Sadržaj

Uvod.......................................................................................................................................................2

1. Žene i kriminalitet...............................................................................................................................3

1.1.Žene ubice:...................................................................................................................................3

1.2.Statistike:.....................................................................................................................................4

1.3.Motiv:...........................................................................................................................................5

2. Prostitucija i kriminalitet....................................................................................................................7

3. Ženska delikvencija.............................................................................................................................9

Zaključak...............................................................................................................................................11

Literatura..............................................................................................................................................12

12

Uvod

Antisocijalnim osoba u kriminologiji se smatraju one osobe koje čine ponašanja koja su

zapriječena kaznenopravnim sankcijama, te su opasne za društvo ( npr. silovatelji, ubojice,

lopovi i sl.)

Asocijalnim osobama se smatraju one osobe koje čine ponašanja koja nisu zabranjena

kaznenopravnim sankcijama, ali su zapriječena društvenim normama (npr. kockari,

prostitutke, prometni recidivisti i sl.) Asocijalno ponašanje može pripadati domeni prekršaja,

odnosno obliku devijantnog ponašanja koje društvo donekle tolerira ili lakše kažnjava.

Žene u kriminalitetu su prisutne od 11 do 20%. Najčešće se javljaju kao sudionici ili

pomagači pri izvršenju kaznenog djela. Dob odnosno starost počinitelja kriminaliteta najčešće

je od 18 do 25 godina.

12

1. Žene i kriminalitet

1.1.Žene ubice:

Podaci iz SAD-a govore da broj žena ubica nije nimalo zanemariv. Dok je kod njih u prošlosti

najčešće žrtva žene-ubojice bio suprug, partner i dijete, danas to više nije pravilo. Među

zatvorskom populacijom žene se više ne osjećaju neadekvatno zato što su prekršile svoje tzv.

načelo ženske prirode, prema kojoj žena treba dati život, a ne ga oduzeti.

Jedno od istraživanja temelji se na podacima koji su sadržani u forenzičko-psihijatrijskim

ekspertizama od 1983. do 1997. godine u Centru za forenzičku psihijatriju Psihijatrijske

bolnice Vrapče. Sadržavale su 70 ženskih i 70 muških počinitelja kaznenih djela ubojstva i

pokušaja ubojstva. Forenzička psihijatrija je znanstvena disciplina u sudske svrhe. Vještak

zauzima stajalište o slučaju i odgovara sudu na pitanja vezana za sudski spis, pregled

ispitanika, obradu slučaja te sugerira konzultiranje drugih stručnjaka. Najčešće vještačenje u

području kaznenog prava je vještačenje ubrojivosti koje je, uz krivnju, drugi uvjet krivične

odgovornosti. Određuje se sposobnost shvaćanja počinjenog djela i mogućnost upravljanja

vlastitim postupcima u vrijeme djela. Pritom nerijetko treba procijeniti opasnost po okolinu i

preporučiti odgovarajuće psihijatrijsko liječenje. Neubrojiva osoba nije kriva i prema njoj se

ne može primijeniti kaznenopravna sankcija. Ona nije bila u mogućnosti shvatiti što čini ili

nije mogla vladati svojom voljom zbog duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti,

nedovoljnog duševnog razvitka ili neke druge teže duševne smetnje. Ako postoji smanjenje

ubrojivosti, ono se može uzeti kao olakotna okolnost na sudu pri izricanju kazne.

To istraživanje je pokazalo da su vještačene žene ubice u najvećem broju bile u braku. Iako je

uvriježeno mišljenje društvene sredine da brak pruža ženi zaštitu od brojnih životnih iskušenja

i konfliktnih situacija koje mogu djelovati kriminogeno, mnogi statistički podaci upućuju na

zaključak da među udatim ženama ima više delikvenata nego među neudanim. Kod

muškaraca je sasvim suprotno. Može se reći da je upravo bračni status na ženu djelovao

kriminogeno i to upravo zbog dinamike koja se dešavala u obitelji. Naime, najveći se broj

ubojstava događa u obitelji i u mnogo slučajeva ubojstvo je kulminacija dugogodišnjih

zlostavljanja, fizičke sile i emocionalnog stresa. Svaki slučaj te vrste započinje kao uobičajena

kućna svađa, a akt ubojstva je počinjen u afektu bez prethodne namjere ili predumišljaja.

12

Većina takvih ubojstava događa se u kuhinji, a najčešće je oružje nož koji se našao pri ruci.

Mnoge žene su bile silovane i seksualno zlostavljane od svojih partnera, a često su i djeca i

fizički i seksualno zlostavljanja.

