ZBORNIK RADOVA - YEP | Projekat zapošljavanja mladih · Pojam i karakteristike socijalnog preduzetništva Među autorima još uvijek ne postoji konsenzus kada je u pitanju definicija

Program Evropske unije za Bosnu i Hercegovinu

ZBORNIK RADOVA

SOCIJALNO PREDUZETNIŠTVO – TEORIJA I PRAKSA

ZBORNIK RADOVA


Urednik / EditorDoc. dr Ranko Markuš

Izdavač / PublisherUdruženje građana „Svjetionik“ PrijedorAgencija za saradnju, edukaciju i razvoj – ACEDGOPA mbH, Predstavništvo u BiHBanja Luka College – BLC

Za izdavača / For publisherProf. dr Rajko Macura, izvršni direktor

Redakcija / Editorial BoardDoc. dr Ranko Markuš; Dženan Trbić, ing. inf.; Doc. dr Svetlana Dušanić; Prof. dr Nenad Novaković

Lektor / ProofreadersMirjana Kovačević

Tehnički urednik / Technical EditorDragana Pupac

Izjava ograničenja odgovornostiOva publikacija je urađena uz pomoć Evropske unije i Vlade Švicarske u okviru Projekta zapošljavanja mladih (YEP) . Sadržaj ove knjige je isključiva odgovornost NVO Svjetionik, ACED-a i tima autora, i ni u kom slučaju ne predstavlja stavove Evropske unije niti Vlade Švicarske.

DisclaimerThis publication has been produced with the assistance of the European Union and Swiss Government through Youth Employment Project (YEP). The content of this publication is sole responsibility of NGO Lighthouse, ACED and the team of authors and can in no way be taken to reflect the views of the European Union or Swiss Government.

ZBORNIK RADOVA


Sadržaj

TEORIJSKI RADOVI .................................................................................... 7

Uvod ....................................................................................................... 9

Pojam karakteristike socijalnog preduzetništvaRajko Macura ...................................................................................... 12

Ne/zaposlenost žena u BiH i razvoj ženskog preduzetništvaSvetlana Dušanić-Gačić, doc. dr .......................................................... 46

Socijalno preduzetništvo u funkciji izlaska iz nezaposlenosti i siromaštva u BiH

Danka Božić ........................................................................................ 57

Prepoznavanje neprilike kao prilike - za socijalne poduzetnike i one koji to namjeravaju postati

Anja Didović ........................................................................................ 74

„YEP“ PROGRAMA LOKALNIH INICIJATIVA ............................................ 81

Projekat zapošljavanja mladih u kontekstu reforme javnih službi za zapošljavanje

Ranko Markuš, doc. dr; Dženan Trbić .................................................. 83

Kako do više radnih mjesta za mlade?Iskustva YEP Programa lokalnih inicijativa

Dženan Trbić; Ranko Markuš, doc. dr; Emina Ćosić .............................. 103

NACRTI PLATFORMI SOCIJALNOG PREDUZETNIŠTVA ......................... 125

Nacrt Platforme o društvenom/socijalnom poduzetništvu u Federaciji Bosne i Hercegovine ................................................................. 127

Platforma o društvenom/socijalnom poduzetništvu u Federaciji Bosne i Hercegovine (nacrt) ....................................................... 130

Nacrt Platforme o socijalnom/društvenom preduzetništvu u Republici Srpskoj ............................................................ 140

STUDIJE SLUČAJA SOCIJALNOG PREDUZETNIŠTVA............................ 157Lakše do posla u drvnom i metalskom sektoru u BiH

Interfob, Banja Luka ............................................................................. 159

Obuči se, zaposli seMDP inicijative, Doboj .......................................................................... 161

Kreativna industrija tekstilaFashion, Zenica ................................................................................... 164

Kreativna industrija i zapošljavanjeIPAK-MGB, Tuzla ................................................................................ 166

SPAZaM (Socijalnim preduzetništvom do aktivnog zapošljavanja mladih)Most, Gradiška .................................................................................... 168

Socijalno preduzeće Dječije carstvoStart, Banja Luka ................................................................................. 171

Mladi poljoprivredni proizvođačiAgronom, Cazin .................................................................................. 173

Zaposlenja kroz organski uzgoj aronijeUdruženje poljoprivrednih proizvođača Čajniče ...................................... 175

Selo hvalim, u selu živim i radimBudućnost, Modriča ............................................................................ 177

Podrška zapošljavanju i samozapošljavanjuMilenijum, Srbac .................................................................................. 180

Mladi za mladeVijeće mladih Orašje ............................................................................ 182

Omladinski biznisi finansirani od lokalnih zajednicaInstitut Kult .......................................................................................... 184

Spoznaj mogućnosti, (p)okrenisebiznisuPerpetuum Mobile ............................................................................... 186

Poljoprivredne zadruge “Pecka” ................................................................. 189

Socijalno preduzeće „Hatikva“ doo PrijedorDanko Malešević ................................................................................. 193

Socijalno preduzeće FG Grupa GradiškaPredrag Borojević ................................................................................ 204

Socijalno preduzeće „Smokvica“Ljiljana Čičković ................................................................................... 210

Udruženje „Program“ PrijedorDragan Došen ..................................................................................... 229

Mala solarna elektrana kao primjer ozbiljnog porodičnog preduzetništva u ruralnom području

Nenad Novaković, prof. dr .................................................................. 232

Socijalno preduzetništvo - studija slučaja: „Recek“ ZenicaSemir Teskeredzic ............................................................................... 236

Društveni biznisi: nova paradigma za novi pristup razvoju Bosne i Hercegovine

Samira Nuhanović-Ribić, dr i Vesna Bajšanski-Agić ............................... 245

Agencija „MaŠta“ – Dokazan društveni biznisVildana Mujkić, Strategic Communications Specialist ............................ 252

Preporuke ............................................................................................... 258

TEORIJSKI RADOVI

| 9SOCIJALNO PREDUZETNIŠTVO – TEORIJA I PRAKSA

Uvod

Nastanak socijalne države

Formalni temelji savremene socijalne države postavljeni su u Njemačkoj 1880-ih, kada su doneseni prvi zakoni o socijalnom osiguranju. U Njemačkoj 1883. donesen prvi zakon o zdravstvenom osiguranju, 1884. zakon o osiguranju od nesreće na poslu, a 1889. zakon o penzionom i invalidskom osiguranju. Prvi zakoni su se odnosili samo na siromašne radnike, ali je kasnije prošireno na sve kategorije zaposlenih. Ovim zakonima su bili pokriveni glavni socijalni rizici: bolest, starost, invalidnost, smrt hranitelja. Ovi oblici osiguranja bili su obavezni i njegovo provođenje je kontrolisala država. Sistem socijalnog osiguranja poste-peno se proširio i na druge evropske države. Ideje o univerzalističkoj socijalnoj državi koja brine o svim građanima, najbolje su primijenjene u skandinavskim državama. Nakon II svjetskog rata u svim je evropskim državama, bilo da se radi o kapitalističkima i socijalističkima, došlo do povećanja državne interven-cije u ekonomskoj i socijalnoj sferi. Socijalna sigurnost se povećavala a udio po-reza u bruto domaćem proizvodu, porastao je sa 10% početkom XX vijeka na približno 50% krajem XX vijeka.

Kriza socijalne države

Ekspanzija socijalne države u Evropi je prestala sredinom 1970-ih, uzro-kovane zbog naftne krize i intenzivnih promjena ukupnog ekonomskog i socijal-nog stanja. Kriza socijalne države u posljednjim decenijama, može se posmatrati na tri nivoa:

- Na finansijskom nivou, jer države sve teže finansiraju socijalnu zaštitu građana. Povećanje poreza i doprinosa kao rješenje za nastale proble-me nije dugoročno održivo, jer ugrožava državne finansije i smanjuje kompetitivnost nacionalnog gospodarstva na svjetskom tržištu.

- Na nivou krize efikasnosti socijalne države. nejednakosti među građa-nima povećavaju.

- Na nivou krize legitimiteta klasične nacionalne solidarnosti.

Utrka za profitom počela je uzimati danak. Neoliberalna ekonomija, čija su osnovna načela profit i potrošnja, pokazala je svoju slabost i neodrživost. Na sceni su složeni privredni, socijalni, društveni, kulturološki, ekološki problemi koje za posljedice imaju političku i društveno-ekononomsku krizu velikog broja zemalja, posebno nerazvijenih. Duboka finansijska kriza je otkrila potrebu za preispitivanjem moralnih društvenih vrijednosti.

10 | ZBORNIK RADOVA

Udio stanovništva koji zapada u siromaštvo u posljednjim godinama ubrzo se povećava.

Nesrazmjerna alokacija resursa, koja je omogućena neoliberalnim konceptom socioekonomskog razvoja, uticala je na krizu socijalne države, per-manentan rast nezaposlenosti, nove socijalne potrebe, i nove nivoe siromaštva i isključenosti.

•1% stanovništva u svojim rukama drži 39% ukupnoga svjetskog bogatstva,

•94% svjetskih prihoda raspodijeljeno na 40% stanovništva Zemlje1, dok preostalih 60% mora živjeti od samo 6% svjetskih prihoda

•pola svjetskog stanovništva živi s 2 USD dnevno ili manje, dok gotovo milijarda ljudi živi sa manje od 1 USD dnevno

Aktere socijalnog preduzetništva možemo grupisati po osnovu više krit-erijuma. Jedna od široko prihvaćenih podjela je prema sektorima:

−Javni sektor, sa akcentom na Ministarstva, zavode za zapošljavanje, Centri za socijalni rad, državne i lokalne agencije koje se bave podrš-kom socijalnim biznisima i dr.

−Treći sektor (civilno društvo) sa akcentom na udruženja i fondacije koje pružaju podršku socijalnom preduzetništvu i teško zapošljivim licima i kategorijama.

−Privatni sektor, sa akcentom na preduzeća koja u svojim programima imaju mjere podrške teško zapošljivim kategorijama.

Sva tri navedena sektora imaju interes u promociji i razvoju socijalnog preduzetništva. Država, jer se kroz programe zapošljavanja teško zapošljivih kategorija koje opterećuju državni budžet, obezbjeđuju znatne budžetske ušt-ede, povećava zaposlenost i smanjuju socijalne tenzije. Privatna preduzeća na taj način promovišu društvenu odgovornost, dok neprofitna udruženja kroz so-cijalno preduzetništvo ispunjavaju svoju misiju.

Uslov za održivost programa promocije socijalnog preduzetništva je koor dinacija i konstruktivna saradnja između sva tri sektora. Isto tako, neopho-dno je razvijati svijest društva o značaju promocije socijalnog preduzetništva za smanjenje društvene nejednakosti, odnosno jaza između kategorija najbogati-jih i najsiromašnijih. Treba imati u vidu da čak i najbogatija društva ne mogu samo kroz mjere direktne materijalne podrške održati državu blagostanja. Neo-

1 Prema nekim istraživanjima, 300 najvećih multinacionalnih korporacija posjeduju više od 1/4 svjetskog bogatstva. Na primjer, multinacionalna korporacija Walmart 2002. godine imala je prihode veće od BDP-a Turske, Danske i mnogih drugih zemalja.


phodan je niz mjera koje uključuju podršku uključivanju u tržište rada teško zapošljivih pojedinaca i grupa i decentralizaciju sistema socijalne zaštite (po modelu supsidijarnosti, približavanje socijalnih usluga lokalnoj zajednici, gdje su socijalna preduzeća najaktivnija). To podrazumijeva pomjeranje težišta od in-stitucionalne ka vaninstitucionalnoj zaštiti i izjednačavanje u pravima državnih i nedržavnih pružalaca socijalnih usluga. Treba vršiti deinstitucionalizaciju po ugledu na razvijene zemlje (transformacije pružanja usluge brige i podrške oso-bama sa invaliditetom – od smještaja u specijalizovane ustanove prema pružan-ju podrške u porodici i zajednici).

12 | ZBORNIK RADOVA

Pojam karakteristike socijalnog preduzetništvaRajko Macura2

Uvod

Socijalno preduzetništvo predstavlja snažnu polugu rješavanja potreba marginalizovanih i ranjivih grupa u zajednicama. Ono je stabilizacijski faktor na tržištu rada. U prilog tome govori činjenica da su se socijalna preduzeća poka-zala otpornija na svjetsku ekonomsku krizu od 2008. godine. Tako npr. u ekon-omskom sektoru Italije, tokom ove ekonomske krize drastično se smanjio broj zaposlenih, dok se u socijalnim zadrugama taj broj u 2009. godini povećao za 2,7%).

Direktan uticaj rada socijalnih preduzeća prepoznat je u ekonomskom razvoju neke zajednice ili regije:3

- svojim djelovanjem nadopunjuju usluge od javnog interesa (npr. soci-jalne usluge) koje javne institucije ili privatna profitna preduzeća nisu u mogućnosti dovoljno kvalitetno obavljati;

- doprinose uravnoteženom korištenju i raspodjeli raspoloživih resursa u korist lokalne zajednice;

- generišu nova radna mjesta u svojim područjima djelovanja, a neka društvena preduzeća posebno su usmjerena integraciji dugotrajno ne-zaposlenih na tržište rada;

- podstiču društvenu koheziju i pridonose rastu i razvoju društvenog kapitala;

- pružaju podršku institucionalizaciji neformalnih preduzetničkih aktiv-nosti privatnog profitnog sektora, itd.

U zemlji kao što je BiH, sa nerazvijenom ekonomijom, socijalno predu-zetništvo je uslov održivog razvoja. Paralelno sa idejom socijalnog preduzetništva koja se javlja u Evropi, raste globalna svijest o neophodnosti održivog razvoja čovječanstva, zasnovanog na realizaciji tri grupe ciljeva: stabilnog ekonomskog razvoja, socijalne održivosti i održivog korišćenja prirodnih resursa. Iako ne postoji jedinstvena definicija, u Evropi koncept socijalnog preduzeća se sve više koristi za identifikaciju “drugačijeg načina” poslovanja, koji nastaje kada su preduzeća posebno formirana za ostvarenje društvenih ciljeva (Social Business Initiative (SEC(2011) 1278)). Ideju održivog razvoja promoviše Organizacija ujedinjenih nacija a potvrđena je na više međunarodnih konferencija, počev od

2 Banja Luka College, Banja Luka: [email protected] PODUZETNIŠTVO U SLUŽBI ZAJEDNICE Zbornik radova o društvenom poduzetništvu.

(2012) Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva Zagreb. ISBN: 978-953-7885-00-7

UDK 005.35:334.7


Rio de Žaneira, Njujorka i Johanesburga. Ova ideja je danas jedna od globalno najprisutnijih političkih, naučnih i kulturnih tema.

Socijalno preduzetništvo ima veliku ulogu u realizaciji koncepta održivog razvoja. Koncept socijalnog preduzetništva preklapa se sa tradicionalnim organizacijama socijalne ekonomije, kao entitet koji posluje kao socijalno preduzeće. To mogu biti udruženja, zadruge, humanitarne organizacije i sl. Socijalna preduzeća se razlikuju od preduzeća iz konvencionalnih preduzeća po tome što imaju primarnu društvenu svrhu.

1. Pojam i karakteristike socijalnog preduzetništva

Među autorima još uvijek ne postoji konsenzus kada je u pitanju definicija pojma „socijalno preduzetništvo“. Isto tako, ne može se prepoznati konzistentan teorijski okvir za razumijevanje socijalnog preduzetništva (Goldstein et al., 2009).4

Socijalno preduzetništvo treba razlikovati od drugih privatnih inicijativa sa socijalnom misijom, usmjerenih prema opštem dobru, tj. od dobročinstva (engl. charity) ili filantropije (engl. philantrophy).5 Socijalno preduzetništvo za razliku od navedenih aktivnosti, podrazumijeva aktivno djelovanje koje se oslanja na ekonomske aktivnosti. Iako su prvenstveno posvećeni ostvarivanju socijalnih ciljeva, oni su aktivni na tržištu.

Po mnogima, pojam socijalno preduzetništvo (engl. social entrepreneurship) prvi je, prije više decenija, skovao Bill Drayton. Drayton je i osnivač Ashoke6, jedne od prvih fondacija koja podržava preduzetničke poduhvate sa socijalnom misijom. Prema njemu, ovo je preduzetništvo sa etičkim integritetom, kojem nije cilj lična korist ili maksimizacija profita, već društvena vrijednost. Drayton je naglašavao važnost inovativnog pristupa u rješavanju socijalnih problema. Zbog njegovih stavova, neki autori ga smatraju začetnikom svjetskog po-kreta socijalnog preduzetništva.7 Prema drugim autorima, termin socijalno

4 Goldstein, J. A., Hazy, J. K., Silberstang, J. (ur.) (2009.): Complexity Science and Social Entrepreneurship: Adding Social Value Through Systems Thinking, LitchfieldPark: ISCE Pub-

lishing.5 Termin filantropija vodi poreklo od grčkih reči philos - prijatelj (ljubav), i anthropos - čovek

(čovečanstvo). Prevodi se kao čovekoljublje, dobročinstvo i želja da se pomogne drugima.6 Ashoka je prva globalna organizacija za promociju socijalnog preduzetništva, a osnovao ju je

Bill Drayton. Ashoka Global Academy pokazuje i definiše kako socijalni poduzetnici mogu ri-ješiti probleme na svjetskom nivou, a njeni članovi služe kao arhitekti dinamičnog i konkurent-nog građanskog sektora u budućnosti.

7 Yunus, M. (2009.): Za svijet bez siromaštva. Socijalna poduzeća i budućnost kapitalizma, Zagreb: VBZ.

14 | ZBORNIK RADOVA

preduzetništvo prvi put su upotrijebili Waddock i Post u svom članku iz 1991. godine (Waddock, Post, 1991).8

Socijalno preduzetništvo predstavlja inovativan način rješavanja razli-čitih ekonomskih, obrazovnih, zdravstvenih i ekoloških problema ljudi u njiho-voj zajednici kroz vlastiti rad, udruživanje i primjenjivanje održivih poslovnih modela.

Socijalno preduzetništvo je dio socijalne ekonomije. Socijalna ekonomija je dio ekonomske stvarnosti u kojoj se uzajamno prepliću pitanja socijalne inkluzije, blagostanja, socijalnog staranja i socijalnog kapitala sa fokusom na jednu razvojnu perspektivu. Ona podrazumijeva primjenu principa socijalne odgovornosti. Socijalna ekonomija je sektor koji u velikoj mjeri doprinosi zapošljavanju, održivom rastu i pravednijoj raspodjeli bogatstva.

Socijalno preduzetništvo karakterišu tri komponente:91. identifikovanje nepravedne ravnoteže koja uzrokuje isključivanje,

marginalizaciju ili patnju dijela stanovništva kojem nedostaju finan-sijska sredstva ili politička moć da ostvare bilo kakve korisne promjene za sebe,

2. prepoznavanje prilike u toj nepravednoj ravnoteži, razvijanje so-cijalno korisnih preduzetničkih pothvata, korišćenjem inspiracije, kreativnosti, spremnosti na akciju za stvaranje dobrobiti, hrabrost i snaga za stvaranje stabilnosti na određenom području,

3. stvaranje nove, stabilne ravnoteže koja koristi raspoloživi potencijal i resurse te na taj način ublažuje patnju ciljane grupe, ali i osigurava bolju budućnost za zajednicu u cjelini.

Socijalno preduzetništvo je termin koji se široko koristi i može labavo primijeniti na širok spektar institucija i organizacija.

J. Grigorije Dees, profesor prakse u socijalnom preduzetništvu, osnivač je Duke Univerzitetskog Centra za unapređenje socijalnog preduzetništva i koji se često naziva «Ocem obrazovanja za socijalno preduzetništvo»10, kategoriše pluralitet definicija socijalnih preduzeća u dvije osnovne: (a) socijalna preduzeća,

8 Moss, T. W., Lumpkin, G. T., Short, J. (2008.): The Dependent Variables of Social Entrepreneurship Research, Babson College Entrepreneurship Research Conference (BCERC) 2008, Frontiers of Entrepreneurship Reseach, dostupno na URL = http://ssrn.com/abstract=1348117.

9 Israel Kirzner, citiran u William J. Baumol, “Return of the Invisible Men: The Microeconomic Value Theory of Inventors and Entrepreneurs”, http://www.aeaweb.org/annual_mtg_pa-pers/2006/0107_1015_0301.pdf

10 Duke University Fuqua School of Business Alumni Newsletter. December 2007. “J. Gregory Dees Honored forLifetime Achievement in Social Entrepreneurship”. <http://www.fuqua.duke.edu/alumni/connect/pnews/120707-dees.htm>


i (b) socijalne inovacije.11 Socijalno preduzeće je usmjereno na dvostruki fokus: stvaranje ekonomske i socijalne vrijednosti.

U literaturi postoji veoma raznoliko definisanje socijalnog preduzetništva. Jedna grupa autora gleda na socijalno preduzetništvo kao neprofitnu inicijativu u potrazi za alternativnim strategijama finansiranja ili sistemima upravljanja za stvaranje društvene vrijednosti.12. Druga grupa autora posmatra socijalno preduzetništvo kao društveno odgovorne prakse komercijalnih preduzeća angažovanih u međusektorskom partnerstvu.13Treća grupa gleda na socijalno preduzetništvo kao sredstvo za ublažavanje socijalnih problema i katalizator društvenih transformacija.14 U tabeli ispod, prikazane su neke od definicija socijalnog preduzetništva.

Tabela 1: Definisanje socijalnog preduzetništva

Autor/i godina Definicija

Alvord, Brown, & Letts(2004)

SOCIJALNO PREDUZETNIŠTVOSocijalno preduzetništvo stvara inovativna rješenja za rješavanje društvenih problema i mobiliše ideje, kapacitete, resurse isocijalne odnose koji su potrebni za održive društvene transformacije.

Said Business School(2005)

Socijalno preduzetništvo može da se definiše kao profesionalni, inovativni i održivi pristup sistemskim promjenama koji rješavatržišne nedostatke i povećava mogućnosti.

Mort,Weerawardena, & Carnegie (2002)

Socijalno preduzetništvo je multidimenzionalna tvorevina kojauključuje ispoljavanje etičkog preduzetničkog ponašanja kojim se postiže društvena misija, koherentno jedinstvo cilja i akcije umoralnom smislu, sposobnost da se prepozna društvena vrijednost koja stvara mogućnosti i ključne liderske karakteristike inovaciju, proaktivnost i preuzimanje rizika.

Izvor: Značenje i oblici socijalnog preduzetništva / Vuk Raičević, Rade Glomazić. - Beograd : Friedrich ebert stiftung, 2012.

11 Dees, Gregory and Anderson, Beth. 2006. “Enterprising Social Innovation: The Intersection of Two Schools of Practice and Thought”. <http://www.caseatduke.org/articles/0806knowl-edge/index.html>

12 Austin, J., Stevenson, H., & Wei-Skillern, J. (2003) Social entrepreneurship and commercial en-trepreneurship: Same, different, or both? (Working paper series no. 04-029). Harvard Business School.

13 Sagawa, S., & Segal, E. (2000) Common interest, common good: Creating value through busi-ness and social sector partnership. California Management Review, 42(2): 105–122.

14 Alvord, S., David Brown, L., and Letts, C.W. (2004) „Social Entrepreneurship and Societal Transformation: An Exploratory Study‟, Journal of Applied Behavioral Science, 40(3): 260-282.

16 | ZBORNIK RADOVA

Na osnovu više razmatranja socijalnog preduzetništva mogu se izdvojiti nekoliko njegovih ključnih obilježja po kojima se prepoznaje njegov fenomen i razumiju njegove spečifičnosti:15

− Prepoznavanje i iskorištavanje prilika te preuzimanje rizika, to su obilježja karakteristična za svaki preduzetnički pothvat.

− Usmjerenost na socijalnu misiju. To podrazumijeva prepoznavanje, svijest o socijalnim problemima, o neodgovorenim socijalnim potreba-ma i okrenutost prema njihovom rješavanju.

− Kombinacija postojećih resursa na nove načine, podrazumijeva kre-ativ nost i inovativnost u stvaranju novih oblika djelovanja. Socijalna inovacija znači stvaranje novih proizvoda, usluga ili načina djelovanja u socijalnoj sferi.

− Generisanje društvenih vrijednosti, to podrazumijeva stvaranje dodanih vrijednosti, pored ekonomske, izražene kroz profit.

− Društvena promjena, to se odnosi na transformativnu moć socijalnog preduzetništva u dugoročnom i dugodometnom smislu, kao scaling up, kroz širenje novih obrazaca rješavanja pitanja u socijalnoj sferi, novih oblika djelovanja ili novih sistema vrijednosti.

2. Socijalna i ekonomska komponenta socijalnog preduzetništva

Ne zavise sva socijalna preduzeća od donacija, pogotovo jer je u poslje-dnje vrijeme bilo pritiska na neprofitne organizacije da postanu održive kroz uvođenje komercijalnih aktivnosti16 (Dees, 1998: 60a). Postoji veći broj socijalnih preduzeća koja su uspjela da naprave prelaz od donacija, poklona i vladinih subvencija na finansijsku nezavisnost zahvaljujući prihodima od njihovih ak-tivnosti. Neki autori smatraju da bi rezultati trebalo da budu glavni razlog u procjeni vizije organizacije i na taj način socijalna preduzeća mogu se mjeriti na spektru od «čisto socijalnih» do «čisto socijalno-ekonomskih».17 Socijalna pre-duzeća podstaknuta su sa jedne strane razvojem održivih socijalnih rješenja, a sa druge strane sticanjem finansijske samodovoljnosti. Održiva socijalna rješenja mogu se postići upotrebom alata kao što su donacije, grantovi i / ili državne subvencije, ali se samodovoljnost može postići samo ako se organizacija oslanja isključivo na prihode od svojih aktivnosti (vidi sliku ispod).

15 Vidović, Davorka (2012.) Socijalno poduzetništvo u Hrvatskoj. Doktorska disertacija. Zagreb: Filozofski fakultet, Sveučilite u Zagrebu, str. 36

16 Dees, J.G. (1998). Enterprising nonprots: What do you do when traditional sources of funding fall short? Harvard Business Review,76 (1), 55–67.

17 Jeffs, L. (2006). Social entrepreneurs and social enterprises: Do they have a future in New Zea-land. Paper presented at the ICSB World Conference, 18–21 June 2006. Melbourne, Australia.


«Čisto socijalni» ishod održivog socijalnog rješenja(donacije, grantovi, subvencije)

Socijalno-ekonomski ishod održivog socijalnog rješenja (samodovoljnost)

«Čisto ekonomski» ishod Ekonomska održivost rješenja (tržišna ekonomija)

Tradicionalni neprofitni isključivo socijalna vizija

Socijalno preduzeće socijalno-ekonomska vizija

Tradicionalni preduzeće isključivo ekonomska vizija

Slika: Ishodi socijalnih rješenja

Koncept socijalnog preduzetništva sadrži dvije komponente – soci-jalnu i preduzetničku. Socijalni dio socijalnog preduzetništva odnosi se na njegovu usmjerenost na rješavanje socijalnih pitanja. To znači da je glavni motiv socijalnog preduzetnika djelovanje prema socijalnim ciljevima, odnosno rješavanju prepoznatih socijalnih potreba u zajednici ili društvu.

„Socijalnom“ komponentom u socijalnom preduzetništvu bavio se i Noya18, koji je identifikovao nekoliko elemenata:19

− U socijalnom preduzetništvu socijalni ciljevi su jednako bitni, ako ne i bitniji od ekonomskih.

− Sistem upravljanja je drugačiji i socijalno osjetljiviji. − Socijalno preduzetništvo je orijentisano kolektivnim, a ne vlastitim in-

teresima.− Profit nije cilj sam po sebi.− Socijalno je preduzetništvo socijalno osjetljivo u više aspekata – prema

zaposlenim, prema korisnicima ili kupcima te prema proizvodima

3. Istorijski razvoj socijalnog preduzetništva

Pojam socijalnog preduzetništva, u širem smislu, može se posmatra-ti u kontekstu „socijalne ekonomije“. Počeci socijalne ekonomije vezuju se za Francusku gdje su se još 1970. godine osnivale organizacije zvane kooperative, društva za uzajamnu pomoć i udruženja koja su formirala nacionalni savez ovih

18 Noya, A. (2006.): What is Social Entrepreneurship?, prezentacija s konferencije “Emerging Models of Social Entrepreneurship: Posible Paths for Social Enterprise Development in Cen-tra East and South East Europe”, Zagreb, dostupno na URL = http://www.oecd.org/datao-ecd/8/26/37508561.pdf

19 Vidović, Davorka (2012.) Socijalno poduzetništvo u Hrvatskoj. Doktorska disertacija. Zagreb: Filo-zofski fakultet, Sveučilite u Zagrebu, str. 36

18 | ZBORNIK RADOVA

organizacija - National Liaison Committee for Mutual, Cooperative and Associative Activities CNLAMCA.

Pojam socijalnog preduzetništva karakteriše period druge polovine 1980-ih godina u Italiji. Termini „socijalna ekonomija“ i „socijalno preduzetništ-vo“ počeli su da se upotrebljavaju kako bi opisali niz privrednih subjekata koji su se osnivali u vremenu krize države blagostanja, te čiji isključivi motiv poslo-vanja nije bio profit već doprinos društvu kroz rješavanje brojnih društvenih problema na koje država nije bila u stanju da odgovori.

J. Grigorije Dees, profesor prakse u socijalnom preduzetništvu, osnivač je Duke Univerzitetskog Centra za unapređenje socijalnog preduzetništva i koji se često naziva “Ocem obrazovanja za socijalno preduzetničko”(Duke Universi-ty2007.)20, kategoriše pluralitet definicija socijalnih preduzeća u dvije osnovne:

(a) socijalna preduzeća, i (b) socijalne inovacije.

Socijalno preduzeće je usmjereno na dvostruki fokus: stvaranje ekon-omske i socijalne vrijednosti.

U literaturi postoji veoma raznoliko definisanje socijalnog preduzetništ-va. Jedna grupa autora gleda na socijalno preduzetništvo kao neprofitnu inicija-tivu u potrazi za alternativnim strategijama finansiranja ili sistemima upravl-janja za stvaranje društvene vrijednosti (Austin, J.,, 2003.).21 Druga grupa autora posmatra socijalno preduzetništvo kao društveno odgovorne prakse komerci-jalnih preduzeća angažovanih u međusektorskom partnerstvu (Sagawa, S., & Segal, E. 2000).22 Treća grupa gleda na socijalno preduzetništvo kao sredstvo za ublažavanje socijalnih problema i katalizator društvenih transformacija (Alvord, S., David Brown, L., and Letts, C.W. 2004).23

Bill Drayton (Ashoka) na socijalno preduzetništvo gleda kao na poduzetništvo sa etičkim integritetom u cilju maksimiziranja društvene vrijednosti, a ne privatne vrijednosti ili profita.

20 Duke University Fuqua School of Business Alumni Newsletter. December 2007. “J. Gregory Dees Honored forLifetime Achievement in Social Entrepreneurship”. <http://www.fuqua.duke.edu/alumni/connect/pnews/120707-dees.htm>

21 Austin, J., Stevenson, H., & Wei-Skillern, J. (2003) Social entrepreneurship and commercial en-trepreneurship: Same, different, or both? (Working paper series no. 04-029). Harvard Business School.

22 Sagawa, S., & Segal, E. (2000) Common interest, common good: Creating value through busi-ness and social sector partnership. California Management Review, 42(2): 105–122.

23 Alvord, S., David Brown, L., and Letts, C.W. (2004) „Social Entrepreneurship and Societal Transformation: An Exploratory Study", Journal of Applied Behavioral Science, 40(3): 260-282.


Tabela: Plaćeno zapošljavanje u socijalnoj ekonomiji upoređeno sa ukupnim plaćenim radom u Europskoj uniji (2009.godine-2010.godine)24

DržavaZaposlenost u socijalnoj ekonomiji

Ukupna zaposlenostUčešće socijalne u ukupnoj zaposlenosti u %

Austrija 233,53 4096,30 5,70%

Belgija 462,54 4488,70 10,30%

Danska 195,49 2706,10 7,22%

Estonija 37,85 570,9 6,63%

Finska 187,2 2447,50 7,65%

Francuska 2318.54 25692,30 9,02%

Njemačka 2458,58 38737,80 6.35%

Italija 2228,01 22872,30 9,74%

Luksemburg 16,11 220,8 7,30%

Holandija 856,05 8370,20 10,23%

Poljska 592,8 15960,50 3,71%

Portugal 251,1 4978,20 5,04%

Slovenija 7,09 966 0,73%

Španija 1243,15 18456,50 6,74%

Švedska 507,21 4545,80 11,16%

Ujedinjeno Kraljevstvo

1633,00 28941,50 5,64%

UKUPNO EU-15 12806,37 172790,40 7,41%

UKUPNO EU- 27 14128,13 216397,80 6,53%

4. Definisanje socijalnih preduzeća

Deforney socijalna preduzeća koja se bave radnom integracijom klasifi-kuje u četiri osnovna modela (Borzaga, Deforney, 2001):25

a) Najčešći model je reintegracija radnika koji nisu konkurentni na tržištu rada, i kojima je potrebna dodatna pomoć i obuka. Ovaj model uključuje centre za obuku i sticanje novih kompetencija za poslove za koje postoji potreba na tržištu rada. Ovaj tip preduzeća je po pravilu održiv. Ona mogu biti nezavisna od javne pomoći.

24 Podaci su izraženi u hiljadama i odnose se na radnu populaciju od 16 do 65 godina.25 Borzaga, C. and Defourny, J. 2001 (eds) Th e Emergence of Social Enterprise, London and New

York: Routledge

20 | ZBORNIK RADOVA

b) Drugi model socijalnih preduzeća ima za svrhu stvaranja uslova za samostalni rad nezaposlenih, kada kreiraju poslove koji treba da vre-menom postanu ekonomski održivi. Ovdje se radi o preduzećima koja uglavnom zapošljavaju pripadnike socijalnih grupa čiji članovi imaju male šanse za zaposlenje i korisnici su socijalne pomoći. Ova preduzeća su uglavnom ekonomski održiva, ali imaju potrebu za povremenim donacijama radi stabilizacije poslovanja.

c) Treći tip preduzeća predstavljaju ona preduzeća koja omogućavaju radnu integraciju uz stalnu finansijsku podršku, uglavnom državnih institucija. Zaposleni u ovim preduzećima su uglavnom hendikepi-rana lica kojima je neophodna rehabilitacija i radno angažovanje u skladu sa preostalim sposobnostima. Ova preduzeća su često poznata kao zaštitne radionice.

d) Četvrti model preduzeća čine ona preduzeća koja pružaju mogućnost resocijalizacije ljudima sa ozbiljnim problemima prilagođavanja. Zaposleni u ovakvim preduzećima su najčešće alkoholičari, narkoma-ni, ili osobe sa težim mentalnim i fizičkim poremećajima. Tako na primjer, u Francuskoj postoje centri za prilagođavanje na normalan rad, koji obezbjeđuju resocijalizaciju bivšim zatvorenicima.

Evropska komisija pod pojmom „socijalno preduzeće“ podrazumijeva sljedeće tipove poslovanja:

− Preduzeća za koje je socijalni cilj zajedničkog dobra razlog komerci-jalne aktivnosti, često u formi visokog stepena socijalne inovacije;

− Preduzeća kod kojih je najveći dio dobiti reinvestiran radi postizanja socijalnog cilja, i

− Preduzeća kod kojih metod organizacije i vlasništva odslikava njeg-ovu misiju, primjenjujući demokratske i participativne principe ili fokusirajući se na socijalnu pravdu.

Prema definiciji EMES-a, koja se spominje u članku Defourny and Nys-sens (2008, str. 5.):

„Socijalna preduzeća su neprofitne privatne organizacije koje se bave proizvod-njom roba i pružanjem usluga, što je direktno povezano sa njihovim jasnim ciljem da zajednica ima koristi od njihovih aktivnosti. Ona se oslanjaju na kolektivnu dinamiku, uključujući različite tipove zainteresovanih strana u svoja upravljačka tijela; ona visoko vrednuju svoju autonomnost i preuzimaju ekonomski rizik koji je povezan sa njihovim aktivnostima.

Ne postoji jedinstven pravni oblik u okviru kojeg se osnivaju i registruju socijalna preduzeća. Iz tog razloga, potrebno je definisati jasne kriterijume koji omogućavaju razlikovanje socijalnih od drugih preduzeća.


Glavne komponente socijalnog preduzetništva

Socijalno preduzetništvo se sastoji od tri glavne komponente (vidi sliku):

(1) preduzetnički kontekst, (2) preduzetničke karakteristike i(3) preduzetnički ishod.26

Slika: Komponente socijalnog preduzetništva

Preduzetnički kontekst podrazumijeva identifikaciju socijalnih faktora koji određuju i održavaju siromaštvo, marginalizaciju i isključenost. Razumije-vanje društvenih problema razlikuje se širom svijeta i na taj način, pristupi koji se koriste kako bi se pronašla održiva rješenja treba da uzmu u obzir različite kontekstualne okolnosti kao što su njihovo vremensko, prostorno, kulturno, političko i ekonomsko okruženje. Neuspjeh u razumijevanju različitih kontek-stualnih okolnosti mogu dovesti do neuspeha intervencije.

Preduzetnički karakteristike se odnose na direktnu akciju u obliku novih (inovativnih) rješenja za ciljnu populaciju, kontekst ili aplikacije. Izazovi pronalaženje efikasnih i održivih rješenja za društvene probleme su značajni i mogu zahtijevati neke od modela uspješnih firmi. Takođe, rješenja socijalnih problema često zahtijevaju temeljnu transformaciju u političkim, ekonomskim i društvenim sistemima. Socijalni preduzetnik je osoba koja se bavi društven-im problemima. Većina socijalnih preduzetnika je pokrenula svoje ideje u ne-profitnim organizacijama, jer one predstavljaju organizacioni oblik čija je svrha osnaživanje društvene vrijednosti. Jedna od glavnih karakteristika socijalnog preduzetništva je socijalni vizija27 koja je praćena ekonomskom vizijom uz fi-

26 Roger, Martin L., [i Sally, Osberg (2007) Social Entrepreneurship: The Case for Definition, Le-land Stanford Jr. University: 35

27 Alter, K. (2004). Social enterprise typology. At: http://www.virtueventures.com/ setypology/index.php (accessed on 7 September, 2010)

Preduzetnički kontekst(siromaštvo, marginalizacija, isključenje)

Preduzetničke karakteristike (nova/inovativna rješenja za ciljnu populaciju, kontekst ili njegova primjena )

Preduzetnički ishod Novi i odgovarajući društveni kontekst (poboljšanje kvaliteta života, efikasnost,

socijalnaodrživost i/ili vrijedne i opcije ekonomskog rasta)

22 | ZBORNIK RADOVA

nansijsku autonomiju.28 Brojne tradicionalne neprofitne organizacije, dok imaju socijalnu viziju, imaju ekonomski praksu nadoknade troškova kroz:

a) fiksiranje cijene za usluge (manje od stvarne cijene, u zavisnosti od kapaciteta ciljne populacije, ili vrstu posla),

b) pružanje usluge samo za korisnike koji sebi mogu da priušte trošk-ove, i / ili

c) razvijanje novih organizacionih strategija osnivanjem outsourcing29 kompanije.

Preduzetnički ishod je novi stabilan održiv sistem ili znatna socijalna promjena za ugroženi dio stanovništva. Ishod socijalnog preduzetništva je vidl-jiv i mjerljiv kroz poboljšanje kvaliteta života, efikasnost, socijalnu održivosti i / ili ekonomske i mogućnosti rasta. Društvena promjena može biti manjeg obima (lokalna) ili velikih razmjera (sistemska). To znači da ishod može biti od koristi za ciljnu populaciju u određenoj oblasti ili može biti paradigmatski30 pomak u tome kako se do njega dolazi i na njega gleda. Ponekad, socijalni preduzetni-ci mogu da kreiraju inovativne inicijative, grade nove socijalne strukture i mo-bilišu resurse kako bi se odgovorilo na te probleme, a ne po tržišnim kriterijima.

5. Pravni oblici socijalnog preduzetništva

Iako autori nisu jedinstveni, većina ih navodi sljedeće pravne oblike so-cijalnog preduzetništva:

− Zadružni model (engl. Co-operative model). Karakteristika ovih zadru-ga je da su usmjerene prema socijalnim ciljevima. Ovaj oblik je pri-sutan u Italiji, Francuskoj, Portugalu i Poljskoj.

− Model preduzeća (engl. Company model). Za ovaj model preduzeća je karakteristično da profitno djeluju uz ograničenu distribuciju profita. Ovaj je model tipičan za Belgiju i Veliku Britaniju.

− Model slobodnog oblika (engl. Open form model). Pravno-organizaci-jski oblik nije bitan, ali je prepoznato i zakonski regulisano socijal-no-preduzetničko djelovanje. Model se javlja u Finskoj i Italiji.

28 Massarsky, C.W. & Beinhacher, S.L. (2002). Enterprising nonprots: Revenue generation in the nonprot sector. Yale School of Management and the Goldman Sachs Foundation. At: http://www.nationalcne.org/index.cfm?fuseaction=feature.display& feature_id=167&C- FID =737&CFTOKEN=90849585 (accessed at 20 October 2009)

29 Outsourcing je ugovaranje ili pod-ugovaranje sporedne djelatnosti kako bi se uštedio novac, osoblje, vijreme i postrojenja za aktivnosti u kojima kompanija drži konkurentsku prednost.

30 Paradigma (iz starogrčkog παράδειγμα parádeigma, „pokazati“, „učini razumljivim“; plural paradigme označava primjer, uzor, uzorak, ocrtavanje,ili predrasudu.


Granice između pojedinih oblika su često male i njihove karakteristike se međusobno preklapaju.

Posmatrano prema oblastima djelovanja, u Evropi se socijalna preduzeća razvrstavaju u tri grupe:

Socijalna preduzeća koja pružaju socijalne usluge ugroženim kategorija-ma stanovništva ili usluge od javnog interesa.

Socijalna preduzeća koja se bave radnom integracijom pripadnika teško zapošljivih i marginalizovanih društvenih grupa.

Socijalna preduzeća koja rade u oblastima netradicionalnim za socijal-nu ekonomiju, kao što su kulturne usluge, zaštita životne sredine, reciklaža sekundarnih sirovina i sl.

Treba napomenuti da se forme i oblici poslovanja socijalnih preduzeća razlikuju, zavisno od zemlje u kojoj posluju.

6. Razvoj socijalnog preduzetništva u Evropi

U sektoru socijalnog preduzetništva, u svijetu je radno angažovano oko 40 miliona zaposlenih i preko 200 miliona volontera. Programi socijalnog pre-duzetništva su sve prisutniji na renomiranim univerzitetima, među kojima su i Kolumbija, Harvard, Stenford i Oksford (Leadbeater, 1997).

U Evropskoj uniji, dva miliona preduzeća posluje u socijalnoj ekonomiji (10% svih evropskih preduzeća) i danas u EU kroz socijalnu ekonomiju zapos-leno 14,5 miliona ljudi, što je oko 6,5% radno sposobnog stanovništva EU. Od toga, 70% je zaposleno u neprofitnim udruženjima, 26% u zadrugama, a 3% u socijalnim preduzećima. Uzajamna društva za zdravstvenu i socijalnu zaštitu pružaju pomoć i pokrivaju preko 120 miliona ljudi. Društva za uzajamno osig-uranje zauzimaju 23,7% udjela na tržištu. Socijalna preduzeća su prisutna u skoro svim sektorima privrede, kao što su bankarstvo, osiguranje, poljoprivre-da, zanatstvo, razne komercijalne usluge i zdravstvene i socijalne usluge, itd. U starim članicama EU taj procenat je 7,4%, a u zemljama kao što su Švedska, Bel-gija, Italija, Francuska i Holandija procenat zaposlenih je i do 9 odnosno 11,5% radno sposobnih (Monzon, 2012:46).

Socijalno preduzetništvo predstavlja inovativan model u pristupu soci-jalnoj zaštiti, koji je uzrokovan sa jedne strane rastom socijalnih potreba u Ev-ropskim zemljama a sa druge nemogućnosti države da sama kvalitetno riješi narasle potrebe. Bourzaga navodi da nemogućnost da se obezbijedi nekadašnji nivo socijalne sigurnosti starosne penzije, besplatna zdravstvenu zaštita i druge usluge, imaju za posljedicu nezaposlenost i smanjenje obima usluga od opšteg

24 | ZBORNIK RADOVA

interesa, prvenstveno za one koji ih ne mogu sami sebi obezbijediti (Borzaga, Gal-era, Nogales, 2008). Ovo je dovelo do novih pravaca djelovanja udruženja građa-na i fondacija i počinjanja bavljenjem ekonomskim aktivnostima od opšte društ-venog značaja. Zadruge, koje su ranije imale osnovnu funkciju zastupanje svojih članova u ostvarivanju prihoda, proširile su svoje funkcije na šire društvene cil-jeve. Prema Cvejiću, socijalna preduzeća ostvaruju višestruke efekte. Ona vrše radnu integraciju teško zapošljivih kategorija, socijalnu inkluziju vulnerabilnih grupa smanjuju izdatke države (Cvejić i dr., 2011).

EU

Najvažniji okvir politike EU-a je Evropa 2020., strategija rasta EU-a u sred njoročnom razdoblju. U ovoj strategiji se naglašava da EU treba posta-ti“ pametna, održiva i sveobuhvatna ekonomija“ kako bi ostvarila visok nivo zaposlenosti, produktivnosti i socijalne kohezije.

U Strategiji se naglašavaju tri prioriteta koji se odnose na:1) pametni rast – razvijanje ekonomije zasnovane na znanju i inovacija-

ma, 2) održivi razvoj – promovisanje konkurentnije ekonomije, koja efikasno

koristi resurse i vodi računa o životnoj sredini, 3) inkluzivni rast – podsticanje ekonomije sa velikom zaposlenošću, koja

ostvaruje ekonomsku, društvenu i teritorijalnu koheziju.

Evropska komisija je usvojila prijedloge Zakona o zajedničkom tržištu s ciljem njegovog poboljšanja do kraja 2012. godine. U okviru ovog Zakona, neko-liko je instrumenata posebno relevantno za socijalno preduzetništvo:31

- poboljšanje finansiranja za socijalno preduzetništvo, - jačanje socijalne kohezije kroz propise vezane uz upućene radnike i

pojašnjenje temeljnih socijalnih prava radnika, - poboljšanje javne nabave na različite načine kako bi se pojednostavili

postupci, poboljšanje pristupa malom i srednjem preduzetništvu i - naglašavanje potrebe da se reaguje na zahtjeve za pružanje društveno

odgovornih roba i usluga koje nisu štetne za okruženje.

U oktobru 2011. pokrenuta je inicijativa za socijalno preduzetništvo koja ima za cilj potaknuti odgovorno poslovanje (KDO), olakšati socijalno pre-duzetništvo i smanjiti birokratiju za malo i srednje preduzetništvo. Glavne kom-ponente akcionog plana prema kojem bi socijalno preduzetništvo trebalo po-državati razvoj socijalnog preduzeća su:32

- poboljšanje pristupa finansiranju kroz

31 file:///D:/Users/EC/Downloads/HR-2013_synthesis%20report_HR%20(4).pdf, pristupljeno 12. juli 2016.

32 http://ec.europa.eu/social/BlobServlet?docId=11574&langId=hr


olakšavanje pristupa privatnom finansiranju; mobilizacija fondova EU-a;

- povećanje vidljivosti socijalnog preduzetništva razvijanje alata za postizanje boljeg razumijevanja sektora i povećan-

je vidljivosti socijalnog preduzetništva;jačanje upravljačkih sposobnosti, profesionalizma i umrežavanja so-

cijalnog poslovanja; - poboljšanje pravnog okruženja razvijanje odgovarajućih evropskih pravnih oblika koji bi se mogli

koristiti u evropskom socijalnom preduzetništvu; javnu nabavu; državnu podršku.

Utvrđene su tri glavne linije djelovanja relevantne za socijalno pre-duzetništvo:33

• povećanje stope osnivanja održivih socijalnih preduzeća pružanjem direktne podrške izgradnji potencijala timova koji osnivaju socijalno preduzeće;

• podsticanje razvoja podržavajućeg ekosistema kroz isporuku visokok-valitetnog poslovnog razvoja i pratećih usluga (obrazovanje, obuka, umrežavanje ili vođenje, zajedno sa usvajanjem znanja za tijela javne vlasti o načinima podrške socijalnog preduzeća putem javne nabave);

• olakšavanje pristupa finansiranju socijalnog preduzeća uspostavom fi-nansijskih instrumenata koji osiguravaju “dugoročni kapital”.

Italija

U Italiji je razvijen model socijalnih zadruga. Normativni okvir savre-mene socijalne ekonomije u Italiji čine odredbe italijanskog Građanskog zakon-ika iz 1942. godine, koje se odnose na kooperative i druge vrste kompanija sa zajedničkim ciljevima, kao i dva osnovna vrhovna zakona usvojena 1991. go-dine: Zakon o volonterskim organizacijama (266/91) i Zakon o socijalnim koop-erativama (381/91).

Prvi nacrt Zakona o „socijalnim zadrugama“ u Italiji bio je urađen 1981. godine, ali je usvojen tek 1991. jer su političke partije i udruženja italijanskih zadruga godinama vodile debatu o njegovoj formi.34 Godine 1991. u Italiji je usvojen Zakon o socijalnim zadrugama. Socijalne zadruge (cooperative sociale) se osnivaju kako bi se zadovoljili opšti ciljevi zajednice, kao i socijalno uključivanje

33 http://ec.europa.eu/internal_market/social_business/docs/expert-group/20120605-lasz-lo-andor_en.pdf

34 Italian Social Cooperatives, Wilda M. Vanek www.caledonia.org.uk/papers/Italian_Social_Cooperatives.doc

26 | ZBORNIK RADOVA

marginalizovanih grupa. U njima se objedinjuju karakteristike klasičnih zadru-ga i socijalnih preduzeća. Socijalne zadruge se bave aktivnostima staranja (so-cijalno-zdravstveno staranje, obrazovne usluge, pomoć i njega u kući, smeštaj ugroženih kategorija, čuvanje i briga o djeci, kulturne aktivnosti i zaštita životne sredine), zatim, aktivnostima obučavanja (aktivacija ljudi koji su marginalizo-vani u društvu i koji ne mogu da se uključe u poslovne i aktivnosti zapošljavan-ja).35

Što se tiče institucionalnog okvira, socijalna preduzeća u obliku zadruge bila su institucionalizovana zakonom od 1991. godine, dok je u 2005. donesen je novi zakon kojim su regulisana socijalna preduzeća. Preciznije, u zakonu 381/1991 i Dekretu br. 155/ propisuje se opšti pravni okvir za socijalna preduzeća (impresa sociale).

Zakonski okvir zaokružen je usvajanjem Zakona 68/99 koji reguliše zapošljavanje osoba sa hendikepom u profitnim, javnim i neprofitnim organi-zacijama, Zakona 328/00 koji reguliše osnovna stručna znanja socijalnih koop-eranata koja su potrebna za djelovanje na području zdravstvene njege, socijalnih usluga i drugih javnih usluga i Zakon 327/00 koji uređuje evaluaciju pružanja usluga, zaštite na radu i uslova za zaštitu zdravlja na radnom mjestu. (Luzar 2005:15).36 U Italiji je 2006. je predstavljena prva formalna definicija socijalnih preduzeća u Italiji i regulisan njihov rad.

Predviđena su dva oblika socijalne zadruge (Cooperativa Socijalna) soci-jalnih zadruga tip A i tip B:

− Tip A socijalnih kooperativa - one koje isporučuju i pružaju socijalne, zdravstvene i obrazovne usluge.

− Tip B socijalnih kooperativa - one koje obezbjeđuju radnu integraci-ju ljudi u nepovoljnom položaju, odnosno bilo kojom ekonomskom aktivnosti kojom se pomaže radna integracija posebno ranjivih gru-pa, osim ekonomskih aktivnosti u oblasti socijalne zaštite, zdravstva i obrazovanja.37

Većina socijalnih zadruga (oko 80%) pripadaju tipu „A“ (član 1, stav 1, slovo A, Zakon 381/1991) i posluju kao trgovačka društva, dok su zadruge tipa „B“ organizovana kao preduzeća za zapošljavanje vulnerabilnih grupa. U za-drugama tipa „B“, prema Zakonu najmanje 30% zaposlenih mora pripadati

35 Thomas, A. (2004), The Rise of Social Cooperatives in Italy, Voluntas: International Journal of Voluntary and Nonprofit Organizations, Vol. 15, No. 3;

36 Luzar, D. and al. (2005) Studija obstoječega stanja na področju socialne ekonomije v Sloveniji - s priporočili za pripravo modela uvajanja socialnega podjetništva, Ljubljana, JAPTI, Javna agencija RS za podjetništvo in tuje investicije.

37 Defourny, J., Nyssens, M. (2009), Conceptions of Social Enterprise and Social Entrepreneurship in Europe and the United States: Convergences and Divergences, Second EMES International Conference on Social Enterprise University of Trento


posebno ranjivim grupama (osobe fizički ili mentalno ometene u razvoju, sli-jepe ili slabovide osobe, osobe otpuštene iz psihijatrijskih ustanova, ili liječene od mentalnih bolesti ili bolesti ovisnosti, kao i osobe koje su osuđene na alterna-tivne zakonske kazne, umjesto služenja kazne u zatvoru).

Socijalnu zadrugu mogu osnovati najmanje tri fizičke ili pravne osobe. Osnivači zadruge koji su fizička lica zadruge mogu biti zaposleni, članovi uprave, volonteri i korisnici usluga zadruge. Fizička lica ne mogu činiti pre-ko 50% od ukupnog broja. Socijalne zadruge posluju u skladu sa univerzal-nim zadružnim principima, koji uključuju dobrovoljnost i otvoreno članstvo, solidarnost, demokratski način odlučivanja, ekonomska participacija članova, autonomnost i nezavisnost njenih članova, pravo na informisanje, obrazovan-je i obuku članova, partnerstva između zadruga i briga za društvo. Osnivači socijalne zadruge mogu biti privatno-pravne osobe (druge socijalne zadruge, udruženja građana, fondacije, trgovačka društva), kao i javno-pravne osobe. U praksi se često dešava da su osnivači zadruga opštine kao javno-pravne osobe.

Zakonom nije propisan minimalni iznos osnivačkog kapitala. Ova pi-tanja se bliže uređuju statutom zadruge. Kada su u pitanju zadruge tipa „B“, glavni razlog uvođenja ovog modela je promovisanje koncepta participacije ko-risnika, ili članova njegove porodice. Socijalna zadruga mora odvojiti minimum 30% ostvarene dobiti na godišnjem nivou u obavezne reserve. Isto tako, socijal-na zadruga ima obavezu da izdvoji 3% ostvarene godišnje dobiti u zajednički fond kojim upravlja krovna organizacija socijalnih zadruga na državnom nivou. Preostala godišnja dobit dijeli se između članova zadruge u skladu sa njenim statutom. Zakon dozvoljava transformaciju zadruge u trgovačko društvo. Pri tome, socijalna zadruga mora ispuniti sve zakonske uslove za osnivanje oblika trgovačkog društva, što uključuje i minimalni iznos osnivačkog kapitala.

U slučaju prestanka rada socijalne zadruge, preostala imovina se mora koristiti za opštekorisne namjene dijeliti i ni u kom slučaju se ne može dijeliti između članova.

Za socijalne zadruge zakonom su propisane posebne poreske olakšice. Na sredstva koja zadruga izdvaja u obavezni fond, ne plaća se PDV. Isto tako, na usluge koje zadruga pruža plaća se umanjena stopa PDV-a koja iznosi 4% (ako se socijalna zadruga odluči da se registruje u sistemu PDV-a). Takođe, socijalne zadruge imaju privilegovani status u sistemu javnih nabavki.

Zakonom o volonterskim organizacijama (Zakon o volonterskim organi-zacijama (266/91), predviđena su pravila o upisu u registar volonterskih organi-zacija. Volonteri nemaju pravo na naknadu za rad, ali imaju pravo na naknadu troškova i imaju zdravstveno osiguranje za slučaj povreda na radu. Broj volon-tera ne može biti veći od 50% od ukupnog broja članova organizacije. Oni imaju pravo na stručno osposobljavnje pod istim uslovima kao i članovi organizacije.

28 | ZBORNIK RADOVA

Termin “socijalna preduzeća” je kao pravni “brand”, na koji imaju pravo sve organizacije (čl. 1, st. 1, i čl. 7. Zakona 155/2006).

Pri tome su navedeni zahtjevi:- posluje kao privatna organizacija;- obavlja preduzetničke djelatnosti proizvodnje društvenih komunalnih

dobara i usluga;- zastupa zajednički interes, a nije usmjerena na profit.

Socijalno preduzeće mora biti zasnovano na sljedećim načelima:− pravilno i efikasno upravljanje;− transparentnost;− nepravljenje diskriminacije;− učestvovanje;− zaštite radnika.

Poreske povlastice imaju samo one organizacije koje djeluju u javnom interesu. Ove povlastice se ne odnose na trgovačka društva koja imaju status socijalnog preduzeća, jer trgovačka društva ne mogu dobiti status organizacije koja djeluje u javnom interesu. Iz tog razloga postavlja se više pitanja:

• S obzirom na to da ne postoje povlastice za socijalna preduzeća koja se registruju kao trgovačka društva, koji je motiv za ovakav oblik regis-tracije.

• Zakon o socijalnim preduzećima nije u potpunosti harmonizovan sa Zakonom o organizacijama koje djeluju u javnom interesu. Ovaj zakon ne prepoznaje stručnu i tehničku podršku socijalnim preduzećima koja djeluju u javnom interesu.

U 2011. godini, u Registru trgovačkih društava bilo je upisano 365 soci-jalnih preduzeća, dodatnih 404 je imalo prefiks: ‘socijalno preduzeće’ u nazivu firme, iako nisu upisana u Registar, dok je bilo registrovano 11, 808 socijalnih zadruga.38

Slovenija

Socijalno preduzetništvo u Sloveniji još uvijek nije dostiglo zadovoljava-jući nivo, iako je Slovenija članica EU. Razlog tome leži u siromašnim znanjima i razumijevanju koncepta socijalnog preduzetništva, njegovih načela, ciljeva i prednosti.

Prema klasifikaciji EU, Slovenija spade u grupu zemalja u kojima je kon-cept socijalne ekonomije malo poznat i prihvaćen.39

38 Izvor: IRIS, Social Enterpirse in Italy. Dostupno na http://www.irisnetwork.it/wpcontent/uploads/2010/04/exsum_reportiris_socent_1-ENG.pdf

39 Monzón C., J. L. in Chaves Á., R. C. (2007) The social economy in the European Union ( Inter-


Potencijal socijalnog preduzetništva je neiskorišten. I dalje je nedovolj-na saradnja između institucija nadležnih za razvoj socijalnog preduzetništva na nacionalnom i regionalnom nivou, kao i nedostatak mehanizama za finansijska ulaganja u socijalna preduzeća.

Državni zbor (Narodna skupština) je početkom marta 2011. godine usvo-jio ZSocP (Zakon o socialnem podjetništvu), koji je stupio na snagu 2. aprila 2011. počeo se koristiti 1. januara 2012. godine.

Zakon o socijalnom preduzetništvu u Sloveniji predviđa otvoren sistem preduzetništva: Tip A i Tip B.

Sa 21.10.2014. godine u Sloveniji je registrovano 58 preduzeća sa statu-som Socijalna preduzeća (Ministarstvo rada, 2014), što je još uvijek daleko ispod prosjeka EU.

Status Tip A socijalnog preduzeća, prema članu 5 ZSocP, može osnovati neprofitna pravna osoba, ako je stalno aktivna u oblasti socijalnog preduzetništ-va i zapošljava najmanje jednog radnika u prvoj godini i najmanje dva u nared-nim godinama poslovanja. Treći stav člana 8 ZSocP predviđa da se održi status socijalnog preduzeća tipa A nakon završetka druge kalendarske godine i da se aktivnosti socijalnog preduzetništva prikažu u godišnjem izvještaju u barem 40% ukupnih prihoda, za treći i svih kasnijih godina poslovanja, najmanje 50% prihoda.

Sistem Tip B - predviđa registraciju firmi koje zapošljavaju osobe s poseb-nim potrebama.

Socijalna preduzeća, koja u potpunosti obavljaju marketinške aktivnosti i rad i uključuju najugroženije kategorije ljudi na tržištu rada (Najmanje trećina tih radnika svih zaposlenih) mogu dobiti socijalni status.

Na osnovu člana 19. ZSocP tip B socijalnog preduzeća treba da obezbi-jedi dokaz o zapošljavanju radnika i njihovu strukturu u roku od dvije godine nakon dobijanja statusa nadležnog ministarstva.

Za razliku od nekih drugih zemalja, slovenački pravni sistem onemo-gućuje stvaranje socijalnih preduzeća miješanog tipa, ali je moguće da se orga-nizuje ili tip A preduzeća A ili tip B. Za poređenje: u Italiji je čak 20% mješovitih zadruga sa elementima tipa A i tipa B.40

Socijalno preduzetništvo je dobilo znatnu podršku osnivanjem Savjeta za socijalno preduzetništvo odgovorno za politiku, propise koji regulišu obim

national Centre of Research and Information on the Public, Social and Cooperative Economy – CIRIEC)

40 Šumah, A, (2009) Primjerava socialnoga podjetništva v Sloveniji, Avstriji in Italiji * Comparison of social entrepreunership in Slovenia, Austria and Italy www.epf.uni-mb-si, 15.7.2016.

30 | ZBORNIK RADOVA

aktivnosti socijalnog preduzetništva i socijalnog preduzeća te razvoj strategije socijalnog preduzetništva u razdoblju 2013 – 2016. Kao socijalno preduzeće, reg-istrovano je 46 subjekata (EC, 2014). Sadašnji registar ne pokriva cijeli spektar SE u Sloveniji. Razlog tome su dijelom strogi kriterijumi za održavanje statusa socijalnog preduzeća i nema javne finansijske prednosti koja se nudi odvojeno od postojećih mjera MLFSA. EC (2014). Glavnim pravnim oblicima preuzetim od socijalnih preduzeća smatraju se zadruge, instituti i ostale udruženja koja provode privredne aktivnosti.

Finansiranje razvoja socijalnog poduzetništva mogu podržavati opštine. S obzirom na to da se temelji na aktiviranju socijalnog preduzetništva i korišćen-ju lokalnih resursa i potencijala svakog područja, predstavlja veliku priliku za Ruralni razvoj (Hafner i dr., 2013.).41 U članu 31. ZSocP je, je navedeno da opšti-na može planirati, finansirati i implementirati razvojne politike i socijalno pre-duzetništva u opštini ili na nivou razvoja regije.

Istraživanja su pokazala su da socijalno preduzetništvo predstavlja na-jveći potencijal za aktivnosti ruralnog razvoja, kao npr. organske poljoprivrede, turizma, zaštite životne sredine (ekologija) i socijalne i porodične zaštite (Hafner i dr. ibid).

Socijalno preduzeće nije novi pravni status ili organizacioni oblik. Soci-jalne kompanije moraju u skladu sa članom 4. ZsocP da rade u skladu sa prizna-tim principima javne koristi i socijalnog karaktera. Ako organ za registraciju utvrdi da sve uslove za dobijanje statusa socijalno preduzeće, firma, ili u neprof-itna pravna osoba biće upisana u registar.

U slučaju socijalnih preduzeća tipa B, ono mora u memorandumu defini-sati koju od ugroženih grupa će zapošljavati. ZsocP navodi da je način upravl-janje socijalnog preduzeća zasniva se na načelu jednakosti. Osim toga, socijalno preduzeće mora omogućiti radnicima i volonterima koji nisu članovi socijal-nih preduzeća da učestvuju u njegovom upravljanju, barem uticajem na važne odluke. ZsocP takođe predviđa postavljanje nadzornih tijela koja će nadgledati ispravnost upravljanja finansijama i materijalnim sredstvima.

Socijalno preduzeće može distribuirati dio dobiti ili višak prihoda čla-novima u iznosu koji ne prelazi 20% profita ili viška prihoda u datoj godini. Zarade ne smiju preći više od 30% iznad stope zarade za svaki tarifni razred.

Socijalno preduzeće ne može dati otkaz pripadnicima najugroženijih grupa tokom perioda sufinansiranja.

Kritičari ZsocP ukazuju na niz njegovih slabosti. Ministarstvo rada, porodice, socijalne zaštite i jednakih mogućnosti, prema njima ima prevelika

41 Hafner, A., Marčeta, Ž., Mevlja, B., Podmenik, D. in Tominec, N. (2013) Socialno podjetništvo za trajnostni razvoj podeželja slovenske Istre (Koper: Središče Rotunda, primorski družbeni center).


ovlašćenja, zbog čega se u praksi koncept socijalnog preduzetništva svodi na zapošljavanje posebno ranjivih grupa. U zakonu je napravljena vidljiva razlika između socijalnih preduzeća za radnu integraciju (WISE) i drugih oblika so-cijalnih preduzeća. Mali je broj javnih mjera podrške socijalnim preduzećima. Rasprave o socijalnom preduzetništvu u pravilu su bile u kontekstu socijalne politike, više nego poslovnog razvoja. U aktima drugih Ministarstava, socijal-no preduzetništvo nije prepoznato kao instrument razvojne socijalne politike. Isto tako, djelovanje socijalnih preduzeća je ograničeno obavezom odlučivanja po principu, jedan čovjek, jedan glas. Rasprave o socijalnom preduzetništvu u pravilu su bile u kontekstu socijalne politike, više nego poslovnog razvoja. Do sada je registrovano samo 20 socijalnih preduzeća. Razlog ovome leži u više faktora: socijalnim preduzetnicima nedostajalo je preduzetničkih/marketinških vještina, nerazvijena svijest u široj javnosti o socijalnom preduzetništvu, slaba vidljivost na tržištu kao i slaba podrška od strane lokalnih zajednica; zatim, teškoće na tržištima na kojima dominira siva ekonomija, nedovoljna koordinaci-ja odgovornosti između raznih vladinih tijela, nedovoljna podrška drugih mini-starstava i lokalne uprave (uključujući pristup tržištima javne nabave). Takođe, izgleda da je legislativa suviše rigidna vezano za zadržavanje statusa socijalnog preduzeća, i dr.

Mjere za stvaranje povoljnog poslovnog ambijenta za socijalne kompani-je se fokusira isključivo na pružanje prostornih uslova za stvaranje i rad socijal-nih preduzeća, a manje na druge instrumente stvaranja podsticajnog okruženja.

Nedostaju mjere za olakšavanje pristupa za finansiranje investicija u so-cijalne kompanije, posebno za osnivanje i rad socijalnih preduzeća, više povol-jnih kredita za zapošljavanje, kao i pružanje garancije i subvencije iz budžetskih sredstava. To uključuje osnivanje posebnih fondova za promovisanje i razvoj socijalnog preduzetništva. Da bi se dobila kredit od komercijalnih banaka obič-no se zahtijevaju inovativne poslovne ideje.

Hrvatska

Socijalno preduzetništvo: u maju 2013. hrvatsko Ministarstvo rada i mirovinskog sistema, u saradnji s drugim zainteresovanim stranama, započelo je sa izradom Strategije socijalnog preduzetništva za period 2015-2020. za razdo-blje od 2015. do 2020. godine, koja je usvojena 15. aprila 2015.

U Strategiji razvoja društvenog preduzetništva u RH od 2015. do 2020. godine (2015, 14-18), navode se zakoni koji imaju posebnu važnost za sektor:

- Zakon o zadrugama (NN 34/11, 125/13, 76/14), - Zakon o udrugama (NN 74/14), - Zakon o zakladama i fondacijama (NN 36/95, 64/01), - Zakon o ustanovama (NN 76/93, 29/97, 47/99, 35/08),

32 | ZBORNIK RADOVA

- Zakon o trgovačkim društvima (NN 152/11, 111/12), - Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invalid-

itetom (NN - 143/02, 33/05, 157/13), - Zakon o javnoj nabavi (NN 90/11, 83/13, 143/13), - Zakon o poticanju razvoja malog gospodarstva (NN 29/02, 63/07,

53/12, 56/13)- Zakon o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i člano-

va njihovih obitelji (NN 174/04, 92/05, 2/07, 107/07, 65/09, 137/09, 146/10, 55/11, 140/12,

- 33/13, 148/13, 92/14).“42

Cilj Nacionalne strategije za razvoj socijalnog poduzetništva je stva-ranje podsticajnog okruženja za razvoj socijalnog poduzetništva u Republici Hrvatskoj, zakonodavnih i fiskalnih okvira, financijske i tehničke podrške so-cijalnim poduzetnicima, definiranje kriterija i instrumenata za prepoznavan-je, praćenje i razvoj socijalnih poduzetnika, te obrazovanja na svim nivoima radi prepoznavanja važnosti socijalnog poduzetništva kao bitne komponente privrednog razvoja.

Opći cilj Strategije za razvoj socijalnog poduzetništva u Republici Hrvat-skoj u razdoblju od 2015. do 2020. je uspostavljanje podsticajnog okruženja za promociju i razvoj socijalnog preduzetništva u Republici Hrvatskoj kako bi se smanjile regionalne razlike i osiguralo povećanje nivoa zaposlenosti, te praved-nija raspodjela i upravljanje društvenim bogatstvom.

Posebni ciljevi strategije su: 1. Uspostava i unapređenje zakonodavnog i institucionalnog okvira za

razvoj 2. Strategija razvoja društvenog poduzetništva u RH od 2015. do 2020.

(2015, 20) poduzetništva; 3. Uspostava financijskog okvira za učinkovit rad socijalnih poduzetni-

ka; 4. Promocija važnosti i uloge socijalnog poduzetništva kroz sve oblike

obrazovanja; 5. Osiguranje vidljivosti uloge i mogućnosti socijalnog poduzetništva u

Republici Hrvatskoj te informisanje opšte javnosti o temama u vezi sa socijalnim preduzetništvom.43

Predviđene su četiri temeljne mjere: a) uspostava i unapređenje zakonodavnog i institucionalnog okvira; b) uspostava financijskog okvira;

42 Strategija razvoja društvenog poduzetništva u RH od 2015. do 2020. (2015, 20)43 Strategija razvoja društvenog poduzetništva u RH od 2015. do 2020. (2015, 20)


c) promicanje obrazovanja za socijalno preduzetništvo; d) osiguranje vidljivosti.

U svrhu pružanja direktne podrške, Hrvatski zavod za zapošljavan-je (HZZ) primijenio je sedam paketa mjera namijenjenih raznim skupinama ugroženih osoba na tržištu rada.

Analitičari navode neke slabosti Strategije. Smatraju da je slabo razumije-vanje socijalnog preduzetništva među akterima. Isto tako, socijalno preduzetništ-vo nije dovoljno prepoznato, odnosno potencijalne koristi socijalnog. Još uvijek nema javne institucionalne podrške na nacionalnim, županijskim i lokalnim nivoima. Postoji manjak kvalitetnog i jasnog zakonodavnog okvira vezanog uz socijalno preduzetništvo. Nisu razvijeni instrumenti dostupni potencijalnim so-cijalnim preduzetnicima (krediti, garantni fondovi, društveno odgovorno inve-stiranje, fondacije).

