Tema broja:

Philippe Lejeune,

Dnevnik

stranice 21-28

Razgovor: Vladimir Stojsavljeviæ

Investicija u bolji �ivot

Agata Juniku

stranice 8-9

Premijera: Boris Godunov

Još jedanpoluproizvodTrpimir Matasoviæ

stranica 38

Razgovor: Miljenko Domijan

Velika ulaganja, arezultati?

Grozdana Cvitan

stranice 14-15

Eseji

O gradovima i zaleðuKatarina Luketiæ,Predrag Matvejeviæ

stranice 16-17

NOVI MEDIJ INTIME

dvotjednik za kulturna i društvena zbivanja • zagreb, 14. o�ujka 2002, godište IV, broj 76 • cijena 12,00 kn; za BiH 2,5 km; za Sloveniju 320 sit

ISSN 1331-7970

d n e v n i c i n a I n t e r n e t u

Tema: Studirati dizajn – Split 2002.

Mirko Petriæ, Inge Tomiæ Koludroviæ, Nila Kuzmaniæ Svete

stranice 10-14

5. radionica kulturalne konfrontacije

Druga strana

seksualnostiIvana Slunjski, Tin Perkov

stranice 30-31

nedavnim raspravama o kulturnoj politici Irske koje su se vodile u sklopu me-ðunarodnog projekta Svjetske mre�e Culturelink, znanstvenica Anne Kelly sUniversity Collegea iz Dublina, upozorila je na promjene koje su se u novije

vrijeme zbile u kulturnoj politici Irske. Opæenito je ekonomski rast u Irskoj usporen iinflacija raste. Nezaposlenost je, meðutim, još uvijek niska u usporedbi s drugim eu-ropskim zemljama. I dalje se nastavlja trend useljavanja i nastaju poèeci multikultural-nog društva. Uspostavljanjem Ministarstva koje je zadu�eno za kulturne poslove, doš-lo je do centralizacije va�nih djelatnosti (npr. Nacionalna galerija Irske više ne potpa-da pod Department of the Taoiseach), te lokalna razina gubi va�nost kako u kultur-nim, tako i u drugim poslovima.

Komparativna istra�ivanja decentralizacije Ove promjene zadiru u problematiku decentralizacije kulture o kojoj smo jednom

prigodom veæ pisali (Zarez, br. 43/2000). Mo�e se reæi da su sve europske zemlje uposljednjih tridesetak godina prošle kroz proces decentralizacije. U komparativnimistra�ivanjima kulturnih politika (npr. Cultural policies in Europe: a comparative ap-proach, autora Maria d'Angeloa i Paula Vesperinija, u izdanju Vijeæa Europe 1998. go-dine), navode se razlièiti primjeri. Federalne dr�ave poput Njemaèke, Španjolske iliAustrije po svom su ustavnom ureðenju nu�no morale decentralizirati odluèivanje ukulturi, odnosno prepustiti ga federalnim jedinicama. Francuski primjer decentraliza-cije specifièan je, jer se zapravo radi o dekoncentraciji (nepostojanje mehanizama za

prikupljanje sredstava na lokalnim razinama uvjetuje da se više mo�e govoriti o dislo-ciranju središnjih slu�bi na ni�e razine, nego o stvarnoj decentralizaciji).

Poseban oblik decentraliziranog naèina odluèivanja (u prvom redu odluèivanja o fi-nanciranju), nalazi se u onim zemljama koje su odvojile Ministarstva kulture kao sre-dišta planiranja od posebnih tijela koja distribuiraju sredstva (najèešæe se nazivaju artscouncils). Dok ministarstvima ostaje uloga onih koji donose strategije, planiraju i os-mišljavaju kulturni razvoj, posebna neovisna tijela distribuiraju sredstva. Takva tijelaobièno imaju neki oblik središnje koordinacije, ali su najèešæe decentralizirana na ni�erazine (regije, departmani, gradovi itd.).

Va�no je spomenuti u ovom kontekstu kako razlièiti trendovi utjeèu na kulturu ukontekstu europskog ujedinjenja. Izuzetno velike razlike u pristupu financiranju i odlu-èivanju o kulturi, vjerojatno su jedan od razloga što se Europska unija još uvijek ruko-vodi u prvom redu principom supsidijarnosti.

Drukèiji naèin odluèivanja u kulturiZašto je decentralizacija postala jedan od kljuènih pojmova u kulturnim politikama

u posljednjih dvadesetak godina? Rijeè je o drukèijim naèinima participacije u odluèi-vanju, o autonomnosti, novim izgledima za umjetnike i umjetnièke aktivnosti, tran-sformacijskim uèincima na pojedine kulturne djelatnosti, o novoj moguænosti isticanjakulturnih razlièitosti prema sve veæoj uniformnosti proizvodnih i �ivotnih uvjeta. Na-ravno, sve to vrijedi pod pretpostavkom da æe lokalna zajednica najlakše prepoznatiprioritete i na neki naèin "najpravednije" ocijeniti predlo�ene programe, projekte, itd.

Meðutim, sluèaj Irske na poèetku ovog èlanka, postavlja pitanje ne pojavljuju li se ineki suprotni trendovi? Irska je dugoroènim planiranjem i korištenjem u prvom redurazvojnih fondova EU uspjela podignuti razinu razvijenosti vlastite kulturne infras-trukture, te potaknuti kulturnu produkciju u svim segmentima, kako klasiènim, tako isuvremenim koji ukljuèuju kulturne/kreativne industrije. U isto vrijeme, Irska je ima-la zavidnu razinu decentraliziranosti upravljanja i financiranja kulture. Posebno se toodnosi na Irish Arts Council èiji su regionalni uredi gotovo samostalno vodili regio-nalne kulturne politike i odluèivali o raspodjeli novca. Ipak, kao što je prethodno re-èeno, u Irskoj u posljednje vrijeme postoji trend veæe centralizacije odluèivanja. Iakoovaj fenomen još nije istra�en, mo�emo pretpostaviti što je dovelo do njega i samokad bismo ga ocjenjivali površno, mogli bismo ga smatrati negativnim.

Irski primjer još jednom upozorava da je decentralizacija vrlo kompleksan i krajnjeosjetljiv proces. Ako se podigne na odreðenu razinu kulturnu produkciju, ako se osi-gura odr�ivo financiranje institucija i trajnih programa, kulturna politika imala biprostora više se baviti provoðenjem sustavnih mjera kao što je, na primjer, praæenje ipoticanje kulturne potrošnje (i svega što do toga dovodi, npr. umjetnièko obrazova-nje, financiranje malog poduzetništva...). Da bi se pratila potrošnja, mora se analizira-ti cjelokupno tr�ište, a da bi se unijele promjene, mjere se moraju provoditi tako daravnomjerno zahvate cijelo tr�ište. Dakle, �eli li se potaknuti neke strukturne prom-jene koje æe zahvatiti cjelokupno podruèje neke zemlje i svu populaciju, aktivnostimoraju biti usklaðene, odnosno – centralizirane. I tako, s jedne strane, imamo potre-bu upravljanja ovim procesima iz "centra", pa i okrupnjivanja financijskih sredstava ka-ko bi uèinci bili vidljiviji, a s druge, potrebu stvaranja pune autonomnosti procesa dje-lovanja, vrednovanja i odluèivanja u kulturi, što donosi nove izglede i moguænosti raz-vitka kulturnih djelatnosti.

Hrvatski primjerKako se to odnosi na Hrvatsku? Najnovije istra�ivanje Zavoda za kulturu Financi-

ranje u kulturi (Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Zagreb, 2002.) pokazuje dasredstva za kulturu dolaze, uglavnom, iz tri izvora – dr�avnog proraèuna, Grada Zag-reba i ostalih gradova. Dupanije i opæine participiraju sa samo oko pet posto. Kako de-centralizacija znaèi ravnomjerniji raspored ovlasti na nacionalnoj, �upanijskoj i grad-skoj, odnosno opæinskoj razini, pa i odluèivanja o financiranju kulture, postavlja se pi-tanje mjesta kulturnih projekata na ljestvici prioriteta. U svakom sluèaju, potrebno jepronaæi model koji æe osigurati da decentralizacija odluèivanja o financiranju ne pos-tane prepreka planiranju ravnomjernog razvoja kulturne infrastrukture i kulturnog �i-vota, model koji æe u sebi sadr�ati sna�nu komponentu umre�enosti i kontinuiranogumre�avanja.

2 IV/76, 14. o�ujka 2,,2.

Gdje je štoInfo/najave

Dragan Grozdaniæ, Karlo Nikoliæ, Milan Pavlinoviæ, Andrea Pisac, DušankaProfeta, Leila Topiæ 4-6

U �arištuDecentralizacija u kulturi (II) Biserka Cvjetièanin 2

Feral Tribune, istina narodu Agata Juniku 3Kinder-jaja na rasprodaji Grozdana Cvitan 7

Jesmo li spremni za promjene? Pavle Kaliniæ 7Razgovor s Vladimirom Stojsavljeviæem Agata Juniku 8-9

Razgovor s Miljenkom Domijanom Grozdana Cvitan 14-15Regionalno kao univerzalno u planetarnom selu Boris Biletiæ 18-19

Liberalna, socijalna ili etnièka dr�ava Ivan Padjen 19Televizijski totem i nacionalni tabu Nebojša Jovanoviæ 20Razgovor s Hannelore Schwabenitz Gioia-Ana Ulrich 35

Tema: Studirati dizajnDanas – ne mo�e Mirko Petriæ 10

Kako dizajnirati buduænost Mirko Petriæ 11Za dinamiku obrazovanja Inga Tomiæ Koludroviæ 12

Dijalozi o dizajnu Nila Kuzmaniæ Svete 13

EsejPosljednji gradski èovjek Katarina Luketiæ 16-17

Jeka zaleða Predrag Matvejeviæ 17

PutopisUsta puna meda Gioia-Ana Ulrich 29

KazališteSveuèilišne zloupotrebe seksualnosti Ivana Slunjski 30

Graðani sve vièniji politici dijaloga Tin Perkov 31Brutalne igre moæi Emina Višniæ 32

Glavne �enske uloge i kreativna snaga glumica Nataša Govediæ 33

Vizualna kulturaRazgovor s Mikeom Hentzom Eda Æufer 36-37

GlazbaJoš jedan poluproizvod Trpimir Matasoviæ 38Plodotvorna suradnja Trpimir Matasoviæ 39

Cedeteka Krešimir Èuliæ 39-40

KritikaDundo Šaban Iva Pleše 40

Krava i orgije racionalnosti Gordana Crnkoviæ 41Dehijerarhizacija lirskih instanci Sanja Jukiæ 42

Euridikina s/zjena Tatjana Jukiæ 42-43Obnova "lakog stiha" Tihomir Dunðeroviæ 43

Kri� od èetiri stabla Suzana Marjaniæ 44

Knji�evnostDebeli; Maðionièar; Divotinje Branislav Obluèar 45

Kozaci Tin Perkov 46

SvakodnevicaAlmanah poroène kuæanice Sandra Antoliæ 45

StripOmajgadajmagad Goran Novoviæ 47

TEMA BROJA: Dnevnici na InternetuPrevela i priredila Gordana Crnkoviæ

Phillipe Lejeune – Novi medij intime Gordana Crnkoviæ 22Godinu dana poslije; Dnevnik Phillipe Lejeune 23-28

Kulturna politika

DDeecceennttrraalliizzaacciijjaa uukkuullttuurrii ((IIII))Zašto je decentralizacija postala jedan od kljuènih pojmova u kulturnim politikama u posljednjih dvadesetak godina?

Biserka Cvjetièanin

Agata Junikuzvjesni dr. Ivan Kordiæ je u Tomis-lavu o�ujka 1995. izjavio: Nije tra-gièno to što jugokomunistièko smeæe

Feral Tribune piše, nego što je mnogo togašto piše, na5alost, istina! Paralela je iz es-tetskih razloga mo�da preteška, ali baremisto toliko je teško oteti se dojmu da su natragu baš ovakve zaumne logike i dvijepravomoæne presude prema kojima je Fe-ral du�an Marici Meštroviæ i Deljku Olu-jiæu isplatiti naknadu za duševne boli u iz-nosu od otprilike 200 tisuæa kuna. U pre-sudi stoji – vrijedi se podsjetiti – da nisusporne èinjenice, veæ vrijednosni sudoviizneseni na neprilièan naèin.

Iz nepriliènog naèina u mukama se raða– svi to znamo – duševna bol. Po kojim sekriterijima – ako ne istinosnim – odreðujenepriliènost naèina, zakon ne pojašnjava.

Tananost svoje duše, kao i moguæu te�inuboli, odreðuje pak svatko ponaosob. Fera-lovih 40 velièanstvenih, s popisa koji uk-ljuèuje tu�be do 1998., procjenjuju sami

sebe u rasponu od 40 tisuæa do dva miliju-na kuna. Ako je od njih uzaludno oèekiva-ti skromnost i samokritiènost, zahtijevatiod dr�avnog aparata da se pridr�ava vlas-titih zakona trebalo bi biti obavezno.

Naime, prema Zakonu o javnom priop-æavanju (èlanak 22, stavak 7.) suci su, odlu-

èujuæi o naknadi štete, du�ni voditi raèuna oodgovornosti nakladnika, znaèenju povrije-ðenoga dobra i jakosti pretrpljene boli ilistraha. Du�ni su takoðer ocijeniti nakladu(slušanost/gledanost) optu�enog i cilj kojise naknadom �eli postiæi. I konaèno, sudacne smije dosuditi naknadu ako te�nje zanovcem nisu spojive s društvenom svrhompresude. Dakle, s obzirom da je Dupanijskisud samo ovim dvjema presudama, tj. visi-nom naknade, Feralu blokirao raèun, dva sumoguæa zakljuèka: ili je društvena svrha pre-sude bila zatiranje novine, odnosno kritiè-kog novinarstva, ili je sudac prekršio zakon.

U cijeloj ovoj farsi tješi jedino èinjenicada je tzv. šira javnost prošla test solidarnos-ti, ovaj put na pravoj strani. Uspjeh je timveæi što ona poslovièno sporo kopèa i èestopada razred. Evo, prije svega par godina is-kreno se zgra�avala nad Pakraèkom polja-nom, Dreteljem, tragedijom obitelji Zec...Feral je, doduše, o istim dogaðajima s tere-na izvještavao još ’91, ’92. i ’93, ali tada isti-na valjda nije dopirala ni do oka ni do uha, akamoli do �eluca. Ergo, Feral je bio nepris-tojan i neprobavljiv. Jer, rekli su teta Cecili-ja, mi smo tak jedna fina familija. Upravozato što se na popisu oboljelih od Ferala iz-meðu ostalih nalaze i akteri spomenutihstrahota – pritom još i slobodni, briga pra-vosuða za duševnu bol èita se ili kao odvrat-no licemjerje ili kao odvratan cinizam.

Objavivši poèetkom šezdesetih Eic-hmann u Jeruzalemu: Izvještaj o banalnostizla, Hannah Arendt je do�ivjela �estokenapade zato što je svoje stavove iznijela naneprilièan naèin. Ubrzo je odgovorila ese-jom Istina i politika. U našem kontekstu,kao odgovor oboljelima i njihovim dušob-ri�nicima, dovoljno je izvuæi jednu reèeni-cu: “Istina, premda bespomoæna u frontal-nom sudaru s postojeæom moæi, posjedujesvoju vlastitu snagu: što god da bi moænicimogli izmisliti, nesposobni su otkriti iliizumiti odr�ivu zamjenu za nju.”

IV/76, 14. o�ujka 2,,2 3

U cijeloj ovoj farsi tješi jedino èinjenica da je tzv. šira javnostprošla test solidarnosti, ovaj putna pravoj strani

FFeerraall TTrriibbuunnee,, iissttiinnaa nnaarroodduu!!dluka Opæinskog i Dupanijskogsuda u Zagrebu kojima se redak-cija tjednika Feral Tribune osuðu-

je na plaæanje odštete Marici Meštroviæi Deljku Olujiæu ozbiljno ugro�ava slo-bodu javne kritike u Republici Hrvat-skoj.

Mišljenja smo da jedan od naših po-najboljih likovnih kritièara, sveuèilišniprofesor i vrhunski autoritet s podruèjapovijesti umjetnosti, Zvonko Makoviæ,ima pravo na izricanje kritièke ocjene opojavi za koju dr�i da je štetna; štoviše –to je njegova profesionalna du�nost.Tekst Zvonka Makoviæa kojim se ospo-rava struèna kompetentnost MariciMeštroviæ za voðenje jedne umjetnièkezaklade zasnovan je na kritièkim argu-mentima struke. Logièno je da takvustruèno zasnovanu ocjenu (koja oštri-nom ne prelazi razinu kritiènosti kakvusu njegovali najveæi naši pisci poput Ma-toša i Krle�e) i objavi list koji njegujekritièki pristup društvenim fenomenima.

I kritièki osvrt Viktora Ivanèiæa ukojem on citira antisemitske izjaveDeljka Olujiæa nazivajuæi ih rasistièkimi fašistièkim ne pripada sferi klevete;nitko u svijetu ne bi se usudio Olujiæe-

ve izjave nazvati “nacionalizmom usuvremenom smislu te rijeèi” kao štotvrdi sud, veæ bi svugdje bile javno pro-kazane kao povijesno revizionistièke,rasistièke i nacistièke.

Stoga Hrvatski centar PEN-a ener-gièno prosvjeduje protiv prakse sudskerepresije nad argumentiranom kritikomi opæenito slobodom javne rijeèi. Izre-èene sudske presude sna�no su obilje-�ene vrijednosnim standardima protiv-nim humanistièkim vrijednostima eu-ropske civilizacije i odra�avaju katas-trofalnu kadrovsku politiku koja je podutjecajem vladajuæe stranke provoðenau našem sudstvu tijekom devedesetihgodina.

Dr�imo da bi prestanak izla�enjasplitskog nezavisnog tjednika koji jeodigrao neobièno va�nu ulogu u razvo-ju demokratskog ozraèja hrvatske jav-nosti imao izrazito negativne posljedi-ce u trenutnim uvjetima u kojima po-novno prijeti opasnost od su�avanjaprostora medijskih sloboda i ugro�ava-nja slobode informiranja.

Upravni odbor Hrvatskog PEN cen-traU Zagrebu, 7. o�ujka 2002.

Izjava PEN-a

Nenad Popoviæ

II nnaass jjee ttuu��iiooe usuðujem se komentirati ovajsluèaj, jer je i Durieux kao naklad-nik tu�en sudu od istog odvjetniè-

kog ureda (g. Olujiæ) i to u vrlo sliènompredmetu, samo što financijsku odštetuod Durieuxa potra�uje gospodin Mile Pe-šorda, èlan DHK i istaknuti hrvatski dip-lomat i djelatnik Ministarstva vanjskihposlova Republike Hrvatske. Naš pravnizastupnik je odvjetnik Josip Špehar izZagreba.

Predrag Luciæ

Honoriranjebahatih

ko kalendar ne la�e, godina je2002. I baš zato što je godina takoja veæ jest, oèekujem da hrvat-

sko pravosuðe dovrši sudske procese štosu ih protiv Feralovih autora podigli javnitu�itelji prije više od 15 godina, a zboguvreda i kleveta napisanih na raèun pred-sjednika Predsjedništva SFRJ RadovanaVlajkoviæa, te još nekolicine visokih dr-�avnih i partijskih du�nosnika. Ti procesinikada nisu dovršeni, samo su odlo�eniza neka “bolja vremena” koja su, evo, posvemu sudeæi, napokon stigla.

Jamci tih “boljih vremena” su suci Du-panijskoga suda u Zagrebu koji su ovihdana odluèili da Feral mora platiti nekegrijehe jedva nešto mlaðe od onih antiv-lajkoviæevskih, antisocijalistièkih, pro-tuarmijskih i kontrabratstvojedinstvenih.

Ne karikiram ni najmanje: ako si 2002.u Republici Hrvatskoj osuðen da novèa-no obeštetiš deklariranog antisemita sa-mo zato što si se drznuo primijetiti da sedotièni deklarirao kao antisemit, ako si

2002. u Republici Hrvatskoj osuðen dadesecima tisuæa kuna ubla�iš duševne bo-li jedne nestruène i nekompetentne oso-be samo zato što si objavio tekst struèno-ga i kompetentnoga èovjeka u kojem setvrdi da tu duševno bolnu osobu ne pri-tišæe ni breme struènosti ni uteg kompe-tencije, e tada doista nema razloga da tinetko ove 2002. u Republici Hrvatskoj neodre�e i kaznu zbog “izrugivanja tekovi-nama socijalistièke revolucije” i “sustav-nog omalova�avanja svih napora šire so-cijalistièke zajednice za sreðivanjem sta-nja u SAP Kosovo”.

Zbog tog apsurda u kojem �ivimo �e-lim vjerovati da svi izrazi podrške Feralukoje smo ovih dana vidjeli, èuli i èitali, ni-su samo iskazi solidarnosti koja – da nebudem patetièan – èovjeka duboko dira.Delim vjerovati da je ta podrška Feraluujedno i artikulacija �elje da ova 2002. neostane zapamæena kao godina iz prošlogamilenija, nego da je uèinimo godinomraskida s represivnim naslijeðem u odno-su prema slobodi govora. Mislim da zapoèetak treba zakonski sprijeèiti moguæ-nost da se 2002. honoriraju bahati i anti-civilizacijski atentatori na pravo èovjekada misli, piše i govori.

Pametnome dosta, a gospodarima ka-lendara...

Karlo Nikoliæ

ratke proze Kavice AndrejaPuplina objavljivane su ukulturnom magazinu Go-

dine nove, da bi vremenom posta-le svojevrstan multimedijski pro-jekt kojeg èine monodrama, filmi zbirka kratkih prièa. Na prošlot-jednom talk showu FAK modera-tora i knji�evnog kritièara KruneLokotara u knji�nici Ivana Gora-na Kovaèiæa predstavljeni su svioblici toga projekta s gostujuæimumjetnicima Daliborom Šimpra-gom, Brankom Ištvanèiæem i Hr-vojem Zalarom.

Veèer je, ovom prigodom pre-seljena u obli�nji kvartovski birc,poèela projekcijom filma BrankaIštvanèiæa nastalog po prièamaKavica u kojem glavnu ulogumarginalca Dendre igra HrvojeZalar. Film pomalo sporog ritma,s likom s naoèalama za sunce kojipreprièava svoje zgode neznanci-ma koji ga ne “šljive” ostavio meprilièno hladnim. Nakon projek-cije, uz besplatnu kavu i mineral-nu za sve prisutne, uslijedio jekratak razgovor s redateljem Iš-tvanèiæem koji je pojasnio svojemotive za snimanje filma u pro-dukciji Akademije dramske um-jetnosti, a onda i s DaliboromŠimpragom. "Moram priznati danisam ovako zamišljao film," po-èeo je Šimpraga, "Dendra je èinimi se u knjizi malo više fajterskinastrojen. S druge strane, film mije bio zanimljiv jer èovjek kadpoène pisati ima neke velike zah-tjeve prema tome što radi, pa os-jeæa da sve mo�e odrediti. Izme-ðu ostalog i to kako ga drugi èita-ju. To, naravno, nije moguæe. Kadka�em da film nije onakav kak-vim sam ga zamišljao to jest kriti-ka, ali s druge mi je strane dragošto je Branko to napravio na svojnaèin jer takve stvari malo spusteèovjeka na zemlju i èine gaskromnijim".

Kad se danas prièa o literaturipisanoj u �argonu nemoguæe je nespomenuti ime Borivoja Radako-viæa. Èovjek koji je poèetkom de-vedesetih progovorio glasom po-ni�enog, ali i gnjevnog ksenofoba

i lokalpatriota Bo�e Bluma, Šim-pragi je dao hrabrosti za predoèe-nje radova svog alter ega AndrejaPuplina publici: "Boro Radakoviæje u Quorumu, a kasnije i u knjiziSjaj epohe objavio prièu Dobrodošli u plavi pakao u kojoj jedanBad Blue Boy prièa svoje dogo-dovštine. Neki su fragmenti Ka-vica nastali prije nego što samproèitao tu prièu, ali nisam ih mis-lio objavljivati. Tek kad sam proèi-tao Borinu prièu vidio sam da setakve stvari mogu legitimno obja-viti i èitati kao knji�evni tekst.Bori Radakoviæu u tom smislupripada zasluga što je razbio gra-nice diskursa i otvorio put pisanjuna slengu." Šimpraga je zatim pro-èitao prièu Bilo mi je prvi put sa-mo jednom koja, kako i naslov ka-�e, razbija granice spolnog iskus-tva, a onda prepustio prostorglumcu Hrvoju Zalaru koji jeodigrao dio monodrame takoðernastale po motivima Kavica. Biloje to prvi put da se na ovoj tribinikao interpret knji�evnog djela po-javio profesionalni glumac jer jeautor/voditelj Lokotar od poèeta-ka inzistirao da pisci sami èitajusvoje radove. S tamnim naoèalamana nosu i “o�ujskim” u ruci, Zalarje svoj posao odradio pomalo ru-tinerski, ali ipak uvjerljivije no naceluloidnoj vrpci. Blagoglagoljivije domaæin organizirao i nagradnuigru. Od sudionika se ovaj put tra-�ilo da proèitaju buduænost piscaiz tobo�njih otisaka kave isprinta-nih na papiru. Rijeè jer zapravo bi-la o Roschbauovim mrljama, jed-nom od klasiènih psihotestova.Na kraju je spomenut zajednièkiizdavaèki projekt Durieuxa,Buybooka i Otvorenoga kultur-nog foruma (u kome s Kavicamasudjeluje i Dalibor Šimpraga ), aonda se Lokotar oprostio od pub-like jer je 7. o�ujka odr�ana pos-ljednja tribina K Lokotaru, èiji sugosti bili Miljenko Jergoviæ, Tatja-na Gromaèa, Ðermano Senjanovi-æ-Æiæo, Ante Tomiæ, RobertPerišiæ, Roman Simiæ, EdoPopoviæ, Drago Glamuzina, RadeJarak, Milko Valent, GordanNuhanoviæ, Goran Tribuson idrugi.

Prièa je poèela nedugo nakonLokotarova dolaska na radnomjesto knji�nièara u èijem je po-pisu radnih obveza bilo navedenoi odr�avanje knji�evnih tribina. Tetribine u poèetku nisu znaèajno

odskakale od ostalih, no ubrzo sekrenulo s izradom punkoidnihplakata, scenografije i s uvoðe-njem nagradnih igara radi animi-ranja publike. Za gostovanje Zo-rana Feriæa prostor knji�nicepreureðen je u lijeènièku ordinaci-ju, povodom predstavljanja knjigeDrage Glamuzine Mesari knji�ni-ca je postala mesnica, a na promo-ciji poezije Tatjane Gromaèe orga-niziran je buvljak. Išèašene nag-radne igre ukljuèivale su, primjeri-ce, crtanje Goranke Tribuson, po-gaðanje sportske prognoze ili jav-no èitanje u kartonskoj kutiji, aorganizirane su i tematske veèeriuz projekcije filmova. Tek da sezna, u knji�nici Ivana Gorana Ko-vaèiæa prvi put su prikazani i kas-nije u Moèvari proslavljeni filmovio Milku Ðurovskom i posljednjojYU reprezentaciji, a upravo zah-valjujuæi uspješnom voðenju svogliterarnog suèeljavanja Kruno Lo-kotar postao je moderator FAK-a,prenijevši nekonvencionalan mo-del komunikacije s piscem izknji�nice na stage.

U nešto više od dvije godinepostojanja, talk show K Lokotarustekao je uistinu kultni status, noostao je, za razliku od masovnopopularnog FAK-a, vezan uz u�ikrug ljubitelja. "Tu je zapravodosta ljudi prodefiliralo," ka�eLokotar, " jedan dio ljudi stizao jes Filozofskog fakulteta, a drugi jebio nekakav poluprijateljski kru-�ok koji je dolazio jer je znao daæe se ovdje dobro zabavljati i èutinešto novo. Osim èasnih iznima-ka, studenti na�alost nisu poka-zali interes kakav bih recimo japokazao da sam imao prilike pri-sustvovati sliènim tribinama. Je-dan od moguæih odgovora na tojest da studente ionako osim spa-vanja i cijena hrane u menzamaništa ne zanima, a drugi je da neèitaju plakate, jer je fakultet bioredovno plakatiran. U to sam seimao priliku uvjeriti jer je jedanod plakata stajao i na vratimaknji�nice, a unatoè tome gomilaga ljudi nikad nije primijetila. Tumome èuðenju nema kraja."

K Lokotaru se više neæe iæizbog domaæinova odlaska na no-vo radno mjesto. Ono æe tako-ðer biti vezano uz kulturu i sto-ga se mo�emo nadati ponovnompokretanju pomaknutih i duho-vitih promocija kakvih u Zagre-bu nedostaje.

Dušanka Profeta

" eki vode ljubav svaki dan;drugi pet ili šest puta u�ivotu, ili nikada. Neki

vode ljubav s desecima �ena;drugi niti s jednom. To je onošto se zove 'zakonom tr�išta'. Uekonomskom sustavu koji zab-ranjuje otkaze, svatko si manje-više uspije pronaæi posao. Useksualnom sustavu koji zabra-njuje preljub, svatko si manje-više uspije pronaæi ljubavnogpartnera. U potpuno liberalnomekonomskom sustavu, neki na-gomilaju znatna bogatstva; dru-gi trunu u nezaposlenosti i bije-di. (…) Ekonomski je liberali-zam proširenje podruèja borbe,njegovo proširenje na sve �ivot-ne dobi i sve društvene stale�e."Rijeèi su to iz romana Širenjepodruèja borbe Michela Houlle-becqua, èija je smjela teza o veziekonomskog i seksualnog libe-ralizma izazvala niz polemika nafrancuskoj kulturnoj sceni. Ro-man je u integralnom obliku ob-javljen u posljednjem broju Eu-ropskoga glasnika (u prijevoduMarinka Košèeca), a za njim sli-jedi opse�an dossier s reagiranji-ma na Houllebecqova djela tenastupe u medijima.

Uz Širenje podruèja borbe uEuropskom glasniku objavljenasu još tri integralna romana: TheBody Artist Don DeLilla, u pri-jevodu Zdenke Andrijiæ, slijedikraæi roman ili du�a pripovijestNjezine bose noge po snijegu Jua-na Mihovilovicha Hernandeza uprijevodu Jerka Ljubetiæa te Is-povijedi maske Yukia Mishime uprijevodu Voje Šindoliæa.

Uz Ispovijedi maske, u tema-tu Mishima objavljen je i pos-ljednji Mishimin razgovor s Fu-rubayashi Takashiem, te esejHenryja Millera Razmišljanja oMishiminoj smrti. UrednicimaEuropskoga glasnika, a posebiceVoji Šindoliæu treba uputiti sve

èestitke i pohvale za odluku daIspovijedi maske uvrste u ovajsvezak. Govoreæi o razlozima

Mishimina samoubojstva, Hen-ry Miller ka�e: "Tradicija sezbiljski mo�e oèitovati jedinokroz duh hrabrosti i prkosa, a neu površnom oèuvanju obièaja iodr�avanju uspomena. Mo�dagriješim, ali vjerujem da je uzda-juæi se upravo u ovakav osjeæaj,Mishima namjeravao oèuvatibaštinu svojih predaka." Tradici-ja u kojoj se èuvaju obièaji i odr-5avaju uspomene èesto doðe doprijelomne toèke nakon kojepoèinje hod unazad, hod u smrt.Zabraðene Afganistanke pod ta-libanskom vlašæu, kao i �rtvepod ruševinama WTC-a to pot-vrðuju.

Osim romana, koji èine treæi-nu ukupnog broja stranica no-vog sveska Europskog glasnika,mo�e se èitati izbor domaæe istrane proze i poezije, zanimljivrazgovor o razumijevanju roma-na koji je s Philipom Rothomvodio Alain Finkelkraut, raspra-ve o arhitekturi Jeana Baudril-larda, Toya Itoa i Daniela Liebe-skinda…

Kao i svih godina dosad, Eu-ropski glasnik donosi niz aktual-nih tema, podsjeæa na zaborav-ljene klasike, otvara polemike;rijeèju – zaista nudi “prozor usvijet”. Uzme li se u obzir i cije-na od 139,00 kuna, jasno je da jerijeè o najisplativijoj investiciji uosobnu biblioteku na podruèjunaših krajeva.

4 IV/76, 14. o�ujka 2,,2.

o 5 u j a k 2 , , 2

NNeemmaa vviiššee KK LLookkoottaarruu

Europski glasnik, glavni urednikDra�en Katunariæ, Godište VI,broj 6, Zagreb, 2001.

NNaajjiissppllaattiivviijjaa iinnvveessttiicciijjaaKnji�nica Ivana Gorana Kovaèiæa,7. o�ujka 2002., talk show K Lokotaru, gosti: Dalibor Šimpra-ga, Branko Ištvanèiæ, Hrvoje Zalar

Dragan Grozdaniæ

udeæi prema izvoðaèima, udvorani Pauk 16. o�ujka odr-�at æe se reggae dogaðaj go-

dine. Nastupit æe francuska grupaBabylon Circus, jedan od najveæih�ivuæih roots/ragga glazbenikaMacka B sa svojim prateæom gru-

pom Royal Roots band, te za mixpultom legendarni dub majstor MadProfessor. Macka B je jedan od naj-poznatijih i najveæih roots/raggaglazbenika podrijetlom s Jamajke.Poèeo je još osamdesetih, patentira-juæi svoj stil kao mješavinu reggaeai moderne plesne glazbe s tipiènimelementima jamajkanske glazbenetradicije. Njegovi politièko-anga�i-rani tekstovi dotièu se opæih prob-lema modernog svijeta kao što surasizam, seksizam ili globalizacija,a istovremeno su u duhu rastafari-janizma i spiritualnih tema. Albumeizdaje za Ariwa Records, diskograf-sku kuæu Mad Professora, glazbeni-ka i producenta kojemu je ovo druginastup u Zagrebu. Sve u svemu, pri-mamljiv poziv za veselu i plesnu za-bavu.

RReeggggaaee cciirrkkuuss

foto: Jonke Sham

Leila Topiæ

ntonio Negri i Michael Hardt auto-ri su Imperija, djela koja se smatrajednom od utjecajnijih teoretskih

studija o globalizaciji. Povodom skorepublikacije hrvatskog izdanja Imperija,Zagreb je nedavno posjetio Michael Har-dt. Odr�ao je dva predavanja na temu glo-balizacije i demokracije. Hardt predajeknji�evnost na amerièkom sveuèilištuDuke, dok je Antonio Negri na izdr�ava-nju kazne u rimskom zatvoru Rebibbia.Osim po svojim knjigama, Negri je poz-nat i po svom društvenom anga�manu.Zbog radikalno lijevog mišljenja tijekomsedamdesetih, stekao je reputaciju ideolo-ga terorizma te je osuðen na zatvorskukaznu koja mu ipak omoguæuje odreðenuslobodu komuniciranja.

Novi svjetski poredakNeosporna je èinjenica da globalizacija

stvara novi svjetski poredak. No, kakodefinirati i zahvatiti taj poredak, koji seveæ artikulirao unutar globalizacijskihprocesa? U prvome zagrebaèkom preda-vanju naslovljenom Globalizacija i De-mokracija: politika mnoštva Hardt je po-jasnio znaèenje pojma imperij, kljuènogpojma za razumijevanje globalizacije. Im-perij je prikladno ime za novi svjetski po-

redak što ga oblikuju globalizacijski to-kovi. No, valja ga razlikovati od klasiè-nog imperijalizma te antièkog imperija.Rimski imperij bio je svjetsko ureðenje

koje je osiguravalo mir svojim graðanimai borilo se protiv barbara izvan granica li-mesa, dok novi imperij podrazumijeva ra-sap dosadašnjeg pojma nacionalnog suve-reniteta, kako je pojasnio Hardt. Za razli-ku od starog imperija, novi se oblikujekao decentralizirani i deteritorijaliziraniporedak koji podrazumijeva ukinuæepodjele na prvi, drugi i treæi svijet (štopotvrðuju i postkolonijalni studiji). Iden-titeti imperija su hibridni, a hijerarhijefleksibilne. Hardt je istaknuo da je nacio-nalni suverenitet dobio sasvim nova obi-lje�ja, a sastoji se od niza nacionalnih inadnacionalnih organizacija povezanihiskljuèivo logikom vladavine. Upravo tajnovi oblik suvereniteta je – imperij. Nokoncept nacionalnog suvereniteta ne gu-bi svoju va�nost, nego je rijeè o premješ-

tanju sadr�aja i opsega suvereniteta. Po-javljuje se pojam novoga imperijalnog su-vereniteta iz kojeg slijedi i stajalište da ni-jedna dr�ava ne mo�e predstavljati središ-te imperijalistièkog poretka. Dakle, rijeèje o imperiju kao svjetskom poretku kojiglobalizira mre�e proizvodnje, obuhvaæaodnose moæi i razvija nadzornu funkciju;i protiv novih barbara, ali i pobunjenihrobova unutar novoga poretka.

BiomoæHardt je istaknuo i va�nost institucija

koje razvija Imperij. Institucije imajufunkciju integracije, pokoravanja, isklju-èivanja i ukljuèivanja. Razvija se društvokontrole demokratiènijim mehanizmimakoji dopiru do tijela i mozga subjekta.Komunikacijski sustavi i mre�e informa-cija sada organiziraju subjekte i stvarajustanje "autonomne otuðenosti" koje du-boko pro�ima �ivot i stvaralaèke pobudesubjekta. Novi oblik moæi koja prisvaja,reinterpretira i preoblièava sam �ivot,Hardt i Negri nazivaju biomoæ. Biomoæ

proizvode institucije kao što su Svjetskabanka, Meðunarodni monetarni fond,Svjetska trgovinska organizacija, ali veli-ku ulogu igraju i transnacionalne kom-panije. One su zapoèele s procesompodjele teritorija i puèanstva, one ras-podjeljuju radnu snagu svjetskim tr�išti-ma, prisvajaju bogatstva, hijerarhijskiorganiziraju proizvodnju… Posljedicatog procesa je pretvaranje dr�ava u pukeinstrumente kojima se mjeri protok lju-di, novca i robe.

Rješenje?Hardt je istaknuo i pitanje opravdanos-

ti ratovanja, odnosno legitimnost meðu-narodnih intervencija. Intervencije naj-èešæe imaju "moralne" razloge; prièa poèi-nje zalaganjem razlièitih organizacija(nevladinih, religioznih) koje su voðeneetièkim imperativima. No to je djelovanjesamo predigra vojnoj intervenciji, koja jenajèešæe voðena Sjedinjenim Dr�avama, alegitimizirana moralnim i humanom po-zadinom te podr�ana komunikacijskimprocesima koji joj osiguravaju podrškusvjetskih razmjera.Rješenje?

Hardt je naglasio da se unutar samemašinerije imperijalnog autoriteta obliku-ju moguæa rješenja. Negri i Hardt tvrde daimperij stvara najveæi revolucionarni po-tencijal u povijesti poredaka moæi. Svepodreðene i iskorištene oni nazivaju poj-mom "mnoštva" koje je izravno suprot-stavljeno imperiju, a strategija koju pred-la�e je preuzeta iz borilaèkih vještina;upotrijebi snagu protivnika protiv njegasamog. Mnoštvo je, znaèi subjekt promje-ne. Moguænosti mnoštva kriju se u spoz-navanju novog imperijalnog poretka, �iv-ljenju u njegovim okvirima, samoorgani-zaciji, ali i izgradnji novih modela zajed-ništva.

Milan Pavlinoviæ

klubu KSET odvija se još jednaglazbena poslastica koju su nampripremili revni voditelji kluba na

èelu s neumornim Matom Škugorom. Od10. do 16. o�ujka klub organizira osam unizu koncerata zajednièki nazvanih Ea-rwingov tjedan muzike, svojevrsnu uverti-ru za treæi po redu Meðunarodni festivalnovog jazza koji æe se odr�ati u svibnju.Organizator ovog zanimljivoga glazbe-nog tjedna je neprofitna koncertna agen-cija Earwing Booking i KSET, a podrškuje pru�io i Gradski ured za kulturu. Na-kon èak pet odr�anih koncerata u prva tridana, 13. o�ujka na programu kluba je jošjedna videoslušaonica na kojoj mo�etepogledati i èuti sastav sa zasigurno naj-dojmljivijim scenskim nastupom – PinkFloyd. Earwingov tjedan se nastavlja uèetvrtak, 14. o�ujka nastupom amster-damsko-londonske grupe 4 Walls. Bendsaèinjavaju trojica glazbenika (klavir,akustièni bas, bubnjevi i udaraljke), dokje èetvrti èlan, vokal Phil Minton, pred-stavljen kao jedan od najveæih glasovnihimprovizatora na svijetu. Premda ih senajèešæe stavlja u kontekst avant jazza iglazbenih improvizacija, duhovitim ienergiènim nastupom vokala i basista, 4Walls se odlièno uklapaju i u rock i under-ground okru�enje. Godinu i pol nakonšto je zatvorila prvi Earwing jazz festival,èikaška grupa Him se vraæa ponovo uZagreb, gdje æe u sklopu mini turneje

kroz bivšu Jugoslaviju i zbog velikog in-teresa odsvirati koncerte 15. i 21. o�ujka.Him je šesteroèlani bend sastavljen ododliènih instrumentalista koji na mnoš-

tvu duhaèkih, �ièanih ielektronièkih instrumena-ta stvaraju glazbeni spojjazz improvizacija, duba,rocka i elektronike i nji-hov èarobni i repetativnigroovie tjerat æe vas naplesnu katarzu. Sve sezavršava Groodanjem, su-botnjom zabavom koju æevam priuštiti odlièni zag-rebaèki šesteroèlani DJTeam. Sljedeæi tjedan klubse otvara koncertnim nas-tupima grupa s podruèjabivše dr�ave, pa tako 18.o�ujka gostuje slovenskagrupa Miladojka Youneed,a 22. i 23. o�ujka, nakon

heroinskog incidenta prije dvije godine,svirat æe stari beogradski rokeri Elektriè-ni orgazam. Dan poslije, 24. o�ujka, sglazbenicima okupljenim pod nazivomSchool Days nastupa zagrebaèkoj publiciveæ uveliko poznati èikaški saksofonistKen Vandermark, proglašen prošlogodiš-njim jazz glazbenikom godine. Ugodnoiznenaðenje predstavlja i ponovni dola-zak Sabota, grupe koju èine ChristopehrRankin na basu i Hilary Binder na bub-njevima. Ovaj sjajni instrumentalni punkduet doselio se 1993. godine iz San Fran-cisca u èeški gradiæ Tabor, gdje su osno-vali umjetnièku udrugu Cesta, pokrenuv-ši pravi kulturni centar. Simpatièni i ot-kvaèeni braèni par svako proljeæe kreæena europsku turneju i poznati su po Nis-san Patrolu u kojem prevoze kompletnuopremu. U ovih devet godina odsvirali suviše od dvije tisuæe koncerata na pet kon-tinenata te objavili šest albuma, pa svimakoji vole odlièan instrumentalni punk ro-ck preporuèujemo odlazak u KSET.

IV/76, 14. o�ujka 2,,2 5

MMjjeesseecc ddaannaa uu KKSSEETT-uu

Imperij i dr�aveUz predavanje Michaela HardtaGlobalizacija i Demokracija: politika mnoštva

ao graðani i kao èlanovi udru�enjaHrvatski neovisni nakladnici izra-�avamo javni protest zbog niza

uvreda i objeda upuæenih g. Branku Èe-gecu, pomoæniku ministra kulture, ute-meljitelju HNN-a i èlanu njegova Nad-zornog odbora, a koje mu je uputio g.Josip Laæa i Hrvatsko slovo ('Nema dop-rinosa za nepodobne', Hrvatsko slovo,25. sijeènja 2002, tekst oznaèen inicijali-ma H.S.; 'Èega se boji Èegec', Hrvatskoslovo, 8. veljaèe 2002, tekst potpisao Jo-sip Laæa).Svjesni smo da naš protest kasni. To namse dogodilo zbog jednostavne èinjeniceda ne pratimo dotiène novine te smo osvemu upoznati naknadno.

Josip Laæa i Hrvatsko slovo u svojojharangi protiv Branka Èegeca pozivajuse na javno dostupne podatke koji suprošli sve redovite instance odluèivanja.Dakle, ako Laæa i Hrvatsko slovo imajusvoje sumnje i nedoumice u ispravnostodluèivanja, neka ih provjere u instituci-jama vlasti. No oni umjesto toga ni�uuvrede i klevete.

Ustajemo u obranu ljudskog dosto-janstva Branka Èegeca. Èinimo to zatojer dr�imo da je postupak Hrvatskog slo-va i Josipa Laæe nedopustiv oblik opho-ðenja u civiliziranom društvu i jer seprotivimo praksi po kojoj svatko tko ob-naša javne du�nosti mo�e biti oklevetan,šikaniran i priveden linèu, bez ikakvihposljedica po onoga tko to èini.

Takav obrazac ponašanja paradigmat-ska je metoda eliminiranja ljudi u veædobro poznatim totalitarnim sustavima iprotiv nje najodluènije ustajemo.Za HNN:

dr. Sreæko Jelušiæ, predsjednik Uprave

Javni protest HNN-a

Dragan Grozdaniæ

umašin, kulturna udruga mladih al-ternativaca iz Šibenika osnovana jepoèetkom listopada prošle godine i

predstavlja pravo osvje�enje kulturnoga�ivota grada.

Udruga okuplja mahom mlade ljude svelikom dozom entuzijazma i ideja, a os-novana je radi razvijanja, djelovanja i utje-caja mladih u svim sferama gradskoga �i-vota, pogotovo u kulturnim i umjetniè-kim akcijama. Kao prioritet u djelovanjuUdruge postavljene su ekološke aktivnos-ti: èišæenje okoliša i zagaðenih podruèja,okolnih gradskih tvrðava, organiziranje

dobrovoljnih akcija pošumljavanja ogolje-lih površina. Udruga predla�e gradskimvlastima zaštitu postojeæih i podizanje no-vih zelenih površina, sprjeèavanje nezako-nitog i nekontroliranog odlaganja otpada,te briga za zaštitu prirodnih resursa odštetnih i neracionalnih zahvata koje suèovjekovom nebrigom i nepa�njom sveuèestalije. Udruga djeluje i pri okupljanjuglazbenih umjetnika, scenskih amatera,organiziranju koncerata, a suraðuje i sdrugim kulturnim organizacijama u Šibe-niku, udrugom Heksa i Dupanijom. U ti-jeku je i suradnja sa zagrebaèkim Urkom,koji djeluje pri klubu Moèvara, da bi se je-dan dio glazbenih aktivnosti kluba prenioi u ovaj dio Hrvatske. Takoðer, u skorojbuduænosti uz pomoæ Moèvare trebala bise organizirati turneja alternativnih ben-dova povodom osnivanja izdavaèke kuæekluba. Od starijih aktivnosti Udruge prijeslu�benog registriranja spomenimo orga-nizaciju punk koncerta na šibenskom ku-palištu Jadrija prošlog ljeta, èišæenje oko-liša oko gradske tvrðave Tanaja, promoci-

ju knjige Snaga utopije Dra�ena Šimleše ipromociju dokumentarnog filma o de-monstracijama antiglobalista u Pragu2001. godine.

Od najnovijih aktivnosti udruge va�noje istaknuti promociju knjige Vegetarijan-stvo u suradnji s Društvom prijatelja �ivo-tinja iz Zagreba, te predavanje na temu obesmislenosti lova, uz prikazivanje filmao muèenju i iskorištavanju �ivotinja. Ud-ruga djeluje javno i obavještava èlanove oradu putem povremenih sastanaka, sjedni-ca Skupštine i pisanih izvještaja. U planuje i pronala�enje odgovarajuæeg prostoraza aktivnosti Udruge, prvenstveno za or-ganiziranje koncerata, izlo�bi, tribinapoezije te prostora za skate park, a jedanod moguæih prostora je onaj bivše tvorni-ce TEF-a, koja je danas u vlasništvu Gra-da. U svakom sluèaju, stièe se dojam da uŠibeniku stvari kreæu iz poèetka. U gradugdje mladi bje�e gdje god mogu i veæinaod njih se nikada ne vrati, Kumašin je na-šao snagu da krene i opstane, a sve ideje sudobro došle i svi kontakti su otvoreni.

ana 20. o�ujka otvara se Meðuna-rodni sajam knjiga u Leipzigu,koji je – s obzirom da mu je jedna

od središnjih tema jugoistoèna Evropa –izuzetnu pa�nju posvetio hrvatskoj iz-davaèkoj sceni. Unutar programa Leip-zig èita pozvani su da predstave svojadjela Igor Štiks (Dvorac u Romagni) iIgor Lasiæ (Vrpce iz Malmoea). Na ok-ruglom stolu o teškim susjedstvima go-vorit æe Slavenka Drakuliæ, a Leipziškanagrada za knjigu i evropsko sporazumi-jevanje bit æe dodijeljena Bori Æosiæu.Dan uoèi otvaranja sajma, na pozivGoethe Instituta iz Münchena, predava-nje o prevoðenju njemaèke knji�evnostiodr�at æe Nenad Popoviæ. Osim nave-denih ljudi na koje je organizator sajmafokusirao najviše pa�nje, priliku na sud-jelovanje u velikoj copyright exhibitiondobit æe i svi drugi autori, tj. izdavaèi,koje je – po autorskom i nakladnièkomkljuèu, a iskljuèivo prema kriteriju kva-litete – selektirao Branko Maleš. Orga-nizator i nositelj nastupa “hrvatskogštanda” u Leipzigu su Hrvatski nezavis-ni nakladnici, a financijski promocijupokriva Ministarstvo kulture.

6 IV/76, 14. o�ujka 2,,2.

LLeeiippzziigg èèiittaaAndrea Pisac

ritanski savjet za kulturne veze izZagreba, uz pomoæ partnera izZadra, Zagreba i Londona, organi-

zirat æe još jedan prigodan program Bri-tanskih dana. Od 18. do 22. o�ujka, Zad-rani æe imati priliku ojaèati svoje gospo-darske i kulturne veze s Velikom Britani-jom. Od kulturnih se dogaðanja istièe do-lazak mlade britanske spisateljice Bernar-dine Evaristo, koja æe od utorka do èetvr-tka ponuditi tri knji�evne radionice uèe-nicima srednjih škola. U njezinu æe sedruštvu takoðer naæi i studenti anglistikena Filozofskom fakultetu u Zadru. U sri-jedu, 21. o�ujka, britanski veleposlanikNicholas Jarrold otvorit æe Britanski cen-tar, vrijednu donaciju Britanskog velepos-lanstva Odsjeku za engleski jezik i knji-�evnost Filozofskog fakulteta. Britanskaæe spisateljica èitati svoju poeziju i u Zag-rebu, te razgovarati o kreativnom pisanjuu radionici koja æe se odr�ati u subotu, 23.o�ujka u 11 sati u prostorijama Britan-skog savjeta, gdje se mogu dobiti karte.

Bernardine Evaristo autorica je dvajucijenjenih romana u stihu. Prvi, pod nazi-vom Lara (1997.) kao glavnog protago-nista donosi englesko-nigerijsku obitelj

èija se prošlost miješanja rasa opisujekroz razdoblje od sto i pedeset godina.Godine 1999., knjiga joj je donijela knji-�evnu nagradu Emma za najbolji roman.

Drugi roman u stihu, Emperor's Babe, vo-deæe britanske dnevne novine poput TheIndependenta proglasile su knjigom godi-ne. Mnogi ga nazivaju trijumfom imagi-nativnog pisanja zbog njegova duhovitog,zavodljivog i lirskog karaktera, koji u istovrijeme povlaèi društveno i politièki vrloozbiljne paralele s današnjim problemimarasne i etnièke prirode. Evaristo, opèinje-na naèinom �ivota Rimskoga carstva napodruèju Londona, smješta radnju u Lon-dinium, u godinu 211. Slièno današnjemizgledu, tadašnji je grad prostor sirotinj-skih èetvrti i raskošnih vila. Društvo je ujednakoj mjeri zasiæeno onima koji nemoraju raditi za �ivot i djecom koja su ek-sploatirana kao radna snaga od najranijedobi. Zuleika, �ivahna kæerka sudanskihdoseljenika, kao djevojèica je udana za os-tarjelog rimskog biznismena. Dosta joj je

raskošnog �ivota, seksa i vjeèno odsutnogmu�a. Kada u jednom trenutku upoznaSeptimusa Severusa, rimskog cara, �ivotjoj se zauvijek mijenja. Osim ljubavneprièe, Evaristo uspješno premošæuje vre-menski jaz u opisima kasnorimskog svije-ta koji je prepun orgijastièke dekadencijebaš kao i naš vlastiti.

Evaristo je vrlo uspješna interpretatori-ca svoje poezije. Sudjelovala je u dvadeseti osam meðunarodnih èitalaèkih turnejaod 1997. godine. Dvije godine kasnije,kao predstavnica Velike Britanije na tur-neji Literaturexpress Europa 2000 gostova-la je s ostalih 105 europskih knji�evnika u11 zemalja u šest tjedana. Trenutaèno pre-daje na Sveuèilištu East Anglia.

Radionica Bernardine Evaristo

3ivio, kumašine!

Hrvatski institut za pokret i ples u su-radnji s MM Centrom, Teatrom &TD,Teatrom Exit, DK Gavella, HDLU, Zag-rebaèkim kazalištem mladih i KlubomMaMa

predstavljaju

Malu frontu novog plesa i performansa

Èetvrtak, 14. 3.19.00

DK Gavella, Frankopanska 6Irma OmerzoMi-Nous

20.30Teatar Exit, Ilica 208Kratke koreografije=eljka Sanèanin & Saša Bo�iæ /

OberyuMjesta na kojimaMarija Šæekiæ / Hysteria NovaTi-i-Me...sindrom 4ASanja Petrovski / Zadar Dance

EnsembleNoæ s èetvrtka na petak=eljka Sanèanin & Barbara Matijeviæ

/ OberyuHard To Dig It

22.00MM Centar, Savska 25Zlatan DumaniæNismo znali furbariju

15. 3. 2002.18.00

ZeKaeM (Pokusna dvorana), Teslina7

Matula/Omerzo/IndošNjihanje

20.00Teatar &TD, Savska 25G.S. Pristaš/BAD Co.Diderotov neæak ili krv nije voda

21.30MM centar, Savska 25Slaven Tolj2002.

22.00Teatar &TD, Savska 25Nikolina Bujas-Pristaš / Bad Co.

16. 3. 2002.12.00

MaMa klub, Preradoviæeva 18Video prezentacija: Llinkt, Fractal Falus, Dance Centre

Tala, Exit Theatre, Studio Mare, BorisBakal, Let 3, Liberdance18.00

ZeKaeM (Pokusna dvorana), Teslina 7TRAFIK (transitive-fiction theatre)DANCEUROPE

20.00HDLU, Trg �rtava fašizma bbVlasta Delimar Prinèek

21.30Galerija SC, Savska 25Gravitacijska skupinaRaster/Ko�a/Val

Akcija/Frakcija

ini se da su za domaæi suvremeni ples ko-naèno došla neka sretnija vremena, baremšto se tièe vanjskih poslova. Na srednjoev-

ropskoj plesnoj platformi Dance Zone odr�anojprošlog tjedna u Pragu, na inicijativu i poziv nju-jorškog Dance Theatre Workshop, svoje radove je utri dana prikazalo desetak najboljih grupa iz regi-je. Hrvatska plesna produkcija predstavljena jeprojektima Èovjek-stolac autorskog tima BADCo. iMi – Nous koreografkinje Irme Omerzo. Dvadese-tak amerièkih i evropskih producenata pokazalo jeizuzetan interes za obje predstave, što je odmahrezultiralo i preliminarnim dogovorima za gosto-vanja i turneje. Zasad se zna da æe Èovjek-stolac2003. godine imati turneju u SAD-u, a 2004. uPoljskoj. BADCo. je pred najznaèajnijim evropskimkoreografima i producentima nastupila i polovi-com veljaèe na platformi Aerowawes koja se odr�a-vala u The Place Theatreu u Londonu. KoreografijaNikoline Pristaš pod naslovom 2 kojom je BADCo.aplicirala, selektirana je kao jedna od jedanaestnajboljih u konkurenciji od èetiri stotine. Ova pre-zentacija rezultirala je brojnim pozivima na turne-je, od kojih je zasad jedna dogovorena u Njemaè-koj. Trenutaèno grupa priprema nekoliko novihprojekata, a najbli�i je onaj što æe biti predstavljen15. i 16. o�ujka u Teatru &td. Rijeè je o novoj verzi-ji predstave Diderotov neæak ili krv nije voda gdjeje ne samo formalnu, veæ i sadr�ajnu promjenu upredstavi unijela plesaèica Ana Krajtmajer. Osimnje, ponovimo, u predstavi nastupaju NikolinaPristaš, Pravdan Devlahoviæ, Tomislav Medak i Je-lena Vukmirica, a ostatak autorskog tima èine Iva-na Sajko, Miljenko Bengez, Goran Petercol i GoranSergej Pristaš.

LLoonnddoonn,, PPrraagg,,ZZaaggrreebb

ilo je nekih vremena u Hrvatskojkad se na valu turistièkog sezon-skog bogatstva mijenjalo pokuæ-

stvo svakih nekoliko sezona. Èinili su tomnogi, vidjeli jedni od drugih, pa kad ih jekrenulo… Moglo se tada èitati po oglasi-ma kako neki daju pokuæstvo samo radibesplatnog odvoza. Onda je došao rat, pase namještaj mijenjao tako da bi se dovla-èenjem novog stari (ili zateèeni) bacaokroz prozor. Vremena se opet mijenjaju,pa je, sudeæi prema oglasima, opet niknulaklasa koja nudi stolove i stolice za bespla-tan odvoz. Više nije baš sve u turizmu. A ioni koji ga danas proslavljaju mogu raditinaveliko. Mogu uništiti pola Rogoznice,Primoštena ili Vodica, mogu minirati štoih volja (pa i Zmajevo oko u doslovnom iprenesenom smislu). I mogu to raditi kadse sjete. Za razliku od Bo�e Kovaèeviæa.

Bo�o Kovaèeviæ, koji se na poèetkumandata sadašnje vlade èinio ozbiljnimmlaðim ministrom zaustavljan je na raznenaèine. Konaèno se primirio. Sve ga je ma-nje. Vjerojatno mu je ponestalo eksplozi-va jer su branitelji sve vratili MUP-u, pa jecrno tr�ište Bo�i postalo preskupo. Èinise da je to shvatio i njegov predsjednikstranke, dovodeæi u pitanje smisao (i osta-nak?) Bo�e Kovaèeviæa u Vladi nakon fo-teljaške krize. Ili Zlatko Kramariæ nastojiostaviti otvorenom Pandorinu kutiju?Ako je tako, onda on cijenu vješa na Ko-vaèeviæa jer mu je on cijeli izbor. A sve jerazumljivo ako je to dobar naèin kojim bise sljedeæih tjedana mogla nastaviti krista-lizacija našeg poludragog (je li drugi diopolumrsko) kamenja oko kojeg je vodasve dublja, a koncentrièni krugovi sve širii sve manji.

To što je Budiša stabilizirao HSLS naraèun cijelog naroda, mo�e samo njemuizgledati kao uspjeh. Istina je da ovaj na-rod još nije nikomu uspio uspostaviti ra-èun, pa neæe ni njemu, a poznato je da cehu Hrvatskoj plaæaju oni najbrojniji. Onisu veæ toliko iscrpljeni da lakše podnosenekoliko novih fotelja nego nekoliko no-vih izbora. Za njih je veæ i Sanader zabri-nut. Špotajuæi politièare na vlasti on sepropeo od nezadovoljstva i zakljuèio da jevladajuæima interes vlast, a ne dobrobitnaroda. Narodu je zasad jasno zašto muna toj skrbi nije zahvalan. Sanader imadruge brige, ali se nada da æe iznenadnuverbalnu skrb kad tad naplatiti. Ako ga utome ne sprijeèi Pašaliæeva neosjetljivost.

Jer on igra na Mesiæa. I dijasporu. To suvjerojatno varijacije nekad poznate po-mirbe ustaša i partizana. Pokojnik koji juje izmislio uspio je posvaditi sve i neome-tano vladati. Pašaliæ upravo moderniziravarijante te škole. On je u Saboru zabrinutza vrijeme kad æe Hrvatskoj ostati samozemlja na rasprodaji i to: Slavonija i otoci.Èini se da je pronašao još neke nezbrinu-te roðake. Sa smislom za realno ljutio seposred Sabora na Niniæevu primjedbu onepoznatom petom ortaku. Uèinila mu seniskim udarcem. Primjedba.

Isti je èovjek bio zabrinut za buduæenezaposlene zbog privatizacije HEP-a. Ta

je privatizacija s onom Ininom uzbudila iIvana Jarnjaka dok se Šeks uzbuðivao pro-dajom Dubrovaèke banke. Jadranku Ko-sor uzbuðivali su siromašni i bolesni, a us-put se upitala i što je to obitelj. Valjda je umeðuvremenu našla odgovor. Jer to jeono što zavisi od toga prijavljuješ li nekogna koga dobivaš sobu, dvije ili tri u dr�av-nom stanu, na koga renoviraš kuæu ili skim se razdvajaš kad to sve središ. Rojs jebio zabrinut za cijenu metra autoceste, aMateša za nekoliko tematskih blokova.Prava drama nastala je kad se netko sjetiospomenuti rasprodaju obiteljskog srebra.Moglo se primijetiti da meðu ljubiteljimai poznavateljima srebra prednjaèe oni èijebivše i sadašnje supruge te nešto ljubavni-ca èine opæe mjesto hrvatske politièkekulture. Ima li ta èinjenica neke veze s nji-hovim zabrinutim uzdasima za srebrom.Ipak, ovdje je najsigurnije i najsrebrnijedr�avno srebro, a onaj tko se domognebešteka i svijeænjaka od provizija više nemora ni zavoditi – njegovo srebro omogu-æit æe mu dovoljno burni background muš-ke zanimljivosti. Za srebro je ipak malèice

više zabrinuta opozicija, što je i opravda-no. Jer kako stvari stoje veæina tog srebramogla bi biti rasprodana za fotelje. A onesu potrošna roba. Sad je veliko pitanje naèemu su sjedili brojni Matešini potpred-sjednici – u sluèaju da Raèanu ponestanebrojnih i kvalitetnih fotelja.

Bilo je i Vladinih briga. MinistarVlahušiæ snebivao se na èinjenicu da u Hr-vatskoj nije moguæe smijeniti nekog stal-no pijanog šefa rodilišta. A nije moguæezato jer su se za njegovo mjesto i ostanakanga�irali mnogi politièari. Ovom naroduje veæ davno jasno što su mu politièari, alinitko nije oèekivao da im potvrde za to iz-

daju pijani ginekolozi. U tako dramatiè-nom i brigama optereæenom izvansabor-skom i saborskom �ivotu briga Zlatka Ca-njuge nije bila suviše izra�ena. Vjerojatnozato jer se spremao za sudjelovanje naskupu o ravnopravnosti spolova. Neštobrige pokazao je i naš kolumnist Pavle pi-tajuæi zastupnika Milana Kovaèa, koji jeobeæao kratko izlaganje, relevantno pita-nje: Po èemu si bio kratak? I njegov partij-ski drug Arloviæ pokazao je sliènu brigunad nedostatkom kvoruma. Mirno je od-godio glasovanje za pet dana i krenuo naruèak. Njegova potpredsjednièka foteljaumno�ena je još prije dvije godine, kad senisu svi hvatali èak i na stolice.

Zabrinut je bio ministar Fi�uliæ, pa nijeotišao u Ameriku. Ali dok mu se foteljajednako prašila i provjetravala otišao je uJugoslaviju. Sad smo mi zbunjeni jer nika-ko ne znamo gdje je zastupao interes Hr-vatske, a gdje Turbo limacha. Vjerojatnona istom mjestu gdje i Sanader, koji se sli-kao u Austriji. U meðuvremenu Diona nauglu Gunduliæeve i Hebrangove rasproda-je kinder-jaja. Bilo u tome povijesti, sadaš-

njosti ili neke èudne koincidencije. Poduvjetom da rasprodaja jest u cijeni od 5,5kuna po komadu. Ili samo trgovaèki, amo�da i stranaèki trik.

Bilo bi dobro da svaka stranka zna štojoj predsjednik uvozi, tr�i ili gdje naplaæu-je postotke pa pripomogne u najdu�oj iz-bornoj kampanji koja se ovom prigodomvodi pred svima nama. Èija špica, odnos-no završnica stalno izmièe, a sredstva isnaga se iscrpljuju. Rezultati su neizvjesni– skoro kao tri kune što ih èitatelji Feralaplaæaju za dušu Marice Meštroviæ i DeljkaOlujiæa. Jer nikad se ne zna koliko se ljudiu Hrvatskoj još sprema duševno oboljeti.Što bi suci lako mogli prepoznati. Jer èinise da oni prepoznaju i to da oni koji sunaplatili dušu ne troše tako tragièno ste-èena sredstva na tijelo.

