07.03.2012.godine – PREDNACRT ZAKONA

Na osnovu člana IV. 4 a) Ustava Bosne i Hercegovine, Parlamentarna skupština Bosne

i Hercegovine na -----. sjednici Predstavničkog doma, održanoj --------. godine, i na ---

-----. sjednici Doma naroda, održanoj____________ 2011 godine, usvojila je

ZAKON

O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA BOSNE I HERCEGOVINE

O IZVRŠENJU KRIVIČNIH SANKCIJA, PRITVORA I DRUGIH MJERA

Član 1.

( Novi član)

U Zakonu Bosne i Hercegovine o izvršenju krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera-

Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH,“ broj: 12/10), Iza člana 10. dodaje se novi

član 10a. koji glasi:

Član 10-a.

(Međusobna saradnja, informisanje, dogovaranje,prikupljanje relevantnih

podataka i drugi oblici saradnje)

(1) U cilju međusobne saradnje, informisanja, dogovaranja, prikupljanja

relevantnih podataka, kao i ostvarivanja drugih oblika međusobne saradnje,

zavod ili druge institucije u kojim se izvršava mjera pritvora ili izdržava

krivična sankcija, po rješenju ili presudi Suda ili drugog tijela u skladu sa

zakonom ili međunarodnom ugovoru, dužni su dostavljati mjesečne i

periodične izvještaje, odnosno informacije Ministarstvu pravde Bosne i

Hercegovine, posebno o broju pritvorenika i zatvorenika, ostvarivanja

zagarantovanih prava, korištenja pogodnosti, disciplinskim procedurama, kao i

drugim podacima koje zavod ocijeni korisnim i relevantnim za primjenu

zakona, odnosno za sistema izvršenja krivičnih sankcija;

(2) U obavljanju poslova praćenja stanja u izvršavanju zakona i drugih propisa,

preduzimanja mjera za koje su ovlašteni ili davanja preporuka ili preduzimanja

posebnih mjera ili promjene stanja u oblasti iz stava 1. ovog člana i kada se o

takvim činjenicama treba izvjestiti Vijeće ministara BiH ili Parlamentarna

skupština BiH, ministarstvo pravde može tražiti dostavljanje i svih drugih

podataka koje smatra relevantnim u datim okolnostima.

Član 2.

( Novi član )

Iza člana 36; dodaje se novi član 36 a. koji glasi:

Član 36-a.

(Specijalizirana stručna obuka)

U cilju što većeg razumjevanja problema i kulturnog porijekla zatvorenika- stranih

državljana te pomoći da oni uspješnije rješavaju sve svoje probleme u zavodu, Uprava

zavoda treba da razmotri i rasporedi određeni broj zavodskih službenika na intenzivniji

rad sa stranim zatvorenicima, te im u tom pravcu obezbijedi više specijaliziranu

stručnu obuku kao što su: učenje stranih jezika, kulture, običaja ili drugih pitanja koja

se pojavljuju u vezi sa određenom grupom stranih zatvorenika .

Član 3.

(Novi član)

Iza člana 45. dodaje se novi član 45a, koji glasi:

Član 45-a.

(Ograničenja u vezi podataka i dokumenata koji se smatraju službenom tajnom)

(1) Podaci i dokumenti koji se smatraju službenom tajnom u smislu ovog zakona ili

podzakonskog akta donijetog na osnovu ovog zakona, kao i drugog zakona

kojim se štite lični podaci građana, ne smiju se saopštavati, niti činiti dostupnim

neovlaštenim licima;

(2) Ombudsmen Bosne i Hercegovine može tražiti od Ministarstva pravde BiH ili

Zavoda, da mu preda ili izvrši uvid u dokumente ili podatke koje smatra

potrebnim za obavljanje svoje dužnosti, uključujući i one koji su zavedeni kao

povjerljivi ili tajni u skladu sa zakonom;

(3) U slučajevima iz stava (2) ovog člana Ombudsmen će primjeniti potrebnu

diskreciju za njih i neće ih učiniti dostupnim javnosti;

(4) Izuzetno, podaci iz stava (1) ovg člana mogu se dati i drugom zakonom

ovlaštenom organu, ukoliko to nije u suprotnosti, s ciljem zaštite vlastitog,

privatnog i ličnog života takvog lica, odnosno procesa resocijalizacije ili

rehabilitacije ili ako je propisom određeno, da nisu javni podaci ili ukoliko

takvi podaci nisu podvrgnuti ograničenjima koja su nužna u demokratskom

društvu.

Član 4.

(Dopuna člana 48)

U članu 48. iza stava (7) dodaju se novi stavovi (8) i(9) , koji glase:

(8) Odredbe o čuvanju službene tajne ovog zakona ili drugog propisa odnose se na

Nezavisnu Komisiju prilikom vršenja poslova i zadataka u okviru svoje

nadležnosti kada dođe do saznanja ili u posjed podataka i dokumenata iz člana

45. ovog zakona.

(9) Troškove rada Komisije snosi Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine iz

sredstava Parlamenta BiH, koja mu pripadaju u okviru usvojenog budžeta

finansiranja institucija Bosne i Hercegovine i njenih međunarodnih obaveza.

Dosadašnji stavovi (8) i (9), postaju stavovi (10) i (11) člana 48.

Član 5.

Iza člana 48. dodaje se novi član 48-a, koji glasi:

Član 48-a.

(Nacionalni preventivni mehanizam )

(1) Bosna i Hercegovina će tijelima koja odražavaju- odnosno predstavljaju

Nacionalni preventivni mehanizam za sprečavanje mučenja ili drugih okrutnih,

neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja, osigurati:

a) Pristup svim informacijama koje se odnose na broj osoba lišenih slobode;

b) Pristup svim informacijama koje se odnose na postupanje s tim osobama, kao i

uslovima u kojima su pritvorene;

c) Pristup svim zatvorskim ustanovama, njihovim ustanovama i objektima

d) priliku da zasebno ispitaju osobe lišene slobode bez svjedoka, lično ili uz

prevoditelja ako to bude potrebno, kao i sa svim ostalim osobama za koje

nacionalni preventivni mehanizmi smatraju da mogu dati relevantne

informacije;

e) Slobodu da odaberu mjesto koje žele posjetiti i osobe s kojima žele razgovarati,

f) pravo da kontaktiraju s Potkomitetom za sprečavanje mučenja ili drugih

okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja Komiteta protiv

mučenja UN-a, da šalju informacije i da se sastaju s Potkomitetom;

g) Kao i druga prava u skladu sa Dopunskim Protokolom iz 2002. godine, uz

Konvenciju UN-a protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih

postupska ili kažnjavanja, koji je Bosna i Hercegovina ratifikovala 26.06.2008.

godine i koji je stupio na pravnu snagu u Bosni i Hercegovini od 15.09.2008.

godine.

Član 6.

(Novi članovi)

Iza člana 70. a dodaju se novi članovi 70 a., 70 b i 70 c.. koji glase:

Član 70-a.

(Medicinske mjere u cilju spašavanja života lica lišenih slobode koja odbijaju da

prime hranu)

(1) U slučajevima kada pritvorenik ili zatvorenik odbija da primi hranu i kada se

može očekivati da dolazi do gubljenja moći rasuđivanja ili je naglašena

opasnost po život takvog lica, u takvim okolnostima može se ukoliko je to

potrebno pristupiti umjetnom hranjenju i oživljavanju prije nastanka te faze, a

nakon toga i prisilnom hranjenju i drugim medicinskim mjerama u cilju

spašavanja života lica lišenih slobode;

(2) Postupak prisilnog hranjena se može primjeniti nakon tri sedmice gladovanja

uz potrebu postojanja ostalih medicinskih uslova, koji ukazuju na stvarnu

opasnost po život i zdravlje lica, ili i ranije ukoliko zdravstveno i mentalno

stanje ne ukazuje drugačije;

(3) Prisilno hranjenje se ne može smatrati neljudskom i ponižavajućom mjerom čiji

je cilj da se sačuva život konkretnog lica, koji stalno odbija da uzma hranu.

Prisilno hranjenje, da bi bilo legitimno zahtjeva poštovanje tri standarda, i to :

a) Mora postojati medicinska potreba za tretmanom;

b) Moraju se ispoštvati proceduralne garancije donošenja odluka;

c) Način na koji se osoba hrani ne smije biti neljudski.

(4) U ovakvim slučajevima postoji princip pozitivne obaveze države da se

preduzmu efikasni koraci kada postoji predvidljiv i neizbježan rizik po život

lica, koje je u nadležnosti državnih organa vlasti, a posebno kada je to lice

lišeno slobode i podvrgnuto uslovima koje nameće domaći zakon

Član 70- b.

(Osnovni etički principi u postupanju ljekara sa licima lišenim slobode koja

štrajkuju glađu)

(1) Kao osnovni etički principi u postupanju ljekara sa licima lišenim slobode koja

štrajkuju glađu, smatraju se:

a) Poštovanje medicinske etike i ličnosti osobe u profesionalnom kontekstu sa

ugroženim licima;

b) Povjerljivost odnosa između ljekara i navedenih lica u pogledu medicinskog

stanja ili drugih informacija povezanih sa stanjem pacijenta uz sticanje takvog

povjerenja koje će stvoriti mogućnost efikasnog rješavanja ovakvih situacija;

c) Poštovanje dvostruke odanosti prema upravi ustanove i pacijentu uz

zadržavanje ljekarske nezavisnosti, objektivnosti i stručnog znanja, kao i

poštovanje pozitivnih zakonskih propisa koji ovu materiju uređuju;

d) Poštovanje koncepta dobročinstva, odnosno korištenje medicinskih umjeća i

znanja u korist osoba kojima pružaju tretman;

e) Primarna primjena neophodnih medicinskih mjera i bez pristanka pacijenta, ako

odbijanjem upotrebe hrane ili odbijanjem liječenja ugrozi svoje zdravlje ili pak

dovede u opasnost svoj život, ili ako uslijed posebnog mentalnog stanja ne

može donijeti razumnu odluku;

(2) Neophodne medicinske mjere su one mjere koje je odobrio ljekar ili tim ljekara

i kojima se neposredno otklanja opasnost po život i zdravlje pacijenta, u kojim

slučajevima se u skladu sa zakonom mogu primjeniti i medicinske prinudne

mjere, uz istovremene medicinske kontrolne mehanizme;

(3) Ukoliko ljekar stekne dojam da štrajkači gladuju pod pritiskom ili iz drugih

opravdanih razloga, može donijeti odluku o razdvojenosti tih osoba, a u krajnjoj

mjeri i predložiti njihovo odvođenje odnosno upućivanje u bolnicu pod

nadzorom zavoda ili drugu odgovarajuću medicinsku ustanovu.

