ZIMSKI LOV PREDATORA Dužnost i obveza svih korisnika lovišta · lovu s čeke. Grupni lov na lisicu organizira se uz sudjelovanje lovačkih pasa. U lovu na lisicu najčešće se

Glasilo Lovačkog saveza Herceg Bosne i Kinološkog saveza Herceg-Bosne

STUDENI - PROSINAC 2016. GOD. XIX. • BR. 106

Dužnost i obveza svih korisnika lovišta

Lovački bal ispunio očekivanja

LD „Uskoplje“ Gornji Vakuf-Uskoplje

ZIMSKI LOV PREDATORA

Čestit Božić i sretna Nova godina!Lovački savez Herceg Bosne

3www.lovackisavez-hb.ba

IZASLANSTVO SAVEZA KOD PREDSJEDNIKA ČOVIĆA


JEDNA JEDINA IZLOŽBA LOVAČKIH TROFEJA U HERCEGOVINI

PROSLAVA SV. HUBERTA

LOVAČKI BAL U SREDIŠNJOJ BOSNI

LOVAČKE PUMPERICE

VJEČNA DVOJBA: SVINJAR ILI ZEČAR

KRIVOLOV NA JADRANSKOM MIGRACIJSKOM PUTU

Adresa uredništva: Hrvatskih branitelja b.b., 88 000 MostarTel.: 00 387 36 318 477 • Faks: 00 387 36 318 478 • E-mail: [email protected] • www.lovackisavez-hb.baZa nakladnika: Slavko Marin • Glavni urednik: Dragan Naletilić • Izvršni urednik: Ivica Lučić • Uredništvo: Mladen Bešlić, Vlado Bošnjak, Blago Lasić, Ivica Lučić, Tomislav Mihaljević, Dragan Naletilić, Vlado Soldo, Dobroslav Vrdoljak • Lektor i korektor: Blago Lasić • Tajnik uredništva: Vlado BošnjakPriprema za tisak: TIPORT, Široki Brijeg • Tisak: SUTON d.o.o., Široki Brijeg • Fotografija: Shutterstock, autori i arhiva SavezaGodišnja pretplata: BiH 25 KM, inozemstvo 45 KMPlaćanjem članarine u svojoj udruzi, članici Lovačkog saveza Herceg Bosne, automatski se postaje pretplatnikom na list.Žiroračun (KM): 3382202200225742 Unicredit banka • Devizni račun: 7100-280-48-06-06373-2 UniCredit bankaCijena oglasnog prostora: 1/1 stranice – 400 KM • 1/2 stranice – 200 KM • 1/3 stranice – 150 KM • 1/4 stranice – 100 KM1/8 stranice – 50 KM • 1/1 unutarnja stranica korica – 500 KM • 1/1 zadnja stranica korica – 600 KMUredništvo ne mora biti suglasno sa stavovima autora tekstova.

ISSN 1840-0647

IZ SADRŽAJA

05

06

09

11

15

33

40

43

Poštovani lovci,blagdan Božića je trenutak kada na

poseban način osjećamo i pokazujemo ljubav i radost obiteljskog zajedništava i obiteljskog doma.Neka nas ovaj blagdan po-takne da više promišljamo o sveopćoj osjetljivosti za ljude oko sebe, da pokažemo više solidarnosti s najpotrebitiji-ma među nama.Svoju ljubav prema lovstvu, prirodi i divljači najsnažnije ćemo iskazati savjesnim i od-govornim obavljanjem uloge i zadaće lovca.Ako bismo uistinu tako ra-dili i djelovali, bilo bi manje nečasnih radnji i događaja u lovstvu, a mi lovci u potpu-nosti bismo odgovorili časnoj i zahtjevnoj ulozi koju u društvu imamo.Iskoristimo snagu koju nam

donosi i daje Božić te u svo-jim lovačkim organizacijama promovirajmo zajedništvo i lovačku etiku, čime ćemo otvoriti prostor za bolju bu-dućnost lova i lovstva.Bolji dani za lovstvo neće doći sami od sebe, oni se grade zajedničkim snagama, počevši od svakoga lovca kao pojedinca, pa preko naših lovačkih udruga, županijskih vijeća za lovstvo i Lovačkog saveza Herceg Bosne kao krovne institucije hrvatsko-ga lovstva u BiH.Dragi lovci, u želji da vam proslava blagdana Božića obiluje veseljem u obiteljima i s prijateljima, osobno i u ime Upravnog odbora Lovačkog saveza Herceg Bosne, svim lovcima našega Saveza želim čestit Božić, rođenje Isusovo i sretnu novu, 2017. godinu.Dobra vam kob!

Slavko Marin,predsjednik Lovačkog saveza Herceg Bosne

4


Predsjednik Hrvatskog narodnog sabora i hrvatski član Predsjedništva Bosne i Hercegovine dr. Dragan Čović u Mostaru je 11. studenog 2016. primio izaslanstvo Lovačkog saveza Herceg Bosne predvođeno predsjednikom Slavkom Marinom u kojem su bili i predsjednik Skupštine Saveza Ilija Vrljić te tajnik Saveza Ivica Lučić.Tema sastanka bila je aktualno stanje i prilike u lovstvu, te institucionalna pot-pora lovstvu BiH i radu Lovačkog saveza Herceg Bosne.

KONKRETNI PRIJEDLOZI

Predsjednik Marin informirao je pred-sjednika Čovića o aktualnom stanju i

prilikama u lovstvu u BiH, te aktivnosti-ma koje se provode na državnoj i me-đunarodnoj razini, kao i problemima s kojima se lovstvo i lovački savezi susreću u svome radu. Posebno je istaknuo potre-bu veće institucionalne potpore lovstvu s entitetske i državne razine, osobito kada su u pitanju državne i međunarodne aktivnosti i obveze, te aktivnosti vezane za uzgoj, zaštitu i skrb o divljači kao dr-žavnom dobru od posebnog interesa. U tom smislu Marin je iznio i konkretne prijedloge kako i na koji način institu-cionalno pomoći lovstvu, predlažući uvrštavanje lovačkih saveza u BiH u državni i entitetske proračune, te financi-ranje projekata uzgoja i zaštite divljači od strane resornih entitetskih i županijskih ministarstava preko lovačkih udruga koje gospodare lovištima.

Govoreći o radu i aktivnostima Lovačkog saveza Herceg Bosne, predsjednik Marin istaknuo je i određene probleme s kojima se Lovački savez Herceg Bosne već duže vremena suočava. Posebno je istaknuo probleme vezane za iznalaženje trajnog prostora za smještaj i rad Saveza u Mo-staru, te problematiku lovstva u Središ-njoj Bosni vezanu za (ne)implementaciju Zakona o lovstvu u dijelu koji se odnosi na ustanovljenje lovišta, odnosno defini-ranje granica lovišta.Završavajući svoje izlaganje Marin je od predsjednika Čovića zatražio konkretnu potporu i pomoć, kao i njegov osobni angažman u rješavanju navedenih pro-blema.

ČOVIĆEVA POTPORA

Predsjednik Čović, nakon što je pozorno saslušao izlaganja svojih sugovornika, izrazio je zadovoljstvo radom Lovačkog saveza Herceg Bosne i njegovih člani-ca, osobito na aktivnostima vezanim za provedbu procedura dodjele lovišta na korištenje, te aktivnostima i naporima koje poduzimaju na uzgoju i zaštitu divljači i njezina staništa, ističući općeko-risnu društvenu ulogu lovaca, ne samo u lovstvu, nego i u svim drugim segmenti-ma života. Na koncu, prihvaćajući prijedloge i suge-stije čelnika Saveza, predsjednik Čović je izrazio neupitnu i konkretnu institucio-nalnu potporu lovstvu u BiH, kao i svoj osobni angažman i pomoć u rješavanju problema vezanih za smještaj Saveza i problematiku lovstva u Središnjoj Bosni.

Izaslanstvo Saveza kod predsjednika ČovićaDr. Dragan Čović izrazio je neupitnu i konkretnu institu-cionalnu potporu lovstvu u BiH, kao i svoj osobni anga-žman i pomoć u rješavanju problema vezanih za smje-štaj Saveza i problematiku lovstva u Središnjoj Bosni.

IZ SAVEZA

Predsjednik Čović obećao je i osobno se angažirati za dobrobit lovstva u BiH

piše Ivica Lučić

6Broj 106, studeni - prosinac 2016.

LOVIŠTE

Predatori, nesumnjivo, bitno utječu na brojnost i strukturu divljači. Stoga je potreban oprez pri bilo kakvu zahvatu u populaciju tih vrsta, računajući pritom i na njihovu regulaciju. Predatori često ozljeđuju divljač, posebice starije, bolesne, vrlo mlade te gravidne životinje. Sitna divljač poput zeca, fazana i jarebice u prvom je redu ugrožena od lisice, vuka, risa, divlje mačke, kune, lasice, jazavca, pasa i mačaka lutalica. Krupna divljač poput divokoze, divlje svinje i srne-će divljači ugrožena je od vuka, lisice, risa i pasa lutalica. Osim redovite opskrbe hranilišta od-govarajućom hranom, zimi je iznimno bitno zaštititi ugroženu divljač. Lovoču-vari moraju budno pratiti sva događanja u lovištu i o tome redovito izvještavati mjerodavne. U zimskim uvjetima korisna divljač postaje lak plijen predatora, pa lovci moraju aktivno sudjelovati u smanje-nju broja predatora, odnosno svesti ga na podnošljivu mjeru. Vukovi se u planin-skim područjima spuštaju u niže predjele i tako ugrožavaju divljač i stoku, pa je tamo potrebno vuka loviti organizirano. Dola-zak zime i završetak lova sa psima pravo je vrijeme za analizu rezultata u protekloj lovnoj sezoni, ali prije svega za pripremu

lovišta i divljači za zimu. Svjedoci smo ele-mentarnih nepogoda i stradavanja divljači proteklih zima, stoga nitko nema pravo na izgovor da ga je zima iznenadila i zato nije stigao pripremiti lovište za zimski uvjete. Jednostavno, odmah se trebamo prihvatiti posla, nemamo što čekati. Dužnost je i obveza svakog lovca odstrel predatora u lovištu te uklanjanje pasa lutalica iz lovišta od kojih je, znamo to iz prošlih zima, stradala brojna srneća divljač. Manji broj predatora znači više dragocjenog mira za plemenitu divljač tijekom velikih hladnoća i pri duboku snijegu. Dobar način za to su hajke na predatore, koje bi korisnici lovišta obvezno trebali organizirati prije završetka lovne sezone.

MEDVJED

U Bosni i Hercegovini medvjed nase-ljava brdski i planinski pojas, pretežito pokriven šumom i raznolikim izvorima hrane biljnoga i životinjskog podrijetla, s obzirom na potrebe medvjeda za stani-štima različitih karakteristika, odnosno različitim tipovima šumskih zajednica, od zrelih lišćarskih sastojina (prednost imaju vrste s teškim sjemenom: hrast i bukva), do nepristupačnih planinskih predjela s pogodnim mjestima za brloženje i izu-zetno potrebnim mirom. Područja livada, planinskih pašnjaka i guštika također su

mu potrebna, kao i voda u staništu. Uz osnovne elemente u staništu, medvjedu je jako bitan i prostor, odnosno mogućnost kretanja u svim pravcima, uključujući i veliki raspon nadmorskih visina. U Bosni i Hercegovini, ovakva staništa nalaze se u sjeverozapadnim, zapadnim, središnjim i istočnim planinskim masivima. Biljke koje medvjed rado jede u proljeće su: medvjeđi luk, kozlac, različite trave i djetelina. Ljeti jede anđeoski korijen, plo-dove jagoda, malina, kupina i borovnice. U kasno ljeto jede i plodove divlje i domaće jabuke te šljive, a u jesen uz bukvicu koja mu je najvažnija jede i plodove lijeske, kestena, raznih hrastova (žirove), plodove drijena, šipka itd. Rado ulazi u polja gdje jede sve voće, od trešnje, preko jabuke, kruške do šljive, a voli i zob i kukuruz. Rado jede šumski med i ličinke pčela, pa zna provaljivati u pčelinjake i na taj način činiti štete u poljoprivredi. Od hrane ži-votinjskog podrijetla, najčešće jede strvine životinja koje nađe u šumi i na mrciništi-ma. Ponekad, ako ima priliku, napast će i domaće životinje: ovce, krave, magarca ili konja. Od divljih životinja napada samo vrlo mlade ili ranjene i bolesne životinje koje mu ne mogu pobjeći. Glede utjeca-ja na divlje životinje, jedino je vrijedno spomenuti njegov utjecaj na populaciju srna, kad ponekad po rubovima livada zna tražiti mladu, tek olanjenu lanad. Ali to se ne događa često i ne utječe značajno na brojno stanje srne. Medvjed je kod nas lovna divljač. Sezona lova na medvjeda traje od 1. listopada do 31. prosinca i od 1. ožujka do 15. svibnja. Lovi se s čeke, puškom užlijebljene cijevi kalibra 7 mm i više, te zrnom težine 11 grama i više.

LISICA

Lov na lisicu jedan je od omiljenijih lovova iskusnih lovaca. Lisica je životinja sumra-ka, koja u predvečerje polazi u potragu za hranom i aktivna je cijelu noć. Ovaj lukavi predator lovi se zimi, poglavito radi krzna. Lisici se teško može približiti, stoga se najčešće lovi pucanjem na daljinu. Vabi se oponašanjem glasa miša ili kmečanja zeca, najbolje u večernjim satima. Pritom se treba dobro maskirati, a najbolje je da dva lovca zajedno čekaju okrenuti leđima jedan drugom, tako imaju bolji pregled, jer se ne zna odakle će lisica doći. Lisica je predator koji lovcima u lovištu zna učiniti velike štete, ponajprije na zecu


Dužnost i obveza svih korisnika lovišta

Uz niske temperature, dubok snijeg i manjak hrane, divljač se zimi suočava i s tri krupna predatora: smeđim medvjedom, vukom i li-

sicom. Sva tri predatora prisutna su na ovim prostorima od davnina.

piše Tomislav Mihaljević


LOVIŠTE

i pernatoj divljači. Nerijetko odnese i domaću perad. Također je poznato da je lisica sklona opakom virusu bjesnoće pa je kao takva opasnost za ljude i domaće životinje. Lisica se najčešće hrani sitnim glodavci-ma, sitnom divljači (zec, fazan, jarebica), ali i lanadi. Pronalazi u lovištu ranje-nu, bolesnu i uginulu divljač, njome se također hrani i stoga je svojevrsni čistač lovišta. Lisica se pari u veljači i u to se vrijeme gla-sa lavežom. Tada nije uobičajeno oprezna, pa se to može iskoristiti za njezin izlov pojedinačnim lovom s čeke, uz pomoć stručnog pratitelja.Lisicu je dopušteno loviti tijekom cijele godine. Velika pomoć lovcima pri ,,čeka-nju“ lisice zimi su snijeg i mjesečina, jer se tada lakše uočava. U lovu se dosta rabe vapci za lisice, koji su osobito učinkoviti u lovu s čeke. Grupni lov na lisicu organizira se uz sudjelovanje lovačkih pasa. U lovu na lisicu najčešće se koriste lovački psi terijeri i goniči, ovisno o tipu lovišta. Od oružja, koriste se karabini manjeg kalibra i lovačke puške sačmarice te streljivo sa sačmom promjera 4 mm, koje je posve dovoljno za odstrel lisice. Zimski lov na lisicu poprilično je zahtjevan, jer treba obilaziti teren i tražiti najbolja mjesta za izgradnju čeka i zaklona. Sati provedeni u tišini na čekama u zimskim noćima u lovu na lisicu traže upornost i zato lovci posebno cijene trofej lubanje i krzna lisice, ako ga imaju u svojoj kolekciji.

VUK

U Bosni i Hercegovini dopušteno je loviti vuka. Vuka od 1. siječnja do 31. prosinca, ženku i mlade od 1. srpnja do 28. veljače. Lovi se na dva načina: pogonom i s čeke. Ovaj veliki šumski predator, koji od svih predatora najviše utječe na populaciju divljači, nema prirodnih neprijatelja.Vuk se, općenito, jako razlikuje po veličini i težini, ovisno o području koje nasta-njuje. Najveći vukovi žive u šumskim područjima Latvije, Bjelorusije, Aljaske i Kanade. Od vrha njuške do početka repa dugački su do 160 cm, a rep im je dugačak još do 52 cm. U ramenima su visoki oko 80 cm, a mogu težiti do 80 kg. Najmanji vukovi žive na Bliskom istoku i Arapskom poluotoku. Dužina tijela im je oko 80 cm, težina 20 kg, a rep im je dugačak do 29 cm. Ženka vuka je od 2 do 12 posto manja te 20 do 25 posto lakša od mužjaka.

Napadi na stoku koji se pripisuju vukovima nisu sporni, premda i tu ima pretjerivanja jer iza dijela tih napada stoje psi lutalice. No napadi vuka na čovjeka nikada nisu dokazani. Sigurni dokazi da je zdrav vuk napao čovjeka nikada nisu podastrti.