Narod zasad neæe naplaæivati nièiji pani svoj ceh. Èeka se sljedeæe uzbuðenjeVelikog vijeæa, koje æe senzibilizirati Ma-lo. Nakon toga Budiša æe posjetiti viken-dicu, okopati grincajg i nakon polugodiš-njeg vikenda vratiti se za predsjednikastranke. I potpredsjednika Ivice Raèana,koji bi za to vrijeme od Sabora mogaozatra�iti glasanje o povjerenju Vladi. Asvaki put kad im se zaljulja stranka ili Vla-da, dio HSLS-ovih du�nosnika poène iz-ra�avati lojalnost kompletnoj koaliciji. Uèetiri oka. Bilo èija. Usput pripominjuæitko je lud.

Za razliku od onih što iz turistièkih ilinekih drugih razloga mijenjaju pokuæstvosvakih nekoliko godina, èini se da je uHrvatskoj nekima i tijesno. Zato, ako umalim oglasnicima ugledate da netko nu-di besplatne garniture, ormare, stolice iogledala obratite pozornost. Ako netkoponudi nešto trosjeda bilo bi dobro sjeti-ti se premjera. Ogranièene kapaciteteVladinih prostora trebat æe racionalizira-ti. Potpredsjednici (i kojekakvi drugizamjenici) mogli bi uskoro u u�em kabi-netu sjediti kao u bobu. Neki æe uskaki-vati preko trosjeda, a neki le�ati dok sekosina pribli�ava. Va�no je sudjelovati.Na kraju ipak nije va�no je li to stolica odunutrašnje politike ili od drugih privatnihposlova. To nije shvatila samo Doris Packkoja je nedavno rekla: «Uèinila sam sveda pomognem. I bivšoj i ovoj vlasti. Sviobeæavaju sve, ali ne uèine ništa». U ure-dima u kojima radi gospoða Pack du�nos-nici du�e radne stolice. Fotelje su rezervi-rane za goste.

ad usporedimo brojeve bruto druš-tvenog proizvoda po glavi stanov-nika u Hrvatskoj i Europskoj uniji,

dolazimo do pora�avajuæeg odnosa od je-dan prema pet. Naime, tih dvadeset postobruto društvenog proizvoda po glavi sta-novnika pokazuje koliki je zaostatak zasvijetom kojem te�imo. Od njih kupuje-mo više- manje sve, ali zato im nismo niš-ta u stanju prodati bez gubitaka ili dr�av-nih subvencija. Kad pogledamo rijeke au-tomobila koje teku našim preuskim ulièi-cama ne mo�emo ni pojmiti koliki je tokapital izvezen, dok u tim automobilimanema ama baš ni jednog dijela proizvede-nog u Hrvatskoj. Naravno, ako se u našproizvod ne raèuna dopumpani zrak u gu-mama ili vozaè/vozaèica.

RasprodajaKako nam stoji �eljeznica, najbolji je

pokazatelj to da nam od Zagreba do Splitatreba više od osam sati, za što bi u bilo ko-joj zapadnoj zemlji sigurno bilo potrebnomanje od tri sata, pogotovo jer je to vezaizmeðu dva najveæa grada u dr�avi. Osimvelièine i odnosa jedan prema èetiri u kori-st Zagreba, povezuje ih i brojka od pedesettisuæa nezaposlenih. Uz najvjerojatnijidaljnji rast. Naime, meðunarodni kontro-lori nazovi nezavisnih dr�ava tipa Hrvat-ska i sliènih i dalje nisu zadovoljni visinomplaæa, brojem zaposlenih u javnim slu�ba-ma kao ni brzinom kojom takve dr�ave,Hrvatska ukljuèena, rasprodaju dr�avnovlasništvo. Nekad je to bilo društvenovlasništvo koje je bivša vlast pretvorila udr�avno, pa ga tako pokušala preliti u vlas-

tite d�epove kao privatno vlasništvo. Uznametnuti rat, gubitak tr�išta zbog raspa-da dotadašnje dr�ave, pretvorbu plus di-rektore po politièko-rodijaèkoj podob-nosti, uspjeli su zajednièkim snagama bru-to nacionalni proizvod svesti na sedamde-setak posto, kakav smo imali poèetkomdevedesetih. Naši susjedi, Slovenija, Ma-ðarska, Italija, Austrija, nastavili su se raz-

vijati nakon pada Berlinskog zida, doksmo mi tonuli. Danas je Slovenija prosjeè-no razvijena zemlja, prema europskim kri-terijima. Èeška prednjaèi zajedno s Polj-skom i vrlo brzo æe postati punopravneèlanica Europske unije. Mi æemo još maloprièekati. A to ne ovisi samo o onima kojinas vode, nego i o onima koji glasuju.

Manjak vojske i policije?Pitanje je koliko su ljudi spremni za

promjene kad se one tièu njih samih. Ot-kazi iz predimenzionirane policije i MO-

RH-a podr�avaju samo oni koje ti otkazine pogaðaju direktno. Prièati o maloj pla-æi mo�e se u nedogled, ali kad treba ostatii bez te male plaæe, e onda se itekako šuti itvrdi da nam fali policije i vojske. Vojskejoš fali. Mo�da i fali, ali visokoobrazova-nih kadrova koji nisu prestari. U moder-nim vojskama koje su u èlanstvu NATO-a, pripadnici su stari u prosjeku dvadeset i

dvije ili dvadeset i tri godine, prosjeènoobrazovanje je više od srednjoškolskog.Kod nas su pripadnici HV-a nešto slabijeobrazovne strukture, dok su skoro upolastariji od standarda kojem te�imo.

Meðunarodni monetarni fond i Svjet-ska banka bdiju nad našim financijskimtransakcijama i dr�avnim fondovima kakobi i protiv naše volje uveli naše gospodar-stvo u svjetsku utakmicu. Naravno, nekao nekoga tko vodi, nego kao nekogatko æe slušati i ponizno slijediti sve zada-ne upute. Kapital još nije stigao u Hrvat-

sku onoliko koliko je to cijela Istoèna Eu-ropa oèekivala od bogatijeg, prebogatog iuvijek �eljenog imaginarnog Zapada, kojiuostalom nikad nije ni postojao osim uhollywoodskim filmovima.

"Nièije" vlasništvoBanke su rasprodane, Hrvatskim tele-

komunikacijama gospodari Deutsche Te-lekom koji je, nota bene, u veæinskomvlasništvu njemaèke dr�ave (nama to nijebilo dovoljno dobro), hoteli se i dalje di-jele po politièko-financijskoj podobnos-ti, planira se rasprodaja Ine, HEP-a, JA-NAF-a i Croatia osiguranja. Navali naro-de, pa dok traje da traje. Što li æemo pro-davati kad sve rasprodamo, jer ionako no-vac od prodaje/rasprodaje uglavnom ideu krpanje proraèunskih rupa, a ne u raz-voj. Branitelji totalne rasprodaje napada-ju kako se samo neupuæeni bune protivprivatizacije koja je preduvjet razvoja.Ako se tko upita zašto se prodaje stranci-ma, opet napadaju da je tu u pitanju us-kogrudni nacionalizam! Ali ne znaju od-govor na pitanje koja je to dr�ava raspro-dala skoro devedeset posto bankarskogsustava i više od pedeset posto telekomu-nikacija. Kad završi privatizacija hotela,nitko iz Hrvatske neæe imati u vlasništvuni jedan hotel na Jadranu. I kad im sepredlo�i – ako je toliko dobro sve prodati– zašto gospodo rasprodavaèi ne prodatevlastite stanove ili kuæe i odete u podsta-narstvo? Tu ili nema odgovora, ili se vadeda to nije isto. Naravno da nije isto – stanje u privatnom vlasništvu, a telekomuni-kacije su ionako “nièije”!

IV/76, 14. o�ujka 2,,2 7

Daljinski upravljaè

KKiinnddeerr-jjaajjaa nnaa rraasspprrooddaajjiiPotpredsjednici bi uskoro mogli u u,em kabinetusjediti kao u bobu. Neki æe uskakivati preko trosjeda, a neki le,ati dok se kosina pribli,ava

Grozdana Cvitan

Kratko i jasno

Jesmo li spremni zapromjene?Prièati o maloj plaæi mo,e se u nedogled, ali kad treba ostati i bez te male plaæe, e onda se itekako šuti i tvrdi da nam fali policije i vojske

Pavle Kaliniæ

Agata Junikuto dana nakon preuzima-nja neke javne du�nosti,jedan od smislenijih obi-

èaja nala�e da nositelj te iste du�-nosti podnese raèune. Osim for-malnog razloga, povod za ovajrazgovor èinjenica je da je, ne-posredno prije poznatih preok-reta u gradskom poglavarstvu,prihvaæen prijedlog proraèunasredstava za kulturu za tekuæugodinu. Olakotna okolnost pakovog razgovora, voðenog usredkrize gradske vlasti, jest ta što jeVladimir Stojsavljeviæ, došavši namjesto proèelnika putem natje-èaja, potpisnik ugovora na èetirigodine i kao takav ne podlije�epolitièkim revizijama.

– Prvih sto dana prošlo je bo-lje nego što sam oèekivao. Ni-sam naroèito zadovoljan, ali ni-sam niti nezadovoljan. Èini mi seda smo pripremu proizvodnje zatekuæu godinu obavili vrlo solid-no, upravo se potpisuju ugovori ikreæu sredstva za prva tri mjese-ca. Sve je ispoštovano, izmeðuostalog i to da programi ne izlije-æu iz planiranih sredstava, da sebaš ne podlije�e euforiji, kao štoje u umjetnièkoj proizvodnji uvi-jek moguæe. Na toj razini, koris-nici sredstava i ovaj ured postiglisu, èini mi se, uspješnu suradnju.To treba zahvaliti ne samo no-vom timu (Andrei Zlatar, StipiPojatini i meni), nego i velikomrazumijevanju kolega i vrlo kva-litetnim savjetnicima za pojedinedjelatnosti. Rijeè je o vrhunskim,nestranaèkim ljudima, koji se ra-zumiju u struku, kao i u odnoselobija koji su prirodna èinjenicaovoga posla, ali koji mogu i ne-gativno utjecati na rezultate.

Pretpostavljam da javnost vašrad mjeri dvostrukim kriterijima– za jedne ste preradikalni, zadruge preblagi. Kako vi na togledate?

– Mogli smo biti mnogo radi-kalniji, èini mi se da smo i po pri-rodi takvi. Ali osobno sam suz-dr�ao – a mislim da je tako i sAndreom Zlatar i Stipom Pojati-nom – silnu �elju da se što prijevide promjene jer mnogo je na-gomilanih problema, a ako ih po-kušate riješiti èvrstim stavovima,lomi se mnogo toga. Valjda je toneki poèetak moje zrelosti. Èinimi se dobro to što smo krenulibla�im pristupom jer se iza mno-gih stvari koje su oèito nepravdaèesto kriju vrlo slo�ene situacije.Prvo ih treba upoznati, a ondadonositi odluke.

Amaterizam nije sporanNa istom tragu barem dvos-

trukih kriterija, prvi trimestar jeprošao u znaku medijskih obra-èuna. Bile su sporne ma�oretki-

nje, «love parade», Grliæev do-kumentarac...

– Na to gledam malo drukèijenego moji najbli�i suradnici. To

su prirodne trzavice koje æe seuvijek javljati. Ako ih medijizloupotrebljavaju, njihova stvar.Ma�oretkinje su konaèno otišlena Karibe zahvaljujuæi jednoj“instituciji” našeg ureda, a ta jeda se nešto sufinancira mimoplanskih sredstava, izravno izPoglavarstva. Moj stav nije danam ma�oretkinje ne trebaju,veæ da u planiranju novaca iproizvodnje treba razluèiti od-govornosti. Dakle, ne zastupamèistunsku ideju da se ovaj uredtreba baviti iskljuèivo kulturomu u�em smislu, jer danas je, u do-ba novih tehnologija, teško uop-æe pojmiti kulturu na taj naèin.Ispomoæno smo smislili dispozi-ciju sredstava za urbanu kulturu,ali – da ne bude nesporazuma –ne kontra folklora. Kulturnoum-jetnièka društva, kao uostalom iamaterizam, imaju veliki udio udruštvenom �ivotu ovoga grada inikako ih ne treba spreèavati. Uto mo�e uæi i smotra folklora, alineka drukèija smotra, ne ovakopasivna, razasuta po ulicama gra-da, pa tko vidi vidi, tko ne vidi nevidi. Pokušavamo stvari što višeumre�iti, u smislu da ljudi što vi-še suraðuju, na dobrobit onihkoji im daju novac, a to su našiporezni obveznici. Da rezimi-ram, rijeè je samo o tome da od-nosi snaga moraju biti drukèijepostavljeni, a to poèinje veæ odnaèina na koji su sredstva raspo-reðena. Sada se sve temelji na èi-njenici natjeèaja, ali njega æemopomalo mijenjati jer on takav ka-kav jest formalno ne pokriva in-terese koji se javljaju, a osim to-ga objavljuje se samo jednom go-dišnje, što koèi upravo ono štodaje neku boju i �ivost gradu.

Što se tièe skandala, njih æe opetbiti, jer se sve svodi na to kakokoji lobi kotira, odnosno reagira,koji je Petar nazvao Pavla i tko

što treba napisati. Ali to me neuzrujava. Va�no je zadovoljitipretpostavke prema kojima æeljudima koji �ele nešto uèiniti zaovaj grad to biti i omoguæeno.Bili to KUD-ovi ili jutra poezijeza petero ljudi. Svega mora biti.Mislim da u svojim nakanamamoramo biti potpuno prepoz-natljivi, ali ne mo�emo nijednustvar iskri�ati u ime druge.

Koji su kljuèni strukturalni iinfrastrukturalni problemi ovogureda koje bi trebalo hitno rješa-vati?

– Ako zanemarimo svakod-nevne probleme koji su prirodni izbog kojih Ured uostalom i pos-toji, pravi problem je u tome ka-ko korisnici do�ivljavaju odluke.To jest, kako se ljudi odnose pre-ma èinjenici da je jedna odreðenaskupina ljudi – koja mo�e biti idio nekog lobija – u odreðenomvremenskom segmentu odluèujedrukèije od, recimo, onih pret-hodnih. E sad, to je paradoks iproblem demokracije – nešto bo-lje ljudi zasad nisu izmislili – i nanjega moramo pristati.

Lobiji su prirodniZadatak je Ureda izmeðu svih

tih tenzija prokrèiti prohodanput. Onima malima koje nitkone zagovara, kao i velikima koji-ma se mo�da netko osveæuje...Na razne naèine. Nikoga ne bihdenuncirao, ali to je tako. Nai-me, u našem društvu još nije raz-vijena svijest o tome da je lobira-nje legitiman naèin postupanja udemokraciji. To se kod nas uvijekprevodi kao igra klanova, a u me-dijima se odmah plasira nepovje-renje. Usprkos tome, èini mi seda ovaj ured ima snage sve to

profiltrirati i pokušati zaštititiraznorodne proizvodnje i ciljeve.Osim toga, mislim da je problemizvaninstitucionalnog naèina gle-danja na stvari konaèno postaoinstitucionalan. On naravno nijeproveden kroz legislativu, ali ite-

kako nagriza staromodni naèinproizvodnje i odluèivanja. Tajproces treba ubrzati, i u tehno-loškom i u programskom smislu.Delja mi je, dakle, prije svegaproizvesti novi svjetonazor. Apametnih ljudi, sreæom, ima.

Kako Gradski ured za kulturukotira u kontekstu Poglavarstva?

– Loše. Ne mogu reæi da meljudi u Poglavarstvu ne doèeku-ju kao nekoga tko je drukèiji.Naime, kao nekoga tko se bavijako jalovim poslom. Naravno,nije rijeè o tome da ti ljudi ne bihtjeli pomoæi, oni to èine kolikogod mogu. Problem je jednos-tavno dominantne društveneverifikacije prema kojoj je kul-tura potrošnja, i to uzaludna. Abaš je obrnuto, u bilo kojemdruštvu, ne samo u socijalizmu,nego i u feudalizmu – kultura jedruštvena, izravna, investicija u�ivot. Ona diktira sve. Kad je iz-bio Prvi svjetski rat, Einstein jepitao Freuda što treba uèiniti dase rat sprijeèi, na što je ovaj od-govorio vrlo jednostavno: “Tre-ba pospješiti kulturnu proiz-vodnju.” To je, dakle, reèeno

prije sto godina, meðutim našedruštvo još toga nije svjesno.Problem je što mnogi u nama nevide mnogo više od politièkogplasmana, ciljanja na odreðenobiraèko tijelo. Naravno da je i todio kulturne proizvodnje, ali pi-tanje je na koji se naèin ti odno-si reguliraju. Dok se ti odnosine poènu mijenjati, uvijek æe bi-ti prostora za proizvodnju sen-zacija i naslovnica.

Je li bilo problema pri prihva-æanju prijedloga proraèuna?

– Jest. Da budem iskren, neznam zašto je do toga došlo. Pri-jedlog proraèuna je prošao sverazine – Odbor za kulturu, Od-bor za financije, Skupštinu, ondaje Poglavarstvu trebalo dva mje-seca da ga konaèno prihvati.Primjedbe nisu bile ni pismenoni izravno reèene, veæ su bileposlane kao poruka kroz medije.Osobno, èini mi se vrlo djeti-njastim da vam netko s kim sesvaki dan viðate šalje pismo pu-tem novina. Nisam nekomunika-tivan ni nerazuman èovjek i vje-rujem da uvijek ima naèina da se

stvari pospješe. Meðutim, kodnas su to oèito jedini naèini ko-municiranja u svim segmentimapolitike, pa tako i u kulturi.

Koje su bile njihove zamjerke?– Koliko sam shvatio, glavna

zamjerka je bila da smo jakosmanjili sredstva za amaterizam.Dokumentacija pokazuje da to-mu nije tako, da su èak i zahtje-vi bili nešto manji nego protek-lih godina, a iznos je u principu,što se programskih sredstava ti-èe, ostao isti. Nesporazumu jepridonio i – moram sad to javnoreæi – jedan tehnièki problem.Na web siteu je objavljen prvipopis, a ne onaj koji je verifici-rala komisija. Što je otvorilomoguænost da svi manipuliraju stim kao nekom tajnom odlu-kom protiv nekoga drugoga. Umeðuvremenu, mene nitko ništanije izravno pitao, a kad sam vi-dio da se èudno oblaci gomilaju,sjeo sam s gospoðom Kokez ko-ja odgovara za tu djelatnost, ivrlo brzo smo sve riješili. Deliobih istaknuti da je financijskiplan prošao u zadnji èas zahva-ljujuæi Vlasti Paviæ – tada jošdogradonaèelnici za društvenapitanja – koja je inzistirala da seviše s tim ne odugovlaèi.

Bud�etI, konaèno, koliki je bud�et za

kulturu? – Bud�et za kulturu iznosi

280 milijuna kuna. Za programeod toga ide otprilike sto milijunakuna, a 180 milijuna na tzv. hlad-ni pogon i, naravno, na plaæe1628 djelatnika koje ovaj gradopslu�uje. S potpisivanjem ko-lektivnog ugovora prema kojemse djelatnicima u kulturi podi�eosnovica plaæe (koja je zaistamnogo manja nego ostalima kojikoriste sredstva proraèuna) zanekih 150 kuna i za što postojipolitièka volja, a Skupština trebadonijeti konaènu odluku – reba-lans proraèuna æe iznositi okodeset milijuna kuna. Nadam seda æemo tu razliku dobiti u dru-goj polovici godine jer inaèe æestradati programi.

Ne èini Vam se da su troškoviza tzv. hladni pogon i plaæe pri-lièno nesrazmjerni programskimsredstvima, pa u krajnjoj liniji iproizvodu koji dobivamo?

– To nije dobar omjer, meðu-tim on je društveno zlo. I nu�-nost. Zlo zato što mnogi od tihljudi koji primaju plaæu ne �eleraditi više i bolje. Nu�nost zbogèinjenice da su plaæe i male inepravedne. Ako pomno�ite1628 ljudi sa 40 radnih sati, a tosa 52 radna tjedna, dobit æetefascinantan broj sati “posla” pre-ma kojemu mo�ete postaviti re-zultate – koliko je proizvedenopredstava, koncerata… Odnosisu, blago reèeno, vrlo zanimljivi.To se mo�e riješiti samo višego-dišnjim mukotrpnim radom. Ni-je u redu da dobivaju plaæu ljudikoji u javnosti nisu prisutni.Naime, ako ne radite ništa dobi-vate èetiri tisuæe kuna, to je fan-tastièna plaæa. Ako radite, ondaje to jako jadno. S druge strane,sredstva su vam vezana i nematenaèina da stimulirate one koji ra-de. Imate, recimo, glumce koji unekim kazalištima primaju plaæupo 15 godina, a da ne izaðu nascenu. Naravno, ljudi ne rade izraznoraznih razloga. Za neke odnjih, ravnatelji æe vam reæi kakoih na sceni neæe redatelji. Ali tose onda rješava kontrolom i, pr-venstveno, organizacijom proiz-vodnje.

8 IV/76, 14. o�ujka 2,,2.

KKuullttuurraa jjee iinnvveessttiicciijjaa uu bboolljjii ��iivvoottVladimir Stojsavljeviæ, proèelnik Ureda za kulturu grada Zagreba

Va,no je zadovoljiti pretpostavke prema kojima æe ljudima koji ,elenešto uèiniti za ovaj gradto biti i omoguæeno

Kad je izbio Prvisvjetski rat Einstein je pitaoFreuda što trebauèiniti, na što ovajodgovorio vrlo jednostavno: “Treba pospješitikulturnu proizvodnju”

Komisije i UredTo je, primjerice, kao povre-

meni sukobi izmeðu komisija iovog ureda. Neke potrebe gradanisu iskljuèivo stvar struènosti iestetike. Vi ne mo�ete tvrditi daæe dokumentarac o Zagrebu bitigenijalan, ali je neosporno da gagrad treba. Kao i sve one drugestvari koje su unutar grada vrlo�ive, a èesto vrlo vidljive. S drugestrane, treba sufinancirati i pot-puno nevidljive projekte èiji re-zultati dolaze kroz petnaest go-dina. Dakle, da se vratim na pita-nje, va�no je poboljšati organiza-ciju proizvodnje da bi ljudi shva-tili trebaju li ostati u svom posluili ne. Naravno, socijalni mir jeodreðenim strukturama posljed-njih deset godina bio najva�niji,pa su javnosti uvijek predoèava-ne obmanjujuæe prièe. I takozva-nu “ne talasaj” direktivu.

Kako konkretno Ured mo�einicirati promjene?

– Ured utjeèe nametanjem di-namike za sveopæu racionalizaci-ju. U smislu rasporeda sredstavatzv. materijalnih, kao i program-skih troškova. Ako pogledate nawebu koliko su ljudi tra�ili nova-ca i koliko dobili, odmah æetevidjeti da je to ogromna diskre-pancija. Zato prilikom potpisiva-nja ugovora svaki savjetnik pitanositelja programa je li s dozna-èenim sredstvima u stanju reali-zirati program. Ljudi se uglav-nom snalaze, što je odlièno. Ima-ju sponzore, neke tajne rezerve.Ali rijeè je o tome da se na taj na-èin osiguravamo od situacije danetko uzme novac, kakav takav, ane uspije realizirati program.Ideja je stvoriti ozraèje sveopæeodgovornosti. Ured ne smije bitisamo pasivni sufinancijer, veænetko tko i potièe stvari. Ali i onikoji neposredno odgovaraju zatu proizvodnju, moraju mijenjatisvoj pristup. Èini mi se da bikroz tri godine situacija moglabiti znaèajno bolja. Va�no je dase aktiviraju odluke, da se zakonipoènu primjenjivati takvi kakvijesu ili da se hitno mijenjaju.Primjerice, kada bi se primjenji-vao kazališni zakon, ne bi semoglo dogoditi da glumac dobi-va plaæu, a da ne igra. Ne vidimzašto bi netko u kulturi bio pov-lašten. Naravno, neke društvenepovlastice treba ostaviti, tj. izbo-riti – umjetnici su zbog imanen-tnog rizika posla veæ ka�njeni –ali nema razloga da na davno ste-èenim zaslugama budete zauvi-jek na nekom mjestu. Rijeè je o

tome da se èuvena parola “Nitkonas ne mo�e toliko malo platitikoliko mi malo mo�emo raditi”zamijeni onom “Nitko nas nemo�e toliko platiti koliko mi ra-dimo”. Mi, istina, �ivimo Dic-kensov kapitalizam prvobitneakumulacije, ali se taj realitetmora što prije mijenjati. A ne �r-tvovati naraštaje i naraštaje.

Problem prostoraDeseci nezavisnih udruga na-

daju se programima koji bi rije-šili njihov hladni pogon, tj. na-jam prostora. Bilo je rijeèi o

“preuzimanju” nekih vojnih ob-jekata. U kojoj je to fazi?

– U ovih sto dana to nismo ri-ješili, ali smo uvidjeli naèine nakoji bi se ti problemi poèeli sus-tavnije rješavati. Pokušavali smodobiti u tu svrhu neke vojarne,proces je zasad zbog poznatihdogaðaja u Poglavarstvu na�aloststao, ali vjerujem u pozitivni is-hod. Ti prostori bi nam moglipomoæi u rješavanju èitave lepe-ze problema. Pokušavam u tomsmislu reagirati što br�e i što jemoguæe efikasnije. Mislim da æe-mo do kraja godine imati ne sa-mo strategiju, nego vrlo jasanplan. Drugo, mislim da postojimoguænost da se u postojeæimprostorima stvari racionaliziraju.Da se, primjerice, ljudi u siro-maštvu ne glo�e meðusobno ta-ko da jedni druge potplaæujuprogramskim sredstvima, što jeuvelike obièaj u gradu. Naime,kod nas je nepisano pravilo dafestivali plaæaju tzv. najam kaza-lištima, èak kazališta meðusobnoplaæaju jedna drugima, a to na-ravno mogu raditi samo prog-ramskim sredstvima, što je smi-ješno. Jednim velikim dogovo-rom, stvaranjem razumijevanja uraznorodnim sredinama, mo�ese za godinu dana situacija nor-malizirati, a time se otvara mno-go prostora za razne ljude. Ovosad zvuèi kao oprezna izjava, alinije. Vjerujem da æemo do krajagodine izaæi u javnost s vrlo ot-vorenim i jasnim planom.

Centri za kulturu na gradskojperiferiji troše dosta novaca, auglavnom ne rade baš punim ka-pacitetom. Je li u planu neka re-vitalizacija u tom smislu?

– Èini mi se optimistiènim štose na tom planu pojavljuju idejeza male investicije koje bitno mi-

jenjaju stvari. Ima malih investi-cija koje jako bitno promijenestvari. Recimo, ako se kazalište uDubravi uz mali pomak profe-sionalizira, dobit æemo jedno oz-biljno djeèje kazalište, što je ap-solutno potrebno u ovom tre-nutku. U suradnji s ravnateljem,radimo na tome da se uz malepreinake centar u Dubravi, ta –moram tako reæi – promašena in-vesticija, mo�e poèeti upotreb-ljavati takoreæi sutra. U NovomZagrebu inzistiramo da se dovršiCentar za kulturu, odnosno dase naprave ateljei, što æe za mali

novac desetorici umjetnika rije-šiti problem prostora za rad. Peš-æenica je evo veæ krenula. Dubo-ko vjerujem u taj projekt, koji ni-je zamišljen samo za Akademijudramske umjetnosti, veæ i za lju-de koji tamo stanuju. KNAP jerezultat te�nje da se omoguæiradni prostor onima koji su ne-tom završili akademiju i onimakoji se bave projektima kojimo�da nisu prihvatljivi u grad-skim kazalištima, koji su mo�dapreradikalni i sl. Osim toga, ot-vara se mala scena HNK “VladoHabunek”. Vjerujemo da se ta-mo mogu gledati i predstave ko-je æe zadovoljiti kvart. Pešæenicaje zaista izvrstan primjer kako seza nekih dvjesto tisuæa kuna mo-�e pokrenuti kazališna scena. Adruštvo koje se okupilo oko njeje provjereno i sposobno za pok-retanje novih projekata.

Duæani kultureDakle, Vaša ideja bi se radno

mogla nazvati Povratak duæani-ma kulture? Da pojasnimo, rijeèje o projektu koji ste poèetkomosamdesetih vodili upravo u No-vom Zagrebu.

– Da, duæane kulture treba ob-noviti. Oni su bili mladenaèkablesava ideja, blesava po tomešto su svi vidjeli u njoj pogrešnuambiciju. Oni su, naime, trebalidemonstrirati da je vrijeme sudacsvega i da treba što prije otvaratisve moguænosti za ljude koji se�ele baviti svojim izra�ajnim mo-guænostima, za opæe dobro. Zatomi se baš danas èini da male in-vesticije treba više gurati negoove velike koje ja zovem “mra-mor, kamen i �eljezo”. Jer, kad sekreæe u izgradnju velikog objek-ta, to ide jako sporo. Mo�emogovoriti da je to zato što su ljudi

korumpirani, što ne znaju posao,što su nesposobni... kako god,neminovna je èinjenica da ti ob-jekti sporo rastu. Moramo poèe-ti od te èinjenice, a uzroke po-malo mijenjati. Od tih velikih in-vesticija, naši prioriteti su svaka-ko Muzej suvremene umjetnosti,Glazbena akademija, Plesni cen-tar, Institut za film... Ali mi smoto du�ni onima koji sad to �ele, ane prema nekoj vjeènosti. Takombinacija odnosa prema vjeè-nosti i prema svakodnevnici je,na�alost, ovdje uvijek u koristvjeènosti. Ja sasvim sigurno mis-

lim da treba napraviti Muzej suv-remene umjetnosti, ali dok se onne izgradi, mislim da treba uovom gradu odr�ati barem petvelièanstvenih izlo�bi suvremeneumjetnosti, a one se mogu odr-�ati i po hangarima, kao što se i usvijetu odr�avaju. Ili, dok se iz-gradi Plesni centar, svi naši naj-bolji plesaèi æe biti u penziji.Mislim da im do tada treba omo-guæiti da poka�u svoju vještinu.Moramo se brinuti o svakodne-vici, a dugoroène strateške pla-nove poštovati i uporno raditi nanjima.

IV/76, 14. o�ujka 2,,2 9

Va�no je da se aktiviraju odluke,da se zakoni poènuprimjenjivati takvikakvi jesu ili da sehitno mijenjaju.Primjerice, kada bise primjenjivao kazališni zakon, nebi se moglo dogoditi da glumacdobiva plaæu, a dane igra

U društvu s Robertom Wilsonom

Rekli ste da je vrijeme da sepoène javno govoriti ne samo oonome što Ured treba, veæ i oonome što Ured �eli da se u gra-du dogaða. Što je sljedeæe u tomsmislu?

– Poduprli smo koncert Cesa-rije Evore koji æe se odr�ati po-èetkom travnja. Mislim da jefantastièno što æe ju Zagrepèanimoæi èuti u�ivo. Mislim da jeva�no i što smo poduprli konce-rt grupe U2, naroèito ako se uz-me u obzir èinjenica da je BonoVox doista simbol jednog mo-dernog, vrlo pametnog i izuzet-no uljuðenog èovjeka, pri èemunije toliko va�no što on svira,veæ to što on sve radi za ovaj svi-jet pun nepravdi.

Dugoroèno znaèajniji projektje, èini mi se, ipak meðunarodnaplatforma suvremenog plesa...

– Nakon pet godina suradnjei predstavljanja pojedinaènih,vrlo kvalitetnih, autora suvre-menog plesa iz Britanije, došlismo u dogovoru s Britanskimsavjetom u Zagrebu i Londonuna ideju da konaèno u Zagrebunapravimo veliku meðunarodnuplatformu u kojoj æe osam grupapokazati kako suvremeni plesdanas izgleda. Oni su investiralitridesetak tisuæa funti, mi istotoliko, i u jednom vikendu, nakraju Tjedna suvremenog plesa,Zagrepèani æe imati prilike vid-jeti najrecentnije plesne predsta-ve Velike Britanije. Kako je Lon-don veliki centar izvoza i uvozaplesne umjetnosti, ovim projek-tom otvara se moguænost zadaljnju suradnju. Inzistirat æe-mo na reciprocitetu, tako da æese investicija isplatiti i našojplesnoj zajednici, a ne samo gle-

dateljima. Inaèe, mi smo Plesnuplatformu dobili u konkurencijis Pragom koji ima apsolutnobolju infrastrukturu. Ali kljuènarazlika izmeðu Praga i Zagrebaje u ovom sluèaju bila èinjenicada su svi Britanci koji su nastu-pali u Zagrebu naše gledateljeprozvali najboljom publikom nasvijetu. “Ne moramo imati sla-mu u glavi, ako na slami spava-mo”, rekla bi Vesna Parun.

Spominje se moguænost reali-zacije projekta Zagreb 2005.Kako tu stvari stoje?

– Izvorno je to ideja gospoðeAndree Zlatar i ona je pokrenulasve što je za to trebalo. Gospo-din Bandiæ je potpisao prve aktei taj proces ide. Iako se èini da jeèetiri godine mnogo, one brzoproðu, a rijeè je o velikoj i ozbilj-noj investiciji. I ako se u toupuštamo onda za to moramobiti spremni. Ne moramo bitispremni na naèin da gradimokao za Olimpijadu, ali moramose ozbiljno potruditi. Da pojas-nim, ne mo�emo dobiti statuskulturne prijestolnice Evrope upunom smislu zato što nismo uEU. Ali mo�emo biti grad-par-tner prijestolnice Evrope. E sad,zašto mi to radimo? Za nas je tovrlo va�no jer se na taj naèin ot-varaju oni fondovi i oni putovikoji su nam inaèe zatvoreni. Toje fantastièno za umjetnike, na-roèito one neverbalnog izrièaja,jer onda njihovi projekti moguparticipirati u raspodjeli sredsta-va iz Evrope. A te stvari su obiè-no vezane za najmlaðe ljude.Preko takva jednog projekta onisi otvaraju putove gdje æe, veæprema sposobnosti, doæi do ne-kog cilja.

Mirko Petriæ

onferencija Dizajnerskaizobrazba: meðukulturnidijalog poslu�ila je u mno-

go pogleda i kao test moguænostisredine u kojoj je odr�ana. Spon-zori i publika pokazali su koliki jepotencijal Splita za ugošæavanjekulturnih i znanstvenih dogaðajakoji grad stavljaju na kulturnumapu Europe. Na poziv za finan-cijsku podršku konferencijiodazvali su se svi kojima su se or-ganizatori obratili, bez obzira naideološke razlike i razlike u koli-èini novca kojima pojedina usta-nova raspola�e. Manifestaciju supomogli podjednako Grad Split iDupanija splitsko-dalmatinska,veliki sustavi i male tvrtke kojedjeluju u gradu. Pokazalo se, do-duše, da – kad je rijeè o tvrtkamakoje djeluju na nacionalnoj razini– Hrvatska još uvijek �ivi napo-leonsku centralizaciju: ni odlukuo sponzorstvima u visini od 900kuna nije moguæe donijeti bezsuglasnosti središnjice u Zagrebu.

Red vo�nje za SplitNadalje, pokazalo se ponovno

koliko je bolna prometna izolira-nost Splita. Jedina izravna i po-godna svakodnevna veza s Euro-pom je let za Frankfurt. Razmjer-no su dobre i veze s Londonom,Parizom i Amsterdamom. No, dabiste iz Splita doletjeli, primjeri-ce, u München, potrebno je usta-ti prije zore, te nakon petosatnogèekanja veze u Zagrebu stiæi naodredište tek u 14 sati. Nedje-ljom za Zagreb postoje samo dvaleta, jedan polijeæe u sedam satiujutro, a drugi tek u 19:40 nave-èer. U veæini dana u tjednu Split sAnconom povezuje tri trajektnelinije (tvrtke Adriatica Naviga-zione, Jadrolinija, SEM), no u pe-tak naveèer za Anconu nema po-lazaka. Isto vrijedi i za izravni letavionom za Rim. Gost konferen-cije, direktor festivala Image izFirenze Marco Brizzi morao jepak biti u Anconi u subotu u17:20 sati, a jedini trajekt koji izSplita vozi subotom sti�e u An-conu tek oko 19 ili 20 sati. Spaso-nosno rješenje naðeno je u trajek-tu Jadrolinije koji, prema javnoobjavljenom redu plovidbe i vi-šestrukim uvjeravanjima šalter-skog osoblja, plovi za Anconupetkom naveèer iz Zadra. No, nadan putovanja, isto vam šalterskoosoblje nonšalantno i bez daljnjihobjašnjavanja priopæi da trajektate veèeri neæe biti (!!!). Nakonpaniène provjere nepraktiènih iskupih letova iz Splita za Rim iliMilano preko Frankfurta ili Beèa,te uvijek ponovnog upoznavanjanezgodne èinjenice da izvan se-zone Jadrolinijina du�obalnapruga od Dubrovnika do Rijeke

prometuje samo dva puta tjedno(naravno, ne petkom), ostaje je-dino moguæe rješenje. Osmosat-na vo�nja autobusom do Rijeke,noæenje u hotelu, ustajanje u 5ujutro da bi se uhvatio prvi jutar-nji autobus za Trst, te još sedam ipol sati vo�nje vlakom od Trstado Ancone. (Sreæom, Brizzi jekonaèno u Anconu stigao nekihpola sata prije nego što je u Italijipoèeo štrajk �eljeznièara.)

Operacija PutovnicaNajtu�nija prièa s konferenci-

je je svakako neuspjeli dolazak uSplit delegata Gomes Founda-tion iz Gvineje Bisao, koji se imazahvaliti prvenstveno mrzovolj-nosti i neèovjeènosti jedne slu�-benice odjela za vize Veleposlan-stva Republike Hrvatske u Ri-mu. Gomes Foundation svakakoje na konferenciju u Split �eljelaposlati delegata da bi uèio o no-vim trendovima u dizajnerskojizobrazbi, te uspostavio veze ibuduæu suradnju sa splitskimOdsjekom za dizajn vizualnihkomunikacija. Od organizatoraje Gomes Foundation dobio svapotrebna pisma, upravni odbororganizacije nominirao je dele-gata, te pokušao za njega ishodi-ti vizu. Kako Republika Hrvat-ska u zapadnoj Africi nema dip-lomatskih predstavništava, Go-mes Foundation DHL-om jeposlao delegatovu putovnicu uhrvatsko veleposlanstvo u Rimu.No, putovnica je u Rim stiglaprekasno, te su se organizatoriobratili Ministarstvu unutrašnjihposlova s molbom da delegatuGomes Foundation omoguæedobivanje ulazne vize na aerod-romu u Zagrebu. MUP je, uz ve-liku ljubaznost i uèinkovitost,vrlo brzo odluèio udovoljiti zah-tjevu organizatora.

No, delegatova se putovnicanalazila u veleposlanstvu Hrvat-ske u Rimu, odakle je trebala istidan stiæi u Gvineju Bisao, kako bidelegat Gomes Foundation izDakra (Senegal) uspio kasnim ve-èernjim avionom krenuti za Pa-riz. Misleæi da putovnica DHL-om ne mo�e stiæi isti dan na odre-

dište, organizatori u Splitu suGomes Foundation predlo�ili dana hitnom sastanku nominiradrugog delegata, za kojega bi on-da ponovno pokušali od MUP-aishoditi dobivanje vize na aerod-romu u Zagrebu. Nakon vijeæa-nja, uprava Gomes Foundationizvijestila je da u tako kratkomroku ne mo�e organizirati pot-rebne zdravstvene provjere nitinaæi delegata koji jednako dobrogovori engleski kao onaj koji jeveæ bio predlo�en. Takoðer sudodali da imaju obavijest odDHL-a da uskoro kreæe izravnilet iz Rima i da bi putovnica akose smjesta pošalje na vrijememogla stiæi na odredište.

U tom trenutku na scenu stu-pa gospoða Šteoviæ iz veleposlan-stva u Rimu, koja putovnicu ne�eli poslati DHL-om bez pret-platnièkog broja naruèitelja, jer bito iziskivalo troškove koja ona nemo�e pravdati. Nakon dvosatnihpokušaja stupanja u kontakt sGvinejom Bisao (na e-mailove ni-je bilo odgovora jer je upravo tra-jao hitni sastanak Uprave, ustotelefonske linije nisu baš dobroradile), iz Gomes Foundation sti-�e e-mailom vijest da je pretplat-nièki broj DHL-a poslan velepos-lanstvu e-mailom isti dan kad jeupuæen zahtjev za izdavanje vize.Gospoða Šteoviæ konaèno ukompjutoru pronalazi potrebanbroj. Organizatori u Splitu sretnoje obavještavaju da je iz GvinejeBisao javljeno da putovnica, akose smjesta pošalje DHL-om, jošuvijek mo�e na vrijeme stiæi naodredište. Gospoða Šteoviæ naspak uvjerava da putovnica tog da-na više ne mo�e DHL-om stiæinikamo, nego da je to moguæe tekdan kasnije. Na upit zašto je to-me tako, kad smo iz Gvineje Bi-sao dobili uvjeravanja u suprotno,gospoða Šteoviæ u 16:28 sati od-govara: "Danas nije moguæe, jer jemoje radno vrijeme isteklo."

Njemaèkih nula kunaDa brojnost dobro plaæene

birokracije nije jamstvo da æeneka slu�ba obaviti svoju kul-turnu i humanu misiju, pokazu-je i primjer raznih njemaèkih

ureda za kulturnu razmjenu ko-ji imaju središte u Zagrebu. Ri-jeè je o vjerojatno najbrojnijemi za svoju zadaæu teorijski govo-reæi najopremljenijem predstav-ništvu neke strane zemlje u Hr-vatskoj. Kratko iskustvo orga-nizatora splitskog skupa govorida u Zagrebu postoji posebanured za kulturne veze i razmje-ne pri veleposlanstvu, zatimGoethe Institut koji u sklopuposebnih programa promoviranjemaèku kulturu te, konaèno,slu�ba za razmjenu studenata iznanstvenika DAAD. Od svihovih ureda organizatori split-skog skupa dobili su ukupnonula kuna financijske pomoæi zapokrivanje putnih i drugih troš-kova njemaèkih sudionika sku-pa. Njihovi su godišnji planovistriktno postavljeni, takoðer iuvjeti o tome kome se novacmo�e dodijeliti i kakva treba bi-ti uloga njemaèkog donatora uorganizaciji skupa. Zajednièkoim je i to što da biste negativniodgovor od njih dobili u praviluprotekne dva do tri tjedna, te

vas – tek kad ih sami nazovete –upute na to da dopis morateposlati na neku drugu od broj-nih njemaèkih slu�bi za kultur-ne veze, izraze blagu uvrijeðe-nost što se od njih tra�i da po-mognu nešto što nisu oni samiinicirali, a – ako ste lošije sreæe– u paketu još dobijete i preda-vanje o tome što su interesi nje-maèkih poreznih obveznika ko-ji slu�be za razmjenu kulturnihdogaðaja financiraju.

Sreæom, kulturni centri i dip-lomatska predstavništva drugihzemalja u Hrvatskoj ula�u u lju-

de i programe, a ne u vlastitu bi-rokraciju. Zahvaljujuæi Britan-skom savjetu, Talijanskom insti-tutu za kulturu, Francuskom in-stitutu, Austrijskom kulturnomforumu, te slu�bama za kulturuveleposlanstava SAD-a i Kralje-vine Nizozemske, studentska isrednjoškolska publika koja jedva i pol dana u tišini s velikomkoncentracijom pratila izlaganjana – povremeno tematikom ipristupom heremetiènom –znanstvenom skupu, bila je uprilici nauèiti puno o dizajnu isvijetu koji ih okru�uje. Hrvat-ski znanstvenici i edukatori us-postavili su pak trajne veze i za-poèeli nekoliko zajednièkih pro-jekata s inozemnim gostima.Ovo vrijedi i za njemaèke goste iustanove, kojima je u ovoj prigo-di bilo pomalo i neugodno što suna skup došli zahvaljujuæi novcuporeznih obveznika i sponzoraiz zemlje daleko siromašnije odnjihove.

*dizajn plakata i vizualni identitet Maris Ciliæ

10 IV/76, 14. o�ujka 2,,2.

Da brojnost dobro plaæene birokracije nijejamstvo da æe neka slu,baobaviti svoju kulturnu i humanu misiju, pokazujeprimjer raznih njemaèkihureda za kulturnu razmjenu koji imaju središte u Zagrebu

Danas - ne mo�e

s tud i ra t id i za jn

Monta�a - Boštijan Botas Kenda

Hrvatska još uvijek �ivi napoleonsku centralizaciju: ni odluku o sponzorstvima u visiniod 900 kuna nije moguæe donijeti bez suglasnostisredišnjice u Zagrebu

Mirko Petriæ (koordinator konferencije)

kratkom trenutku stankeizmeðu dvaju razgovora sasudionicima konferencije

Dizajnerska edukacija: meðukul-turni dijalog, direktor Britanskogsavjeta u Zagrebu Roy Cross upi-tao me prve veèeri skupa što jebila namjera organizatora kad suse upustili u pripremu tako zah-tjevnog skupa. Moj je odgovorbio kratak. Organizacijom kon-ferencije �eljeli smo postiæi u os-novi dvije stvari: ponajprije, usredini u kojoj djelujemo uspos-

taviti odgovarajuæu akademskurazinu razgovora o temama izpodruèja dizajna. Osim toga, �e-ljeli smo da konferencija potaknepromjene u podruèju domaæe di-zajnerske edukacije.

Sada kad je konferencija zavr-šena, mo�emo sa zadovoljstvomreæi da su oba cilja organizatoraispunjena. Svima koji su skup pra-tili postao je posve razvidan ras-pon moguænosti akademskog go-vora o dizajnu, a nadasve èinjeni-ca da nikako nije rijeè o prven-stveno oblikovnom predmetuzasnovanom na manualnim i sof-tverskim vještinama pojedinca ilipojedinke, veæ o kompleksnominterdisciplinarnom podruèju ko-je, uz ostalo, tra�i znanstveni radi stalnu suradnju s ekspertima upodruèju tehnologije. Na okrug-lom stolu koji je organiziran na-kon završetka meðunarodnogadijela konferencije, predstavnici ipredstavnice svih ustanova za di-zajnersku izobrazbu u Hrvatskojmeðusobno su se upoznali s po-teškoæama u radu i inicirali prom-jene u podruèju organizacije nas-tave i nastavnih programa.

Od Helsinkija do SplitaOsobito nas, meðutim, veseli

na skupu zapoèeta suradnja ino-zemnih gostiju i ustanova za di-zajnersku izobrazbu iz Hrvatske.Game designer i glazbenik Mat-hias Fuchs i digitalna umjetnicaSylvia Eckermann, Austrijancitrenutaèno na radu na SibeliusAkatemiji u Helsinkiju, još su zatrajanja konferencije, u dodatnozatra�enom terminu, zainteresi-ranoj mlaðoj publici poèeli de-monstrirati moguænosti progra-ma Unreal. Julia Cassim s RoyalCollegea of Art u Londonu s ko-legom iz Splita Tomislavom Lero-tiæem i studentima i studenticamaOdsjeka za dizajn vizualnih ko-munikacija, vodit æe kolaborativ-ni projekt iz podruèja inkluziv-nog dizajna. Projektu su se prid-ru�ile i dvije studentice Zavoda zadizajn tekstila i odjeæe iz Zagreba,koje æe raditi pod vodstvom pro-fesora Tonèa Vladislaviæa. Desetstudenata i studentica Odsjeka zadizajn vizualnih komunikacijapozvano je takoðer da, pod vod-stvom profesora Tomislava Lero-tiæa i Ivice Mitroviæa, u lipnjusudjeluje u radionici interaktiv-nog dizajna koja æe se odr�ati naFachhochschule Vorarlberg uAustriji. Splitski odsjek za dizajnukljuèio se, takoðer, u empirijskoistra�ivanje prihvaæenosti kom-pjutorskih ikona nove Macintos-hove generacije raèunala, podvodstvom profesora MartinaKrampena i Michaela Kneidla.Konaèno, profesor GlasgowSchool of Art Alastair Macdona-ld izrazio je spremnost sudjelova-ti u radionici koja bi se bavila ur-banom obnovom grada Splita, naiskustvima koje je u tom podruè-ju njegova škola stekla prigodompretvaranja svojedobno urbano iekonomski depresivnog Glas-gowa u britansku prijestolnicu ar-hitekture i dizajna.

Uzimajuæi u obzir uistinu dra-gocjene doprinose svih sudioni-ka i sudionica skupa, ovom pri-godom istaknuo bih tri predava-nja za koja smatram da bi veæ narazini naèelnog pristupa moralabiti osobito zanimljiva hrvatskimdizajnerskim edukatorima.

Inkluzivni ili i-dizajnPrvo od tih predavanja jest

predavanje veæ spomenute JulijeCassim, koja je govorila o inklu-

zivnom dizajnu, u Hrvatskoj go-tovo nepoznatom pojmu, uspr-kos tomu što ga je prošle godineista osoba veæ predstavila prigo-dom kraæeg posjeta Zagrebu. Izobzora dominacije neoliberalneparadigme i uništenih tradicijasocijalno svjesne misli, što je Hr-vatskoj zajednièko s drugimtranzicijskim zemljama, u druš-tvu u kojemu �ivimo gotovoposve izostaje razmišljanje opotrebama drugih. PredavanjeJulije Cassim ne samo da je pod-sjetilo publiku da u društvu pos-toje i ljudi koji nemaju jednakdostup drugim ljudima i usluga-ma kao oni mlada i zdrava tijela,nego je vratilo vjeru u to da je i udanašnjem kontekstu usitnjenihinteresa, problema i potreba po-pulacije, moguæe sustavno misli-ti i sustavno provoditi akcije us-mjerene na opæe dobro.

Današnji Helen Hamlyn Re-search Centre pri Royal Collegeuof Art pokrenut je milijunskomdonacijom osobe po kojoj nosiime, nakon što je današnji direk-tor Roger Coleman dugo vrijemena njegovu osnivanju uporno ra-dio bez opreme i iz jedne posveneugledne sobice. Danas je centarvelika i ugledna ustanova koja sebrine o tome da "dizajnerskapraksa bude povezana sa socijal-nim razvojem i interesima". Cen-tar promièe inkuzivna rješenja,odnosno rješenja u dizajnu koji-ma je cilj korištenje proizvodaomoguæiti što veæem broju ljudi udruštvu. U Sjedinjenim Dr�ava-ma i Japanu vrsta dizajna za kojuse centar zala�e naziva se pone-kad univerzalnim dizajnom, no tajnaziv suradnici Helen Hamlyncentra opovrgavaju: u dizajnu nemo�e nikad biti univerzalnih rje-šenja, ali se moramo truditi da rje-šenja koja proizvodimo u sebeukljuèe potrebe što veæeg brojakorisnika: odatle naziv inkluzivni

ili i-design. U današnjoj VelikojBritaniji i u zapadnom društvuuopæe, cilj je, tvrde u centru, di-zajnerskim rješenjima ne zanema-rivati potrebe starijih ljudi i ljudi sfizièkim poteškoæama i hendike-pima, te onih koje socijalno mar-ginaliziraju nove tehnologije i no-vi naèini rada.

Zanimljiv je i naèin na kojicentar organizira djelovanje ipromièe svoje ciljeve. Royal Col-lege of Art ustanova je za isklju-èivo poslijediplomske studije.Svake godine postdiplomante sepoziva na sudjelovanje u natjeèa-ju za inovativna i-design rješenja,a nakon �iriranja najuspješniji seprototipi nude na razvoj komer-cijalnim tvrtkama. Uz to, surad-nici centra neprestano rade s ma-lim tvrtkama (do 50 zaposlenih)u kojima se proizvodi veæina pro-teza i drugih pomagala namije-njenih ljudima s fizièkim poteš-koæama. Centar organizira redo-vite serije seminara i predstavlja-nja novih proizvoda, bazu poda-taka i druge oblike interakcije sasvima kojima su informacije izpodruèja potrebne. Julia Cassim,koja je na èelu ovoga programa,

ka�e da nastoji industriji svoje ar-gumente predstaviti ne iz moral-nih obzora (koji moraju biti apriori uzeti u obzir, inaèe cijelastvar ne bi imala smisla), nego izobzora dobre poslovne prilike.Ali, istodobno ne zaboravlja nep-restano skretati pozornost svimakoji se dizajnom bave da razmisleo tome koliko ljudi mo�e koristi-ti njihova rješenja. Budimo kon-kretni: tekst na plakatima u kon-ferencijskoj dvorani u Splitu, izestetskih razloga postavljenimprilièno visoko, ne mogu lako èi-tati rastom ni�i ljudi, a neki odslušatelja predavanja Julie Cassimupitali su se i je li im tekst na vi-zit-kartama ispisan presitnimslovima. To su prva dva rezultatanastupa Julie Cassim na konfe-renciji, a bit æe ih i mnogo više,nakon što u sljedeæem semestruzavrši studentska radionica kojaje ovom prigodom pokrenuta.

Kreativno modeliranjeU zemlji u kojoj su dizajner-

ska izobrazba i profesija u viso-koškolskim ustanovama i jav-nom prostoru uopæe, vidljivijenominirana tek u devedesetimgodinama 20. stoljeæa, od osobi-tog je interesa bilo predavanjeprofesora na odsjeku za dizajnGoldsmiths Collegea na Sveuèi-lištu u Londonu Richarda Kim-bella. Rijeè je o odsjeku koji veægodinama od nezavisnih evalua-tora dobiva izvrsne ocjene i zakoji se mo�e reæi da je u samomvrhu dizajnerske izobrazbe uVelikoj Britaniji i zapadnom svi-jetu uopæe. Kimbell je na èeluznanstvenog tima toga odsjeka ispecijalist je za razvoj nastavnihprograma. Njegovo predavanje snaslovom Dizajnirati našu bu-duænost: kreativnost i zapošljava-nje u postmodernom svijetu, do-taklo je teme koje su va�ne i zazemlju u kojoj je djelatnost di-

zajnerske izobrazbe još u povo-jima. Kimbell, ponajprije, �elinaglasiti da je u korijenu svakedizajnerske djelatnosti kreativ-no modeliranje, te da u nastavidizajna valja takav pristup poti-cati. Nadalje, on smatra da je upostmodernom svijetu dizajni-ranje visoko individualan procesi da standardizacija mo�e uništi-ti ono što je u dizajnerskoj dje-latnosti danas najva�nije. Ko-naèno, na pitanje jesu li u zapad-nom svijetu, primjerice u Veli-koj Britaniji, potrebni naizgledodviše brojni dizajneri koji seondje školuju (preko 55 tisuæasamo u Britaniji), odluèno od-govara potvrdno. Dizajn je da-nas, izmeðu ostaloga, motorekonomskog razvitka, a u sva-kom nas sluèaju posve okru�uje.Ono što je oko nas moramo ra-zumjeti, a oèekivati da æe svidiplomirani dizajneri raditi u in-dustriji jednako je oèekivanju dasvi profesori engleskog jezikapredaju svoj predmet na viso-koškolskim ustanovama. Nekiod njih postaju novinari, nekidiplomati, neki trgovci, nekinešto treæe. Studij engleskog je-zika i knji�evnosti nije im zaci-jelo u tome odmogao, a neæe nistudij dizajna. Štoviše, smatraKimbell, nastavne sadr�aje izpodruèja dizajna valja ukljuèiti iu programe osnovnih i srednjihškola, te djeèjih vrtiæa.

Vlast i modaPredavanje Kimbellove kole-

gice s Goldsmiths Collegea An-gele McRobbie, koje je zbog ne-moguænosti dolaska predavaèiceu Split odr�ano kao video-kon-ferencija sa studijem u Londonu,takoðer je u mnogoèemu pouè-no za domaæu dizajnersku imodnu scenu. Poznato je, nai-me, da studentice i studenti Tek-stilno-tehnološkog fakultetaèesto osvajaju nagrade na ino-zemnim natjecanjima, a da zabrojne diplomantice i diploman-te u domaæoj industriji nemamjesta. Ono što je profesoricaMcRobbie govorila o zalazumlade modne scene u Londonu,moglo bi – bude li razumijevanjai dobre volje – otvoriti oèi neko-me tko radi na odgovornommjestu u, primjerice, zagrebaè-kom Gradskom poglavarstvu.Mc Robbie je, naime, govorila otome da je britanska mlada scenadošla do kraja prvenstveno zbogtoga što mladi dizajneri i dizaj-nerice, zbog poskupljenja stam-benog i izlagaèkog prostora, svete�e mogu samostalno raditi na-kon diplomiranja. Jedino što imje danas moguæe nakon diplomi-ranja, da bi pre�ivjeli u Londonujest rad za veæe kompanije, prikojem se nu�no gubi kreativno-st koju su imali na studiju ili ra-deæi kod kuæe èetiri dana u tjed-nu i prodajuæi na tr�nici preosta-la tri dana u tjednu. Razmjernazaštiæenost fakultetskom stipen-dijom ili doznakom za nezapos-lene, te moguænost prodaje od-jeæe izraðene u jednom ili dvaprimjerka bila je kljuèna za svo-jedobni bum kreativnosti namladoj londonskoj sceni, koja sedanas sve više premješta u Ber-lin, gdje je gradska vlada shvatilada valja stimulirati, odnosno ele-mentarno omoguæavati ovakvudjelatnost mladih. Nadajmo sesliènom potezu neke od našihgradskih vlada, koji bi uz raz-mjerno malen ulo�eni novac,donio višestruke plodove, ne sa-mo u kulturnom smislu.

IV/76, 14. o�ujka 2,,2 11

Kako dizajnirati buduænostU Velikoj Britaniji i u zapadnom društvu uopæe,cilj je dizajnerskim rješenjima ne zanemarivatipotrebe starijih ljudi i ljudis fizièkim poteškoæama ihendikepima, te onih kojesocijalno marginalizirajunove tehnologije

Richard Kimbell smatra da je u postmodernom svijetu dizajniranje visokoindividualan proces i da standardizacijamo�e uništiti ono što je u dizajnerskoj djelatnosti danas najva�nije

foto: Mario Javorèiæ

foto: Mario Javorèiæ

Meðunarodna konferencijaDizajnerska izobrazba: meðukulturni dijalog, Split, od 28. veljaèe do 2. o�ujka 2002.

Inga Tomiæ-Koludroviæakon meðunarodne znan-stvene konferencije Dizaj-nerska izobrazba: meðu-

kulturni dijalog, na Umjetnièkojakademiji u Splitu odr�an je ok-rugli stol Studirati dizajn u Hr-vatskoj. Na okrugli stol bili supozvani predstavnici svih viso-koškolskih ustanova u RepubliciHrvatskoj koje se bave edukaci-jom u podruèju dizajna, pred-stavnici Ministarstva znanosti itehnologije, Nacionalnog vijeæaza visoku naobrazbu, Hrvatskogdizajnerskog društva i domaæinaskupa Sveuèilišta u Splitu. Pozi-vu su se odazvali i u raspravi sud-jelovali Nina Re�ek-Wilson, An-te Tonèi Vladislaviæ i Ratko Ja-njiæ-Jobo sa Zavoda za dizajntekstila i odjeæe Tekstilno-tehno-loškog fakulteta u Zagrebu, IvanDoroghy i Zlatko Kapetanoviæsa Studija dizajna pri Arhitek-tonskom fakultetu u Zagrebu, teTomislav Lerotiæ i Mirko Petriæ sOdsjeka za dizajn vizualnih ko-munikacija Umjetnièke akade-mije u Splitu. Umjesto oboljelogMate Jurkoviæa s Katedre za li-kovnu kulturu i grafièki dizajnGrafièkog fakulteta, na okrug-lom je stolu podatke o katedri iz-nijela Jasenka Pibernik. U imeHrvatskoga dizajnerskog druš-tva u raspravi je sudjelovala IraPayer-Baletiæ.

Jedna crtaonica i dva kompjutora

Rad svih visokoškolskih usta-nova za dizajnersku izobrazbu uHrvatskoj optereæuju brojniproblemi, a svrha splitskog raz-govora bila je razmjena informa-cija o tim problemima, upozna-vanje s naèinom organizacije po-jedinih studija, te otvaranje ras-prave o adekvatnosti postojeæihnastavnih programa i potrebi nji-hove izmjene, u skladu sa smjer-nicama reforme visokoškolskihustanova zacrtanim u Bolonjskojdeklaraciji i drugim program-skim dokumentima Europskeunije. Nakon uvodnog upozna-vanja s osnovnim postavkamanavedenih dokumenata, pred-stavnici pojedinih ustanova izni-jeli su podatke o njihovim nas-tavnim programima, kadrovskojstrukturi, strukturi studentskepopulacije, tehnološkoj oprem-ljenosti, prostornoj problematicii naèinu financiranja.

U raspravi su se, uz osnovnezatra�ene podatke, pokazale ispecifiènosti profila pojedinihstudijskih programa i poteškoæau njihovoj realizaciji. Svim usta-novama koje se bave dizajner-skom izobrazbom u Hrvatskojzajednièka je slaba prostorna,

tehnološka i kadrovska oprem-ljenost. Na Zavodu za dizajntekstila i odjeæe najbolniji jeproblem nedostatak prostora: 96studenata i studentica, primjeri-ce, raspola�e jednom crtaonicoms dvanaest mjesta. Slièno je i nasplitskom Odsjeku za dizajn vi-zualnih komunikacija, gdje sveèetiri godine na smjeru grafièkogi web dizajna rade u jednoj klasisa šest raèunala, a profesori ne-maju ne samo kabinete, nego nizbornicu u kojoj bi se moglipripremiti za nastavu i odlo�itikapute. Na Grafièkom fakultetuu Zagrebu, prostor pak nije po-veæan od 1958. godine.

Kad je rijeè o tehnološkoj op-remljenosti, najgore stoji smjergrafièkoga dizajna Studija dizaj-na u Zagrebu, koji raspola�e sasvega dva raèunala. PredstavniciZavoda za dizajn tekstila i odjeæetakoðer su se po�alili na slabuopremljenost knjigama, èasopisi-ma i raèunalima. Ni ondje gdje jeraèunalna opremljenost znatnobolja, kao što je to sluèaj na Od-sjeku za dizajn vizualnih komu-nikacija u Splitu, sadašnje stanjeni izdaleka ne zadovoljava potre-be ustanove. Nakon èetiri godi-ne djelovanja odsjeka, njegova jeoprema hardverski na rubu izdr-�ljivosti, a softverski ne zadovo-ljava ni minimalne kriterije. Mi-nistarstvo znanosti i tehnologijeustanovama koje se bave dizaj-nerskom izobrazbom ne dostav-lja ni skupne licence za najele-mentarnije programe poput Mic-rosoftova Worda, a kamoli speci-fiène programe za grafièku obra-du teksta ili digitalnu monta�upokretne slike. Na okruglomstolu iznesen je prijedlog da seutvrde softverske potrebe nasvim ustanovama koje se bave di-zajnerskom izobrazbom, te odMinistarstva znanosti i tehnolo-gije zatra�i skupna pretplata naedukacijske verzije najpotrebni-jih programa.

Kolegij Beton za dizajnere Problemi s kadrom pogaðaju

sve visokoškolske ustanove zadizajnersku izobrazbu. Na svimanjima premalo je stalno zaposle-nih nastavnika, a vanjska surad-

nja preslabo je plaæena da bi se unastavnom procesu na nju mog-lo ozbiljnije raèunati. Na nekimustanovama i pojedinim njiho-vim smjerovima, primjerice nastudiju VII. stupnja na Tekstil-no-tehnološkom fakultetu, odvi-še je velika zastupljenost tehno-loških u odnosu na dizajnerskepredmete. Na donedavno inter-fakultetskom Studiju dizajna uZagrebu, problem je i u tome štonastavnici u studij dizajna unosepristupe sa svojih matiènih fa-kulteta i iz svojih matiènih stru-ka, primjerice, strojarstva i bro-dogradnje ili šumarstva. Pove�eli se ovakav pristup nastavnika sazastarjelim i neadekvatnim nas-tavnim programima, dogaða seda na studiju grafièkog dizajnastudenti i studentice slušaju ko-legij s naslovom Beton, a nemajunijedan kolegij iz podruèja tipog-rafije. Na Studiju dizajna u Zag-rebu takoðer je nedovoljna zas-tupljenost teorijskih predmeta saspecifièno dizajnerskim sadr�aji-ma.

Kadrovske poteškoæe i neraz-riješen odnos oblikovnih i teorij-skih sadr�aja unutar nastavnogprograma zrcale se i u postupkuizbora u zvanja. Pokazuje se dasu kriteriji za izbor u znanstve-no-nastavna zvanja u teorijskimpredmetima daleko oštriji odkriterija za izbor u zvanja u um-jetnièkim disciplinama. S obzi-rom na veliku zastupljenost obli-kovnih predmeta na nekim smje-rovima, to dovodi do disbalansau moguænostima napredovanja islabi aspekt znanstvenog istra�i-vanja koji se na sliènim ustano-vama u svijetu naglašava i koji æei kod nas postati znatno va�nijiuvoðenjem europskih modelaorganizacije studija. Apsurdno jeda se u Hrvatskoj nastavnici uoblikovnim podruèjima smješta-ju u podruèje s nazivom znanosto umjetnosti, a istodobno im nijemoguæe natjecati se za znanstve-ne projekte ni uzimati znanstve-ne novake (jer oèito nisu znan-stvenici).

