Zane Grey - Dvoboj Klanova

8/3/2019 Zane Grey - Dvoboj Klanova

1/49

ZEN GREJ - Dvoboj klanova

Svaki dan jahanja poveavao je Merserovu ljubav prema ovoj zemlji. Ve je bio prestao da broji dane otkako je napustio stoarski kraj u Kanzasu i stigao u Arizonu. Bio je siguran da su protekle nedjelje. A ve je morao da prekopava po svom sjeanju ne bi li se prisjetio prolosti. Nije imao nekog razloga da se stidi; mogao je svak

om ovjeku pogledati pravo u oi, isto onako kao kada je bio prisiljen da puca tokomposljednjih nekoliko godina dok je lutao po prostranstvima Kanzasa; i kao to muje izgledalo mudro da ode daleko, u nepoznate i puste krajeve, tako je smatrao da je najbolje da sve i zaboravi. Negdje duboko u dui Merser je osjeao da e jednog dana naii na mjesto koje e mu prirasti uz srce, mjesto gdje e njegovi magliasti snovimoi da se ostvare. U svom srcu je znao da nije onakav kakvim su ga smatrali na Istoku. Cijelog dana njegov konj elavko kaskao je krivudavim putem koji se rijetkokoristio i na kome su tragovi tokova bili jedva primjetni. Gusta borovina spreavala mu je vidik iako je na pojedinim mjestima ipak imao priliku da ugleda predivnu plavocrnu dolinu iza koje su se uzdizali neravni vrhovi planinskog lanca. Napokon su borovi prepustili mjesto kedrovima i smreki izmeu kojih je crvenkastim sjajem blistala manzanita, a stabljike meskala izdizale su se iznad sivkastih mladi

ca. Bilo je tu i hrastova, a u vododerinama su se izvijale sikomore i javori. Aiznad ovog gustia lebdio je sanjivi ljetni dan; ovdje dolje bilo je toplo, i suhi, mirisni vazduh kao da je izbijao iz furune. uma je spavala. U crvenkastoj prainidu puta primijetio je vie tragova jelena nego goveda. Prije dva dana sreo je jednog lovca koji mu je rekao koliko u ovoj dolini ima divljai. Kakva je to promjenabila za Mersera da lovi jelene i medvjede umjesto da juri kradljivce stoke ili da njega jure pripiti jahai u potrazi za slavom ili revolverai iz stoarskih gradova!Celavko je bio umoran i hramao je, ali nije posustajao. Negdje naprijed moraloje biti zelene trave i svjee hladne vode. I Merseru je dojadilo tvrdo sedlo danju, ali i nou kada mu je sluilo kao jastuk. Bio je i gladan, kao i svaki jaha koji jeod jednog stoarskog kraja iao prema drugom. Ve je poeo da strahuje da e jo jedan damorati da provede na putu. Negdje u ovoj dolini morao bi uskoro da naide na nekiran ili grad ili pilanu, kako su mu usput ispriali. Put nije prestajao da krivuda

iako se pribliavao zaravni. I uskoro je, na veliko zadovoljstvo, put skrenuo do irokog stjenovitog rjenog korita usred kojeg je tekao plitki potok. Isto kao i Celavko, i on je jedva ekao da zagazi u bistru vodu. Osjeao je kako mu hladnoa probijakroz vrele izme. Ispruio se na uzavreloj ravnoj stijeni da popije koji gutljaj. Kako je voda bila hladna i divna! Celavko je toliko pio da se Merser prepao da e puknuti. Zatim su odgacali do sjene sikomora na obali. Ovdje je bilo prijatno. Jedino je ubor vode uznemiravao tiinu ume. Uskoro je i sunce poelo da se skriva iza planina na zapadu. Merser je obrisao znojavo lice i pomislio da iz bisaga izvadi ve otvrdle kolaie i suhi kukuruz kako bi prezalogajio. U tom trenutku tiinu je prekinulo udaranje nepotkovanih kopita po kamenu. Iza okuke pojavio se neki ovjek kojije vodio magarca. Kada se pribliio, Merser je primijetio da je to onii starina, sijed i pogrbljen. Na magarca su bile natovarene dvije bavice za vodu. Starac je otr

o pogledao Mersera, ali u njegovim oima nije bilo neprijateljstva. - Zdravo, strance - rekao je kratko. - Zdravo, starino - odgovorio je Merser polako. - Vrue, ha? Ova zemlja, bogami, gori. Nikad voda u potoku nije bila ovako plitka. - I starac je poeo da skida bavice. - Konj mi je umoran, a i ja sam. Ima li u blizini kakvo mjesto gdje bih mogao da prenoim? - Pa, dobrodoao si i u mojoj brvnari - otegaoje stari. - Ali, nije to nita naroito, a u Rajsonu je dobra krma. - Hvala. Ako nijedaleko, odjahau do Rajsona. - Manje od dvije milje. - Dobro. Danas imam sree. Kakvo je mjesto taj Rajson? Grad, pilana ili stoarski obor? - Pa, Rajson je prilino velika varo. U stvari, jedina u Tontu. Osim krme, tamo su i dva saluna. Pa onda trgovina mjeovitom robom Sema Vokera, pa onda druga trgovina brae Tims, onda ti je tuHedlijeva kovanica, pa crkva, vijenica, kola - e, to ti je sve u jednom - i jo dvanaestak ili neto vie kua... - Bogami, pravo mjesto - prekinuo ga je Merser zamiljeno.- Ima li raneva? - Svakako. Ima ih nekoliko dolje u dolini. - Je li? To me iznen

auje. Ne bih rekao da je ovo stoarski kraj. - Pa, goveda su ovdje napredna, dok suona u brdima kost i koa. Voda nikad ne presui, a ako, kao ljetos, ponestane trave, opet ima dovoljno za ispau. 7 - Ma ta mi kae! Zanimljivo. ini mi se da mi se dopada