No, postoje i slučajevi u kojima su žene ubile i iz financijskih motiva, ili osvete, ljubomore i

mržnje, ali na prvom je mjestu dugotrajno zlostavljanje.

Od 70 žena u tom istraživanju, 33 ubile su bračnog partnera, 10 izvanbračnog partnera

suprotnog spola, pet znanca ili prijatelja, jedna je ubila majku, oca su ubile dvije, brata ili

sestru dvije, vlastito dijete njih pet (u istraživanju nisu korišteni slučajevi čedomorstava).

Muškarci su u najvećem broju, njih 30, ubijali znance ili prijatelje, a bračne partnerice ubilo je

osam muškaraca. Ni jedna žena nije ubila skupinu osoba, dok je to učinilo čak pet muškaraca.

Žene-ubojice rijetko učine istovrsna krivična djela, među njima ima vrlo malo profesionalnih

delikvenata i onih koje su prije počinile krivična djela. Istraživanje je također pokazalo da su

žene učinile više pokušaja ubojstava od muškaraca. Tako je od 70 žena njih 39 počinilo

ubojstvo, a 31 pokušaj ubojstva dok je od 70 muškaraca njih 49 počinilo ubojstvo, a 22

pokušaj ubojstva. Zanimljivo je da kod žena-ubojica nije bilo sporednih optužbi dok su

muškarci često imali i pokušaj krađe, kao jednu od sporednih optužbi. Čak 57,1 posto žena,

odnosno njih 40, ubilo je žrtvu u zajedničkom stanu, dok muškarci najčešće, u 34 posto

slučajeva, ubijaju na otvorenom prostoru. Zajednički je stan na drugome mjestu, kao mjesto

ubojstva koje počine muškarci. To govori i o žrtvi i o motivu, gdje su kod muškaraca najčešće

bili u pitanju konflikti između znanaca, prijatelja ili slučajnih žrtvi, a tek su na drugom mjestu

bili obiteljski konflikti, koji su kod žena najučestaliji. Zanimljivo je i da žene uključene u

istraživanje nikada nisu ubile u tuđem stanu, a najrjeđe su ubile u automobilu.

1.2.Statistike:

Žene najčešće, tačnije u 68,6% slučajeva, kao sredstvo ubistva koriste hladno oružje, a tek u

14,3% slučajeva koriste vatreno oružje. Muškarci su pak hladnim oružjem ubili u samo 31,4%

slučajeva, a u 44,3% vatrenim oružjem. Ni jedna žena nije svoju žrtvu ubila ni pokušala ubiti

gušenjem ili davljenjem, dok su dvojica muškaraca to pokušali davljenjem, a jedan gušenjem.

Sredstva kojima žene najčešće ubijaju zanimljiv su podatak i utoliko što je nekad jedna od

najvećih predrasuda bila ona o ženama-trovačicama.

12

U prošlosti se, naime, smatralo da žene najčešće ubijaju otrovom, no taj mit očigledno danas

više ne stoji, jer se može vidjeti da je primjerice samo jedna žena u ovom istraživanju

pokušala počiniti ubistvo trovanjem.

1.3.Motiv:

Glavni motiv kod žena-ubica je u najvećem broju, odnosno u 25,7% slučajeva bio strah, na

drugom je mjestu psihopatološki motiv, odnosno ubistvo iz bolesnih ideja, pod utjecajem

određene duševne bolesti. Odbijanje neposrednog fizičkog napada, odnosno samoobrana, je

na trećem mjestu motiva žena-ubica. Kod muškaraca je na prvome mjestu motiva bijes, u čak

24,3 posto, a na drugom je mjestu psihopatološki motiv, dok je na trećem mjestu strah. Kod

muškaraca je na visokom mjestu motiva materijalna dobit; od njih 70 zbog materijalne dobiti

ubilo je njih šest dok ni jedna žena u istraživanju nije ubila iz tog motiva.

Samo jedna žena ubila je iz ljubomore, jedna zbog prijetnje razdvajanja od partnera, dvije iz

osvete i dvije zbog uvrede.

Najveći broj žena ubistvo počini samostalno, od njih 70 samo su četiri imale pomagača i to je

najčešće, netko od članova porodice. Većina žena-ubica nisu imale prijašnjih delikata, njih

sedam je prije ubistva imalo jedan delikt, a samo jedna je prije ubistva počinila i do deset

delikata.