Postoji manjak jasnih i pouzdanih podataka o veličini i uticaju sektora socijalnog preduzetništva. Nije razvijena umreženost regionalnih i lokalnih cen-tara podrške socijalnim preduzetnicima.

Vidljivo je nepostojanje nacionalnog sistema i metodologije za mjerenje uticaja socijalnih poduzetnika.

Češka Republika

U Češkoj Republici još nije uspostavljen konkretan pravni oblik. Trenut-no u Češkoj postoji 136 socijalnih preduzeća od kojih se većina bavi radnom integracijom za osobe sa fizičkim nedostacima i ugrožene osobe; neprofitne or-ganizacije postepeno usmjeravaju svoje aktivnosti prema generisanju tržišnih prihoda. Glavni problemi su pristup početnom kapitalu, nedostatak legislative i odgovarajućeg razumijevanja potencijala socijalnog preduzetništva. Kada je u pitanju nezaposlenost mladih, ključni problemi su nepodudaranje kompetencija sa potrebama poslodavaca i nedostatak radnog iskustva. U tom smislu, razvi-jene su dvije mjere; na period od godinu dana država pruža naknadu plata i troškova obuke za osobe do 30 godina starosti; i planovi za shemu podjele posla između nezaposlenih mladih osoba i osoba koje se bliže penziji.

Finska

Na razvoj socijalnog preduzetništva u Finskoj uticali su međunarodni trendovi, kao i njena jaka tradicija zadruga. Zakonski okvir za socijalno pre-duzeće za radnu integraciju (WISE) uspostavljen je 2003., a revidiran je 2012. godine. Trenutno djeluje 154 socijalnih preduzeća za radnu integraciju osoba sa fizičkim teškoćama te dugotrajno nezaposlenim osobama. Preduzeća koriste razne pravne oblike registrovanja, uključujući samostalne preduzetnike, part-

34 | ZBORNIK RADOVA

nerstva, udruženja, zadruge, ali većinu preduzeća čine DOO. Ove organizacije registruju se kao socijalna preduzeća ako zadovoljavaju određene uslove kao što je zahtjev da 30% zaposlenih budu osobe s tjelesnim invaliditetom/dugotra-jno nezaposlene, a to im omogućuje pristup javnim subvencijama. Novi Iden-tifikator socijalnih preduzeća (Social Enterprise Mark) omogućava socijalnom preduzeću uključivanje u širok spektar poslovnih aktivnosti kao, na primjer u sektoru zdravstva, socijalnom ili zelenom sektoru. Do sada su 43 preduzeća do-bila status Identifikatora socijalnih preduzeća.

Francuska

Francuska od 2012. godine ima Ministarstvo za socijalnu ekonomiju, što ukazuje na predanost francuske vlade socijalnoj koheziji, zapošljavanju i rastu. U francuskoj politici socijalne ekonomije zastupljene su četiri teme: legislativa, teritorijalna kohezija, socijalne finansije i socijalno preduzetništvo mladih.

Politike za podsticanje socijalnog i uključivog preduzetništva podržava-ju se kroz nove programe (sa budžetom od 1,9 miliona EUR) zajedno s brojnim promotivnim aktivnostima za podizanje svijesti i razvoj dobrih praksi.

Grčka

Zbog visoke nezaposlenosti, jakog siromaštva i beskućništva, Grčka je snažnije pogođena od ostalih zemalja u EU. U saradnji s Evropskom komisijom, Ministarstvo rada, socijalne sigurnosti i socijalne zaštite oblikovalo je 2013 Strateški plan za razvoj socijalnog preduzetništva kako bi se ostvario pozitivan efekat na ekonomski razvoj na lokalnim, regionalnim i nacionalnim nivoima. U ovom Strateškom planu postoje tri teme:

- sektorska podrška,- finansijska podrška (za pokretanje poslovanja, inkubatore, obuku, sub-

vencije) i - razvoj finansijskih instrumenata (subvencije, institucije mikrofinansi-

ranja)

Litvanija

Litvanija je donijela zakon o socijalnim preduzećima 2004. godine. Veći-na ovih preduzeća je namijenjena ugroženim osobama. Socijalna preduzeća mogu imati bilo koji oblik (javno, privatno, neprofitno). Zakon podržava radnu integraciju i 40% zaposlenika trebalo bi da čine ugrožene osobe. Socijalna pre-duzeća za radnu integraciju za ugrožene osobe nastavljaju dugu tradiciju zadru-ga za ugrožene osobe ali minimalni broj zaposlenih ugroženih osoba iznosi 50%.


Velika Britanija

Godine 2002. osnovana je Koalicija socijalnih preduzeća 2002. i Jedinica socijalnog preduzeća od strane vlade. Državna Strategija predvođena Kancelar-ijom za civilno društvo ima tri zadatka:

−olakšati osnivanje i vođenje socijalnog preduzeća (novoosnovana pre-duzeća i izlasci iz javnog sektora),

−olakšati socijalnom preduzeću poslovanje s državom (posebno kroz javnu nabavu za razne usluge od radne integracije do usluga socijalne zaštite), i

−unošenje više resursa u sektor socijalnog preduzeća (kroz brzo razvija-juće tržište za socijalno ulaganje).

Socijalno preduzeće moguće je osnovati kroz brojne pravne strukture, uključujući Kompanija od javnog interesa koju je osnovala vlada kako bi omo-gućila da se uspostavi brend i priznanje socijalnih preduzeća. U Velikoj Britaniji djeluje oko 70.000 socijalnih preduzeća koja zapošljavanju gotovo milion ljudi.44 Pokretanjem Big Society Capitala545, dat je snažan impuls razvoju socijalnog ulag-anja. Ovo tijelo se koristi za finansiranje socijalnog investiranja koje je svoj pri-hod ostvarilo od neaktivnih bankovnih računa i doprinosa velikih banaka, kao i obveznica socijalnog učinka. Na taj način se žele privući privatni/dobrotvorni investitori za inovativne programe.

Najveći problem predstavljaju nedostatak finansijskih sredstava, protok novca i vremenski rokovi. Sistem podrške tržištu rada zasniva se na četiri ele-menta:

− usluge zapošljavanja za osobe koje traže posao; − pojednostavljeni sistem poreznog kredita i pogodnosti koji će osigu-

rati isplativost rada; − intenzivnija podrška kako se produžava trajanje nezaposlenosti ili

ako se utvrde posebne potrebe; − personalna podrška putem obaveznog radnog programa nakon 12

mjeseci nezaposlenosti, prema kojem su ugovorni pružatelji usluga plaćeni prema rezultatima.

Provode se posebne mjere za podršku mladima, kroz intenzivnu po-dršku sticanju radnog iskustva, Inovacijski fond osnovan za rane intervencije u školama i sl.

44 http://www.socialenterprise.org.uk/, 15.7.2016.45 https://www.bigsocietycapital.com/, 15.7.2016.

36 | ZBORNIK RADOVA

7. Socijalno preduzetništvo u Bosni i Hercegovini

U Bosni i Hercegovini, socijalno preduzetništvo je u povoju. Nedovol-jno se poznaju prednosti koje daje socijalno preduzetništvo. Ne postoji adek-vatan institucionalni i zakonski okvir, a posebno podzakonska akta kojima bi se konkretnije regulisale i poticale aktivnosti socijalnog preduzetništva. Postojeći programi zapošljavanja putem socijalnog preduzetništva koji se provode, pred-stavljaju sporadične akcije i inicijative.

Činjenica da je BiH siromašna zemlja u kojoj je pola stanovništva na granici siromaštva, govori o potrebi sistemskog pristupa socijalnom preduzetništvu, kao važne poluge za uključivanje u tržište rada teško zapošljivih kategorija. To obuhvata javni sektor, privatni sektor, organizacije civilnog društva. Među njima je potrebna saradnja, partnerstvo i koordinacija.

Pravno-organizacioni oblici organizovanja socijalnih preduzeća u BiH

Zakon o socijalnoj zaštiti RS (“Sl. glasnik RS” br. 37/12) je dozvolio, uz poštovanje određenih uslova, samostalno obavljanje poslova socijalne zaštite kao profesionalne djelatnosti. Ovo se odnosi samo za savjetovališta i specijalis-tičke socijalne usluge.

U oba entiteta je u potpunosti zakonski regulisano djelovanje mikrokred-itinih organizacija. U Republici Srpskoj na snazi su Zakon o mikrokreditnim organizacijama i Zakon o štedno-kreditnim organizacijama. U Federaciji BiH se primjenjuje Zakon o mikrokreditnim organizacijama. U navedenim zakonima, mikrokreditne organizacije se definišu kao pravno lice koje se može osnovati i poslovati kao mikrokreditno društvo (d.o.o. ili d.d.) ili mikrokreditna fondacija. Ako se osniva kao mikrokreditno društvo, resorni zakon je zakon o privrednim društvima, a ako se osniva kao fondacija, onda je resorni zakon o udruženjima i fondacijama. Ovi zakoni mogu biti kantonalni, entitetski i na nivou države BiH. Mikrokreditno društvo se upisuje u sudski registar prema mjestu sjedišta mikrokreditnog društva.

Mikrokreditno društvo može odobriti kredit u najvećem iznosu od 50.000,00 KM a mikrokreditna fondacija kredit do 10.000,00 KM. Za ove poslove moraju se pribaviti propisane dozvole za rad od entitetskih agencija za ban-karstvo.

Kada je riječ o udruženjima i fondacijama Bosne i Hercegovine, na nivou Bosne i Hercegovine važeći je Zakon o udruženjima i fondacijama Bosne i Her-cegovine (“Sl. glasnik BiH” br. 32/01, 42/03, 63/08, 76/11). U Republici Srpskoj je važeći Zakon o udruženjima i fondacijama Republike Srpske (“Sl. glasnik RS” br. 52/01, 42/05), a u Federaciji Zakon o udruženjima i fondacijama (“Sl. novine FBiH” br. 45/02), kao i neke odredbe Zakona o humanitarnoj djelatnosti i hu-


manitarnim organizacijama (“Sl. novine FBiH” 35/98) koje se tiču predstavništa-va stranih nevladinih organizacija, dozvola za njihove projekte i nadzora nad radom tih organizacija. Brčko distrikt ima svoj Zakon o udrugama i fondacijama (“Sl. glasnik BD”br. 12/02, 19/07).

Na nivou Bosne i Hercegovine egzistira Zakon o udruženjima i fondaci-jama Bosne i Hercegovine (“Sl. glasnik BiH” br. 32/01, 42/03, 63/08, 76/11). Brčko distrikt ima svoj Zakon o udrugama i fondacijama (“Sl. glasnik BD”br. 12/02, 19/07).

Zakon pravi razliku između tzv. srodnih i nesrodnih privrednih djelat-nosti udruženja. Iz odredbi Zakona posredno proizilazi da udruženje/fondacija mogu neposredno, bez obaveze osnivanja posebnog privrednog subjekta, obavl-jati srodne privredne djelatnosti, odnosno one privredne djelatnosti koje su u neposrednoj funkciji ostvarivanja osnovnih statutarnih ciljeva udruženja/fon-dacije.

Ako udruženje/fondacija želi da obavlja nesrodnu privrednu djelat-nost, to jest privrednu djelatnost koja nije u neposrednoj funkciji ostvarivanja osnovnih statutarnih ciljeva udruženja/fondacije, ono mora osnovati posebno preduzeće/trgovačko društvo. Kao i u slučaju srodnih privrednih djelatnosti, dobit koju udruženje/fondacija ostvari iz nesrodnih privrednih djelatnosti može se upotrijebiti samo za ostvarivanje statutarnih ciljeva udruženja/fondacije.

Zakon dozvoljava da djelatnost socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodica sa djecom mogu obavljati, pored ustanova socijalne zaš-tite, i humanitarne organizacije, udruženja građana, vjerske zajednice i organi-zacije koje osnivaju građanin pojedinac i strane fizičke ili pravne osobe

Federalni zakon dozvoljava da djelatnost socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodica sa djecom mogu obavljati, pored ustanova socijalne zaštite, i humanitarne organizacije, udruženja građana, vjerske zajednice i orga-nizacije koje osnivaju građanin pojedinac i strane fizičke ili pravne osobe.

Mogućnosti bavljenja socijalnim preduzetništvom daje i Zakon o slobodi vjere i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini (“Sl. glasnik BiH” 5/04). Prema ovom zakonu, crkve i vjerske zajednice mogu osni-vati preduzeća, ustanove, udruženja, sticati, raspolagati i upravljati imovinom te osnivati kulturne, karitativne, zdravstvene i vaspitno-obrazovne ustanove.

Socijalno preduzeće u pravnom smislu, organizuje se na jedan od Za-konom dozvoljenih oblika organizovanja preduzeća, odnosno privrednih društa-va. Jedna od najprihvatljivijih formi organizovanja za socijalno preduzetništvo je društvo sa ograničenom odgovornošću (d.o.o). D.O.O je prikladan za mala i srednja preduzeća. Zbog svojih karakteristika, operativniji je od nekih drugih oblika kao npr. dioničarskog društva (d.d). Brže se prilagođava tržišnim uslovi-

38 | ZBORNIK RADOVA

ma. Društva sa ograničenom odgovornošću, zbog svoje pokretljivosti i lakšeg transfera kapitala, predstavljaju dobar izbor i za stabilnija tržišta, kao što je tržište EU.

Mikrokreditne organizacije predstavljaju važan faktor u podršci razvoju socijalnog preduzetništva. Zahvaljujući mikrokreditima, mnogima je omoguće-no da pokrenu porodične biznise u oblasti poljoprivrede, stočarstva, trgovine, zanata i dr. Problem predstavljaju visoke kamatne stope.

8. Opravdanost promocije socijalnog preduzetništva

Socijalno preduzetništvo je jedan od ključnih faktora transformacije so-cijalne politike u BiH. Ovim politikama može da se zaposli veliki broj socijalno i ekonomski isključenih, čime se pruža značajna podrška privredi, a smanjuje ter-et socijalnih davanja. Pri tome treba u obzir uzimati specifičnosti Bosne i Herce-govine i njenih entiteta. Isto tako, potrebno je koristiti iskustva istočnoevropskih zemalja koje su prolazile procese tranzicije.

Zbog visoke stope nezaposlenosti i previsokih izdataka za javnu admin-istraciju, enorman broj građana suočen je sa ekonomskim problemima. Samim tim, oni su socijalno i ekonomski isključeni, u znatno većoj mjeri nego građani Evropske unije. Jačanjem uloge socijalnog preduzetništva otvaraju se mogućno-sti alternativnoj ekonomiji i uključivanju u tržište rada teško zapošljivim i soci-jalno isključenim osobama, kao i alternativnim modelima podrške kategorijama sa znatno umanjenom radnom sposobnošću.

Zemlje bivše SFRJ nose posljedice nasljeđa socijalističke privrede, gdje su preduzeća imala i socijalnu svrhu. Praksa je pokazala da takav model ekonomije ne može opstati, jer su socijalistička preduzeća imala neefikasnu organizacio-nu strukturu, nisku produktivnost, kao i nedostatak sredstava za investicije u nove tehnologije. Zbog nekonkurentnosti, preduzeća su upadala u krizu. Na-vedeno ukazuje na potrebu drugačijeg pristupa, te preduzećima omogućiti da uspješno ostvaruju svoju osnovnu svrhu – stvaranje profita. Sa druge strane, zbog izuzetno velikih socijalnih potreba, potrebno je podsticati osnivanje i rad socijalnih preduzeća koja su prisutna u tržišnoj utakmici, ali koja profit preusm-jeravaju u socijalnu svrhu.

U BiH još uvijek većina javnih preduzeća posluju sa ogromnim gubici-ma, prije svega iz razloga što imaju prvenstveno socijalnu funkciju. Na taj način, u sjenu se baca socijalno preduzetništvo, kao efikasne poluge socijalne zaštite. Socijalna pravda može biti reafirmisana prvenstveno kroz aktivnosti preduzeća koja imaju naglašenu socijalnu ulogu ili socijalne programe. Socijalna misija, može se provoditi kroz različite pravne oblike, kao što su zadruge, društva za


međusobnu podršku, mikrokreditne organizacije i druge sa naglašenom socijal-nom misijom ili u „zaštićenom“ tržišnom nastupu.

Preduzetnički duh je na prostorima Balkana slabo razvijen. To je prven-stveno posljedica skoro poluvjekovnog perioda socijalizma, neefikasne i često kriminalne, privatizacije, korupcije i stihijskog pristupa u tranziciji privrede. Zbog toga, mali broj preduzeća je sposoban da se bori u tržišnoj utakmici. Veliki broj preduzeća pozitivno posluju zahvaljujući „klijentelizmu“, sivoj ekonomiji i drugim oblicima netržišnog ponašanja, a ne svojoj konkurentnosti. Time se ugrožava normalno funkcionisanje tržišta. Ovakvo stanje i ponašanje ukazuje na rizik da se prenese na polje socijalnog preduzetništva, na način da se ma-nipuliše pogodnostima koje bi bile predviđene za rad socijalnih preduzeća. Na socijalnim preduzetnicima leži značajna odgovornost, pogotovu što su rezultati njegovog rada ponekad teško mjerljivi ekonomskih indikatorima. Zbog toga, potrebno je urediti ovu oblast, tako da su jasno određene uloge i nadležnosti preduzetnika, zakonodavca, centralne izvršne vlasti, lokalnih vlasti, koordina-cionih tijela, kontrolnih tijela i dr.

Za efikasan treći sektor, neophodna su stabilna partnerstva sa javnim i sa privatnim sektorom. Udruženja građana imaju izgrađene ljudske i materi-jalne kapacitete, znanja i iskustva. Međutim, nedostaje znatno veća spremnost da se orijentišu ka ostvarivanju prihoda kroz pružanje usluga i preduzetničke aktivnosti. Iz tog razloga, neophodna je podrška javnog sektora za jačanje pre-duzetničkih kapaciteta, čime bi se oživjelo socijalno preduzetništvo. Razvoj so-cijalnog preduzetništva, uslovljen je razmjevanjem državnih institucija značaja trećeg sektor privređivanja za ekonomiju i socijalnu zaštitu

Pravni oblici socijalnih preduzeća

Socijalna preduzeća se u različitim zemljama javljaju u različitim forma-ma. Sve češće se pravi podjela na dvije glavne kategorije zakona:

1. Zakoni o socijalnim zadrugama (kooperative): Francuska, Grčka, Pol-jska, Portugal, Španija;

2. Zakoni o socijalnom preduzetništvu: Belgija, Finska, Italija, Litvanija, UK, Letonija.

Neki autori46 prave tripartitnu podjelu zakonskih modela za socijalna preduzeća u Evropi:

1. „Korporativni model“, socijalna preduzeća koja djeluju kao zadruge sa socijalnim ciljem (Portugal, Francuska, Poljska);

2. „Model kompanije“, socijalna preduzeća izvedena iz profitnih modela koja su ograničena socijalnim ciljem i limitiranom distribucijom prof-ita (Belgija, Velika Britanija)

46 Cafaggi and Iamiceli (2008) .http://www.emes.net/filead

40 | ZBORNIK RADOVA

3. „Model otvorene forme“, socijalna preduzeća definisana zakonom na osnovu njihove socijalne svrhe, ne uzimajući u obzir njihovu pravnu formu (Italija, Finska, Španija).47

Otvoreni model obuhvata dva tipa socijalnih preduzeća:- Socijalna preduzeća tipa A: s obzirom na područje zadovoljavanja soci-

jalnih potreba, nabrajanjem područja u javnom interesu - Socijalna preduzeća tipa B: s obzirom na korisnike - organizacije, koje

uključuju teže zapošljive grupe

U posljednjim decenijama, vidljiv je razvoj zakonodavnog okvira iz oblasti socijalnog preduzetništva, uz jak naglasak na strukturama za integraciju u rad:

− Italija Socijalna zadruga (1991. A+B) 12.000+; • Socijalno preduzeće (2005/2006. sve) 600;

− Belgija Preduzeće za postizanje socijalnog cilja (1995. sve) 600;− Portugal Zadruga socijalne solidarnosti (1996./8 B) 500+;− Španija Zadruga za socijalnu inicijativu (1999. A+B);

• Preduzeće za radnu integraciju (2007.);− Grčka Socijalna zadruga s ograničenom odgovornošću (1999. B men-

talno zdravlje);− Socijalna zadružna preduzeća (2011. B+A) 274− Francuska Zadružno društvo kolektivnog interesa (2002. A) 94;− Litvanija Socijalno preduzeće (2004. B) 137− Poljska Socijalna zadruga (2006. B);− Finska Socijalno preduzeće (2003. i 2012. B) 154;− Ujedinjeno Kraljevstvo:Tvrtka za interese zajednice (2004. sve) 8600;− Slovenija Socijalno preduzeće (2012. A+B);− Južna Koreja (2007. sve) 700;

Napomena: A = pružanje socijalnih usluga, B= radna integracija

U tabeli ispod su navedeni Zakoni o socijalnim zadrugama u nekim ev-ropskim zemljama.

47 Socijalna preduzeća u Evropi: Modeli upravljanja; Analiza modela upravljanja socijalnim pre-duzećima kroz komparativnu analizu propisa 11 zemalja; http://www.emes.net/fileadmin/emes/PDF_files/Selected_Papers/Serie_2_Theme_1/ECSP-T09-04_TravagliniBandini-Manci-none.pdf


Tabela: Zakoni o socijalnim zadrugama

Zakoni o socijalnim zadrugama

Zadruga sa kolektivnim interesom Zakon 2001- 624 (Francuska)

Zadruga za socijalnu inicijativu Zakon 27/1999, Član 106 (Španija)

Zadruga socijalne solidarnosti Zakon 22/12/1998 (Portugal)

Socijalna zadruga Zakon 27/04/2006 (Poljska)

Socijalna zadruga sa ograniče-nom odgovornošću Zakon 2716/99 (Grčka)

Aktivnost Proizvodnja robe i/ili pružanje usluga.

Proizvodnja robe i/ili pružanje usluga.



Bilo koja ekonomska ili komercijalna aktivnost u bilo kojoj oblasti.

Odnosni sa javnom upravom

Načelnik opštinskog odeljenja mora dati saglasnost za 5 godina. 20% akcija može biti u vlasništvu lokalnih javnih organa, kao što je predviđeno članovima Zakona.

Privatne organizacije, ali postoji mogućnost da imaju javne subjekte kao članove (ukoliko je predviđeno statutom).

Registracija u registru Nacionalnog saveta za zadruge.

Jedinice za mentalno zdravlje vođenje i praćene od strane Odjeljenja za mentalno zdravlje Ministarstva zdravlja.

Radna snaga Prema zakonu radnik mora biti uključen kao primarna zainteresova na strana.

Moguće je imati aktivnosti pružanja radne integracije socijalno isključenim grupama ljudi.

Radničke zadruge, osnovane od strane nezapo-slenih i ugroženih lica (Akt o socijalnom zapošlja

42 | ZBORNIK RADOVA

Misija Kolektivni interes, društveno korisne aktivnosti. Zadovoljavan je postojećih potreba i pomaganje pri uključivanju i koheziji.

Zakonom propisane posebne oblasti delatnosti (zdravstvo, obrazovanje, kultura ili bilo koja druga aktivnost socijalne prirode) ili bilo koje aktivnosti radne integracije ugroženih ljudi.

Zadovoljenje društvenih potreba, promocija i integracija ugroženih grupa ljudi i drugih ciljnih grupa, u skladu sa sociodemo-grafskim karakteristika ma portugalskog stanovništva.

Socijalna i/ili profesionalna reintegracija članova socijalnih zadruga.

Socioeko-nomsko uključivanje i profesionalna integracija osoba sa psihosocijalnim problemima.

Pravne forme i sistem upravljanja

Ukoliko je SARL (društvo sa ograničenom odgovornošću): menadžeri koje odredi Generalna skupština; Ukoliko je SA (akcionarsko društvo): Upravni odbor i Nadzorni odbor – princip «Jedan član, jedan glas», ali postoji mogućnost formiranja veća članova koji mogu imati od 10% do 50% glasova. Izdavanje zadružnih sertifikata za finansijske priloge, kojima se ne daje pravo glasa.

Obavezno je postojanje upravnog saveta. Ukoliko se propiše mogućnost, dobrovoljni članovi mogu da učestvuju u upravnim telima bez prava glasa.

Razlikovanje aktivnih (korisnici i radnici) i počasnih članova: aktivni članovi mogu biti u sastavu upravnih organa i imati pravo glasa. Moraju biti ustanovljeni upravni i nadzorni odbor.

80% članova moraju pripadati grupi nezaposlenih i ugroženih. Ostalih 20% mogu biti ljudi koji poseduju veštine koje nedostaju zadruzi. U zadruzi sa više od 15 članova postoji nadzorni odbor; u suprotnom, članovi imaju direktnu kontrolu.

Dve vrste akcija: jedne obavezne, jednake i nedeljive za sve članove, i jedne opcione.


Članovi i učešće zainteresov anih strana

Najmanje tri kategorije članova moraju da budu radnici i korisnici. Aktivnosti su otvorene za treća lica.

U zavisnosti od odredbi statuta, javni subjekti mogu biti članovi, a dobrovoljni članovi mogu biti prihvaćeni

Osnivanje Generalnog savjeta sastavljenog od predstavnika aktivnih i počasnih članova.

Minimum 5, a maksimum 50 članova. NVO mogu biti članice ukoliko je to predviđeno članovima Statuta.

Članovi: minimum 35% (ili brojčano 15) pacijenata; maksimum 45% zapošljenih u psihijatrijskim bolnicama i 20% u privatnim ili javnim institucijama (klinikama).

Odgovorno st Socijalni balans je obavezan u slučaju da ima više od 100 članova.

Poseban obračun statutarnih aktivnosti.

Raspodela dobiti 50% dobiti mora da ide u nedeljive rezerve, čime se dozvoljava ograničena raspodela dobiti (ne uključujući javne subvencije u izračunavanj u procenta).

Nije uopšte dozvoljena; 100% suficita odlazi u rezervu.

Nije uopšte dozvoljena; sav suficit odlazi na institucionale aktivnosti.

Nije dozvoljena. U slučaju likvidacije, 20% ostatka može biti podeljeno između članova.

Urađeno prema: http://www.emes.net/fileadmin/emes/PDF_files/Selected_Papers/Serie_2_Theme _1/ECSP-T09-04_TravagliniBandini-Mancinone.pdf

Najnovija istraživanja su identifikovala vise od 40 različitih tipova djelat-nosti u okviru socijalnih preduzeća kao što pokazuje tabela.

44 | ZBORNIK RADOVA

Tabela. Tipovi proizvodnje u socijalnim preduzećima

TIPOVI PROIZVODNJE I USLUGA VRSTE SOCIJALNIH PREDUZEĆA

BROJ ORGANIZACIJA %

Socijalne usluge 29 19

Recikliranje 28 18

Usluge za preduzeća 19 12

Personalni socijalni servisi 14 9

Održavanje parkova i urbana regeneracija

12 8

Prerađivačka industrija 10 6

Građevinska industrija 9 6

Restorani i hoteli 8 5

Prevoz i telekomunikacije 7 5

Kultura i rekreacija 7 5

Edukacija 5 3

Trgovina 3 2

Usluge 3 2

Poljoprivreda 1 1

Ukupno 155 100

Izvor: Nyssens, M.(ed) (2006) Social Enterprise at the Crossroads of Market, Public Policies and Civil Societies, Universite Catolique de Louvain, Belgium.

9. Zadruge

Zadružni pokret danas okuplja više od jedne milijarde ljudi širom svije-ta. Međunarodni zadružni savez (ICA) ujedinjuje zadruge u cijelom svijetu i predstavlja zajedničko predstavničko tijelo za zadruge. Osnovan 1895. godine na prvom međunarodnom zadružnom Kongresu u Londonu, ovaj Savez danas, prema broju ljudi koje predstavlja, jedna je od najvećih nevladinih organizacija u svijetu.

U svijetu danas djeluje preko 800 miliona zadrugara koji su organizovani u više od 750.000 zadruga. Trećina od ovih zadruga je registrovana u Evropskoj uniji (246.000 registrovanih zadruga) koje zapošljavaju 4,8 miliona ljudi i ima 144 miliona članova zadruga. To znači da je svaki treći građanin Evropske unije član neke od zadruga. U Norveškoj ima oko 4.000 registrovanih zadruga i oko dva miliona članova. U Francuskoj 21.000 registrovanih zadruga zapošljava 700.000 ljudi. U SAD svaki četvrti građanin je član neke zadruge. Najveća energetska preduzeća u SAD su zadruge. U Velikoj Britaniji najveće turističke agencije su zadruge. U Norveškoj oko Credit Agricole (CASA) je jedna od najvećih finan-


sijskih organizacija – zadruga, u Danskoj potrošačka zadruga ostvaruje 37 % prometa roba široke potrošnje, u Belgiji oko 20% apoteka su organizovane kao zadruge. Brazilske zadruge u oblasti poljoprivrede ostvaruju izvoz vrijedan pre-ko milijardu dolara godišnje, a u Singapuru zadruge imaju 55% tržišta u odnosu na sve trgovačke lance.48

Izvještaj Međunarodne organizacije rada pokazuje da su u svijetu za-druge bile najmanje pogođene efektima svjetske ekonomske krize tokom 2009. godine.

Socijalne zadruge

Od postojećih pravnih formi po kojima se može registrovati socijalno preduzeće, zadruge predstavljaju pravnu formu koja ima najviše zajedničkih karakteristika sa socijalnim preduzetništvom. Za to postoji više argumenata:

− Zadružni principi demokratičnosti, jednakopravnost glasa, zajed-nička distribucija profita, najbliži su karakteristikama socijalnog pre-duzetništva;

− Zadrugarstvo je zasnovano na principima solidarnosti i inkluzivnosti koji su osnova i za socijalno preduzetništvo

− I zadruge i socijalna preduzeća imaju usmjerenu distribuciju profita.

48 UG Ravnopravnost Zrenjanin. Izveštaj ozadrugama Ii zadrugarstvu.http://www.ucitel-jneznalica.org/upload/ebook/928_Izve%C5%A1taj%20o%20zadrugarstvu.pdf, pristupljeno 9.1.2015.

46 | ZBORNIK RADOVA

Ne/zaposlenost žena u BiH i razvoj ženskog preduzetništva

Svetlana Dušanić-Gačić, doc. dr49

Sažetak

Položaj žena na tržištu rada još uvijek je lošiji od položaja muškaraca, i to kako u visokorazvijenim tako i u manje razvijenim zemljama kakva je BiH. Nezaposlenost je problem koji se posljednjih godina javlja kao gorući za ekonomiju BiH.

Prema Eurostatu, stope zaposlenosti muškaraca bile su 2014. dosljedno veće od stopa zaposlenosti žena u svim državama članicama EU, iako su postojale znatne razlike.

Sagledavajući podatke različitih istraživanja, dolazi se do zaključka da svuda gdje je učešće žena u odlučivanju veće, adekvatnije i temeljnije se prilazi rješavanju ženskog pitanja. Ipak, u BiH je nesrazmjerno manji broj žena na rukovodećim mjestima i u politici.

Ključne riječi: nezaposlenost, žene, preduzetništvo, rukovodioci, obrazo-vanje

Uvod

Danas se žene više ne zadovoljavaju time da budu pasivni posmatrači, one nastoje da budu pokretači promjena, da budu aktivni učesnici u događajima koji se tiču svih nas, zbog čega se pretpostavlja rast obrazovanih i visokoobrazovanih žena.

Međutim, pretpostavka je da patrijarhalno društvo kakvo je naše, još uvijek pruža otpor ženama na visokim pozicijama, pri čemu je moguće uočiti efekat „staklenog plafona“.

Ipak, u ovom radu, nastojaćemo pokazati da se žena mijenjala u bosanskohercegovačkom društvu koje još uvijek favorizuje ulogu muškaraca u poslovnom svijetu. Cilj rada jeste da utvrdi dinamiku i razliku između broja zaposlenih žena, odnosno žena na rukovodećm položajima i broja obrazovanih

49 Profesor visoke škole, Visoka škola „Banja Luka College“, [email protected]

UDK 331.5:334.71-055.2(497.6)


i visokoobrazovanih žena, a u odnosu na broj muškaraca u pomenutim para-metrima.

Zakon o ravnopravnosti polova u Bosni i Hercegovini donesen je 2003. godine. Zakon uređuje, promoviše i jednakopravnost polova i garantuje jednake mogućnosti svim građanima, kako u javnoj, tako i u privatnoj sferi društva, te sprečava direktnu i indirektnu diskriminaciju zasnovanu na polu. Ovu zakon-sku odredbu, takođe ćemo analizirati u toku rada.

Kada je riječ o ženskom preduzetništvu, u uvodu je važno istaknuti da se pristup modernom poslovanju razlikuje kod muškaraca i žena. Naime, ek-splozivan rast „ženskih” preduzeća devedesetih godina prošlog vijeka potvrđu-je uspjeh njihovog netradicionalnog stila vođenja biznisa. Više od polovine žena vlasnica preduzeća naglašava ulogu intuicije ili „desne strane mozga” umjesto „lijeve”, koja ističe važnost analize, metodične obrade informacija i razvojnih procesa. Kroz intuitivni proces često se može uočiti prilika koja nije baš očita i doneti ispravna odluka bez puno analiza.50

Pojam preduzetništva i preduzetnice

Preduzetništvo i preduzetnike povezujemo uglavnom sa privatnim bi-znisom, kao i da su preduzetnici oni pojedinci koji imaju sopstvene firme, njima upravljaju i od toga žive. Preduzetništvo predstavlja način razmišljanja i nije usko vezan samo za biznis. U svakoj djelatnosti, svakom preduzeću, bez obzira na veličinu i vlasništvo, preduzetničko razmišljanje je vrlo važno. Ono se vezu-je uz kreativnost, sistematski pristup problemu, proaktivnost. Preduzetnici su ljudi koji preuzimaju inicijative i donose promjene u okruženja u kojima žive i rade.

„Preduzetništvo je djelatnost usmjerena na pokretanje, organizovanje i inoviranje poslovanja preduzeća, sa osnovnim ciljem stvaranja novog tržišta i ostvarivanja dobiti. Ono je vezano za sve aspekte ljudskog ponašanja i djelovan-ja – razvija kreativnost, pospešuje rađanje ideja i obogaćuje ljudske potrebe“.51

Preduzetnice, vlasnice preduzeća razmišljaju o svojim odlukama i bal-ansiraju opcije i rezultate prije preduzimanja akcije. Žene imaju sposobnost da direktno rasuđuju različite zadatke i prioritete, što im omogućava uspjeh u pre-duzetništvu.

Svakako da je u poslu fleksibilnost i prilagodljivost prednost kada se očekuje multifunkcionalnost u sprovođenju zadataka. Preduzetnice pronala-

50 http://www.ekapija.com/website/sr/page/100229, pristupljeno 1.12. 201651 Nenad D. Penezić, ‘’Kako postati preduzetnik’’, Beograd, 2003.str. 53.

48 | ZBORNIK RADOVA

ze zadovoljstvo u izgradnji uspješnih odnosa sa kupcima i zaposlenima, kon-trolisanju lične sudbine i radu na nečemu što smatraju vrijednim uloženog truda.

Žene i obrazovanje

Kada su u pitanju zemlje u razvoju, gdje je konstatovano da u osnovnu školu ide manje djevojčica nego dječaka, ali isto tako da bi se ulaganje u obra-zovanje žena moglo višestruko vratiti na privrednom i društvenom planu. Ne samo da će obrazovane žene biti mnogo produktivnije, nego će i odgajati obra-zovaniju i zdraviju djecu. Žene menadžeri, kako pokazuju istraživanja, mogu raditi različito. Na primjer, u poređenju sa muškarcima menadžerima, žene više žele raditi u timovima, manje su usredsređene na sebe i lični ego im je manje važan od uspjeha organizacije ili poslovne ideje koju slijede.52

Međutim, treba naglasiti da žene mogu naići na mnoge prepreke kad pokušavaju da učestvuju u procesu transformacije. Naša sredina je tradicional-nija u pogledu polova. U toj sredini pol je obično puno jači faktor prepreke po-tencijalnim menadžerkama nego što je to slučaj u urbanim sredinama, njihovo je samopoštovanje manje, njihove su rukovodeće sposobnosti manje u poređenju sa urbanim ženama.53

Razliku u obrazovanju žena, u ovom dijelu rada analizirađemo u perio-du od pet godina, koliko je dostupnih podataka, a na osnovu podataka Agencije za statistiku BiH. Na ovaj način nastojaćemo dokazati da u BiH postoji tendenci-ja rasta obrazovanih djevojčica i žena, ali da taj trend ne prati i zaposlenje na rukovodećim mjestima u privatnom i javnom sektoru.

Tabela 1: Prikaz broja upisane djece u predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje prema polu54

Godina Predškolsko obrazovanje Osnovno obrazovanje Srednje obrazovanje

Ž M Ž M Ž M

2010/2011. 8.066 8.962 163.056 172.347 75.076 76.604

2011/2012. 8.211 9.082 154.061 162.596 80.539 82.745

2012/2013. 8.958 9.859 148.585 156.296 82.242 84.420

2013/2014. 9.383 10.497 147.238 154.895 77.468 78.882

2014/2015. 10.290 11.200 144.456 152.363 71.786 72.095

52 http://www.zika.rs/index.php?option=com_content&view=article&id=228:blogpro-ba-3&catid=42:blog&Itemid=82, pristupljeno 3.12. 2106.

53 Ibidem54 Prilagođeno prema Gender izvještaju agencije za statistiku BiH


Iz prikazane Tabele 1, uočljivo je da je broj djevojčica u osnovnom i srednjem obrazovanju niži u odnosu na broj dječaka i to kroz cijeli posmatrani period. Ovim se dokazuje mišljenje da se manji broj djevojčica obrazuje u zemljama u razvoju. Da bismo dalje razlagali naš postavljeni cilj, u Tabeli 2 ćemo prikazati upisane studente u visokoškolske ustanove prema polu.

Tabela 2: Prikaz broja upisanih studenata u visokoškolske ustanove prema polu

Ukupno Redovni studenti Vanredni studenti

Ž M Ž M Ž M

2010/2011. 59.886 47.651 49.737 38.960 10.149 8.691

2011/2012. 59.411 47.672 49.417 38.712 9.994 8.960

2012/2013. 56.325 46.118 46.157 36.638 10.168 9.480

2013/2014. 55.114 44.646 45.712 35.619 9.402 9.027

2014/2015. 53.599 42.826 45.178 34.824 8.421 8.002

U prikazanoj tabeli, možemo vidjeti da je stanje obrnuto kada je riječ o vi-sokom obrazovanju. U petogodišnjem periodu, koje je obuhvatalo i obrazovanje po starom planu i programu, odnosno predbolonjskom sistemu i bolonjskom sistemu visokog obrazovanja, uočljivo je da je u svakoj kategoriji veći broj žena. Prema tome, možemo konstatovati da žene teže obrazovanju i usavršavanju i da polagano preuzimaju inicijativu i vladavinu nad svojom budućnošću.

Nastavljajući razmatranje obrazovanja žena, a kroz dostupnu doku-mentaciju Agencije za statistiku BiH, posmatrali smo broj magistara i specijalis-ta, kao i broj doktora nauka u BiH, za isti period, odnosno od 2010. do 2014. godine.

Tabela 3: Prikaz broja magistara, specijalista i doktora nauka u BiH

Magistri nauka i specijalisti Doktori nauka

Ž M Ž M

2010. 677 621 89 116

2011. 1.243 857 75 114

2012. 1.542 1.088 88 122

2013. 2.011 1.369 112 157

2014. 2.001 1.363 116 185

50 | ZBORNIK RADOVA

U Tabeli 3, možemo uočiti da je broj magistrica i specijalistica znatno viši u odnosu na magistre i specijaliste, što pokazuje da su žene spremnije da se usavršavaju u polju koje su odabrale na redovnom studiju. Ipak, prikazani podaci govore da ovaj trend ne prati i treći stepen obrazovanja, tako da imamo kroz petogodišnji posmatrani period nešto manji broj žena doktora nauka u odnosu na broj muških kolega.

Zaposlenost žena

Položaj žena na tržištu rada još uvijek je lošiji od položaja muškaraca, i to kako u visokorazvijenim tako i u manje razvijenim zemljama kakva je BiH.

Nezaposlenost je problem koji se posljednjih godina javlja kao gorući za ekonomiju BiH. Nezaposlenost uz inflaciju jedan je od najvećih ekonomskih problema jer podrazumijeva izostanak proizvodnje i prihoda, povećava neravno-

pravnost u društvu, dovodi do visokih fiskalnih troškova te izaziva psihološko opterećenje nezaposlenog ostavljajući osjećaj beskorisnosti i bezizlaznosti.

Pod nezaposlenošću podrazumijevamo nedobrovoljnu nezaposlenost, koja se javlja kada postoje potencijalni radnici spremni da prihvate posao pri prevladavajućoj stopi nadnice, ali je potražnja za radom nedovoljna da bi svima omogućila posao.

Radna snaga ili aktivno stanovništvo sastoji se od zaposlenih i neza-po slenih osoba koji su radno sposobni, razvrstanih prema ekonomskoj aktiv-nosti. Razmatranje zaposlenosti, odnosno nezaposlenosti je jedno od onih makrostrukturalnih obilježja koja imaju direktan i presudan uticaj na život većine stanovnika neke zemlje, a u ovom radu ćemo pokazati i cijelog kontinenta.

Prema Eurostatu, stope zaposlenosti muškaraca bile su 2014. dosljedno veće od stopa zaposlenosti žena u svim državama članicama EU, iako su postojale znatne razlike. Razlika među stopama zaposlenosti prema polu bila je najveća na Malti gdje je iznosila 25,6 odsto i gdje je zabilježena treća najniža stopa zaposlenosti žena (49,3%). U Italiji, Grčkoj i Češkoj zabilježene su razlike u zaposlenosti među polovima od 16 do 18%. U Grčkoj i Italiji to je bio odraz činjenice da su u tim državama zabilježene najniža i druga najniža stopa zaposlenosti žena. Velika razlika u zaposlenosti među polovima u Češkoj bila je posljedica posebno visoke stope zaposlenosti muškaraca (77,0%, treća najviša stopa među državama članicama EU), a ne niske stope zaposlenosti žena. U Finskoj i Litvaniji zabilježene su male razlike u stopama zaposlenosti polova jer su stope zaposlenosti žena bile manje od 2,0 postotna boda niže od stopa zaposlenosti muškaraca. Razlike u zaposlenosti između polova bile su relativno male i u Švedskoj i Letoniji.


Podaci Eurostata pokazuju da je među državama nečlanicama daleko najveća razlika u stopama zaposlenosti među polovima zabilježena u Turskoj gdje je stopa zaposlenosti žena od 29,5% bila 40,0 postotnih bodova ispod stope zaposlenosti muškaraca. Bivša jugoslavenska republika Makedonija i Japan takođe su zabilježili relativno velike razlike između polova. U Norveškoj i Islandu razlike među stopama zaposlenosti žena i muškaraca bile su relativno male (manje od 5,0 postotnih bodova).

Kada je riječ o BiH, stopa ukupne aktivne radne snage u 2014. godini je 43,7%. Ukoliko posmatramo posljednju analiziranu godinu stopa aktivne radne snage žena je 33%, a muškaraca 55%.

Ono što je ipak nama zanimljivo u radu, jeste stopa zaposlenosti radne snage u BiH. Tako su žene činile 22,7% zaposlenih, a muškarci 41,2%. Odnosno, uzimajući u obzir stopu nezaposlenosti, imamo podatke koji govore da je u 2014. godini stopa nezaposlenosti ženske populacije iznosila 31,2%, a muškaraca 25,2%.

Veoma zanimljiv jeste i podatak da je u 2014. Godini bilo 14,4% samo-zaposlenih žena, dakle preduzetnica a 21,8% muškaraca.

Iako podaci pokazuju manju zaposlenost žena, ukupna je zaposlenost od početka pedesetih pa do kraja osamdesetih godina povećana za oko četiri i po puta, a ženska zaposlenost za gotovo sedam puta, što je imalo za posljedicu neprestan rast udjela žena u ukupnoj zaposlenosti.55

Ravnopravnost polova u zapošljavanju nije pitanje samo socijalne pravednosti nego ona danas predstavlja i ekonomsku nužnost. Ovo opravdavamo time što postoje čvrsti ekonomski razlozi za veću prisutnost žena u radnoj snazi, a to je starenje radno sposobnog stanovništva.

Žene rukovodioci

Još uvijek se od žene u našem društvu očekuje da bude osoba iz sjenke, tj. supruga uspješnog muža. Pomalo i stidljivo se uspijevaju dokazati žene koje stoje same iza svojih uspjeha. Donedavno su bile usamljeni primjeri koji su samo potvrđivali pravilo, a danas ih je sve više i sve su glasnije i ustrajnije u svojim nastojanjima. Svima im je zajedničko to da ne traže poseban tretman zato što su žene, već samo traže ono što imaju i njihove kolege muškarci – poštovanje zbog svojih dijela i aktivnosti.56

55 Kerovec, N. (2003.) Položaj žena na hrvatskom tržištu rada, u: Puljiz, V. i Bouillet, D. (ur.) Na-cionalna obiteljska politika . Zagreb: Državni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži.

56 Savić M., Ženska prava, Beograd, G17 PLUS, 2005

52 | ZBORNIK RADOVA

Nužno je učešće žena u političkom životu zato što one imaju drugaćiju ulogu i odgovornost koja se od njih očekuje. Samim tim vode drugačije živote i zalažu se često za drugačije vrijednosti. Prisutnost žena na mjestima odlučivanja ukazaće na te razlike i omogućiti zastupljenost ženskih interesa. Žene u politici su tu da bi se bavile „ženskim prioritetima“, kao što su nasilje u porodici, porodica, škole, vrtići. To su teme koje muškarcima političarima nisu u centru pažnje, zato što oni ta pitanja ne smatraju političkim vrijednim. Kada je riječ o BiH, podaci pokazuju da u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, u novom mandatu 2014-2018. je jedna žena više u odnosu na prethodni mandat, dok je polna struktura delegata u Narodnom domu BiH ostala ista u oba mandata. Najviše poslanika Predstavničkog doma pripada starosnoj grupi od 50 do 59 godina (50%). Nijedan poslanik nije mlađi od 30 godina.57

Tabela 4: Poslanici i delegati u Parlamentarnoj skupštini BiH prema polu u periodu od 2014. do 2018.

Žene Muškarci Procentualna polna struktura

Parlament BiH 12 45 21,1 78,9

Predstavnički dom 10 32 23,8 76,2

Dom naroda 2 13 13,3 86,7

U Tabeli 4. vidimo da je broj žena u svakom predstavljenom tijelu vlasti višestruko niži u odnosu na muškarce, a najniža zastupljenost žena jeste u Domu naroda BiH, sa samo dvije predstavnice.

Sagledavajući podatke različitih istraživanja, dolazi se do zaključka da svuda gdje je učešće žena u odlučivanju veće, adekvatnije i temeljnije se prilazi rješavanju ženskog pitanja. Prisustvo žena u vlasti ima direktan uticaj na to da li će ženska pitanja uopšte biti pokrenuta. Zahtjev demokratije je da političko tijelo poput parlamenta mora da obuhvata sve slojeve u društvu, naročito one koji su marginalizovani.

Najbrojniju zapostavljenu grupu čine žene i zato one imaju pravo i obavezu da imaju svoje predstavnice u parlamentima, ministarstvima, savjetima, partijama, odborima, i važno je da svi budu uključeni u donošenje odluka koje se tiču svih nas.

U BiH je za predsjedavajućeg Savjeta ministara BiH 2014. godine izabran muškarac, dok je na pozicije ministara izabrano sedam muškaraca i dvije žene.

57 Agencija za statistiku BiH


A ono što je poražavajuće, da među zamjenicima ministara, u mandatu 2014-2018. godine nema nijedne žene.58

Neizbježno je navesti i da je velika razlika među ženama i muškarcima rukovodiocima u poslovima istraživanja i razvoja, pa ćemo tako navesti samo neke od podataka u kojima je uočljiva razlika i predstaviti u Tabeli 5.

Tabela 5. Zaposleni na poslovima istraživanja i razvoja prema sektorima u 2014.

Zaposleni na poslovima istraživanja i razvoja prema sektorima u 2014.

Žene Muškarci

POSLOVNI SEKTOR – rukovodioci 25 25

DRŽAVNI SEKTOR – rukovodioci 6 17

VISOKO OBRAZOVANJE – rukovodioci 26 73

NEPROFITNI SEKTOR – rukovodioci 0 2

Zaključak

Žene, da bi premostile sistemska ograničenja u kojima se nalaze u BiH, primorane su da imaju i više i izraženije promotivne mehanizme nego muškarci koji su u društvenom smislu dominantna grupa. Naime, ženama je onemogućeno da ravnopravno sa muškarcima učestvuju na tržištu rada u raspodjeli zanimanja i položaja koji obezbjeđuju bogatstvo i ugled, i gdje je znatno koncentrisana veća količina društvene moći. Istraživanja pokazuju da diskriminacija i segregacija žena na radnom mjestu ima direktan uticaj na primanja žena i na količinu moći koju one uživaju.

Pjer Burdije navodi da strukturni odnosi polne vladavine i društvena kore lacija među njima postaju vidljivi i „da žene, koje su stigle na vrlo visoke položaje (kadar, rukovodilac ministarstva, itd.) moraju takoreći platiti taj profesionalni uspjeh manjim uspjehom u kućnom poretku (razvodom, kasnim brakom, neudavanjem, teškoćama ili neuspjehom djece, itd.) i u ekonomiji simboličkih dobara, ili obrnuto, da uspjeh u domaćinstvu često nadoknađuje, djelimično ili potpuno, odustajanje od velikog profesionalnog uspjeha (naročito kroz prihvatanje prednosti koje su tako lako priznate ženama samo zato što ih one stavljaju izvan trke za moć: pola ili četiri petine radnog vremena).

Iz posljednje prikazane tabele u radu smo mogli vidjeti i strukturu ruko-vodilaca zavisno od sektora, pa je tako najuočljivije da su podjednako zastupljene

58 Ibidem

54 | ZBORNIK RADOVA

žene rukovodioci u poslovnom sektoru, dok državni sektor višestruko manje ima žena rukovodilaca. Posebno značajan podataka jeste da u visokom obrazovanju ima veoma malo žena, ali poredeći sa podatkom da je i manje doktorica nauka, možemo samo u ovom dijelu opravdati ovakav razmjer među polovima.

U oblasti za zapošljavanja žene su diskriminisane tako što im je unaprijed uskraćen pristup određenim radnim mjestima ili profesijama, što se postavljaju zahtjevi koje ne mogu ispuniti, predviđanjem drugačijih uslova za prestanak radnog odnosa u odnosu na muškarce i sl. Kada je riječ o BiH, iznijeli smo podatak da među zamjenicima ministara u BiH u mandatu 2014-2018. nema nijedne žene.

Ono što je takođe interesantno, da je kod mladih i obrazovanih žena često prisutno shvatanje da ih diskriminacija ne pogađa. Nakon zapošljavanja na prvi pogled im se čini da žena šefova ima koliko i muškaraca, međutim kada se dalje pogleda situacija nije takva. Na osnovu rezultata istraživanja tima portala CareerBuilder, jedna od četiri žene biva diskriminisana na radnom mjestu, a od svih koji su učestvovali u ovom istraživanju 31% ispitanih žena priznalo je da su doživjele seksualno uznemiravanje od strane svojih nadređenih ili svojih kolega. Iako je broj ispitanih žena u okviru ove internet ankete koje su priznale da su bile žrtve seksualnog uznemiravanja na poslu iznosio 31%, čini se da stvari ipak idu nabolje ukoliko se postojeće stanje uporedi sa onim od prije pet godina. Naime, Rosemary Haefner, jedna od radnica na portalu CareerBuilder59.

Da bismo upotpunili ovaj rad i učinili ga zanimljivijim čitaocima, u zaključku ćemo navesti i neke neakademske izvore informacija, te prikazati zanimljivu studiju. Dakle, skeniranjem ljudskog mozga žena i muškaraca otkrivene su razlike u aktivnostima mozga u stanju mirovanja. Dok je u stanju mirovanja 90% ženskog mozga aktivno, kod muškaraca je to 30%. Dakle, ženski mozak konstantno prima i analizira informacije, što nije slučaj s muškim mozgom. Drugim riječima čulna percepcija se umnogome razlikuje, a to je i osnovni razlog zašto su muško-ženski odnosi vrlo komplikovani.60

„Danski istraživač Bente Pekenberg iz neurološkog odjeljenja centralne bolnice u Kopenhagenu objavio je 1997. godine da u prosjeku muškarci imaju oko četiri miliona više moždanih ćelija nego žene, ali da su žene za 30% inteligentnije od muškaraca.

Zato Džoan Rivers kaže: “Očigledno je da su žene pametnije od muškaraca. Samo pogledajte, najbolji prijatelji žene su dijamanti, a muškarcu psi...” Žene za slušanje koriste obje strane mozga, i lijevu i desnu, dok muškarci to rade samo desnom stranom. To je i osnovni razlog zašto muškarci teško obavljaju

59 Više o ovome na internet sajtu www.careerbuilder.com60 http://www.b92.net/zivot/nauka.php?yyyy=2013&mm=12&dd=03&nav_id=784766, pristu-

pljeno 10.12. 2016


dva posla istovremeno, dok ženama pričanje na telefon, praćenje serije na TV-u te odgovaranje na zahtjeve djeteta uopšte ne predstavlja problem. Osim što bolje čuju, žene iz istog razloga, suptilnije osjećaju promjene u tonu glasa sagovornika. Vrlo jednostavno mogu na osnovu čulne i vizuelne percepcije pročitati i ono što nije verbalizovano. Dakle, mnogo bolje čuju od muškaraca. Prepoznavanje i tumačenje “govora tijela” i “boje glasa” jedna su od njihovih oruđa u uspješnom pronicanju u suštinu problema. Žene ne sude samo na osnovu onoga što čuju – one prepoznaju mnoštvo nivoa ispod i to ih u dinamičnom poslovnom svijetu čini osposobljenijima za uspjeh. Struktura i rad mozga umnogome određuje način na koji će se njegov vlasnik ponašati, a dosadašnja istraživanja kažu da je muški mozak “specijalizovan” dok je ženski “razigran”. One mogu raditi više stvari simultano. Muškarci se fokusiraju samo na jednu. 61

Literatura

1. Anker, R. (1997.) Gender and jobs: Sex segregation of occupations in the world. Geneva: ILO.

2. Agencija za statistiku BiH, http://www.bhas.ba/3. Anxo, D., Fagan, C. (2001.) Service employment: A gender perspec-

tive, in: The job creation potential of the service sector in Europe. D. Anxo D. Storrie (eds.), Employment Observatory, Research Net-work, Employment & social affairs, Employment and European So-cial Fund. Luxembourg: European Commission.

4. Bulletin of Labour Statistics 2002–2004 (2002.) Geneva: ILO.5. Badgett, M. V. L., Folbre, N. (1999.) Assigning care: Gender norms

and economic outcomes, International Labour Review 138(3):287–309.

6. Carnoy, M. (1999.) The family, flexible work and social cohesion at risk, International Labour Review 138(4):411–429.

7. Claes, M. (1999.) Women, men and management styles, Internation-al Labour Review 138(4):411–429.

8. De Vaus, D., Mcallister, I. (1991.) Gender and Work Orientation, Work and Occupation 18(1):72–93.

9. Di Martino, V., Wirth, L. (1990.) Telework: A new way of working and living, International Labour Review 129(5):529–554.

10. Elder, S., Johnson, L. J. (1999.) Sex-specific labour market indicators: What they show, International Labour Review 138(4):448–464.

11. Exploited women: The three Cs (2003.) Economist 366(8311):79–80.

61 Imširović, Imšir. Žena u biznisu i menadžmentu. Tuzla : Kantonalna privredna komora; Ekon-omski institut Tuzla; Sarajevo: Federalna privredna/gospodarska komora; Vanjskotrgovinska komora bosne i Hercegovine, 2004

56 | ZBORNIK RADOVA

12. Fuente, A., Ciccone A. (2002.) Human capital in a global and knowl-edge-based economy. Luxembourg: European Commission.

13. Hepple, B. (2001.) Equality and empowerment for decent work, In-ternational Labour Review 140(1):5–18.

14. Kerovec, N. (2003.) Položaj žena na hrvatskom tržištu rada, u: Pul-jiz, V. i Bouillet, D. (ur.) Nacionalna obiteljska politika . Zagreb: Državni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži.

15. Lansky, M. (2001.) Gender, women and all the rest, part II, Interna-tional Labour Review 140(1):86–115.

16. Leinert-Novosel, S. (1999.) Žena na pragu 21. stoljeća. Zagreb: TOD.17. Martin, R. & Wallace, J. (1984.) Working Women in Recession. Ox-

ford: Oxford University Press.18. Mata Greenwood, A. (1999.) Gender issues in labour statistics, Inter-

national Labour Review 138(3):273–286.19. Nussbaum, M. (1999.) Women and equality: The capabilities ap-

proach, International Labour Review 138(3):227–245.20. Paukert, L. (1984.) The Employment and Unemployment of Women

in OECD Countries. Paris: OECD.21. Penezić N., ‘’Kako postati preduzetnik’’, Beograd, 2003.str. 5322. Platenga, J., Hansen, J. (1999.) Assessing equal opportunities in the

European Union, International Labour Review 138(4): 351–379.23. Siltanen, J., Jarman, J., Blackburn, R. M. (1995.) Gender inequality

in the labour market: Occupational concetration and segregation. A manual on methodology. Geneva: ILO.

24. Savić M., Ženska prava, Beograd, G17 PLUS, 200525. Stiglitz, J. E. (2002.) Employment, social justice and societal well-be-

ing, International Labour Review 141(1–2):9–29.26. Vaus, D. (1991.) Gender and Work Orientation, Work and Occupa-

tion 18(1):72–93.27. Wilcock, R. C. (1965.) Who are the Unemployed?, in: J. M. Becker

(ed.) In Aid of the Unemployed. Baltimore: The John Hopkins Press, pp. 25–40.


Socijalno preduzetništvo u funkciji izlaska iz nezaposlenosti i siromaštva u BiH

Danka Božić62

1. Socijalno preduzetništvo – pojam i definicije

1.1 Šta je socijalno preduzetništvo?

Socijalno preduzetništvo predstavlja najvažniji aspekt socijalne ekonomi-je, odnosno kroz socijalno preduzetništvo dolazi do konkretne realizacije ideje o socijalnoj ekonomiji. Socijalna ekonomija stavlja akcenat na socijalne ciljeve u odnosu na ekonomske ali se socijalni ciljevi ostvaruju ekonomskim načinom djelovanja kroz angažman organizacija civilnog sektora, društva za uzajamnu pomoć, zadruga, fondacija, itd. Možemo reći da socijalna ekonomija (ili prema nekim autorima „solidarna ekonomija“) obuhvata široku lepezu ekonomskih aktivnosti s ciljem ostvarenja određenih socijalnih i ekonomskih pogodnosti za građane. Samim tim, možemo reći da socijalno preduzetništvo predstavlja ko-rišćenje preduzetničkih aktivnosti i potencijala sa fokusom na društvene ciljeve.

Međutim, termin „socijalna ekonomija“ ne treba poistovjećivati sa ter-minom „socijalna tržišna ekonomija“. Ova dva termina predstavljaju različite političke i ekonomske koncepte sa različitim svrhama. Socijalna tržišna ekonomi-ja se odnosi na političko-ekonomsko uređenje nastalo nakon Drugog svjetskog rata prije svega u poslijeratnoj Njemačkoj tokom perioda oporavka ali se kasnije proširuje i na druge zemlje. Može se reći da je ovaj vid ekonomskog poretka predstavljao “treći put” između kapitalizma i socijalizma ili takozvani “treći način”, odnosno predstavlja sredinu između laissez faire kapitalizma, koji zas-tupa minimalni angažman države, i planske privrede. Socijalna tržišna privreda važi za uspješan pokušaj da se u nekom društvu međusobno povežu principi slobode i socijalne odgovornosti. Za razliku od slobodnog tržišta država nije pasivna, već aktivno učestvuje u regulativnim mjerama. Neki elementi, kao što su penziono osiguranje, zdravstveno osiguranje i osiguranje u slučaju nezapos-lenosti su dio sistema socijalne sigurnosti. Ta osiguranja se finansiraju kombi-nacijom doprinosa zaposlenika, doprinosa poslodavaca i državnih subvencija.

Kako bismo lakše shvatili pojam socijalnog preduzetništva, potrebno je krenuti od definicije samog pojma. Međutim, već tu nailazimo na prvi prob-lem, a to je da ne postoji opšteprihvaćena definicija socijalnog preduzetništva u istraživačkoj zajednici. Naime, izvorno engleski termin “social entrepreneur-

62 Danka Bozic; mail: [email protected]

UDK 334.71:331.5(497.6)

58 | ZBORNIK RADOVA

ship” se prevodi kao socijalno preduzetništvo ali vrlo često i kao društveno pre-duzetništvo. Mnogi naučnici daju različite definicije i objašnjenja, a neke od naj-zastupljenijih definicija koje se spominju u naučnoj zajednici definišu socijalno preduzetništvo kao:

Preduzetništvo sa etičkim integritetom u cilju maksimiziranja društvene vrijednosti, a ne privatne vrijednosti ili profita (Bill Drayton, Ašoka);

Bilo koje nastojanje da se pomogne drugim ljudima. Ta inicijativa može biti ekonomskog i neekonomskog, profitnog i neprofitnog karaktera (Muhammad Yunus, Grammen banka)63;

Socijalno preduzetništvo predstavlja stvaranje socioekonomskih struktura, veza, institucija, organizacija i mjera koje rezultiraju održivim društvenim koristima (Fowler, 2000.);

Socijalno preduzetništvo predstavlja korištenje preduzetničkog ponašanja više za društvene, a ne toliko profitne ciljeve, drugim riječima, generirani profiti koriste se za dobrobit određenih «potlačenih» društvenih skupina (Hibbert, Hogg, 2002.).

Teoretičari širom svijeta preduzetništvo dovode u vezu sa prilikom, od-nosno preduzetništvo nastoji da nepriliku pretvori u priliku te ima za cilj stva-ranje novih vrijednosti. Kao što je primijetio Adam Smit (Adam Smith), a nakon njega i Jozef Šumpeter (Joseph Schumpeter), želja za ostvarivanjem profita je temel-jni pokretač razvoja i privatnih preduzeća i društvenog bogatstva. Preduzetniš-tvo daje posebne rezultate pozitivnim društvenim koristima kada u procesu ostvarenja sebičnih ciljeva takođe stvara društveno bogatstvo stvaranjem novih tržišta, industrija, tehnologije, institucionalnih oblika, zaposlenja i povećanja produktivnosti. Žan Batist Sej (Jean Baptiste Say) navodi da preduzetništvo ni-kako nije ograničeno samo na ekonomsku sferu već na sveobuhvatnu ljudsku djelatnost i to manje na egzistencijalnu, a više na društvenu.

Međutim, socijalno preduzetništvo je specifično po tome što prepoznaje i rješava socijalne problem kao što su socijalna isključenost, nezaposlenost, siro-maštvo i dr. Za razliku od tradicionalnog preduzetništva, gdje je primarni cilj iskorišćavanje tržišnih mogućnosti i maksimizacija profita, u fokusu socijalnog preduzetništva je ipak zadovoljenje društvenih potreba kroz rješavanje pome-nutih problema u društvu. Profitno preduzetništvo polazi od pretpostavke da tržište može platiti inovaciju pa čak i osigurati finansijsku dobit investitorima.

Socijalno preduzetništvo je usmjereno na ugroženo stanovništvo, ali to ne znači da će socijalni preduzetnik izbjegavati profitne poduhvate. Međutim,

63 Grameen Banka je mikrofinansijska organizacija osnovana u Bangladešu s ciljem da daje male zajmove bez pokrića (poznate pod nazivom mikrokrediti) siromašnim ljudima. Sistem se te-melji na ideji da siromašni imaju veštine koje mogu iskoristiti uz stimulans. Organizacija i njen osnivač Muhammad Yunus su zajedno dobili Nobelovu nagradu za mir godine 2006., Yunus, M., „Za svijet bez siromaštva“, Zagreb, 2009.


ostvareni profit u socijalnom preduzetništvu se ne koristi za uvećavanje bo-gatstva vlasnika već se reinvestira u dalje aktivnosti, tačnije koristi se za plate zaposlenih i za ulaganje u proizvodni proces. Jedan od primarnih ciljeva jeste osposobiti i vratiti teško zapošljive i socijalno isključene kategorije stanovništva na tržište rada. U socijalnom preduzetništvu vodi se računa o očuvanju radnih mjesta, održivom rastu i stvaranju jednakih šansi za sve. Smisao socijalnog pre-duzetništva nije da bude na teretu državi i društvu. Upravo suprotno - smisao socijalnog poduzetništva je da bude korisno društvu u cjelini.

1.2 Granice socijalnog preduzetništva

Muhammad Yunus, dobitnik No-belove nagrade za mir za 2006. godine u knjizi, “Za svijet bez siromaštva” (2009), definiše socijalno preduzetništvo kao bilo koje nastojanje da se pomogne drugim lju-dima. Ta inicijativa može biti ekonomskog i neekonomskog, profitnog i neprofitnog karaktera. Ova definicija je toliko sveobu-hvatna da bismo pod pojmom socijalnog preduzetništva mogli podrazumijevati sve društveno korisne aktivnosti, ali postavlja se pitanje da li je to zaista tako? Ukoliko za-nemarimo granice socijalnog preduzetniš-tva, ono bi moglo postati veoma širok po-jam – u osnovi bi se izgubio smisao.

Postoje dvije osnovne forme dru-štveno korisnih aktivnosti koje bismo trebali razlikovati od socijalnog predu-zetništva, a to su pružanje socijalnih uslu-ga i socijalni aktivizam.64 Kako bismo podrobnije objasnili razliku uzmimo za primjer afričku siročad oboljelu od AIDS-a. Pružanje socijalnih usluga u ovom kontekstu bi bilo izgradnja škole u kojoj bi se osigurala osnovna zdravstvena zaštita i edukacija djece. Ono što je karakter-istično za ovaj poduhvat jeste da on ostaje ograničen na lokalno stanovništvo. Međutim, ukoliko bismo željeli ovaj primjer da prevedemo u kontekst socijal-nog preduzetništva onda bi bilo neophodno uspostaviti plan po kojem bi se

64 Roger L.M., Osberg S., „Socijalno preduzetništvo“, Autonomni centar-ACT, Čakovec, 2009., str. 20 3 Više o radu Grameen banke pogledati vidi: Yunus, M., „ Za svijet bez siromaštva“, Zagreb, 2009.

Slika 1: Djelo „Za svijet bez siromaštva“

60 | ZBORNIK RADOVA

izgradila cijela mreža škola te osigurali temelji za podršku izgradnje novim škol-ama, odnosno kao rezultat bismo imali samoodrživ projekt, jer čak i ako bi se neka škola zatvorila ostao bi snažan sistem putem kojeg bi siročad oboljela od AIDS-a redovno primala edukaciju.

Kada govorimo o socijalnom/društvenom aktivizmu treba naglasi-ti da društveni aktivista pokušava napraviti promjene indirektno odnosno on pokušava uticati na druge aktere u društvu - vladu, organizacije civilnog društ-va, radnika… - da oni sami krenu u akciju. Na osnovu svega navedenog, soci-jalni preduzetnik je onaj koji direktno preduzima korake i kreće u akciju kako bi omogućio promjene koje će biti samoodržive. Pružatelj socijalnih usluga pre-duzima akcije za kratkoročno poboljšanje dok društveni aktivista utiče na druge aktere u društvu.

Muhammad Yunus je sedamdesetdvogodišnji ekonomista, koji je u rod-nom Bangladešu sedamdesetih godina prošlog vijeka izveo pravu revoluciju na području bankarstva svojim konceptom preduzetničkih “mikrokredita”. Yunus često navodi kako bi trebalo promijeniti koncept u kojem su svi opsjednuti profitom i stvaranjem novca te da je riječ o jednoj vrsti zavisnosti iako novac ne može biti životni smisao nego smisao novca treba biti u rješavanju životnih teškoća. U svojim izlaganjima često navodi i da je kreativna sposobnost čov-ječanstva toliko velika da bi se mogle riješiti sve teškoće svijeta, ali da za takvo nešto treba promijeniti način razmišljanja. On je to uradio osnivanjem Grameen banke3 (što znači Seoska banka) u Bangladešu čime je zasnovao bankarstvo za one koji nemaju novca, a žele pokrenuti mali biznis, postupivši sasvim suprotno od konvencionalnih bankara koji daju novac onima koji novac već imaju. Danas ta banka, koja je u vlasništvu onih koji su dobili kredite, a većinom je riječ o siromašnima i ženama, posluje dobro i nema problema. Prema čestim izlaganjima Muhhamada Yunusa, za 70 posto ljudi u svijetu danas, bankovni kredit je potpuno nedostupan, što treba promijeniti. On se takođe zalaže da velike korporacije, umjesto da daju novac za humanitarne svrhe, podstiču razvoj socijalnog preduzetništva, odnosno da osnivaju kompanije koje bi poslovale bez dividende, ali bi rješavale probleme. Kao primjer dobre prakse je francuska kompanija “Danone” koja je, u saradnji sa Grameen fondacijom, u Bangladešu omogućila proizvodnju hranjivih jogurta s vrlo niskom cijenom, dostupnom najsiromašnijima, u zemlji u kojoj postoji velik problem pothranjenosti kod djece.

1.3 Ko su socijalni preduzetnici?

Socijalnog preduzetnika, još u prvoj polovini 20. vijeka, definisao je Jozef Šumpeter (Joseph Schumpeter) opisujući preduzetnika kao agenta društvene i ekonomske promjene naglašavajući kako su preduzetnici posebno osjetljivi na društveno okruženje. Kako je tokom zadnje dvije decenije popularnost koncepta


“socijalno preduzetništvo” rasla tako je rastao i broj definicija socijalnog pre-duzetnika. No, da bi lakše razumjeli svrhu i pojam socijalnog preduzetnika na-jbolje je napraviti komparaciju sa tradicionalnim preduzetnikom:

Tabela 1. Komparacija socijalnog i tradicionalnog preduzetnika

Tradicionalni preduzetnik Socijalni preduzetnik

Uviđa priliku Uviđa priliku za poboljšanje života drugih ljudi

Preuzima rizik Preuzima rizik

Stvara dodatnu vrijednost Stvara društvenu dodatnu vrijednost

Zarađuje Zarađuje kako bi održao socijalnu misiju

Želi biti bogat Želi biti bogat i obogaćuje druge

Neovisan U ovisnosti s drugima

Uzda se u vlastite vještine i znanjeUzda se u znanja i iskustva ljudi koji ga okružuju i podupiru

Profit je cilj Profit je sredstvo

Profit se koristi i ulaže kako bi se generisalo još

Profit se koristi i ulaže kako bi se pomoglo onom profita segmentu ljudi kojima je pomoć najpotrebnija

Izvor: autor

2. Socijalno preduzetništvo u BiH – perspektiva za izlazak iz „začaranog kruga siromaštva“

2.1 Socijalno preduzetništvo u funkciji izlaska iz „začaranog kruga siromaštva“

Siromašne i nerazvijene zemlje poput BiH susreću se sa velikim prob-lemom koji se sastoji u nedovoljno efikasnom korišćenju raspoloživih resursa. Iako je BiH zemlja koja ima značajne prirodne i radom stečene resurse, ekonomi-ja u BiH u posljednje dvije decenije, odnosno u poslijeratnom periodu konstant-no stagnira, a pojavom svjetske ekonomske krize u zadnje vrijeme i nazaduje. Ti zarobljeni resursi upravo vode u „začarani krug siromaštva“, čije djelovanje možemo shvatiti kroz grafički prikaz P. Samuelsona:

62 | ZBORNIK RADOVA

Izvor: Vukmirović, N., „ Izlazak iz začaranog kruga siromaštva“, predavanje 2013. god.