Sve do početka intenzivnijeg razvoja poljoprivrede i stočarstva, vuk je bio najrasprostranjenija zvijer na Zemlji. Bilo ga je u cijeloj Europi i Aziji, u sjever-noj Africi i sjevernoj Americi. Danas, u velikim dijelovima toga nekada divovskog područja njegove rasprostranjenosti, a osobito u zapadnoj Europi i sjevernoj Americi, ljudi su ga gotovo iskorijenili. Veće, međusobno povezane populacije vukova još postoje u istočnoj Europi, na Balkanu, u Kanadi, Sibiru, Mongoliji i u manjoj mjeri u Iranu. Na drugim mjesti-ma ima ga još samo u malim, međusobno izoliranim zajednicama koje obuhvaćaju

manje od 100 životinja.Jako je zanimljiv odnos čovjeka prema vuku kroz povijest. Brojni narodi koji su živjeli od lova u vuku su vidjeli ravnoprav-na ili čak nadmoćna konkurenta kojeg su poštovali i čijoj su se spretnosti i izdržlji-vosti divili. Imena koja su česta u sjevernoj Europi a u korijenu im je „vuk“ (Wolf, Wolfgang, Wolfhard), govore o poštova-nju koje ti narodi pokazuju prema vuku. Osim toga, smatralo se da određeni dije-lovi vučjeg tijela imaju ljekovita svojstva. Nasuprot tome, u sjedilačkim kulturama vuk se smatrao neprijateljem koji ubija korisne životinje. Od srednjeg vijeka pa sve do ranog razdo-

blja novog vremena, odnos čovjeka prema vuku bivao je sve više određen strahom od vuka i njegovim demoniziranjem. Brzo ši-renje naselja i poljoprivrednih površina te držanje stoke na otvorenom, kao i šumska ispaša goveda, ovaca, svinja i konja, sve su to bile okolnosti u kojima je dolazilo do čestih stradavanja tih životinja od strane vukova. Mnoga izvješća o gubitcima na stoci bila su neumjereno pretjerana, za dio njih svakako su bili „zaslužni“ psi lutalice a ne vukovi, no ostaje činjenica da su stvar-ni gubitci pri takvom načinu stočarenja bili jako značajni. Konkurenciju između čovjeka i vuka u

hrani, ubrzo je obilježila i konkurencija u lovu. Takav odnos čovjeka prema vuku doveo je u zapadnoj i srednjoj Europi do besprimjernih progona vuka, čiji je cilj bio, neovisno o mogućim posljedicama, potpuno istrebljivanje ove životinje. Vuk je, tako, istrijebljen u Velikoj Britaniji (zadnji vuk ubijen 1743.), Danskoj (1772.) i Njemačkoj (1904.). U južnoj i istočnoj Europi postojala je mnogo veća tolerancija prema vuku, ali i drugim velikim zvijeri-ma. I tu bi, nakon značajnijih šteta, bili organizirani progoni vukova, ali njihov cilj nikada nije bio uništenje cijele populacije. Napadi na stoku koji se pripisuju vukovi-ma nisu sporni, no napadi vuka na čovjeka

nikada nisu dokazani. Sigurni dokazi da je zdrav vuk napao čovjeka nikada nisu podastrti, ni u sjevernoj Americi, niti u Europi. Vuk se lovi lovačkim puškama s užlijebljenim cijevima i lovačkim puškama s glatkim cijevima, ali s odgovarajućim metkom. Ako se koristi lovačka puška s glatkim cijevima (sačmarica) ili kombi-nirana puška, u grupnom lovu na vuka može se koristiti isključivo lovački metak s jednim zrnom, što znači da je u lovu na vuka zabranjena uporaba sačme bilo kojeg kalibra.

KOŽA I KRZNO

Koža i krzno divljači uvijek su se koristili u izradbi odjevnih predmeta, ali i kao industrijsko krzno u kožarskoj industriji. Lovci se na poseban način odnose prema rijetkim trofejima kao što su koža od med-vjeda, vuka ili drugih krznaša. Zbog toga se ta divljač mora pozorno guliti, kako bi koža bila što zdravija i za uporabu. Koža s krupne divljači guli se tako da šape ostanu zajedno s kožom, a s kože se skidaju meso, masnoća i krv. Sitnu divljač (kuna, lisica i dr.) treba guliti tako da se koža svlači s nje. Na stražnjim nogama, s unutarnje strane raspori se koža do anal-nog otvora. Zatim se raspori rep, s donje strane, od analnog otvora do vrha repa. Potom se pozorno, nožem i s pomoću pal-ca, koža odvoji od noge, a rep izvuče. Na prednjim se nogama, s unutarnje strane, razreže koža od šape do pazuha, a zatim se noge izvlače iz kože. Prednje i stražnje šape ostaju s kožom, ali zato treba pozor-no iz stopala izvući sve zglavke. Poslije se pristupa izvlačenju kože od stražnjih nogu prema glavi. Za sušenje kože potrebno je pripremiti da-sku odgovarajuće dužine i širine. Kožu na dasci treba dobro poravnati i zategnuti te čavlima pričvrstiti. Osigurati da se svi di-jelovi kože suše podjednako. Koža se suši postupno, na suhu i prozračnu mjestu, a nikako na suncu ili toplu mjestu. Dogodi se da lovac odstrijeli rijedak i kvalitetan primjerak dlakave divljači, pa ga želi sačuvati i preparirati kao trofej. Da bi se to uradilo, treba privremeno kon-zervirati kožu. Ako se divljač želi dati na prepariranje, potrebno je krpom odmah skinuti krv ili prljavštinu s dlake ili perja. Najbolje je kompletan primjerak odmah poslati preparatoru, jer opasnost od kva-renja uvijek postoji.

LOVIŠTE

LOVAČKI TROFEJI

Na stranicama Hoopa! možemo čitati o različitim vidovima lovačkih aktivnosti i Saveza i

njegovih članica. Neke lovačke udruge postižu odlične rezultate, primjerice, u gospodarenju lovištem, lovnoj kinologiji, streljaštvu… No jedan dosta zanimljiv i bitan dio lovstva – lovački trofeji i sve ono što obično ide uz njih – rijetko je ili skoro nikako zastupljen u našem glasilu. Zašto je to tako! Kakav je odnos lovaca prema lovačkim trofejima, posebice u Hercegovi-ni? Poduzimamo li što da promijenimo takvu praksu?

USPOMENA, ALI I PONOS

Lovački trofej je dio tijela divljači koji ostaje lovcu kao uspomena na lov i divljač koju je odstrijelio. Lovci s ponosom postav-ljaju svoje trofeje na vidna mjesta u svojim kućama, vikendicama, lovačkim domovima… Lovački trofej je potvrda snalažljivosti, spret-nosti i lovačkog iskustva lovca, ali i najbolji dokaz dobra gospo-darenja lovištem. Lovci svoje trofeje s ponosom pokazuju široj javnosti na organiziranim izložbama lovačkih trofeja. Izložbe trofeja mogu biti na razini lovačke udruge, županije, države i međunarodne. Kako i koliko se ova aktivnost provo-di u našem Savezu? Na skupštini Saveza, 10. veljače 1996. u Vitezu, organizirana je izložba trofeja lovaca Središnje Bosne, čiji broj izložaka i njihova kvaliteta do danas, nažalost, nije ponovljena. Također u Vitezu, u lovačkom domu, 19., 20. i 21. ožujka 1999., u sklopu sastanka skupštine Lovačkog saveza Herceg Bosne i utemelji-teljske skupštine „Kluba ljubitelja hrvat-skoga planinskoga psa tornjaka“, ponovno je upriličena izložba lovačkih trofeja Središnje Bosne.

OCJENJIVAČI BEZ POSLA

Na području Hercegovine, od utemeljenja Saveza do danas, jedinu izložbu lovač-kih trofeja postavili su članovi Lovačkog društva „Kruščica“ Vitez (danas LO „Vitez“) 4. srpnja 1998. u Franjevačkoj ga-leriji na Širokom Brijegu, u prigodi izlaska

prvoga broja Hoopa!. Od tada, u Hercegovini

(HNŽ, ŽZH) nema nikakvih aktivnosti oko lovačkih trofeja. Je li to znak da na ovim prostorima nema trofejne divljači? Ili je posrijedi nemarnost? Neznanje? Nedostatak tradicije? Svega toga ima, teško je procijeniti u kojoj mjeri. Istina je da krševiti prostori niske Hercegovine nisu pogodno stanište za visoku divljač. No, vremena se mijenjaju. Od šezdesetih godina prošlog stoljeća naovamo, divlja svinja je sve prisutnija lovna divljač i u ovim lovištima. Imali smo prigodu u riječi i slici gledati na stranicama Hoopa!

odstrijeljene veprove kapitalce, vukove, lisice, divlje mačke, čak i srnjake… No malo je tih trofeja obrađeno i ocijenjeno, jako malo. Kako bi se lovcima i lovačkim udrugama pomoglo, Savez je u dva na-vrata organizirao radionice za ocjenjivače lovačkih trofeja: godine 2003. na Karao-toku (Čapljina), 2012. u Odžaku, Novoj Biloj, Tomislavgradu i Mostaru, na kojima je 135 lovaca položilo ispit za ocjenjivača trofeja divljači. Danas skoro svaka članica Saveza ima povjerenstvo za ocjenjivanje trofeja divljači, ali, nažalost, samo na

papiru. U praksi ta povjerenstva ne rade ništa. Hercegovačke su lovačke

udruge, primjerice, prepoznatljive po svojim lovačkim večerima na

kojima se okupi po nekoliko stotina lovaca i njihovih gostiju. Zar to nije odlična prigoda za izložbu lovačkih trofeja, bar na razini udruge? Zar treba iz godine u godinu propuštati jednu takvu mogućnost da se pokaže vrijednost i bogatstvo

lovišta gdje je trofej „uzgo-jen“? Bio bi to poticaj i ostalim

lovcima da se počnu odgovornije odnositi prema lovačkim trofejima,

njihovoj obradbi, čuvanju i izlaganju. Bilo bi dobro ako bi vodstva lovačkih udruga potaknula rad povjerensta-va za ocjenjivanje lovačkih trofeja i animirala lovce da obrađuju i čuvaju trofeje. Brojne kljove vepra

i lubanje vuka s ovih prostora, kojih je sigurno bilo i u najsjajnijoj medalji, za-uvijek su izgubljeni trofeji. No ova lovišta, u rukama dobrih gospodara, ponudit će „sretnicima“ još dosta kvalitetnih i vrhun-skih trofeja.Bilo bi lijepo da u bližoj budućnosti lovač-ke udruge iz Hercegovine, u nekoj prigodi, organiziraju izložbu lovačkih trofeja iz svojih lovišta. Optimistično? Možda, ali nije i nemoguće.

Vlado Bošnjak

Danas skoro svaka članica Saveza ima povjerenstvo za ocjenjivanje trofeja divljači, ali, nažalost, samo na papiru. U praksi ta povjeren-stva ne rade ništa, pogotovo u Hercegovini.

LOVAČKITROFEJI


LOVAČKI DOKUMENTI

Jedna od ljepših strana lova je druženje, po čemu su lovci prepoznatljivi i

stoga čest objekt zavisti drugih udruga, grupa, pojedinaca… Lijepo je kad lovac ili cijela grupa gostuje kod svojih kole-ga iz udruge i takvi susreti ne-rijetko prelaze u tradiciju. Još je veća draž i užitak sprijateljiti se s lovcima iz drugih sredi-na i udruga. Takvi se susreti željno iščekuju, a njihov se sadržaj dugo pamti i prepriča-va. Domaćin u takvoj situaciji gostu pruža ono najbolje što ima, kako u lovištu, tako i za stolom. No ni gost ne dolazi praznih ruku (ruksaka), uz to, svoga domaćina obično pozo-ve u svoje lovište u uzvratni posjet. O takvim druženjima čitamo i na stranicama našega Hoopa!, često.

NAMJERA ILI...

No ljepotu ovakvih susreta, nažalost, sve češće narušavaju gosti „na crno“, ilegalci. To su oni koji u tuđu lovačku udrugu dolaze loviti na poziv pojedi-naca, bez dopuštenja i znanja matične udruge i bez poštova-nja procedure. Takvi „lovci“ i njihovi jataci, osim što su bili u klasičnom krivolovu, prave razdor u članstvu udruge gdje dođu, što je velik problem.U posljednje vrijeme u uredu Saveza u Mostaru iz dosta lovačkih udruga, pa i iz drugih lovačkih saveza, pitaju jesu li pojedini lovci platili članarinu u lovačkoj udruzi čiju iska-

znicu nose. Savez te podatke nema, u Savezu se, glede toga, vodi evidencija samo o izdanim lovačkim iskaznica-ma. No, u Savezu znaju nešto drugo. Većina onih za koje se traže ti podatci, nisu na popisu primatelja Hoopa! u njihovoj matičnoj udruzi, što bi trebalo značiti da nisu platili članari-nu. I što se

onda do- gađa? Većinom su to „šetači“ po brojnim lovištima, a ako ih tko “uhvati”, da su lovci „dokazuju“ svojom lovačkom iskaznicom. A to što na njoj nema tzv. markice, koja bi tu trebala biti, pravdaju na različite načine, najčešće za-boravom ili gubitkom. Najveći je problem u tome što takvi najčešće ne plaćaju članarinu u svojoj udruzi. Kako, primje-rice, objasniti „zanimljivost“ da pojedine lovačke udruge,

obično se zna i koje, imaju za trećinu, a neke i dvostruko više izdanih lovačkih iskaznica, nego pretplatnika Hoopa!? Kako objasniti i prihvatiti činjenicu da je Savez izdao preko 11.000 lovačkih iskazni-ca, a broj pretplatnika Hoopa!

je oko 8000? To dvoje bi trebalo biti negdje

blizu, a nije, naravno

na štetu Ho-

opa!. Takvoj su „matematici“ najviše kumovala vodstva lovačkih udruga, jer zahtijevaju lovačke iskaznice za „svoje“ lovce koji nisu platili članarinu! Problem je i u tome, što dosta lovaca dobije iskaznicu i onda više ne plaća članarinu. Neki od njih nastave aktivnosti u lovu, prije svega po drugim lovačkim udrugama, koristeći se lovač-kom iskaznicom koja nema pokriće u plaćenoj članarini.

U Odluci o načinu izdavanja, evidenciji, izgledu i sadržaju lovačke iskaznice u članku 9. stoji, otprilike, ovako: Prestan-kom članstva nositelj iskaznice obvezan je istu preko matične lovačke udruge vratiti Savezu. Međutim, u praksi nije tako i zato smo svjedoci sve češće zlouporabe ovoga dokumenta.

VEZATI ISKAZNICU UZ HOOP!

Ovim problemom morat će se pozabaviti i mjerodavna tijela Saveza. Jedno od rješenja je, ne izdavati člansku iskaznica lovcu kojeg njegova udruga ne stavi na popis primatelja Hoopa!. Jednako tako, ne može ga odjaviti ako iskaznicu ne vrati. Također, jedan od načina da lovac lovočuvaru u lovištu dokaže da je redovan član ma-tične udruge je i lovna karta za tu lovnu godinu, koju bi lovac trebao pokazati uz člansku iskaznicu. O ovome bi problemu sva-kako trebalo ozbiljno raz-govarati na svim razinama. Bilo bi dobro na županijskim vijećima za lovstvo zauzeti jasne stavove, kako bi se ujed-načila praksa i postupanje u slučajevima lovaca „gostiju“ i njihovih „domaćina“ s početka ovoga teksta. Ova pojava nije nimalo bezazlena po lovačke udruge, Savez, a posebice po divljač i zato joj treba tražiti lijeka.

Vlado Bošnjak

Nešto bi valjalo mijenjati…U „matematici“ da je Savez izdao preko 11.000 članskih iskaznica, a istodobno je oko 8000 pretplatnika Hoopa!, nešto očigledno ne štima. Krivac? Ponajviše vodstva lovačkih udruga, zato što zahtijevaju od Saveza iskaznice za „svoje“ lov-ce koji nisu platili članarinu. Ali i neki nedopustivo „snalažljivi“ pojedinci.

LOVAČKE ISKAZNICE

Broj 106, studeni - prosinac 2016.10

IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA


Sveta misa u povodu blag-dana sv. Huberta služena je u večernjem terminu

u crkvi sv. Juraja Mučenika. Misno slavlje predvodio je fra Silvano Di Benedetto, uz asi-stenciju fra Bojana Martinovi-ća. Sveta misa bila je posvećena svim poginulim i preminulim članovima ove lovačke udruge. Budući da je riječ o mladomi-snicima, ne zamjeri im se što se niti jednom riječju nisu osvr-nuli na život i djelo sv. Huberta. Svetoj misi prisustvovalo je oko 40 lovaca, koliko je sudjelovalo i na skromnom domjenku or-ganiziranog u prostorijama lo-vačkog doma nakon svete mise. Po načelu rotacije, za domjenak je bila zadužena lovna jedinica „Liskovina“, na čelu s Nenadom Rajkovićem, koja je dodijeljenu zadaću izvršila maksimalno ko-rektno. Dio članova Upravnog odbora donirao je dio pića, a određen je i iznos učešća sva-

Četrdesetak lovaca na misi i domjenku

LO „Vitez“, Vitez

kog sudionika domjenka. Ne-dostajući novac za kupnju pića, pribora i dijela hrane odobren je iz blagajne. Za dobro raspo-loženje pobrinuli su se glazbe-nici, otac i sin Slavko i Anto Mlakić (naš član i vjerojatno naš budući član).Usporedi li se ovogodišnje obi-lježavanje Sv. Huberta s prošlo-godišnjim, zamjetno je da mu je prisustvovao daleko manji broj lovaca, posebice ako se gleda najbrojnija lovna jedinica „Hum“. Nije poznato jesu li rad-ne, odnosno obiteljske obveze razlog, je li kriva participacija u troškovima domjenka ili se za-kazalo u komunikaciji, ali zna se ishod. Stoga se za iduće obi-lježavanje Sv. Huberta planira jača informativna kampanja kako bi se povećao broj lovaca na ovom događaju planiranom godišnjim planom rada.