Član 70- c.

(Prehrabeni zahtjevi stranih državljana)

Zavodska kuhinja u skladu s mogućnostima bi trebala nastojati da u pogledu

prehrambenih zahtjeva stranih državljana – zatvorenika, da posebno u vrijeme vjerskih

praznika takvih lica poštuje, da isti imaju određenu ishranu ili ne jedu određene

prehrambene artikle u skladu sa vjerskim i kulturnim običajima takvih lica.

Član 7.

(Novi član)

Iza člana 73. dodaje se novi članovi 73 a i 73b, koji glase:

Član 73 a.

(Liječenje i mjere osiguranja u zdrastvenoj ustanovi van kruga zavoda)

(1) Upućivanje pritvorenika ili osuđenih lica na liječenje u zdravstvenu ustanovu

van kruga zavoda vrši ljekar. U slučajevima u kojima ljekar odredi upućivanje

pritvorenika ili osuđenih lica u zdravstvenu ustanovu, o tome se obavještava

upravnik zavoda. Upravnik zavoda dužan je preduzeti neophodne korake kako

bi se osiguralo da pritvorenik ili osuđeno lice koje je upućeno u zdravstvenu

ustanovu i dalje bude pod sigurnim nadzorom. Kada se radi o pritvorenicima,

upravnik vrši konsultacije sa sudom koji vodi krivični postupak, a ako sud da

takav prijedlog u pisanom obliku, tada i sa policijskim organima, sudskom

policijom i zavodskom službom osiguranja, radi odlučivanja o odgovarajućim

sigurnosnim uslovima pritvorenog lica koje se upućuje u zdravstvenu ustanovu

bilo kojeg od entiteta;

(2) U hitnim slučajevima, kada je ugrožen život pritvorenika ili osuđenog lica i

kada mu nije moguće pružiti adekvatnu pomoć u zavodu, glavni dežurni zavoda

može uputiti pritvorenika ili osuđeno lice u mjesnu zdravstvenu ustanovu i

dalje postupati po uputama ljekara, o čemu odmah obavještava upravnika

zavoda;

(3) U slučaju iz stava 2. ovog člana, upravnik zavoda odmah obaviještava sud koji

vodi krivični postupak i postupa po savjetu ili prijedlogu tog suda.

(4) Osiguranje pritvorenika ili osuđenog lica na liječenju u zdravstvenoj ustanovi

van kruga zavoda vrše ovlašteni zavodski službenici;

(5) U slučaju iz stava 4. ovog člana, kada to bezbjedonosni razlozi zahtijevaju,

pomoć ovlaštenim zavodskim službenicima mogu pružati organi Ministarstva

sigurnosti ili druge policijske agencije ili službe kao i sudska policija, o čemu,

na prijedlog upravnika zavoda, nalog izdaje sud koji vodi krivični postupak, a

kada se radi o zatvoreniku prijedlog za sigurnosnu pomoć upućuje

upravnik zavoda navedenim ili drugim organima iz oblasti sigurnosti, koji

izdaje nalog u kojem istovremeno donosi odluku o vrsti i načinu pružanja

sigurnosne pomoći ovlaštenim zavodskim službenicima.

Član 73-b.

(Pružanje međusobne pomoći i saradnje u cilju sigurnosti sistema izvršenja

krivičnih sankcija i javnog poretka)

(1) U cilju održavanja sigurnosti i dobrog funkcionisanja zavoda za izvršenje

krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera Bosne i Hercegovine, kako bi se

primjena tretmana, prevaspitavanja ili drugih mjera iz oblasti sistema izvršenja

krivičnih sankcija, mogle odvijati uspiješno bez uznemiravanja i ometanja,

održavanja ravnoteže između programa sigurnosti i socijalne reintegracije,

efikasnog odgovora na spriječavanje činjena krivičnih djela , nastanka većih

incidenata, bjegstva pritvorenika ili zatvorenika, njihovog sprovođenja ili

obezbjeđenja van kruga zavoda kao i procjenjivanja sigurnosnih rizika u

korištenju vanzavodskih pogodnosti, zavodi, policijski organi, sudska policija

ili drugi zakonom određeni organi ili agencije iz oblasti sigurnosti dužni su

međusobno sarađivati i uzajamno pružati potrebnu pomoć u skladu sa

zakonskim ovlaštenjem;

(2) Zavodi moraju izraditi planove sigurnosti za postupanje u vanrednim i drugim

opravdanim okolnostima,kao i u tom pravcu razmijeniti podatke s policijskim

organima ili agencijama imajući u vidu propise koji regulišu zaštitu tajnosti

takvih podataka.

Član 8.

(Novi članovi)

Iza člana 79. dodaje se novi član 79a, koji glasi:

Član 79- a.

(Smještaj pritvorenika ili zatvorenika u posebnu prostoriju iz zdravstvenih

razloga)

(1) Pritvorenici ili zatvorenici narušenog fizičkog i mentalnog zdravlja ili sa

invaliditetom ili nepokretnošću, odnosno paraplegijom smještaju se u posebnu

sobu ili odjeljenje u sklopu zdravstvene ambulante ili stacionara u zavodu, gdje

su pod stalnom kontrolom zdravstvenog osoblja zavoda;

(2) Zavodski ljekar odlučuje o smještaj u posebnu sobu ili odjeljenje u sklopu

zdravstvene ambulante ili stacionara u zavodu;

(3) Pritvorenika ili zatvorenika iz stava 1. ovog člana svakog dana obavezno obilazi

ljekar ili drugi zdravstveni radnik zavoda s tim da će se ova mjera prekinuti

samo kada ljekar tako naredi;

(4) U slučaju da ne postoji mogućnost adekvatnog smještaja i liječenja u zavodu

lica iz stava 1 ovog člana, postupit će se shodno stavu 3. člana 73. ovog

Zakona;

(5) Zavod je dužan osigurati posebne prostorije u skladu sa opće priznatim

medicinskim standardima .

Član 9.

(Novi članovi)

Iza člana 80. dodaju se, novi članovi 80 a.i 80b., koji glase:

Član 80- a.

(Ispitivanje predstavki, molbi, žalbi i drugih podnesaka pritvorenika i

zatvorenika)

Pri ispitivanju predstavki,molbi, žalbi i drugih podnesaka pritvorenika i zatvorenika,

cijenit će se sve okolnosti od značaja za pravilnu ocjenu njihovih navoda, a posebno:

a) Da li su postupanjem ovlaštenih zavodskih službenika ili namještenika

povrijeđena prava predviđena u Ustavu BiH kao i u aktima navedenim u

Aneksu i Ustava, Zakonu ili drugom propisu kojim su regulisana prava i

obaveze zatvorenika i pritvorenika;

b) Da li su prema toj kategoriji lica primijenjena minimalna Evropska pravila o

postupanju sa zatvorenicima, pritvorenicima ili maloljetnim licima;

c) Da li su poštovana ljudska prava, da li je vršeno humano postupanje uz

očuvanje fizičkog i mentalnog zdravlja ove kategorije lica;

d) Da li je primijenjen jednak tretman i jednaki uslovi boravka i rada tih lica;

e) Da li se pravilno primjenjuju odredbe o kućnom redu, pogodnostima, godišnjem

odmoru, kao i sva druga pitanja vezana za rad, nastavu, sportske, kulturne,

informativne i druge slične okolnosti;

f) Da li se pravilno primjenjuju i sva druga prava koja proizlaze iz zakona ili

podzakonskih akata iz navedene oblasti ili međunarodnih dokumenata koji

obavezuju ili čiji je potpisnik Bosna i Hercegovina.

Član 80- b.

(Administrativna i logistička podrška službe zavoda za blagovremeno

podnošenje pravnih sredstava ili predstavki pritvorenika i zatvorenika)

(1) Zavod će obezbijediti svu potrebnu administrativnu i logističku podršku službi

zavoda, da zatvorenicima i pritvorenicima omogući blagovremeno podnošenje

pravnih sredstava u sudskim postupcima, kao i podnošenje predstavki koje se

odnose na život unutar zavoda, poštivanje pravila postupanja, kao i predstavki u

pogledu unaprijeđenja unutrašnjeg života i rada u zavodu;

(2) Upravnik zavoda će najmanje jedanput u 6 mjeseci izvršiti analize povreda

dužnosti i preduzeti mjere da se ubuduće otklone takve nepravilnosti ili

predložiti ministru pravde BiH, donošenje dodatnih propisa ili drugih mjera iz

nadležnosti ministarstva.

(3) Također i inspektor iz člana 46. Zakona u vršenju nadzora, je ovlašten za

postupanje iz stava 2. ovog člana, kao i na druga postupanja u skladu sa

zakonom.

Član 10.

U članu 123. (Opće odredbe o uslovnom otpustu) zakona, iza riječi: „u skladu s

Krivičnim zakonom“, briše se tačka i dodaju riječi: „ ili ovim zakonom uz mogućnost

obaveznog uslovnog otpusta i određivanja mjera nadzora, zabrane ili ograničenja i

javljanje nadležnom organu socijalne zaštite ili drugom pravnom licu ili organizaciji

koji pružaju pomoć ili druge oblike zbrinjavanja lica otpuštenih sa izdržavanja kazne

zatvora kao i druge radnje u skladu s važećim propisima.“

Član 11.

(Novi članovi)

Iza člana 127. dodaju se novi članovi 127a i 127 b , koji glase:

Član 127- a.