Kao što možemo videti iz grafikona, nizak dohodak/plata uslovljava ni-sku štednju i investicije, niska štednja usporava rast kapitala, nizak nivo akumu-lacije kapitala vodi ka niskoj produktivnosti, a niska produktivnost dovodi do niskih primanja radnika tj. povećava nezaposlenost.

„Izlazak iz začaranog kruga siromaštva u najvećem broju slučajeva zahtjeva usklađen napor na mnogim poljima, a ekonomisti koji se bave problematikom razvoja preporučuju „veliki pomak“ naprijed da se prekine taj začarani krug. To i nije veliki problem kod razvijenih zemalja. One uz veće investicije, bolju edukaciju stanovništva, te „uvozom mozgova“ i druge kvalitetne radne snage, mogu relativno lako prekinuti začarani krug siromaštva o podstaknuti „dobri krug“ ekonomskog razvoja.“65

Kako bi se ublažio problem i posljedice ovakvog stanja, treba kroz niz mjera jačati programe alternativne ekonomije kao što je socijalno preduzetništ-vo. Socijalno preduzetništvo ima izuzetan značaj za male zemlje i zemlje malih tranzicionih ekonomija. One funkcionišu kao mala privredna društva u kojima su lideri vrlo bitni i imaju veći uticaj nego u velikim sistemima korporativnog tipa. Ličnost preduzetnika maksimalno dolazi do izražaja, a posebno njegova orijentacija na „socijalno“ ili „društveno“, a ne na profit kao ključni motiv i smis-ao privređivanja.

65 Vukmirović, N., „Izlazak iz začaranog kruga siromaštva“, predavanje 2013., str. 2

Nove štednje i investicije

Niska produktivnost

Niska prosječna plata Nizak nivo

akumulacije kapitala


2.2 Trenutna situacija u BiH i neophodan privredni ambijent za razvoj socijalnog preduzetništva

Kada je riječ o Bosni i Hercegovini, socijalno preduzetništvo dobija na značaju upravo u kontekstu smanjenja i prevencije siromaštva te socijalne isk-ljučenosti kao i povećanju mogućnosti regionalne saradnje. Iako u BiH postoji veliki broj nezaposlenih koji spadaju u kategorije teško zapošljivih, razvoj soci-jalnog preduzetništva nije na zavidnom nivou. Smanjenje siromaštva i socijalne isključenosti velikim dijelom je zasnovano na pasivnoj podršci siromašnim i so-cijalno ugroženim kategorijama stanovništva. Međutim, ovakav vid podrške je neodrživ i služi za kratkoročnu kupovinu socijalnog mira. Jedno od obaveznih pitanja politike integracije u EU jeste pitanje socijalnog uključivanja i smanjenja stope siromaštva. Kao jedan od odgovora na ovo pitanje Savjet ministara BiH je 2010. godine izradio Strategiju socijalnog uključivanja. Jedna od mjera Strategije je razvijanje sistemske podrške socijalnom preduzetništvu kao jednom od oblika zapošljavanja socijalno ugroženih kategorija koji treba razviti prvenstveno na lokalnom nivou. Međutim, još uvijek ne postoji komisija, zaseban vladin organ ili institucija u BiH zadužena za koordinaciju razvijanja sektora socijalnog pre-duzetništva niti postoji zasebna strategija koja se odnosi na razvoj socijalnog preduzetništva u BiH.

Koncept socijalnog preduzetništva u BiH se često pogrešno razumije i interpretira jer ne postoji dovoljno istraživanja o socijalnom preduzetništvu i javnost nije upoznata sa ovom tematikom. Takođe, javne politike nedovoljno tretiraju pitanje socijalnog preduzetništva. Prema istraživanju Fondacije za so-cijalno uključivanje u BiH66 ispitanici smatraju da je glavna prepreka za razvoj socijalnog preduzetništva u BiH nepoznavanje tematike i političko stanje u zem-lji. Istraživanje govori da je 63% ispitanika nedovoljno upoznato sa zakonskim mogućnostima provođenja aktivnosti socijalnog preduzetništva, a čak 75% ispi-tanika smatra da bi ih trebalo objediniti jednim zakonom. Generalni zaključci ovog istraživanja su:

• Postoji velika potreba za razvojem socijalnog preduzetništva u BiH; • Socijalno preduzetništvo nije dovoljno prepoznato i razvijeno; • Najčešća barijera za implementiranje projekata socijalnog preduzetništ-

va i pokretanje socijalnih preduzeća je nedovoljno finansijskih sred-stava.

Socijalno preduzetništvo se kreće između javnog, privatnog i civilnog sektora i zahtijeva njihovu sinergiju. Partnerstvo ova tri sektora podrazumije-va udruživanje resursa i znanja kako bi se na što adekvatniji način zadovoljila

66 FSU u BiH, „Izvještaj o procjeni socijalnog preduzetništva u Bosni i Hercegovini”, Sarajevo, 2012., str.27.

64 | ZBORNIK RADOVA

neka javna potreba. Državni sektor nastoji provoditi zakone, a pri tome rješavati društvene probleme, privatni sektor želi profit, dok civilni sektor teži praved-nijim društvenim odnosima i zaštiti građanskih prava. Za osnaživanje socijal-nog preduzetništva bitno je da ono uspostavi prvenstveno saradnju na loka-lnom nivou, sa lokalnom samoupravom i udruženjima jer socijalna preduzeća ne mogu sama odgovarati na izazove poslovnog okruženja i investicijske klime te se nužno moraju oslanjati na lokalne vlasti.

U Bosni i Hercegovini, gdje vlada ogromno siromaštvo, nezaposlenost i drugi egzistencijalni problemi, izuzetno je važno da država, koja ne može pod-miriti potrebe svih svojih građana, podrži socijalno preduzetništvo. Država uvijek ima interes za razvoj socijalnog preduzetništva i najčešće to čini putem zakono-davstva, odnosno nastoji da pravnim normama olakša djelovanje ove djelatnosti. Država treba da aktivno, pravnim normiranjem, ali i podsticajnim sredstvima stvara okruženje koje će podstaknuti razvoj socijalnog preduzetništva.

Privatni sektor predstavlja važan faktor u razvoju socijalnog preduzet-ništva prije svega u pogledu obezbjeđenja kapitala za pokretanje i održavanje aktivnosti socijalnog preduzetništva. Najpogodniji oblik za organizovanje soci-jalnog preduzetništva su mala i srednja preduzeća, a najinteresantnije je društvo ograničene odgovornosti (d.o.o.). Ovo je ujedno i najčešći oblik organizovanja biznisa u Republici Srpskoj, posebno malih i srednjih preduzeća. Upravljanje ovakvim preduzećem je fleksibilnije i čini ga funkcionalnijim za turbulentna tržišta. U okviru grupe malih i srednjih preduzeća posebno mjesto zauzimaju klasteri. Klaseri predstavljaju novi oblik povezivanja malih i srednjih preduzeća u poslovnu mrežu kako bi se povećala njihova konkurentnost. Jedan od na-jvećih nedostataka MSP je problem finansiranja, zato treba naglasiti da klasteri u Republici Srpskoj imaju olakšan pristup finansijskim pozajmicama u IRB RS, odnosno imaju mogućnost dobijanja kredita po nižim kamatnim stopama.

Mikrokreditne organizacije takođe igraju veliku ulogu u socijalnom preduzetništvu

Mikrokreditni sektor je u poslijeratnom periodu u BiH odigrao značajnu ulogu u smanjenju siromaštva i podržao razvoj malog i srednjeg biznisa među socijalno ugroženom populacijom koja nema mogućnost pribavljanja finansija kod tradicionalnih banaka. Mogućnosti finansiranja socijalnog preduzetništva u BiH su veoma ograničena i uglavnom se svode na start-up podršku socijalnih preduzeća, tehničku podršku i promociju koncepta socijalnog preduzetništva. Sljedeća tabela daje pregled nekih od najznačajnijih programa podrške organi-zacijama civilnog sektora koje djeluju na području socijalnog preduzetništva.


Tabela 2: Programi podrške socijalnom preduzetništvu u BiH

Donator Ime programa Vrsta podrške

USAID and SIDA Njegovanje tržišnih poljoprivrednih aktivnosti

Start-up podrška, konsultovanje i promocija

Delegacija Evropske Unije u BiH

Instrument for Pre-Accession Assistance (IPA) European Instrument for Democracy and Human Rights (EIDHR)

konsultovanje i promocija

Švedska ambasada Izazov Start-up podrška, konsultovanje i promocija

Svjetska banka Program za mlade preduzetnike


UniCredit Fondacija Fond za socijalnu inkluziju i Fond za socijalno preduzetništvo


Ambasada Republike Češke Inicijativa podrške razvoja privrede

Start-up podrška

Švajcarska ambasada Projekat zapošljavanja mladih Start-up podrška, konsultovanje i promocija

Fondacija Mozaik Fond za socijalno preduzetništvo


Fondacija za socijalno uključivanje u BiH

Socijalna inkluzija kroz podršku organizacija civilnog sektora

Start-up podrška i promocija

Izvor: Evropski pokret Srbija, „Strateška studija o socijalnom razvoju ekonomije u kontekstu strategije SEE 2020“, 2014.

Bitno je napomenuti da su trenutne aktivnosti iz domena socijalnog pre-duzetništva u BiH uglavnom finansirane na osnovu projekata što u velikoj mjeri dovodi u pitanje njihovu finansijsku održivost.

2.3 Civilni sektor

U okviru civilnog sektora, najviše prostora za socijalno preduzetništvo ima u nevladinom sektoru, koji predstavlja najbrojniji segment civilnog društva. Nevladine organizacije su specifična forma organizovanja građana. Termin se masovno koristi u posljednje dvije decenije, a pored termina „nevladina orga-nizacija“ koristi se i termin „udruženje građana“. Ono što je bitno jeste da su sloboda govora i sloboda udruživanja bitni elementi u demokratskim društvima koji dozvoljavaju građanima da se udružuju i da iskažu različite interese. Nevla-dine organizacije se osnivaju kako bi obavljale aktivnosti koje će zadovoljiti neku

66 | ZBORNIK RADOVA

javnu potrebu ili potrebu zajednice ili zajednički interes članova, ali ne privatne interese kao što je profit. Organizacija podrazumijeva tim ljudi vođenih istom vizijom, misijom i ciljevima. Misija NVO-a je ono što ona čini da bi ispunila identifikovanu potrebu i po pravilu je povezana s nizom osnovnih, duboko uko-rijenjenih vrijednosti. Nevladine organizacije su prilično fleksibilne i mogu se lako prilagoditi makrookruženju te spremnije prihvataju inovacije i promjene. One uspostavljaju direktne kontakte sa korisnicima. Aktivnosti NVO-a u BiH dokazuju njihovu mogućnost i spremnost za aktivnu participaciju u oblasti so-cijalnog preduzetništva. Nevladine organizacije su prilično fleksibilne, lako se prilagođavaju novim okolnostima, uspostavljaju direktne kontakte sa korisnici-ma, otvoreno prihvataju saradnju sa drugim organizacijama i institucijama te spremnije prihvataju promjene i inovacije. Sve ovo govori u korist i potenci-jalima NVO sektora u BiH te otvara velike mogućnosti za njihovu aktivnu par-ticipaciju u oblasti socijalnog preduzetništva, animiranje i uključivanje ciljnih grupa i socijalnih preduzetnika.

Nevladine organizacije u BiH imaju vrlo pozitivan stav prema mo-gućnostima socijalnog preduzetništva. Generalno su svjesne da se međunarod-ni donatori povlače iz BiH, za razliku od poslijeratnog perioda kada je vladala ekspanzija donatora, te da moraju pronaći alternativne izvore prihoda kako bi osigurale svoju održivost. Međunarodni donatori su bili glavna podrška razvoju civilnog sektora u poslijeratnom periodu. Čak i danas oni ostaju glavni izvor finansiranja organizacija civilnog društva, ali je činjenica da se povlače iz razlo-ga što smatraju da je država kroz svoje institucionalne mehanizme uspostavila stabilnost kako bi preuzela brigu o ugroženim slojevima stanovništva. Trenut-no je kao dominantni donator EU, odnosno Evropska komisija koja kroz svoje programe spoljne pomoći finansira rad određenog broja organizacija civilnog društva. Činjenica je da se NVO u BiH iz dana u dan suočavaju sa nesigurnošću u smislu održivosti te da gotovo nijedna od njih nema osigurano osnovno finan-siranje, što ih prisiljava da se oslanjaju isključivo na nepredvidive mogućnos-ti projektnog finansiranja. Stoga je primjetna tendencija da se NVO okreću ka tržištu s ciljem da ostvare prihode za finansiranje svog rada. Većina projekata socijalnog preduzetništva koji se trenutno sprovode u okviru NVO-a u BiH sas-toji se od prodaje proizvoda ili naplaćivanja usluga, ali neki su se okrenuli i in-ovativnim pristupima poput ekoturizma ili prodaje usluga državnim i lokalnim institucijama.

Generalno, socijalno preduzetništvo u nevladinim organizacijama u BiH je otpočelo svoj razvoj ali je činjenica da pati od nedostatka od kojih su ključni nedostatak kapaciteta, ljudskih resursa i stručnosti potrebnih za pokretanje so-cijalnog preduzetništva.

Što se tiče organizacija za mlade i omladinskih centara, u okviru NVO sektora u BiH, za sada su rijetki primjeri onih koji razvijaju projekte socijalnog


preduzetništva. Generalno, nedostaju im potrebna znanja i vještine, početna finansijska ulaganja i vrlo često organizacijski kapaciteti za razvijanje projekata socijalnog preduzetništva. Iako organizacije za mlade često imaju potencijale za sprovođenje svojih projekata i programa samostalno ili u partnerstvima, mali broj organizacija ima osigurana osnovna finansijska sredstva te su prisiljene oslanjati se na sve nesigurnija projektna sredstva. Situacija je tim nepovoljnija što većina lokalnih i regionalnih samouprava još uvijek ne prepoznaje organi-zacije za mlade i omladinske centre kao resurs u koji je potrebno ulagati, a one koje ih prepoznaju izdvajaju za njih minimalna sredstva iz svojih budžeta.

U ovakvom kontekstu, projekti socijalnog preduzetništva i tržišna ori-jentisanost pružaju sjajnu alternativu za osiguranje finansijske i organizacijske samoodrživosti.

2.4 Javno - privatno - civilno partnerstvo

U najširem smislu javno – privatno - civilno partnerstvo predstavlja skup zajedničkih inicijativa ova tri sektora gdje svaki akter udružuje resurse i struč-na znanja, kako bi kroz njihovu adekvatnu raspodjelu, zadovoljili neku javnu potrebu. Globalizacija, decentralizacija i sve veće interesovanje za društvenu odgovornost preduzeća i investicije za siromašne podstiču zajedničko djelovan-je ova tri sektora. Koliko je javno – privatno - civilno partnerstvo u socijalnom preduzetništvu važno jasno se vidi ako se posmatra sa aspekta tržišta. Socijalno preduzetništvo funkcioniše u tržišnoj ekonomiji u skladu sa tržišnim zakonima gdje je osnovni zakon ponude i tražnje. Socijalno preduzetništvo se suočava sa svim tržišnim rizicima: neuređenost i nestabilnost tržišta, zakonski okvir za rad, loše planiranje i marketing, loše upravljanje resursima… Sa druge strane, s cil-jem aktivnog podsticanja razvoja socijalnog preduzetništva ovi tržišni rizici se mogu umanjiti odgovarajućim zakonima, mjerama ekonomske politike i podsti-cajnim programima. Svi sektori su na tržištu sa svojim ciljevima.

Da bismo pokrenuli točak socijalnog preduzetništva, kao i u svakom bi-znisu, prvo je potrebno istražiti tržište odnosno potrebu za robama i uslugama, konkurenciju, isplativost, rizike, sa kakvim resursima raspolažemo… S obzirom na to da nevladin i državni sektor obično nemaju kapacitete i znanje za pro-vođenje analiza ove vrste, ključnu ulogu u ovom segmentu ima privatni sektor. Jedan od mogućih razvojnih puteva za socijalna preduzeća je osnivanje ćerki firmi komercijalnih kompanija koje su osnovane kao fondacije i čije aktivnosti su usmjerene na obezbjeđivanje prihoda kroz društveno korisne aktivnosti njihovih osnivača. S druge strane, državna uloga je da omogući zakonskopravni okvir i regulative koje su neophodne za nesmetano i efikasno provođenje aktivnosti socijalnog preduzetništva, dok nevladin sektor može raditi na istraživanju po-tencijalnih donatora, sponzora ili partnera spremnih na ulaganje ili finansiranje socijalnog preduzetništva, ili raditi na identifikovanju, edukaciji i uključivanju

68 | ZBORNIK RADOVA

ciljnih grupa koje imaju potencijal i realne potrebe da se uključe u aktivnosti socijalnog preduzetništva. Iz ovog primjera postaje jasno da se samo uz djelo-vanje i koordinaciju aktivnosti javnog, civilnog i privatnog sektora može postići efikasan razvoj i održivost socijalnog preduzetništva.

Grafikon: Točak socijalnog preduzetništva

Izvor: Autor

Država

Privatni sektor Civilni sektor

Socijalno preduzetništvo


2.5 SWOT analiza socijalnog preduzetništva u BiH

U SWOT analizi su predstavljene snage, slabosti, prilike i prijetnje sekto-ra socijalnog poduzetništva u Bosni i Hercegovini.

SNAGE Postojanje različitih inicijativa socijalnog preduzetništva u lokalnim zajednicama Postojanje podrške razvoju sektora socijalnog poduzetništva temeljene na inicijativi iz civilnog društva – Fondacija za socijalno uključivanje u BiH Postojanje organizacija koje su u mogućnosti podsticati i promovisati razvoj socijalnog preduzetništva (organizacije unutar civilnog sektora, Agencije za razvoj malih i srednjih preduzeća, poslovni inkubatori, mikrokreditne organizacije...) Postojanje primjera dobre prakse aktivnosti socijalnog preduzetništva Razvijenost sektora civilnog društva u području pružanja socijalnih usluga u zajednici

SLABOSTI Nerazumijevanje koncepta socijalnog preduzetništva u široj javnosti kao i među ključnim akterima vladinih institucija Nedostatak zakonodavstvenog okvira vezanog za sektor socijalnog preduzetništva Manjak finansijskih instrumenata dostupnih potencijalnim socijalnim preduzetnicima (krediti, garantni fondovi, društveno odgovorno investiranje,...) Niska poželjnost socijalnih preduzetnika kao klijenata finansijskih institucija zbog manjka poslovnog iskustva i vještina te nedostatka kolaterala/zaloga za finansiranje Manjak odgovarajućih obrazovnih sadržaja vezanih za socijalno preduzetništvo kako u formalnom i neformalnom obrazovanjuManjak poslovnih vještina kod postojećih i potencijalnih socijalnih preduzetnika Slaba uključenost u međunarodne poslovne i partnerske mreže socijalnih preduzetnika (klasteri, razmjena znanja)

PRILIKE Visok nivo prepoznatljivosti socijalnog preduzetništva u regionu i EU Sve veći raspon institucionalnih rješenja i inovacija na području socijalnog preduzetništva širom EU i svijeta s ubrzanom razmjenom informacija Dostupna i brza međunarodna saradnja i razmjena znanja Nove saradnje, međusektorska umrežavanja i partnerstva na regionalnom, nacionalnom i međunarodnom nivou Finansijska podrška razvoju socijalnog preduzetništva kroz evropske fondove i programe (Progress, EaSI) Razvijen sistem obrazovnih ustanova i programa kao potencijalna mreža za širenje socijalno-preduzetničkih znanja i vještina Pojačana svijest o potrebi podsticanja alternativnih ekonomskih modela zbog krize liberalnog kapitalizma

PRIJETNJE Zloupotreba koncepta socijalnog preduzetništva za aktivnosti koje nisu u skladu s njegovim načelima i vrijednostima Izjednačavanje socijalnog preduzetništva sa neprofitnim sektorom Moguće administrativne prepreke zbog neprepoznavanja punog potencijala socijalnog preduzetništva od strane državnih/javnih institucija i regionalnih/lokalnih zajednica Nefleksibilnost zakonodavnog okvira za stvaranje podsticajnog okruženja za razvoj socijalnog preduzetništva

70 | ZBORNIK RADOVA

3. Preporuke za rast i razvoj socijalnog preduzetništva u Bosni i Hercegovini

1. Prije svega neophodno je raditi na aktivnostima promocije socijal-nog preduzetništva u javnosti kako bi se ovaj pojam i koncept bolje razu mio i dobio odgovarajuću definiciju u kontekstu Bosne i Herce-govine. Neophodno je pojačati ulogu medija u promociji socijalnog poduzetništva koji bi davali više prostora primjerima dobre prakse i davali doprinos osvještavanju javnosti o mogućnostima socijal-nog preduzetništva. Podizanje svijesti ključnih aktera je takođe vrlo značajno kako bi se postigao konsenzus i razumijevanje koncepta so-cijalnog preduzetništva od strane svih aktera relevantnih za razvoj ove oblasti (ministarstva, unije poslodavaca, službe za zapošljavanje, agencije za razvoj malih i srednjih preduzeća…)..

2. Potrebno je razviti odgovarajuće obrazovne sadržaje vezane za soci-jalno preduzetništvo, kako na fakultetima tako i u školama, čime bi se već u ranim fazama doprinijelo razvoju svijesti o socijalnom pre-duzetništvu kao načinu postizanja društvenih promjena i poboljšanja, te inovativnom pristupu rješavanju ekonomskih i društvenih proble-ma. Većina socijalnih preduzetnika nema dovoljno znanja i vještina za započinjanje i vođenje aktivnosti socijalnog preduzetništva sto-ga je širenje baze znanja i informacija o socijalnom preduzetništvu i programima podrške neophodno kontinuirano plasirati među zain-teresovanim akterima. U ovom kontekstu, na primjer u Republici Srpskoj krucijalnu ulogu bi mogla da odigra Agencija za razvoj ma-lih i srednjih preduzeća koja bi na osnovu prikupljenih informacija o primjerima dobre prakse iz regiona mogla da sastavi program obuke namijenjen potencijalnim socijalnim preduzetnicima.

3. Potrebno je omogućiti jednostavniji pristup izvorima finansiranja. Osiguravanje finansijskih sredstava za početna ulaganja u socijalno preduzetništvo i njihov nedostatak često su razlog koji sprečava ljude da uopšte započnu aktivnosti socijalnog preduzetništva. U početnim fazama razvoja socijalnim preduzetnicima je potrebna institucional-na finansijska podrška kako bi otpočeli svoje pilot inicijative. Stoga je nužno raditi na daljem razvijanju programa finansiranja, investiranja i otvaranja kreditnih linija za socijalno poduzetništvo. Neophodno je razmišljati o uspostavljanju fonda za razvoj socijalnog preduzetništva ili iskoristiti neki od postojećih državnih ili entitetskih fondova radi podrške socijalnim preduzećima u početnim fazama razvoja.

4. Zagovarati razvoj poreske politike koja će biti pogodna za razvoj koncepta i aktivnosti socijalnog preduzetništva – moguće fiskalno rje šenje mogu biti poreske olakšice i subvencije za razvoj socijalnih


preduzeća. Odnosno potrebno je uspostaviti blagonaklonu poresku politiku koja bi podstakla razvoj socijalnog preduzetništva.

5. Osloniti se na podršku međunarodnih institucija i organizacija – Po-drška sa njihove strane bi prvenstveno trebalo da bude usmjerena ka razvoju nacionalnog institucionalnog okvira za socijalna preduzeća. U ovom kontekstu posebnu ulogu ima EU jer bi mogla da pruži sm-jernice u ovom procesu te da pruži podršku za direktni razvoj poje-dinačnih socijalnih preduzetničkih inicijativa u domenu finansiranja kroz pretpristupne fondove EU.

6. Razviti mrežu socijalnih preduzetnika i integrisati ih u privredni sistem - Umrežavanje socijalnih preduzetnika predstavlja platformu koja stvara priliku za saradnju i pristup resursima korisnim ne samo socijalnim preduzetnicima nego i svima koji vide prednost u onome što socijalni preduzetnici rade. Trenutna socijalna preduzeća u BiH predstavljaju izolovane inicijative koje se nalaze izvan sistema, odnos-no nisu integrisane u mrežu ključnih aktera i ne postoje jasni odnosi između socijalnih preduzeća, države i privrede. Efekti i rezultati koje socijalna preduzeća trenutno proizvode kao inicijative pojedinaca su mali i sigurno da postoji prostor za njihovo povećanje ukoliko se in-tegrišu u sistem. Zato je bitno angažovanje različitih aktera iz sva tri navedena sektora s ciljem stvaranja pogodnog okruženja za razvoj so-cijalnih preduzeća.

7. Istražiti i definisati tržišne niše te iskoristiti potencijal javnih nabav-ki – Krucijalni factor za razvoj socijalnog preduzetništva predstavlja tržište odnosno mogućnosti plasiranja proizvoda i usluga na tržištu. Shodno tome, potrebno je odrediti tržišne niše prikladne za razvoj socijalnog preduzetništva kako bi socijalna preduzeća mogla bolje da se pozicioniraju na tržištu. Potencijal javnih nabavki bi mogao da se iskoristi kao mehanizam garantovanja tržišta za pojedine proizvode i usluge socijalnih preduzeća.

Značajno je i promovisanje društveno odgovornog poslovanja velikih kompanija koje bi mogle biti klijenti partneri socijalnim preduzećima.

8. Neophodno je mapirati postojeća socijalna preduzeća, pružiti statis-tičke podatke koji bi pokazali perspektive rasta, broj zaposlenih u ovom sektoru i formirati bazu podataka socijalnih preduzeća. Ta-kođe, potrebno je napraviti pregled primjera dobrih praksi i iskustava iz zemalja regiona koje su prošle kroz taj proces te iskoristiti njihova saznanja za razvoj najboljeg modela socijalnog preduzetništva u BiH.

9. Identifikovati vladino tijelo koje bi se bavilo pitanjima socijalnog pre-duzetništva te pristupiti izradi akcionog plana i Strategije za razvoj socijalnog preduzetništva koja će biti krovni dokument i vodič, sa-

72 | ZBORNIK RADOVA

državati i adresirati sve prethodno navedene aspekte i omogućiti nji-hovo sveobuhvatno i sinhronizovano rješavanje i unapređivanje.

Zaključak

Svijet je trenutno suočen sa velikim problemima nezaposlenosti, siro-maštva i socijalni isključenosti. Stari modeli tradicionalnih profitnih organizacija i dobrotvornih organizacija nisu više dosljedan alat za suočavanje sa ovim iza-zovima. U budućnosti će vjerojatno biti dominantna preduzeća koja su usmjerena na više od samog ispunjenja finansijskih ciljeva. Posebnost socijalnih preduzeća je i to da im nije primarni cilj raspodjela dobiti nego ispunjavanje određenih društvenih ciljeva i ulaganje u dobrobit zajednice. Uticaj socijalnih preduzeća je dvostruk – ekonomski i socijalni – doprinose smanjenju monopolskih uticaja, pružaju mogućnosti za osposobljavanje i integraciju marginalozovanih slojeva društva na tržište rada, povećava konkurenciju i pruža veće mogućnosti izbora potrošačima. Stručnjaci smatraju da razvoj ovakve vrste preduzetništva može biti jedan od načina ublažavanja i rješavanja akutnih društvenih problema sa kojima se svijet susreće.

U trenutku kada su socijalna isključenost, siromaštvo i nezaposlenost primarni društveni problemi u BiH, u socijalnom preduzetništvu treba pre-poznati strategiju koja će ponuditi nove načine rješavanja ovih problema. Bosna i Hercegovina je zemlja sa značajnim prirodnim resursima koji nažalost osta-ju „zarobljeni“ zbog njihovog neefikasnog korišćenja što dovodi do problema začaranog kruga siromaštva. Međutim, u zemljama, poput BiH, koje imaju ne-dovoljno razvijene kapacitete za socijalnu zaštitu, a gdje je potreba stanovništva za njom velika, treba sagledati trend samoorganizovanja građana koji na ino-vativne i alternativne načine pokušavaju odgovoriti na socijalne potrebe. Sve brojnije inicijative dolaze od strane civilnog sektora. U okolnostima kada se veliki broj donatora povlači iz BiH, što daje sve manje izgleda za finansiranje njihovih projektnih aktivnosti, organizacije civilnog društva upravo u socijal-nom preduzetništvu mogu pronaći nove izvore finansijske održivosti. Do sada identifikovane forme socijalnih preduzeća u BiH, slične socijalnim preduzećima u EU, su udruženja građana, preduzeća za zapošljavanje osoba sa invaliditetom i preduzeća čiji su osnivači udruženja građana.

Uzimajući u obzir civilni sektor u BiH postoji potencijal za razvoj soci-jalnog preduzetništva, ali isto tako postoje brojne prepreke jer iako posjeduju ljudske resurse, određena znanja i iskustva kao i određene izvore finansijskih sredstava koja im stoje na raspolaganju da postanu socijalna preduzeća, ipak postoji nedostatak iskustva u domenu proizvodnih aktivnosti i pozicioniranja na tržištu. Jedan od glavnih prioriteta u stvaranju podsticajnog okruženja za


razvoj socijalnog preduzetništva u BiH je kreiranje zakonskog okvira koji omo-gućuje razvoj različitih modela socijalnih preduzeća iz perspektive civilnog društva. Veliki broj organizacija civilnog društva, koje postoje u BiH, su jedan od ključnih potencijala za razvoj socijalnog preduzetništva te je potrebno više promovisati mogućnosti za ove vrste aktivnosti. Postojeća sredstva od međun-arodnih organizacija mogu se vidjeti kao dobra osnova za pokretanje različitih organizacionih modela zasnovanih na principima socijalnog preduzetništva. Konačno, postojeći modeli socijalnog preduzetništva razvijeni od strane organi-zacija civilnog društva treba da budu vidljivi, priznati i prepoznati kao osnova za razmjenu iskustava i dobrih praksi u BiH.

Razvoj socijalnih preduzeća predstavlja jedan od načina da se ispune uslovi koje Evropska unija postavlja pred nas, a odnose se na jednak pristup zapošljavanju i socijalnim uslugama. Evropska unija u svojoj EU Strategiji 2020. prepoznaje socijalnu ekonomiju kao bitan faktor održivog, pametnog i inkluziv-nog rasta koja ima potencijal da smanji rastuće društvene nejednakosti.

Činjenica je da socijalno preduzetništvo i socijalna ekonomija izazivaju rastući interes društvenih aktera. Uloga socijalnih preduzeća u privredi postaje sve značajnija u kontekstu smanjenja ekonomske krize, rastuće socijalne isključenosti i nezaposlenosti.

Za razvoj socijalnih preduzeća neophodni su sistemski pristupi i adek-vatni podsticaji, odnosno aktivni angažman javnog, privatnog i civilnog sektora. Uspostavljanje institucionalnog mehanizma za razvoj socijalnog preduzetništva u BiH bi doprinio i boljem povezivanju privatnog, javnog i civilnog sektora, boljoj komunikaciji između građana i institucija i konačno, porastu opšteg pov-jerenja i socijalne kohezije u društvu.

74 | ZBORNIK RADOVA

Prepoznavanje neprilike kao prilike - za socijalne poduzetnike i one koji to namjeravaju postati

Anja Didović67

Uvod

Kako u Bosni i Hercegovini, tako i u samom regionu, trenutna ekon-omska kriza i neravnoteža tržišta postaje svakodnevno stanje društva, u fokus sve više dolaze pronalasci modela proizvodnje i distribucije dobara utemeljeni na principima solidarnosti i održivosti, gdje su ‘’glavni modelari’’ takvog vida poslovanja socijalni poduzetnici koji u neprilikama na tržištu vide veliki po-tencijal razvoja novog, inovativnijeg pristupa.

Ovi socijalno-ekonomski modeli određuju novi val poslovanja pre-poznat kao socijalno poduzetništvo ili solidarna ekonomija koja ide korak dalje jer pored humanijeg odnosa prema radnicima, marginaliziranim skupinama u društvu, zaštiti okoline i reinvestiranju profita za dalji razvoj preduzeća ili za korist lokalne zajednice, utiču i na sistemsku transformaciju, odnosno promjenu i na društvenim, ali i političkim nivoima.

Socijalno poduzetništvo ukazuje na važnost podsticanja društvenih promjena, i kao rezultat djelovanja u zemljama Europske Unije ovaj val je pod-stiče donošenje reformi socijalne zaštite te dovodi do priznanja vrijednosti soci-jalne ekonomije i socijalnog preduzeća kao uspješnog modela stvaranja održivih radnih mjesta.

Definicija novog vala poslovanja

Danas, možemo reći da je definicija socijalnog poduzetništva sve samo ne jasna, socijalno poduzetništvo je postalo toliko sveobuhvatno, da trenutno izgleda poput ogromnog balona pod koji se stavljaju sve društveno korisne ak-tivnosti. I dok su razni eksperti i stručnjaci u dilemi oko same formule i jasnoće, potrebno je na najjednostavniji način prezentirati i približiti ovaj vid poslovanja ciljanim grupama.

Prema tome, možemo reći da socijalno poduzetništvo vodi ka:društvenim promjenama i akter je socijalne ekonomije (koja nije ni

privatna ni javna) i preduzima aktivnost od kojih lokalna zajednica ima korist:

67 Anja Didović;Grants Manager at INFOHOUSE

UDK 005.35:334.7


1. Društveni cilj jeste razlog za realizaciju komercijalne aktivnosti;2. Profit je u najvećem dijelu investiran sa dostizanjem postavljenog

društvenog cilja,3. Vlasničko i upravljačko tijelo izražava misiju odnosno principe

demokratičnosti, participativnosti i socijalnih prava i pravde.

Drugim riječima, socijalno djelovanje ovih preduzeća je biznis, prije sve-ga, koji je osnovan radi rješavanja određenog društvenog/socijalnog pitanja ili potrebe, stavljanjem u pogon tržišnih principa i alata (prodaja proizvoda i uslu-ga).

Na taj način, socijalni poduzetnik postaje generator promjena u ekonomi-ji i društvenih vrijednosti u svojoj lokalnoj zajednici.

Ali koje je pravo vrijeme i kada se opredjeljujemo preći iz tradicionalnog poslovanja u socijalno?

Kada smo spremni na skok?

Skok na socijalno poduzetništvo

Prije svega, socijalne poduzetnike privlači neravnoteža, jer u tome vide priliku da ponude novo rješenje, novi proizvod ili usluge. Razlog zašto socijalni poduzetnik vidi nepriliku kao priliku leži upravo u osobinama koje posjeduju poput: inspiracije, odlučnosti, kreativnosti, koje su jako važne za uspješan pro-ces inovacije.

Socijalne poduzetnike treba razumjeti kao osobe koje se suprotstavljaju zanemarivanju, marginalizaciji, koje doprinose pozitivnim promjenama, sprem-nošću za akcijom, kao osobe koje ciljano utječu na stvaranje povoljnijeg balansa i koji osigurava trajniju dobrobit za ciljanu grupu i društvo jedne lokalne zajed-nice.

Da bi bio uspješan u svom poduhvatu, socijalni poduzetnik mora razum-jeti i voditi računa o četiri veoma bitne komponente:

1) prepoznavanjem prilike stvara i razvija socijalno korisne poduhvate i modele humanijih odnosa;

2) kroz inovaciju, spremnost na akciju, hrabrost i snagom za doborobit vrši uticaj na stvaranje stabilnijeg okruženjam;

3) oslobođanjem zarobljenog potencijala osigurava bolju budućnost za ciljanu grupu, ali i društvo lokalne zajednice,

4) reinvestiranjem profita za dalji razvoj preduzeća i socijalne programe u korist lokalne zajednice koristi ekonomske alate za sistematsku transformaciju.

76 | ZBORNIK RADOVA

Koja je naša prednost u odnosu na tradicionalno poslovanje

Prednost socijalnih preduzeća možemo posmatrati kroz:A) SOCIJALNA NOTA JE BROJ 1. - Najveća prednost se ogleda zbog

društvenih ciljeva odnosno čitavo poslovanje je usmjereno na rješa-vanje određenog društvenog/socijalnog problema u lokalnoj zajed-nici.

B) Zbog svoje svrhe (misije) postaje konkurentniji kod potrošača koji imaju razvijenu svijest prilikom kupovine proizvoda ili usluga, na taj način kreira novu potrošačku svijest jedne lokalne zajednice a i šire

C) Koncept nudi nove pristupe i rješenja za postojeće probleme u društ-vu, posebno za marginalizirane grupe stanovništva

D) Stvaraju se održiva radna mjesta u ruralnim područjima (daje se važnost malim i srednjim preduzećima koja su stub opstanka u pro-cesu tranzicije);

E) Fokus je na nezaposlenosti ali isto tako i na zaposlenosti jer se akti-viraju ekonomski neaktivne populacije (osobe sa invaliditetom, žene, mladi...)

F) Kreira / mijenja se svijest o određenim ciljnim grupama (ugrožene kategorije stanovništva, osobe sa invaliditetom, položaj žena u rural-nim područjima...)

G) Usmjerava se dobit na neprofitne programe;H) Stvaraju se modeli društvenog poslovanja u zemlji i regiji;I) Fokus se stavlja na prednosti zadružnog modela (npr. zadruge)

Sama socijalna poduzeća su utemeljena u zajednici i bliska su socijalnim potrebama, te pružaju inovativne reakcije; tako da se ona mogu replicirati i pos-tupno širiti u nove modele, a onda ti modeli socijalne inovacije mogu poslužiti i osigurati pravedniji, produktivniji i održiviji način proizvodnje dobara te društ-venog bogatstva.

Problematika socijalnog poduzetništva

Ali, kao i u svim sferama poslovanja, nakon naših prednosti tu je i prob-lematika sa kojom se susreće socijalno preduzeće posebno u Bosni i Hercegovini:

•Naglašavanje društvene svrhe ne prati kvalitetan proizvod ili usluga koju pružaju zbog čega se gubi povjerenje potrošača;

•Relativno novi trend poslovanja u kojem ne postoje pojedinci u našoj zemlji sa dovoljno razvijenim vještinama i znanjima neophodnim za razvoj i upravljanje ovakvim vrstama poduzetništva;


•Nedovoljno razvijena zakonska regulativa u kontekstu prepoznavanja i registracije društvenih preduzeća tako da se ostavlja prostor za zlo-upotrebu koncepta poslovanja od strane pojedinaca radi sticanja vlas-tite koristi;

•Limitiranost pristupima fondovima/finansijskoj podršci;•Nepostojanost jasnijeg koncepta socijalnog ulaganja (nedostatak

informacija, znanja, obuke)•Pokretanje različitih usluga i proizvoda u isto vrijeme •Nedostatak investiranja kako u proizvodnju, opremu tako i u osoblje•Slaba promocija u medijsko-komercijalnom prostoru

Dodatno, socijalnog poduzetnika opterećuju i:•Nedostatak poduzetničkog duha (naslijeđene vrijednosti iz prethod-

nog sistema, nedovoljno poticanje svijesti).•Tradicionalne vrijednosti (npr. položaj žena u ruralnim područjima).•Otpornost ljudi iz ruralnih zajednica za rad u drugom entitetu i nedo-

statak socijalne kohezije između različitih nacionalnosti u Bosni i Her-cegovini.

•Odnosi između korisnika, preduzeća, međunarodnih donatora, vladinih institucija, medija, klijenta i ostalih).

•Slaba i nedovoljna kohezija između vlade, preduzeća i nevladinog sektora.

•Nepostojanje fleksibilnosti tržišta rada (institucionalni i pravni okvir; nedovoljan pristup financijskom kapitalu).

Da bi odgovorio svim gore navedenim izazovima, socijalni poduzetnik mora riješiti dileme vezane kako za svoje socijalno, tako i za svoje ekonomsko djelovanje.

Naš socijalni aspekt:

•Da li u socijalnom preduzeću svi dijelimo istu misiju, ciljeve i vrijed-nosti?

•Da li postoje odgovarajući nivoi protoka informacija?•Da li imamo dovoljno znanja i vještina kako rastemo i razvijamo se?•Postoji li dovoljna razina motivacije, svijesti i obrazovanja o socijalnom

investiranju kod osoblja?•Imamo li dovoljno razvijene politike, pravila i procedure u svrhu zaš-

tite naših proizvoda, usluga i naših socijalnih programa?•Da li je vrijeme da se „bacimo u potragu“ za dobrim partnerom i koje

rizike smo voljni preuzeti?

78 | ZBORNIK RADOVA

NAŠ EKONOMSKI STAV zahtijeva detaljniju finansijsku analizu socija-lnog preduzeća u svrhu smanjenja rizika samog poslovanja:

•Na koji način obezbijediti stalna primanja i finansiranje ( npr. kod se-zonske dinamike poslova poljoprivreda, obrazovanje, turizam)

•Kako rasporediti profit (reinvesitranje u samo preduzeće, ulaganje u socijalne programe, koji je pravi omjer, kada je vrijeme za novu investi-ciju ili novi proizvod?)

•Kako najbolje iskoristiti naš cijeli kapacitet i mogućnosti (npr. stakle-nik)?

•Da li smo spremni preuzeti financijski rizik u slučaju nepovoljnih uslo-va i kretanja na tržištu i nestabilnosti u regiji (sankcije, obustave izvo-za, promjene meteoroloških stanja)?

•Da li radimo dovoljno analiza tržišta i da li ih radimo na najbolji mo-gući način?

•Koliko zavisimo od indirektnih faktora: transport, povećanje cijena/poreza od kojih zavisi naš proizvod (npr. cijena nafte, sirovine…)?

•Koje zakonske promjene utiču direktno na zapošljavanje?•Da li imamo oko sebe odane upravitelje, radnike…?•Da li smo u mogućnosti dovesti sposobne i vizionarske stručnjake?•Radimo li dobru procjenu rizika? •Ukoliko se bavimo proizvodnjom koja zahtjeva HACCP ili druge cer-

tifikate za proizvode – kada je najbolje vrijeme da pokrenemo proces?•Da li temeljimo svoj proizvod na rješavanju socijalnih problema i po-

treba naše okoline i tržišta (lokalnog, regionalnog, globalnog)?

Cilj ove studije slučaja nije obeshrabriti buduće socijalne poduzetnike ili odvratiti sadašnje od socijalnog preduzeća. Ukazivanjem na ‘’bolne tačke’’ razvoja socijalnog preduzeća u Bosni i Hercegovini želimo uspostaviti sistem preventivnih mjera i tako omogućiti ciljanim grupama, svim zainteresovanim ali i budućim investitorima i donatorima prednost ulaganja i sigurnost razvoja ovog novog vala poslovanja.

Mi, kao mladi pioniri socijalnog poduzetništva možemo interno doprini-jeti smanjenju rizika našeg poslovanja kroz niz instrumenata i politika koje treba razvijati i praktikovati u samom socijalnom preduzeću kao što su:

Edukacija o socijalnom poduzetništvu i praćenje regionalnih, eu-ropskih i svjetskih trendova (uključivanje novih znanja u projektnim prijedlozima i sufinanciranjima).

Konstantna potraga za investitorima, fondovima i lojalnim partneri-ma posebno u lokalnoj zajednici.

Dodjeljivanje pravih pozicija za osoblje sa jasno definisanim odgovor-nostima i podjelom poslova.

Bolje planiranje (kako finansijskog tako i društvenog aspekta).


Konkretnije definisanje cilja, učinka i rizika.Stalno istraživanje tržišta i analiza faktora promjena (socijalnih,

političkih, regionalnih, zakonskih).Poznavanje zakonodavnih procesa, pravila i procedura.Poboljšanje osiguranja našeg posla, rada, proizvoda, robe, medijske

kampanje i brenda.Poznavati potencijal socijalnih medija i marketinga za promociju.

proizvoda/usluga kao i socijalnih programa.

Podrška umrežavanjem – kako formalna, tako i neformalna - predstavlja ključ zajedničkog djelovanja i doprinosi izgradnji kapaciteta za bolju iskorište-nost resursa za razvoj profitne tržišne nishe socijalnih preduzeća. Također, kao predstavnici socijalnog poduzetništva u Bosni i Hercegovini, možemo poduzeti niz aktivnosti u cilju boljeg razumijevanja, predstavljanja i pronalaska adekvat-nog mjesta na tržištu u našoj zemlji:

Povezivanje i integrisanje iskustava iz drugih zemalja u regionu i Eu-ropi (Slovenija, Hrvatska, Češka, Italija, Mađarska, Skandinavija)

Potražiti keystakeholdere i druge interesne grupe u samoj lokalnoj zajednici, ali i regiji i ostvariti saradnju radi lakšeg pristupa privatnim finansiranjima i investicijama

Jedni druge naučiti da radimo zajedno, da smo prije svega partneri u razvoju jedne nove, bolje socijalne ekonomije, a ne konkurenti

Uspostaviti jedinstven on-line registar socijalnih preduzeća u Bosni i Hercegovini

Raditi na platformi za socijalna preduzeća kao i na neophodnim refor-mama u svrhu rješavanja statusa i sprovođenja socijalnih politika

Stvoriti klimu o okruženju i promovisati djelovanje socijalnog i prof-itnog kao jednu sinergiju

Raditi na transparentnosti socijalnih preduzeća i povećanju vidljivo-sti socijalnog poduzetništva

Osnovati radne savjetodavne grupe koje će raditi na prijedlozima novih Zakona koji omogućuju bolji status socijalnih preduzeća

Pregovarati sa institucijama na državnim nivoima vlasti radi us-postave boljeg režima socijalnih preduzeća (određene povlastice)

Rješavanje zamke socijalne zaštite i tržišta rada (pitanje naknada i radne mogućnosti osobama sa invaliditetom, boraca, invalida rada...)

Ekosistem podrške socijalnom poduzeću ne temelji se samo na pomoći donatora, investitora i odvažnih pojedinaca, već uključuje rad Vlade i širok spektar organizacija iz privatnih i ekonomskih sektora, privlačeći javna/dobrot-vorna/ privatna sredstva tako da sama ideja socijalnog poduzetništva u Bosni i Hercegovini može uspjeti i doživjeti svoj razvoj jedino uz učešće svih sfera društva i ekonomije.

80 | ZBORNIK RADOVA

Slike snimljene u okviru projekta EKOBILJE finansiranog od strane US-AID-a u toku 2013. godine i ove aktivnosti je sprovodila NVO uz podršku i učešće lokalne zajednice u cilju ekonomskog osnaživanja žena na području Ži-vinica i Šekovića.

Literatura

1. Social Entrepreneurship: The Case for Definition, Roger L. Martin & Sally Osberg. Copyright © 2007, Leland Stanford Jr. University; Izdavač: Autonomni centar - ACT, Čakovec - www.actnow.hr, u sklopu projekta “Social en tre preneurship as a tool for financial sustainability of civil society organisations”.

2. Perspektive zadrugarstva Nikola Prić 31.siječanj 2016. Novosti- Društvo

http://www.portalnovosti.com/perspektive-zadrugarstva3. Socijalno poduzetništvo i drugi modeli zapošljavanja za naj

potrebitije; Roger Spear Otvoreno sveučilište, Ujedinjeno Kra-ljevstvo i Sveučilište Roskilde, Danska, Zajedničko izvješće Europ-ska komisija Hrvatska, 29.-30. listopada 2013.

„YEP“ PROGRAMA LOKALNIH INICIJATIVA


Projekat zapošljavanja mladih u kontekstu reforme javnih službi za zapošljavanje

Ranko Markuš, doc. dr68; Dženan Trbić69

1. Projekat zapošljavanja mladih - Youth Employment Project

Projekat se implementira uz podršku Vlade Švajcarske pod nazivom Novi pristupi na tržištu rada koji vode ka konkretnim rezultatima. Kroz ovaj program, 1.04.2016. godine zaposleno je 4306 mladih. Projekat zapošljavanja mladih (YEP) se implementira od strane njemačke kompanije GOPA mbH, kroz predstavništ-vo u BiH u periodu od oktobra 2008. godine (do oktobra 2011. godine Projekat je finansiran od Švajcarske agencije za razvoj i saradnju (SDC) i Austrijske agenci-je za tehničku saradnju (ADC)), dok nastavak projekta (u dvije faze do 2020.g) podržava Vlada Švajcarske putem Ambasade Švajcarske u BiH.

2. Projekat zapošljavanja mladih u periodu od 2008 – 2016. godine

Projekat je u periodu od 2008, do2016. godine dao značajan doprinos pozitivnim promjenama na tržištu rada u BiH i to kroz sljedeće najvažnije re-zultate:

Unapređenje rada javnih službi za zapošljavanje

Tokom prve faze implementacije projekat je bio fokusiran na posredo-vanje u zapošljavanju kroz privatne agencije dok je u drugoj fazi akcenat stavl-jen na javni sektor, a ključne aktivnosti su sljedeće:

- Uspostavljanje „Oglednih biroa” Zavoda koje će služiti za primjer dru-gima na koji način trebaju biti opremljene i kakve procedure rada tre-baju imati,

- Razvoj ljudskih resursa unutar entitetskih zavoda za zapošljavanje, - Uvođenje sistema mjerenja učinaka u radu entitetskih zavoda, - Razvoj informacionog sistema, - Podrška programima preduzetništva koje implementiraju entitetski

zavodi, - Otvaranje 17 novih Klubova za traženje posla,

68 Doc. dr Ranko Markuš; [email protected] Dzenan Trbic; [email protected]

UDK 331.53.07

84 | ZBORNIK RADOVA

- Saradnja sa privatnim agencijama za zapošljavanje u vezi sa pitanjem zapošljavanja mladih,

- Podrška samozapošljavanju u ruralnim oblastima, - Uspostavljanje Foruma zapošljavanja mladih - Promotivne aktivnosti u vezi sa pitanjem zapošljavanja mladih.

"Ogledni biroi" - novi koncept rada JSZ-a

Glavna uloga javnih zavoda za zapošljavanje definisana zakonom je pos-redovanje pri zapošljavanju, ali je ta uloga pod pritiskom pasivnih mjera (ad-ministracije zdravstvenog osiguranja) uglavnom zanemarena, naročito kada se ima u vidu uloga i potrebe poslodavaca na tržištu rada. Uspostavljanje ogled-nih biroa odnosno novog modele unutar nedovoljno razvijenih javnih službi za zapošljavanje, predstavlja efikasan način razvijanja strategije koja će doprinije-ti pozitivnim promjenama baziranim na najboljim evropskim praksama. Ovaj pristup je primijenjen u drugim zemljama Balkana, ali i Švajcarske i Njemačke, te je postigao značajan uspjeh. Namjera je da se kroz saradnju i rad sa zaposleni-ma zavoda, mijenja organizacija holistički, tj. da se pristupi organizacijskim izm-jenama koje mogu biti na primijenjene način da se mijenja filozofija, ponašanje, radna praksa i okruženje. Zavodi/službe za zapošljavanje trebaju prepoznati potrebe klijenata, prvenstveno poslodavaca, razviti odgovarajuće usluge, uspos-taviti sistem mjerenja učinaka, razviti i primijeniti strategiju koja će unaprijedi-ti funkcionisanje sistema potražnje radne snage. Uspostavljena su dva ogledna biroa, u JUZZZRS pri Filijali Doboj – Biro Doboju i u JU SZZKS u birou Novo Sarajevo. Uspostavljanje oglednih biroa ne bi bilo dovoljno da koncept nakon testiranja nije proširen na način da su pozitivni primjeri podstakli promjene i u ostalim biroima, te je izmijenjena sistematizacija radnih mjesta u JU Zavodu za zapošljavanje Republike Srpske i JU Služba za zapošljavanje Kantona Sarajevo kojom je osigurano da svi biroi u Kantonu Sarajevo i Republici Srpskoj rade u skladu sa modelom koji je testiran u biroima Doboj i Novo Sarajevo.

Vlada FBiH je septembra 2014. g. usvojila “Strategiju jačanja funkcije pos-redovanja u JSZ-ovima u FBiH” koja predstavlja strateški instrument za reformu javnih službi koji detaljno definiše načine za njeno provođenje, a podrazumijeva i aktivnosti koje su primijenjene o oglednim biroima. Novi model rada, razd-vajanje administrativnih i savjetodavnih uloga, unapređenje kvalitete usluga, uvođenje sistema za praćenje i mjerenje učinaka predstavlja “Reformski paket” koji je ponuđen kantonalnim JSZ-ovima tokom konferencije u martu 2015. g te su u četiri kantonalna JSZ-a (JU Služba za zapošljavanje Hercegovačko-ne-retvanskog kantona, Bosansko-podrinjskog, Zeničko–dobojskog i Tuzlanskog kantona) urađene situacione analize te su definisani planovi aktivnosti za pro-vođenje reforme.


Tokom septembra 2015. g. su sa tri gore navedene službe, sem JZS Ze-ničko–dobojskog kantona, potpisani Memorandumi o razumijevanju koji su for-malni dokument kojima je iskazana spremnost službi da odlučno slijede prim-jenu novih praksi testiranih u JUSZZKS i JUZZZRS. Naknadno se u cijeli proces uključio Zavod za zapošljavanje Brčko distrikta. Pored navedenih aktivnosti u JU Služba za zapošljavanje Bosansko-podrinjskog kantona biće testiran model Mobilnog biroa sa ciljem da se usluge pruže nezaposlenima u ruralnim zajed-nicama kojima je pristup uslugama u velikoj mjeri otežan, ili kojima dolazak u biro radi redovnog javljanja ili korištenja drugih usluga, iziskuje troškove koje oni nisu u mogućnosti da sami snose. Ukoliko se ovaj model pokaže efikasnim u smislu smanjena troškova i rezultira poboljšanjem usluga za nezaposlene, otvo-riće se prostor za prenos ovog koncepta u Uvođenje sistema upravljanja učinci-ma u javnim zavodima za zapošljavanje Sistem upravljanja učincima u javnim zavodima/službama, prije njegovog uvođenja, nije bio nedovoljno razvijen, još uvijek ne postoji sistem praćenja učinaka na nacionalnom, regionalnom, lokal-nom ili individualnom nivou. Takođe razvojne strategije se ne primjenjuju u do-voljnoj mjeri. Projekat zapošljavanja mladih je aktivno radio na rješavanju ovih pitanja kroz nekoliko opcija:

(i) predstavljanje organizacionih ciljeva, (ii) predstavljanje regionalnih ciljeva i na nivou službi /biroa kao i (iii) individualnih učinaka.

Uvođenje sistema upravljanja učincima u javnim zavodima za zapošlja-vanje je zahtjevan proces, ali svaki pomak u ovom području može se smatrati uspjehom. Oba entitetska zavoda za zapošljavanje prepoznali su unapređen-je sistema mjerenja učinaka kao važno pitanje te sistem za praćenje i mjerenje učinaka razvijen u ZZZRS i JUSZZKS u saradnji sa stručnjacima Ministarstva za ekonomska pitanja Švajcarske koje ovu praksu implementira u Švajcarskoj. Švajcarska je odabrana zbog decentralizovanog sistema u kojem zavodi rade i zbog velikog iskustva u definisanju ovakvih sistema. Tokom protekle tri go-dine definisan je koncept sistema za praćenje učinaka slijedom kojeg je razvijena moderna aplikacija za praćenje učinaka koja je u proteklom periodu predata na upravljanje ZZZRS i JUSZZKS. Interni izvještaji se pripremaju kvartalno i prezentuju se menadžemetnima službe. Sistem za mjerenje učinaka je jedan od elemenata “Reformskog paketa” te je cilj da se u narednom periodu, a na osnovu iskustava u razvoju ovog sistema, on uvede u četiri kantonalne službe koje su iskazale interes za njegovu provedbu.

Karijerni program u srednjim školama

U saradnji sa resornim ministarstvima obrazovanja, odabrao šest sred-njih škola u Tuzli, Gračanici, Brčkom, Rogatici, Prnjavoru i Vlasenici, u kojima je implementiran akcioni program karijernog upravljanja, koji su sprovodile radne

86 | ZBORNIK RADOVA

grupe školskih nastavnika i pedagoga, uz pomoć vanjskih stručnjaka sa iskust-vom na tom poslu nakon što je preko stotinu pedagoga i učitelja prošlo obuku.

U školama je opremljeno šest savremenih karijernih kabineta, što podra-zumijeva renoviranje jedne od školskih učionica, opremanje najsavremenijom tehnikom i namještajem, te brendiranje. U srednjoškolskom centru „Milorad Vlačić“ u Vlasenici otvoren i plastenik, u kojem učenici škole vode pravi biznis, od proizvodnje do plasmana proizvoda. U saradnji sa menadžmentom škola pripremljen je nastavni materijal orijentisan ka karijernom upravljanju, a sve sa ciljem lakše integracije na tržište rada onih đaka koji ne žele da nastave školo-vanje nakon uspješno završene srednje škole. Sa ciljem unapređenja profesional-nog i karijernog savjetovanja, a kako bi se na što je moguće efikasniji način pris-tupilo mladima potrebno je konstantno uvoditi nove alate u radu, te je Služba za zapošljavanje Kantona Sarajevo sprovela radionice sa svim pedagogicama srednjih škola u Kantonu Sarajevo (privatnih i javnih) sa fokusom na: profesio-nalna orijentacija, informacije o tržištu rada i Priručnik “Zumiraj zapošljavanje mladih”. Profesionalna orijentacija koja je u posljednje vrijeme se transformisala u karijernu orijentaciju se ne bavi samo izborom zanimanja, već i spoznajama o promjeni karijere i fleksibilnosti karijernog puta i promjene više zanimanja u karijeri pojedinca.

Klubovi za traženje posla

U sklopu Zavoda za zapošljavanje RS je u Banjoj Luci i Gradišci te i u Tuzli, u okviru Službe za zapošljavanje Tuzlanskog kantona uvedena je odnos-no pilotirana u prvoj fazi Projekta aktivna mjera grupnog savjetovanja nezapos-lenih ” Klub za traženje posla”. Klub za traženje posla vodi voditelj kluba/savje-todavac JSZ-a koji je prošao/la posebnu edukaciju zahvaljujući kojoj je u prilici da pomogne i savjetuje mlade ljude u traženju adekvatnog posla. Klubovi za traženje posla okupljaju nezaposlene mlade tri - četiri dana u sedmici tokom trosedmičnog programa. Fokus obuke je na pronalaženju adekvatnih oglasa za radna mjesta i razvijanja vještina prezentovanja, putem telefona, pisama i licem u lice. Tokom prve dvije sedmice članovi kluba razvijaju teoretska znanja dok u trećoj sedmici se fokusiraju na praktično traženje posla, sa jasno postavljenim ciljevima u broju prijava koje moraju napraviti. Za sve one mlade koji ne pro-nađu posao tokom tog perioda, obezbijeđeno je savjetovanje i podrška tokom narednih šest mjeseci. Ciljne grupe klubova su mlade nezaposlene osobe te je stoga postavljena dobna granica od 18 do 30 godina za članove, ali je ostavljena mogućnost da svi zainteresovani mogu učestvovati u obuci. Biroi koji provode program Kluba se nalaze na sljedećim lokacijama Tuzla, Živinice, Kalesija, Lu-kavac, Travnik, Novi Travnik, Jajce, Fojnica, Bugojno, Busovača, Kakanj, Ca-zin, Goražde, Orašje, Sarajevo (Federacija BiH) i Banja Luka, Gradiška, Srbac, Rudo, Modriča, Teslić, Novi Grad, Nevesinje, Višegrad, Zvornik, Derventa, Do-


boj (RS). Širenje mreže Klubova za traženje posla u narednom periodu odvijaće se prema planu provedbe reforme u četiri JSZ-a odnosno u službama koje su se opredijelile za uvođenje novog modela rada. Kako bi se mjerila uspješnost Klu-bova, projekat je razvio sistem mjerenja učinaka, u kojem su ključni indikatori:

•broj polaznika, •broj intervjua za posao, •broj zaposlenih osoba, i •odnos broj zaposlenih - broj polaznika.

Sa ciljem dodatne motivacije uvedena je praksa proglašenja najefiksan-ijih Klubova krajem svake godine. Sa ciljem promovisanja uspješnih primjera mladih koji su se nakon učešća u mjeri zaposlili YEP priprema razglednice sa pričama mladih kao i kalendar koji voditelji koriste u Klubovima za traženje posla u radu sa novim grupama kao motivaciono – promotivni materijal. U situ-aciji kada nema dovoljno radnih mjesta naročito u lokalnim zajednicama u koji-ma se provodi program Kluba, i sa ciljem prezentacije formalnih i neformalnih mogućnosti za dobijanje stipendija, volontiranje, razvoj vještina i sl., YEP je ini-cirao izradu Info–paketa koji se objavljuju sedmično. U njihovoj pripremi učest-vuju zaposlenici službi, sa time da YEP administrira i objavljuje Info pakete na www.berzarada.ba. Do sredine oktobra 2015.g. je objavljeno 114. Info – paketa sa preko 3000 informacija, a obzirom da su prvenstveno namijenjene mladim osobama, do sada je 179 mladih iz Klubova za traženje posla iskoristilo neke od mogućnosti iz info-paketa, a među članovima Kluba za traženje posla postoji 191 mlada osoba koja je angažovana ili je bila angažovana kao volonter/ka. U programu Klubova za traženje posla je od početka uvođenja ove aktivne mjere do 01.03.2016.g je učestvovalo 5396 nezaposlenih mladih od čega je njih 2220 (40%) pronašlo zaposlenje od čega 1342 žena (61%).

Razvoj web stranica i infrastrukture službi za zapošljavanje

Nadalje su, u toku prve faze, ostvareni su značajni rezultati sa fokusom na Zavode za zapošljavanje RS (ZZZRS) i FBiH kao što su kreiranje novih web portala Zavoda za zapošljavanje RS (http://www.zzzrs.net/) i FBiH (http://fzzz.ba/), koji korisnicima (prvenstveno nezaposlenima i poslodavcima) pruža-ju nove savremene e-usluge dostupne sedam dana u sedmici tokom 24 sata, što komunikaciju sa ciljnim grupama čini efikasnijom i bez bespotrebnih adminis-trativnih procedura. Poslodavcima je između ostalog pružena mogućnost online unošenja oglasa ili preuzimanja obrazaca bez odlaska u kancelarije Zavoda, dok nezaposlena lica imaju mogućnost besplatnog pristupa velikom broju oglasa, što čini protok informacija na tržištu rada mnogo boljim. Jedna od ostvarenih saradnji je i saradnja Zavoda za zapošljavanje RS i portala Posao.ba, upravo na razmjeni oglasa, koji se automatski razmjenjuju na jednoj i drugoj stranici.

88 | ZBORNIK RADOVA

Prema izvještaju o Monitoringu rada JSZ koji je izrađen u sklopu EU pro-jekta ”Posao narodu¨ (novembar 2014) web stranice FZZZ i ZZZRS su ocijen-jene najvišim ocjenama u konkurenciji sa web stranicama drugih JSZ. U protekle dvije godine dodatna podrška je pružena JUSZZKS te je i stranica ove službe modifikovana u skladu sa modernim principima rada sa klijentima.

U filijali ZZZRS Banja Luka uspostavljena je šalter sala koja efikasno razdvaja primaoce aktivnih i pasivnih mjera što je preduslov za rad filijale u sk-ladu sa novim praksama i procedurama, a značajna su infrastrukturna ulaganja u sve javne službe za zapošljavanje koje su se opredijelile za reformu zajedno sa Projektom.

Obuka zaposlenika službi za zapošljavanje

U sklopu projekta održano niz obuka za službe za zapošljavanje na prin-cipu trening trenera, u koji je uključen veliki broj zaposlenika iz svih filijala. Svi zaposlenici su dobili certifikat za pohađanje ove obuke, a svoja znanja su nastavili multiplicirati zaposlenicima zavoda koji nisu bili obuhvaćeni obukom.

Među posebno inovativnim pristupima Projekta, pored uspostavljanja saradnje privatnih i javnih agencija za zapošljavanje, bile su i Mobilna jedinica (specijalno opremljeno vozilo). Mobilna jedinica je kombi koji obilazi sela i gradove s ciljem distribucije oglasa za otvorena radna mjesta u regionima koje posjećuje, ali i s ciljem pripreme mladih ljudi da se prijave na ta radna mjes-ta, te prikupljanja njihovih biografija. Sve posjete su organizovane u saradnji sa opštinama i lokalnim biroima za zapošljavanje, a na taj način se mladim ljudima na licu mjesta pruža praktična podrška kako bi se mladi aktivirali u traženju po-sla. Britanska Daily Mail grupacija je nagradila ideju Mobilne jedinice nagradom za najinovativnije poduhvate u oblasti zapošljavanja, pod nazivom „Posao pred Vašim vratima“. Projekat je nagrađen i na izboru za najboljeg poslodavca 2010. godine, u kategoriji „Najinovativniji projekat“.

Projekat zapošljavanja mladih je tokom prve faze implementacije, a u saradnji sa entitetskim Zavodima za zapošljavanje i organizacijama iz BiH, kroz niz svojih aktivnosti zasnovanih na inovativnim pristupima pružio podršku mladim ljudima kroz pet ciklusa preduzetničke obuke za nezaposlena lica, nakon čega je vršena obuka mladih ljudi na radnom mjestu u odabranim pre-duzećima, što je rezultiralo sa 34 ugovora o zapošljavanju.

U drugoj fazi Projekat je aktivno uključen u godišnje planove JSZ oba entiteta. Entitetski zavodi za zapošljavanje raspolažu sa nedovoljnim sredst-vima i ljudskim kapacitetima tako da svako angažovanje zaposlenika i osoblja zavoda mora biti organizovano tako da se postignu što bolji rezultati sa što man-je negativnih efekata na uobičajeno funkcionisanje zavoda. Obuku za voditelje Klubova za traženje posla je prošlo 49 zaposlenika službi iz oba entiteta. Kako


bi se osigurao transfer znanja i održivost ove aktivne mjere provedena su dva modula obuke prema programu ”Train the Trainers” (decembar 2014 i septembar 2015). Zaposlenici koji su uspješno prošli obuku će biti treneri svojim kolegama u onim službama za zapošljavanje koje iskažu interes za primjenu programa.

Uvođenjem novog modela rada i primjena Uputstva za rad u opštinskim biroima, iskazala se potreba da se zaposlenici u službama dodatno obuče pa je provedeno niz obuka kao što je obuka za zaposlenike JUSZZKS (Program praktičnih obuka je proveden tokom decembara 2014 – februara 2015.) te je 27 zaposlenika steklo opšta i posebna znanja o novim pristupima u radu sa klijen-tima službe, a nakon testa su i certificirani.

Razmjena iskustava sa Kantonalnim zavodima za zapošljavanje u Švajcarskoj i Njemačkoj

Za predstavnike Zavoda za zapošljavanje RS, Federalnog zavoda i Agencije za rad i zapošljavanje BIH i Zavoda za zapošljavanje Brčko distrikta or-ganizovana studijska posjeta Njemačkoj (učesnici su posjetili Zavod za zapošl-javanje – centrala u Nirmbergu, Biro za zapošljavanje u Frankfurtu, Agenciju za obrazovanje odraslih u Bonu, GOPA mbH u Bad Homburgu itd.). Studijska posjeta je služila kao alat za upoznavanje dobrih praksi (poput organizacije bi-roa za zapošljavanje, efikasnog rada šalter sale, kluba za traženje posla, rada savjetodavaca) u Njemačkoj, kako bi se neke od njih implementirale u BiH.

Nakon studijske posjete Agencija za rad i zapošljavanje BiH je pot-pisala sa njemačkim Zavodom za zapošljavanje sporazum o ferijalnom radu u Njemačkoj te je slijedom ovog sporazuma BiH svake godine dobije 150 kvota za studente sa bh. fakulteta.

Švajcarski zavodi za zapošljavanje djeluju i funkcionišu na način na koji djeluje većina evropskih zavoda. Uopšteno govoreći, sistem funkcionisanja zavoda po modelu kantona je interesantan iz ugla kantonalnog uređenja u Federaciju BiH, ali su iskustva primjenjiva i u RS. Rang lista koja se primjenjuje za mjerenje učinaka klubova za zapošljavanje je urađena na osnovu one koja je u upotrebi u Švajcarskoj, sistem za praćenje učinaka je razvijen u saradnji sa švajcarskim stručnjacima koji su u proteklom periodu više puta posjetili ZZZRS i SZZKS. Kao jedan od prvih koraka u uspostavi saradnje, organizovana je studijska posjeta Švajcarskoj (u periodu od 26. do 31.3. 2012. god) u kojoj su učestvovali predstavnici entitetskih ministarstava, zavoda i službi za zapošlja-vanje. Tokom studijske posjete učesnici su posjetili Firmu za reciklažu i obuku u Düdingenu, Državni sekretarijat za ekonomska pitanja (SECO) i Centar za utvrđivanje kompetencija na tržištu rada u Bernu, Fondacija za aktivne mjere na tržištu rada u Lucernu, Regionalni centar za zapošljavanje mladih i Regionalni centar za zapošljavanje u Oltenu.

90 | ZBORNIK RADOVA

U cilju razvijanja saradnje između relevantnih institucija u Švajcarskoj i BiH, Projekat je inicirao uspostavljanje zvaničnih odnosa institucija, te je pozvao službenike švajcarskih zavoda za zapošljavanje kako bi oni prenijeli svoja struč-na znanja i iskustva institucijama u BiH, posebno u sektoru saradnje sa poslo-davcima i mjerenja učinaka. Na taj način je uspostavljena saradnja sa Švajcar-skim sekretarijatom za ekonomske poslove (SECO), koji su uzeli aktivnu ulogu u razvoju sistema uravljanja učincima.

Razvoj preduzetništva

Projekat kontinuirano podržava razvoj preduzetništva u BiH, a kroz niz aktivnosti:

•Mladi poduzetnik, •Online školu preduzetništva i •Razvoj mehanizama za razvoj preduzetništva.

Jedna od aktivnosti koju je Projekat preduzeo u ranoj fazi implementaci-je, a koja je usaglašena sa definisanim potrebama Federalnog zavoda za zapošl-javanje, jeste pružanje podrške programu FZZZ “Mladi poduzetnik”, a u sklopu kojeg je pružena obuka, 12-mjesečna savjetodavna podrška i finansijska podrška za 100 mladih ljudi koji otpočinju vlastiti biznis.

Cilj ovog programa FZZZ je da se kroz obuku mladih za preduzetništ-vo i finansiranje biznis ideja, razvije omladinsko poduzetništvo i pruži podrška samozapošljavanju i smanjenju nezaposlenosti mladih. Programom je predviđe-no da se sufinansira pokretanje i vođenje malog biznisa za stotinu mladih osoba sa evidencije nezaposlenih u FBiH čije poslovne ideje budu ocijenjene kao na-jbolje, uz obaveznu prethodnu obuku iz poduzetništva.