Ivica Drmić

SVETI HUBERT

Služenje svete mise

Na domjenku

Zajednička fotografija



Ovo je jubilarna, de-seta godina otkako se za novotrav-

ničke lovce pale svijeće i služi sveta misa u spomen na svetog Huberta, zaštit-nika naših lovaca. Misu u crkvi Presvetog Trojstva predvodio je župnik don Anto Ledić, koncelebrirao je župni vikar don Andrej Lukanović. Na početku sv. mise, župnik don Anto istaknuo je da mu je drago što su lovci došli u crkvu pomoliti se i prepo-ručiti sv. Hubertu, svome zaštitniku. U propovijedi, nakon što je naglasio da sv. misu slavi za sve pokojne lovce, za sve one koji su živjeli i borili se da sačuvaju ono što je Božje, koji su djelovali kao zaštitnici prirode a ne kao njezini rušitelji, don Anto je rekao i sljedeće: „O svetom Hubertu rečeno je i napi-sano puno šaljivih priča, zgoda i legendi. Živio je na prijelazu iz sedmog u osmo stoljeće. Bio je plemić, a nakon čudesnog događaja počinje živjeti skromnim i svetim životom te postaje biskupom. (…) Kako je danas dan lovaca, nastavit ću riječima: Hva-ljen budi, Gospodine moj, neka po zagovoru svetog Hubertu lovci ostvare i do-biju svu pomoć u očuvanju prirode i divljači. Sve što radimo na dobro i u korist čovjeka, prirode i divljači, lijepo je ako se radi po Božjim načelima, jer sve treba živjeti, a ne biti izrabljivano i uništavano. Oni koji čuvaju ono što je Bog stvorio, po Božjim će zakonima biti i nagrađeni, a oni koji to ne čine, kad-tad će odgovarati pred ljudima, a neizostavno i pred Bogom i njegovim zakonima. Sva se živa bića boje vatrenog oružja, ono im nanosi bol,

ali osim tog oružja postoji još jedno – izričaj jezika koji nanosi bol. Najgore je služiti se jezikom nepravde, druge podcjenjivati ili, ne dao Bog, činiti nešto protiv Udruge, ljudi, prirode i divljači, a onda se udarati u prsa i govoriti kako je to dobro, a zapravo je veliko zlo. Oni koji vode lovačke udruge i Savez moraju do-bro razmisliti kako očuvati zajedništvo čovjeka, prirode i divljači. Zapravo, najveća je odgovornost na pred-sjedniku Saveza, predsjed-nicima lovačkih društava, njihovim savjetnicima i mjerodavnim institucijama. Ne može biti jednaka od-govornost lovca i predsjed-nika. Vi koji predstavljate lovce morate tražiti „izgu-bljenog“ lovca i čuvati ih da se ne „izgube“, a ako se koji i „izgubi“, potražiti ga, po uzoru na prispodobu Isusa Krista o izgubljenoj ovci. (…) Lijepo je i dobro skrbiti o tim malim stvarima i biti u prilici osigurati da se možemo proveseliti i razo-noditi u onome što nam je Bog svima, dakle i lovcima, nesebično darovao.“Poslije sv. mise lovci i ostali uzvanici okupili su se u restoranu „Oskar“, gdje je priređen prigodan domje-nak. Tom su se prilikom nazočnima obratili tajnik Društva Anto Cvitanović i predsjednik Društva Mirko Lešić, čestitavši lovcima njihov blagdan i zahvaliv-ši svima na odzivu na sv. misu i svečanost. Minutom šutnje odana je počast svim poginulim i umrlim člano-vima Društva.Božji Blagoslov na hranu i piće zazvao je župnik don Mićo, a druženje i ugodno raspoloženje nastavljeno je do duboko u noć.

Anto Cvitanović

Život, ne uništavanjeLD „Pavlovica“ Novi TravnikSVETI HUBERT

Don Anto Ledić i don Andrej Lukanović

Počast umrlim i poginulim članovima Društva

Na domjenku u restoranu “Oskar”

Druženje, ali i dobrobit zajednice

Ovogodišnjoj sv. misi u povodu Sv. Huberta nazočilo je pedese-tak lovaca. Poslije mise, uobiča-

jena večera u lovačkom domu. U odnosu na prošle godine, ništa se, dakle, nije promijenilo. A možda bi trebalo. Možda bi, primjerice, bilo bolje da misa ne bude isključivo za lovce, da se lovcima sugerira dolazak u svečanim lovačkim odijelima, da netko od lovaca čita na misi itd. Svetu misu predvodio je župnik don Sti-po Knežević, koncelebrirao je kapelan don Stjepan Didak.U propovijedi don Stipo je sugerirao da

Neka nam ptice ne utihnuLD „Vepar“ Prozor-Rama

pokušamo, kao i Hubert, u šumi osluh-nuti nutarnji glas, osjetiti glas Božji i shvatiti svu ljepotu i bogatstvo prirode te raditi na dobrobit i nas i prirode, prema volji Božjoj. Na kraju je ispričao kako je, nakon rata, neka delegacija posjetila jedno spaljeno i porušeno selo. Jedan od njih reče: „Pa, ovdje se ni ptice ne čuju?!“, želeći jasno dati do znanja kakva je tu pustoš. „Nemojte dopustiti da u vašim šumama ptice utihnu“, bila je kratka i jasna župnikova poruka ram-skim lovcima.

Stanko Ćurčić

U subotu 5. studenoga 2016. u crkvi sv. Ante i Ivana u Roškom Polju u 18 sati služena je sv. misa za lovce LU-a „Zavelim“ Roško Polje. U dogovoru sa župni-

kom, ovogodišnja sv. misa u povodu Sv. Huberta pomaknu-ta je dva dana, kako bi joj moglo nazočiti što više lovaca. U kratkoj propovjedi, župnik fra Jozo Radoš – Đoka naglasio je da je svako naše okupljanje i druženje lijepo i pohvalno, no uz to se trebamo još više zauzimati za dobro-bit zajednice u kojoj živimo. Trebamo stalno imati na umu svoj odnos prema prirodi, ne uzimati samo od nje, nego joj za uzeto dobrim uzvratiti. Za vrijeme molitve prisjetili smo se svih pokojnih lovaca, također i našega pokojnog župnika fra Marka Jukića, koji je bio i ostao dio svih nas. Na kraju misnog slavlja župnik je, po zagovoru sv. Huber-ta, zazvao Božji blagoslov na sve lovce i naše obitelji, da nas Bog prati na našim životnim putovima. Po završetku misnog slavlja upriličeno je uobičajeno dru-ženje u Rogovima.

Ante Đikić

LU „Zavelim“ Roško PoljeSVETI HUBERT

SVETI HUBERT

Don Stipo i don Stjepan

U crkvi na misi Na večeri u lovačkom domu

Zajednička fotografija poslije sv. mise





U župnoj crkvi sv. Jure u Viru, sv. misom u 17.30 sati proslavljen

je zaštitnik lovaca, sv. Hubert. Misu je predvodio župnik don Ilija Drmić i, među ostalim, u homiliji rekao: „Koristim ovu prigodu da vas, lovce LU „Mi-lan Mikulić – Bikan“, najsrdač-nije pozdravim i da vama ovdje prisutnima, kao i onima koji nisu došli na ovo misno slavlje, zaželim Božji blagoslov po zagovoru našega nebeskog za-štitnika sv. Huberta. Ovaj sve-tac Crkve rođen je u plemićkoj obitelji i živio je na dvoru franačkog kralja Teodorika III. u Parizu, a kasnije na dvoru Pipina Herstalskog u Metzu. Hubert se povukao iz ple-mićkog života i strastveno se predao lovu, a potom je postao svećenik i biskup Liègea. Za-nimljiva preobrazba: od lovca na životinje do lovca na ljude! Sve u duhu evanđelja. Umro je 30. svibnja 727. On vas poziva

Lovci i pjesmotvori uokrušce legendarnog Zavelima

LU „M. M. Bikan“ Vir

da i vi danas, unatoč svemu, spojite sve svoje poslove, među kojima je i rekreativni lov, sa svojim kršćanskim i vjerničkim obvezama.“Nakon sv. mise uslijedio je domjenak u vjeronaučnoj dvorani, gdje su se lovci uz jelo i piće ispripovijedali i ispjevali. Tom je zgodom dogovoreno da slikar iz Vira Elvis Budimir naslika dvije slike sv. Huberta: jednu za LU „Milan Mikulić – Bikan“, a drugu za župnu dvoranu gdje se lovci prigo-dice sastaju. Bivši predsjednik Udruge Fidel Koštro otpjevao je pjesmu u čast ovoj lovačkoj udruzi, te sve nazočne razvese-lio da su zaključili kako bi bilo dobro da se s tom pjesmom snimi prikladni spot što će biti objavljen na našim portalima. Raspravljano je i o našem hrvatskom pučkom pjesniku iz Vira, lovcu koji je trenutačno vršitelj dužnosti predsjednika virske lovačke udruge, Anti Galiću Pasareli, koji izvrsno piše pjesmotvore o ovome kraju uokrušce legendarne planine Zavelim. Njegove pje-sme objavio je prije nekoliko godina i portal Zavičajnog društva Zavelim sa sjedištem u Splitu, na kojem se mogu pročitati izvješća o životu sela i njihovih stanovnika uokrušce te planine, kao i životu župa i drugih kulturoloških ustanova. Nedavno se pojavio tekst, koji je privukao pozornost mnogih čitatelja, s naslovom Prapovi-jesni megalopolis na 1170 m - izvorni Delminij ili Delmion; Izgubljeni ilirski grad Delmata na planini Zavelim (lokalitet Mošnjača) - nevjerojatan ilirski megalopolis; Delmion-Dal-mion-Delminij-Delminijum; najmoćniji Ilirski grad izme-đu Neretve i Cetine. Sve ovo govori da živimo u jednom lijepom povijesnom ambijentu što ga stvara planina Zavelim i njezini ljudi, među njima i lovci.

Mladen Bešlić

SVETI HUBERT

U crkvi u Viru

Don Ilija Drmić s lovcima

Na domjenku u vjeronaučnoj dvorani


Po tradiciji, LD „Golub“ Čitluk svake godine upriliči proslavu Sv. Huberta, a koja će sekcija

biti domaćin, o tome odlučuje Skup-ština Društva. Ove godine domaćin je bila sekciji Dobro Selo, a sv. misa slavljena je u crkvi Sv. obitelji u Do-brom Selu. Predvodio ju je fra Mile Vlašić, koji je oduševio nazočne svo-jim stilom i iznošenjem nekih novih saznanja iz života sv. Huberta.Misnom slavlju prisustvovao je velik broj lovaca, svake godine sve više i više. Zbog toga je sve teže prihvatiti

Dobro Selo domaćin proslavese domaćinstva ove proslave te je stoga nužna pomoć Društva.Poslije sv. mise uslijedilo je druženje u prostorijama Doma MZ Dobro Selo, gdje je pripremljena večera za sve lovce i goste. Uz gangu, bećarac i raz-govor ugodni, lovci su dostojanstveno proslavili dan svoga zaštitnika.Ovom prigodom Društvo zahvaljuje svim članovima sekcije Dobro Selo, na poseban način njezinu predsjed-niku Milenku Milošu, na dočeku i nezaboravnoj večeri.

Gojko Prskalo

HLU „Orao“ Čitluk

Ovogodišnja proslava Sv. Huberta u LD-u „So-kol“ počela je sv. mi-

som u župi Brajkovići, kojoj je prisustvovao velik broj lovaca. Na početku mise, župnik fra Leon Penić, ujedno i član Druš-tva, pozdravio je lovce i čestitao im njihov blagdan, izrazivši za-dovoljstvo činjenicom da je sva-ke godine sve više lovaca na sv. misi. Potom je pročitao imena i prezimena umrlih i poginulih lovaca, bivših članova Društva.U propovijedi, fra Leon je ka-zao da nam sv. Hubert treba biti uzor i putokaz kako da posta-nemo bolji ljudi, korisni obitelji, društvu i domovini. Predsjed-nik LD-a „Sokol“ Žarko Jandrić

pozdravio je nazočne i osvrnuo se na tešku i složenu situaciju u lovstvu i drugim oblastima živo-ta u Središnjoj Bosni.

Na putu svoga zaštitnikaLD „Sokol“ Nova Bila-TravnikSVETI HUBERT

SVETI HUBERT

Druženje uz skromnu zakusku, harmoniku i gitaru potrajalo je do kasnih večernjih sati. Sve je proteklo u najboljem redu, za što

najveće zasluge pripadaju sekciji „Gorčevica“ kao organizatoru.

Ružica Bajo

U crkvi u Dobrom Selu

Domjenak u prostorijama mjesne zajednice

Fra Leon Penić Na misi u crkvi u Brajkovićima


Kada je, 9. travnja 2016., Skupština LD-a „Uskoplje“ donijela Odlu-ku o organiziranju lovačkog bala,

ta je svečanost postala događajem koji se iščekivao s velikim zanimanjem. Nekoliko je razloga za to. U prvome redu mislimo na obilježavanje 20. obljetnice postojanja LD-a „Uskoplje“, zatim obilježavanje blag-dana sv. Huberta i, na kraju, po riječima predsjednika Saveza Slavka Marina, onaj

najvažniji a odnosi se na demonstraciju zajedništva i snage svih lovaca Središnje Bosne koji, posljednjih nekoliko godina, prolaze kroz veoma teško i turbulentno razdoblje.Te večeri 28. listopada svadbeni salon „Sto-janović“ u Uskoplju bio je mjesto gdje je svaki ljubitelj lova želio doći, iako su karte danima prije bile rasprodane. Naime, zbog ograničenog broja mjesta u dvorani, svaka

članica Županijskog vijeća za lovstvo Sre-dišnje Bosne dobila je 20 karata, a ostatak je bio rezerviran za domaćine, goste i uzva-nike. Osim predstavnika lokalnog društve-nog i javnog života lovačkom su balu nazo-čili ministrica obrane BiH Marina Pendeš, kao izaslanica predsjednika HNS-a Draga-na Čovića, predsjednik Federacije BiH Ma-rinko Čavara, izaslanstvo Lovačkog saveza Herceg Bosne na čelu s predsjednikom Slavkom Marinom te mnogi gospodarstve-nici i uglednici uskopaljske doline. Nakon intoniranja himni, BiH i himne hrvatskoga naroda, uz pozdravne i riječi dobrodošlice nazočnima se obratio Pero Perić, predsjednik LD-a „Uskoplje“. „Što reći nakon dva desetljeća postojanja LD-a ‘Uskoplje’, hvala svima koji su ga osnova-li, registrirali i izgrađivali da bismo danas dostigli brojku od 216 lovaca jedne od naj-brojnijih udruga u Središnjoj Bosni. Tije-kom ovih 20 godina Društvo je prošlo i još prolazi kroz brojne poteškoće, ali voljom i nesebičnim zalaganjem svojih članova uspjelo je opstati i postati prepoznatljiv član Saveza, a dokaz tome je i ova sveča-nost“, rekao je Perić, zaželjevši pritom svi-ma dobru zabavu. U svom obraćanju predsjednik Saveza Slavko Marin naglasio je kako je Lovački savez Herceg Bosne institucija koja je dika i ponos Hrvata u BiH kroz koju izražavamo kulturnu, vjersku i nacionalnu pripadnost, a ova večer jasno pokazuje zajedništvo kao čvrstu garanciju budućnosti Saveza. Ministrica obrane Marina Pendeš pozdra-

Lovački bal ispunio očekivanjaLD „Uskoplje“ Gornji Vakuf-Uskoplje

Otvaranje lovačkog bala Ministrica Pendeš i predsjednik Perić

Visoki gosti na balu



vila je lovce, čestitala skori blagdan sv. Hu-berta te naglasila kako je deset tisuća lo-vaca populacija koja se mora respektirati i čije djelovanje i aktivnosti trebaju biti pot-pomognute od strane političke vlasti. Marinko Čavara, predsjednik Federacije BiH, istaknuo je značenje ovog događaja za Hrvate Središnje Bosne na kojem se, uz brojne obveze, imao potrebu pojaviti. Nakon čestitki i riječi ohrabrenja najviših političkih dužnosnika lovce je, nadahnu-tim govorom, pozdravio uskopaljski žu-pnik fra Vinko Marković, blagoslovio jelo i poželio svima dobar tek. Pošto su se organizatori lovačkog bala po-brinuli za bogatu tombolu, voditelj pro-grama Petar-Čiro Pavlović imao je pune ruke posla. Ipak, uz pomoć tajnika Društva Rade Pilića te prelijepih djevojaka u narod-nim uskopaljskim nošnjama, sve protoko-larne obveze vezano za najavu programa, čitanje sponzora, prodaju tombola i izbor i dodjelu nagrada Čiro je obavljao na vrlo profesionalan, a tako jednostavan način. Da je riječ o vrsnom animatoru pokazao je najavom prvog plesa kada je na podij pozvao predsjednika Društva domaćina Peru Perića i ministricu obrane BiH Ma-rinu Pendeš. Sjajna uvertira za ono što je uslijedilo. Zagrijani dlanovi i „škljocanje“ aparata najavili su nastup prvog glazbe-nog gosta ove večeri. Pinkova zvjezdica i ramski slavuj Marko Bošnjak svojim je na-stupom obogatio ovu svečanost i razvese-lio srca svih, posebno ljepših polovica ko-jih je ovaj put bilo u velikom broju. Mnoge od njih tražile su zajedničko slikanje kako bi se mogle pohvaliti svojim unukama i kćerima. Nakon toga je nastupio „lovac meraklija“ Davor Badrov, poznati pjevač i lovac iz Viteza, izmamivši time prve gru-pe plesača na podij. U nastavku večeri go-ste i uzvanike je zabavljao Zdravko Čurić uz pratnju „Mjesečina Bend“ sastava. „Da nije njih, ove večeri ne bi ni bilo“, često je spominjana rečenica na ovakvim ma-nifestacijama. Riječ je, naravno, o spon-zorima koji su se pobrinuli za glavne na-grade. Predstavnik „Central osiguranja“, kao najvrjedniju nagradu, uručio je pušku lovcu iz Viteza, zatim dvije puške od tvrt-ke „Reiner Linden Enduro-connection“, nakon toga dvije puške od LD-a „Usko-plje“, jedna puška od svih članica Županij-skog vijeća za lovstvo Središnje Bosne te posljednja, ali ne manje bitna, od Caffea „Jerko“ iz Uskoplja. Četiri puške dobili su domaćini, a ostale, uključujući i onu najvrjedniju, dobili su gosti. „Izjednačen

kriterij“, rekao bi poznati „brko“ s malih ekrana. Treba reći da su dvije puške do-bile žene, što dovoljno govori o njihovoj brojnosti na balu. „Jutros smo supruga i ja stigli iz Welsa isključivo radi ovog susreta. Drago mi je da ima veliki broj žena u dvo-rani, što dokazuju da su im ipak draži do-sadašnji muškarci iz prirode kod kojih se osjeti miris rakije, dima i bijelog luka, od ovih drugih koji briju noge i farbaju kosu. Moj prijatelju ‘retro’ je u modi“, kroz šalu

nam govori Ivan tražeći od svoje Marijane potvrdu ove konstatacije u koju ni on sam nije povjerovao. Kako se noć primicala kraju, atmosfera je bila sve užarenija a mjesta na podiju sve manje. U ugodnom ambijentu svečanost je nastavljena do ranojutarnjih sati, a do-maćini su redom ispraćali svoje goste zaže-ljevši im sretan put i skoro viđenje.