2/49

ovaj kraj. Gdje stoari odvode stoku? - U Marikopu. To ti je preko planina na jugu, nekih dvije stotine milja dalje. - Auh! Ovo je divlji kraj. ta ima osim stoke?- Pa, ima Indijanaca, pa onda podosta medvjeda, puma, urana, jelena. - Vjerujemda u se ovdje zaustaviti. Ali, mislio sam na to ima li kakvog drugog posla osim jahanja? - Koliko ti je volja, ako puno ne trai. Ovdje svako moe nai posla. Nevolja je to niko od mlaih ne eli da radi. Oko Rajsona se obavlja mnogo posla, ali ne pristie mnogo novca. - Reci mi gdje da potraim posao. Radije bih se zadrao dalje od grad

a. - Pa, neki dan sam uo kako se Rok Lili ali da nema nikoga da mu ree sorgum. - Sorgum? ta li je to? - ta, nikad nisi uo za sorgum? - udan sjaj se pojavio u starevim oma. - Bogami, gospodine, nikad uo. - Hm. Onda, pretpostavljam da nisi nikad uo niza bijelu mazgu? - Jednom me jedna udarila. Valjda si mislio na onu obinu bijelumazgu? - Ma kakvi. Ova bijela mazga uopte nije obina. Moe te pogoditi poput groma... Pa, kao to ve rekoh, Rok Lili je grmio jer ni jedan od njegovih momaka ne bi ostao kod kue da ree sorgum. Rok ima estoricu rasputenih sinova, a ne znam koliko jo cura. To ti je prava stara teksaka familija. - ime se taj Rok bavi? Ima ran? - Svakako, a dosta njegove stoke uokolo luta. Rijetko ih tjera u Marikopu. Povremeno zakolje koje govedo ili se trampi. Uglavnom lovi medvjede. 8 - Od ega onda ivi? 1 kakouopte moe da plati nadnicu jahau? - Ha! Ha! To je, bogami, pitanje. Ne znam ti rei,strance. Rok i njegova familija su siromani, ali se nekako provlae. Nedavno mu se

vratila zgodna kerka koja je bila kod neke tetke ili negdje tamo u Teksasu. Vidio sam je i poelio da sam opet mlad. - Prokletstvo! Bolje da se drim dalje od tih Lilijevih! - uzviknuo je Merser obeshrabren. - ta je s drugim stoarima? i - Pa, mogao bi pokuati kod Simpsona. On ti je s druge strane doline. - Kakav je on? - Istikao i Lili. Samo to nije siromaan. - Onda bi bilo bolje da kod njega potraim posao. - Svakako. Ali, otkako sam ti ja ovdje, vie od deset godina, Simpson nije unajmio ni jednog jahaa. - Auh. Je li i to neka velika familija kao Lilijevi. - Ako nije i vea. - ini mi se da sam pogrijeio kada sam rekao da mi je ovo sretan dan - primijetio je Merser ustajui. - Hvala ti, stari. Odoh. Krenuo je vodei elavka, namjeravajui da malo pjeaci. - Pa, do vienja, mladiu - starac je pozvao za njim. -1 pripazida te ne ritne ona bijela mazga. - udan neki starkelja - mrmljao je Merser. - tali mu je ta bijela mazga! Mora da je to neka ala. Put je iao uz potok i krivudao ispod slikovitih starih sikomora i ponekog bora. Merser je virkao izmeu drvea kako

bi otkrio starevu brvnaru, ali bez uspjeha. Tragovi su se udaljavali od potoka inestajali u umi. Dok je Merser polako iao dalje, sunce je zalo i sumrak se poeo sputati. Postalo je osjetno svjeije. Volio je da bude u planini. A slatkasti opori miris doline ve je poeo da ga zanima. Ve je bio skoro mrak kada je put izbio na istinu.Otkrio je da je stigao u selo. Tamno obojene kue/ jedva osvijetljene, nizale suse s obje strane trga. Jao je sve dok nije vidio grupu ljudi ispred neeg Sto je moglo biti trgovina mjeovitom robom, iznad koje je visila daska s nerazgovjetnim slovima. Vidio je konje i kola. Do uiju su mu doprli tihi glasovi. Merser je brzo osjetio atmosferu. On je dobro poznavao gradove na granici u svjeim ljetnim veerimakada je izgledalo da je i sam mir pun naboja. Priao je jednom djeaku koji je stajao nedaleko od gomile. - Doni, gdje bih mogao nai hranu i smjetaj za sebe i konja?- Poveu vas do krme. Dopustite mi da vam ja vodim konja - odgovorio je momi sa arom.ta se desilo, djeae? - Nita naroito. Moj stari kae da je Sim Perkins posljednji putidio bijelu mazgu - odgovorio je momi dok je vodio Mersera preko irokog trga. - Posljednji put vidio? Mora da ga je gadno udarila? - On je mrtav, gospodine. Kockali su se u Rajanovom salunu i onda je dolo do pucnjave. Kau da je to uinio Bak Hatavej. Ali, Bak tvrdi da nije. - Malo pukaranja, ha? Je li to uobiajeno kod vas? - Moj stari kae da je i to dovoljno da ne raste broj stanovnika - odgovorio je djeak smijui se. - Gdje vam je erif? - Najblii je u Marikopi. Nikad ga nisam vidio, gospodine. - ini mi se da je tvoj Rajson zanimljiva varo, Doni. Uostalom, ta je to bijeiam.izga? 10 - Pa, gospodine, ako ne znate, neu vam ni rei. Ovo iri moj stari. Samo vi uite. Veera je gotova jer je mama ye odavno zvonila. Ja u se pobrinuti za vaeg konja. Merser se popeo do tronog trijema i uao u tamni lodnik na ijem se kraju nasluivala slabo osvijetljena prostorija. Uao je polako. Dvojica mukaraca sjedili su za dugakim stolom. Jedna ena je ula na druga vrata. - Dobro vee, gospoja. elio bih smjetaj

a sebe i konja. - Tek ste doli, gospodine? - upitala je otro, odmjeravajui ga prodornim pogledom. - Ovog trena. Sreo sam vaeg malog. - Sjedite ovdje - odgovorila jeuljudnije. - Donijeu vam veeru. Merser je sjeo preko puta mukaraca koji su ga, kak