Doktorat ili web dizajnSliène ustanove (umjetnièke

akademije) u mnogim zemljama

financiraju Ministarstva kulture,a u jednom segmentu nastave binaèin financiranja i kriterije nap-redovanja valjalo prilagoditiovakvim inozemnim rješenjima.S obzirom da su studiji dizajna,pogotovo u podruèju interaktiv-noga dizajna i novih tehnologija,eminentno interdisciplinarni,idealno bi bilo da se dio sadr�ajafinancira iz sredstava Ministar-stva znanosti i tehnologije, a dioiz sredstava Ministarstva kulture.Stanje kakvo danas jest višestru-ko zakida znanstvenike (materi-jalno, društvenim ugledom, ne-moguænošæu napredovanja i ut-jecaja na rad ustanove) i desti-mulira ih za ostanak u struci.Primjerice, diplomiranom in�e-njeru elektrotehnike koji se bavimultimedijalnim tehnologijamapotrebno je, da bi ostvario do-centuru iz tog predmeta, mini-malno osam godina rada, uz pre-cizno popisane uvjete koji semoraju zadovoljiti (magisterij,doktorat znanosti, odgovarajuæibroj èlanaka u èasopisima s me-ðunarodnom recenzijom). Istata osoba, ako dizajnira nekolikoweb-siteova, mo�e dobiti docen-turu u vrlo kratkom roku, bezprimjene ikakvih objektivnomjerljivih kriterija.

Adekvatno vrednovanje radaznanstvenika kljuèno je i za os-tvarenje primjene planiranogmodela studija 3 + 2 + 3, u kojojæe dodiplomski studij postatimanje va�an, a za profiliranje ra-da i procjenu uspješnosti ustano-ve postat æe presudni magistarskii doktorski studij. Najuglednijeeuropske ustanove u podruèjudizajnerske izobrazbe naglašava-ju va�nost znanstvenog istra�i-vanja i na takvom istra�ivanju te-melje svoj ugled. U Velikoj Bri-taniji, primjerice, objavljuju segodišnja izvješæa nezavisnih eva-luatora o uspješnosti pojedinihustanova, na kojima je jedan odpresudnih kriterija broj i aka-demska uspješnost znanstveno-aktivnog kadra. Kod nas, pak,dekani pojedinih ustanova nisudopuštali ni elementarno studen-tsko vrednovanje uspješnosti po-jedinih nastavnika u radu tije-kom godine.

Pedagoška zrelostStudij dizajna zahtijeva sve vi-

še od svakog pojedinog predava-èa interdisciplinarni pristup radui niz vještina koje se nekad nisusmatrale presudnima za uspješanrad u podruèju. Ovo nisu samotehnološke vještine, nego i poz-navanje socijalnih i kulturnihprilika, pregovaraèke sposobnos-ti u suradnji s industrijom i dru-gim sveuèilištima, te sposobnos-ti organizacije rada odsjeka i br-zog odgovaranja na potrebu èes-te prilagodbe nastavnih progra-ma u podruèju koje se tehnološ-ki iznimno brzo mijenja. Iznadsvega, meðutim, potrebno jenaglasiti potrebu za pedagoškomzrelošæu nastavnog kadra i ugra-ðivanja pedagoških sadr�aja uproces edukacije i uvjeta za izboru zvanje. Ovo je osobito va�nostoga što se pokazuje da mladi-ma koji iz srednjih škola dolazena zahtjevan studij dizajna èestonedostaje ne samo obrazovne,nego i intelektualne i emotivnezrelosti za uspješno svladavanjezadataka koji se pred njih pos-tavljaju.

Zakljuèci okruglog stola, zakoje su se svi sudionici slo�ili daih valja proslijediti Ministarstvuznanosti i tehnologije i Nacio-nalnom vijeæu za visoku naob-razbu, su sljedeæi: u podruèju ko-je se brzo razvija i tehnološkièesto mijenja, potrebno je do-pustiti br�e i èešæe izmjene nas-tavnih programa. Potrebno je,zatim, hitno poboljšati razinutehnološke i prostorne oprem-ljenosti svih visokoškolskih us-tanova za dizajnersku izobrazbuu Hrvatskoj, koja je trenutaènoispod svih kriterija. Konaèno,potrebno je omoguæiti br�e za-pošljavanje struènjaka ili adek-vatnije nagraðivanje vanjskih su-radnika u tehnološki i kulturo-loški brzo izmjenjivom podruè-ju, koje stalno zahtijeva novazvanja. Potrebno je, takoðer,omoguæiti znatno fleksibilnijinaèin izvoðenja nastave, s nag-laskom na radionièki pristup isudjelovanje kvalificiranih, pre-ma moguænosti i inozemnih,vanjskih suradnika. Tra�ena flek-sibilnost, meðutim, nikako ne bismjela ugroziti minimalne peda-goške i struène standarde.

*Tekst je napisan kao izvještajza Ministarstvo znanosti i teh-nologije i Nacionalno vijeæe mo-deratorice okruglog stola IngeTomiæ-Koludroviæ. Oprema tek-sta je redakcijska.

12 IV/76, 14. o�ujka 2,,2.

Svim ustanovama koje sebave dizajnerskom izobrazbom u Hrvatskojzajednièka je slaba prostorna, tehnološka ikadrovska opremljenost

Okrugli stol Studirati dizajn u Hrvatskoj odr�an u sklopu konferencije Dizajnerska izobrazba: meðukulturni dijalog,Split, 3. o�ujka 2002.

ZZaa ddiinnaammiikkuu oobbrraazzoovvaannjjaa

Ministarstvo znanosti i tehnologije ustanovama kojese bave dizajnerskom izobrazbom nedostavlja ni skupnelicence za najelementarnijeprograme poputMicrosoftova Worda, a kamolispecifiène programe za grafièku obraduteksta ili digitalnumonta�u

foto: Vesna Bozaniæ Serdar

Nila Kuzmaniæ Svete

va tri dana Meðunarodne konferen-cije Dizajnerska izobrazba: meðu-kulturni dijalog (Design Education:

A Dialog accross Cultures) velika dvoranaUmjetnièke akademije na Gripama bila jeprepuna, a publika nije samo slušala, negoi postavljala pitanja. Primjerice, pitanjapostavljena drugoga dana Angele McRob-bie za videokonferencije koju je dr�ala ulondonskom studiju, a prenošenu via Bri-tish Council u Zagrebu. Ona je objašnja-vala kako su velike korporacije i lancimodnih kuæa poput Marks&Spencerauništili britanski fashion boom osamdese-tih, odnosno autonomiju dizajnera. Njihse obrazuje èetiri stotine godišnje, a veli-ke kuæe zapošljavaju troje do petero, i tona šest mjeseci, najviše na godinu danaopstane tek dvoje koji profitiraju na glo-balnom tr�ištu. "To je," tvrdi AngeleMcRobbie, "kontraproduktivno na duljestaze". "Što biva s ostalih 395 mladih di-zajnera?" – zanimalo je buduæe splitske di-zajnere. "Idu na jeftinu odjeæu, na streetfashion, ili – s obzirom da velike kuæekontroliraju preko klubova, glazbe i jean-

sa i te "nezavisnjake" – odlaze u Berlin.Ondje se, za razliku od britanske vlade,shvaæa da je gospodarska buduænost nastrani mladih modnih umjetnika i njihovekreativnosti. Rješenje bi bilo u spoju ško-le, studenata i velikih kuæa radi masovneprodukcije jeftine odjeæe koju bi kupovalimladi od 16 do 24 godine). Ako je subkul-tura forma za self generation, logièno je damodna industrija postaje subkulturnaekonomija", zakljuèila je McRobbie.

Dogaðaj za SplitO tomu kako se dizajn i arhitektura

mogu iskoristi na dobrobit grada govorioje na primjeru Glasgowa Alastair Macdo-nald, profesor Odjela za produkt dizajnna slavnoj School of Arts. Naglasio jeprimjenu kreativnosti na imageu grada injegovu gospodarskom prosperitetu. "Naprimjeru City Garden Festivals koji su,prema vladinoj ideji, privukli 4,5 milijunaposjetitelja u Glasgow – mogao bi se pou-èiti i Split", tvrdi Macdonald.

Posebno je bilo dojmljivo izlaganje Ju-lije Cassim iz Londona o maštovitom di-

zajnu pomagala za hendikepirane osobe,što bi moglo biti poticaj malim poduzet-nicima; Richard Kimbell iz Londona su-gestivno je dokazivao da dizajnerski me-tier razvija kreativnost primjenjivu na slo-�enije, a još neiskušane, poslove. MikulaRadman iz Pariza davao je upute kako pla-sirati na tr�ištu svoju kreaciju kao freelancer (sâm oblikuje kristale kao i nakit zaChanel): "Moramo biti sugestivni, jer di-zajneri koji su bili najbolji studenti èestou �ivotu ostaju kratkih rukava"; TonèiVladislaviæ iz Zagreba govorio je o stresukojem je, zbog imperativa brza reagiranjana promjene, izvrgnut dizajner. On je bioi jedan od inicijatora skupa u Splitu, graduu kojem je, zbog kolapsa kulture, zdrav-stva i školstva, ova konferencija bila prijekulturološki no znanstveni dogaðaj.

U sklopu ovog Dijaloga, a u organiza-ciji British Councila, postavljena je uMultimedijalnom centru putujuæa, vrloposjeæena, izlo�ba Artists'Multiples (s kojena ovim stranicama prikazujemo fotogra-fije). Okrugli stol na temu Studirati diza-jn u Hrvatskoj, zajedno s Vladislaviæem,

organizirali su Tomislav Lerotiæ i MirkoPetriæ, dok je moderator bila vrijedna In-ga Tomiæ-Koludroviæ. Kao bivši novinar,svesrdnu pomoæ i u praæenju, i u sudjelo-vanju, pru�ao je koordinator konferencijePetriæ svojim kolegama.

Prvi je nastupio sugovornik MarcoBrizzi, profesor Tehnološke kulture pro-jektiranja na Fakultetu za arhitekturuSveuèilišta u Firenci i na dislociranomstudiju California State University u Itali-ji. Njegovo se predavanje odnosilo na ut-jecaj tehnoloških inovacija na projektira-nje te probleme nove komunikacijske teh-nologije, s naglaskom na onoj digitalnoj.Kao utemeljitelj i predsjednik udrugeiMage, koja organizira meðunarodni festi-val video zabilje�bi arhitekture, prikazao

je, i to pretpremijerno (prije no što æe ihpokazati na 6. festivalu Beyond Me-dia/Oltre i media), dva vrlo zanimljivaprojekta – simulaciju Banhoffa u Berlinu inekodiranim jezikom Flowers for the Swe-dish Girl.

Privilegirani gradoviNa naše pitanje o stanju u arhitekturi i

dizajnu u Firenci Brizzi je prilièno rezig-nirano odgovorio:

– Nekad smo imali brojne festivale i pojednu veliku izlo�bu mjeseèno. Danasimamo samo jedan festival na kojem se iz-la�u svi radovi koje su studenti sami izra-dili. Zadnja je velika izlo�ba bila Firenzedei Medici nell'Europa del 500, a to je biloprije više od dva desetljeæa. Recesija, ne-zaposlenost, pomanjkanje osjeæaja za re-vitalizaciju... Raspitujete se za Michelan-gelov friz s kentaurima; još uvijek nije iz-lo�en... Ali se u drugim gradovima, poputRima i Milana, shvaæa da je kreativnost ar-hitekture i dizajna privilegija gradova kojadonosi gospodarsku korist.

Kakve dojmove odnosite o Splitu?– Ovakvi susreti na kojima dizajneri

govore jedni s drugima, arhitekti isto ta-ko, gdje se uèimo pretvarati akademskeideje u jezik pojmljiv svima, na forumugdje se studenti i graðani uèe obraæati sepredavaèima te jedni drugima, gdje sestvara povjerenje – korisni su i gradu i re-giji. Split ima braèki kamen sv. Nikola kaošto Carrara ima mramor; to je njegovaprirodna prednost koju treba iskoristiti ugraðevinarstvu, turizmu. Pri tomu dizaj-neri i arhitekti moraju biti sugestivni i uv-jerljivi.

*Vizualni identitet i plakat konferen-cije Maris Ciliæ

IV/76, 14. o�ujka 2,,2 13

s tud i ra t id i za jn

Moramo biti sugestivni, jer dizajneri koji su bili najbolji studenti èesto u ,ivotu ostajukratkih rukava

Uz Meðunarodnu konferenciju Dizajnerska izobrazba : meðukulturni dijalog, Split, od 28. veljaèe do 2. o�ujka2002.

DDiijjaalloozzii oo ddiizzaajjnnuu

Dalziel & Sculion, The Idea of North, 1999.

Paul Hodgson, Comedy Basic, 1997.

Michele Saee, Cafe Nescafe, Val D'Europe - Orleans - Pariz

Michele Saee, Publicis Drugstore, Pariz

Grozdana Cvitanako je to bio izdavaèki pot-hvat zbog obilja fotomate-rijala, knjiga Rab - grad um-

jetnosti Miljenka Domijana ras-prodana je takoreæi odmah nakonobjavljivanja i u Barbatu razmiš-ljaju o drugom izdanju. Zato ovajrazgovor i zapoèinjemo pitanjemkako autor tumaèi takvu brzuprodaju knjige koja jest studija ograditeljskoj umjetnosti jednogmjesta, ali isto tako mo�e biti ispecijalizirani turistièki vodièzahtjevnije publike. Naime, knji-ga je ponajprije studija graditelj-skog nasljeða Raba. Mo�da je to irezultat èinjenice da je Rab Do-mijanovo sentimentalno mjesto –u�a zavièajnost, mjesto u kojem jenjegov otac bio i poèasni konzer-vator, a majka pripadnica uglednestare rapske obitelji.

– Naravno da je knjiga rezultati tih èinjenica. Jer kad imaš obra-zovanje i profesionalnu relaciju,onda je normalno da i taj zavièajprepoznaješ. Zavièaj obvezuje.Vraæajuæi se kuæi, hodaš kroz spo-menike, po spomenicima, i morašvidjeti da se oni ili ruše ili su sru-šeni. Tu prestaje ravnodušnost ipokušavaš nešto napraviti kako bise organizirala njihova obnova. Ato znaèi da treba animirati otoènui gradsku javnost, naæi moguænostizrade programa, projekata i, na-pokon, novaca za obnovu.

Vlada mišljenje da su otoci po-najviše zapostavljeni s obzirom nabaštinu koja se na njima nalazi.Dijelite li i vi to mišljenje?

– Ne bih rekao da su zapostav-ljeni. Nitko ih namjerno ne za-postavlja. Èinjenica jest da je doš-lo do depopulacije i to nije rezul-tat neèeg novog, nego neèeg štose�e u prošlost. Èini mi se da jejedan od tragiènijih trenutaka bilopotpisivanje sporazuma o prodajivina izmeðu Austrije i Italije kra-jem 19. stoljeæa. Èudan je tadašnjipostupak Austrije koja je ugovo-rom oštetila svoju provinciju Dal-maciju, a rezultat ugovora je bioda je nakon toga proizvodnja vinaza otkup pala na samo deset postodotadašnjih potreba. Tu poèinjegubitak gospodarskih uvjeta zaegzistenciju. Uskoro je vinogradeuništila filoksera i poèelo je iselja-vanje takvih razmjera da je u pita-nje došao �ivot u Dalmaciji. Ma-ðarska strana s Rijekom zanema-rivala je Dalmaciju potpuno; na-kon Prvoga svjetskog rata Italijisu ustupljeni dijelovi naše obale iotoka Rapalskim ugovorom (Las-tovo, Vis, Lošinj, Cres i Zadar),onda je to još podcrtao Paveliæprodajuæi Talijanima (Rimski spo-razumi) skoro cijelu Dalmaciju.Poslijeratna histerija stvaranjaproletera po svaku cijenu dala jesvoj doprinos depopulaciji otoka.

Cijena turizmaTek oni koji su ostali nakon

svih tih nedaæa do�ivjeli su obrnu-to iskustvo: nagli turistièki bum

omoguæio je bogaæenje i to bezpravog rada. A ono što je do tadaostalo od baštine �rtvovano je ne-kontroliranom i nesuvislom tro-šenju postojeæih prostornih re-sursa. Tipiène betonare trebale supogodovati tadašnjim njemaèkimturistima koji su imali uglavnomvulgarne zahtjeve samo za sunèa-njem, morem, nudizmom, bilokakvom hranom i vinom, pa se nataj naèin upropastilo sve ono au-tohtono što smo imali. Proizvod-nja zdrave hrane i vina gotovo jenestala, a puèka graditeljska bašti-na stradala, što novogradnjom,što èinjenicom da ona toj vrsti tu-rista nije znaèila ništa. Uništava-nje je bilo aktivno i pasivno. Takose moglo dogoditi da se sprijeèiodlazak stanovništva (ponegdje,kao na Rabu, zabilje�en je i prira-st), ali stradalo je ono što danasnazivamo baštinom – sve od obiè-nog suhozida (mocire), gomila,do vrhova arhitekture koji nisuvrijednost samo naših razmjera.Stradao je ambijent...

U knjizi spominjete èinjenicuda svako novo vrijeme devastirapostojeæi ambijent. Je li se promi-jenio odnos turizma prema ambi-jentalnim vrijednostima i mo�e lise što popraviti od onog što je de-vastirano?

– Promijenio se odnos, ali osta-je èinjenica da smo nekoliko deset-ljeæa utrošili dodajuæi beton, volu-mene i volumene, a onda danasimamo situaciju kad se tra�i autoh-tono, netaknuto i kvalitetno. To seprodaje skupo, ako je prazno, èistoi autohtono, odnosno autohtonoproizvedeno kad su u pitanju hra-na i piæe. Ju�na Toscana je bila za-bit, ali u nju – saèuvanu – veæ de-setljeæima sti�u engleski lordovi.To je isto kao kad netko kupi en-

gleski dvorac – nema teorije da æenetko asfaltirati put do njega, jer jekvaliteta upravo u tome što nije as-faltiran.

Na našim otocima postojidvojnost: s jedne strane zapušte-nost, a s druge ekonomski bumkoji još traje i èiji je rezultat krozizgradnju uništavajuæi. Ta dvoj-nost dogodila se još u 19. st., alina neke druge naèine. Selo je pre-�ivljavalo od vlastite proizvod-nje, a grad stagnirao. Eksplozijaturizma je ono, što je veæ tadaprepoznato kao kvaliteta, krivoupotrijebila. Naša prazna polja ivinogradi sad su postala kuæe-be-tonare bez kanalizacije, odnosnosa septièkim jamama koje odlazeu more. A to se na moru i vidi iosjeæa. Neki prostori danas zais-ta smrde jer se te septièke jameprelijevaju u more, a to nije samoizolirani sluèaj na Rabu – on seprote�e do juga. Mo�da sad ljudikoji zaraðuju deset puta više odsvojih starih shvaæaju da to nijemoguæe bez posljedica, ali kakosad ponovno naviknuti otoènog�itelja da je dugoroèna stabilnazarada manja, da kvalitetan �ivotpodrazumijeva autohtoni ambije-nt i proizvodnju, a ulaganje unjih je dugoroèni interes. Danaskad je sve dijelom devastirano pi-tanje je što se mo�e napraviti.Gotovo ništa.

Opæe štete i privatna koristDevastacija Raba, primjerice,

poèela je još prije Prvoga svjet-skog rata i to od onih koji su ima-li najviše i smatrali da pridonoserazvoju. Upravo su bogati èeški iaustrijski kapitalisti radili prvenove vile i hotele po staroj grad-skoj jezgri devastirajuæi, rušeæibedeme i staru gradsku jezgru,krivo adaptirajuæi gotièke i rene-sansne palaèe i dobra namjera ma-terijalnoj je kulturi uèinila višeštete nego koristi. Sada, u situaciji

kakva jest, kad svi otoèani u pala-èama uz more �ive na zavidnomeuropskom prosjeku, �ive u uniš-tenom prirodnom prostoru, a ra-

zina njihova socijalnog bogatstvaje katastrofalna. Osim toga, naRabu, ali i drugdje, ne obnavljajuse spomenici stoga što postoji svi-jest lokalne zajednice o tome, ne-go stoga što se o tome brine inovce za tu obnovu daje dr�ava.

Postoji li dr�avna uprava kojamo�e zabraniti ru�ne kuæe imaorske balkone du� cijele obale?Ljudi koji su to gradili nisu siroti-nja i kako to da nitko ne mo�esrušiti ta njihova strašila?

– To je mahom divlja gradnja.Primjerice, Pirovac ili Primošten,koji su bili lijepi primjeri ambi-jentalnih naselja, prestali su tobiti, ili potez od Splita do Omišagdje kuæe doslovno "sjede" nacesti. Ta cesta ubila je više ljudinego rat na tom prostoru, ambi-jentalno je prostor katastrofa, a ooblicima da ne govorim, jer nemanikakve arhitekture. Puèki gradi-telj je nekad bio dragocjen, jer jeradio materijalom koji je pozna-vao, a funkcija mu je odreðivalaoblik i to smo prepoznavali kaolikovnu baštinu. Danas on sasuvremenim tehnologijama i ma-terijalima ne zna graditi. To zna-ju arhitekti, ali njih rijetko zovuda osmisle prostor i to rade onikoji divljom gradnjom imaju dru-ge zadaæe na umu. Iako æemo,na�alost, naæi i drastiènih pojavanarušavanja prostora od suvre-mene projektne gradske, stambe-ne i turistièke gradnje. Uglav-nom, uništili smo svoj najvrjed-niji resurs, a to je bio netaknutipejza�, uljuðen malim poljopriv-rednim dobrima i pojedinaènimbaštinskim elementima u koja suspadala sela, naselja i, na kraju,gradovi i na otocima i na kopnu.

Naslovljujuæi knjigu Rab –grad umjetnosti što se htjeli is-taknuti?

– Htio sam napraviti monogra-fiju, ne onakvu kakva se kodsmatra turistièkom, nego takvukoja bi se ponajprije odredila pre-ma povijesnom graditeljstvu ispomenièkoj baštini. Dakle, odre-dio sam i podcrtao mnoštvo li-kovnih vrijednosti koje na Rabutraju od antike do danas. Ona jeznaèajna i davno prepoznata još usrednjovjekovnoj Arbi, kao dina-mièkoj cjelini saèuvanoj do našihdana.

Je li turizam konaèno prepoz-nao potrebu specijaliziranih knji-ga kao što je ova? Potencira li sesuradnja s turizmom koja bi bilana korist i baštine i turizma?

– Iako je bilo kojekakvih pri-govora, izgleda da se konaènoprepoznaje potreba specijalizira-nih izdanja i ozbiljnih monogra-fija. One su dragocjene ako go-vore o vrsnoæi baštine i ambijen-ta. Pretpostavlja se da ako netkoima romanièku katedralu i mo�-da najljepši romanièki zvonik naMediteranu, saèuvane pejza�e navelikom dijelu otoka, onda zasi-gurno ima i kafiæe, restorane ihotele. Ali ono što ih je izgradiloi omoguæilo tema je monografije,a to znaèi prostor uljuðen maromotoènih �itelja star dvije tisuæegodina, koji je kao takav posebnoprepoznat.

Kompromisi dobrih rješenjaAko je suditi po sredstvima

kojima je potpomognuto izdanje,onda prepoznavanje baš i nije ve-liko, ali èini se da se ipak shvaæa dasu studije naših graditeljskih povi-jesnih cjelina uz obalu ono što jeva�no u našoj turistièkoj ponudi,kao i to da netko tko iz Europedolazi u urbanu cjelinu staru dvijetisuæe godina ima i neki odnosprema tom urbanitetu. Predstav-ljanje graditeljskih i drugih jedini-ca na našoj obali izgleda da se ko-naèno prepoznaje, kao što je i sâmprostor bio prepoznat. Uglav-nom, knjiga je skoro rasprodana,pred drugim je izdanjem, pa jevjerojatno i to poruka o potrebitakvih knjiga.

Upravo ste se vratili s Rabagdje ste bili zbog nekog natjeèaja.O èemu je rijeè, tko je i zašto ras-pisao natjeèaj, a i tko je nagra-ðen?

– Mislim da se kod nas dogo-dio sluèaj sretnih okolnosti i po-zitivni presedan vezan uz spome-nièku baštinu. Naime, u Rabu jeraspisan natjeèaj kojim se �eljeloujediniti spomenik palima u anti-fašistièkoj borbi u Drugom svjet-skom ratu i spomenik koji se ka-nilo napraviti za poginule u Do-movinskom ratu. Spomenik NO-B-u i konc-logoru, koji je bioneadekvatno smješten ispredgradskih bedema u varošu, uklo-njen je 1990. godine. S drugestrane, vraæanje identiteta ovognaroda u punom smislu, koji jenetko stalno osporavao i što senapokon branilo i oru�jem, �elje-lo se izraziti spomenikom Do-movinskom ratu. Dakle, dilemenapokon nije bilo, ideološko od-reðenje NOB-a i Domovinskograta našlo su konsenzusom, a on-da je dogovorom riješeno da sespomenici spoje. Spomenik izNOB-a jest spomenik kulture,ali je tipièan socrealistièki proiz-vod, likovno ne suviše kvalitetan,uz stihove Slobodana Novaka ipredstavlja, uglavnom, dokume-nt tog vremena. Meðutim, deèkikoji su u Domovinskom ratu sRaba otišli u Liku braniti dosto-janstvo hrvatskog naroda, �eljelisu svoj znak vremena. Pametnimdogovorom izabrano je mjesto uparku gdje æe se spojiti spomeni-ci: saèuvan stari spomenik bit æetamo smješten u novoj projek-tnoj vizuri sa spomenikom koji jeupravo odabran na završenompozivnom kiparskom natjeèaju, aèlanovi �irija bili su ZvonkoMakoviæ, Hrvoje Giacomi, ja, tepredstavnik Domovinskog rata irapski gradonaèelnik.

Kao najbolje izabrano je rješe-nje rapskoga kipara Mladen Šèer-be naslovljeno Peti zvonik zabranitelje, kojim se sretno i du-hovito spaja naslijeðena baština isuvremeni likovni izraz.

Mislite li da je to rapsko rješe-nje dobar model kojim bi se mog-lo pokušati i na drugim mjestimau Hrvatskoj?

– To bi mnogo biti model, iakouvjeti nisu svugdje isti, a ni objek-tivno to nije svugdje moguæe pos-tiæi. Naše ideološke podjele iideološka prokletstva iz Drugogasvjetskog rata nije još moguæe ri-ješiti jednostavno zato što smosvi izranjavani i svatko ima svojuranu. Mo�da je pozitivnim nasto-janjima i kompromisima moguæepremostiti ideološke podjele. NaRabu deèki nisu svoje sudjelova-nje u Domovinskom ratu vidjelikao ideološki razlièito od sudjelo-vanja njihovih oèeva u NOB-u, paje ovakvo rješenje moguæe. Neg-

14 IV/76, 14. o�ujka 2,,2.

Nije dovoljno upotrijebljena institucijanatjeèaja, ispitivanja kvalitetnih domaæih, pa istranih graditelja

VVeelliikkaa uullaaggaannjjaa,, aa rreezzuullttaattii??Miljenko Domijan, glavni konzervator u Upravi zaštite kulturne baštine Ministarstva kulture RH

dje takve dogovore nije moguæepostiæi, primjerice na prostoruRavnih kotara i Bukovice, gdje sustradavanja bila daleko veæa. Ljudisu tamo propatili puno više uovom ratu, identifikacija s bilokojom egzaltiranom ideologijomonog ili ovog rata još je jaka i uprihvaæanju novih modela moratæe sudjelovati – uz vrijeme – imnogi drugi, od politièara do sve-æenika. Uvjeriti ljude u principdobra nije uvijek ni lako ni jed-nostavno.

Nedostaje duh sakralnosti i zajedništva

Kao dio ove vrste raspravaobièno se postavlja i pitanje no-vih crkava. Meðutim, problem scrkvama èini se dvojakim. S jed-ne strane stoji èinjenica da mnogeznaèajne stare crkve, poglavito uDalmatinskoj zagori, nisu pop-ravljene, dok se u gradovima radebetonare upitne umjetnièke vri-jednosti, a i socijalno skandaloz-ne. Što su sve problemi sakralneobnove i gradnje danas?

– Problem su neki zaleti vjerekao socijalnog èina koji nisu is-kljuèili politizaciju, a kad se gle-da Crkva kao institucija, postoji iodreðeni klerikalizam. U ovomsluèaju on se gradnjom ponovnobori za duše, koje su mu se deve-desetih godina mahom vraæale.Bio je to èesto primitivan naèin,ali duhovnik kao institucija moraga prihvatiti. Èesto sam osobnonegodovao protiv snishodljivostii pervertitstva pred nekim du-šobri�nicima. Ti ljudi su shvaæaliproblem, ali oni zaista ne mogureagirati tako da bilo koga udaljeiz Crkve. To su ljudi kojima jezadaæa širiti evanðelje i djelovatiljubavlju – i to je shvatljivo i jas-no. Dakle, nije upitna ni èinjeni-ca potrebe novih bogomolja, ne-go razine i osjeæaja poštivanjaelementarnih normi ponašanja utom segmentu ljudskog djelova-nja. Što znaèi graditi novo? Biva-juæi nešto izuzetno kao materi-jalna emanacija duhovnoga gdjese ljudi okupljaju, crkva je uvijekkroz povijest te�ila i posebnostiprostornog i oblikovnog naglaša-vanja. Nauèili smo iz naslijeðenearhitekture i prepoznavanja dra-gocjenih likovnih spomenika dase svaka zajednica od ranog kr-šæanstva nadalje potrudila napra-viti crkve koje su u toj zajednicibile najmonumentalnije i likovnonajkvalitetnije graðevine. To da-nas vidimo u Rabu, Šibeniku,Dubrovniku, Hvaru, Trogiru...Èak i u seoskim zajednicamagdje su jednostavnije – najkvali-tetnije su graðevine. Tamo su sesvi okupljali i �eljeli su to raditi uneèem izuzetnom. Ni danas cr-kva ne mo�e biti obièna kuæa –ona i dalje treba biti izuzetna iodra�avati duh sakralnosti i za-jedništva. O tome kakva æe bitiodluèuje naruèitelj, dakle Crkva.To znaèi da od Biskupske konfe-rencije do zadnjeg �upnika svimoraju imati na umu da vjernikoèekuje kako odlazeæi u crkvuodlazi na izuzetno mjesto èijagraðevinska kvaliteta izdvaja iupuæuje i na duhovnu izuzetnostmjesta. Oèito je da nije dovoljnoupotrijebljena institucija natjeèa-ja, ispitivanja kvalitetnih doma-æih, pa i stranih graditelja. To sezanemaruje, a gradi se mnogo iloše, što uviða mnogo mojih pri-jatelja sveæenika liturgièara.

U zadarskom zaleðu nakonrata ni jedno selo nije imalo cr-kvu, pa je trebalo mnogo i ob-navljati i graditi. Napravljen je

izbor. Neke porušene crkve nijebilo moguæe obnoviti, bilo zbognedostatka dokumentacije, bilozbog njihova male va�nosti u po-vijesti graditeljstva. Na takvimmjestima išlo se u natjeèaje i do-bivena su neka kvalitetna rješenja(zahvaljujuæi upravo razumijeva-nju nadbiskupa Prenðe), ali ondabi prevladao loš ukus seoskogsveæenika koji neka rješenja mo-derne arhitekture nisu prihvatiliza vjernike svog sela i nije bilostruke koja bi ih uvjerila u druk-èija mišljenja. Stvorila se takomoguænost da likovna rješenjanameæu ljudi koji za to nisu ob-razovani, jer su oni bili investito-ri i to je postao problem. Mnogoje ljudi i u samoj Crkvi koji shva-æaju da novim gradnjama, bezobzira na njihovu brojnost i go-lema utrošena sredstva, nismodobili nijedan znaèajni kultni igraditeljski prostor koji bi bioadekvatan bilo kojem naslijeðe-nom prostoru kroz povijest.

Spomenici ili samo obilje�jaObnavljajuæi spomenike u za-

darskom zaleðu mi konzervatorismo èesto bili u prilici sudjelovatiu procesu resocijalizacije prosto-ra. Tada smo izabirali one graðevi-ne koje æe iæi tomu u prilog kaošto su, primjerice, Sv. Martin uPridragi, Podgraðe iznad Benkov-ca, Crno, Murvica, Kula Atlagiæa iniz drugih faksimila koje bi ljuditrebali prepoznati kao identitet umaterijalnom obliku koji æe pri-pomoæi povratku i stvarnoj du-hovnoj obnovi. Ali danas imamoprimjer u Draèevcu da ni sveæeni-ci ni puk nisu niti oèistili poruše-ni spomenik crkvu iz 15.-19. st.,veæ su pokraj toga izgradili nesu-vislu novu bogomolju. Dakle, pri-sutna je i svjesna neobazrivost, alinju nije moguæe svaki put prevla-dati. Naravno, ono što ljudi videkao èinjenice jest da je sada tajgraditeljski zalet neprimjeren tre-nutku �ivljenja i da èesto granièi sneukusom.

Mnogo je pitanja vezano i uzobilje�avanje vezano uz Domo-vinski rat. Koliko je u tim obilje�-jima umjetnièke vrijednosti? Ka-ko se dolazi do suglasja o timgradnjama?

– Razmišljalo se o velikom spo-meniku u Zagrebu oko èega je kva-litetno odraðen i dio priprema, aliukupni problemi na prostoru Hr-vatske nisu ništa lakši nego što je sgradnjom crkava. Niz spomenikapostavljen je bez natjeèaja i usuðu-jem se reæi gore nego što je to ra-ðeno nakon Drugoga svjetskog ra-ta. Bilo je to vrijeme odreðenog li-kovnog izraza, socrealizma, ali suga ostvarili kipari, ishoðene su od-govarajuæe suglasnosti i sl. Danasse to, pogotovo u manjim mjesti-ma i sredinama redovito zaobilazi,a likovno se postavljaju rješenjanajgore vrste. To što je podignutoprije bih zvao obilje�jima, negospomenicima i mahom su ru�ni inikom potrebni. Kri�omanija kojanas je bila zahvatila medvjeða jeusluga kri�u kao simbolu Kristovepatnje i kršæanstva uopæe, koji jeèesto ispolitiziran i krivo upotri-jebljen, a da ne govorim o likov-nim vrijednostima koje su minor-ne ili nikakve. To su voluntarizmikoji proizlaze iz populizma.

Oèito nam treba više senzibili-ziranja svih èimbenika koji o tomeodluèuju: od obiènog puka do po-litièkih struktura i investitora. Neznam koliko konzervatori i likov-njaci tomu mogu pridonijeti, alipokušavaju. Rušenjem ideološkihbarijera rapski je primjer dobar

model za neka buduæa rješenja.Artizam nema još nigdje, pa ni u li-kovnosti, dobar odnos prema Do-movinskom ratu.

Što je danas s Oltarom domo-vine i sa spomenikom Kuzme Ko-vaèiæa na Medvedgrdu?

– Koliko znam, taj kompleks seviše ne upotrebljava za polaganjevijenaca itd. Sve to danas je zapra-vo dio povijesti koji prièa o sudbi-ni Medvedgrada. Na sjednici kojaje bila posveæena buduænosti togkompleksa iznio sam mišljenje daMedvedgrad mora biti povijesnaruina restaurirana do stupnja i ra-zine do koje se došlo (druga jestvar je li do toga trebalo doæi) ida je kombinacija muzejsko-turis-tièke namjene i izletnièke funkci-je dobra. Hoæe li se, ako se promi-jeni politika, promijeniti i namje-

na – to je stvar naše veæe ili manjesenzibilnosti i osvetnièkog pona-šanja, èesto nepotrebnog i uvijekuva�avajuæi èinjenicu da su spo-menici nevini, a stradaju samozbog naše ludosti i krive upotrebenjih kao simbola.

Spomenik obnovljen, cjelina ukorovu

Kovaèièev spomenik je dosto-janstven likovni pristup proble-mu. Nije agresivan, likovno jemoderan i dosljedan i kao kipar-ska tvorevina na najvišem je vrhukiparskog stvaralaštva u Hrvat-skoj. Kao takva treba ga èuvati ta-mo gdje se nalazi, kao sjeæanje nato vrijeme.

Koliko je novaca za oèuvanje iobnovu baštine izdvojeno u Mi-nistarstvu ove godine? Koliko jeto u odnosu na potrebe?

– Iako je i dalje na djelu famoz-no probijanje Vladina bud�eta zakvotu od jedan posto, u zaštitispomenika imamo ponešto nova-ca više u odnosu na prethodnugodinu. To je èinjenica kojom tre-bamo biti zadovoljni. Vijeæe zakulturna dobra završilo je rad zaovu godinu i mislim da je taj radkvalitetan. Ako se i realizira svešto je predviðeno za nepokretne ipokretne spomenike kulture, mo-�emo biti zadovoljni. Formalnose ne mo�emo �aliti na gubitaksredstava. Lani smo imali puno vi-še nego preklani, a ove godinenešto više nego lani. S obzirom nanatjeèaj kao neminovnu demok-ratsku instituciju, uvijek se naðe-mo u teškoj situaciji s obzirom nabroj zahtjeva koji prispiju na nat-jeèaj i koji u stotinama milijunapremašuju moguænosti. Naravno,to onda ne zahtijeva samo uobièa-jene kriterije struke, nego i nega-

tivne kriterije eliminacije, a toznaèi odreðenje prema izboru:stanje spomenika, stupanj saèuva-nosti ili stupanj hitrosti interven-cije, a mora se ukljuèiti i spomeni-ke srušene ili ošteæene u Domo-vinskom ratu, te ravnopravnu zas-tupljenost na cijelom teritorijuHrvatske.

Posebno pitanje su prostori odposebne društvene skrbi. Tamo suspomenici stradali masovno,proizvodnje nema, za te prostoreneka je neugledna crkvica jednakodragocjena kao primjerice Sv. Do-nat za Zadar. U Vijeæu za kulturnadobra i u Ministarstvu kultureuopæe, razmišlja se ipak o svojevr-snom selektivnom pristupu kojimbi se odredili najvrjedniji pojedi-naèni spomenici i cjeline spome-nièke baštine kao npr. korpus za-gorskih dvoraca s Velikim Tabo-rom na vrhu, dubrovaèkih ljetni-kovaca, osjeèke Tvrðe, dalmatin-skih katedrala, istarskih fresakaitd. Mo�da bi bilo moguæe napra-viti cjelovit projekt i onda naæi na-èin drukèijeg financiranja za takveprimjere, mo�da i kreditiranje ko-je bi bilo kvalitetnije i cjelovitijeusmjereno mimo natjeèaja, gdjebrojnost i rascjepkanost potrošesredstva, a znaèajni spomenici os-taju zanemareni. Ukljuèivanjesvih èimbenika i raspolo�ivihsredstava mo�da bi dalo drukèijerezultate (privatnici, gradovi itd.).

Zašto zamiru razgovori o spon-zorstvu u kulturi prije nego su,zapravo, stvarno i poèeli?

– Mislim da ljudi još nisustvarno shvatili što im sponzor-stvo znaèi, odnosno da je rijeè odvosmjernom odnosu u kojemsvaka strana ponešto dobiva. Jersponzorstvo nisu donacije i daro-vi, nego posao. Dosad smo imalineke blage ponude, ali one su ug-lavnom ostajale na razgovorimanakon kojih su se sponzori sr-daèno pozdravili i više se nikadne bi javili. Imao sam razgovore smo�da najlikvidnijom tvrtkom uHrvatskoj za sponzoriranje res-tauracije svjetskog spomenika –grèke bronèane statue Apoksio-menosa. Odgovor je bio odrješi-to: «Ne!» Privrednici još ne shva-æaju da mi od njih ne oèekujemopreveliki sentiment nego obos-trani odnos u kojem oni dobivajuugled i moguænost promid�be.Ovih dana sam listao katalog tvr-tke Targheti i na duplerici katalo-ga tiskane su prekrasne fotogra-fije s naše izlo�be u Vatikanu.Oni su sponzorirali rasvjetu naizlo�bi i sad to nosi svaki njihovsvjetski katalog. Ako oni toshvaæaju kao biznis i kao bitnuprisutnost u obnovi spomenika,onda bi valjda to trebalo biti mo-guæe i u nas. Opæa kriza suvre-mene kulture pokušava se kom-penzirati upravo u naglašenoj ob-novi baštine, a svoj smisao u tomposlu nalaze iskusni sponzori.Meðutim, kod nas je na sceni ok-rutni kapitalizam ju�noameriè-kog tipa koji je proizišao iz rata iporaæa i koji zbog svoje proveni-jencije nema interesa za baštinu ikulturu uopæe. Nije ga briga. Alinitko ne tra�i sentimentalne raz-loge. Èinjenica je da oni ne shva-æaju ni moguænosti koje im nudizakon.

Nestanak puèkoga graditeljstva

Što je ovog trenutka u najtu�-nijem stanju i što bi odmah pop-ravljali da imate novce?

– Èovjek je ponekad sklon rezi-mirati i u tom smislu, s onim ob-novama na kojima sam sudjelovao,

mo�da mogu umrijeti u miru. Utom poslu politikantske glupostikoje sam pritom morao podnositimirno zaboravljam jer nisu pred-met ni mog znanja, ni struke ni za-nimanja. U svemu tome mnogo jemanipuliranja na koja ponekad tre-ba pristati da bi se uopæe mogloodrediti prema ukupnom poslukojeg treba napraviti.

Ali kako se sad odrediti premaukupnom prostoru? On je devas-tiran do katastrofe. Popravljalismo neke graðevine, a onda je ratdevastirao cijele prostore, prim-jerice Dalmatinske zagore, dub-rovaèkoga kraja, Banovine ili Sla-vonije. Tamo je u cijelosti unište-no puèko graditeljstvo, nastala sucijela naselja, a ljudi su otišli. Toviše nitko ne mo�e popraviti. Ilipuèko graditeljstvo na otocima:uništena su i velika naselja, ali imale urbane cjeline kao što suOlib, Silba, Premuda... Tamopraktièno nema nijedne cijele ku-æe, a rušeno je aktivno i kroz tu-rizam. To je korpus baštine kojigotovo mo�emo prekri�iti. Iakosmo o Istri puno prièali, pa smotamo èak uspjeli instalirati Kon-zervatorski odjel koji radi, te setamo mo�da jedino osjeæa da jeDupanija zainteresirana za bašti-nu kao èimbenik bolje turistièkeprodaje, ipak ostaje èinjenica daje korpus istarskih fresaka tragi-èan. Gotovo je zaboravljen kor-pus burgova hrvatske vlastele izpredturskih vremena (od 12. do15. st.) koji su bili simbolima hr-vatske dr�avnosti. Šubiæi su bilineokrunjeni hrvatski kraljevi, onikoji su svojim utjecajem doveliAn�uvince na hrvatsko-ugarskoprijestolje itd., a što je danas snjihovim dvorcima u zagori? Tkojoš misli na Modruš? Modruš,kojeg spominju tekstopisci 13. i14. st., gdje su bile tiskare i kojije danas potpuno zanemaren.Naravno, lakše je obnoviti nekuromanièku crkvu ili crkvicu ilifranjevaèki samostan jer znamoda imaju vlasnika i oni æe ga odr-�avati, a ako obnovimo zamak udivljini mo�e se dogoditi da ga zapet godina opet prekrije korov.Sve su to èinjenice, ali èinjenicekojih je sve manje jer ta baštinamahom nestaje. Gradovi poputtemplarske Vrane, koja je velièi-nom jednaka Trogiru, drvena gra-diteljska baština po kontinentu,gradovi kao cjeline, odnos pukaprema gradu, divlja izgradnja –ništa od toga nije ni lako ni jed-nostavno rješivo. Ne bih �elioostaviti ovaj odgovor kao pretra-giènu sliku, ali èinjenica je takvakakva je. Bit æe potrebe i za kva-litetnija odreðenja i za sve višeljudi koji æe na tome raditi – idruštvenih djelatnika i privatni-ka, ljudi koji æe shvatiti da pro-jektirati u zaštiti spomenika zna-èi �ivjeti i zaraðivati... Nadaosam se da æe se narod više identi-ficirati s baštinom i shodno jošratnoj sintagmi o tragiènoj iden-tifikaciji baštine i baštinika. Oèe-kivao sam više senzibiliteta i višeobnavljanja. Mislim da je potreb-no nastojanja u oèuvanju baštinei od vlasti prepoznati kao proiz-vodnju, a ne potrošnju. To binam bilo dragocjeno, kao i spon-zorstvo, kao i svijest o tome da biulaganje u oèuvanje baštine bilokvalitetno ulaganje u turizam.Sve više destinacija u svijetu takozaraðuje goleme novce. Zasadimamo neke blage intencije da setakva klima pomalo stvara, pa biovakvo realno oèitovanje stanjanaše kulturne baštine sutra mog-lo imati bolju sliku.

IV/76, 14. o�ujka 2,,2 15

Spomenici u Rabu,ali i drugdje, ne obnavljaju se stogašto postoji svijestlokalne zajednice otome, nego stogašto se o tome brine i novce za tu obnovu daje dr�ava

Katarina Luketiæada sam prvi put kao mala bila naspomen-groblju u Mostaru, sve mije izgledalo èarobno. Nije bilo ona-

ko monumentalno, hladno i dosadno kaona Kozari, Sutjesci i uopæe veæini parti-zanskih spomenika kamo su nas redovitosa školom vodili. Nije bilo ni onolikomuèno kao u Jasenovcu gdje su nam prisvakom dolasku iznova prikazivali filmo-ve s mrtvim ljudima ili "lice, èešljeve i os-tali sitni logoraški pribor izlo"en po vitri-nama. Na mostarskom je spomen-grob-lju, naime, sve bilo drukèije – bez zastra-šujuæih betonskih gromada, bez preveli-kih partizana u jurišu, bez mraènih vizuraokolnih humaka; nekako svijetlo, zanim-ljivo i gotovo veselo. Onako po mjeri.

Po spomeniku se moglo šetati i u"ivati,gledati grad i rijeku u podno"ju. Zapravo,moglo se ðipati po nizovima kamenih stu-piæa koji su virili iz zemlje, lutati kame-nim stazama izmeðu kojih je tekla voda,skrivati se iza zidova i dugo odgonetavatikru"ne oblike po njima koji su izgledalipoput obješenih ratnièkih štitova ili tajan-stvenih asteèkih ukrasa. Sve u svemu, bezobzira na poginule partizane, na tom semjestu moglo maštati o nekom dalekomgradu, nestalom narodu, drugom prosto-ru i drugom vremenu.

Kasnije, kako su predod"be o gradovi-ma i spomenicima postajale slo"enije i ka-ko se iza apstraktnih arhitektonskih for-mi poèela nasluæivati neka logika, postaloje jasnije da maglovit osjeæaj ugode kojinosim kao uspomenu na taj davni posjetnije sluèajan. Jer, mostarski je spomenikuistinu oblikovan kao kakav grad s ulica-ma, prolazima, kuæama i trgovima; oka-menjeni grad mrtvih, ali i grad kopija, og-ledalo, negativ pravog, "ivoga grada koji senalazio u njegovu podno"ju. Ta partizan-ska nekropola je, kako je napisao njezintvorac, beogradski arhitekt BogdanBogdanoviæ u knjizi Ukleti neimar, “Mos-tar u malom, replika grada na Neretvi,njegov idealni dijagram.”

Arhitektura je poezijaI uistinu, u kamenim stazama spomeni-

ka ogledale su se ulice mostarske èaršije, uvijugavim tragovima vode smjer Neretve,a u nekropolu su èak bile ugraðene kame-ne ploèe skinute sa starih mostarskih ku-æa te tisuæe oblutaka koji su za njezinugradnju izvaðeni iz rijeke. Podudarnostidvaju gradova – sluèajno ili ne – valja tra-"iti i u podatku da je Bogdanoviæ za gradi-telje spomen-obilje"ja odabrao korèulan-ske klesare, jednako kao što je veliki nei-mar Hajrudin nekoliko stoljeæa ranije me-ðu ostalima zvao i Korèulane da mu po-mognu pri gradnji Staroga mosta.

Ideja o zrcaljenju dvaju gradova, graðe-nje za mrtve i uopæe slo"ena metaforika ukojoj se arhitektura do"ivljava gotovo kaopoezija (“u mome poslu metafore i alego-

rije bar su isto toliko va"ne kao u poezi-ji”) pratili su i druge Bogdanoviæeve pro-jekte. Štoviše, cijelo je njegovo djelo –podjednako graditeljsko i spisateljsko –

obilje"eno metaforama, simbolima, zna-kovima i amalgamima koji su dijelom nas-tali kroz ozbiljno i dubinsko promišljanjeurbaniteta, prirodnih, povijesnih, mitskih,kulturoloških, duhovnih... obilje"ja ne-kog prostora, a dijelom kroz imaginarnuigru samog autora. Sve što je sagradioBogdanoviæ je tako postavio u odnosu naokolinu – prirodni ili urbani ambijent – teu odnosu na to što je pojedini prostor ti-jekom godina memorirao, upijao u sebekao kolektivno iskustvo, kao energiju ne-kog vremena, trag neèijeg "ivota, emoci-ju... Njegov govor o spomenicima, graðe-vinama i gradovima karakterizira pak "eljada se otkriju dublji slojevi iskazivanja ur-baniteta, narav/liènost/univerzum nekogprostora ili nekoga grada (“njegova ljud-skost” kako èesto piše). Arhitektura tuprestaje biti tek prostorno kombiniranjeoblika, a gradovi skupovi ulica, trgova,spomenika, kuæa... Graditelj nije onaj kojipoznaje samo tehnièke i metodološke za-konitosti; on mora umjeti išèitati “sintak-su pojedinoga grada”, osjetiti njegovukompleksnost, razumjeti principe po koji-ma je ustrojen, da bi se na kraju prepustioimaginaciji stvaranja/graðenja. Pritom,

moguænosti èitanja nekog prostora sumnogobrojne, jer, kako Bogdanoviæ piše,“ako se prihvati da se grad doista mo"e èi-tati, onda prvu i najveæu teškoæu pred-stavlja ne samo preobilje znakova, no i za-gonetnost napisanoga.“

Strast odgonetavanjaNajveæim dijelom Bogdanoviæevi zapi-

si, bilo oni esejistièki bilo autobiografski,posveæeni su odgonetavanju te zagonetkegrada, rebusa urbanog "ivota koji se, uos-

talom, stalno iznova stvara ostavljajuæinama kao njegovim odgonetaèima tekstrast traganja za rješenjima. Bogdanoviæpiše sa sviješæu o tom obilju znakova kojenam nude gradovi i obilju moguænosti nji-hova èitanja. On se grozi, kako navodi najednom mjestu u Ukletom neimaru, ljudikoji tvrde da odreðeni simbol znaèi upra-vo to i ništa drugo, odnosno da postojijedno pravo i mnoštvo krivih èitanja.Otuda, vjerojatno, takav uzlet imaginar-noga, izrazita poetizacija jezika, naglaša-vanje ne samo metaforiène veæ i metafiziè-ke, ezoteriène komponente nekog prosto-ra, koji karakteriziraju njegove tekstove.Otuda i kritika funkcionalizma u arhitek-turi, inzistiranja na èistoæi oblikovanja bezornamentike ili jednoobraznog planiranjastanovanja, što gradove današnjice èestopretvara u, s jedne strane, semantièki osi-romašene, a s druge, nakazne i hipertrofi-rajuæe tvorevine bez ikakve fizionomije

(“Jer, plašim se gradova bez memorije, baškao što se plašim i ljudi bez podsvesti”.).To se osobito odnosi na gradove bivšegIstoènog bloka i njihovu uniformnu, pro-pisanu estetiku gradogradnje, odnosno naprostoru bivše Jugoslavije dugo vladajuæu“arhitekturu socijalistièku po sadr"ini, anacionalnu po formi”.

Ponekad Bogdanoviæ fenomene urba-noga promatra kroz supostavljanje binar-nih opozicija, temeljni dualizam ureðenjasvijeta, pišuæi, primjerice, o lijevoj i des-noj, "enskoj i muškoj supstanci grada, ogradovima "ivih i mrtvih, o gradoljubite-ljima i gradomrziteljima, graditeljima i ru-šiteljima... Ponekad ga pak više zanimajuarhetipske i simbolièke slike, kozmogo-nijske legende, mitološke predod"be imagijske radnje koje prate utemeljenjepojedinoga grada, “dramatièna dokumen-tacija” povijesti nekog prostora ili pak an-tièki, etrušæanski... principi gradnje (kaou eseju Disciplina etrusca iz knjige Grad ibuduænost). Nasuprot tome, dio njegovihtekstova posveæen je gradovima buduæ-nosti, megalopolisima i pseudogradovimakoji poput “polipa” obuhvaæaju golemeprostore i u kojima je nemoguæe ostvaritiharmoniju urbaniteta, mjeru gradskostikoju nam još nudi, kako èesto i pomalonostalgièno spominje, evropski grad.

Prouèavajuæi liènost pojedinih gradova,povijest arhitekture i fenomene urbanite-ta Bogdanoviæ se èesto zabavlja kombini-rajuæi razlièite graditeljske elemente,premještajuæi graðevine iz jednog grada udrugi, podi"uæi zidove tamo gdje ih nema,probijajuæi nove ulice... ukratko stvarajuæivlastite, imaginarne gradove. U njima jed-ni do drugih stoje renesansne kupole irimske graðevine, palaèe Venecije i obalebeogradskih rijeka..., a ta – danas bi semoglo reæi postpostmoderna – igra nasta-la je u "elji da se saèuvaju “tradicionalneslike”, tragovi skladnog odnosa èovjeka igrada te naglasi “tajanstveno srodstvoizuzetnih gradova”.

Jednako kao što je baveæi se teorijomarhitekture isticao mnogostranost èitanja“teksta grada”, projektirajuæi razna spo-men-obilje"ja Bogdanoviæ takoðer nepristaje na banalni simbolizam, odnosnouobièajenu ikonografiju smrti ili pak iko-nografiju soc-realizma koja je bila propi-sana u vrijeme dok je gradio svoje najpoz-natije objekte. Na mostarskoj nekropolitako nema kri"eva, nema srpa i èekiæa,ljudskih figura i grubog naturalizma u ob-likovanju elemenata; sva ornamentika je,èini se, nastala kombiniranjem lokalnih,historijskih obilje"ja gradnje i Bogdanovi-æevih sasvim intimnih imaginacija. Spo-menik u Jasenovcu mo"da je još izrazitijiprimjer; golemi cvijet okru"en nizom ma-lih humaka u moèvarnom zemljištu, pro-jekt kojeg je zbog sumnjive simbolike ioblikovne hereze autor morao osobno op-ravdati pred Titom i partijskim vodstvom.Kako otkriva u knjizi Ukleti neimar ta jespomenièka forma djelomièno varijacijamalih terakotnih figurica koje je nazvaoCvjetovi zla i godinama ih opsesivno iz-raðivao. U cjelini pak jasenovaèko je spo-men-obilje"je nastalo povezivanjem pri-rodnih i zemljopisnih osobitosti cijelogpodruèja te njegova specifiènog energet-skog polja (“Vodeni èvor u koji se na rela-tivno malom prostoru, upliæu tri reke –Sava, Una, Strug – podseæa na zmijskognezdo.”) s metaforikom smrti i u"asakojima je to podruèje obilje"eno. Ipak,veliki cvijet koji se izdi"e iz tog labirintarijeka – “Labirinta dobra i zla” kako ga jenazvao – ne predstavlja samo simbol stra-danja i ljudskih patnji; on nije graditeljskareplika u"asnih dogaðaja, kao što su mno-gi spomenici "rtvama Drugoga svjetskograta, spomenici koji zbog nespretnog pre-nošenja stvarnosti u jezik arhitekture èes-to – paradoksalno – oznaèavaju tek glori-fikaciju smrti. Zapravo, Bogdanoviæev jecvijet svojevrsna metafora povratka ivo-tu, jer, kako piše, “"rtvama koje su moralestradati samo zbog etnièkog, rasnog, kon-fesionalnog ili politièko-filozofskogpredznaka obeæao sam mistièni povrataku veèit krug "ivota. “

16 IV/76, 14. o�ujka 2,,2.

PPoosslljjeeddnnjjii ggrraaddsskkii èèoovvjjeekkPrièa o “neprestanoj borbi gradoljublja i gradoomraze u svakom trenutku istorije, u svakojnaciji, u svakoj kulturi, u svakomèoveku” koju je Bogdanoviæ s toliko strasti dugo godina pripovijedao studentima, postalaje stvarna

Uz knjige Bogdana Bogdanoviæa Ukleti neimar, Feral Tribune, Split, 2001. i Grad ibuduænost, Naklada Mlinarec i Plaviæ, Zagreb, 2001.

Najveæim su dijelom Bogdanoviæevi zapisi posveæeni odgonetavanju te zagonetke grada, rebusa urbanog'ivota koji se, uostalom, stalno iznova stvara ostavljajuæi nama kao njegovim odgonetaèima tekstrast traganja za rješenjima

Spomen obilje�je u Mostaru

Ispod pepelaSpomen-obilje"je u Mostaru kao “i-

dealni dijagram” toga grada nastalo je,dakle, ponovnim iscrtavanjem brazdeutemeljenja i premještanjem artefakataiz prostora "ivih u prostor mrtvih, arte-fakata koji uza sve prenose i energijuvremena iz jednog grada u drugi. Takavodnos prema arhitekturi donekle pod-sjeæa na tri desetljeæa kasnije sagraðenmemorijalni centar "rtvama Holokaustau Berlinu arhitekta Daniela Liebeskin-da, genijalnu zgradu èiji tlocrt, unutraš-njost, izgled fasade i raspored prozoraprate imaginarnu putanju koja spajamnoštvo toèaka na mapi grada, odnosnoadresa stanovanja stradalih ;idova. Uoba sluèaja spomen-obilje"je postajemjesto velikoga simbolièkog i metafi-zièkog naboja, mjesto koje je oblikova-no na naèin da u sebi sadr"i uspomenuna stvarne dogaðaje, na svaki pojedinaè-ni, izgubljeni "ivot.

Zamisao o gradu mrtvih i metodu po-dizanju gradova ispod zemlje objasnio jeBogdan Bogdanoviæ u tekstu Da li smopredosjeæali kataklizmu iz knjige Grad ke-notaf i to na primjeru drugog spomen-obilje"ja, onoga u Vukovaru. Naime,prouèavajuæi Goetheove zapise i crte"e unjegovu Dnevniku s putovanja po Italijion uoèava prazninu u bilje"enju datuma,odnosno to da za boravka u PuzzuoluGoethe nije napisao ni retka. Nekolikodesetljeæa kasnije u drugim bilješkamaGoethe piše kako je u davno vrijeme tajkraj potpuno promijenila vulkanska erup-cija te prekrila hram pepelom sve do visi-ne stupova. Njegovi crte"i i opisi tog do-pola vidljiva hrama Bogdanoviæa se tolikodojmili da je “stao iscrtavati obrise graðe-vina i gradova koje je zatrpavao kišamaplamena i pepela, ostavljajuæi samo vrho-ve gotskih arhitektonskih masa i prateæepinakle da štrèe iz zemlje”. Spomen-obi-lje"je u Vukovaru, graðeno krajem sedam-desetih godina, nastalo je kao rezultat igre

zatrpavanja jednoga grada, kao pompejskieksperiment, eksperiment koji je tridese-tak godina kasnije – i tom je tragiènompretkazanju posveæen spomenuti tekst –za taj grad postao stvarnost. Jednako jetako nestao, zatrpan i grad ivih Mostar,kao što je nestala i njegova kopija, Bogda-noviæev grad mrtvih, ta izuzetna partizan-ska nekropola.

O tom ritualnom ubijanju gradovaovih prostora u posljednjih desetak godi-na, o stvarnim razaranjima, nestanku ur-baniteta i strahu od gubljenja grada, go-vore gotovo svi autorovi zapisi nastaliposljednjih godina. I kada piše o megalo-polisima, tehnokratskoj civilizaciji, mjerievropskih gradova i napuèenosti prosto-ra Dalekog Istoka, kao u knjizi Grad ibuduænost, kroz tekstove se provlaèi is-kustvo zatrpanih gradova Mostara, Dub-rovnika, Vukovara, Sarajeva... i nagrðenefizionomije rodnog mu Beograda. Prièao “neprestanoj borbi gradoljublja i gra-doomraze u svakom trenutku istorije, usvakoj naciji, u svakoj kulturi, u svakomèoveku” koju je, kako svjedoèi u višetekstova, s toliko strasti dugo godinapripovijedao studentima, postala jestvarna. Izvorna otvorenost grada i koz-mopolitizam gradskog èovjeka na ovimprostorima trajno su ugro"eni nasrtajimaneurbanih, zakonu krvi i tla zakletih ljudi,onih istih ljudi koji su rasturili Bogdano-viæevu Seosku školu za filozofiju arhitek-ture i opsjedali njegovu kuæu u Beogradudr"eæi ga mjesecima u nekoj vrsti kuænogzatoèeništva da bi ga na kraju prisilili da setrajno odseli iz zemlje.

Ipak, unatoè tome što su mnogi pravi,lijepi gradovi uništeni, a nacionalni i et-nièki principi zatrovali osjeæaj urbanostiovih prostora, "elim vjerovati da nakonsvega, kako piše Bogdanoviæ, “ima grado-va koji se ne mogu ubiti dok u njima op-stoji i u sebi ih èuva i posljednji gradskièovek.”

IV/76, 14. o�ujka 2,,2 17

Predrag Matvejeviæ

a istoènoj strani, planinski lanci di-jele more od zaleða, primorje odzagore. Nad padinama Crvene, Bi-

jele i Sive Istre nadvila se Uèka. Dinaridise prote"u du" cijele Dalmacije - Velebit iSenjsko bilo, Paklenica, Svilaja i Mosor,Biokovo i, iza njegovih ogranaka, vrletiBosne i krš Hercegovine. Uz Crnu goruje planina Bijela, Orjen i slavni Lovæen.Makedoniju nadvisuju Prokletije, Pelago-nidi, Rodopi i, nad njima, Šar-planina. UAlbaniji, ispod vrhova Gur-i-Zi i Gur-i-Topit, isprijeèile su se kraj obale Kakariqii Salaria nedaleko od Skadra i Valone, Ci-ka iza Saramande, pokraj Egeja. U tim sepredjelima plima i oseka slute, ali se zap-ravo ne osjeæaju. Valovi huèe i valjaju senegdje u daljini, ali se ne vide i ne èuju. Pobre"uljcima rastu iste trave kao i uz Jad-ran - sljez i metvica, kadulja i pelin meðuinim… Omara i suša zgušnjavaju im miri-se. Raznose ih vjetrovi što se sunovraæujus goleti i vrludaju po dolovima.

Tuda je manje šume i stabala nego dra-èe i šikare. Više je gloga i graba nego jele ièempresa, smreke nego omorike. Manje jepolja i pašnjaka od vrtaèe i kamenjara. Vi-še ledine i tratine nego livade i njive. Ni-èeg nije previše.

Mudrac koji se rodio u unutrašnjostiBosne i svojim djelom proslavio krivuDrinu, usporeðivao je raslinje u primorjui u zaleðu mora i teška srca zakljuèio: « Ikad vidimo crn "ilav boriæ uz sivu liticu,sve se priseæamo da on ima tamo dole ro-ðenog brata, slobodnijeg , lepšeg, vitkije-g». Takve usporedbe raðaju sjetu.

Loza odolijeva studeni bolje od masli-ne, koja tra"i unaokolo više blagosti.Smokva i mogranj, bajam i rogaè rastu domeða koje sami odaberu. Izvori presušu-ju, èatrnje se prazne. U bunarima je manjevode nego tame.

Kad jugo i široko zapušu odozdo, smorske puèine, isprijeèe im se litice iklanci, zadr"avaju ih i umiruju. Kad odoz-go okrenu bure i tramontane pometu svepred sobom, navale i na samo more. Prvidonose vlage i kiše, kojih nikad nije dosta.

Drugi sasuše zemlju i razvedre nebo. Odprejaka svjetla èovjek obnevidi, u mrklumraku nestane, ponekad zauvijek.

Kamen sijeva kad ga se krèi. Šiblje pištidok mu se lome stabljike. Ako se stijenaskotrlja s glavice po urvini, jeka odzvanjado druge glavice i urvine uz nju. I jecaji seèuju nadaleko, s jedne strne do druge. Pri-jetnje takoðer.