U trenutku počinjenja ubojstva čak 42,9% žena branilo se od fizičkog i psihičkog

zlostavljanja, 4,3% njih branilo je djecu, a druge bliske osobe branilo je 5,7% žena, a u 7,1%

slučajeva bila je riječ o kombinaciji svega navedenog. Statistike o prijašnjem psihičkom i

fizičkom zlostavljanju pokazale su da je 47,1% žena-ubica prije počinjenja ubojstva bilo

zlostavljano. Većina žena-ubojica nije bila zaposlena, bavile su se ili domaćinstvom ili

poljoprivredom, bile su niskog obrazovanja, između ostaloga i zbog sredine u kojoj su

odrastale i živjele. Zlostavljana žena u siromašnijim seoskim sredinama nema mogućnost

obratiti se za pomoć, a najčešće ona nema ni saznanja o svim oblicima pomoći koja bi joj se

mogla pružiti. Većina i žena i muškaraca ubica odrasli su uz oba roditelja, žene-ubice su za

razliku od muškaraca-ubica, odrasle u sređenijim porodicama. Znatan broj ubica, i žena i

muškaraca, potječe iz necjelovitih i razorenih porodice, posebno onih u kojima nedostaje otac.

Ekonomski status ubica je ispod prosjeka, nepovoljne su im stambene prilike, određen broj

12

počinilaca delikata potječe iz porodice nižeg stepena obrazovanja. Žene-ubice u pravilu su

bile ekonomski zavisne ili od supruga ili od roditelja ako nisu udane.

I kod muškaraca i kod žena razina obrazovanja je prilično niska. Takva je situacija i u svijetu,

prema podacima iz istraživanja.

Siromaštvo i loši materijalni uvjeti života ne utječu izravno na delikventan razvoj djece i

maloljetnika iz takvih porodica, nego posredno, putem negativnog utjecaja na ličnost i

ponašanje roditelja koji ne mogu djeci pružiti pravilan i poželjan odgoj.

Statistike pokazuju da je u vrijeme počinjenja djela samo 30% žena bilo pod uticajem

alkohola dok je muškaraca bilo 52,9%. Muškarci-ubice imali su 2,1 do 3 promila alkohola u

krvi, a žene od 1,1 do 2 promila. Žene-ubice su godinu dana prije počinjenog djela češće

koristile sedative dok su muškarci češće konzumirali alkohol.

Proučavajući uzroke kriminaliteta kod žena, istraživanje se bavi i biološkim i psihološkim

osobinama žene u različitim razdobljima njenog psihofizičkog razvoja. Posebnu pažnju treba

obratiti na promjene koje nastaju u pubertetu, zatim na one vezane uz menstrualni ciklus,

trudnoću, porod, materinstvo i klimakterij, poručuju psihijatri. Razdoblje menstruacije je

važno, jer izaziva agresivne impulse, destruktivne misli, strah, napetost i depresiju. Često su ti

problemi uspješno korišteni u obrani nakon počinjenja krivičnih djela ubistva, no svi ti aspekti

utjecaja predmenstrualnog sindroma na kriminalitet žena nisu još uvijek do kraja istraženi i

može se reći da je u prošlosti precijenjena važnost PMS-a. Danas se smatra da u nekim

slučajevima PMS može imati kriminogenu važnost, ali samo kao trigger, a ne kao temeljni

uzrok kriminalnog ponašanja. Navodi se kako su pojedini autori isticali da su žene u razdoblju

trudnoće češće zlostavljale i ubijale vlastitu djecu, a navode se i primjeri žena koje su u

trudnoći ubijale muževe i druge osobe, a nakon toga izvršile samoubistvo.

I dok muškarci najčešće ubijaju u dobi od 21. do 25. godine života, najveći je broj žena-ubica

između 31 i 35 godina, što govori da je riječ o udatim ženama koje ubojstvo nisu počinile u

prvim godinama braka, nego u kasnijoj fazi. Po brojnosti slijedi skupina žena ubica od 36 do

40 godina starosti, a na trećem mjestu je skupina od 41 do 45 godina. Zatim je tu grupa žena

od 51 do 57 godina, žene koje ulaze u razdoblje klimakterija. Utjecaj životne dobi delikvenata

povezuje se s biološkim, psihološkim i socijalnim faktorima. Kod žena, opseg ubistava ne

opada s opadanjem fizičke snage, kod njih fizička snaga nije presudan faktor, nego važniju

12

ulogu imaju socijalni činioci. Do 21 godine se lakomisleno i nepromišljeno razrješavaju

konfliktni odnosi, vrijeme između 20 i 30 godina je najopasnije jer se žena uključuje u bračni

i porodični život i šire se društveni odnosi. Veću zastupljenost žena-ubica u starosnim

razdobljima od 41 do 60 godina može se objasniti biološkim i psihološkim faktorima u tom

razdoblju razvoja žene, predklimakterij i klimakterij. U tom razdoblju svog života žena

prekida s aktivnim sudjelovanjem u društvenom životu, njena preokupacija više nije porodica,

jer djeca su odrasla, osjeća se beskorisno, pa konflikte s bližnjima rješava na agresivniji način.