(Smještaj, djelotvorno pravo na pomoć prevodioca, pogodnosti i zdrastveno

informisanje zatvorenika-stranih državljana)

(1) Prilikom upućivanja stranog državljanina- zatvorenika u određeni zavod osim

općih kriterija iz zakona ili drugih propisa u cilju ublažavanja zatvorenikovog

osjećaja izoliranosti i adekvatnog tretmana, treba nastojati da se njegovo

upućivanje izvrši u skladu sa njegovim specifičnim potrebama i ukoliko je to

izvodljivo s mogućnostšću komunikacije sa drugim stranim zatvorenicima istog

državljanstva, jezika, vjere ili kulture koja se omogućava kroz penološka

sredstva kao što su rad, kultura, razonoda, zajedničke vježbe kao i drugi oblici

slobodnih aktivnosti ili kulturno- prosvjetnog rada, ukoliko to nije u suprotnosti

s razlozima sigurnosti , efikasnije realizacije tretmana ili drugim opravdanim

razlozima u skladu sa zakonom;

(2) Zavodska uprava je dužna stranim državljanima omogućiti djelotvorno pravo na

pomoć prevodioca kad je potrebno da učestvuju u postupku koj ih se tiče

naručito uključujući disciplinske postupke , postupke po molbi za uslovni

otpust, molbi za pomilovanje , zahtjevu za transfer za dalje izdržavanje kazne

zatvora u zemlji porijekla, kao i drugim postupcima kada se odlučuje o

njihovim pravima ili rješavanju molbi, žalbi i drugih podnesaka podnesenih radi

zaštite njihovih prava, s tim da su u pogledu pružanja pravne pomoći, u davanju

prevodilačkih ili usluga tumača može obratiti konzularnom predstavniku

njegove države ili predstavniku države koja štiti interese države stranog

državljanina – zatvorenika;

(3) U slučaju korištenja određenih pogodnosti od strane zatvorenika- stranog

državljanina, svaki rizik da bi strani zatvorenik mogao pobjeći ocjenjuje se

pojedinačno i u slučaju odobravanja pogodnosti iste može koristiti samo uz

izdate mjere obaveznog nadzora;

(4) Zavodske medicinske službe moraju osigurati da se informacije o prenosivim

bolestima, posebno hepatitisu, HIV-u , AIDS-u , TBC-u i slično, redovno na

različitim jezicima distriburiraju stranim zatvorenicima, a ukoliko boluju od

navedenih bolesti dobit će zdrastvenu zaštitu i sve druge oblike medicinske

njege, savjetovanja ili informisanja kao i drugi zatvorenici.

Član 127- b.

(Zamjena kazne zatvora)

(1) Osuđenom licu kojem je izrećena kazna zatvora do jedne godine može se na

zahtjev osuđenog, zamjeniti novčanom kaznom, koja se plaća u jednokratnom

iznosu u roku do 30. dana pod uslovima određenim Krivičnim Zakonom Bosne

i Hercegovine;

(2) Osuđenom licu kojem je kazna zatvora do jedne godine zamjenjena novčanom

kaznom i koja je plaćena u jednokratnom iznosu u roku do 30. dana od dana

uručenog uputnog akta iz stava 3. člana 127. ovog zakona, sud će izdati potvrdu

o izvršenoj kazni i o tome obavijestiti nadležni organ policije njegovog mjesta

prebivališta ili boravišta odnosno nadležni organ zadužen za upis u kaznenu

evidenciju u skladu sa odredbama Krivičnog Zakona Bosne i Hercegovine i

drugih odgovarajućih propisa;

(3) U slučaju nesaglasnosti Krivičnih zakona u Bosni i Hercegovini iz stava 1 ovog

člana, u pogledu primjenjivosti odgovarajućeg zakona će se pribaviti mišljenje

od Ministarstva pravde BiH.

Član 12.

( Novi članovi )

Iza člana 139, dodaju se novi članovi 139 a. i 139 b. koji glase:

Član 139-a.

( Obaviještenje o datumu stupanja i otpuštanja stranog državljanina ili lica bez

državljanstva)

(1) O datumu stupanja na izdržavanje kazne zatvora stranog državljanina ili lica

bez državljanstva, zavod će odmah obavijestiti Službu za poslove sa strancima

Ministarstva sigurnosti BiH, zatim o bjegstvu ili nestanku lica koje se nalazi na

izdržavanju kazne zatvora, odobravanju korištenja vanzavodskih pogodnosti,

počinjenu krivčnog djela ili izrećenim disciplinskim sankcijama, premještaju

zatvorenika u drugi zavod ili zdrastvenu ustanovu na liječenje kao i

odobravanju uslovnog otpusta odnosno dobijanja pomilovanja;

(2) O datumu otpuštanja sa izdržavanje kazne zatvora lica iz stava 1 ovog člana,

zavod će nadležnu službu obavijestiti u vremenu 30 dana prije isteka kazne

zatvora. (Alternativa 15 dana)

(3) Obavijesti iz stava 1. ovog člana zavod će dostvaljati i u slučajevima

određivanja ili ukidanja pritvora;

(4) Na zahtjev Službe za poslove sa strancima, zavod može dati i druge podatke ili

obaviještenja koji su od značaja za rad i funkcionisanje navedene službe u

skladu sa zakonom ili drugim posebnm propisom.

Član 139- b.

(Obaviještenja sigurnosnih agencija ili službi)

(1) Ministarstvo sigurnosti BiH odnosno odgovarajuće sigurnosne agencije ili

službe na državnom nivou ili policijske službe entiteta odnosno Brčko Distrikta

BiH, dužne su odmah po saznanju obavijestiti zavode u Bosni i Hercegovini o

licu kojem je oduzeto državljanstvo Bosne i Hercegovine ili koja su proglašena

opasnim po nacionalnu sigurnost a koja se nalaze na izdržavanju kazne zatvora

ili druge mjere izrečene u skladu sa zakonom;

(2) O licu iz stava 1 ovog člana osim zavoda obavijestiti će se i sud ukoliko takvo

lice izvršava mjeru pritvora ili ako je osuđeno pravosnažnom sudskom odlukom

i boravi na slobodi u toku postupka upućivanja na izdržavanje kazne zatvora u

skladu sa članom 127. ovog zakona.

Član 13.

U članu 143. ( nastavak radnog odnosa s prijašnjim poslodavcem ) u stavu 1 alineja 2

riječi .. „tri mjeseca“ , zamjenjuju se riječima: „šest mjeseci“

Član 14.

( Novi član )

Iza člana 143, dodaje se novi član 143 a.. koji glasi:

Član 143. - a

(Zadržavanje vikendom na izdržavanju kazne zatvora)

(1) Ako je lice osuđeno do tri mjeseca zatvora a ima zaposlenje i izdržava porodicu,

takvom zatvoreniku se može odobriti nastavak rada u preduzeću ili drugoj

ustanovi, kao i boravak kod kuće za radne dane, s tim što je dužan dane vikenda

provesti u zatvoru;

(2) Osuđeno lice iz stav 1 ovog člana boravi u zavodu u dane i to od petka u 20

časova do ponedeljka do 06 časova (ili nedjelje do 20 časova) ;

(3) Upravnik zavoda može donijeti odluku iz stava 1 ovog člana ako je osuđenik:

a) učinio krivično djelo za koje je kao najmanja mjera kazne propisana kazna

zatvora od jedne godine ili bez naznake najmanje mjere,

b) ako je osuđen do tri mjeseca na kaznu zatvora,

c) ako se nalazi u radnom odnosu ili se redovno školuje, ili se nalazi na

prekvalifikaciji, odnosno se osposobljava i usavršava za rad ili se radi o licu

koje obavlja povremene ili privremene poslove u jednokratnom periodu do 90

dana po osnovu ugovora zaključenih u pisanoj formi,

d) ako se prvi put javlja kao učinilac krivičnog djela ,

e) ako je osuđenik podnio molbu ili ako je takav prijedlog dao upravnik zavoda, da

u toku radnih dana boravi van zgrade zavoda za izvršenje krivičnih sankcija a u

dane vikenda da boravi u zavodu.

(4) navedeni uslovi moraju biti ispunjeni kumulativno i odluku iz stava 3.

ovog člana upravnik zavoda može donijeti u roku od najkasnije 15 dana

od dana stupanja na izdržavanje kazne osuđenog lica,

(5) protiv odluke upravnika osuđeno lice može izjaviti žalbu Ministarstvu

pravde u roku od tri dana,

(6) Rješenje po žalbi je konačno i protiv njega se ne može pokrenuti upravni

spor.

Član 15.

(Novi članovi)

Iza člana 158. dodaju se novi članovi 158.- a. i 158. - b. koji glasi:

Član 158. -a

(Uskračivanje korištenja pogodnosti za određeni period)

(1) U izuzetnim prilikama a naročito u slučaju većih epidemija bolesti,

elementarnih nepogoda ili kada to nalažu interesi sigurnosti ili iz drugih

opravdanih razloga u skladu sa zakonom i drugim propisima za određeni

period, korišćenje pogodnosti se može uskratiti.

(2) Uskraćivanje pogodnosti upravnik zavoda može ograničiti na period od mjesec

dana, s tim da zbog posebnih prilika ova mjera može biti produžena za još 30

dana po odobrenju ministra pravde.

(Alternativa da stav 2. omogućava produženje za još 2 mjeseca po odobrenju

ministra pravde).

Član 158. - b

(Ograničenja za odobravanje pogodnosti lica kojima je oduzeto državljanstvo

BiH ili koja su proglašena opasnim po nacionalnu sigurnost)

(1) Licu kojem je oduzeto državljanstvo BiH ili koje je proglašeno opasnim za

nacionalnu sigurnost Bosne i Hercegovine za vrijeme izdržavanja kazne zatvora

ili druge mjere izrečene u skladu sa zakonom neće se odobravati pogodnosti

van kruga zavoda za vrijeme trajanja navedenih pravnih stanja ili pravnih

situacija, odnosno nekog drugog sličnog pravnog statusa određenog na osnovu

posebnog zakona ili drugog odgovarajućeg propisa.

Član 16.

( Novi član )

Iza člana 160. dodaje se novi član 160.-a koji glasi:

Član 160. -a.

(Premještanje u posebno odjeljenje u drugi zavod)

Zatvorenik kojem nakon izvršene administrativne mjere usamljenja nisu prestali

razlozi zbog kojih je ta mjera određena i koji se nalazi u zavodu poluotvorenog tipa ili

zavodu zatvorenog tipa bez posebnog odjeljenja s pojačanim nadzorom, može se

premjestiti u posebno odjeljenje zavoda zatvorenog tipa s pojačanim nadzorom iz

člana 169. ovog zakona.

U ovakvim slučajevima rješenje o premještaju donosi ministar pravde i protiv kojeg

se može uložiti žalba Ministarstvu pravde u roku od tri dana.

Žalba na rješenje kojim se dozvoljava premještaj ne zadržava izvršenje rješenja.

Rješenje po žalbi je konačno i protiv njega se ne može pokrenuti upravni spor.

Ukoliko se lice iz stav 1. ovog člana premješta u posebno odjeljenje s pojačanim

nadzorom u okviru istog zavoda, rješenje donosi upravnik zavoda i na takvo rješenje

se primjenjuju odredbe stava 3. člana 160. Zakona.“

Član 17.

(Novi članovi)

Iza člana 166. dodaju se novi članovi 166. a, 166. B, 166. c i 166. d, koji glase

Član 166 a.