Više je staza nego putova, više putovanego cesta – a same ceste su nedovoljne.Od grada do gradiæa, od prvoga sela dozadnjega zaseoka ne ide se samo krozprostor nego i kroz vrijeme.

Imanja su ograðena gomilom kamenja.Drukèija su nego što su bila, premda se ubiti nisu izmijenila. Ne dopire daleko me-ket i mukanje, rzaji, topot kopita - neka-dašnje su arkadije prepuštene zaboravu.Idile su predane nostalgiji.

Torova je ostalo više nego staja. Kotacaje manje od pojila. Marvi nedostaje blago-dat ispaše. Stoka se ne dospijeva natrèatipoljem. Koze brste sve do trna, ponekad isamo trnje. Èobani odlaze iz dana u dan,danas ih je manje nego juèer. Prièe o pas-tirima i pastiricama malo tko prièa. Zadr-"ale su se mo"da samo u predanju, kakvonije na osobitoj cijeni.

Stare zanate pamte još samo starci.Mnogo je predmeta i sprava koji nisu

mijenjali oblike i namjene iako se premalorabe i sve je manje onih kojima su nu"ni.Motika, lemeš, bradva i tokmak, mistrija imuljaèa, naève, škip i korito, bukara, mi-jeh, kazan, kaca i kantar, barilo i badanj,mlat i malj, no" manji nazvan èakija ilibièkija i onaj veæi nalik na sataru ili æuski-ju, prangija i kubura - nema ih mnogo, tihi drugih sliènih pomagala. Svakom se odnjih znalo mjesto, ono isto na kojem suoduvijek bili. Nisu pogodna za vremenašto dolaze, ali su još ipak tu. Stoje jednodo drugog, makar kao uspomene. Tkopoðe s onu stranu jadranskoga gorja naiæiæe na njihov trag. Ne znamo tko i što ihzapravo èuva, za koga i zašto.

More je tu, odmah iza brda, a ipak jedaleko. Onog tko mu priðe iz zaleðaobuzme zanos ili strah netom ga ugleda snajbli"ega proplanka. Ne zna èime ga onoprivlaèi ni što ga od njega dijeli. Hoæe liostati uza nj ili mu okrenuti leða. Poæi da-lje ili se vratiti otkud je došao.

I na otocima postoje, za svakom višomgorom ili strmijom hridi, zagora i zaleðekoji se ne uspijevaju lako prilagoditi morui obali, uskladiti se s njima.

*Odlomak rukopisa knjige Jadranskiportulan, iz poglavlja «Zagora».

Jeka zaleða

detalj sa spomen obilje�ja u Mostaru

Boris Biletiæ

rvi dio podnaslova ovevremenom pa dakle i op-segom vrlo ogranièene –

mo"da i preuzetno naslovljene –intervencije malen je pleter odnaslova dviju amblematskih knji-ga dvojice pisaca, naših suvreme-nika, Nedjeljka Fabrija (Vje ba-nje ivota) i Fulvija Tomizze(Bolji ivot / La miglior vita).Od predmetno-tematske dopoetièko-strukturalne razine oniliterarno transponiraju i autorskiindividualiziraju specifiènu gra-ðu odreðene društveno-povijes-ne stvarnosti, komplementarnotematiziraju istarsku odnosnosjevernojadransku kako prošlos-tnu pa dijelom i politièku tako,posredno, i svekoliku suvremenuistovrsnu problematiku. Rijeè jeo kraju stalnih i "ivih, katkad ineuralgiènih i naizgled teškoshvatljivih i još te"e jasno odre-divih civilizacijskih, kulturnih,etnièkih, jeziènih, kao i osobnihte inih doticaja i pro"imanja, su-koba i napetosti, u svakom sluèa-ju uvjetovanosti i isprepletenostikoje na posljetku se"u do naj-èovjekomjernijih, najizvornijih inajosjetljivijih odnosa, onih obi-teljskih i intimnih, što peèatomjedinstvenosti i neponovljivostiobilje"uju i odreðuju svaku ljud-sku sudbinu. Rijeè je, uz to, u ši-remu smislu i o jedinom podruè-ju doslovna fizièkog doticaja tri-ju velikih i drevnih ekumena Sta-roga kontinenta: slavenske, ro-manske i germanske.

Relevantnost opusaPosrijedi su pisci estetski rele-

vantnih opusa, što je u Tomizzi-nu odranije a danas i u Fabriovusluèaju na europskoj recepcijskojrazini veæ i uvjerljiva realnost, ta-koðer i o spisateljima èija poetiè-ka realizacija potièe višejeziènu iprekograniènu komunikaciju ali,kao u sluèaju svih trajnih knji-"evnih vrijednosti, kulturološkase vrijednost njihova djela èak niinicijalno ne iscrpljuje u kakvimregionalno-regionalistièkim ilistrogo omeðenim pokrajinskimokvirima nekakve polutanskekulturne klime zrakoprazna bas-tardnog prostora; znaèi kontekstje i njihova djela konkretan pros-tor u konkretnome vremenu, ka-ko sinkronijski tako i dijakronij-ski. Kjednu, Istra odakle dola-zim, ma što tko o njoj govorio,ni u kom smislu nije ni bastardanniti polutanski etnièki ili kultu-rološki prostor, najmanje pakmultietnièki i višejezièni samotada i samo onda kada se njezinpovijesno gotovo poldrug tisuæ-ljeæa tiši no nezaobilazan, a danasprete"iti hrvatski biljeg amor-fnom multi-kulti formulom kaofloskulom hoæe zanemariti, po-tisnuti pa i poništiti, èega pak udnevnoj, osobito lokalnoj druš-

tvenoj zbilji protekloga desetlje-æa itetako imade.

I bez obzira bila posrijedi up-ravo Istra, ili Trst, odnosno Rije-

ka, pa i Dalmacija, dakle arealjadranski gdje se u veæoj ili ma-njoj mjeri ali zacijelo intenzivnoosjeæa rubna situacija, prisuæegranice i pograniènoga ili pre-kograniènog u doslovnome ilidonekle apartnoga i graniènoga umetaforièkom smislu pa mjesti-mice i u pogledu mentaliteta,svakako pak u smislu intenzivnih(u oba adrijanska smjera na "alo-st ne i jednako sna"nih niti jed-nako motiviranih) kulturološkihinterferenca – pa i onkraj svihpartikularnih vizija i vizura, rela-

tivizirajuæi na trenutak okulare,pozicije i motrišta – recimo da seosobito novija i recentna povije-st, što se veæ odigrala (kako ho-

mo politicus voli reæi) “na ovimprostorima”, opako poigrala cije-lim naraštajima, a naramak jeobostranih iskustava donekle za-jednièki, u meðuvremenu pos-tavši što bremenom tzv. velike ilibolje kazati “slu"bene” povijesti,što teško zalijeèivim teretom naduši tolikih generacija. Mislim daFabrijevo i Tomizzino djelo ka-tarzièno otvaraju putove mogu-æim rješenjima mnogih tegoba itjeskoba, pokazujuæi ponovnostaru istinu da je kultura, umjet-nost posebice, ono polje u kojemse komunikacija s drugim i druk-èijim mahom ostvaruje na pose-ban, temeljitiji i èistiji, otvorenijii odgovorniji, konaèno i hrabrijinaèin. Potonja ustvrda osobito jevaljana i aktualna u usporedbi sonime što èine “dr"avne” histo-riografije i sliène discipline.

Bolji je 'ivot drugdjePoput mnogih pisaca i ovi au-

tori u sebi nose odreðenu diho-tomiju, ujedno shvaæenu kao bo-gatstvo i prokletstvo podrijetla ikulture, kako vlastite tako i ono-ga drugog, bliskog i srodnog, is-todobno i drukèijeg. Ona opæaveæ “poštapalica” o Tomizzinojslavenskoj/hrvatskoj krvi odnos-no podrijetlu a talijanskoj kultu-ri, stvar je pojedinaène sudbine iizbora, a nipošto nekakva mogu-æa “receptura” i ne samo istar-skoga su"ivota.

Bolji je "ivot, dakako, onkrajili negdje drugdje, bolji je "ivotmo"da jedino moguæ nakontvarnog "ivota, gdje i literatura,ma utemeljena i na dokumentuili autobiografskome, odnosnosadr"avajuæi razlièite kombinaci-je suodnosa zbilje i fikcije, nemo"e dalje od kanona kršæanskeeshatologije. Reèena velika povi-jest kao rijeka nosi male sudbine,naplavljuje ih, ponovno ih povla-èeæi za sobom u duboke viroveneizvjesnosti, odlazaka i dolaza-ka, eksodusa, nastajanja i nestaja-nja, ljubavi i mr"nje, katkad ra-zumijevanja tuðega a nerazumi-jevanja vlastitog..., sve na povi-jesnoj potki i takovrsnoj panora-mi najmarkantnijih povijesnihetapa i zbivanja lokaliziranih umikrosvijetu najistoènijega ro-manskog i najzapadnijega slaven-skog izbojka kao referencijalnetoèke dodira prastarih europskih(i) kulturalnih kompleksa, ali imoguæega pokusnog uzorka kojipostaje svemirom što, dakako,“umire smræu svakoga èovjeka” –rijeèju, tematizirano je podruèjeiznimno turbulentno, neprispo-dobivo i jedinstveno kao malokoji obli"nji zavièaj. Pišèev alterego piše i drhtavom rukom, pos-taje kronièarem spomenuta ma-log svijeta, Tomièine ruralne ko-

lijevke uvijek na vjetrometini.Mikro- i makrorazina, mjesno inacionalno supro"eto opæim iglobalnim silnicama, potka su si-"ejno-sadr"ajna mnogih "ivotnihprièa posve kontekstualiziranih,a vrijeme je radnje usporedno snajva"nijim prijelomnicamamjesne kao i europske prošlosti,njezine novije i najnovije povi-jesti. Proturjeèja nacionalna,etièka i etnièka, revolucije kojenisu jednoznaène podrazumije-vajuæi razlièna motrišta, i evolu-cija koju svako prevratništvo inasilje guši i vraæa je bolno unat-rag, potom bolan upit je li silomneminovnosti i vlastitih odluka ugrubim i krvavim vremenima na-pušten zavièaj i novakovski zau-vijek izgubljen, na posljetku i pi-tanje svih pitanja: poæi ili ostati...Toliko je veæ o tomu napisano,

no izgleda nikada dostatno, ni-kada dovoljno dobro eda bi se oliteraturi, zapravo o romanimajedne nesretne povijesti prije ne-goli o klasiènim povijesnim ro-manima, moglo neoptereæenogovoriti samo iz knji"evnoga,dapaèe knjiškoga motrišta i samoiz analitièna neutralnog aspekta.

Jalovost, ludilo, smrtO povijesti pak u Fabrija na

više mjesta èitamo kao o trijadijalovosti, ludila i smrti, zatimkao o posljednjoj od velikih èov-jekovih tlapnja i iluziji koja se,konaèno, ponavlja utoliko štoèovjeèanstvo na vlastitu iskustvune uèi, pa stoga generacije i gene-racije ponavljaju veæ viðeno i do-"ivljeno. Što je za Manna Lübe-ck, za Joycea Dublin, za GrassaGdañsk, za Sveva i Sabu Trst, zaTomizzu Materada, ili za MilanaRakovca Pula u vrijeme anglo-a-merièke uprave i tijekom nepos-redna drugoga svjetskog poraæa,to je pak Fabriju – u komparacijis Tomizzom za me pobudnijempiscu - grad Rijeka. Poezijomsvoje osebujne proze pisac glav-nim narativnim tokom prati ne-koliko naraštaja i "ivote èlanovadviju obitelji, talijanske i hrvat-ske, u vje"banju nikad dovoljnodobro nauèena "ivota èija tragikai besmisao, pa i u groteskno -komiènim situacijama, kulminirarastankom dvaju izdanaka tihobitelji, koje æe zauvijek razdvo-jiti granica, eksodus, politike,histerija i svepro"diruæi vulkannemilosrdne povjesnice.

Konaèno, i kao tema i kao lo-cus odnosno topos, kao metafo-ra napretka kojeg nema bezprošlostne pomirbe i mira s dru-gim i drukèijim kao i sa sobom iu sebi, bez mistifikacija i patetikenovih mitologizacija današnjihintelektualaca i stvaralaca, nav-lastito bez potiskivanja ma kojegod svojih gradbenih identiteta, iIstra bi se kao maleno mjerilo ilimodel jednako uzburkana plane-tarnog sela konaèno mogla poka-zati i potvrditi u pravome svjetluspone, susretišta i stjecišta ple-menitih i nadopunjujuæih se na-kana i projekata.

“Psihopatologiju granice” –izravno povezanu s pojmom glo-balizacije koja je i strepnja i nadamanjih i nezaštiæenijih – najradi-je bih "elio do"ivjeti kao temuprevladanu upoznavanjem ljudi,tzv. velikih i tzv. manjih kultura ijezika kojima se one izra"avaju irazmjenjuju, naposljetku i naro-da, i to poglavito u podruèjimaintenzivnih prošlostnih pa ma-kar i ne znam koliko neuralgiè-nih susreta i doticaja; namjernone ka"em pro"imanja jer takvose što, uzevši pojam mjerilimastroge semantièke preciznosti,ipak i na"alost još uvijek rjeðedogaða.

Bez inatljive reciproènostiDr"im kako ne treba posebno

eksplicirati naslovnu “hipoteku”,i zašto je ona prije svega “men-talna” i što znaèe takovrsne “gra-nice” ovdje i sada – kao uzroèno-posljedièan sintagmatski niz.Ono parcijalno, pa i kao samosebi dostatno, i ono globalno,kao nivelirajuæe i katkad u naj-manju ruku nagluho spram po-sebnosti, ako nije preuzetno reæi,moguæe je tumaèiti i kao dva licaistoga lika èovjekove situacije uvremenu i prostoru jer se, vidi-mo danomice, svaki pomak iproblem, svaka ljepota i napor,osobito duhovna kretnja, a nak-

18 IV/76, 14. o�ujka 2,,2.

Regionalno kao univerzalno u planetarnom seluVje�banje boljeg �ivota ihipoteka mentalnih granica

Ona opæa veæ“poštapalica” oTomizzinoj slaven-skoj/hrvatskoj krviodnosno podrijetlua talijanskoj kulturi, stvar jepojedinaène sudbine i izbora, anipošto nekakvamoguæa “receptura” i nesamo istarskogasu'ivota

raju i sve što te"inom pritišæe inadom ispunja, danas mjeri mje-rilima mundijalnog i jednakotakvim zajednièkim nazivni-kom... U planetarnu paralelizmui sinkroniji vremenâ i epoha, pa isupostojanju tolikih civilizacijana istom planetu (gdje se jedna-kom "estinom i fanatizmom po-put stakalaca ruše amerièke èeliè-ne grdosije kao simboli svekolikesvjetske moæi i azijatske prašnja-vo-blatne potleušice najponi"e-nijih), na èovjeku je da i u našojtoèkici srednjoeuropsko-medite-ranske civilizacijske matrice za-baci inatljivu reciproènost dob-roga i lošega i jednostavno pora-di na otvorenoj uzajamnosti, naozbiljnim i znanstvenim demisti-fikacijama i demitologizacijamateških zave"ljaja prošlosti, štopritišæu ramena trajno krvava odsiline povijesnih hipoteka i poli-tièkih slijepih, ne više ulica nego– avenija.

Govoreæi ukratko iz aktualnegraðanske perspektive (a veæ jezamorno pa i besmisleno govo-riti tranzicijske, jer koja su zap-ravo i èija toèna mjerila, èije naj-pouzdanije motrište?), upitajmose o entropiji koju onkraj bivše;eljezne zavjese još uvijek "iveèitavi narodi; naime, retorièan jeupit kakve smo to sreæe i kakvisu nam izgledi u stalnom procje-pu, trajno raspeti izmeðu auti-zama, iskljuèivosti, potom ta-kozvanoga lijevog i takozvanogadesnog, to æe reæi razmjerno cr-nog i relativno crvenog, ovog ilionog jednoumlja; trajno u shi-zofrenu raskoraku izmeðu pros-kribirana, dakle ocrnjena i suviš-nom medijskom uporabom pot-rošena, a praksom gdješto i pro-fanirana, pojma loše interpreti-rane dr"avotvornosti, znaèi ap-straktnog i poput kakva apsolu-ta svemu nadreðena pojma dr"a-ve kao oltara sama sebi svrhom,i tomu nasuprot terora, daklestrahovlade neupitna i nekritiè-na, uglavnom bespogovorna to-bo"e postideologijskog interna-cionalizma i merkantilistièkogkozmopolitizma..., a usred sve-ga još je i uskogrudnost najlo-kalnijih kampanilizama, koji ve-ze nemaju s modernom projek-cijom europskog regionalizmain spe. U istarskoj pak inaèici tuje još i desetljetno veæ agresivnona(d)metanje mjerilâ rodne gru-de i crno-bijelih svjetopogled-nih perspektiva... A ne vidimbitne razlike u èinjenici poistov-jeæivanja stranke/pokreta s dr-"avom i stranke/pokreta s regi-jom, štoviše mislim da se takvaneprirodna i nedemokratska“sraslost” na manjemu i ograni-èenijem prostoru još negativnijeodra"ava u cjelokupnome druš-tvenom "ivotu, posebice pogub-no u kulturi i svakom oblikusuptilna stvaralaštva.

Kako u najveæoj moguæojmjeri, dakle, ostati svoj a ujednosudjelovati u zajedništvu tolikih,idealno gledajuæi u mnogomeneravnopravnih i nespojivih, agdješto i veoma suprotstavlje-nih, posebnosti na kraju sudbin-ski upuæenih jedne na druge, umetafizièkim eonima zacijelo inebitnih?!

Prosjeènici na sve straneNo, kako bilo, onaj tko nije

osloboðen vlastitih inhibicija izapreka, teško da mo"e gradbe-no sudjelovati u akcijama kojimaje svrha ne samo puko opleme-njivanje elementarne društve-nosti, mnogostruke pluralne for-

me, nego nije dorastao ni iolezahtjevnijem obliku participacijeu ma kakvoj normalnoj ljudskojrazmjeni vrijednostî duha, du-ševnosti, estetike, intelekta...Mislim da nije teško dokazati ka-ko su prosjeènici na svim strana-ma, dakle i nehotièni sudionici usvakovrsnim razmjenama pa i uovomu europskom mikrosvijetugdje se nalazimo i djelujemo,posve neupuæeni ma i o najos-novnijim znaèajkama vlastitekulture i mentaliteta, a kamolione najbli"ih susjeda. Èinjenicakoja ne zaèuðuje, jer isuviše jela"nih kumira/idola/fetiša unu-tar civilizacije smrti i površnihudvaranja na crti perfidne zamje-ne uloga "rtve i krvnika te posi-panja pepelom nakon svake druš-tvene katastrofe. A mi smo u no-vije doba jednu u Hrvatskoj tije-kom godina Domovinskoga ratapro"ivjeli i dijelom pre"ivjeli.

Ako je samo o Istri, poimenceo hrvatskoj Istri rijeè, mo"e ju seshvatiti i stalnim eksperimentomi de"urnim neuralgiènim "ariš-tem u Hrvatskoj, kojom re"imi,bilo koji, ovdje i vani /što je sto-ljetna navika/ stalno eksperimen-tiraju! – pa ona, sve ako i jest naj-dra"im zavièajem, u reèenoj di-menziji i nije nu"no baš neko ut-ješno "ivotno okru"je. Slièno je,u glavnim crtama, i u još nekimhrvatskim povijesnim regijama.Jer mikrorazina u ovome kon-tekstu, tek stupnjevito uva"ava-juæi sve individualno i kolektiv-no, mo"e postati potencijalnomuniverzalnom vrijednošæu.

A tko nam to danas i ovdje osudbinama odluèuje, èemu tasveprisutna svaštarska moæ poli-tièara koji dolaze odasvud, u svese paèaju, u sve se kao razumiju,sve same nadmene “renesansne”pojave, mnogi svojedobno oèitobez “djeèje sobice” (njem. Kin-derstube), dakle bez kuænoga od-goja i elementarne naobrazbe!Èast rijetkim iznimkama. Tkosu, zapravo, oni; za što su kon-kretno i doista osposobljeni, èi-me se stvarno bave, što uopæeznaju, "ele i mogu riješiti?! Sliè-no se dogaða svakomu tko se nesnalazi, koji je inhibiran i posveiscrpljen ideologijama i pripada-juæim diskursom, tko naposljet-ku ne zna kako i kamo s tradici-jom u suvremenosti, konaènoosloboðenih mnogih do juèernesluæenih i nedostupnih mo-guænosti, tek srièuæi abecedu up-ravljanja vlastitom sudbinom.

I zakljuèno, svaka je hipoteka– poèevši od intim(n)e – breme ite"ina, uvijek postoje stanovitiuvjeti, nešto je uvijek zalog i sveima svoje razloge i cijenu, nomudrome èovjeku jasnih ciljevakatkad je hipoteka i svoðenje ra-èuna s njome, osobito ona proš-losti i tegobnih iskustava, jediniput najprije osobna rasta i samo-razvitka, neizvjesna ali i otvorenamoguænost boljitku osobnome,svojih najbli"ih kao i svih srod-nih, otvorenih i slobodnih u svi-jetu što se zlom i predrasudamanajbr"e provincijalizira i global-no povezuje, gdje svakovrsni –pa i oni tobo"e neubojiti – pro-jektili zazora i nesmisla preèestolete i sve èešæe katastrofiènoskreæu s putanje.

*Proèitano na jednoj od sesijaZagrebaèkih knji evnih razgovorai Regionalne konferencije P.E.N.-a; Zagreb, tijekom studenoga2001.

Ivan Padjen

raspravi o (ne)donošenjuustavnog zakona o pravi-ma nacionalnih manjina

korisno je ponovno postavitiprethodna pitanja o naravi pravanacionalnih manjina te njihovaodnosa prema ustavnom odreðe-nju Republike Hrvatske kao li-beralne, socijalne i nacionalnedr"ave. To æu uèiniti u obliku petpitanja.

Prvo, koja je svrha prava na-cionalnih manjina? Liberalni jeodgovor da temeljne slobode iprava dr"avljanina i graðanina tezabrana nacionalne, rasne, vjer-ske i sliène diskriminacije dosta-ju i kao jamstvo sloboda i pravapripadnika manjina. Socijalni jeodgovor da solidarnost, koja tra-"i da imuæniji poma"u najsiro-mašnije, dostaje i za uklanjanjenajte"e uklonjive nacionalne dis-kriminacije, a to je ona ukorije-njena u siromaštvu. Socijalni od-govor spojiv je s liberalnim samoako ima jasne i ostvarive ciljevekoji se mijenjaju, ovisno o okol-nostima, i ako ti ciljevi nisu pot-puno ekonomsko izjednaèavanjesvih graðana. Primjerice, s libe-ralnim su ciljevima spojivi soci-jalni ciljevi kao što je uvoðenjekomunalija u slamove ili uvoðe-nje opæega zdravstvenog osigu-ranja. Nacionalni odgovor kaocilj postavlja primjereniju ili raz-mjernu ili èak iznadrazmjernuzastupljenost pripadnika nacio-nalnih manjina u javnim du"nos-tima i slu"bama. Nacionalni jeodgovor spojiv s liberalnim sa-mo ako ima ciljeve analogne so-cijalnim ciljevima koji su spojivis liberalnima. Dakle, ako nesmjera potpunom izjednaèava-nju, nego smjera uklanjanju od-reðenih razlika izmeðu raznihnacionalnih skupina u dr"avi.

Drugo, koje nacionalne skupi-ne u današnjoj Hrvatskoj imajupolo aj oèito lošiji od polo ajadrugih nacionalnih skupina? Oèi-to Romi. No nije oèito koji jepolo"aj izbjeglih Srba ili Hrvataizbjeglih iz Bosne u Hrvatsku iliHrvata izbjeglih iz dijelova Hr-vatske zahvaæenih ratom u drugedijelove Hrvatske. Dovoljno jeda navedem primjer Srbina kojise odmah nakon «Oluje» vratiou Hrvatsku i ulo"io zahtjev zaobnovom. Zahtjevu mu u iduæihpet godina "ivota nije udovolje-no. Dr"ava izbjegava priznatipravo na obnovu njegovim nas-ljednicima. Je li on bio diskrimi-niran kao Srbin ili kao osoba sta-

rije dobi? Jesu li on i njegovi nas-ljednici uopæe diskriminirani ponekom od tih osnova ili su samonove "rtve hrvatske politokraci-

je, koja se slu"i veæim brojempravnika nego bilo koja drugadr"ava u danas ljudima pozna-tom svemiru? (Da podsjetim: daimaju toliko diplomiranih prav-nika per capita koliko Hrvatska,hiperjuridizirani SAD imao bi ih900.000 ili 1,200.000, a ne samo750.000).

Treæe, trebaju li nacionalnemanjine biti zastupljene ili èakrazmjerno zastupljene u SaboruRepublike Hrvatske? Nema sum-nje da trebaju biti zastupljene uSaboru. Štoviše, vjerujem da po-zitivnim mjerama, ali više poli-tièkim nego pravnim, treba pos-tiæi da sastav sudaca i dr"avnihslu"benika pribli"no odgovaraetnièkom sastavu hrvatskih dr-"avljana. Meðutim, da bi nekamanjina – bilo koja: nacionalna,spolna, vjerska ili neka èetvrta –imala ustavno pravo na razmjer-nu zastupljenost u Saboru treba-ju prvo biti zadovoljena dva uv-jeta. Prvi je da razmjerno pred-stavništvo dr"imo idealom. No,to nije sluèaj. Drugi je da postojebarem neki izgledi da u Saborbudu izabrani nestranaèki, od-nosno neovisni zastupnici, kojikoliko-toliko jamèe da je de-mokracija koju imamo liberalna,a ne korporativna. No, ni to nijesluèaj, dapaèe, od toga smo svedalje. Na prvim višestranaèkimizborima bilo je nekoliko stotinaizbornih jedinica, na posljednji-ma samo desetak, a na iduæim æeih biti vjerojatno samo pet.

Èetvrto, koliko kulturne iprosvjetne autonomije trebajuu ivati nacionalne manjine? Li-beralni je odgovor: toliko koliko"ele. No, sasvim je drugo pitanješto je pametno "eljeti. U uvjeti-ma globalizacije nije rješenje dase na dvije kile Šenoe i Kumièiæamalim hrvatskim Srbima doda

pol kile Rakiæa i Duèiæa, nego dase svi ti parohijalni literati zajed-no smanje na pol kile u koristuniverzalnijih vrijednosti: infor-

matike, poduzetništva i prava.Napokon, peto: Znamo li uis-

tinu o komu ili o èemu govorimokad govorimo o nacionalnim ma-njinama u Republici Hrvatskoj?Struènjaci za nacionalne manjinestalno me uvjeravaju da sam upotpunosti u krivu kad u ovojzemlji hrvatskog katolicizma isrpskog pravoslavlja gledam nameðunacionalne odnose kao dasu inaèica meðuvjerskih. Nodobro, pogledajmo ih tamo gdjenisu. Ako ste èlan ;idovske za-jednice od nekoliko stotina èla-nova, imate velike izglede da uSaboru budete mnogostruko iz-nadzastupljeni u odnosu na et-nièke Hrvate. Meðutim, kao pri-padniku te iste ;idovske zajed-nice ugovorima sa Svetom Stoli-com zajamèeno vam je da pripa-date drugorazrednoj vjerskoj za-jednici. Ako ste Bošnjak u Hr-vatskoj, imate sve izglede da pri-padate drugorazrednoj vjerskoj i

drugo ili treæerazrednoj nacio-nalnoj zajednici. Ako ste hrvat-ski Talijan, zajamèen vam je uoba razdjela prvi razred.

Politièari nas uèe da u tom lu-dilu ima sistema. Nadam se da æerasprava o (ne)donošenju ustav-nog zakona o nacionalnim ma-njinama pokazati da, ludilu una-toè, naša multietnièka dr"ava ni-je baš sasvim trula.

IV/76, 14. o�ujka 2,,2 19

Svrha prava nacionalnihmanjina u Republici HrvatskojUvodno priopæenje na okruglomstolu Prava nacionalnih manjina uRepublici Hrvatskoj: prilog raspravio donošenju ustavnog zakona opravima nacionalnih manjina, u organizaciji Hrvatskoga helsinškog odbora za ljudska prava, Hrvatskoga pravnog centra, Vijeæa za nacionalne manjine; u Zagrebu, Mala vijeænica Hrvatskoga sabora, 22. veljaèe 2002.

LLiibbeerraallnnaa,, ssoocciijjaallnnaa iillii eettnniièèkkaa ddrr��aavvaa??

U uvjetima globalizacije nijerješenje da se nadvije kile Šenoe iKumièiæa malimahrvatskim Srbimadoda pol kile Rakiæa i Duèiæa,nego da se svi tiparohijalni literatizajedno smanje napol kile u koristuniverzalnijih vrijednosti: informatike, poduzetništva iprava

Nacionalno rješenje manjinskog pitanjaspojivo je s liberalnim samoako ne smjera potpunom izjednaèavanju, nego uklanjanjuodreðenih razlikaizmeðu raznih nacionalnih skupina u dr'avi

Nebojša Jovanoviæ

ovi oganj planuo je nao-èigled bosanskohercego-vaèke javnosti. No, iako je

pao u olimpijske dane, nije u pi-tanju nikakav nostalgièni krijeskoji bi podsjeæao na doba kada jeolimpijski plamen gorio na sta-dionu Koševo. Rijeè je o vatrikoja ima sa"gati izvjesne ljude ièinjenice, dakle o vatri autoda-fea. Premda se u svjetlu i dimusvakovrsnih paljevina što gorenaokolo mo"e doimati tek kaovatra više, ta je najnovija lomaèa– lomaèa, makar potpaljena najednom elektronièkom mediju –ipak veoma znakovita.

Tritoni i tiraniU izdanju od 15. veljaèe

2002., sarajevski je magazin Da-ni oštro kritizirao Federalnu te-leviziju BiH jer nije izravno pre-nosila èitanje optu"nice Slobo-danu Miloševiæu dva dana ranije.“Dok su oèi cijelog svijeta bileuprte u sudski proces ubici Bos-ne (BBC je u Haag poslao ekipuod 50 ljudi), televizija te nesret-ne Bosne nije pokazivala gotovonikakav interes za to”, ustvrdioje u uvodniku jedan od urednikaDana Senad Peæanin, otkrivajuæida je prijenos krenuo tek nakonpolitièke intervencije iz vrha vla-dajuæeg SDP-a. Iz tih su razlogaDani u rubrici Bosanski barome-tar «federalcima» dodijelili naj-goru ocjenu: tri crne toèke.

Premda Dani nisu jedini ko-mentirali èinjenicu da je FTV 13.veljaèe umjesto slike iz Haaga naoba svoja programa prikazavaladokumentarac o neoteniènomalpskom tritonu (Osloboðenje jetakoðer prokomentiralo naèin nakoji su entitetske televizije pre-nosile snimku iz Haaga), FTV je,vidi vraga, odluèila otpovrnutisamo “Peæaninu i njegovim su-radnicima”. Prvo se navuklo neš-to navrat-nanos skupljene slame,u obliku priopæenja Program-skog kolegija urednika FTV-a.Umjesto da priopæenje, suklad-no medijskom bontonu, pošaljuu rubriku reagiranja u Danima,«federalci» su od njega napraviliprilog u vlastitom informativ-nom programu: dok glas iz offaèita priopæenje (“…uvodnik uposljednjem broju Dana pripadaupravo onoj školi novinarstvašto ju je predstavljala beogradska

Politika u svojoj najcrnjoj faziupravo onih godina kada jeMiloševiæ i putem ovog listastvarao politièki i društveni am-

bijent za buduæe zloèine i geno-cid. Peæaninova potreba da izvr-æe èinjenice radi realizacije svojihnezasitih medijskih, ali i drugihapetita, veæ je poznata javnostikao što i mr"nja prema Federal-noj televiziji proizlazi iz njego-vog nezadovoljstva što nije za-jedno sa svojim saveznicimaprošle jeseni uspio staviti Fede-ralnu televiziju pod svoju šapu…Stoga nije ni èudo da je kaoprimjer profesionalnog i moral-nog pada uspio uæi kroz pjesmujednog od najveæih bosanskihpjesnika u historiji bosanskoher-cegovaèke literature.”), na ekra-nu, preko Peæaninove fotografi-je, ide tekst spomenute pjesme,koja u opusu svog potpisnikaima, blago reèeno, marginalanstatus, difamatorskim "vrljarija-ma veæ i priroðen.

Urednièki jejezikNo, da æe taj slo"enac (red pa-

ranoje, red poezije) biti nepro-bavljiv, bilo je jasno i njegovimkuharima: svjestan da vla"na sla-ma pod Danima neæe planuti sa-ma od sebe, kolegij urednikaFTV-a šalje jednog svog èlana daje zalije kerozinom i kresne šibi-com. Taj je spektakl imao biti iz-veden u emisiji Pogledi, odmahnakon repriziranog priopæenja(prvotno objavljenog koji sat ra-nije, u veèernjem dnevniku). Dabi spektakl bio potpun, paljenjeje obavljeno bakljom ad hoc in-stalirane rubrike – voditeljica jenaprosto rekla: “Ovo je naša no-va rubrika, a prvi gost rubrike jeknji"evnik i komentator IvanKordiæ. Dobra vam veèer”. Ovajje otpozdravio s “dobra veèer”,što je ujedno bila i posljednjapismena stvar koju je kazao teveèeri.

Jer, na stranu i pitanja poput:Zašto baš sad nova rubrika? Zaš-to upravo ta rubrika, a ne nekadruga? Zar FTV ne zna odreditipet tema va"nijih i relevantnijihod vlastita narcizma? (Odabirprvog «gosta» to je samo potvr-dio: premda najavljen kao knji-"evnik i komentator, Kordiæ jede facto nastupio kao urednikkulturno-umjetnièkog programaFTV-a.) Sva ta pitanja i primjed-be, dakle, mo"emo baciti niz vo-du, jer se oni tièu tek manjeg di-jela nevolje. Pravi je kraval poèeotek kada je gostujuæi domaæinprozborio: s ekrana su provalilikašljanje, zamuckivanje, mumla-nje, eekanje, uukanje, pauze, sru-

èila se na gledatelje prava jejeziè-ka kupusarija. Karakteristièanulomak: “Ja ne govorim sad ee otisku, jer vam ka"em, to, to je

uvijek bio jedan fenomen, bio jefenomen, uu ee elektro elektron-ski mediji su malo jaèi…, ali…kad sad evo, kad smo mi gledaliovaj prilog koji je em em emitira-n… ja ne mogu da shvatimdaaa… jedan taj… ee recimo,Dani koji su… našem gledatelj-stvu ee, evo ja sam ovdje neštozabilje"io, dostupni u mo"da nu-la nula jedan odsto našeg gleda-telj, gledateljstva, ali ja sad prap-ravim uzalud reklamu aa du"nismo našim gledateljima reæi…da… oni iz broja u broj blate na-še djelatnike a zašto to rade kadbi’ ja sad mmogao… recimo, kaošto mogu… onda bih rekao, pa… koji su to neovisni Dani i da lisam ja neovisan.”

Niski humorNe citiram urednika kultur-

no-umjetnièkog programa FTV-a da bih èitatelje Zareza nasmijao– cijela stvar prije tjera na suze.Citiram ga zato jer je njegovo ig-ranje s otvorenim plamenom, ukojem je naposljetku planuo samnjegov dah koji je nosio sve tepijano zapletene reèenice, nak-ratko skrenulo pozornost s vragau Haagu na stvarnu, no potisnu-tu jezgru cijele rasprave Dani –FTV.

Jer, u istom broju u kojem suFTV-u opravdano prišili nea"ur-no praæenje suðenja Miloševiæu,Dani su tekstom naslovljenimRodijaci provincijskog uma, in-formirali èitateljstvo da je “trojacFederalne televizije, JasminDurakoviæ – direktor, IvanKordiæ – urednik, i DubravkoBibanoviæ – reditelj” naumiopokrenuti igrani program ekra-nizirajuæi Legende o rodijaku Æi-pi Petra Miloša, “prepune niskoghumora i vrhunskog lokalšovi-nizma.” Ostatak teksta kao dapita zašto se posegnulo za dje-lom tipa koji se kroz svoj spisa-teljski i novinarski rad dokazaokao paperback Aralica: “Legendao rodijaku Petru zapravo je um-nogome poznata prièa o talenti-ranom piscu otrovanom niskimpolitièkim strastima. A pisati(…) o hod"ama koji prde dokklanjaju, ili o ‘Alijinim Hrvatima’Ivanu Lovrenoviæu i Mili Stojiæu,u vrijeme dok su se na propagan-dnom valu Slobodne Dalmacijekotrljale ljudske glave, ne da seopravdati ni puno boljom litera-turom od Miloševe.” Konaèno,Dani poentiraju da sâm odabirMiloša i nije sporan, koliko je to

èinjenica da spomenuti «federal-ci» «u likovima poput njega videreprezentante kulture bosansko-hercegovaèkih Hrvata».

Eto razloga zašto je FTV od-luèio perèin išèupati upravo Pe-æaninu i Danima, i eto zašto jeod cijelog kolegija urednika podsvojim imenom na èistinu istrèaoupravo Kordiæ (u ostatku teksta:urednik). No, upravo je uredni-kov nastup prokazao kako sav tajgusti dim od nabrzinu skupljeneslame kojom je podlo"ena kriti-ka dustabanlijskog informativ-nog programa FTV, nije do dim-na zavjesa koja treba prikritimnogo ubojitiju kritiku, kritikustatusa kulture u programu FTV-a, ili, preciznije, ispod tog prog-rama.

Urednici pojma nemajuUrednikova paskvila je tu

simptomatièna: kroz nju je svojeizdanke pru"io traumatski mate-rijal što su ga priopæenja FTV-aimala potisnuti daleko od površi-ne tv ekrana, te je na vidjelo izbi-lo ono što najviše u"asava ‘fede-ralce’: “… takav se jedan tekstpojavio u ovim Danima ee gdjese govori, gdje se ide i na nekupoziciju nacionalnu i tako da-lje…, to je ee toliko sumnjivo …,tako dramatièno ee politièki ne-pismeno jer ako neko…” (tu gavoditeljica presijeca pitanjem). Ijoš: “… jer tamo se stavljaju dvaimena i sad se spominju to nekakonotacija nekih nacionalnihkonteksta, recimo, šta ja znam,tamo ka"e Alijini Hrvati. Jaznam da su ti Alijini Hrvati tadbili u Beèu il’ u Zagrebu, a mo"-da sam … ja nikad, ja sam bio sa-mo Hrvat i uvijek… i nièiji Hr-vat, ja sam… samo svoj ili samoiz Hercegovine, ali odjednomsad taj kontekst… sad… to jejedna politièka eee jedna zamkabezzvezna i… to je… smicalica.”

To da je u suvremenom druš-tvu «kulturno-umjetnièki» prog-ram neke televizije glavni pogonkreiranja društvenog simboliè-kog polja, dakle i identiteta (is-taknut æu za svaki sluèaj: i nacio-nalnog identiteta!), to iznenaditimo"e izgleda samo urednika togprograma na FTV-u. Oko njegaljudi prièaju o “nekim pozicijamanacionalnim”, tu su neki “nacio-nalni konteksti”, ali njemu ništaod toga nije jasno! Kakve vezesad ima nacija s FTV-om, a pogo-tovo s ovim što ja radim? Jesam lija dospio na TV kao Hrvat, ilikao profesionalac?, kao da se pitanesretni urednik, kojega bi od-govori na ta pitanja suoèili s ne-po"eljnom, traumatskom isti-

nom. Koja je, rukunasrce, istinane samo FTV-a, nego i Federaci-je BiH, odnosno cjelokupnedaytonske podjele BiH na dvaentiteta.

Premda je ta podjela neupitnoprovedena po naèelu etnièke seg-regacije, to naèelo i pored svojeoèitosti ne smije biti javno priz-nato. Primjerice, ima li oèitije èi-njenice od one da su daytonskimpriznanjem Republike Srpskezapravo ovjerena postignuæa ge-nocidne politike bosanskih Srba?Da je Daytonom udaren štambiljna Karad"iæev politièki program,potvrdila je i eresovska politièkavrhuška koja je prije nekog vre-mena proslavila desetu obljetni-cu RS-a, što znaèi da su slavilinjeno paljansko, a ne daytonskokrštenje. No, to da je RS ultima-tivno ozbiljenje “pozicije nacio-nalne”, danas se ne bi usudio jav-no priznati ni jedan meðunarod-ni predstavnik u BiH! Kao proje-kt kojim je amerièka diplomacijahtjela staviti toèku na rat izmeðubosanskih Hrvata i Bošnjaka, Fe-deracija, naravno, ima znatnodrukèiju daytonsku prethistorijuod RS; no, kao koncept pukogzbroja dvije etnièke komponen-te, ona nije do zrcalni odraz ere-sovskog Kalibana, dvoglava ina-èica Republike Srpske. Jedinošto se tu broji opet je “neka po-zicija nacionalna”.

Dramatièno i nepismenoGlavna fronta bosanskoherce-

govaèkog Kulturkampfa ne iderazdjelnicom bošnjaèka vs. hrvat-ska vs. srpska kultura, nego raz-djelnicom nacionalno (bošnjaè-ko/srpsko/hrvatsko) vs. suprana-cionalno (bosansko). Otud «na-cija», nerazluèena od etnije, nede-finirana i nepojmljiva, dakle trau-matska (ima nekog vraga u tomešto urednik ne zna artikuliratisvoje hrvatstvo), ostaje glavniulog na koji igraju najoportunijestrukture moæi u BiH, koje, iz-meðu ostalog, ravnaju i FTV-om.Dani su svoje èitatelje in ultimalinea samo podsjetili na tu èinje-nicu. Da FTV pak ima barembogdu smjelosti i kritièkog duhapozabaviti se rašivanjem nacio-nalnih uniformi i stereotipija, da-nas bi, primjerice, nudila IvanuLovrenoviæu da napiše scenarij zadokumentarnu seriju o bosan-skim Hrvatima, a ne bi betoniralapredrasude o Hercegovcima Mi-loševim sprdaèinama.

Stoga, kada urednik tvrdi dakritika Dana “ide i na neku pozi-ciju nacionalnu”, te da je to “to-liko sumnjivo, tako dramatièno”i “politièki nepismeno”, on go-vori tek pola istine. Kritika Danauistinu “ide i na neku pozicijunacionalnu”, ali ono što je sum-njivo, dramatièno i politièki ne-pismeno nije ta kritika, nego«pozicija nacionalna» sama! Iako postoji išta dubioznije i poli-tièki nepismenije od te «pozicijenacionalne», to je onda upravoefteveovski stav – fingirati dasmo savršeno nesvjesni igre ukojoj dragovoljno sudjelujemo,te dr"ati mucave, afektirane mo-ralke kad nas u toj himbi uhvate,upravo je to ultimativna “politiè-ka… zamka bezvezna i… smica-lica”. A to što urednici hine dapojma nemaju o naèelu etnièkesegregacije i pariteta, naèelu kojedanas kroji bezmalo sve u BiH,pa tako i FTV, dolazi od toga štooni to naèelo tabuiziraju, na lo-maèu bacajuæi svakog dovoljnoglasnog drznika koji to naèeloosudi.

20 IV/76, 14. o�ujka 2,,2.

Glavna fronta bosansko-hercegovaèkog Kulturkampfa ne ide razdjelnicom bošnjaèka vs.hrvatska vs. srpska kultura,nego nacionalno vs.supranacionalno. Otud“nacija”, nedefinirana i nepojmljiva, dakle traumatska, ostaje glavniulog na koji igraju najoportunije strukturemoæi u BiH

TTeelleevviizziijjsskkii ttootteemm ii nnaacciioonnaallnnii ttaabbuu

IV/76, 14. o�ujka 2,,2 21

Godinu dana poslije

3.listopad - 7. studeni 2000.

Dnevnik

Philippe Lejeune

S francuskoga prevela Gordana Crnkoviæ

22 IV/76, 14. o�ujka 2,,2.

Gordana Crnkoviæada je sredinom devedesetihPhilippe Lejeune poèeo èitatiosobne dnevnike na Interne-

tu, nije ih mrzovoljno odbacio kaooblik egzibicionizma ili narcisoid-nosti. Naprotiv, odmah je upozorioda «klasièni» dnevnici èesto poèinjusintagmom «Dragi dnevnièe...»,upuæuju dakle na "elju za osamlji-vanjem, ali i komunikacijom, para-doksalan spoj koji æe omoguæiti up-ravo – Internet. U trenutku kada jepostao ovisnik o virtualnom surfa-nju, Lejeune je iza sebe imao dva ipo desetljeæa prouèavanja auto-biografije, niz teorijskih knjiga -Autobiografski pakt (1996), Skice osebi (1998), Za autobiografiju(1998); empirijska istra"ivanja slav-nih autobiografskih tekstova Rous-seaua, Stendhala, Pereca, Sartrea,Nathalie Sarraute, Leirisa, AnneFranck, ali i osobnih dnevnika ano-nimnih osoba. Prouèavajuæi auto-biografiju Lejeune je odbacio zas-tarjeli akademski pogled na knji-"evnost kao panteon remek-djela,do"ivljujuæi je u prvom redu kaonepredvidivu djelatnost koja ljudi-ma poma"e da "ive i komuniciraju.

Takva perspektiva potaknula jeLejeunea na istra"ivanje formeznanstvene rasprave. U svojem pr-vom istra"ivanju privatnih osobnihdnevnika, koje je zapoèeo krajemosamdesetih, poslu je pristupio sra-me"ljivo, suzdr"ao se od analizesvjedoèanstava i prešutio vlastitoiskustvo. Putem tiska pozvao jednevnièare da mu napišu kako izašto vode dnevnik; iz tog prvog is-tra"ivanja nastala je knjiga Dragabilje nice(1990). Danas priznaje dasu neki anketirani dnevnièari bilirazoèarani knjigom, uvrijedila ih jenjegova objektivistièka distancira-nost. Godine 1992. bio je jedan odosnivaèa Udruge za autobiografiju,o kojem iskustvu ka"e «U udruzisam nauèio biti ono što jesam: kaosvi drugi. Od tada se ne oklijevamupustiti u svoja osobna svjedoèenjai sinteze». Radeæi zatim na istra"i-vanju dnevnika 19-stoljetnih djevo-jaka, vodi neku vrstu terenskog,profesionalnog dnevnika. Uzaludtragajuæi za prikladnom formomknjige, odluèuje objaviti skicu, zak-ljuèujuæi napokon da je dnevnièkaforma zanimljivija od forme znan-stvene rasprave, da skica mo"e bitikonaèan tekst! Rezultat je knjiga Jagospoðicâ (1993). Postupak ga je za-veo, pa mu se povremeno vraæao:dnevnièkoj formi ponovno je prib-jegao kada su od njega naruèili tek-st o «iskrenosti», kako ka"e, nemo-guæoj temi, objavljen kasnije u knji-zi Za autobiografiju, zatim kada je1995. priredio izdanje dnevnika Lu-cile Desmoulin, njegov pogovor

ponovno je bio u dnevnièkoj formi.Knjiga Dragi ekranu – osobni

dnevnik, raèunalo, Internet (2000),kojoj je dnevnik koji objavljujemopost scriptum, bavi se s dvije teme:prvi je dio knjige istra"ivanje ouporabi raèunala u voðenju osob-nog dnevnika, potaknuto pitanjempostavljenim putem tiska. Drugidio knjige je dnevnik cyber-èitate-lja, Lejeunevi osobni zapisi o dnev-nièarima novog doba, koji svojdnevnik «objavljuju» na Internetu,najèešæe pod pseudonimom. I Le-jeuneov dnevnièki post scriptumknjizi Dragi ekranu... objavljen jena Internetu, na Lejeuneovoj stra-nici, nakon nešto oklijevanja: auto-ra je prestrašila obveza redovitosti,bojazan da dnevnik koji redovito nedo"ivljava nove nastavke nije pravidnevnik, no ipak je zakljuèio da simo"e dopustiti sitno kršenje pre-šutnog «dnevnièkog ugovora» i na-javiti novi nastavak tek za godinudana. Ipak, i Lejeuneov dnevnik di-jeli barem jednu bitnu znaèajku snovim dnevnièarima, osuðenost naskrupule, autocenzuru, eleganciju,umjesto brutalne iskrenosti koja senerijetko isticala kao dra" starihdnevnika, od Jeana Jacquesa Rous-seaua do Dragojle Jarneviæ.

Uostalom, Lejeune više voli reæi«osobni» nego «intimni dnevnik».U dnevnièkoj formi privlaèi ga neš-to fundamentalnije od intimnih pi-kanterija. U èlanku nedavno napi-sanom za tematski broj èasopisaLieux d'être posveæen dnevnicima ipismima objašnjava da je sam vo-dio dnevnik od petnaeste do dvade-setpete godine, i zatim ponovnoposlije pedesete. Autobiografiju,shvatio je, ne "eli pisati, ona je «u-topijski objedinjujuæa, dok njeganaprotiv privlaèi nedovršenost ifragmentarnost dnevnika, formakoja mu omoguæuje da se mijenja, ida neprestano drukèije i uvijek iz-nova gleda na osobnu prošlost.Priznaje da se ne pronalazi u "anrukao što su primjerice memoari An-dréa Mauroisa («ureðeni kao fran-cuski vrt»). Fascinira ga Leiris, nje-gova poetska nedovršenost, nedos-ti"na «tapiserija rijeèi i ideja». Go-voreæi o tri naèina da se spontanostdnevnika transformira u konstrui-rani tekst – poslu"iti se dnevnikomkao predloškom za roman ili auto-biografiju, izvršiti izbor i raditi natekstu, ili pristupiti monta"i kaoClaude Mauriac – istièe da ta rješe-nja koja podrazumijevaju naknadneintervencije donose rizik upadanjau artificijelnost. Pravi dnevnik, isti-èe Lejeune, ima skromnije ambici-je:»ne te"i tome da obuhvati egzis-tenciju, o"ivi prošlost ili èita sudbi-nu. U kratkim razdobljima izravnooblikuje "ivot i odgovara na izazovvremena».

Philippe Lejeune - Novi medij intime

IV/76, 14. o�ujka 2,,2 23

vaj post scriptum knjizi Dragi ek-ranu... (Seuil 2000) napisao samkako bih odredio stanje godinu

dana nakon poèetka mojeg istra"ivanja,i kako bih popratio izlazak knjige uknji"are. Ako Bog da, novi æe dnevnik,u listopadu 2001. zabilje"iti stanje na-kon dvije godine, i tako dalje.

Ovo je dakle poèetak feljtona.

Utorak, 3. listopad 2000., 21 satGodinu dana....manje jedan dan?

Dragi ekranu... izlazi za dva tjedna, vra-æam se dnevniku kako bih se suoèio stim rokom. Prvo napišete knjigu, zatimo njoj treba govoriti. To me pomalo pla-ši. Dnevnièka forma fiksirala je nijanse ititraje otkriæa. Sada æu se naæi pred kate-goriènim pitanjima, trebat æe reæi crnoili bijelo, uopæavati, glumiti struènjaka.Intervju objavljen u èasopisu Lire u"as-nuo me: to sam ja rekao? I drugi su in-tervjui na vidiku... Bojim se da æu se po-navljati, drobiti banalnosti – o predme-tu koji blijedi u mojem pamæenju (na-pustio sam ga proljetos) i koji se promi-jenio: u šest mjeseci krajolik se proši-rio... govorit æu o lanjskom snijegu. Da-nas poslijepodne uronio sam dakle u ka-talog Zajednice virtualnih djela. Marlji-vo sam proradio poèetak. Savjet dnevni-èarima: uzmite naslov koji poèinje s Aili B! Ovim ritmom neæu stiæi do Z!

Pišemo zato što smo loše, no takoðer i zatošto volimo pisati. I èitamo kako bismo se usporedili...

Radi se o svje"im dnevnicima, punimmladenaèkog "ara, dnevnicima o neko-liko mjeseci u kojima se otkriva svijet.«I prvo sunce nad prvim jutrom», kakoje govorio Péguy. Mislio sam da samprezasiæen, da više nemam što nauèiti.Ali eto ponovno èarolije. Lepeza od še-st ili sedam dnevnika: djevojka koja "elismršaviti, muškarac koji vodi dnevnik(s fotografijama) o roðenju svojeg dje-teta, "ena koja ima – razdiruæu – vezu so"enjenim muškarcem i ponovno ura-nja u svoje stare dnevnike, mladiæ kojise muèi pristupiti djevojkama i analizirau rijetkim prilikama, ali neizmjerno op-širno, svoju nelagodu, slikar koji na po-èetku tridesetih vidi kako mu se vezaraspada... Pišemo zato što smo loše, notakoðer i zato što volimo pisati. I èita-mo kako bismo se usporedili...

22hU èetvrtak 21. rujna, u 14 sati imao

sam sastanak na Pont des Arts s Mongo-loom i gospoðom BB. On je takoðer is-pripovijedao naš susret. Samo æu reæi dase radi o divnom ljubavnom paru. Privid-no sam razgovarao ponajprije s njom; aliu njegovoj šutnji uopæe nije bilo zbunje-nosti. Situacija je naravno na poèetku bi-la malo nespretna – to nije potrajalo.Nismo si ponavljali ono što smo veæ zna-li. Isprièao sam im put koji me vodio odprvog retka dnevnika u listopadu 1953.(prije 47godina) do ovog razgovora s nji-

ma u kafiæu Palais-Royala. Na moju mol-bu on mi je objasnio temu svojeg dokto-rata – izrada baze podataka pogodnih zarazvrstavanje svih moguæih opisa biljaka!Mo"da sam indiskretan, po toj temi æe gase prepoznati... Ali zašto onda on nosi,èak i kada ide k svojim roditeljima, maji-cu s natpisom Mongoloov dnevnik s adre-som svojeg sitea... ?

Srijeda, 4. listopad, 10 satiJuèerašnji zapis bio je ponovni sasta-

nak s mojom temom, no takoðer i s mo-jim naèinom. Postao sam nesposobanpisati bez ispravljanja. Da su operacijekoje sam obavio ostavile tragove, mojabi stranica bila sva išarana, kao skice Ma-rie d'Agoult koje me dotuku. Toliko ra-da da stignemo kuda? Do èistog teksta,naravno, ali priprostog. Ispravke ne do-daju ništa, one dotjeruju, procijede prviobilan nacrt. Upravo sam upotrijebiodva glagola, jedan bi bio dovoljan; koji biišao bolje s «obilnim nacrtom»? Progo-nim ponavljanja, ureðujem asonance. Iosobito, nadzirem se, svladavam se. Na

sceni sam: ne treba nekoga uvrijediti(novinarka èasopisa Lire bila je posvesimpatièna, dobro je obavila svoj po-sao), nekoga drugoga kompromitirati(hoæu li primjerice ispripovijedati svojrazgovor preko e-maila s Idealistom onaèinu na koji je moj dnevnik iz prošloglistopada bez mojeg dopuštenja kru"ioInternetom). Imam li sa strane drugidnevnik u koji æu slobodno sasuti, bezispravljanja i razboritosti, svu istinu?Ne, ne, ja sam utišan, smekšan, osuðenna eleganciju. Ali treba stvari razlikova-ti: pisati «èisto» ne znaèi lagati. Napro-tiv! Granicu mi nameæu pristojnost, iosobito, uzak prostor na koji ogranièa-vam te ispovijesti.

Petak, 6. listopad, 12 satiU trku bilje"im dvije krupne juèeraš-

nje èinjenice.Ujutro, dug telefonski razgovor s

Isabelle Ruf (Le Temps, ;eneva). Dobroje poznajem, više me puta intervjuirala,u dupleksu u Parizu, za Radio SuisseRomande, imam povjerenja u nju. Du-boko u sebi, više bih volio da napišu èla-nak a da me ne ispituju. Sve veæ postojiu mojoj knjizi. Ona mi ka"e: to su samododatna pitanja, samo deset minuta – iostanemo na telefonu sat i pol! Nougodno je: ona me sili na sintezu, to meprivlaèi, trebao bih to samo istaknutidrugima, kakav æu ego-papagaj ispasti...Dnevnik i raèunalo, glavne toèke? 1)trag: a, "aljenje, b, olakšanje i distanca:glavna toèka, pokazati proturjeènost, tovrijedi i za nastavak; 2) ispravljanje; 3)preoptereæenost linija (nije udobna, noogranièenja su plodna, itd); 4) diskreci-ja (recimo da je i ona plodno ogranièe-nje); 5) èuvanje (problem povratka napapir). Ne zaboraviti problem «dvajuprostora» (podijeliti svoje spise na dvapolja) i sve što pripada redu imaginar-nog. Dobro. Drugi dio knjige bit æe za-nimljiviji (naprosto zato što svatko mo-"e sudjelovati, kao èitatelj; i zato što is-prva nepromišljeno negodujemo: ali to

nije intimno!). Kakva je pogodba? Tume stjerala u kut...uh, pogodba prijatelj-stva! Izla"em. Izazvati otpor ljudi ob-jašnjavajuæi im da monstruozan i pro-tuprirodan nije intimni dnevnik na in-ternetu, nego intimni dnevnik u bilje"-nici! Nije «prirodno» potajno pisati ubilje"nicu! Uvijek postoji trenutak pov-laèenja i zaustavljanja prije povratkadrugome. Postojimo samo u odnosu.Internet je medij koji u istom iskustvunudi povlaèenje i povratak! Objašnja-vam (ono što vrijedi barem za frankofo-ne dnevnike) sustavnu uporabu pseudo-nima, koja omoguæuje da se odvoje dvapolja iskustva, i prisutnost e-maila, kojiomoguæuje (povlašteni) dijalog s èitate-ljem koji je povjerljiva i srodna duša.Raèunala kao dozivanje drugoga...Notakoðer i èinjenica da dnevnièari èitajujedni druge. To nazivam poljem prija-teljstva: ne samo dvojni odnosi, negoduh skupine, solidarnost. Dobro. No tonaravno nije isto u bilje"nici. Uh, po-novno lista. 1) redovitost (bez nje bisteizgubili publiku); 2) autocenzura (razli-kovati dnevnike kronike od doista in-timnih dnevnika). I zatim, priznajem,gubimo dimenziju vremena, buduæi dase dnevnik odmah èita, na odreðeni na-èin ostajemo prikljuèeni, dok bilje"nicabez èitatelja, iskljuèena, mo"e voditiprema prostoru slobodnije meditacije.Izlaganje (briljantno, banalno?) o naèi-nu na koji Internet mijenja vrijeme zaprostor, i o onome što gubimo. No re-cite, dakle, zar na taj naèin samo pisanjene osiromašuje, zar se ne mijenja? Dra-ga gospoðo, u odnosu na što? Jeste lidoista vidjeli te bilje"nice? Usmenostnekih on line dnevnika sreæe se u mno-gim dnevnicima adolescenata koji pišukao što govore. Nije moguæe uopæavati.Na internetu sreæete ljude koji pišu pre-divno – kao Zuby. No onda, kako bi todjelovalo na papiru, da li bi se mogloobjaviti on-line dnevnike? Ne, ne! None zato što bi oni bili loši, nego zato štoje taj jadan papir nemoæan. Knjiga jeuvijek retrospektivna i cjelovita, dok naInternetu èitate dnevnik u ritmu u ko-jem ga se piše! Èitatelj dijeli vrijemednevnièara! To je posve drukèije! Felj-ton! Odatle prelazimo upravo na mojeèitalaèko iskustvo. Naravno, ja sam bi-zaran èitatelj, drugog stupnja, bavim sesudjelujuæom etnologijom. U redu, por-tret pravog èitatelja... On prvo istra"ujenasumce, odabire, zatim se brzo usre-dotoèuje na èetiri ili pet dragih koje sli-jedi, svaku veèer ih potra"i – kao kada sevratite kuæi i za stolom slušate što su va-ši radili tijekom dana...

To je okvirno ono o èemu smo razgo-varali sat i pol. Trebam to samo dotjera-ti. Ilustrirati citatima. primjerice veèe-ras, putujem u Valenciennes, predava-nje u biblioteci u šest sati, u vlaku æuodabrati ulomke koje æu proèitati.

Godinu dana poslije

3. listopad - 7. studeni 2000.

Dnevnik

Philippe Lejeune

Juèerašnji zapis bio je ponovni sastanak s mojom temom, no takoðer i s mojim naèinom. Postao samnesposoban pisati bez ispravljanja

U redu, portret pravog èitatelja... On prvo istra�uje nasumce, odabire, zatim se brzo usredotoèuje na èetiri ilipet dragih koje slijedi, svaku veèer ih potra�i – kao kada se vratite kuæi i za stolomslušate što su vaši radili tijekom dana...

24 IV/76, 14. o�ujka 2,,2.

Mo"da nitko ne doðe na moje predava-nje... prièat æu vam!

Moj drugi juèerašnji susret, takoðerpreko telefona, s Annabelle Klein, asis-tenticom na Odsjeku za komunikacijeSveuèilišta u Louvainu. Françoise Simo-net rekla joj je u srpnju da radim na istojtemi kao i ona, ili skoro istoj: ona dovr-šava doktorat o osobnim stranicama kojepromatra kao «pripovijesti o sebi». Nje-zin je cilj pokazati da, èak i kada su nekavrsta autoportreta ili kartografije, osob-ne stranice su narativne «konfiguracije» usmislu kako to razumije Paul Ricoeur.Dnevnici nisu, za nju, drugo doli poseb-na kategorija osobnih stranica. Raspravao tome. Bit æe uzbudljivo proèitati njezinrad (odmah sam naruèio èlanak za èaso-pis Faute à Rousseau). Radi se o slijepojzoni mojeg podruèja, bit æe to dobra do-puna. Imam i uvijek sam imao predrasu-de prema osobnim stranicama: mo"e ihse èitati samo jednom. Radi se o bijed-nom iskustvu. Dok dnevnik naprotivstvara pravi zajednièki "ivot, upisan uvrijeme, s ritmom, rizicima, obogaæuju-æim išèekivanjem... Mo"da se varam?

14 sati. Polazak za Valenciennes.

Subota, 7. listopad, 23 sataJa sam prorok: juèer u Valenciennesu,

èista propast! Vrlo va"no, u vlaku samponovno proèitao svoje isprintane stra-nice – zapanjen krizama koje èesto sna-laze cyber-dnevnièare. Krize sumnje, iliodvratnosti. Nezadovoljstvo komunika-cijom koja ostaje imaginarna, "elja za iz-

laskom za koji oni, usprkos svemu, ne-maju hrabrosti... Primjer: moja draga«Nevjernica» dala je svom dnevniku no-vu formulu, nakon krize u kojoj je izra-zila "elju da se više ne skriva od svojeokoline, da «izaðe iz svoje ljušture» (14.rujan) – ali na koji naèin njezin novidnevnik rješava problem? Drugi primjer:«Anomalija» (30. travanj 2000), u svojojdugoj gnjava"i naslovljenoj «S onu stra-nu gaðenja» (Gaðenje uèenika internata,2. dio), iskazuje "elju da «razbije ekran»i da «vidi lica» svih onih s kojima veæ ta-ko dugo komunicira... Voditi on linednevnik je Tantalova muka, dvostruki "i-vot, svakako bolje od gušenja, ali frustri-rajuæe. Dodirnemo san o transparen-tnosti, raširimo nosnice, prestrašeni sepovlaèimo... Ponovno mislim na lijepitekst koji je Francis Aubrey napisaopredstavljajuæi svoj dnevnik (73 sveska)pohranjen – pod pseudonimom – u Ud-ruzi za autobiografiju: «U ranoj sammladosti veæ bio plašljivac i, za vrijemeigre skrivaèa, toliko sam se bojao da mese neæe pronaæi, da æe me zaboraviti umojem skrovištu, da sam vikao, kada bise netko pretvarao da me ne vidi i da na-pušta mjesto gdje sam se sakrio: ovdjesam! ovdje sam! Umjesto «Je suis ici» vi-kao sam «Je suis-t-ici!» jer tada samimao tek pribli"nu ideju o francuskom,pravopisu i vezivanju». Sluèaj mog prija-telja Idealista je drukèiji. On je fantazi-rao o dru"enju na Internetu. Nakonmjesec dana njegov entuzijazam padazbog, ka"e on, «ispraznog brbljanja, ne-potrebnih svaða, oholosti na krivommjestu i osobito nesnošljivosti». Pa da,èovjek je posvuda isti... Virtualni svijetne èini ga ni boljim ni gorim. Sigurno bitrebalo jednu studiju posvetiti fantazma-ma koje je pobudio Internet. S jednestrane utopija, Falansterije, Monomota-pa. S druge, Pakao, Sodoma i Gomora,

Veliki brat. Još smo u toj mitološkoj fa-zi. To je kao "eljeznica oko 1840. Dija-bolizacija, bio to Dominique Wolton, iliona izgubljena uèiteljica koja me juèer, skraja prazne dvorane, optu"ila za perver-ziju i amerikanizaciju – quia corrumpe-ret juventum! Tišina... Neæete valjdaosuditi automobil zato što se gangsterimogu s njim poslu"iti! Na vama je daznate kako æete primijeniti zakone nanovi medij. Sigurno je da sam više sklonuoèiti vrline Interneta, koji podupire in-dividualnu inicijativu, uzimanje rijeèi idruštveni "ivot: radi se o šezdesetosmaš-kom mediju!