Velimir Šekerija

Sudionici lovačkog bala

Sponzori i dobitnici lovačkih pušaka





Sedamnaestog listopa-da ove godine, lovac Zdravko Bevanda, šećući

šumom, na području zvanom Luka Briza našao je lešinu medvjeda. Kako u prirodi ne stoji niti jedan proces, ubrzo je počelo njegovo raspadanje. Miris neugodan za ljude za-pravo je privukao zvijeri i pse lutalice, koje su na taj način pokušale bez napora doći do hrane koja za njih život znači. Zdravko Bevanda uzeo je već odvojenu glavu medvjeda i odnio je kući da bi se sačuvao trofej ubijenog medvjeda, a slučaj je prijavio predsjed-niku lovne jedinice Nenadu Ramljaku. Ramljak je angaži-rao dvočlani tim, sačinjen od Rajka Gudelja, lovca i Ivice Drmića, tajnika LO „Vitez“ Vi-tez, koji je otišao na spomenu-ti lokalitet Luka Briza. Mjesto događaja nije bilo teško naći, jer su ih usmjeravali i mirisni tragovi i tragovi na tlu. Odmah nakon pronalaska o svemu su obaviještene policijske stanice Vitez i Novi Travnik, zbog te-ritorijalne nadležnosti (mjesto događaja nalazi se u blizini ad-ministrativne granice spome-nutih općina), koje su poslale svoje službenike za provedbu istražnih radnji. Obilaskom šireg područja oko mjesta gdje je pronađena lešina pronađena je parcela površine od oko 500 m² zasijana kukuruzom, gdje

je većina kukuruza zgažena, a klipovi pojedeni. Na rubu parcele napravljen je visoki zasjed, s kojeg je vjerojatno izvršen nezakoniti odstrel medvjeda. Ranjeni medvjed je otišao svega pedesetak metara od mjesta gdje je vjerojatno pogođen i zalegao na mjestu, gdje je i podlegao od zado-bivene rane. Inače, riječ je o mladom, vrlo perspektivnom mužjaku (ocjena lubanje oko 51,00 točke, premda njegov tjelesni razvoj nije završen) koji je obitavao na području Liskovine, Privile, Zabrđa, Mliništa, Trilja, Rastičaka, Po-ljane, Milašinovca, Jelin skoka, Debele međe, Krajkovače, Kućara, Rašćevca i Gradine, a viđali su ga brojni ljubitelji prirode koji dio slobodnog vremena provode u njoj.

PITANJA BEZ ODGOVORA

Budući da se i ovaj put poka-zalo da postoji slaba koordi-nacija između odgovarajućih službi koje su trebale sudjelo-vati u očevidu, isti dan upućen je dopis Ministarstvu poljopri-vrede, vodoprivrede i šumar-stva Travnik i Kantonalnoj upravi za šumarstvo Travnik. Devetnaestog listopada isto područje obišli su Miro Vujica, šef odsjeka Vitez i Vjekoslav Maros, čuvar šuma na područ-ju Viteza, djelatnici navedene Uprave, u cilju poduzimanja mjera iz svoje ovlasti. Obavili

su i razgovor sa Zdravkom Bevandom i načinili zapisnik. Otkuhanu lubanju medvjeda preuzeo je tajnik udruge i ostat će kao trofej u lovačkoj udruzi, a u slučaju eventualne potrebe za daljnji postupak, bit će na raspolaganju. Neu-godan miris i stanje lešine (u fazi raspadanja) sprječavao je opsežniju istragu. Tomu je po-godovalo i loše vrijeme, jer je kiša koja je padala prethodnih dana dijelom uništila tragove na zemlji. Prvo pitanje koje je moglo usmjeriti istragu je, tko je vlasnik zasijane površine. Parcela je državno vlasništvo, a o državnoj zemlji, nažalost, izgleda nitko ne vodi računa, sve dok se nešto ne dogodi. Za sada je poznato da je Kanto-nalna uprava za šumarstvo Travnik podnijela kaznenu prijavu protiv nepoznatog počinitelja, a da pripadni-ci MUP-a provode daljnje istražne radnje u cilju njegova otkrivanja.Sigurno je da medvjed nije od-strijeljen radi zaštite usjeva, jer od onako slaba kukuruza nije se mogao očekivati nikakav prinos, što znači da je parcela namjenski posijana kako bi se privukla, a zatim odstrijelila gladna divljač, o kojoj „brigu“ na papiru vodi Kantonalna uprava za šumarstvo Trav-nik, koja niti jednim svojim potezom nije pokazala da vodi računa o uzgoju i zaštiti divljači koja joj je povjerena

prošlogodišnjom odlukom Vlade Županije Središnja Bosna o zabrani svih lovnih aktivnosti, o čemu je potanko pisano u članku objavljenom u prošlom broju glasila „Hoop!“, koji kao da je predviđao nešto slično. I ovaj se put pokazalo da se prvo treba nešto dogo-diti da bi se reagiralo, umjesto da se poduzimaju preventivne radnje.U svezi s ovim nedjelom može se postaviti bezbroj pitanja, na koja se može postaviti isto toliko protupitanja kao mo-žebitne odgovore. Ovaj slučaj pokazuje da i stari, iskusni lov-ci mogu napraviti početničku pogrešku. Kada se nađe divljač stradala u krivolovu potrebno je odmah pozvati policiju, a lovci trebaju osigurati mje-sto i eventualne tragove do njezina dolaska. Koji je bio motiv ubojstva? Je li to želja za nedostajućim trofejom? Zašto je onda cijeli medvjed ostav-ljen u lovištu? Je li medvjed slučajno zamijenjen za divlju svinju koju je počinitelj možda čekao? S obzirom na to da medvjed vjerojatno nije ubijen u prvom posjetu parceli, kako je moguće da počinitelj na temelju vidljivih tragova nije utvrdio da je riječ, ne o divljoj svinji, nego o medvjedu? Kako je olako povukao otponac na pušci, ako nije bio u potpuno-sti siguran u što cilja? Ako nije dobro vidio medvjeda, pa ga je zamijenio za divlju svinju,

Ubijen još jedan medvjedJe li se ubojstvo moglo spriječiti? Teško je to reći, ali bi vjerojatnost za takav događaj bila znatno manja da su lovci u lovištu. Ovako, zbog od-luke županijske Vlade da se lovcima oduzme nadležnost nad lovištem, ostavljen je prostor krivolovcima za činjenje zlodjela kao što je ovo.

LO „Vitez“, Vitez


kako je moguće da ga je tako dobro pogodio, jer je medvjed zadobio smrtonosan pogodak, koji je odnio svega pedesetak metara dalje? Je li počinitelj lovac, bivši lovac ili možda čak i nije lovac?

LOŠA ODLUKA VLADE

Na kraju, je li se ubojstvo moglo spriječiti? Odgovor na ovo pitanje je ne 100%, ali se znatno mogla smanjiti vjerojatnost ovakvog događa. No za to bi trebali biti zadovo-ljeni određeni uvjeti, koji sada, nažalost, nisu zadovoljeni. Navedenom odlukom Vlade lovcima je oduzeta nadležnost nad lovištem. A da nije tako lovočuvarska služba i lovačke ophodnje bi obilaskom terena utvrdile postojanje lovno-teh-ničkog objekta na nedopušte-nom mjestu, koordiniralo bi

se s LD-om „Pavlovica“ Novi Travnik, a područje bi bilo u fokusu interesa, što bi iole razumnog krivolovca odvratilo od počinjenja kaznenog djela. U slučaju da bi do ubojstva ipak došlo, počinitelj bi vjero-jatno bio brzo otkriven, prijava policiji bila bi znatno brža, jer lovci reagiraju na skoro svaki pucanj, što su i dokazali u dosadašnjem radu kada su krivolovci uhvaćeni na djelu. Naravno, najveći gubitnici u svemu ovom su lovci koji su uzgojili divljač. Ovo je gubitak četvrte jedinke medvjeda u posljednje tri godine (prethod-no je u krivolovu ubijena žen-ka medvjeda, a njezinih dvoje mečića uhvaćeni i odneseni), što je 50 posto gospodarskog kapaciteta ove divljači na pro-storu općine Vitez.

Ivica Drmić

Prvog dana, na otvaranju lovne sezone 2016./17., u posuškom lovištu zva-

nom „Vučipolje – Pliševica“, odstrijeljena je odrasla, oko tri godine stara vučica. Lovci lovačke sekcije „Posušje zapad“, nakon prvoga ovo-godišnjeg pogona, dok su se lovački psi tek zagrijavali za novu lovnu sezonu, zamalo

su ostali bez jednog ili možda više svojih ljubimaca, vjernih pomagača u lovu.Ovaj događaj u kratkim je crta-ma opisao Mario Ćuk, vršitelj dužnosti predsjednika LD-a „Radovanj“ Posušje: „Čudno ponašanje i komešanje, po-sebno starijih, iskusnijih pasa goniča, bilo je jasan znak da se u blizini nalaze njihovi opasni i mrski neprijatelji u lovištu. Brza akcija i konsolidiranje na-ših lovačkih redova rezultiralo je lociranjem i prvim pucnjevi-ma u vukove. Lovac Ante Jukić prvim je pucnjem odvojio od čopora jednu odraslu vuči-cu, a drugim ju je pucnjem dobro ranio. Pogođena i teško ranjena, uspjela je odmaći, ali tek do sljedećeg lovca, Tomi-slava Tomića – Muvića, koji ju je i dokrajčio. Dakle, nakon planiranog i započetog lova na zeca i lisicu, nenadano smo

LD „Radovanj“ Posušje

“Pala” vučica odstrijelili vuka. Dobro je da smo prošli bez gubitaka, jer kad se ostane bez pasa goniča na početku lovne sezone, sav lov nakon toga drugačiji je i manje interesantan. Proslavit

ćemo ovo na lovački način i nadam se da će nas vukovi, do kraja lovne sezone, zaobilaziti u širokom luku.“

Mladen Bešlić

Ubijeni medvjed

Ante i Tomislav s ulovom

Lovci lovačke sekcije “Posušje zapad”




U Županiji Posavskoj djeluju i aktivno rade tri lovačke udruge

(„Kuna“ Domaljevac“, „Sava“ Orašje i „Fazan“ Odžak), u ko-jima je ukupno oko 800 lovaca. Veliki je to potencijal ljudi koji se brinu za ravnotežu u prirodi koju je umnogome poremetila nezapamćena poplava iz 2014.,

kada je uništena priroda a s njom i sva divljač. Da su po-savski lovci i humanisti brojni su primjeri kada su iz nabujale rijeke spašavali srne, ali vode-na stihija bila je nadmoćnija, osobito na domaljevačkom po-dručju gdje je uništen ukupan potencijal. Zbog toga je LU „Kuna“ Domaljevac već iduće

Stvari idu u pravom smjeru

LU „Kuna“ Domaljevac

godine uložila 20.000 KM u nabavku uzgojnih jedinki zeca i fazana.– Sve što smo godinama gradi-li bilo je izgubljeno, no uspjeli smo sve obnoviti radom svojih članova. Također želim ista-knuti svih 47 članica Lovačkog saveza Herceg Bosne koje su pomagale obnovu sve tri lovač-ke udruge u Županiji Posavskoj – kaže nam predsjednik Lovač-ke udruge „Kuna“ Domaljevac Joso Leovac. Ta posavska udruga broji oko 100 lovaca i, kao potvrdu svo-jeg domaćinskog odnosa pre-ma lovištu, pred lovnu sezonu postavila je nove panele za označavanje lovišta te pustila 220 fazana u lovište. Divljač nabavljaju uglavnom svake go-dine, no u međuvremenu od poplave ne love kako bi nado-knadili izgubljeni broj. Domaljevačko lovište je ravni-čarskog tipa i pokriva površinu od oko 3220 hektara. Udruga okuplja ljude na osnovama pri-jateljstva, lovstva i druženja. Lovci „Kune“ primjer su odlič-ne organiziranosti i djelovanja. Redovito uplaćuju članarinu

i druge obveze koje određuje Skupština Udruge, koja broji 33 zastupnika i Izvršni odbor od 11 članova. – O svim problemima otvore-no razgovaramo i jednoglasno donosimo odluke. Pokušavamo sve učiniti da obnovimo lovište i divljač. Kroz suradnju s Faza-nerijom „Posavina“ iz Posavske Mahale (Odžak) te dijelom s LU-om „Fazan“ Doboj, naba-vili smo 22 zeca i pustili ih u lovište. Ta je populacija, naime, nestala u cijelosti u poplavama 2014. godine i još uvijek nismo vratili prijepoplavni broj kada je u lovištu bilo oko 200 zeče-va. Kako ne lovimo, radimo i na edukaciji, osobito upozora-vamo na opasnosti od minskih polja u Posavini – kaže pred-sjednik Leovac. Članovi domaljevačke lovačke udruge nastoje imati lovište bez deponija smeća, organizi-raju natjecanja u lovnom stre-ljaštvu i gađanju glinenih golu-bova, a pokazali su se i vrsnim majstorima u pripremi poseb-ne posavske delicije – čobanca.

Nada Koturić

Posavski lovci prave najbolji čobanac Postavljanje ploča s oznakama granica lovišta



Prema planu, članstvo LD-a „Pavlovica“ 6. studenoga 2016. posve-

tilo je obnavljanju postojećih i izradbi novih solila i hranilišta u lovištu i pripremi drva za zimu.Predsjednik sekcije Gradina Franjo Cvitanović svoje je „radnike“ podijelio u tri grupe. Prvu je vodio Žarko-Žare Lo-zančić i njezin je zadatak bio pripremati drva za zimu. On, Anto Cvitanović, Slavko Jakić i Josip Slipac usjekli su, iscijepa-li i složili oko dva metra drva.Drugu je grupu vodio Kru-noslav Cvitanović, a u njoj su bili još Pero Ljubas, Ivica-Icko Zekić, Miro Vidović, Jozo Zlatunić-Migan i Stanimir Videkanić. Oni su iznijeli pripremljenu sol i kukuruz za hranilišta divljači na Velikom i Malom kiku, Šestinoj kuli i Gluhom grabu. U trećoj grupi bio je Mirko Cvitanović-Po-štar, koji je za umorne lovce pripremio slasnu pečenku.Akciji se pridružila i grupa

koju je vodio Frano-Franija Fišić, a u njoj su bili još njegov sin Željko te Ivo Šiško Franjo Fišić i Zdenko Fišić.Akciju u ostalim sekcijama vodili su: Stipo Marin-Macko u Bučićima, Ivica Marjanović u Mravinjcu, Slavko Čabro u Novom Travniku i Stipo Ivoš u Sebešiću, sve to u suradnji s glavnim lovnikom Dražen-kom Jakićem i predsjednikom Društva Mirkom-Mićom Lešićem.U ovoj prigodi novotravnički su lovci u lovište iznijeli 500 kg soli i 500 kg kukuruza.I mladi su lovci dali svoj do-prinos ovoj akciji. Njihova su imena: Luka-Fran Jakić, Pavo, Stjepan i Petar Ivoš, Marko Slipac, Žarko Šiško, Dominik Knežević, Karlo Mlakić, Ivan i Josip Radeljić-Jakić, Ivan Cvitanović, Manuel Budimir, Toni Varivoda, Ivan Zeko, Ana Tomić i njezin mlađi brat Ante.

Anto Cvitanović

Nova radna akcijaLD „Pavlovica“ Novi Travnik

Ovogodišnja lovna sezona na nisku divljač u Lovačkom društvu „Fazan“ otvorena je

9. listopada. Na zbornim mjestima okupilo se 200-tinjak lovaca, a svaka je sekcija lovila na svome području, odnosno tamo gdje je zadužena za uzgoj i zaštitu divljači. Bilo je i gostiju iz drugih lovačkih društava, a lov je, zbog vremenskih neprilika, okončan prije 13 sati.Otvaranje lovne sezone na sitnu

Prvi dan lova na nisku divljač

LD „Fazan“ Odžak divljač poseban je događaj za lovce ovoga Društva, ali i čitave Bosan-ske Posavine. Lovci željno očekuju lov na fazana i zeca, jer im je to svojevrsna nagrada za sve ono što tako zdušno rade u lovištu tijekom godine, osobito zimi.Ulov je i ovaj put bio u drugom planu, ali se dalo primijetiti da je lovište poprilično bogato fazanskom i zečjom divljači. Tereni su obrasli i teški za lov, pa u takvim uvjetima nije bilo nimalo lako ni lovcima, ni njihovim psima.Po završetku lova svi su se sudionici okupili na zajedničkom ručku, a druženje je nastavljeno uz prepriča-vanje onoga što se dogodilo taj dan, ali i tijekom brojnih i zanimljivih prošlih lovova.