(Premještaj u slučaju prekobrojnosti)

(1) „U okolnostima, kada se pojavi prekobrojnost smještaja zatvorenika u zavodima

entiteta, radi efikasnije realizacije tretmana ili iz sigurnosnih razloga, bez obzira

na okolnost da li je zatvorenik osuđen na osnovu Zakona Bosne i Hercegovine,

Zakona Federacije Bosne i Hercegovine, Zakona Republike Srpske i Zakona

Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, ministar pravde Bosne i Hercegovine,

može donijeti odluku o premještaju na osnovu prijedloga upravnika i prethodno

date saglasnosti ministara pravde entiteta ili Brčko Distrikta Bosne i

Hercegovine.

(2) Prijedlog iz stava 1. ovog člana treba da sadrži okolnosti koje potvrđuju

prekobrojnost tj. da je broj lica smještenih u zavodu više od 10% iznad

zvaničnog kapaciteta zavoda, razloge efikasnije realizacije tretmana ili

sigurnosne razloge, kao i da je zatvorenik izdržao najmanje 3/5 kazne

zatvora ( alternativa 1/2, 2/3 ili 4/5) .

(3) Troškove premještaja snosi Ministarstvo pravde sjedišta zavoda iz kojih se vrši

premještaj zatvorenika u zavode drugog entiteta.“

(Alternativa – da li u stavu 2 broj smještenih lica koji iskazuju prekobrojnost,

procentualno staviti „više od 20%“ iznad zvaničnog kapaciteta zavoda)

Član 166 b.

(Premještaj zatvorenika – stranih državljana )

O premještaju iz zavoda jednog entiteta u zavod u drugom entitetu ili drugog zavoda

iz člana 125 ovog zakona (zavoda Bosne i Hercegovine), zatvorenika stranog

državljanina iz uslova predviđenih članom 165 i 166 ovog zakona, osuđenog

pravosnažnom presudom od suda bilo kojeg od entiteta, Brčko Distrikta BiH ili Bosne

i Hercegovine, odlučuje ministar pravde BiH.

Član 166 c.

(Privremeni premještaj)

(1) U slučaju težeg narušavanja reda i mira , pobune ili drugih većih oblika nasilja

ili uništavanja imovine u zavodu, po hitnom postupku odobrava se premještaj

zatvorenika iz navedenog zavoda u drugi zavod bilo kojeg od entiteta ili zavod

na državnom nivou.

(2) Privremeni premještaj odobrava Ministar pravde na osnovu usmenog ili pisanog

prijedloga ministra pravde entiteta

(3) Ukoliko je prijedlog podnesen usmeno Ministar pravde entiteta dužan je

najduže u roku od 48 sati od sata podnošenja usmenog prijedloga za premještaj

sačiniti pisani prijedlog i o tome odmah izvijestiti Ministarstvo pravde Bosne i

Hercegovine.

(4) Privremeni premještaj u drugi zavod bilo koji od entiteta vremenski može trajati

najduže do tri mjeseca.

(5) Prije isteka navedenog roka Ministar pravde entiteta može podnijeti prijedlog za

premještaj takvog zatvorenika u skladu sa članom 166. ovog zakona ukoliko bi

takav zatvorenik ponovnim vraćanjem u raniji zavod predstavljao ozbiljnu

opasnost za sistem izvršenja kazne zatvora ili njegovu uspješnu resocijalizaciju

odnosno efikasnu realizaciju tretmana

(6) Troškove privremenog premještaja snosi Ministarstvo pravde koje je tražilo

privremeni premještaj.

Član 166 d

(Premještaj van određene klasifikacije zavoda )

Prilikom donošenja odluke o premještaju zatvorenika po molbi zatvorenika, prijedlogu

upravnika zavoda, ili drugim oblicima premještaja u drugi zavod entiteta, ministar

pravde nije vezan za utvrđenu kategorizaciju zavoda, osim u slučajevima posebno

određenim u zakonu ili propisu zasnovanom na zakonu.

Pored ostalih formalnih i materijalnih uslova, prilikom premještaja iz stava 1. ovog

člana, posebni razlozi za ovakav način raspoređivanja zatvorenika su razlozi efikasnije

realizacije tretmana, tako da zatvorenik koji je već izdržao dio kazne zatvora u zavodu

zatvorenog tipa može se premjestiti u zavode poluotvorenog ili otvorenog tipa, ako

je prema stepenu njihovog prevaspitavanja, klasifikaciji i reklasifikaciji ocjenjeno da

će njihov smještaj u takvim uslovima povoljno uticati na njihov dalji uspiješni tretman

i resocijalizaciju.

(Napomena: Mišljenje inspektora ovog Sektora je da se navedeni član treba

izostaviti iz Zakona, obzirom da je isti regulisan podzakonskim aktom tj.

Pravilnikom o kriterijima za upućivanje osuđenih lica na izdržavanje kazne

zatvora („Službeni glasnik BiH,“ broj: 37/11), zbog svoje osjetljivosti i

eventualnih zloupotreba od strane zatvorenika).

Član 18.

( Novi član )

Iza člana 169. dodaje se novi član 169 a. koji glasi:

Član 169 a.

(Tretman sigurnosti prema zatvorenicima pod pojačanom sigurnošću)

(1) Prema zatvorenicima koji su podvrgnuti režimu-tretmanu specijalne sigurnosti,

sve dok predstavljaju rizik, treba stvarati interes humanog tretmana,

podržavanja djelotvorne kontrole i sigurnosti i potrebu za sigurnošću osoba, što

ukazuje da treba izgrađivati dobru internu atmosferu uspostavom pozitivnih

odnosa između zatvorenika i zavodskog osoblja.

(2) Rizični zatvorenici za sigurnost zavoda i javnosti i javni poredak društvene

zajednice, kao što je mjera usamljena, smještaj u posebno odjeljenje i pojačani

nadzor, bi trebali u takvim prostorima uživati odgovarajući režim-tretman kao

kompenzaciju za strogu situaciju takvih odjela zavoda, kroz druženja sa drugim

zatvorenicima u takvom odjelu kao i veći izbor aktvinosti u režimu maksimalne

sigurnosti , prema programu aktivnosti donesenom od strane uprave zavoda u

odnosu na navedenu kategoriju zatvorenika, uz posvećivanje posebne pažnje

zdrastvenih problema koji se mogu pojaviti kao rezultat takvog režima

sigurnosti i pokušati se boriti protiv mogućih negativnih efekata navedene

pojačane sigurnosti.

(3) Zatvorenici ne bi smijeli biti podvrgnuti dodatnim mjerama sigurnosti duže

nego što je to neophodno a što će se postići redovnim preispitivanjem takvih

odluka odnosno da li je i dalje neophodan smještaj u posebnom visokorizičnom

odjelu tj. odjelu specijalnih mjera sigurnosti i to svakih šest mjeseci od

donošenja takvog rješenja od strane upravnika i koja mjera može biti produžena

samo po pisanom odobrenju ministra pravde osim prema zatvoreniku kome je

izrečena kazna dugotrajnog zatvora, kada će se preispitivanje vršiti najmanje

jedanput godišnje kroz pregled napredka zatvorenika u postupku reklasifikacije

zatvorenika.

(4) Osim zatvorenika iz člana 153. stav 2. ovog zakona, zatvorenici pravosnažno

osuđeni za ostala krivična djela protiv čovječnosti i vrijednosti zaštićenih

međunarodnim pravom i krivična djela organiziranog kriminala iz člana 250

stav 2. i 3.Krivičnog zakona BiH, kao i zatvorenici prema kojima je izrečena

administrativna mjera usamljenja, premještanje u poseban odjel s pojačanim

nadzorom ako nisu prestali razlozi zbog kojih je bila izrečena mjera usamljenja

i kada je određena mjera pojačanog nadzora kod izvršavanja kazne

dugotrajnog zatvora, su rizična grupa u smislu pretnji i mogućnosti nasilja

takvih zatvorenika od strane drugih zatvorenika, i obaveza je države da zaštiti

takvu vrstu osuđenika od prijetnji nasiljem ili drugog opasnog i teškog

narušavanja sistema izvršenja kazne zatvora bilo odvajanjem od drugih

zatvorenika, razdvajenjem ili traženjem premještaja za boravak u drugom

zavodu, a što će predstavljati i zavisiti u pogledu izbora pristupa od ocjene i

procjene svakog pojedinačnog slučaja.

(5) Protiv rješenja iz stava (3) ovog člana zatvorenik ima pravo žalbe Ministarstvu

pravde u roku od tri dana od dana prijema rješenja, s tim da žalba ne odgađa

izvršenje rješenja.

(6) Rješenje iz stava 5. ovog člana doneseno po žalbi je konačno i protiv njega se

ne može voditi upravni spor.

(7) Pravila o uslovima, načinu i tretmanu izdržavanje kazne zatvorenika u

posebnom odjeljenu pod pojačanom sigurnošću, bliže će se urediti posebnim

pravilima.

(Alternativa- eventualno dodati kao stav 8 Upravnik zavoda je dužan donesno

rješenje iz stava 3 ovog člana odmah dostaviti Ministarstvu pravde, odnosno

službi koja vrši nadzor nad radom zavoda u cilju adekavtnog praćenja tretmana

određenih lica i pravilne primjene zakona i propisa koje regulišu oblast izvršenja

kazne zatvora).

Član 19.

(Dopuna člana 174)

U članu 174 ( Informacije koje se dostavljaju Komisiji) iza stava (5) dodaje se novi

stav (6) koji glasi:

„Komisija može zatražiti u okviru svoje nadležnosti godišnje izvještaje nadležnog

suda u cilju sagledavanja statističkih rizika u počinjenju određenih vrsta krivičnih djela

u cilju sagledavanja grupne- aktuarske statističke procjene o vjerovatnosti da će

osuđenik ponoviti isto krivično djelo ili drugo slično djelo iz određene grupe krivičnih

djela kao dio sveukupne procjene rizika.“

ALTERNATIVA

Ljekar prilikom sagledavanja zdravstvenog stanja lica na izdržavanju kazne

zatvora može inicirati Upravniku zavoda ocjenu opravdanosti podnošenja

prijedloga za uslovni otpust, ukoliko teže ili akutno zdravstveno stanje

zatvorenika na to ukazuje, uz poštivanje materijalnih i formalnih uslova iz oblasti

uslovnog otpusta kao i pribavljanje mišljenja od strane stručnog tima ljekara iz

odgovarajuće medicinske oblasti.

Član 20.

(Dopuna člana 175.)