YEP projekat je u osigurao obuku i besplatne savjetodavne usluge i u saradnji sa konsultantskom kućom Revicon iz Sarajeva, sproveo edukaciju za stotinu polaznika u sedam gradova u prostorijama kantonalnih službi, u perio-du novembar – decembar 2011. godine. Trening je pripremljen na osnovu poda-taka o polaznicima koje je dostavio Federalni zavod za zapošljavanje, tako su i teme koje su obrađene tokom trening pripremljene prema specifičnim potreba-ma učesnika. Učesnici treninga su dobili priliku da steknu saznanja koja se tiču kreiranja poslovne strategije i poslovnog plana, organizovanja malog biznisa, oblasti poreza i drugih obaveza prema državi, procedure pokretanja biznisa.

Zasnovano na iskustvima ovog programa razvijena je Online škola ma-log biznisa odnosno web aplikacija za izradu biznis plana koja će biti prenesena u vlasništvo FZZZ-a, a koja je trenutno dostupna na web stranici Projekta.

Najznačajniji korisnici Projekta u drugoj fazi su entitetski zavodi za zapošljavanje, sa tim da sve aktivnosti koje se provode ili će biti provedene ima-ju opšti cilj pružanja podrške nezaposlenim mladim osobama sa fokusom na


one koji se nalaze u nepovoljnom položaju na tržištu rada, a naročito mladi u ruralnim područjima gdje ne postoje javne službe za zapošljavanje ili je tržište rada nerazvijeno ili ne postoji uopšte. Ovaj cilj će biti ostvaren dijelom kroz us-postavljanje klubova za zapošljavanje, a dijelom kroz angažovanje privatnih agencija za posredovanja u zapošljavanju koje imaju kapacitete da poboljšaju položaj ove ciljne grupe.

Podrškom lokalnim inicijativama

Projekat zapošljavanja mladih (YEP) je želio uključiti nevladine organi-zacije u svoje aktivnosti kako bi se mladi aktivirali i dodatno motivisali, a cijeli proces je iniciran zaključcima Foruma za zapošljavanje mladih na osnovu kojih se pred nevladine organizacije postavio izazov da podnesu projektne aplikacije kojim se jačaju kapaciteti i podstiče aktivniji odnos mladih prema zapošljavanju i učešću u životu zajednice.

Projekat je pokrenuo program lokalnih inicijativa u vrijednosti od 388.000 KM, kroz koji je 141 mladih dobilo zaposlenje, njih je skoro 500 aktivno učestvo-valo, a rezultati su predstavljeni tokom 7. Foruma o zapošljavanju mladih te su sumirani u analitički dokument ”Kako do više radnih mjesta za mlade” – iskust-va YEP lokalnih inicijativa.

Forumi o zapošljavanju mladih i Forumi službi zapošljavanja

Problemi mladih i njihovog zapošljavanja navedeni su kao prioriteti u strateškim dokumentima na svim nivoima odlučivanja koji djeluju u sektoru zapošljavanje. Forumi se organizuju dva puta godišnje uz učešće predstavnika svih relevantinih institucija i vodećih aktera u oblasti zapošljavanja mladih u BiH, sa ciljem da se kroz razmjenu iskustva, međusobno upoznavanje, zajed-ničku analizu potreba i trendova u ovoj oblasti i koordinaciju djelovanja utiče na formulisanje javnih politika u ovoj oblasti kao i na povećanje zapošljavanja mladih. Do sada je organizovano 12 Foruma o zapošljavanju mladih (posljednji decembar 2015. godine u saradnji sa Federalnim zavodom za zapošljavanje) ne samo sa ciljem informisanja javnosti već je svaki Forum rezultirao konkretnim rezultatima kao što je implementacija Programa lokalnih inicijativa, razvoj kari-jernog programa ”Zumiraj zapošljavanje mladih”, obuke za savjetodavce…

Rezultat 12. Foruma o zapošljavanju mladih je izrada nacrta platforme o socijalnom preduzetništvu koja bi trebala okupiti zainteresovane aktere koji će snažno zagovarati stvaranje okruženja koje će omogućiti uspostavu socijalnih preduzeća.

92 | ZBORNIK RADOVA

Zaključak

Generalno govoreći, široka lepeza projektnih aktivnosti bi trebalo da do-prinese boljoj integraciji mladih u tržište rada te u skladu sa tim projekat želi postići sljedeće ciljeve:

•Unapređenje rada javnih zavoda za zapošljavanje •Unapređenje pristupa mladih uslugama javnih službi za zapošljavanje,

posebno njihovim aktivnim mjerama na tržištu rada.•Podrška zapošljavanju mladih kroz saradnju sa privatnim agencijama

za posredovanje pri zapošljavanju i drugim akterima•Podizanje svijesti i informisanje šire javnosti o pitanjima mladih u BiH

Kako bi se postigli ovi ciljevi uspostavljeni su ogledni biroi u kojima su izmijenjene prakse te su aktivnosti usmjerene na nezaposlene i na poslodavce, razdvajanje aktivnih mjera zapošljavanja od pasivnih i sl. Obuke koje Projekat provodi i u saradnji sa lokalnim partnerima unapređuju i razvijaju ljudske kapa citete u javnim službama kako bi zaposlenici stekli dodatne vještine kojima će rad ovih institucija biti znatno unaprijeđen. Uvođenje sistema za praćenje i mjerenje usmjerava rad službi na način da se službe postanu orijentisane na postizanje boljih rezultata u zapošljavanju što i jeste njihova primarna uloga.

Sve ove aktivnosti su osmišljene kao koraci sa kojima se žele napraviti pomaci u rješavanju pitanja velikog broja nezaposlenih mladih, posebno onih koji se nalaze u nepovoljnom položaju.

Nezaposlenosti, a pogotovo nezaposlenosti mladih mora se dati daleko veći prioritet na svim nivoima upravljanja i odlučivanja te će projekat kroz svoje aktivnosti nastojati doprinijeti podizanju svijesti o važnosti ovih pitanja.

Cilj YEP-a je da efikasno odgovori na potrebe svojih ključnih korisnika, službi za zapošljavanje, kako bi se njihov rad unaprijedio, a što veći broj mladih ljudi pronašao posao.

3. Rezultati projekta zapošljavanja mladih

REZULTAT 1

Projekat zapošljavanja mladih (YEP), uz podršku Vlade Švajcarske, je u prethodnoj fazi radio na unapređenju efikasnosti JU Zavod za zapošljavanje Republike Srpske i JU Služba za zapošljavanje Kantona Sarajevo. U toku tog procesa razvijena su dva Ogledna biroa u kojima su se testirale nove procedure rada, koje uključuju efikasnije administrativne procedure i savjetodavni rad sa nezaposlenima, te je razvijen savremeni sistem za upravljanje učincima.


Osnovni elementi Reformskog paketa podrazumijevaju sljedeće: •Razdvajanje poslova evidentičara i savjetodavaca;•Omogućavanje obavljanja administrativnih poslova brzo i tačno (us-

postava šalter sale, definisanje odgovornosti evidentičara); •Definisanje savjetodavne metodologije; •Uključivanje u savjetodavni proces samo osoba kojima savjetovanje

može pomoći; •Podrška efikasnom posredovanju (obuka, saradnja sa poslodavcima,

aktivne mjere, npr. provedba aktivne mjere Klub za traženje posla); •Uvođenje sistema upravljanja učincima

Projekat će u saradnji sa javnim službama za zapošljavanje raditi na una-pređenju njihovog funkcionisanja sa naglaskom na jačanju njihove posredničke uloge na tržištu rada kao i unapređenju zapošljavanja mladih i njihove radne aktivacije.

Ishodi

1.1 Implementacija Reformskog paketa u najmanje tri kantonalne službe za zapošljavanje i u odabranim regijama/Filijalama u Zavodu za zapošljavanje Republike Srpske

1.2 Širenje i unapređenje rada mreže Klubova za traženje posla u skladu sa implementacijom “Reformskog paketa”

1.3 Razvoj kapaciteta u javnim službama za zapošljavanje i imple-mentacija programa/obuka za razvoj ljudskih kapaciteta

Aktivnosti:

1.1.1 Odabir kantonalnih JSZ kao i filijala/regija u ZZZRS koje će imple-mentirati novi model rada

1.1.2 Imenovanje Radnih grupa i koordinatora odgovornih za imple-mentaciju Reformskog paketa

1.1.3 Implementacija Reformskog paketa i implementacija programa raz-voja ljudskih kapaciteta u skladu sa novim modelom rada

1.2.1 Unapređenje rada Klubova za traženje posla (JobClub Plus) 1.2.2 Širenje mreže Klubova za traženje posla

1.3.1 TNA i razvoj profila savjetodavaca

1.3.2 Usvajanje planova obuka zaposlenika JSZ i provedba obuka 1.3.3 Organizacija studijske posjete sa ciljem razmjene praksi i iskustava između javnih službi za zapošljavanje

94 | ZBORNIK RADOVA

REZULTAT 2

Cilj očekivanih ishoda i aktivnosti planiranih unutar ovog projektnog rezultata je povećati učešće nezaposlenih i društveno isključenih mladih u ko-rištenju novih modela zapošljavanja, aktivnih mjera zapošljavanja koje pružaju službe za zapošljavanje te je cilj i kreiranje (socijalnih) preduzeća.

Ishodi 2.1 Uspostava 27 socijalnih preduzeća 2.2 Pokretanje 30 inicijativa za zapošljavanje kroz lokalne paktove zapošl-

javanja AKTIVNOSTI 2.1.1 Razvoj (socijalnih) preduzeća i mapiranje potencijalnih partnera 2.1.2 Dizajn finansijskog instrumenta kojim će se podržati preduzeća

u kreiranju radnih mjesta i promocija (društvenog/socijalnog) preduzetništva 2.2.1 Odabir i podrška lokalnim inicijativama (u skladu sa finansijskim

instrumentom koji će biti razvijen) koje će biti osnova za razvoj lokalnih paktova zapošljavanja; odabir relevantnih institucija i sudionika – JSZ, opštine, zadruge, nadležna ministarstva i međunarodni projekti (prednost će imati projekti i insti-tucije koje podržava Vlada Švajcarske)

2.2.2. U saradnji sa JSZ uspostava 2 pakta za zapošljavanje/koalicije na lokanom nivou kao osnova za šire uključivanje javnih institucija u njihovo dalje širenje i repliciranje

2.2.3 Širenje lokalnih paktova u skladu sa Reformskim paketom u šest lokalnih zajednica uz uvažavanje njihovih posebnosti

2.2.4 Razvoj programa obuka u skladu sa finansijskim instrumentom za učesnike u lokalnim paktovima (uključujući biznis planove i planove aktivnosti)

2.2.5. Odabir potencijalnih socijalnih preduzeća unutra lokalnih pakto-va zapošljavanja u saradnji sa JSZ i podršku lokalnih zajednica, dizajn i imple-mentacija dodatnih mjera podrške.

REZULTAT 3

Kroz implementaciju i koordinaciju reformskih procesa unaprijediti ko-munikaciju unutar javnih službi za zapošljavanju kao i prema poslodavcima, institucijama obrazovnog sistema i lokalnim vlastima sa ciljem poboljšane javne percepcije o JSZ kako bi se olakšala replikacija uspješnih modela i pov-ećale šanse na tržištu rada za mlade.

Ishodi

3.1 Implementacija sveobuhvatne komunikacijske strategije uključujući i internu strategiju komunikacije unutar JSZ-a 3.2 Organizacija i implementacija

obuka za zaposlenike javnih službi sa ciljem njihovog osposobljavanja za ko-rištenje modernih tehnika i alata komuniciranja

3.3 Implementacija Foruma službi zapošljavanja

AKTIVNOSTI

3.1.1 Izrada sveobuhvatne komunikacijske strategije kojom će biti obuh-vaćene i targetirane različite ciljne grupe

3.1.2 Implementacija komukacijske strategije (sa revidiranjem na godišn-jem nivou)

3.2.1 Razvoj plana obuka za zaposlenike JSZ-a

3.2.2 Implementacija obuka za zaposlenike JSZ-a

3.3.1 Dizajn ciljeva za Forum službi zapošljavanja i uključivanje instituci-ja/članova u planiranje Foruma

3.3.2 Priprema godišnjeg programa dijaloških konferencija Foruma služ-bi zapošljavanja

3.3.3 Definisanje uloge, i implementacija Foruma službi zapošljavanja kao koordinacijske platforme za provedbu reformskih procesa.

PREDUZETNIŠTVO

U skladu sa zahtjevima entitetskih zavoda za zapošljavanje, u drugoj fazi YEP-a će biti podržane inicijative javnih službi za zapošljavanje za izgradnju vlastitih kapaciteta za održivu i kvalitetnu promociju preduzetništva.

Razvoj preduzetništva – “Mladi poduzetnik”

Jedna od aktivnosti koju je Projekat preduzeo u prethodnom periodu, a koja je usaglašena sa definisanim potrebama Federalnog zavoda za zapošlja-vanje, jeste pružanje podrške programu FZZZ „Mladi poduzetnik“, a u sklopu kojeg je pružena obuka, 12-mjesečna savjetodavna podrška i finansijska podrška za 100 mladih ljudi koji otpočinju vlastiti biznis.

Cilj ovog programa FZZZ je da se kroz obuku mladih za preduzetništ-vo i finansiranje biznis ideja, razvije omladinsko poduzetništvo i pruži podrška samozapošljavanju i smanjenju nezaposlenosti mladih. Programom je predviđe-no da se sufinansira pokretanje i vođenje malog biznisa za stotinu mladih osoba sa evidencije nezaposlenih u FBiH čije poslovne ideje budu ocijenjene kao najbol-je, uz obaveznu prethodnu obuku iz poduzetništva. YEP projekat je u osigurao obuku i besplatne savjetodavne usluge i u saradnji sa konsultantskom kućom Revicon iz Sarajeva, sproveo edukaciju za stotinu polaznika u sedam grado-va u prostorijama kantonalnih službi, u periodu novembar – decembar 2011.


godine. Trening je pripremljen na osnovu podataka o polaznicima koje je do-stavio Federalni zavod za zapošljavanje, tako su i teme koje su obrađene tokom trening pripremljene prema specifičnim potrebama učesnika. Učesnici treninga su dobili priliku da steknu saznanja koja se tiču kreiranja poslovne strategije i poslovnog plana, organizovanja malog biznisa, oblasti poreza i drugih obaveza prema državi, procedure pokretanja biznisa.

Online škola malog biznisa

Federalni zavod za zapošljavanje i Projekta zapošljavanja mladih (YEP) razvili su „E learning – On line škola malog biznisa“.

Projekat su zajednički finansirali Federalni zavod za zapošljavanje i Vla-da Švajcarske putem YEP-a. Projektne aktivnosti se odnose na izradu odgov-arajućih nastavnih modula, tehničkih i kreativnih rješenja, tj. izradu web alata koji će sadržavati nastavne module i druge formate sadržaja koji će pomoći oso-bama iz ciljne grupe, a predviđena je i obuka zaposlenika Federalnog zavoda za zapošljavanje da koriste i ažuriraju novi web alat. Web-based aplikacija koja će biti dostupna svim zainteresovanim potencijalnim preduzetnicima. Pristup ap-likaciji je potpuno besplatan, a očekuje se da će je koristiti pored Federalnog za-voda za zapošljavanje, Zavoda za zapošljavanje Republike Srpske, i kantonalne službe, kao i obrazovne institucije i nevladine organizacije.

4. Okvir za stvaranje više radnih mjesta za mlade

Izazovi nezaposlenosti

Ekonomska kriza je zapravo kriza nezaposlenosti, što je postalo uočlji-vo početkom 2008. godine, kada je došlo do drastičnog pada proizvodnje i još bržeg, gotovo dramatičnog rasta nezaposlenosti. Kako se ekonomska dinamika usporavala, pojavljivala se direktna nezaposlenost u formi otkaza i prikrivena nezaposlenost u formi manjih normi i plata. Svjetska banka u svom izvještaju “Poslovi” (2012) naglašava višeslojnost problema nezaposlenosti. Posao pred-stavlja ono što pojedinac zarađuje, ono što radi, i ono što jeste. Posao omogućava interakciju sa društvom i društvenu koheziju, poboljšava životni standard, pov-ećava produktivnost, dok nezaposlenost, analogno tome, predstavlja ekonoms-ki, moralni i politički problem.

Ključno pitanje koje treba postaviti jeste koliko zapravo košta nezaposle-nost? Siromaštvo je u najvećoj mjeri uzrokovano nezaposlenošću i jako je skupo za društvo kao cjelinu. Najvidljivija cijena za društvo je u izgubljenim fondovi-ma plata, dohotku i potrošnji. Nezaposlenost izaziva trajne gubitke u proizvodnji roba i usluga, koji zbog neangažovanosti resursa nikada neće ni biti proizvedeni.

96 | ZBORNIK RADOVA


Značajnije stope nezaposlenosti pojavljuju se u uslovima nefunkcional-nog tržišta rada i tržišnih institucija uopšte, što destabilizuje poslovna očekivan-ja, jer neizvjesna potražnja za robama i uslugama ne stimuliše privatne investicije i vodi ka tehnološkoj stagnaciji. Samim tim poslovni sektor u zemlji se susreće s tehnološkom stagnacijom, a čiji je napredak uslov za produktivnost i veće stope rasta. Najveći gubitak za društvo je u gubitku radne sposobnosti stanovništva, jer je produktivnost radne snage narušena zbog nedostatka njihovog kontinuira-nog unapređenja, kako onih koji ne rade, tako i onih koji rade na zastarjelim tehnologijama. Kao posebno štetno se javlja gubljenje radnih navika, što ima du-goročne posljedice i oporavak iz takvih situacija nije ni jednostavan ni lak.

Ne smije se zanemariti da je veliki broj osoba koji je isključen iz proizvod-nih procesa izvor društvene, ekonomske, individualne nestabilnosti. Iako gubi-tak posla ima kratkoročne pozitivne efekte na interes građana za ekonomske procese i učešće u politici, dugoročna nezaposlenost ima negativne posljedice na političko učešće građana, ali nije nezanemarljiv rizik ni od političke nestabilno-sti koja može biti uzrokovana nezadovoljstvom i otuđivanjem građana. Manjak mogućnosti za zapošljavanje često uzrokuje gubitak javne podrške i izbora za političke stranke na vlasti.

Ova činjenica pravi dodatni pritisak na vladajuće partije da kreiraju što veći broj intervencionističkih aktivnih mjera, posebno u izbornim godinama, kako bi povećali svoje šanse za pobjedu na izborima. Politička intervencija kao zamjenski mehanizam je skupa, a resursi koji bi se mogli iskoristiti za jačanje tržišnih mehanizama, ukoliko se ne koriste pažljivo, mogu uticati na njihovo slabljenje kroz funkcionisanje suprotno tržišnim zakonitostima. Tako se, npr., sufinansiranjem novih zapošljavanja direktno utiče na cijenu postojećih radnika, koji zbog intervencije države poslodavcu postaju skuplji nego oni koje zapošlja-va uz podršku države, pa se dešava da je poslodavac spreman čekati na državnu intervenciju i ne zapošljavati nove radnike do tada ili ih angažovati u sivoj zoni (neprijavljene).

U uslovima nedovoljne brige države za osobe u stanju socijalne potrebe, pojavljuju se vrste kriminalnih aktivnosti koje su u direktnoj vezi s nezaposlen-ošću. Dodatno, mnoge studije povezuju nezaposlenost s porodičnim problemima, samoubistvima, lošim mentalnim i fizičkim zdravljem, zloupotrebom droga, rastom broja beskućnika, pothranjenošću, lošom brigom o djeci, etničkim antagonizmi-ma, i drugim ozbiljnim društvenim poremećajima i problemima.70

Socijalni i spiritualni kanali društva se gube, a odgojne funkcije porodice, škole, vjerskih ustanova prestaju da imaju uticaj jer se njihovim slijeđenjem ne dolazi do rješenja problema – pronalaska zaposlenja. Jedan broj mladih lju-

70 Burgard, Brand i House (2007); Sullivan i von Wachter (2009); Couch et al. (2013); Browning i Heinesen (2012)

98 | ZBORNIK RADOVA

di odustaje od učešća u radnoj snazi, pa nije evidentiran ni kao nezaposlen (eng. NEET – not in education, employment and training). Posao ne traže jer smatraju da ga ni ne mogu naći, a da im pri tome neće pomoći ni obuke ni obra zovanje. U ovom slučaju fenomen nezaposlenosti direktno utiče na socijal-nu isključenost, sa svim negativnim posljedicama koje ona nosi.

Promjene moralnih normi pod pritiskom nezaposlenosti su posebno vidljive u gotovo opšteprihvatljivosti korupcije, koja proizvodi mentalnu blo-kadu, pasivnost i demotivaciju i pogubno djeluje na osobu koja traži posao ili je na evidenciji službi za zapošljavanje. Korupcija slabi povjerenje u institucije, potkopava legitimnost, čini stanovništvo bespomoćnim, smanjuje priliv stranih investicija, a građani ne žele da se upuste u samozapošljavanje i preduzetništvo, čime se efekti nezaposlenosti čine nerješivima. Da se negativni aspekti nezapos-lenosti pojavljuju i u BiH, potvrđuje posljednji Gallup izvještaj (2014) prema ko-jem vlasti u BiH imaju najmanju podršku stanovništva na svijetu (tek 8%), dok 91% građana smatra da je korupcija široko rasprostranjena u javnim institucija-ma (što je drugo mjesto od svih analiziranih zemalja). Gallup sa ovim podacima povezuje veliki problem nezaposlenosti, jer je prema “Anketi o radnoj snazi” BiH rangirana među najlošije zemlje po pitanju nezaposlenosti.

Poslovi

Poslovi proizilaze iz potražnje za proizvodnjom roba i usluga. Potražnju je moguće stimulisati kako lokalnom tako i eksternom potrošnjom (izvozom i turizmom). Uslove za kreiranje novih kompanija potrebno je stvarati stvaranjem podržavajućeg okruženja i ohrabrivanjem preduzetništva ali i podrškom posto-jećim biznisima: savjetovanjem, planiranjem i izgradnjom odnosa sa njihovim predstavnicima.

Strateško planiranje, razvoj klastera, diferencijacija proizvoda, inovacije, ulaganje u unapređenje kvaliteta menadžmenta su ključni elementi osiguranja dugoročne konkurentnosti preduzeća.

Ljudi

Postojeće politike nisu dovoljne jer ekonomski rast ne kreira dovoljan broj radnih mjesta, poslovi nisu plaćeni dovoljno da obezbjede odgovarajući ži votni standard a mladi ne mogu lako pristupiti radnim mjestima. Riječ je o začaranom krugu ekonomije i vještina: nezaposleni moraju imati vještine koje poslodavci traže ako žele da budu zaposleni. Vještine privlače nove biznise, dižu produktivnost a time unapređuju kvalitet poslova iz ugla zarada, uslova rada i mogućnosti napretka u karijeri.

Za izlazak iz ovog kruga, lokalne zajednice (svi lokalni akteri - ne samo institucije opštine) moraju aktivnije učestvovati u upravljanju lokalnim tržišti-


ma rada. Potrebno je raditi na jačanju veza između sistema obrazovanja i poslo-davaca (tržišta rada) kroz osiguranje kvalitetnih savjetodavnih usluga i informa-cionih servisa za mlade. Dodatno, sa poslodavcima treba raditi na razumijevanju njihove uloge u socijalnom uključivanju i lokalnom razvoju.

Povezivanje ljudi i poslova

Dvije strane sistema ne mogu biti izolovane jedna od druge: ključ uspje-ha leži u dijeljenju znanja, dobroj upravi i aktivnom poticanju saradnje. Ovo je izazov jer različiti akteri imaju različite odgovornosti, interese i ciljeve a često funkcionišu na različitim geografskim lokacijama. Prevazilaženje ovog izazo-va leži u strateškom razvijanju kolaboracije odnosno poticanju aktera da dijele viziju i formulišu zajedničke interese i ciljeve.

Saradnja ohrabruje povjerenje, produbljuje razumijevanje i povećava društveni kapital: povezivanje različitih aktera može donijeti samo koherentne aktivnosti i neraskidive veze koje vode ka konkretnim rezultatima.

Strateški pristup razvoju kolaboracije potrebno je razvijati u etapama: testiranjem inovativnih praksi na manjim projektima a zatim širenjem dokazano uspješnih primjera i na druge sredine. Baziranjem strategija i politika na konk-retnim primjerima, aktivnostima i činjenicama realistično je dosegnuti specifične i mjerljive rezultate u previđenom vremenu (SMART)71.

71 SMART – skraćenica koja opisuje karakteristike kvalitetno formulisanih ciljeva i/ili pokazatel-ja: S – specifičan (Specific); M – mjerljiv (Measurable); A – dosežan (Attainable); R – realističan (Realistic); T – vremenski određen (Time-bound)

100 | ZBORNIK RADOVA

Literatura

1. Alter, K. (2004). Social enterprise typology. At: http://www.virtueve ntures.com/ setypology/index.php (accessed on 7 September, 2010)

2. Alvord, S., David Brown, L., and Letts, C.W. (2004) „Social Entre-preneurship and Societal Transformation: An Exploratory Study", Journal of Applied Behavioral Science, 40(3): 260-282.

3. Austin, J., Stevenson, H., & Wei-Skillern, J. (2003) Social entrepre-neurship and commercial entrepreneurship: Same, different, or both? (Working paper series no. 04-029). Harvard Business School

4. Borzaga, C., Defourny, J. (2001) The Emergence of Social Enterpris-es, London: Routlege.

5. Borzaga, C., Depedri, S. (2004) Interpersonal Relations and Job Sat-isfaction: Some Empirical Results in Social and Community Care Services, in B. Gui & R. Sugden (Eds.), Economic and Social Interac-tion: Accounting for Interpersonal Relations, Camridge, UK: Cam-bridge University Press.

6. Borzaga, C, Galera, G and Nogales, R, eds. (2008) Social Enterprise: A new model for poverty reduction and employment generation. Bratislava: UNDP and EMES.

7. Cafaggi, F., Iamiceli, P. (2008.): New Frontiers in the Legal Structures and Legislation of Social Enterprises in Europe. A comparative Analysis, EUI Working Paper Law 16, San Domenico di Fiesole: European Uni-versity Institute - Department of Law, dostupno na URL = http://cadmus.eui.eu/bitstream/handle/1814/8927/LAW_2008_16.pd-f?sequence=3.

8. Cvejić, S, Babović, M. i Vuković, O. (2008) Mapiranje socijalnih pre-duzeća u Srbiji, Beograd: UNDP.

9. Dees, Gregory and Anderson, Beth. 2006. “Enterprising Social Inno-vation: The Intersection of Two Schools of Practice and Thought”. <http://www.caseatduke.org/articles/0806knowledge/index.html>

10. Defourny, J., Nyssens, M. (2008.): Social Enterprise in Europe: Recent Trends and Developments, Social Enterprise Journal 4(3): 202-228.

11. Defourny, J., Nyssens, M. (2008), Social Enterprise in Europe: Re-cent Trends and Developments, EMES Research Network, WP no. 08/01;


12. Defourny, J., Nyssens, M. (2009), Conceptions of Social Enterprise and Social Entrepreneurship in Europe and the United States: Con-vergences and Divergences, Second EMES International Conference on Social Enterprise University of Trento

13. Dorotea Daniele: The legal framework for social enterprises – some European examples, 2007, str. 5-6

14. Duke University Fuqua School of Business Alumni Newsletter. De-cember 2007. “J. Gregory Dees Honored forLifetime Achievement in Social Entrepreneurship”. <http://www.fuqua.duke.edu/alum-ni/connect/pnews/120707-dees.htm>

15. Goldstein, J. A., Hazy, J. K., Silberstang, J. (ur.) (2009.): Complexity Science and Social Entrepreneurship: Adding Social Value Through Systems Thinking, LitchfieldPark: ISCE Publishing.

16. Kirzner, Israel, citiran u William J. Baumol, “Return of the Invisi-ble Men: The Microeconomic Value Theory of Inventors and En-trepreneurs”, http://www.aeaweb.org/annual_mtg_papers/2006 /0107_1015_0301.pdf

17. Leadbeater, C. (1997) The Rise of Social Entrepreneur. London: Demos.

18. Massarsky, C.W. & Beinhacher, S.L. (2002). Enterprising nonprots: Revenue generation in the nonprot sector. Yale School of Management and the Goldman Sachs Foundation. At: http://www.nationalcne.org/index.cfm?fuseaction=feature.display& feature_id=167&C- FID=737&CFTOKEN=90849585 (accessed at 20 October 2009)

19. Monzón, J. L., Chaves, R. (2012) The Social Economy in European Union, The European Economic and Social Committe.

20. Moss, T. W., Lumpkin, G. T., Short, J. (2008.): The Dependent Variables of Social Entrepreneurship Research, Babson College Entrepreneurship Research Conference (BCERC) 2008, Frontiers of Entrepreneurship Reseach, dostupno na URL = http://ssrn.com/abstract=1348117.

21. Roger, Martin L., [i Sally, Osberg (2007) Social Entrepreneurship: The Case for Definition, Leland Stanford Jr. University: 35

22. Sagawa, S., & Segal, E. (2000) Common interest, common good: Cre-ating value through business and social sector partnership. Califor-nia Management Review, 42(2): 105–122.

23. Shrestha, M. (2013) Perspektive i faze razvoja socijalnog predu-zetništva u Srbiji. Diplomski rad, Filozofski fakultet u Beogradu.

24. Vidović, Davorka (2012.) Socijalno poduzetništvo u Hrvatskoj. Dok-torska disertacija. Zagreb: Filozofski fakultet, Sveučilite u Zagrebu, str. 36


25. Yunus, M. (2009.): Za svijet bez siromaštva. Socijalna poduzeća i budućnost kapitalizma, Zagreb: VBZ.

26. Worldbank: Anticorruption in transition 3: Who is succeeding ... and why? - James Horton Anderson, Cheryl Williamson Gray, 2006.


Kako do više radnih mjesta za mlade? Iskustva YEP Programa lokalnih inicijativa

Dženan Trbić72; Ranko Markuš, doc. dr73; Emina Ćosić

U dokumentu dat je prikaz jedinstvenog programa lokalnih inicijativa koji je razvijen i realizovan u okviru Projekta zapošljavanja mladih (YEP), kojeg, od 2008. godine uz finansijsku podršku Ambasade Švicarske u Bosni i Hercego-vini, implementira njemačka konsultantska kompanija GOPA mbH.

Programom se traže alternativni načini za zapošljavanje mladih i njihovo uključivanje u život lokalnih zajednica. Iako je civilno društvo prema stepenu razvoja i održivosti komparativno razvijenije od ostalih sektora u BiH i regionu, njegovi kapaciteti nisu do sada bili u dovoljnoj mjeri usmjereni na osnaživanje mladih u aktivnijem učešću na tržištu rada. Također nam je namjera bila razviti moguće modele saradnje između javnih službi, organizacija civilnog društva i poslodavaca, i testirati njihovu efikasnost.

Program lokalnih inicijativa počiva na sljedećim pretpostavkama koje proizilaze kako iz specifične bosansko-hercegovačke situacije, tako i iz smjernica Evropske unije u ovoj oblasti:

•Za unapređenje mogućnosti učešća mladih na tržištu rada ključna je bliska saradnja javnih službi za zapošljavanje, poslodavaca, nevladinih organizacija i drugih socijalnih partnera,

•Organizacije civilnog društva mogu značajno doprinijeti u kreiranju inovativnih modela samozapošljavanja i socijalnog preduzetništva na lokalnom nivou, kao i kod stvaranja mehanizama za njihovo reprodu-ciranje u drugim sredinama,

•U programe aktivacije mladih je, pored rada na zapošljavanju, potreb-no uključiti i aktivnosti koje se tiču motivacije i uključivanja mladih ljudi u cjelokupni život zajednice.

U okviru programa je podržano ukupno 13 projekata u različitim sredi-nama širom BiH koji su usmjereni na

(a) samozapošljavanje i socijalno preduzetništvo, (b) prekvalifikaciju i povezivanje sa poslodavcima, i (c) volonterizam.

72 Dzenan Trbic; [email protected] Doc. dr Ranko Markuš; [email protected]

UDK 331.5:316.334.2-053.6


U projekte je uključeno skoro 500 mladih ljudi, od kojih je njih 118 i zaposleno kao direktni rezultat aktivnosti projekta. Osim toga, formirana su dva socijalna preduzeća i jedna zadruga čime se obezbjeđuje održivost rezu-ltata programa, a pozitivna praksa uspostave omladinskih start-up preduzeća je proširena na 10 novih opština sa perspektivom za dalje širenje. Većina orga-nizacija je uspjela obezbijediti dodatnu finansijsku podršku u svojim lokalnim zajednicama što je je rezultiralo uvećanjem raspoloživog budžeta za cijelih 30%.

a) U modelu Samozapošljavanja i socijalnog poduzetništva nevladine or-ganizacije zajedno sa mladima preuzimaju odgovornost u kreiranju konkretnih poduzetničkih inicijativa. Cilj je ove inicijative integrisati u aktivne mjere zapošljavanja JSZZ, kako bi

b) Model Razvoja kompetencija i vještina kroz prekvalifikaciju i stručnu obuku podrazumijeva da nevladine organizacije preuzimaju ulogu pokretača i koordinatora procesa, u kome najprije identifikuju, a za-tim i angažiraju potrebne ljudske i materijalne resurse za realizaciju obuka kroz koje se za mlade osiguravaju vještine deficitarne na tržištu rada. Poslodavci daju doprinos kroz korištenje proizvodnog prostora i opreme, i kroz aktivno uključenje u proces obuke. Javne službe za zapošljavanje, koje su od ključnog značaja za efikasnost ovog modela, identificiraju i motiviraju mlade sa određenim predispozicijama za učešće u programu obuke.

c) Model Volonterizma ima za cilj prvenstveno poticanje mladih na ak-tivni angažman u lokalnoj zajednici, izgradnju socijalnih mreža i sticanje prvih radnih iskustava. Ovdje su nevladine organizacije naročito uspješne jer su tradicionalno prepoznate kao organizato-ri volonterskih aktivnosti, što je u realizaciji lokalnih inicijativa re-zultiralo zadovoljavajućim nivoom interesa mladih. Također, pošto nevladine organizacije promovišu koncept volonterizma neovisno od pojedinačnih projekata, ovaj model ima dobar potencijal za održivost.

Izvršni sažetak

U dokumentu dat je prikaz jedinstvenog programa lokalnih inicijativa koji je razvijen i realizovan u okviru Projekta zapošljavanja mladih (YEP), kojeg, od 2008. godine uz finansijsku podršku Ambasade Švicarske u Bosni i Hercego-vini, implementira njemačka konsultantska kompanija GOPA mbH.

Programom se traže alternativni načini za zapošljavanje mladih i njihovo uključivanje u život lokalnih zajednica. Iako je civilno društvo prema stepenu razvoja i održivosti komparativno razvijenije od ostalih sektora u BiH i regionu, njegovi kapaciteti nisu do sada bili u dovoljnoj mjeri usmjereni na osnaživanje mladih u aktivnijem učešću na tržištu rada. Također nam je namjera bila razviti


moguće modele saradnje između javnih službi, organizacija civilnog društva i poslodavaca, i testirati njihovu efikasnost.

Program lokalnih inicijativa počiva na sljedećim pretpostavkama koje proizilaze kako iz specifične bosansko-hercegovačke situacije, tako i iz smjernica Evropske unije u ovoj oblasti:

•Za unapređenje mogućnosti učešća mladih na tržištu rada ključna je bliska saradnja javnih službi za zapošljavanje, poslodavaca, nevladinih organizacija i drugih socijalnih partnera,

•Organizacije civilnog društva mogu značajno doprinijeti u kreiranju inovativnih modela samozapošljavanja i socijalnog preduzetništva na lokalnom nivou, kao i kod stvaranja mehanizama za njihovo reprodu-ciranje u drugim sredinama,

•U programe aktivacije mladih je, pored rada na zapošljavanju, potreb-no uključiti i aktivnosti koje se tiču motivacije i uključivanja mladih ljudi u cjelokupni život zajednice.

U okviru programa je podržano ukupno 13 projekata u različitim sredi-nama širom BiH koji su usmjereni na

(a) samozapošljavanje i socijalno preduzetništvo, (b) prekvalifikaciju i povezivanje sa poslodavcima, i (c) volonterizam.

U projekte je uključeno skoro 500 mladih ljudi, od kojih je njih 118 i zaposleno kao direktni rezultat aktivnosti projekta. Osim toga, formi-rana su dva socijalna preduzeća i jedna zadruga čime se obezbjeđuje održivost rezultata programa, a pozitivna praksa uspostave omla-dinskih start-up preduzeća je proširena na 10 novih opština sa pers-pektivom za dalje širenje. Većina organizacija je uspjela obezbijediti dodatnu finansijsku podršku u svojim lokalnim zajednicama što je je rezultiralo uvećanjem raspoloživog budžeta za cijelih 30%.

d) U modelu Samozapošljavanja i socijalnog poduzetništva nevladine or-ganizacije zajedno sa mladima preuzimaju odgovornost u kreiranju konkretnih poduzetničkih inicijativa. Cilj je ove inicijative integrisati u aktivne mjere zapošljavanja JSZZ, kako bi

e) Model Razvoja kompetencija i vještina kroz prekvalifikaciju i stručnu obuku podrazumijeva da nevladine organizacije preuzimaju ulogu pokretača i koordinatora procesa, u kome najprije identifikuju, a za-tim i angažiraju potrebne ljudske i materijalne resurse za realizaciju obuka kroz koje se za mlade osiguravaju vještine deficitarne na tržištu rada. Poslodavci daju doprinos kroz korištenje proizvodnog prostora i opreme, i kroz aktivno uključenje u proces obuke. Javne službe za zapošljavanje, koje su od ključnog značaja za efikasnost ovog modela, identificiraju i motiviraju mlade sa određenim predispozicijama za učešće u programu obuke.


f) Model Volonterizma ima za cilj prvenstveno poticanje mladih na ak-tivni angažman u lokalnoj zajednici, izgradnju socijalnih mreža i sticanje prvih radnih iskustava. Ovdje su nevladine organizacije naročito uspješne jer su tradicionalno prepoznate kao organizato-ri volonterskih aktivnosti, što je u realizaciji lokalnih inicijativa re-zultiralo zadovoljavajućim nivoom interesa mladih. Također, pošto nevladine organizacije promovišu koncept volonterizma neovisno od pojedinačnih projekata, ovaj model ima dobar potencijal za održivost.

U zaključku, kroz iskustvo u realizaciji YEP Programa lokalnih inicijati-va, i imajući u vidu usklađivanje sa EU konceptom Garancija za mlade, možemo formulisati sljedeće ključne preporuke za sve aktere u kreiranju boljeg okruženja za zapošljavanje mladih u BiH:

•Potrebno je nastaviti sa unapređenjem procedura za organizaciju, pro-vođenje i evaluaciju savremenih metoda rada sa korisnicima usluga u javnim službama za zapošljavanje.

•U lokalnim sredinama treba raditi na identifikaciji, jačanju kapaciteta i povezivanju svih pružaoca usluga za mlade, uključujući opštinske ad-ministracije, ministarstva, nevladine organizacije, itd.

•Važno je obezbijediti kontinuiranu i koordiniranu podršku razvoju održivih programa zapošljavanja (socijalno preduzetništvo, zadru-garstvo), čime se jača ponuda pružatelja usluga za mlade, i istovreme-no vrši njihova integracija u aktivne mjere zapošljavanja JSZZ: o Model zadrugarstva (u poljoprivredi) posjeduje značajan kapacitet

za adresiranje potreba mladih sa niskim nivoom obrazovanja u rural-nim područjima – ciljne populacije koja ima najmanju mogućnost za korištenje drugih aktivnih mjera za zapošljavanje. Prioritet u razvoju ovog modela treba biti na otklanjanju ključnih prepreka: stručnom osnaživanju zadruga u plasiranju proizvoda na tržište i namicanju sredstava za inicijalne investicije.

o Model socijalnog preduzetništva omogućava stavljanje u funkciju lokalnih potencijala (stručnih, kreativnih, finansijskih) za održiv raz-voj zajednice. Fokus u razvoju ovog modela treba biti na unapređenju legislativnog okvira i animiranju i stručnom jačanju aktera (primarno nevladinih organizacija) za praktičnu provedbu/osnivanje socijalnih preduzeća.

•Održive programe zapošljavanja treba komplementirati (a) aktivacijskim strategijama i aktivnostima, i (b) programima za prekvalifikaciju i obuku usklađenim sa potrebama

poslodavaca.

Realizacija ovih preporuka zahtijeva stvaranje platforme za koordinaciju djelovanja, razmjenu iskustava i vršnjačko učenje o modalitetima samozapošljavanja i preduzetništva. Ova platforma treba biti iskorištena kao orga-


nizaciona osnova za unapređenje lokalnih, regionalnih i politika na nivou BiH. Imajući u vidu evropski kontekst (Garancija za mlade), od ključnog je značaja povezivanje ove platforme sa korespondentnim evropskim mrežama (npr. En-sie).

Program lokalnih inicijativa

Kroz Program lokalnih inicijativa, YEP implementira koncept povezivan-ja mladih sa poslovima kroz saradnju nevladinih organizacija, javnih službi za zapošljavanje, poslodavaca, lokalnih institucija vlasti i drugih aktera. Radi se o prvom koraku (etapi) strateškog pristupa razvoju kolaboracije: testiranju ino-vativnih praksi kroz manje projekte radi kreiranja modela koje je u narednim koracima moguće replicirati u većem broju lokalnih zajednica.

Ciljevi, očekivanja i metodologija

Cilj Programa lokalnih inicijativa u kontekstu ukupnog cilja Projekta zapošljavanja mladih je doprinos motivaciji i povećanju uključenosti mladih u traženju posla kao i u životu lokalnih zajednica kroz veći angažman organizacija civilnog društva.

U ostvarenju ovog cilja neophodno je identificirati pretpostavke za efi-kasnu saradnju NVO sa javnim službama za zapošljavanje što podrazumijeva74:

•Okvirne uslove (zakonodavstvo, dosadašnju praksu, razvijene modele rada, ustanovljena partnerstva) koji mogu potaći saradnju na svim nivoima i omogućiti kreiranje inovativnih rješenja u zapošljavanju mladih75;

•Raspoložive aktere koji dijele zajedničku viziju i spremni su preuzeti odgovornost za razvoj i realizaciju novih aktivnosti;

•Aktivnosti koje daju odgovore na probleme i prepreke sa kojim su mla-di suočeni na tržištu rada.

Fokus Projekta zapošljavanja mladih dodatno je određen globalnim iskustvima uspješnosti implementacije pet osnovnih vrsta mjera za aktivaciju mladih:

1. Od pomoći u traženju posla kombinovane sa sankcijama mogu se očeki-vati kratkoročni pozitivni efekti na zapošljavanje;

74 Ibid75 Navedeno prema: Promoting Youth Employment through Activation Strategies, ILO, 2014


2. Od programa obuke, finansiranih iz javnih budžeta mogu se očeki-vati pozitivni srednjoročni efekti, naročito ako su visoke kvalitete i prilagođeni potrebama tržišta;

3. Ciljane privremene subvencije poslodavcima proizvode efekte ali uz vi-soku cijenu i česte neželjene efekte zbog kojih je realnu uspješnost ovih mjera teško kvantificirati;

4. Direktno kreiranje radnih mjesta iz budžetskih sredstava je najprob-lematičnije u promociji tranzicije ka zaposlenosti; i

5. Subvencije za pokretanje startup biznisa su dokazano efektivan instru-ment.

Dosadašnja praksa zapošljavanja mladih, naročito iz ugroženih grupa, dodatno ukazuje na ključni značaj rane aktivacije: u ranoj mladosti i u ranim fazama nezaposlenosti.

Imajući u vidu predočeni kontekst, reformske pravce, iskustva i princi-pe, Projekat zapošljavanja mladih je program lokalnih inicijativa kreirao sa sl-jedećim ključnim zadacima:

1. Podrška javnim službama za zapošljavanje u aktivaciji mladih, te krei-ranje sinergije između klubova za traženje posla i aktivnosti nevla-dinih organizacija koje mladim članovima klubova mogu osigurati dodatne prilike za obrazovanje, sticanje iskustva i zaposlenje;

2. Kreiranje inovativnih modela saradnje poslodavaca, javnih i instituci-ja vlasti, donatora i organizacija civilnog društva na lokalnom nivou a koji za rezultat imaju mjerljiv broj zaposlenih mladih;

3. Direktno kreiranje novih radnih mjesta za mlade kroz praktičan raz-voj modela samozapošljavanja i socijalnog preduzetništva;

4. Stvaranje mehanizama za dijeljenje dobrih praksi u svim lokalnim za-jednicama u BiH, bez obzira da li su nastale u okviru YEP programa lokalnih inicijativa ili neovisno od njega76.

Iz predstavljenih očekivanih rezultata proizilazi i potreba za sveobuh-vatnom analizom rezultata programa lokalnih inicijativa kako bi se:

(1) procijenila kratkoročna postignuća (rezultati pojedinačnih inicijativa i čitavog programa) te

(2) ocijenila opravdanost i modaliteti eventualne replikacije te moguća unapređenja procesa.

76 U YEP programu lokalnih inicijativa zabilježen je izuzetno uspješan primjer dijeljenja prakse: Institut Kult je inicirao uvođenje podrške omladinskim startup biznisima (prema metodologiji razvijenoj u općini Tešanj) u 10 dodatnih općina/opština. U tri od navedenih općina/opština već su raspisani javni pozivi za podršku omladinskim startup biznisima dok se dodatni pozivi očekuju uskoro.


Naučene lekcije prema fazama realizacije programa

Dizajniranje programa

Ključni element procesa pripreme programa angažmana nevladinih organizacija u zapošljavanju mladih je određivanje ciljeva. Prema iskustvima YEP programa lokalnih inicijativa, u ovoj fazi je potrebno definisati:

•Očekivanja po pitanju broja zaposlenja, uključujući i specifičnosti cil-jnih grupa: stručnu spremu, pol, geografsku lokaciju, specifične ranjive grupe, itd. Ovaj pokazatelj je ključan za osiguranje mjerljivosti efektiv-nosti intervencije.

•Očekivane interakcije programa sa aktivnostima drugih aktera i proizilazeće sinergije i partnerstva. Iskustva YEP-a ukazuju da nije realno očekivati uspostavu partnerstava spontano u toku realizacije. Svaka željena saradnja mora biti planirana i formulisana kao očekivani rezultat. Na ovaj način je moguće planirati (i kasnije mjeriti!) ne samo realizaciju pojedinačnih lokalnih inicijativa već i njihov uticaj na druge aktivnosti (npr. rad klubova za traženje posla).

•Očekivanja po pitanju održivosti intervencije. YEP iskustva pokazu-ju da je u fazi planiranja potrebno definirati željeni nivo dugoročne održivosti intervencije. Pod održivošću se podrazumijeva fokus na ak-tivnosti koje će nevladine organizacije izvoditi dugoročno. Prednosti fokusa na ove aktivnosti su očigledne. Međutim, aspekt dugoročno-sti često podrazumijeva stvaranje novih struktura (npr. registraciju so-cijalnog preduzeća ili zadruge) što neminovno utiče na kratkoročno


povećanje troškova. Nadalje, kreiranje novih struktura unosi dodatni element rizika u realizaciju projekata.

Realizacija programa

Postizanje optimalnih rezultata u zapošljavanju nije moguće an-gažmanom samo jednog aktera. Uslovljavanje saradnje sa javnim službama za zapošljavanje, poslodavcima i drugim akterima se ne treba ograničiti na deklarativnu podršku. Uspješne aplikacije ulogu drugih aktera moraju poveza-ti sa konkretnim aktivnostima i mjerljivim pokazateljima. Iz pismenih dokaza saradnje (memorandumi o saradnji, pisma namjere i sl.) treba biti vidljivo da su svi projektni partneri upoznati i saglasni sa preuzetim obavezama i rokov-ima za njihovo izvršenje. Ukoliko inicijator programa povezivanje nevladinih organizacija sa drugim akterima tretira kao jedan od ciljeva programa, odnosno teži uspostavljanju takve saradnje NVO i drugih aktera koja će nadrasti konk-retni projektni period i postati kontinuirana praksa, taj cilj treba transparentno predstaviti nevladinim organizacijama. Provođenje aktivnosti praćenja (moni-toringa) realizacije projekata treba iskoristiti za facilitiranje ove saradnje i njeno proširenje na druge aktivnosti NVO.

Značajan broj bosanskohercegovačkih nevladinih organizacija koje pos-jeduju specifične stručne kapacitete, ključne za integraciju mladih na tržište rada, nemaju izgrađen odnos sa širom populacijom mladih u lokalnoj zajedni-ci. Ovo je čest slučaj sa udruženjima poljoprivrednika, stručnim i profesional-nim udruženjima i udruženjima za promicanje preduzetništva. Ova udruženja najčešće imaju mali broj visoko motiviranih, stručnih članova ali nisu gener-alno prepoznata u lokalnoj zajednici i nemaju razvijene kanale komunikacije sa mladima. Prema iskustvima YEP-a, ova udruženja mogu uspješno realizirati projekte zapošljavanja ali uz aktivnosti jačanja kapaciteta u oblasti komunikacije sa mladima. Potrebni programi jačanja kapaciteta trebaju biti pripremljeni i organizacije sa njima saglasne prije donošenja odluke o finansiranju projekata.

Značajan kapacitet za unapređenje projekata posjeduje i program jačanja kapaciteta partnera. Sadržaj i dinamika izvođenja programa jačanja kapaciteta trebaju biti razvijene zajedno sa partnerima a na osnovu aktivnosti predviđenih projektnim dokumentima. U zavisnosti od konkretne grupe organizacija, mo-guće je organizovati obuke, kombinacije obuka i eksternog mentorstva (od strane donatora ili eksperata angažiranih od strane donatora) te mentorstvo između organizacija. Sadržaj, plan i dinamika izvođenja programa jačanja kapaciteta moraju biti formalizirani i praćeni unaprijed utvrđenim pokazateljima.

Finansiranje projekata srodnih prema pristupu, ciljnoj grupi i očekivan-jima unutar jedinstvenog programa pruža mogućnost za prevazilaženje proble-ma razmjenom iskustava. Organizacije unutar grupe imaju različita iskustva i


kapacitete. Periodičnim provođenjem kolegijalne stručne procjene (peer review) moguće je unaprijediti rezultate i kreirati sinergije između pojedinačnih pro-jekata. U proces stručne procjene je od ključne važnosti uključiti i partnere: javne službe za zapošljavanje, donatore i druge nevladine organizacije. Na ovaj način potiče se kritička diskusija i onemogućava solidarno zanemarivanje nedostata-ka. Dodatno, pravovremeno organizovana stručna procjena može usmjeriti ak-tivnosti jačanja kapaciteta partnerskih organizacija na oblasti od ključne važno-sti za uspješnu realizaciju.

Umrežavanje i zajedničko nastupanje nevladinih organizacija od ključne je važnosti za ostvarenje uticaja na zapošljavanje mladih. Zajednički nastup NVO i javnih institucija u ovoj oblasti (JSZZ i druge) omogućava prenos primjera do-bre prakse i naučenih lekcija na nove sredine i nove NVO, osigurava podršku kvalitetnijem odlučivanju o politikama u oblasti zapošljavanja te omogućava mijenjanje društvene klime i stereotipa o nemogućnosti integracije mladih na tržište rada. Povezivanje treba obuhvatiti i JSZZ na lokalnom nivou (klubove za traženje posla) kao početni korak u stvaranju mreže pružalaca usluga u oblasti zapošljavanja mladih u lokalnim zajednicama.

Oblasti intervencije

Angažman nevladinih organizacija u oblasti zapošljavanja mladih mo-guće je realizirati u različitim oblastima i kroz različite vrste aktivnosti. Naredna klasifikacija sadrži modele razvijene i testirane u praksi YEP programa lokalnih inicijativa.

Samozapošljavanje i socijalno preduzetništvo77

Projekti poticanja samozapošljavanja i socijalnog preduzetništva su i pored značajnog broja različitosti objedinjeni u jedinstven model zbog zajed-ničke ključne karakteristike: preduzetničke prirode intervencije. U projektima samozapošljavanja, nevladine organizacije daju podršku mladima u pokretan-ju malih biznisa i/ili poljoprivrednih gazdinstava. Kod ovog modela, teret for-muliranja preduzetničke ideje je na mladima dok nevladine organizacije ima-ju podržavajuću ulogu. Ključnu ulogu u formulisanju, finansiranju, praćenju i

77 Ne postoji univerzalno prihvaćena definicija socijalnog preduzeća. U ovom dokumentu ko-riste se odrednice prihvaćene od strane Evropske komisije: Socijalno poduzetništvo je subjekt u društvnoj ekonomiji čiji je glavni cilj ostvarenje društvenog uticaja, a ne generisanje profita za svoje vlasnike ili dioničare. Komisija koristi izraz „socijalno preduzeće“ za sljedeće vrste biznisa: (1) kojima je društveni cilj od opšte važnosti razlog za komercijalnu djelatnost akoja često sadrži visok nivo socijalne inovacije; (2) koja ostvarenu dobit reinvestiraju radi postizanja navedenog društvenog cilja; i (3) u kojima način organizacije i struktura vlasništva odražavaju njihovu misiju, pomoću demokratskih načela i sudjelovanja ili s naglaskom na socijalnu prav-du. Detaljnije informacije dostupne su na web sajtu EU: http://ec.europa.eu/growth/smes/promoting-entrepreneurship/we-work-for/social-economy/enterprises/index_en.htm


evaluaciji ovih programa trebaju ima-ti javne službe za zapošljavanje. Inte-gracijom NVO projekata samozapošl-javanja i socijalnog preduzetništva u aktivne mjere zapošljavanja JSZZ postižu se dva efekta: obogaćuje se ponuda pružaoca usluga u kontekstu Garancije i unapređuju se postojeće aktivnosti JSZZ (klubovi za traženje posla i dr.) kojim se mladima pruža personalizirana podrška u aktivaciji i integraciji na tržište rada (preporuka 10). S tim u vezi, podržanim organi-zacijama potrebno je precizno for-mulisati obaveze za češće u aktivnos-tima JSZZ78.

Javne službe za zapošljavanje i/ili međunarodni projekti u diza-jniranju svojih programa trebaju prepoznati i ulogu i kapacitete i drugih aktera koji imaju ekspertizu i iskustvo u saradnji sa NVO. Posebno je važno ostvari-ti sinergiju sa opštinskim/općinskim programima podrške omladinskom pre-duzetništvu, programima poticaja za mlade ministarstava poljoprivrede, podrš-kom sistema socijalne zaštite za udruženja osoba sa invaliditetom i sl.

Proces pripreme, selekcije i odobravanja projekata NVO usmjerenih na samozapošljavanje i socijalno preduzetništvo zahtijeva više vremena i resursa u poređenju sa drugim tipovima projekata. Inicijatori ovih programa stoga treba-ju:

1. Razviti sistem kontinuiranog informisanja nevladinih organizacija o planiranim programima podrške i prije objavljivanja zvaničnih pozi-va za aplikacije;

2. Optimizirati proces apliciranja za podršku. Ovo je moguće provesti uvođenjem dvostepenog procesa selekcije prema kojem se u prvom koraku razvija koncept projekta a tek u drugom koraku puna aplik-acija. Nakon prvog koraka, inicijator programa je u mogućnosti (1) dostaviti aplikantima povratne informacije sa zahtjevima za una-pređenje, (2) ostvariti direktni uvid u kapacitete organizacija i prika-zane potrebe (terenskim posjetama), te eventualno (3) dizajnirati ak-

78 Primjer ovakvih aktivnosti može biti učešće predstavnika podržanih NVO (u svojstvu poslo-davca) u dijelu programa rada klubova za traženje posla u kojem se polaznicima kluba orga-nizuju simulirani intervjui sa poslodavcima

Projekti socijalnog preduzetništva i zadru-garstva:Socijalnim preduzetništvom do aktiv-

nog zapošljavanja mladih (SPAZaM) –Most Gradiška

Socijalno preduzeće „Dječije carstvo“ – Start, Banja Luka

Selo hvalim, u selu živim i radim – Budućnost, Modriča

Projekti samozapošljavanjaPodrška (samo)zapošljavanju –

Milenijum, SrbacMladi poljoprivredni proizvođači –

Agronom, CazinDo sigurnog zaposlenja kroz organski

uzgoj aronije - udruženje poljoprivred-nih proizvođača Čajniče


tivnosti jačanja kapaciteta NVO (obuke kojim bi se adresirali ključni tipski nedostaci u podnesenim konceptima).

3. Rezultate odlučivanja staviti u funkciju jačanja kapaciteta: npr. or-ganizovanjem javnih prezentacija sa elementima stručne kolegijalne procjene (peer review) podržanih projekata. Javnom diskusijom sa-držaja odabranih projekata (uključujući i organizacije čiji projekti nisu odabrani) moguće je dodatno unaprijediti odabrane projekte ali i usmjeriti neuspješne organizacije ka boljem planiranju za naredne krugove podrške. Dodatno, transparentnost u dodjeli podrške imaće pozitivan efekat na javnu percepciju inicijatora programa (javnih službi za zapošljavanje i dr.) te time pozitivno uticati i na zaintereso-vanost mladih za učešće u ostalim aktivnostima ovih institucija.

U toku realizacije podržanih projekata, inicijatori programa imaju dvo-jaku ulogu:

1. Praćenje toka projekta i ispunjavanja ugovornih obaveza. Jedna od ključnih naučenih lekcija YEP programa lokalnih inicijativa je potre-ba za pravovremenom (hitnom) reakcijom na probleme u realizaciji, naročito aktivnosti koje se nalaze na kritičnoj putanji projekta. U pro-jektima uspostave socijalnih preduzeća, implementatori su u obavezi realizirati kompleksan niz aktivnosti u vremenskom periodu koji na-jčešće nije moguće značajnije povećati. Ove aktivnosti u većini pro-jekata uključuju (ali se ne moraju ograničavati na): selekciju korisni-ka, formalizaciju saradnje sa partnerima, nabavku opreme, obuku, registraciju preduzeća, razvijanje proizvodnog programa i razvijanje kanala prodaje. Većina ovih aktivnosti se mora izvoditi sukcesivno. Kašnjenje u početnim fazama je stoga iznimno teško nadoknaditi u nastavku aktivnosti. Zbog toga je moguće da kašnjenje u npr. odabiru korisnika rezultira ukupnim neuspjehom – ne zato što ostale aktivno-sti nisu izvedene korektno, već samo zbog nedostatka vremena da se prodaja proizvoda/usluga u konačnici podigne na nivo koji osigura-va održivost preduzeća.

2. Promocije i stručne podrške. JSZZ i/ili međunarodni projekti mogu proizvesti značajne efekte u javnoj/medijskoj promociji podržanih projekata i socijalnih preduzeća. Na ovaj način, inicijatori programa utiču na (2) poboljšanje poslovanja konkretnih socijalnih preduzeća u kritičnom periodu njihovog razvoja, (2) motivisanje drugih NVO za angažman u oblasti zapošljavanja te (3) popularizaciju preduzetništ-va među mladima. U domenu pružanja stručne podrške, akumulacija iskustava u pokretanju socijalnih preduzeća omogućava inicijatori-ma programa da predviđaju probleme u implementaciji i pravovre-meno/preventivno intervenišu programom jačanja kapaciteta NVO u kritičnim oblastima. Cijena ovakvih programa je višestruko niža


ukoliko se organizuje za grupe NVO od cijene koju bi za istu uslugu NVO morali plaćati individualno. Naročitu važnost programi jačan-ja kapaciteta NVO imaju u projektima samozapošljavanja u poljop-rivredi. Povezivanje NVO koji djeluju u lokalnoj zajednici (i stoga su upoznati sa specifičnostima lokalnih potencijala) sa drugim stručnim programima, službama i kanalima prodaje proizvoda, višestruko uvećava vjerovatnoću uspjeha.

Razvoj kompetencija i vještina: prekvalifikacija i stručna obuka

Iako su svi projekti nevladinih organizacija u okviru YEP programa lo-kalnih inicijativa podrazumijevali obučavanje mladih, tri projekta kojim je to bio glavni fokus79, izdvojena su za ilustraciju modela. Prema ovom modelu, nevla-dine organizacije uspostavljaju saradnju sa poslodavcima u određenoj industriji u okviru čega utvrđuju njihove potrebe za radnom snagom i identificiraju defici-tarna zanimanja/vještine. U narednom koraku definira se program obuke kom-plementaran deficitarnim vještinama te pristupa animiranju mladih za učešće u obuci. U identifikaciji i motivisanju mladih, ostvaruje se partnerstvo sa klubovi-ma za traženje posla.

Obuka uključuje teoretski i praktični aspekt pri čemu se praktični dio, koliko god je to moguće, provodi direktno u proizvodnim postrojenji-ma poslodavaca. Po završetku obuke, uspješnim polaznicima se dodjeljuju certifikati a nevladine organizacije pomažu mladima u povezivanju sa poslodavcima i zapošljavanju.

Ključ modela je u partnerstvu nevladinih organizacija, javnih službi za zapošljavanje i poslodavaca u kojem svaki od partnera ima jasno definirane za-datke i odgovornosti:

•Nevladine organizacije imaju ulogu pokretača, koordiniraju proces, identificiraju/angažiraju potrebne ljudske i materijalne resurse i snose odgovornost za rezultate,

•Poslodavci daju doprinos kroz korištenje proizvodnog prostora i opreme. Stručno osoblje poslodavca se često aktivno uključuje u proces obuke kako bi identificirali najposvećenije kandidate za zaposlenje,

•Javne službe za zapošljavanje (klubovi za traženje posla) identifikuju i motiviraju mlade sa odgovarajućim predispozicijama za učešće u obu-

79 Riječ je o projektima organizacija Interfob iz Banje Luke, MDP Inicijative iz Doboja i Fashion iz Zenice.

Projekti prekvalifikacije i obuke:• Kreativna industrija tekstila – udruženje

Fashion, Zenica• Obuči se, zaposli se – udruženje MDP

Inicijative, Doboj• Lakše do posla u drvnom i metalskom

sektoru u BiH – udruženje Interfob, Banja Luka


ci. Uloga JSZZ je od ključnog značaja za efikasnost modela80. Kvalitet grupe (koji se izražava kroz motivaciju, posvećenost i prethodna znan-ja kandidata) direktno utiče na broj zaposlenja po završetku obuke. Dodatno, vještine kojima mladi ovladaju kroz program klubova za traženje posla (profesionalan pristup, samoprezentacija na intervjuu za posao) utiču na zaposlenja u kritičnoj tački projekta: kada po okončan-ju obuke mladi sa poslodavcima pregovaraju o zaposlenju.

Iskustva Projekta zapošljavanja mladih ukazuju da u ovom modelu pro-jekata postoji nekoliko kritičnih tačaka:

1. Uspostava saradnje sa poslodavcima. Preduslov uspješne realizacije je uspostava saradnje sa većim brojem poslodavaca. Iskustva poka-zuju da ovisnost o jednom ili manjoj grupi poslodavaca može dra-matično ugroziti izvođenje projekta ukoliko zbog eksternih tržišnih kretanja poslodavci odluče da se povuku ili umanje svoje učešće u projektu. Dodatno, učešće većeg broja poslodavaca može obogati-ti program obuke odnosno omogućiti polaznicima da tokom obuke (kod različitih poslodavaca) savladaju korištenje većeg broja različitih mašina i druge opreme.

2. Projektne aktivnosti koje za cilj imaju motiviranje mladih za učešće moraju biti pažljivo planirane i profesionalno izvedene. U suprot-nom, za učešće se po pravilu prijavljuje nedovoljan broj mladih od kojih značajan dio ne zadovoljava propisane kriterije. Navedeno uz-rokuje kašnjenja u implementaciji, nezadovoljstvo poslodavaca rezu-ltatima obuke i, posljedično, mali broj zaposlenja. Nevladine orga-nizacije stoga u ovoj kritičnoj fazi implementacije moraju iskoristiti sve kanale komunikacije: raspisivanje javnog poziva i njegovu objavu na svim dostupnim mjestima (oglasne ploče u općini/opštini, sred-njim stručnim školama, javnim službama za zapošljavanje, internet portalima, društvenim mrežama, itd.), medijske nastupe na lokalnim TV i radio stanicama (poželjno u kontakt programima), precizno usmjerene plaćene kampanje na društvenim mrežama, prezentacije poziva u prostorijama organizacije, itd. Od posebne važnosti je infor-macije plasirati putem klubova za traženje posla koji na osnovu svojih evidencija imaju mogućnost identifikacije najpogodnijih kandidata. Komunikacija NVO sa klubom ne smije biti pasivna – potrebno je or-ganizovati prezentaciju projekta za odabranu grupu bivših i trenutnih članova kluba te u direktnom kontaktu sa mladima otkloniti nejas-noće ili sumnje u vezi sa ciljevima i aktivnostima projekta, koristima

80 Efikasnost modela se okvirno mjeri cijenom pojedinačnog zaposlenja. Ova cijena se određuje kao odnos budžeta projekta i broja zaposlenih mladih. Broj zaposlenja stoga direktno utiče na cijenu pojedinačnog zaposlenja. U praksi, cijena zaposlenja je generalno povoljna ukoliko obu-ka rezultira zaposlenjem minimalno 50% polaznika.


i obavezama učesnika, itd. Ukoliko se putem kluba i drugih kanala komunikacije ne ostvare željeni rezultati (broj prijava) – diskusija sa članovima kluba može otkriti ključne razloge: neatraktivnost (loša reputacija) uključenih poslodavaca, mali interes za zaposlenje u pred-metnoj industriji ili zanimanju, neadekvatna reputacija organizacije koja realizira projekat, nedovoljno jasne odredbe javnog poziva, itd. Ukoliko se stvarni razlozi za odsustvo interesa mladih pravovremeno identificiraju, uglavnom ih je moguće adresirati bez negativnih posl-jedica na dalji tok projekta.

3. Doprinos klubova za traženje posla nije ograničen samo na proces identifikacije i motivisanja mladih za učešće u projektnim aktivnos-tima. Iskustvo pokazuje da usljed nedovoljno razvijenih socijalnih vještina znatan broj mladih koji uspješno završi obuku, propusti stečena znanja okruniti zaposlenjem. Ovo u značajno manjoj mjeri važi za članove klubova za traženje posla, koji su kroz program kluba unaprijedili svoje socijalne vještine i sposobnost samoprezentacije to-kom intervjua kod poslodavca. Nevladine organizacije trebaju imati u vidu ovaj nedostatak i adresirati ga prije okončanja obuke – poželjno u saradnji sa klubom za traženje posla.

Jedan od ključnih razloga koji kreiraju potrebu za realizacijom ovog tipa projekata leži u slabostima sistema formalnog obrazovanja, odnosno neadekvat-nosti vještina koje mladi stiču u srednjim stručnim školama. Dugoročni uticaj u ovoj sferi stoga leži u iniciranju saradnje sa školama i integraciji razvijenih programa u redovne školske aktivnosti. Iskustva NVO u komunikaciji sa JSZZ i poslodavcima mogu facilitirati proces usaglašavanja potreba tržišta rada i školske prakse.

Volonterizam

U projektima YEP lokalnih inicijativa koji su zapošljivost mladih unapređivali praktičnom promocijom volonterizma, direktna zaposlenja su tretirana kao dodana vrijednost pro-jekta. Primarni fokus ovih projekata je bio na grupi neaktivnih mladih a cilj njihovo poticanje na aktivan angažman u lokalnoj zajednici, izgradnju socijalnih mreža i sticanje prvih radnih iskustava.

NVO su tradicionalno prepoznati kao organizatori volonterskih aktiv-nosti što je u realizaciji lokalnih inicijativa rezultiralo zadovoljavajućim nivoom interesa mladih, iako je za to bio potreban intenzivniji angažman organizacija81.

81 Zanimljivo je da su slična iskustva dokumentovana i u pilot projektima pripremne faze Ga-

Projekti promocije volonterizma:• Mladi za mlade, Vijeće mladih općine

Orašje• Kretivna industrija mladih i zapošljavanje –

IPAK – mladost gradi budućnost, Tuzla


Dodatno, iskustva ukazuju da nivo interesa mladih raste sa kontinuitetom (us-pješnog) organizovanja volonterskih aktivnosti.

Većina nevladinih organizacija, u svom radu promoviše koncept volo-nterizma, neovisno od realizacije pojedinačnih projekata. Ovo vrijedi kako za aktivnosti kroz koje mladi dobijaju priliku za volonterski angažman tako i za volonterski angažman profesionalaca iz lokalne zajednice u aktivnostima za mlade82. Stoga su aktivnosti promicanja volonterizma, u poređenju sa drugim aktivnostima NVO, relativno održive.

Iskustva YEP programa lokalnih inicijativa ukazuju da integracija volon-terskih aktivnosti u projekte zapošljavanja doprinosi bržoj integraciji mladih na tržište rada. Dodatno, volonterski programi povećavaju vidljivost organizacije i omogućavaju sticanje iskustva u efikasnom komuniciranju sa mladima. Mladi kroz ove aktivnosti mijenjaju svoj odnos prema profesionalnom angažmanu i stiču neophodna radna iskustva.

Integracija volonterskog pristupa pokazala se kao iznimno vrijednom za mobilizaciju mladih ublažavanju katastrofalnih poplava iz maja 2014. U toku i neposredno nakon poplava, nivo angažmana organizacija koje nemaju razvi-jenu volontersku praksu značajno je umanjen. Nasuprot toga, nivo angažmana volonterski aktivnih organizacija je bio u dramatičnom porastu sa vrijednim re-zultatima83.

Analizirajući vrijednost volonterskih aktivnosti iz perspektive zapošlja-vanja mladih, značajno je imati u vidu potencijal za saradnju sa javnim službama

rancije za mlade u zemljama Evropske unije: „Sa praktične strane, iskustva većeg broja projekata su da organizacija aktivnosti i pružanje podrške mladima zahtijeva veoma intenzivno korištenje resursa organizacije. Ovo vrijedi kako za fazu uključivanja mladih u aktivnosti tako i za osiguranje kontinuira-nog prisustva mladih tokom čitavog projekta a naročito je izraženo u periodima između aktivnosti ili u tačkama tranzicije u životima mladih. Naročito je izražena potreba ‘držanja za ruku’ mladih u smislu posvećivanja veće količine vremena zaposlenika i drugih resursa u odnosu na početni plan (npr. or-ganizacija prevoza, osiguranje podsticaja, dodatne aktivnosti/mentorstvo i motivacioni rad) kako bi se osiguralo prisustvo mladih na aktivnostima i intervjuima za posao te kako bi se pratio razvoj događaja kod mladih koji su odustali od učešća. Ovakav posvećen pristup je bez sumnje, ključni faktor uspjeha koji stoji iza visokih rezultata u nekim pilot projektima“. Više informacija o realizaciji pilot projekata za pripremu implementacije Garancije za mlade dostupno je na sljedećoj web lokaciji: http://ec.europa.eu/social/BlobServlet?docId=12767&langId=en

82 Mogućnosti koje proizilaze iz volonterskog angažmana iskusnih profesionalaca u podršci mladima je prepoznata u više nacionalnih planova zemalja EU za implementaciju Garancije za mlade. Na primjer, Nacionalni plan Belgije u dijelu koji se odnosi na izradu personaliziranih mehanizama podrške uključuje kreiranje sistema sponzorstva za mlade tražioce posla od ko-jeg se očekuje da omogući mladim tražiocima posla šestomjesečnu podršku i savjetovanje od strane iskusnih profesionalaca na volonterskoj osnovi. Za više informacija o belgijskom pro-gramu za realizaciju Garancije za mlade vidjeti: http://www.vdab.be/synerjob/docs/Bel-gian%20Youth%20Guarantee%20Implementation%20Plan.pdf

83 Ovo se prije svega odnosi na Vijeće mladih općine Orašje čiji su volonteri značajno doprinijeli uspješnoj odbrani centra Orašja od poplave.


za zapošljavanje, primarno klubovima za traženje posla. Kao primjer se može navesti saradnja Federalnog zavoda za zapošljavanje sa nizom organizacija u saniranju posljedica poplava, uključujući i YEP partnera, Vijeće mladih općine Orašje (VMOO). Inicijalne aktivnosti VMOO na zaštiti naselja od nadolazećih poplava, finansijskom intervencijom FZZZ su proširene i na uklanjanje posljed-ica poplava.