Srijeda, 11. listopad, 15 satiJuèer, iskušenje «tiskarske usluge».

Uzalud smo navikli.... koliko potroše-nog papira! Moja knjiga je velika (444stranice), skupa (145 franaka), svakakolijepa (sviða mi se Alicin crte", koji jojdaje «cool» notu), ali kako bijedno iz-gleda kada sti"e u paketima po deset ko-mada u celofanu, nalik na hladetinu, ikakav je to posao derati ambala"u kojase opire, i kakva sramota što moramoskvrnuti svaki primjerak bljutave ineiskrene èrèkarije! Parodijsko dariva-nje prekrcanih novinara koji æe, njih de-vet od deset, imati preèih knjiga... Poni-"avamo se i to ipak èinimo pola"uæi na-de u onog desetog... Sna"ni junaci zatimih u gajbama ponovno vraæaju do odjelagdje ih stavljaju u kuverte i otpremaju,svaku knjigu kao mrtvu ribu koja plazi"uækasti jezik svoje nalijepljene etikete.Ka"ete sebi da ih ima niz kubiènih me-tara, vašom greškom, kod tiskara, togase stidite, kao izmeta koji je nemoguæesakriti... U"asno je reæi, juèer u Seuilu, usuterenu gdje se to radi, i kojim morajuproæi ljudi na putu do jedine dvorane zasastanke, ponovno sam pomislio na nju-joršku «spilju izmeta» koju je opisaoCéline, jer bilo nas je èetvero u bateriji,smješteni tamo da napornim radom lan-siramo naše proizvode prema vanjskomsvijetu... Èlanovi Odbora za èitanje, uprolazu, prilazili su svaki ponaosob daohrabre naše napore...

Moja knjiga je velika (444 stranice), skupa (145 franaka), svakako lijepa (sviða mi se Alicin crte�, koji joj daje «cool»notu), ali kako bijedno izgleda kada sti�e u paketima po deset komada u celofanu, nalikna hladetinu, i kakav je to posao derati ambala�ukoja se opire, i kakva sramota što moramoskvrnuti svaki primjerakbljutave i neiskrene èrèkarije!

No ipak volim knjigu! Nikada ne bihhtio «elektronièko izdanje». Rekao samda je to zato što se moja knjiga obraæaljudima koji još nisu navikli na mre"u.Je li to pravi razlog? Nije, bojim se da æuse raspršiti, ispariti u snopu izgubljenihelektrona. Za mene, pisati na mre"i jepraviti mjehuriæe od sapuna, što je pre-divna ali krhka vje"ba. Internet je, kakosam rekao, uèinio la"nom antièku izre-ku: odsada, scripta volant. Juèer samdakle bio doista zadovoljan napuštajuæiSeuil s najlonskom vreæicom koja mislu"i umjesto torbe, u kojoj lupkaju teš-ke knjige!

Èetvrtak, 12. listopad, 8 satiMongolo je slomljen. Dobro sam

nasluæivao, od poèetka listopada vrebao

sam na novi nastavak J-Mag-a, kad ononišta! Buduæi da je pretjerano savjestan,oèito se radi o tome da se pojavila zap-reka: nitko mu nije poslao èlanak! Na-pokon je sve priredio sam, kao AlecGuiness koji glumi sve uloge u Noblesseoblige. Njegov intervju s Shanijem u su-radnji s «Tehuem» odlièan je. Drugerubrike popunjava kukajuæi nad «egoiz-mom i dekadencijom». To me potaknu-lo da se osjetim krivim – ne s pravom. Unjegovom broju iz kolovoza objaviosam apel za èitanjem europskih dnevni-ka. U rujnu, objavljen je prvi odgovor oNjemaèkoj. Za sljedeæe J-Magove osta-vio sam kao trag svoje veze u Španjol-skoj, Švedskoj, i èak u Japanu. Ni ja nemogu uèiniti sve. Nakon što smo seupoznali, nagovarao sam ga da potaknecyber-dnevnièare na temu èitanja. Kakoih pokrenuti? Istina je da nemamo tak-vih problema za Faute à Rousseau: nonas je nekoliko, iza nas stoji udruga od700 osoba, i k tome potièemo èlanke na-ruèujuæi ih, ne èekamo da padnu s neba.

Èetvrtak, 12. listopad, 22 sataRuèak s Emmanuelle Peyret. Evo

smo vraæeni tri godine unatrag - jer onaje saèuvala naše tadašnje reakcije: to nemo"e biti intimno, ni iskreno, ni prirod-no... Ona bi htjela da suprotstavim bi-lje"nice cyber-dnevnicima – a ja cjepid-laèim, istièem nijanse, oklijevam, ve-nem... Ona usmjerava moje odgovore ija se mrštim... da, oni su jednako iskre-ni... Priznajmo, slabo vladam svojimpredmetom... Novi dnevnici koje samproèitao posljednjih dana tako su raz-novrsni, tako bogati! Ima materijala za

dokazati svaku tvrdnju i njoj suprotnu!Ne, nisam opsjednut narcizmom, bes-tidnošæu ili cenzurom: na koncu, baš mebriga! Ono što me iznenaðuje je njihovasklonost pisanju i njihova ozbiljnost.Poštujem ih. Bave se riskantnom stvari,što nije lako. Suoèiti se sa sobom, po-nuditi se sudu drugih. Vjerujete li da ne-ma cenzure i pretvaranja u rukopisima ubilje"nicama!... Dobro, no ja se osjeæampred njima kao sukrivac i zanti"eljnik,više nisam namrgoðeni moralist, elitis-tièki kušaè vina... Htio bih reæi razdra-"enima i onima ja-sve-znam: smirite se,nije strašno, ništa ne riskirate... Jer onise osjeæaju ugro"enima! Njih je strah!Ideje da bi morali isto tako postupiti...što nitko od njih ne tra"i!... Treba upra-vo zaustaviti stroj, pustiti se, èitati sasimpatijom... Ostaviti one koji vas ner-viraju... Slijediti strujanje prijateljstva,voditi se instinktom...

Ponedjeljak, 16. listopad, 20 satiVikend u Percheu, u Pellonniereu....

Voda se lagano cijedi sa stabla, sam ho-dam alejom koja vodi od sela do zamka,udišuæi maglu koja æe se podiæi. Smjesti-li su me u markizinu sobu. Jedemo ugolubinjaku, lijepom okruglom zdanjuiz 17. stoljeæa. Nas je èetrdesetak, èla-nova èitateljske skupine Udruge za au-tobiografiju, koji smo se povukli ovdjeda bismo «razmislili o našoj djelatnos-ti». Naša je djelatnost, veæ osam godina,èitati, svaki za sebe, u okviru skupine,autobiografske tekstove koje nam šaljuneznanci. Mo"emo ih razoèarati. A onimogu narušiti našu ravnote"u. I to, vrloèesto ne znajuæi, ni jedni, ni drugi. Teš-ko uskladivo. Eto. Danas dakle razmiš-ljamo o tim nemirima jednog èitanja ko-je bi trebalo biti fluidno. Hodam raz-mišljajuæi da je ponuda slušanja kojuUdruga za autobiografiju nudi neznan-

Sigurno je da sam višesklon uoèiti vrline Interneta, koji podupire individualnu inicijativu, uzimanje rijeèi i društveni�ivot: radi se o šezdesetosmaškom mediju!

Novi dnevnici koje samproèitao posljednjih danatako su raznovrsni, takobogati! Ima materijala zadokazati svaku tvrdnju injoj suprotnu!

IV/76, 14. o�ujka 2,,2 25

cima obrnuto simetrièna zahtjevu zaslušanjem koji neznancima upuæujucyber-dnevnièari. Nismo iste dobi, onisu mladi, mi stari, nismo u istom medi-ju. Je li moguæe zamisliti skupinu Udru-ge za autobiografiju kako èita on linednevnike? Nepotrebno, buduæi da se

oni èitaju meðusobno. Hodam udišuæimaglu, i èini mi se da su ova aleja, stabla,svjetlost, svje"ina, trijem koji se ondjeprimjeæuje, kameni zid, kruh za doruè-kom, konverzacije koje æemo voditi, ta-ko divno realni, supstancijalni, osobiti.Slobodan sam, "iv, udišem punim pluæi-ma, èudesno sam umaknuo Internetu!

Ponedjeljak, 16. listopad, 22 sataU subotu, u listu Libération, dvije

stranice o nemoguænosti arhiviranja namre"i. Veèeras mi Emmanuelle Peyretšalje svoj èlanak, koji bi trebao biti ob-javljen u srijedu. On zrcali naš razgovor,njegova prešuæena mjesta, moja oklije-vanja, èlanak je dobar, problematski iotvoren, mo"e privuæi èitatelja. Neæebiti objavljen u dodatku o knjigama, ne-go na stranici o Internetu. To je dobro, išteta: htio bih zainteresirati ljude odknjige. No je li to moguæe? Neæu li ihnaprotiv uèvrstiti u uvjerenju da se radio hrpi promašaja, svaštarija i kraju lijepeknji"evnosti? Knjige poslane u utorakmorale su stiæi, buduæi da poèinjem pri-mati prijateljske poruke o primitku (odonih kojima šaljem iz pristojnosti), kojekadikad svjedoèe o letimiènom pogleduna knjigu – kao toplo pisamce Domi-niquea Nogueza koji mi ka"e kako ga jeknjiga Dragi ekranu doista prestravila!On tu ne nalazi Gidea, Léautauda, Kaf-ku, te knjige koje sijaju inteligencijom ikulturom, intimnošæu, "ubore tajnama,gdje se èinilo da je postojala samo jednasvijest suoèena s drugom na ograðenomprostoru knjige od vrlo tankog mat pa-pira. Njegovo pismo, vrlo prijateljsko,završava zadirkivanjem: «Sigurno sam ukrivu, moram se naviknuti, naviknut æuse»....Njegova reakcija zapravo se maloodnosi na Internet. Radi se o smetenos-ti rafiniranog pisca pred obiènim zapisi-ma, najèešæe skrivenima, koje Internetiznosi ako ne na svjetlo dana, onda ba-rem poma"e da izrone u svjetlosti sum-raka, jedva se naziruæi...

Utorak, 17. listopad, 10 satiSinoæ, ugodan noæni rad. Hoæe li mo-

ja knjiga uspjeti prenijeti tu povezanosts vremenom? Uhvatio sam ritam, otva-rajuæi neke meni drage dnevnièare.Mongolo, dakako. Zuby – evo je kakopripovijeda o u"asnoj boli koju je do-"ivjela usred noæi, zamalo je otišla ubolnicu, no bol je naglo prošla: ona nezna o èemu se radi, a ja prepoznajem donajsitnijih pojedinosti simptome krizekoju sam do"ivio 1982, radilo se o sit-nom kamenju zaglavljenom u "uènomkanalu, trebalo je samo ukloniti "uènuvreæicu! U svakom sluèaju, to izgledakao dvije kapi vode! Naèin na koji bol"ari, naglo olakšanje. Po prvi put htiobih odgovoriti dnevnièaru, na "alost neuspijevam otvoriti njezinu elektronskupoštu kako bih je nagovorio... da uputisvojeg lijeènika na taj trag. Mojemu jetrebalo šest mjeseci da otkrije uzrok,kako sam samo patio... Mo"da je kodnje posrijedi nešto drugo, ali ništa nekošta upitati. –I zatim otvaram mojenove, tridesetogodišnjeg slikara, još uvi-jek obuzetog svojim braènim problemi-ma, i osobito Ariane Fabre. Juèer, u po-nedjeljak, analizirala je konaèno kidanjesvoje velike ljubavi i novu strukturusvojeg dnevnika. Volim njezin okretannaèin pisanja. Takoðer volim što ona is-tra"uje nove moguænosti ekrana. Objaš-

njava svoj projekt trodijelne podjele ek-rana. Njezin sadašnji dnevnik previšepodsjeæa na «dnevnik na papiru, previšeje razuman i neduhovit za jedan on linednevnik od kojega "elim da otvori dru-ge prilaze kako bih mogla komunicirativiše i drukèije». Treba slijediti preobraz-bu. Onaj tko voli knji"evnost i huma-nost morao bi biti sposoban uoèiti lje-potu takvog dnevnika, u kojemu jedna"ena tako dobro bilje"i putove svojeg"ivota, premda ga nije potpisao Kafka.

Srijeda, 18. listopad, 10 satiDanas knjiga slu"beno izlazi. Èlanak

u Libérationu ostaje za kasnije, jutrosništa. No juèer, odlièna vijest. Gretchenpreuzima baklju, ili bolje reèeno brod zavezu, od Tisseranda! Fakini, i oni suupoznali Mongoloa u rujnu. – Zamiš-ljam nekoga tko surfajuæi naleti na ovajnastavak – govorim kao da je moj dnev-nik on line! – i ne razumije tko je tko...Evo sam prešao na drugu stranu, meðudrugove.... U mojim godinama! Ta stra-na «malog klana», cyber-Verdurinovih,drugima je dosadna, no radi se o malimsredištima topline, vrlo okrepljujuæimakada ste s druge strane izlo"eni lede-nom vjetru velikih stepa mre"e... preu-zimam metafore Dominiquea Nogueza.– Jutros sam osjetio taj vjetar. – Posta-vio sam putem elektronske pošte pita-nja Annici Tiger koja rukovodi webrin-gom u Švedskoj, s idejom o malom èlan-ku za sljedeæi Mongoloov J-Mag. Noosim tog webringa, vrlo klasiènog, kojiupuæuje na osobne siteove, u Švedskojpostoji site «Dagbok Direkt» koji bilokome nudi prostor za voðenje dnevni-ka. Više nije potrebno sam stvoriti svojsite. Odmah se smjestite, bez napora,bez inicijative, u prethodno izgraðenprostor, tipa hotela Formule-1 ili koma-diæa radnièkog naselja, i ondje saspetebilo što! Nemate svoj vlastiti identitetna webu, postojite samo kao podrubri-ka te košnice ili tog kolumbarija. U ned-jelju sam nauèio da nazivaju «boulin»one rupe u zidu koji štiti parove golu-bova... ima ih više od 2000 u golubinja-ku u Pellonniereu. Švedski site jeskromniji (pedesetak) – no nastavljajuæisvoje pretra"ivanje na anglofonskojstrani, nailazim na «The Open Diary»koji nudi istu uslugu («Want to haveyour own online diary? Click here tostart a public or private diary. It's easyand it's free!») i ka"e da trenutno nudiza èitanje 152.274 on line dnevnika iz 76razlièitih zemalja! Jedva to mogu vjero-vati. Ne bi li se prije radilo o broju nas-tavaka? Izgleda da uvijek postoji indeksprema dobnim razredima i prema zem-ljama. Kliknem na Europu, ima samo1.099 dnevnika, od kojih 729 u VelikojBritaniji, i ... 9 u Francuskoj, kliknemopet, samo jedan od devet je, izgleda, nafrancuskom, «Priznanje» Nathalie Mo-nique, 16 godina... otvaram: unutra ne-ma ništa! Èeprkam po drugima, mlade"koja u "urbi pripovijeda, na kadikad fo-netskom, kadikad ortografskom engles-kom, o svojoj svakodnevici... na polasmo puta izmeðu dnevnika i «chata» -tko to èita? Svakako ne neznanci... onezacijelo daju adresu svojim prijateljica-ma. Nisam èitatelj toga, brzo sam sespasio, no to me demoraliziralo, ohladi-lo... kako sam slab!

Srijeda, 18. listopad, 18 satiMoja prijateljica Taziko upravo mi je

poslala iz Japana èlanak koji mi je spome-nula u rujnu. Zamislite: «Voditi dnevniku cyber-prostoru», autori YasuyukiKawaura, Yoshiro Kawakami i KiyomiYamashita! Radi se o dijelu specijalnogbroja èasopisa Japanese Psychological Re-search (1998). Zamislite dakle kako sambio uzbuðen proèitavši taj naslov! I natodubinu mog razoèaranja!...

Prvo iznenaðenje, proširenost japan-skog cyber-dnevnièarenja: troje psiho-loga otkrili su 1527 siteova s on linednevnicima! Svakom dnevnièaru poslalisu upitnik, i dobili su ukupno èetvrtinu

upotrebljivih odgovora (377, dakle, dabudemo precizni, 24.7 posto). Razoèa-ranje nastaje zbog korištene metode. Otih 1527 siteova, otvorenih za èitanje,oni ne ka"u apsolutno ništa! Kako bi bi-li sigurni da æe ostati objektivni, nisuproèitali ni jedan jedini! Upitnik nijenaèinjen nakon prethodnog promatra-nja. Mogli su, polazeæi od odabranihuzoraka, istra"ivati morfologiju i fun-kcioniranje siteova, izraditi privremenutipologiju, zatim testirati i istanèati svo-je hipoteze pitanjima. Nipošto! Radilisu na podruèju apstrakcije, na osnovuklasiènih opisa dnevnika na papiru, os-novne podjele prema dva kriterija: pri-malac (ja, ili drugi) i tema ( èinjenice, iliosjeæaji) , i ukrštajuæi dva kriterija dobi-li su èetiri tipa, èije postojanje provjera-vaju na polju cyber-prostora. Studijapokazuje matematièku preciznost i ras-

prostire privide znanstvenosti ... nadprazninom. To je kao da ustanovljujete,u mnogo decimala, da su ljudi stariji odšezdeset godina u golemoj veæini starijiod ljudi mlaðih od šezdeset godina. Jed-va pretjerujem. Saznajemo da oni kojika"u da pišu za druge više brinu o tomeda se njihov site navede na popisu siteo-va nego oni koji ka"u da pišu za sebe.Uostalom, izgleda bizarno da se mo"ereæi da se vodi on line dnevnik jedino zasebe – no sve je bizarno u toj anketi ukojoj se nikada nije postavio problemidentiteta (vlastito ime, pseudonim) niproblem zbiljskih odnosa koje dnevni-èari odr"avaju sa svojim èitateljima. Ok-renimo stranicu, zaboravimo tu parodi-ju znanosti...

Èetvrtak, 19. listopad, 9 satiJuèer sam pao u iskušenje da stavim

ovaj dnevnik on line, otvarajuæi stranicuviše u «Autopacteu». U"itak u autono-miji. Od nikoga ništa ne tra"iti! Posvesâm kao veliki. I osobito, bez oglašava-nja. Dodat æu rubriku na poèetnu stra-nicu. Bit æe to zapravo ogranièeno po-najprije na rijetke posjetitelje sitea, odkojih veæina neæe to ni primijetiti. Mi-ran u svom kutu. Nakon te sanjarijesvladava me tjeskoba.

Moje pisanje budi u meniharmonije koje morampustiti da vibriraju, kakobih našao ulaznu nit zasutra. Objavljujuæi odmah, imao bih dojamda sam iskljuèio zvuk,prekinuo svoj zanosDa, mogu odjednom staviti on line svešto sam veæ napisao. Ali neæu uspjeti na-pisati novi nastavak pod prijetnjom iz-ravnog objavljivanja. Istina je da sam pi-sao u trenutku, ništa naknadno ne mije-njajuæi. No, ipak mi je potrebno vrijemepred sobom. Sigurnosna odgoda (kadagovorim o drugome). Vrijeme sazrijeva-nja. Da tijesto odstoji. Moje pisanje bu-di u meni harmonije koje moram pustitida vibriraju, kako bih našao ulaznu nitza sutra. Objavljujuæi odmah, imao bihdojam da sam iskljuèio zvuk, prekinuosvoj zanos. – Nitko te ne sili da pišešsvaki dan... tjedni «autopacte»... – Mo"-da, ali to bi me pribli"ilo knjizi... – Veæradiš, svakog tjedna, pregled tiska zastudente, mogao bi, za Autopacte, vodi-ti kroniku svojih raspolo"enja i susre-ta... Do sada si objavljivao specijalizira-ne dnevnike (Ja gospoðicâ, «Iskrenost»,

Slobodan sam, �iv, udišem punim pluæima,èudesno sam umaknuoInternetu!

«Want to have your ownonline diary? Click hereto start a public or private diary. It's easy andit's free!»

26 IV/76, 14. o�ujka 2,,2.

Lucile Desmoulins, Dragi ekranu...) ukojima je glavna tema odjekivala u epi-zodama tvoje svakodnevice. Mogao bipreokrenuti stvar, pisati opæu kronikukroz koju bi progovarali tvoji razlièitiprojekti?... –Ne znam. Vidjet æu.

Petak, 20. listopad, 8 satiDivan dan, juèer, u opatiji l'Epau, u Le

Mansu, premda je predmet sastanka (sta-rost) bio muèan. U vlaku, na putu do ta-mo, èitam posljednju knjigu Domi-niquea Woltona, kupljenu na staniciMontparnasse – jedva se radi o knjizi, toje intervju u kojem on ponavlja ono štoje veæ rekao na Internetu, i onda? Èovjekse doima ljutitim. Bori se protiv ideolo-gije «informacijskog društva». U redu.No buduæi da ona Internet èini svojimBogom., on se smatra obaveznim da gauèini svojim Vragom. Šteta. Sve ono ni-jansirano u njegovom izlaganju kvari tajfanatizam. Izvor razoèaranja je takoðerispraznost njegove osobne pozicije. Jedi-ni smisao intervjua trebao je biti da onprogovori o sebi. Zašto je tako opor?Kakvo je njegovo izravno iskustvo Inter-neta? Ima li on svoj site? Što je primije-tio surfajuæi? Nigdje ništa precizno.

No zašto ne bismo pomislili da su mediji kojisu postali tradicionalnima,èovjeka uèinili sposobnimda se kreæe kaosom Interneta kao labirintom�ivota?

Na kiosku su takoðer prodavali Ludo-rije Interneta Daniela Schneidermanna,zbirku èlanaka objavljenih prošlog ljeta uLe Mondeu. Tu, naprotiv, nailazimo nakonkretnost. Novinar pripovijeda svojuOdiseju ili silazak u pakao, nasmijava vasili èini da zadrhtite, sve je šaljivo, ekstra-vagantno, u"asno. Da, istina je, u prosto-ru bez selekcije i cenzure sve se mo"e do-goditi. Da, Internet tra"i ozbiljnog i raz-boritog istra"ivaèa. No zašto ne bismopomislili da su mediji koji su postali tra-dicionalnima, (èiju formativnu moæ hva-limo dok smo ih prije trideset godina op-tu"ivali da nas uništavaju!) èovjeka uèini-li sposobnim da se kreæe kaosom Inter-neta kao labirintom "ivota? – Zamišljamkako sam za okruglim stolom ili u emisijisuoèen s Woltonom ili Schneiderman-nom. Oni bi me u raspravi sasjekli.

Subota, 21. listopad, 9 satiI ja æu na kraju djelovati ljutito.

Wolton je nervozan. Japanski psiholozisu neozbiljni znanstvenici. Sjajni Do-minique Noguez napisao je preplašenopismo. I tako dalje. Jedino sam ja goto-vo podnošljiv! Treba nadzirati svojaraspolo"enja, osobito ako se "elimopojavljivati u javnosti… - No treba is-todobno pustiti na volju svojim raspo-lo"enjima, kako bismo ih se oslobodilii vidjeli ih! Nije li intimni dnevnik up-ravo to? Da bismo ih dobro vidjeli,treba nam pogled drugoga, i ideja o ob-javljivanju omoguæuje nam upravo davidimo tuðim oèima! Ta napetost iz-meðu puštanja i kontrole, ekspresije irepresije, delikatna je rastezaljka. Netreba resocijalizirati (ni neprekidno nis odgodom) svoje asocijalne gubitke.Osloboditi se svojih raspolo"enja neprepuštajuæi im se. – Moja raspolo"e-nja oèito stvaraju sliku koju imam o se-bi. Ja sam, budite u to sigurni, vrlo ni-jansirana osoba, nipošto polemièar.Ozbiljan sam i polazim uvijek od zbi-lje. Demokratièan sam i otvoren premaizra"avanju svih. Jesam li takav? Takoja mislim. Takoðer sam strastven, ogra-nièen svojim pristranostima, i samomalo sektaški nastrojen… - I lucidan, usvemu tome!… Kada objavimo knjigu,oèekujemo da æemo se vidjeti u zrcaludrugih. Treba prebrisati, kao zamaglje-no staklo, umiljatost…

Treba mi vremena za ovajdnevnik. U meni se zbivarad koji se ne mo�e prekinuti. Svaka stvar je uslijedu, ima svoj nastavak,radi se o sporom tkanju.Postoji ono što odgaðam,što sazrijeva u meni i štoodbijam izreæi

Treba mi vremena za ovaj dnevnik. Umeni se zbiva rad koji se ne mo"e preki-nuti. Svaka stvar je u slijedu, ima svojnastavak, radi se o sporom tkanju. Pos-toji ono što odgaðam, što sazrijeva umeni i što odbijam izreæi. Ne radi se oslijedu dnevnih iskaza koji bih mogaopredati on line. Više o svojevrsnoj glaz-benoj kompoziciji. I zatim, potrebno mije da budem u skloništu. .. tako da samjuèer pribjegao kompromisnom rješe-nju. Stavio sam on line prikaz knjigeDragi ekranu… napisan u srpnju zaelektronièki èasopis Bolletino '900.Mo"da æu jednoga dana staviti on lineovaj dnevnik – no kada bude dovršen.

Nedjelja, 22. listopad, 9 satiPonovno uranjam u Mre"u… Mo"ete

li zamisliti što se dogodilo mojem slika-ru – onome èiji se brak drma, kojemu jesupruga predlo"ila ugovor tipa Beauvoi-r-Sartre, o obostranoj slobodi – dakle,supruga mu je otkrila stranicu nerazbo-rito ostavljenu na ekranu, i sumnjièi gada pripovijeda njihovu prièu, bez njezi-nog znanja, èitavom svijetu! A to uopæenije predviðeno ugovorom! – Uvjeravaoju je da piše roman. Imena su doista pro-mijenjena, no zašto se onda narator ob-raæa èitateljima za koje se èini da su prik-ljuèeni na Internet? Ma kako bila slaboobaviještena, njegova je "ena moralashvatiti. Odjednom, za svaki sluèaj, onse oprašta od nas. Ako ga više ne vidimo,znat æemo zašto! Prva bi reakcija bilakopirati cijeli dnevnik, koji bi inaèe pro-pao, kao da bacamo plutaèu utopljeniku.Naposljetku se zadovoljavam meditira-njem, poput Hugoa pred oceanom:«Gdje li su oni, izgubljeni mornari u cr-nim noæima/ O mora, kako li su vašeprièe zloslutne… « Prièe nisu uvijekzloslutne, i Ariane Fabre – koja me izne-naðuje samokontrolom koju je saèuvalau sadašnjim iskušenjima – upušta se ubulimièan program èitanja cyber-dnev-nika. Svakog æe dana istaknuti svoj izbordo kojeg æe se moæi izravno s njezinestranice, i tako æe drugi dnevnici, zahva-ljujuæi njoj (no, ponavljam, pod uvjetomda nju èitaju) pronaæi publiku za kojomèeznu… Ona æe èitati dobronamjerno,kako ka"emo u Udruzi za autobiografi-ju, ne govoreæi o onome što ne voli (toodobravam). - Time se vraæamo gosto-ljubivosti Interneta. Razmišljao sam oaktualnom porazu Jmaga-a i pisaoMongolou kako bih mu predlo"io planoporavka u tri toèke, inspiriran iskus-tvom steèenim u Faute à Rousseau: preæina dvomjeseèni ritam; organizirati svakibroj oko dosjea s unaprijed objavljenomtemom, naruèujuæi èlanke bez oklijeva-nja; izvuæi Jmag iz «Frequently askedquestions» otvarajuæi ga svijetu knjige ilikovnih umjetnosti. I zatim ga uèinitiprivlaènijim na grafièkom planu i uvestiilustracije. Za studeni mu predla"emèlanak o švedskim webringovima, i za si-jeèanj (nova formula?) predstavljanjeomota Marie-Dominique Pot. – I odjed-nom, tra"eæi u indeksu knjige Dragi ek-ranu… ulomak o Marie-Dominique, na-lazim prvu tiskarsku grešku: upuæuje sena stranicu 309., dok se zapravo radi ostranici 399. Mea culpa.

Utorak, 24. listopad, 8 satiJuèer je izašao èlanak u listu Libéra-

tion. Bile su takoðer dvije stranice Isa-belle Ruf u Le Temps, vrlo dobro napisa-

ne. Gledam na ekranu, kao kontrolor le-ta, kako informacija cirkulira: le Tissera-nd, koji je meðu prvima primio knjigu,posvetio joj je stranicu u svom dnevni-ku, Mongolo (sam nije još ništa zabilje-"io) to prenosi, tu su zatim Fran, Thier-ry Tuborg i drugi.Za sada sve ostaje me-ðu suradnicima. Svi se doimaju sretnimašto se govori o njima i što je vrijednostcyber-dnevnika sada potvrdila jednaknjiga. I ja sam sretan što govore o me-ni i što sam dobio blagoslov na mre"i.Bacam pogled i na forume, pokazateljevitalnosti krugova. SDV kopni (potpu-no je prazan, same djetinjaste prepirke).Mongolova lista je ozbiljna, ali slaboposjeæena. Objavio je sa"etak mojih pri-

jedloga za ponovno pokretanje Jmag-a.Vidjet æemo hoæe li nam tko odgovoriti.Pozicija dobrovoljnog animatora je teš-ka: sve se oèekuje od vas, svi se javljajusamo da bi prigovarali, a vi, preuzeli steobveze koje kadikad prelaze vaše mo-guænosti. Napetost, gorèina. Da bi Jmagfunkcionirao, trebalo bi ih biti više. Daosam savjete no ne bih se mogao anga"i-rati. Faute à Rousseau troši svu mojuenergiju. No da imam vremena, to bi memoglo privuæi…

9 satiKadikad navedem sat, kao sada, kako

bih razdvojio teme. Ne volim odlomke,koji meðutim olakšavaju èitanje. Volimpisati u jednom paragrafu.

U nedjelju naveèer, istra"ujuæi na-sumce nove siteove, èitam posljednjinastavak, 19. listopad, izvjesne Fran-nie… i padam u totalnu krizu: ta devet-naestogodišnja djevojka, koja je dnev-nik na Internetu poèela u travnju, priz-naje svojim èitateljima da im je od po-èetka lagala! –Školski sluèaj! Uvijek mipostavljaju to pitanje: a što ako su vamlagali? Ako je sve bilo izmišljeno? Od-govaram da je to moguæe tek vrlo rijet-ko, buduæi da je dugo lagati monstruo-zan posao. I zatim, to je uvjet ugovora,preuzimam taj rizik. Nakon šest mjese-ci Frannie se slomila. Bila si je izmislilasestru, o kojoj je govorila malo. Njezineprièe o prijateljima, ne baš jasne ali ba-nalne, bile su prenesena prièa zbiljskogprijatelja koji je k tome èitao dnevnik. Izatim je pobrkala tragove prema svojemdomu i domu svojih roditelja. Koktelobiteljskog romana (sestra), stida (pri-jatelj) i razboritosti. Osim što cjelinasadr"i minimalni udio dnevnika, sve os-talo je jamaèno istina. Doista istina,Frannie? Hoæemo li ti sada vjerovati?Da ti nisi mo"da stari brkonja koji sezafrkava s nama i uveæava obmanu ot-krivajuæi ju? -Ali ne… proèitao samdnevnik od poèetka, u cijelosti, radi se obezazlenim prevarama… Frannie jemlada duhom, ozbiljna, nadarena za pi-sanje (premda malo preopširna)… Onasi je zamislila brkanje uloga. Od poèet-ka – u tome je ludilo – govori o svojojpatološkoj sklonosti prerušavanju (29.travanj), priznajem da sam tada bio ipakposumnjao u njezine perike… No eto 1.svibnja ka"e da bi htjela napisati studijuo virtualnim dnevnicima, i pita se ne ra-di li Philippe Lejeune veæ na tome? Topitanje postavlja Lucioli (indiskretnoj idragoj Lucioli!) koja joj – krasne stvarisaznajem – besplatno šalje moj dnevnikiz knjige Dragi ekranu… ! I eto kakomoju Frannie muèi surova ljubomora(shvaæam ju), no kada bolje razmisli, za-

Uvijek mi postavljaju to pitanje: a što ako su vamlagali? Ako je sve bilo izmišljeno? Odgovaramda je to moguæe tek vrlo rijetko, buduæi da je dugolagati monstruozan posao

IV/76, 14. o�ujka 2,,2 27

dovoljna je što njezina "elja potvrðujesvoju legitimnost – kako ne vjerovati udnevnik u kojemu imate ulogu? Dakleprepuštam se… Brbljav u proljeæe, mr-šaviji u ljeto, dnevnik se pretvara u neš-to poput albuma s fotografijama, Fran-nie èeka novu inspiraciju u novoj škol-skoj godini… zatim ona la"e, sjeda zastol, priznaje sve i èeka našu presudu.Bizarno je što ka"e da "eli ponovno pi-sati dnevnik, ovoga puta istinit… 15. si-jeènja! Zašto upravo tog datuma, èemutakva odgoda? I otkuda njoj s jedva de-vetnaest godina diploma Sorbonne? Po-novno sumnjam… I dok sumnjam, viševolim vjerovati. Bio sam dirnut, juèernaveèer, èitajuæi ono što je mo"da pos-ljednji nastavak dnevnika mojeg slikara.Ne mo"e više voditi svoj dnevnik budu-æi da njegova "ena zna za njega, prigova-ra si što ju je izdao, no posljednjih jemjeseci našao takvo zadovoljstvo u pi-sanju da je ovaj prekid za njega poputsamoubojstva!

Frannie i on bacili su se nasumce uigru èijim pravilima slabo vladaju. Fran-nie, ne shvaæajuæi da se u prostoru ko-jim upravlja ugovor o istini mašta nazi-va la"; Claudio (tako se zove moj sli-kar), da u prostoru kojim upravlja ugo-vor o solidarnosti (a to je brak) njegovdnevnik znaèi izdaju. Oboje ih je zasli-jepila nesavladiva "elja za pisanjem,stvaranjem i objavljivanjem jeziènoguniverzuma. Mnogo toga bit æe im op-rošteno!

Srijeda, 25. listopad, 8 satiStatistike: na današnji datum, stotinu

dnevnièara CEV-a dijeli se ovako:Spol: Muškarci, 36; ;ene, 62; par:

jedan; bez podatka: jedan dnevnik.Zemlja: Québec i Sjeverna Amerika:

69; Francuska i Europa: 27; bez podat-ka: 4.

Tipièan profil, èini mi se, je mladadjevojka od 20-25 godina koja "ivi uMontréalu.

Ono što me u ovoj inventuri iznena-dilo je jasna "enska prevlast ("ivio sam uideji o podjednakom udjelu obaju spo-lova), i uspon Francuza (oni sada èineèetvrtinu djelatnih dnevnièara).

Ono što me u ovoj inventuri iznenadilo je jasna �enska prevlast (�ivio sam u ideji o podjednakom udjelu obaju spolova), i usponFrancuza (oni sada èineèetvrtinu djelatnih dnevnièara)

Nemoguæe je toèno utvrditi dob: turubriku nikada ne ispunjavaju. No do-voljno sam èeprkao tijekom èitave oveinventure i shvatio da se to ne mijenja:golema je veæina izmeðu 20 i 30 godina.

Ostaje ispitati trajanje dnevnika, ipostotak onih koji ponovno zapoèinju.To je najdu"i posao, moram ga obavitido 4. studenog, (prva godišnja bilanca).Tada æu nedvojbeno završiti dnevnik –koji æu mo"da ponovno poèeti 4. listo-pada 2001.

Utorak, 31. listopad, 9 satiSve se kreæe, i ovaj dnevnik ide prema

svojoj poenti. Od povratka iz Rotterda-ma, gdje sam bio na konferenciji povjes-nièara mentaliteta posveæenoj osobnimdokumentima, upustio sam se u pripre-manje inventure koja æe ukljuèiti dnev-nike do 4. studenog, pri èemu je osnov-no svojstvo njihovo trajanje. Uzimamih jednog po jednog, otvaram ih – goto-vo kao kamenice! Napuštam poèetnustranicu da bih kopao po arhivu, nje"nonaciljam kvaèicu dnevnika, njegov prvinastavak, zabilje"im datum u svoj zapis-nik… Ide sporo jer je nemoguæe u pro-lazu ne èitati: gustiram stranicu, srèem,

jezikom, nepcem, "drijelom… eto samponovno postao kušaè vina, zadr"avamu ustima, gutam, ispljunem… Zamag-ljujem stvari jedino u "elji da ka"em ka-ko je ovdje sve pitanje ukusa. Moja æeinventura završiti s brojkama, no onobitno je drugdje, u okusima, dodiriva-nju, strujanjima… Prelazim preko krizaprijateljstva, sanjarija, rastrojenosti…Budim se nakon pola sata a da se nisampomaknuo ni prst u inventuri, buduæida sam proèitao, privuèen jednim gla-som, dvanaestak tjedana… telefonskiraèun bit æe mi papren!

Sve se kreæe, završio sam èlanak ošvedskim webringovima, Mongolo, na-kon što se posavjetovao s dru"inom,odluèuje se na dvomjeseèni ritam, te-matski dosje, i tako dalje, na vidiku jete"ak posao, za malu ekipu, no tko æe jeèiniti? U istra"ivanju poput ovoga obo-"avam to što sam sâm. Nema ni uspora-vanja, ni brbljanja. Ravno na èinjenice, iudari koèijašu! – Volim raditi i s drugi-ma – kada rade. Upravo to je predivno uudruzi za autobiografiju. Tako obogaæu-juæe. Zapravo volim imati dva prostora,jedan za sebe, jedan ili više njih, koje di-jelim. Dragi ekranu… zadovoljava obauvjeta. U knjizi je moje istra"ivanje,moj dnevnik. No to je knjiga koja je ucijelosti saèinjena s drugima i u imedrugih. Uzalud sam potpisao knjigu, ra-èunajte, jedva sam napisao njezinu treæi-nu! Ja sam varalica, parazit! Ne… to jekolektivna (zajednièka) knjiga. Ona æese pridru"iti, na popisu «od istog auto-ra», rubrici «u suradnji», u kojoj su knji-ge najdra"e mome srcu, one iz zajedniè-kih strasti: Calicot, koju sam napisao socem, Draga bilje nice… iz koje je proi-zašla Udruga za autobiografiju, Osobnidnevnik, pustolovina izlo"be pro"ivlje-na s Catherine, i sada, s Le Tisseran-dom, Mongoloom i Cie, prelazak infor-matièkog Mayflowera prema novimpodruèjima intime…

Srijeda, 1. studeni, 9 satiU Québecu se svi sla"u: padao je sni-

jeg! – «Nova podruèja intime» je provo-kativan izraz koji mi je pao na pametdok sam potpisivao knjigu. Annie Er-naux šalje mi par istanèanih rijeèi na tutemu, iskazujuæi «nemir» koji èini mi sedijelim. Naravno, neæu se tamo izlo"iti(«Philippe Lejeune, koji vodi svoj dnev-nik na Internetu…», najavljuje Quinzai-ne littéraire!) I kadikad mislim da sekrajolik mijenja u svakom pojasu. Nameni je da odaberem. Treba promijenitiponašanje. Annie Ernaux, kao i mnogidrugi, oduševljena je Mongoloom. Uz-mimo najbolje, shvatimo ostalo. Nonajbolje se dogaða samo zahvaljujuæi tojnevjerojatnoj slobodi. – Ostalo je, naprimjer, kolektivni site «Moj dnevnik»koji sam otkrio juèer zahvaljujuæi Kru-

gu opisanih i oslikanih dana. Je li taj sitepostojao prošle godine? Na prvoj razi-ni, to je beznaèajno: tridesetak osobaondje je ostavilo otrcane mrvice dnevni-ka bez nastavka, poput vršaka prljavevune koje ovce ostavljaju na bodljikavojogradi o koju su se otrle. Na drugoj ra-zini, to je uzbudljivo. Taj site ostvarujesanjano iskustvo laboratorija. U odnosuna on line dnevnik, dva parametra supromijenjena: 1) odsustvo inicijative(osoba nema što drugo nego pisati, kaokredom na praznoj crnoj ploèi); 2) ne-ma povrata (zabranjeno je otkriti svojpravi identitet, i priopæiti svoju e-mailadresu). Sve ono što èini dra" on linednevnika ovdje je išèeznulo. Pišemo upraznini, javno, ne znajuæi jesmo li èita-ni! Intimnost bilje"nice je nestala, a danije nadomještena darom uzvrata. To jetjeskobno, kao samoæa analitièara. Na-kon dva-tri nastavka dnevnièari-poèet-nici, s pravom, odustaju. S druge straneizostanak povrata èini da nam je manje

neugodno, pišemo prirodno, kao u pra-voj bilje"nici, za sebe, ništa ne objašnja-vajuæi – što nakon tri reèenice obes-hrabri dobronamjernog èitatelja. Pošto-vanje drugoga i "elja da se svidimo èinedobro – od trenutka kada smo u javnomprostoru! – Tko je mogao izmisliti takoèudnovat sustav? Švedski zajednièki site«Dagbok Direkt» omoguæavao je nap-rotiv dnevnièaru odgovor i èini se da jesamim tim bolje funkcionirao.

10 satiNastavljam svoj obilazak… Èini se

da je Libération juèer govorio o «psiho»siteovima. Moja Psihomedija iz Québe-ca izdr"ava sa svojih šest «uzornih»dnevnika (Angi, Bilbo, Coucou, Fouinei Titanic), od kojih su neki u zastoju veæmjesecima i èini se «pod kontrolom».Odgovarajuæi francuski siteovi, Psycho-Net i Psyzone ne pokazuju nikakveproboje. Journal Therapy nije na dnev-nom redu. Pisanje se javlja u obliku on

line chata sa psihiæem ili u forumimakoji su svojevrsna «povjerljiva pisma» ilinešto kao «SOS prijateljstvo». Tu seskupljaju razboriti savjeti, pro"ivljenose usporeðuje s iskustvima drugih. Èinise da je potreba ista kao u nekim on linednevnicima. No ponašanje je drukèije.Piše se jednokratno i to se jedva mo"enazvati pisanjem, od toga ne ostaje ništai nema nastavka. Onaj tko stvara sitepostavlja se naprotiv kao odgovornaosoba i ukljuèuje buduænost. Zaprepaš-ten sam i dirnut ozbiljnošæu on linednevnika – sve do nespretnosti njihovihpoèetnih priznanja (iskaza, izjava).Dnevnik nije terapija, èini mi se, negoprije higijena. No on line dnevnik, kojipreuzima rizik odgovora drugoga, mo"-da je bli"i terapiji nego samotnjaèkidnevnik.

Èetvrtak, 2. studeni, 15 satiPodcijenio sam posao. Pripremiti in-

venturu do 4. studenog, i usporediti sprethodnom godinom, èinilo se jednos-tavnim. Kako da ne! Kao prvo, webrin-govi su kadikad loše ureðeni, osobito("ao mi je!) Krug opisanih i oslikanihdana. Neki siteovi nemaju nikakve vezes dnevnicima (nailazim èak na jedanpornografski site!). Više siteova koje sunjihovi autori izrièito prekinuli, kao idruge koji su veæ šest ili više mjeseci na-pušteni, webringovi prikazuju kao ak-tivne. Neki siteovi su fantomski, klik-nem, «Not found»! Drugi su promijeni-li ime ili ponovno poèinju pod novimimenom nakon godinu dana mirovanja.I tako dalje. No prije svega imam mre"us prevelikim oèicama. Izmeðu dva 4.studenog dnevnik je imao vremena "iv-jeti i umrijeti. Blagosliljam dakle tromo-st webringova koji èuvaju trag tih me-teora. Doista, mnogi dnevnici traju ne-koliko mjeseci. I to je normalno. Takoje to u "ivotu. Dnevnik je èesto kriznaaktivnost. To je pomalo proturjeèno du-goroènom projektu no stjeèe publiku.Prijateljica vas ostavlja, vi izgradite lije-pi site, skupljate èitatelje. Nalazite dru-gu prijateljicu? Puf, odbacujete ih kaostare èarape. No oni æe lako naæi novenapuštene koje æe pratiti…

Bacam letimièan pogled – pa"nja!Besch, 30 godina, sam i depresivan,

poèinje dnevnik u sijeènju i završava ulipnju, na rubu samoubojstva, razoèaranšto uopæe nije imao èitatelja (Dobrodošli

Intimnost bilje�nice je nestala, a da nije nadomještena darom uzvrata. To je tjeskobno,kao samoæa analitièara.Nakon dva-tri nastavkadnevnièari-poèetnici, s pravom, odustaju

Dnevnik nije terapija, èinimi se, nego prije higijena

28 IV/75, 28. veljaèe 2,,2.

k Beschu)… Armand, 20 godina, poèinjeu sijeènju na kraju veze i zaustavlja se po-èetkom o"ujka na poèetku druge, nakonpozitivnog iskustva komunikacije (Co-me to me). Istog profila je dnevnik dva-desetpetogodišnjeg momka, Francuza,koji piše izmeðu dvije ljubavi, od 11. pro-sinca do 12. srpnja 2000. i završava zah-valjujuæi nam na podršci (U zagradama).Dvomjeseèni, šestomjeseèni dnevnici,koji ostaju on line, siroèad… Kako to daBen, dvadesetogodišnjak iz Lyona, kon-struira dnevnik sa stranicom sofisticira-nog izgleda 22. lipnja 2000. da bi ga na-pustio bez rijeèi objašnjenja 13. srpnja?To je rekordno kratko: tri tjedna! Noevo surfajuæi osobnim stranicama naila-zim na dnevnik transseksualca, Domi-niquea Duceppea (Slijed moje preobraz-be) koji traje od travnja do listopada, zav-ršava 27. listopada kada je njegova preob-razba dovršena! – Pedesetogodišnji za-poslenik informatièkog poduzeæa osjeæaprazninu u duši, zapoèinje dnevnik (18.travnja 2000); sutradan, sluèajno, šef mupredla"e da sudjeluje s 10 posto kao dio-nièar poduzeæa; on oklijeva, misli odbiti,zatim prihvati i prekida dnevnik (18.svibnja, utukao je mjesec dana!). Radi seo tipiènom dnevniku odluèivanja (Dnev-nik kojota). – Gdje je bio prošle godineDnevnik (ne)poslušne djevojke koji ni-sam primijetio, a trajao je od listopada doprosinca 1999, ponovno poèeo u veljaèi iprekinuo u lipnju? Teško je slijediti sko-kove tog suludog dnevnika… kako to dase Jebou i Solye (Intimni dnevnik mladogpara) zaustavljaju na pustopoljini 24. si-jeènja 2000, uz posljednje rijeèi: «bye, dosljedeæeg susreta», dok na naslovnoj stra-nici na vrhu piše «Solye je ipak trudna!»Od tada, šutnja – bojim se najgoreg. Da,ima nešto patetièno u tim prohtjevima,lutanjima, komadima rasutog "ivota.Èesto imam dojam da prolazim krajoli-kom nakon oluje…

Subota, 4. studeni, 10 sati…da bih se umirio èitam moje dnev-

nièare duge plovidbe, vraæam se Mon-golovoj razboritosti, Zubyjinoj senzi-bilnosti, Lilooovoj svakodnevici; Lu-ciolinim uzbuðenjima – tako razlièitimstilovima! Svake veèeri kao da ih dola-zim pokriti svakoga u svojem krevetu,osim ako oni zapravo ne dolaze pokritimene… Takoðer mi je drago što se onimeðusobno èitaju: Idealist je upravootkrio, poput mene, naknadno, Franni-no priznanje da je lagala, zatim se latioèitanja njezinog dnevnika, koji mu sesvidio. I ja, koji takoðer èitam i volimFrannie, vrlo sam

…da bih se umirio èitammoje dnevnièare duge plovidbe, vraæam se Mongolovoj razboritosti,Zubyjinoj senzibilnosti, Lilooovoj svakodnevici; Luciolinim uzbuðenjima –tako razlièitim stilovima!Svake veèeri kao da ih dolazim pokriti svakoga usvojem krevetu, osim akooni zapravo ne dolaze pokriti mene…

zbunjen. U svojem juèerašnjem nas-tavku ona u pojedinosti opisuje svojelakomo išèekivanje knjige Dragi ekra-nu… , ritual kupnje, sjenu ljubomorekoja ostaje, i to kako se uoèi èitanja,koje nakratko odgaða kako bi u"itakdu"e trajao, unaprijed oblizuje. Da liona zna da sam ja ovdje, s ove straneekrana, i da sve to vidim? Ugodno jebiti išèekivan, no stanje je prije uznemi-rujuæe… Moja bi kazna bila – ili æe biti– njezino razoèaranje!

18 satiZavršio sam raèunanje. Brojke koje

æu dati treba shvatiti kao pokazatelj, neviše od toga. Moja metoda nije precizna.Prošle godine raèunao sam on linednevnike koje su navodili krugovi, èak iako su oni veæ dugo u zastoju. Trebaosam naprotiv eliminirati svaki dnevnikkoji nije aktivan više od mjesec dana. Dabudem dosljedan ( i da pojednostavnimstvari!) nastavio sam tako neskrupuloz-no postupati. S druge strane, neke siteo-ve nisam mogao otvoriti. Pretpostavimodakle da se moje greške u neraèunanjunekih dnevnika i raèunanju nepostoje-æih poništavaju! Prednost je ovogodiš-njeg istra"ivanja što ga je dosta lakoprovesti (premda je trajalo nekoliko da-na…). Prava bi metoda bila promatratineprekidno, napraviti karticu za svakion line dnevnik, zatim za svaki novi, bi-lje"eæi njegovo trajanje, ritam… eto ide-je za Frannie, jednog dana ona æe tra"ititemu za magistarski rad!

Pronašao sam dakle 126 dnevnika. Toje skoro dva puta više nego 67 prošlogo-dišnjih. Od tih 67, njih 48 je pre"ivjelo,19 išèeznulo – zapravo vjerojatno više:recimo da ima dvije treæine pre"ivjelih –što nije loše – i mnogo više novopristig-lih.

Spol dnevnièara: 72 "ene, 49 muška-raca, 4 para i 1 neodreðen sluèaj: otprili-ke 60 posto "ena i 40 posto muškaraca(isto je s dnevnicima koji nisu na Inter-netu).

Trajanje dnevnika je: Manje od tri mjeseca – 18Od tri mjeseca do godinu dana – 47Izmeðu godinu dana i dvije godine –

38Izmeðu dvije i tri godine – 14Više od tri godine – 7Dakle 65 dnevnika (oko 50 posto)

traje kraæe od godinu dana. Ako ima vi-še dnevnika koji traju du"e od godinudana nego onih koji su pre"ivjeli odprošle godine (da li me pratite?), to jezato što su se u mojem polju prouèava-nja pojavili dnevnici koji su 4. studenog1999. bili on line drugdje ili uopæe nisubili on line (sluèaj Tuborg).

Nedjelja, 5. studeniDan kada sam trebao završiti… no

igrat æu produ"etke. Danas nisam uop-æe imao vremena za pisanje. Dajem simalu odgodu pa æu onda dovršiti ovajpovratak temi.

Ponedjeljak, 6. studeni, 22 sataPrije nego zatvorim duæan sla"em

mnoštvo sitnica…Što je novoga?Nabacano: Vanicaramel, koju ne poz-

najem, mi je pisala; vidjevši pseudonimzamišljao sam derište, no radi se o obi-teljskoj "eni, profesorici u pariškoj regi-ji, koja vodi simpatièan dnevnik, tipakronike pune dobrog raspolo"enja; onasmatra da intimni dnevnik na mre"i nijemoguæ - o tome smo raspravljali. –Claudio, slikar s fluidnim brakom, od-luèio je nastaviti svoj dnevnik, a ohrab-rili su ga èitatelji: uh! - Pisao sam vodi-telju kruga «Moj dnevnik» (u što se japletem?): poèeo je u travnju, simpatièanje, pun dobrih namjera, no èini se da gastvarnost ne slijedi: juèer sam otvorio29 najavljenih dnevnika – samo dva tra-ju (Crusoe i Artur); savjetovao sam muda dopusti odgovor putem e-maila. – Je-su li se Zuby i Frannie dogovorile? I Zu-by je prikazala kako joj je u subotu stig-la knjiga Dragi ekranu… ; i od tada obješute: jao! No moja knjiga je tako du-ga… - Primio sam narud"bu za Thier-ryja Tuborga: verzija njegovoga dnevni-ka 1995 – 2000, oko 500 kartica, foto-kopirana, koju je priredio autor…

I tako dalje!I tako dalje…

Utorak, 7. studeni, 2000.Zašto ne uspijevamo zatvoriti duæan?Sve sam rekao, no zakaèim se za svo-

jeg primatelja. Mi smo kao dva prijatelja

iz gimnazije. Pratim ga do kuæe, prièa-mo, onda on mene prati do moje kuæe,nemamo razloga s tim prekinuti! Osimšto je njemu sada stvarno dosta, a ja tonisam ni primijetio! U "ivotu je takvasituacija neugodna. No ovdje, vi steotišli, ja nastavljam posve sam opširnorazlagati – i to nije strašno!

I zatim, uvijek je teško napustiti, dabismo se upustili u buduænost koja jemo"da prazna…? Ipak imam zalihe, po-vezane s onim što ostavljam… osam-naestog, izlaganje na seminaru «Genezai autobiografija» o skicama za prvi tomNepomiènog vremena: Claude Mauriacje majstor hiperteksta, virtuoz citira-nja… Dvadesetèetvrtog u Besançonu,nastup na konferenciji «Prešuæivanja se-be», i Bog zna je li cyber-ja kadar pre-šutjeti! Zapravo više namjeravam propi-tati savjest o svojim bizarnim prikriva-njima pred fikcijom… No poslije? «Štonam lijepoga pripremate? «, ka"u lju-bazno oni koji nisu proèitali vašu pos-ljednju knjigu…

18 satiLiloo je nabavila knjigu Dragi ekra-

nu… , njezina prva gesta bila je pogle-dati indeks, i osjetila se povrijeðenomnaèinom na koji govorim o njoj. O to-me piše u svojem dnevniku, no umilja-to buduæi da zna da ga èitam, i da poka-"e kako je dra"esna, nipošto glupaèa,kakvom je prema njezinoj tvrdnji ja vi-dim. Ona me ne "eli povrijediti i uspr-kos svemu je zadovoljna što se o njojgovori u jednoj knjizi. Znao sam da æuje naljutiti… S vremenom mi je postaja-la sve simpatiènija, no trebalo je ostavi-ti trag tog upoznavanja. U samoj samknjizi priznao krivnju. A u pismu kojesam joj upravo poslao, objašnjavam joju kojem smislu treba shvatiti pridjev«bezazlen» - kao prirodnost njezinogdnevnika, koji izbjegava, ka"em joj,svaku autocenzuru i tra"enje efekta, ièini je vrlo ranjivom. Ima malo dnevni-èara na Internetu koji pišu takvim to-nom: ona je "ivuæi dokaz moguænostiintimnosti, i rizika koje ona donosi. Naèitatelju je da bude dostojan takvogpovjerenja, ili da se povuèe. - To memuèilo èitavo poslijepodne – èitao samClaudea Mauriaca, i naletio sam na ulo-mak (str. 266) koji æu preuzeti, buduæida kazuje ono što osjeæam. Pred Léau-taudom on je kao ja pred Liloo. Ostav-ljam vas s njim. Vratit æu se sljedeæeglistopada s novim meditacijama, sljede-æe godine završit æu inventuru do 4.studenog, obeæajem… Do viðenja?!

Pariz, ponedjeljak 6. prosinac 1954.Èitajuæi dnevnik Paula Léautauda, èi-

ji je prvi svezak upravo objavljen, èudimse miru s kojim on izla e jadne prièe jed-nog jadnog ivota. Nije da me ne zani-maju: smatram ih zabavnima, kadikadèak dirljivima. No moguænost komiènoguvijek je prisutna: dovoljna bi bila ironij-ska namjera èitatelja. No osobne tajne supreviše teške (pomišljam na svoje, u mo-jem dnevniku, u kojemu odsada kolikomogu izbjegavam egoizam) a da bismoriskirali da vidimo kako se s njima ismi-javaju. Poruga koja uvijek potencijalnopostoji u jednome ja prema drugome èinida najèešæe odustajem od toga da se izlo- im, zanemarujuæi svaku referencu namoj osobni ivot (…).

Léautaudov primjer (nakon nekihdrugih) pokazuje mi da sam mo da u kri-vu što se tako èuvam od sebe samog; da jeu takvoj vrsti svjedoèanstva iskrenost sa-ma po sebi vrijednost, ili je to prije toèno-st prikaza, poštovanje èinjenica – i da štoviše skupljamo tu vrstu malih osobnih in-formacija, više pru amo oru je protiv se-be samih, no više takoðer okušavamo sre-æu u osvajanju nekih bratskih srca punihrazumijevanja.

Prevela s francuskog Gordana Crnkoviæ

Gioia-Ana Ulrich

izozemski jezik stranci uglavnomsmatraju ru"nim i mnogi tvrde daNizozemci govore kao da su pot-

puno promukli (a u goroj verziji, kao dapovraæaju!). U australskim novinama TheDutch Courier jednom je stajalo kako pi-sani Nizozemski izgleda kao da je netkosjeo na pisaæu mašinu. Nizozemski je zap-ravo oblik njemaèkoga koji se sna"no os-lanja na engleski i francuski jezik, iako æesvaki Nizozemac vatreno proturjeèiti tojtvrdnji, a poneki bi se èak mogao naæi uv-rijeðenim. I to iz dva razloga: Nizozemcise smatraju posebnim, neobiènim naro-dom, pa njeguju njima svojstven imid" uEuropi (poput Engleza koji se èak i nesmatraju Europljanima), a osim toga, još idanas postoji veliki animozitet premaNjemaèkoj te baš i nije zgodno njihov je-zik usporeðivati s njemaèkim. (Stoga sva-kom strancu savjetujem da se u Nizozem-skoj slu"i engleskim, a ne njemaèkim jerbi u protivnom mogao imati èak i neugod-na iskustva.) Zapravo je vrlo smiješno nji-hovo neprijateljsko raspolo"enje premaNijemcima, jer nakon duljeg boravka uNizozemskoj i upoznavanja s njihovomkulturom i poviješæu, nije teško zakljuèitida su veoma povezani upravo s njemaè-kom kulturom, a uza sve to neprestano ses njima usporeðuju. Na amsterdamskomfakultetu sam, slušajuæi predavanja iz ni-zozemske knji"evnosti, bila svjedokomove moje tvrdnje jer gotovo da nije bilopredavanja na kojemu profesor nije povu-kao paralelu s nekim njemaèkim knji"ev-nim djelom ili autorom. No, mora se priz-nati da je nizozemska knji"evnost, iakopokriva malo jezièno podruèje, tijekomstoljeæa dala mnoge znaèajne autore, asuvremenih pisaca ima vrlo mnogo i veo-ma su plodni. Po broju pjesnika i publici-ranih zbirki pjesama u meðunarodnimrazmjerima, Nizozemska se svake godinenalazi na treæem mjestu, nakon Japana iIslanda.

"Opasne" sliènostiNo, vratimo se jeziku. Buduæi da je sli-

èan njemaèkom, poznavatelji njemaèkogamogli bi zakljuèiti da ga je lako nauèiti. Tovrijedi za poèetnike koji æe vjerojatno s la-koæom svladati osnove, no problem se po-javljuje kad se jezik poène koristiti na vi-šoj razini, tada upravo ono što je odmog-lo u poèetku mo"e postati najveæa prepre-ka – sliènosti mogu prouzrokovati nizpogrešaka. Korištenje mnogobrojnih vo-kala i diftonga, kombinacije rijeèi i reèe-niène konstrukcije razlog su što pisani je-zik izgleda komplicirano, no u gramatici iizgovoru Nizozemski je vrlo dosljedan.Glasovi koji strancima zadaju najveæe gla-vobolje su guturalni 'h' (u pisanom jeziku'sch' i 'g'), razlika izmeðu guturalnog i me-kog 'h', diftonzi poput 'ui', 'ij' i 'ei' te razli-ka izmeðu dugog i kratkog 'a' (kao uprimjeru 'man' /èovjek/ i 'maan' /mje-sec/). Ako nikad niste èuli nizozemski je-zik, a spremni ste za eksperimentiranje,zlobnici preporuèuju da, primjerice, s us-tima punim meda proèitate nešto na nizo-zemskom, pa æete toèno znati kako zvuèi.

Neki smatraju da se karakter jednoganaroda oslikava u jeziku. Jedan od primje-

ra u nizozemskom nevjerojatno je isforsi-rana i meni iritantna navika da se u sva-kodnevnom, razgovornom jeziku, koristedeminutivi. To je navodno proizašlo iz

mišljenja da sve što ka"u mora nositi pe-èat sitnoga zadovoljstva, pa tako Nizo-zemci piju kavicu, hodaju po ulièici, sjedeu autiæu i odlaze na putiæ oko svijeta.

Strancima uistinu treba puno vremenada se priviknu na nizozemska imena i nji-hov grafièki izgled, jer ih imaju mnogo iveoma su duga. Iza nadimka osobe kojuzovu Dina obièno se krije kilometarskoime poput Arnoldina Susanna NanetteVan Loenen Boersma-Waterdrinker. Stogasu mnogi dobili nadimke koji danas zap-ravo funkcioniraju kao normalna imena(Pieter – Piet, Johannes – Hans ili Joopi,Hubertus – Huub ).

Strani jeziciNema Nizozemca koji ne govori ba-

rem jedan strani jezik. Engleski je najras-prostranjeniji, a mnogi znaju njemaèki ifrancuski. Najèudnije je zapravo što veæi-

na nijedan jezik ne govori odlièno, znanjekoje imaju dostatno je za jednostavnukonverzaciju. Nemaju komplekse pa go-vore, makar krivo ili loše, ali se slu"e stra-nim jezikom, dok kod nas veæina ljudi ne-ma hrabrosti otvoriti usta dok nije potpu-no sigurna da dobro vlada jezikom. Nizo-zemci se uglavnom slu"e taktikom dastrani jezik prilagoðavaju materinskom,

tako da, primjerice, engleske rijeèi izgova-raju prema nizozemskim pravilima. Èestosam se zgra"ala nad njihovim izgovoromengleskoga – na primjer, rijeè lucky izgo-varaju kao 'lüki' (odnosno kao njemaèki us preglasom). Buduæi da engleski ondjeodlièno prolazi, mnogi stranci koji ondje"ive ni nakon nekoliko godina provedenihu Nizozemskoj nisu nauèili jezik.

Najviše me iznenadio omalova"avajuæistav Nizozemaca prema vlastitu jeziku.Èak i na fakultetu bila sam tretirana kaorijedak primjerak èudaka jer govorim i "e-lim usavršiti njihov beznaèajan jezik. Akoste stranac i govorite njihov jezik, Nizo-zemci su nevjerojatno poèašæeni i zadiv-ljeni, a ako doznaju da ondje ne kanite os-tati zauvijek, bit æete popuno integrirani unjihov "ivot, bit æe potpuno iskreni premavama i trudit æe se da vam ugode koliko-god je to moguæe. Najviše æe vas savjeto-

vati da pazite kojim kvartom u gradu sekreæete zbog visoke stope kriminala. Ne-koliko dana prije mog povratka u Zagrebu tramvaju su pokušali opljaèkati mojukolegicu Nizozemku, no sreæom zaskoèi-la je d"epara prije nego je s njezinim nov-èanikom uspio petama dati vjetra. Narav-no da takvih sluèajeva ima svugdje, no na-jironiènije u cijeloj prièi je to da me onanetom prije uvjeravala kako joj se tijekomdeset godina "ivota u Amsterdamu nikadništa nije dogodilo. Amsterdam mo"e bitiopasan za turiste na koje danonoæno vre-baju. Najopasniji je, po mojem mišljenju,Rotterdam, najveæi luèki grad, u kojemdanas ni usred bijela dana u nekim dijelo-vima nije moguæe hodati s mobitelom uruci – usred razgovora jednostavno ti gaistrgnu iz ruke i pobjegnu, dok šetnja ponekim kvartovima bijelcu mo"e biti opas-na po "ivot.