Žene su u klimakteriju razdražljive i ne biraju sredstva u borbi za osvajanje željenog cilja; ako

ne nađe drugo rješenje, ona može i ubiti.

2. Prostitucija i kriminalitet

Prostitucija se sastoji u vršenju nedopuštenih seksualnih odnosa lica ženskog pola na

komercijalnoj osnovi, tj. na osnovu prodavanja svoga tijela i slučajnog i uzgrednog susreta sa

licima, sa kojima stupaju u te odnose, koje karakteriše osjećaj ravnodušnosti. To je ženska

prostitucija. Pored nje postoji u specifičnoj formi i muška prostitucija. To su lica koja se nude

homoseksualcima za novac, a koja mogu biti normalna ili biseksualna, pa se ustvari ovaj oblik

može smatrati pravom muškom prostitucijom.

Glavni historijski tipovi prostitucije, koji se pominju su sljedeći: religiozna, kompenzaciona,

sustituciona i prefesionalna. Ustvari, prava prostitucija jeste profesionalna, a ova druga četiti

tipa čine ustvari predhodne historijske oblike, od kojih neki nemaju mnogo veza sa pravom,

odnosno profesionalnom prostitucijom.

Sa organizacijom prostitucije povezano je i klasifikovanje prostitutki u razne kategorije, koje

su često i ekološki posebno locirane. One obuhvataju široku skalu, od najjeftinijih prostitutki,

pa do „ljepotica noći“ koje traže avanture, koje se voze u elegantnim kolima i time „daju

mušteriji finu iluziju besplatnog čina“.

Što se tiče uzroka prostitucije i odavanja pojedinih lica njoj, oni mogu biti različiti. To su u

osnovi isti korijeni, uzroci i uslovi, koji dovode i do kriminaliteta. Ističe se da se prostitutke

regretuju velikim dijelom iz nižih društvenih slojeva, i to pretežito iz ruralnih poručja, što bi

12

išlo u prilog isticanju siromaštva kao faktora prostitucije. Međutim, one se regrutuju i iz viši

krugova i bogatijih slojeva. Neki pisci smatraju da je nemoralna okolina značajan faktor

prostitucije, koje naročito utiče na mlade djevojke, koje su izložene raznim pritiscima, da se

odaju prostituciji. Dalje se ističu kao razlozi odavanja prostitucije: nesređeni porodični

odnosi, rodoskrvljenje, preljuba u ranim godinama, zavođenje i napuštanje od strane

ljubavnika, davanje raznih obećanja od strane predvođača, želja za raskošnim i luksuznim

životom, utjecaj već formiranih prostitutki na mlade djevojke, nagovaranje na prostituciju,

kao i razni uslovi za ličnost same prostitutke, koji su stečeni pod određenim uslovima života.

Inače, odavanje prostituciji se smatra za jedan od oblika lične devijacije koji je društveno

veoma opasan, pa ga društvo stoga progoni i suzbija. U mnogim zemljama se odavanje

prostituciji inkriminiše u krivinim normama. U našem sistemu, odavanje prostituciji je

zabranjeno i tretira se kao prekršaj javnog reda i mira. Kao negativna društvena pojava,

prostitucija je usko povezana sa vršenjem kriminalne djelatnosti. Postoji opšte prihvaćeno

shvatanje da ona ispoljava poseban kriminogeni utjecaj, da je jedan dio kriminaliteta povezan

sa njom, nezavisno od toga da li je ona normativnim sistemom dozvoljena ili zabranjena.

Sa prostitucijom su povezane razne krađe, ubistva sa seksualnim motivom, silovanja,

preljube, podvođenja, razne perverzije, i neka slična patološka ponašanja. Ta veza je izrazita

sa zabranjenom prostitucijom, koja posebno privlači lica koja su umješana u mnoga krivična

djela. Kontakti sa prostitutkama i organizacijama prostitucije mogu navesti na vršenje raznih

i, prije svega, seksualnih delikvencija. Osim toga, same prostitutke vrše često krivična djela,

kao što su: potkradanje svojih mušterija, ucjenjivanje, krađe po radnjama, krijumčarenje

opojnih droga, odavanje špijunskoj aktivnosti. Ukratko, one se posvećuju raznim

nedopuštenim djelatnostima, sa kojima dopunjavaju svoje prihode.