Nedžad Garić

Radnici sekcije Gradina, sve tri grupe

Poštarova pečenka Prva grupa

Četiri lovca, četiri fazana



Lov s čeka na divlje svinje trajao je od 21. lipnja do 4. srpnja 2016., nastav-ljen je od 16. kolovoza do 27. rujna

2016. i produžen do daljnjeg zbog šteta koje svinje prave na poljoprivrednim kulturama.Čuvanje parcela isključivo s čeka i zasjeda dopušteno je samo nedjeljom.Kalendar lova divljih svinja za lovnu 2016./17. (pogonom i hajkom):• 23. 10. 2016. – Zborno mjesto kod stola u

Ritu (Rit od skele do ritskog puta)• 30. 10. 2016. – Zborno mjesto igralište

Vrbovac (Kadar – Borik)• 6. 11. 2016. – Zborno mjesto Nova Lađa

(Mera do Perića rampe)

• 13. 11. 2016. – Zborno mjesto igralište Vrbovac (Ninoš – Buljev put)

• 20. 11. 2016. – Zborno mjesto kod stola u Ritu (groblje na Kadru do ritskog puta)

• 27. 11. 2016. – Zborno mjesto igralište Vrbovac (Kadar – Borik)

• 4. 12. 2016. – Zborno mjesto D. Dubica kod silosa (Mera, donji dio Vojskove do Perića rampe)

• 11. 12. 2016. – Zborno mjesto igralište Vrbovac (Kadar – Borik)

• 18. 12. 2016. – Zborno mjesto igralište Vrbovac (Ninoš – Buljev put)

• 25. 12. 2016. – Zborno mjesto kod stola u Ritu (Rit od skele do ritskog puta)

Kalendar i pravila lova na divlju svinjuLD „Fazan“ Odžak

LD „Fazan“ Odžak

• 2. 1. 2017. – Zborno mjesto Nova Lađa (Mera do Perića rampe)

U lovu mogu sudjelovati samo lovci koji posjeduju dozvolu za lov divljih svinja. Lovi se od 8 do 16 sati. Lovci koji ne dođu na vrijeme, ne mogu sudjelovati u lovu. Lovi se jedan pogon u tijeku lovnog dana. Lovci sa sobom obvezno moraju nositi odobrenje za lov divljih svinja i obilježavajući prsluk. U dijelu lovišta gdje se lovi u ravnici (Rit, Mera), lovi se puškama sačmaricama i kombinacijama bez upotrebe karabinskog zrna. U dijelu lovišta (Ninoš, Kočijaš, Kadar i desna strana puta Odžak – Brod) može se loviti karabinima i kombinacijama. U vrijeme naznačeno za lov divljih svinja, na području određenom za taj lov, nije dopušten lov na ostalu lovnu divljač. Lovac koji posjeduje pse obučene za lov divljih svinja može u jednom lovnom danu povesti najviše dva psa. Psi koji budu gonili srneću divljač, bit će isključeni iz lova. Lovac gost može voditi u lov psa samo u sljedeće dane: 30. 10., 20. 11. i 11. 12. 2016., uz dozvolu za lovca na kojoj će biti naveden broj rodov-nika i rasa psa. Godišnjim planom gospo-darenja planirano je odstrijeliti 20 divljih svinja. Sezona lova na divlju svinju kako je rečeno, otvorena je 23. listopada 2016. Sudjelovalo je 28 lovaca, nije bilo odstrela. U drugom lovu, 30. listopada, sudjelovalo je 15 lovaca, opet bez odstrela. U trećem lovu, 6. stude-noga, sudjelovalo je 30 lovaca. U ovom je lovu lovac Simo Mršić odstrijelio vepra.

Nedžad Garić

Kemal Osmanović, Dragan M. Martinović, Božo Grgić i Mersed

Kosovac kao članovi Povje-renstva za ocjenjivanje trofeja divljači, uz asistenciju tajnika Društva, 12. listopada 2016. ocijenila je 28 rogova srnjaka i jedne kljove vepra te izdala jednako toliko trofejnih listova.Prema ocjeni Povjerenstva, srebrnu medalju zaslužili su sr-njaci koje su odstrijelili Dragan Guberac, Tomo Jurić i Dražen Svrzlic, a brončanu srnjaci koje su odstrijelili Dragan M. Mar-tinović i Stijepo Kovačević.Četiri srnjaka ocijenjena su od 90 do 105 točaka, pet ih je ocijenjeno od 80 do 90 točaka,

sedam od 70 do 80 točaka, također sedam do 70 točaka. Lovci Naser Delić, Sead Hod-žić – Mehić, Sejdo Medžiković i Mato Udovičić odstrijelili su po mladog srnjaka, u drugoj godini starosti.Prosječna trofejna vrijed-nost za ovu lovnu godinu je 84,22 točke, što je u okvirima desetogodišnjeg prosjeka, koji iznosi 84,50 točaka. Prosječna starost odstrijeljenih srnjaka je pet godina, a tjelesna im je masa u prosjeku 25 kilo-grama, bez utrobe. Uzgojni odstrel ove godine nije vršen.

Nedžad Garić

Pet srnjaka u medalji

Uspješan lov 6. studenoga ove godine

Povjerenstvo nakon obavljenog posla ocjenjivanja trofeja



Kao primjer entuzijazma i ljubavi prema lovu može poslužiti lovna

grupa Potočani sekcije „Lipa“, koja je za okupljanje i druženje poslije lova, osobito za lovački ručak, u Potočanskim barama, na mjestu gdje uglavnom love sitnu divljač, izgradila vlastitu lovačku kuću. Kuća je, kako ističu, otvorena svim člano-vima Društva, pa i drugim korisnicima ako žele.Radovi na izgradnji počeli su 10. svibnja ove godine. Najprije je trebalo nasuti stotinjak metara puta i iskrčiti prostor na kojem će se graditi kuća i prostor za parkiranje vozila. Tijekom kolovoza kuća je ozidana, a u rujnu i pokri-vena. Sve radove, osim krova, izvodili su članovi lovne grupe Potočani. Na podizanju krova

pomogla su im braća Marko i Pavo Barukčić.Kuća je financirana uglavnom vlastitim novcem. Lovci su dali po 100 KM, neki i preko 500 KM. Bilo je i onih koji su pomogli donacijama u novcu ili građevinskom materijalu: LD „Fazan“, Jozo Kovačević „Brada“, FC Milano, Vodo-privreda „Posavina“, Osman Kafedžić, Šefik Hadžikadunić, „Ornament“ d.o.o. Modriča, Blaž Udovičić, Mato Topolo-vac, Stjepan Tunjić iz Zadra, Ilija Zekić i Božo Ćorić.Na kući, naravno, ima još posla, ali ovi lovci ističu da se ne boje izazova koji su pred njima. Složni kao što jesu, mogu biti samo dobar primjer drugima.

Nedžad Garić


Lovačka kuća u Potočanskim barama

U povodu Dana općine Orašje, LU „Sava“ upriličila je natjecanje

lovaca u kuhanju čobanca. Ve-lik broj ekipa, njih 14, žustro se natjecalo u pravljenju ove

Lovci iz sekcije Orašje pobjednici u kuhanju čobanca

LU „Sava“ Orašjedelicije. Svaka je ekipa dobila jednaku količinu mesa i osta-lih sastojaka potrebnih za kva-litetan čobanac, a na natjeca-teljima je bio zadatak pokazati svoje umijeće i vještinu.Ocjenjivački sud nije imao lak zadatak pri odabiru najbolje ekipe, ali je nakon kušanja ipak procijenio da je čobanac koji su skuhali lovci sekcije Orašje za nijansu bolji od ostalih. Drugo mjesto osvojila je ekipa Bok 1, a treće ekipa Bok II. Načelnik Općine uručio je prigodne nagrade i zahval-nice pobjednicima i zahvalio lovcima na organizaciji ove manifestacije, uz želju da se ovo natjecanje nastavi. Poslije ocjenjivanja lovci i posjetitelji i sami su pristupili degustaciji pripremljenog čobanca. Koliko je težak zadatak imao ocjenjivački sud,

pokazuje činjenica da je svih dvjesto litara čobanca pripre-mljenog taj dan bilo i pojede-no, toliko je bio dobar.Općina Orašje bila je pokrovi-telj ove manifestacije.

Blaž Živković

Složna ekipa lovaca sekcije “Lipa”

Pobjednička ekipa

Neizvjesno natjecanje u kuhanju čobanca


Broj 106, studeni - prosinac 2016.

Gradit će se streljana u GrudamaHLU „Malič“ Grude

HLU „Malič“ Grude privodi kraju sadrža-je koji upotpunjuju

njihove lovne aktivnosti. Svoju bogatu lovnu infrastruktu-ru, po kojoj su postali jedna od vodećih članica Saveza, u idućoj godini upotpunit će streljanom. Već nekoliko godina strijelci ove udruge s dosta uspjeha sudjeluje na streljačkim natjecanjima koja organizira Savez, pa se tako stvorila potreba za vlastitom streljanom. Ideja stara neko-liko godina konačno je pred realizacijom. O tome smo, na mjestu gdje će se graditi stre-ljana, razgovarali s predsjedni-kom Udruge Brankom Lekom „Liskom“, tajnikom Emilom Jurčićem i voditeljem projekta izgradnje streljane, lovcem i odličnim strijelcem Robertom Spajićem. – Otkako se prije desetak godina u Savezu lovnom stre-ljaštvu i izgradnji streljana dalo ‘vjetra u leđa’, i mi u „Maliču“ počeli smo aktivnosti u tom pravcu. Tražili smo prikladnu lokaciju za izgradnju streljane. To nije nimalo lak posao jer se mora posložiti dosta uvjeta, a jedan od glavnih je da loka-cija streljane u budućnosti iz

sigurnosnih i drugih razloga neće dolaziti u pitanje – kazao nam je Liska. Nakon pomnog pretraživanja terena lovišta, našli su idealnu lokaciju za streljanu. Do nje se dolazi asfaltom koji vodi od magistralnog puta Gru-de – Posušje sjeverno prema Cerama i dalje Raškom polju, na udaljenosti od 1100 m, na

Emil Jurčić, Robert Spajić i Branko Leko “Liska” u blizini lokacije buduće streljane

mjestu nekadašnjeg odlagališta otpada. Osim puta riješen je i dovod električne energije, tako da u infrastrukturu ne trebaju puno ulagati. Sama pozicija na kojoj će se graditi streljana za strijelce će biti odlična s obzi-rom na okoliš i pregled putanje „golubova“. Također, pogled koji se s ove kote pruža južno na grudsku okolicu plijeni ljepotom. – Sve potrebne papire za ovu lokaciju imamo. Podnijeli smo

zahtjev na natječaj za ovu lokaciju kod općinskih službi i na njemu prošli. Ova parcela je uknjižena 1/1 na HLU „Ma-lič“ i sad možemo pristupiti izgradnji – potvrdio nam je tajnik Emil. Streljana će se zvati „Bezdan“, po dubokoj usjeklini ispred nje niz koju se sve od Raška polja za kišnih dana slijeva voda u grudsku kotlinu. Golubovi koji uspiju preletjeti „Bezdan“ sle-tjet će u tipični hercegovački krš. Strijelcima i gledateljima bit će uživancija sudjelovati na ovoj streljani.– Nikakvih više prepreka nema da počnemo s izgrad-njom streljane. Imamo potpo-ru Upravnog odbora Udruge, osigurana financijska sredstva i ovih ćemo dana tražiti izvođa-ča radova. Nadam se da će ova streljana potaknuti dosta naših lovaca, posebice mlađih, da se uključe u lovno streljaštvo, tako će se omasoviti naša stre-ljačka sekcija i dobit ćemo na kvaliteti – ozbiljno i samouvje-reno govori nam Robert, koji više nego itko drugi priželjkuje da u svojoj udruzi može orga-nizirati streljačko natjecanje. Poznajući ove ljude i rad ove udruge, možemo tvrditi da će se već idućeg ljeta na streljani „Bezdan“ čuti pucnji grudskih strijelaca i njihovih gostiju od Save do Neuma.

Vlado Bošnjak

24



Otvaranje lovne sezone na sitnu divljač i predatore u herce-

govačkim lovištima uvijek je poseban događaj. Šteta što lovačke udruge s prostora HNŽ i ZHŽ ne mogu uskladit zajednički termin otvaranja. Tako se dogodi da pojedine udruge lov otvaraju odmah prve nedjelje u listopadu, neke druge, a većina treće nedjelje, među kojima je i LD „Mosor“ Široki Brijeg. Različit termin otvaranja lovne sezone godinama izaziva prijepor i rasprave među lovačkim udrugama s ovih prostora, ali dogovora nema. U usporedbi s prethodnim sezonama, lovci „Mosora“ u ovu su ušli pripremljeniji i s manje iščekivanja i neizvje-snosti, s obzirom na dobivanje lovišta u zakup. I vrijeme je

Dan za pamćenjeLD „Mosor“ Široki Brijeg prvog dana lova, 16. listopada,

izmamilo u prirodu i lovačke kuće dosta lovaca. Ovaj dan u prvi plan stavi pri-premu lovačkog ručka na koji lovci pozivaju svoje prijatelje i goste nelovce. Tako su lovci sekcije Dobrič, po tradiciji, u lovačkoj kući „Virač“ nakon jutarnjeg izlaska u lovište sa svojim četveronožnim poma-gačima većinu dana proveli u lovačkoj kuću. Uz bogat stol i po tko zna koji put ispričane lovačke zgode iz proteklih godina, nostalgiju za nekim prošlim lovačkim vremenima i lovovima uz gangu i bećarac, sa svojim gostima ostali su do večeri. Na polasku, jedan od gostiju reče: „Lovci, svaka vam čast, ovaj dan je za pamćenje“. U tome je sva istina.

Vlado Bošnjak

Virsko lovište „Zavelim“ odne-davno je bogatije za još jedno pojilište.

Mjesna lovačka udruga pokrenula je još na proljetnoj skupštini akciju izgradnje pojilišta na predjelu lovišta zvanom „Polića lokva“. Vodstvo Udruge predvođeno tadašnjim predsjednikom Fidelom Koštrom i lovnikom Antom Galićem – Pasarelom, nesebično se dalo na posao izgradnje,

LU „M. M. Bikan“ Vir

Novo pojilište za divljač u Zavelimukoji je na kraju rezultirao lijepim i kvali-tetno uređenim pojilištem za divljač.Za betoniranje glavnog spremnika za vodu utrošeno je nekoliko miksera betona, određena količina armaturne

mreže i nepropusne folije koja bi trebala zadržavati vodu i u najsušem ljetnom razdoblju, te nekoliko kubičnih metara gline kojom se uredilo kaljužište izvan betoniranog prostora uokolo pojilišta.Nakon obilnih jesenjih kiša pojilište je već dupkom ispunjeno vodom. Lovci se nadaju da će tako ostati kroz cijelu godi-nu, pa i preko ljeta kad će voda i kaljuža divljači biti najpotrebnije.

Mladen Bešlić

Pred lovačkom kućom na Virču

Lovačka večer LSUG-a „Jarebica“ Štrepci održana je 29. listopada 2016. na terenima malih sportova u

Gornjem Zoviku. Nazočilo joj je oko 700 uzvanika.Kao uvod u lovačku večer, u crkvi sv. Fra-nje Asiškoga u Gornjem Zoviku slavljena je sveta misa za sve umrle lovce. Misu je predvodio fra Marko Stjepanović, župnik župe Zovik, uz koncelebraciju vlč. Filipa

Maršića, župnika župe Boće. Misi su, uz domaćine, nazočili Pavo Kosić, dopred-sjednik Lovačkog saveza Herceg Bosne, predstavnici lovačkih udruga iz Posavske županije te predstavnici Županijskog vije-ća za lovstvo.Najavljujući predsjednika LSUG-a „Ja-rebica“ Tomu Anđelovića, voditeljica je rekla: „U vrlo teškom razdoblju za lovce, preuzeo je vodstvo naše udruge i u ove

Organizirana i brojna udrugaLSUG „Jarebica“ Štrepci

Lovačka večerčetiri godine taj je posao radio vrhunski, uz maksimalnu potporu članova Uprav-nog odbora“.Predsjednik LSUG-a „Jarebica“ Toma An-đelović u kratkim je crtama pojasnio na-stanak, rad, uspjehe i planove udruge kojoj je na čelu: „Naša je udruga nastala 2009. odvajanjem sekcija Zovik, Boće i Omer-begovača od Lovačkog društva „Sokol“ Seonjaci. U dogovoru s LD-om „Sokol“, a radi lakšeg nadzora i učinkovitijeg rada na područjima katastarskih općina Čađavca, Dubravica Donjih, Boderišta, Boća, Do-njeg i Gornjeg Zovika, Štrepaca, Kato-ličkog Slamovca i dijela Omerbegovače, navedene sekcije osnovale su novu udrugu koja je sada jedna od najorganiziranijih na području Brčko Distrikta.Odmah po osnivanju i ustroju, LSUG „Jarebica“ postala je članicom Lovačkog saveza Herceg Bosne.Uz pomoć stručnjaka iz Saveza, Udruga je aktivno radila na donošenju što kvalitet-nijeg Zakona o lovstvu Brčko Distrikta, na način da je predlagala provedive podza-konske akte kojima bi većina ozbiljnih lo-vačkih društava, ali i lokalno stanovništvo gdje udruge djeluju, bila zadovoljna. Usporedo s tim aktivnostima, prihrana Na misi uoči lovačke večeri

Na lovačkoj večeri bilo je oko 700 uzvanika



divljači u lovištu tekla je redovito, kao i održavanje infrastrukture u lovištu, bez obzira na zabranu lova koja je još uvijek na snazi u Brčko Distriktu.Naša streljačka sekcija, kao jedna od najaktivnijih, natječe se u ligi Posavske županije, zajedno sa sekcijama ostalih lovačkih udruga iz Posavine. Zapažene je rezultate postigla na otvorenim prvenstvi-ma članica Lovačkog saveza Herceg Bosne u Busovači, Čapljini i Domaljevcu. Njezini članovi treniraju na streljani Lovačke udruge „Sava“ u Tolisi.Članovi uprave naše udruge, ali i mještani sela na čijim područjima djelujemo, odlič-no su položili vrlo težak ispit kad je sprije-čeno administrativno gašenje „Jarebice“ i pokušaj njezina stapanja s drugim lovačkim udrugama. Masovnim odzivom naših mje-štana u zemlji i inozemstvu, učinili smo da Udruga broji preko 500 članova.Danas, zahvaljujući reakcijama Upravnog odbora i utjecaju naših predstavnika u politici Brčko Distrikta, imamo uposle-nog lovočuvara koji kontrolira lovišta na područjima katastarskih općina svih naših mjesnih zajednica, od Čađavca do Kato-ličkog Slamovca“, rekao je, među ostalim, predsjednik LSUG-a „Jarebica“.U zabavnom dijelu lovačke večeri na-stupili su izvođači iz Posavine, a goste je posebno oduševio nastup vlč. Filipa Mar-šića, župnika župe Boće, koji je uz pratnju benda otpjevao izvornu posavsku skladbu.Prvu nagradu na tomboli, lovačku pušku „Huglu Excellence 901 – G“, osvojio je Franjo Filipović, lovac iz sekcije Štrepci – Katolički Slamovac.