Le'erna "visoka" kulturaKulturni "ivot u cijeloj zemlji izuzetno

je bogat, pogotovo u Amsterdamu, defi-nitivno najljepšem gradu Nizozemske, uzmnogo manji i meni najmiliji Haarlem.Imala sam sreæu sjediti u legendarnomamsterdamskom Concertgebouwu, otiæina kazališnu predstavu u Amstelveen i nakoncert u Beurs van Berlage u Amsterda-mu. U Beurs van Berlage nekad davno od-r"avali su se sajmovi, a sada je to velikakoncertna dvorana i muzej (zanimljivo jeda je ondje 2. veljaèe proslavljeno kraljev-sko vjenèanje nizozemskog prijestolonas-ljednika Willema Alexandera i ArgentinkeMaxime). U dvorani Berlage prisustvova-la sam koncertu nizozemskog pijanistaPolo de Haasa. Bila sam oduševljena jed-nostavnošæu cijeloga dogaðaja – pijanist jepoèeo preludirati prije nego su svi gostizauzeli svoja mjesta, tijekom koncerta lju-di su izlazili na piæe, nije bilo dovoljno tis-kanih programa, pa je organizatorica je-dan posudila od mene kako bi na pozorni-ci uz uvodnu rijeè mogla proèitati redosli-jed skladbi. Na koncertu je takoðer gos-tovao mladi pjesnik Mustafa Stituou kojije èitao iz svoje nove zbirke, a u stancismo se okrijepili posebnim koktelom Po-lo de Haas.

Prije odlaska u Nizozemsku idealizira-la sam tu zemlju, kao što gotovo svi miidealiziramo zemlje zapadne Europe. No,boraveæi ondje shvatila sam da tamo nekestvari uopæe ne funkcioniraju kako treba(da vlakovi kasne, da im je zdravstvenaskrb loša) i da kod nas sve baš i nije takološe kao što mislimo. Nizozemska je lije-pa zemlja koja oduševljava izvana (iznut-ra nešto manje) i uz malo truda i dobrevolje pru"a moguænosti za miran i lago-dan "ivot.

IV/76, 14. o�ujka 2,,2 29

UUssttaa ppuunnaa mmeeddaaZbog mišljenja da sve što ka�umora nositi peèat sitnoga zadovoljstva, Nizozemci piju kavicu, hodaju po ulièici, sjede uautiæu i odlaze na putiæ oko svijeta

Ivana Slunjski ema pete Radionice kulturalnekonfrontacije bila je seksualnost.Toènije, druga strana seksualnosti.

Baš ta strana seksualnosti. Ona koja je sveono što seksualnost nije, a takvim se nazi-va. Znamenita Freudova teorija seksual-nosti poziva se na slijed ponašanja unapri-jed odreðen "pamæenjem vrste", kao ori-jentir partnera suprotnog spola kojima jekonaèni cilj koitalno sjedinjenje genitalija.Danas se psihoanaliza u mnogome od-maknula od Freudova tumaèenja seksual-nosti kroz instinkt i nagon. Seksualnostse više ne poistovjeæuje s iskljuèivo bio-loškim i evolucijskim determiniranjemnagona, veæ se tumaèi kao svojstvenostèovjeka koja se izgraðuje tijekom "ivotasvakog subjekta. Camille Paglia u esejuSeks i nasilje ili priroda i umjetnost vidi se-ks kao mjesto preklapanja èovjeka i priro-de, svojevrsni atavizam u kojem prirodapre"ivljava, gdje moralnost i ispravnostpostupaka izmièu kontroli svodeæi se naanimalni nagon.

Stupnjevi seksualnog uznemiravanjaLjudska svijest sputana je "ivotinj-

skim nagonom, a civilizacija djeluje kaoštit od snage prirode. Svako seksualnouznemiravanje, od neugodnih pošalica idrskog dodirivanja, do smjelog i otvore-nog iznuðivanja tjelesnog kontakta, èes-to prethodi brutalnijem stupnju zlostav-ljanja i uskraæivanja slobode – silovanju.Paglia na formulaciju silovanja kao èinanasilja, ali ne i seksa, na iskazivanje moæipod krinkom seksa, pristaje tek djelo-mièno. Seks jest moæ, koja je kao i svakadruga moæ nasilna. Dakle, silovanje, ajednako tako i svaki drugi oblik seksual-nog zlostavljanja (pod kojim smatram iverbalno uznemiravanje), dogaða se i usjeni seksa. Seksualno zlostavljanje izrazje "elje za moæi koja je inherentna i pri-rodi i civilizaciji. Takav oblik agresijemo"e kontrolirati samo društvo u cjelini.Društvo bi trebalo biti "enina zaštita odspolne agresije. Agresor ili blago reèenouznemiravatelj je muškarac koji je izma-kao kontroli društva. Zašto ne i "ena? Zaone koji bi mogli pronaæi prigovor ovak-vu razmatranju u neargumentiranomprozivanju feministica kao mrziteljicamuškog roda reæi æu da je "enama stranoi neprispodobivo (i neprirodno) nasilnoprodiranje u integritet drugog tijela. Psi-hoanalitièari tumaèe da svaki muškarac usebi nosi djeliæ nad kojim vlada njegovamajka (time i svaka druga "ena) èije seprisutnosti nikad u potpunosti ne mo"eriješiti. Muški hormon testosteron muš-karcima u kljuènim trenucima pru"a mo-guænost dominacije nad "enama, što imdaje sigurnost i prividni nadzor (moæ)nad roditeljicom. Problem seksualnoguznemiravanja u zadnje je vrijeme, za na-šu puritansku sredinu, vrlo eksponiran ujavnosti, posebice u tiskovinama. Zna seda postoji, o tome se prièa, sa svih stranapadaju prijedlozi da se uèini ovo, ili da se

uèini ono, a na kraju kad bi bilo razumlji-vo neko konkretno rješenje na razini do-nošenja zakona, svi ustuknu.

Nedodirljivi nasilnici?Seksualno uznemiravanje na sveuèilištu

bio je predmet jedne od scena priprema-nih na Radionici. Uz uobièajene preprekeustajalog društva nenaviklog na promje-ne, na sveuèilištu se susreæemo s još jed-nim èak i veæim problemom. Sveuèilišteèini unutar postojeæeg društvenog sustavazaseban zatvoreni hijerarhizirajuæi sustavu koji je nemoguæe doprijeti izvana. Iakosveuèilišta ne bi bilo da nema studenata,situacija se još uvijek promatra s krivestrane, studenti zauzimaju najni"e mjestona skali vrednovanja (o studenticama da ine govorimo) i njih tek oèekuje borba zaviši polo"aj. Oni koji se jednom poèinjuuspinjati poduzet æe sve da se na teškosteèenom polo"aju i odr"e, pa èak i ako seto protivi njihovom prvobitnom dubo-koistinskom uvjerenju. Ni"i asistenti štiteni"e asistente, viši asistenti štite više, pro-fesori štite profesore i tako redom. Rijeèstudenta protiv rijeèi profesora ne vrijediapsolutno ništa. Kad profesor nešto ka"e,onda to stoji i nitko se ne pita zašto je totako. Kad student pokuša reæi nešto štonije u skladu s interpretacijom profesora(i ne samo na razini usvojenoga gradiva),morat æe upotrijebiti vrlo jake argumentei svu svoju imaginaciju (što i nije tako lo-še jer uèi razmišljati) da bi ga opovrgao.Kad profesoru zaleðe èuva drugi profesor,taj je zid gotovo nemoguæe probiti. Da bise raskrinkali neregularni postupci profe-sora, uz neoborive materijalne dokazepotrebna je rijeè još jednog profesora kojipritom riskira vlastiti status, a nad glavommu visi izgon iz reda. Povlašteni polo"ajnerijetko slu"i kao pokriæe za razne sek-sualne malverzacije, a ako nešto i izbije navidjelo, obièno se stvar zataška uz even-tualni usmeni ukor profesoru. Njegovstatus time nije poljuljan, dok studentica(u veæini sluèajeva) ili student (rijetko) ti-me dobiva biljeg koji nosi toliko dugodok je dio sveuèilišnog sustava. Mnogezlostavljane studentice stoga se dr"e pra-

vila da je u takvim situacijama bolje šutje-ti. Scena seksualnog uznemiravanja izve-dena na pozornici EXIT-a uspjela je sruši-ti neke od tabua.

Odjeæa ne èini 'rtvu (silovanja) Govoriti o tamnoj strani seksualnosti

scenama koje ukljuèuju homoseksuali-zam, seksualno zlostavljanje na sveuèiliš-tu i javnim mjestima kao što je gradskiprijevoz, te spolnim bolestima, u kazališ-tu dakako ne predstavlja novost. Novostje, a prije svega i hrabrost, govoriti na ta-kav eksplicitan naèin spremno doèekujuæirazlièito usmjerene reakcije gledatelja, asvaku intervenciju koja vodi do razrješe-nja problema (barem kazališno predoèe-nih) prihvaæajuæi dobrodošlom. Scenaseksualnog uznemiravanja isprva mi se èi-nila krivo postavljenom. Provokativnoodijevanje studentica s namjerom da za-dobiju što bolju ocjenu, kao i kasnija pri-tu"ba na nepravedno dodijeljene ocjenedjelovali su kao da se udaljavaju od biti,od iskazivanja nadmoæi profesora krozmanipulaciju seksom. Meðutim, pokazalose da glavnina problema le"i upravo u to-me. Èinjenica je da pojedini muškarci bez

obzira na obrazovanje i društveni ugledkoji su postigli, kao posljedicu nedovolj-ne i neprikladne socijalizacije zadr"avajupravo na diskriminaciju prema drugomspolu kao nešto normalno i društvenoprihvatljivo. Paglia u spomenutom esejuukazuje na iznimku ljudskih jedinki. U "i-votinjskom svijetu mu"jaci su ti koji se ki-te i razmeæu svojom ljepotom, a "enke suneugledne, kako bi bile što neupadljivijedok zaklanjaju mjesto na kojem èuvajusvoje potomstvo. U patrijarhalnom sedruštvu podrazumijeva da se "ene kraseuresima, a muškarci nadmeæu pokazujuæiih kao svojinu i neotuðivu lovinu. U tomje sluèaju "ena tek mjerilo samoljubljamuškarca. ;enama preostaje ili postati "r-tvom, ili se koristiti prokušanim enskimsredstvima da bi se domogle "eljenog ci-lja. One koje ne pristaju ni na jednu odponuðenih opcija èeka krvavi put do us-pjeha.

IzlaziNajviše što jedna osviještena studentica

mo"e uèiniti iz podèinjene pozicije jestsazvati vijeæe studenata koje æe tada stvarpodastrijeti dekanu i nadreðenim tijelima.Uistinu, pokazalo se da je iz EXIT-ovagledališta na pozornicu izašla JEDNA up-ravo takva djevojka, koja je situaciju sek-sualnog uznemiravanja uistinu osjetila navlastitoj ko"i i koja je smogla snage tu"itiprofesora: èak i napisati famoznu pismenutu"bu "u dva primjerka" s punim potpisomi brojem indeksa. Proces je još uvijek u ti-jeku. Za pretpostaviti je da æe ishod sporarijetko biti donesen u korist studentice to-liko dugo dok pozicija profesora bude zaš-tiæena zakonom. Ako bi studenticamaprešlo u praksu prijaviti svaki takav sluèaj iako bi se svaki takav sluèaj razmotrio, vre-menom bi se nešto moralo promijeniti.Teško da æe iskustvo s Radionice direktnobiti preneseno u saborske klupe i utjecatina uèinkovitost i svrsishodnost donošenjazakona (premda je brigu za pokretanje no-vog zakona o seksualnom uznemiravanju izlostavljanju na Sveuèilištu tijekom sameRadionice na sebe preuzeo Hrvatski prav-ni centar), ali ne mo"e se osporiti da su seu percepciji gledatelja dogodile i nekepromjene. Dokaz tomu svakako je nela-godnost i negodovanje proizišlo iz nemo-æi da se nešto uèini, a koje se moglo osjeti-ti u gledalištu. Iako je u publici bilo poku-šaja da se èitava scena okrene na šalu, èaksu i BBB navijaèi vremenom prestali doba-civati seksistièke komentare studentica-ma, prihvativši ozbiljnost njihove situaci-je. Svatko od prisutnih gledatelja nad timæe se problemom ako ništa drugo bar du-boko zamisliti. Najveæi uspjeh je što jescena igrana pred netipiènom kazališnompublikom najrazlièitijih profila, koja seovaj put, umjesto da se udobno namjesti uvlastite fotelje pred tv ekranima, uhvatilaukoštac s neuhvatljivim prièama o seksual-nim maskama nasilja.

30 IV/76, 14. o�ujka 2,,2.

Seks jest moæ, koja je kao i svakadruga moæ nasilna. Dakle, silovanje, a jednako tako i svakidrugi oblik seksualnog zlostavljanja (pod kojim smatram iverbalno uznemiravanje), dogaðase i u sjeni seksa

Uz 5. radionicu kulturalne konfrontacije

foto: Jonke Sham

foto: Nenad Hrgetiæ

SSvveeuuèèiilliiššnnee zzlloouuppoottrreebbee sseekkssuuaallnnoossttii

Iako sveuèilišta ne bi bilo da nema studenata, situacija se još uvijek promatra s krive strane: studenti zauzimaju najni'e mjesto na skali vrednovanja

Tin Perkov

eliki uspjeh Boalova teatrau Zagrebu! Oèito atrak-tivna, ali i teška tema sek-

sualnosti okupila je velik brojzainteresiranih za koje je dvora-na Teatra EXIT bila premalena,ljudi su i s nogu pratili prizore iintervenirali na sve naèine kojeBoal priznaje i ne priznaje, Joke-ri su hrabro kormilarili nebroje-nim uputama, pitanjima i izlasci-ma gledatelja na scenu, za njih jevrijeme prolazilo i prebrzo. Èeti-ri naporna sata, provedena u se-ciranju nasilnih postupaka iz sva-kodnevice i nala"enju naèina ka-ko se nositi s napadima na vlasti-tu spolnost, korisnija su negouobièajeno èetverosatno, a èestoi du"e èekanje novinara da pete-ro predsjednika stranaka vladaju-æe koalicije izaðu iza zatvorenihvrata i udijele šture izjave o pita-njima od nacionalne va"nosti,poput broja èlanova u"ega kabi-neta. Ova usporedba samo je pri-vidno neodgovarajuæa, jer sukobikoje smo vidjeli na sceni EXIT-ajesu politièki, uvijek podsjeæajuna širi društveni problem prika-zivanjem situacija u kojima se onizravno reflektira na svakodnev-ne "ivote. Voditeljica projektaNataša Govediæ èak je najavilapomak prema legislativnom teat-ru, u kojem bi za scenama slijedi-

li konkretni prijedlozi zakonskihpromjena kojima bi se mogle iz-bjeæi vrlo osobne tragedije.

Jedna sasvim normalna lezbijka

“Mama, ja sam lezbijka!” –kljuèna reèenica brojnih holi-vudskih filmova i tv-serija, nasceni forum teatra dobiva novuvrijednost, jer rasplet ima mo-guænost promjene, višeznaènos-ti. “Sva su rješenja dobra!”, re-kao je Vili Matula na jednoj odprethodnih izvedbi, èime je izaz-vao negodovanje jedne gledate-ljice, s njezine pozicije svakakoopravdano, ali moglo se izbjeæidrukèijom formulacijom: dobroje da imamo mnogo rješenja, jerse u stvarnom "ivotu èesto nesjetimo ni jednog. Majka reagiranevjericom (“Ja ovo nisam èu-la!”) koja se pretvara u srd"bu(“To nije normalno!”), agresi-jom koja proizlazi iz straha. Ro-diteljski šok kad uvide da njiho-va djeca poèinju "ivjeti svojim"ivotima, šok koji èesto rezulti-ra grubim prekidom odnosa, uovom sluèaju je jaèi nego inaèe,jer je rijeè o tijelu kæeri na koje

majka pola"e pravo, udjeljujemu misiju koja se prenosi s ko-ljena na koljeno. Kæi mo"e pob-jeæi od majke i "ivjeti svojim "i-

votom, ali ne mo"e pobjeæi oddruštva koje iskljuèuje razlièito-st. Zato je ovaj problem politièkiproblem, a pokušaj da se prevla-da sukob majke i kæeri ne trebashvatiti kao imperativ oèuvanjavelike sretne obitelji nego kaosimbolièan primjer borbe zanu"ni minimum društvene prih-vatljivosti ponašanja suprotnogtradicionalnim normama. Boa-lov teatar besmislen je ako nevjerujemo da se svijet mo"e pro-mijeniti, ako ne vjerujemo da se

mo e formirati svijet u kojem æeheteroseksualci poštivati izborhomoseksualaca, ali i obrnuto.No, korak po korak: prvi cilj je

osvijetliti moguæe strategije ne-nasilnog rješenja sukoba s nasil-nim opresorom, a time je veæmnogo napravljeno.

Æelavi nasrtljivci sa sveuèilištaScena seksualnog uznemirava-

nja na sveuèilištu pokazala je ko-liko je rašireno olako shvaæanjetog oblika nasilja profesora nadstudenticama. Neki su gledateljizasuli optu"ujuæim pitanjimastudenticu koja je dobila lošu oc-jenu jer nije ozbiljno shvatila pri-

èe kako je dotièni profesor bla-gonaklon prema izazovnije odje-venim studenticama. “Je li tebeon seksualno uznemiravao? Oèi-to, nije!” Druge dvije studenticenekoliko graðana je optu"ilo daizazivaju, maltene uznemiravajuprofesora svojim naèinom odije-vanja. Iako su u veæini publike uEXIT-u naišle na neodobravanje,takve primjedbe oslikavaju prev-ladavajuæi stav društva koje ukrajnjoj konzekvenci redovitodio krivnje za silovanje nalaze u"rtvi, prisiljavajuæi je da proðekroz mo"da još veæu torturu itraumu od samog silovanja, akose uopæe odluèi na tu"bu. Kakoeliminirati neobièan logièkisklop u kojem se nasilje opravda-va privlaènošæu "rtve?

Šlatanje po tramvajimaScena uznemiravanja u tram-

vaju svima je bila vrlo prepoznat-ljiva: koristeæi gu"vu, nasilnik seneugodno naslanja na djevojku;pomakne li se ona, on je slijedi,ostali putnici se prave da se ništane dogaða, to nije njihov prob-lem. Djevojka je pritom olièenjestraha: tko zna na što je sve tajspreman, što æe se dogoditi akoizaðu na istoj stanici – ova nije-ma scena sugestivno je doèaralajedan oblik neverbalnog nasilja.U èetvrtoj sceni, djevojka zara-"ena chlamidijom "eli upozoritibivšeg momka koji ju je zaraziotom lako izljeèivom spolnombolešæu bez oèitih simptoma, alis teškim posljedicama ako se nelijeèi. Poznato je da se muškarci,koji nemaju obavezu redovitihginekoloških pregleda, gotovonikad ne lijeèe od takvih bolesti,pa ih ponovo prenose partnerica-ma. Momak ignorira djevojku,samouvjereno nijeèe da imaikakvu bolest, novoj djevojci tvr-di da je rijeè o ljubomornom is-padu bivše, a njegov agresivni iglupi otac istjeruje djevojku(“Kakve su to la"i, što æe reæisusjedi?”).

Politiènost seksualnosti;rtva nasilja ne posti"e mno-

go, bilo zbog straha (kao djevoj-ka u tramvaju), bilo zbog oprav-dane ogorèenosti zbog koje izprincipa ne "eli uæi u dijalog sopresorom (kao kæi lezbijka), anajviše zbog osamljenosti, jerova radionica bavi se upravo ob-licima nasilja kod kojih društvonema razumijevanja za "rtvu.Publika istra"uje kako prevladatistrah, kako pronaæi pragmatiènestrategije kojima se mo"e neut-ralizirati nasilnost opresora, itra"i nekog tko bi pru"io podr-šku, solidarnost, medijatora kojiæe pomoæi da se sukob premjestina podruèje dijaloga. Izmeðumajke i kæeri lezbijke mo"da æestati sestra, izmeðu diskriminira-ne studentice i sveuèilišta kaokonzervativne institucije koja ne"eli da se mute vode njezina ug-leda stat æe osviješteni profesor,a solidarnost tra"imo od kolegi-ca, od nezainteresiranih putnikatra"imo da se suprotstave nasil-niku u tramvaju, autoritativnogoca nastojimo instrumentalizira-ti da se njegova agresija okrene ukorist "rtve opresije; ponuðenarješenja svakako odlikuje raz-novrsnost, iako neæe sva uspjeti,i nisu sva dobra. Sve èešæi izlascigledatelja na scenu dobar su znakda Radionica uspijeva potaknutiljude na aktivnu borbu protivvrijeðanja, poni"avanja i nasiljanad njihovom slobodom i dosto-janstvom njihova tijela.

IV/76, 14. o�ujka 2,,2 31

GGrraaððaannii ssvvee vviièènniijjii ppoolliittiiccii ddiijjaallooggaaPublika istra�uje kakoprevladati strah, kako pronaæi pragmatiène strategije kojima se mo�eneutralizirati nasilnost opresora, i tra�i nekog tkobi pru�io podršku, solidarnost, medijatora koji æe pomoæi da se sukob premjesti na podruèje dijaloga

Uz 5. radionicu kulturalne konfrontacije, posveæenu drugojstrani seksualnosti

Sve èešæi izlasci gledatelja na scenu dobarsu znak da Radionica uspijeva potaknutiljude na aktivnu borbu protiv vrijeðanja,poni'avanja i nasilja nad njihovom slobodom i dostojanstvom njihova tijela

foto: Jonke Sham

Emina Višniæ

vijet je (ovdje) podijeljen na dvijesfere: mušku i �ensku. Jedna jemoæ, druga u�itak. Jedna je sama,

izdvojena, netipièna. Druga je u grupi,èvrsta, uvijek ista. enska strana se poku-šava pribli�iti drugoj (muškoj), pokušavauæi u nju, postati njezinim sastavnim dije-lom. Ona (kao i uvijek izvrsna) Daria Lo-renci u liku èetrnaestogodišnje djevojèicene �eli podr�ati dodijeljenu joj društvenuulogu: njoj je zabranjeni noæni odlazak sdeèkima s igrališta daleko zanimljiviji odigranja krpicama i lutkicama. Ona sjedi na«opasnim» mjestima jer joj se tamo sjedi,ona govori onako kako joj se hoæe – opæe-nito, ona pokušava �ivjeti �ivot onako ka-ko joj se hoæe. Nju ne zanimaju lutke, veæmotori. Ona se ne boji nikoga. Ona nijetipièna djevojèica i svim silama se trudi dato ne bude. Više bi voljela biti djeèak jernjima su dopuštene puno zanimljivijestvari. Kako bi dokazala svoje pravo dapenetrira u zatvorenu skupinu muške«škvadre», prolazi prikrivene obrede inici-jacije, pokazujuæi tako da je drukèija odsvih ostalih djevojèica i da je sposobnapridru�iti se deèkima u njihovim avantu-rama: puši, prièa o motorima, ispija piva«na eks». Meðutim, oni je ne mogu prih-vatiti kao ravnopravnu sebi (iako ona usvojoj naivnosti pomišlja da je tako), negoje svode na objekt, na objekt koji æe imove veèeri pru�iti puno bolju «zabavu» oduobièajenog lova zabranjenih riba. Ovogaputa uspjelo im je uloviti «ribu» koja se nakraju lova ne jede, veæ jebe.

Dva nasilja: suðenje i silovanjeProstor i vrijeme u ovoj su predstavi

podijeljeni u dvije drame: dramu koja pri-kazuje sâm èin silovanja i svu onu okrut-nu i neumoljivu postupnu kauzalnost ko-ja mu prethodi, i onu, jednostavnije struk-turiranu, dramu suðenja u kojoj su svjeto-vi i dalje jednako oštro podijeljeni. Najednoj strani su optu�eni i njihovi branite-lji (isti glumci igraju obje uloge). Optu�e-ne ispituje tu�iteljica – ista ona Daria Lo-renci koja zaèuðujuæom lakoæom preob-ra�ava svoje tijelo i lik iz naivne i izmani-pulirane djevojèice u pojavu sigurne, sa-mosvjesne, sna�ne tu�iteljice. Unutar ovedruge drame ponavljaju se opæeniti, alipreslabo poznati klišeji sudske – muške –prakse. Ne postoji dublje razumijevanjeèina silovanja. Branitelji svoju obranu te-melje na optu�ivanju �rtve: govore da nijevrištala i plakala, da se nije dovoljno bra-nila, da je mogla – "a nije" – jaèe stisnutisvoju vaginu! Okrutno se razbacuju kva-zispoznajama o fiziološkim procesima ireakcijama �enskog tijela. Uglavnom, svese svodi na onu, na �alost uobièajenu fra-zu: Sama je to tra�ila. Namjerno ili iz nez-nanja (što ih nikako ne opravdava), sucine �ele prihvatiti moguæim da �ena koja jeizmanipulirana, prevarena, svedena na ob-jekt, kojom su ovladali (i na fizièkoj i napsihièkoj razini), koja se boji, koja je poprvi put u �ivotu suoèena s izravnim sek-sualnim iskustvom (i to na tako okrutan

naèin), koja je nauèila susprezati svojeemocije i koja se pokušava uzdignuti izstraha (više æe puta ona u ovoj predstaviizreæi: Ja se nièega ne bojim!), koja se naš-la u situaciji potpune prinuðenosti, objek-tiviranosti, da ona u toj situaciji od preve-

like boli i straha (onog egzistencijalnog)nije sposobna niti vrištati («Pokušavalasam, ali ništa nije izlazilo.»), niti plakati, akamoli fizièki se boriti protiv tjelesno pu-no sna�nijih djeèaka.

Korska muškostNasuprot �ivo ostvarenom �enskom li-

ku, nasuprot njezinoj uslo�njenoj prikaz-bi i izvedbi, stoje èetiri muška lika, koji susuviše plošni, više tipovi nego karakteri.Svaka njihova karakterizacija i motivacijadana je na razini klišeja: vicevi o plavuša-ma, govor ulice, natjecateljstvo, «frajer-sko» kretanje scenom... Sama �elja za do-kazivanjem u obliku tjelesnog posjedova-nja, odnosno silovanja, kao i njezin motiv,slabo su razraðeni. Tu se motivacija svodina nešto neindividualno, na nešto što bis-mo, prema ovoj predstavi, mogli shvatitikao imanentno svakoj muškoj osobi u pu-bertetskoj (a i kasnijoj) dobi. Utoliko seiz jedne krajnosti prelazi u drugu – kritikanasilja nad �enama i kritika opæe maskuli-nosti (u onom negativnom smislu) druš-tva dana je iz jednako tako iskljuèive po-zicije radikalnog i jednodimenzionalnogfeministièkog stava kojeg najjasnije izra-�ava fraza: svi su muškarci svinje. I takavbi radikalizam teoretski mogao biti legi-timna pozicija, e kad ne bi ova predstavatendirala da bude pouèna i upozoravajuæa.Ovako, zamjenom jedne vrste iskljuèiveideologije drugom, ne nudi se previšeprostora za uspostavljanje jednakosti, me-ðusobnog poštovanja i uva�avanja. Kriti-ka prestaje biti problematska i prelazi udogmatizam.

Dramaturgija i re�ijaPostoji još jedna boljka ove dramatur-

gije/re�ije, koja je, iako mo�da na prvipogled banalna, dosta znaèajna. Naime,iako se donekle inzistira na brzom smje-njivanju scena, na napetosti zbivanja, nanekoliko mjesta prelazi se u razvuèenost igotovo dosadu. Nevjerojatno duga scenaigranja košarke, scena igranja «Èorave ko-ke» te dodatno ispitivanje u kojem se uprièu dovodi slièan dogaðaj iz prošlosti,samo optereæuju i likove i predstavu. Onene donose nove dimenzije ni na planu pri-èe ni na planu karaktera – postoje samo

kao dodatne i redundantne ilustracijeonoga što je veæ jasno, oèito, do�ivljeno.S druge strane, redateljski par Veèek-Liveriæ geometrijski èistom i jasnom re�i-jom sna�no je istakao sukobe dvaju nepo-mirljivih svjetova te razliku izmeðu dram-skih vremena, i tako i prenaglasio krajnos-ti muškog i �enskog, moænika (silnika) i�rtve zbog èega je predstava donekle osta-la u dimenzijama apstrakcije. Meðutim, izhladnoæe takve konstrukcije predstavu

«izvlaèi» zadivljujuæa snaga strasti DarijeLorenci koja æe kroz ulogu izmanipulira-ne djevojèice zadr�ati onu ljudsku rastro-jenost, raslo�njenost, senzibilnost, onupravu tragiku ovog lika, koja je, iako jeona «jaèa» strana pokušala uništiti njezinuegzistenciju svodeæi je na biæe bez pravana volju i odabir, ostala ona koja se, una-toè produljenom procesu agresije u formikonkretne društvene strukture (braniteljina sudu), nastavlja boriti za svoju pozicijucjelovite osobnosti, subjekta koji ima pra-vo na vlastitu volju, na izbor da budedrukèija, da sama izabere s kime æe se tje-lesno, duhovno i socijalno podijeliti.

Volim se ljuljatiPredstava zapoèinje ispitivanjem èetiri-

ju sudaca silovane djevojèice. Veæ na sa-mom poèetku jasno je prikazana destruk-tivna i brutalna metoda njihova «rada» ko-ja jasno predstavlja nasilnost èitave legisla-tivne i sudske strukture. Poka�imo to sa-mo ovime: nakon što glasno i jasno ka�eda je bila silovana (a silovanje, kako mu isamo ime ka�e, jest èin nasilja, èin uèinjennekomu protiv njegove ili puno èešæe nje-zine volje), branitelji pitaju: Protiv tvojevolje?, Je li èin bio brutalan, nasilan?. A ka-ko bi onu koja je �rtva direktno optu�ili,postavljaju još jedno nebulozno pitanje:Zašto si išla na ljuljaèke toga dana? Ona, spunim pravom odgovara: Zato što mi seljuljalo – VOLIM se ljuljati! I odatle kreæe

njezina «krivnja»: ona svojevoljno BIRAèiniti ono što voli, ono u èemu U IVA.Opreènost principa kojeg pokreæeU ITAK, koji se temelji na slobodnomizboru uma-tijela, koji te�i oslobaðanju odrepresije drugog principa koji se temelji naMOÆI i na njezinom stalnom iskazivanjukroz pritisak, kroz strogost odredbe, krozono što se stotinama godinama ustaljujekao razumsko, sjajno je prikazana u scenikoja je upravo slijedila iza navedenog od-govora. Djevojèica se ljulja i u�iva u tome:svojim tijelom, svojim umom, svojimemocijama (Daria Lorenci sjajno scenskiuoblièuje taj u�itak), dok s druge strane,one muške, èujemo glas koji æe se i kasnijeponavljati: «To je OPASNO!... Bolje ti jeda...». I uvijek isti odgovor: «Ja se nièegane bojim!» Istina je, da je POSLUŠALA,da se bojala, da nije bila tako uporna u svo-joj �elji da èini ono što joj pru�a zadovolj-stvo (pritom, va�no je reæi, na škodeæi ni-kome drugome), ne bi bila silovana, ne bijoj se «to dogodilo». Meðutim, opravdavali to èin nasilja? Je li kriv/a ona/j koji/a na-silje èini ili ona/j koji/a ga nije izbjegao/la?Sila gomile, sila zajednice uistinu je zastra-šujuæa. Samo joj se rijetki odupiru. Njezi-na moæ poèiva na strahu od izopæenja. Tkose tome strahu preda, tko ga odluèi pošto-vati, pristaje na svaki zahtjev, ma kako bru-talan on bio. Ta se gotovo pa pravilnostoèituje i iz situacije onoga koji se protivio,koji je upozoravao. On na kraju pristaje naono što «škvadra» (= društvo) od njegatra�i. Dapaèe, biva prvi u nizu silovatelja izaslu�eno, jer kao takav (slab) izdaje svakiprincip, biva najstro�e ka�njen. Mo�daima i paradoksa u toj situaciji: netko bimogao reæi da je nepravedno ka�njen onajkoji je bio prisiljen. Meðutim, u ovoj prisi-li ipak je bilo prostora za izbor. Ova insce-nacija je ovaj moment stavila na stranu itako ostala u unaprijed danoj crno-bijelojpodjeli. Kolebanje izmeðu vlastita osjeæajaza pravdu i straha od izolacije dobar je mo-tiv za karakternu razradu barem ove muš-ke uloge, koji, na�alost, nije iskorišten.

Poèinitelji i izvršiteljiPravi je paradoks ove predstave, kao i

sudske prakse u «stvarnom» �ivotu, onajkoji izaziva onu specifiènu gorèinu zbogneka�njavanja pravog poèinitelja, parado-ks zbog kojeg su svi IZVRŠITELJI (pra-vedno) ka�njeni, dok voða, «REDATE-LJ», pokretaè i glavni aktant èitave situa-cije prolazi neka�njeno. Osloboðen svakezakonske krivnje je upravo onaj zbog ko-jeg djevojèica i ostaje u društvu, onaj kojije perfidno, proraèunano, postupno do-vodi u situaciju objekta koji pristaje, onajkoji znalaèki iskorištava njezinu nevino-st/naivnost, njezinu mladenaèku otvore-nost. On prolazi neka�njeno zbog «ne-dostataka dokaza», jer je ustrajao u svojojmanipulatorskoj igri onoga koji pokreæe,ali ne izvršava èin do kraja. Naime, kaoono što je va�no postavljeno je ono štoBranitelji imenuju kao dokaz, sistem, za-kon, a ne ono što bi htjela Tu�iteljica: lju-di, pravda. Sustav je represivan i muški,zatvoren u strukture iskljuèive logike. Unjemu je Pravda izgurana na marginu ipostavljena kao objekt-izgovor Zakona.Iako ova drama, ova predstava, u prvi planstavlja motiv silovanja i istra�uje na kon-kretnom sluèaju sve one uobièajene pro-cese koje do njega dovode, ona je zapravodrama pravde i pravednosti, odnosno,drama nemoguænosti potpunog ostvariva-nja iste u rigidnom sustavu zvanom pravo.U tom sustavu pravda je �rtva nekog unu-tarnjeg paradoksa. Nitko ne mo�e reæi dapoèinitelji nisu ka�njeni, meðutim, onajnepoznat netko, onaj veliki (ili mali) meš-tar nasilja, istinski «redatelj», prolazi ne-ka�njeno. Društvo je u svome licemjer-nom neznanju (ili poluznanju) odredilopravila igre koje je u stanju primijeniti sa-mo na vidljivo nasilje, dok nevidljivo alijednako tako brutalno, ne prepoznaje i nesankcionira. I otuda gorèina kraja: nemaljutnje – jer ipak su ka�njeni, ali nema niosjeæaja pobjede pravde, jer inicijator,glavni krivac prolazi kao da se ništa nijedogodilo.

32 IV/76, 14. o�ujka 2,,2.

Iako ova predstava u prvi planstavlja motiv silovanja, ona je zapravo drama pravde i pravednosti

Uz predstavu Igre u dvorištu redateljiceHane Veèek i redatelja Edvina Liveriæa

BBrruuttaallnnee iiggrree mmooææiiPremijere

Društvo je u svome licemjernom neznanju(ili poluznanju) odredilopravila igre koje je u stanju primijeniti samona vidljivo nasilje, doknevidljivo, ali jednako tako brutalno, ne prepoznaje

foto: Nino Šoliæ

Nataša Govediæ

Glumicama za Dan �ena

aleko od toga da su u nas glumicerepertoarno ravnopravne muškarci-ma. Mnoge od njih, ukljuèujuæi i

Jasnu Bilušiæ, koja je upravo briljirala uulozi Edith Piaf, znaju provesti i po neko-liko godina, ako ne i èitavu karijeru, u èe-kanju odgovarajuæih (ili bilo kakvih) ulo-ga. Za razliku od muških kolega, za koje jenapisan bitno veæi broj kazališnih komadai koji se danas sve èešæe odluèuju na sa-mostalne projekte te monodrame, glumi-ce kao da zaziru od iskazivanja "pretjera-ne" nezavisnosti ili od prihvaæanja rizikaizrade vlastite predstave izvan ansamblakojemu matièno pripadaju. U neformal-nom razgovoru, mnoge æe priznati da jed-nostavno "ne �ele dizati prašinu" i time sedovesti u "još goru" poziciju. Drugim rije-èima, glumice još uvijek ne shvaæaju da senitko UMJESTO njih neæe izboriti za re-pertoarne promjene, niti im je jasno da hi-njenje poslušnosti (uz nu�no gomilanjeosobnog nezadovoljstva) rezultira dugo-roènom kulturom njihova iskljuèivanja izzanimljivih podjela. Naravno da ima pozi-tivnih iznimaka: Anja Šovagoviæ odbila jeulogu seksistièke Fedre, Helena Buljan iAna Kariæ godinama pomno biraju svojeredatelje, Milka Podrug Kokotoviæ odab-rala je (unatoè svim pozivnicama u prijes-tolnicu) raditi baš u Dubrovniku. No, štoje s glumaèkim umjetnicama koje misle dasu "osuðene" na ljupke minijature u spo-rednim ulogama? Njihovu je osna�ivanjuposveæen ovaj tekst.

Pouèak Jasne BilušiæNakon izvanredne uloge u Èetvrtoj ses-

tri na prošlogodišnjim Dubrovaèkim ljet-nim igrama (re�ija: Ivica Boban), koju jeravnopravno dijelila s Ivanom Boban i Al-mom Pricom, Jasna Bilušiæ konaèno jedobila priliku zasjati u glavnoj ulozi, a ktome i spojiti svoju strast prema pjevanjus punom posveæenošæu glumi. Uloga Edi-th Piaf, sa svim kapricioznostima i siro-vostima dive izrasle na temeljima bez-domnoga uliènog vrapèiæa, kao da je nap-ravljena po mjeri domaæe glumice: Biluši-æevoj polazi za rukom i nestidljivi �argonvelegradskog podzemlja, ali i tragikausamljene �ene koja uglavnom pjeva o ve-lièanstvenim i smrtnim, pa i smrtonosnimljubavima. Prijelazi glume u pjevanje i pje-vanja u glumu teku kao da ih pratimo naglatko izmontiranoj filmskoj traci, a ne�ivoj izvedbi �ene koja dva i pol sata ne iz-lazi iz �arišta pozornosti. Jasna Bilušiæglasom ne imitira naèin pjevanja EdithPiaf, koja je bitno toplija i buntovnija odzagrebaèke pjevaèice, ali poklanja joj svo-ju smirenu i èistu izvedbenu hladnoæu,katkad i reskost, koje dobro funkcionira-

ju u glazbenom repertoaru francuske šan-sonijerke. Najzanimljivije je što redateljKomedijine predstave, tradicionalni i sen-timentalni Lawrence Kiiru, oèito zadovo-

ljan vizualnim i redateljskim povratkomKomedijine scene u sedamdesete i erubiografskog mjuzikla, ne uspijeva kontro-lirati znaèenja koja stvara Bilušiæeva. Glu-mica, naime, nadmudruje kontekst “mon-struozne primadone” u koji je smještenatekstom i re�ijom, publici poklonivši oso-bito nje�no razumijevanje lika umjetnicekoju utjelovljuje. Znaèajna je veæ i samaèinjenica da neko zagrebaèko kazalištepublici nudi jaku �ensku ulogu koja izlaziiz krle�ijanske dijalektike kurvi i domaæi-ca: bilo bi divno da srednjoškolskoj publi-ci postane jasno da Janice Kosteliæ posto-je i izvan sportskih terena; primjerice usvijetu glumaèke umjetnosti.

Pouèak Nataše DorèiæSav djeèji entuzijazam i eros posveæe-

ne igre koji pokazuje u predstavi Bratmagarac (re�ija: Rene Medvešek), u Sus-jedi je (redateljice Ivice Boban) kroz glu-mu Nataše Dorèiæ preokrenut u osobnui politièku paranoju. Obje su uloge zapamæenje, ali posebice je va�no spome-nuti da velika glumica mora iz uloge uulogu pristati na radikalne transformaci-

je. Isto je tako od presudne va�nosti štoSusjedu nose èetiri sna�ne �enske uloge:osim Nataše Dorèiæ, tu su i Urša Raukar,Marica Vidušiæ te Doris Šariæ Kukuljica;

kao i redateljica zaslu�na za pomicanjetrivijalnog teksta Zorice Radakoviæ pre-ma dubokom simptomu ratne traume:Ivica Boban. Scenska disciplina, maštovi-tost, ekspresivnost i predanost navede-nih glumica sasvim je ravnopravna muš-kim kolegama ZKM-ova (ili bilo kojegadrugog) ansambla. Problem je u tome štoglumice malokad dobivaju šansu za ulogekoje nisu tek dekorativne – èitav je,primjerice, Gavellin i Kerempuhov re-pertoar izgraðen na favoriziranju muškihglumaèkih zvijezda. Pouèak Nataše

Dorèiæ u tom bi smislu glasio da svakomprojektu treba pokloniti svu svoju izved-benu snagu, pa makar uloge opisivale i ta-ko širok radijus kao što je ekstatiènostpronaðene vjere ili homicidnost izgublje-nog samopoštovanja. Mnogi se umjetni-ci, pa onda i glumci, pred samima sobomizvlaèe smišljajuæi opravdanja za ulogekojima se nisu potpuno posvetili: ili su zato krivi tiranski redatelji, ili loše dobagodine, ili opæa profesionalna depresija.Ali stvar je u tome da izgradnja velikeuloge nikada nije UGODNA, nikada sene zbiva kao "otkrovenje" ili kratka reda-teljska uputa, veæ nastaje u mukotrpnim(samo)istra�ivanjima, od kojih umjetnikili umjetnica ne smiju ustuknuti.

Pouèak Mile ÈuljakMila Èuljak, mlada perfomerica iz Ri-

jeke, na predstavljanju èasopisa Treæa, teu organizaciji koreografkinje i plesne pe-dagoginje Ive Nerine Gattin, izvela je so-lo performans nazvan Miæa. Èuljakovapred publiku izlazi u tradicionalnoj cres-koj narodnoj nošnji, bosa, s kvrgavim iprašnim krumpirom u rukama. Sjeda ipoèinje ga pokunjeno èistiti. Zatim se us-pravlja, stavlja ruke o bokove i puna grlapjeva – djevojka inaèe ima glas koji bipokrenuo i zaspale planine – tradicional-nu narodnu pjesmu, koja joj, meðutim,naglo zamire na usnama; ne odgovara nje-zinoj potrebi. Veæ u sljedeæem trenutku,gestom nogometnog prvaka (u mojemoskudnom znanju nogometa komparativ-no mi pada na pamet jedino Diego Mara-dona), Mila Èuljak šutira krumpir visokou zrak, prethodno ga obgrlivši objemanogama i odskoèivši unatrag. Uzvik odu-ševljenja zaustavlja vlastitom rukom, sus-pre�e i suspre�e zaèepljena usta, da bi od-mah zatim gestu ušutkavanja pretvorila uironièno slavodobitni poljubac – zvuènoodvojen od usana i dlanom poslan gleda-teljima. Izvoðaèica zatim rastvara gumbena gornjem dijelu svoje košulje. Zamišlje-no dodiruje vlastite grudi. Uz pjesmuStranglersa o "neobiènoj djevojci" (Stran-ge Little Girl), koju æe Mila Èuljak pros-tajati nepomièno zagledana u unutarnjiprostor vlastite usamljenosti i �udnje zau�itkom, performans završava. Granicekoje izvedba ovog �enskog tijela na praz-noj pozornici uznemirava tièu se nedos-tatnosti i ruralnog i urbanog kontekstakada je u pitanju �enska kreativna snaga,ali isto tako uznemiravanja granice suvre-menih i arhaiènih, kao i rodnih uloga. Iz-vedba uspijeva ponovno zato što se izvo-ðaèica usudila riskirati puno više od ko-mercijalne dopadljivosti: izlo�ila je publi-ci svu svoju dirljivu izmještenost iz druš-tvenih oèekivanja.

HrabrostGeorge Bernard Show zapisao je da

hrabrost mo�da neæe promijeniti svijet, alinjezino iskazivanje barem æe nam omogu-æiti da se ne osjeæamo sasvim jadno i pro-mašeno. Moj je dojam da domaæim glumi-cama ne nedostaje ni znanja, ni talenta, niinteresa, ali katkad im kronièno nedostajehrabrosti – za diktiranje uvjeta rada, oda-bir uloga, suèeljavanje s (nestruènim iliautoritarnim) redateljima, za SAMO-STALNE PROJEKTE, a isto tako i za no-šenje sa zahtjevnim, katkad i socijalnostigmatiziranim ulogama. Kazalište æesvakako, sve dok traje, obilovati rolamakoje dovode u pitanje èitav reprezentacij-ski poredak i koje nisu nimalo sliène za-bavljaèkoj površnosti. Ne samo da ih tre-ba prihvatiti, nego ih vrijedi i svjesno pot-ra�iti; hotimice im se izlo�iti. Mo�da nijenaodmet zapamtiti da Ibsen i Brecht do-duše jesu obilje�ili svoje epohe kao dra-matièari, ali ostali su zapamæeni zahvalju-juæi stilu glume svojih izvedbenih suradni-ka i sustvarateljica. Èak i ako zaboravimotekstove s kojima se otvorilo glumišteXXI. stoljeæa, pamtit æemo Je ne regretterien Jasne Bilušiæ. Sigurna sam da æemo senajdulje sjeæati racionalno neobjašnjivog,ali umjetnièki svemoænog dogaðaja iska-zane hrabrosti. Osobno, ni sama je nikadanisam po�alila.

IV/76, 14. o�ujka 2,,2 33

Bilo bi divno da srednjoškolskoj publicipostane jasno da JaniceKosteliæ postoje i izvansportskih terena; primjerice u svijetu glumaèke umjetnosti

GGllaavvnnee ��eennsskkee uullooggee ii kkrreeaattiivvnnaa ssnnaaggaa gglluummiiccaaZa razliku od muških kolega, zakoje je napisan bitno veæi broj kazališnih komada i koji se danassve èešæe odluèuju na samostalneprojekte te monodrame, glumicekao da zaziru od iskazivanja "pretjerane" nezavisnosti

Uz premijeru predstave Piaf dramatièarkePam Gems u zagrebaèkom kazalištu Komedija, uz ZeKaeMovu predstavu Susjeda redateljice Ivice Boban, te uz performans Miæa rijeèke umjetnice MileÈuljak

34 IV/76, 14. o�ujka 2,,2.

Ministarstvo kulture Republike Hrvatske na temelju èlanka 9. Zakona o financiranju javnih potreba u kulturi

(Narodne novine br. 47/90 i 27/93) i èlanka 2,3 i 4. st. 1. toèke 19. Pravilnika o izboru i utvrðivanju programa javnih

potreba u kulturi (Narodne novine, br. 7/01)

raspisuje

Javni poziv za podnošenje ponuda za otkup knjiga i potporu izdavanja knjiga u 2002. godini

1.Ministarstvo kulture otkupljivat æe izdanja domaæih izdavaèa i to:

– djela od temeljne vrijednosti za nacionalnu kulturu, znanost i umjetnost,

– djela prevedena s jezika drugih naroda koja predstavljaju opæa kulturna dostignuæa,

– sabrana i odabrana djela hrvatskih knji-evnika,

– djela koja prikazuju aktualno domaæe umjetnièko i publicistièko stvaralaštvo, kao i djela koja pridonose

boljem upoznavanju razlièitih kultura,

– djela hrvatskih autora u prijevodu na strane jezike.

Knjige otkupljene na temelju ovoga javnog poziva namijenjene su fondovima narodnih knji-nica.

Ministarstvo kulture neæe otkupljivati ud-benike, popularna i komercijalna izdanja.

2.Pravo podnošenja ponuda na Javni poziv imaju pravne osobe koje su registrirane za obavljanje nakladnièke

djelatnosti u Republici Hrvatskoj te autori vlastitih izdanja koji su dr-avljani Republike Hrvatske, izborom iz vlastitog

nakladnièkog plana realiziranog tijekom 2001. i 2002. godine (knjigama koje Ministarstvo nije do sada otkupilo).

Uz ponudu na otkup dostavlja se popunjena prijavnica, primjerak objavljene knjige i podaci o autoru,

prevoditelju i prireðivaèu ili uredniku.

3.Ministarstvo kulture æe davati potporu izdavanju knjiga prema kriterijima iz 1. toèke Javnog poziva. Uz ponudu

prila-e se popunjena prijavnica, autorski ugovor ili ugovor o autorskom pravu (izdavaèki ugovor), opisi rukopisa i

podaci o autoru, prevoditelju i prireðivaèu ili uredniku.

4. Vijeæe za knjigu i nakladništvo, nakon provedenog postupka vrednovanja dostavljenih ponuda, dostavit æe, radi

donošenja odluke, ministru kulture prijedlog koji sadr-i odabir djela i broj primjeraka koje æe Ministarstvo otkupiti

odnosno prijedlog financijske potpore za objavljivanje knjiga. Ministar kulture æe razmotriti prijedloge i donijeti

odluku, o èemu æe Ministarstvo kulture obavijestiti sve podnositelje ponuda.

5.Ponude s dokumentacijom predaju se ili šalju Ministarstvu kulture, Zagreb, Trg hrvatskih velikana 6.

Tiskanice se mogu podiæi u prijamnom uredu Ministarstva kulture na Trgu hrvatskih velikana 6 i naæi na Internet

adresi Ministarstva kulture www.min-kulture.hr <http://www.min-kulture.hr>.

Razmatrat æe se samo ponude koje sadr-e sve podatke tra-ene u javnom pozivu i prijavnici.

6.Ponude se na ovaj Javni poziv mogu podnositi od dana objavljivanja do 1. prosinca 2002.

7.Knjige dostavljene u prilogu ponude se ne vraæaju, veæ se upuæuju narodnim knji-nicama u Republici Hrvatskoj.

Gioia-Ana Ulrich

galeriji Likum Contempo-ra od 19. veljaèe otvorenaje izlo�ba radova njemaè-

ke keramièarke HanneloreSchwabenitz. Rijeè je o njezinojprvoj zagrebaèkoj izlo�bi nakonpauze od petnaestak godina.

Što vas je motiviralo da po-novno izlo�ite svoje radove uZagrebu?

– Moja nova izlo�ba u Otvo-renome atelieru Lumezi – LikumContempora ostvarena je pos-redstvom prijatelja. Buduæi daradim keramiku u malom forma-tu, Lazar Lumezi me pozvao jerje smatrao da æe moji radovi dob-ro pristajati uz njegove kreacijenakita. Radovi jedan drugome nekonkuriraju, ali se lijepo nadopu-njavaju.

Redovito ste izlagali na Zag-rebaèkome salonu, gdje ste se-damdesetih godina bili nagraði-vani.

– Dok sam �ivjela u Zagrebuizlagala sam na gotovo svim iz-lo�bama Zagrebaèkog salona.Godine 1974. na Salonu sam do-bila prvu nagradu za primijenje-nu umjetnost, a 1972. otkupnunagradu Muzeja za umjetnost iobrt. Zapravo sam izlagala nasvim skupnim izlo�bama ULU-PUH-a u zemlji i inozemstvu tena godišnjim izlo�bama. Takoðersam bila èlan Sekcije za industrij-ski dizajn, pa sam sudjelovala i nadizajnerskim izlo�bama.

Jeste li se odluèili za lonèar-stvo ili je ono "pronašlo vas"?

– Sa èetrnaest godina poèelasam uèiti zanat kod Renate Gas-tpar i Liesl Schmarje, dvije vrlocijenjene i talentirane umjetnice.Od samih poèetaka, kada sammorala kao i drugi nauènici samakopati i oblikovati glinu, na lon-èarskome kolu sam nauèila nap-raviti oblik iz grude gline. Na tajnaèin èovjek razvije sasvim druk-èiji odnos prema materijalu negokad pred sobom ima gotov kera-mièki proizvod koji samo treba

oslikati i glazirati ili kad oblik�eljenog predmeta nacrta na pa-pir i ostavi da ga izradi netkodrugi. Nauèila sam praviti oblik

iz najskromnijih, najfinijih obli-ka koji su zapravo proizašli izoblika kapljice. Oblik kapljiceposjeduje veliku napetost i mo�ega se rezati u svim varijacijama,jer kapljica je prije pada na vrhuzatvorena, a dolje prenapuèena.Od njezina se oblika uvijek neš-to mo�e odrezati, ali oblik uvijekzadr�ava napetost. To je bilo onošto su me moje uèiteljice od po-èetka uèile. Da izbjegavam svakivišak. Zato su u mojim radovimajoš uvijek vidljivi jednostavni iskromni oblici. U lonèarstvu jeveoma va�an rub jer neèist rubstvara nedovršen oblik.

Uporabna i ukrasna keramika%eljko Sabol u svojoj kritici

navodi da se vaša keramikapribli�ava skulpturi.

– Svaki oblik ima svoje zako-nitosti i svoj volumen, svoj unu-tarnji �ivot. Kada, na primjer,promatrate keramièku posuduuvijek uoèavate granicu izmeðuslobodnoga prostora i tijela. Talinija mora biti u redu, ona morabiti elegantna, na njoj se moraosjetiti napetost i to je nešto štovjerojatno u sebi sadr�i elemente

skulpture, kao i èinjenica da ob-lik, iako malen, ima monumenta-lan karakter, da nije dosadan, dase na njemu nešto zbiva.

U vašem stvaralaštvu razliku-jete uporabnu i ukrasnu kerami-ku.

– Mislim da ta razlika i nije to-liko velika, no ja ih razlikujem sobzirom da uporabna keramikamora biti praktièna, mora dobrosjediti u ruci, mora biti kvalitativ-no èvrsta da bi se mogla koristiti.Svaku posudu ili vazu pokuša-vam napraviti tako da ona mo�estajati prazna, bez cvijeta, da jese ne mora odlo�iti negdje izavrata ili u ormar zato jer je praz-na. S druge strane, ona ne smijekonkurirati cvijetu, i zato vazene oslikavam.

Skicirate li oblike najprije napapiru?

– Nikad to nisam èinila, ni doksam uèila zanat. I tada sam samoznala uzeti grudu gline, staviti juna lonèarsko kolo i zavrtjeti. Tije-kom vrtnje linije nastaju same odsebe, no valja uoèiti trenutak kadaje oblik gotov. Kada oblik nacrta-

te, pa ga zatim zavrtite, mo�ete gaizmjeriti i na kolu namjestiti širi-nu i visinu kruga, no kada vrtite,zapazite da te mjere ne odgovara-ju obliku. To uopæe ne funkcioni-ra. Na papiru su te�išta na sasvimdrugom mjestu, nema trodimen-zionalnosti, postoje samo nacrta-ne linije. Trodimenzionalnost da-je nešto sasvim drugo, te�ište seondje nalazi na potpuno drugomemjestu. I stoga sam oduvijeksmatrala da nema smisla najprijenapraviti crte� pa zatim vrtjeti.Glinenu masu samo zavrtim nalonèarskom kolu, a kad imam os-jeæaj da je oblik dobar, dovršim gai odre�em.

Prvi mehanièki izumKoliko se lonèarstvo razlikuje

od zemlje do zemlje, od kulturedo kulture?

– Nekih bitnih razlika gotovo inema. Lonèarstvo je nu�no za ci-vilizaciju. Lonèarsko kolo prvi jemehanièki izum èovjeèanstva, starje pet tisuæa godine, a prva rotira-juæa kola izraðivala su se u Egiptu.Lonèarski oblici su drevni i oni se

nikada neæe promijeniti, uvijek æeostati isti i ponavljati se. Sve kul-ture imale su sliène oblike za sliè-ne potrebe i to je zapravo najboljidizajn, a te su lonèarije moraleudovoljiti odreðenoj èovjekovojpotrebi. Stoga se u samom lonèar-stvu u razlièitim zemljama mogupronaæi velike sliènosti; u Skandi-naviji, Njemaèkoj, Francuskoj, naBalkanu, èak i u Latinskoj Ameri-ci. U lonèarskim predmetima èu-vala se hrana, tekuæina i �itarice, a

oblik koji je nastao iz potrebe uvi-jek je bio isti. Amfore su, na prim-jer, imale jedan šiljasti kraj da bi ihse moglo zabiti u pijesak, a to jenapravljeno iz potrebe, to je èistidizajn. Ono što je èovjeku blisko išto mu koristi da bi mu olakšalo�ivot zapravo je dizajn. A sve dru-ge nepotrebnosti stvar su ukusa imode.

Mislite li da je lonèarstvo ne-dovoljno cijenjena umjetnost?

– Ne bih rekla da je nedovolj-no cijenjena. U industriji se lon-èarski proizvodi rade u velikimkolièinama i proizvodnja je jefti-na. Ruèni rad dovoljno se cijeni,ali broj kupaca je malen jer sutakvi proizvodi mnogo skuplji.Vrsta keramike kao ukrasnipredmet, koju ja radim, ima malikrug kupaca. Širokome društvukupaca zapravo se sviðaju deko-racije i šarenilo na industrijskimproizvodima, a mora se priznatida industrija proizvodi vrlo dob-re stvari za mnogo manje novca.Postoje tako zaèudno dobre imi-tacije ruène lonèarije da samostruènjak mo�e ustvrditi je li ri-jeè o industrijskoj ili ruèno izra-ðenoj keramici. To je šteta i mis-lim da tako opada interes za ruè-no raðenu keramiku. Danas semnogo manje kupuje. Mo�da jeovo današnje stanje samo stvarmode, mo�da su sada neke drugestvari zanimljivije od keramike.

Bavite se i, recimo to tako,"lonèarstvom u terapijske svrhe".O èemu je toèno rijeè?

– Radim u ustanovi koju je1828. godine osnovao tadašnjikralj Würtenberga i u kojoj se li-jeèe osobe s mentalnim i tjeles-nim ošteæenjima te alkoholièari inarkomani. S njima radim u lon-èarskoj radionici ustanove. To jevrlo intenzivan posao. Svakomepacijentu pru�ena je moguænostda glinu slobodno oblikuje, ovis-no o vlastitu osjeæaju i �elji, dak-le da modelira ili vrti na kolu.Sposobnost izra�avanja u glinivrlo je velika.

Na temelju èlanka 4. Pravilnika o radu Odbora Nagrade Vladimir Nazor

Odbor Nagrade Vladimir Nazorraspisuje

NATJEÈAJZa dodjelu Nagrade Vladimir Nazor za 2001. godinu

Nagrada Vladimir Nazor dodjeljuje se za najbolja umjetnièka ostvarenja na podruèju knji�evnosti, glazbe, filma, likovnih i primijenjenih umjetnosti, kazališne umjetnosti te arhitekture i urbanizma u Republici Hrvatskoj.

Nagrada se dodjeljuje stvaraocima koji su dr�avljani Republike Hrvatske.Nagrada se dodjeljuje kao godišnja nagrada za najbolja umjetnièka ostvarenja koja su

bila objavljena, izlo�ena, prikazivana ili izvedena tijekom 2001. godine i kao nagrada za �ivotno djelo istaknutim umjetnicima koji su svojim stvaralaštvom obilje�ili vrijeme u kojem sudjelovali i èiji je stvaralaèki put zaokru�en, a djela i ostvarenja ostaju trajno dobro RepublikeHrvatske. Godišnja nagrada mo�e se dodijeliti pojedincu ili grupi umjetnika za zajednièka umjetnièka ostvarenja.

Prijedloge za dodjelu Nagrade Vladimir Nazor mogu davati ustanove, tvrtke i druge zainteresirane organizacije i institucije, strukovna udru�enja, te graðani i njihove udruge, kao i pojedini kulturni stvaraoci i djelatnici. Prijedlog za svakog kandidata treba sadr�avati:

tijek rada i opis umjetnièkog ostvarenja kandidatatemeljito obrazlo�enje uz posebnu napomenu ako se kandidat predla�e za Nagradu za

�ivotno djelopodruèje za koje se predla�e Nagrada

Prijedlozi se primaju do 20. travnja 2002. godine na adresu: Odbor Nagrade Vladimir Nazor, 10000 Zagreb, Trg hrvatskih velikana 6.

ODBOR NAGRADE VLADIMIR NAZOR

IV/76, 14. o�ujka 2,,2 35

SSnnaaggaa kkaappiiHannelore Schwabenitz, keramièarka

Èovjek razvije sasvimdrukèiji odnos prema materijalu kad na lonèarskome kolu iz grudegline nauèi napraviti oblik,nego kad pred sobom imagotov keramièki proizvodkoji samo treba oslikati iglazirati

annelore Schwabenitzroðena je 1936. u Magdeburgu.Lonèarski zanat uèila je u Meer-

sburgu, u umjetnièkoj radionici RenateGastpar i Liesl Schmarje. Od njezinihbrojnih izlo%bi zapa%enije su samostalnaizlo%ba u Studiju galerije Forum, u ateli-jeru Lozica, Zavièajnom muzeju u Rovi-nju, Narodnom muzeju u Labinu i galeri-ji Beciæ u Slavonskom Brodu. Èlanica jeULUPUH-a od 1964. godine. 1ivi i radi naBodenskom jezeru.

Eda Æufer sklopu obrazovno-kustos-kog programa «Svijet um-jetnosti», u organizaciji

ljubljanskog Instituta za suvre-menu umjetnost, tijekom 2001.osam je domaæih i stranih preda-vaèa govorilo o temi «strategijepredstavljanja». Predavanja kri-tièki reflektiraju ulogu umjet-nosti u današnjem društvu temoguænosti paralelnog aktivis-tièkog djelovanja umjetnika iteoretièara u sklopu postojeæihsmjernica umjetnièkog sustava.Razgovori koje je sa svim preda-vaèima vodila Eda Æufer, stalnasuradnica Instituta za suvremenuumjetnost i teoretièarka pokretaNeue Slowenische Kunst, usko-ro æe biti objavljeni u zasebnojpublikaciji. Zarez objavljuje raz-govor s umjetnikom, aktivistomi teoretièarom Mikeom Hen-tzom.

Mike Hentz komunikacijskije umjetnik koji se bavio stvara-njem kulturnih mre�a dok Inter-net još nije ni postojao. Karijeruje zapoèeo prije dvadesetak godi-na kao samostalni umjetnik, noza njegov je rad znaèajno djelo-vanje u skupinama. Kao èlanskupine «minus delta t» MikeHentz je djelovao kao glazbenik,performer i umjetnik, a najpoz-natiji projekt te skupine je «Ka-men», prijenos velikoga keltsko-ga kamena preko razlièitih grani-ca azijskih i europskih zemalja.Ideju kulturnog prijenosa reali-zirao je i pionirskim projektimainteraktivne televizije, kao što jeprojekt Van Gogh TV «PontonEuropean Media Art Lab». Idejeinteraktivne televizije predstav-ljene projektom «Piazza Virtua-le» na Documenti u Kasselu go-dine 1992. danas su uobièajenirepertoar brojnih komercijalnihtelevizijskih emisija. Hentz raz-mjenu na Internetu ne smatradostatnom, te zbog fizièke stra-ne umjetnosti redovito organizi-ra meðunarodne susrete umjet-nika, glazbenika, performera inet. umjetnika i aktivista u sklo-pu projekata kao što su «Odisej»ili «Medusa Festival».

Vaš je rad cjelovit sustav i teš-ko ga je predstaviti u nekolikorijeèi. Predla�em da poènemo skonkretnim projektom. Naprimjer, o èemu je rijeè u projek-tu «Kamen», koji je svojevrsno«djelo u nastajanju» i razvija seod poèetka osamdesetih?

– Projekt «Kamen» je zapravoprijenos golemog, pet i pol tonateškog kamena natovarenog nakamion. Putujemo raznim zem-ljama, bili smo u Iranu, Indiji,Italiji itd. Radimo u skupini kojase zove Minus Delta t, koja uvi-jek ima tri do pet èlanova.

Kako ste s tako velikim kame-nom uspjeli prijeæi granice svihtih zemalja?

– Svaka je granica bila samos-talni performans. Ponekad namje trebalo nekoliko dana da ure-dimo da nas propuste.

Gdje ste nabavili kamen?

– Iskopali smo ga u zapadnojEngleskoj jer smo htjeli da imaznaèenje. Da smo kamen iskopa-li u Italiji, bio bi povezan s rim-

skom kulturom. Naš kamen imasvojevrsnu vezu s keltskom kul-turom, koja je najstarija u Euro-pi. Istodobno, kamen predstavljaneobraðeni materijal, slobodanprostor koji mo�e prihvatiti raz-lièite projekcije znaèenja i razli-èite simbolizacije. Na primjer,katolici u njega projiciraju kon-cept mira. No, u Pakistanu je si-tuacija drukèija i tamo su projek-cije i simbolizacije drukèije. To jeono što nas zanima. Sâm papaRimsko-katolièke crkve blagos-lovio je kamen.

Vaši se projekti u velikoj mjerimeðusobno razlikuju. S jednestrane djelujete na vrlo indivi-dualnim temeljima ili u sklopubrojnih skupina, no s druge stranepuno vremena posveæujete pro-jektima koji se bave organizacij-skim modelima i logistikom mre-�a na kojima se temelje kulturnimodeli novih medija. Kako shva-æate skupne projekte interaktivnetelevizije i umjetnièkog pristupatehnologijama masovne komuni-kacije, kao što su Van Gogh TV,Piazza Virtuale i drugi?