Preporuke

Opšte preporuke

Razvojne prakse u BiH u domenu zapošljavanja mladih potrebno je usk-laditi sa EU konceptom Garancije za mlade. Složenost primjene ovog koncepta u uslovima BiH, zahtijeva realizaciju pripremne faze koja podrazumijeva:

•Nastavak razvijanja procedura za organizaciju, sprovođenje i evaluaci-ju savremenih metoda rada sa korisnicima usluga u JSZZ, uključujući i razvoj internet sajta/portala za razmjenu informacija o mogućnostima koje se mladima pružaju za zaposlenje, obuku, volontiranje, obrazo-vanje, stažiranje i/ili stručnu praksu.

•Identifikaciju, jačanje kapaciteta i povezivanje svih pružaoca usluga za mlade na lokalnom nivou, koji imaju kapacitet da doprinesu realizaci-ji programa Garancije, uključujući opštinske/općinske administracije (programi podrške omladinskim startup biznisima), ministarstva (pro-grami podsticaja za samozapošljavanje), nevladine organizacije (pro-jekti zapošljavanja podržani iz domaćih budžeta i međunarodnih do-natora), itd.

•Kreiranje partnerstva JSZZ sa nevladinim organizacijama u realizaci-ji konkretnih aktivnosti kroz aktivne mjere zapošljavanja. Partnerstvo treba osigurati kontinuiranu i koordiniranu podršku razvoju održivih programa zapošljavanja (socijalno preduzetništvo, zadrugarstvo) čime se ponuda pružatelja usluga za mlade istovremeno jača i integriše u aktivne mjere zapošljavanja JSZZ: o Model zadrugarstva (u poljoprivredi) posjeduje značajan kapacitet

za adresiranje potreba mladih sa niskim nivoom obrazovanja u rural-nim područjima – ciljne populacije koja zbog geografske razuđenosti i komunikacijskih ograničenja ima najmanju mogućnost za korištenje drugih aktivnih mjera za zapošljavanje. Fokus u razvoju ovog modela treba biti na otklanjanju ključnih prepreka: (1) identifikaciji deficita-rnih kultura i podršci proizvođačima u ovladavanju novim znanjima za uzgoj ovih kultura, (2) stručnom osnaživanju zadruga u plasiranju proizvoda na tržište (uključujući marketing, certifikaciju, poštovanju


ugovornih obaveza, itd.), (3) kreiranjem poticajnijeg zakonodavnog okvira i (4) namicanju sredstava za inicijalne investicije (nabavku sje-menskog i drugog materijala, plastenika, hladnjača, itd.).

o Model socijalnog preduzetništva omogućava stavljanje u funkci-ju lokalnih potencijala (stručnih, kreativnih, finansijskih) za održiv razvoj zajednice. Fokus u razvoju ovog modela treba biti na: (1) un-apređenju legislativnog okvira i animiranju i (2) stručnom jačanju aktera (primarno nevladinih organizacija) za praktičnu provedbu/osnivanje socijalnih preduzeća.

•Održive programe zapošljavanja treba komplementirati:o Aktivacijskim strategijama i aktivnostima: grupno savjetovanje

(klubovi za traženje posla/JSZZ), volonterski programi (NVO), in-formiranje mladih o prilikama za obrazovanje, obuku i zapošljavanje (info paketi), itd.

o Programima za prekvalifikaciju i obuku usklađenim sa potrebama poslodavaca. Održivost ovih programa treba razvijati korištenjem resursa JSZZ, poslodavaca, obrazovnog sistema i lokalnih zajednica.

•Opisane modele nije nužno realizovati odvojeno. Optimalni koncept njihove realizacije uključuje kombinovanje gornjih pristupa u jedinst-vene lokalne intervencije. U okviru implementacije održivog projekta (registracija socijalnog preduzeća/zadruge) uspostavlja se saradnja sa JSZZ (klub za traženje posla) na identifikaciji i motivisanju mladih. Za ove mlade se zatim organizuje obuka (prekvalifikacija) te osigurava zaposlenje u socijalnom preduzeću/zadruzi ali i kod drugih poslo-davaca (ponovo u saradnji sa klubom za traženje posla). Od projekata se očekuje postizanje sljedećih mogućih rezultata: o U toku realizacije projekta:Uspostavljena saradnja sa lokalnim poslodavcima i kvantificirane

njihove potrebe za radnicima i deficitarnim vještinama;Uspostavljena obostrano korisna saradnja sa JSZZ (klub za tražen-

je posla). Kroz angažman JSZZ/klubova, mladi su motivisani za učešće u projektu NVO. Sa druge strane, kreiranjem prilika za obuku i zaposlenje, NVO obogaćuje program klubova i povratno utiče na motivaciju mladih za učešće u narednim grupama klubova za traženje posla; Zaposlen predviđeni broj mladih u socijalnom preduzeću/zadruzi;Zaposlen predviđeni broj mladih kod drugih poslodavaca;

o Po okončanju projekta: NVO/Socijalno preduzeće ima razvijen model za kontinuiranu

obuku mladih, dok god poslodavci u lokalnoj zajednici za tim vještinama/zanimanjima imaju interes;


Predstavnici socijalnog preduzeća učestvuju u radu klubova za traženje posla, u svojstvu poslodavaca (npr. u aktivnosti simuli-ranih intervjua za posao), ili u svojstvu NVO (pružanje prilika čla-novima kluba za uključivanje u obuke, volonterske angažmane i druge aktivnosti NVO);NVO dijeli iskustva i pruža podršku u razvoju i registraciji pre-

duzeća/zadruga drugim potencijalnim preduzetnicima (mladima) u lokalnoj zajednici.NVO realizuje zagovaračke aktivnosti prema lokalnim institucija-

ma vlasti za realizaciju programa podrške mladim poduzetnicima u zajednici.

Realizacija ovih preporuka zahtijeva stvaranje platforme za koordinaciju djelovanja, razmjenu iskustava i vršnjačko učenje o modalitetima samozapošljavanja i preduzetništva. Ova platforma treba biti iskorištena kao organizaciona osnova za unapređenje lokalnih, regionalnih i politika na nivou BiH, u cilju stvaranja podržavajućeg okruženja: pristup finansijskim resursima, jačanje poslovne infrastrukture (coworking prostorije, socijalni inkubatori, itd), mogućnosti osposobljavanja (osobito za područje poslovnih kompetencija), na-dogradnja pravnog okvira za uvođenje WISE socijalnih poduzeća, itd. Imajući u vidu evropski kontekst (Garancija za mlade), od ključnog je značaja povezivanje ove platforme sa korespondentnim evropskim mrežama (npr. Ensie).

Preporuke za NVO

Organizacije civilnog društva prilikom razmatranja aktivnosti ili projeka-ta u oblasti zapošljavanja i aktivacije mladih, naročitu pažnju trebaju posvetiti procjeni vlastitih kapaciteta, umreženosti u lokalnoj zajednici, kao i mapiranju potreba i potencijalnih partnera. Konkretnije, važno je poduzeti sljedeće korake:

1. Istražiti profil i pouzdanost poslodavaca/firmi u lokalnoj zajednici. Osim toga, poželjno je da NVO-i uspostave inicijalne kontakte i saradnju sa što većim brojem poslodavca kako ne bi ovisili o samo jednom ili dva poslodavca koji mogu promijeniti potražnju za radnom snagom u ovisnosti od promjena na tržištu.

2. Procijeniti koliko organizacija poznaje i ima iskustva u radu sa mladima. Organizacije koje nemaju prethodno iskustvo i kontakte sa ciljnom grupom trebaju još u fazi mapiranja uspostaviti dobre kanale komu-nikacije, kontakte i partnerstva sa organizacijama koje rade sa mladi-ma.

3. Uspostaviti efektivno partnerstvo sa javnim službama za zapošljavanje. Ova vrsta saradnje može da obogati program samih Klubova za zapošlja-vanje, koji sa svoje strane mogu pomoći u identifikaciji mladih i nji-hovoj integraciji na tržište rada.


4. Programirati aktivnosti u skladu sa kapacitetima organizacije. NVO-i tre-baju biti realni kod postavljanja ciljeva, i naročito kod određivanja broja korisnika, saradnju sa sa poslodavcima iz više branši, i djelovan-je u više lokalnih zajednica.

5. Integrisati koncept volonterizma u aktivnosti zapošljavanja. Volonterski angažman treba poticati kod mladih ali i koristiti stručni volonterski angažman ostalih kategorija stanovništva za pružanje podrške mlad-ima.

U slučaju pokretanja socijalnih preduzeća treba imati na umu da projek-ti koji su primarno namijenjeni zapošljavanju mladih nose sa sobom specifične zahtjeve koji nisu nužno prisutni u drugim start-up preduzećima. Na osnovu iskustva YEP projekta u protekloj godini, preporučujemo organizacijama da obrate pažnju na sljedeće:

1. Da bi se donijela valjana odluka o proizvodu ili usluzi, potrebno je napraviti kvalitetnu analizu proizvoda i procjenu njegove konkurent-nosti. U početku je često bolje osmisliti jednostavniji proizvod za kojim postoji potražnja (minimum viable product), a kasnije razvijati kompleksnije proizvode. U svakom slučaju, od ključne je važnosti uspostaviti dobar mehanizam praćenja koji će omogućiti promjene proizvoda, povećanje opsega proizvodnje ili profilisanje djelatnosti.

2. Nakon incijalne analize, selekcije proizvoda i pokretanja proizvodnje, potrebno je kontinuirano raditi na ispitivanju tržišta i umrežavanju sa poslovnim partnerima, kako bi s jedne strane upoznali iste o njihovim proizvodima, ali i osigurali kontinuiranu adaptaciju i usavršavanje svojih proizvoda ili usluga.

3. Prilikom planiranja trajanja obuke treba imati u vidu da korisnici u najvećem broju slučajeva nemaju radno iskustvo. Zbog toga pred-viđeni period obuke treba biti dovoljan da polaznika dovede do tačke produktivnosti koja bi osigurala očekivan nivo proizvodnje i održi-vost preduzeća.

Preporuke za JSZZ

Javne službe za zapošljavanje imaju ključnu ulogu u formulisanju, praćenju i evaluaciji programa koji se odnose na zapošljavanje mladih. To zahti-jeva kontinuiran rad na proširenju partnerstva sa širokim spektrom društvenih aktera. Posebno važnu ulogu JSZZ mogu imati na lokalnom nivou, što je ta-kođer i preporuka Evropske unije za pokretanje mjera u programu Garancija za mlade. Zbog toga je neophodno da se JSZZ aktivno uključe u promovisanje i is-korištavanje aktivnih mjera koje odgovaraju lokalnoj zajednici. Kroz partnerstvo sa nevladinim organizacijama JSZZ će efikasnije mobilizirati podršku lokalnih


organa vlasti i drugih aktera programima za zapošljavanje mladih, te obogatiti ponudu servisa dostupnih na lokalnom nivou. Specifične preporuke za JSZZ su:

1. Neophodno je da JSZZ nastave graditi kapacitete usmjerene ka sav-jetovanju i iznalaženju rješenja za mlade ljude u skladu sa njihovim individualnim potrebama i vještinama. Ovi programi trebaju biti raz-novrsni i nuditi različite mogućnosti, od zaposlenja, prekvalifikacije, podrške kod samozaposlenja, do daljnjeg školovanja.

2. U cilju stvaranja prilika za mlade, potrebno je kreirati partnerstva sa nevladinim organizacijama u realizaciji konkretnih aktivnosti zapošl-javanja. Kroz aktivne mjere zapošljavanja potrebno je mobilizirati nevladine organizacije za realizaciju projekata koji će se stvarati sin-ergije sa ostalim aktivnim mjerama (npr. klubovi za traženje posla). Dodatno, kroz aktivne mjere zapošljavanja potrebno je kreirati meha-nizam za širenje uspješnih modela saradnje na nove sredine.

3. Također je važno da JSZZ razvijaju mehanizme za komunikaciju sa poslodavcima kako bi podigli korporativnu svijest o socijalnoj odgov-ornosti. YEP iskustvo je pokazalo da postoji podijeljena spremnost poslodavaca da učestvuju u ovakvim projektima. S druge strane, poslodavci mogu pomoći pri definišu potreba u lokalnoj zajednici i kreiranju aktivnih mjera za zapošljavanje mladih.

4. Informativna kampanja o pozitivnim primjerima i mogućnostima u lokalnim zajednicama je mjera koja može poboljšati efikasnost pro-grama zapošljavanja. U trenutnom okruženju u zemlji, povjerenje u mala i srednja preduzeća kao pokretače ekonomije koji osiguravaju radna mjesta je nisko. Iskustva na projektu potvrđuju uticaj nega-tivnih kampanja zbog kojih ljudi gube povjerenje prema zaposlenju i sigurnosti prihoda od njega.

5. Potrebno je preispitati u kojoj su mjeri programi prekvalifikacija i dokvalifikacija doprli do osoba kojima su namijenjene/potrebne. Po-stoji bojazan da se na ove programe prijavljuju osobe koje već pos-jeduju ponuđena znanja i vještine kako bi dobili potrebnu potvrdu ili certifikat. Ako je to slučaj, neophodno je izvršiti adekvatne intervenci-je u trenutnom pristupu, kako bi se programi prekvalifikacije učinili održivijim i efektivnijim.

Preporuke za YEP/donatore

Specifične preporuke za donatore u oblasti unapređenja zapošljavanja mladih u BiH su:

1. U saradnji sa JSZZ treba poticati interes NVO za socijalno preduzet-ništvo. U ovu svrhu preporučuje se organizovanje zajedničkih radio-


nica za predstavnike JSZZ i NVO, kako bi se definisali modeli buduće saradnje.

2. Projekti za poticanje zapošljavanja treba da budu izrazito osjetljivi na lokalne prilike i potrebe, i dovoljno fleksibilni da se prilagode prom-jenjivim zahtjevima tržišta.

3. Koordinacijom svojih programa donatori mogu povezati srodne ak-tivnosti i umrežiti aktere, što će dovesti do sinergijskog efekta različi-tih intervencija, od aktivnih mjera za zapošljavanje, podsticaja za om-ladinske biznise, do programa grantova nevladinim organizacijama.

4. Podrška održivim projektima zapošljavanja, kao što su na primjer soci-jalna preduzeća, podrazumijeva dugoročniju posvećenost. Pokretanje start-up projekta je samo po sebi već izazov, a kada su u pitanju mladi ljudi bez radnog iskustva, onda je, prema iskustvu iz ovog programa, minimalan period za podršku 18 mjeseci.

Ponuditi podršku uspostavljanju ili osnaživanje postojećih zadruga/udruženja/institucija koje mogu da utiču i posreduju otkup odnosno plasman proizvoda na tržište. Ovo se pokazalo kao jedan od ključnih problema. Nakon što su preduzetnici pokrenuli svoju proizvodnju problemi s kojim su se susreli se najprije odnose na plasman proizvoda na tržište. Ovaj problem nije specifičan samo za poljoprivrednu djelatnost. Aktivne mjere za preduzetnike i poljop-rivrednike radi nedostatka usluge i mogućnosti plasmana proizvoda značajno ugrožavaju efektivnost i razvoj preduzetnika/preduzeća.

U programima zapošljavanja jasno definisati odnos ciljanih direktnih i indirektnih rezultata u zapošljavanju mladih. Zavisno o sredstvima koja su na raspolaganju, aktivnosti direktno usmjerene na zaposlenja osiguravaju nižu ci-jenu pojedinačnih zaposlenja ali za manji broj korisnika. Ukoliko se programom želi ciljati aktivacija većeg broja mladih cijena po zaposlenju posljedično raste. Iako su u ovom momentu rezultati modela uključivanja većeg broja učesnika u YEP lokalnim inicijativama nepoznati, za očekivati je da se motiviranost i konkurentnost uključenih mladih na tržištu rada povećala. U dizajniranju pro-grama, donatori stoga trebaju jasno iskomunicirati očekivane rezultate na ciljne grupe, odnosno pokazatelje uspjeha projekata.

Kontinuirano evaluirati i unapređivati modele za jačanje kapaciteta NVO za angažman u oblasti zapošljavanja mladih. U slučajevima ambicioznih projekata za koje NVO nisu posjedovali odgovarajuće kapacitete, javljale su se situacije u kojima dovoljna pažnja nije posvećivana pojedinim aktivnostima, što može uticati na odnos sa partnerima u projektu i krajnji kvalitet ponuđenih usluga.

NACRTI PLATFORMI SOCIJALNOG PREDUZETNIŠTVA


Nacrt Platforme o društvenom/socijalnom poduzetništvu u Federaciji Bosne i Hercegovine

Cilj ove Platforme je stvaranje osnova za definiranje legislativnog i implementacijskog okvira koji će podsticati nastanak, rast i razvoj društvenog/socijalnog84 poduzetništva u FBiH.

Platforma uvažava ovlasti, kompetencije i doprinose institucija na razli-čitim nivoima vlasti, organizacija civilnog društva te aktera iz privatnog sektora a koji su iskazali interes i spremnost za zajedničko djelovanje.

Definisanjem ove Platforme, institucije i organizacije potpisnice šalju snažnu poruku o posvećenosti ciljevima i principima društvenog poduzetništva: integraciji inovativnog poduzetničkog promišljanja sa širom društvenom misijom, socijalnom integracijom ranjivih kategorija i društvenom kohezijom.

Principi djelovanja definisani ovom Platformom usklađeni su sa stra teš-kim dokumentima BiH i FBiH ali i sa trendovima razvoja društvenog podu-zetniš tva na nivou EU. U vezi sa strateškim dokumentima unutar Bosne i Hercegovine, to se primarno odnosi na:

• Strategiju socijalnog uključivanja BiH85– Strategija i akcioni planovi (na BiH i entitetskom nivou) za njenu implementaciju podrazumijevaju set mjera za razvoj sistema podrške društvenom poduzetništvu (podcilj: Socijalna politika u funkciji zapošljavanja; prioritet: Osigurati uključivanje socijalno isključenih kategorija u aktivno tržište rada; Mjera 2: Razviti sistem podrške socijalnom poduzetništvu)

• Reformska agenda za BiH 20152018, koja u tački 11 (preambula) sugeriše da sistemi socijalne zaštite ne smiju remetiti podstreke u ekonomiji i moraju biti fiskalno održivi.

• Plan rada Vlade FBiH za 2016. godinu, operativni cilj 1.3.3. Promocija socijalnog poduzetništva.

• Strategiju zapošljavanja FBiH 2009201386 koja prepoznaje važnost

84 Za potrebe ovog dokumenta pojmovi „društvenog“ i „socijalnog“ poduzetništva se smatraju sino nimima. - Autori će prepoznaju razlike u percepciji, prema kojim „socijalno poduzetništ-vo“ podrazumijeva uži pojam, većinski usmjeren ka integraciji osoba u stanju socijalne potrebe, naročito osoba sa invaliditetom, na tržište rada. Sa druge strane, „društveno poduzetništvo“ je percipirano tako da ravnopravno uključuje širi set razvojnih potreba, uključujući pored socijal-nih i okolišne, društvene, kulturne i druge. Obuhvat socijalnog/društvenog poduzetništva ek-splicitno je definiran u tekstu platforme, te su time neformalne razlike u pojmovima sadržajno učinjene irelevantnim. Oba pojma se stoga u ovom dokumentu koriste ravnopravno.

85 http://www.dep.gov.ba/razvojni_dokumenti/socijalne_ukljucenosti/?id=129086 http://fmrsp.gov.ba/s/images/stories/Strategija%20zaposljavanja%20FBIH%20Ministarst-

vo.pdf

UDK 005.35:334.7(497.6)


poduzetništva u jačanju socijalne i teritorijalne kohezije što je jedna od ključnih odrednica društvenog poduzetništva.

Pored pobrojanih, snažnu podršku uspostavi poticajnog okruženja za društveno poduzetništvo daju i brojni drugi strateški i akcioni dokumenti kao što je Revidirani akcioni plan BiH za rješavanje problema Roma u oblastima zapošljavanja, stambenog zbrinjavanja i zdravstvene zaštite 2013 201687(koja predviđa finansijsku podršku uspostavi zadruga i drugih oblika udruživanja Roma u poduzetništvu, str. 22), Srednjoročna strategija razvoja poljoprivrednog sektora u FBiH 2015 – 2019, i drugi.

Posebnu važnost za socijalnu inkluziju i radnu integraciju najranjivijih društvenih grupa ima segment socijalnog/društvenog poduzetništva koji se odnosi na integraciju osoba sa invaliditetom88 na tržište rada. Radi se o posebnim oblicima pravnih lica kao što su privredno društvo za zapošljavanje lica sa invaliditetom, zaštitne radionice, radni centri i slično. Statusi ovih pravnih lica su već regulisani pozitivnim zakonskim propisima89. U odnosu na ova preduzeća, Platforma nudi eventualnu podršku u daljem razvoju zakonodavstva koje će uticati na jačanje poticajnog okruženja na razvoj ovih preduzeća.

U vezi sa EU propisima, regulativama i preporukama to se primarno odnosi na dokumente:

• EU Strategija rasta „Evropa 2020“90 (mart 2010) koja u okviru stuba Uključivi rast uspostavlja vezu između poduzetništva i društvene kohezije.

• Evropska platforma za borbu protiv siromaštva i socijalnog isključivanja – Evropski okvir za socijalnu i teritorijalnu koheziju91 (oktobar 2010) naglašava potencijal socijalne ekonomije, koja osim društvenog poduzetništva uključuje i elemente kao što su volonterizam, fondacije, itd.

• Uredba o jedinstvenom tržištu92 /Single Market Act I/ (april 2011) proglašava društveno poduzetništvo jednim od 12 prioriteta za uspostavu/jačanje jedinstvenog tržišta EU. Ključni prioritet u vezi društvenog poduzetništva je kreiranje jedinstvenog zakonodavnog okvira koji će

87 http://yep.ba/?p=1259088 U domenu angažmana osoba sa invaliditetom, posebnu pažnju je potrebno posvetiti ženama

sa invaliditetom kao posebnu višestruko marginaliziranu socijalnu grupu sa karakterističnim osobenostima.

89 Ovo se primarno odnosi na Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošlja-vanju lica sa invaliditetom FBiH (http://www.fbihvlada.gov.ba/bosanski/zakoni/2010/za-koni/10bos.htm)

90 http://ec.europa.eu/eu2020/pdf/COMPLET%20EN%20BARROSO%20%20%20007%20-%20Europe%202020%20-%20EN%20version.pdf

91 http://ec.europa.eu/social/BlobServlet?docId=6393&langId=en92 http://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/PDF/?uri=CELEX:52011DC0206&-

from=EN


podržavati rast i finansijske investicije u društveno poduzetništvo.• Inicijativa za društveno poslovanje93 /Social Business Initiative/(oktobar

2011), centralni dokument EU koji ima za cilj kreiranje poticajnog okruženja za društvene biznise – ključne aktere socijalne ekonomije i inovacija.

• Mišljenje Evropskog ekonomskog i socijalnog vijeća o društvenom poduzetništvu i društvenim biznisima94(oktobar 2011) – koji donosi EU okvir za definisanje društvenih poduzetnika_ca i preduzeća te proglašava namjeru EU da potiče društveno poduzetništvo i van vlastitih granica.

• Uredba o jedinstvenom tržištu II95 /Single Market Act II/(oktobar 2012) kao glavne trenutne prioritete u razvoju društvenog poduzetništva uvodi (1) razvoj alata za jačanje povjerenja i vidljivosti društvenih biznisa i (2) metodologije za procjenu njihovog društvenog uticaja.

• Regulativa Evropskog parlamenta i Vijeća o finansijskoj podršci društvenom poduzetništvu96 (april 2013) koja, između ostalog, postavlja osnovu za javno brendiranje društvenih biznisa u EU.

• Izvještaj o društvenom poduzetništvu i socijalnim inovacijama u borbi protiv nezaposlenosti97 (juli 2015), koji definiše mjere za unapređenje okruženja za razvoj društvenog poduzetništva a koji uključuje: obrazovanje i obuku; finansiranje; vidljivost i razmjenu primjera dobre prakse; aktivne mjere za razvoj; i unaprijeđeni pravni okvir.

93 http://ec.europa.eu/internal_market/social_business/docs/COM2011_682_en.pdf94 http://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/PDF/?uri=CELEX:52011AE1584&-

from=EN95 http://ec.europa.eu/internal_market/smact/docs/single-market-act2_en.pdf96 http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=OJ:L:2013:115:0018:0038:EN:PDF97 http://www.europarl.europa.eu/sides/getDoc.do?pubRef=-//EP//NONSGML+RE-

PORT+A8-2015-0247+0+DOC+PDF+V0//HR


Platforma o društvenom/socijalnom poduzetništvu u Federaciji Bosne i Hercegovine (nacrt)

Svrha platforme

1.„Platforma o socijalnom/društvenom poduzetništvu u Federaciji Bosne i Hercegovine“ (u daljem tekstu „Platforma“) specificira okvir i daje smjernice za praktičnu realizaciju koncepta društvenog/socijalnog poduzetništva u FBiH. Pod okvirom se podrazumijeva određivanje:

A. sadržajnih i vrijednosnih postavki(1) definicije društvene ekonomije, socijalnog/društvenog poduzet-

ništva, društvenog biznisa te ciljeva, principa, kriterija, pojavnih oblika i aktivnosti društvenog poduzetništva;

(2) ključnih vrijednosti i principa društvenog/socijalnog podu zet-ništva;

(3) načina sticanja i gubitka statusa društvenog biznisa u značenju koje propisuje ova Platforma i udruživanje društvenih biznisa;

(4) načina kreiranja poticajnog okruženja za razvoj društvenog/socijalnog poduzetništva;

B. elemenata procesa važnih za usvajanje i dalji razvoj same Platforme:(5) Način usvajanja i pristupanja individualnih institucija/organizacija

Platformi;(6) Strateške pravce razvoja društvenog poduzetništva nakon zaživ-

ljavanja Platforme u praksi.

U cilju razvoja poticajnog pravnog okvira98, proces razvoja i usaglašavanja ove Platforme baziran je na širokom konsenzusu o optimalnom okviru za društveno poduzetništvo u FBiH. Institucije, organizacije, privredna društva i pojedinci koji su potpisnici_e ove Platforme ne nameću, već svojim autoritetom promovišu ciljeve, principe i aktivnosti sadržane u tekstu Platforme.

Konačni tekst Platforme rezultat je širokih konsultacija te predstavlja kompromis stavova i interesa različitih interesnih grupa. Svaka buduća izmjena ove Platforme moguća je jedino kroz jednako inkluzivan proces i konsenzus aktera.

98 Jedinstvena pravila za izradu pravnih propisa u institucijama BiH predviđaju (u članu 75) inkluzivan proces donošenja odluka baziran na širokim konsultacijama koje, između ostalog, uključuju i udruženja građana (stav 2.c.) i međunarodne institucije (stav 2.d.). Jednako tako, pravila EU za donošenje pravnih propisa uključuju obavezu javnih konsultacija među svim zainteresovanim akterima (za više detalja vidjeti Vodič za konsultacije sa zainteresovanim akterima: http://ec.europa.eu/smart-regulation/impact/docs/scgl_pc_questionnaire_en.pdf)


Osnovni pojmovi, ciljevi, principi, kriteriji i aktivnosti društvenog poduzetništva

2. Ključne pojmove relevantne za društvenu ekonomiju, socijalno/društveno poduzetništvo u FBiH, uz poštivanje ključnih definicija koje pri-mjenjuje Evropska Unija, Platforma definiše na sljedeći način:

Socijalnu ekonomiju sačinjavaju biznisi i organizacije čije su tržišne i netržišne aktivnosti vođene specifičnom društvenom misijom koja se ostvaruje kroz usmjeravanje profita ka ispunjavanju tržišne i društvene potrebe koja nije zadovoljena od strane drugih aktera iz privatnog ili javnog sektora. Označavaju ih društveni i/ili socijalni cilj i specifični poduzetnički ob-lici djelovanja. Oni se pojavljuju u pravnim oblicima zadruga, udruženja, pri-vrednih društava, fondacija i poduzeća. Tri osnovne značajke aktera društvene ekonomije99 su: a) konkretan socijalni i/ili društveni cilj koji postave pred sebe, b) model djelovanja koji većinski uključuje pravila tržišnog poslovanja ali uz demokratsko upravljanje i društveno odgovoran odnos prema uposlenicima/uposlenicama i korisnicima/ korisnicama usluga i c) raspodjelu ostvarene dobiti ka prethodno zacrtanim društvenim ciljevima.

Društveno poduzetništvo (eng. social entrepreneurship) podrazu mi-je va kontinuiranu privrednu aktivnost zasnovanu na načelima ekonomske, društvene i okolišne održivosti te usmjerenu na ciljeve od šireg društvenog značaja, pri čemu se eventualno stvorena dobit u cijelosti ili većim dijelom ulaže za dobrobit zajednice.

Društveni poduzetnik/poduzetnica je osoba koja prepoznaje te pokušava pronaći ekonomski održiva poslovna rješenja koja su prvenstveno motivisana povećanjem javnog blagostanja, a ne stvaranjem visokih individualnih dobiti.

Društveni biznis (eng. social business ili social enterprise100, hrv. društveno poduzeće, srp. socijalno preduzeće)101 je akter društvene ekonomije koji cilj ostvarenja šireg društvenog uticaja (eng. impact) stavlja ispred kreiranja novčanog profita za vlasnike. Društveni biznis djeluje tako što proizvodi robe i/ili pruža usluge u tržišnim uslovima koristeći inovacije i poduzetničke principe, a ostvarenu dobit koristi primarno za dostizanje širih društvenih ciljeva. Ovi

99 Socijalna ekonomija u Europskoj uniji, Izvještaj Joséa Luisa Monzóna i Rafaela Chavesa 100 U dijelu literature se naglašava razlika između engleskih termina „social business“ i „social enter-

prise“. Međutim, u EU dokumentu „Social Business Initiative“ (SBI) kao glavnom referentnom dokumentu za oblast društvenog poduzetništva u ovoj Platformi, ova dva pojma su izjednače-na (vidi SBI, str. 2, fusnota 6)

101 Definicija društvenog biznisa je usklađena sa definicijom iz EU dokumenta „Social Business Initiative“.


biznisi funkcioniraju na principima participativnog upravljanja i ekonomske demokratije. Pod društvenim biznisima se podrazumijevaju biznisi:

• Za koje je širi društveni cilj razlog za realizaciju komercijalne aktivnosti;• Čiji je profit u najvećem dijelu investiran sa ciljem dostizanja

postavljenog društvenog cilja, i• Čije vlasničko i upravljačko ustrojstvo odražava misiju odnosno

principe demokratičnosti, participativnosti i socijalne pravde.

U skladu sa navedenim, društveni biznis se vodi sljedećim ekonomskih i socijalnim kriterijima:

• Ekonomskio Osnovna djelatnost je proizvodnja robe i/ili usluga,o Visok stepen autonomije (nije u većinskom vlasništvu države),o Tržišna usmjerenost,o Generiranje novih radnih mjesta, naročito imajući u vidu dugoročno

nezaposlena lica,o Direktno adresiranje tržišnih praznina ili situacija u kojima tržište ne

uspijeva produktivno i efikasno alocirati resurse,o Jasno prepoznata i definirana uloga volontiranja102.

• Društveni i socijalnio Nastanak na osnovu civilne inicijative,o Uloženi kapital nije isključivi kriterij za odlučivanje: aktivno

uključivanje svih sudionika/sudionica u proces upravljanja,o Poticanje društvene kohezije,o Djelovanje u korist članova/članica, korisnika/korisnica i/ili šire

zajednice, io Dobit se ulaže u proširivanje djelatnosti ili u razvoj lokalne zajednice.

Pojam društvenog biznisa opisuje principe djelovanja i namjenu poslov-nog subjekta te specifičnosti načina upravljanja, a ne njegov pravni status.

Članovi/članice društvenog biznisa(eng. members) su osobe koje učes-tvuju u vođenju društvenog biznisa i/ili su dio njegove vlasničke strukture (osnivači ili vlasnici). U slučaju društvenih biznisa izraslih iz organizacija baziranih na članstvu, članstvo u organizaciji istovremeno podrazumijeva i članstvo u društvenom biznisu.

3. Cilj društvenog poduzetništva u FBiH je primjena poduzetničke logike i načina djelovanja u razvoju inovativnih načina za adresiranje socijalnih, ekoloških, kulturnih i drugih razvojnih potreba, uz obavezu da se ostvareni

102 Termin „volontiranja“ u ovoj Platformi se koristi u značenju koje je propisano u članu 3, Zakona o volontiranju FBiH. (http://pravnik.ba/wp-content/uploads/2015/03/ZAKON-O-VOLON-TIRANJU-FBiH.pdf)


viškovi prihoda nad rashodima obavljanja privredne djelatnosti većinski reinvestiraju u dalji razvoj društvenog biznisa ili u humanitarne djelatnosti.

4. Društvena preduzeća čije poslovanje je u skladu sa odredbama ove Platforme povinuju se sljedećim principima:

1. Primarna osnova za provođenje poslovnih aktivnosti su širi društveni ciljevi – preduzeće svoje aktivnosti bazira na javnom interesu;

2. Stvaranje profita, iako legitiman cilj svakog poduzetničkog poduhvata, nije primarni cilj društvenih preduzeća. Većinu ostvarenog viška prihoda nad rashodima društveni biznisi principijelno ne distribuiraju vlasnicima/osnivačima već reinvestiraju u nastavak društveno korisnih aktivnosti.

3. Angažovani su u proizvodnji i prodaji dobara i/ili usluga poštujući zakonitosti tržišta;

4. Transparentnost poslovanja (izvještavanje) osigurava dokaze poštovanja etičkih postulata društvenog poduzetništva;

5. Odlučivanje u društvenim biznisima treba da bude participativno i to s ciljem da naglasi vlasništvo nad biznisom od strane svakog člana/članice.

5. Ograničenja u sticanju statusa društvenog biznisa:1. Profitno privredno društvo ne može formirati društveni biznis sa

ciljem da kroz to preduzeće obavlja dio svoje osnovne djelatnosti. Međutim, profitna društva mogu formirati izdvojene društvene biznise koji će poštivati gore navedene principe Platforme.

2. Društvenim biznisom ne mogu biti proglašena pravna lica koja su sastavni dio ili su direktno povezana sa političkim partijama. Resursi, javni imidž i rezultati rada društvenog biznisa ne mogu biti uključeni u političke kampanje i/ili promociju političkih kandidata;

3. Status društvenog biznisa ne mogu steći pravna lica koja su proglasila stečaj; i

4. Status društvenog biznisa ne može steći pravno lice čije aktivnosti osiguravaju primarnu/isključivu korist samo članovi nekog tijela ili zaposlenici/e određenog poslodavca.

Elementi društvenog poduzetništva

6. Društvena misija društvenih preduzeća usmjerena je na stvaranje nove vrijednosti, ali ne pretežno profitnog već društvenog tipa. Pod novim vrijednostima u ovom smislu se primarno podrazumijevaju inovativna rješenja socijalnih i potreba koje su vezane za okolišnu, kulturnu i/ili prirodnu baštinu.

7. Višak prihoda u odnosu na rashode (višak dohotka) društveni biznis mora upotrijebiti za nastavak i/ili proširenje obavljanja društveno korisne


aktivnosti, u skladu sa svojim osnivačkim dokumentom u minimalnom procen-tualnom udjelu od 80% ostvarenog viška u tekućoj godini.

8. U procesu definiranja visine plaća uposlenika/ca i menadžmenta, društvena preduzeća su obavezna poštovati princip prema kojem su plaće uposlenika usklađene sa industrijskim prosjekom, s tim da radnici uživaju natprosječne radne uvjete103. Minimalna plaća uposlenika ne smije biti ispod standarda utvrđenim Općim kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i Zakonom o radu FBiH.

9. Društveni biznisi se pozivaju da zaposlenim osobama omoguće učestvovanje u upravljanju i odlučivanju o pitanjima relevantnim za njihov radno-pravni status, na način usklađen za zakonom i opštim aktom društvenog biznisa.

10. Društveni biznisi čije je poslovanje usklađeno sa principima ove Platforme, nastoje u najvećoj mogućoj mjeri osigurati vlastitu održivost djelovanjem u skladu sa principima tržišne ekonomije. To znači, da se društvenim biznisom može nazvati privredni subjekat, koji, uz primjenu svih prethodnih principa, najmanje 51% posto priliva ostvaruje kroz tržišnu djelatnost, u što se ubrajaju i svi prihodi ostvareni aktivnostima za javni sektor koji su osigurani konkurisanjem na javne tendere.

Pri tome postoji svijest da principi tržišnog mjerenja uspjeha nisu jedina mjera za određivanje uspjeha društvenog biznisa. Uspjeh treba biti mjeren i ostvarenim društvenim uticajem i stvorenim vrijednostima.

Sticanje i gubitak statusa društvenog biznisa

11. Status društvenog biznisa u skladu sa odredbama ove Platforme, stiče se usklađivanjem statutarnih dokumenata i radne prakse preduzeća sa odredbama ove Platforme. Do usvajanja Zakona o socijalnom poduzetništvu, provjeru usklađenosti preduzeća sa principima društvenog/socijalnog podu-zetništva, provodit će, na zahtjev preduzeća, asocijacija društvenih biznisa, naročito imajući u vidu kriterije navedene u tački 4 (stav 1 - 5) ove Platforme. Nakon usvajanja Zakona, priznavanje statusa će se provoditi upisom u registar društvenih preduzeća na način koji će biti propisan Zakonom.

12. Društveni biznisi čije je poslovanje saglasno odredbama ove Platfor-me i koje su članice asocijacije društvenih biznisa obavezuju se na visok nivo transparentnosti i izvještavanja javnosti o tekućem poslovanju. Konkretne izvještajne obaveze propisane su odgovarajućim aktima asocijacije društvenih

103 Usklađeno sa konceptom „Sedam principa društvenog biznisa“ (The Grameen Creative Lab) – princip broj 6


biznisa, odnosno Zakonom po njegovom donošenju i minimalno uključuju postulate:

(1) Statutarni dokumenti društvenih preduzeća su javni i javnosti dostupni dokumenti,

(2) Godišnji izvještaji o finansijskom poslovanju društvenih biznisa, uključujući i nezavisne eksterne revizije poslovanja su javni i javnosti dostupni dokumenti,

(3) Godišnji izvještaji o procjeni realizacije/ostvarenja društvenog uticaja su javni i javnosti dostupni dokumenti.

13. Stečeni status društvenog biznisa podvrgava se redovnom godišnjem testu koji provode predstavnici asocijacije društvenih biznisa do donošenja Zakona, odnosno tijela ovlaštena Zakonom, nakon njegovog donošenja. Status društvenog biznisa se gubi u slučaju dokumentovanog nepoštivanja odredbi zakona, ove Platforme i opštih akata (Statuta) društvenog biznisa. Procedura povlačenja statusa će uključivati mogućnost reakcije na identifikovane slabosti te podnošenja žalbe. Povlačenje statusa društvenog biznisa moguće je i neovisno od godišnje kontrole u slučaju ozbiljnih povreda odredbi zakona i/ili ove Platforme a na osnovu odluke etičkog komiteta asocijacije društvenih biznisa ili drugog nadležnog organa.

Udruživanje društvenih biznisa

14. Organizacije potpisnice ove Platforme koje se odluče na formiranje društvenih biznisa, pozivaju se da formiraju asocijaciju društvenih biznisa. Uloga i djelatnost ove asocijacije će biti određena njenim statutarnim dokumentima. Ovom Platformom, asocijaciji društvenih biznisa predlažu se sljedeće aktivnosti:

• Unapređenje pravnog/legislativnog okruženja za razvoj društvenog poduzetništva – podrška nadležnim ministarstvima u izradi pravnog okvira koji je ključni cilj ove Platforme.

• Prijem novih članica usklađen sa ispunjavanjem odredbi ove Platforme,• Vođenje registra društvenih biznisa članica asocijacije, do donošenja

Zakona o socijalnom poduzetništvu FBiH,• Predstavljanje socijalnih/društvenih biznisa iz FBiH, članica asocijacije,

u međunarodnim tijelima i mrežama, naročito u kontekstu razvoja i usklađivanja politika za razvoj socijalnog poduzetništva sa najboljim praksama EU,

• Unapređenje pristupa društvenim biznisima financiranju iz vladinih i drugih izvora,

• Unapređenje vidljivosti društvenih biznisa i promocija društvenog poduzetništva,

• Organizovanje edukacija o društvenom poduzetništvu.


15. Asocijaciji društvenih biznisa se sugeriše fleksibilan pristup osiguranja mogućnosti za pridruženo članstvo u asocijaciji akterima/organizacijama koje: (1) obzirom na svoju misiju i kapacitete mogu doprinijeti razvoju društvenog poduzetništva čak i bez provođenja konkretnih poduzetničkih aktivnosti i (2) koje smatraju da članstvo u asocijaciji može ubrzati njihove napore na pokretanju poduzetničkih aktivnosti (budući društveni biznisi).

Kreiranje poticajnog okruženja za razvoj društvenog poduzetništva

16. Razvoj podsticajnog okruženja za razvoj društvenog poduzetništva je složen proces koji uključuje veliki broj aktera iz vladinog, privatnog i nevladinog sektora

17. Okruženje koje je ohrabrujuće za razvoj društvenih biznisa mora biti bazirano na konceptu razvoja ekosistema za razvoj društvenih biznisa, što uključuje:

(1) Postojanje različitih finansijskih podsticaja i sistema za podršku razvoju poslovnih ideja društvenih biznisa: (1) Direktni poticaji za uspostavu društvenih biznisa kroz dodjelu investicija u vidu bespovratnih novčanih sredstava. Kako bi se osigurao visok stepen uspješnosti investicija, potrebno ih je dopunjavati stručnom podrškom saradnjom sa subjektima koji pružaju podršku društvenim poduzetnicima/poduzetnicama u kritičnoj fazi razvoja poslovnog modela i njegovom ulasku na tržište (inovacioni centri, inkubatori, coworking prostori i sl.). (2) Sredstva za subvencioniranje rasta uspješnih modela društvenih biznisa. Financijska sredstva se mogu dodjeljivati u vidu revolving kredita, kredita sa povoljnim kamatnim stopama i grejs-periodima. Društveno odgovorno poslovanje i/ili radni angažman osoba koje zahtijevaju veća ulaganja za integraciju na tržište rada uzrokuju da društveni biznisi tipično posluju sa manjim stopama dobiti. Dodatno, ova preduzeća teže dolaze do sredstava iz klasičnih bankovnih izvora. Stoga je za osiguranje brzog širenja poslovnih modela potrebna specifična podrška.

(2) Potrebno je osigurati da se u okviru postojećih investicijskih podsticaja i javnih fondova različitih ministarstava predvide namjenska sredstva za podršku djelovanju društvenih biznisa u skladu sa nadležnostima ovih institucija.

(3) Fleksibilan pravni okvir, uključujući odgovarajuće zakone i doku-mente koji osiguravaju njihovu efikasnu primjenu u praksi. Okvir također podrazumijeva edukaciju javnih službenika/ca i informiranje šire javnosti o karakteru, vrijednostima i potencijalu društvenog poduzetništva.


(4) Sistem za podršku uspješnim modelima društvenog poduzetništva. Podrška može imati formu finansijske podrške i/ili povlaštenog položaja u sistemu javnih nabavki ali je uslovljena ostvarenim rezultatima104, u domenima finansijske održivosti, odgovornog poslovanja i društvenog uticaja.

(5) Osiguranje podataka, informacija i znanja za rješavanje socijalnih problema. Inovacije u bilo kojoj oblasti zahtijevaju razumijevanje društvenih problema za šta je potreban pristup pouzdanim statističkim i drugim podacima. Ovi podaci uključuju i sisteme za procjenu uspješnosti primijenjenih modela. Tipično, vladine i javne institucije osiguravaju dostupnost podataka za istraživanja, ustanovljavaju minimalne standarde te izrađuju analize korisnosti utroška sredstava u programima koji imaju za cilj rješavanje društvenih problema.

18. Ključni akteri okruženja socijalnog poduzetništva:(1) Institucije vladinog sektora na općinskom, kantonalnom/županijskom

i nivou Federacije BiH:a. Platforma prepoznaje i naglašava važnost uloge lokalnih zajednica

– općina u stvaranju poticajnog okruženja za razvoj društvenog poduzetništva. Općinske administracije se pozivaju da finansijski i kroz podršku svojih stručnih službi podrže uspostavu i razvoj dru štvenih biznisa. Programi podrške uspostavi omladinskih sta rt-upbiznisa, pokretanju poljoprivredne proizvodnje ili ra du organizacija civilnog društva, dobar su primjer mogućeg angaž -mana lokalnih nivoa vlasti u pružanju podrške socijalnom podu-zetništvu.

b. Organi vlasti na kantonalnom/županijskom i nivou Federacije BiH, uključujući i javne institucije kao što su Federalni zavod za zapošljavanje, Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom, Fond za zaštitu okoliša, Porezna uprava FBiH i druge, imaju ključnu ulogu u stvaranju poticajnog okruženja za razvoj društvenog poduzetništva. Važnost ovih institucija naročito je izražena u slučaju specifičnih oblika društvenih biznisa koji su fokusirani na (radnu) inkluziju najranjivijih društvenih grupa i koji stoga nisu u mogućnosti osigurati potpunu održivost i zahtijevaju kontinuiranu podršku. Ovi organi se pozivaju da sistematiziraju i strateški konceptualiziraju podršku društvenom poduzetništvu te osiguraju i koordinirano distribuiraju poticaje za osnivanje i jačanje društvenih biznisa. Aktivnost ovih institucija

104 Primjer koncepta podrške na bazi ostvarenih rezultata a koji je trenutno u primjeni su podsticaji u poljoprivredi koji su bazirani na refundaciji određenog procenta investiranja u poljoprivred-nu proizvodnju.


od naročite je važnosti za širenje dokazanih modela dobre prakse i kontinuirane evaluacije uspješnosti podržanih modela.

(2) Organizacije civilnog društva imaju značajnu ulogu u realizaciji ove Platforme koja se primarno odnosi na: a. Pokretanje društvenih biznisa,b. Pružanje stručne pomoći i učešće u zagovaračkim aktivnostima

koje za cilj imaju potpunije pravno/legislativno uređenje oblasti društvenog poduzetništva,

c. učešće u edukaciji, javnoj promociji i jačanju svijesti javnosti o mogućnostima i važnosti koncepta društvenog poduzetništva. Platforma poziva sve zainteresovane organizacije civilnog društva, bez obzira na članstvo u asocijaciji društvenih biznisa, da daju svoj doprinos u razvoju i promociji društvenog poduzetništva u FBiH.

(3) Kompanije privatnog sektora imaju značajan kapacitet da, pružanjem podrške i udruživanjem sa društvenim biznisima podrže razvoj društvenog poduzetništva. Ova saradnja je naročito važna u uslovima negativnih ekonomskih trendova kada koncept društvenog poduzetništva može kompenzirati nemogućnost zadržavanja postojećeg broja radnika i gubitak radnih mjesta.

(4) Univerziteti i obrazovne institucije kroz uvođenje programa izučavanja društvenog poduzetništva.

(5) EU kontekst i trendovi razvoja koncepta društvenog poduzetništva su, uz specifične lokalne uslove, osnova za unapređenje i dalji razvoj oblasti koje su predmetom ove Platforme u FBiH. Iako Bosna i Hercegovina nije u mogućnosti aktivno sudjelovati u programima EU niti koristiti većinu finansijskih podsticaja iz ovog izvora, saradnja sa institucijama EU i kontinuirano usaglašavanje u razvoju politika i prakse je prvi preduslov za napredak BiH u procesu stabilizacije i pridruživanja EU.

Način usvajanja i pristupanje platformi

19. Inicijator razvoja ove Platforme je Federalni zavod za zapošljavanje. Sadržaj Platformerezultat je zajedničkog rada širokog kruga aktera iz vladinog, javnog, privatnog i nevladinog sektora a koji su učestvovali u njegovom razvoju i usuglašavanju te koji svojim potpisom potvrđuju njegovu relevantnost. Čin potpisivanja Platforme potvrđuje privrženost principima društvenog poduzetništva u formi koja je izložena u tekstu dokumenta. Sadržaj Platforme predstavlja polaznu osnovu za izradu Zakona o socijalnom/društvenom poduzetništvu u FBiH.

20. Potpisivanje ove Platforme je ograničeno na period do usvajanja Za-kona o socijalnom/društvenom poduzetništvu FBiH.


Strateški pravci razvoja društvenog poduzetništva

21. Ključni institucionalni i vaninstitucionalni partneri za provođene konsultacija u procesu donošenju Zakona o socijalnom/društvenom podu-zetništvu i kontinuirano unapređenje stanja društvenog poduzetništva u FBiH su:

1. Entitetska ministarstva u relevantnim sektorima: rad, poduzetništvo, socijalna politika, poljoprivreda, energija, industrija, statistika, finan-sije i drugi.

2. Javne službe za zapošljavanje i druge institucije sa uticajem na tržište rada,

3. Javne institucije koje realiziraju okolišne, kulturne i druge društvene politike,

4. Javne poreske institucije sa uticajem na regulaciju i implementaciju poreskih politika,

5. Lokalne institucije vlasti (općine),6. Institucije iz sistema obrazovanja koje su u svoje planove i programe

u mogućnosti uključiti elemente poduzetništva i društvenog poduzetništva,

7. Zadružni savezi,8. Nevladine organizacije - udruženja i fondacije,9. Akademske institucije koje svojim kompetencijama i uticajem mogu

pružiti značajnu podršku razvoju koncepta društvenog poduzetništva,10. Pravna lica iz privatnog sektora, zainteresirana za pružanje podrške

društvenom poduzetništvu, uključujući i bankarski sektor.

Platforma prepoznaje i naglašava važnost navedenih institucija za oblast društvenog poduzetništva te poziva sve potpisnike da potiču konstruktivan dijalog sa ovim institucijama u smjeru jačanja poticajnog okruženja za razvoj ove vrste poduzetništva. Od potpisnika/ca Platforme očekuje se doprinos u procesu zakonodavnih konsultacija, koordinaciji i povećanju efikasnosti postojećih i kreiranju novih programa podsticaja za društveno poduzetništvo.

22. Cilj potpisnika/ca je da potpisivanjem platforme učešćem u kon-sultacijama i drugim aktivnostima, uključujući i pokretanje društvenih biznisa, stvore uslove za provođenje narednih koraka: donošenje propisa koji regulišu ovu oblast, uključujući i Zakon o društvenom/socijalnom poduzetništvu FBiH. Potpisnici/ce platforme su spremni/e dati stručni doprinos razvoju navedenih dokumenata.


Nacrt Platforme o socijalnom/društvenom preduzetništvu u Republici Srpskoj

Obrazloženje

Socijalno preduzetništvo predstavlja socijalnu inovaciju koje se koristi kao sredstvo za ublažavanje socijalnih problema i katalizator društvenih tran-sformacija. Predstavlja oblik poslovanja vođen prvenstveno socijalnim ciljevima. Ono ima važnu ulogu u promociji socijalne kohezije i uključivanja vulnerabilnih grupa u društveni i privredni život.

Socijalno preduzetništvo ima uporište u više Zakona na nivou EU, BiH i RS, među kojima su:

Evropski dokumenti− EU Strategija rasta „Evropa 2020“105 (mart 2010) koja u okviru stuba

Uključivi rast uspostavlja vezu između preduzetništva i društvene kohezije.

− Evropska platforma za borbu protiv siromaštva i socijalnog isključivanja – Evropski okvir za socijalnu i teritorijalnu koheziju106 (oktobar 2010) naglašava potencijal socijalne ekonomije, koja osim društvenog preduzetništva uključuje i elemente kao što su volonterizam, fondacije, itd.

− Uredba o jedinstvenom tržištu107 /Single Market Act I/ (april 2011) proglašava društveno preduzetništvo jednim od 12 prioriteta za uspostavu/jačanje jedinstvenog tržišta EU. Ključni prioritet u vezi sa društvenim preduzetništvom je kreiranje jedinstvenog zakonodavnog okvira koji će podržavati rast i finansijske investicije u društveno preduzetništvo.

− „Inicijativa za socijalno poslovanje“ (Social Business Initiative) - Oktobar 2011. U dokumentu posebno je istaknuta socijalna ekonomija kao jedna od mogućnosti za razvoj sektora malog i srednjeg preduzetništva u EU. U njemu je naglašena potreba za usvajanjem inicijative koja će biti usmjerena na preduzeća sa prvenstveno

105 http://ec.europa.eu/eu2020/pdf/COMPLET%20EN%20BARROSO%20%20%20007%20-%20Europe%202020%20-%20EN%20version.pdf

106 http://ec.europa.eu/social/BlobServlet?docId=6393&langId=en107 http://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/PDF/?uri=CELEX:52011DC0206&-

from=EN

UDK 005.35:334.7(497.6 RS)


socijalnim ciljem razvoja.108 Ova inicijativa ima 11 ključnih aktivnosti.109 One se mogu podvesti pod tri šira područja:

(1) poboljšanje pristupa financiranju, (2) povećanje vidljivosti socijalnog preduzetništva i (3) unapređivanje zakonodavnog okvira.− Strazburška deklaracija. Prema zaključcima konferencije, koja je

održana 16. i 17. januara u Strazburu, socijalna preduzeća predstavljaju značajan motor društvenog i ekonomskog razvoja širom Evrope, i kao takva moraju dobiti veću podršku. Zaključci deklaracije su sljedeći:• Potreba za proširivanjem aktivnosti Inicijative za socijalno poslo-

vanje; • Potreba na svim nivoima (EU, nacionalna, regionalna i lokalna)

za osmišljavanjem i ojačavanjem javnih politika namijenjenih socijalnim preduzetnicima;

• Potreba da javni i privatni akteri razviju finansijske instrumente prilagođene potrebama socijalnih preduzetnika;

• Potreba da se podstaknu istraživanja i prikupljanja podataka za bolje razumijevanje i vidljivost sektora.

− „Akt o jedinstvenom tržištu” (Single Market Act) jedna od glavnih poluga za podsticanje privrednog rasta, u kojem se naglašava uloga socijalnog preduzetništva.110

− „Akt o jedinstvenom tržištu II” (Single Market Act II) donosi uključiv rast bez diskriminacije, omogućava ostvarenje i razvoj ekonomskih i društvenih ciljeva te teritorijalne povezanosti.111

− Rimska strategijadonesena na konferenciji društvenih poduzetnika u Rimu 17. i 18. studenog 2014.112

− Mišljenje Evropskog ekološkog i socijalnog savjeta o socijalnog preduzetništvu i socijalnom biznisima113 (oktobar 2011) – koji donosi EU okvir za definisanje socijalnih preduzetnika i preduzeća te progla-šava namjeru EU da podstiče socijalno preduzetništvo i van vlastitih granica.

108 Social Business Initiative, COM(2011)682 final od 25. oktobar 2011.109 A map of social enterprises and their eco-systems in Europe-Country Report: Croatia (2014),

European Union 2014. http://ec.europa.eu/social/BlobServlet?dodd= 12991 &langld=en110 Single Market Act, COM(2011) 206 final od 13. travnja 2011111 Single Market Act II, COM(2012) 573 final od 03. listopada 2012.112 Unlocking the Potential of the Social Economy for European Union Growth: The Rome Strategy,

Rome Conference, 17.-18.11. 2014., http://www.lavoro.gov.it/Priorita/Documents/Rome%20strategy_EN.pdf

113 http://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/PDF/?uri=CELEX:52011AE1584&-from=EN


− Regulativa Evropskog parlamenta i Savjeta o finansijskoj podršci socijalnom preduzetništvu114 (april 2013) koja, između ostalog, postavlja osnovu za javno revidiranje socijalnih biznisa u EU.

− Izvještaj o socijalnom preduzetništvu i socijalnim inovacijama u u borbi protiv nezaposlenosti (juli 2015), koji definiše mjere za unapređenje okruženja za razvoj socijalnog preduzetništva a koji uključuje: obrazovanje i obuku; finansiranje; vidljivost i razmjenu primjera dobre prakse; aktivne mjere za razvoj; i unaprijeđeni pravni okvir.

− Mišljenje Evropskog ekonomskog i socijalnog vijeća o društvenom preduzetništvu i društvenim biznisima115(oktobar 2011) – koji donosi EU okvir za definisanje društvenih preduzetnika_ca i preduzeća te proglašava namjeru EU da potiče društveno preduzetništvo i van vlastitih granica.

− Regulativa Evropskog parlamenta i Vijeća o finansijskoj podršci društvenom preduzetništvu116(april 2013) koja, između ostalog, postavlja osnovu za javno brendiranje društvenih biznisa u EU.

− Izvještaj o društvenom preduzetništvu i socijalnim inovacijama u borbi protiv nezaposlenosti117 (juli 2015), koji definiše mjere za unapređenje okruženja za razvoj društvenog preduzetništva a koji uključuje: obrazovanje i obuku; finansiranje; vidljivost i razmjenu primjera dobre prakse; aktivne mjere za razvoj; i unaprijeđeni pravni okvir.

Dokumenti BiH• Strategiju socijalnog uključivanja BiH118– Strategija i akcioni planovi

(na BiH i entitetskom nivou) za njenu implementaciju podrazumijevaju set mjera za razvoj sistema podrške društvenom preduzetništvu (podcilj: Socijalna politika u funkciji zapošljavanja; prioritet: Osigurati uključivanje socijalno isključenih kategorija u aktivno tržište rada; Mjera 2: Razviti sistem podrške socijalnom preduzetništvu)

• Reformska agenda za BiH 20152018, koja u tački 11 (preambula) sugeriše da sistemi socijalne zaštite ne smiju remetiti podstreke u ekonomiji i moraju biti fiskalno održivi.

114 http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=OJ:L:2013:115:0018:0038:EN:PDF115 http://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/PDF/?uri=CELEX:52011AE1584&-

from=EN116 http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=OJ:L:2013:115:0018:0038:EN:PDF117 http://www.europarl.europa.eu/sides/getDoc.do?pubRef=-//EP//NONSGML+RE-

PORT+A8-2015-0247+0+DOC+PDF+V0//HR118 http://www.dep.gov.ba/razvojni_dokumenti/socijalne_ukljucenosti/?id=1290


• Revidirani akcioni plan BiH za rješavanje problema Roma u oblastima zapošljavanja, stambenog zbrinjavanja i zdravstvene zaštite 20132016119(koja predviđa finansijsku podršku uspostavi zadruga i drugih oblika udruživanja Roma u preduzetništvu, str. 22),

Dokumenti RS− Zakon o socijalnoj zaštiti RS (Sl. glasnik RS br. 37/12) je dozvolio,

uz poštivanje određenih uslova, samostalno obavljanje poslova socijalne zaštite kao profesionalne djelatnosti. Ovo se odnosi samo za savjetovališta i specijalističke socijalne usluge.

− Zakon o udruženjima i fondacijama Republike Srpske (“Sl. glasnik RS” br. 52/01, 42/05)

− Zakon o mikrokreditnim organizacijama (“Sl. glasniku RS”, br. 64 od 7. jula 2006, 116/11) i Zakon o štedno-kreditnim organizacijama (Objavljen u “Sl. glasniku RS”, br. 93 od 26. septembra 2006).

− Zakon o slobodi vjere i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini (“Sl. glasnik BiH” 5/04). Prema ovom zakonu, crkve i vjerske zajednice mogu osnivati preduzeća, ustanove, udruženja, sticati, raspolagati i upravljati imovinom te osnivati kulturne, karitativne, zdravstvene i vaspitno-obrazovne ustanove.

− Nacrt strategije razvoja Republike Srpske 2016–2020.

Jedan od ključnih problema koji otežavaju afirmaciju koncepta socijalnog preduzetništva je taj što je socijalno preduzetništvo nedovoljno vidljivo u javnosti i ekonomskim tokovima. Nema jedinstvenog ni koordiniranog pristupa ovoj oblasti. Ne postoji povoljan ambijent za pokretanje socijalnih preduzeća. Kako bi se iskoristio puni potencijal područja socijalnog preduzetništva, potrebno je stvoriti adekvatan pravni, financijski i institucionalni okvir za njegov razvoj i uvoditi sistem mjera za podsticanje socijalnog preduzetništva.

Platforma respektuje ovlaštenja, kompetencije, kapacitete i doprinose institucija na različitim nivoima vlasti, organizacija civilnog društva te aktera iz privatnog sektora a koji su iskazali interes i spremnost za zajedničko djelovanje.

Posebnu važnost za socijalnu inkluziju i radnu integraciju najranjivijih društvenih grupa ima segment socijalnog/društvenog preduzetništva koji se odnosi na integraciju osoba sa invaliditetom120 na tržište rada. Radi se o posebnim oblicima pravnih lica kao što su privredno društvo za zapošljavanje lica sa

119 http://yep.ba/?p=12590120 U domenu angažmana osoba sa invaliditetom, posebnu pažnju je potrebno posvetiti ženama

sa invaliditetom kao posebnu višestruko marginaliziranu socijalnu grupu sa karakterističnim osobenostima.


invaliditetom, zaštitne radionice, radni centri i slično. Statusi ovih pravnih lica su već regulisani pozitivnim zakonskim propisima121. U odnosu na ova preduzeća, Platforma nudi eventualnu podršku u daljem razvoju zakonodavstva koje će uticati na jačanje poticajnog okruženja na razvoj ovih preduzeća.

Prihvatanjem ove Platforme, institucije i organizacije potpisnice šalju snažnu poruku o posvećenosti ciljevima i principima socijalnog preduzetništva: integraciji inovativnog preduzetničkog promišljanja sa širom društvenom misijom, socijalnom integracijom marginalizovanih i ranjivih kategorija i socijalnoj koheziji.

Ciljevi platforme

Opšti cilj

Opšti cilj ove Platforme je stvaranje polazne osnove za uspostavljanje podsticajnog okruženja za promociju i razvoj socijalnog preduzetništva u RS.

Specifični ciljevi- definisanje legislativnog i institucionalnog implementacijskog okvira

koji će podsticati nastanak, rast i razvoj socijalnog/društvenog122 preduzetništva u Republici Srpskoj.

- stvaranje osnove financijskog okvira za efikasan rad socijalnih preduzetnika

- osiguranje vidljivosti uloge i mogućnosti socijalnog preduzetništva u Republici Srpskoj te informisanje šire javnosti o temama u vezi sa socijalni preduzetništvom.

Svrha platforme

1. „Platforma o socijalnom/društvenom preduzetništvu u Republici Srpskoj (u daljem tekstu „Platforma“) specificira okvir i daje smjernice za praktičnu realizaciju koncepta socijalnog/društvenog preduzetništva u RS. Pod okvirom se podrazumijeva određivanje:

C. sadržajnih i vrijednosnih postavki

121 Ovo se primarno odnosi na Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošlja-vanju lica sa invaliditetom FBiH (http://www.fbihvlada.gov.ba/bosanski/zakoni/2010/za-koni/10bos.htm)

122 Za potrebe ovog dokumenta pojmovi „društvenog“ i „socijalnog“ poduzetništva se smatraju sinonimima.


(7) definicije socijalne ekonomije, socijalnog/društvenog predu zetniš-tva, socijalnog preduzeća te ciljeva, principa, kriterija, pojavnih oblika i aktivnosti socijalnog preduzetništva;

(8) ključnih vrijednosti i principa socijalnog/društvenog preduzetništva;(9) načina sticanja i gubitka statusa socijalnog preduzeća u značenju

koje propisuje ova Platforma i udruživanje društvenih preduzeća;(10) načina kreiranja poticajnog okruženja za razvoj socijalnog/

društvenog preduzetništva;D. elemenata procesa važnih za usvajanje i dalji razvoj same Platforme:(11) Način usvajanja i pristupanja individualnih institucija/organizacija

Platformi;(12) Strateške pravce razvoja društvenog preduzetništva nakon

zaživljavanja Platforme u praksi.

U cilju razvoja podsticajnog pravnog okvira123, proces razvoja i usaglašavanja ove Platforme baziran je na širokom konsenzusu o optimalnom okviru za socijalno preduzetništvo u RS. Institucije, organizacije, privredna društva i pojedinci koji su potpisnici_e ove Platforme ne nameću, već svojim autoritetom promovišu ciljeve, principe i aktivnosti sadržane u tekstu Platforme.

Konačni tekst Platforme rezultat je širokih konsultacija te predstavlja kompromis stavova i interesa različitih zainteresovanih strana. Svaka buduća izmjena ove Platforme moguća je jedino kroz jednako inkluzivan proces i konsenzus aktera.

Osnovni pojmovi, principi, kriteriji i aktivnosti socijalnog preduzetništva

2. Ključne pojmove relevantne za socijalnu ekonomiju, socijalno/društveno preduzetništvo u RS, uz poštivanje ključnih definicija koje primjenjuje Evropska unija, Platforma definiše na sljedeći način:

Socijalna ekonomija je treći sektor među ekonomijama između privatnog (poslovnog) i javnog sektora (vlada). To uključuje organizacije kao što su zadruge, neprofitne organizacije, socijalna preduzeća i dobrotvorne organizacije. Teorija socijalne ekonomije pokušava da situira ove organizacije u širem političkom ekonomskom kontekstu. Posebno istražuje ekonomsku održivost zadruga i

123 Jedinstvena pravila za izradu pravnih propisa u institucijama BiH predviđaju (u članu 75) inkluzivan proces donošenja odluka baziran na širokim konsultacijama koje, između ostalog, uključuju i udruženja građana (stav 2.c.) i međunarodne institucije (stav 2.d.). Jednako tako, pravila EU za donošenje pravnih propisa uključuju obavezu javnih konsultacija među svim zainteresovanim akterima (za više detalja vidjeti Vodič za konsultacije sa zainteresovanim akterima: http://ec.euro-pa.eu/smart-regulation/impact/docs/scgl_pc_questionnaire_en.pdf)


vrijednost neprofitne organizacije i humanitarne organizacije u tradicionalnoj ekonomskoj teoriji.124

Socijalna ekonomija sadrži sve ekonomske aktivnosti koje sprovode preduzeća, prije svega zadruge i udruženja, na obostranu korist društva, čiji etika se zasniva na sljedećim principima:

1) Stavlja usluge svojim članovima ili zajednici ispred profita.2) Autonomija menadžmenta3) Demokratski proces donošenja odluka4) Prvenstvo ljudi i rada nad kapitalom u raspodjeli prihoda.“

Najvažnije djelatnosti socijalne ekonomije su:− Javno zdravlje− Socijalne usluge− Usluge zapošljavanja− Promet− Proizvodnja hrane− Primarna proizvodnja− Usluge vezane uz turizam− Životna sredina i održivi razvoj

Socijalno preduzetništvo (eng. social entrepreneurship) podrazumijeva kontinuiranu privrednu aktivnost zasnovanu na načelima ekonomske, društvene i ekološke održivosti te usmjerenu na ciljeve od šireg društvenog značaja, pri čemu se eventualno stvorena dobit u cijelosti ili većim dijelom ulaže za dobrobit zajednice.

Socijalno preduzetništvo predstavlja inovativan način rješavanja raz-ličitih ekonomskih, obrazovnih, zdravstvenih i ekoloških problema u ljudi zajednici kroz njihov rad – udruživanjem i korišćenjem održivih poslovnih modela.

Socijalno preduzetništvo podrazumijeva aktivno djelovanje koje se oslanja na ekonomske aktivnosti. Iako su prvenstveno posvećeni ostvarivanju socijalnih ciljeva, oni su aktivni na tržištu.

Socijalno preduzetništvo karakterišu tri komponente:1. identifikovanje nepravedne ravnoteže koja uzrokuje isključivanje,

marginalizaciju ili patnju dijela stanovništva kojem nedostaju fi -

nan cijska sredstva ili politička moć da ostvare bilo kakve korisne promjene za sebe,

2. prepoznavanje prilike u toj nepravednoj ravnoteži, razvijanje so-ci jalno korisnih preduzetničkih pothvata, korištenjem inspiracije,

124 Nicholls, Alex (2008). Social Entrepreneurship: New Models of Sustainable Social Change. Ox-ford University Press.


kreativnosti, spremnosti na akciju za stvaranje dobrobiti, hrabrost i snaga za stvaranje stabilnosti na određenom području,

3. stvaranje nove, stabilne ravnoteže koja koristi raspoloživi potencijal i resurse te na taj način ublažuje patnju ciljane skupine, ali i osigurava bolju budućnost za zajednicu u cjelini.

Socijalni preduzetnik/preduzetnica jeosoba koja prepoznaje te pokušava pronaći ekonomski održiva poslovna rješenja koja su prvenstveno motivisana povećanjem javnog blagostanja, a ne stvaranjem visokih individualnih dobiti.

Socijalni preduzetnik je polazni i najvažniji subjekt socijalno predu-zetničkog poduhvata. To je osoba koja prepoznaje društveni problem i koristi pre duzetničke principe da organizuje, kreira i vodi poduhvat sa društvenom svr hom.125

Socijalno preduzeće je svaka privatna aktivnost koja se vodi u javnom interesu, organizovana u okviru preduzetničke strategije čiji osnovni cilj nije maksimizacija profita već postizanje određenih ekonomskih i socijalnih cilje-va i može da donese inovativna rešenja problema socijalne isključenosti i nezaposlenost (OECD).126

Socijalna preduzeća karakteriše nekoliko ključnih osobina koje istovremeno ukazuju na sličnosti sa „tradicionalnim“ preduzećima, ali i ukazuju na evidentne razlike između njih:127

- Proizvodnja dobara ili usluga;- Izražena autonomija;- Tendencija ka plaćenom radu;- Doprinos zajednici ili određenoj društvenoj grupi;- Donošenje odluka nije zasnovano na učešću u kapitalu;- Isključenost organizacija usmerenih isključivo na ostvarivanje profita.