U članu 175. (Obavezni prijedlog Upravnika za ulovni otpust) iza stava 2 dodaju se

novi stavovi (3) i (4) koji glase:

„Upravnik zavoda dužan je dostaviti Komisiji iz stava 1. ovog člana i negativne

prijedloge s obrazloženjem razloga za takvu odluku upravnika u kojima nije

predloženo odobravanje uslovnog otpusta i koji po svom sadržaju treba da odgovaraju

prijedlogu iz stava 2. ovog člana.

O prijedlozima iz stava 3. ovog člana odlučivat će Komisija u skladu sa članom 176.

ovog zakona .“

Član 21.

( Novi članovi )

Iza člana 175. dodaju se novi članovi 175 a., 175 b. i 175 c. koji glase:

Član 175 a.

(Mjere nadzora, zabrane ili ograničenja i javljanje nadležnom organu u pogledu

pomoći prema uslovno otpuštenom licu)

(1) Prilikom odobravanja uslovnog otpusta, Komisija može u svom rješenju licu

kojem odobrava uslovni otpust izreći mjere nadzora, zabrane ili ograničenja

navedene u članu 156. stav (3) i stav (4) tačke a) do d) i tački f), g), h) i i) ovog

zakona kao i obavezati na javljanje nadležnom organu socijalne zaštite ili

drugom pravnom licu ili organizaciji koji pružaju pomoć ili druge oblike

zbrinjavanja lica otpuštenih sa izdržavanja kazne zatvora.

(2) U slučaju izricanja mjera ili obaveza iz stava (1) ovog člana, zavod je dužan

navedeno rješenje osim obaveze iz člana 176. stav (2) ovog zakona, dostaviti

nadležnom policijskom organu ili organu socijalne zaštite ili drugom organu

koji pruža drugu vrstu pomoći, prema mjestu prebivališta ili boravišta uslovno

otpuštenog lica.

(3) Mjere nadzora, zabrane ili ograničenja izvršava nadležni policijski ili drugi

određeni državni organ, a mjere socijalne zaštite ili druge pomoći nadležni

organ socijalne zaštite ili drugo pravno lice koje se bavi pružanjem druge vrste

pomoći ili zbrinjavanja prema navedenoj kategoriji lica.

(4) Organi iz stava (3) ovog člana u slučaju kršenja ili nepridržavanja izrečenih

mjera zabrane ili zatraženog ispunjenja određenih obaveza socijalne zaštite ili

druge vrste pomoći, dužni su odmah obavijestiti Sud ili drugi sud u Bosni i

Hercegovini kada je na njega Sud prenio vođenje postupka ili drugo tijelo u

skladu sa Zakonom ili međunarodnim ugovorom (u daljem tekstu : sud ) i

Komisiju.

(5) Po dobijanju obavijesti iz stava (4) ovog člana, sud može takvo lice opomenuti

ili odrediti novi rok za izvršenje navedenih mjera ili obaveza ili rješenje o

uslovnom otpustu staviti van snage i takvu odluku dostaviti organima policije

na izvršenje i vraćanje na dalje izdržavanje kazne zatvora u Zavod iz kojeg je

otpušten na uslovni otpust.

(6) Protiv rješenja vijeća suda sastvaljenog od trojice sudija iz stava (5) ovog

člana, uslovno otpušteno lice ima pravo žalbe predsjedniku suda u roku od tri

dana od dana prijema rješenja, s tim da žalba ne zadržava izvršenje rješenja.

(7) žalbi protiv rješenja iz stava (6) ovog člana odlučuje predsjednik suda i

doneseno rješenje po žalbi je konačno i protiv njega se ne može pokrenuti

upravni spor.

(8) Mjere nadzora, zabrane ili ograničenja i javljanja nadležnom organu u pogledu

pomoći uslovno otpuštenomlicu, se obavezno izriču za lica i krivična djela iz

člana 153. stav 2. u vezi sa članom 158. stav 1. ovog zakona., kao i u

slučajevima iz člana 155. ovog zakona. (9) Za vrijeme uslovnog otpusta zatvorenik ne može napuštati teritoriju Bosne i

Hercegovine, ukoliko međunarodnim ugovorom, odnosno sporazumom, ili

drugim posebnim propisom nije drugačije određeno.

Član 175 b.

(Informacije o rezultatima koji su postignuti u procesu izvršenja uslovnog

otpusta)

(1) Organ socijalne zaštite , policije ili drugi određeni državni organ odnosno

pravno lice dužni su Sudu, drugom sudu u Bosni i Hercegovini kada je na njega

Sud prenio vođenje postupka ili drugom tijelu u skladu sa Zakonom ili

međunarodnim ugovorom i Komisiji za uslovni otpust, najmanje jednom u šest

mjeseci odnosno na njihov zahtjev i češće dati informacije o rezultatima koji su

postignuti u procesu izvršenja uslovnog otpusta.

(2) Za osuđena lica za koja je izrečena mjera nadzora, zabrane ili ograničenja

prilikom odobravanja uslovnog otpusta, organ policije je dužan informacije iz

stava (1) ovog člana dostaviti sudu i Komisiji.

(3) Nadležni organ socijalne zaštite ili drugi određeni organ dužan je u roku od 15

dana od dana prijema rješenja Komisije za uslovni otpust kao i dokumentacije i

podataka od zavoda, uslovno otpuštenom licu, kome je određena mjera

ispunjenja određene obaveze ili drugih oblika zbrinjavanja, upoznati s radnjama

pomoći koji moze preduzeti ali ga i poučiti o njegovim obavezama u toku

trajanja uslovnog otpusta.

Član 22.

(Novi član)

Iza člana 178. dodaje se novi član 178 a. koji glasi:

Član 178 a.

(Obavezni uslovni otpust)

(1) U pogledu izrečenih kazni zatvora do dvije godine, zatvorenik će nakon

izdržane 2/3 kazne dobiti obavezni uslovni otpust koji podrazumjeva ispunjene

zakonskih uslova iz člana 44. KZ-a BiH odnosno kriterija iz člana 174. ovog

zakona.

(2) Rješenje iz stava 1. ovog člana donosi Upravnik zavoda a mjere nadzora

preporučuje služba tretmana o kojima odlučuje Upravnik zavoda navedenim

rješenjem.

(3) Zatvorenici koji nisu koristili vanzavodske pogodnosti ili su disciplinski

tretirani ili su narušavali pravila kućnog reda ili se nisu podvrgavala programu

tretmana automatski ne dobivaju obavezni uslovni otpust već o takvom

zatvoreniku odluku kao i eventualne mjere nadzora donosi Komisija po

važećim propisima.

(4) Potrebnu dokumentaciju s prednjim i drugim činjenicima iz stava 3. ovog člana

Upravnik zavoda dostavlja Komisiji shodno odredbama koji regulišu

postupanje Upravnika za davanje prijedloga za uslovni otpust.

Član 23.

(Novi članovi)

Iza člana 210. dodaju se novi članovi 210 a; 210 b; 210 c; 210 d; 210 e; 210 f i 210 g.

koji glase:

Član 210 a

(Način i vrijeme izvršenja mjera sigurnosti)

(1) Izvršenje mjera sigurnosti prethodi izdržavanju kazne zatvora što znači da se

prvo izvršava mjera sigurnosti.

(2) Vrijeme provedeno u ustanovama za liječenje u vezi sa izvršenjem mjera

sigurnosti uračunava se u izrečenu kaznu zatvora.

(3) Lica sa izrečenom mjerom sigurnosti imaju pravo na jednake uslove liječenja

kao i lica smještena u druge zdravstvene ustanove.

Član 210 b.

(Obaviještenje zavoda o potrebi pružanja pomoći nakon izvršenja mjera

sigurnosti)

„Nakon otpuštanja iz medicinske ustanove lica kojem je izrečena mjera sigurnosti

obaveznog psihijatrijskog liječenja ili obaveznog liječenja od ovisnosti, koja je trajala

najduže do isteka izdržavanja kazne zatvora ili kojem je sud odobrio uslovni otpust,

Zavod za forenzičku psihijatriju ili druga specijalizovana ustnova, dužna je odmah a

najkasnije u roku od 24 sata po otpuštanju, obavjestiti nadležni organ socijalne zaštite

prema mjestu prebivališta ili boravišta otpuštenog lica o potrebi i vrsti socijalne

pomoći i brige iz djelokruga rada navedenog organa.

Obavijest iz stava 1. ovog člana, Zavod za forenzičku psihijatriju ili druga

specijalizovana ustanova će dostaviti organu socijalne zaštite, prije otpuštanja lica iz

stava 1. ovog člana, kada utvrdi da zbog uslova u kojima živi izvan ustanove odnosno

zbog materijalnih, stambenih, porodičnih, radno-pravnih ili drugih stanja ili prilika,

nije sposobno se brinuti o sebi i svom psihofizičkom stanju, a sve u cilju pružanja

adekvatne socijalne pomoći i brige takvom licu kao i mogućnosti njegovog smještaja

u socijalnu ustanovu po postupku predviđenom pozitivnim zakonskim propisima iz

oblasti zdravstva i socijalne zaštite ili drugom posebnom propisu.

Član 210 c

(Psihijatrijski tretman u zavodu)

(1) Za lica koja imaju manje psihičke poremećaje i koji ne potpadaju pod odredbe

stava 1 i 2 člana 210-a ovog zakona, zdravstvena služba u zavodu u kojem se

izvršava kazna zatvora osigurat će psihijatrijski tretman svim zatvorenicima

kojima je takav tretman potreban i posebnu pažnju će posvećivati spriječavanju

izvršenja ili pokušaju samopovrijeđivanja ili suicida.

(2) Za lica iz stava 1. ovog člana će biti na raspolaganju zdravstvena ambulanta ili

stacionar u zavodu ili zdravstvena ustanova van zavoda ili posebna odjeljenja

pod medicinskim nadzorom kao i drugi odgovarajući oblici zdravstvene zaštite

u skladu sa Zakonom.“

Član 210 d.

(Primjena moderne terapije u liječenju lica kojima je izrečena mjera sigurnosti)

(1) Za vrijeme izdržavanje mjere sigurnosti u specijalnoj ustanovi za forenzičku

psihijatriju ili u Odjelu sudske psihijatrije pri zavodu bit će primjenivana

odgovarajuća psihoterapija, farmakoterapija, socioterapija i po mogućnosti

radna terapija., u skladu s medicinskim nalazom nadležnog ljekara specijaliste

neuropsihijatra odnosno ljekara specijaliste iz drugih oblasti psihijatrije ili

stručnog psihijatrijskog tima ljekara, zavisno od duševnog i tijelesnog stanja

zdravlja lica sa izrečenom mjerom sigunosti.