3/49

o mu se uinilo, nemarno pogledali. Lampa je bacala ukasto svjetlo na tvrda lica koja nisu pripadala stoarima. Zapazili su gdje je i kako je Merser drao revolver prije nego to su ga pogledali u lice. - Dobro vee, ljudi - rekao je Merser lijeno, sjedajui. - Zdravo, strance - odgovorio je stariji. Merser je osjetio kako ga ispitivaki i radoznalo posmarraju, ali nije opazio i otpor i, sudei po tome kako su ga prihvatili, stranci nisu bili rijetkost u Rajsonu. Gazdarica mu je donijela veerukoja je bila tako topla i dobra da ne bi razgovarao sa ovim ljudima i da su bili

razgovori) iviji. Oni su brzo svoje pojeli i izali. Dok je Merser jeo, djeak se vratio nosei bisage i kaput. - Donio sam vam stvari, gospodine - rekao je. - Ostaviu ih ovdje. - Gurnuo je vrata u sredini prostorije. - Kako je moj konj Celavko?- upitao je Merser kada je djeak izaao. - Kladio bih se da odavno nije okusio zobi. Fin konj gospodine. Pobrinuo sam se za njega. - Tome, gdje ti je otac? - pozvala je ena iz kuhinje. U - Tamo preko. - Pa, tri kod njega i reci mu da treba veerati, bilo pucnjave ili ne bilo. Momi je veselo namignuo Merseru i nestao u tamnom hodniku. Merser je veerao i otiao u sobu da uzme, kaput. Pomislio je da saeka dok sene vrati djeakov otac. Ali, kako se to nije dogodilo, izaao je na trijem. Na trguje bilo vie svjetla i buke nego prije veere. Konji i ljudi su bili u pokretu. Ljudi su prolazili i razgovarali. Cuo je neku enu kako se smije. S druge strane trgavidio je nekolicinu ljudi u trgovini koja je bila osvijetljena. Krenuo je preko

da bi kupio neke stvari potrebne zadugo jahanje. Trgovina nije liila ni na jednuod onih koje je viao, iako u tom asu ne bi mogao odrediti kako ili zato. Ipak je to

bila tipina trgovina mjeovitom robom. Dok je ekao da bude posluen, posmatrao je muterije. Sreo se sa radoznalim pogledima, na kraju i sa drskim pogledom zgodne djevojke koja je ula s pratiocem. Smijuljili su se i priali o igranci koja se oito trebala odrati te veeri. Merser je okretao leda mnogim stvarima, pa i onoj koja bi mumogla donijeti sigurnu nevolju. Tamo u Kanzasu nikad nije bio u stanju da to izbjegne iako se vjeno trudio, pa ak zaradio i nadimak Vrludalo. Uzvratio je tunim smijekom na izazovni pogled stasite djevojke i vie je nije ni pogledao. Konano je usluen i svoje brojne pakete je odnio u sobu. Na raspolaganju je imao i lampu. Slabasvjetlost otkrivala je golu sobu da krevetom, klupom i umivaonikom koji je, iakoobijen, predstavljao pravi luksuz za njega. Merser je ponovo izaao, ali ovog puta je otiao u naj- ; blii salun. Bio je tu ank koji se protezao cijelom i duinom zida

, sjajno ogledalo iarano sugestivim figura ma, izmaglica od duhanskog dima, mirisruma, glasovi grubih ljudi. Merser je osjetio olakanje i neko novo isku stvo jerse inilo da ga niko ne primjeuje. 12 Imao je namjeru da popije neto estoko, ali se anku nije moglo prii od gomile neotesanaca. Merser nije htio da se gura, pa je, otkrivi jednu kutiju u uglu, sjeo da posmatra oko sebe. Bilo je tu vitkih jahaa, krivonogih i crvenih u licu i sitnih oiju. Iznenadila ga je njihova visina i podsjetili su ga na teksake kauboje. Arizonci su zaista bili visoki. AH to su mogli bitii Teksaani po onome koliko je uo da su se ovi svuda rasuli. Vei dio gostiju u Rajanovom salunu imao je obiljeje sirovosti. Neki su bili obueni u odjeu od jelenje koe.Mnogi su bili snane grade, irokih ramena i dugih nogu, ali su im vidno nedostajale osobine jahaa. Izgledalo je da im novac ne nedostaje. Kockali su - neki su igrali poker, drugi faro, a trei su bili zabavljeni nekom igrom koja je Merseru bilanepoznata. Toliko je bio zainteresovan da je zaboravio na pie. Saluni u Hejs Sitiju, Ebilejnu i Dodu, poznatim stoarskim gradovima koje je posjeivao, mnogo su gubili u poredenju sa ovim. Oni su predstavljali rijeku ljudi koji su odasvud dolazili - bili su to paraziti granice i kauboji na koje su vrebali. Ovdje u Rajsonu bilo je manje buke i divljine i gomila je prilino pristojno izgledala. Moda se to moglo pripisati i odsustvu ena. A ipak, ovoj gomili u Rajsonu kao da nita nije nedostajalo, izgledali su vrsti kao kremen i samo je elik mogao izazvati vatru. Merserje posmatrao i prouavao, ustao je i umijeao se u krug posmatraa oko kockarskog stola i oslukivao dobro naulivi ui - razgovor ovih gortaka ga je i fascinirao i zbunjivao. Napustio je salun ni s kim ne prozborivi ni rijei, ne znajui ni sam da li eli ostati u ovom gradiu. 13 II Ujutro je Don Merser bio drugaijeg raspoloenja. Odluio je dane ide daleko od doline. Rano je dorukovao sa djeakom Tomom, koji ga je otpratio do konjunice da osedla elavka. - Idete dalje, gospodine? - upitao je djeak. - Pa, To

me, ini mi se da neu ako budem naao posao - odgovorio je Merser. - Pa, ovdje je lako nai posao. Samo odjaite do Roka Lilija i imaete posao. - Auh! A zato mi preporuujejega? - Pa, zato to bih ja tamo otiao da sam veliki. Tamo sam lovio divlje urane. D