Filip Filipović

Riječ predsjednika Udruge Tome Anđelovića

Franjo Filipović dobio je glavnu nagradu na tomboli, lovačku pušku

Smijeh, pjesma, vedrina na licima...



Novopečeni lovci, braća Elvis i Davor Budimir, svoje lovačko va-treno krštenje okrunili su lijepim i

nezaboravnim ulovom divlje svinje. Ova dvojica mladih, strastvenih lovaca, koji su tek nedavno položili lovački ispit, članovi su Lovačke udruge „Milan Mikulić – Bikan“ iz Vira. Obojica zaista žive u pravom skladu s prirodom, kojoj posveću-ju velik dio svoga slobodnog vremena.U velikom ograđenom prostoru pokraj svoje obiteljske kuće u Viru još odavno

udomljavaju srneću divljač, a posljednjih nekoliko godina u svom novom, nekoliko hektara velikom gateru, uzgajaju i jelene lopatare. Dvije košute i jedan veliki, odra-sli mužjak već imaju pomladak, a braća se nadaju da će u slučaju veće reprodukcije neki od njih jednoga dana konačno završi-ti na slobodi u virskim lovištima. Osim lova i uzgoja jelena lopatara, zado-voljstvo im je planinarenje po bespućima hercegovačkih vrleti s kojih redovito do-nose prelijepe i egzotične fotografije, koje, jer su vješti slikanju, prenose na umjetnič-ka platna. Motivi iz lova i općenito iz živo-

Prvi vepar braće BudimirLU „M. M. Bikan“ Vir

Nova sezona lova sa psima počela je vrlo uspješno za neke lovce LU-a „Livanjsko polje“. S obzirom na

to da se Udruga sve više angažira kako bi suzbila krivolov, to se pozitivno odražava na brojno stanje divljači. Pravi lovci i ljubi-telji prirode sve su zadovoljniji. U lovištu „Crni Lug“ sekcije Lištani, u dva

Pravi lovci sve zadovoljniji

LU „Livanjsko polje“ Lištanilova od početka sezone odstrijeljeno je pet divljih svinja te jedan vuk. Vuka je odstri-jelio stari lovac Zdravko Konta, jedan od osnivača grupe koja već dugi niz godina lovi zajedno. Lovovi su okončani uz roštilj i popodnevno druženje.

Davor Barać

ta lovca, kako kaže Davor, najdraži su mu i njih najčešće crta, a najveće mu je zado-voljstvo kad se te slike nađu na zidovima u lovačkim kućama.Osim ovih hobija, njihov osnovni život-ni posao je šivanje specijalizirane radne odjeće u koju spada i ona namijenjena za lov, uključujući lovačka odijela, prsluke, košulje i drugo.Inače, svoj prvi krupni ulov proslavili su s kolegama lovcima i u krugu obitelji, a svemu tome najviše se veselio njihov razdragani lovački pomladak i ponosne im „ljepše polovice“.

Mladen Bešlić

U prvom lovu četiri divlje svinje... ... u drugom vuk i divlja svinja

Davor Budimir, vrhunski slikar i tattoo majstor

Braća Davor i Elvis Budimir

Budimirov ljubimac jelen lopatar





U nazočnosti oko 350 članova Društva i prijatelja Društva, 14. listopada u svadbenom salonu

„Tromeđa“ u Čitluku upriličena je ovogo-dišnja lovačka večer LD-a „Golub“ Čitluk.Nakon minute šutnje za sve umrle lovce općine Čitluk i sve poginule branitelje, predsjednik Društva Tomislav Filipović

srdačno je pozdravio uzvanike, zaželio im dobru zabavu, sponzorima je zahvalio na pomoći i razumijevanju, a lovcima je zaže-lio dobru kob u nadolazećoj lovnoj sezoni.U svojoj riječi, novoizabrani načelnik Općine Čitluk Marin Radišić, zahvalio je biračima na povjerenju i obećao još bolju suradnju Općine s čitlučkim lovcima.

Odlična zabava na lovačkoj večeri

LD „Golub“ ČitlukU ime Lovačkog saveza Herceg Bosne nazočne je pozdravio tajnik Ivica Lučić, a blagoslov na druženje, jelo i piće zazvao je fra Miro Šego.Predsjednik Društva Tomislav Filipović tijekom večeri uručio je šesnaestorici članova Društva Odličje III. reda Lovač-kog saveza Herceg Bosne, trojici članova Društva diplome počasnog člana Društva, a jedanaestorici novih lovaca diplome o položenom lovačkom ispitu.Svirkom i pjevanjem, goste su zabavljali „Hercegovački bećari“ iz Širokog Brijega.Na tomboli je bilo 65 vrijednih nagrada, među njima šest lovačkih pušaka, 10-ak lovačkih kompleta, nekoliko polica osiguranja automobila itd. Najvrjedniju nagradu, lovačku pušku „Beretta“ vrijednu 2300 KM, dar „Central osiguranja“, dobio je Ivo Prskalo iz Gradnića.Bez sponzora, ovako bogatu i uspješnu lovačku večer ne bi bilo moguće organizi-rati. Stoga Društvo iskreno zahvaljuje svim sponzorima, na poseban način „Central osiguranju“ Čitluk, Ivanu Paponji i njego-vu „UMBRO Sportu“ iz Ljubuškog, Općini Čitluk i Svadbenom salonu „Tromeđa“.

Gojko Prskalo

Predsjednik u društvu mladih lovaca

Članice KUD-a Fra Didak Buntić iz Gradnića prodaju listiće tombole

Ivo Prskalo i Tomislav Filipović


Šestog studenog ove godine u viteškoj mje-snoj zajednici Krčevine

održana je 6. smotra kazandži-ja i izvornog bećarca. Cilj ove manifestacije je okupiti ljude i družiti se uz tradicionalne obi-čaje našeg folklora, pečenja ra-kije, izvornu glazbu i stol bogat

jelima kakva su pravile još naše bake. Smotra se održava uz sponzorstvo brojnih poduzeća. Natjecateljskog je karaktera, jer se svake godine proglašavaju pobjedničke ekipe u raznim kategorijama, premda je rezul-tat u drugom planu. Na smotri uglavnom nastupaju ekipe

s područja Središnje Bosne. Ove godine bilo je 25 „veselih strojeva“. Naravno, najbrojniji su bili Vitežani, a uz njih su nastupile i ekipe iz Travnika, Zenice, Kreševa i Jajca te Po-povače, grada prijatelja općine Vitez. Među ekipama su bile i ekipe udruga s područja općine Vitez – HPD „Vitez“ (planinari) i LO „Vitez“ Vitez. Ekipu LO-a „Vitez“, sačinjenu uglavnom od lovaca iz lovnih jedinica „Kuber“ i „Jelovac“, predvodio je Vlado Čalić. Svake godine povećava se interes za ovaj događaj i svi promatrani poka-zatelji imaju tendenciju rasta. Manifestacija bi mogla postati i kulturni događaj u okviru turističke ponude županije.Druženje ponajprije služi očuvanju tradicionalnih obi-čaja ovog kraja, a u ovakvim uvjetima svakako je odmor

Smotra kazandžijaLO „Vitez“, Vitez

od uobičajene svakidašnjice i daleko najbolji lijek protiv stresa koji pogoduje razvoju velikog broja bolesti. I na ovaj način lovci pokazuju da su dio društvene zajednice, kao i da su nezaobilazan subjekt u svim događanjima na prostoru općine. Time su još jednom pokazali da su društveno ko-risni čak i u vrijeme kad nema lovnih aktivnosti. Lovački čorbanac koji su skuhali lovci podijeljen je svim sudionicima i posjetiteljima smotre. Ovo je osobito bitno u situaciji kad preko 50 posto stanovništva Bosne i Hercegovine ima prosjek novčanih primanja s kojim ne može zadovoljiti niti minimalne sociološke potrebe, u čemu ni Vitez vjerojatno nije izuzetak.

Ivica Drmić

Lovci LD-a „Sokol“: Josip Sučić, Nine Sučić, Dario Sučić, Dragoljub

Bobaš, Mario Franjić, Anto Peša, Miroslav Sučić, Miro-slav Marić, Srećko Strukar, Kazimir Gučanin, Dalibor Šantić i Sandro Hrgić bili su 16. listopada ove godine u Valpovu u lovu na fazane. Po kišovitu vremenu, uspjeli su odstrijeliti desetak fazana. Lov je završio uz čobanac, domaće vino i ugodnu glazbu, s mnogo lijepih dojmova i novih prijateljstava.Drugi posjet kolegama u

Dva lova na fazane s kolegama u Hrvatskoj

Hrvatskoj bio je 30. listopada, ovaj put u Trogir. Ponovno je bila riječ o lovu na fazane, a najuspješniji su bili Josip Sučić i Miroslav Marić. Go-stoljubivost kolega iz Tro-gira uistinu je bila za svaku pohvalu, kazali su Miroslav Marić, Dragoljub Bobaš, Drago Marjanović, Miroslav Sučić, Dario Sučić i Josip Su-čić. Poslije lova domaćini su počastili svoje goste iz Nove Bile slasnim pečenjem i pićem po izboru.

Ružica Bajo

LD „Sokol“ Nova Bila-Travnik

S otvaranja smotre Viteški lovci

S lova u Valpovu



Početkom listopada održani su lovački ispiti za članove lovačkih

udruga „Sava“ Orašje, „Kuna“ Domaljevac, „Fazan“ Odžak i „Jarebica “ Štrepci. Prije ispita, navedene lovačke udruge provele su svoje pripravnike kroz predviđenu praktičnu i teorijsku izobrazbu.Ispite je provelo tročlano povjerenstvo za polaganje lovačkih ispita: Vlado Soldo, predsjednik, Anto Vranić, član i Ivica Lučić, tajnik.Ispiti su protekli na zavidnoj razni. Dio lovnih pripravnika u početku je bio opterećen

tremom, no kako je vrijeme odmicalo, treme je bivalo sve manje. Uobičajeno, pripravnici koji nisu položili pismeni dio ispita a prešli su bodovni prag, izašli su na usmeni ispit.Obraćajući se budućim lovci-ma, predsjednik Vlado Soldo naglasio je da njihov proces učenja ne bi trebao prestati s ovim ispitom, da se trebaju stalno usavršavati i kontinuira-no pratiti dinamična kretanja u oblasti lovstva. Ovom dijelu ispita priključio se i Pavo Kosić, dopredsjednik Lovačkog saveza Herceg Bosne, čestitajući svim novopečenim

Trinaest novih lovaca i lovkinja

LU „Sava“ Orašje

Dobar glas iz sekcije Desna obala LD-a „Mosor“ Široki Brijeg. Strpljenje se isplatilo, Mirko Čolak, član sekci-

je Desna obala i tajnik Kinološkog saveza Herceg-Bosne, ulovio je divlju svinju. Bio je to prvi ovogodišnji ulov ove divljači u ovoj sekciji. „U rukama Mandušića Vuka svaka puška biše ubojita“, tako i našega Mirka nije zadrhtala ruka.Ali, nije završilo na tome. Sljedeće nedjelje pojavila se i druga ruka „Mandušića Vuka“, po imenu Igora Marušića „Janćeta“, ni njego-va nije zadrhtala.Ulov je podijeljen po lovačkom običaju.

Fra Ivan Kvesić

A u ruke Janćeta i Mirka...LD „Mosor“ Široki Brijeg

lovcima, na poseban način dvjema lovkinjama: Ružici Ko-baš i Ani Mariji Lukačević, koje su pokazale iznimno znanje na ovome ispitu. Kosić je izrazio želju i očekivanje da se što više

žena uključi u lovačke redove.Nakon ovoga ispita, LU „Sava“ Orašje bogatija je za 13 novih članova.

Blaž Živković

Uoči ispita, riječ članova povjerenstva Malo treme i iščekivanja, kao na svakom ispitu

Buduće lovkinje pokazale su zavidno znanje

Mirkov ulov Janćetov ulov

www.lovackisavez-hb.ba31


32

Lovačka sekcija „Klobuk“ Hrvatske lovačke udruge „Kravica“ iz Ljubuškog,

u nedjelju 11. prosinca, bila je domaćin zajedničkog lova koji je za članove Županijskog vijeća za lovstvo Županije Zapadnoherce-govačke i predstavnike Lovačkog saveza Herceg Bosne upriličio predsjednik Županijskog vijeća za lovstvo i HUL „Kravica“ Mario Herceg. Bio je to zapravo svojevr-stan lovački božićno-novogodišnji domjenak i lov za predsjednike lovačkih društava iz ove županije, „pojačane“ predstavnicima Saveza i domaćim, klobučkim lovcima. Pozivu domaćina odazvali su se predsjednici društava Krešo Ćavar (LD „Mosor“ Široki Brijeg), Zvonko Sabljo (LD „Jarebinjak“ Rakitno), Ante Galić-Pasarela (LU „Milan Mikulić-Bikan“ Vir), Branko Leko-Liska (HLU „Malič“ Grude) i Mario Ćuk (LD „Ra-dovanj“ Posušje), predstavnici Saveza Vlado Soldo i Ivica Lučić, a domaćine je predvodio Željko Međugorac, predsjednik sekcije Klobuk.Lovačka družina, u prohladno ne-djeljno jutro, okupila se u lovačkoj kući u Klobuku, a nakon jutarnje kave i čašice dobrodošlice usli-jedilo je postrojavanje i dogovor za lov. Lovce je prvo pozdravio i zaželio im dobrodošlicu Ante Skoko, glavni lovnik HUL „Kra-vica“, a potom je dao riječ Mariju Antiću, lovniku sekcije Klobuk, koji je sudionike lova upoznao s planom lova, rasporedom čeka, pogonom i mjerama sigurnosti, te svima zaželio dobru kob. Dok smo se raspoređivali po čekama, Vlado mi onako usput reče: „Bognje ti, Ivo, ovi lovci

Lov i domjenak u organizaciji sekcije Klobuk

obučeni ko vojska, gledaj ih sve ko jedan“, misleći na nove lovačke prsluke koje su odjenuli klobučki lovci. A onda je uslijedilo, lovcima dobro poznato iščekivanje šteka u jutarnjoj tišini, koje na sreću lovaca nije dugo trajalo. Prvo daleko a onda sve bliže i bliže, primicao se lavež goniča, držali su divljač čvrsto i uporno. A onda se pogon udaljio, utihnuo i nestao negdje iza obližnjih brežuljaka, a nedugo zatim zamijenio ga je novi, jednako zvonak i uporan. Puške su ostale nijeme a lovci sve glasniji u vabljenju pasa i pozivima za povratak na zborno mjesto, u lovačku kuću.Vatra ispod prostrane nadstrešni-ce u prančioku godila je ozeblim rukama, vino je ugodno grijalo a stol prepun hrane mamio je nep-ca. Oglušili smo se o upozorenja domaćina da je to samo predjelo i da se štedimo, jer prave delicije tek slijede, u što smo se, nakon gulaša, pečenog odojka, kiselog kupusa, ražnjića i drugih poslastica, zali-venih domaćim crnim i bijelim, i sami uvjerili.Vino je polako činilo svoje, priča je bila ugodna, ljudska, na trenutke ozbiljna, a onda opet vesela, tečna. Bilo je tu lovačkih zgoda i nezgo-da, šala, viceva, priča, pjesme s gusala, pa čak i poezije!Dan se neumitno primicao kraju, pa smo s dozom sjete pogleda-vali prema zalazećem suncu koje nas je opominjalo da je vrijeme poći kući. Pozdravili smo se s našim domaćinima i prijateljima i zahvalili im na ovome ugodnom danu prepunom zadovoljstva i lijepih dojmova.

Ivica Lučić

HUL „Kravica“ Ljubuški

Domaćini i gosti: Mario Herceg, Ante Galić-Pasarela, Krešo Ćavar, Miro Antić, Željko Međugorac, Ante Skoko, Zvonko Sabljo i Vlado Soldo

Ugodna atmosfera ispod nadstrešnice

Zvonko Sabljo, majstor na guslama

Klobučani su opravdali ulogu domaćina

Broj 106, studeni - prosinac 2016.


LOVAČKO ORUŽJE

U posljednjih nekoliko godina u na-šim se lovištima pojavio velik broj poluautomatskih pušaka, ponaj-

prije zahvaljujući jeftinim, a kvalitetnim modelima ruskih i turskih proizvođača. Također je moguće povoljno kupiti i odlič-ne modele, kod nas oduvijek cijenjenih talijanskih marki Beretta i Franchi.Ipak, osnovna puška svakog iskusnog lovca ostaje dvocijevka prelamača (boke-rica ili položara), koja je, prije svega zbog dva metka u oružju, prava lovačka puška. Također i zbog dojma (izgleda) i nemo-gućnosti zlouporabe pet i više patrona u spremnicima poluautomata, za koje 90 posto vlasnika u lovu ne nosi zakonom obvezan ograničavač na dva metka. U sjeni ovih modela ostale su tzv. pum-perice, puške za koje se nagli interes kod nas pojavio krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća, kad je bio omogućen lakši uvoz lovačkog oružja u tadašnju državu. No kako je pumperica zahtjevnija za uporabu, čak i za iskusne lovce, a uz to ima i jači trzaj i odskok u odnosu na ostale sačmarice, njezina prisutnost u domaćim lovištima ostala je simboličnom. Još pedesetih godina prošlog stoljeća u Americi se pokazalo da su pumperice ka-libra 12, s cijevima dužine 60 cm i više, uz

limitirani spremnik do tri metka, optimal-no rješenje za skoro sve lovne situacije. Te se puške desetljećima proizvode i odlično prodaju, pa su tamošnji korisnici, inače vrlo oprezni pri nabavci neameričkog oružja, prezadovoljni, što je rezultiralo da se na tržištu nude i puške takve konfi-guracije izrađene u drugim zemljama. Primjerice, lovci u Sjevernoj Americi nika-

da nisu prihvatili dvocijevke s okomitim rasporedom cijevi, iako su kod nas i u većem dijelu Europe upravo one najčešće u rukama lovaca na sitnu divljač. Lovačke puške repetirke s tubularnim spremnikom, u našim uvjetima, još uvijek su prilično nerado viđene u lovištima, ponajviše zbog

predrasuda.Neoboriva je činjenica da su Pump Action sač-marice u razdoblju

Pumperice su robusne i dugovječne puške, koje vas zasigurno – uz malo vježbe i više prak-se – neće razočarati u bilo kakvu lovu i na bilo koju divljač.

