeljeno tvrdi: "Starost, jerublaùje silinu strasti, pove}ava ~ovjekovu mudrost i ~ini ga sposobnim davati zrelije savjete" (Comenta-ria in Amos, 2, 263-264). Tako sam mu se prigodice poàlio na postupak jednog veleu~enog subrata."Sinko, re~e mi, ne ~udi se tome i neka te to ne obeshrabri! Kao njegov znatno stariji subrat i ja sam mujednom poku{ao svratiti pozornost, dakako, "in camera caritatis" (u }eliji ljubavi), na ne{to {to su mu svizamjerali, ali mu se nitko nije usudio re}i. On se tada po~eo na mene tako derati da su prolaznici zastajki-vali i slu{ali o ~emu se radi. Sinko, nastavio je s bolju u srcu, na{i su stari obi~avali re}i: "scientia inflat"(znanje napuhuje). Vjeruj mi, ima u tome istine!". Zbog ovakvog i sli~nih savjeta, dokle god je fr. Alfonsbio ìv, ako sam ve} koristio svoje praznike, u Bol sam dolazio.


Kako se nosio s bole{}u?

Poznata je rimska izreka: "Senectus ipsa morbus" (Starost je sama po sebi bolest). (Terencije, PharinIV, I, 9.). I doista, dok svaka bolest u mla|im godinama moè, ali ne mora biti smrtonosna, dotle starost,kao bolest, neizbje`no vodi k smrti. To, dakako, ne zna~i da se ~ovjek s nastupom stara~kih godina morapovu}i iz ìvota. Naprotiv, Seneka je ve} davno ustvrdio da je najve}e zlo isklju~iti se iz broja ìvih prijesame smrti. Ovih stvarnosti je fr. Alfons bio potpuno svjestan. Ve} je od mladosti patio od pro{irenih venana nogama, zbog ~ega je trajno morao nositi gumene ~arape. A iskustvo nas u~i da upravo oni redovnicikoji su cijeli svoj vijek od ne~ega bolovali, a da to nisu stavljali na velika zvona, redovito su bezpani~arenja i{li ususret svojoj starosti, pogotovo kad su bili svjesni da su tu bolest "zaradili" kroz rad {tosu ga prihvatili u duhu poslu{nosti. A i to je bio slu~aj i s na{im fr. Alfonsom. Evo {to o tome govori nje-gova brati~na Neda, koja je vjerno sluìla ne samo njemu nego i svoj na{oj subra}i za sve vrijeme njegovadjelovanja u Resniku: "Barba je svoje vene 'zaradio' u vrijeme kad nije bilo prijevoznih sredstava. SamBog zna koliko je puta morao propje{a~iti od Zagreba do Resnika, nose}i te{ki alat i sve {to bi u gradu na-kupovao za potrebe ku}e i gospodarstva".

A da se zbog starosti nije isklju~io iz broja ìvih, vidjeli smo prethodno, kad je bila rije~ o njegovoj ak-tivnosti po dolasku u Bol. Tako|er je vrijedno istaknuti da je, usprkos svojoj fizi~koj krhkosti, redovitodolazio u kor, dokle god je mogao hodati. Jednom zgodom mu je fr. Eugen od dragosti malo ja~e stisnuoruku, a on }e mu: "Nemoj mali! Starome pucaju kosti k'o ripa!".

[to je bio stariji, svima je bio sve zahvalniji, i za najmanju uslugu. Tako jo{ za svog boravka u Kor~uli,dok je bolovao od te{ke upale plu}a, lije~io ga je uvaèni i od svih voljeni doktor [teka. Za vrijeme jednogpregleda fr. Alfons je s mukom sjedio na krevetu. Sestra Viktorija je to uo~ila i pruìla mu {tap ne bi li mubilo malo lak{e. Na to }e joj fr. Alfons: "Gle, kako je ljubav domi{ljata!". Zar joj se mogao ljep{e oduìti!?

Idu}i u susret smrti

"Zagonetka ljudskog poloàja dosiè vrhunac pred licem smrti. Ne mu~i ~ovjeka samo bol i sve ve}irasap tijela, nego ga, tako|er, dapa~e jo{ i vi{e, mu~i strah od ugasnu}a za vazda. I po prirodnom nagonusvog srca ispravno sudi kad s jezom odbija posvema{nje razorenje i nepovratno skon~anje svoje osobe".(GS 18) Na{ je fr. Alfons bio svjestan da ide u susret smrti, ali ga to nije ispunjalo stravom. Naprotiv, kadgod je o smrti govorio, svjedo~i njegova brati~na Neda, obi~avao je re}i: "Idemo dobrom Ocu". "I nije tobila puka fraza", nastavlja ona s tuma~enjem, "nego plod vjere koju je na kr{tenju primio, a koja se u nje-mu razvijala ve} od najranijeg djetinjstva, ìve}i u ozra~ju vjere. U njihovoj se ku}i svake ve~eri molilasv. krunica za najpotrebitije du{e u ~istili{tu, da bi se one zauzimale za sve njihove duhovne i tjelesne po-trebe. I dok su djeca za vrijeme molitve smjela sjediti, njihov je otac kle~ao, makar bio umoran i iscrpljen.Taj ~ovjek je ìvio od vjere. A takav primjer nije mogao ostati bez ploda".