Socijalna preduzeća u svom djelovanju ispunjavaju sljedeće ekonomske i socijalne kriterije.128

Ekonomski− Osnovna djelatnost je proizvodnja robe i/ili usluga,− Visok stepen autonomije (nije u većinskom vlasništvu države),− Tržišna usmjerenost,

125 https://dimenzijaopus.wordpress.com/socijalnodrustveno-preduzetnistvo/126 http://www.clds.rs/newsite/Socijalno%20preduzetnistvo.pdf127 Borzaga C., Bodini R., Salvatori G., Social economy and social entrepreneurship, Social Europe

guideVolume 4, European Commission Directorate-General for Employment, Social Affairs and Inclusion, 2013,str. 9

128 http://www.ibhi.ba/Documents/Publikacije/2015/Studija_Socijalno%20poduzetnistvo%20u%20KS_juli2015.pdf


− Generisanje novih radnih mjesta, naročito imajući u vidu dugoročno nezaposlena lica,

− Direktno adresiranje tržišnih praznina ili situacija u kojima tržište ne uspijeva produktivno i efikasno alocirati resurse,

− Jasno prepoznata i definisana uloga volontiranja129.

Socijalni:- Nastanak na osnovu civilne inicijative- Odlučivanje ne zavisi od uloženog kapitala (1 učesnik/ 1 glas)- Aktivno uključivanje svih učesnika u proces upravljanja- Djelovanje u korist članova, korisnika i/ili šire zajednice - Dobit se ulaže u proširivanju djelatnosti ili u lokalnu zajednicu

Članovi/članice socijalnog preduzeća(eng. members) su osobe koje učestvuju u vođenju socijalnog preduzeća i/ili su dio njegove vlasničke strukture (osnivači ili vlasnici). U slučaju socijalnih preduzeća izraslih iz organizacija baziranih na članstvu, članstvo u organizaciji istovremeno podrazumijeva i članstvo u socijalnom preduzeća.

Teže zapošljiva lica su lica kojima je potrebna pomoć i podrška za samostalan i produktivan život radi savlađavanja socijalnih, materijalnih i životnih teškoća, a koja su radno sposobna i koja ostvaruju prava ili usluge u skladu sa propisima iz oblasti socijalne zaštite i nezaposlena lica u skladu sa propisima iz oblasti zapošljavanja.

3. Cilj socijalnog preduzetništva u RS je primjena preduzetničke logike i načina djelovanja u razvoju inovativnih načina za adresiranje socijalnih, ekoloških, kulturnih i drugih razvojnih potreba, uz obavezu da se ostvareni viškovi prihoda nad rashodima obavljanja privredne djelatnosti većinski reinvestiraju u dalji razvoj društvenog preduzeća ili u humanitarne djelatnosti. Kroz mjere aktivnog uključivanja teškozapošljive kategorije stanovništva se osposobljavaju i vraćaju na tržište rada.

4. Socijalna preduzeća čije poslovanje je u skladu sa odredbama ove Platforme povinuju se sljedećim principima:

1. Primarna osnova za provođenje poslovnih aktivnosti su širi društveni ciljevi – preduzeće svoje aktivnosti bazira na javnom interesu;

2. Stvaranje profita, nije primarni cilj socijalnih preduzeća. Većinu ostvarenog viška prihoda nad rashodima socijalna preduzeća principijelno ne distribuiraju vlasnicima/osnivačima već reinvestiraju u nastavak društveno korisnih aktivnosti.

129 Termin „volontiranja“ u ovoj Platformi se koristi u značenju koje je propisano u članu 3, Zakona o volontiranju FBiH. (http://pravnik.ba/wp-content/uploads/2015/03/ZAKON-O-VOLON-TIRANJU-FBiH.pdf)


3. Angažovani su u proizvodnji i prodaji dobara i/ili usluga poštujući zakonitosti tržišta;

4. Transparentnost poslovanja (izvještavanje) osigurava dokaze pošto-vanja etičkih postulata socijalnog preduzetništva;

5. Odlučivanje u socijalnim preduzećima treba da bude participativno i to s ciljem da naglasi vlasništvo nad preduzećem od strane svakog člana/članice.

5. Ograničenja u sticanju statusa socijalnog preduzeća:1. Profitno privredno društvo ne može formirati socijalna preduzeća sa

ciljem da kroz to preduzeće obavlja dio svoje osnovne djelatnosti. Međutim, profitna društva mogu formirati izdvojene socijalne preduzeća koji će poštivati gore navedene principe Platforme.

2. Socijalnim preduzećem ne mogu biti proglašena pravna lica koja su sastavni dio ili su direktno povezana sa političkim partijama. Resursi, javni imidž i rezultati rada socijalnog preduzeća ne mogu biti uključeni u političke kampanje i/ili promociju političkih kandidata;

3. Status socijalnog preduzeća ne mogu steći pravna lica koja su proglasila stečaj; i

4. Status socijalnog preduzeća ne može steći pravno lice čije aktivnosti osiguravaju primarnu/isključivu korist samo članovi nekog tijela ili zaposlenici_e određenog poslodavca.

Karakteristike socijalnog preduzetništva

Socijalni uticaj

Socijalni poduhvat može ostvariti uticaj na različitim nivoima (na primjer: zajednica, lokalni, regionalni, nacionalni).

Socijalna inovacija

Socijalna ulaganja predstavljaju nove modele i pristupe. Ovi poduhvati treba da na kreativan način otklanjaju ekonomske, socijalne i institucionalne prepreke za rješavanje socijalnih potreba. Socijalni poduzetnici razvijaju nove pristupe u rješavanju socijalnih problema ili koriste tehnologiju kako bi se olakšalo rješavanje problema.

Održivost.

Ključna pitanja: Da li je ovaj poduhvat finansijski održiv? Da li je ovaj poduhvat poziciji da ispuni svoju misiju na duži rok?


Socijalni poduhvat treba da je financijski održiv i pozicioniran da ispuni svoju misiju na dugi rok. Mnogi socijalni poduhvati nisu održivi jer se oslanjaju na neizvjesne grantove za njihovo finansiranje. Neki socijalni poduhvati nisu održivi jer nisu efikasno organizovali svoje unutrašnje resurse da ispune svoju misiju.

Mjerenje

Mjerenje i evaluacija su neophodni za socijalno poduzetništvo. Pored finansijskog mjerenja koristi od tradicionalnim ulaganja, socijalna ulaganja moraju mjeriti njihov utjecaj i ocijeniti njegovu efikasnost.

Elementi socijalnog preduzetništva

6. Socijalna misija socijalnih preduzeća usmjerena je na stvaranje nove vrijednosti, ali ne pretežno profitnog već društvenog tipa. Pod novim vrijednostima u ovom smislu se primarno podrazumijevaju inovativna rješenja socijalnih i potreba koje su vezane za ekološku, kulturnu i/ili prirodnu baštinu.

7. Višak prihoda u odnosu na rashode (višak dohotka) socijalna preduzeća mora upotrijebiti za nastavak i/ili proširenje obavljanja društveno korisne aktivnosti, u skladu sa svojim osnivačkim dokumentom u minimalnom procentualnom udjelu od 30 % ostvarenog viška u tekućoj godini.

8. U procesu definisanja visine plata zaposlenika_ca i menadžmenta, socijalna preduzeća su obavezna poštovati princip prema kojem su plate zaposlenika usklađene sa industrijskim prosjekom, s tim da radnici uživaju natprosječne radne uslove130. Minimalna plata zaposlenika ne smije biti ispod standarda utvrđenim Općim kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i Zakonom o radu RS.

9. Socijalna preduzeća se pozivaju da zaposlenim osobama omoguće učestvovanje u upravljanju i odlučivanju o pitanjima relevantnim za njihov radno-pravni status, na način usklađen za zakonom i opštim aktom socijalnog preduzeća.

10. Socijalna preduzeća čije je poslovanje usklađeno sa principima ove Platforme, nastoje u najvećoj mogućoj mjeri osigurati vlastitu održivost djelovanjem u skladu sa principima tržišne ekonomije. To znači, da se socijalnim preduzećem može nazvati privredni subjekat, koji, uz primjenu sviju prethodnih principa, najmanje 51% posto priliva ostvaruje kroz tržišnu djelatnost, u što se

130 Usklađeno sa konceptom „7 principa društvenog biznisa“ (The Grameen Creative Lab) – prin-cip broj 6


ubrajaju i svi prihodi ostvareni aktivnostima za javni sektor koji su osigurani konkurisanjem na javne tendere.

Pri tome postoji svijest da principi tržišnog mjerenja uspjeha nisu jedina mjera za određivanje uspjeha socijalnog preduzeća. Uspjeh treba biti mjeren i ostvarenim društvenim uticajem i stvorenim vrijednostima.

Sticanje i gubitak statusa socijalnog preduzeća

11. Status socijalnog preduzeća u skladu sa odredbama ove Platforme, stiče se usklađivanjem statutarnih dokumenata i radne prakse preduzeća sa odredbama ove Platforme. Do usvajanja Zakona o socijalnom preduzetništvu, provjeru usklađenosti preduzeća sa principima socijalnog/društvenog predu-zetništva, provodit će, na zahtjev preduzeća, asocijacija socijalnih preduzeća a, naročito imajući u vidu kriterije navedene u tački 4 (stav 1 - 5) ove Platforme. Nakon usvajanja Zakona, priznavanje statusa će se provoditi upisom u registar društvenih preduzeća na način koji će biti propisan Zakonom.

12. Socijalna preduzeća čije je poslovanje saglasno odredbama ove Platforme i koje su članice asocijacije socijalnih preduzeća obavezuju se na visok nivo transparentnosti i izvještavanja javnosti o tekućem poslovanju. Konkretne izvještajne obaveze propisane su odgovarajućim aktima asocijacije socijalnih preduzeća, odnosno Zakonom po njegovom donošenju i minimalno uključuju postulate:

(1) Statutarni dokumenti socijalnih preduzeća su javni i javnosti dostupni dokumenti,

(2) Godišnji izvještaji o finansijskom poslovanju socijalnih preduzeća, uključujući i nezavisne eksterne revizije poslovanja su javni i javnosti dostupni dokumenti,

(3) Godišnji izvještaji o procjeni realizacije/ostvarenja društvenog uticaja su javni i javnosti dostupni dokumenti.

13. Stečeni status socijalnog preduzeća podvrgava se redovnom godišnjem testu koji provode predstavnici asocijacije socijalnih preduzeća do donošenja Zakona, odnosno tijela ovlaštena Zakonom, nakon njegovog donošenja. Status socijalnog preduzeća se gubi u slučaju dokumentovanog nepoštivanja odredbi zakona, ove Platforme i opštih akata (Statuta) socijalnog preduzeća. Procedura povlačenja statusa će uključivati mogućnost reakcije na identifikovane slabosti te podnošenja žalbe. Povlačenje statusa socijalnog preduzeća moguće je i nezavisno od godišnje kontrole u slučaju ozbiljnih povreda odredbi zakona i/ili ove Platforme a na osnovu odluke etičkog komiteta asocijacije socijalnih preduzeća ili drugog nadležnog organa.


Udruživanje socijalnih preduzeća

14. Organizacije potpisnice ove Platforme koje se odluče na formiranje socijalnih preduzeća, pozivaju se da formiraju asocijaciju socijalnih preduzeća. Uloga i djelatnost ove asocijacije će biti određena njenim statutarnim dokumentima. Ovom Platformom, asocijaciji socijalnih preduzeća predlažu se sljedeće aktivnosti:

• Unapređenje pravnog/legislativnog okruženja za razvoj socijalnog preduzetništva – podrška nadležnim ministarstvima u izradi pravnog okvira koji je ključni cilj ove Platforme.

• Prijem novih članica usklađen sa ispunjavanjem odredbi ove Platforme,• Vođenje registra socijalnih preduzeća članica asocijacije, do donošenja

Zakona o socijalnom preduzetništvu RS,• Predstavljanje socijalnih/društvenih preduzeća iz RS, članica

asocijacije, u međunarodnim tijelima i mrežama, naročito u kontekstu razvoja i usklađivanja politika za razvoj socijalnog preduzetništva sa najboljim praksama EU,

• Unapređenje pristupa socijalnim preduzećima financiranju iz vladinih i drugih izvora,

• Unapređenje vidljivosti socijalnih preduzeća i promocija socijalnog preduzetništva,

• Organizovanje edukacija o socijalnom preduzetništvu.

15. Asocijaciji socijalnih preduzeća se sugeriše fleksibilan pristup osiguranja mogućnosti za pridruženo članstvo u asocijaciji akterima/organizacijama koje: (1) obzirom na svoju misiju i kapacitete mogu doprinijeti razvoju socijalnog preduzetništva čak i bez provođenja konkretnih preduzetničkih aktivnosti i (2) koje smatraju da članstvo u asocijaciji može ubrzati njihove napore na pokretanju preduzetničkih aktivnosti (buduća socijalna preduzeća).

Kreiranje podsticajnog okruženja za razvoj socijalnog preduzetništva

16. Razvoj podsticajnog okruženja za razvoj socijalnog preduzetništva je složen proces koji uključuje veliki broj aktera iz vladinog, privatnog i nevladinog sektora

17. Okruženje koje je ohrabrujuće za razvoj socijalnih preduzeća mora biti bazirano na konceptu razvoja eko-sistema za razvoj socijalnih preduzeća, što uključuje:

(1) Postojanje različitih finansijskih podsticaja i sistema za podršku razvoju poslovnih ideja socijalnih preduzeća: (1) Direktni podsticaji za uspostavu socijalnih preduzeća kroz dodjelu investicija u


vidu bespovratnih novčanih sredstava. Kako bi se osigurao visok stepen uspješnosti investicija, potrebno ih je dopunjavati stručnom podrškom saradnjom sa subjektima koji pružaju podršku socijalnim preduzetnicima/ preduzetnicama u kritičnoj fazi razvoja poslovnog modela i njegovom ulasku na tržište (inovacioni centri, inkubatori, coworking prostori i sl.). (2) Sredstva za subvencioniranje rasta uspješnih modela socijalnih preduzeća. Financijska sredstva se mogu dodjeljivati u vidu revolving kredita, kredita sa povoljnim kamatnim stopama i grejs periodima. Društveno odgovorno poslovanje i/ili radni angažman osoba koje zahtijevaju veća ulaganja za integraciju na tržište rada uzrokuju da socijalna preduzeća tipično posluju sa manjim stopama dobiti. Dodatno, ova preduzeća teže dolaze do sredstava iz klasičnih bankovnih izvora. Stoga je za osiguranje brzog širenja poslovnih modela potrebna specifična podrška.

(2) Potrebno je osigurati da se u okviru postojećih investicijskih podsticaja i javnih fondova različitih ministarstava predvide namjenska sredstva za podršku djelovanju socijalnih preduzeća u skladu sa nadležnostima ovih institucija.

(3) Fleksibilan pravni okvir, uključujući odgovarajuće zakone i doku-mente koji osiguravaju njihovu efikasnu primjenu u praksi. Okvir također podrazumijeva edukaciju javnih službenika_ca i informisanje šire javnosti o karakteru, vrijednostima i potencijalu socijalnog preduzetništva.

(4) Sistem za podršku uspješnim modelima socijalnog preduzetništva. Podrška može imati formu finansijske podrške i/ili povlaštenog po lo žaja u sistemu javnih nabavki ali je uslovljena ostvarenim re-zultatima131, u domenima finansijske održivosti, odgovornog po-slovanja i socijalnog uticaja.

(5) Osiguranje podataka, informacija i znanja za rješavanje socijalnih problema. Inovacije u bilo kojoj oblasti zahtijevaju razumijevanje socijalnih problema za šta je potreban pristup pouzdanim statističkim i drugim podacima. Ovi podaci uključuju i sisteme za procjenu uspješnosti primijenjenih modela. Tipično, vladine i javne institucije osiguravaju dostupnost podataka za istraživanja, ustanovljavaju minimalne standarde te izrađuju analize korisnosti utroška sredstava u programima koji imaju za cilj rješavanje društvenih problema.

18. Ključni akteri okruženja socijalnog preduzetništva:(1) Institucije vladinog sektora na opštinskom i nivou RS:

131 Primjer koncepta podrške na bazi ostvarenih rezultata a koji je trenutno u primjeni su podsti-caji u poljoprivredi koji su bazirani na refundaciji određenog procenta investiranja u poljop-rivrednu proizvodnju.


a. Platforma prepoznaje i naglašava važnost uloge lokalnih zajednica – opština u stvaranju podsticajnog okruženja za razvoj socijalnog preduzetništva. Opštinske administracije se pozivaju da finansijski i kroz podršku svojih stručnih službi podrže uspostavu i razvoj socijalnih preduzeća. Programi podrške uspostavi omladinskih start-up preduzeća, socijalnih zadruga, pokretanju poljoprivredne proizvodnje ili radu organizacija civilnog društva, dobar su primjer mogućeg angažmana lokalnih nivoa vlasti u pružanju podrške socijalnom preduzetništvu.

b. Organi vlasti na nivou RS, uključujući i javne institucije kao što su Federalni zavod za zapošljavanje, Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom, Fond za zaštitu životne sredine, Porezna uprava RS i druge, imaju ključnu ulogu u stvaranju podsticajnog okruženja za razvoj socijalnog preduzetništva. Važnost ovih institucija naročito je izražena u slučaju specifičnih oblika socijalnih preduzeća koji su fokusirani na (radnu) inkluziju najranjivijih društvenih grupa i koji stoga nisu u mogućnosti osigurati potpunu održivost i zahtijevaju kontinuiranu podršku. Ovi organi se pozivaju da sistematiziraju i strateški konceptualiziraju podršku društvenom preduzetništvu te osiguraju i koordinirano distribuiraju poticaje za osnivanje i jačanje socijalnih preduzeća. Aktivnost ovih institucija od naročite je važnosti za širenje dokazanih modela dobre prakse i kontinuirane evaluacije uspješnosti podržanih modela.

(2) Organizacije civilnog društva imaju značajnu ulogu u realizaciji ove Platforme koja se primarno odnosi na: a. Pokretanje socijalnih preduzeća,b. Pružanje stručne pomoći i učešće u zagovaračkim aktivnostima

koje za cilj imaju potpunije pravno/legislativno uređenje oblasti socijalnog preduzetništva,

c. učešće u edukaciji, javnoj promociji i jačanju svijesti javnosti o mogućnostima i važnosti koncepta socijalnog preduzetništva. Platforma poziva sve zainteresovane organizacije civilnog društva, bez obzira na članstvo u asocijaciji socijalnih preduzeća, da daju svoj doprinos u razvoju i promociji socijalnog preduzetništva u RS.

(3) Kompanije privatnog sektora imaju značajan kapacitet da, pružanjem podrške i udruživanjem sa socijalnim preduzećima podrže razvoj so cijal nog preduzetništva. Ova saradnja je naročito važna u uslo-vima negativnih ekonomskih trendova kada koncept socijalnog pre-duzetništva može kompenzirati nemogućnost zadržavanja postojećeg broja radnika i gubitak radnih mjesta.


(4) Univerziteti i obrazovne institucije kroz uvođenje programa izučavanja socijalnog preduzetništva.

(5) EU kontekst i trendovi razvoja koncepta socijalnog preduzetništva su, uz specifične lokalne uslove, osnova za unapređenje i dalji razvoj oblasti koje su predmetom ove Platforme u RS. Iako Bosna i Hercegovina nije u mogućnosti aktivno sudjelovati u programima EU niti koristiti većinu finansijskih podsticaja iz ovog izvora, saradnja sa institucijama EU i kontinuirano usaglašavanje u razvoju politika i prakse je prvi preduslov za napredak BiH u procesu stabilizacije i pridruživanja EU.

Način usvajanja i pristupanje platformi

19. Inicijator razvoja ove Platforme je Ministarstva za rad i boračka pitanja. Sadržaj Platformerezultat je zajedničkog rada širokog kruga aktera iz vladinog, javnog, privatnog i nevladinog sektora a koji su učestvovali u njegovom razvoju i usuglašavanju te koji svojim potpisom potvrđuju njegovu relevantnost. Čin potpisivanja Platforme potvrđuje privrženost principima socijalnog preduzetništva u formi koja je izložena u tekstu dokumenta. Sadržaj Platforme predstavlja polaznu osnovu za izradu Zakona o socijalnom/društvenom preduzetništvu u RS.

20. Potpisivanje ove Platforme je ograničeno na period do usvajanja Zakona o socijalnom/društvenom preduzetništvu RS.

Strateški pravci razvoja društvenog preduzetništva

21. Ključni institucionalni i vaninstitucionalni partneri za provođene konsultacija u procesu donošenju Zakona o socijalnom/društvenom predu-zetništvu i kontinuirano unapređenje stanja socijalnog preduzetništva u RS su:

1. Entitetska ministarstva u relevantnim sektorima: rad, preduzet ništvo, socijalna politika, poljoprivreda, energija, industrija, statistika, finansije i drugi.

2. Javne službe za zapošljavanje i druge institucije sa uticajem na tržište rada,

3. Javne institucije koje realiziraju ekološke, kulturne i druge društvene politike,

4. Javne poreske institucije sa uticajem na regulaciju i implementaciju poreskih politika,

5. Lokalne institucije vlasti (Opštine),


6. Institucije iz sistema obrazovanja koje su u svoje planove i programe u mogućnosti uključiti elemente preduzetništva i socijalnog preduzetništva,

7. Zadružni savezi,8. Nevladine organizacije - udruženja i fondacije,9. Akademske institucije koje svojim kompetencijama i uticajem mo-

gu pružiti značajnu podršku razvoju koncepta društvenog predu-zetništva,

10. Pravna lica iz privatnog sektora, zainteresirana za pružanje podrške socijalnom preduzetništvu, uključujući i bankarski sektor.

Platforma prepoznaje i naglašava važnost navedenih institucija za oblast društvenog preduzetništva te poziva sve potpisnike da potiču konstruktivan dijalog sa ovim institucijama u smjeru jačanja poticajnog okruženja za razvoj ove vrste preduzetništva. Od potpisnika_ca Platforme očekuje se doprinos u procesu zakonodavnih konsultacija, koordinaciji i povećanju efikasnosti postojećih i kreiranju novih programa podsticaja za socijalno preduzetništvo.

22. Cilj potpisnika_ca je da potpisivanjem platforme učešćem u kon-sultacijama i drugim aktivnostima, uključujući i pokretanje socijalnih preduzeća, stvore uslove za provođenje narednih koraka: donošenje propisa koji regulišu ovu oblast, uključujući i Zakon o socijalnom/društvenom preduzetništvu RS. Potpisnici_ce platforme su spremni_e dati stručni doprinos razvoju navedenih dokumenata.

Praćenje provođenja Platforme

23. Provedbom Platforme će upravljati tijelo sektorski nadležno za socijalnog preduzetništvo. Kako bi se obuhvatili svi akteri relevantni za sektor socijalnog poduzetništva, Vlada Republike Srpske će uspostaviti Sa-vjet za razvoj socijalnog preduzetništva. Savjet će imati obvezu sastajati se mi nimalno dva puta godišnje te na svojim sjednicama raspravljati i donositi strateške preporuke za razvoj socijalnog preduzetništva

STUDIJE SLUČAJA SOCIJALNOG PREDUZETNIŠTVA


Lokalna inicijativa: Lakše do posla u drvnom i metalskom sektoru u BiH

Implementator: Interfob, Banja LukaPeriod implementacije: 1.3.2014 – 28.2.2015.

Cilj lokalne inicijative

Cilj projekta je razvoj modela zapošljavanja mladih u drvoprerađivačkoj i metalnoj industriji BiH, spajanjem potrebe konkretnih preduzeća za adek-vat nim kadrom i potrebe mladih za zaposlenjem na konkretnim radnim mje-stima (zavarivač, CNC operater za metal, Lakirer, CNC operater za drvo). Dru gi generalni cilj je povećanje konkurentne prednosti mlade radne snage koji nisu zaposleni, a koji su ujedno ugrožena kategorija stanovništva za rad u prerađivačkim sektorima drvo i metal u opštinama Banja Luka, Novi Grad i Modriča prema već iskazanim potrebama poslodavaca iz navedenih opština.

Ciljna grupa

Primarna ciljna grupa su mladi nezaposleni ljudi i mladi ljudi iz po-rodica socijalnih kategorija sa područja Banja Luke, Modriče i Novog Grada sa fokusom i posebnim ohrabrenjem mladim ženama koje traže zaposlenje, a koji iskažu interesovanje za rad u drvnom i metalskom sektoru i to oko 60% mladih bez zaposlenja koji aktivno traže posao sa odnosnom 50-50% muške i ženske populacije mladih nezaposlenih.

Sekundarna ciljna grupa su mladi iz porodica sa četvoro i više djece sa područja Krajine (Udruženje 4+ Banja Luka) koji posjeduju sopstvenu zemlju, a nemaju novca za započinjanje sopstvenog posla, a kojima kroz projekat planiramo donirati dva plastenika za plasteničku proizvodnju povrća i/ili cvijeća. Projektom je planirano direktno obučiti 14 žena i 14 muškaraca (ukupno 28 polaznika) od čega je planirano zaposliti 24 polaznika direktno u 5 preduzeća koja su obuhvaćena projektom i partneri na samom projektu.

Aktivnosti 1. Uspostavljena saradnja sa opštinskim vlastima i službom za zapošlja-

vanje (klubovima za traženje posla) u opštinama Banja Luka, Novi Grad i Modriča.

2. Realizovana obuka i završen izlazni test za 28 polaznika3. Obilazak 5 preduzeća od strane polaznika u kojima će isti raditi4. Izrađen namještaj i dva plastenika i donirani u sklopu marketinške

kampanje projekta i prezentacije o potencijalu isplativosti izrade


namještaja i plastenika u sklopu WMTA centra od strane polaznika koji mogu na toj bazi zasnivati sopstveni biznis

5. Izrađena i uspješno završena radionica o samozapošljavanju za 20 polaznika

Očekivani rezultati Postignuti rezultati

28 mladih obučeno za rad u drvnom/metalskom sektoru

37 mladih obučeno za rad u drvnom/metalskom sektoru

24 mladih prošlo obuku za samozapošljavanje

22 mladih prošlo obuku za samozapošljavanje

Zaposleno 24 mladih, polaznika obuke Zaposleno 22 mladih, polaznika obuke

13 mladih pokrenulo samostalni posao; 14 mladih pokrenulo samostalni posao;

Izrađen i doniran namještaj za vrtić Ostvareno u potpunosti;

Priča o saradnji

Imamo dobru saradnju sa udruženjem Interfob i nedavno smo finansirali obuku za petoro mladih ljudi koji su obučeni za CNC operatere za drvo. Nadam se da će svi oni uskoro dobiti posao a oni koji već rade da će biti još uspješniji.

Drago Ćirić, načelnik opštine Srbac


Lokalna inicijativa: Obuči se, zaposli seImplementator: MDP inicijative, Doboj

Period implementacije: 1.3.2014 – 28.2.2015.


Fokus projekta „Obuči se, zaposli se“ jeste otklanjanje barijera koje za posljedicu imaju nedostatka informacija kod mladih Doboja i Petrova o mogućnostima i trendovima na tržištu rada, kao jednom od uzroka nezaposlenosti mladih ali i njihove motivisanosti za traženje zaposlenja. Pružanje informacija o tržištu rada i mogućnostima zaposlenja mladih omogućiće aktivnije uključivanje mladih na tržište rada ali će i unaprijediti njihovu konkurentnosti kada je u pitanju proces zapošljavanja.

Cilj projekta „Obuči se, zaposli se“ jeste unaprijediti položaj mladih Doboja i Petrova u društvu i učiniti ih konkurentnijim na tržištu rada što će rezultirati smanjenjem nezaposlenosti mladih u ovim sredinama. Kako bi ostvarili ovaj cilj, planirano je ispunjenje sljedećih specifičnih ciljeva, i to:

• Unaprijediti znanja i vještine mladih Doboja i Petrova i učiniti ih konkurentnijim na tržištu radne snage;

• Izgraditi kapacitete OCD-a (MDP Inicijative i OZ Petrovo) neophodne za aktivno uključivanje u procese rješavanje problema nezaposlenosti mladih.

Ciljna grupa

Primarna ciljna grupa projekta „Obuči se, zaposli se“ jesu mladi ljudi, do 30 godina starosti, sa prostora Doboja i Petrova, koji gravitiraju području Ozrena (ruralno područje). Fokus jeste na nezaposlenim mladima, sa završenom trogodišnjom ili četvorogodišnjom školom, koji traže prvo zaposlenje, kao i mladim osobama koje su aktivne u tražnje zaposlenja.

Sekundarnu ciljnu grupu čine predstavnici institucija koje su uključene u proces obrazovanja i zapošljavanja mladih na prostoru ovih opština. U tom smislu neposredna saradnja ostvariće se sa predstavnicima lokalnih uprava, predstavnici Zavod za zapošljavanje RS – Filijala Doboj i ispostava Petrovo, predstavnici obrazovnih institucija koje se bave formalnim ali i neformalnim obrazovanje, predstavnici privatnog sektora u odabranim opštinama i drugi.


Aktivnosti

1. Program obuke mladih - Sektor drvoprerade 2. Program obuke mladih u „Klubu za traženje posla“ 3. Promocija projekta, diseminacija projektnih rezultata i naučenih lekcija4. Promocija i jačanje resursa organizacija „MDP Inicijative“ i „OZ-

Petrovo“


18 mladih obučeno za rad u sektoru drvoprerade;

14 mladih prošlo proces obuke

Zaposleno 10 mladih, polaznika obuke Zaposleno 5 mladih, polaznika obuke

1 mlada osoba pokrenula samostalni posao;1 osoba priprema pokretanje stolarske radionice;

Implementatori projekta prepoznati kao resursni centri za potrebe mladih ljudi Doboja i Petrova;

Ostvareno u potpunosti;

Pokrenute 2 inicijative (projektna prijedloga) za unapređenje položaja mladih na tržištu rada

Ostvareno u potpunosti

Održane 2 radio emisije na temu značaja usavršavanja mladih u funkciji sticaja zaposlenja;

Održana jedna radio emisija i jedan prilog na RTRS-u

Održan okrugli sto sa predstavnicima privrednika u sektoru drvoprerade

Održana dva okrugla stola/radna sastanka sa poslodavcima u drvoprerađivačkom sektoru

Moja priča

Nakon niza prijava na različite konkurse, odlučila sam da se prijavim I napoziv MDP Inicijative. Iako je to značilo svakodnevno putovanje od šezdesetak kilometara, uspješno sam učestvovala u obuci i na kraju su mi ponudili radno mjesto u preduzeću d.o.o. EcoLineiz Petrova. Nakon obuke i prvog mjeseca radnog angažmana jako sam zadovoljna svojim poslom i poslodavcem.

Stekla sam nove kolege i prijatelje kao i prvo radno iskustvo. Svima bih preporučila da se prijave za učešće u narednim krugovima obuke.

Iz vlastitog iskustva im mogu potvrditi da u ovom programu, trud uloženu obuku može rezultirati i zaposlenjem.

Nataša Ilić



Lokalna inicijativa: Kreativna industrija tekstilaImplementator: Fashion, Zenica



Cilj projekta je povezivanje mladih kreativnih radnika kojima nedostaju neophodne kvalifikacije i sektorska znanja sa predstavnicima tekstilne industrije. Projektne aktivnosti će rezultirati razvojem okvira kompetencija za zvanje dizajner-tehnolog i kreiranjem potražnje za radnom snagom koja je osposobljena transformirati zahtjeve tržišta u prepoznatljive domaće marke.

Ciljna grupa

Ciljna grupa projekta su primarno mladi nezaposleni srednje ili visoke stručne spreme sa iskazanim afinitetima za kreativni rad, visokom motiviranošću, različitih zanimanja ali s dostatnim predznanjima iz područja tekstilne industrije. Projektom se planira obuhvatiti 50 zainteresovanih mladih koji će proći program obuke od čega je kao cilj postavljeno uspješno posredovanje u zapošljavanju 15 mladih. Projekat će promovirati žene kao nosioce dodane vrijednosti i razbijati stereotip žene za šivaćim strojem, naslijeđene u tradicionalnom shvatanju žene u domaćinstvu.

Aktivnosti

1. Potpisivanje memoranduma o razumijevanju sa odabranim tekstilnim proizvođačima, općinom i Klubom za traženje posla Travnik,

2. Okrugli stol na temu: „Perspektive i preduslovi kreativne tekstilne industrije i razvoj okvira kompetencija za obuku u industriji tekstila, kože i obuće“

3. Provedba treninga i certificiranje mladih za rad u industriji tekstila, kože i obuće

4. Diseminacija rezultata projekta i razvoj klasterske ponude obuka za proizvođače u FBiH



50 mladih uključeno u obuku; 23 mladih uključeno u obuku;

15 mladih zaposleno u tekstilnoj industriji 15 mladih zaposleno u tekstilnoj industriji

Formalizovana saradnja sa 10 privatnih firmi Formalizovana saradnja sa 26 privatnih firmi

Moja priča

Nakon završetka srednje škole već sam skoro četiri godine tragao za zaposlenjem ali nažalost bez uspjeha. Jednog dana sam preko interneta vidio oglas za obučavanje radnika u tekstilnoj industriji. Prijavio sam se jer je to bila jedina šansa da se zaposlim i steknem znanje koje će mi koristiti u budućnosti. Na obuci u Firmi FAIK d.o.o. u Novom Travniku sam naučio puno stvari i dos-ta toga savladao. Zahvaljujuci KIT-u i Firmi FAIK d.o.o. kao i osobama poput Harisa i Selme Hasanice te Nezira Mujkića, stekao sam znanje a nakon toga i zaposlenje za kojim sam tragao godinama. Danas sam uvaženi zaposlenik firme FAIK d.o.o. i zbog toga sam veoma zadovoljan i sretan.

Benjamin Bejtović


Lokalna inicijativa: Kreativna industrija i zapošljavanjeImplementator: IPAK-MGB, Tuzla

Period implementacije: 1. 3.2014 – 28. 2.2015.


Cilj projekta «Kreativna industrija mladih i zapošljavanje» jeste usvajanje vještina mladih, starosti od 17 do 29 godina, i kreiranja uslova za zapošljavanje i samozapošljavanje ciljne grupe.

Projekat direktno utiče na problem nezaposlenosti mladih ljudi na području opštine Zvornik, odnosno manjih okolnih lokalnih zajednica, koji zbog manjka formalnog obrazovanja i nedostatka dopune istog ne mogu steći potrebne vještina praktične prirode kako bi svoj potencijal usmjerili na privređivanje i osamostaljivanje za rad.

Specifični ciljevi ovog projekta usmjereni su na:1. teorijsku edukaciju 30 mladih ljudi u oblasti tržište rada i izrade

business planova, 2. te kasniju devetomjesečnupraktičnu edukaciju i zaposljenje u obla sti-

ma; plastenička proizvodnja voća i povrća, kreativna izrada nakita, usluge manikira, pedikira i frizera.

3. Zapošljavanje 40 % mladih iz ciljne grupe projekta

Ciljna grupa

Ciljna grupa projekta su mlade nezaposlene osobe, sa područja opštine Zvornik i općine Tuzla. Kroz prethodni rad u projektima volonteri IPAK-MGB, su takođe izrazili želju da se dalje uključe u rad omladinskog centra kroz radionice praktične nastave-edukacije. Upravo kroz angažman ljudi koji su na birou evidentirani kao nezaposleni i kroz angažman volontera sa istim/sličnim interesima formirana je grupa koja je učestvovala u implementaciji projekta i svim njegovim fazama.

Aktivnosti

1. Edukacija u oblasti izrade marketing i poslovnog plana


2. Praktična edukacija u oblasti: kreativne izrade nakita, plastenička proizvodnja voća i povrća, usluge frizerskog salona i manikira i pedikira.

3. Zapošljavanje mladih iz ciljne grupe

Moja priča

Već duže vrijeme sam bila u potrazi za poslom, kada sam čula za ovaj projekat odlučila sam da pokušam, ovaj put nisu nudili posao ali su nudili razne obuke i to je za mene bilo nešto sasvim novo. Nakon određenog vremena ljudi oko mene su počeli primjećivati pozitivne promjene, nisam bila više pasivna kao prije, više sam

razgovarala i stekla sam nove vještine, što je naravno uticalo i na moje samopouzdanje.

U međuvremenu sam se i zaposlila, ali sam sigurna da je ovaj projekat u velikom doprinio mom zaposlenju, jer pozitivni stav i samopouzdanje je jako bitno kada se predstavljate poslodavcu.

Rada Rebi


Lokalna inicijativa: SPAZaM (Socijalnim preduzetništ-vom do aktivnog zapošljavanja mladih)

Implementator: Most, GradiškaPeriod implementacije: 1.3.2014 – 31.1.2015.


Cilj projekta je stvaranje uslova za zapošljavanje mladih kroz razvoj koncepta socijalnog preduzetništva i promociju omladinskog preduzetništva i samozapošljavanja. Kako bi postigli ovaj cilj, aktivnosti će biti fokusirane na poboljšanje uslova vezana za tri definisana problema, i to:

(1) veliku stopu nezaposlenosti mladih; (2) nedovoljnu informisanost mladih o različitim modalitetima

zapošljavanja i samozapošljavanja; i (3) nedostatak međusektorske saradnje na lokalnom nivou.

U skladu sa ova tri problema definisani su sljedeći specifični ciljevi projekta:

1. Povećavanje konkurentnosti mladih na tržištu rada i njihove zapošljivosti kroz neformalno obrazovanje;

2. Razvijanje koncepta socijalnog preduzetništva na lokalnom nivou; 3. Stvaranje boljih uslova na lokalnom nivou za zapošljavanje i

samozapošljavanje mladih kroz međusektorsku saradnju i promociju preduzetništva.

Ciljna grupa

Prva primarna ciljna grupa su mladi od 18 do 30 godina sa područja opštine Gradiška koji su registrovani na Birou za zapošljavanje i aktivno tra že posao. Druga primarna ciljna grupa su: Administrativna služba opštine Gra-diška, Skupština opštine Gradiška, Biro za zapošljavanje Gradiška, te privatna preduzeća koja pokažu spremnost za saradnju tokom i nakon projektnih aktiv-nosti.

Sekundarna ciljna grupa projekta su svi mladi sa područja opštine Gradiška, ali i mladi zainteresovani za pokretanje sopstvenog preduzeća ili ne ku drugu vrstu samozapošljavanja, s obzirom da će promocija i saradnja sa lokalnim institucijama biti usmjerena na smislenije usmjeravanje javnih sred-stava za podsticaj samozapošljavanju mladih.


Aktivnosti

1. Edukacije 2. Osnivanje i rad socijalnog preduzeća 3. Uspostavljanje međusektorske saradnje i promocija dostupnih

elemenata za samozapošljavanje i zapošljavanje


36 mladih edukovano kako bi bili konkurentniji na tržištu rada

32 mladih edukovano kako bi bili konkurentniji na tržištu rada

10 mladih koji su prošli edukacije u toku trajanja projekta zaposleno

12 mladih koji su prošli edukacije u toku trajanja projekta zaposleno

Osnovano i registrovano socijalno preduzeće na području opštine Gradiška


Obezbijeđeni proizvodni kapaciteti i razvijene proizvodne linije


Obezbijeđene linije za plasman proizvoda na tržište


Informisani mladi o procesu registracije preduzeća i mogućnostima zapošljavanja i samozapošljavanja


Uspostavljen Savjet za zapošljavanje mladihObezbijeđena sredstva u lokalnom budžetu za omladinsko preduzetništvo

Aktivnost u implementaciji

Moja priča

Uvijek kada čitate određene poruke mladih ljudi koji su uspjeli da reali-zuju svoje ideje, oni kažu samo vjerujte u svoje ideje i trudite se da ih iznesete na najbolji način. Kada sam čitao te poruke i savjete one su izgledale kao obične fraze i stalno sam bio u uvjerenju da mora da postoji još nešto pored toga, neki korak koji oni znaju, a ja ne...

Međutim, sada kada smo pokrenuli društveno preduzeće i kada bih trebao da dam neki savjet, mislim da bi i moj bio isti. Ideja je najbitnija, a nakon nje dolazi puno rada i požrtvovanosti da se ona ostvari, ali ukoliko je vjera u ideju dovoljno jaka onda taj rad i trud uopšte ne padaju teško...

Predrag Borojević, udruženje Most



Lokalna inicijativa: Socijalno preduzeće Dječije carstvoImplementator: Start, Banja Luka



Cilj projekta je doprinijeti smanjenju nezaposlenosti mladih u Gradu Banja Luka praktičnom realizacijom koncepta socijalnog preduzetništva.

Ciljna grupa

Projekat je primarno fokusiran na poboljšanje položaja nezaposlenih žena starosne dobi od 18 do 30 godina, nižeg stepena obrazovanja, a koje se nalaze na teritoriji Grada Banja Luka.

Unutar navedene ciljne grupe projekat će nastojati pružiti direktnu podršku ženama, starosne dobi od 18 do 30 godina, koje su nezaposlene i pripadaju kategoriji socijalno ugroženih, a nalaze se na evidenciji Centra za socijalni rad Banja Luka i javne službe za zapošljavanje.

Aktivnosti

1. Odabir i obuka kandidatkinja. Obuka obuhvata teorijsko i praktično obu čavanje u konstruisanju, šabloniranju, krojenju i šivanju; razra đi-vanju i uvođenju novog modela u masovnu proizvodnju kao i pra-ćenje procesa izrade istoga; praktičnu realizaciju modela od ideje do finalnog proizvoda; edukaciju korištenja i upravljanja osnovnim i specijalnim industrijskim mašinama kao i sticanje vještine, brzine i kvalitete rada.

2. Osnivanje socijalnog preduzeća i nabavka opreme3. Proizvodnja: u okviru ove aktivnosti radiće se na dizajnu i izradi

proizvoda4. Uspostavljanje prodajnih kanala i promocija proizvoda



Unapređena znanja i vještine 6 nezaposlenih žena za rad u tekstilnoj industriji

6 žena prošlo obuku i stekle neophodne vještine za rad u tekstilnoj industriji

3 mlade nezaposlene žene koje su prošle teoretsku i praktičnu obuku u toku trajanja projekta zaposleno

3 mlade žene koje su prošle teoretsku i praktičnu obuku u toku trajanja projekta zaposleno

Osnovano i registrovano prvo socijalno preduzeće na području opštine Banja Luka


Obezbijeđeni proizvodni kapaciteti i razvijene proizvodne linije


Dizajnirano min 5 modela i okončan proces proizvodnje


Obezbijeđene linije za plasman proizvoda na tržište


Naše poruke

“Svi traže iskustvo a niko ne nudi priliku da ga steknemo. Ja sam tekstilni tehničar, a to zanimanje se malo traži kod nas. Ovakvo preduzeće je prava rijetkost i bilo bi dobro da je više sličnih projekata”

Maja Čivčić

“Iz srednje škole sam izašla s minimalnim predznanjem o ovom poslu. Prakse nije bilo dovoljno. Ovdje sam nekoliko mjeseci i sada mogu reći da znam nešto raditi. Veoma sam zahvalna što mi je pružena ova mogućnost”.

Kristina Ličina

“Nakon što sam odradila probnih mjesec dana, dobila sam posao. Veoma sam zadovoljna uslovima rada, a posebno sam srećna jer radim ono što volim”

Dejana Subašić


Lokalna inicijativa: Mladi poljoprivredni proizvođačiImplementator: Agronom, Cazin



1. Širenje proizvodnje maline na području Općine Cazin na površini od 0,8 ha (u toku implementacije projekta), te svake naredne godine širenje proizvodnje maline na površini od 1,5 ha. Ovakvo širenje površine pod zasadom maline bi trajalo narednih 15 godina.

2. Buđenje svijesti kod svih mladih ljudi koji se nalaze na birou za zapošljavanje

3. Upošljavanje mladih ljudi (upošljavanje 20 mladih ljudi u toku imple-mentacije projekta, te upošljavanje svake godine po 10 mladi ljudi u narednih 15 godina). Mladi ljudi uključeni kroz ovaj projekat i na-stavkom proizvodnje maline imat će status samostalni registrovani poljoprivrednih proizvođača koji će samostalno kroz proizvodnju maline samostalno zarađivati finansijska sredstva i na taj način riješiti svoj status zaposlenja.

4. Obučavanje mladih ljudi u podizanju i održavanju zasada maline (kroz implementaciju projekta bi se obučavalo 20 mladih ljudi, te bi narednih 15 godina svake godine obučavalo po 10 mladih ljudi koji bi bili spremni nastaviti samostalno proizvodnju maline

Ciljna grupa

Ciljna grupa projekta su mladi (ukupno 20 učesnika, od toga 14 žena i 6 muškaraca, tj. 70 /30 %). Na odabir učesnika će uticati i geografska lokacija: biraće se mikrolokacije na mjestima gdje je poljoprivredno zemljište pogodno za uzgoj maline.

Aktivnosti

1. Priprema zemljišta (duboko oranje, tanjiranje, valjanje zemljišta) 2. Priprema i sadnja sadnica maline (6400 sadnica; 0,8 ha) 3. Postavljanje sistema za navodnjavanje (2100 m) 4. Gnojenje zemljišta 5. Postavljanje ograde, stubova i bačvi za navodnjavanje. 6. Edukacija učesnika u projektu (mladih)



20 mladih uključeno u obuku 20 mladih uključeno u obuku

10 novih mladih poljoprivrednih proizvođača 10 novih mladih poljoprivrednih proizvođača

20 mladih uposleno tokom realizacije projekta 20 mladih uposleno tokom realizacije projekta

Proizvedeno 8 tona maline (u prvoj godini) Proizvedena 1 tona maline (u prvoj godini)

Moja priča

Evo već su prošla dva mjeseca kako sam se uključio i već sad smatram da bi moja zamisao na početku bila lako moguća u narednom periodu a to je da postanem ozbiljni proizvođač maline. Kroz vježbe i predavanja koja smo dosad prošli jako sam zadovoljan i naučio sam dosta toga novog jer od prije se nisam nikad susretao s proizvodnjom maline. Pored svega navedenog nalazim se među još 19 osoba koje maltene razmišljaju kao ja i jako dobro s njima se slažem. Zahvaljujem se udruženju „Agronom“ na ukazanom povjerenju i kako stvari stoje, od jednog veterinarskog tehničara napravit će novog mladog poljoprivrednog proizvođača korisnik podsticajnih sredstava u 2013. god.

Amel Lepuzanović, Cazin


Lokalna inicijativa: Zaposlenja kroz organski uzgoj aronije

Implementator: Udruženje poljoprivrednih proizvođača ČajničePeriod implementacije: 01.05.2014 – 31.01.2015


Podsticanje razvoja komercijalnih, tržišno orijentisanih porodičnih po-ljo privrednih gazdinstava kroz povećanje konkurentnosti poljoprivrednih proizvođača.

Organskom proizvodnjom aronije porodično gazdinstvo ispunjava uslove da bude komercijalno, plasmanom aronije je tržišno orijentisano a samim tim i konkurentno. Na ovaj način rješavamo samozapošljavanje mladih na selu. Projekat je u potpunosti usklađen sa Strateškim razvojem opštine Čajniče 2012-2017. Za uspješnost realizacije ovog projekta neophodan preduslov je visoka zainteresovanost svih mladih koji žive na selu, a traže zaposlenje kao i mladih koji bi se rado vratili na selo ako bi im bilo omogućeno da obezbjede egzistenciju. Udruženje će poticati zainteresovanost kroz saradnju sa odeljenjem za privredu opštine i srodnim udruženjima građana: Udruženje pčelara, Udruženjem Eko-centar Čajniče, kao i Udruženje Kulturno umjetničko društvo koje u Čajniču okuplja najveći broj mladih

Ciljna grupa

Ciljna grupa su mladi, starosti do 30 godina, srednje stručne spreme, koji žive na selu u porodičnom poljoprivrednom gazdinstvu, nezaposleni su, aktivno traže posao i žele poljoprivredno gazdinstvo komercijalno orijentisati kroz organski uzgoj aronije.

Aktivnosti

1. Animiranje mladih koji preko zavoda za zapošljavanje traže posao, a žive u porodičnom poljoprivrednom domaćinstvu,

2. Jednodnevna edukacija poljoprivrednih proizvođača o organskom uzgoju aronije,

3. Uzimanje uzoraka za analiza zemljišta na porodičnom gazdinstvu zainteresovanih korisnika projekta,


4. Pripremanje parcela za sadnju aronije,5. Nabavka 1200 dvogodišnjih sadnica aronije,6. Sadnja sadnica aronije,7. Pomoć kod registracije poljoprivrednog proizvođača kao komercijalno

gazdinstvo u APIF-u,8. Pomoć korisnicima pri apliciranju za ostvarenje entitetskih podsticaja

za komercijalna poljoprivredna gazdinstva.



4 mlade osobe registrovane kao novi poljoprivredni proizvođači

4 mlade osobe registrovane kao novi poljoprivredni proizvođači

Aronija zasađena na površini od 8 duluma Aronija zasađena na površini od 8 duluma

Moja priča

Za Projekat sam se odlučila, jer smo višečlana porodica koja je odlučila da živi na selu. Majka sam troje djece, ni suprug ni ja nismo zaposleni, i smatram da će mo samozapošljavanjem kao komer-cijalno porodično gazdinstvo, uspje-ti da ostvarimo dobit – bar ću imati zdravstveno i penzijsko osigu-ranje. Već dugo godina se bavim po ljoprivredom tako da imam is-kustva što se tiče obrade ostalih poljoprivrednih usjeva i mislim da ću bez problema uzgajati i aroniju.

Nadam se da će sadnja uroditi plodom i da ću već sledeće godine ubrati prvu bobicu.

MilanaRacković


Lokalna inicijativa: Selo hvalim, u selu živim i radimImplementator: Budućnost, Modriča



Cilj projekta je Smanjenje nezaposlenosti i održiv opstanak mladih na selu. Specifični ciljevi su:

1. Jačanje kapaciteta mladih za razvoj i podsticaj preduzetničkih potencijala u svrhu povećanja njihove ekonomske stabilnosti i zapošljavanju,

2. Stvaranje povoljnog poslovnog okruženja za preduzetništvo mladih kroz osnivanje i registraciju opšte poljoprivredne zadruge u okviru koje će se predstavljati i zastupati interesi zadrugara

3. Podsticaj za otpočinjanje vlastite proizvodnje kroz dodjelu podršku najboljim biznis planovima u oblasti poljoprivrede i/ili preduzetništva

Ciljna grupa

Primarnu ciljnu grupu projekta čini 320 mladih muškaraca i žena (2/3 žena) u 8 mjesnih zajednica u opštinama Modriča i Doboj. Sva ova mjesta nalaze se duž lijeve strane rijeke Bosne, međusobno su povezana i predstavljaju kompatibilnu cjelinu. Starosna dob je od 20 do 30 godina, sa minimalno završe-nim zanatom, odnosno srednjom školom. Prednost će imati prijavljeni u Zavodu za zapošljavanje (Klub za traženje posla), a uslov za uključivanje u projektne aktivnosti je da oni ili članovi njihovog porodičnog domaćinstva imaju vlastito poljoprivredno zemljište ili dokaz da su zakupili zemljište.

Sekundarna ciljna grupa: članovi uže porodice mladih muškaraca i žena na selu: bračni suprug/a i djeca; članovi šire porodice mladih muškaraca i žena na selu: roditelji, braća i sestre; mjesne zajednice i lokalne zajednice u kojima žive mladi muškarci i žene obuhvaćeni projektom

Aktivnosti

1. Edukativni i motivacioni treninzi „Dan kreativnog razmišljanja – stvara(j)mo posao kroz zadrugarstvo“

2. Priprema dokumentacije i registracija Opšte poljoprivredne Zadruge


3. Podrška uspostavljanju i razvoju Zadruge 4. Okrugli sto sa predstavnicima opštinskih vlasti i javnih ustanova na

lokalnom i entitetsko nivou 5. Edukacija o izradi biznis plana sa mladima u mjesnim zajednicama 6. Raspisivanje javnog poziva za izradu biznis plana (putem web

stranice, Facebook profila i oglasa u mjesnim zajednicama) i odabir najboljih ideja za finansiranje

7. Realizacija dvije specijalizovane obuke u skladu sa iskazanim potrebama


40 mladih educirano u specifičnim oblastima 33 mladih educirano u specifičnim oblastima

20 novih mladih poljoprivrednih proizvođača 7 novih mladih poljoprivrednih proizvođača

5 mladih podržano grantovima 7 mladih podržano grantovima

Moja priča

Sa ocem sam provjerio koji alat je neophodan za tapetarstvo, a potom sam na internetu provjerio cijene i gdje se on može nabaviti. Napisao sam svoj biznis plan, na osnovu cijena sa interneta napravio sam budžet i sve to poslao na adresu Udruženja...

...Taj dan kada su mi javili da je moj projekat dobar i da ću dobiti grant je bio najsretniji dan za mene i moju porodicu. Potpisao sam ugovor i prvi put u životu dao izjavu za novinare! Osjećaj je teško opisati, sve ovo je jedno potpuno novo iskustvo za mene. Planiram da kada od ovog posla uštedim novac, završim porodičnu kuću u koju su moji roditelji ulagali čitav život, a koja je s godinama propala i u poprilično je lošem stanju. Namjera mi je da uložim u dodatni alat kako bih mogao odgovoriti na sve pozive za popravku namještaja. Teška je ekonomska situacija, ljudi nemaju dovoljno novca za nov namještaj, pa žele da osvježe svoj stari namještaj. Iskreno se nadam da će za taj posao izabrati baš mene.

Svojom pričom želim potaknuti mlade ljude da apliciraju na javne pozive, da pokrenu svoj biznis ...da se ne stide raditi.

Nikola Đukić



Lokalna inicijativa: Podrška zapošljavanju i samozapošljavanju

Implementator: Milenijum, SrbacPeriod implementacije: 1.3.2014 – 31.12.2014.


Podići konkurentnost nezaposlenih mladih ljudi oba pola na lokalnom tržištu radne snage kroz organizovan rad sa mladima koji traže zaposlenje, poslodavcima u sektoru poljoprivrede, lokalnom upravom i sredstvima javnog informisanja/medijima.

Ciljna grupa

Primarna ciljna grupa projekta su nezaposleni mladi ljudi oba pola sa potencijalima za samozapošljavanje na vlastitom ili porodičnom imanju i nezaposlene mlade osobe bez perspektive samozapošljavanja u poljoprivredi. Sekundarnu ciljnu grupu čine poslodavci u sektoru poljoprivrede, lokalna uprava i mediji. Obje ciljne grupe su jednako važne za uspjeh projekta, ali će težište većine aktivnosti biti na primarnoj grupi. Lica koja su aktivna u traženju zaposlenja (ukupno 138 članova Kluba za traženje posla u Srpcu) imaće prioritet kod uključivanja u projektne aktivnosti.

Aktivnosti

1. Edukacija najmanje 20 nezaposlenih mladih žena za izradu poslovnih planova za poljoprivrednu proizvodnju

2. Praktična edukacija najmanje 30 mladih nezaposlenih osoba oba pola za proizvodnju paradajza i krastavca u plastenicima

3. Praktična obuka najmanje 20 mladih nezaposlenih lica za rezidbu voća

4. Obuka uz rad za branje u plantažnim voćarskim zasadima 5. Nabavka paketa potrebnog materijala i opreme za četiri mlada

korisnika/ce projekta nakon provedenih obuka po projektu (voćarski zasadi i plastenici sa opremom za navodnjavanje)

6. Promotivne aktivnosti


Obukom će biti obuhvaćeno minimalno 30 mladih od čega će minimalno četiri mlade osobe biti podržane u uspostavi komercijalnog poljoprivrednog gazdinstva.


30 mladih uključeno u obuku u oblasti poljoprivrede

27 mladih uključeno u obuku u oblasti poljoprivrede

4 nova mlada poljoprivredna proizvođača 4 nova mlada poljoprivredna proizvođača

Moja priča

Nakon završetka fakulteta registrovao sam se Birou za zapošljavanje i kontinuirano tražio posao bez obzira na to da li se radi o poslu u struci ili ne. Kao i prije, a i u toku fakulteta, radio je kao konobar da bi zaradio novac.

Međutim, u tom poslu nisi sam svoj gazda: drugi ti određuju kako, kada i koliko ćeš da radiš i nikada nisi u pravu ti, već onaj kod koga radiš. U klubu za traženje posla u Srpcu dobio sam informaciju o YEP lokalnoj inicijativi Podrška zapošljavanju i samozapošljavanju koju realizuje udruženje “Milenijum”. Uključio sam se u obuke i sve mi se to veoma dopalo. Nakon prolaska cjelokupnog programa obuka predviđenih projektom registrovao sam svoje gazdinstvo i dobio početna sredstva, dijelom od YEP-a a dijelom od opštine Srbac. Sada sam sam svoj gazda!

Mladen Mačinković


Lokalna inicijativa: Mladi za mladeImplementator: Vijeće mladih Orašje



Cilj projekta je osigurati pretpostavke za provođenje Zakona o mladima FBiH i Zakona o volontiranju FBiH u procesima osnaživanja mladih, kroz obuke i podršku u osnivanju vlastitog biznisa, čime se u konačnici unapređuje primjena odredbi Zakona o mladima FBiH na lokalnom nivou.

Specifični ciljevi projekta: 1. Osnivanjem Lokalnog volonterskog servisa osigurati platformu za

stvaranje mladih lidera i poduzetnika 2. Uticati na promicanje svijesti kroz ideju poduzetnika/poduzetnice

– stvoriti sliku uspješnog poduzetnika i koristiti takvu percepciju za napredak mladih

3. Osigurati napredak mladih kroz obuke i podršku u realizaciji poslovnih ideja

4. Konstantna podrška od strane Vijeća mladih prilikom pronalaženja grantova/investitora za moguće realizacije poslovnih ideja

5. Uspostaviti mehanizam saradnje sa poduzetničkim sektorom radi dijeljenja primjera najbolje prakse (uvjeti za stvaranje Benchmarking Procesa)

Ciljna grupa

Primarna grupa korisnika projekta su mladi od 18 do 30 godina sa područja općine Orašje, koji su registrirani na Zavodu za zapošljavanje i završili su svoje formalno obrazovanje te koji imaju ideju, volju i želju da promjene našu zajednicu kroz samoinicijativu i uz podršku Vijeća mladih općine Orašje. Sekundarna grupa korisnika su ostali stanovnici iz regiona iz iste starosne grupe (18-30 godina), koji će imati priliku za napredak kroz obuke ili samoinicijativu.

Aktivnosti

1. Formiranje Lokalnog volonterskog servisa Vijeća mladih općine Orašje


2. Izrada i implementacija programa rada Lokalnog volonterskog servisa Vijeća mladih općine Orašje

3. Realizacija StartUp biznis planova



75 mladih uključeno u volonterske aktivnosti 104 mladih uključeno u volonterske aktivnosti

3 mladih samozaposleno kroz podršku poslovnim idejama

4 mladih samozaposleno kroz podršku poslovnim idejama

Moja priča

iako sam profesorica geografije koja je već tri godine na birou, dugo vremena sam razmišljala da pokrenem svoj posao od kojega ću sebi moći obezbijediti siguran posao I raditi ono što volim. Nakon što sam prošla obuku u trajanju od dva mjeseca pod nazivom „Mladi I poduzetništvo“ na kojoj sam naučila kako na pisati poslovni plan I na koji način uspješno poslovati, odlučila sam se na pokretanje vlastitog poduzeća.

Nadamo se da će ovaj mali biznis jednoga dana postati poznati bosansko-hercegovački brand, te da će firma „RahatLook“ u narednom period imati potrebe da zapošljava mlade ljude obučene za proizvodnjui prodaju odjevnih predmeta.

Elena Čović


Lokalna inicijativa: Omladinski biznisi finansirani od lokalnih zajednica

Implementator: Institut KultPeriod implementacije: 1.7.2014 – 28.2.2015.


Doprinijeti ekonomskom razvoju lokalnih zajednica i rješavanju pitanja nezaposlenosti u Bosni i Hercegovini, s posebnim naglaskom na mlade kao kategoriju stanovništva kojoj su finansijska podrška te drugi vidovi potpore neophodni za puno učešće u ekonomskom, društvenom i kulturnom životu te čije je konkurentske sposobnosti potrebno jačati kako bi se osigurala integracija mlade radne snage u tržište rada i savremene ekonomske tokove.

Specifični ciljevi projekta: 1. Poboljšati mehanizam podrške omladinskom preduzetništvu u naj-

manje 10 lokalnih zajednica u BiH; 2. Obezbijediti najmanje 15 novih radnih mjesta pokretanjem omla-

dinskih start-up biznisa; 3. Omogućiti volonterski angažman za 50 mladih u cilju njihovog ličnog

i profesionalnog usavršavanja te doprinosa razvoju omladinskih biz-nisa.

Ciljna grupa

1. Najmanje 15 nezaposlenih mladih u 10 lokalnih zajednica dobit će finansijsku i mentorsku podršku za start-upe

2. Najmanje 50 mladih u 10 lokalnih zajednica koji će dobiti priliku da učeći kroz praktičan rad steknu znanja i vještine

3. Deset lokalnih zajednica: Pružanje profesionalne i tehničke podrške pri definiranju razvojnih strategija lokalnih zajednica pridonijet će održivom ekonomskom i društvenom razvoju zajednica, otvaranju radnih mjesta i povećanju prihoda.

Aktivnosti

1. Izrada i distribuiranje akcionog plana koji će služiti kao model za uključivanje u strategije prema mladima


2. Uspostavljanje saradnje s lokalnim zajednicama s ciljem izgradnje i implementacije modela podrške pokretanju omladinskih biznisa.

3. Odabir najboljih biznis planova kojim će se pružiti finansijska podrška i monitoring cjelokupnog procesa.


15 mladih dobilo priliku za samozaposlenje kroz podršku lokalnih vlasti

22 mladih samozaposleno u biznisima podržanim od strane lokalnih vlasti

10 lokalnih zajednica finansijski podržalo omladinske startupe

7 lokalnih zajednica podržalo startupe; 3 planiraju podršku u narednom periodu

50 mladih steklo volonterska iskustva 40 mladih steklo volonterska iskustva


Lokalna inicijativa: Spoznaj mogućnosti, (p)okrenisebiznisu

Implementator: Perpetuum MobilePeriod implementacije: 10.03.2014 – 09.01.2015


Generalni cilj projekta je motivisati mlade korisnike Klubova za traženje posla u Republici Srpskoj da koriste podsticajna sredstva za poljoprivredu i na taj način dođu do samozaposlenja i u punom kapacitetu koriste resurse sa kojima raspolažu u svojim domaćinstvima ili drugi resursni koji su im dostupni

Specifični ciljevi projekta: 1. Povećati nivo prisutnosti u javnosti i informisanosti o postojanju

podsticajnih sredstava u poljoprivredi za mlade ljude. 2. Aktivirati i motivisati mlade da prepoznaju poljoprivredu kao

potencijalnu djelatnost za zapošljavanje mladih posebno iz ruralnih sredina.

3. Promijeniti stavove i ponašanja mladih žena i muškaraca o potencijalima u poljoprivredi i mogućnostima zapošljavanja.

4. Podići nivo transparentnosti trošenja javnih podsticajnih sredstava za poljoprivrednu proizvodnju za mlade.

Ciljna grupa

Primarna ciljna grupa projekta su mladi od 15 do 30 godina koji žive u ruralnim područjima i koji stiču ili im je najviše stečeno obrazovanje srednja škola. (Srbac, Rudo, Modriča, Teslić, Novi Grad, Nevesinje, Višegrad, Gradiška, Banja Luka, Zvornik). Kako Klubovi za traženje posla u pomenutim mjestima rade direktno sa primarnom ciljnom grupom, oni su kao partneri na projektu bili zaduženi za informisanje mladih o mogućnostima zaposlenja u poljoprivredi dostavljanjem info-paketa svim zainteresovanim korisnicima klubova.

Sekundarna ciljna grupa su svi mladi iz ruralnih i urbanih sredina koji su u potrazi za poslom i žele vidjeti mogućnosti zaposlenja u poljoprivredi


Aktivnosti

Kreiranje video materijala1. Razgovor sa predstavnicima Resora za pružanje stručnih usluga u

poljoprivredi i prikupljanje relevantnih podataka za 20142015. godinu o programima podsticaja za mlade ljude

2. Predstavljanje uspješnih mladih ljudi koji se bave poljoprivredom i koristili su podsticajna sredstva

3. Predstavljanje mogućnosti podsticaja opštinskih budžeta za mlade preduzetnike u poljoprivredi Montiranje promotivnog filma video materijala

4. Kreiranje i prikupljanje svih relevantnih podataka u vezi sa angažmanom mladih u poljoprivredi u jedan infopaket

Prikazivanje i promocija promotivnog filma – video materijala1. Predstavljanje promotivnog filma 2. Rasadnik i bašta ideja i preduzetničkih inicijativa3. Postavljanje video materijala na društvene mreže i distribucija lokalnim TV

stanicama


200 mladih uključeno u aktivnosti 246 mladih uključeno u aktivnosti

10 opština uključeno u projekat 11 opština uključeno u projekat

Inicirano 50 preduzetničkih ideja Inicirano 75 preduzetničkih ideja

Moja priča

„Od 2002. god. dobijamo podsticaje. U početku to je bila subvencija za mlijeko i dio mehanizacije. Godine 2008. smo kupili 4 nova traktora i dodatni dio mehanizacije. U protekle tri godine smo u farmu pilića ukupno uložili 440. 000 KM.“

Siniša Đukić, poljoprivredni korisnik podsticajnih sredstava u 2013. god.



Poljoprivredne zadruge “Pecka”

Dana 27.9.2016. godine u Gornjoj Peckoj održana je osnivačka Skupština Poljoprivredne zadruge “Pecka” sa potpunom odgovornošću Mrkonjić Grad. Zadrugu je osnovalo sedam fizičkih lica (kasnije zadrugara) kojima je bio isti cilj, a to je revitalizacija područja u Peckoj i okolnih sela. Zadruga je registrovana u sudu, napravljen je plan za iduću godinu, a trenutno se vrše pregovori za nabavku sušare za iduću godinu. Područje Pecke je voćarski kraj iI svake godine velike količine voća propadaju jer ne postoji prerada voća na pomenutom području. Cilj poljoprivredne zadruge ‘’Pecka’’ jeste da se u funkciju stavi sušara za voće i gljive, da se proizvodi pakuju pod istom markom, kao garancijom kvaliteta, te da se plasira na tržište.

Plan je da se kroz mrežu kooperanata animira lokalno stanovništvo kao i stvaranje ekonomskih efekata na dohodak stanovništva sa područja djelovanja zadruge.

Pored prerade voća plan je da se svi zainteresovani iz desetak sela obuče za komercijalno sakupljanje jestivih gljiva i šumskih plodova kroz Centar za edukaciju u poljoprivredi koji će biti sastavni dio zadruge.


Literatura:

1. Anna Manoudi, Anne Mari Nevala-Hall, Ágota Scharle, Márton Csil-lag, Helen Metcalfe, Claire za Evropsku komisiju (2014); Key messag-es Second Coordination Meeting for pilot project coordinators Pre-paratory Action on the Youth Guarantee, Brussels, 9 September 2014, http://ec.europa.eu/social/BlobServlet?docId=12767&langId=en

2. Vlada Belgije (2014) , Nacionalni plan Belgije za implementaciju Ga-rancije za mlade, http://www.vdab.be/synerjob/docs/Belgian%20Youth%20Guarantee%20Implementation%20Plan.pdf

3. Browning, Martin, and Eskil Heinesen. (2012), Effect of Job Loss due to Plant Closure on Mortality and Hospitalization, Journal of Health Economics 31(4): 599–616.

4. Burgard Sarah A, Brand Jennie E, House James S. Toward a Better Estimation of the Effect of Job Loss on Health. Journal of Health and Social Behavior. 2007;48:369–384

5. Community of Practice (CoP) on Partnership in the European So-cial Fund (2008), How ESF ManagingAuthorities and IntermediateBodies Support Partnership, http://partnership.esflive.eu/files/guidebook_spread_lowres.pdf

6. Couch, Kenneth, Howard Iams, Gayle Reznik, and Chris Tam-borini (2013), Economic and Health Implications of Long-Term Unemployment: Earnings, Disability Benefits, and Mortality, San Diego, January 6.

7. Duchemin, Ines Maillart (2014). EEPO 2014 Small Scale Study on PES Business Models European Commission, DG Employment, Social Affairs and Inclusion

8. Eurofond (2012) Izvješće Eurofounda o nezaposlenosti mladih, NEETs Young people not in employment, education or training: Characteristics, costs and policy responses in Europe, http://euro-found.europa.eu/sites/default/files/ef_files/pubdocs/2012/54/en/1/EF1254EN.pdf

9. Evorpska komisija (2014), Upute za evaluaciju Inicijative za zapošl-javanje mladih (Guidance on Evaluation of the Youth Employment Initiative).

10. Evropska komisija (2010), Europe 2020, A Strategy for Smart, Sus-tainable and Inclusive Growth, Komunikacija Evropske komisi-je (COM(2010) 2020), Brisel 2010, http://ec.europa.eu/eu2020/pdf/COMPLET%20EN%20BARROSO%20%20%20007%20-%20Eu-rope%202020%20-%20EN%20version.pdf

11. Evropska komisija (2013), Uspješna partnerstva u pružanju javnih usluga zapošljavanja (Successful Partnerships in Delivering Public


Employment Services), DG za Zapošljavanje, Socijalna pitanja i ink-luziju (DG Empoyment, Social Affairs and Inclusion), http://ec.eu-ropa.eu/social/BlobServlet?docId=11376&langId=en

12. Evropska komisija (2014), Garancija za mlade, Making It Happen, Preporuka Vijeća EU o uspostavi Garancije za mlade 22. aprila 2013. http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=O-J:C:2013:120:0001:0006:EN:PDF

13. Međunarodna organizacija rada (2014), Youth Employment through Activation Strategies, http://www.ilo.org/wcmsp5/groups/pub-lic/---ed_emp/documents/publication/wcms_322411.pdf

14. Međunarodna organizacije rada (2012), Kriza zapošljavanja u euro zoni (Eurozone Job Crisis), http://www.ilo.org/wcmsp5/groups/public/---dgreports/---dcomm/documents/publication/wcms_184965.pdf

15. Sullivan i Von Wachter (2009): Job Displacement and Mortality: An Analysis Using Administrative Data, The Quarterly Journal of Eco-nomics (2009) 124 (3):1265-1306, http://qje.oxfordjournals.org/con-tent/124/3/1265.short

16. Švicarska Agencija za razvoj i saradnju, Swiss Cooperation Strategy Bosnia and Herzegovina 2013 – 2016: https://www.eda.admin.ch/content/dam/countries/countries-content/bosnia-herzegovina/en/Cooperation%20Strategy_ENG.pdf

17. UNDP (2014), Indeks ljudskog razvoja 2014 (Human Development Re-port 2014), http://hdr.undp.org/en

18. USAID (2014), 2013 Indeks održivosti civilnog društva za central-nu, istočnu Evropu i Aziju (sadrži sedam dimenzija. 2013 CSO Sus-tainability Index for Central and Eastern Europe and Asia, United States Agency for International Development, 2014)

19. Vijeće EU (2014), Preporuka Vijeća EU o Kvalitativnom okviru za pripravništvo (Council recommendation on a Quality Framework for Traineeships), http://www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_data/docs/pressdata/en/lsa/141424.pdf

20. Vijeće Evropske Unije (2013), Preporuka Vijeća EU o uspostavi Ga-rancije za mlade 22. aprila 2013. http://eur-lex.europa.eu/LexUriS-erv/LexUriServ.do?uri=OJ:C:2013:120:0001:0006:EN:PDF

21. YEP (2013), Bilten 4. Foruma o zapošljavanju mladih: http://yep.ba/wp-content/uploads/2013/12/Forum4YEP_BILTEN.pdf


Socijalno preduzeće „Hatikva“ doo PrijedorDanko Malešević132

„Hleb Života“ je Hrišćansko humanitarno udruženje osnovano od strane Protestantskih evanđeoskih crkava. Kancelarija u Prijedoru počela je sa radom polovinom 1996. godine pružajući pomoć velikom broju izbjeglog i raseljenog stanovništva u Prijedora ali i na širem području sjeverozapadne Bosne i Hercegovine. U martu 1997. godine smo se registrovali kod Osnovnog suda u Banjoj Luci. Naš rad je nastao iz želje da predstavimo slučaj najugroženijih i marginalizovanih grupa u našem društvu pred crkvom, lokalnim i republičkim vlastima i drugim bitnim institucijama, a takođe i pred donatorskim organizacijama te da krenemo u susret njihovim osnovnim potrebama.