4/49

ivno je to mjesto. - Ima li jo neto osim divljih urana? - Razne divljai. I breskvi,lubenica, ovako velikih glavica kupusa, pasulja. Samo da okusite pasulj koji priprema gospoda Lili, prste biste polizali. -1 ta jo, Tome? Ve mi ide slina na usta.- Pa, koliko mogu prosuditi ljude, siguran sam da nikad ne biste tuda samo projahali... ni zbog Nen Lili. - Ah, jasno mi je - odgovorio je Merser nehajno. - Tome, evo ti dolar. Dopao si mi se. A koje Nen Lili? - Nen je jedna od Rokovih keri- proaputao je Tom uzbueno. - Upravo se vratila iz Teksasa. Bio sam mali kada je o

tila. Ali ona me pamti. Kae da me voli. I, gospodine, Nen je u gadnoj nevolji. I te kako bi mi bilo drago da ste vi momak koji je za njom doao iz Teksasa. Merser nije mogao ostati ravnoduan pred tim pametnim i blistavim oima. - U nevolji? ini mise kao da sam negdje uo tu rije. A kakva to muka mui tvoju prijateljicu? - Ne znamtano, gospodine. I plaim se da kaem ono to mislim. Ali, ipak u vam se povjeriti. Osjem da je Nen u nevolji zbog bijele mazge i Baka Hataveja. 14 - Samo polako, mome. ta je to bijela mazga? - Brzo ete otkriti. Ja nisam izdajica. Ali, Bak Hatavej jenajgadniji tip u ovoj dolini. On udara konje i tue dje cu. Kocka se i puca, to svako ziu. Jedino to ne pije. Pa, pria se da je zapikao Nen Lili za sebe. Ve na prvomple su nakon njenog povratka premlatio je trojicu mladia i pucao u mog roaka Dima Snekera. Osakatio ga je. Kau - ove stare ene ovdje - da je i Nen bacila oko na Baka. Ali, ja u to ne vjerujem. Dvaput sam vidio Nen ovdje u gradu- i jednom gore u u

mi, u njenoj kui, i svaki put je plakala i plakala. Stari Rok je neto du

an Baku Hataveju. I moda je stoga spreman da mu prepusti Nen. - Mome, otkud ti zna da Nen nije

Hatavejeva dra gana? - upitao je Merser ozbiljno. - Pa, ja to osjeam. Nemojte meodati, gospodine, ja to jednostavno nasluujem. - Bi li me poveo i upoznat) o njom? - I te kako bih to elio. Ali, moram da radim. A i tata pije. - Kako u nai taj ran Lilijevih? - Lako gospodine. Ne moete ga proi. Poite ovim putem ovdje... evo ovuda... i skrenite odmah nalijevo. Idi te sve do kraja. Tamo je jedna stara brvnarai dvije staze. Krenite opet lijevo. Ta staza na nekoliko mjesta presijeca potok,ali je ni jednom neete promaiti. I ubrzo nakon toga doi ete do ranca. - A kako u prepoznati tvoju prijateljicu Nen? - Oh, gospodine, znali biste koja je i kada bi bila meu stotinu djevojaka. Toliko je lijepa. - U redu, Tome, povjerovau ti na rije- odgovorio je Merser polualjivo i poluozbiljno. - Samo me nemoj odati. - Ne padami na pamet - uzviknuo je momi. Oi su mu blistale, a pjegice na blijedom licu post

ale jo izraajni je. Vrtio se oko Mersera dok je ovaj sedlao konja, a kada je uzjahao, posavjetovao ga je: - Izjaite sa stranje strane, x 15 gospodine. Ovdje su ljudi strano radoznali. Vratiete se ha put kada zaokrenete na mjestu gdje se zavrava ograda panjaka. Recite Nen da sam vas ja poslao. Merser se pozdravio s momkom i krenuo, kako mu je reeno, putem odakle se nije vidio ni grad, niti iko od njegovih stanovnika. Upadao je u bezbroj avantura, pa mu ni ova nije bila mrska. U svakomsluaju, prije nego to napusti dolinu, posjetie Lilijeve i Hatavejeve. Jutro je bilosvjee, vazduh otar, ali pun mirisa. Vedro nebo obeavalo je jo jedan topao dan. drebad su trkarala po panjaku, a odnekud se ulo njakanje magarca. Merser je proao pored nekoliko koliba, na kraju i pored ranerske kue ispod grebena, smjetene izmeu korala ipolja. Sunce jo nije bilo obojilo visoravan na istoku. Veim dijelom puta Merser je mogao vidjeti samo crne vrhove tamnih planina prema jugu i resastu crnu linijuprostrane visoravni na sjeveru. Vie nije nailazio na raneve, iako su tragovi stoke vodili s obje strane. Zakljuio je da su i tih nekoliko raneva sigurno podosta udaljeni jedni od drugih. Sunce je ubrzo izalo, zlatno i toplo, odvlaei jutarnju svjeinu. Muhe i pele su zujale uokolo. Nekih pet milja dalje od grada Merser je doao doprvog zaokreta koji je vodio do starog, zaraslog puta kojim su rijetko prolazila kola. Zaokretao je u hrastovima obrasle breuljke i postepeno se uspinjao. Merser je pozdravio prvi bor. Volio je drvee jer ga je rijetko viao na svojim ranijim obilascima graninog gorja. Ovi breuljci su bili obrasli gustim grmljem, kedrovima iborovima, a nakon izvjesnog vremena doekale su ga smreka i jo vie borova. Lie je bilo sivkasto od praine. Odavno u ovim krajevima nije pala kap kie. Povremeno, kada bi se osvrnuo, primijetio bi plavetnilo na jugu i inilo mu se da se uspinje visoko. Proao je istinu na kojoj je stajala oronula brvnara; ] Njen izgled je uzbudio Mersera. ta li se ovdje zbilo? 16 Ispod ove brvnare bila je stjenovita vododerina g

dje su rupe od sasuenog blata i mnotvo tragova stoke govorili da ovdje ima vode. Uspinjao se dugo kroz umu. Truli panjevi, lie, borove iglice nudili su slatkast i opojni miris, topao kao vjetar iz vatre. Merser je duboko udisao ovaj novi i neobin