O detaljima posljednjih dana ìvota fr. Alfonsa sigurno bi nam mogao {to{ta ispri~ati fr. Tarcizije[imetovi}, jer je imao sobu tik do njegove, ali ni njega vi{e nema me|u nama. A jer sam doznao da je ocaAlfonsa u posljednje vrijeme dvorio na{ onda{nji bogoslov Lovro Mr|en, potraìo sam ga, a on je, namoju molbu da mi po{alje koji podatak o njegovim posljednjim danima, uz ostalo napisao i ovo: "Pokojnip. Alfons bio je izrazito nezahtjevan; nije bio 'razmaèn'. Za svaku i najmanju uslugu toliko mi je bio zah-valan, da je ~esto ponavljao: 'Raj }e{ na meni zaraditi!'. Zadnjih sam dvadesetak dana i spavao u njegovojsobi, da bih mu pomogao po}i na zahod, jer vi{e nije mogao i}i bez tu|e pomo}i. Tako sam postao svjedo-kom njegove smrti, iako, na àlost, toga nisam bio svjestan. Bio sam, naime, premlad i do tada nikada ni-sam vidio kako to izgleda kad ~ovjek umire. Onog poslijepodneva p. Alfons vi{e nije mogao govoriti.


Prstom mi je dao znak da mu se primaknem. Uzeo je tada moju ruku i satima je nije ispu{tao. Kad sam seumorio stajati, drugom rukom primaknuo sam sjedalicu i, sveudilj sa svojom u njegovoj ruci, sjedio uznjegovo uzglavlje. Tako sam do~ekao jutro. Negdje oko pet sati potpuno se primirio i ja pomislim da jezaspao. A on je, vjerojatno, ve} tada bio umro. Poslije konventualne mise u sobu je provirio o. Tarcizije iodprve 'snimio' situaciju. 'Ti si se probudio', re~e mi, 'ali ne znam ho}e li i on!'. Obojica smo tada ustano-vili da vi{e ne di{e…"

Pri umiranju fr. Alfonsa njegova subra}a nisu pjevala "Salve Regina". Ali jer je on znao re}i da nemoè zaspati dokle god ne izmoli Marijinu krunicu za du{e u ~istili{tu, ~vrsto vjerujem da se u onim sud-bonosnim trenucima Marija na{la uz njegovo uzglavlje i da je njegovu du{u ponijela u raj, u pratnji svihonih du{a kojima je on svojim krunicama omogu}io da ve} prije njega prispiju do svog kona~nog cilja.

fr. Drago Kolimbatovi}


NA[I POKOJNICI

IVAN ZADROBrat fr. Marinka Zadro, umro je u utorak 7. svibnja 2002. Sprovod je bio u ~etvrtak 9. svibnja u mjestu

Ledinac.

AN\A BOBA[Majka fr. Marka i fr. Ante Boba{, umrla je u srijedu 12. lipnja 2002. Sprovod je bio u petak 14. lipnja u

mjestu Trnovec Bartolove~ki kod Vara`dina.

JOSIP KOLIMBATOVI]Brat fr. Drage Kolimbatovi}, umro je u ponedjeljak 24. lipnja 2002. Sprovod je bio u petak 28. lipnja u

Supetru na Bra~u.

Oàlo{}enima iskrena su}ut, a pokojnike preporu~amo va{im molitvama.

Po~ivali u miru!


PROF. MR. JOSIP MIHOJEVI]

U ime na{e knji`nice "Hijacint Bo{kovi}" zahvaljujemo pokojnom prof. mr. sc. Josipu Mihojevi}u,koji je oporu~no ostavio na{oj biblioteci 37 kutija knjiga, a na{em zagreba~kom samostanu tre}inu odsvoje skromne u{te|evine.

Prof. Josip Mihojevi} ro|en je u Bobovi{}u na Bra~u 1918., a umro je u Zagrebu 2. oùjka 2002.Njegov brat dominikanac, fr. Nevenko Mihojevi}, umro je ve} prije 12 godina (1988.).

Prof. Josip Mihojevi} gimnaziju je poha|ao u Bolu i u Dubrovniku. U na{ novicijat u{ao je 1936.,filozofsko-teolo{ke nauke zavr{io je na Dominikanskoj visokoj bogoslovnoj {koli u Dubrovniku 1937. –1943. godine. Za sve}enika je bio zare|en 19. srpnja 1942. Naàlost, nije ustrajao u Redu te ga je negdjeprije 1960. napustio.