– Zanimaju me procesi krozkoje ideje i koncepti postajustvarni i prestaju djelovati tek nasimbolièkoj razini. Da bi stvari

postale stvarne, potrebna je od-reðena volja, disciplina i organi-zacijski trud da bi se ostvarile.Na toj razini istinski mo�emo

razlikovati individualne ili skup-ne projekte od mre�a. Pojedinacje prva jedinica. Biti individuaznaèi poznavati sebe i svoj mediji za mnoge umjetnike tu prièazavršava. Oni potpisuju svoje ra-dove i to je to. Sljedeæa razina jeskupina koja dijeli slièna uvjere-nja i ukus. To je vrsta narcistièkezajednice koja pru�a vrlo va�noiskustvo za razvoj jezika. Treæarazina su mre�e, koje djelujuunutar polja «drugoga» i njihovaje metafora muškarac koji sreæe�enu i obrnuto. «Drugi», a ne«isti», uvjet je za uspostavu mre-�e, a slièno pravilo vrijedi i nakomercijalnoj razini. Zatvoreneskupine ne mogu opstati. Mora-ju se suoèiti s «drugim», to jest smre�ama, a te se mre�e temeljena tradiciji prijevoda sadr�aja izjednog konteksta u drugi.

Nove distinkcijeZa mene su sve te razine jed-

nakovrijedne. Uvjeren sam da in-dividualno umjetnièko djelo nijeva�nije od skupnog ili djelovanjaunutar mre�e. Sve je više ljudikoji vjeruju da je individualnoumjetnièko stvaranje anakrono,no to su uglavnom ljudi koji dje-luju unutar mre�a, nemaju vlasti-tih ideja i zato preziru umjetnikekoji imaju originalne ideje. Zamene su nu�ne sve tri razine.Otuda mo�emo razviti nove de-finicije i distinkcije.

Kakve distinkcije?

– Razlikujem tri razine, kojesam nazvao «školom opservaci-je», «školom mišljenja» i «ško-lom �ivota». «Škola opservacije»je, na razini vizualnih umjetnos-ti, povezana s tehnikom. Ako �e-lim nacrtati portret, moram nau-

èiti kako prevesti sliku osobe ucrte� ili sliku koja æe odr�avatiosobu, na kojoj æe je drugi pre-poznati. Ako �elimo odrazitidruštvo, moramo biti precizni uprijevodu opservacija u rijeèi ilislike. To je stvar tehnike, vješti-ne. «Škola mišljenja» bavi se sim-boliènom razinom. To je kada,na primjer, birate razlièite ele-mente za instalaciju, stavljate ihzajedno i vidite simbolièki kon-tekst stvari. Kontekst koji nepostoji u realnosti, nego samo namisaonoj razini. Modernizam ipost-modernizam jasno pripada-ju «školi mišljenja». Sve se teme-lji na refleksiji drugih škola, vizi-ja, filozofija. U «školi �ivota» ri-jeè je o pokušaju da se odreðenaiskustva iz «škole opservacije» i«škole mišljenja» prebace u druš-

tvenu ili kulturnu praksu. Veæinasuvremenih umjetnika djeluje is-kljuèivo na novinarskoj razinikomentiranja dogaðaja u druš-tvu. To je umjetnost koja presta-je izmišljati, prestaje biti vizija ilikultura, jer današnju kulturustvara MTV, CNN, modna in-dustrija. Suvremeni umjetnici nestvaraju kulturu, oni kasne ba-rem 40 godina. To su tri razinekoje za mene imaju istu va�nostkao i one koje smo spominjali napoèetku. Radim na tim temelji-ma. Neprestano treniram svoju«školu opservacije», «školu miš-ljenja», ali kao svoju viziju �elim«školu �ivota». A to nije lako.Projekt «Kamen» bio je iznimnote�ak zadatak na razini «škole �i-vota». Van Gogh TV mo�e sepredstaviti kao još te�i test. Èi-tava umjetnièka i medijska scenaoptu�ila nas je za prodaju videoumjetnosti loše kvalitete.

Medijska scenaTo je zanimljivo, jer projekti

interaktivne televizije na kojimaste radili u sklopu Documente 8 i9 godine 1987. i 1992. svojevrsnasu pionirska postignuæa koja suuvela model mišljenja i organi-zacije na kojem se danas temeljimedijska scena i koji je devede-setih postao vrlo moderan. Izne-naðujuæe je da se niste uklopili utaj trend.

– Ne, nismo, jer se umjetnièkisustav zanima samo za simboliè-

ku razinu, za «školu mišljenja».Ne zanima ga praksa. Ljudi kojisu se tim podruèjem poèeli bavitinakon nas nisu htjeli saznati opovijesti. Htjeli su biti prvi.Piazza Virtuale i Van Gogh TVtemeljili su se na dubokoj orga-nizacijskoj medijaciji i priprema-ma koje su ukljuèivale sve razine,od televizije, Interneta i satelit-ske komunikacije do organizira-nih mre�a u zapadnoj i istoènojEuropi.

Radite još od druge polovinesedamdesetih godina. Postoji lineka kritièka refleksija izvanakoja pokušava kategorizirati vašrad i ukljuèiti ga u razlièite kri-tièke segmente, kojima se ispisujepovijest suvremene umjetnosti?

– Pokušali su koristiti neke odnaših stvari, no bavili smo se ug-lavnom produkcijom, a ne post-produkcijom, i zato je to te�e iz-vesti, jer svoj rad nismo napraviliza tu vrstu percepcije i teško nasje uhvatiti i smjestiti u okvire ga-lerije, muzeja ili skupne izlo�be.

Jeste li ikad izlagali projekte uobliku dokumentacije, kao fo-tografske dokumente, nacrte itd.?

– Vrlo rijetko. Imamo svojeuvjete pod kojima je to moguæe istalno pregovaramo o tim uvjeti-ma. Ljudi obièno �ele samo fo-tografije, slike. Da �elimo izlaga-ti dokumentaciju, morali bismosamo dizajnirati naèin, ali kaošto znate, post-produkcija je istotako zahtjevna i èak skuplja odprodukcije, i zato novac kojinam je dostupan više volimo ulo-�iti u novu produkciju. Knjiga omojem radu, koju sam objavio,stoji više nego tri druga projekta.S druge pak strane, samo je 10posto moje produkcije vezanouz umjetnièki kontekst. Umjet-nièki je kontekst stalna bitka ko-ja omoguæuje realizaciju 20 pos-to onoga što ste prvobitno htjeli,a sve je ostalo kompromis. Na-ravno, uvijek se vraæamo umjet-nièkom kontekstu, no veæina jenašeg rada realizirana izvan nje-ga, na glazbenoj sceni i u drugimmre�ama ili posve neovisno uu�em krugu.

Otvoreno poljeU novije vrijeme stalno nas

posjeæuju nove generacije pov-jesnièara umjetnosti i kritièarakoji tra�e referencije za svojekoncepte. Oni su osobito zainte-resirani za tzv. kontekstualnuumjetnost. Taj izraz mi se èinivrlo problematiènim. Zastupnici«kontekstualne umjetnosti» tvr-de da umjetnik nema vrijednostiako ne zna napisati vlastiti kon-cept. No bez obzira na to, naškoncept «medijskog mistika»dobiva nove konotacije s novomgeneracijom, jer se mi temomkonteksta bavimo veæ desetljeæi-ma. Osamdesetih smo se godinaslu�ili kontekstom da bismo seborili protiv smještanja u speci-jalni kontekst. Devedesetih jebio drugi pokušaj prevladavanjaspecijaliziranih konteksta, od-nosno miješanje disciplina, kojeje, dakako, povezano s pitanjimaglobalizacije i polje je zato u ve-æoj mjeri otvoreno. Pojavili su senovi alati i ljudi su poèeli shvaæa-ti da mogu upotrebljavati sve štoim je na raspolaganju.

Tko je na vas utjecao? U jed-nom ste trenutku izjavili da suvam bli�i Atonin Artaud ili «Li-ving Theater» nego situacionistiili Beuys.

– To je istina. Ne sviða mi seBeuys i mislim da je sasvim preci-jenjen. Prateæi modernizam, um-

36 IV/76, 14. o�ujka 2,,2.

RReeaallnnoosstt iiddeejjaa ii kkoonncceeppaattaaMike Hentz, umjetnik, aktivist, teoretièar

Samodisciplina jevrlo va�na i ljudiveæinom mogu djelovati disciplinirano samoako se bore protivneèega. I mislim daje to najveæi problem današnjihgeneracija. Nemaju se protivkoga ni protiv èegaboriti

Mike Hentz, performans u galeriji SKUC, Ljubljana, 2001.

jetnièki je sustav trebao Beuysada bi se vratio u okvire izravnije-ga gledanja. U tome nema ništaloše, no Beuys nikad nije dovršioprojekt koji bi zaista govorio oizravnoj demokraciji, njime jejednostavno baratao kao svojimpotpisom. Zato ga ne poštujem,nikad me nije nadahnuo i neznam zašto ljudi moj rad uspore-ðuju s Beuysovim. Njegovo bav-ljenje skupinama i izravnom de-mokracijom je èista izmišljotina,jer u stvarnosti nikad ništa od to-ga nije pokušao ostvariti. U kon-tekstu duha vremena bio je va-�an, jer je uveo neke kontroverzena razinu šire rasprave. Situacio-nisti su bili teorijska skupina i svešto su uèinili jest da su se nepres-tano svaðali meðu sobom. Posto-ji izvrsna knjiga Društvo spektak-la, ali pokret se raspao na tako ja-dan naèin da nemam nikakvapoštovanja za sâm pokret. Situa-cionisti postoje kroz romantièkipogled drugih, interpretacijomrazvijenom osamdesetih i deve-desetih 20. st.

Krajem osamdesetih neki sunas povjesnièari umjetnosti po-kušali povezati sa situacionistimajer su im trebale referencije i nisuznali kamo nas smjestiti. S drugepak strane, Living Theater bio jeoptereæen kontekstom u kojemje nastao, to jest politièkom kli-mom šezdesetih godina. Prije trimjeseca vodio sam radionicu natemu «vandalizma, transa i eksta-ze» i naišli smo na slièan prob-lem, granicu na kojoj osloboðe-nje seksualnosti postaje društve-no i politièko pitanje. Ono što suizvodili beèki akcionisti danas semo�e vidjeti u svakoj galeriji i vi-še ne predstavlja problem iliopasnost. Postmodernizam jeukinuo kontekst tih praksi. Stva-ri koje je izvodio Living Theaterpredstavljaju va�no istra�ivanje,ali temeljeno na energiji opozici-je i politièkoj definiciji. Osobnoprezirem lijevo i desno krilo imislim da ne postoji politièka fi-lozofija koju bih prihvatio. Livi-ng Theater je oznaèen kao ljevicai to je njihovo povijesno ograni-èenje. Kolektivni rituali ili kolek-tivne sinkronizacije ostaju pod-ruèje unutar kojeg smo takoðernekoliko godina eksperimentira-li, ali ono što je od toga ostalo da-nas je manija «new agea», u kojojje pojam duhovnosti vezan uznešto sasvim nepodnošljivo. Mo-gu uèiniti nešto duhovno s usisa-vaèem i da bih to izveo, ne trebami indijanski mozaik ili nekadruga besmislica. Djelovanje natoj razini uvijek je bilo problem.Za mene je nadahnuæe Artaud, alion me nadahnuo kao pojedinac.Artaud se nije sinkronizirao sdruštvom. Dovršio je jedno ilidva djela i završio u psihijatrij-skoj ustanovi. Poznajem odreðe-ni broj psihotika koji pišu poti-cajne knjige. Ali njihova je pog-reška što miješaju razine. Vizijanije praksa. Viziju mo�ete zapisa-ti, ali praktièna primjena zahtije-va dodatni trud, koji pripada uposve drukèiju razinu. Vizija mo-�e biti tek sustav nadzora nadonim što radimo. Imati nadzornad sobom zahtijeva odreðenuvrstu discipline i nasilja. Za vrije-me meditacije èovjek je nasilanprema sebi kako bi zadobio nad-zor nad tijelom i doveo um u sta-nje transa. Na kolektivnoj sin-kronizaciji potrebno je raditi. Naisti naèin kao što glazbeni sastavmora vje�bati. Mo�ete imati izvr-snog violinista koji je potpunonekoristan u grupi.

Sinkronizacija odreðene vizijeili znanja s drugima u skupini ilidruštvu kao cjelini zahtijeva izni-man trud, osobno ulaganje i rad.Kvaliteta «svetosti» ili duhov-nosti zanima me kao sinkroniza-cija tijela i uma u stvarnom vre-menu, u sklopu odreðene akcije.To je prvo pitanje. Drugo je kakoto podijeliti sa skupinom.

ProcedureDa biste definirali procedure

kojima se koristite u svome radu,upotrebljavate vrlo zanimljiveoznake, kao što su, na primjertehnika «klime», «medijski mis-tik» i «multilog». Mo�ete li ihobjasniti?

– «Klima» predstavlja «atmos-feru» i to je metodologija rada satmosferom. Time se bavim veægodinama. «Klima» je procedurakoja se bavi scenom realnosti. Tescene oblikujem s razlièitim ele-mentima.

Sama tehnika je prilièno slo-�ena i temelji se na oèekivanji-ma, zbog èega je osjetljiva nakontekst, ovisi o tome gdje samja i kakvi me ljudi okru�uju.Uzima u obzir miris, temperatu-ru, vrijeme, vizualni dizajn, dra-maturgiju, slijed tehnika. Ta se

tehnika bavi pitanjem kako stvo-riti odreðeni slijed dogaðaja ikojim slijedom oblikovati doga-ðaj. Ona takoðer ovisi o vrstidjelatnosti. Stvaramo li samipravila ili stvaramo dogaðaj bezpravila, kojim se okvirom slu�i-mo, kako definiramo granice do-gaðaja? Na primjer, u projektu«Macroland» pravilo granica biloje definirano naèinom kretanjakroz prostor. No moglo je to bi-ti i nešto drugo. Prostorija je bi-la puna miševa i odmah su ubije-na tri miša jer ljudi nisu gledalikamo hodaju. Zatim su poèelipa�ljivije hodati. «Klima» je alat-ka za stvaranje mizanscena real-nosti. Mo�da to podsjeæa na per-formans ili dramu, ali tu nemauloga ili pojava tipiènih za per-formanse i drame. Tu je rijeè otome da se ljudima dodijele fun-kcije i odgovornosti u odreðenojizravnoj situaciji u kojoj se neradi o drami, simulaciji, nego odogaðaju koji je stvaran.

Mo�emo li to opisati kao nekuvrstu manipulacije u konteksturealnosti?

– U takvim je sluèajevimanormalno manipulirati. Umjet-nost je manipulacija. Politika jemanipulacija. I sve te rasprave ozatvaranju ljudi u prostor, o to-me da ljude upotrebljavam kakobih o�ivotvorio vlastite fantazijenemaju smisla. Svi smo mi pod

stalnim pritiskom. Pod pritis-kom sam kada hodam ulicom.Automobili stvaraju pritisak.Drugi ljudi manipuliraju mno-me, jer im se neprestano moramprilagoðavati.

A što je «medijski mistik»?– «Medijski mistik» je pojam

koji smo uveli prije dvadeset go-dina i on govori o sljedeæem: naprimjer, ako pjevam pjesmu kaošto sam pjevao juèer u GalerijiŠkuc, i ako zatim pjesmu pjevamna kršæanskom sastanku i kasnijena poslovnoj konferenciji ili ravepartiju, to neæe biti ista pjesma,èak i ako u svakoj prilici pjevamistu pjesmu, jer u svakoj je prigo-di okvir drukèiji.

Razlièiti kontekstiPoèetkom osamdesetih skupi-

ne u kojima sam sudjelovao ima-le su problem što smo bili smješ-tani u razlièite kontekste, kaošto su punk ili «novi val», i zatosmo se morali baviti tehnikamademistifikacije konteksta. Obli-kovali smo projekte kao što je,primjerice, projekt «Kamen», ukojem smo s namjerom sretaliljude iz konteksta koji imaju vrlorazlièite, ali vrlo jasno definiranevrijednosti, kao što je, na prim-

jer, naš susret s papom. I premdase na sastanku s njim ništa va�nonije dogodilo, fotografija susretas papom dobila je znaèenje kojedjeluje po sebi. Zatim smo sesusreli sa socijalistièkim minis-trom Krajskim i tako isti «kame-n» doveli u dva razlièita kontek-sta katolicizma i socijalizma. Na-kon toga sreli smo i èlanove«Rolling Stonesa» u Parizu. MickJagger je posve pobjesnio jer jekamen, «stone», shvatio kao pro-vokaciju «Rolling Stonesa». Ka-da prikupimo sve te razlièitekontekste zajedno, pojavljuje senovi, neutralni kontekst. Obiènose ljudi kreæu u zatvorenim, us-kim kontekstima ili mre�ama.Na primjer, mo�ete biti dio ne-kog projekta za Metelkovu, ili umre�i Soros centara za suvreme-nu umjetnost u Istoènoj Europi,ili u muzejskoj mre�i, ili jednos-tavno u zajednici koja se okupljapo kafiæima ili klubovima, i svešto uèinite unutar nekoga krugaili mre�e, dobiva drugaèije zna-èenje kada je stavljeno u drugikrug ili kontekst.

Što je «multilog»?– Najjednostavniji primjer

«multiloga» je kada ste u dijaloguistodobno s osam drugih ljudi naInternetu. U �ivotu smo stalno u«multilogu». No o tome ne ras-pravljamo. Ne raspravljamo štoutjeèe na nas i što djeluje na naše

ponašanje i reakcije. Ako nam jejako hladno na mjestu gdje dr-�im predavanje, situacija je sas-vim drukèija i mijenja moje pre-davanje. Nazivam «multilog» teelemente, te utjecaje koje ljudiobièno ne zamjeæuju ili ne uzi-maju u obzir. Slièna se stvar do-gaða i kod medijskog mistika.Utjecaji iz okoline su od kljuèneva�nosti i zato vjerujem da je«multilog» nešto što moramonauèiti slijediti i s time djelovati,osobito u vrijeme globalizma,sukoba s razlièitim kulturamaitd. Mi smo u situaciji «multilo-ga», a ne dijaloga. Ako i imatezajednièki interes s nekim izdrukèijega kulturnoga kontek-sta, morate vje�bati da biste bilikadri u cijelosti ga ostvariti. To jekao da uèite svirati neki instru-ment ili novi jezik. «Multilog» semora nauèiti.

Znanje i vještineVladate s nekoliko vještina.

Govorite puno jezika, svirateviolinu, izvrstan ste govornik,imate dara za glazbu, tehnologi-ju itd. Govorite da imate šest za-nimanja. Kako ste prikupili sveto znanje?– Za svaku novu stvar koju �elitenauèiti, od artikulacije govora,pjevanja, slikanja, videa, zvuènihi elektronskih tehnika itd., pot-rebno je nekoliko godina da bis-te ih zaista svladali. Kao što stespomenuli, imam èetiri ili pet za-nimanja, za što mi je bilo potreb-no 25 godina uèenja. I zatim jepotrebno još pet godina da ihpove�em, da bi ih uèinio multi-funkcionalnima.

Svoj rad definirate kao «poli-mediju». Koja je razlika u odno-su na èešæe korištene definicijekao što su multimedija ili inter-medij?

– Multimedija se koristila šez-desetih godina. Otkad su se po-javili kompjutori multimedija sekoristi samo u vezi s elektroni-kom. Poèeo sam upotrebljavatiizraz «polimedija» kada sam po-èeo raditi s tehnikom «klime».

Govori li taj izraz o vezamaizmeðu razlièitih medija u koji-ma djelujete?

– To bi bila intermedija, a ovobih definirao drukèije. Na preda-vanju u Galeriji Škuc sam govo-rio, slikao, bio sam DJ itd. Dabih to postigao, moram vje�bati ito je polimedija. Zato sam studi-rao 25 godina i tek u posljednjihnekoliko godina postao sam maj-stor. Koncept polimedije tek sesada poèinje shvaæati u znanosti.Prije dva mjeseca bio sam na ve-likoj znanstvenoj konferenciji uFrankfurtu, gdje su raspravljali oèinjenici da æe morati poèeti in-tenzivno raditi na vezama izme-ðu razlièitih disciplina i specijali-zacijama. Zanimljivo je da ih jedo takvih rasprava doveo Inter-net. Polimedija je takoðer i te-melj projekta «Odisej», što je uzprojekt «Kamen» moj najveæiprojekt. Taj projekt ukljuèujerazlièite profesionalce ili ljude saspecijaliziranim znanjima koji sesusreæu na istom podruèju i uèeizvesti zajednièki projekt. To jeono što nam nedostaje u suvre-menom društvu. Imamo jednogspecijalista pokraj drugog i svešto mogu jest reæi «hajdemo napiæe». No teško je pripremiti ihza zajednièki rad. Svaki djelujena tako visokoj razini da nijesposoban prevesti svoj rad nadruge razine. Kao netko tko pišeprekrasnu poeziju na kineskomei strahuje da æe na engleskome

zvuèati idiotski. No ljudi æe semorati spustiti na te ni�e razineda bi razvili drugaèije i nove sad-r�aje.

Projekt «Odisej»Projekt «Odisej» bavi se pita-

njima emigracije, pitanjem «do-ma» /heimata/ i identitetom po-jedinca u modernome svijetu.

– «Odisej» je projekt koji sebavi svim tim pitanjima. Home-rov Odisej putuje kuæi 22 godi-ne. Na putu kuæi naðe se u raz-nim situacijama kojima mora up-ravljati i u kojima je prisiljensudjelovati. On nije poput suvre-menog umjetnika koji ode u ga-leriju, tamo kraljuje nekoliko tje-dana i zatim biva izbaèen. Odisejmora upravljati situacijom, biti umultilogu s realnošæu.

Odisej govori o ljudima kojisu dezorijentirani, izgubljeni,koji ubrzano gube svoj nacional-ni identitet, koji ubrzano postajutransnacionalni.

U ovome smo stoljeæu izgubi-li obitelj, naciju i religiju. U pos-ljednjih trideset godina �ivjelismo u društvu individualizma, udruštvu slobode, bili smo protivautoriteta itd. Sada se vraæamokolektivnim jezicima, potrebi dase spustimo na zemlju i upitamose gdje su istinske kvalitete. Tkojoš danas zna što je zaista kvali-teta? Projekt Odisej bavi se pita-njem kako vratiti kvalitetu, kakovratiti ponos.

Kako? Na koji naèin?– U našem društvu pojam ra-

da postaje posljednji romantiènipojam identiteta. Kreæemo seprema društvu bez rada. Jednapetina društva dovoljna je da bihranila ostatak i da bi svi ostali�ivjeli dobro. Industrija iz ljudiizvlaèi sve što mo�e i kroz posaodr�i ljude u stisku. Podreðujemose jer nam rad treba da bismopre�ivjeli. No ljudi mogu doseg-nuti nove identitete samo ako imse dopusti da rade ono što ih za-nima, nešto èime se mogu pono-siti. Broj takvih moguænosti sveje manji. Rad postaje borba. Pos-toji razlika izmeðu rada i posla.Posao se obavlja za novac i nitkone misli pjevati narodne pjesmeza svoju tvrtku. Japanci to rade,mi ne. S druge strane, kultura za-bave je još dosadnija.

Kreæemo se prema ekstrem-nom neo-kapitalizmu koji uniš-tava politièku etiku, što za so-bom povlaèi mnoge stvari. Poz-navanje tehnike koje se njomebavi s integritetom i dostojan-stvom nestaje i ja ga pokušavamobnoviti kroz projekt «Odisej» idruge svoje projekte. Mislim danam je svima potrebno to znanjena nov naèin, u kontekstu suvre-mene globalne situacije. Moratæemo nauèiti upotrebljavati tra-dicionalne ili regionalne izvoreznanja i prevesti ih u okvirimaglobalnih trendova. Samodiscip-lina je vrlo va�na i ljudi veæinommogu djelovati disciplinirano sa-mo ako se bore protiv neèega. Imislim da je to najveæi problemdanašnjih generacija. Nemaju seprotiv koga ni protiv èega boriti.Nisu imali prilike nauèiti kakoprihvatiti odluke i biti disciplini-ran. Zato tako oèajnièki tra�e iz-vore pritiska, zabrane itd. To jebilo i ludilo šezdesetih. Mislimda je puno bolje biti za nešto. Jerprotiv èega bismo se danas mogliboriti? Danas je u osnovi sve do-pušteno.

S engleskoga prevela Nataša Iliæ

IV/76, 14. o�ujka 2,,2 37

Mike Hentz, performans u galeriji SKUC, Ljubljana, 2001.

Trpimir Matasoviæ

ra intendanture Georgija Para uzagrebaèkom Hrvatskom narod-nom kazalištu završila je kako je i

poèela – u velikom stilu. Desetak pak go-dina izmeðu Gunduliæeva Osmana i Mu-sorgskijeva Borisa Godunova odlaze u po-vijest (jednu ili više njih) kao razdobljeoko èijeg æe se vrednovanja zacijelo jošdugo lomiti koplja. Neki æe tako Parovueru smatrati dobom posvemašnjeg padakvalitete središnje nacionalne kazališnekuæe, dok æe drugi Para uzdizati u nebesaveæ i zbog same èinjenice da je HNK tije-kom ovih deset ratnih i poratnih godinauopæe uspjelo pre�ivjeti. Naravno, i jednisu i drugi barem donekle u pravu – istina(ili istine) nalaze se u obje krajnosti, aliponajviše negdje u zlatnoj sredini. Pritomje posljednjeg dana Parove intendanturepremijerno izveden Boris Godunov odli-èan primjer predstave na kojoj je moguæedijagnosticirati sve slabe, ali i jake toèkeHNK kakva preuzima novi intendantMladen Tarbuk.

Premda se veæ i u dramsko-operno-ba-letnom slo�encu zvanom Osman okušaou opernoj re�iji, pravih se izazova glazbe-ne scene Paro latio tek u sprezi sa svojimdugogodišnjim ravnateljem Opere Vladi-mirom Kranjèeviæem. Paro je, prema vlas-titu priznanju, Kranjèeviæu "do�ivotnozahvalan što ga je uveo u svijet opere", nozahvala bi nedvojbeno mogla biti izreèenai u suprotnom smjeru, s obzirom da je iKranjèeviæ za svog ravnateljevanja postaooperni (i baletni) debitant. Zajednièki hodpo mukama Georgija Para i VladimiraKranjèeviæa poèeo je tako Èarobnom fru-lom, uslijedile su Otmica iz saraja, EvgenijOnjegin i Hovanšèina, da bi, vjerojatnozauvijek, završio Borisom Godunovim. I,koliko god to paradoksalno zvuèalo, èinise da je glazbeno neobrazovani, ali kaza-lišno izrazito senzibilizirani Paro kroz tusuradnju napredovao daleko više odKranjèeviæa, kojem glazba doduše jestprofesija, ali se u razumijevanju proble-matike glazbene scene nije pomakao s nis-ke startne pozicije.

Koncepcija protiv konvencijeParove su dosadašnje operne re�ije (s

iznimkom Èarobne frule, obilato prepisa-ne od Ingmara Bergmana) bile optereæenenjegovom potrebom da svoje redateljskezamisli uskladi s opernom konvencijom,pri èemu su na kraju trpjele i zamisli ikonvencija. No, u Borisu Godunovu Parose okrenuo sretnijoj koncepciji – odbacitikonvenciju i uvesti dramu u svijet opere.Upravo su dramski detalji najuspješnijisegmenti ove njegove re�ije. Borisov zlo-èin, koji je latentni pokretaè radnje èitaveopere, vješto je vizualiziran u lajtmotivi-ma krvave plahte i lika ubijenog careviæa,dok su zakulisne spletke nekih aktera dra-me (Šujskog, Rangonija i Samozvanca)naznaèene njihovom prisutnošæu na scenii ondje gdje to nije izvorno predviðeno.

Preobrazba rekvizita (prisutna veæ i u re-�iji Èarobne frule) ovdje je osobito uèin-kovita: no� kojim Boris re�e kruh postajesimbolom oru�ja njegova zloèina, dok

klatno sata u prvom prizoru ludila postajeljuljaèkom u kojoj se njiše ubijeni careviæ.

Raskid s konvencijom opere-spektakla(a upravo je Boris Godunov jedno od onihdjela kojima konvencija nala�e spektaku-larno uprizorenje) najoèitije je i najsmjeli-je ostvaren minimaliziranom scenografi-jom Dinke Jerièeviæ, dok se nešto raskoš-nijom opremom treæeg èina namjerno po-tencirala njegova razlièitost od ostalih pri-zora opere. Èak se i inaèe iritantna Parovasklonost tmurnoj rasvjeti (oblikovateljsvjetla Miljenko Bengez) u ovoj re�iji po-kazala dramaturški opravdanom.

Slabe strane Parove re�ije Borisa Godu-nova ne treba dakle tra�iti u odmacima odkonvencije (na koje zagrebaèka publika,èini se, nije bila spremna), nego upravo uonim segmentima koji konvenciji podila-ze. Odnosi se to ponajprije na predoslov-ne kostime Diane Kosec-Bourek, pri èemuse potkralo i nekoliko teško razumljivihpogreški, poput Rangonijeva ne osobitoisusovaèkog kostima ili raskošnog ogrtaèa"siromašnog" Grigorija u èetvrtoj slici. Po-sebno je pak nevjerojatno da u zboru svipjevaju sve, pa tako u prvoj slici puk pjevai dionice hodoèasnika, dok se u osmoj slicistjeèe dojam da okupljeni puk vodi raspra-vu sa samim sobom. Gotovo neprestanopjevanje u rampu preèesto dovodi do si-tuacije da su likovi profilom, ili èak leðima,okrenuti onima kojima se obraæaju, a nijeosobito sretno riješen ni spontani, u redo-ve poslo�en izlazak zbora iz crkve na po-èetku osme slike. Humoristièno pak into-nirani dijelovi èetvrte i pete slike realizira-ni su na naèin kojem prijeti opasnost pre-laska u grotesku, pa i karikaturu.

Ipak, najveæi problem Parove re�ije le�iu dramaturškim intervencijama. Izborverzije u uljepšanoj instrumentaciji Niko-laja Rimski-Korsakova, umjesto Musor-gskijeva sirovog izvornika, ako i nije uskladu sa suvremenim tendencijama usvjetskoj opernoj reproduktivi, još je uvi-jek legitiman, s obzirom da Korsakovpoštuje dramaturški slijed Musorgskijeve

druge (konaène) inaèice opere. Takoðer,potpuno je legitimno ubaciti i prizor is-pred crkve Vasilija Bla�enog (prisutan uMusorgskijevoj prvoj verziji) u instru-

mentaciji Mihaila IpolitovaIvanova. No, uzagrebaèkom uprizorenju Borisa Godu-nova autorska si je ekipa dopustila nekoli-ko upravo nedopustivih kraæenja partitu-re. Prizor pobune u Kromima nije dodušepostojao u prvoj Musorgskijevoj verziji,no nisu postojali ni poljski prizori. Stoga,ako se uvrstilo poljske prizore, moralo seuvrstiti i Krome, jer inaèe odreðeni ele-

menti dramske radnje ostaju nedoreèeni,pa tako onda nije jasno èemu uopæe slu�elikovi Samozvanca, Marine i Dimitrija akou konaènici neæemo vidjeti posljedice nji-hovih postupaka u treæem èinu. Nadalje,izbaèeni su i dramaturški ne baš sasvimnebitni dijelovi, poput razgovora Mitjuhei naroda u prvoj, prizora s papigom u slici,te dio razgovora bojarâ u devetoj slici. Nasam je kraj opere – prizor Borisove smrti– nakalemljen završni monolog Vidoviti izizbaèenog prizora pobune. Dramaturškito èak i nije loše rješenje, no glazbeno jed-nostavno ne funkcionira, pogotovo kadaVidoviti nastupa a capella.

Prepoznatljivi dirigentKao ni re�ijski, ni glazbeni segment naj-

novije produkcije zagrebaèke Opere nijemoguæe promatrati u crno-bijeloj tehnici.Ansambl se tako predstavio, u prosjekugledano, sasvim solidnim postavom solis-ta, zbora i orkestra, no, kao i u sluèaju pro-sinaèke izvedbe Verdijeva Rekvijema, veæi-na se problema mo�e svesti na ime Vladi-mira Kranjèeviæa. On je jednostavno diri-gent koji je nedovoljno senzibiliziran zaoperu, k tome i ne osobito muzikalanglazbenik koji veæinu vremena provede ukrutom mehanièkom taktiranju, i to u èes-to prilièno èudnom tempu. Rascjepkanefraze, kojima je bio obilje�en veæ i uvodnisolo fagota, bukaèko skandiranje zbora,neugoðeni istupi gudaèa (posebice u tre-æoj slici), neslavna sola tube i trombona(primjerice na kraju drugog èina), te goto-vo konstantna neusklaðenost èitavog an-sambla, samo su detalji izvedbe u kojoj jeteško bilo raspoznati i Musorgskog i Rim-ski-Korsakova, ali je zato VladimirKranjèeviæ bio itekako prepoznatljiv.

U pjevaèkim postavama prve tri izved-be Borisa Godunova (28. veljaèe, 2. i 4.o�ujka) bilo je, kako je to veæ i uobièaje-

no, znaèajnih oscilacija. Najviše je zani-manje izazvao gostujuæi gruzijski bas PataBurèuladze, kako zbog svog svjetskog ug-leda, tako i zbog visokog iznosa kojeg susponzori platili za njegovo sudjelovanje uprve dvije predstave. On je neupitno im-presivno gromoglasni pjevaè golemih mo-guænosti, ali nekako previše suzdr�an utumaèenju naslovnog lika opere. Uvjerljivmu je stoga bio tek prvi prizor ludila, onajumiranja odraðen je solidno, dok su kru-nidba i susret s Vidovitim prošli tek ko-rektno i ništa više od toga. Iako manjegglasovnog volumena, u istoj je ulozi dale-ko impresivniji bio Ivica Šariæ, od prvogdo posljednjeg nastupa potpuno posveæenduboko pro�ivljenom portretiranju svihpsiholoških nijansi carskog, ali prije svegaljudskog lika Borisa Godunova.

Psihološki, a ne samo pjevaèki dojmlji-ve interpretacije, ostvarili su još i Ru�aPospiš-Baldani i Hrid Matiæ, kao Marina iSamozvanac, dvojica Rangonija – SotirSpasevski i Davor Radiæ, te dvojica Pime-na – Ivica Trubiæ u jednoj od svojih dosadnajboljih kreacija, te izvanredni debitantLuciano Batiniæ. Inaèe pouzdani VitomirMarof i Ivica Èikeš u prikazivanju Rango-nija i Pimena na premijeri su ostavili pri-

lièno plošan dojam. U èitavom nizu ma-hom solidnih epizodista osobito valja is-taknuti Ivanku Boljkovac (Krèmarica),Zoricu Antoniæ (Fjodor), Ozrena Biluši-æa (Varlaam), Tvrtka Stipiæa (Vidoviti) iAlena Ruška (Pristav i Mitjuha). Najvišepak zabrinjava što se nije uspjelo naæi uv-jerljivog tumaèa Šujskog, s obzirom da niZrinko Soèo ni Neven Mrzleèki nisu bili ustanju uvjerljivo donijeti ovaj jagovski likdvorskog spletkara.

Što se ostalih pjevaèa tièe, ne treba setoliko optereæivati konstatacijom da nisubaš svi meðu njima bili u potpunosti narazini koja se oèekuje od tumaèa pojedi-nih uloga, koliko podatkom da su se u pr-voj postavi našli pjevaèi kojima je mjesto udrugoj (ili nijednoj) postavi. Cecilija Cargotovo je karikaturalna Dadilja, dok Mar-tina Tomièiæ ni dramski impostiranim gla-som ni nekako pretjerano senzualnimnastupom ne odgovara liku djeèaka Fjo-dora. Tenori Siniša Galoviæ u maloj uloziBojara (a u drugoj postavi i u baritonskojulozi Mitjuhe), te Ivo Gamulin u drama-turški vrlo bitnoj ulozi Vidovitog vjero-jatno su vrlo dobri zborski pjevaèi, no zasolistièki nastup na sceni središnje nacio-nalne kazališne kuæe, pa makar i u epizod-noj ulozi, trebalo bi ipak najprije ovladatibarem osnovama vokalne tehnike.

Uistinu je šteta što je operna premijeraod koje se ove sezone najviše oèekivalo (ikoju se najdulje pripremalo!) naišla na nebaš oduševljene reakcije publike. A zapra-vo je malo nedostajalo da Boris Godunovbude dobra predstava – trebalo je promi-jeniti samo nekoliko redateljskih i drama-turških rješenja, pokojeg pjevaèa i, narav-no, dirigenta. Ovako pak Boris Godunovostaje tek još jedan poluproizvod iz inten-dantsko-ravnateljske radionice GeorgijaPara i Vladimira Kranjèeviæa. Sreæom,posljednji.

38 IV/76, 14. o�ujka 2,,2.

JJoošš jjeeddaann ppoolluupprrooiizzvvooddPosljednjeg dana Parove intendanture premijerno izvedenBoris Godunov odlièan je primjerpredstave na kojoj je moguæe dijagnosticirati sve slabe, ali i jaketoèke HNK kakva preuzima noviintendant Mladen Tarbuk

Modest Petroviè Musorgski: Boris Godunov,Hrvatsko narodno kazalište, Zagreb, 28.veljaèe 2002.

foto: Irena Sinkoviæ

foto: Vlado Pondelak

Upravo su dramski detalji najuspješniji segmenti ove Parove re�ije

Kao i u sluèaju prosinaèke izvedbe Verdijeva Rekvijema, veæina se problema mo�e svesti na ime Vladimira Kranjèeviæa

Trpimir Matasoviæ

ada se svakog prosincaprebrojavaju najznaèajnijiglazbeni dogaðaji u Zagre-

bu tijekom protekle godine, jed-nim od njih gotovo se redovitoproglašava i veæ tradicionalni ve-liki projekt ansambala Muzièkeakademije. Izbor obièno pada naneko od vokalno-instrumental-nih djela u kojima se mo�e anga-�irati veæi broj solista, zbor i or-kestar, pa se tako još uvijek pam-te, primjerice, izvedbe Mahlero-ve Osme simfonije i BrittenovaRatnog rekvijema. Ove je pak go-dine izabran oratorij Ivana Or-leanska na lomaèi Arthura Ho-neggera, èime je, s obzirom nascenske elemente i sudjelovanjeglumaca, otvorena i moguænostsuradnje s Akademijom dram-skih umjetnosti.

Pouzdani glazbeniciUpravo tu suradnju dviju aka-

demija treba smatrati najplodot-vornijim elementom ove izvedbeHoneggerova oratorija. Jer, doksu, uza sav svoj entuzijazam, stu-denti Muzièke akademije veæ na-vikli na sudjelovanje u ovakvimprojektima, njihovim je kolega-ma s Akademije dramskih umjet-nosti sudjelovanje u Ivani Or-leanskoj na lomaèi predstavljalopotpuno novi izazov, a samim ti-me i dodatnu motivaciju.

Kao i u nekoliko prethodnihvelikih projekata, glazbeno jevodstvo i ovaj put bilo povjere-no dirigentu Pavlu Dešpalju,koji je znao izvuæi maksimum iz

glazbenika Simfonijskog orkes-tra Muzièke akademije, dok suse Akademijin mješoviti zbor, tezborovi Zagrebaèki djeèaci iZvjezdice još jednom potvrdilikao pouzdani sudionici u izved-bi ovako zahtjevnog djela. Vo-kalni solisti Valentina Geci, Va-lentina Fijaèko, Nera Gojano-viæ, Ivan Turšiæ i Ozren Bilušiæpotvrdili su se kao pjevaèi nakoje u buduænosti svakako valjaraèunati, a osobito se istaknuogost s ljubljanske Akademije zaglazbu, odlièan tenor igaKasagiæ.

Kamen kušnjeIpak, Honeggerova je glazba

bila tek zvuèna kulisa slo�enojdramskoj strukturi teksta Paula

Claudela. Redatelj Borna Baletiæ,potpomognut diskretnim sce-nografskim rješenjima Ive Kne-zoviæa i jednostavnim, ali uèin-kovitim kostimima Tonèija Vla-dislaviæa, scenska je dogaðanjarazmjestio na dva punkta – najednoj se strani nalazila komiè-no, gotovo groteskno, oblikova-na skupina èetvero glumaca usporednim ulogama, a s drugestrani glavni junaci – Ivana Or-leanska i Brat Dominik. I prem-da je u nastupima mladih gluma-ca bilo moguæe naslutiti nedosta-tak scenskog iskustva, �ar i uvje-renje s kojim su pristupili ovomprojektu u potpunosti su na-domjestili odreðene manjkavostinjihova izrièaja.

Naslovna uloga oratorija uvi-

jek je kamen kušnje i najveæimglumicama. Praizvela ju je legen-darna Ida Rubinstein, u njoj seokušala èak i Ingrid Bergman, a ina hrvatskim se koncertnim po-dijima pamti èitav niz uspjelihkreacija, meðu kojima i ona pos-ljednja, prije pet godina, kada jeIvanu tumaèila Doris Šariæ-Ku-kuljica. Dvadesetogodišnja Dija-na Vidušin uspješno je odgovori-la izazovu ove uloge. Njezinmladenaèki pristup donio je no-vu dimenziju liku Ivane Orlean-ske – umjesto smjele i odluèneheroine dobili smo naizgled kr-hku, gotovo djetinje samouvjere-nu junakinju, koja kao da i nije upotpunosti svjesna velikih poli-tièkih spletki koje se isprepliæuoko njezine sudbine. Takav pris-tup neki æe mo�da dovesti u pita-nje, no ostaje èinjenicom da je isamoj Ivani Orleanskoj bilo tekdevetnaest godina kada je spalje-na na lomaèi u Rouenu, kao štoostaje èinjenicom da je velikiprojekt Muzièke akademije ovomprilikom najviše iznijela jednastudentica Akademije dramskeumjetnosti.

Krešimir ÈuliæcCartneyjevo je skladateljskoumijeæe neosporno, što je dokazaoi nakon raspada Beatlesa, a poseb-

no s nedavno objavljenim novim studij-skim albumom Driving Rain. Iako je(diskografska) godina tek na poèetku,ovaj æe odlièan album biti jedan od oz-biljnih kandidata za najbolji album ino-zemne produkcije. McCartney ga je sni-mio s potpuno novim, amerièkim ben-dom, doduše sastavljenim od vrsnih

glazbenika. Snimajuæi s njima u Los An-gelesu, primijenio je postupak kakav suon i Lennon redovito primjenjivali s Rin-

gom i nedavno preminulim Harrisonom.Pjesme bi malo, ili nimalo, probavali pri-je snimanja, a s njihovom strukturomupoznavali su se u samom studiju, razvi-jajuæi tako imaginaciju i kreativnost. NaDriving Rainu ovaj postupak je uspio, adodatni šarm albuma je u tome što jesnimljen na šesnaest kanala u�ivo. Za-nimljivo je da po prvi put na jednom al-bumu sudjeluju dva McCartneyja, Paul injegov sin James koji supotpisuje dvijepjesme i svira udaraljke u jednoj. Od pr-ve, uvodne Lonely Road i sjajne I Do ko-je vjerno ilustriraju kako bi najvjerojat-nije Beatlesi zvuèali u novom mileniju,do jedne od njegovih najljepših pjesama,predivne Magic, preko vrlo dobrih lak-

ših, ljubavnih tema Your Loving Flame ihita From A Lover To A Friend, psihode-liène Spinning On An Axis i naslovnepjesme, McCartney pokazuje da je u izu-zetnoj formi, s mnoštvom ideja, i da d�e-povi prepuni para nu�no ne ubijaju krea-tivnost. Dapaèe, potvrda toga sti�e u zaMcCartneyja neobièno �estokim pjes-mama Rinse The Raindrops i About You,koje pokazuju da i na pragu šezdesetih

itekako ima rockerski "nerv" i strast zasviranjem. Rinse The Raindrops traje pu-nih deset minuta i postepeno se pretvarau jam session u kome se glazbenici kojiu�ivaju u svirci sjajno nadopunjuju, sliè-no Neil Youngu i njegovom bendu Cra-zy Horse u maestralnoj pjesmi ChangeYour Mind sa sjajnog albuma Sleeps WithAngels. No prava poslastica sti�e potkrajalbuma pod imenom Riding Into Jaipur inajvjerovatniji je hommage svome prija-telju i u Beatlesima prilièno nepravednoautorski zapostavljenom kolegi GeorgeuHarrisonu, puna istoènjaèke psihodelijei indijske mistike, afrièkih udaraljki, pra-æena dvanaesto�ièanom gitarom i dis-kretno podcrtana sintesajzerom. Ovajizniman album zakljuèuje odlièna nepot-pisana pjesma, bonus track Freedom.McCartney je na albumu Driving Rainuglavnom svirao bas i pjevao, baš kao i uBeatlesima, no s oèitim u�itkom povre-meno je zasvirao i gitaru i klavir, napra-vivši tako jedan od danas sve rjeðih, veli-kih albuma kojima se uvijek mo�ete su�itkom vraæati.

IV/76, 14. o�ujka 2,,2 39

Veliki projekt Muzièke akademije ovom je prilikom ponajviše iznijelajedna studentica Akademije dramskih umjetnosti

Arthur Honegger, Ivana Orleanska na lomaèi, Koncertnadvorana Vatroslava Lisinskog,Zagreb, 9. o�ujka 2002.

VVeelliikkii ppoovvrraattaakkPaul McCartney, Driving Rain,Emi/Parlophone/Dallas Records

Umjesto smjeleheroine dobili smonaizgled krhku,gotovo djetinje samouvjerenu junakinju

PPllooddoottvvoorrnnaa ssuurraaddnnjjaa

Iva Pleše

« obri su Švedi... oni su sa-mi stvorili takvo društvo,nije im ga nitko drugi iz-

mislio. Što ka�e naš svijet: Kapadolje... Švedska je sjajna zem-lja...» Tako na posljednjim strani-cama knjige Vrpce iz Malmöazaokru�uje svoju �ivotnu prièuŠaban Alija Had�oviæ, tek neko-liko reèenica prije no što æe reæi:«A ja bih se svejedno sutra vratiou Trebinje, samo kad bih znao damogu i smijem.». Pokazuje se ta-ko da �ivotna prièa ipak nijezaokru�ena: Švedska æe mo�dabiti posljednja Had�oviæeva fi-zièka postaja, ali �eljeni povrataku Trebinje – iako reèenica o nje-mu prethodi stvarnom posljed-njem interpunkcijskom znakuknjige – neæe dopustiti upisiva-nje simbolièke toèke na �ivotsnimljen na dvadeset i dvije au-dio-vrpce u mjesecu travnju2000. godine.

Vrpce iz Malmöa nastale su natemelju razgovora koje je novi-

nar Ferala Igor Lasiæ vodio sa Ša-banom Alijom Had�oviæem unjegovu švedskom stanu. Kratkafaktografska kronologija Had-

�oviæeva �ivota nudi motive sni-manja i zapisivanja: roðen 1922.u Bihovu pokraj Trebinja, godine1941. postao je èlan Komunistiè-ke Partije, sljedeæe godine odlaziu partizane, a zatim slijede: zat-vori u Trebinju i Dubrovniku, ta-lijanski Vojni sud u Šibeniku,kaznionica u Italiji, pa Dachau,Majdanek, Auschwitz, pa «pre-dah» koji ka�e: «Lijepo vrijemeje bilo, konac aprila, i tako ja do-ðoh svojoj kuæi i familiji. Tek štosam navršio 24 godine». U pro-ljeæe 1949. postaje zatvorenik naGolom Otoku, a 1993. odlazi izTrebinja u Švedsku, na dan kadaje dogorijevala i druga trebinjskad�amija.

183019Šaban Alija Had�oviæ mogao

bi se, dakle, predstaviti kao parti-zan, zatvorenik brojnih logora,

èlan Partije, ili kao suvremeni iz-bjeglica iz Bosne i Hercegovine.No, kako je «�ivotna sudbina togèovjeka naprosto... izgledala kaoidealni zbroj opæih tragedija 20.stoljeæa», mnogo je takvih koji bise mogli «oznaèiti» sliènim «fun-kcijama». Zato se ja ovdje odlu-èujem Had�oviæa predstaviti kaoLasiæeva dundu Šabana, prijateljanjegovih roditelja i èovjeka koje-ga je odmalena susretao na obi-teljskim dru�enjima. Iako Lasiækao poèetnu motivaciju zanima-nja za Had�oviæev �ivot nudi«mno�inu nevjerojatnih do�iv-ljaja» èini mi se da vrpce na nekinaèin poèinju svoj �ivot onogatrenutka – ili, bolje reæi, s onomslikom iz djetinjstva – kada dje-èak – suautor ove knjige – pos-tavlja pitanja dundu Šabanu: «odsvega se ipak najbolje spominjemèudne tetova�e na ruci ŠabanaAlije Had�oviæa, i vlastita pita-nja, uvijek iznova postavljanog:‘Je li boljelo?’ Naravno, dundoŠaban bi odgovarao da nije, i pri-tom se obavezno smijao, kao daje taj oèekivani dijalog nešto naj-zabavnije na svijetu. Što je tuzaista bilo smiješno, i sam æuprepoznati malo kasnije – ustva-ri, tek pošto usvojim preciznusvijest o strašnom znaèenju spo-menute tetova�e.» Ona je, daka-ko, broj iz Auschwitza – 183019,i predstavlja samo vanjski znakpro�ivljenog iskustva èovjeka èijije �ivot Lasiæ odluèio prenijeti napapir.

Nevidljivi zapisivaèNe odabirem samo tako pri-

vatni aspekt odnosa dvojice au-tora knjige kao odluèujuæi upredstavljanju glavnog aktera ipripovjedaèa knjige. On, zapra-vo, i nije odluèujuæi za konaèanproizvod s obzirom da je «zapisi-vaè» u njemu gotovo nevidljiv,iako je morao imati va�an udio uprocesu nastanka biografskog /

autobiografskog dokumenta.Lasiæ je, naime, u potpunosti «iz-bacio» pitanja koja je postavljaotijekom razgovora i njegova pri-sutnost vidljiva je samo u uvod-noj bilješci te na nekoliko mjestagdje objašnjava kontekst nekihHad�oviæevih prièa. Na to mogusamo reæi: šteta. Naime, fingira-ni monolog ove autobiografije –koja je, takoðer, uvelike «prip-remljena» za tiskanje što znaèi dase rijeèi i reèenice ni�u kao da sui primarno pisane, a ne govorene– na neki naèin osiromašuje lite-rarni do�ivljaj (ako u ovome slu-èaju nije blasfemièno govoriti otakvoj vrsti do�ivljaja). Upravosu me uvodne Lasiæeve rijeèi na-vele da na ovakav naèin promat-ram Vrpce iz Malmöa: iz njih jevidljivo da osobni odnos izmeðudva èovjeka èiju knjigu èitamo –iako po vremenu dru�enja ili«vanjskoj» bliskosti to ne moraizgledati tako – ima veliki poten-cijal za prièanje prièa, da Lasiæizuzetno uspješno opisuje ljude ikontekst razgovora, da bi svaka-ko mogao, i bez audio materijala,u glavnom dijelu knjige prenijetinekako pjev kanarinca iz Had�o-viæeve kuhinje. Naravno, udiozapisivaèa moguæe je išèitati i iz«proèišæenog» materijala, alimo�da je baš zato «nepotrebno»materijal na takav naèin èistiti iskrivati njegovu iskonstruirano-st. Rijeè je, dakako, o izboru inaknadno je pomalo besmislenogovoriti o knjizi u formulama«bilo bi bolje»...

Ipak, još samo ovo: �elja da sezabilje�e «nevjerojatni», strašnido�ivljaji na trenutke u ovojknjizi potiskuje pripovjedaèa kaoèovjeka s vlastitim strahovima,ljubavima, �eljama. Bilo bi nep-ravedno reæi da njih uopæe nema,ali ponekad su skrivene iza «op-æe» kronologije, mo�da zbog ti-pa autobiografije (politièki doga-ðaji koji su uvelike «preuzeli» �i-

vot osobe) ili zbog osobnostipripovjedaèa ili pak zbog nastan-ka djela: ne u samoæi s papirom iolovkom, nego u �ivom razgo-voru s drugom osobom.

Autoritet pripovjedaèaU svakom sluèaju, naèin Lasi-

æeva rada – koji bi u determinis-tièkoj interpretaciji vjerojatnopovezali s njegovom novinskomprofesijom – izuzetno je zanim-ljiv: on se potrudio da do izdava-èa doðe prièa èovjeka kojega«javnost» ne poznaje i «dozvo-lio» mu da prièa sam. Takvih pri-èa ima mnogo po raznim arhiva-ma i u velikom broju tamo ostajuzauvijek. Nekako se èesto mislida im je neizbje�no potrebnaznanstvena ili veæ nekakva inter-pretacija da bi mogle egzistirati uuknji�enom obliku. Negdje napoèecima Zareza Lasiæ je objavionekoliko kartica s trake skinuteautobiografske prièe jedne �eneo Vukovaru i njezinu osobnomiskustvu s ustašama u Drugomsvjetskom ratu. Sjeæam se da sampomislila kako takvih tekstovagotovo uopæe nema na stranica-ma novina ili èasopisa, iako nudeneke nove, zanimljive, drukèijeperspektive. Ne znam zašto je taprièa ostala osamljena na strani-cama Zareza, ali je razlog mo�dau autoritetu pripovjedaèa: po pi-tanju novinske, knji�evne i inejavnosti oni ga – kako ih se, u ne-dostatku pametnijeg termina ilipak skromnosti, naziva «obièni»ili «mali» ljudi – nemaju. ŠabanAlija Had�oviæ je taj autoritetipak stekao i zato su pred namaVrpce iz Malmöa, jedna od prièaprošloga stoljeæa koja umjestopostotaka, brojki i bezimenihtragedija govori o osobnom, po-jedinaènom iskustvu rata, progo-na, zloèina iza kojih ne stoji be-zimeno zlo veæ vrlo konkretni, u«normalnim» situacijama priliè-no «normalni» ljudi.

40 IV/76, 14. o�ujka 2,,2.

Krešimir Èuliæ

ako je Elvis Staniæ, cijenjeni skladatelj, produ-cent, aran%er i multinstrumentalist na glazbe-noj sceni prisutan dvadesetak godina, medij-

ski eksponiran i popularan postao je tek objavljiva-njem prvog samostalnog albuma Terra sacra 1997. go-dine. Radeæi prvenstveno kao studijski glazbenik i pro-ducent sa sastavima poput Xenie i Denis & Denis te sÐorðem Balaševiæem, izmeðu ostalih, Staniæ je nakonosvajanja nagrade za najboljega novog evropskogaglazbenika u Perugii, poèetkom devedesetih upisaostudij jazz kompozicije na presti%nom Berklee CollegeOf Music u Bostonu. Ionako darovit gitarist, po zavr-šetku studija postao je jedan od naših najkompeten-tnijih glazbenika. Godine 1998. dobio je nagradu Crnimaèak u kategoriji najboljeg instrumentalista, a gla-saèi Porina nagradili su ga u kategorijama Najbolji ja-zz album i Najbolja jazz skladba. I drugi album, Sam-ba mediteranea potvrdio je visoku izvoðaèku razinu, anjegov zvuk pun toplih, ugodnih gitarskih tonova natragu Pata Methenyja proširio je publiku i do tada go-tovo marginalizirani jazz bitno je popularizirao. Uzsvoj sastav, Elvis Staniæ Group, on je i producent rijeè-kog ansambla Putokazi (i to kvalitetan, što se mo%eèuti na njihovu posljednjem albumu Nova zemlja). Ne-davno je objavljen i njegov treæi album, Mantana, sdvanaest novih pjesama, odnosno jedanaest, ako izuz-memo solidan cover skladbe Wonderful World Sama

Cooka. Sviraèki vještom Staniæevu bendu u nekim su sekompozicijama (The Graceland, Pleasent Talk) pridru-%ili renomirani glazbenici Dubravko Vorih na basu, od-nosno Neven Frangeš na klavijaturama ili pak Nimay

Ashis Roy na tabli. S aspekta glazbenog profesionaliz-ma i razine izvedbe sve “štima”, no i nakon višestru-kog preslušavanja albuma teško se oteti dojmu daStaniæ povremeno reciklira svje%ije i originalnije ideje irješenja s prethodna dva albuma. Unatoè tomu, on idalje povremeno zadivljuje, primjerice u dinamiènojDid You Not?, ili kad pokazuje virtuoznost vrhunskogsviranja akustiène gitare u predivnoj, smirujuæoj Plea-sant Talk. Iako ovaj album ne donosi ništa novo u nji-hovu zvuku, on je svjetlosnim miljama, u kvalitativ-nom smislu, udaljen od velikog dijela domaæe pop pro-dukcije. Ujedno je Mantana jedan od rijetkih potenci-jalnih hrvatskih izvoznih proizvoda, u najmanju rukual pari sa sliènim albumima vrhunskih svjetskih con-temporary jazz glazbenika.

Krešimir Èuliæ

hat Another Man Spills, èetvrti albumkultnog Nashvillskog soul, country, popsastava Lambchop, objavljen 1999. godi-

ne, vjerojatno je jedan od najboljih albuma proš-log desetljeæa, jedan od onih albuma koji vraæavjeru u uistinu inovativnu i iskrenu glazbu. Toplihgitarskih tonova, praæenih specifiènim dubokimbaršunastim vokalom pjevaèa Kurta Wagnera ipreciznom ritam sekcijom, Lambchop su tim al-bumom osvojili svjetsku glazbenu kritiku i steklisolidnu slušateljsku bazu, iako su i prije bili cije-njen sastav. Sljedeæi njihov album, Nixon, objav-ljen 2000., uz sada veæ uobièajene kritièarske pa-negirike, Lambchop je pomalo primakao main-streamu, no unatoè tome bend je zadr%ao origina-lan zvuk. Nedavno su Lambchop objavili svoj šestistudijski album, Is A Woman koji se prilièno raz-likuje od njihova uobièajenog izraza. Is A Womanza Lambchop je ono što je Nebraska bila za BruceSpringsteena, Blood On The Tracks za Boba Dyla-na, ili pak No More Shall We Part za Nick Cavea,intiman i ispovijedan album koji odra%ava mo-mentalno stanje umjetnika, prouzroèeno emocio-nalnom boli. Kurt Wagner rekao je da je “napisaopjesme o posljednjoj fazi svog i %ivota svojih pri-jatelja, o njihovim razoèarenjima, razvodima iboli koja proizlazi iz njih, o smrti njihovih rodite-lja, o pokušaju samoubojstva vrlo bliskog prijate-lja, ali i o ljubavi i poštovanju, razumijevanju i%ivotu”. Wagner smatra da je za izra%avanje

kompleksnih osjeæaja najpogodniji glas praæenklavirom, i uistinu, na albumu njegov emocijamanabijen vokal prikladno prate zvuci klavira dis-kretno obojani, ili suptilno nadograðeni udaralj-kama, akustiènim gitarama, ili sintesajzerom.Bas gotovo da se i ne èuje, on se budi tek u preli-jepoj Flick ili jazzy obojenoj, dinamiènijoj D ScottParsley. Iako je ovo oèito introspektivan, herme-tièan storyteller album, on nije dosadan, no pov-remeno je prilièno te%ak, posebice u depresivnojCaterpillar. Prvenstveno zbog jedinstvenog, upe-èatljivog, Wagnerova vokala, gitara i klavira, Is AWoman je originalan album koji se polako otkri-va. Unatoè tematici na njemu nema ni tragacmizdravosti ili patetici; iako æe dosadašnji fano-vi Lambchopa mo%da biti razoèarani previše smi-renim ugoðajem albuma, rijeè je o izvrsnom djelukojim je Wagner definitivno ušao u red velikihautora off glazbenog izrièaja.

Elvis Staniæ Group, Mantana, Croatia Records

Lambchop, Is A Woman, City Slang/Dallas

SSmmiirreennoosstt bbeezz ppaatteettiikkee

Lasiæ se potrudio da do izdavaèa doðe prièa èovjeka kojega «javnost»ne poznaje i «dozvolio»mu da prièa sam

Igor Lasiæ i Šaban Alija Had�oviæ,Vrpce iz Malmöa, Zagreb, Durieux, 2001.

DDuunnddoo ŠŠaabbaann

UUssppjjeeššnnoo rreecciikklliirraannjjee

IV/76, 14. o�ujka 2,,2 41

Gordana Crnkoviæ

revoditelj metafizièkih tri-lera Paula Austera upustiose u rekreiranje u ratu nes-

talog obiteljskog albuma? Pitanjekoje mi se nameæe pri prvom sus-retu s memoarskom prozom Mi-roslava Kirina, uostalom drsko ipogrešno postavljeno pitanje, ne-hotice upuæuje na pravi trag. Ki-rin se posljednjih godina inten-zivno bavio Paulom Austerom,preveo je tri romana koji èineAusterovu Newyoršku trilogiju(za nakladnika Vukoviæ i Runjiæ),za èasopis Quorum priredio te-mate o tom znaèajnom ameriè-kom piscu bliskom europskomukusu. Za Kirina Paul Auster sas-vim oèito nije obièan prevoditelj-ski zadatak, “Paul Auster me pra-tio i tamo gdje to nisam �elio”,ka�e on u jednom proznom zapi-su u Quorumovu tematu.

Tekst lišen prenemaganjaAlbum je svojevrsni post

scriptum hrvatskoj ratnoj prozi,no istodobno, što je u konteksturatnog pisma neobièno, s distan-com prema stvarnosti koja seprikazuje. Iako je pripovjedaèemotivno anga�iran i osobno po-goðen ratom, on rat do�ivljavakao nametnuto iskustvo s kojimse ne mo�e poistovjetiti. Rijeè jeo piscu koji zbiljska iskustva te-matizira emotivno, no još viševrlo racionalno. Pritom se upuš-ta u pitanja o identitetu subjekta,varljivosti pamæenja i spoznaje,kao i u etièke dvojbe – sasvim uskladu sa suvremenim moralnimosjeæajem, banalnu opreku dobrai zla ovdje se motri u kontekstuopæeg «spektakla nesreæe». Isto-dobno, i to je posebno dragocje-no, utjecaj prozne i teorijske lite-rature, koji omoguæuje takvu mi-saonost, vrlo je nenametljiv. Al-bum je tekst lišen prenemaganja.

Pisac Paul Auster, koji je Kirino-va opsesija, i sam je takav: zamiš-ljen i zabrinut, no istodobno za-bavan.

Album èine èetiri poglavlja:uvodno, «Umjesto fotografija»,predstavlja kontekst zbivanja,naglo napuštanje doma praæenobukom granatiranja, i donosi do-kumentarne zapise dvaju sudio-nika tog dogaðaja, majke i oca.Drugo, najopse�nije poglavljepod naslovom Album središnji jedio knjige, obuhvaæa memoarskeprièe-eseje o odrastanju na Bani-ji. Poglavlje «Bijele fotografije»esejistièke su bilješke na margi-nama glavne teme, ujedno i svo-jevrsno sa�imanje i propitivanjevlastita pothvata. Na kraju, uèetvrtom poglavlju «O fotografi-jama» pripovjedaè se susreæe sfotografijama druge nesretneprognanièke obitelji, uljeza kojisu neko vrijeme �ivjeli u pripov-jedaèevoj kuæi; unatoè gorko-smiješnom i nimalo �uèljivomtonu èitave knjige ovdje se priz-naje poraz dobronamjernosti.

Uvod u pripovjedaèevu neiz-vjesnu igru rekreiranja prošlostizapisi su majke i oca, oèev popisizgubljenih i majèin popis saèu-vanih predmeta, i jedan i drugiidentièni svojim namjerama. Tioèajnièki zapisi obnavljaju �ivot-nu rutinu o kojoj se i ne razmiš-lja, predstavljaju svoje pripovje-daèe poistovjeæene sa svojim �i-votima, ostavljajuæi prostordvojbe nekom drugom istra�iva-èu prošlosti. Pripovjedaè Albumaizdvojit æe likove svojeg djetinj-stva iz njihove svakodnevice; �i-vopisna ruralna sredina koja nudiobilje prièa, i koja je veæ na brzi-nu zavela mnoge pripovjedaèe,ovdje æe poslu�iti samo kao ok-vir, u središtu pripovjedaèeva za-nimanja bit æe, umjesto konven-cionalne slike velikih dogaðaja,

male stvari koje izmièu rastrese-nom pogledu. (Pozivajuæi se naRolanda Barthesa, autor Albumau jednom eseju eksplicitno ob-

jašnjava da se glavni pripovjednipostupak te proze sastoji u odba-civanju stereotipnoga gledanja,uz oèekivanje da bi osebujne po-jedinosti na svakoj fotografiji,kao i odnos zapamæenog i zabo-ravljenog, mogli usmjeriti tuma-èenje u nepoznatom smjeru,dakle funkcionirati kao poèetakprièe.)