5/49

i vazduh. inilo mu se da ga opija. Kada je doao do vrha i skrenuo na ogoljelu ravan, zaustavio je elavka i zagledao se uokolo kao opinjen. Valovita brda zelenia, poput ogromnih talasa nagnutog mora, dizala su se u susret crnim, crvenim i sivim planinama koje su ile od istoka ka zapadu sve dokle mu je pogled mogao da dokui, ispresijecane mnogim kanjonima sa velianstvenim pojasom stijena zlatnih na suncu koje su krivudale ispod drveem oivienog ruba. Merser je bio oduevljen vidikom. Kako je to bilo divno jednom ovjeku iz ravnice ije su oi postale umorne od jednolinosti be

skrajne, suncem sprene prerije! Vazduh je bio miran i topao. uo je sanjivi huk vode koja pada i inilo mu se da je jo samo to potrebno da bi ovaj prizor divljine biosavren. Zatim je Merser skrenuo pogled nadesno. I ostao je kao prikovan. inilo muse da je dovoljno visoko da bi gledao na predio krivudavih zaobljenih grebena slinih srebrnastim i zelenim takicama iaranim zmijama izmeu kojih su zijevali klancizagueni umom iz kojih su izbijale stijene i litice. Ti grebeni bili su miljama dugi i sputali su se u tamno plavetnilo u najdivljijem dijelu zemlje koji je Merserikad vidio. Iza dalekog zida tog konjona uzdizalo se breuljkasto more kupola i vrhova, neravnih i crnih, dalekih i naizgled nedostupnih. - Hej, gdje sam ja ovo doao! - uzviknuo je zaneseno. Na konju je preao Stjenovite planine, ali njegov pogled nikad nije bio nagraen veom arolikou i sjajem. Merser je morao da u sebi potisne djeaki san o kraju duge. Bolje bi bilo kada ne bi bio toliko oduevljen. Krenuo je da

lje, iako nerado. Ubrzo je opet uao u sjenu. Poeo je da se spu

ta sa ovog visokog brda. Pribliavalo se podne, to je pokazivalo da su za njim ostale mnoge milje. Uskor

o mu je ui ispunio ubor potoka. uma je postala gua, drvee vie, sjena tamnija. Napoke stigao do dna padine i zaao u divlju istinu blistavu od zlatnog cvijea i arenog ruja. Na jednom kraju stajala je brvnara bez vrata. S lijeve strane otkrio je stazu koju je traio. Vodila je do ume odakle je dopirao dremljivi huk vode. elavko je nanjuio vodu i sigurno bi pojurio da nije bilo vrste ruke na uzdi. Zatim je staza skrenula preko suncem obasjanog proplanka do ispod velikih sikomora bijele kore izelenog lia, koje su se naginjale iznad mahovinom obraslog kamenja i brze, kao ilibar ute boje. Ovdje nije bilo ni traga od sue. Merser je iza sebe ostavio toplu, pranjavu i sasuenu zemlju. Sjahao je da bi se napio vode. Pio je i pio i gotovo sezaguio kao oednjeli pustinjski jelen. - elavko, piemo pa makar se i naduli - uzviknuo je. - Kakva voda! Kada samo pomislim kakvu sam splainu dosad pio! Merser je pre

veo Celavka preko vode i sjeo na panj. Brza voda mu je prelazila preko koljena ikao rukom odnosila svu vrelinu i zamor. Osim konja, on je najvie volio brzu vodu. A ovaj potok je prevazilazio sve njegove snove. Mora da je izvirao negdje daleko u planinama koje je vidio. Priroda se pobrinula da ima dovoljno vode u rijetkoj i izabranoj divljini. Merser je s te strane naao stazu i pojahao, a zatim ubrzo opet preao vodu. esto je zaustavljao konja da oslune. Izgledalo je da je ovo mjesto beskrajna samotinja. Ni jedno ivo bie nije prelo njegovu stazu, niti uznemiriloovu blagost. Napokon je prestao da broji koliko je puta preao potok. Mir i ljepota ume i mrmor vode bili su 18 tako udesni da je zaboravio na svoju misiju sve doknje govo sanjarenje nije grubo prekinuo daleki lave psa. Ovo je za Mersera bio znak da sjae i krene pjeke. Nakon nekoliko trenutaka osjetio je miris dima to ga je bolno podsjetilo na lie i jesen njegovog djetinjstva. Namjeravao je da ide pravo dote planinske kue Lilijevih i predstavi se. Ali, poeo je da oklijeva kako je taj trenutak postajao blii. Potok je manje brbljao a vie krivudao, kao da nerado naputaovu svjeu, mahovinom obraslu obalu da bi otiao u neravni, ogoljeli predio. Nekoliko puta je izmeu drvea Merser opazio vrele sive grebene ispod njega. Vje rovatno sedom Lilijevih ugnijezdio na ivici ume gdje je ovaj potok izbijao na istinu. Merser se u tom trenutku naao na najljepem mjestu koje je ikada vidio. Potok je okruivaoobalu oko jedan ar iroku i natkriljenu visokim borovima i drveem ude snog srebrnastog lia koje mu je bilo nepoznato. Ispod njih su sikomore irile granje i razbacivale lie. Izgledalo je kao da u sanjivom ljetujem vazduhu pliva zelenkasto zlatasta svjetlost. Merser je ostavio elavka da pase, a sam je krenuo dalje kao opinjen. Velike stijene obrasle sivka stim liajem i pokrivene ipkastom paprati i ukastom mahovinom visile su iznad potoka. U mirnoj bistroj vodi Merser je ugledao pastrmke kojesu leale nepomino. Ovo je bila posljednja slamka. Uspuzao je na stijenu veli ku i

ravnu kao brvnara. Bila je pokrivena mekim pokri vaem od borovih iglica. Iznad stijene izvijale su se vitke grane sa srebrnastim liem, a iznad ovih nadvijao se areni baldahin velike sikomore. Bilo je to mjesto koje mu je osvojilo srce i u tom


6/49

trenutku vratio se svojim mlada lakim ludorijama - pokuae da ulovi pastrmku. Ali tek to je zauzeo eljeni poloaj osjeajui se sigurnim pod irokim granjem, njegove otrehvatile su neobian zvuk. i, 19 Merser je podigao pogled sa mirne, tamne vode. Slab uzdah dopirao je iz kronji i mijeao se sa blagim uborom potoka. Moda je vjevericaotkinula iarku. Oslukivao je i napokon uhvatio utavi zvuk, kao da se neko kree izmeja. Dopirao je zdesna, s njegove suprotne strane. Tada je opazio da staza vodi do pukotine u stijeni. Trenutak kasnije pojavila se djevojka nosei vedro za vodu.