Diplomirao je knjièvnost 26. velja~e 1963. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Predavao jeknjièvnost u osnovnim i srednjima {kolama u na{em glavnom gradu. Stru~ni ispit za profesora srednje{kole poloìo je 24. listopada 1966.

15. prosinca 1974. postigao je diplomu magistra iz podru~ja knjièvnosti s radnjom "Hrvatsko sred-njovjekovno pjesni{tvo s posebnim osvrtom na bolsku pjesmaricu".

Osim mnogih ~lanaka, priredio je knjigu "Bogorodica u hrvatskom pjesni{tvu od 13. st. do kraja 19.st." (Zagreb, Kr{}anska sada{njost, 1994.) U Spomenici dominikanskog samostana u Bolu 1475 –1975(Bol-Zagreb, 1976.) iza{ao je njegov ~lanak "Pu~ko-crkveno kazali{te na Bra~u" (str. 273 –289). U knjizifr. Rajka Kuparea "Prebivao je me|u nama" (Zagreb, Dominikanski provincijalat, 1985.) napisao je po-govor "Izvori dramaturgije Rajmunda Kuparea" (str. 111 –130). Transliterirao je iz "Omi{aljskog Misa-la" (oko 1317. –1323.), dakle iz glagoljice, hrvatski prijevod sekvencije na Tijelovo: Lauda, Sion, Salva-torem (Hvali, Sion, Spasitelja); tu je tranliteraciju objavio fr. Tomo Vere{ u djelu Toma Akvinski – Iza-brano djelo (Zagreb, Globus, �1981.�), str. 337. Dobro je napomenuti – kako isti~e fr. Vere{ – da je timglagolja{kim prijevodom "Toma Akvinski od svih stranih jezika najprije progovorio hrvatski" (nav. dj.,str. 2).

Jo{ jedanput zahvaljujemo prof. Mihojevi}u na njegovoj odluci da svoju bogatu knji`nicu ostavi na{ojbiblioteci. Neka ovo bude s moje strane i znak sje}anja na dane drugovanja u sjemeni{tu i u novicijatu,kao i na povremene kontakte u Zagrebu.

Po~ivao u miru Bo`jem!

fr. Augustin Pavlovi}


SADR@AJ

Uvodna rije~ fr. Provincijala ................................................................................................................................................................ 3

IZ GENERALNE KURIJEIntervju s U~iteljem Reda ....................................................................................................................................................................... 5Susret Vi{ih redovni~kih poglavara Europe - IEOP ........................................................................................................... 6

IZ PROVINCIJALATAIz Provincijalata .............................................................................................................................................................................................. 9Zapisnik XIII. sjednice Provincijskog vije}a ........................................................................................................................... 10Zapisnik XIV. sjednice Provincijskog vije}a ........................................................................................................................... 11Obavijesti ............................................................................................................................................................................................................ 12Neki va`niji termini fr. Provincijala ............................................................................................................................................... 13

IZ @IVOTA PROVINCIJEIz Studentata ...................................................................................................................................................................................................... 16Susret bogoslova redovni~kih zajednica ...................................................................................................................................... 17Sve}eni~ko re|enje fr. Marka Bijeli}a .......................................................................................................................................... 18Izlo`ba slika "Padre Anastazio" ......................................................................................................................................................... 20Sveu~li{te u Zadru ........................................................................................................................................................................................ 21

IZ NA[IH ZAJEDNICASplit .......................................................................................................................................................................................................................... 22Gru` ......................................................................................................................................................................................................................... 23Zagreb .................................................................................................................................................................................................................... 24Zagreb – Pe{}enica ...................................................................................................................................................................................... 26

AKTUALNOSTIV. Studijski tjedan ........................................................................................................................................................................................ 28

IZ REDAVijesti ..................................................................................................................................................................................................................... 32"Onkraj granica" ............................................................................................................................................................................................ 34Dvjestota godi{njica ro|enja fr. H.-D. Lacordairea ............................................................................................................ 37

POSEBNI PRILOGNajmla|i od prve petorice – fr. Alfons Eterovi} ................................................................................................................... 38

NA[I POKOJNICIIvan Zadro ........................................................................................................................................................................................................... 44An|a Boba{ ........................................................................................................................................................................................................ 44Josip Kolimbatovi} ...................................................................................................................................................................................... 44Prof. mr. Josip Mihojevi} ........................................................................................................................................................................ 45


VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

IZDAJE: Dominikanski provincijalat, Kontakova 1, 10000 Zagreb

UREDNIK: fr. Slavko Sli{kovi}

ODGOVARA: fr. Frano Prcela, provincijal

GRAFI^KO OBLIKOVANJE OMOTA: Ivica Lozina

GRAFI^KA PRIPREMA I TISAK: DENONA d.o.o., Zagreb

Documents

ZAGREB SRPANJ 2002.VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE God. XXXIX. srpanj 2002. br. 92 Draga subra}o, cijenjeni ~itatelji! Pismeni zapisi u samom po~etku redovni~kog `ivota na