(2) Postupanje sa licima sa izrečenom mjerom sigurnosti mora biti humano i sa

poštivanjem njihovog ljudskog dostojanstva kao i u skladu sa principima

medincinske etike iz oblasti mentalnog zdravlja , mentalnog poremećaja i

drugih patoloških oblika iz oblasti psihijatrije.

Član 210 e.

(Savremene metode liječenja od ovisnosti alkohola,droga ili drugih oblika

toksikomanije)

U liječenju od alkohola, droga ili drugih oblika ovisnosti- toksikomanije, primjenit će

se savremene metode liječenja koje obuhvataju biološku, psihološku i socijalnu

dimenziju ličnosti, kao liječenja zasnovanog na znanjima i istraživanjima iz drugih

naučnih i medicinskih disciplina i razvoja same psihijatrije i njene terapije zasnovane

na multidimenzionalnom principu odnosno više terapijskih postupaka i integralnom

principu odnosno liječenje ne samo osnovnog psihičkog oboljenja nego i odnosa

bolesnika i njegove okoline.

Član 210 f.

(Zaštita i unaprijeđivanje zdravlja lica sa izrečenom mjerom sigurnosti)

Zaštita i unaprijeđivanje zdravlja lica sa izrečenom mjerom sigurnosti ostvaruje se :

1. Omogučavanjem odgovarajuće dijagnostičke obrade i psihijatrijskog liječenja i

liječenja od ovisnosti,

2. naučnim istraživanjima na područiju zaštite i unaprijeđivanja zdravlja lica sa

izrečenom mjerom sigurnosti i njihovom zaštitom od medicinskih i naučnih

istraživanja bez njihovog pristanka ili pristanka njihovih zastupnika ili ako je to

suprotno zakonu ili drugom propisu ili međunarodnim sporazumima iz oblasti

medicine, biomedicine, psihijatrije ili drugih srodnih medicinskih oblasti,

3. uključivanjem lica sa izrečenom mjerom sigurnosti u obrazovane programe,

4. oporavkom lica sa izrečenom mjerom sigurnosti, njihovim uključivanjem u

porodicu i radnu i društvenu sredinu,

5. adekvatno osposobljenim kadrom koji se bavi zdrastvenom zaštitom lica sa

izrečenom mjerom sigurnosti i unaprijeđenjem njihovog zdravlja,

6. poticanjem udruživanja lica sa izrečenom mjerom sigurnosti u cilju ostvarivanja

njihovih prava, samopomoći i pomoći ,

7. kao i drugim oblicima zaštite i unaprijeđenja zdravlja u skladu sa posebnim

zakonom ili drugim odgovarajućim propisima.

Član 210 g.

(Poštivanje i zaštita ljudskog dostojanstva lica kojima je izrečena mjera

sigurnosti)

(1) Dostojanstvo lica sa izrečenom mjerom sigurnosti mora se štiti i poštovati u

svim okolnostima.

(2) Lica sa izrečenom mjerom sigurnosti imaju pravo na zaštitu od bilo kakvog

oblika zlostavljanja te ponižavajućeg postupanja.

(3) Lica sa izrečenom mjerom sigurnosti ne smiju biti dovedena u neravnopravan

položaj zbog svoje duševne smetnje. Posebne mjere koje se preduzmaju da bi se

zaštitila prava ili osiguralo unaprijeđivanje zdravlja lica s duševnim smetnjama

ne smatraju se oblikom nejednakog postupanja .

(4) Slobode i prava lica sa izrečenom mjerom sigurnosti mogu se ograničiti samo

zakonom ili drugim posebnm propisom, ako je to nužno radi zaštite zdravlja ili

sigurnosti tog lica ili drugih lica odnosno okoline.

Član 210 h.

(Pravo komunikacije, slanja i primanja pisama i podnesaka lica sa izrečenom

mjerom sigurnosti)

(1) Lica sa izrečenom mjerom sigurnosti imaju neograničeno pravo slanja i

primanja pisama i pismenih podnesaka od strane članova svoje porodice, lica

koja mogu pomoći u njihovom tretmanu, zakonskom zastupniku ili

punomoćniku koji ga zastupa, organu, organizaciji ili odgovorajućem tijelu u

cilju zaštite svojih zakonskih prava .

(2) Lica sa izrečenom mjerom sigurnosti imaju pravo da podnose pritužbe zbog

povrede njihovih prava ili drugih nepravilnosti i iste se moraju rješavati bez

odgađanja.

(3) Lica iz stava 1 i 2 ovog člana mogu upučivati svoje molbe i pritužbe državnom

ombudsmenu , inspektoru za nadzor rada zavoda, Nezavisnoj Komisiji iz člana

48 ovog zakona, Komisiji za monitoring kazneno- popravnih zavoda,

policijskih stanica i psihijatrijskih ustanova Vijeća ministara BiH,

Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine –

Odjeljenju za zaštitu ljudskih pravakao i predstavnicima drugih

institucija, organizacija ili tijela nadležnim za praćenje i ostvarivanje

ljudskih prava ili zaštitu osoba sa duševnim smetnjama, kao i tijelu

Nacionalnog preventivnog mehanizma za spriječavanje mučenja ili drugih

okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja u Bosni i

Hercegovini.

Član 24.

(Prečišćeni tekst)

Ovlašćuje se Ustavnopravna komisija Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine

BiH i Ustavnopravna komisija Doma naroda, Parlamentarne skupštine BiH da utvrde

prečišćeni tekst Zakona Bosne i Hercegovine o izvršenju krivičnih sankcija, pritvora i

drugih mjera u roku od 60 dana od dana objavljivanja ovog zakona u "Službenom

glasniku BiH".

Član 25.

(Usklađivanje zakona)

Nadležni organi Federacije BiH, Republike Srpske i Brčko Distrikta BiH uskladit će

svoje zakone iz ove oblasti s ovim zakonom u roku od 90 dana.

Član 26.

(Stupanje na snagu)

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku

BiH".

PSBiH broj: _____ /11

11. aprila 2011. godine

Sarajevo

Predsjedavajući Predsjedavajući

Predstavničkog doma Doma naroda

Parlamentarne skupštine BiH Parlamentarne skupštine

BiH

OBRAZLOŽENJE

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona Bosne i Hercegovine o izvršenju

krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera

I – USTAVNI OSNOV ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavni osnov sadržan je u slijedećim odredbama Ustava Bosne i Hercegovine:

- U članu III, tačka 1.g) predviđeno je da je u nadležnosti institucija Bosne i

Hercegovine provođenje međunarodnih i međuentitetskih politika i regulacija

krivičnih propisa, uključujući i odnose sa Interpolom.

- U članu IV 4.a) Ustava Bosne i Hercegovine kojim je regulisano da je

Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine nadležna za donošenje zakona

koji su potrebni za provođenje odluka Predsjedništva ili za obavljanje

nadležnosti Skupštine prema Ustavu.

II - RAZLOZI ZA DONOŠENJE ZAKONA

Razlozi za donošenje izmjena i dopuna Zakona Bosne i Hercegovine o

izvršenju krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera je dalje usklađivanje sistema

izvršenja krivičnih sankcija sa međunarodnim standardima i Preporukama

Preporukama Vjeća Evrope, sudskoj praksi Suda za ljudska prava u Strazburu,

domaćoj praksi u provođenju krivičnog izvršnog prava, Evropskoj Konvenciji o zaštiti

ljudskih prava i osnovnih sloboda, Evropskoj Konvenciji o sprečavanju mučenja,

nehumanog i neljudskog ponašanja ili kažnjavanja, Izvještaja Evropskog Komiteta za

sprečavane od mučenja-CPT-a, Malteškoj Deklaraciji – svjetskog udruženja ljekara u

vezi sa etičkim postupanjem ljekara sa osobama lišenim slobode koje štrajkuju glađu

iz 2006. godine, reginalne saradnje iz oblasti sistema izvršenja krivičnih sankcija,

Preporuke Projekta Evropske Komisije i Vjeća Evrope o unapređenju upravljanja

zatvorima u BiH -2008-2010 koje su obuhvatile pitanja tretmana visokorizičnih osoba,

stranih državljana i poštivanja njihovih osnovnih prava, obuke zavodskih službenika,

prepiske zatvorenika, pitanja mentalnog zdravlja zatvorenika odnosno izvršenja mjera

sigurnosti obaveznog pshijatrijskog liječenja ili liječenja od ovisnosti, mjera nadzora

prilikom odobravanja uslovnog otpusta, premještaja zatvorenika u slučajevima

prekobrojnosti kao i u drugim oblastima sistema izvršenja krivičnih sankcija, zatim

Strategiji sektora pravde u Bosni i Hercegovini u kojoj posebno mjesto zauzima –

Izvršenje krivičnih sankcija koje je iskazano kao stub II krivično-pravne oblasti i

sudsko-tužilačkog sistema, što je sve dodatno ukazalo na značaj Krivičnig izvršnog

prava u modernom sistemu krivičnih sankcija i novim standardima zatvorenika i

pritvorenika iz oblasti smještaja i poštivanja ljudskih prava navedene kategorije lica

kao i izmjena i dopuna Krivičnog zakona BiH.

Kao dodatni razlog za donošenje izmjena i dopuna Zakona su Evropska zatvorska

pravila koja su objavljena kao Preporuka broj (2006) 2 Komiteta ministara zemljama

članicama Vijeća Evrope u vezi sa zatvorskim pravilima koja su usvojena na sjednici

održanoj dana 11.01.2006. godine i kojom Preporukom se zemljama članicama

preporučuje da u izradi svojih zakonskih propisa i u praksi rukovode navedenim

pravilima koje izražavaju evropske promjene u kaznenoj politici, praksi kažnjavanja i

upravljanje zatvorima.

Također, u praksi provođenja Zakona Bosne i Hercegovine o izvršenju krivičnih

sankcija, pritvora i drugih mjera pojavile su se određene dileme ili mogućnost za

različita tumačenja pojedinih odredbi Zakona ili nepotpunost pojedinih normi, zbog

kojih razloga su i predložene određene dopune ili izmjene, a sve u cilju potpunosti

pravne norme pojašnjenja i daljeg pravilnog tumačenja propisa ovog Zakona, radi čega

smatramo da je ovaj prijedlog opravdan i na Zakonu zasnovan.