III Merser se trgnuo. Djevojka nije bila ni visoka ni niska. Ila je laganim korakom, iako zastajkujui. Kada je iz sjene izbila na suncem obasjanu istinu, primijetio je daje gologlava i bosonoga. Prola je iza stijene i pojavila se na kamenoj ploiispod koje se kovitlala voda i, kleknuvi, spustila vedro u vodu i zatim ga izvukla. Ovaj pokret oty krio je od sunca potamnjelu oblu i snanu ruku i gipka ramena.Sjela je na mahovinu podigavi lanenu suknju da uroni noge u vodu. Merser je biojedva drideset stopa daleko od nje, ali ga ona nije vidjela. Izgledalo je da tamne plave oi ne opaaju nita u toj tihoj umi. Lice joj je bilo kao isklesano, suvie snao da bi stvarno bilo onakvo kakvim ga je mali Tom oduevljeno opisao, ali je u njemu: bilo neke udne ljepote. Kosa joj je bila gusta i kestenjasta, a na suncu na nekim mjestima kao zlato. Podrhtavanje crvenih usnica i suzne tune oi pokazivale suMerseru da je svjedok tuge. Dok ju je posmatrao neodluan i zanesen, izraz njenog

lica polako se promijenio u istinski oaj. U tom trenutku jaha je shvatio da je napokon, nakon brojnih tekih i pogrenih puteva, doao do kraja svoje duge. Stoga nijesmio ostati skriven na tom mjestu, kao svjedok tuge koja nije bila za radoznalei strane poglede. - Zdravo, Nen! - pozvao ju je, gotovo veselo. ula ga je jasno jer je ljupku glavicu podigla kao uplaeni jelen. Lice joj se zarumenjelo dok se osvrtala desno i lijevo urno briui oi. Merser je imao utisak da su joj se na ovaj naini ranije obraali u samotnosti njene ume. Nije pokazala ni iznenaenje, ni strah. - Zdravo, Nen - ponovio je, sada ne tako odvano. Odjednom ga je ugledala. - Zdravo,ti - odvratila je. Na to se Merser podigao iz ieeeg poloaja i razgrnuvi lie sjeo nab stijene. - Posmatrao sam pastrmku - rekao je osmjehujui joj se. - Iznenadila sime. Odmjerila ga je od glave do mamuza koje su zveckale na kamenu. Na licu jojse pojavilo iznenaenje. - Jesi li siguran da si posmatrao samo pastrmku? - upitala je sumnjiavo. - asna rije. - Takvim trikom su neki i ranije pokuali da mi priu. - N

e bih se udio. Ali, dajem ti rije da nisam traio takvu sreu. Ostavio sam konja podalje da pase. Sanjario sam kada sam odjednom ugledao pastrmku. - Sanjarili ste? -upitala je ne vjerujui. Osmjehnuo joj se. Primijetio je kako se zauenost pretapa u udnu zainteresovanost. Samo kada bi mogao produiti ovaj razgovor! - Ko ste vi? - upitala je nakon krae pauze. - Mislite kako se zovem i ta sam? - Oboje. - Merser, Don Merser, ali imam i nadimak. Vrludalo! udno, zar ne? Dali su mi ga drugari jer uvijek izbjega neke stvari. - Kakve stvari? - nastavila je radoznalo. - Oh, sve,ali uglavnom poslove, tue, metke... i djeSvojke. Veoma sam stidljiv kada su u pitanju djevojke. Slatko se nasmijala. 21 -1 izgledate tako. Odakle ste? f - Iz Kanzasa. - Iz Kanzasa! - bljesnula je od uzbuenja. - Prola sam kroz Dod Siti na putu iz Teksasa. Oh, bilo je to strano mjesto. Ali, ika Bil mi je rekao da nije sada tako lo grad kao to je bio prije dolaska eljeznice. - Niste, valjda, sami putovali odDoda? - upitao je otro. - Nisam. Stric me je doveo. On je sada kod nas. Ali, sigurno se ne bih plaila ni da sam bila sama. - Veoma ste hrabra djevojka iako ste mladi. - Imam osamnaest godina - odgovorila je plaho. - Ma nemojte? Ne bih rekao nida vam je petnaest. Pogledala ga je sumnjiavo. - Vrludalo Merser iz Kanzasa! - ponovo je upitala. - Da, gospoice. Roen sam u Pensilvaniji. Pobjegao sam od kole i od kue prije nego to sam napunio petnaest. Postao sam kauboj u Kanzasu. Krenuo samna Zapad i posljednjih godina vodio sam prilino tegoban ivot u Teksasu i Kanzasu.Dosadilo mi je vrludanje, pa sam krenuo u Arizonu. Eto, to je moja pria, gospoice.- Vi ste svakako iskoili iz tave u vatru. Otkud vi u ovom naem kraju? - jednostavno sam jahao na zapad. Vidim da me je srea pratila. - Srea? Svakako, ali loa. Boljebi vam bilo da se okrenete i odete iz Arizone - barem iz ovog Tonto bazena. - Nakon to sam vas vidio, Nen? - Da, nakon to ste vidjeli mene, Nen! - odvratila je izazovno dok joj je rumenilo polako oblijevalo od sunca potamnjele obraze. - Da l

i je to savjet, slutnja ili prijetnja? - upitao je polualjivo. - Pa, nije prijetnja, ali jeste sve ostalo - odgovorila je ozbiljno. 22 - Onda neu odjahati. Za ovonije imala spreman odgovor, to ju je jasno za trenutak zbunilo. Pogledala je svo


7/49

je vedro i pomakla se kao da hoe ustati, ali nije. Ali je u tom trenutku postalasvjesna golih nogu do koljena, pa ih je urno izvukla iz vode i pokrila. - Nen, mogu li da doem do vas i upoznam se s vama? - nastavio je Merser. - To vrlo dobro inite i s mjesta na kome ste sada odgovorila je. - Suvie je daleko, pa ne vidim kako izgledate - alio se. - Mogli biste se smoiti. Mogli biste uzjahati konja. - Ondaete me pozvati u svoju kuu? - urno je upitao. - Odavno je prolo jutro i daleko steod svakog ranca. Moj otac nikad nije pustio da neki jaha ostane gladan ili umoran