132 Danko Malesević, Hleb života; c <[email protected]>

UDK 005.35:334.7(497.6 Prijedor)


Naša misija je da dijelimo zajedničko ubjeđenje da smo pozvani i posve-ćeni tome da se staramo o ljudima i da radimo za ljude u kontekstu njihovih porodica, zajednica i okruženja, s osvrtom na njihovu duhovnu, fizičku, psihičku, socijalnu i emocionalnu dobrobit.

Glavni cilj nam je stvaranje uslova za razvoj ekonomske samostalnosti pojedinca, njegove slobode, dostojanstva ličnosti te stabilnih društvenih odnosa na prostoru Bosne i Hercegovine i šire a takođe i održati i dalje razviti zdravu i stabilnu organizaciju.

Kroz sav naš dosadašnji dvadesetogodišnji rad nastojali smo prepoznati najznačajnije potrebe lokalne zajednice i na najbolji način dati svoj skromni doprinos opštem dobru ljudi oko nas.

Kroz provođenje klasičnih programa materijalne pomoći izbjeglom i raseljenom stanovništvu, preko programa samoizdržavanja povratnika došli smo do lako prepoznatljive i po našoj procjeni trenutno najveće potrebe stanovništva na ovim našim prostorima, a to je potreba za zaposlenjem. Sticanje prihoda kroz vlastiti rad kao i obezbjeđenje zdravijeg života i u tjelesnom i duhovnom pogledu se kao potreba očitava svuda i pred nama već duže vrijeme


stoji kao izazov. To je i bio razlog da naše projekte sve više orijentišemo u tom pravcu, kako bi doprinijeli tome da ljudi na ovim prostorima dođu do zaposlenja i prihoda, kako bi što manje bili ovisni o humanitarnoj pomoći. U tom pravcu smo realizovali i naše prve pilot projekte u ovoj oblasti:

- Zapošljavanje i prihod, - Farme koza, - Žena u selu.

Projekti podrazumijevaju pomoć ljudima u ruralnim sredinama da izraze i ostvare svoje vlastite želje i ideje kroz finansijsku podršku i druge beneficije kao što su razmjene posjeta, seminari, praktični savjeti i dr. Jedna od naših ideja koja bi doprinijela zaposlenju i sticanju prihoda je bila i otvaranje Second Hand Shopa.

S obzirom na to da је na ovim našim prostorima sve teže naći podršku donatora za humanitarne projekte naše udruženje je krajem 2011. godine donijelo odluku za pokretanjem Socijalnog Preduzetništva. Motiv pokretanja jednog ovakvog projekta bila je sticanja prihoda za socijalne projekte „Hleba života“, zaposlenje lokalnog stanovništva a takođe i dostupnost jeftine i kvalitetne robe licimaslabije kupovne moći, koja čine našu ciljnu grupu lica slabijeg materijalnog stanja.

Sticanje prihoda za socijalne projekte je prema važećem zakonu u Bosni i Hercegovini moguće i u okviru registracije samog Udruženja, ali prilikom konsultacija sa stručnim licima i traženjem pravnih svjeta, došli smo do saznanja da bi takav rad bio na granici sukoba sa zakonom, zbog čega bi organizacija mogla imati neprijatnosti, što bi moglo negativno uticati na na naš ugled u zajednici. Kako bi smo izbjegli ovakvu situaciju shvatili smo da bi najbolji i najtransparentniji način sticanja prihoda bio to da „Hleb života“ registruje drugo pravno lice tj. DOO. Kada je u pitanju pravni oblik registrovanja socijalnog preduzeća, zakon ne poznake Socijalno preduzeće kao pravni oblik registrovanja, već se ono registruje po nekom od postojećih oblika registrovanja privrednih društava, kao što su Društva sa ograničenom odgovornošću, Zadruge i dr. Mi smo, nakon konsultacija sa pravnicima, smatrali da je DOO najprikladniji model, s obzirom na našu misiju, te Socijalno preduzeće registrovali kao i svaki drugi DOO.

Želimo istaći da „Hatikva“ DOO nema nikakve povlastice i da posluje kao svako drugo preduzeće plaćajući sve takse, poreze i doprinose što godišnje iznosi blizu trećine ukupnog finansijskog prometa. Navedena činjenica predstavlja veliki problem u promociji i razvoju socijalnog preduzetništva. S obzirom da socijalna preduzeća uglavnom rade sa licima koja su manje konkurentna na tržištu rada, ona se teško mogu nositi sa privatnim kompanijama. Sa druge strane, u znatnoj mjeri prisutna su noformalna preduzeća koja izbjegavaju poreze, i na taj način mogu konkursati nižim cijenama. Ovaj problem je uočen


na konferenciji o socijalnom preduzetništvu, u čijem radu su učestvovali i javni i privatni i NVO–sektor. U prilog tome govore i neki od zaključaka Konferencije, koji podrazumijevaju:

„Izradu, usvajanje i provođenje normativnih akata, u kojima su pre po-znata socijalna preduzeća i svrstana u određenu, ranije definisanu kategoriju pod tačno propisanim uslovima.

Potrebno je tačno regulisati beneficije pri zapošljavanju ranjivih kate-gorija, te definisati procenat u kojem će se u praksi upotreba proizvoda socijalnih preduzeća, regulisati sistem naplate u roku za proizvedene outpute socijalnih preduzeća čime bi se omogućio rad preduzeća kao konkurentnog na tržištu.“

Ali i pored svega toga uspijevamo ostvariti pozitivan godišnji bilans i sticati profit koji je upotrijebljen za Socijalne projekte „Hleba života“. Vjerujemo da će u vremenu koje dolazi Socijalno preduzetništvo biti tretirano odvojeno od klasičnog preduzetništva sa svim neophodnim povlasticama kako bi se sticao veći profit za Socijalne projekte i na taj način se dala podrška i ispunila svrha rada jednog ovakvog preduzeća.

U nastavku ćemo predstaviti kratak opis aktuelnih Socijalnih projekata našeg udruženja uz napomenu da smo u prethodnom periodu realizovali mnogo sličnih projekata od opšteg društvenog interesa u vrijednosti od oko 20.000 000,00 KM.


Narodna kuhinja „Hleb života“

Narodna kuhinja „Hleb života“ u Prijedoru počela je sa radom 2011. godine sa samo 15 korisnika. Početna podrška stigla je od strane Britanske organizacije „Misija bez granica“ sa kancelarijom u Mostaru. Početak ovog rada je bio odgovor na već odavno prepoznatljivu potrebu na ovom području s obzirom da u Prijedoru ne postoji ni jedna javna kuhinja. Svake godine broj korisnika kontinuirano raste tako da trenutno imamo 140 korisnika. Kako vrijeme odmiče nailazimo na sve veću podršku ovom projektu pa tako trenutnu podršku kuhinji pored „Misije bez granica“ iz Velike Britanije daje i opština Prijedor i NVO „Agencija lokalne demokratije“ iz Italije. Takođe smo uspjeli da kroz druge projekte našeg udruženja obezbijedimo podršku radu kuhinje pa je tako iz projekta „Žena u selu“ obezbijeđena značajna količina namirnica kao što su krompir, pasulj, kupus, luk, grašak, mrkva, pileće i juneće meso. Na taj način se pomaže širem krugu lica u stanju socijalne potrebe. Sve ovo daje dugoročnu perspektivu ovom projektu i nadu da će biti nastavljen i proširivan u skladu sa potrebama u budućnosti. U 2016. godini planiramo održati trenutni broj korisnika ali ako se ukaže po potreba i mogućnost za proširenje ovog programa spremni smo i za ovo.


„ŽENA U SELU“ – Program ekonomske samoodrživosti i oživljavanja sela

Evidentno je da je odumiranje sela i odlazak mladih ljudi u gradove tražeći lagodniji život i bolju zaradu jedan od velikih problema šireg regiona. Smatramo da vladine institucije na nivou države ne daju adekvatnu podršku i zaštitu da bi se makar malo ublažio odlazak mladih ljudi i odumiranje sela. Svjesni smo da ne možemo dati veliki doprinos u rješavanju ovog problema ali željeli smo početi, tako da smo početkom 2013. godine realizovali prvi projekat na ovom polju. Projekat podrazumijeva novčanu i edukativnu podršku ženama u seoskim područjima koje žele da se bave proizvodnjom hrane (uglavnom povrtlarska proizvodnja). Zamišljen je tako da se vrijednost novčane pomoći koju dajemo ženama u ruralnim sredinama vraća u proizvodima (povrće, meso) za potrebe Narodne kuhinje „Hleb života“. Na ovaj način smo željeli ostvariti veću korist raspoloživih novčanih sredstava koja smo inače obezbijedili od godišnjeg profita „Hatikva“ DOO. Ovaj projekat ima socijalni i ekonomski aspekat radi čega će biti jedan od prioritetnih projekata našeg udruženja u budućnosti. Kroz dosadašnje aktivnosti na ovom polju pomogli smo oko 50 žena (porodica) u ruralnim sredinama i bili veoma zadovoljni uticajem koji je ovaj projekat imao.


KUMSKI PROGRAM – „Fida International“ i „Mali princ“

Od početka 2011. godine u Prijedoru je započeo tzv „Kumski program“ za pomoć pri školovanju djece u višečlanim i socijalno ugroženim porodicama. Program podrazumijeva redovnu mjesečnu novčanu pomoć u svrhu nabavke školskog pribora, udžbenika, odjeće, obuće, sendviča, autobuskih karata i drugih stvari potrebnih pri školovanju djece. Finansiranje ovog programa obezbijeđeno je od strane dvije donatorske organizacije, „Fida International“ iz Finske i „Mali princ“ iz Njemačke. Ovim programom će u 2016 godini biti ukupno obuhvaćeno 80 djece (50 djece od „Fida International“ 30 djece od „Mali princ“) od čega je veliki broj djece iz romskih porodica. Pored novčane pomoći za kupovinu gore navedenih stvari program podrazumijeva i pomoć djeci sa dodatnim časovima za predmete iz kojih imaju slabe ocjene, izlete, sportske aktivnosti, domaće radinosti i slično. Pomoć ovim porodicama se pruža i kroz program materijalne pomoći dodjeljujući im odjeću, obuću, hranu, higijenu i drugu robu koja stiže u okviru Programa materijalne pomoći.


„KUĆA HLJEBA – NOVI POČETAK“ – centar za brigu o ovisnicima i marginalizovanim grupama

Od samog početka našeg rada u Prijedoru naši kontakti su bili uglavnom sa ljudima sa margine društva u kojem živimo. Kroz razgovore sa njima došli smo do saznanja da je veliki broj tih osoba imao kontakt ili još uvijek ima kontakt sa raznim opijatima kao što su droga i alkohol i da to nije nimalo zanemarljiv broj. Potaknuti tim saznanjem, počeli smo da kontaktiramo određene službe i osobe koji nam mogu dati više podataka i saznali smo da je taj problem nešto što je u ekspanziji i ovdje, kao u ostalom i u čitavom svijetu. Teško je doći do tačnog broja ovisnika i u Prijedoru i u Bosni i Hercegovini, ali je izvjesno da je on veliki i da nema tendenciju opadanja, već naprotiv, rasta.

Sve ovo je bio razlog da počnemo planirati formiranje jednog mjesta gdje bi ove kategorije stanovništva bile zbrinjavane. Želja nam je bila da takvo mjesto bude sigurna luka za one koji prolaze kroz teške faze u svojim životima kao što su: ovisnost, napuštenost, siromaštvo, starost, duhovne krize itd. Centar je zamišljen kao komuna gdje bi svako ko je radno sposoban radio i imao svoja zaduženja, dijeleći sve sa drugima i brinući se jedni o drugima. Centar bi imao svoju proizvodnju hrane kroz uzgoj životinja i poljoprivrednih proizvoda, gdje bi jedan dio bio upotrijebljen za humanitarne aktivnosti „Hljeba života“ (Narodna kuhinja „Hljeb života“), a dio bi bio prodavan kako bi se obezbijedila određena novčana sredstva koja bi služila za podmirivanje dijela troškova samoga Centra.


U cilju ostvarivanja ovog projekta početkom 2014. godine smo napravili i prve korake tako da smo nedaleko od Prijedora na obroncima planine Kozare kupili jedno seosko imanje površine tri hektara sa starijom kućom i pratećim objektima. Sa raspoloživim novčanim sredstvima uspjeli smo da osposobimo pristupni put, struju, vodu, internet i da kuću dovedemo u stanje za stanovanje za manji broj ljudi. Tokom 2015. godine smo na kupljenoj lokaciji izgradili montažni stambeni objekat površine 250 m2 u kojem trenutno boravi osmoro štićenika a čiji kapacitet je oko 30 mjesta za spavanje. Na kupljenom imanju zasadili smo maline, lješnjake, krompir, luk, kukuruz, nabavili ovce i pčele u želji da Centar što prije dostigne većim dijelom svoju samoodrživost.


BOŽIĆNI PAKETIĆI

Podjele božićnih paketića su već postale tradicionalna aktivnost našeg udruženja jer smo u našem dosadašnjem radu podijelili preko 200.000 paketića djeci u širem regionu Prijedora. U 2016. godini očekujemo oko 4.000 božićnih paketića koji će tokom decembra biti podijeljeni djeci kao simbol Božije ljubavi prema čovjeku iskazane u Isusu Hristu. Iako ove podjele iziskuju dodatni napor uz sve projekte koje trenutno radimo, dječija radost i osmijesi nam ne dozvoljavaju da prekinemo ovaj projekat.


Program materijalne pomoći - Medicinska oprema i materijal

Kroz program Materijalne pomoći naše udruženje je u prethodnim godinama prihvatilo i podijelilo više od 200 pošiljki (šlepera) humanitarne pomoći u vrijednosti od oko 4.000 000,00 KM. Iako su programi Materijalne pomoći u posljednjih nekoliko godina svedeni na minimum ipak smo nastavili prihvatati pošiljke humanitarne pomoći sa medicinskom opremom i sredstvima za potrebe lokalnih zdravstvenih ustanova u regionu. Ova pomoć je od velikog značaja kako za zdravstvene ustanove koje često oskudijevaju u opremi i materijalu koju im dodjeljujemo tako i za pojedince kojima razna pomagala, pelene za nepokretne i druge stvari mnogo znače. Pored svega toga smo od Republičke uprave carina na nivou Bosne i Hercegovine dobili rješenja kojim se odbija oslobađanje od carine i poreza, ovih i pošiljki sličnih njima, što će usloviti potpunu obustavu prijema ove vrste pomoći i dovesti do prekida programa Materijalne pomoći


Socijalno preduzeće FG Grupa GradiškaPredrag Borojević133

FG Grupa je jedno od prvih društvenih preduzeća na našem području i stvorena je prvenstveno zahvaljujući entuzijazmu i požrtvovanosti mladog tima ljudi koji stoje iza njenog osnivanja. Članovi osnivačkog udruženja su mladil judi, koji su imali dovoljno hrabrosti, entuzijazma, kreativnosti i volje, da se uhvate u koštac sa snažnom konkurencijom. Ovo je jedno od rijetkih socijalnih preduzeća koje opstaje u složenim tržišnim uslovima, bez subvencija. Kao takvo, smatramo da može poslužiti kao primjer drugim mladim ljudima.

Preduzeće je u vlasništvu Udruženja “Most” iz Gradiške, tako da sva potencijalna dobit koju preduzeće ostvari odlazi u realizaciju redovnih aktivnosti Udruženja, što prvenstveno predstavlja rad sa djecom i mladima u raznim oblastima, te zaštitu životne sredine. Pretežna djelatnost preduzeća je izrada odjeće, na čijem razvoju, od dizajna do završne obrade, rade mladi ljudi. Odjeća “Funky Guerrilla” je trenutno dostupna kupcima u BiH putem web-shopa www.funkyguerrilla.com, a nadamo se da će u skorije vrijeme će postati dostupna i u susjednim zemljama.

Motivacija i iniciranje aktivnosti

Sama ideja o društvenom preduzetništvu je proizašla nakon istraživanja o položaju i potrebama mladih sa teritorije opštine Gradiška, koje je provelo Udruženje “Mos” tokom septembra i oktobra 2013. “Kroz upitnik koji smo radili

133 Udruženje građana “Most” Gradiška; Predrag Borojevic <[email protected]>

UDK 005.35:334.7(497.6 Gradiška)


na uzorku od 930 ispitanika, došli smo do saznanja da je nezaposlenost najveći problem koji je identifikovalo 70% mladih. Pošto je misija i vizija Udruženja “Most” održivi razvoj, koji ima tri komponente – društvenu, ekološku i ekonomsku, mi smo se fokusirali na ekološku i društvenu, ali smo onda odlučili da dodamo i tu treću, prvenstveno kroz zapošljavanje mladih. Kroz brainstorming smo došli do zaključka da je najbolje da sami pokrenemo svoje preduzeće i da pokušamo tako zaposliti određeni broj mladih, da im pružimo priliku i da ih obučavamo kako bi dobili neke vještine i bili kompetentniji na tržištu rada.

Realizacija ideje – od početka razmišljanja pa do obrtanja proizvodnje i plasiranja proizvoda na tržište – trajala je oko godinu dana. Krajem decembra 2013. godine objavljen je poziv kroz Projekat zapošljavanja mladih (YEP) koji finansira Švajcarska razvojna agencija i Udruženje “Mos”t je apliciralo sa svojom idejom na taj otvoreni poziv. Na pozivu smo prošli u prvi krug, onda smo dalje razvili koncept i prošli u drugi krug, te nam je na kraju ovog prilično konkurentnog poziva odobren grant preko kojeg smo uspjeli da realizujemo planirane aktivnosti, osnujemo preduzeće, da nabavimo neophodnu opremu za pokretanje proizvodnje, ali smo morali, pored toga, uložiti neka svoje sredstva kako bismo zaokružili čitavu priču. YEP je finansirao njihov projekat SPAZaM – socijalnim preduzetništvom do aktivnog zapošljavanja mladih, dok je Opština Gradiška sufinansirala ovaj projekat.

Cilj projekta SPAZAM je bio stvaranje uslova za zapošljavanje mladih kroz razvoj koncepta socijalnog preduzetništva i promociju omladinskog preduzetništva i samozapošljavanja. Kako bi postigli ovaj cilj, aktivnosti će biti fokusirane na poboljšanje uslova vezana za tri definisana problema, i to:

1. veliku stopu nezaposlenosti mladih; 2. nedovoljnu informisanost mladih o različitim modalitetima zapošlja-

vanja i samozapošljavanja; i 3. nedostatak međusektorske saradnje na lokalnom nivou. U skladu sa ova tri problema definisani su sljedeći specifični ciljevi proje kta:

1. Povećavanje konkurentnosti mladih na tržištu rada i njihove zapo-šljivosti kroz neformalno obrazovanje;

2. Razvijanje koncepta socijalnog preduzetništva na lokalnom nivou; 3. Stvaranje boljih uslova na lokalnom nivou za zapošljavanje i samoza-

pošljavanje mladih kroz međusektorsku saradnju i promociju predu-zetništva.

Prva primarna ciljna grupa ovog projekta bili su mladi od 18 do 30 godina sa područja opštine Gradiška koji su registrovani na Birou za zapošljavanje i aktivno traže posao. Druga primarna ciljna grupa su: Administrativna služba op šti ne Gradiška, Skupština opštine Gradiška, Biro za zapošljavanje Gradiška, te privatna preduzeća koja pokažu spremnost za saradnju tokom i nakon projektnih aktivnosti.


Sekundarna ciljna grupa projekta su svi mladi sa područja opštine Gradiška, ali i mladi zainteresovani za pokretanje sopstvenog preduzeća ili neku drugu vrstu samozapošljavanja, s obzirom da će promocija i saradnja sa lokalnim institucijama biti usmjerena na smislenije usmjeravanje javnih sredstava za podsticaj samozapošljavanju mladih.

Aktivnosti su bili grupisane u skladu sa ciljevima koje smo postavili i njihova relizacija se ogledala kroz:

1. Edukacije mladih koji su bili registrovani na Birou za zapošljavanje 2. Osnivanje i rad socijalnog preduzeća 3. Uspostavljanje međusektorske saradnje i promocija dostupnih

elemenata za samozapošljavanje i zapošljavanje

Uspostavljanje preduzeća i pokretanje proizvodnje

Glavna aktivnost u projektu je svakako bila osnivanje i rad socijalnog preduzeća. Ta aktivnost je podrazumjevala veoma mnogo priprema i analiza kako bi uopšte krenuli u realizaciju samih aktivnosti.

Socijalno/društveno preduzeće još uvijek u BiH i RS nije zakonski prepoznato kao takvo. S obzirom na to da je Udruženje “Most” osnivač i vlasnik preduzeća, morali smo da se registrujemo kao d.o.o. i da funkcionišemo kao bilo koje drugo preduzeće. Odmah smo se u startu pomirili sa činjenicom da imamo sve obaveze kao i drugi, nemamo nikakvih povlastica, tako da mi moramo da stvaramo dobit, da obrćemo, da prodajemo, uvozimo itd. kako bismo mogli da isplatimo svoje fiksne troškove, radimo na razvoju proizvodnje i da održimo naše preduzeće uspješnim i profitabilnim.

Relativno brzo smo donijeli odluku da ulazimo u socijalno/društveno preduzentištvo, ali je dugo vremena trebalo da odlučimo u kom pravcu da se usmjerimo naše poslovne aktivnosti. Prvi princip koji smo imali i sa kojim nije bilo kompromisa je taj da pokrećemo proizvodnju i da stvaramo konkretan proizvod. Nakon mnogih analiza i istraživanja priliku smo vidjeli u tekstilnoj industriji, tačnije industriji proizvodnje odjeće. Jedan od razloga je taj što su ulaganja u tekstilnu industriju relativno mala, i da tekstilne firme posluju pozitivno unazad četiri-pet godina, tako da su odlučili da krenu tim putem. Pored toga, željeli smo da proširimo ponudu koju će naše preduzeće pružati, jer u Gradišci najveći broj tekstilnih firmi radi na principu usluga šivenja za druge brendove, te smo odlučili da pokrenemo svoj vlastiti brend koji bi zatim plasirali na tržište.

Sam proces registracije preduzeća nije toliko zahtjevan i uspjeli smo relativno brzo da registrujemo preduzeće i krenemo sa samom proizvodnjom.


S obzirom na to da smo kretali u poslovne aktivnosti koje podrazumjevaju zaokruživanje poslova proizvodnje i plasmana robe, bilo je neophodno da se stvori jedan kvalitetan tim ljudi koji su stručni u ovim oblastima. Tako smo angažovali grafičke dizajnere koji su uradili vizeulni identitet našeg prvog brenda “Funky Guerrilla”, tekstilne dizajnere koji su razvili prvu kolekciju naših proizvoda, tekstilne inžinjere koji su organizovali proces proizvodnje i obučili radnike, ali i osobe koje su nam pomogle da razvijemo plan prodaje i pristupa tržištu. Moram da napomenem da je u prvim koracima bila ključna pomoć i ljudi iz lokalne zajednice koji su podržavali našu ideju i koji su nam pro bono pomagali sa savjetima i uslugama. To je isto bio jedan od ključnih elemenata da stvari postavimo na pravo mjesto na samom početku.

Kada smo krenuli sa radom morali smo prvo da iskomuniciramo svim partnerima šta je to u stvari socijalno/društveno preduzetništvo. Poruka koju smo mi slali je bila ta da je socijalno/društveno preduzetništvo biznis koji posluje sa idejom da kroz zaradu koju ostvari putem prodaje proizvoda ili usluga ispuni jasnu socijalnu misiju. To se prvenstveno ogleda kroz činjenicu da ostvarena dobit ne služi za uvećanje imovine i kapitala određenog pojedinca, nego se ulaže u društveno odgovorne aktivnosti, kao što su, na primjer, dalje zapošljavanje teško zapošljivih grupa (uključujući i mlade), obrazovanje, kultura, određena socijalna pitanja, zaštita životne sredine, razvoj volonterizma itd.

Razvoj preduzeća i brenda “Funky Guerrilla”

Mnogi će se iznenaditi kada kažemo da iza naziva našeg branda – “Funky Guerrilla” - stoji jedna čitava filozofija i odnos prema društvu u cjelini. S obzirom na to da je FG Grupa društveno preduzeće, jasno je da težimo ka jednakosti i socijalnoj pravdi u našoj zemlji, ali i van nje. Trudimo se da zapošljavamo isključivo mlade ljude do 30 godina starosti, ali i ostale teško zapošljive grupe, i dajemo im priliku da pokažu svoje vještine, koje sigurno imaju. Rezultate njihovog rada su vidljivi na svim našim proizvodima. Ovo,


na jedan specifičan način, predstavlja borbu mladih protiv nezaposlenosti, ali i gerilski rat (Guerrilla) jedne male proizvodnje sa svjetski poznatim brandovima prisutnim na našem tržištu.

Razvoj brenda i naših proizvoda je najviše zavisio od tima ljudi koji su zaposleni u našem preduzeću, ali i jednog širokog tima saradnika koje smo okupili. To je jedan mladi tim ljudi, koji su stvarno dali sve od sebe da ideja zaživi. Naša proizvodnja se nalazi u Novoj Topoli, kod Gradiške, gdje trenutno imamo četiri zaposlene osobe. Pored toga, imamo veliki broj vanjskih saradnika sa kojima sarađujemo i koji su zaduženi između ostalog i za kreacije. Od osnivanja preduzeća pa do sada smo razvili veliki broj kreacija i kolekcija, a kolekcije su nam najčešće dizajnirali studenti dizajna i konfekcije sa Tehnološkog fakulteta u Banjaluci: Sanja Šipragić, Marko Feher Potkozarac i Darija Škorić. Pored toga, i Tamara Desančić, tekstilni inžinjer u našem preduzeću, je razvila nekoliko zaista sjajnih kreacija koje su odlično prihvaćene. Cilj nam je da nastavimo saradnju sa domaćim, mladim dizajnerima i u budućnosti. Za realizaciju i izradu je zadužen naš tim u proizvodnji, koji isto tako radi odličan posao. To su ograničene serije i količine, gdje fokus stavljamo na kvalitet izrade i za sada dobijamo veoma pozitivne reakcije.

Pored razvoja i izrade proizvoda kao jednog od najbitnijih segmenata u razvoju brenda, a koji se odvijaju u našim prostorijama, veoma bitan segment je i način plasmana robe na tržište. Trenutno robu plasiramo putem naše web stranice www.funkyguerrilla.com, te “Funky Guerrilla” butika koji je otvoren u Gradišci. Pored toga, često radimo za partnere koji naručuju veće narudžbe odje vnih predmeta koje onda personalizujemo i prilagođavamo zahtjevima naših klijenata. Svi su veoma zadovoljni našim radom i obično se da saradnja nastavlja dugoročno. Pored toga, radimo i usluge razvoja i šivenja proizvoda za druge brendove, koji nemaju svoju proizvodnju. Tako smo do sada sarađivali sa brendom “Bubsi Beba” iz Banje Luke, koji isto imaju zaista odlične ideje i proizvode.

Za Funky Guerrilla proizvode koristimo materijale visokog kvaliteta. S obzirom na to da težimo visokom kvalitetu izrade, moramo da radimo sa kvalitetnim materijalima. To su najčešće prirodni materijali kao što su pamuk ili viskoza, međutim ima i ostalih materijala koje koristimo za haljine kao što je Ponte Roma koji ima i drugih primjesa. Npr. za naše dukseve koristimo dve vrste futera koji je veoma udoban, dok neki imaju i određeni postotak elastina, što dodatno daje komfor. Cilj nam je da kroz čitav proces - od dizajna do izrade i plasmana - zadržimo jednu prepoznatljivost i kvalitet i da na taj način dugoročno gradimo odnos sa našim kupcima i razvijamo brend. Upravo taj razvoj brenda je jedan dugoročan proces, koji se ne završava samo razvojem vizealnog identiteta, nego konstantnim unaprijeđenjem proizvoda i povećanju kvalitete proizvoda i usluga koje pružamo.


Poruka mladima:

Mladima poručujemo da se ne oslanjaju na ni na domaće vlasti, niti na inostrane izvore podrške, nego prvenstveno na sebe, da konstantno ulažu u usavršavanje i sticanje znanja i da vrijedno rade i pruže svoj maksimum. Nažalost, svaka vlast se više bavi sama sobom nego mladima i jednostavno se ne može očekivati da će rješenje samo da dođe. Organizujte se i radite za svoju ideju i svoje vrijednosti i sami sebi izgradite prilike, jer čekanje samo pogoršava stvari.


Studija slučaja: Socijalno preduzeće „Smokvica“Ljiljana Čičković134

Uvod

“Ženski centar” Trebinje registrovan je 2002. godine u Trebinju od strane 20 žena i muškaraca - “osnovali smo ovu organizaciju duboko svjesni diskriminacije polova i u želji da našim aktivizmom doprinesemo pozitivnim promjenama kako na lokalnom tako i na entitetskom, državnom i regionalnom nivou.”

Uočili smo ključni problem žena žrtva porodičnog nasilja, a to je ekonom-ska zavisnost o nasilniku. Razmišljali smo, kako bi se on efikasno mogao rije-šiti kako žrtva ne bi bila prisiljena da se vraća nasilniku, samo zato što nema ekonomsku održivost. Prirodno se pojavila ideja ekonomskog osnaživanja žena žrtva porodičnog nasilja i to kroz poljoprivrednu zadrugu koja će se baviti tradicionalnim uzgojem smokve, specifične za mediteransko podneblje istočne Hercegovine, koja spada u red izrazito nerazvijenijih regija u BiH. Cijeli poslovni poduhvat ima široki uticaj te će njegovo ostvarivanje uspostaviti iskustvene, proizvodne, tehnološke i marketinške mogućnosti za cijelu lokalnu zajednicu, a ujedno je i prenosiv na druga područja u, a i izvan Bosne i Hercegovine.

Dimenzije poslovnog poduhvata

Poslovni poduhvat ima četiri dimenzije:- omogućava ekonomsko osnaživanje jedne od najranjivijih kategorija

žena žrtava porodičnog nasilja, dakle promoviše socijalno preduzet-ništvo;

- omogućava siguran i kontinuiran izvor finansiranja za aktivnosti organizacije „Ženski centar“ Trebinje, inače nosioca ovog projekta, u iznosu od 30 % od godišnjeg profita;

- ima širu društvenu dimneziju jer promoviše udruživanje manjih po-sjeda odnosno farmera u zadruge, ovo se posebno odnosi na žene jer na ovaj način imaju veću šansu da za svoje male/iscjepkane količine proizvoda ili usluga plasiraju na tržište;

- vraćanje tradicionalno tehnološki pristup sušenja i obrade smokava kao inovativni pristup uzgoju autohtonih sorti smokava; te stvaranja najvećeg plantažnog i organskog zasada smokava u regionu u medi-

134 Ženski.centar.Trebinje; [email protected]


teranskim državama (BiH, Crna Gora, Hrvatska, Albanija, Make-donija).

Sve navedeno, dugoročno će biti uslov i posticaj za stvaranje novih (starih i novih) proizvoda na tržištu koji će osigurati uslove za ekonomsko osnaživanje žena žrtava porodičnog nasilja kao i održivost same fondacije „Ženski centar“ Trebinje.

Planirano je da se poslovni poduhvat realizuje u dvije faze:1) U prvoj fazi će osam žena žrtava porodičnog nasilja osnovati

poljoprivrednu zadrugu „SMOKVICA“ sa p.o. Trebinje, prvu žensku zadrugu u Hercegovini sa početnim ulogom od 10 KM po osobi. Zadruga će nabaviti 1.650 dvogodišnjih sadnica smokava s ekološkom deklaracijom. Sadnice će se, uz kontrolu i nadzor, stručnih lica posaditi u decembru mjesecu 2016. a najkasnije u februaru 2017. na dugogodišnjem zakupljenom zemljištu, ukupne površine od sedam hektara.

2) Druga faza odnosi se na finalizaciju i distribuciju finalnih proizvoda na tržištu. Ona se odnosi na omogućavanje primarne prerade - izradu sušare za tradicionalno sušenje smokava i adaptaciju objekta za tradicionalnu preradu svježih smokava, uz nabavku opreme za sušenje smokava i proizvodnju džemova, kaša, likera, napitaka, slatkog, peciva i dr. U toj će se fazi pokrenuti i dobijanje certifikata za organski uzgoj i proizvod, kao i certifikata poslovanja ISO 9001 jer će zadruga biti tržišno orijentisana na izvoz prvenstveno u EU i Rusiju ali će ujedno biti otvorena i prema tržištu Amerike, Japana i Kine.

Opis strukture i posla poljoprivredne zadruge „Smokvica“ sa p.o. Trebinje

Osnovni podaci

Naziv : Poljoprivredna zadruga „Smokvica“ sa p.o. Trebinje

Upravljačka struktura

Skupštinu čine osam osoba: Slavojka Šupljeglav, Sarić Slavica, Šakotić Daliborka, Gnjato Dara, Nada Gobović, Gordana Pjanić, Milena Ambulija i Ljiljana BijelovićNadzorni odbor čini jedna osoba: Nada GobovićUpravni odbor čine tri osobe: Gordana Pjanić, Milena Ambulija i Ljiljana BijelovićDirektor

Broj zadrugara: 8

Datum osnivanja: jun 2016.


Grupa građana, 20 muškaraca i žena je osnovala 2002. godine u Tre-binju „Ženski centar“ Trebinje, udruženje za pomoć djeci i ženama žrtvama porodičnog nasilja. Udruženje je nastalo kao izraz potrebe da se javno progovori o nasilju nad ženama i djecom koje se, do tada, smatralo privatnim problemom pojedinaca, a ne kao problem koji utiče na cijelo društvo. Duboko ukorijenjeni stereotipi i patrijarhalni stavovi o poziciji i ulozi žene u društvu i porodici stvorili su određene „tabu teme“ po pitanju specifičnih odnosa između muškaraca i žena. Rukovođeni željom da se doprinese rješavanju ovog globalnog problema, prije svega u okviru regije, ali i na nivou države i šire, se sprovode aktivnosti u različitim oblastima života i rada kako bi se obezbijedili najadekvatniji odgovori na ovaj izazov. Iako su naše aktivnosti usmjerene na različite oblasti (na primjer, društveni život, zdravstvene usluge, socijalna zaštita, ekonomija), i primjenjuju se različite metodologije, njihov cilj je zajednički: poboljšanje položaja žena u društvu Republike Srpske, odnosno cijele Bosne i Hercegovine, primarno kroz razvoj partnerstva između muškaraca i žena u porodici i društvu. Ove godine u „Ženski centar“ Trebinje se preregistrovao u fondaciju i pri tome nije odstupio od svoje misije i vizije samo je proširio svoj djelokrug rada.

Vizija organizacije je poboljšanje položaja žena u društvu i porodici, kao i život bez nasilja, a misija je borba za dječija i ženska ljudska prava u svim segmen-tima, te ekonomsko osnaživanje žena. Rad organizacije se zasniva na procjeni potreba, tako da su rezultati proizvod prepoznatih potreba i volonterskog doprinosa za njihovo zadovoljenje.

Kako zakon u BiH ne prepoznaje socijalno preduzetništvo odlučeno je pokrenuti poljoprivrednu zadrugu kroz koju bi se direktno ekonomski osnažilo osam žena žrtava porodičnog nasilja–kao osnivače zadruge ali i jedan značajan broj kroz sezonski rad (najmanje njih 20 po sezoni). S druge strane od profita zadruge će 30% odlaziti na aktivnosti „Ženskog centra“ i na taj način doprinositi daljem rad i razvoju organizacije koja je inicijator same zadruge.

Poljoprivredna zadruga “Smokvica” sa p.o. Trebinje će svoje odnose temeljiti na vrijednostima – solidarnost, zajedničko upravljanje i u skladu sa tim:

• da postupa sa pažnjom dobrog privrednika prema onome što je dobila od „Ženskog centra“ na besplatno korištenje, u stvarima, pravima i novcu;

• da plaća sve fiksne i varijabilne troškove;• da ne može vršiti spajanje, pripajanje i razdvajanje, bez saglasnosti

„Ženskog centra“.


Misija, vizija i ciljevi Poljoprivredne zadruge „Smokvica“

Misija: Poljoprivredna ženska zadruga „Smokvica“ doprinosi razvoju i prepoznatljivosti „trebinjske smokve“ koja uz tradicionalni način uzgoja i ruralnu preradu certificiranih organskih proizvoda od smokve, podržava i postiče turistišku ponudu regije, te ženama koje imaju oteženi pristup tržištu rada pružati priliku za stjecanjem dodatnih primanja.

Vizija: Postati socijalno preduzeće koje snažno djeluje za dobrobit lokalne zajednice, a dodatno dijelom svojih prihoda podržava djelovanja „Ženskog centra“ Trebinje, čime će se poboljšati položaj žena u društvu i porodici, i znatno smanjiti nasilje u porodici.

Ekološki cilj: Smokve ne zahtjevaju tretman pesticidima, a zaštitna sredstva koja će koristiti u slučaju potrebe će biti isključivo prirodnog porijekla, te će se tako smanjtiti njihov negativan uticaj na čovjeka i životno okruženje. Plod smokve je gotovo u potpunosti iskoristiv, a razmišlja se i o preradi lista smokve u brašno, prema japanskoj recepturi.

Opis proizvoda

Smokva je tradicionalna voćka ovog kraja, vrlo je poželjana jer ne zahtijeva veliku brigu i znanje u uzgoju, a zahvalna je, jer nema „škarta“. To je jedna od rijetkih voćaka koja je 100% iskoristiva. Plod, list, pa i stablo su vrlo poželjne sirovine od kojih se može proizvesti mnoštvo atraktivnih proizvoda. Tako od ploda se može proizvesti: sušena smokva, smokvenjaci, džem, marmelada, domaći pekmez, sok, kompot, kaša za djecu, liker, napitak, slatko, razna peciva i rakija. Dok se od smokvinog lista može praviti posebna vrsta brašna, a list se može koristi i za čaj. Drvo smokve je vrlo dragocjeno, no ujedno i dugovječno tako da je ono u ovom poduhvatu osnovno sredstvo i predstavlja vrijednost.

Iako ima ovako široku primjenu, poljoprivredna zadruga „Smokvice“ će se u početku svog poslovanja koncentrisati na dva osnovna proizvoda:

(1) Organsku sušenu smokvu I klase – tradicionalno ručno ubranu i sušena na vazduhu, a u pakovanjima od:a) Rinfuzi b) U malim pakovanjima od 100 i/ili 250 g

Ovu segmentaciju je potvrdilo istraživanje tržišta u kojem je potvrđeno da je smokva vro poželjna namirnica, te je 67% od obuhvaćene ciljne skupine odgovorilo da konzumira sušenu smokvu i polovica njih je kupuje na tržnicama što je ujedno dalo i uvid u poželjan smjer distribucije. 42% ispitanika želi smokve kupovati u rinfuzi, dok ipak postoji i znatan interes za manjim pakiranjima, koji


će viši pokrivati maloprodaju preko trećih (supermarketi, prodavnice zdrave hrane i sl.)

(2) Organski džem od smokava – smokve koje ne zadovolje ekstra kvalitetu će se prerađivati u džem u pakovanjima od:a) po 1 kg b) 250 gc) 30-50 g

Najviše džema će se nuditi u pakovanju od 250 g jer većina ispitanika džem kupuje kroz maloprodajne objekte, dok su ostala pakovanja zanimljiva gastronomiji, što je također potvrđeno ispitivanjem tržišta.

Dodatna vrijednost smokve će se komunicarati kroz korišćenje naziva „trebinjska smokva“ kojom će se prenosti tradicionalni način uzgoja i prerade smokve, no ujedno i mediteransko okruženje koje izuzetno pozitivno utiče na kvalitetu sirovine. Takvim se pristupom jača i integracija i prepozntaljivost u loklanoj zajednici.

Za rasad će se nabaviti dvogodišnje sadnice smokve sa deklaracijom o načinu tretiranja sadnica, u skladu sa dozvoljenim sredstvima za dobijanje certi fikata organsko, a prema kojim će se načelima poizvoditi. Smokva daje rod već treće godine starosti, a od pete do sedme godine starosti, zavisno od načina uzgoja, stabla smokve donose puni rod i on se kreće u prosjeku cca 17 t po hektaru ili 50 do 60 kg smokava po stablu. Rađa redovno i obilno te u povoljnim ekološkim uslovima i uz savremeni uzgoj daje visoke prinose. Smokva je biljka koja traje duže od 50 godina. Od kilograma svježih smokava dobija se 25 dekagrama suvih.

S obzriom na tradicionalnu preradu smokve, materijale za proizvodnju kao i oprema za sušaru će se nabavljati prvenstveno u BiH izuzev ukoliko isti nisu dostupni ili pak kvalitetom ne zadovoljavaju.

Ciljno tržište

Prema geografskim kriterijima tržište dijelimo na domaće (BiH) te izvozno tržište (EU i Rusija). Po ostalim kriterijima segmentacije kroz kanale prodaje prepoznajemo slijedeće ciljne skupine:

1. Kupci na pijacama2. HOREKA (hoteli, restorani, kafići)3. Prodavnice zdrave hrane i ostala maloprodajna mjesta koja u ponudi

imaju „zdravu hranu“.

Pokušat će se razvijati i dvije niše, koje ni kroz provedeno istraživanje nisu dale jasnije uvide, no i dalje nam se čine atraktivne za dugoročnije strategije: Avio-


kompanije i dijaspora. Omjeri prodaje se očekuju prema redosljedu navođenja kanala, no s odmakom i intenzitetom, te velikim brojem Srba, Bošnjaka i Hrvata koji žive u inostranstvu se očekuje da će i navedene niše postati atraktivne. A krajnji su se potrošači segmentirali po kriterijima upotrebe proizvoda.

Slijedeća tablica predstavlja očekivanu početnu veličinu i karakteristike tržišta, tj. ciljne grupe:

SEGMENTACIJA KARAKTERISTIKE UKUPNA VELIČINA VRSTA PROIZVODA

Pijace veće pijace koje postoje u Trebinju, Sarajevu i Banjaluci

5 -refuzna pakovanja-džemovi

Hoteli više i visoke kategorijeu turistički atraktivnim mjestimas interesom za zdravu prehranukoji imaju društveno odgovorno poslovanje

72 hotela sa 4 i više zvjezdice u BiH (39 u FbiH i 33 u RS):11 hotela u Trebinju, Mostaru i Neumu

-sušena smokva u refuznom pakovanja - konzumacijapakiranja od 250 g kao „jestivi suvenir“

Restorani koji nude domaću kuhinju koji imaju društveno odgovorno poslovanje

100 refuza za sirovina (za kolače i sl.) - džem kao sirovina

Prodavnice zdrave hrane

-unutar BiH 10 -refuzna pakovanja-pakovanja od 250 grama-džem od smokve

Avio-kompanije koje posluju u BiH, Srbiji i Crnoj Gori;koji imaju društveno odgovorno poslovanje.

5 -mala pakovanja kao „snack“ „jestivi suvenir“

Dijaspora udruženja dijaspore porijeklom iz regionaSrbi, Bošnjaci i Hrvati koji žive u inostranstvu i vezani su za domovinu

5 pakiranja od 250 g kao „jestivi suvenir“džem – konzumacija i „jestivi suvenir“

Većina se klijenata (izuzev kupaca na pijacama) opskrbljuje od smokava iz Sredozemlja (80% svjetske proizvodnje smokve koja iznosi 1.500.000 t). Najveći proizvođači i izvoznici su Turska, Grčka, Italija, Alžir, Maroko i Španija.


Analiza tržišta

Uža (mikro) lokacija

Iako postoje svi potrebni makro-uslovi u Hercegovini, ipak uzgoj medi teranskog voća još uvijek nije u adekvatnoj mjeri zastupljeno, tako da najmanji procenat suhih smokava kao i njenih prerađevina na tržištu u Bosni i Hercegovine dolazi iz Turske, Alžira, Tunisa, Italije, dio iz regiona a ne od domaćih proizvođača.

Minimalna zasađena površina koji bi bila ekonomski isplativa je pola hektara. Ujedno, to je jedan od preduslova da bi se ostvarili podsticaji, odnosno novčana sredstva koje dodjeljuje Ministarstvo za povećanje poljoprivredne proizvodnje u Federaciji BiH ali ne i u Republi Srpskoj, gdje smokve uopšte nisu obuhvaćena kao kultura za koju se isplaćuje podsticaj.

Iako postoji potreba na tržištu za domaćim smokvama ipak, otkup nije riješen, a nema ni organizovanog zajedničkog nastupa na tržištu. U suštini, nema industrijske proizvodnje voća, niti industrijske prerade smokava. Plasman proizvoda obavljaju sami proizvođači, uglavnom nakupcima i prekupcima, dijelom krajnjim kupcima na tržnicama.

U Hercegovačko-neretvanskom kantonu pripremaju zakon o podsti-cajima za podizanje novih nasada voćnjaka (smokava), smatramo da bi slična incijativa trebala da se delegira i u Republici Srpskoj.

Smokvari vide šansu u ovoj razvojnoj grani - za razvoj proizvodnje, ali i plasmana voćke koja bi mogla postati prepoznatljiv hercegovački brand, ne samo na domaćem tržištu, već puno šire. Iz prethodno navedenih razloga smatramo da je osnivanje poljoprivredne zadruge „Smokvica“ koja će se baviti uzgojem i preradom smokava dobar poslovni poduhvat, visoko profitabilan i u usponu sa daljim razvojnim šansama.

Plantaža smokava će se uspostaviti na širem području oboda Grada Trebinja, u ruralnom dijelu područja Raševići (sela Gornji i Donji Mionići). Na ovoj parceli od cca 7 ha (5 ha za plantažu i ostatak za skladištenje, mini proizvodni pogon, paketara, sušaru, vozni park i dr-svi objekti će biti montažni) postignuti su optimalni mikro-klimatski uslovi ali i geografski jer se nalazi na tromeđi Bosne i Hercegovine sa Crnom Gorom i Hrvatskom. Lokacija je izvan regulacionog i urbanističkog plana pa samim tim je olakšan pristup svim administrativnim obavezama. Lokacija ima pristup magistralnom putu, pristup vodi (blizina Trebišnjice), struji i telekomunikacijama.


Rezultati istraživanja tržišta

Istraživanje se sprovodilo za pet različitih segmenata: za hotele i restorane, za građane na pijacama, za dijsporu, za prodavnice zdrave hrane i za avio-kompanije. Cilj upitnika je bio istražiti stavove potencijalnih kupaca o vrsti pakovanja, cijeni, načinu ponude i proizvodnje suhih smokava i džema od smokava kako bi naše planirane proizvode prilagodili njihovim zahtjevima i potrebama. Upitnici su sprovedeni on-line (širom BiH, kanalisano u Crnoj Gori, Hrvatskoj, Srbiji i u zapadnoj Evropi-za dijsporu) i direktno (u Trebinju, Neumu, Mostaru, Istočnom Sarajevu, Sarajevu i Banjaluci). Od ukupno 363 kontaktiranih, dobili smo odgovor od njih 294. Ubjedljivo pokazao se kao najefikasniji načni anketiranja „face to face“ što su dvije naše anketarke i uradile.

Anketom su obuhvaćene slijedeće ciljne skupine:

Ciljna grupa Broj poslanih anketa / direktnih ispitanika Broj odgovora

Građani na pijacama 100 (po 20 na pijacama u Trebinju, Neumu, Sarajevu, Istočnom Sarajevu i Banjuluci) izravno anketiranje

100

HOREKA (hoteli, restorani, kafići)

240 (on-line) 183

Prodavnice zdrave hrane 12 (izravno) 11

Avio kompanije 6 (telefon/on-line) 0

Udruženja dijaspore 5 (telefon/on-line) 0

Analiza prodajnog tržišta

Ciljne grupe su ujedno i prodajna tržišta. Prodaja se planira oranizirati kroz veleprodaju i to direktno ili putem posrednika. Maloprodaja će zaživjeti tek s prodajom na imanju kada se za isto poslože uslovi, tj. kada ono bude otvoreno za posjete javnosti.

Primarno će se snadbjevati domaće tržište, no rastom zadruge će se prodaja širiti na inostrana – prvo ona susjedna (Hrvatska, Srbija, Crna Gora), no planirano je iskoračiti i na ostala tržišta EU, Rusije, SAD i Kine. S vremenom će se razvijati i internet prodaja – direktno s vlastite stranice ili kroz stranice ponuđivača zdrave hrane.

Što se tiče konkurencije, ona postoji u dva oblika: a) domaći proizvođači koji su većinom mali i prodaju direktno na pijaci b) uvoznici (najčešće Turske, Alžira, Tunisa i Italije) koji plasiraju i na

pijace kroz preprodavače, ali i u maloprodajne objekte.


Konkurentnost će se postizati kroz način poizvodnje, koja je tradicionalna, smokve su ručno ubrane i sušenu što im daje izuzetnu kvalitetu, a koja je i prema istraživanju tržišta važna za krajnje potrošače. Kupci također potvrđuju da žele kupovati od domaćih proizvođača što će se takođe korisiti u komunikaciji i strategiji prodaje. Naposljetku i lokalitet uzgoja doprinosi izuzetnoj kvaliteti i jedinstvenoj poziciji.

Dobijanje certifikata „organsko“ za proizvod se smatra izuzetno važnim za izvozna tržišta, te će se već od samog početka poslovanja voditi posebna paž-nja oko nabavke opreme, alata, sadnica, objekata, ambalaže kao i tretmana bilja-ka, koje će biti usklađeno sa standardima organskog kako ne bi imali prepreku da dobijemo certifikat organsko.

Opis potrebnih tehničkih sredstava

Investicijski plan pothvata

Investicija će se provoditi u nekoliko faza i vrlo je intezivna, a spora u svom povratu, jer se puni prihod očekuje tek u nakon 5-7 godine. No kako bi se potencijal iskoristio što je ranije moguće je važno što veći dio od potrebnih sredstava zatvoriti u što kraćem roku. Ukupno je potrebno 341.323 KM (ili po trenutnom tečaju 195.00 USD) a prema sljedećem finansijskom planu:

U prvoj se fazi svakako treba prvo poravnati tlo pa ga onda pripremiti jer za svaku sadnicu potrebno je visoko kvalitetno gnojivo kao i visoko kvalitetna zemlja. Treba imati u vidu da zbog usitnjenih parcela s jedne strane u ponudi a naše potrebe za trebinjske uslove velike porcele od cca 7 ha sa druge strane, kao i osjetljivosti i zahtjevnosti same sadnice smokve za uzgoj, uz neriješenost imovinskih vlasnika slobodnog zemljišta u ponudi, nismo imali puno izbora te smo se obratili Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede za kon-cesiju na najduži zakonski rok, sa mogućnosti produžavanja zakupa. Zem ljište je zahtjevno za pripremu jer je potrebno poravnjavanje terena, čišćenje, uređenje, ograđivanje, obogaćivanje sa kvalitetnom zemljom i dobro đubrenje i startno traži značajnije investiranje u pripremnoj fazi.

Drveni stubovi za sadnice potrebni su u prvom periodu uzgoja sadnica, da ih ne bi vjetar polomio, dok one same dovoljno ne ojačaju svoje stablo i ne ožile.

Ograda je bitna kako bi se zaštitile sadnice kako od sitne divljači tako i od domaće stoke ali i od eventualne krađe.

Motokultivator sa priključcima i pumpom koristiti će se za prskanje, košenje i prevoz smokava prilikom branja ali on nije nužan da se kupi u prvoj


godini jer se može i rentirati, bar za prvo vrijeme. U nekoj budućnosti, treba planirati i protivgradnu mrežu koje osim od grada štite voćku i od prevelikog sunca ali i od ptica.

Potrebno je nabaviti velike kazane za potapanje smokava u slanu vodu u cilju njihove zaštite od upljuvka muha, tj. tradicionalni način konzerviranja suve smokve.

Sušara se treba izgraditi namjenski u ukupnoj osnovi površine od 1000 m2 (korisne površine od 800 m2), sa jednim spratom (zbog uštede na prostoru) od željezne konstrukcije pokrivene leksanom od 6 mm. Da bi smokve bile izložene strujanju vazduha a opet zaštićene od ptica i kukaca, potrebno je kompletnu bočnu konstrukciju okružiti sitnom mrežom protiv komaraca. Površinu sušare za sušenje na tradicionalan način, ćemo maksimalno iskoristiti izradom tacni od nerđajućeg čelika po principu ladica tako da na jednom spratu visine 2 metra postavi se po 4 reda tacni od 1 m širine a 2 m dužine (na svakih 40 cm dubinskog razmaka).

U drugoj fazi, kao što smo već naveli izgradićemo pomoćni objekat za obradu proizvoda od smokve, onih koji nisu iz nekog razloga adekvatni za sušenje (npr. zbog oštećenja kožice ili petiljke, zbog veličine i dr.). Nabava kombi vozila za potrebe distribucije planirana je takođe u ovoj fazi.

U prosjeku oko 70% ukupnog roda smokava se može sušiti dok se ostatak od 30% prerađuje. Akcenat tehnologije proizvodnje će biti na tradicionalnim receptima.

Analiza nabavnog tržišta

Iako sadnice nemaju organski certifikat, već se uzgajaju na konvencionalan način proizvodnje, ukoliko imaju potvrdu da nisu tretirane ničim ili pak da su tretirane dozvoljenim sredstvima, one mogu ući u skraćeni period konverzije u trajanju od 6 mjeseci, kako bi dobile organski certifikat. U suprotnom, period konverzije traje tri godine kako bi se mogao dobiti certifikat organsko. Iz tih razloga odlučili smo da sadnice kupimo u Bosni i Hercegovini-gdje postoji samo jedan rasadnik koji tretira dozvoljenim sredstvima sadnice (prema standardima organske proizvodnje), eventualno u Hrvatskoj (ukoliko ne bude dovoljan broj dvogodišnjih sadnica sa deklaracijom odgovarajuće sorte). To će ujedno uveliko smanjiti troškove nabavke (zbog cijene certifikovane sadnice i transporta) a na kraju ćemo imati isti rezultat: dobićemo certifikat organsko i za sadnice kao i za proizvod-smokve, u nekoj kasnijoj fazi rada i razvoja zadruge.

Sva osnovna i obrtna sredstva kupiti ćemo u BiH izuzev dijela sadnica smokava, ukoliko proizvođač iz BIH ne uspije da obezbijedi dovoljan broj sadnica


kao i kompletnu sušaru. Zbog uštede na cijeni, trudićemo se da nabavljamo sve iz prve ruke, bar ono što nam bude dostupno. Nabavka će se vršiti u skladu sa I i II fazom tj. I faza odvija se u prvoj a II faza u drugoj projektnoj godini kako bi smo izbjegli troškove skladištenja. Prilikom izgradnje objekta za sušaru i proizvodni pogon, moraćemo izraditi i manje skladište kako bi smo mogli lagerovati robu i na taj način izbjeći dodatne troškove skladištenja.

Rokovi isporuke biće u skladu sa zakonom u RS, odnosno BiH. Nabavka će se vršiti u skladu sa važećim zakonom u RS, i odabiraćemo najpovoljniju po-nudu za naše potrebe. Cijene za svu veću opremu kao i obrtna i osnovna sredstva, planirane su „franko“ Trebinje, dakle uključuju i transport tj. isporuku jer mi nemamo kamion. Stajsko đubrivo nabavljaćemo od lokalnih seljaka/farmera koji stoku vode na ispašu i koji im ne davaju prihranu koja nije dozvoljena prema standardima za organsku sertifikaciju. Radnu snagu za sušenje i proizvodnju prerađevina od smokava , činiće same žene žrtve porodičnog nasilja koje će i osnovati žensku zadrugu „SMOKVICA“, njih osam. Za sezonsku radnu snagu za branje smokava, zadruga će angažovati lokalno stanovništvo gdje će prednost imati žene iz reda ranjivih kategorija sa akcentom na žrtve nasilja. Zadruga u budućnosti ima i tendeciju rasta potreba za novim radnim mjestima za proizvodni pogon kao i za pakirnicu.

Plan marketinga

Hronološki pregled planiranih količina

U prvoj godini poslovanja možemo samo da zasadimo dvogodišnje sadnice koje dospjevaju na rod tek treće godine. No taj rod je u prosjeku par kilograma (2-3 kg) po stablu. Tek treće godine poslovanja ili četvrte godine starosti smokave, možemo očekivati rod od 30% ukupnog prinosa koji stablo smokve daje tj. punu rodnost ostvaruje u sedmoj godini života.

Stoga je određeno i samo poslovanje:a) I godina poslovanja je usmjerena na uspostavljanje i uređenje plantaže

smokavab) II godina poslovanja je usmjerena na uspostavljanje sušare i pratećih

objekata za proizvodnju. Očekivani početni prinos oko cca 3.500 kg smova će poslužiti za eksperimentalnu fazu sušenja smokava (od cca 2.500 kg svježih smokava) i pravljenja džema (od cca 1000 kg svježih smokava). Ova proizvodnja je namjenjena isključivo trebinjskom tržištu i ujedno priprema za ostale (dio proizvoda će poslužiti u promotivnu svrhu za sklapanje ugovora sa potencijalnim kupcima u BiH i iz regiona kao i dijaspore u narednim godinama).


c) III godina poslovanja raspolagaće sa cca 27.000 kg svježe smokve gdje oko 70% odlazi na sušenje kao I klasa a ostatak za džem. Dakle, očekuje se cca 4.725 kg suhe smokve I klase i cca 6.000 kg džema.

d) IV godina poslovanja daje prinos je cca 50.000 kg svježe smokve gdje oko 70% odlazi na sušenje kao I klasa a ostatak za džem. Dakle, očekuje se cca 8.750 kg suhe smokve I klase i cca 12.000 kg džema.

e) V godini poslovanja, od očekivanog prinosa od cca 70.000 kg svježe smokve, oko 70% odlazi na sušenje kao I klasa a ostatak za džem. Dakle, očekuje se cca 12.250 kg suhe smokve I klase i cca 16.500 kg džema

f) VI godina poslovanja uključuje punu rodnost smokve ili na ovoj površini oko cca 90 t smokve, od čega 70% odlazi za sušenje za I klasu a ostatak od 30% se termički obrađuje za džem. Dakle, očekuje se cca 15.750 kg suhe smokve I klase i cca 22.000 kg džema.

Pregled 4 P

Strategija proizvoda i ciljna grupa: Korist od naših proizvoda imaće kupci hedonisti (uživaoci dobrog ukusa

jer ovako tretirana smokva sa ovim porijeklom – mediteranskom klimom, je pravi delikates sa punom punoćom okusa) ali i oni koji se zdravo hrane, ne samo sa aspekta što naši proizvodi (suhe smokve i džem od smokava) su isključivo uzgajani, tretirani i spremani na zdrav i ekološki način već što smokva može mjenjati slatkiše. Upravo taj segment zdravog i ljekovitog svojstva smokve koji ni sušenjem ni termičkom obradom (džem) nije narušen, biće ključni aspekt našeg marketinga prodaje i naše prepoznatljivosti! S obzirom na to da smokva može da uspjeva u vrlo ograničenim lokacijama u svijetu, otvara se mogućnost brendiranja trebinjske smokve iz ekološke oaze, visokog kvaliteta. Naravno tu imamo i jedan dio kupaca, iz dijaspore koji će zbog nostalgije biti spremni da kupuju naše proizvode. No, ne treba zanemariti ni izlazak na strana tržišta kojim možemo biti interesantni ne samo kvalitetom već i zbog certificiranog organskog proizvoda pakovanog u luksuzna pakovanja.

Strategija linije proizvoda:Za početak, u prvim godinama poslovanja planiramo se bazirati na

samo dva proizvoda i to suhe smokve i džem od smokava. U kasnijim fazama planiramo da iskoristimo i druge opcije sa akcentom na zdravlje kao što je suha smokva u maslinovom ulju, čaj od lista smokve, brašno od lista smokve, rakija smokovača, slatko od smokve, kolači od smokve i sladoled od smokve.

Strategija distribucije:Proizvode planiramo dostavljati po narudžbi kupca, dakle radićemo

dostavu na adrese kupaca uz uslov minimalne porudžbe za dostavu. U početku,


nećemo izvozno biti orijentisani, dakle radićemo distribuciju po cijeloj BiH. Za to nam je potrebno dostavno vozilo.

No, kako naša zadruga u četvrtoj godini poslovanja planira da krene sa izvozom, tako ćemo od samog starta raditi na uvođenju GAP standarda i ISO 9001. Prilikom izvoza imamo povrat PDV koji za BiH iznosi 17%. Svakako planiramo iskoristiti specijalne i paralelne veze koje ima Republika Srpska i Republika Srbija. Za izvoz angažovaćemo špediterske kuće (ima jedna i u Trebinju) jer na taj način ćemo olakšati svoje poslovanje posebno što mi nemamo veća transportna vozila kao što su kamioni.

S obzirom na to da je naša polazna osnova kvalitet a ne cijena, tako ne pla niramo da startno krenemo sa nižom cijenom u odnosu na konkurenciju kako bi smo je u budućnosti podizali.

Kada Zadruga bude došla u fazu distribucije i prodaje proizvoda planiramo da naše proizvode predstavimo paralelno na više nivoa i to: preko posebne veb stranice, promocije i prezentacije koje ćemo održati ne samo u Trebinju, većim i u gradovima u BiH kao što su Sarajevo, Banjaluka, Tuzla, Neum i Bijeljina. Svakako naše proizvode predstavićemo na sajmovima u Sarajevu, Mostaru, Budvi, Novom Sadu i Beogradu. Uz sve to, planirana je i TV reklama u dogledno vrijeme.

Plan prodaje:

Planiramo razviti različite strategije za različite kupce, tako npr. da bi smo privukli dijasporu planiramo raditi promociju naših proizvoda i degustaciju ne samo u BiH već i njihovim zajednicama (preko njihovih udruženja i /ili vjerskih zajednica) u inostranstvu. Dok recimo, za hotele i restorane planiramo raditi prezentacije i večeri uz organizovanje pratećeg kulturno-umjetničkog sadržaja-stvarajući proizvode sa pričom o porijeklu, ljekovitosti, praćeno receptima naših baka, uz slaganje sa drugim jelima i pićima kao poslastica za gurmane. Za avio kompanije, najviše ćemo polagati uz uvijek cijenjeni kvalitet, na poklon pakovanja koja će svojim izgledom privući kupce u slobodnoj prodaji a takođe ići na dogovor da se smokva koristi i kao „snack“.

Ove aktivnosti planiramo provoditi u kontinuitetu, čak šta više, nametnuni lokalnoj zajednici i sajam „Dani smokve“. Za prodaju i marketing zadužena je predstavnica „Ženskog centra“ ali i direktor Zadruge, a po potrebi angažovaćemo i dodatno osoblje (kao promotere, agente prodaje, hostese).

Za svaku veću prodaju, odnosno porudžbu potpisaće se kupoprodajni ugovori, a za male količine dovoljno će biti prateći račun uz fiskalni račun. Cijene proizvoda diktira vrsta proizvoda (da li je suha smokva ili džem), pakovanje (da li je rinfuza odnosno 1 kg ili mala pakovanja od 5 g, 100 g ili 250 g) kao i tržište (da li je inostrano ili loklano).


Nemamo u planu da prodajemo na kredit izuzev u dužim i većim otkupnim aražmanima. Naš proizvod ima garanciju godinu dana od momenta pakovanja. Za sada nećemo raditi povrat proizvoda jer je naš proizvod sezonski.

Plan poslovanja

Infrastruktura:

Za realizaciju ovog poslovnog poduhvata potrebna je infrastruktura (tehnička voda, put, struja, telekomunikacije ) koje već postoje samo je potrebno obezbijediti dozvole i priključke.

Lanac nabavke:

S obzirom da je sva sirovina u našim rukama izuzev ambalaže, tako smatramo da ćemo imati maksimalnu kontrolu i na dostavi i na kvalitetu sirovina.

Proces proizvodnje:

Smokva se smrzava na -10 do -22° C. Otpornost zavisi o stanju voćke, ishrani, tlu i vlagi. Starija stabla podnose bez većih oštećenja -16 do -17° C, a mlada, ne njegovana zebu već na -8° C. Na slabijim tlima i nakon sušnoga ljeta smokve su podložnije smrzavanju. Visoke toplote podnose dobro, pa su one poželjne u vrijeme zriobe, ako nema suše. Najbolje plodove smokva daje pri temperaturama od 37 do 38° C, s dovoljno vlage, tako da je klima u pojedinim dijelovima trebinjske opštine idealna jer zimi temperature ne prelazi ispod -2 najviše do -4 ° C, a ljeti izlazi na + 40 ° C. Odlikuju je veoma duga, topla i sušna ljeta i blage, kratke i kišovite zime. Srednja godišnja temparatura vazduha kreće se oko 14,5 °C, dok se prosječna godišnja količina padavina kreće od 1600 do 2800 mm. Za rast i rod treba dosta svijetla a Trebinje ima preko 260 sunčanih dana. Iako Trebinje ima veliku količinu vode, infrastruktura tehničke vode ne pokriva baš sve rubne dijelove Trebinja ali i to je rješivo korištenjem navodnjavanja iz rijeke Trebišnice ili pak kopanjem bunara/čatrnje. Smokva nije veliki potrošač vode ali zbog visine prinosa ipak je važno imati dostupnu tehničku ispravnu vodu, a i zbog dobijanja organskog certifikata. U cijeloj istočnoj Hercegovini ne postoji nikakva proizvodnja koja zagađuje prirodu izuzev Terme Gacko koja je udaljena cca 80 km od table Trebinja koja ni na koji način ne dopire niti utiče na čistoću vazduha, vode i zemljišta u Trebinju, u bio-organskom smislu.

Kako je sva Istočna Hercegovina, usitnjena na male lokacije, tako je jako teško pronaći objedinjene parcele, koje su sa svake strane pogodne za plantažni uzgoj organskih smokava. Posebno što je smokva prilično osjetljiva biljka koja zahtijeva niz mikro-klimatskih uslova (određenu temperaturu, sastav zemljišta, vodu za plantažni uzgoj). Iz tih razloga idemo na dugogodišnji zakup sa lokalnim mještanima, na klimatski i terenski pogodnim lokacijama. Zemljište


na kome će biti podignuta plantaža je u okvirima opštine Trebinje. Prethodno ćemo izvršiti hemijsku i pedološku analizu na osnovu kojih se se određuje tehnološki postupak. Imajući u vidu da je smokva jedna od rijetkih kultura koja se uglavnom ne tretira hemijskim supstancama i da ne postoje rasadnici sa certifikovanim organskim sadnicama na području cjelog Balkana, odlučili smo se da nabavimo sadnice iz konvencionalnog rasadnika. Razlog više je i činjenica da se uvijek preporučuje uzgoj autohtonih sorti (posebno za plantažni uzgoj) jer su najbolje prilagođene mikro-klimatskim uslovima pa samim tim i davaju najbolje rezultate. Iz tih razloga, nabavićemo dvogodišnje sadnice smokava autohtone sorte zamorčica i/ili zimnica i/ili sušilica koje podnose sušu i tlo. Sve sorte otporne su na sušu i hladnoću, bujne su i rodne, odlikuju se odličnim plodovima za potrošnju u svježem stanju i za sušenje.

Zbog ograničenog kapaciteta sušare, kao i zbog njene što bolje iskorište-nosti, važno je uključiti minimalno dvije sorte kako bi vremenski intervali između prispjeća roda omogućio njeno adekvatno sušenje.

Ukupni očekivani prinos smokava u punom rodu na 5 ha je cca 85-90 t. Primarna proizvodnja zadruge koja je orijentisana na izvoz su suhe smokve. Zbog oštećenja prilikom branja ili zbog veličine u prosjeku 30% prinosa se ne može sušiti (za proizvod sušene smokve I klase) već će se koristiti za džem bez vještačkih konzervansa. Prilikom sušenja smokava koristićemo tradicionalnu tehnologiju sušenja- ručno branje i okretanje smokava u hladu. Prije ovog procesa, smokve se moraju potopiti u slanu vodu kako bi ih zaštitili od upljuvka muha i razvijanja larvi. Smokva se potapa u rastvor kuhinjske soli radi dobijanja ljepše boje i omekšavanja pokožice, a takođe se može potapati u rastvor NaOH. Odlučili smo se za postupak sušenja u hladu (koji je duže postupak sušenja-od 20 do 30 dana) u namjenski izgrađenoj sušari a ne sušenje na suncu zbog kontrolisanja uslova sušenja. Na ovaj način, zaštitom u vidu mreže onemogućićemo pticama i drugim kukcima da oštete smokve a krovnom konstrukcijom štitimo smokve od rose i kiše. Smokva se ređa u ravnomernom tanjem sloju na perforirane površine - tave, lese ili tacne od nerđajućeg čelika (sušare sa lesama), opterećenje na tavama je 14-16 kg/m2.

Smokve koje ne budu zadovoljile standard za I klasu sušenih smokava, biće termički obrađene na tradicionalan način bez korištenja vještačkih konzervansa.

Upravljanje proizvodnjom odvija se na način što će osam žena osnivača, zadrugara da radi na klasifikaciji smokava i kuvanju džema dok za branje ćemo angažovati žene žrtve nasilja kao sezonske radnice.

Imajući u vidu da možemo praviti približne projekcije prinosa, smatramo da ćemo moći poštovati narudžbe i ugovore o isporukama. Za sada nemamo namjeru da se širimo već da razvijemo ovo što imamo. Sistem kvaliteta biće


ispoštovan jer imamo tri nivoa kontrole. Prvi nivo su berači, drugi nivo je agronom dok treći je tehnolog! Svi proizvodi nakon tehnološkog procesa obrade (sušenja ili kuhanja) biće nakon pakovanja skladišteni u namjenski prostor za to. Proizvodnja je sezonska.

Istraživanje i razvoj:

S obzirom da imamo u planu da uvedemo nove proizvodne linije, svakako tome će predhoditi istraživanje tržišta. Za to nam je potrebno najmaje četiri mjeseca (između sezone vrijeme) a svakako se možemo osloniti na ljudske resurse unutar „Ženskog centra“ Trebinje. U ovom momentu nismo sigurni koliko bi uvođenje novih proizvoda (brašno od lista smokve, sušenje suhog lista smokve, rakija od smokve, slatko od smokve, kolači od smokve, sladoled od smokve) bilo zahtijevno u tehnološkom smislu odnosno koliko bi zahtjevalo (i da li bi uopšte zahtijevalo) novu opremu i nove ljude. To ostavljamo za kasniju fazu razvoja.

