Prof.dr.sc. Stjepan KrčmarOdjel za biologiju, Sveučilište J.J. Strossmayera u Osijeku

Organizirani razvoj zaštite prirode i okoliša dijeli se na tri razdoblja:

a) zaštićuju se dijelovi sveukupne prirode iznimne ljepote i vrijednosti, te se zakonskim odredbama zaštićuju ugrožene i rijetke vrste

b) u zaštitu se uvode pravni propisi i zakoni, zaštita uvodi znanstveni pristup, a zaštićuju se veća područja te se osnivaju i stavljaju pod nadzor i upravljanje nacionalni parkovi

c) zaštita poprima obilježja opće akcije i pokreta s brojnim građanskim inicijativama, formirane su brojne ekološke (zelene), ekologističke udruge (Greenpeace), pa i političke “zelene” stranke

Počeci zaštite okoliša datiraju iz srednjeg vijeka, 1273. godine u Londonu donesena je Odredba o ograničenju emisije i štetnog utjecaja dima i pepela

1499. godine u Poljskoj je donijet Zakon o zaštiti losa (Alces alces) i divljeg konja (Equus caballus), a 1597. godine zaštićuje se tur (Bos primigenius)

Slika 162. Los Slika 163. Divlji konj

1769. godine Marija Terezija donosi tzv. Šumski red o potrajnom gospodarenju šumama

5. lipnja 1854. pismo indijanskog poglavice Seattlea upućeno američkom predsjedniku o odnosu čovjeka prema prirodi, taj dan Ujedinjeni narodi proglasili su Danom zaštite okoliša

Slika 164. Pismo poglavice Seattlea

1872. godine proglašen je Prvi nacionalni park u svijetu Yellostone u SAD-u

Slika 165. N.P. Yellowstone

1948. godine osnovana je Međunarodna unija za zaštitu prirode – svjetska konzervatorska unija (IUCN – International Union for Conservation of Nature)

1972. godine održana je u Stockholmu Konferencija o ljudskom okolišu pod geslom “Samo jedna Zemlja”

1991. godine osnovan je Fond za globalni okoliš (GEF), koji ima četiri područja prioritetnog djelovanja:

a) zaštita biološke raznolikosti

b) smanjenje emisije stakleničkih plinova

c) zaštita međunarodnih voda

d) zaštita ozonskog omotača

1992. godine održana je u Rio de Jaineru Konferencija Ujedinjenih naroda o okolišu i razvoju

na konferenciji u Rio de Jaineru donesen je globalni operativni plan Agenda 21 o tzv. održivom razvoju

1997. godine Konferencija o promjeni klime u Kyoto-u, glavna tema bila je smanjenje emisije stakleničkih plinova zbog globalnog porasta temperature

2007. godine na nekoliko europskih sastanaka (Madrid, Berlin, Bruxelles) dogovorena je strategija smanjenja opterećenja atmosfere stakleničkim plinovima, konačni cilj je smanjiti do 2020. godine emisiju stakleničkih plinova za 20% u odnosu na 1990. godinu

Temeljni dokumenti za zaštitu prirode u Europi su:

a) Sveeuropska strategija zaštite biološke i krajobrazne

raznolikosti EBLDS), 1995.

b) Konvencija o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih

staništa, Bern 1979.

c) Konvencija o europskim krajobrazima, Firenca 2000.

Slika 166. Ispuštanje CO2 Slika 167. Emisija stakleničkih plinova

Deset pravila za zaštitu prirode i okoliša:

1) smanjiti potrošnju fosilnih goriva

2) spriječiti uništavanje tropskih šuma

3) smanjiti emisiju stakleničkih plinova

4) smanjiti primjenu i otpuštanje otrovnih tvari

5) racionalizirati potrošnju pitke vode

6) koristiti obnovljive izvore energije

7) ugraditi sustave za pročišćavanje industrijski onečišćenog zraka i

otpadnih voda

8) upotrebljavati otpad kao sekundarne sirovine

9) zaštitom obuhvatiti cijelu biosferu, a ne samo pojedine vrste

10) ni na koji način ne doprinositi onečišćenju, trovanju i degradiranju

prirode i okoliša

Crveni popisi i crvene knjige

Crveni popisi i knjige ukazuju na smanjenje biološke raznolikosti, a služe

da bi se prepoznale ugrožene svojte, odnosno stupanj i uzroci njihove

ugroženostite da bi se odredile prioritetne mjere za njihovu zaštitu i

očuvanje

Crveni popisi su indikator globalnog statusa biološke raznolikosti, ukazuju

na smanjenje biološke raznolikosti.

Ciljevi su:

a) globalni popis rizika od nestajanja za određene vrste

b) globalni kontekst za prioritete zaštite na lokalnom nivou

c) ukazati na probleme u zaštiti

Crveni popis sadrži: znanstveno ime vrste ili podvrste, narodno i englesko,

kategoriju ugroženosti i kriterije.

Slika 168. Crveni popisi

IUCN – Međunarodna unija za zaštitu prirode je vodeća svjetska

organizacija za procjenu ugroženosti i očuvanje živog svijeta,

broji 80 zemalja članica, 112 državnih agencija te preko 800 nevladinih

udruga

Bitan dio IUCN-a je Jedinica za crvene popise (IUCN Red List Unit)

koja koordinira izradu te objavljuje crvene popise na globalnoj razini,

standarde za izradu crvenih knjiga, te pravila i kriterije za procjenu

ugroženosti divljih svojti također propisuje IUCN

IUCN - vodi svjetsku bazu ugroženih organizama, te izdaje crvene

popise i knjige na globalnoj razini

Ugrožene vrste životinja u svijetu prema IUCN-u

Crveni popis ugroženih svojti svrstava životinje u osam kategorija s obzirom na opasnost s kojom su suočene, te im određuje status ugroženosti:

1) izumrle vrste (EW)

2) regionalno izumrle (RE)

3) kritično ugrožene (CR)

4) ugrožene (EN)

5) rizične (VU)

6) niskorizične (NT)

7) najmanje zabrinjavajuće (LC)

8) nedovoljno poznato (DD)

Crveni popis sadrži više od 5400 vrsta životinja kojima u bliskoj

budućnosti prijeti izumiranje i više od 6000 vrsta biljaka

Slika 169. Sjeverni medvjed (Ursus maritimus)

Slika 170. Arapski oriks (Oryx leucoryx)

Crvena knjiga

Crvena knjiga služi kao neka vrsta stručne podloge koja pomaže u

zakonskoj zaštiti ugrožene svojte. Tako se najugroženije vrste

Zakonom o zaštiti prirode proglašavaju strogo zaštićenima, dok su one

ostale zaštićene

Crvena knjiga sadrži sve podatke o ugroženim vrstama, ona je osnovni

alat u zaštiti prirode, rezultat je znanstvenih istraživanja, ukazuje na

status ugroženosti vrste, analizira uzroke ugroženosti i iznosi mjere

zaštite

Crvena knjiga sadrži: ime vrste (znanstveno i narodno), opis vrste,

kategorije ugroženosti i kriterije, biologiju vrste,uzroke ugroženosti,

sliku vrste, kartu rasprostranjenosti, stanište i mjere zaštite

Slika 171. Crvene knjige

Literatura:

Springer O. P. i Springer D. 2008. Otrovani modrozeleni planet. Biblioteka Geographia Croatica, Zagreb, Knjiga 31, 293pp.

http://images.google.hr/(24.11.2012).http://dzzzp.hr (19.6.2013)http://www.data.iucn.org (19.6.2013)