. - Va otac? Oh, jasno mi je. Vas i nije briga da li umirem od gladi ili da li sam se izgubio. Nen, ovo je kraj mog putovanja. - Ovo? ta to znai? uma... ovaj potok... ran mog oca... ili neto drugo? - Mislio sam na vas, Nen - rekao je. Ako nije bila uvrijeena, onda je sigurno bila ljuta, a ipak su se u njenom ponaanju zadrali uenje i pitanja. Merser je brzo shvatio da bi ga samo iskrenost mogla spasiti. - Molim vas, nemojte misliti da sam suvie napadan prema djevojkama - nastavio je ozbiljno. - A ta drugo da mislim? - upitala je s nevjericom. - Jer ovo je samo uma u Arizoni, a ja sam kerka siromanog gortaka. - Ne igram se. Ne bih se s vie potovanja odnosio prema vama ni da ste kerka najbogatijeg ranera u Arizo 23 ni. Ali, ja ne elimda ekani dan, ili nedjelju, ili mjesec da bih vam sve rekao. Molim vas, dopustitemi da doem do vas, Nen. - Otkud znate da sam ja Nen Lili? - odjednom je upi tala. - Znao sam im sam vas ugledao. - Kako? - Onaj momi iz Rajsona... Tom, koji me je

poveo svojoj kui... on mi je rekao. - Tomi Barns? - povikala je. Opustila se. - Mali lupe! Kada ste ga vidjeli? - Sino. Dojahao sam u sumrak. Sreo sam ga i upitaoza smjetaj. Odveo me je svojoj kui. Rekao sam mu da traim posao. Rekao mi je da semogu zaposliti kod Roka Lilija. Jutros se ponadao da sam moda va dragan iz Teksasakoji je doao za vama. Momak je bio tako uzbuen, tako plah... izgleda da vas veomavoli, ali i zabrinut je zbog vas. Onda mi je ispriao da ste u nevolji - da postoji neka guva izmeu vaeg oca i izvjesnog Baka Hataveja i, napokon, da je va problem utome to ne volite tog Baka Hataveja. Lice joj je planulo i ona je povikala: - Malo njukalo! Da tako neto ispria jednom strancu! - Pa njegovo srce je izabralo prvogstranca, Nen. Mogu li sada doi do vas kako se ne bismo morali dovikivati? - Ne!Ne! Oh, ovo je sramotno! - povikala je krijui lice rukama. Merser je ekao. Bio jenagao, ali zar je mogao ponuditi neko drugo objanjenje? Istina je bila najbolja.Ako je Tomi bio zaista mali petljanac i ako je Nen istinski marila za tog uasnog

Hataveja, onda je i za Mersera bilo bolje da to prije sazna kako bi mogao odjahati dalje, kao to je i doao. AH, srce mu je snano udaralo u grudima. - Nen, ako u tome ima ita sramotno, onda ete mi morati rei kako bih i sam to saznao - napokon je rekao. - Ali, ja vas ne poznajem - gotovo je jecala. - Potrudiu se da to ispravim.Dopustite mi da doem do vas osim ako, naravno... - ali nije rekao do kraja. ekaoje da se ona malo pribere. Kada je podigla glavu, izgledala je nekako drugaije. -Zato ste... doli... ovdje? - upitala je zamuckujui. - Raspitivao sam se jer ini jepotreban posao. U svakom sluaju bih doao da posjetim vaeg oca. Ali, da budem iskren i otvoren prema vama, moram vam priznati da sam sasvim ozbiljno prihvatio Tomovu priu i doao sam da vas oslobodim nevolje. Buljila je u njega zatamnjenih oiju koje su mu uznemirile srce. Ako se nije zaljubio u Nen prije nego to ju je vidio, onda se to svakako desilo sada. - Doli ste da me oslobodite nevolje? - slatkim glasom je doviknula preko potoka. Izvjesno je da se niko nikad ranije nije ponudioda pomogne Nen Lili. Da na njenom licu i u rijeima nije bilo sumnje i bojazni, izgledala bi zahvalna. - Gospodine Merser, nisam sigurna u vas. Ovo je sve tako naglo... tako... tako... Pa, kada bi bilo tako, ja bih... ja bih vas blagoslovila.Ali to ne moe biti jer se ne moe nita uiniti. - Zato ne moe? Naravno, ja ne znam koje vaa nevolja. Da li mi je va mali prijatelj Tom rekao istinu? Pogodilo ga je tonjene oi pokuavaju da prodru kroz navodnu njegovu masku. Ustala je i krenula preskaui s kamena na kamen dok nije dola direktno preko puta njega. Pruala je najarmantniju sliku i pored borbe koja se vodila u njenoj dui. Voda je uborila oko njenih nogui oko divno oblikovanih glenjeva; zaboravila je na suzdranost od uzbuenja i radoznalosti; ruke su joj bile ispruene kako bi odravala ravnoteu a ovo je samo naglaavaloizuzetne obline grudi i vrata. Merser se podigao. Bilo je krajnje vrijeme da odjae od ove povuene rjeice i 25 zanosne djevojke, osim ako ga ne zadre njene rijei ili

ponaanje. - Vratite se - naglo je rekao. - Neu pasti. Pa, ta i ako bih pala? Svakog dana otkako je ovako toplo dolazim ovdje... sa odjeom - odgovorila je podarivi mu prvi osmijeh. - Mogli biste se pokliznuti i udariti u glavu. - Moja jadna glav