Članom 11. u Zakonu Bosne i Hercegovine o izvršenju krivičnih sankcija,

pritvora i drugih mjera-Prečišćeni tekst („Službeni glasnik BiH“; broj: 12/10),

predlažu se izmjene i dopune navedenog Zakona, odnosno iza člana 166. Zakona,

dodaje se novi član 166. a., koji treba da riješi pitanje premještaja zatvorenika u

slučaju prekobrojnosti u zavodima entiteta, radi efikasnije realizacije tretmana ili iz

sigurnosnih razloga, kao i da je zatvorenik izdržao najmanje 3/5 kazne zatvora, čime

se u praksi onemogućava nehuman ili ponižavajući tretman boravka u zatvorima

uslijed nemogućnosti normalnog smještaja i boravka. Ovim članom istovremeno se

daje i kriterij za premještaj u slučaju prekobrojnosti, tako što će u navedenim pravnim

situacijama prednost imati zatvorenici koji su izdržali 3/5 kazne zatvora a imaju

primjerno ponašanje i vladanje ili na to ukazuju sigurnosni razlozi boravka u zavodu u

kojem postoji prekobrojnost, vodeći računa o uslovima, bezbjednosti i strukturi već

postojećih zatvorenika.

Ovim izmjenama omogućava se neposredna saradnja Zavoda i Ministarstava

pravde Entiteta sa Ministarstvom pravde Bosne i Hercegovine i zajedničkog rješavanja

nastalih navedenih pravnih situacija. Na opravdanost izmjena navedenog zakona

ukazuju i najnoviji podaci Ministarstava pravde BiH i entiteta , na temu daljeg

upravljanja i razvoja zatvora u Bosni i Hercegovini prezentovani Parlamentarnoj

skupštini BiH i Vjeću ministara BiH putem Informacije o stanju u vezi

saneblagovremenim upućivanje pravosnažno osuđenih lica na izdržavanje kazne

zatvora, iz kojih se može vidjeti da su kapaciteti Zavoda u Republici Srpskoj i

Federacija BiH sa 31.01.2010. godine je već imala popunjene kapacitete za prijem oko

1500 lica, što sve ukazuje na opravdanost izmjene Zakona i u praksi prisutne

prekobrojnosti zatvorenika, a posebno kada se uzme u obzir da je od osnivanja Sud

Bosne i Hercegovine, već preko 260 pravosnažno osuđenih lica uputio na izdržavanje

kazne zatvora u KPZ-e Entiteta, shodno članu 226. navedenog Zakona.

Prilikom sagledavanja zatvorskog sistema u Bosni i Hercegovini primijećen je

stalni trend povećanja broja pritvorenika i zatvorenika i to na području Federacije

Bosne i Hercegovine i Republike Srpske. Ukupno na području oba entiteta ima 13

ustanova od čega 7 na području Federacije BiH, a 6 na području Republike Srpske. Na

području Federacije BiH, od ukupno 7, samo 2 zavoda imaju karakteristike kazneno-

popravnih zavoda, i to KPZ Zenica i KPZ Tuzla, dok su zavodi u Sarajevu, Mostaru,

Busovači, Bihaću i Orašju, više pritvorske jedinice ali uslijed nedostatka prostora i

te ustanove se koriste kao ustanove za izvršenje kazne zatvora za ona lica za koja je

uglavnom izrečena niža kazna zatvora, tj. pretežno do jedne godine.

Također, slična je situacija i u Republici Srpskoj, gdje 3 ustanove, i to KPZ

Banja Luka, Foča i KPZ Kula – Istočno Sarajevo, imaju karakteristike kazneno-

popravnih zavoda, dok su Trebinje, Doboj i Bjeljina, više pritvorske ustanove u kojima

se izdržavaju manje kazne zatvora ali koje su u posljednje periodu bile adaptirane i

proširene tako da Republika Srpska nema nedostatka prostora odnosno zatvorski

sistem u RS ima trenutno viška oko 150 pritvorskih i zatvorskih mjesta.

Primijećeno je da u određenim periodima u Federaciji Bosne i Hercegovine,

dolazi do prekobrojnosti zatvorske populacije, koja se ne može na odgovarajući način

smjestiti, što dovodi do neadekvatnih smještajnih uslova i nezadovoljstva zatvorenika,

što predstavlja jedan od uzroka pobuna zatvorenika u takvim zavodima. Konstatovano

je da je u takvim okolnostima bilo slobodnih smještajnih kapaciteta u zavodima

Republike Srpske ali do sada nije postojao zakonski osnov da bi u takvim posebnim

okolnostima ministar pravde Bosne i Hercegovine, mogao reagovati i svojom odlukom

omogućiti premještaj u drugi zavod na području drugog entiteta kada su u pitanju

presude za krivična djela iz nadležnosti entiteta i Brčko Distrikta. ( trenutno oko 840-

1000 lica čeka na upućivanje na izdržavanje kazne zatvora u zavode Federacije BiH ).

Tako, u praksi višak kapaciteta koji se pojavljivao u zavodima Republike

Srpske nije nikad iskorišten, iako su zatvorenici bili prekobrojni u KPZ-u Zenica i nisu

se na adekvatan način mogli smjestiti i zbrinuti zbog čega su uslovi njihovog boravka

bili otežani uslijed objektivnih prostornih, odnosno smještajnih razloga. Te činjenice

zapazilo je i Vijeće Evrope, koje je zaduženo za reformu zatvorskog sistema u Bosni i

Hercegovini i njihovi izvještaji su ukazali na problem kapaciteta zatvora odnosno

prekobrojnosti i datih preporuka da donosilac Zakona, Parlamentarna skupština Bosne

i Hercegovine, prihvati izmjene i dopune Zakona o izvršenju krivičnih sankcija,

pritvora i drugih mjera i tako na osnovu ovlaštenja ministra pravde Bosne i

Hercegovine, omogući u praksi, rješavanje jednog veoma važnog penološkog

problema, tj. rješavanje pitanja prekobrojnosti, pravom premještaja, na osnovu

zakonskih ovlaštenja ministra pravde Bosne i Hercegovine.

Ovim izmjenama i dopunama Zakona, osim što je ministar pravde Bosne i

Hercegovine, do sada imao ovlaštenje da vrši premještaj osuđenika na osnovu presude

Suda Bosne i Hercegovine, zatim prilikom izvršenja inozemne pravosnažne presude za

krivična djela predviđena Krivičnim zakonom Bosne i Hercegovine ili i za druga

krivična djela predviđena međunarodnim ugovorom, kao i u pogledu pravosnažnih

presuda sudova entiteta za krivična djela iz nadležnosti Krivičnog zakona Bosne i

Hercegovine, bila bi data mogućnost donošenja odluke o premještaju i u pogledu

pravosnažnih presuda iz nadležnosti Krivičnih zakona entiteta i Brčko Distrikta, a u

slučajevima prekobrojnosti, efikasnije realizacije penološkog tretmana ili razloga

sigurnosti, kao i kada je zatvorenik izdržao 3/5 kazne zatvora, tako da bi ovim

ovlaštenjem ministar pravde Bosne i Hercegovine, određene pravne situacije

zatvorenika (pravo premještaja) mogao rješavati na jedinstven način na cijelom

području Bosne i Hercegovine.

Novi član Zakona predviđa podnošenje prijedloga upravnika koji treba da sadrži

okolnosti koje ukazuju na prekobrojnost, efikasniju realizaciju penološkog tretmana ili

sigurnosne razloge, kao pravni osnov za donošenje odluke i koje okolnosti

predstavljaju materijalne činjenice uz potrebu prethodno date saglasnosti ministara

pravde entiteta ili Brčko Distrikta i prethodno najmanje 3/5 izdržane kazne zatvora, što

predstavlja ispunjenje formalnih razloga za donošenje odluke ministra pravde Bosne i

Hercegovine.

Navedeni član Zakona sadrži pet (5) elemenata koji se moraju kumulativno

ispuniti da bi ministar pravde BiH mogao donijeti odluku o premještaju određenog

zatvorenika u slučaju prekobrojnosti. Od gore navedenih pet (5) elemenata, predviđena

su dva (2) materijalno-pravna elementa, i to:

1. utvrđivanje stanja prekobrojnosti i

2. konstatovanje okolnosti koje ukazuju na efikasniju realizaciju penološkog

tretmana ili sigurnosne razloge,

s tim da navedeni član sadrži tri (3) formalo-pravna elementa, i to:

1. da je zatvorenik izdržao najmanje 3/5 izrečene zatvorske kazne,

2. da postoji prijedlog upravnika i

3. da postoji pisana saglasnost ministara pravde entiteta ili Brčko Distrikta BiH.

Smatramo da predviđeni postupak odlučivanja, uz pravilnu primjenu svih gore

navedenih materijalno-pravnih i formalno-pravnih uslova za donošenje odluke,

predstavlja ozbiljan mehanizam za sprječavanje bilo kakvih pokušaja koji bi mogli

dovesti do negativnog ponašanja ili izazivanja negativnih posljedica ili sumnji u

pogledu primjene navedenog instituta „prekobrojnosti“ (etnički, politički, nacionalni i

dr.).

Svrha ovog člana i namjera je zakonodavca da premještaj u slučaju

prekobrojnosti dobiju lica koja svojim ponašanjem pokazuju da poštuju pravila i

disciplinu kućnog reda i kod kojih se redovno odvija proces penološkog tretmana,

odnosno resocijalizacije i koji po osnovu dužine već izdržane kazne ulaze u fazu

izdržavanja kada se prema penološkoj praksi primjenjuju razni oblici i metodi

tretmana radi adekvatnog vremenskog pripremanja zatvorenika za redovno otpuštanje

sa izdržavanja kazne i uspješno upućivanje u društvenu zajednicu.

Ovaj član sa aspekta penološke nauke i prakse nije zamišljen tako da se preko

ovog instituta „prekobrojnosti“ premještaju najopasniji izvršioci krivičnih djela ili oni

koji su opasni po okolinu ili izvršioci najtežih krivičnih djela i da na taj način

nezasluženo dobiju premještaj u ustanove sa boljim smještajnim uslovima i češćim

korištenjem unutrašnjih i vanjskih pogodnosti.

Zbog gore navedenih razloga smatramo da ispunjenje svih gore navedenih pet

(5) kumulativnih uslova, uz posebno naznačavanje da takav prijedlog po službenoj

dužnosti može podnijeti samo upravnik zavoda, što znači da je sužen krug podnosilaca

takvog prijedloga, da mora postojati pisana saglasnost ministara entiteta ili Brčko

Distrikra BiH i da je zatvorenik već izdržao najmanje 3/5 od izrečene kazne zatvora,

koji po mišljenju podnosioca prijedloga izmjene navedenog Zakona predstavljaju

zaštitne mehanizme za sprječavanje bilo kakvih negativnih pokušaja ili ponašanja u

pogledu primjene instituta „prekobrojnosti“ u praksi rada zavoda.