Potraga za identitetomPotraga za perspektivom pri-

kazivanja likova istodobno jepotraga za njihovim identitetom«stvarnijim od onoga u �ivotu».Prièa pod naslovom «Majka i uèi-telj plivanja» otvara središnjepoglavlje knjige. Fotografija kojese ovdje pripovjedaè prisjeæa pri-kazuje majku prije njezine rodi-teljske i drugih stalnih uloga, onaje još djevojèica koju njezin sta-riji brat, s dosta nje�nosti, pou-èava plivanju. Pripovjedaèeva jeasocijacija, koju suprotstavlja li-ku majke-djevojèice, san koji muje majka ispripovijedala o mladi-æu koji mladu �enu, vjerojatnonju samu, odvlaèi u duboku vo-du, gdje erotska igra iznenadaprerasta u borbu za goli �ivot, asan se naglo prekida u trenutkukada se pribli�i strahu od smrti.Jesmo li na tragu koji upuæuje namajèinu kasniju vjeènu zabrinu-tost, intuiciju osobito udešenuza zle slutnje? Pripovjedaèevausmjerenost na pa�ljivo skrivanestrahove i �udnje, i trenutke ukojima oni izlaze na vidjelo,omoguæit æe implicitno pitanje:kako to da je majka, iako sabranai naizgled zadovoljna, istodobnoparanoièna, kako to da nikad neodlazi na mjesta koja su joj nez-nana i prva predosjeæa zlo u kojedrugi još ne vjeruju.

Slijede prièe-eseji obiteljskogalbuma. U središtu je sretna ikulturna obitelj, koja �ivi u skla-du sa svojim provincijskim ok-ru�jem, njegovim �ivopisnim li-kovima i kronièarima, u kojemuima i mraènijih likova, tipova ko-ji piju i tuku �ene i djecu. Nekesu prièe više prièe, a druge su višeeseji; u svima su prisutne raznov-rsne strategije izbjegavanja i zao-bila�enja teme, prešuæivanja, dis-krecije. Nekim likovima s fotog-rafija dopušta se da na trenutakpreuzmu pripovijedanje, oni samiizla�u svoje verzije pro�ivljenog,i sami izbjegavajuæi suoèiti se stemama kao što su rat i krivnja.U prièu se diskretno uvlaèe i oni

koji «nisu našli svoje strane u ra-tu», a jedan æe pripovjedaè raz-mišljanje o svom sudjelovanju uratu okonèati odreðenjem kriv-nje kao «osjeæaja zajedništva unesreæi». Naglašen je otpor pre-ma ideologijama, «grupni por-tret, to je u dvadesetom stoljeæuuvijek uznemirujuæe», no èak ikoherentan svjetonazor je neštošto za likove Albuma koji su «o-paljeni strašnom nesreæom» neæebiti moguæe. Sâm æe pripovjedaèsvoj senzibilitet odrediti kao nes-klonost «buci i bijesu». Njegovæe pogled uvijek zaokupiti netkotko ne dominira fotografijom ne-go je u drugom planu, osobnijatema obavezno æe se prikriti kak-vom literarnom opaskom. Reèe-nice koje poèinju discipliniranimopisom, uz pomoæ iskustava fil-ma i likovnosti, odlutat æe u aso-cijacije ili esejistièke napomene,najviše o radu pamæenja i medijufotografije. I, potpuno u skladu sneizvjesnošæu zadanog posla –rekreiranja izgorjelog albuma sfotografijama – prvo lice neego-centriènoga pripovjednog sub-jekta pretapat æe se u drugo, fik-tivno se obraæajuæi sebi kakav jebio prije. Nepouzdanost pamæe-nja vlastite prošlosti poticaj je di-jaloškoj formi, pa tako i fikciona-lizaciji uspomena.

Utjecaj Paula AusteraProšle je godine Kirin objavio

proznu knjigu Album i prijevodAusterove Newyorške trilogije;moguæe je da je paralelno radiona prijevodu i autorskom tekstu.Ne znam pretjerujem li kada uKirinovu pretapanju prvog lica udrugo uoèavam i utjecaj Auste-rove igre identiteta iz Staklenogagrada, prvog dijela trilogije, gdjepisac koji se skriva iza pseudoni-ma preuzima zabunom ponuðenimu identitet detektiva, otkriva-juæi tijekom obavljanja detektiv-skog posla sve veæu bliskost s li-kom svojih krimiæa… Kirinovneegocentrièni subjekt koji sepodvrgava logici teksta mo�da jeinspiriran i Austerovim likovimakoji gube sebe i poèinju se preta-pati jedan u drugoga. Kao štoneizvjestan poduhvat tekstual-nog opisivanja izgorjelog albumaumna�a neizvjesnosti, opiruæi seusredotoèavanju oko glavne te-me, tako i istraga Austerova slu-èajnog detektiva ne vodi jedin-stvenom razrješenju prièe. Ho-danje labirintima New Yorka od-vest æe pisca-detektiva samo unove dvojbe i poraze, njegova æeistraga završiti definitivnom iz-gubljenošæu. Putovanje pripov-jedaèa Albuma kroz djetinjstvona Baniji, unatoè tomu što des-truktivnost rata potièe njegovoistra�ivanje prošlosti, potragu za«stvarnijim konturama» sebe idrugih likova, neæe biti primarno

zaokupljeno ratom, ne samo za-to što mu �uèljivost i grubost ni-su u naravi. Rijeè je o putovanjukroz prošlost, sadašnjost i svijetasocijacija, uz nastojanje da se iz-bjegnu sentimentalnost, banal-nost, izmišljanje, sarkazam i iro-nija. Rat je ovdje, mo�da, tek od-jek pitanja «nikad se ne znaodakle, kada i kako netko mo�euletjeti u njezin, tvoj, svaèiji �i-vot i povuæi ga na dno, bespov-ratno».

Blagost i suosjeæanje koji obi-lje�avaju pripovijedanje o dje-tinjstvu u završnici æe romanaustupiti mjesto mraènom raspo-lo�enju, bilje�enju gubitaka i ne-moæi. Nemoæ æe osjetiti pripov-jedaè suoèen sa samim sobom isvojim orgijama racionalnosti(beskrajno strpljiva krava s fo-tografija koja mu se neprestanovraæa u pamæenje «moljaka da juradije odvedeš na ispašu nego štoju zavitlavaš prièom o svom po-ljuljanom…identitetu…»). No,još više, poraz æe nastupiti u sus-retu sa zbiljom, s drugim za ko-jega pripovjedaè nikako neæemoæi saèuvati svoju znati�elju iotvorenost, to jest u bolnom za-mišljanju druge prognanièkeobitelji koja je neko vrijeme �iv-jela u njegovoj kuæi.

Pokušaj smještanja KirinovaAlbuma u kontekst hrvatske rat-ne proze èini mi se donekle uza-ludnim. Rijeè je o memoarskojprozi koja je zaokupljena stilomi svijetom suvremene knji�ev-nosti i teorije, no koja istodobnogovori o gorkom osobnom rat-nom iskustvu. Dakako da jeovakva proza moguæa tek uovom trenutku, post festum, ka-da je nastupila kakva-takva smi-renost, i za one koji su pro�ivjelinajgore. Sve potencijalne uspo-redbe s hrvatskom ratnom pro-zom devedesetih proizlazile bi izte osnovne èinjenice. No, èini mise va�nim prizvati jedan drugikontekst: senzibilitete raznoli-kog društva pisaca i prevoditeljakoji su se u drugoj polovici deve-desetih još uvijek okupljali okoèasopisa Quorum, mjereæi di-menzije hrvatske ksenofobije te-matima iz va�ne neprevedeneteorijske i druge literature. Spo-minjem Quorum stoga što je zataj èasopis u to doba sâm Kirinpriredio zanimljive temate, nozapravo se radi o strategiji kojanije rezervirana samo za Kirinaili suradnike tog èasopisa. Povuæise u prijevode i bilješke, u tre-nutku kada dominira «etièki im-perativ pisanja o ratu», nije takonekreativna gesta kao što bi to naprvi pogled moglo izgledati. Tojest, pogled na devedesete još bimogao potaknuti zanimljivihtekstova, oèito i od navodnih«eskapista» od kojih se to najma-nje oèekivalo.

KKrraavvaa ii oorrggiijjee rraacciioonnaallnnoossttiiRijeè je o memoarskojprozi koja je zaokupljenastilom i svijetom suvremene knji+evnosti iteorije, no koja istodobnogovori o gorkom osobnomratnom iskustvu

Miroslav Kirin, Album, Vukoviæ iRunjiæ, Zagreb, 2001.

42 IV/76, 14. o�ujka 2,,2.

Tatjana Jukiæ

pomene li se danas koma-danje Orfeja, malo tko æeprvo pomisliti na završnu

epizodu mita o ocu zapadnogpjesništva. Naime, Orfeja su zaBakhove sveèanosti, ispod Ro-

dopskih stijena, rastrgale pobješ-njele trakijske �ene, a njegovuglavu i liru bacile u rijeku Hebar.

Spomene li se danas komadanjeOrfeja, suvremeni potrošaè knji-�evnosti vjerojatno æe se prvosjetiti istoimene knjige IhabaHassana. Hassan je iskoristiokomadanje Orfeja kao metaforuknji�evnosti postmodernizma i

njezine potrebe za samorašèla-njivanjem, komadanjem iluzije ovlastitoj cjelovitosti. Uostalom,komadanje Orfeja prikladna jemetafora dekonstrukcije, teorijekojom Hassan legitimira svojeseciranje postmodernizma.Moglo bi se, naime, reæi da ko-madanje Orfeja trasira rad i uèi-nak dekonstrukcije, jer iznovaizvodi njezino ustrajno rasklapa-nje i izmiještanje knji�evnogakorpusa. Ipak, golemim uspje-hom svoje knjige Hassan je prièuo Orfejevoj smrti zapravo usmr-tio kao metaforu, jer je poništioodmak i višeglasje mitske prièe, ikomadanje Orfeja djelatno sveona sinonim za postmodernizam.

Prva reèenicaHassanov usmræeni Orfej,

meðutim, još je djelatan, jer i da-lje manifestira ugovornu vrijed-nost naslova, kao ulaza u tekstna temelju kojega èitatelj prihva-æa cjelinu teksta. Iako GérardGenette, u tekstu o pragmaticipripovjedne knji�evnosti, takvuvrijednost pripisuje prvim reèe-nicama romana, èini mi se da seta ugovorna vrijednost ostvarujei u naslovima, i u predgovorima,i ne samo pripovjednog teksta.Uostalom, poèetak svoga govorao poèecima vjerojatno niti ne bih

ustrojila na ovaj naèin da ga ne�elim iskoristiti kao uvod u go-vor o knjizi koja manifestno ra-èuna na èitateljevu svijest o ugo-vornoj vrijednosti naslova ipredgovora, a to su Euridikiniosvrti Lade Èale Feldman.

Slièno Hassanu, i Lada ÈaleFeldman raèuna na interakcijumitske prièe o Orfeju i vlastitaèitateljskog postupka. U kanon-skoj verziji mita o ocu zapadnogpjesništva, Orfej je svojom pjes-mom uspio ganuti Hada i Perze-fonu, i ishoditi njihovo dopušte-nje da izvede ljubljenu Euridikuiz podzemlja – natrag na svjetlodana. Uvjet te pogodbe bilo jeneosvrtanje – zabrana pogledaprema predmetu �udnje. Neodoljevši �udnji da pogleda Eu-ridiku, Orfej obezvreðuje po-godbu, a Euridika ostaje trajnozarobljena u tami.

Tama drugoga svijetaTu epizodu mita o Orfeju La-

da Èale Feldman rabi kao para-bolu samoga èina prikazivanja ilitumaèenja. Tako u predgovorucitira Georgea Steinera, koji go-vori o nepotrošivoj strasti pjes-nika Orfeja, zbog koje se on nemo�e ne osvrnuti, i zbog koje –paradoksalno – ne mo�e osvijet-liti, protumaèiti, prikazati pred-

met svoje �udnje. Drugim rijeèi-ma, pjesnièka �udnja konstituiraprostor tame kao prostor nepri-kazivoga, kao nepodnošljivi su-višak u ugovoru koji regulira od-nos teksta i interpretacije. S dru-ge strane, Lada Èale Feldman utu æe prièu o tumaèenju ucijepitiparadoksirajuæu anomaliju izkorpusa hrvatske knji�evnosti.Kod Mavra Vetranoviæa, naime,ne osvræe se Orfej, veæ Euridika,èime sama sebe zadr�ava u nep-roniènoj tami drugoga svijeta(svijeta Drugoga?).

Koristeæi se figurom Euridikeiz takve rascijepljene perspekti-ve, Lada Èale Feldman trasira in-terese koji upravljaju njezinimautorskim osvrtima. Pritom nje-zini osvrti operiraju slièno Has-sanovu komadanju: rijeè je o za-huktaloj metafori koja narativnimaterijal mita o pogledu aktivnoprevodi u rad teorijskog uvida.Osvrti su, naime, Euridikini, alisu – kao osvrti – ujedno mjestovlastita tumaèenja, i proizvodestalnu, poticajnu, paradoksiraju-æu nelagodu upravo ondje gdjebi se trebao regulirati odnos tek-sta i interpretacije. Uostalom,sama teorija optièka je metaforakoja – slièno teatru – èin gleda-nja vezuje s èinom prikazivanja itumaèenja.

Sanja Jukiæ

ajnovija zbirka pjesama vr-lo produktivne pjesnikinje,prozaistice i dramske spi-

sateljice Maje Gjerek Lovrekoviæ,po temeljnom je poetskom kon-ceptu nastavak njezine prethodneknjige Posveæene pjesme (u izda-nju Naklade MD). Paralela uoè-ljiva na prvi pogled dosljedna jeposveæenost, kako autorica proš-lim naslovom izravno i ka�e, pje-sama poznatim pjesnicima (uPosveæenim pjesmama to su Ah-matova, Lorca, Cvetajeva, Jese-njin, Sever, Ujeviæ, Parun, Baude-laire, Plath…), piscima uopæe, sli-karima, glazbenim umjetnicima,knji�evnim i stvarnim likovimaglasovitima po nekoj svojoj �rtvi(Cohen, Dali, Bach, Ivana Or-leanska, Majka Terezija, Van Go-gh, Penelopa, Orfej…), a sve to uozraèju duhovnosti koja protkivagotovo svaki tekst.

Knjiga – djelo èovjeka ili Boga?Kompozicijska artikulacija

zbirke, tu prije svega mislim naspecifièan naèin imenovanjaciklusa (svaki ciklus naslovljenje jednim grafemom, a svi oni

zajedno tvore grafemski lanac– Knjiga), svojevrsna je meta-fora njezina idejnoga sloja kojise usredotoèuje na èin pisanja (i

tako ga, linearnim razvojemnaslova, prezentira kao stvara-laèki proces), ili, opæenito, naèin umjetnièke proizvodnjekao odraza najplemenitije di-menzije ljudskoga duha, savrše-ne papirnate materijalizacijenjegova osjetilnog, emocional-nog i intelektualnog svijeta.Pravo podrijetlo sve te energijeulo�ene u kreativnu djelatnostautorica ipak locira izvan gra-nica tjelesno i racionalno spoz-natljivoga svijeta, u sferu bo-�anskoga. Stilsku aparaturu,kojom se pritom slu�i, èini ras-košna metaforika utisnuta èes-to u sentimentalne alegorijskeslike (Tigar je u pjesmi. Kao isve ostalo, / Njegove tamno-svi-jetle pruge redova, / Od uskihbjelina i zapisanih stihova, / Ikad umilno prede, ili gordo rièe,nemiran, / Tu iskre njegove as-tralne oèi od draguljnih slo-va…Byronov tigar) što modeli-raju poetièke fizionomije veæ

spomenutih znamenitih imena,koja, pak, postaju medij auto-rièina obraèuna s temama ar-hetipske va�nosti kao što su

ljubav, smrt, umjetnièko stvara-nje i, u vezi s tim, relativnostkategorije vremena, samotnostumjetnika u svemiru… Dakle,ovdje nije rijeè, kako bi se mo�-da moglo pomisliti, o pukomnabrajanju uzora koji su na bilokoji naèin utjecali na autorièinopisanje, veæ o kreativnome ma-nipuliranju njihovim poetika-ma, �ivotnim i �ivotno-literar-nim filozofijama, o, zapravo,autorièinoj interpretaciji svijetaiz perspektive tuðega imena isvega onoga što ono u stvara-laèkome smislu predstavlja. Tuse, stoga, raèuna s recipijento-vim predznanjem, s njegovomsposobnošæu asocijativnogapovezivanja poznatoga, onogašto sugerira naslov (Dorina og-rlica, Cohenov vremeplov, Mo-zartova kugla…) i novoga – is-konstruiranoga iz autorièinerecepcije naslovno naznaèenepoetike ili �ivotne filozofije tenjezina osobnoga umjetnièkogai �ivotnoga impulsa.

Igra lirskih licaTu se neizbje�no nameæe pi-

tanje o strategiji uvoðenja lir-skih instanci u tekst, odnosno odiscipliniranju hijerarhije lirskihglasova koji kao da se svojom is-todobnošæu u tekstu nadmeæuza dominaciju. Lirski junak ko-jemu naslov, odnosno, Nad-Ja,obeæava povlaštenu poziciju utekstu i objavljuje se, najèešæe,Ja-perspektivom uspostavljajuæisvoj govor na nekoliko naèina –kao monolog (Saphina škola,Ivana Orleanska na kiši), kaodijalog s Ti, gdje se ta relacijakomplicira u trenucima kad nijesasvim jasno tko je Ja – naslov-ljeni lik ili Nad – Ja preseljeno utekst (Cohenov vremeplov) i tko

je Ti – neki nepoznati, ali kon-kretni sugovornik, èitatelj ili,pak, naslovljeni lirski junak ko-jemu se potencijalno transfor-

mirano Nad - Ja obraæa (Ewineho, Huxleyjeva zaruènica, Ho-merov sat) i kao dio kolektivno-ga glasa – objave – Mi premaDrugima (Tolstojeva pobjeda,Bachov galeb), od kojih se oèe-kuje razumijevanje ili èijem senerazumijevanju to Mi kritièkiobraæa. Dakako, èeste su i kom-binacije pojavljivanja lirskih licai njihove komunikacije u jedno-me tekstu.

Izgon kao sudbinaTakva, povremeno zamršena,

interaktivna mre�a govornih,sugovornih i negovornih osoba,dijaloga i monologa s nizom re-torièkih pitanja u pjesmama,zapravo je autorièin naèin ek-splikacije èitave skale razlièitihstanja vezanih uz proces umjet-nièkoga stvaranja, povremenoišèitljiv u maniri romantiène vi-zije umjetnika i njegove misije,ali i, upotrijebit æu veæ jako izli-zanu sintagmu, njegove neshva-æenosti u svijetu (Pišem pjesmu,jer je tako nalik pismu / Kojesvatko mo�e proèitati, a samo je-dan razumjeti…; Ali sve dok pos-toje duše �edne i gladne / Kruharijeèi i vina poezije, mi pobjeðu-jemo…; Stihovi slomljeni, ne-voljki i gorki, medni,… /…Ras-pukli od èe�nje, a pogleda uvijek�edni…itd.). Odabirom imena –od Homera, Saphe preko Cvije-te Zuzoriæ, Dalija, Salingera doCohena, pjesnikinja namjerno�eli izgraditi povijesni kola� uvi-da u poziciju umjetnika u svije-tu, da bi njime potpuno opovr-gnula povijesnu dimenziju togaproblema, odnosno pokazala dasu nesigurnost, nedostatak sa-mopouzdanja, neprihvaæenost –stalne poteškoæe koje samo mi-jenjaju vremensku pozadinu.

No, bunt umjetnika, koji bi lo-gièno proizašao iz tako loših re-cepcijskih okolnosti, ovdje serelativno lako potiskuje okreta-njem Bogu i Kristu – instancamakoje su izvor njegova nadahnu-æa, koje su mu potpora i utjeha,a kojima autorica najèešæe poen-tira tekstove (Imate krila! Kristje pokazao / Kako se šire ruke iuzlijeæe / Nebu, bez srd�be i oho-losti, / Vodeæi one s manje sreæe.)Najintimniju, gotovo psihotera-peutsku komunikaciju lirskisubjekt-umjetnik uspostavljaupravo s bo�anskim biæem jer jesvojevrsna njegova duhovnareplika, što mu, bez obzira nasvu zemaljsku nesklonost, nasva prizemna omalova�avanja,priskrbljuje zadovoljštinu – du-hovnu superiornost.

Èitavim tekstom, rekla bih,dominira duh bo�anskoga mate-rijaliziran hiponimima bjelina,svetost, let/krila, anðeli, Krist,Duh Sveti itd., od kojih se let,odnosno krila, najèešæe rabe uproizvoðenju sinestezijsko-ale-gorijskih slika kreativnoga pole-ta, autonomnosti, poetske slobo-de (Mislim na njihova kri-la…/…Kako se vuku zemljom istapaju sa snijegom, / Poderana islomljena, / Zgrèena duhovnasvila…/…I po�elim vikati:»Ima-te krila!», / Taj teret što ga osjeæatena leðima…/…Mogu vas ponijetii sve nas odvesti / Još �ive, u zag-rljaj anðelima…/…Zar misliteda ti trnci u kièmi, / Taj bol u ra-menima, ništa ne znaèe? / Imatekrila! Imate krila! Bar / U jednojpjesmi, koja kroz smijeh plaèe.),implicirajuæi pritom stalne inter-tekstualne i intermedijalne sus-rete, osim s biblijskom motivi-kom, slikarstvom, glazbom, neš-to krhkije i prigušenije s Baude-laireovim Albatrosom, gdje se po-zicija umjetnika, odnosno nje-gov nesporazum sa svijetom, neprevladava komunikacijom s vi-šim biæima koja ga nadahnjujuduhovnom superiornošæu, veæon svjesno svojim djelom prista-je na vjeèno izgnaništvo sred str-ke zemaljskih nizina.

DDeehhiijjeerraarrhhiizzaacciijjaa lliirrsskkiihh iinnssttaannccii

Euridikina s/zjenaMitska matrica prièe i njezina operabilnost u razlièitim kulturama i razlièitim prikazivaèkimpraksama omoguæuje autorici da se osvrne na dinamièan i nestabilan odnos folklornoga i knji+evnoga u kulturi

Lada Èale-Feldman, Euridikini osvrti, Naklada MD/Centar za�enske studije, Zagreb, 2001

Pravo podrijetlo energijeulo+ene u kreativnu djelatnost autorica lociraizvan granica tjelesno i racionalno spoznatljivogasvijeta, u sferu bo+anskoga

Maja Gjerek Lovrekoviæ, Staklenomore, Stajergraf, Zagreb, 2001.

IV/76, 14. o�ujka 2,,2 43

Ta poticajna teorijska nelagodau knjizi Lade Èale Feldman najo-èitija je na granicama koje tako-ðer proizvodi pripovjedni materi-jal mita o Orfeju i Euridiki. Jednoje od tih nestabilnih meðumjestakonstrukcija rodnih uloga, kojuanticipira izvedba VetranoviæeveEuridike. Naime, na njegovu Eu-ridiku, koja u svoju izvedbu upi-suje fatalnu izvedbu pjesnika ivlastita ljubavnika, moguæe je os-vrnuti se kao na figuru suvreme-

ne teorije roda i izvedbe, a u njezi-nu neproniènu tamu moguæe jeotpisati nesvodivi pripovjedni su-višak i mita i Vetranoviæa. Drugo,mitska matrica prièe i njezinaoperabilnost u razlièitim kultura-ma i razlièitim prikazivaèkimpraksama omoguæuje autorici dase osvrne na dinamièan i nestabi-lan odnos folklornoga i knji�ev-noga u kulturi.

Naposljetku, izvoðaèki èinOrfeja i Euridike, i kod Vetrano-viæa i u bo�anskoj dramaturgijinjihova mita, oboje ih donekleteatralizira. Oni postaju izvoðaèiu pomno re�iranoj predstavi iz-laska na svjetlost, što autoriciomoguæuje da ih upotrijebi kaofigure kojima èitatelja uvodi usvoj treæi temeljni interes, a to jeodnos glumca i kazališta, uloge itijela. Stoga ne èudi što autorièi-ni temeljni interesi – konstrukci-ja spolnih i rodnih uloga, odnoskazališne uloge i glumèeva tijela,ulog i uloga folklornoga u proiz-vodnji kulture – povlaèe za so-bom potrebu za uvidima u meto-dološke protokole feministièkekritike i, opæenito, teorije roda teteatrologije i etnoteatrologije.

Širok krug interesaKao što se vidi, djelokrug au-

torièinih interesa uistinu je ši-

rok. U prvom poglavlju LadaÈale Feldman razmatra dijalogteorije i kazališta, u procijepukoji otvara uznemirujuæa prisut-nost propadljivog glumaèkog ti-jela na sceni i propadljive jed-nokratnosti kazališne izvedbe.Usto, taj se interes za granicuprofilira kao interes za specifièankulturni okvir hrvatske teatrolo-gije, koja je usporediva s pozici-jom hrvatske etnologije.

U sljedeæem poglavlju autori-ca se osvræe na jednako proble-matiènu prisutnost nepronièno-ga tijela u korpusu feministièketeorije, ali i na antropološke spe-cifikume domaæeg tijela feminis-tièke teorije, i specifièno lokalneprobleme u recepciji angloame-rièkog i francuskog feminizma.

U treæem poglavlju tema nje-zina osvrta jest povijest spolneinverzije na evropskim pozorni-cama, odnosno povijest prakseda �enske likove na pozornicamatumaèe muškarci. S tim poglav-ljem, meðutim, kontrapunktiratekst o Ilirijama iz Shakespea-reovih tekstova, u kojemu auto-rica uspostavlja antropološke ve-ze s karnevalskim praksamaDubrovnika, Korèule i Pelješca –praksama koje takoðer raèunajuna uznemirujuæu inverziju spol-nih uloga, te nukaju na refokusi-

ranje recepcije Shakespearea izhrvatske perspektive. Slièan in-teres Lada Èale Feldman razvijai u tekstu o inverzijama spola ustarijoj hrvatskoj knji�evnosti,ali i o rodnoj nestabilnosti u sla-vonskom folkloru, u izvedbamatakozvanih kraljica i ljelja. Nada-lje, kad govori o spolnoj metate-zi u hrvatskom kazalištu, autori-ca posebnu pa�nju posveæuje po-litici prikaza �ene na pozornici,u smislu politizacije njezina �en-stva, pogotovo u tekstovimamuških autora. S druge strane, upoglavlju o autobiografijamadviju glumica Elize Gerner i Ma-rije Crnobori, Lada Èale Fel-dman razmatra nestabilnu grani-cu izmeðu konstrukcije kazališ-ne uloge i konstrukcije glumèevesubjektivnosti i autobiografskogidentiteta, što je problem kojikasnije prepoznaje i kao osnovniinteres Pirandellova djela.

Svi se ti interesi prepliæu u au-torièinu završnom tekstu, onomeo Orlandu Virginije Woolf, kaodjelu paradigmatiènom ne samoza pitanja androginije i inverzijespola, veæ i kao djelu koje se – baškao Euridika – pokazalo otpor-nim na tumaèenje i osvjetljavanje.

Ipak, umjesto Orlandom,vlastiti tekst rado bih završila jošjednim povratkom predgovoru.

Èini mi se, naime, da uvoðenjemprièe o Euridiki Mavra Vetrano-viæa, koja vlastitim osvrtom – neèekajuæi Orfeja – onemoguæujeizlazak svoje figure na svjetlomitskoga dana i akademske in-terpretacije, Lada Èale Feldmanistièe ne samo nu�nost feminis-tièke teorije za tumaèenje tek-stova kulture, veæ i èinjenicu dateorija, prelazeæi kulturne grani-ce, mora promijeniti ruho i mo-dificirati ulogu, te uistinu razvitisvijest o nestabilnosti svoje ulo-ge. Nadalje, figurom Vetranovi-æeve Euridike autorica implicirada se granice ne daju pozicioni-rati jednostrano – primjerice sa-mo unutar teorije roda, ili samokao granice meðu razlièitimznanstvenim disciplinama, ili sa-mo kao granice izmeðu razlièitihkultura – veæ ih je nu�no pro-matrati u interakciji. Isticanje tenepripitomive dinamike granica igraniènosti èini mi se najveæomvrijednošæu knjige Lade ÈaleFeldman.

Uostalom, i u mitu, raskoma-dani Orfej naposljetku se suoèa-va ne samo s fragmentarnošæu ipropadljivošæu svoga pripovjed-nog tijela, veæ i s prelaskom gra-nice prema drugome svijetu,gdje ga u tami èeka pogled Euri-dikine s/zjene.

Tihomir Dunðeroviæ

aku noæ Garbo, nova jezbirka pjesama SimeMraoviæa, jedne od zanim-

ljivijih pojavnosti u prostorusuvremenoga hrvatskog pjesniš-tva. Objelodanjena pred sam kraj2001. godine, dobro se uklopila uèetverogodišnji ritam pojavljiva-

nja Mraoviæevih pjesnièkih zbir-ki. Prvu zbirku Sezona otrovaobjavio je 1986. godine kao dva-desetogodišnjak, a zatim su usli-

jedile Rimljanima nedostaje mi-losti (1990.) i Na zemlji je sjena(1994.). Doduše, pretposljednjazbirka Izmeðu usana iz 1997. go-dine, iznevjerila je tu èetverogo-dišnju periodiènost za samo ne-koliko mjeseci, ali ju je Laku noæGarbo, kao što sam rekao, izno-va potvrdila.

Najbolji knji�evni performerIako se zbog naglašene nara-

tivnosti pojedinih pjesama izzbirke Izmeðu usana, a pogotovopjesama iz ciklusa Zagrebamster-dam, moglo pogrešno zakljuèitida æe sljedeæa Mraoviæeva knjigabiti knjiga kratkih prièa ili, u naj-manju ruku, knjiga narativnepoezije, to se nije dogodilo.Mraoviæ je u potpunosti ostaovjeran pjesništvu. Veæ na temeljuprvoga letimiènog èitanja pjesa-ma iz zbirke Laku noæ Garbo,mo�e se uoèiti da su one nekakonajsliènije pjesmama iz njegoveprve zbirke. Razlog je, vjerojat-no, u obnovljenoj i naglašenojdosjetki, igrivosti i povratku "la-kog stiha". Normalno, ovi su

postupci u prvoj zbirci bili u pot-puno drukèijem kontekstu i uslu�bi iskušavanja jeziènoga ma-terijala.

Opæe je poznato da Mraoviæaprati glas najboljeg knji�evnogperformera i izvoðaèa vlastitepoezije. Smatram da su sve èešæajavna èitanja poezije povratnoutjecala i na samu pjesmu, jer suod pjesme zahtijevala performa-tivnu snagu, a snaga se moglavratiti jedino dosjetkom, relativ-nom kratkoæom i pojaèanomzvukovnošæu "lakog stiha". Tapojaèana zvukovnost, temeljenaranije na glasovnim igrama aso-nance i aliteracije, u ovoj se zbir-ci ostvaruje uglavnom kroz ana-foru i rimu. U vrlo kratkim i is-cjepkanim reèenicama/stihovimaponekad zaiskri iznova probuðe-na rima i to vrlo èesto unutar is-toga stiha ili u susjednom stihu.Ona ovdje ne potvrðuje te�inu iozbiljnost stiha, nego ga napro-tiv olakšava i ironizira: Poèinje uzoru na moru./Zen budizam i nu-dizam ili Jedan drugom iza uha./Pronašli su brdo buha.

Osmijeh izmeðu usanaNa�alost, pojedine su pjesme

ostale na razini dosjetke pa mo-

gu tek izmamiti osmijeh i to poduvjetom da ih èujete izgovoreneautorskim glasom. Zapisane, sa-mo narušavaju uvjerljivost ikompaktnost zbirke (primjericeDrek na dreku, ME-DI-TE-RAN). Naravno, puno je višeonih uspješnijih, obilje�enih nas-ljeðem Rimljana i tragom usana.One se grupiraju oko lirskih isje-èaka nadahnutih urbanim pulsi-ranjem svakodnevlja i to tako dasvjedoèe prièi o ljubavnim uspje-sima i neuspjesima subjekta pjes-me ili prisluškuju muško-�enskašaputanja. Tu pripadaju i one le-�erno ispovjedne pjesme, infici-rane lakim autoreferencijalnim iautoironiènim komadiæima: Pot-puno sam propao kao pisac./ Nepišem veæ dugo./ Ali svima la�emda pišem./ Èak ponekad./ Poneš-to i napišem./ Kako bi la� bilamanja./ I sve više./ Baš me brigaza pisanje./ Samo jurim �enske.

Na promociji zbirke u Osije-ku, u klubu knji�are Nova, pro-motor Igor Gajin ustvrdio je dase Mraoviæeva nova zbirka neæesvidjeti knji�evnim kritièarima,ali da æe èitatelji zasigurno u njoju�ivati. Toèno, ovoj se zbircimo�e zamjeriti neujednaèenost inecjelovitost, jednako kao što jelako moguæe prokazati njezinaslaba mjesta. Takoðer se mo�eprogovoriti o ureðivaèkim pro-pustima, o iznevjerenim oèekiva-njima pete zbirke, ali joj se mora

priznati iskrenost, neoptereæe-nost i u�itak èitanja. Stoga æe,vjerujem, Laku noæ Garbo svo-jom svje�inom privuæi èitatelje iizmamiti barem osmijeh izmeðuusana.

OObbnnoovvaa ""llaakkoogg ssttiihhaa""Pjesme iz ove zbirke grupiraju se oko lirskih isjeèaka nadahnutih urbanim pulsiranjem svakodnevlja i to tako dasvjedoèe prièi o ljubavnimuspjesima i neuspjesimasubjekta pjesme ili prisluškuju muško-+enskašaputanja

Simo Mraoviæ, Laku noæ Garbo,POP & POP, Zagreb, 2001.

Na promociji zbirke u Osijeku, uklubu knji�are Nova, promotorIgor Gajin ustvrdioje da se Mraoviæeva novazbirka neæe svidjeti knji�evnimkritièarima, ali daæe èitatelji zasigurno u njoju�ivati

Osvrti su, naime, Euridikini, ali su – kaoosvrti – ujedno mjesto vlastita tumaèenja, i proizvode stalnu, poticajnu, paradoksirajuæu nelagodu upravo ondje gdje bi se trebao regulirati odnos teksta i interpretacije

Suzana Marjaniæ

a Jungovo pitanje "Nije livrijeme da se kršæanskumitologiju, umjesto da

nestane, pokuša shvatiti simbo-lièki?", koje upuæuje na jednoj odstranica Neotkrivenog ja, asocija-tivno nadovezujem hermeneuti-ku kao umijeæe i teoriju interpre-tacije te Greblovu (glagoljašku)provedbu èitanja u njegovu ru-kopisu Tlmaèenie od muki gospo-da našego Isuhrsta (1493.) kojedovršava deset godina nakon pr-ve hrvatske i ju�noslavenske in-kunabule (22. veljaèe 1483.) uvrijeme Gutenbergove tiskarskegalaksije. Primjerice, genezuznaèenja sluèaja zašto je Isusnazvao Judu prijateljem u trenut-ku scene demaskirajuæega po-ljupca, Šimun Greblo tumaèitrojnim zakonom (redak 200): pr-vo, zato što ga je Juda prijateljskipozdravio i poljubio; drugo, od-nos prema Drugom nala�e mu daga tako nazove; treæe, u znaèenju– gotov' sam' tebe priêti na milost'.

1227 redakaNakon "Knjige o Jobu u hrvat-

skoglagoljskoj knji�evnosti"(1997.), Antonija Zaradija Kišostvarila je novu transliteraciju, uovom sluèaju – Greblova rukopi-sa, kojoj prethodi izuzetno koris-tan uvodan tekst, jer osim studijeJosipa Bratuliæa (1969.) i Dra�e-na Vlahova (2000.) do njezinapredgovora nije objavljena zaseb-na rasprava o Šimunu Greblu injegovu djelu. Prireðivaèica upu-æuje kako je tridesetih godina sa-da veæ prošloga stoljeæa veæu po-zornost na roèkoga popa glago-ljaša obratio Vrbnièanin don Jer-ko Grškoviæ koji je transliteriraoTumaèenje muke 1925. godine, atransliteracija tragièno preminu-loga "glagoljaša" 20. stoljeæa sre-æom je saèuvana u privatnoj zbir-

ci. Pritom u pretisku GreblovaTumaèenja muke na lijevoj strani-ci nalazi se rukopis glagoljskogateksta, a na desnoj – transliteraci-

ja Greblova rukopisa.Mo�da prikaz Greblova prvo-

ga djela Tlmaèenie od muki gos-poda našego Isuhrsta (1493.) mo-�emo zapoèeti ocjenom EduardaHercigonje iz djela Nad iskonomhrvatske knjige da je rijeè o jed-nom "od najnadahnutijih i naj-ljepših tekstova te vrste u našojsrednjovjekovnoj knjizi, repre-zentativan istanèanošæu izraza iu širim razmjerima". AntonijaZaradija Kiš ipak pridodaje da Ši-mun Greblo nije originalan pi-sac, veæ izvrstan prevoditelj i pri-reðivaè, skriptor, kaligrafski maj-stor, uèitelj i prepisivaè iz Roèa,glagoljaškog centra kraja 15. sto-ljeæa.

Rijeè je o novom, devetom,izdavaèkom pretisku KatedreÈakavskog sabora iz Buzeta i Is-tarskoga knji�evnoga društva"Juraj Dobrila" iz Pazina koji jebio predstavljen na prošlogodiš-njem rujanskom 32. znanstve-nom skupu Buzetski dani uz450. obljetnicu pišèeve smrti(1551.-2001.). anrovski Tlma-èenie od muki gospoda našegoIsuhrsta upisuje se kao propov-jedna proza èitana na Veliki pe-tak, ispisana u 1227 redaka, adovršeno je 5. o�ujka (mar'èa)1493., kako je autor zabilje�io ukolofonu (impresum) rukopisa.

Zrcalno pismo i redakKao posebnost Greblovih dje-

la, osim jezika kojeg odlikujepro�imanje roèke èakavštine (èa-kavski dijalekt ekavskoga reflek-sa "jata") i kajkavštine (kajkavskonarjeèje roèkoga kraja) protka-nog s tradicionalnim crkvenosla-venskim elementima i rijetkimtalijanizmima Antonija Zaradija,Kiš istièe i njegovo pismo – kur-zivnu glagoljicu. Na posljednjemlistu rukopisa ikonografski naèinskretanja pozornosti – ispru�enaruka s ka�iprstom uperenim nakolofon koja ukazuje na slijedglagoljaške pisarske tradicije –upozorava na va�nost podataka

što ih sadr�i dodatak, a koji na-vodi ime autora i datum završet-ka rukopisa. Naveden postskriptèini i najstariju bilješku o Greb-

lu, a uz ostalo sadr�i informacijui o njegovu obrazovnom statusu– az' šimun' �akan' okolit' ispisah'sie tlmaèenie v roèe i ê rodom izroèa – pri èemu se vokacijski od-reðuje prvo višim crkvenim re-dom (ðakon), a zatim dodaje ini�e zvanje (akolit), što mo�e èi-niti, kako navodi prireðivaèica,poticaj za podrobnija istra�ivanjasustava školovanja popova gla-goljaša. Posljednji zapis Tumaèe-nja muke napisan je maniristièkinaopako, te se mo�e proèitati sa-mo u zrcalu (zrcalno pismo), aglasi: I(su)s Nazaranin c(esa)rjudêiski. Završetak preduskrsno-ga govora autor je na dnu listaikonografski oznaèio ribom kaozoosimbolom, zoomorfnom sli-kom Krista, provedbom Rijeèi uSliku.

Nakon što je 11. travnja 1516.sastavio kazalo (Vod) koje pret-hodi Tumaèenju muke, ŠimunGreblo povezao je navedenupropovijed u jedinstvenu knjiguzajedno s Kvarezimalom (zbirkakorizmenih propovijedi), kaotreæim svojim djelom, koje jezavršio travnja 1498. godine. Aputovanje spomenute dijadneknjige, èiji prvi dio èini Kvarezi-mal, a drugi dio – Tumaèenje mu-ke, zapoèinje 1547. godine kadaje knjigu Šimunov sin i nasljed-nik pop Jerolim Greblo prodaopopu Mateju Mejaku za 1 spudpšenice i 2 spuda masture i siralibric 40.

Trojstvena pasijaZanimljiv je završetak Greb-

lova opisa Kristove Muke. Rijeèje, naravno, o opisu kako je Josip(Osip') iz Arimateje polo�ioKristovo tijelo v grobê novem' kibêše sebê osip' is'êkal' v kamenetvrde. Pritom autor objašnjava daje navedeni naèin pogreba biokarakteristièan za Judeju: êko �eobièai estb ijudêom' pogrêbati se.Spomenute evanðeoske dijeloveprema kojima Krist nije bio sah-ranjen u zemlji, veæ sahranom nazraku u peæinskom grobu koristilisu, primjerice, avangardisti spa-ljivanja (kremacije) kojima sunegirali prvotnost kristijaniziranedogme o inhumaciji.

Prije navedenoga dijela oKristovu pogrebu, nalazi se Ma-rijin (Mater dolorosa) narativno-dijaloški plaè (planctus) nad ra-zapetim Sinom, detaljna psiholo-gizacija Majèine muke koja ne-dostaje u evanðeoskim scenama,pri èemu Šimun Greblo, primje-rice, uvodi ikonografsku scenukako Marija nije mogla dohvatitiSinove noge zaè' visoko bêše (re-dak 1006). U trenutku Kristovaobraæanja Majci, Greblo se pozi-va na scenu Ivanova evanðelja

(19, 26-27) gdje je Kristov uèe-nik prihvatio Mariju kao adop-tivnu (i biološku) majku, narav-no, i ona njega kao sina. Meðu-tim, Greblo pridodaje potresnoMajèino pitanje kako mo�e zvatisinom Nepoznatoga kojega nijepri s'r'ci nosila (redak 1047). Idok u Ivanovu evanðelju nije na-vedeno uèenikovo ime, Greblomu pridaje ime Ivan – Ivana uèe-nika i bli�iku [bli�ika – roðak]moga ljublenago sina ses'tri tvoee(redak 1043-1044). Pritom seGreblo ne zaustavlja na ekonom-skom statusu �ene u navedenomrazdoblju i izostavlja reèenicuIvanova evanðelja: "I od tog jeèasa uèenik uze u svoju kuæu."Umjesto navedenoga zapisuje ta-da Ivan' s velikem' plaèem' priêt'ju za mater' sebê (redak 1052-1053).

Intrigantno je opisana i Pila-tova muka razapetosti izmeðusamilosti prema Kristu i agresiv-ne �elje gomile koja iz Zavisti iÈistoga Zla �udi za Kristovimraspeæem. I u trenutku kada jePilat, koji je vladao Jeruzale-mom, saznao da je Isus iz Galile-je, poslao je Isusa Herodu kakobi se oslobodio u�asa od raspeæaonoga koji se predstavlja kao �i-dovski kralj. Meðutim, isusa iru-d' vaspet' pos'la pilatu (redak486).

da bu i ezik' muku imêlKako Greblovo djelo u nas-

lovnoj sintagmi sadr�i herme-neutièki termin tumaèenje, autorse upušta u interpretaciju pojedi-nih evanðeoskih dijelova. Takoæe Kalvarija od locusa horridusa,smrdeæega mjesta postati locusamoenus – ugodno i vel'mi lêpovone jer figurira kao prostor nakojem se nalazi drêvo spasitelbno(redak 746-747). Nadalje, Kris-tove trpeæe rijeèi Pedan sam (re-dak 1058-1060), koje su zabilje-�ene u Èetvrtom evanðelju, in-terpretira trojnim zakonom: prvo,�elio je objaviti da je istin'ni èlo-vêk' koji je u muci osjetio potre-bu za piæem; drugo, osjeæa du-hovnu �eð za spasenjem èovje-èanstva; treæe, kako na njegovutijelu nije ostalo mjesto koje nijebilo ranjeno ili muèeno, zatra�ioje piæe jer je znao da æe mu datipivo �l'ko da bu i ezik' muku imêl'(redak 1080-1081). Michael Bai-gent, Richard Leigh i Henry Lin-coln u knjizi Sveta krv, sveti gral(1982.) evanðeoskim zapisima otome kako je Kristu pru�enaspu�va natopljena, "navodno, oc-tom" – što se uglavnom tumaèikao "èin sadistièkog i�ivljavanja"– dodaju da su se octom, ukise-ljenim vinom kao nadra�ajnimsredstvom s uèinkom mirišljavihsoli u ono doba "prizivali k svi-jesti posustali robovi na galija-ma". Meðutim, u Isusovu sluèajuuèinak je bio sasvim suprotan. Ipritom upuæuju da je spu�vamo�da bila natopljena nekimopojnim sredstvom, mješavinomopijuma (i)li atropina, kako bi seostvario "lukav plan" kojime jetrebalo stvoriti privid smrti, a èi-

me bi se ostvarilo i starozavjetnoproroèanstvo o Mesiji. ŠimunGreblo, naravno, u okvirima svo-ga kristološkoga umijeæa interpre-tacije ne tumaèi takva upitnamjesta, veæ se zaustavlja na tu-maèenjima pojedinih leksemakoje interpretira "trojnim zako-nom", genezom smisla, slijedeæitrinarnu strukturu – prvo, drugo,treæe.

Tetramorfno stablo kri�aKao posebno simbolièki ispu-

njen dio Tumaèenja muke smat-ram opis Kristova kri�a, pri èe-mu Greblo zapisuje da je kri� bioizraðen od èetiri stabla (redak827-828) – od cedra (na kojemuje kri� ukrêplen'), masline (nakojoj je bio rastegnen'), palme(od koje je izraðena antena, pop-reèna vodoravna greda na kojojsu rastegnute ruke) i èempresaod kojega je izraðen dio gdje senalazi titulus (natpis), pri èemuautor koristi latinizirani oblik ti-tol' (pridavak na koji je Kristmogao nasloniti glavu). Navede-no èetverostruko stablo (kri�a)pojavljuje se i u zbirci Legendaaurea dominikanca Jacobusa deVoragine, pri èemu je navedenoda je kri� Kristovih muka nap-ravljen od palme, cedra, èempre-sa i masline. Nikola Viskoviæ uknjizi Stablo i èovjek: prilog kul-turnoj botanici (2001.) upuæuje:"Tu cedar znaèi nekvarljivost,èempres �alost, maslina pomaza-nje, palma uskrsnuæe", i pritomupuæuje na interpretaciju iz èetr-naestostoljetnoga djela TravelsJohna Mandevillea. Prema iko-nografskoj simbolici cedar jeznak Krista, èempres se povezu-je sa smræu, maslina oznaèujeMir, a palma – pobjedu muèenikanad mukama i smræu.

Takoðer, èini mi se privlaènimi Greblov opis èavala kao oruða isimbola muke i raspeæa kojima jeKrist kao èovjek boli prikovan nastablo kri�a, pri èemu vizualiziranjihovu rðu, istièe kako su bilibez oštrice (r'ta ne imêhu), debe-li, dugi, a u funkciji kršæanskesimbolike bilje�i kako su èavliprouzrokovali Kristu trostrukubol muke (redak 777), prepušta-juæi se iscrpnom opisu tijela mu-ke u naturalistièkoj simbolici.Greblov zapis o tome kako sukrvnici naèinili tri vr'tlini na kri�i(redak 757) upuæuje da su bila trièavla (naravno, zbog simbolièkepovezanosti s Trojstvom) i timese ubraja u ikonografsku tradici-ju prema kojoj su Kristove nogebile prikovane jednim èavlom.

Antonija Zaradija Kiš u svompredgovoru znanstveno-prijatelj-ski otvara moguænost buduæegaistra�ivanja Greblova Tumaèenjamuke, upuæujuæi na potrebu tek-stoloških studija o utjecaju pa-sionskih lekcija iz glagoljskihmisala na Greblovo Tlmaèenie odmuki gospoda našego Isuhrsta, teda Greblovi rukopisi još uvijektra�e podrobnija istra�ivanja nasvim razinama. Stoga – biblisti,filolozi, slavisti, kroatisti, inter-disciplinaristi ust(r)ajte...

44 IV/76, 14. o�ujka 2,,2.

KKrrii�� oodd èèeettiirrii ssttaabbllaaNakon Knjige o Jobu u hrvatskoglagoljskoj knji+evnosti, Antonija Zaradija Kiš ostvarila je novu transliteraciju, uovom sluèaju – Greblovarukopisa, kojoj prethodiizuzetno koristan uvodantekst

Antonija Zaradija Kiš: ŠimunGreblo i njegovo tumaèenje MukeKristove (1493), Pazin, "JosipTurèinoviæ", Biblioteka pretisakaknj. 9, 2001.

w w w . z a r e z . h r

Branislav Obluèar

DDeebbeelliie vrijedi ti, veli mi brat preko tele-fona, ona pjesma koju si napisao omaèku, o debelome, kao da je um-

ro, jer vratio se danas popodne �iv izdrav, debeo kakav je i bio, a ona ranašto mu se onako èudno otvorila na vra-tu te smo mislili da ga je poput slonanagnala da nekamo ode i umre – više jegotovo i nema.

Dakle, ne vrijedi ni što je stara tugo-vala, ni šutnja starog, ni bratova i mojanaklapanja o smrti i �ivotu prije ili pos-lije nje, jer maèak je dokazao kako se �i-vot brine za svoje potrebe i premda smoga svi smatrali pomalo glupavim, za raz-liku od matere mu, i nemoænim poputdjeteta, on je bio dovoljno pametan datamo negdje obavi to što mora i da seonda, iz navike ili ljubavi prema onimašto su ga u svojoj naivnoj brizi veæ po-kopali – vrati doma.

MMaaððiioonniièèaarrrujnu je buknuo terorizam, u sre-dištu New Yorka. Svijet su obišlefotografije nebodera koji se ruše

pod naletom otetih aviona kao i one lju-di koji su se skaèuæi s visine spašavali pa-dajuæi ravno u smrt. Mediji su bili prep-lavljeni nastalom katastrofom, govorilose samo o tome. Èinilo se da je oèekiva-ni milenijski prevrat zakasnio nešto višeod godinu dana. Nakon nekog vremenauslijedio je amerièki uzvrat teroristima –napadnut je Afganistan. Naslovi su se sprvih stranica novina, iz prvih televizij-skih najava, poèeli s vremenom polaga-no pomjerati prema sredini, a sukob jepoprimio ustaljen ritam: smrt je rav-nomjerno kru�ila.

Moje interesiranje za sukob trajaloje prilièno kratko – dok se u zrakumogla još udisati prašina srušenih ne-bodera i dok sam oèekivao prva mišlje-nja o dogaðaju. A onda je, zbog vlasti-

te inercije, i svakodnevnog �ivota kojivrvi uporno, usuprot svim smrtima –iznenada splasnulo. iveæi tek u poza-dini moje svijesti. Odatle je, ipak, pov-remeno iskrsavalo na površinu i tozahvaljujuæi posve neobiènim okol-nostima: upravo onima svakodnevneprirode.

Rekao bih da se naša porodièna maè-ka, Sofija, omacila nekako baš u to vrije-me. Mo�da je sam rujanski napad zasje-nio taj dogaðaj, neusporedivo manjihdimenzija, pola�uæi svoju sjenu na �ivo-te kojima je predstojalo izla�enje iz istetakve – majèine. To se ubrzo i dogodilo– tek pošto su prohodali, maèka je odbi-la svo troje maèiæa, s kojima sam sezdru�io prerano – bio sam im surogatmajka – slijedili su me u korak, kolikosu mogli. I ta dva dogaðaja, svjetski ikuæni, tekla bi mirno dalje, ne dotièuæise, da otac nije maèiæima nadjenuo ime-na koja su ih sudbonosno povezala:zvao ih je – Talibani.

To je bilo smiješno. Èinio je to tepa-juæi im, dok su bauljali i gegali se, vode-

æi borbu sa sila�enjem niz stepenice. Èi-nio je to svakodnevno, neobavezno, bezprimisli; zvao bi ih tako svaki put kadabi se pojavili oko njegovih nogu. Isprva,za rjeðih dolazaka kuæi, èudio me tajnjegov naèin, nisam se znao postavitispram toga, bio mi je smiješan, ali me

tjerao da mu prizovem neko znaèenje.Jer, tako ih je, nakon odreðenog vreme-na poèela zvati èitava moja obitelj, a nakoncu sam i samoga sebe hvatao kakosudjelujem u tome, kao u nekom pre-šutno uspostavljenom porodiènom ri-tualu.

Pokušavao sam izvuæi iz toga neka-kav teorem koji bi neoèekivano prika-zao moju obitelj u novome svjetlu, ra-zotkrivajuæi sve njezine predrasude pre-ma drugima – �ivotinjama i ljudima, ko-je bi mogle èuèati u tom èinu imenova-nja. Bilo je u svemu tome, èini mi se, ne-kakve perverzije. Nisam znao otkudapoæi s razmišljanjem, stvar niti je imalaglavu niti rep. Èak sam, na rubu oèaja,zapao u napast da upitam oca: Što ti to,doðavola, znaèi da naše maèke nazivašTalibanima? Odgodio sam pitanje, ne�eleæi nauditi njegovoj jednostavnosti.

Iz te se aporije ni sada ne znam izvu-æi, premda sam u jedno prilièno siguran:na poèetku i na kraju svake misli o tomeproblemu oèekuje me neobièno i obloime – Talibani – vrtim ga po zubima kaokakvu igraèku. Njegova neoèekivanastranost podarila mu je magiju, jedino jenjome, valjda, otac znao opisati istu ukretnjama sitnih maèjih tijela. No, ovaizmaštana teorema la�no je samozado-voljenje, utjeha, jer malo je kome stalodo maðionièarskih trikova danas, kadase stvarnost ne potvrðuje niti u slikamaneèije smrti.

,� iivvoottiinnjjee,,uvjerava me prijateljica, jedino što ne

mogu jest – pisati. Nastavlja, potom,svoju teoriju u njihovu obranu tvrdnja-ma kako slonovi znaju slikati, majmuniplesati, ptice pjevati...

Ali, prekidam zapoèetu misao – jasam svoje maèke ipak nauèio pisati. Isti-na, najte�e je bilo s dr�anjem olovke.No, nakon te, poèetne poteškoæe, nap-redak je bio munjevit. Pisale su objemašapama, sada rukama, u svim smjerovi-ma, razlièitim vrstama pisama: od oš-tro-vitièastog, sve do sitno-klinastog.Izvršio sam transkripciju, i sada se od-lièno sporazumijevamo. Èak si ostavlja-mo poruke, za odsutnosti; na primjer navratima – otišle smo proskitati, skuhajnam fino, samo ne varivo od juèer, sitesmo ga, znaš.

IV/76, 14. o�ujka 2,,2 45

Fantazam

Da sam ja Ystasha (u daljnjem tekstuStasha), vjerojatno bi mi neko bil najebal’Fblajburgu, vjerojatno bi se zalagala zakorjenski pravopis i vjerojatno bi se udalaza nekog sto posto, ali pod tim mislimStopostotnog - Hrvata.

Da mi je bar prateta bila tajnica u ustaš-kom stanu doktora Paveliæa!

Da mi je barem ...Da sam ja netko. Da sam, da sam, da sam Stashakojega æu radit,janje moje bijelo da li bi mi i tad rek’o?

FantazmagorijaDa sam ja Klara ZetkinMali bi se zval Jurgen, suseda bi mi bila

Frau Rute, a veš bi mi mirišal na lukšiju.Imala bi frizuru s harnadlama i sva bi pis-ma poèimala “zlibe... “.

Da sam ja Klara, mama bi me zvala Kla-ri, a tata “sine”, Lenjin bi mi bil superkul,Nièe tak-tak, Wedekind okej, al’ mlaki...Napokon bi vidla Rusiju kaj si veæ odavno�elim samo kaj se sad tam ne isplati iæi jerje jako skupo, skoro ko Vjapanu, a i opas-no je i... zima.

Fant Da sam ja Mišo Kovaè èula bi se

Zprecjednikom u vezi nekih instrukcija ikad bi ja došla na pozornicu uvjek bi nas-tao dernek. Uzela bi malo derneka i od-

njela u rodni Šibenik na festival djeteta diga fali. Umrla bi za svoju kalu, našli bime smetlari i rekli :

“Gle to je Mišo kaj ga purgeri zovuŠomi, ajmo ga odnjeti doma i pokazati�enama.”

FantaDa sam ja Ana Èetripištolja imala bi

sva èetri pištolja i rekla bi Malome da ih nedira jer da nije oru�je za decu. Zvali bi mena rock kocerte, na premjere i na otvara-

nje Sajma cvijeæa. Mogla bi pogoditi ljubi-èicu fprašnike, a forziciju - ne.

Fan Da sam ja srpska kuæa spalili bi me, pa me

renovirali neki drugi, pa bi za mene pitalivlasnici kaj se hoæe vratit, pa im ovi ne bi dali.

Fa(n)tamorganaDa sam ja grah zrièetom k meni bi se

obavezno moralo ispeæi bar malo mesa jerbi inaèe bila prazna i za sat vremena biopet bili gladni. Neki bi me kuhali namasti, a neki bez, neki bi rekli:

“Fuj, kakvog je ovo okusa!”A neki: “Mmmmm... daj još jednu šeflju!”

Fantastika Da sam ja vanzemaljac imala bi bro-

jeve fimenu i ne bi imala spol. Bila bièista energija, ko èista sreda. Ne bi sereproducirala i svi bi mi bili deca i ja bidrugim vanzemaljcima bila dete i mamai tata - sve odjednom. Svi bi bili Mali ikuæanica.

Almanah poroène kuæaniceI u ovom broju donosi:

Lovac je donio srnino srce- svi smo mi SnjeguljicaGrupo je glupo - Grupo je tupoNaribale me hulahopke - odgovor iz MTÈ-aNagradna igra i ovog broja Dobiva svaki punoljetni Zemljanin

Èitajte Almanah poroène kuæanice

Sandra Antoliæ

Tin Perkov

lete na jugpjesme putuju na jugzimi, kad je hladnorijeèi uvijek dolaze iz toplijih krajevasjeæamo se nekog drugog vremenato se najbolje radi zimiuz kalorifer i lampu

prisluškuju meuši su mi u petamavide kako koraèamodlazim do fri�idera – uzimam mlijekoja pijem, pijem mlijeko – oni to videjutro je, jutro je, i ja prdimja prdim – oni to èujuizvaðen sam iz svoje ko�e

svaka rijeè koju izgovorim odjekuje u meni još sekundamaprisluškujem se

gradšetnja kroz gradnešto odavno zaboravljenohladno je sunce veæ zalazi u trina ulicama nema nièeg, bo�iæ, lampice prazan trgovaèki centarokreni semafor naopako, nema potrebeda putuju autobusi u ovakvom danuzalutao sam ovdje

to si mi rekla, sjedili smo u nekoj zaboravljenoj slastièarnicigomila sladoleda, izgubljeni ljudi bez doma, èetvero-petoro,sjede unaokolo,poslije po sata…nisi više mojadani u hladnom gradu prolaze hodajuæi ispunjenim ulicamaljudima ljekovitoj buci u klubovimai neobiènim cvjetovima, pogrebnim ulicamapored botanièkog vrta i naprijed prema zapadu

kozacineprijatelju treba onemoguæiti da se koristi svojim zalihama �eljeza i kozjeg mlijekapreoteti, ako se mo�e, uništiti, ako trebato je suptilna igra, ne puko puškaranje:upravo geostrategija

dugo se èekalo na preokret, a on je došao iznenadasamo vrhovnik zna da je on rezultat upornih tendencijana tome se radilo godinamaèasnici školovani na West Pointu, u Americi

arpeggio veselih plotuna kojem se raduje priprosti duhlinije fronte, fortifikacije, taktika, logistika što hrane um intelektualca

reminiscencijaprije negoulica skreæeu aleji jastrebovaimao sam stanu kojem je vrijeme prolazilokao drugdjebez dodiraostavinske rasprave dva bloka daljenisu utjecale na zraène strujeotvorivši prozorneobièan filodendron u polju patlid�ana

nedjeljanemam cigaretu i ne dišemupitne rešetke autobusnog kolodvoraostavljaju vla�ne uliceneisplativima

ispijanje vitamina postalo je nu�no u vremenima opuštenostisuvremeni vitezovi; lijepo je kad u gradu pada kišaali samo naveèerpremet cipela po asfaltu i kloparanje naprijed;kotrljam se prema zapadu, gdje imam unajmljeni stan u prizemlju

trgani trenuci raznobojne svjetlosti u klubovimai kinu, gdje odlazimo svaki dan

u potrazi za dugim odmorompanel na televiziji; problematizira stvarnosti pitanja koja nas dotièuna nivou organizacije, umijeæa brigei boravka

efektno, teško disanjeruèak za jedan dolar i gomilanje suvišnih kilogramauplovim, svaki dan, u posaoi svakog trenutka se vraæam u taj hladni stan,bogat sjedeæim mjestima, prostorom,bezvrijednim namještajem

krotki ples zarobljen konvencijama jeupravo ono što je vrijedno �ivotaili, u najmanju ruku, bojaako se ne �eli odseliti ili umrijeti

tele vizijanamjeravao sam oèistiti od svega suvišnoguspjeh djelomièanneobièan èovjek promatrao me iz helikopterato sam bio jaa nikad nisam letio

jutros je polje bilo posuto rosomkao po obièajuu našem kraju, premoren, pasao je travujedan konjbez namjere da nekog povrijedizaklimao je va�no

previše brojeva rasulo se gradomdok suvremena tehnièka pomagalastvarajuæi dosadu i luðakeuslijed redukcije pocrkavajusretna æe se zemlja zvat

bez odgode

Povratak nemoænikaBivajuæi plodni usred mrkle noæiNeusnuli pisci predano nam zboreDa u mraku još su veæe, Kruæe oèiI kako za plaæu dobivaju gore

A ako ih vidiš kako plamen ru�eRigaju sa znojem ispisanog ÈelaZamoli ih barem da sa Palagru�eRazglednicom kakvom podsjete se jela

Koje smjernom rukom domaæica njinaSvakog dana njima pripremala bilaDok se skuplja rosa iznad horizonta

S kuhaèom da stoji iznad krinolinaSvoje hrabro èojstvo nikad nije krilaJer u krvi bit æe i bez kalodonta

(At that stage, Cleaning Lady kills the Author, and Houswife fucks him afterwards)

46 IV/76, 14. o�ujka 2,,2.

Kozaci

in Perkov roðen je 1978. u Splitu. Studira teorijsku matematiku i radi kao novinar na Radiju 101.Pjesme piše od 1995. godine.

IV/76, 14. o�ujka 2,,2 47

dvotjednik za kulturna i društvena zbivanjaadresa uredništva: Hebrangova 21, Zagreb

telefon: 4855-449, 4855-451fax: 4856-459

e-mail: zarez@zg.tel.hrweb: www.zarez.hr

uredništvo prima: radnim danom od 12 do 15 satinakladnik: Druga strana d.o.o.

za nakladnika: Boris Marunaposlovna direktorica: Nataša Polgar

glavni urednik: Boris Beckzamjenice glavnog urednika: Katarina Luketiæ,

Dušanka Profetaredakcijski kolegij: Sandra Antoliæ, Tomislav Brlek,Grozdana Cvitan, Dean Duda, Nataša Govediæ,

Giga Graèan, Nataša Iliæ, Sanja Jukiæ, Agata Juniku, Pavle Kaliniæ, Branimira Lazarin, Jurica Pavièiæ,

Milan Pavlinoviæ, Iva Pleše, Dina Puhovski, Srðan Raheliæ,Sabina Saboloviæ, David Šporer, Igor Štiks,

Gioia-Ana Ulrich, Davorka Vukov Coliæ, Andrea Zlatargrafièki urednik: Qeljko Zorica

lektura: Qana Mihaljeviætajnica redakcije: Lovorka Kozole

priprema: Romana Petrinectisak: Novi list, Rijeka, Zvonimirova 20a

Tiskanje ovog broja omoguæili suMinistarstvo kulture Republike Hrvatske

Ured za kulturu Grada ZagrebaInstitut Otvoreno društvo Hrvatska

Cijene oglasnog prostora1/1 stranica 4500 kn1/2 stranice 2500 kn1/4 stranice 1600 kn1/8 stranice 900 kn

PRETPLATNI LISTIÆizrezati i poslati na adresu:

dvotjednik za kulturna i društvena zbivanja10000 Zagreb, Hebrangova 21

8elim se pretplatiti na zarrez:

6 mjeseci 120,00 kn s popustom 100,00 kn12 mjeseci 240,00 kn s popustom 200,00 kn

Kulturne, znanstvene i obrazovne ustanove testudenti i uèenici mogu koristiti popust:

6 mjeseci 85,00 kn12 mjeseci 170,00 kn

Za Europu godišnja pretplata 100,00 DEM, zaostale kontinente 100,00 USD.

PODACI O NARUÈITELJU

ime i prezime:adresa:telefon/fax:vlastoruèni potpis:

Uplate na +iro-raèun kod Zagrebaèke banke:30101-601-741985. Kopiju uplatnice prilo+itilistiæu i obavezno poslati na adresu redakcije.

Y K