Sve rjeđe puške u našim lovištima

LOVAČKE PUMPERICE

dužem od jednog stoljeća dokazale svoju vrijednost kao vojno-sigurnosno oružje, ali je također istina da se širom plane-ta uspješno koriste i kao lovačke puške izvanrednih svojstava.Prvi modeli, korišteni tijekom sedamdese-tih godina prošlog stoljeća, ali i danas, bili su prije svega puške Mossberg i Winche-ster, a u znatno manjem broju modeli

Lovačka pumperica U spretnim rukama je veoma pouzdano lovačko oružje


LOVAČKO ORUŽJE

Remington i Franchi. Danas u službenoj uporabi ima još kva-litetnih modela, prije svega Benelli i Fa-barm Imperator, ali i još nekih. Bez obzira na model i marku proizvođača, to su ro-busne i dugovječne puške koje nisu sklone kvaru – neovisno o stupnju eksploatacije. Čak i ako dođe do loma nekog dijela u me-hanizmu, jako su zgodne za popravak ili zamjenu dijelova. Na većini ovih pušaka, prije svega američke proizvodnje, moguća je zamjena dijelova s istih modela, a da pritom i dalje besprijekorno funkcioniraju, što je kod poluautomata, zbog osjetljivosti mehanizma, skoro nemoguće.Bez obzira na sve nove modele, Mossberg i Winchester ostali su do danas poznati po glatkom i brzom funkcioniranju, robusno-sti i pouzdanosti, i postali su sinonim za sve puške pumperice.

OPIS I NAČIN RADA

Puške pumperice repetiraju se tako što se pretkundačić puške povlači natrag-na-prijed. U povlačenju natrag i u vraćanju pretkundačića naprijed, puška je ponovno puna i spremna za pucanje. Mehanizam je jednostavan, vrlo robustan i puška odlično funkcionira. Lovci koji dugo love ovakvim puškama, spretno i vrlo brzo repetiraju na taj način što naperenu pušku, spremnu za pucanje, drže pretkundačićem čvrsto povlačenim prema ramenu. Kada je metak opaljen, pretkundačić je oslobođen i već je skliznuo u stražnji položaj, izbacivši opa-ljenu čahuru. Brz pokret naprijed i puška je, ne izlazeći iz ramena, već spremna na novo opaljivanje metka. Puške s kliznim potkundakom – pumpe-rice, izrađuju se najčešće u starim pro-vjerenim kalibrima 16/70, 12/70 i 12/76 Magnum. Ozbiljne su i moćne sačmarice, namijenjene, gledajući s lovačke strane, lovu sitne, krupne i sve druge zakonom dopuštene divljači. Ovu pušku konstruk-tori su predvidjeli za klasičan lov, opre-mivši je glatkom cijevi s ventilirajućom šinom dužine 720 i 750 mm. Za lov visoke divljači pojedinačnim projektilom je Slug puška s cijevi kraćom od 535 ili 680 mm, koja umjesto šine ima klasične karabinske mehaničke ciljnike. Osim ovih modela na-mijenjenih za lov, spomenimo usput da se još izrađuju kao kratke borbene sačmarice s pištoljskim rukohvatom i kratkom cijevi dužine do 535 mm, namijenjene za osigu-ranje imovine, pratnju novca ili jednostav-no (u Americi) za kućnu zaštitu.

U klasično građene pumperice cijev se oslanja u sanduku i vezuje navrtkom za kraj tubularnog spremnika. Klizni potkun-dak je preko dvije poluge povezan s dvodi-jelnim zatvaračem, čiji snažni prizmatični vertikalno pokretni klin bravi cijev po sustavu „čelik na čelik“.Opaljivanje nije moguće dok se cijev sigurno ne zabravi. Udarni mehanizam je nezavisan podsklop, koji se montira u donji dio sanduka puške. Iza okidača je komandno dugme poprečne kočnice koja osigurava okidač, ali ne i udarač.Neki proizvođači Pump Action pušaka uz standardne cijevi isporučuju i para-dox nastavak, koji ima unutarnje zavojno užljebljenje i služi povećanju dometa i preciznosti prilikom gađanja pojedinač-nim projektilom. Ovaj nastavak, npr. Brenneke projektilu, daje dodatnu rotaciju bitnu za pravilan i desetak posto duži let projektila. Lovci koji vole ovu vrstu sačmarice imat će sigurnu pušku koja dobro funkcionira i dugo traje, i usprkos svemu – jednostavnu za rukovanje i održavanje.Pumperice se rasklapaju veoma zgod-no, uz zadržavanje veznog položaja na kliznom potkundaku i lako vezivanje s tijelom zatvarača.

NAJPOZNATIJI PROIZVOĐAČI Winchester. Vrhunske američke pumpe-rice ovog proizvođača imaju nevjerojatno brzo i lako repetiranje zatvarača, skoro za trećinu brže nego kod drugih pumperica, zahvaljujući originalnom sustavu koji, za razliku od drugih, nema klin za bravljenje u nastavak cijevi, nego rotirajuće čelo zatvarača koje se bravi izravno u cijev s četiri bradavice. Rad zatvarača je gladak, besprijekoran. Noviji modeli Winchestera u zadnjih desetak godina imaju naziv Speed Defen-der. Njihov se potkundak ne klima kao na mnogim drugim pumpericama, što isku-sne lovce dodatno privlači. Bez obzira na intenzivnu uporabu, završetak im je i dalje besprijekoran, sa skoro plavim odsjajem. S tubularnim spremnikom sa sedam patrona i dodatkom za još jedan, plus patrona u cijevi, ova nevjerojatno kratka i zgodna puška daje vatrenu moć od devet patrona 12/70. Iako je i kod nje sanduk od duraluminijske legure, prava vrijednost ove puške vidi se tek kod izvađene cijevi, koja u odnosu na ostale europske pumperice djeluje kao topovska. Debljina zida cijevi od 7,5 mm u dijelu ležišta patrone kojim se bravi u san-

Winchester SXP

Remington mod. 870 expres


LOVAČKO ORUŽJE

duk, djeluje nestvarno, skoro neuništivo (za 50 posto veća je od europskih). Uzeta u ruke, izuzetno masivna cijev sama po sebi djeluje kao dobro i sigurno oružje. Uz težinu od samo 3,1 kg (kod kraćih cije-vi) i 3,4 kg (kod dužih cijevi), ovu će pušku biti teško nadmašiti u spretnosti, brzini, kompaktnosti i pouzdanosti, bez obzira na nove tehnologije, materijale i agresi-van nastup većine europskih, prije svega talijanskih i turskih proizvođača. Mossberg. Serija 500 ovog proizvođača najbrojnija je od svih pumperica u našoj i okolnim zemljama. Često su se od strane lovaca mogle čuti žalbe i kritike na ove jef-tine a praktične puške, osobito na najviše uvoženi lovački model Combo-pack s dvi-je izmjenjive cijevi i drvenim kundakom. S obzirom na nenaviknutost lovaca iz našeg podneblja na ovaj tip puške, moguće je da je zbog nestručna rukovanja bilo kvarova i oštećenja. Ipak, treba podsjetiti da je, godine 1978., ovaj model, jedini od pumperica, prošao test za novu mornarič-ku borbenu pušku i da do danas ona nije pretrpjela značajnije izmjene.Kako cijela puška ima fin satenski završe-tak koji ne daje odsjaj (izuzev spremnika), mehanizam radi besprijekorno glatko. Repetiranje je tek za nijansu sporije nego kod Winchestera, što znači – izvanred-no. Puške ove firme potvrdile su svoju pouzdanost još u Vijetnamskom ratu, tako da su i danas nezamjenjive u službenoj uporabi. Njihova prednja mesingana mušica tako-đer je sitna, ali je drukčije konfiguracije. Nalazi se na postolju u vidu šesterokutni-ka predviđenog za cjevasti ključ, tako da je ciljanje za nijansu preciznije, uglavnom dovoljno za službenu uporabu i malu uda-ljenost. Okidač je veći i udobniji nego kod drugih pumperica, s prihvatljivom silom okidanja. I rješenje kočnice je više lovačko – dugme kočnice nalazi sa na stražnjem dijelu sanduka ili kako lovci kažu, na vratu kundaka, što je najbolje rješenje na sačma-ricama uopće. Maverick Model 88. Ova, kod nas malo poznata, američka tvrtka proizvodi skoro vjerne kopije osnovnih modela Mossber-ga, održavajući kvalitetu i ugled matične tvornice, s tim da su njezine puške nešto jeftinije i pristupačnije i američkim i eu-ropskim lovcima. Osnovna razlika u odnosu na Mossberg je u tome što ima samo jednu veznu polugu na nosaču potkundaka, kao njegovu vezu s nosačem zatvarača i to s lijeve strane

puške. Nemoguće je dodati drugu polugu jer je aluminijski spremnik liven, za njezin prolaz ima otvor samo s jedne strane. Ovo su ranijih godina svi naši lovci smatrali velikom manom, pretpostavljajući da se pri brzu i oštru rukovanju poluga može slomiti. Na kraju, cijeneći svačija i različita shvaća-

nje lova i lovačkog oružja, cijeneći svačiji ukus u odabiru oružja za lov, držimo da su pumperice robusne i dugovječne puške, koje vas zasigurno – uz malo vježbe i više prakse – neće razočarati u bilo kakvu lovu i na bilo koju divljač.

Mladen Bešlić

Mossberg-Flex

BIOETIKA

Kazivanja o bioetici zacijelo se ne mogu nikada zaključiti, ili se zatvoriti krug koji bi iscrpio sve aspekte koji se odnose na ovaj dio znanosti i probleme koje bioetika obuhvaća i razjašnjava. Iz jednostavnog razloga što život svake sekunde donosi nove oblike, drugačije odnose, posebne probleme... Na neki način ovaj Svijet stalno nastaje i stalno u drugom vidu nestaje, on je vječni vulkan i lava koja neprekidno teče, poput Amazo-ne s tisuću pritoka i rukavaca, a svaka od njih, mirisom i bojom, drugačiju vodu u Nju unosi. U lovačkim relacijama se vrlo slično događa, gdje bismo tijek bioetike vrlo pozorno mogli prepoznati, posebice na polju vrlo raširenih lovačkih posrnuća koja su pravi kriminal, a mi im tepamo da je to nekakav krivi lov (krivolov).

TO JE (I) MOJ PROBLEM

Svi možemo posvjedočiti činjenicu da nig-dje u svijetu, niti u jednoj oblasti življenja i ljudskog djelovanja, nije dopušteno sve ono što je moguće, i od te maksime treba polaziti u društvenim, prirodnim, lovač-kim i znanstvenim procesima, inače bi se svi sustavi rastrgnuli! Tamo, gdje nema barem sjemena bioetike, jednako zauda-raju tragovi i ljudi i životinja, a bilje koje preživi „veselit“ će se pokunjenih glava na našim rakama, kazujući tko smo i što smo. Lakomislena je i potpuno neistinita ispri-ka, da nije moj problem (svakoga od nas, dakako) rješavati sve ono što nam bioetika nalaže. Dapače, dužnost nam je propitivati svoju savjest svakodnevno, o tome što sam propustio, krivo učinio i kakve su poslje-dice. Pa, svi smo samo grješni ljudi i kada usvojimo tu činjenicu možemo shvatiti sliku, kada iz globalne prirode istrgnemo

ili unakazimo toliko ekosustava i uz to istrijebimo toliko živih bića, sliči kao kad bismo lijepoj djevojci pokidali i razasuli biserje ili je, sačuvaj nas Bože, fizički oskr-navili. A događa se da na plažama ugleda-mo kako se na lijepim ljudskim oblinama rogobatno prostiru tako ružne tetovaže s likovima koje nitko ne prepoznaje! Da je problem lošega ljudskog ponašanja jako narastao, čak eskalirao, svjedoči i či-njenica da se u mnogim zemljama stvaraju udruge, povjerenstva i znanstvene katedre u cilju promicanja bioetičkih vrijednosti. Tako je nedavno i u Republici Hrvatskoj zakonom formirana Agencija za bioetiku i socijalnu ekologiju (predsjednik dr. Ivica Kelam) s ciljem: promicanja, educira-nja i unapređenja informiranja javnosti. Njihov temeljni stav je, GMO je global-na i patološka društvena pojava. Onda se može izvesti zaključak da su i ljudi, životinje (u koje svakako spada i divljač) patologizirane skupine, a sve u interesu nezasitne želje za super profitom lobista GMO-a. „Sijanje GMO usjeva uz istovre-meno korištenje novih herbicida, izazvalo je pojavu i rast super korova i super buba (insekata) koji izazivaju sve veću ekonom-sku i ekološku štetu“, kaže se u saopćenju Agencije. Osobno sam svjedok, a još mi je nekolicina lovaca isto potvrdila, nekoliko novih biljnih vrsta po našim lovištima koje nikakve ni pitome životinje niti divljač ne pasu, a mnogi žitelji su se jesenas izne-nadili pravom najezdom vrlo čudnovatih, raznobojnih i smrdljivih bubamara po našim nastambama i pomoćnim prostori-jama, na tisuće njih.

OBRAČUN S VRAGOM

Od oblika pomanjkanja bioetičkih načela, koje obični čovjek možda teško razaznaje a koji nas svakodnevno zapljuskuju i pri-jete nam, navest ću samo neke koji se sva-

kodnevno vrte po medijima. Na svjetskoj razini u zadnjoj deceniji nestalo je blizu 40 % pčelinjih društava, a što to znači, osim što nećemo imati meda i oprašiva-nja, sami zaključite. Mnoge životinjske vrste (o tome je kolega T. Mihaljević u prošlom broju lijepo napisao) su nesta-le, a druge su na tom tragičnom putu. Sjetimo se samo uništavanja slonova zbog bjelokosti, rezanja peraja morskim psima, rogova nosorozima i sobovima (a valja spomenuti da kod ove vrste jelenske divljači i ženke imaju iste rogove kao i mužjaci pa jednako stradavaju), kornjače, ptice pjevice..., što to drugo znači doli umiranje bioetike za hudi neoliberalizam koji se, srećom, počeo pomalo ljuljati na natrulim krljuštima svoje nužne prola-znosti. Prije nekoliko desetljeća osobno sam bio sretni svjedok, promatrajući na Mostarskom blatu tisuće kanarinaca i štiglića kako su svojom pjesmom oma-mljivali slučajne i namjerne prolaznike i ljubitelje prirode. I, onda veliki nesretnik kada su samo za nekoliko godina neke

Tamo, gdje nema barem sjemena bioetike, jednako zaudaraju tragovi i ljudi i životinja, a bilje koje pre-živi „veselit“ će se pokunjenih glava na našim raka-ma, kazujući tko smo i što smo.

III. dioUloga BIOETIKE stalno raste

piše Blago Lasić


BIOETIKA

skupine gospodskih sinova sve njih po-hvatali i prodali, tamo gdje im se tržište ukazalo! Nažalost, nije postojala kritična količina svijesti lokalnih žitelja da se suprotstave takvoj najezdi „predatora“, a ne znam bi li i danas znali reći „stop“. Jer, i danas: po lovištima, vinogradima, njivama... vršljaju i „harače“ različiti lopovi, kradući divljač, šumske plodove, poljoprivredne proizvode, gljive, domaće životinje, ribu, riječne rakove..., a ljudi – šute li šute! Znadu li lovci i drugi ljubi-telji prirode da im je dužnost – poslanje, između ostaloga, podučiti stanovništvo za čuvanje svih prirodnih resursa! U poljoprivredi, koja je temelj i osnova za divljač i lovstvo, za život uopće, obu-čiti ljude da ostatke biljaka isključivo kompostiraju a nikako spaljuju! Jest, sve to zvuči nekako bajkovito i utopistički, ali se mora jedanput krenuti u obračun s vragom. Koliki je uteg na plećima pro-gresivnog dijela čovječanstva činjenica da danas fluktuira oko 600 vrsta droge, sve više ovisnosti o alkoholu, pušenju, kocki, kladionici... Zar su lovci imuni na te pojave?! Sve vrvi od različitih tečajeva, seminara, upitnih fakulteta – čisto guše-nje i gašenje istinskih talenata i degrada-cije znanja za račun probisvijeta.