Poznato je, također, da se prostitutke poveziju sa kriminalcima višeg ranga i organizovanim

kriminalnim grupama. Zaštitnici prostitutki javljaju se često iz redova gangestra, raketara i

učesnika kriminalnih bandi, koji kontrolišu njihovu djelatnost. Javne kuće predstavljaju često

jedan od punktova organizovanog kriminaliteta, gdje se sakupljaju gangesteri, krijumčari

opojnih droga, razna lica iz podzemlja, te se pripremaju i organizuju svoje poslove.

Ta povezanost prostitucije i kriminaliteta ispoljava se i u tom smislu, što same kriminalne

sredine rađaju prostitutke. Mnoga istraživanja pokazuju da je prostitucija, po pravilu, široko

zastupljena u područjima gdje su razvijeni pojedini oblici kriminaliteta. Smatra se da je polje

12

maloljetničke delikvencije veoma pogodno za ispitivanje raznih oblika prostitucije. Mnoga

preddelikventna ponašanja, kao što su bježanje iz škole i kuće, lutanje, sitne krađe, povezana

su često sa seksualnim zavođenjem i podsticanjem. Subjektivno gledajući, lica sa takvim

problematičnim ponašanjem ispoljavaju lične crte koje mogu odvesti u prostituciju.

3. Ženska delikvencija

Prema službenim statistikama, ali i brojnim kriminološkim istraživanjima među ženama je

daleko manje delikvenata nego među muškarcima. Istodobno, ti izvori indiciraju i porast

ženske delikvencije posljednih 20-ak godina. O porastu ženske delikvenije u svijetu, govore i

podaci o sve većem broju žena koje se zbog počinjenih krivičnih djela nalaze na izdržavanju

kazne zatvora.

Tako je, primjerice, u SAD-u, 1970.godine bilo 6.000 žena na izdržavanju kazne. Petnaest

godina kasnije, taj broj je porastao na 22.000, dok je sredinom 90-ih godina prošlog stoljeća,

on iznosio alarmantnih 75.000 s tendencijom daljnjeg porasta. Između 1980. i 1994.godine

broj žena koje su se nalazile na izdržavanju kazne zatvora u SAD porastao je za čak 386% u

usporedbi sa 214% porasta kad se radi o muškim osuđenicima.

U razdoblju od 1990. do 1997.godine u SAD-u je postotak žena uhićenih za nanošenje

tjelesne ozljede porastao s 15% na 21%, što je 6% porast u tom kratkom razdoblju, u

usporedbi s 5% porastom u prethodnih 30-godišnjem razdoblju.

Za nanošenje teške tjelesne ozljede u istom razdoblju, konstantiran je porasto od 6%, u

usporedbi s padom 1%, u prethodnih 30 godina.

U Engleskoj je također zabilježen porast broja pravomoćno osuđenih žena za delikte nasilja u

razdoblju od 1990. do 1999.godine za 4,4%-

Podaci za Hrvatsku nisu u tolikoj mjeri zabrinjavajući. Nakon očigledne tendencije pada

ženske delikvencije od 1987. do 1997/1998.godine, u posljednih nekoliko godine je i u

12

Hrvatskoj, također, ženska delikvencija u blagom porastu, i to bilo da se radi o broju

pravomoćno osuđenih i/ili prijavljenih osoba.

Zaključak

12

Iz gornjeg izlaganja možemo zaključiti da prostitucija predstavlja veoma štetnu društvenu

pojavu, koja srozava društveni moral, nagriza ozbiljno ljudsko zdravlje i predstavlja izvor

kriminalnog ponašanja i drugih oblika ličnih devijacija.

Unatoč porastu ženske delikvencije, prema svim pokazatljima, izložene podatke treba

povezati i s pokazateljima strukture ženske delikvencije, kao i postotku povrata. Tek uvid u te

podatke omogućava donošenje pouzdanih zaključaka o tome, u kojoj je mjeri ženska

delikvencija u društvu ozbiljan problem.

Literatura

12

Derenčinović, Davor; Getoš, Anna-Maria; Uvod u kriminologiju s osnovama kaznenog prava;

Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu; Zagreb, 2008.

Milutanović Milan; Kriminologija; Savremena administracija Beograd; Beograd, 1988.

Singer, Mladen; Kovčo Vukadin, Irma i Cajner Mraović; Irena; Kriminologija; Nakladni

zavod Globus; Zagreb, 2002.