Navedena izmjena Zakona je urađena i iz dodatnog razloga što entiteti u skladu

sa članom 204. Zakona nisu uskladili svoje zakone iz oblasti izvršenja krivičnih

sankcija sa Zakonom na nivou BiH, a zakonski rok za usklađivanje je istekao

10.06.2005. godine, pa je i to bio dodatni pravni osnov za predložene izmjene

predmetnog zakona.

Predloženi član ukazuje na potpunost pravne norme i njenih dispozicija koje

sadrže materijalne i formalne elemente, kao uslov i pravni osnov za donošenje odluke

ministra pravde Bosne i Hercegovine, čime je ispunjen i normativni, odnosno

hijerarhijski uslov za donošenje novog člana Zakona, koji je u potpunosti u

harmonizaciji sa već donesenim Zakonom i ovlaštenjima entiteta i Brčko Distrikta.

Zakon o izmjenama i dopuna Zakona Bosne i Hercegovine o izvršenju krivičnih

sankcija, pritvora i drugih mjera u svojoj dispoziciji, odnosno u stavu 3. člana 149. a.,

određuje da troškove premještaja snosi Ministarstvo pravde sjedišta Zavoda iz kojih se

vrši premještaj zatvorenika u Zavode drugog entiteta, što u praksi znači da će troškove

snositi Ministarstva pravde Entiteta, a samo u eventualno rijetkim slučajevima može se

pojaviti takva pravna situacija za zatvorenika iz nadležnosti Ministarstva pravde Bosne

i Hercegovine, zbog kojih razloga smatramo, da su za provođenje ovog Zakona

potrebna minimalna dodatna finansijska sredstva.

Član 15 ( Mjere nadzora, zabrane ili ograničenja i javljanje nadležnom organu u

pogledu pomoći prema uslovno otpuštenom licu )

Osim unaprijeđenja i razvoja sistema uslovnog otpusta koji je iskazan članom

173-179 ovog Zakona, prilikom njegove primjene postavilo se pitanje nadzora takvih

lica kada im se odobri uslovni otpust, što istvvremeno predstavlja i obavezu po osnovu

Preporuke Vjeće Evrope.

Preovlađuje mišljenje da tokom njihovog boravka na slobodi za vrijeme trajanja

uslovnog otpusta ne postoji njihova adekvatna kontrola i da stoga mogu pobjeći iz

mjesta prebivališta odnosno boravišta ili van Bosne i Hercegovine odnosno prepustiti

se ponovno takvom ponašanju koje će ukazati na moguću bojazan za ponovno

počinjenje krivičnog djela posebno iz razloga što su do sada postpenalne mjere pomoći

ovakvim licima, kada borave na uslovnom otpustu, bile ne adekvatne zbog materijalno

finansijskog stanja općina odnosno nadležnih službi socijalne zaštite kao i nedovoljne

komunikacije sa zavodima.

Obzirom da Prijedlog Zakona svojim odredbama člana 184 i 186 poboljšava

komunikaciju između zavoda i centara socijalne zaštite, postavilo se dalje pitanje da li

treba istovremeno unaprijediti praćenje zatvorenika kome je odobren uslovni otpust

kroz određene mjere nadzora, zabrane ili ograničenja ili ispunjenjem određenih

obaveza pomoći ili zbrinjavanja u cilju da njegova resocijalizacija na slobodi bude

uspješna i omogući mu normalno uključenje u građansko društvo.

Mjere nadzora, zabrane ili ograničenja smatraju se opravdanim iz razloga što se smatra

da takvo lice i za vrijeme trajanja uslovnog otpusta i dalje izdržava kaznu zbog

činjenice da rok izrečene kazne i dalje teče sve dok u potpunosti ne protekne period

uslovnog otpusta.

Prema tome, takvo lice s krivično pravnog aspekta i dalje ima „status lica koje

izdržava kaznu“, zbog kojih razloga se smatra opravdanim mogućnost izricanja

određenih mjera zabrane prema takvim licima i koje će predstavljati minimalne

garancije da takvo lice neće pribjegavati bjegstvu niti pokušavati vršiti nova krivična

djela uz izvršenje dodatne obaveze javljanja nadležnom organu socijalne ili druge

zaštite i ispunjenjem traženih obaveza od takvog lica.

Ovakvu koncepciju uslovnog otpusta podržava i Evropska konvencija o nadzoru nad

uslovno osuđenim ili iz zatvora uslovno puštenim osuđenicima iz 1964.godine

odnosno Preporuka (2003) 22. Komiteta ministara zemalja članica Vijeća Evrope o

uslovnom otpustu.

Prema članu 8. navedene Preporuke kako bi se smanjio rizik recidivizma kod uslovno

otpuštenih zatvorenika trebalo bi omogućiti pojedinačno određivanje prilagođenih

uslova kao što su : zabrana boravka u određenim mjestima ili posjećivanje određenih

mjesta, uključivanje u program liječenja a koje je na očigledan naćin povezano sa

činjenjem krivičnog djela

( droga, alkohol ili druga stanja koja podliježu liječenju, nastavak stručne ili obrazovne

aktivnosti kao i program ličnog razvoja) ,što sve govori o opravdanosti gradnje

navedenog člana 157b i predloženih mjera zabrane ili ispunjenja određenih obaveza .

Navedeni Amandman se ukazuje opravdanim i usklađenim sa novim međunarodnim

standardima iz oblasti uslovnog otpusta koje određuje i preporučuje Vijeće Evrope

svim zemljama članicama kao što je to navedeno u Preporuci iz 2003.godine

Komiteta ministara državama članicama o uslovnom otpustu.

Član 19. (Prečišćeni tekst)

Zakon BiH o izvršenju krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera donesen je

2005. godine i objavljen u „Službenom glasniku BiH“ broj: 13/05 i koji je stupio na

pravnu snagu 10.03.2005. godine. U 2007. godini Visoki predstavnik za Bosnu i

Hercegovinu donio je Odluku izmjenama i dopunama Zakona BiH o izvršenju

krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera od 09.07.2007. godine i koja je objavljena u

„Službenom glasniku BiH“ broj: 53/07.

Navedene izmjene zakona donesene na privremenoj osnovi od strane Visokog

predstavnika za Bosnu i Hercegovinu usvojene su na osnovu Zakona o usvajanju

Zakona o izmjenama i dopunama Zakona BiH o izvršenju krivičnih sankcija, pritvora i

drugih mjera od strane Parlamentarne skupštine BiH i objavljene u „Službenom

glasniku BiH“ broj: 97/07, zbog kojih razloga su navedeni propisi postali pozitivni

propisi Bosne i Hercegovine od kada više i nisu na privremenoj osnovi.

Ove izmjene i dopune sadržavale su osam članova čije su izmjene i dopune

obuhvatile veći broj članova Zakona, s tim da su dopune pojedinih članova bile veoma

značajne, odnosno predstavljale su uvođenje novih zatvorskih standarda u oblast

izvršenja krivičnih sankcija u Bosni i Hercegovini.

Posebno ističemo uvođenje „obaveznog nadzora“ koji se određuje prema

zatvorenicima koji koriste pogodnosti van zavoda, što stvara nove obaveze za službe

zavoda, policijske organe ili druge državne organe koji izvršavaju mjere i sankcije ili

na drugi način učestvuju u postupku izvršenja krivičnih sankcija.

Također, ovim novim izmjenama i dopunama Zakon BiH se usklađuje sa novim

evropskim zatvorskim pravilima donesenim od strane Evropskog komiteta ministara

zemalja članica Vijeća Evrope na osnovu Preporuke broj (2006) -2 od 11.01.2006.

godine, novom sudskom praksom Suda za ljudska prava u Strazburu, posebno u

odnosu na primjenu evropskih zatvorskih pravila, a koje se tiču ljudskih prava koje

štiti Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava i sloboda i Evropska konvencija o

sprečavanju mučenja i nečovječnih ili ponižavajućih kazni ili postupaka, kao i u skladu

sa dosadašnjom praksom i iskustvima u primjeni navedenog zakona.

Nove izmjene i dopune ovog zakona sadrže preko 30 pravnih normi od kojih

većina predstavlja potpuno nove članove kojima se uređuju novi pravni zatvorski

instituti, prava, dužnosti i obaveze, zbog kojih razloga smatramo da je osnovan

prijedlog da se sačini Novi-prečišćeni tekst navedenog zakona koji je dosadašnjim

izmjenama i dopunama obuhvatio preko 30 pravnih normi i što bi omogućilo njegovu

lakšu primjenu u praksi provođenja, njegovog tumačenja, davanja mišljenja i

preporuka, odnosno izdavanja predviđenih mjera nadzora, zabrane ili ograničenja,

odnosno doprinijelo efikasnom provođenja zakona u njegovoj konkretnoj primjeni.

Član 20. (Usklađivanje zakona)

Navedeni član ukazuje na obavezu usklađivanja zakona entiteta i Brčko

Distrikta BiH iz navedenih oblasti sa Zakonom BiH, što je zakonska obaveza iz člana

204. Zakona BiH o izvršenju krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera koji je stupio

na pravnu snagu 10.03.2005. godine. Harmonizacija propisa se smatra važnim

elementom u funkcionisanju sistema izvršenja krivičnih sankcija i posebno postizanja

jednakih prava, obaveza i dužnosti za sve zatvorenike ili pritvorenike bez obzira na

okolnost u kojem se zavodu nalaze. U međuvremenu Republika Srpska je u toku 2007.

godine izvršila usklađivanje Zakona sa Zakonom BiH, a postupak usklađivanja

Zakona Federcije BiH je u toku, kao i na području Brčko Distrikta BiH. Obzirom da

izmjene i dopune Zakona BiH predviđaju nove pravne norme koje prate Evropska

zatvorska pravila i preporuke usvojene 11.01.2006. godine od strane Vijeća Evrope, to

iz tih razloga postoji obaveza za daljim usklađivanjem zakona entiteta i Brčko

Distrikta sa Zakonom BiH, čime se istovremeno preuzimaju i novi međunarodni

standardi iz oblasti izvršenja krivičnih sankcija, što predstavlja i pravnu obavezu BiH

kao članice Vijeća Evrope.