8/49

a je prazna, pa to ne bi ni bilo toliko vano. - Nen, u vama je isti davolak kao ikod svih drugih ena. Da li mi je Tom rekao istinu? - Kako bih vam mogla priznatida jeste... ako sam vas vidjela tek prije dva minuta? - upitala je bespomono. -Izgleda kao da ste izpruili ruke prema meni - rekao je odsjeno. Nasmijala se. - Svakako. Ali nije tako. Samo odravam ravnoteu. - Zato ste mene izbacili iz ravnotee -odvratio je. Nen, ne moe se ovo ovako nastaviti. Ako imate dovoljno pameti i razuma da me prihvatite kao pravog prijatelja, onda je sve u redu. Ali, bolje da to

odmah kaete ili u odjahati. - Nemam ni pameti ni razuma ni... niega - odgovorila je. - Pa, ne vjerujem da govorite iskreno kao i ja. Djevojke ne mogu biti iskrene. - Ja mogu. Ali vi oito mnogo oekujete nakon ovako kratkog poznanstva. - Ili u ostati ili odjahati. I kakvog onda smisla ima ovoliko otezanje? Merser je znao da se vie ne smije zadravati osim ako je ona podlegla neemu emu se nije smio ni nadati.Ipak, jo uvijek je bila suzdrana, nije podlegla njegovom vitetvu niti ju je uzbudila njegova ozbiljnost. Sve to kao da je dokazivalo uzaludnost njegovog nadanja. 26 - Pa, bojim se da ete morati odjahati - odgovorila je usiljeno. Da li je zamiljala da on ne bi to uinio? ta se krilo u dubokim sjenama njenih oiju? - To moete brzorijeiti - odgovorio je zvonkim glasom. - Ali, vama je potrebno izvinjenje, ni jedan stranac nema pravo da vas ispituje ve nakon prvog susreta. Svejedno, ja u vas pitati. Da li volite tog Baka Hataveja? Grudi su joj se nadimale. Neki udan bljesa

k sijevnuo joj je na licu. - Mrzim ga! - povikala je. Dugo su se gledali preko vode. - Hvala vam - odgovorio je Merser. - To povjerenje je vie nego to sam zasluioili... oekivao. Neu odjahati. Vratite se na obalu. Ja u doi preko. - ALi, smoiete seodvratila je sumnjiavo. Osjeao je da mu vie nema pomoi. Olakanje koje je osjetio nakon njenih rijei da mrzi Hataveja, dovelo je do konflikta emocija. Gotovo je pao sa stijene kada je ona rekla: - Ja u prei. Moemo se sakriti ispod granja. Jer, svakog asa ovdje moe doi neko od djece. Podigla je suknju iznad koljena i zagazila u vodu. Bio je to za njega trenutak arolije i, da je bilo potrebno, njegova propast poela bi upravo tada. Izgledalo je da iznad njega treperi zlatasta suneva svjetlost;potok je mrmljao o svojoj beskrajnoj samoi kao da ga uvjerava da nema drugih oijuosim njegovih da posmatraju Nen Lili dok gazi preko vode. Kretala se sigurno, vjeto. Merser je zurio u njenu grguravu kosu, njeno zamiljeno pognuto lice dok je pazila gdje e da stane i nije mogla vjerovati vlastitim oima. udo se deavalo. Neko mu

je dolazio u susret. U svom srcu se zaklinjao da se nikad nita nee desiti zbog egabi ona mogla zaaliti. Zatim je divlje kriknula i skoivi kao koza dohvatila kamen na obali. Suknja joj se spustila. Merser se nagnuo sa ispruenim rukama. Gubila jeravnoteu, ali se uhvatila na vrijeme i brzo skoila pored njega. Razmaknuo je lie i granje kako bi je propustio u ovaj povueni kutak. - Nali ste moje skrovite! - reklaje s uenjem. udno! Sve ovo je udno - ovaj susret, i sve u vezi s vama. Ovdje sam dolazila jo kao djevojica - stotine puta - i ovdje esto dolazim otkako sam se vratilakui. Merser ju je i dalje drao za ruku iako je ona blago pokuavala da je izvue. 1 jouvijek je nije putao ni kada su sjeli, zagledani jedno u drugo. Paljivo ju je posmatrao. U sebi se nasmijao od divlje elje da poljubi crvene izvijene usnice. Njenepredivne oi prodorno su ga osmatrale i procjenjivale. - Za koga me smatrate? - odjednom je upitala pokazujui na svoju ruku zarobljenu u njegovoj. - ini mi se da to dokazujem - jednostavno je odgovorio. - Smjeli ste ili... moda loi - razmiljala je. - Nisam ba bio posebno dobar tamo u Kanzasu priznao je. - Sada vas jedino moguzamoliti da ne sumnjate i da ekate. - ta da ekam? - Dok ne dokaem ono to bih volio da saznate. -1 u meuvremenu ete me drati za ruku, ljubiti me, grliti i sve ostalo? -upitala je i sumnjiavo i s prezirom. - Da li sam vas uvrijedio? - blago je upitao. - Niste i to me mui. Je li to neto u vama ili u meni? Oh, proganjali su me mnogi momci u ovoj dolini. Poznajem ih. Sviju sam uspjela odbiti osim Baka Hataveja,koji se otima sa mnom o poljupce. Ne vjerujem ni njemu, ni drugima. - Molim vas, ne svrstavajte me u red s njima - rekao je ukoeno. - Primijetili ste da nita nisam pokuao. - Ne putate mi ruku - bunila se. 28 - A da li vi pokuavate da je izvuete?- upitao je. Ne, i to je dobro znala. Oito je bila u neprilici, iako pribrana. Merseru je bilo neizmjerno drago to ju je njegovo prisustvo malo uzdrmalo, to je eljela da mu vjeruje, to u ovom susretu postoji neto fino, divno i sudbonosno. - Druki

ji si. I Tom i te je poslao. Ali... ali... - Nen - prekinuo ju je. - Mislim da sam se zaljubio u trenutku kada si se pojavila na stazi. Ako ne tada, onda svakako onog asa kada si zagazila u vodu i krenula prema meni. - Gluposti! - povikala j


9/49

e porumenjevi. Ipak, umjesto da to bude glupost, postalo je neto divno, neto neodoljivo, neto to ju je duboko uznemirilo. - Zar ne vjeruje u ljubav na prvi pogled? -upitao je. - Ja... ja... ne znam. Ali ovdje... ne smijem ti dozvoliti da me... -Nen Lili, ti za mene nisi stranac. Ovaj sat je bio kao godina. Bio sam zreo z

Documents

Zane Grey - Dvoboj Klanova