Upravljanje zalihama:

S obzirom da je planirano podizanje adekvatnog prostora za skladištenje gotovih proizvoda, smatramo da nećemo imati probleme koji bi mogli da se odraze na naše poslovanje. Iako sada ne možemo pričati o očekivanim zalihama, planirani prostor pruža optimalne uslove za skladištenje i zadovoljava naše potrebe. S obzirom na to da je u našem vlasništvu nemamo dodatne troškove najama (izuzev kompletnog najama na zemljište), ali osiguranjem dobre izolacije obezbjeđujemo potrebne uslove uz minimalno hlađenje. Naravno, imamo troškove osiguranja koje ćemo uključiti i zbog opasnosti od elementarnih nepogoda, požara i krađe.

Plan ljudskih resursa:

Za sprovođenje ovog poslovnog poduhvata potrebna nam je jedna osoba da bude stalno uposlena i u našem slučaju to je direktor koji ima vještine za to potrebne jer ima dugogodišnje iskustvo u radu i vođenju nevladine organizacije „Dječiji dnevni centar“ Trebinje. Njegova startna bruto plata je 548 USD uz pripadajuće poreze i doprinose. Dvije osobe iz „Ženskog centra“ Trebinje biće angažovane, jedna na poslovima marketinga i prodaje a druga na vođenju finansija. Ove osobe imaju porebne vještine te samim tim ne iziskuju potrebu za dodatnim edukacijama.

Naši zadrugari, njih osam, će ujedno biti sezonska radna snaga za kuha-nje džema koja će dijeliti ravnopravno dobit, dok za branje smokava koristiće mo po pozivu, žene žrtve porodičnog nasilja, njih 20. Zadrugari će proći edukaciju o uzgoju smokava i tehnologiji koju će održati Ministartvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede RS. Za branje smokava nije potrebna dodatna edukacija i vještina.


Uticaj na misiju

Misija: Poljoprivredna ženska zadruga „Smokvica“ će doprinijeti razvoju i prepoznatljivosti „trebinjske smokve“ koja uz tradicionalni način uzgoja i ruralnu preradu podržava i postiče turistišku ponudu regije, te ženama koje imaju oteženi pristup tržištu rada pružati priliku za stjecanjem dodatnih primanja.

Vizija: Postati socijalno preduzeće koje snažno djeluje za dobrobit lokalne zajednice, a dodatno dijelom svojih prihoda podržava djelovanja „Ženskog centra“ Trebinje.

Ekonomski cilj: Kroz period od pet godina postati samoodrživa zadruga, koja ostvarenim prihodima pokriva nastale troškove, te u planu od 10 godina postaje poljoprivredna zadruga koja organizira i manje posjede iz regije, a na način da pružu tehnološku podršku u otkupu i proizvodnji smokava, te plasmanu i promociji „trebinjske smokve“. Zadruga će 30% profita odvajati za programe i djelatnosti „Ženskog centra“ Trebinje, te tako doprinositi ekonomskoj održivosti te fondacije.

Društveni cilj: Uključiti što veći broj žena žrtava porodičnog nasilja (prvobitno osam zadrugarki) u svrhu stjecanja finansijske koristi. S vremenom i jačanjem same zadruge raste i njena uloga u loklanoj zajednici na način da uključuju i sirovine iz manjih domaćinstva na kojima rade žene, te da se radi na turističkoj promociji „trebinjske smokve“ kao svojevrsnog brenda. Dakle cilj je da zadruga postane samoodrživo, profitno društveno preduzeće koje djeluje u okvirima svoje organizacione strukture.

Društveni učinak: Želimo se pozicionirati kao organska poljoprivredna, društveno odgovorna zadruga u mediteranskoj regiji istočnoj Hercegovini, koja će kroz radnu integraciju uključiti žene žrtve porodičnog nasilja na tržištu rada.

Analiza rizika i upravljanje rizicima

Potencijalni rizici su unutrašnji i vanjski.

Unutrašnji rizik: Da smokve budu loše skladištene. Da bi smo ovaj rizik otklonili, u saradnji sa tehnologom koristićemo predloženi kvalitet ambalaže i način pakovanja.

Tu imamo rizik i od potencijala ljudskih resursa; motivacije; pronalaženje adekvatnog kadra, sezonske oscilacije i sl. Da bi smo prevazišli ovaj rizik, mi smo odabrali žene (njih osam zadrugarki) koje su dovoljno motivisane i svjesne važnosti i mogućnosti koje im pruža ova zadruga ukoliko one budu imale domaćinski odnos prema zadruzi. Da bi smo se dodatno obezbjedili, ove usklove smo ugradili u Ugovor između Zadruge i „Ženskog centra“ (u


suprotnom zadrugi i/ili zadrugarki se uskraćaju prava i isključuju iz zadruge). Što se tiče sezonskih radnika, njih možemo pronaći i u susjednim opštinama jer je nezaposlenost velika - istočna Hercegovina spada u red ne razvijenih regija a susjedne opštin Ljubinje i Bileća u izrazito ne razvije opštine. Često se dešava da za sezonske radove u Trebinju se angažuju ljudi upravo iz ove dvije opštine. Rizik za ljudske resurse je mali ali će biti posebno izražen u prve dvije godine dok se ne dođe do prvih prihoda.

Spoljašni rizici: Da smokve obole kao i vremenski neuslovi (suša, kiša, grad). Angažovanjem loklanog agronoma izbjegavamo opasnost da se kasno uoče neke promjene kod smokve, već možemo u slučaju oboljenja odmah i na vrijeme reagovati. Što se tiče suše, zaštitu ćemo obezbjediti kroz navodnjavanje a od grada i kiše zaštitićemo se osiguranjem kod osiguravajuće kuće, a u perspektivi i podizanjem protivgradne mreže. Razina ovog rizik je srednjeg inteziteta i biće stalno prisutna.

Rizik plasmana proizvoda otklonićemo unaprijed potpisanim Ugovorima koji će nam garantovati otkup. Razina ovog rizik je srednjeg inteziteta i očekuje se u četvrtoj i petoj projektnoj godini kada smokva stigne na puni rod.

Rizik održavanje kvalitete, otklonićemo angažovanjem tehnologa i agronoma koji će svojim kontinuiranim nadgledanjem uzgoja smokve a zatim i kvaliteta obrade, pomoći da se održi zacrtani kvalitet. Naravno, analizom kvaliteta proizvoda dobijamo potvrdu o uspješnosti i potrebi eventualne korekcije. Ovaj rizik je mali i on se očekuje posebno na samom početku proizvodnje, dakle u drugoj i trećoj projektnoj godini.

Upravljanje poslovnim rezultatima

Uspjeh poslovnog poduhvata će se mjeriti:• brojem žena žrtava porodičnog nasilja koje su imale finansijske koristi

od ove zadruge (ostvarena dobit-bilans stanja i uspjeha; honorari i plate-MOP-ovi; izjave žena)

Broj žena (direktne korisnice): osam zadrugarki i na godišnjem nivou u početku 15 a onda po 20 žena za sezonski rad

Broj indirektnih korisnika (ostalih osoba koje imaju korist od poslovanja zadruge): njih oko cca 100 koliko se u prosjeku obrate „Ženskom centru“ za pomoć i podršku

• finansijskim efektima poslovanja (iskazana dobit – bilans stanja i uspjeha; kvalitet proizvoda-certifikati, laboratorijske potvrde o kva-litetu)

• brendiranje proizvoda - medijski prilozi/izvještaji; količina postignutog prinosa - otpremnice; kupoprodajni ugovori-dugoročni i kratkoročni;


količina prodaje i cijena prodaje - fakture i izvodi sa banke; ocjene mušterija)

Vremenski raspored

U realizaciji ovog poslovnog poduhvata postoje II faze:

I faza –prva projektna godina

Prva faza uključuje osnivanje zadruge (jun 2016) i uspostavljanje plantaže (od iznalaženja zemljišta, analize i uređenja zemljišta, postavljanja ograde, sadnje dvogodišnjih sadnica i gnojidba do kupovine mehanizacije i sitnog alata) (do kraja februara 2017).

II faza-druga projektna godina

Uspostavljanje sušare, uspostavljanje pratećih objekata (za mini proizvodnu liniju i za skladištenje) sa opremom i ambalažom kao i nabavka kombija – sve do prve berbe tj. avgusta mjeseca 2017. godine.

Zaključno mišljenje

Nosilac projekta je „Ženski centar“ Trebinje koji bi pomogao osam žena žrtava porodičnog nasilja da osnuju prvu žensku zadrugu u Hercegovini pod nazivom „SMOKVICA“ i ujedno ovo bi bio prvi primjer socijalnog pre-duzetništva u istočnoj Hercegovini (zakon RS odnosno BiH ne poznaje ovu kategoriju pravnog uređenja). Socijalno preduzetništvo ogleda se s jedne strane što bi se grupa žena žrtava porodičnog nasilja samouposlilo kroz zadrugu što bi za njih značilo ekonomsko osmostaljivanje. Sa druge strane dio profita zadruge u iznosu od 30% zadruga bi uplaćivala „Ženskom centru“ Trebinje za njene primarne aktivnosti , što bi za ovu organizaciju značilo stabilan izvor finansiranja. Projekat je lokalno vlasništvo, razvojnog je karaktera i prenosiv je na druge lokalitete.

Ovo ujedno može poslužiti i kao primjer dobre prakse i drugim orga-nizacijama/fondacijama kako da postignu dva pozitivna efekta: obezbje đenje samofinansiranja kao i ekonomsko osnaživanje ranjivih kategorija žena.


Studija slučaja: Udruženje „Program“ PrijedorDragan Došen135

Udruženje „Program“ Prijedor iz Trenta (Italija) djeluje na području Prijedora od 1998. godine. Zvanično je registrovano u Osnovnom sudu u Banjoj Luci kao Predstavništvo međunarodne humanitarne organizacije Associazione Progetto Prijedor, sa sjedištem u Prijedoru, odnosno upisano u registar među-narodnih udruženja kod Osnovnog suda u Banjoj Luci rješenjem broj Rm-5/01 od dana 1.10.2001. godine. JIB 4940001900002.

Agencija lokalne demokratije Prijedor je udruženje osnovano da pro-mo više osnovne demokratske vrijedonosti kao što su poštivanje zakona i tran-sparentnosti, zaštita ljudskih prava i sloboda, zaštita prava manjina, podrška procesu demokratizacije, socio-ekonomski razvoj, multikulturalizam, Evropske integracije, decentralizacija, reorganizacija i lokalni razvoj.

Misija Udruženja je poboljšanje kvaliteta života građana Prijedora pu-tem razmjene iskustava sa lokalnom zajednicom Trentina kroz primjere dobre prakse.

Projekti udruženja se uglavnom odnose na oblasti smanjenja siromaštva, lokalnog ekonomskog razvoja, jačanja omladinskog sektora, kulture i umjetnosti, razmjene učenika idr. Naš cilj nije taj da iskustva iz Italije bukvalno prenesemo u Prijedor već da pomognemo da se ista pokušaju prilagoditi potrebama u lokalnoj zajednici. Kad je riječ o temi socijalnog preduzetništva, u više navrata organizovali smo studijska putovanja za predstavnike grada Prijedora, Centra za socijalni rad, kao i za predstavnike nevladinih organizacija koje se bave ovom temom, kako bismo im prenijeli iskustva iz Trentina i podstakli ih da, kroz pri-mjere dobre prakse, pokušaju primijeniti naučeno u prijedorskoj lokalnoj za-jednici.

Realizovali smo projekat „Postani preduzetnik“ koji se sastojao od pre-duzetničke obuke, čiji su najbolji polaznici imali priliku da borave određeni period u Italiji na praksi, a potom dobili određena podsticajna sredstva, od kojih je dio bio kreditni, kako bi pokrenuli svoj vlastiti biznis. Osnovna ideja projekta je bila promocija preduzetništva među mladim i nezaposlenim, da bi sami sebi obezbijedili radna mjesta i egzistenciju. Nakon tri izdanja ovog projekta i saradnje sa lokalnim partnerima na njenoj realizaciji i promociji, ista ideja je nastavljena od strane lokalne agencije za lokalni razvoj Preda uz korištenje budžetskih sredstava predviđenih za podršku samozapošljavanju.

135 Udruženje program Prijedor; [email protected]

UDK 005.7(497.6 Prijedor)


Zajedno sa Centrom za socijalni rad realizovan je projekat „Monitoring socijalnih potreba“ koji se sastojao iz pilot istraživanja o broju i potrebama sta-rih lica bez porodičnog staranja, a nakon toga Centru je uručena oprema i softver za unos i filtriranje podataka o toj populaciji.

Dugi niz godina podržavali smo Dnevni centar za starija lica u sklopu Doma za penzionere i starija lica Prijedor po uzoru na iskustva iz Trenta, sa ciljem da se starijoj populaciji, koja nije korisnik usluga Doma omogući druženje i aktivnosti prilagođene njihovim potrebama.

Pomagali smo i pomažemo rad dnevnog centra za mentalno nedovoljno razvijena lica koji se realizuje u okviru Udruženja roditelja djece sa potrebnim potrebama „Neven“. Ovaj centar ima zadatak da ponudi odgovarajući boravak i okupacione aktivnosti predstavnicima ove kategorije mladih, koji ne mogu da se pojave na standardnom tržištu rada.

Od septembra 2013. godine u saradnji sa gradom Prijedorom, Centrom za socijalni rad i mjesnom zajednicom Ljubija, u dijelu prostora Doma zdravlja u Ljubiji, adaptirali smo prostor i otvorili Društveni centar sa javnom kuhinjom. Javna kuhinja trenutno broji 45 korisnika, od čega mi trenutno pokrivamo 15 obroka, a ostatak pokriva grad Prijedor i HHO Hleb života, koji vrši pripremu i isporuku obroka. Grad takođe pokriva i režijske troškove, dok mi pokrivamo troškove koordinatora Društvenog centra.

Naša želja u svim projektima bila je ta da damo ideju, prenesemo pozitivna iskustva i u jednom određenom periodu finansiramo aktivnosti, ali da kas nije brigu o svim korisnicima u stanju socijalne potrebe preuzme ili lokalna zajednica ili određene organizacije ili pojedinci registrovani kao socijalno predu-zeće. Međutim, situacija je takva da zakonska regulativa u Republici Srpskoj i generalno u Bosni i Hercegovini izjednačava socijalna preduzeća sa klasičnim društvima ograničene odgovornosti. S druge strane, budžeti lokalnih zajednica su izuzetno skromni, tako da iste nisu u mogućnosti finansirati rad ovakvih organizacija/preduzeća i na kraju, s obzirom da sama riječ „lica u stanju socijalne potrebe“ znači da oni ili njihove porodice nisu u stanju finansirati ovakav vid usluga zbrinjavanja, tako da je ova tema i dalje bez adekvatnog rješenja.

Jedan od primjera koji direktno vezan za socijalno preduzetništvo je ideja o odgovornom turizmu gdje smo, kroz iskustva iz Trenta, uspjeli doći do osnivanja jednog udruženja na lokalnom nivou, koje bi se bavilo odgovornim turizmom odnosno okupljalo domaćinstva koja bi pripremala tradicionalna jela odnosno nudila hranu i prenoćište za potencijalne turiste. Ideja živi, ali nije zaživjela u smislu da se ta domaćinstva registruju kao turistički radnici zbog nedovoljnog broja gostiju, osim povremenih mjesečnih posjeta predstavnika iz Trenta ili putovanja nekoliko puta godišnje škola iz Italije u sklopu školskih ekskurzija na proputovanju Balkanom.


Znači, neophodan je ozbiljniji pristup ovoj problematici krenuvši od za konskog regulisanja statusa socijalnog preduzeća, definicije njihovog izvora finansiranja, kao i uključivanje svih aktera u lokalnoj zajednici u smislu podizanja svijesti o važnosti „produžene ruke“ socijalnih ustanova.


Mala solarna elektrana kao primjer ozbiljnog porodičnog preduzetništva u ruralnom području

Nenad Novaković, prof. dr 136

Uvod

Nove tehnologije i novi izvori električne energije iz obnovljivih izvora posebna su šansa razvoja i unapređenja socijalnog i porodičnog preduzetništva a naročito u ruralnim i područjima gdje je nestabilno ili tehnički teško izvodivo snabdijevanje električnom energijom manjeg broja potrošača. Ovakava ideja se zapatila na prostorima BiH i Repuiblike Srpske kada su se stvorile i zakonodavane pretpostavke za mogućnost proizvodnje, prodaje i predaje električne energije u distributivnu mrežu elektroprivreda. Skeptično i sa velikom dozom nesigurnosti, neizvjesnosti i straha pioniri ovog posla su ušli u bitku sa vjetrenjačama. Nepoznavanje propisa od strane Ministarstva za energentiku rudarstvo i vodoprivredu u Vladi Republike Srpske, nespremenost Elektroprivrede i elektrodistriubucuija da se upuste u ovaj posao, rigoroznost i nepravdano preveliki strah i oprez regulatora sistema i odsustvo operatera sistema su početne i veoma velike poteškoće sa kojim su se susretali proizvođači električne energije zaintersovani za ovaj vid privređivanja. Bauljanje na novom terenu privređivanja nije bilo nimalo lako a pomoć se nije mogla naručiti sa srane. Izvođača radova i dobavljača opreme nije bilo u Republici Srpskoj, pa je i to otežavalo i samo pomisao upuštanja u posao. A servis opreme i garancija?! Misaoni pojmovi.

Pokretanje posla

I pored svih nabrojanih otežavajućih okolnosti menadžment Banja Luka College se odlučio da se prvi upuste u ovu poslovnu neizvjesnu avanturu. Izgrađena je i u proizvodnju puštena 2010. godine prva solarna elektrana na krovu ove visokoškolske ustanova snage 20 kW sa dobivenim pravom na podsticaj za proizvodnju iz obnovljivih izvora električne energije. Bio je to projekat za sve studente i zaposlene koji su učestvovali u ovom pionirskom poslu, a završio se veoma uspješno, kao zaokružen poslovni samoodrživi projekat.

Bila je to dobra osnova i podsticaj za razvoj proizvodnje solarne energije iz obnovljivih izvora iz fotosolarnih panela. Zakonodavac, i pored nepostojanja

136 Prof. dr Nenad Novaković, Banja Luka College; [email protected]

UDK 620.9:005.961


operatora sistema podsticaja omogućava izgradnju solarnih postojanje i na zemlji uz nešto nižu cijenu podsticaja u odnosu na postrojenja izgrađena na krovu. Rodila se ideja da se u ruralnom području Gornjih Vijačana, na neobradivom i teškom ternu izgradi „Mala fotosolarna elektrana“ nominalne snage 240 kW. Zašto 240kW? Zato što je zakonodavac regulisao da se do 249 kW može gra-diti elektrana a da se ne traži koncesija, jer se smatra manjim proizvođačem električne energije.

Prednosti ove lokacije su bile očigledne za sve subjekte u projektu: elek-troenergetska saglasnost od strane elektropreduzeća nije bila sporna jer se elektrana na srednji napon 20.000 V veže na kraju mreže elektropreduzeća iz Čelinca i sa novom proizvodnjom samo pospješuje kvalitet isporučene električne energije i potrošnja se ostvaruje na mjestu proizvodnje; koristi se neiskorišteno i zapušteno zemljište koje odavno nije imalo svoju namjenu i svrhu jer je zaraslo u korov; izgrađena je i pristojna putna infrastruktura do MSE, kultivisana parcela, postavljena vanjska rasvjeta, video nadzor, doveden je do tada u selo nezamislivi internet signal, domaćinstva su dobila kvalitetnije snabdijevanje električnom energijom, a što je najvažnije podstaknuta je nada i otvorena mogućnost da i drugi iz sela počnu da razmišljaju o vlastitom zanimanju, poslu,biznisu... Počelo je selo da shvata da se i tu može ostvariti dobit, plata, nešto od čega se može živjeti.

Mane i prednosti preduzetničkog projekta

Mane i prednosti ovog preduzetničkog projekta su uočljive i višeznačne. Potrebno je dobiti više od trideset različitih dozvola, rješenja, odobrenja, ugovo-ra, kontrola, revizija,... moraju se u procesu uvezati elektroprivrede, elektro-dis tributivna preduzeća, opština gdje se gradi elektrana, banke, špediteri, izvo đači radova, dobavljači opreme za elektranu, uslužne ostale djelatnosti (ka miondžije, bageristi, monteri, električari,...); banke tada nisu razumjele kre-ditiranje proizvodnju električne energije od sunca i insistiraju na velikim hipo-tekama i osiguranjima, nepostojanje operatora sistema u Republici Srpskoj (u Federaciji BiH postoji) stvara nelagodu i usporava čitav proces od početka do zaključivanja ugovora o podsticaju, malo zainteresovanih i stručnih izvođača radova za izgradnju fotosolarne elektrane „ključ u ruke“, neimanje iskustva u radu i eksploatciji ovakvih postrojenja i nepoznavanja koliki je realni vijek funk cionisanja fotosolarnih panela i opreme te koliko se godišnje realno smanjuje efikasnost iskorištavanja sunčeve svjetlosti, koji je proizvođač opreme najpouzdaniji i ko ima najefikasniji servis, koji su najčešći kvarovi....?

Prednosti ovog preduzetničkog projekta su značajne i opredjeljujuće za njegovu realizaciju i zaživljavanje: cijena proizvedene električne energije iz


obnovljivih izvora sa podsticajem je veoma prihvatljiva i čitav projekat se ispati za sedam do devet godina, realizacija od ideje do uključenja u distributivnu mrežu je relativno kratka i završava se za manje od jedne godine, mogućnost izbora različitih proizvođača opreme za izgradnju je solidna i rok isporuke je korektan zbog sve izraženije konkurencije proizvođača, mali broj zaposlenih radnika u radu elektrane, nema velikog i stručnog održavanja što zahtijeva velike troškove i vrijeme, ugovor koji garantuje redovnu isplatu proizvedene energije...

U realnom eksploatisanju MSE pojavljuju se praktične prednosti i problemi. U trogodišnjoj ekesploataciji nije bilo kvarova koji bi uticali na normalno funkcionisanja i proizvodnju električne energije, nije bilo potrebnog održavanja postrojenja koje bi zahtijevalo veće angažovanje ljudi i sredstava a i isplata poroizvedene energije od strane elektroprivrede je bila u dan tačna, prilikom očitavanja, zadnji dan u mjesecu i isplata 25. u sljedećem mjesecu. Ovo je podstaklo intersovanje i izgradnju još dvije MSE u okolini, a najvažniji efekat ove investicije je bio što su mještani i ostali u kraju počeli da shvataju da se inicijativom, idejom i angažovanjem i u uvako ruralnim krajevima može realizovati smislena preduzetnička zamisao koja ima svoju ekonomsku i privrednu samoodrživost.


Zaključak

Zbog velikog interesovanja za ovaj vid privređivanja, u 2016. godini su ispunjene sve kvote za podsticaj proizvodnje električne energije iz solarnih panela čak do 2020. godine. Istovremeno „Elektroprivreda Republike Srpske“ posljednih mjeseci 2016. godine počela je sa kašnjenjem u isplati proizvedene električne energije iz obnovjivih izvora, iako prema zakonu svi potrošači električne energije plaćaju procenat za ovaj vid proizvedene struje. Postavlja se samo sada pitanje kako će „Elekroprivreda RS“ ispunjavati svoje obaveze prema proizvođačima električne energije iz obnovljivih izvora, kada se u iduće dvije godine na mrežu priključe svi proizvodni pogoni koji su dobili pravo na podsticaj u hidro, vjetro i solarnom sektoru, a da ne pominjemo proizvodnju iz bio-mase?!


Socijalno preduzetništvo - studija slučaja: „Recek“ Zenica

Semir Teskeredzic137

Uvod

„Recek“ Zenica spada u kategoriju socijalnih preduzeća koja se bavi proizvodnjom eko proizvoda, tačnije cekera sa višekratnom upotrebom i na taj način direktno utječu na zaštitu okoliša. Na taj način, se doprinosi zaštiti zemljišta, vodenih resursa, zdravlja stanovništva i sl. Radi se o društveno odgovornoj kompaniji, koja ima za cilj razvijanje ekološke svijesti građana i doprinos njihovom kvalitetu života, kao i zapošljavanje pripadnika teže zapošljivih kategorija. Pozitvini efekti rada ove kompanije ima dugorčne pozitivne efekte, ne samo na žitelje Zeničke regije, već i buduće generacije. Činjenica da se naši proizvodi rade ručno, govori o namjeri prduzeća da u proces rada uključi što veći broj osoba kojima ova zarada omogućava normalan život, a ne da se serijskom proizvodnjom broj zaposlenih svede na što manji broj.

Motivi pokretanja socijalnog preduzeća

Kroz naš mali biznis želimo raditi na proizvodnji cekera sa sito štampom standardnih veličina i specificiranih veličina, raznih boja i od raznih materijala, a sve prema zahtjevima klijenata. Razlog iz kojeg smo se okrenuli prema ovom biznisu jeste zakonska odredba koja je stupila na snagu 12.2.2014. godine (Uredba o naknadama za plastične kese tregerice – “Službene novine Federacije BiH”, broj 9/14), koja propisuje određivanje naknade za ove kese svih trgovaca u FBiH. Upravo svojim biznisom želimo motivisati ljude i pravna lica da kupuju cekere sa višekratnom upotrebom i na taj način direktno utječu na zaštitu okoliša, ali i uštede novac. Iz ovih razloga se javlja i vizija biznisa koja je zapravo podizanje ekološke svijesti građana i njihov odgovorniji odnos prema prirodi i okruženju u kojem živimo. Još jedan od motiva pokretanja socijalnog poduzetništva je i samoodrživost matične organizacije koja kroz ovaj princip djelovanja daje višestruke benefite kako lokalnoj zajednici tako i sama sebi. Bitan faktor kod pokretanja “REceka” je i pružanje prilike mladim ljudima da iskažu svoju kreativnost uz neizostavno sticanje novih znanja i kompetencija.

137 REcek Zenica; [email protected]

UDK 005.35:334.7(497.6 Zenica)


Ciljne grupe, misija, vizija, očekavanja od socijalnog preduzeća

Naše ciljno tržište u prvoj godini je bio grad Zenica i bliža regija, dok u periodu od tri godine želimo da plasiramo naše proizvode na područje cijele BiH. Prvenstveno se želimo fokusirati na građane/ke Zenice i pravna lica registrovana u Zenici koji bi koristili naše proizvode za svoje potrebe, ali i za promociju svog rada i djelovanja.

Kao što se može vidjeti u prethodnom pasusu naše ciljno tržište su fizič-ka i pravna lica sa područja grada Zenice sa tendencijom širenja na područje sre dnje Bosne. Prema preliminarnim rezultatima Popisa u BiH Zenica broji 115.134 stanovnika, koji žive u 38.784 domaćinstava, a naš fokus će biti na oko 2% stanovništva (cca 3.000 stanovnika) koji redovno posjećuju gradsku tržnicu i obavljaju velike kupovine u trgovačkim centrima u kojima se plastične kese naplaćuju. Kada je riječ o pravnim licima fokus je na organizacijama civilnog društva na prostoru cijele Bosne i Hercegovine (sa 15 organizacija na području cijele BiH smo već ostvarili saradnju i kontakt kroz dosadašnje projekte Udruženja), javnu upravu Grada Zenice i privatna preduzeća u Zenici sa kojima smo već ostvarili saradnju, uz ostvarivanje kontakta i sa preduzećima u zeničkoj regiji i sa glavnim privrednim centrima u BiH (Banja Luka, Sarajevo, Mostar, Goražde, Tuzla, Tešanj i drugi). U Zenici su prema podacima Privredne komore ZDK registrovana 892 preduzeća, a naš cilj će biti predstaviti naše proizvode ukupno 10% preduzeća (90), koje smo posjetili direktnim putem i predložili prospekt sa svim informacijama, cijenama i vizualnim rješenjima.


U prvoj godini dana, počevši od marta 2015. godine, je planirano da biznis osigura samoodrživost i da se predstavi kao siguran partner i proizvođač cekera sa štampom. Nakon 12 mjeseci se želimo plasirati na šire tržište, te širiti svoju klijentelu, ali i ponudu prema klijentima kroz unikatne cekere, torbe za laptop i slične proizvode, kako bi osigurali i ostvarili svoj poslovni cilj, a to je da biznis postane samostalna djelatnost. Svoj poslovni cilj želimo ostvariti u periodu od tri godine, odnosno početkom 2018. godine.

Od socijalnog preduzeća očekujemo da plasiranjem proizvoda - cekera koji se mogu ponovno koristiti uspijemo dovesti do smanjenja korištenja plastičnih vrećica u populaciji ciljne regije. Kroz plasman naših proizvoda a koristeći mrežu postojećih kontakata nevladinih i vladinih organizacija očekujemo da u prvi plan stavimo ručno rađeni domaći proizvod koji jača kompetencije mladih ljudi uključenih u proizvodnju i jača ekonomiju Bosne i Hercegovine.

Procesi registracije, prepreke, dileme

Od samog pisanja biznis plana nailazili smo na mnoge dileme a u praksi i na prepreke. Prilikom izrade biznis plana suočili smo se sa surovom realnošću kapitalizma gdje smo morali da kroz istraživanje i izračunavanje potrošnje resursa dođemo do finansijske opravdanosti cjelokupnog poduhvata. Početne dileme su bile uglavnom oko dijapazona proizvoda jer nismo imali iskustva u proizvodnji cekera te smo kroz istraživanja upotrebe cekera došli do osnovne lepeze proizvoda sa kojom ćemo započeti proizvodnju. Najveću dilemu smo imali kod formiranja cijena koje treba da budu konkurentne na tržištu a u isto vrijeme donosei prihod socijalnom preduzeću. Bitno je napomenuti da smo kod formiranja cijena išli u korist kupca ali u isto vrijeme ne potcjenjujući kvalitet ručnog rada. Metoda štampe na cekere koju smo mi izabrali je sito tehnika koja kada se radi na više komada ima ekonomsku isplativost ali je teško isplativa na pojedinačnim narudžbama. Jedna od dilema je bila i ta da li da se uvede print flex folijama sa metodom toplinskog transfera što se koristi kod pojedinačnih printova na razne materijale.

Što se prepreka tiče naišli smo na zaista mnogo a neadekvatan prostor je jedna od njih. Sama finansijska konstrukcija sredstava koje smo imali na raspolaganju za pokretanje socijalnog poduzetništva nije dozvoljavala najam u potpunosti adekvatnog prostora za proizvodnju. Sredstva smo uložili u postojeći prostor organizacije i tako uspjeli u nekoj mjeri dobiti funkcionalne prostore za funkcionisanje proizvodnje socijalnog preduzeća. Finansijska sredstva potrebna za nabavku opreme koja bi u potpunosti zadovoljila kvalitet i obim proizvodnje je iznimno teško naći na samom početku osnivanja socijalnog preduzeća tako da je i to jedna od prepreka to jeste pronalazak opreme koja ima najbolji omjer


cijene i kvaliteta. Jedna od prepreka na koje smo naišli tokom rada je i duži vremenski period obuke radnika u proizvodnom procesu. Dodatnu poteškoću predstavlja i više proizvoda koji traže posebne obuke. Najbolji metod koji smo mi imali u upotrebi je mentorski metod gdje se radi individualno ili u malim grupama i tako uspješno savladavaju potrebne tehnike vezane za proizvodni proces. Nakon višemjesečnog rada naišli smo i na slabu informisanost građana o štetnosti upotrebe plastičnih vrećica. Većina građana nije dobijala dovoljno informacija i samim tim nivo motivacije za kupovinu cekera je bio izuzetno mali.

Poslovni procesi; dobavljači, procesi proizvodnje/pružanja usluga, kup-ci/korisnici usluga, finansijski tokovi, obezbjeđivanje ljudskh resursa i finansija.

Kroz funkcionisanje socijalnog preduzeća prolazimo kroz poslovne procese izbora nabavljača, nabavke materijala, i prodaje gotovog proizvoda.

Dobavljače smo podijelili u dvije kategorije:1. Dobavljači materijala za izradu cekera2. Dobavljači materijala za sito štampu

Pod dobavljačima materijala za izradu cekera ubrajamo dobavljače tkanina i platna od kojih se šije ceker ili kecelja. To su pravna lica sa kojima plaćanje vršimo žiralno. Uz tkaninu za ceker je potreban i potrošni materijal konac koji nabavljamo odvojeno od dobavljača tkanine jer dobavljač ne nudi opciju prodaje potrošnog materijala konca. Dobavljač materijala za sito štampu je trenutno jedan i nalazi se u Sarajevu. Kod ovog dobavljača nabavljamo sav potreban materijal za sito štampu.


Materijal koji koristimo su boje, zatim fotosenzitivna emulzija, pasta za čišćenje svile, hemijski agensi za skidanje emulzije i boje sa svile, okvir sa svilom, navlakači emulzije, navlakači boje. Bitno je napomenuti da su sve hemijske supstance potrebne za sito štampu skupe ali potrebne ukoliko se želi proces obaviti kompletno i kvalitetno.

Proces proizvodnje počinje pripremom odnosno nabavkom potrebnog materijala za narudžbu. Nabavka materijala se sastoji od nabavke potrebne metraže tkanine i potrošnog materijala (konci, igle, kreda). Za izradu sito štampe potrebna je fotosenzitivna emulzija, boja željenog printa, hemijske supstance za skidanje emulzije i boje, navlakači te potrošni materijal (krep traka).

Nakon nabavke materijala pristupa se krojenju, materijal se obilježava kredom po već određenim kalupima te se onda reže i prebacuje na drugu fazu – šivenje. U fazi krojenja kroje se i ručke i tijelo cekera koji se tokom šivanja sastavljaju. U drugoj fazi izrade – šivenju, na šivaćim mašinama se sastavlja tijelo cekera a nakon toga i ručke sa tijelom cekera. U ovoj fazi su moguća dodatna prilagođavanja kao što je boja konca koja može praviti kontrast tijelu cekera. Nakon što je ceker sašiven, on prolazi treću finalnu fazu izrade a to je uklanjanje viška konaca i testiranje čvrstoće šavova.

Nakon što je ceker izrađen, kompletiran i testiran, ukoliko kupac to zahtijeva pristupamo štampanju metodom sito štampe. Trenutno smo u mogućnosti raditi print u samo jednoj boji zato što ne posjedujemo carousel za višebojni CYMK print. Proces sito štampe možemo podijeliti u tri faze:

a) Faza pripremeb) Faza osvjetljavanjac) Faza printanja

Tokom prve faze pripreme, print se štampa laserskim štampačem na paus papir sa maksimalnim zacrnjenjem. Nakon toga, u mračnoj sobi, se na svilu sa obje strane nanosi tanak sloj fotosenzitivne emulzije koja se zatim podvrgava sušenju. Kada se emulzija u potpunosti i ravnomjerno osuši pristupa se drugoj fazi. Tokom faze osvjetljavanja isprintani paus se pozicionira na emulziju i osvjetljava halogenim reflektorom. Dužina ekspozicije zavisi od nekoliko faktora kao što su vrsta emulzije i udaljenost između reflektora i emulzije. Nakon


što prođe određeni period vremena svila se sapire a uzorak se izbija mlazom vode. Poslije sušenja pristupa se finalnoj fazi printanja gdje se svila stavlja u sito mašinu te pritiskom i navlačenjem boje koja prolazi kroz uzorak printa na ceker ili drugu vrstu tkanine. Nakon završetka procesa printanja, svila i svi alati se temeljito peru i odlažu za sljedeću upotrebu.

U dosadašnjem radu smo se susreli sa mnogo kupaca a većina ima samo riječi hvale. Navesti ćemo samo neke od izjava kupaca, kao i fotografije koje su nam poslali zadovoljni kupci.

“Poštovani,

Ja vjerujem da su vaši cekeri unikatni samim time što ih radite ručno naročito su posebni. Vama hvala od srca na ponudi i želim vam puno sreće u daljem radu i nemojte odustajati od ručnog rada i unikatnosti jer i mi u baklava.ba sve proizvode pravimo 100% ručno i tako je jedino moguće postići vrhunski kvalitet!”

“Hvala na odgovoru. Žao je i meni jer već sam radila kod vas dvije majice i prezadovoljna sam. Hvala u svakom slučaju i sretno u daljem radu! Lp”

Dosadašnji feedback kupaca je ukazivao na to da su u potpunosti zadovoljni kvalitetom materijala i izrade cekera. Manji broj kupaca je izražavao žaljenje što nismo u mo-gućnosti ponuditi višebojni print a većina primjedbi je dolazila na ra-čun cijene koja je viša od cijena poli-esterskih mašinski termičko ljepljenih cekera. Jedna od značajki većine ce-kera koje prodajemo su duge ručke koje omogućuju korištenje cekera i kao torbe na šta su nam ukazali kupci prilikom kontaktiranja našeg socijalnog preduzeća.

Ljudske resurse smatramo da su najbitniji dio ovog socijalnog


preduzeća. U početnoj fazi bilo je potrebno sprovesti obuku nad dovoljno mladih ljudi koji bi mogli da nose proizvodnju u tim početnim mjesecima. Tokom mjesec dana edukovane su četiri mlade osobe za poslove šivenja, dvije osobe za poslove krojenja i tri osobe za poslove sito štampe.

U mjesecima nakon početne obuke još su obučene tri mlade osobe na poslovima šivenja. Zanimljivo je napomenuti da je u svim poslovima zastupljena rodna ravnopravnost te da momci i djevojke ravnopravno učestvuju u proizvodnji i izradi cekera.

Nakon više od godine dana poslovanja socijalnog preduzeća “REcek”, došli smo do minimalnog broja osoba koje mogu odgovoriti zadatku i velikih narudžbi u razumnom roku ne serijske proizvodnje a to su dvije osobe za poslove šivanja, jedna osoba za poslove krojenja, te dvije osobe za posao sito štampe. U našem iskustvu manji broj ljudi ne bi mogao da odgovori zadatku većih narudžbi a veći broj bi svakako ubrzao proces ali i podigao troškove nabavke više mašina kao i adekvatnog prostora.

Finansijska konstrukcija socijalnog preduzeća je u početnom stadiju počivala na grantu koji je u takmičenju biznis planova osvojila ekipa iz matične organizacije omladinskog udruženja “REaktiv” iz Zenice. Grant je u svome fiksno određenim budžetskim stavkama imao određena izdvajanja za troškove nabavke opreme, opremanja prostora, naknada osobama u proizvodnji i ostalim izdacima. Nakon isteka trajanja granta, socijalno preduzeće je bilo prepušteno samo sebi te se finansijski oslanjalo na sebe i ostvarenu prodaju. Danas skoro godinu i šest mjeseci nakon osnivanja, “REcek” nije otišao u crveno a svojim


radom finansira i dio funkcionisanja matične organizacije što je i bio jedan od ciljeva osnivanja ovog socijalnog preduzeća.

Jedna od osoba koja je od samog početka u proizvodnom procesu je Ajša Telalović, tokom svog angažmana konkretno u “REceku” radi poslove šivenja, sito štampe, prodaje, kontakta sa kupcima i održavanja facebook stranice.

“S obzirom da je sada trend znati šiti, u samom početku ja baš i nisam bila toliko zainteresirana za tu vrstu aktivnosti. No, nakon upoznavanja sa osnovnim stvarima vezanim za šivenje, probudila se jaka želja za nastavkom učenja. Kroz ove nepune dvije godine rada u “REceku” znatno sam napredovala u tehnikama šivenja. Rad za mašinom je doprinio da unaprijedim svoje motoričke sposobnosti, da preciznost dostigne svoj maksimum. Sada bih svakome preporučila da se upozna sa početnom fazom tehnike šivenja, a za ostalo će se pobrinuti sama mašina”, izjavila je Ajša Telalović.

Zaključak

“REcek” kao socijalno preduzeće ima planirano više aktivnosti u bu-duć nosti. Jedna od bitnijih je da u radne aktivnosti uključimo kategoriju teško upošljivih žena jer će ukoliko uspijemo u upošljavanju teško upošljivih žena direktno pomoći lokalnoj zajednici i tako ostvariti efekat koji se i traži od socijalnih preduzeća. Kao jedan od ciljeva za budućnost imamo i stavku da nam budžet pređe 50.000 KM na godišnjem nivou. Ostvarivanje prestižnog mjesta na području socijalnog poduzetništva na nivou Bosne i Hercegovine je također


jedan od planova koji imamo u vidu. Logičan korak je ostvarivanje kontakata van Bosne i Hercegovine kao i da se proširimo na šira područja regije i Evrope. Bitan plan je i da imamo pet uposlenih u narednom periodu od dvije godine što je realan rok rasta socijalnog preduzeća.


Društveni biznisi: nova paradigma za novi pristup razvoju Bosne i Hercegovine

Samira Nuhanović-Ribić138, dr i Vesna Bajšanski-Agić139

Uvod

Bosna i Hercegovina (BiH) je od početka 1990-ih godina prošla kroz dupli tranzicijski put: od socijalističkog ka demokratskom političkom sistemu i tranziciju od rata ka uspostavi mira. Mnoge važne državne i tržišne institucije su se gradile tokom tog perioda i to kroz procese koji uglavnom nisu bili ni inicirani ni vođeni od strane lokalnih lidera. Ista je situacija i sa trenutnim pokušajima reformskih procesa za te iste institucije.140

Kao rezultat ovakvog tranzicijskog puta, BiH je danas zemlja sa izrazito visokim nivoom javne potrošnje, relativno značajnim budžetskim deficitima, administrativno opterećenim prostorom za kreiranje nove ekonomske vrijednosti i „uspavanom“ radnom snagom čiji potencijal je državi nepoznat i neiskorišten. Modeli razvoja koji se promovišu kroz zvanične reformske dokumente na različitim novima vlasti se uglavnom fokusiraju na već ustaljene recepte ekonomskog rasta, propuštajući pri tome da prepoznaju priliku u problemu sa kojim se suočavamo: kako mlade, nezaposlene ljude osposobiti da kreiraju ekonomsku i društvenu vrijednost na tržištu.

Društveni biznisi mogu biti važan alat u kreiranju ove vrijednosti i rješavanju brojnih problema u lokalnim zajednicama koji nisu na radaru državnih strategija. Kroz svoj dugogodišnji rad u manjim zajednicama širom BiH, Fondacija „Mozaik“ je naučila da prepozna i njeguje lokalni razvojni potencijal. Dosadašnje iskustvo u razvoju zajednica je prije dvije godine nadopunjeno izgradnjom organizacione strukture koja podržava inicijative u razvoju društvenih biznisa.

Ovaj rad je kratki osvrt na filozofiju i stratešku orjentaciju Fondacije „Mozaik“ da u narednih deset godina kreira novu generaciju vrijednostima vođenih mladih društvenih poduzetnika i poduzetnica koje će voditi društveno-ekonomski progres zemlje.

138 Dr Samira Nuhanovic-Ribic - Fondacija Mozaik <[email protected]>139 Vesna Bajšanski Agić; [email protected] 140 Program Ekonomskih Reformi (ERP) za Bosnu i Hercegovinu za period 2016-2018. godine je

pripremljen na zahtjev Evropske komisije iz 2015. godine.

UDK 658:330.34(497.6)


Pozicioniranje problema

Prema procjeni Svjetske banke, BiH spada u grupu zemalja sa gornjim srednjim prihodom.141 Ova informacija je važna ne toliko zbog toga gdje u odnosu na ostatak svijeta smješta BiH, nego zato što nam nešto govori i o njenom razvojnom potencijalu, kao i preprekama na putu ka postizanju dugoročne ekonomske stabilnosti. Po ovom pristupu, BiH je zemlja u razvoju koja se suočava sa ozbiljnim strukturalnim preprekama za dugoročni ekonomski rast i društveni razvoj. Simptomatične prepreke razvoju sa kojima se susreću zemlje ove kategorije se odnose na izraženu stopu korupcije te probleme koji se vezuju za vladavinu prava. U prevodu, ove zemlje nisu idealne destinacije za investicije jer imaju portfolio rizika koji ne garantuje sigurno poslovanje. A dosadašnje iskustvo skupljeno u literaturi o ekonomskom razvoju sugeriše ključnu ulogu institucija i sistema podrške za razvoj inovacija kao temelja stabilnog razvoja društava.142

Prema „Doing Business“ izvještajima Svjetske banke, situacija u BiH se jeste popravila, posebno u odnosu na stanje iz 2010. i 2012. godine. Ove godine se BiH našla na 81. mjestu po lakoći pokretanja biznisa, što je napredak u odnosu na dosadašnje pozicioniranje.

Izvor: www.tradingeconomics.com, World Bank

141 Svjetska banka klasificira ekonomije na tri široke kategorije: one sa niskim prihodom, srednjim prihodom i visokim prihodom po glavi stanovnika. http://data.worldbank.org/?locations=-BA-XT

142 Pogledati npr. North, D. 1990. Institutions, Institutional Change and Economic Performance. Cambridge University Press; Acemoglu, D., Johnson, S., Robinson, J. 2005. U Handbook of Eco-nomic Growth, Volume IA. Edited by Philippe Aghion and Steven N. Durlauf. Elsevier, B.V. dostupno na: http://economics.mit.edu/files/4469. Mokyr, J. 2016. A Culture of Growth: The Origins of the Modern Economy. Princeton University Press.


Unatoč ovom poboljšanju, naša izrazito komplikovana politička struktura, spor i skup administrativni aparat, te stopa nezaposlenosti mladih koja prelazi 60%143 ne motiviraju mlade ljude da na sebe preuzmu rizik pokretanja biznisa. Funkcionalna struktura podrške za takvo nešto od strane države ne postoji, osim limitirano u pojedinim mjerama aktivnog zapošljavanja čiji efekti se u osnovi ne prate pa je time teško i procijeniti njihov stvarni učinak.

Fondacija „Mozaik“ je na temelju dosadašnjih iskustava odlučila da napravi desetogodišnju strategiju kako bi pokrenula cijelu generaciju mladih ljudi i motivirala ih da društvene probleme u svojim zajednicama počnu rje-šavati na inkluzivan i ekonomski održiv način. Prije dvije godine, Fondacija je pokrenula M-zonu društvenog poduzetništva čiji je cilj da u narednih deset godina o društvenom poduzetništvu obrazuje preko 50.000 mladih ljudi te da njih 500 sa najvećim poduzetničkim potencijalom podrži u kreiranju društvenih biznisa.

Dobra ekonomija u BiH: naša vizija razvoja

Dva su programa na kojima je Fondacija „Mozaik“ utemeljila svoju desetogodišnju strategiju:

(1) Program omladinskih banaka i (2) rad na održivosti kroz portfolio društvenih preduzeća:1. Omladinske banake su vodeći omladinski program u regiji.

„Mozaik“ je program počelo implementirati od 2008. godine, a danas funkcionira u preko 30 opština i općina u BiH. Kroz Omla-dinske banke, mladi ljudi su proveli 1.578 volonterskih radnih akcija i mobilizirali do sada neviđenu lokalnu podršku: na svaku marku koju je „Mozaik“ investirao skupili su još tri marke od pojedinaca, preduzeća i vlasti. Rad 19.622 volontera je potvrdio svrsishodnost akcija. Kroz ovaj program, Fondacija „Mozaik“ je uspjela mobilizirati i nesebičnu podršku lokalnih vlasti koje su odlučile da u narednim godinama implementaciju društveno inovativnih projekata u zajednici podrže finansijskim sredstvima u iznosu preko 500.000 KM.

2. Za one mlade koji tokom provođenja akcija pokažu potencijal za društveno poduzetništvo, kreirali smo virtuelni Inkubator dru-štvenih biznisa. U inkubatoru mladi ljudi dobijaju finansijsku i tehničku podršku da svoju poslovnu ideju razviju u održiv model i testiraju ga na tržištu. „Mozaik“ se društvenim poduzetništvom bavi od 2009. godine, kada smo registrovali svoja dva preduzeća, i sva naša iskustva su integrirana u inkubator.

143 http://www.mladi.gov.ba/index.php?option=com_content&task=view&id=46&lang=hr


Kroz svoja dosadašnja iskustva uspjeli smo osigurati značajan broj volontera na terenu koji pomažu implementaciju kompleksnog i višeslojnog programa podrške.

Društveni biznisi su integralni dio dobre ekonomije koja funkcionira na principu eliminiranja nejednakosti u društvu, brige o okolišu i rješavanju društvenih problema.

Šta je nama društveni biznis?

Fondacija „Mozaik“ razvija i ulaže u društvene biznise koji su kreirani sa svrhom da riješe društveni problem, te imaju jasno definisan biznis model koji je u stanju da generira dovoljno profita kako bi finansirao svoj društveni impakt. Slično kako Defourney and Nyssens definiraju društveno poduzetništvo, smatramo da ovaj oblik ekonomskog organizovanja mora imati jasnu ekonomsku i društvenu komponentu.144 Ono na čemu ne insistiramo je participativni model upravljanja jer smatramo da nivou razvoja društvenih biznisa u BiH trenutno odgovara drugačiji oblik upravljanja, pri čemu ne ograničavamo niti umanjujemo potrebu nekih biznisa da u potpunosti integriraju ovakvo vođenje procesa donošenja odluka i poslovanja u svoj poslovni model. Da bismo doprinijeli boljem razumijevanju društvenih biznisa u BiH, u Fondaciji „Mozaik“ smo razvili sedam principa društvnih biznisa po uzoru na slične principe koje je razvio profesor Yunus, s tim da je cilj naših principa da reflektiraju bosanskohercegovački kontekst.

Sedam principa društvenih biznisa u Bosni i Hercegovini

Princip broj 1: PRIMARNA SVRHA

Svrha ili cilj društvenog biznisa je smanjenje siromaštva ili djelovanje na jedan ili više problema (obrazovanje, zdravlje, kutura, umjetnost, zaštita okoliša, zaštita ugroženih grupa, socijalna pitanja i sl.) koji prijete pojedincima i društvima, a ne maksimiziranje profita za pojedinca. Dakle, primarna svrha ovakve firme je društveni impakt.

Princip broj 2: EKONOMSKA AKTIVNOST

Društveni biznisi ne ovise o donacijama. To su firme koji proizvode robe i/ili usluge konstantno i kroz duži vremenski period, odakle osiguravaju svoju finansijsku i ekonomsku samoodrživost.

144 Defourny, J. And Nyssens, M. 2012. The EMES approach of social enterprise in a comparative perspective. WP 12/3, dostupno na: http://emes.net/content/uploads/publications/EMES-WP-12-03_Defourny-Nyssens.pdf


Princip broj 3: POVRAT NA INVESTICIJU

Impakt investitori i drugi investitori ulažu u društvene biznise jer kroz investiciju žele ostvariti impakt i skromni finansijski povrat na investiciju. Društveni biznisi ostvarivanjem impakta i viška prihoda nad rashodima investitorima osiguravaju traženi impakt i finansijski povrat.

Princip broj 4: RASPODJELA DOBITI

Nakon servisiranja svih obaveza i reinvesticija, minimum 51% dividende se koristi za društveno dobro.

Princip broj 5: OČUVANJE OKOLIŠA

Za vrijeme vršenja svojih poslovnih aktivnosti društveni biznisi brinu o okolišu.

Princip broj 6: RADNA SNAGA

Radna snaga je plaćena unutar industrijskog prosjeka, s tim da radnici uživaju iste ili bolje radne uvjete.

Princip broj 7: POŠTENJE

Društveni poduzetnici uvijek pošteno posluju. U slučaju kada prestaju obavljati djelatnost, imovinu koju su dobili kao donaciju poklanjaju u vlasništvo drugog društvenog biznisa, neprofitne organizacije ili općine koja će je upotrijebiti u javnom interesu.

U našem kontekstu razvijanja društvenih biznisa, posebno smo fokusirani na nekoliko važnih premisa:

- Zbog prirode društvenog biznisa društvene poduzetnike moramo tražiti među onima koji su posebno osjetljivi na rješavanje društvenih problema;

- Društveni poduzetnici u fazi pokretanja biznisa zahtijevaju istu vrstu podrške kao i tradicionalni poduzetnici, osim u dijelu koji se odnosi na mjerenje i izvještavanje o impaktu.

- Profit kao alat, a ne svrha.- Samo permanentna inovacija u velikom broju malih i srednjih biznisa

može pokrenuti širu promjenu na poduzetničkoj sceni u BiH.

Svjesni lokalno relevantne debate o tome da li bismo treballi da govorimo o socijalnom ili društvenom poduzetništvu, mi smo odlučili da se fokusiramo na suštinu – a to je kreiranje struktura koje rade dovoljno dobro da su u stanju da generiraju dovoljno profita kako bi finansirale svoj impakt. Smatramo da unatoč nedostatku jasnog zakona, nema naročitih ograničenja pri uspostavi društvenih biznisa u formi već postojećih pravnih oblika.


Prvi rezultati “Mozaikove” strategije

U martu 2015. godine, blizu 3.000 mladih ljudi se prijavilo da učestvuje u M-zoni društvenog poduzetništva. Uspješno je implementirano 165 projekata u zajednicama, a njih 20 je ušlo u „Mozaikov“ inkubator za društvene biznise. U „Mozaiku“ se uspješno inkubiralo šest poslovnih ideja, od čega je „Mozaik“ kao investitor odlučio da uloži u tri biznisa.145

Tabela 1. Društveni biznisi u koje je Fondacija „Mozaik“ investirala u junu 2016. godine

Društveni biznis Proizvod/usluga Lokacija

IGRAJ UČI RASTI Proizvodnja didaktičke igre za djecu predškolskog i školskog uzrasta koja razvija kognitivne i komunikacijske sposobnosti kod djece.

Tešanj

Agrorevolucija Proizvodnja mesa premium kvaliteta uz ukljičivanje lokalnih poljoprivrednih gazdinstava

Cazin

Sigurna ruka Vaninstitucionalna podrška osobama treće životne dobi

Bosanska Krupa

U martu 2016. godine, u M-zonu se prijavilo 4.737 mladih. Trenutno sedam timova inkubira svoje biznis ideje i novi krug investicija će se desiti u aprilu 2017. godine. Mladi koji pokreću svoje društvene biznise dolaze iz svih dijelova BiH.

Tabela 2. Društveni biznisi koji se trenutno nalaze u „Mozaikovom“ inkubatoru


Antibakterijski podmetač

Antibakterijski podmetač za WC šolju koji uništava preko 99.8% bakterija – poseban fokus na osiguranje higijeskih uslova u javnim i zdravstvenim ustanovama

Sarajevo

Super žena Čišćenje poslovnih i privatnih prostora uz zapošljavanje žena sa NK nivoom obrazovanja i sa više od 40 godina starosti

Zvornik

Modularni rezervoari Proizvodnja modularnih rezervoara koji će filtrirati i održavati adekvatan pritisak vode, smanjiti uticaj kamenca i omogućiti kvalitet pitke vode klijentima.

Sarajevo

145 Biznisi koji su se uspješno inkubirali: Jelena-BIO stanica (Šipovo), Unikatna radionica (Cazin), Zeleni otoci (Bosanska Krupa). Fondacija „Mozaik“ je manjinski vlasnik u društvenim biznisi-ma: IGRAJ UČI RASTI (Tešanj), Sigurna ruka (Bosanska Krupa), Agrorevolucija (Cazin).



MadameL Begs Proizvodnja torbi i vrećica sa prilagoljivim dizajnom od prirodnih materijala

Bihać

AdACTA Agencija za administrativo-pravne usluge, Bihać i Cazin

Cazin

Mislilica Kreiranje i proizvodnja zbirke igara za djecu koja je fokusirana na razvoj četiri vrste inteligencije

Zvornik

H&B Company Proizvodnja uređaja za sanaciju organskog otpada i proizvodnju humusa i bioplina

Tuzla

Uvjereni smo da kroz mobilizaciju lokalnih resursa finansijske i nefi-nansijske prirode te uz sveobuhvatan program podrške možemo društveni biz nis kao model ekonomskog organizovanja pozicionirati na poduzetničkoj sceni Bosne i Hercegovine kao alat koji će u javni diskurs uvesti paradigmatske promjene u pristupu planiranja društvenog napretka naše zemlje.


Agencija „MaŠta“ – Dokazan društveni biznisVildana Mujkić, Strategic Communications Specialist146

Marketinška Agencija „MaŠta“ je društveni biznis koji svojim klijenti-ma nudi inovativna rješenja, te dodaje vrijednost njihovom poslovanju. Agenci-ja „MaŠta“ nudi potpune marketinške usluge međunarodnim, regionalnim i lokalnim klijentima. Tim Agencije čine profesionalci koji provode visoko kval-itetne projekte još od 2009. godine. Samo ime Agencije govori da se radi o ne-presušnom izvoru ideja koje pomažu klijentima da uspješno posluju. Bolji svijet je filozofija Agencije „MaŠta“. Ponosni smo da naše usluge izvozimo i van gran-ica Bosne i Hercegovine. Činjenica da se ukupni profit Agencije Mašta ostvaren kroz poslovanje ponovno ulaže u razvoj zajednica i otvaranje novih radnih mjesta, opravdano nas izdvaja na tržištu na kojem poslujemo.

Pokretačka snaga i motiv za pokretanje društvenog biznisa

Kako bismo objasnili motive egzistiranja društvenih biznisa, neophodno je definisati sam pojam. Obzirom da se iz naziva naslućuje da je ovaj vid biznisa posvećen zajednici, ono što zahtijeva obrazloženje je, zapravo, kako pomiriti preduzetničke, profitne i biznis orijentisane aktivnosti sa namjerom da doprinesete i služite društvu.

Definicija najbliža Agenciji „MaŠta“, prvoj i jedinoj marketinškoj agenciji na tržištu koja je ujedno i društveni biznis, opisuje ovaj vid poslovanja na način da društveni biznis mora biti samoodrživ, profitabilan i posvećen rješavanju nekih od društvenih problema. Kao biznis u vlasništvu Fondacije „Mozaik“, naši osnovni razlozi postojanja su vrlo jednostavno riješeni, i to na način da godišnju dividendu Agencije ulažemo u razvojne projekte Fondacije „Mozaik“.

Biti ili ne biti

Društveno poduzetništvo ima za cilj rješavati određene probleme zajed-nice na ekonomski održiv način, iz čega proizilazi da profit nije i ne smije biti isključivo i najvažnije opredjeljenje. Profit je sredstvo kojim se postiže namjera tj. motiv postojanja društvenog biznisa. S obzirom na ekonomsku krizu, ali i

146 Vildana Mujkić, Strategic Communications Specialist; [email protected]

UDK 005.7:334


probleme kao što su globalno zagrijavanje, siromaštvo i nezaposlenost, druš-tveni biznisi imaju potrebu mijenjati i ublažavati ove vrste problema. Zbog toga, okolnosti krize i ekonomske nepravde pogoduju razvoju i opstanku društvenog poduzetništva. Prevazilaženje kriznih situacija kroz prizmu društvenog poduzetništva jeste i treba da bude lakše zbog prvobitne činjenice da je namjera poslovanja zasnovana i na ideji solidarnosti, a ne primarno na generisanju profita. Rezultati rada društvenih biznisa nisu upitni. Ono na čemu treba raditi i čemu treba posvetiti posebnu pažnju su procesi. Prema načelima društvenog poslovanja, način na koji postignete neki cilj je jednako važan kao i sam cilj kojem težite.

Agencija „MaŠta“ je osnovana i sa idejom promocije društveno odgovor-nog poslovanja, što nažalost, vrlo često služi kao promotivni epitet za kompanije koje i kroz društveno dobre aktivnosti traže isključivo materijalno dobro. Poznavajući ovu činjenicu, možemo zaključiti da biti društveno odgovorna kompanija nije isto što i biti društveni biznis, koji zahtijeva postavljanje striktnih principa, primjenjivih na svaki segment poslovanja. Preciznije, društvenu odgo-vor nost vaše kompanije možete nadograditi ili dodati u način poslovanja, ali društveni biznis ne poznaje kategoriju pridruživanja ili nadogradnje. Ili jeste ili niste društveni biznis!

60

OSNIVANJE, REGISTROVANJE, IMENOVANJE, POLEMISANJE Pojmovno, društveni biznis se razlikuje od privatnog biznisa. Zakonski, ne postoje distinkcije. Bosna i Hercegovina, iako već dugo prolazi težak period adaptacije novim tržištima, ne zaostaje za svijetom kada govorimo o registraciji i klasifikaciji društvenih preduzeća. Naime, ne postoje olakšice ili posebna poslovna pravila koja se tiču isključivo društvenih biznisa. Kada pozivamo logiku u proces zaključivanja, ne postoji niti jedan argument zbog kojeg društveni biznis ne bi trebalo da ima poseban status, prije svega zbog bazične namjere postojanja, ali i zbog poslovnih ciljeva i aktivnosti koje se uvijek odnose isključivo na dobrobit zajednice i rješavanje nekog od prepoznatih problema u društvu. Stvarna zakonska politika u Bosni i Hercegovini ne tretira namjere niti aktivnosti preduzeća, pa primjer da prodavač cigareta koje negativno i direktno utiču na zdravlje društva plaća isti iznos poreza kao i neki društveni biznis koji svoja sredstva ulaže primarno u kupovinu filtera za

DRUŠTVENI VS. PRIVATNI BIZNIS

SVRHA DRUŠTVENOG BIZNISA

Rješavanje društvenih problema.

PROFIT DRUŠTVENOG BIZNISA

Najmanje 51% profita se usmjerava na rješavanje

društvenih problema.

PROFIT TRADICIONALNOG

BIZNISAUkupan profit povećava

materijalno stanje vlasnika biznisa.

SVRHA TRADICIONALNOG

BIZNISAMaksimizacija profita.


Osnivanje, registrovanje, imenovanje, polemisanje

Pojmovno, društveni biznis se razlikuje od privatnog biznisa. Zakonski, ne postoje distinkcije. Bosna i Hercegovina, iako već dugo prolazi težak period adaptacije novim tržištima, ne zaostaje za svijetom kada govorimo o registraciji i klasifikaciji društvenih preduzeća. Naime, ne postoje olakšice ili posebna poslovna pravila koja se tiču isključivo društvenih biznisa. Kada pozivamo logiku u proces zaključivanja, ne postoji niti jedan argument zbog kojeg društveni biznis ne bi trebalo da ima poseban status, prije svega zbog bazične namjere postojanja, ali i zbog poslovnih ciljeva i aktivnosti koje se uvijek odnose isključivo na dobrobit zajednice i rješavanje nekog od prepoznatih problema u društvu. Stvarna zakonska politika u Bosni i Hercegovini ne tretira namjere niti aktivnosti preduzeća, pa primjer da prodavač cigareta koje negativno i direktno utiču na zdravlje društva plaća isti iznos poreza kao i neki društveni biznis koji svoja sredstva ulaže primarno u kupovinu filtera za prečišćavanje zraka, govori o nepostojanju poticajnih politika za razvoj društvenih biznisa.

Budućnost društvenog poduzetništva u bosni i hercegovini

Način da se unaprijede loše ili izglasaju nove politike koje se tiču društve-nih bizisa je prije svega moguće kroz razvoj kulture društvenog poduzetništva, te kroz naglašavanje uloge društvenog poduzetništva u razvoju ekonomije i društva u cjelini. Ovaj vid poslovanja ima veliki potencijal koji je u potpunosti moguće ostvariti samo kroz dobro definisan pravni i institucionalni okvir. Također, neophodno je definisati mjere za poticanje poslovanja društvenih poduzetnika koji direktno utiču na unapređenje kvalitete života kroz poslovanje za društvenu dobrobit, te postaviti jasne kriterije za definisanje društvenih biznisa. Razgovori o društvenom poduzetništvu u Bosni i Hercegovini su se u zadnje vrijeme intenzivirali, a ono što najviše pogoduje budućnosti društvenog poduzetništva u BiH je činjenica da je uvršteno i u formalni sistem obrazovanja (tematika društvenog poduzetništva uvedena je u programe ekonomskih studija). Ohrabruje i činjenica da već postoje inicijative koje promovišu vrijed-nosti društvenog poduzetništva metodama zagovaranja, kao i inkubatori za podršku društvenim poduzetnicima. Svake godine sve više registrovanih preduzeća posluje po principima društvenog poduzetništva.

U konačnici, budućnost ovog vida poslovanja je neupitna jer upravo je Agencija „MaŠta“ dokaz da se svi principi društvenog poslovanja mogu ispo-štovati i bez zakonskih regulativa namijenjenih ovom obliku biznisa, ali sa prisustvom volje za mijenjanje društva na bolje.


Uspješno poslovanje društvenog biznisa / Slika govori više od hiljadu riječi

Prvi poziv za medije u BiH komuniciran infografikom.



Marketinška Agencija „MaŠta“ već sedam godina uspješno posluje i samim tim doprinosi boljitku društva. S ponosom predstavljamo uvažene kli-jente kojima saradnja s nama dodaje vrijednost poslovanju:

- USAID- European Commission - World Bank - European Foundation Centre (EFC)- King Baudouin Foundation- C. S. Mott Foundation- Catholic Relief Services - U.S. Embassy to BiH- Robert Bosch Stiftung - Deutsche Gesellschaft für Internationale Zusammenarbeit (GIZ)- TRAG Fondacija- WEISHAUPT BiH- Microsoft BiH- WILO ADRIATIC - JP “ELEKTROPRIVREDA HRVATSKE ZAJEDNICE HERCEG

BOSNE” d.d. Mostar- World Vision - US Deloitte- BMW Foundation Herbert Quandt- TechSoup Balkans- Fondacija Mozaik- Impact HUB Wienna- Balkanski klub mira


Preporuke

Konferencija na temu „Mogućnosti i izazovi socjalnog preduzetništva“ održane dana 11. oktobra 2016. godine, u Banja Luka College – Banja Luka

Nakon aktivne rasprave, koju su odvojeno vodili javni i NVO sektor i plenarne rasprave, usvojeni su sljedeći zaključci:

1) Potrebno je u okviru provođenja strategije zapošljavanja u Republici Srpskoj za period 2016-2020. prići realizaciji operativnog cilja i mjera vezanih za socijalno preduzetništvo kroz:- Izradu, usvajanje i primjenu Platforme socijalnog preduzetništva, - Izradu, usvajanje i provođenje normativnih akata, u kojima su

prepoznata socijalna preduzeća i svrstana u određenu, ranije definisanu kategoriju pod tačno propisanim uslovima,

- Osnivanje pilot socijalnih preduzeća/zadruga u svakoj od šest regija Republike Srpske.

2) U cilju održivosti socijalnih preduzeća, neophodno je uspostaviti koordinaciju na svim nivoima u cilju definisanja oblika podrške i odgovornosti aktera socijalnog preduzetništva za svaki od tih oblika. Isto tako, neophodno je vršiti obuke menadžera socijalnih preduzeća, kao i stručnih timova i osoblja socijalnih preduzeća. U tom smislu, potrebno je formirati stručni konsultatntski centar, koji bi pružao stručnu podršku u raznim oblastima, kao što je pravna regulativa, odnosi s javnošću, marketing, razvoj preduzetništva, razvoj poljo-privrede i sl.

3) Neophodno je razviti društveni dijalog, u kojem će, pored socijalnih partnera, učestvovati i predstavnici udruženja građana i korisnika socijalnog preuzetništva.

4) U cilju povećanja prepoznatljivosti uloge i značaja socijalnog preduzetništva i podizanja nivoa svijesti, potrebno je vršiti obuke, javne promocije i zagovaranje u vezi razvoja socijalnog preduzetništva.

5) Potrebno je zakonski urediti obavezu i nadležni organ za vođenje registra socijalnih preduzeća, pratiti njihov rad i podsticati ona preduzeća koja rade u javnom interesu. U skladu s tim, treba u od-re đenom postotku favorizovati socijalna preduzeća pri nabavci ma terijala, proizvoda i usluga u javnom sektoru. Na taj način dati podršku i promovisati rad socijalnih preduzeća i zapošljavanje ranjivih kategorija.

6) Potrebno je raditi na povećanju motivacije za rad osoba koje su du-gotrajno nezaposlene zbog nedostatka kompetencija ili umanjene radne sposobnost. Ključnu ulogu treba da ima JU „Zavod za


zapošljavanje Republike Srpske“ u saradnji sa drugim akterima socijalnog preduzetništva.

7) Potrebno je tačno regulisati beneficije pri zapošljavanju ranjivih kategorija, te definisati procenat u kojem će se u praksi upotreba pro izvoda socijalnih preduzeća, regulisati sistem napalate u roku za proizvedene outpute socijalnih preduzeća čime bi se omogućio rad preduzeća kao konkurentnog na tržištu.

Izvod iz preporuka programa YEP• Kreiranje partnerstva JSZZ sa nevladinim organizacijama u realizaciji

konkretnih aktivnosti kroz aktivne mjere zapošljavanja. Partnerstvo treba osigurati kontinuiranu i koordiniranu podršku razvoju održivih programa zapošljavanja (socijalno preduzetništvo, zadrugarstvo) čime se ponuda pružatelja usluga za mlade istovremeno jača i integriše u aktivne mjere zapošljavanja JSZZ:

o Model zadrugarstva (u poljoprivredi) posjeduje značajan kapacitet za adresiranje potreba mladih sa niskim nivoom obrazovanja u ruralnim područjima – ciljne populacije koja zbog geografske razuđenosti i komunikacijskih ograničenja ima najmanju mogućnost za korištenje drugih aktivnih mjera za zapošljavanje. Fokus u razvoju ovog modela treba biti na otklanjanju ključnih prepreka: (1) identifikaciji deficitarnih kultura i podršci proizvođačima u ovladavanju novim znanjima za uzgoj ovih kultura, (2) stručnom osnaživanju zadruga u plasiranju proizvoda na tržište (uključujući marketing, certifikaciju, poštovanju ugovornih obaveza, itd.), (3) kreiranjem poticajnijeg zakonodavnog okvira i (4) namicanju sredstava za inicijalne investicije (nabavku sjemenskog i drugog materijala, plastenika, hladnjača, itd.).

o Model socijalnog preduzetništva omogućava stavljanje u funkciju lokalnih potencijala (stručnih, kreativnih, finansijskih) za održiv razvoj zajednice. Fokus u razvoju ovog modela treba biti na: (1) unapređenju legislativnog okvira i animiranju i (2) stručnom jačanju aktera (primarno nevladinih organizacija) za praktičnu provedbu/osnivanje socijalnih preduzeća.

Preporuke za YEP/donatore

Specifične preporuke za donatore u oblasti unapređenja zapošljavanja mladih u BiH su:

1. U saradnji sa JSZZ treba poticati interes NVO za socijalno predu-zetništvo. U ovu svrhu preporučuje se organizovanje zajedničkih radionica za predstavnike JSZZ i NVO, kako bi se definisali modeli buduće saradnje.


2. Projekti za poticanje zapošljavanja treba da budu izrazito osjetljivi na lokalne prilike i potrebe, i dovoljno fleksibilni da se prilagode promjenjivim zahtjevima tržišta.

3. Koordinacijom svojih programa donatori mogu povezati srodne aktiv nosti i umrežiti aktere, što će dovesti do sinergijskog efekta raz-liči tih intervencija, od aktivnih mjera za zapošljavanje, podsticaja za omladinske biznise, do programa grantova nevladinim orga niza-cijama.

4. Po drška održivim projektima zapošljavanja, kao što su na primjer socijalna preduzeća, podrazumijeva dugoročniju posvećenost. Pokre-tanje start-up projekta je samo po sebi već izazov, a kada su u pitanju mladi ljudi bez radnog iskustva, onda je, prema iskustvu iz ovog programa, minimalan period za podršku 18 mjeseci.