POTREBE I LUDILO

Mnogi danas idoliziraju neživo kao temelj života, gurajući čovjeka na neku periferiju, marginalizirajući njegovu osionu ulogu i poslanje. Kada uspijemo humanizirati sav živi svijet oko nas, uspostavili smo zdrave temelje, ali samo temelje za razvitak bio-etike i njezino uključivanje u procese koji će nam uskoro značiti preduvjet opstanka. Pravna pseudoznanost danas pokušava rasčerečiti pravdu i pronaći opravdanje za uništenje mnogočega što je Bog stvorio. S drugu stranu idealisti u zaštiti prirode razne svoje ljubimce stavljaju ispred ljud-ske potrebe (konji ne smiju izvlačiti drva, psi moraju imati obrok i prenoćište...). Zar i bukva nije živo biće, što bismo je onda posjekli (po njima). A kako se tek grdno varaju oni koji misle da su robovlasnički odnosi u društvu jedan povijesni anakro-nizam. Dapače, sve više je oblika suvreme-nog robovanja sirotinje prema vlasnicima sredstava za proizvodnju, zemlje i novca. Dakle, u tom okviru između stvarnih ljud-skih potreba i graničnih ludila, bioetika ima svoj zadani prostor i ulogu.Često smo slijepi ili ne želimo vidjeti, iz kojih tmina i ljudskih nečistoća izviru sve ove i mnoge druge bjelosvjetske nedaće i

strmoglavice, poput naše nesvjesnosti kada u noći vidimo samo svjetlost, ne želeći razmisliti iz čega ona izvire. Ima li bioetika što reći kada se svježa govedina izvozi iz naše zemlje a naš puk jede meso kojemu je davno prošao rok valjanosti, dok su moral-ni uvoznici dobili nagradu od onih što su morali isprazniti svoje hladnjače na Zapa-du. Nemojte samo kazati da to nije lovački problem! Hoće li jednoga dana i sivilo s lju-toga hercegovačkog krša početi gubiti svoju prepoznatljivu boju, ako se načela bioetike budu zaboravljala ili krivo tumačila od onih što sve gledaju u iskrivljenoj projekciji? Dok su već šume, šume bujne bosanske, što sada bljedilom uzdišu, u zagrljaj vragu silom otišle, a svi znadete za onih tisuće klizišta i tragedija, gdje je bioetika tužna na koljeni-ma. Ili je to sve samo priviđenje, ili pak neki osobni opsesivni val pisca?! A svi ti tereni zacijelo su staništa naše divljači.

ZBILJA I UOBRAZILJA

Bioetika, uostalom, kao i sve druge filo-zofske i uopće znanstvene discipline, nisu zadužene da prepričavaju i interpretiraju svijet već da daju nova rješenja i da ga mijenjaju nabolje, a to mogu činiti ljudi koji doživotno uče i primaju znanja od znanstvenih radova i iz prakse.Tek što je završila službeno proglašena godina milosrđa zatvaranjem onih zna-menitih vrata u Rimu, a ona bi trebala biti samo početna godina milosrđa, koja nas treba poticati na kontinuitet razmišlja-nja i činjenja milosrđa. Budimo i prema sebi bar malo milosrdni, podižući svoju ozbiljnost i odgovornost, naspram svega što ovomu svijetu ljepotu i ljubav daje, pogotovo prigodom nastupajućih božićnih blagdana. To bi bio najčišći i najjači oblik bioetike! Jer, valja promišljati još nešto: kada se počnu gubiti granice iliti razlike između zbilje i uobrazilje (stvarnosti i onoga što želimo ili što nam se čini da jest), a to se izgleda događa na globalnoj razini, kada sve stvarne i lažne veličine misle i čine samo ono što im neki profit ili drugi benefit donosi, a priroda i ekosu-stavi ječe od bola, onda se može govoriti o sindromu „masovnog ludila“ (Aristotel, pa kasnije Sigmund Freud – psihoanali-za), blaže kazano nerazumijevanja koje nam ne obećava sretnu i mirnu sutraš-njicu. Naravno, u ovoj prizmi pogledaj-mo i lovstvo, u kojemu ima tužnih slika „masovnog ludila“, makar mi to često ne želimo priznati.



LOVAČKA PRIČA

Želja mi je napisati nešto o lovištu Koprivnica kod Bugojna, „biseru“ bosan-

sko-hercegovačkih lovišta za koje me veže mnogo lijepih uspomena. O njemu danas ima malo pisanih dokumenata, a ono je, primjerice, za vrije-me Austro-Ugarske, godi-ne 1897., uvršteno u šesti lovni rezervat Bosne i Hercegovine, prije nego li su vlade SAD-a i Švicarske osnovale svoja zašti-ćena lovna područja. Lovište Koprivnica nalazi se na potezu od Bugojna do Kupresa, okruženo planinama Stožerom, Šuljagom, Plazeni-com i Radušom. Ove su planine bogate vodom, stoga i ona na-rodna: „Koliko je u godini dana, toliko je u Stožeru vrila“. Najviše vjerodostojnih poda-taka o našim lovištima zabi-lježeno je u kapitalnom djelu „Lov u Bosni i Hercegovini“, tiskanoga 1905. u Klagenfurtu, autora Franza B. Laske, carskog i kraljevskog kapetana, koji je mnogo doprinio uređenju prilika u našem lovstvu. Prikaz kraljevskog lova u Ko-privnici godine 1892. zabilježio je fra Miroslav-Mirko Džaja u svojoj knjizi „Sa kupreške visoravni“, tiskane 1970. godine, koji započinje ovako: „U dvorski lov rečene godine došlo je mnogo nekakve velike gospode čak iz Beča i drugih gradova, a bilo je i domaćih lo-vaca s puno pasa i hajkača. Od-strijelili su nekoliko vukova, jednog medvjeda i više od 20 komada srneće divljači. Sve je to doneseno u naš han, gdje je

bila puna jedna soba ubijene zvjeradi, uz posebnog straža-ra, koji je to čuvao. Kasnije se svaka životinja porila i vađena joj utroba, a ostalo na koli-ma odvezeno u Bugojno i dalje. Mnogo utroba ostalo je i nama, pa smo dobro ‘ozidali mesom’.“Za vrijeme Kraljevine Jugosla-vije lovište je nadzirao šu-mar Mato Čelik, po nacionalno-sti Čeh, koji je bio veoma strog prema krivolovcima. (O njego-voj revnosti pripovijedao mi je moj stric Mirko Džaja, koji je tada bio krivolovac, a kasni-je veoma dobar lovočuvar.) Pokraj porušene lovačke kuće u Koprivnici za posljednjeg rata, još i danas stoje četiri stabla jasena, od kojih je tri zasadio M. Čelik i jedno M. Džaja. Sve ostalo iz povijesti lovišta ostalo je u skromnim zabilješkama i sjećanjima Ferdinanda-Ferde Penave, koji je bio upravnik lo-višta od 1953. do 1976. godine. On je 1952. imenovan za orga-nizatora gradnje lovačke kuće i stambene zgrade za osoblje, na temeljima doma Hrvatskog planinarskog društva „Kopriv-nica“ izgrađenog 1939. pod vodstvom Emila Havraneka, tadašnjeg predsjednika Druš-tva, odakle je „pucao“ pogled na planinu Šuljagu i nepregled-ne livade, koje su u lipnju bile pune šarenila cvjetajućih trava. Ove prekrasne pejzaže ovje-kovječio je na platnima Gabri-jel Jurkić, prvi školovani bosan-sko-hercegovački slikar. Otac mi je pripovijedao da ga je prilikom slikanja služio i nosio mu štafelaj, sjećajući ga se kao

blaga i tiha čovjeka. Planinar-ski dom, han Nike Džaje, mlin na Džajinu potoku, cestarsku kuću, posjed Jakova Jukića, poznatog lovca na medvjede, i ostale kuće stanovnika Ko-privnice, zapalili su partizani u proljeće 1942. godine. U kasnu jesen 1952. obje su zgrade bile završene, a iduće, 1953. useljive. Iste godine Penava je bio postavljen za upravitelja lovišta. Ubrzo je zaposleno lovoču-varsko osoblje, od koji su neki bili krivolovci, a poslije vrsni lovočuvari. Penava je bio veo-ma vrijedan i nekada pretjera-no strog prema osoblju, koje je moralo biti na terenu od jutra do mraka u svim vremen-skim prilikama, zimi koristeći skije i krplje. Često je dolazio u sukobe sa stočarima i skuplja-čima šumskih plodova, gdje je nerijetko pretjerivao. Sam je pronalazio najkraće putove za pojedine dijelove lovišta i svakodnevno ih obilazio, sve dok nije upoznao svaki kutak unutar granica lovišta. U predjelu Arapke i Srednjeg brda pronašao je više pjevali-šta, gdje je jednog jutru slušao i gledao sedam tetrijebova. U to vrijeme divlje su svinje bile malobrojne, ali redovitim prihranjivanjem broj im se znatno povećao. Srneća divljač, i pored velikog broja vukova, bila je veoma brojna, tako da se na velikim koprivničkim li-vadama u jednom času moglo nabrojiti po tridesetak grla, što danas zvuči nevjerojatno. Sačuvan je podatak da je u lovi-

štu Koprivnica u razdoblju od 1954. do 1977. uništeno 270 vukova oružjem i otrovom, od kojih je Ferdo uništio 74, što je u prosjeku godišnje izno-silo skoro 12 jedinki. U to je vrijeme, naime, bila dopuštena uporaba otrova. Velika je zaslu-ga Penave što je samoinicijativ-no uspješno naselio divokoze na planini Šuljagi, odakle su se one proširile po cijelom lovištu. Sredinom pedesetih godi-na prošloga stoljeća lovište su počeli posjećivati domaći i ino-zemni lovci. U to je vrijeme bio velik interes za odstrel med-vjeda, kojih je u lovištu tada bilo 12 do 14 jedinki. Penava se najviše sjećao ekstravagan-tnog gosta Helmuta Hortena, njemačkog bogataša, vlasni-ka lanca robnih kuća, koji je dolazio sa ženom mlađom od njega 32 godine. Taj bračni par pokazivao je bahatost i pred osoblje iznosio teško ostvari-ve zahtjeve i želje. Horten je dolazio u pratnji menadže-ra Borovnika i jedino je s njim želio biti na čeki: No jednom prilikom pozvao je i Penavu da bude s njima na čeki. U tom je lovu imao nekih zdravstvenih tegoba, zbog kojih se vratio u lovačku kuću. Idući dan zahti-jevao je od svoga menadžera da upravnik lovišta odstrijeli za njega kapitalnog medvjeda, što je prihvaćeno sa zadovolj-stvom. Penava mi je pripovi-jedao, da je prvi put u životu imao veliku tremu i da se tresao kada je kapitalac došao na hranilište. „Bila je proljetna noć, s mjesečinom, snježnim pokrivačem i dobrom vidlji-vošću. Poslije hica odskočio je s mrciništa i odbjegao niz veliku strminu. Nisam želio ići vidjeti je li ostao u udolini, jer sam bio siguran da sam ga dobro pogodio. U četiri ujutro čujem u blizini zavijanje vu-kova, što me je uplašilo da ga ne pronađu i upropaste krzno. Sišao sam s čeke i ponio deku da ga prekrijem, što će vukove odvratiti da ga ne razderu. Po-

LOVIŠTE KOPRIVNICAZauvijek uništeni dragulj

piše Antun Džaja-Bosanac


LOVAČKA PRIČA

lako sam išao strminom, kr-vavim tragom, pretražujući sa svjetiljkom mjesto gdje sam se nadao da ću ga pronaći. Ubrzo ga ugledam uz jeliku koja ga je zaustavila da se dalje ne otko-trlja. Bio sam jako zadovoljan, jer se radilo zaista o jakom ka-pitalnom medvjedu“, ispričao mi je Penava.Lovište Koprivnica ubrzo je po-stalo poznato izvan granica zemlje, što je mnoge inozemne lovce privuklo da okušaju lo-vačku sreću u lovu na medvje-da, divlju svinju, divokozu, sr-neću divljač i velikog tetrijeba. Političar Stipo Bilan Tita je prvi put doveo u Koprivnicu 1969. godine i od tada je dolazio sva-ke godine, uz velik broj ljudi iz osiguranja koji su često ometali izvršenje lova. Poslije prvo-ga Titova posjeta, počele su se iznositi veće količine kukuruza i mesne hrane za medvjede.Sedamdesetih godina u predjelu Semešnice izgrađen je gater u koji su naselje-

ni jeleni lopatari i mufloni. Prilikom podizanja ograde unutar gatera zadržale su se divokoze i crna divljač, koju je bilo nemoguće protjerati izvan ograde. Zaostale divlje svinje kasnije su pravile štete uništavajući pomladak muflo-na i lopatara. Tada su mnogi tadašnji republički i savezni političari, kao gosti lovci imali privilegij loviti medvjede, od kojih je mnogima medvjed bio i prva odstrijeljena divljač, na-ravno besplatno, a lovištem je praktički upravljao političar Branko Mikulić, čija je riječ bila jača od struke. Poslije umirovljenja Ferde Pe-nave, zamijenio ga je Ljup-ko Kuna, koji je u lovištu zaposlio nekolicinu stručnih ljudi: Vladimira Desančića, Ivicu Lučića i Vladu Soldu. Prema službenim podacima direktora Kune, godišnje se u prosjeku trošilo oko 700 tona kukuruza i mesne hrane, koja se izlagala na 12 hranilišta,

tako da ovo više nije bilo pri-hranjivanje, nego prehrana divljači, što je rezultiralo oku-pljanjem velikog broja medvje-da na prostorima lovišta i izvan granica lovišta. Nadalje, podaci govore da je višekratnim bro-jenjem u jesen 1987. regi-strirana 181 jedinka različite starosti. Ovako enormna brojka medvjeda nije bila poznata ni u jednoj zemlji koja je gospo-darila ovom divljači. Konkret-no u lovištu „Koprivnica“, na površini od 1000 ha, živjelo je sedam jedinki. U odjelima gdje su bila hranilišta medvjedi su pravili velike štete na šumi, o čemu je održano više znan-stvenih skupova koji nikada nisu dali pravi odgovor za ovu pojavu. Podaci o odstrelu od 1984. do 1986. govore da su se godišnje u prosjeku izlu-čivale 22 jedinke. Vrijedno je napomenuti da je krzno medvjeda koga je Tito odstri-jelio u Koprivnici, na svjetskoj lovačkoj izložbi u Marseillu u

Francuskoj, godine 1977., pro-glašeno prvakom svijeta. Lovište„Koprivnica“ dalo je mnogo kapitalnih trofeja ove divljači, zbog čega je steklo velik ugled u svijetu. Pred sam rat u BiH, 27. travnja 1991., doveo sam u Koprivnicu hrvatskog lovca Ivicu Todori-ća, koji je odstrijelio kapital-nog medvjeda ocijenjenog sa 613,44 točke. Prije odstrela proveli smo više noći u praće-nju, dok nismo odabrali ono što je gost tražio. Ovaj visoko ocijenjeni trofej krzna medvje-da zauzeo je zavidno 7. mjesto na svjetskoj rang listi.Za prošlog rata lovište je deva-stirano kroz krivolov, uništa-vanje čeka, lovačkih kuća i vile Koprivnica, koja je danas pretvorena u ovčarnik. Uz to, u lovištu postoje brojna minska polja od kojih, nažalost, stra-davaju ljudi i životinje i koja sprječavaju rad u lovištu. Ovaj prekrasni dragulj Bosne i Her-cegovine zauvijek je uništen.

Devastirana vila “Koprivnica”


LOVNA KINOLOGIJA

Nekada, ne tako davno, dok se u dijelu naših lovišta nije ni znalo za divlju svinju, posebno su se cijenili goniči na sitnu dlakavu divljač. Kako je takve div-ljači bilo u izobilju a goniča i lovaca na prste jedne ruke, logično je da su na lo-vačkim druženjima jedine teme bili gonič kao ponos lovca te zec i lisica kao divljač. No danas više nije tako. U posljednjih dvadesetak godina divlja je svinja postala „najlovnijom“ divljači u cijeloj Europi.

Strast za lovom ove „atraktivne“ divljači uvukla se i u naše lovce, pa se kopaju lokve, prave hranilišta, kupuju daleko-metne puške i ostali ubojiti rekviziti. I ako nakon svega toga u lovištu nema „gudina“, onda su krivi goniči. Kako nemam dovoljno prostora za obra-diti i svinjare i zečare, ove druge ostavit ću istinskim šmekerima lova i lovne kinologije, a svinjare ću pokušati što realnije opisati, posebice zbog mlađih lo-vaca. Način na koji se kod nas lovi divlja svinja, za starije je lovce ionako previše opasan sport.

ŽIVOTNE NAVIKE DIVLJE SVINJE

U Europi se divlja svinja toliko razmnožila, da se samo u Francuskoj godišnje odstri-jeli oko 300.000 komada, a sve zahvalju-jući napretku veterinarske struke koja je zaustavila pa čak i istrijebila svinjsku kugu kod domaće svinje, čime je spriječila nje-zino širenje na divlju populaciju. Naglom porastu broja divljih svinja doprinijela je i njezina velika plodnost, po čemu se svrstava odmah iza glodavaca. Divlja je svinja jako kontradiktorna životinjska vrsta. S jedne je strane surova,

robusna, hrabra i opasna, a s druge inteligentna, luka-va, vrlo pokretljiva i s moćnim rasu-đivanjem. Lov na divlju svinju nez-godniji je od lova na bilo koju drugu europsku krupnu divljač, jer lovac treba posjedovati znanje, upornost, snalažljivost i iznad svega logične procjene i dobro poznavanje terena na kojem se lovi, da bi mogao uspješno parirati svim ovim karak-teristikama divlje svinje. Kako se divlja svinja hrani ra-znim sjemenjem, žirom i čvrstim

Svako štene, ako je od dobrih, čistokrvnih i lovnih roditelja, ima veliku priliku postati dobar svinjar ako ga vlasnik kroz kvalitetnu obuku, a poslije i kroz lov, usmjeri isključivo na ovu vrsti divljači.

SVINJAR ILI ZEČAR

VJEČNAi nikada do krajadovedena tema

piše Zdravko Pranjić-Brižankić


LOVNA KINOLOGIJA

šumskim plodovima, potrebne su joj veće količine vode. Poradi toga je divlja svinja i po svome prirodnom podrijetlu stanov-nik mješovitih i vlažnih šuma. U takvim staništima ima dovoljno i vode i hrane, a i reprodukcija joj je najsigurnija jer u gusti-šima s puno paprati, granja i lišća krmače mogu uspješno podizati svoja legla. Što se morfoloških značajki tiče, divlja svinja je dosta krupna divljač. U grebenu može biti visoka do 80 cm, a dugačka čak 160 cm. Zavisno od starosne dobi, težina joj varira od 140 do 200 kg. Relativno je kratkovidna životinja, ali s izvanrednim osjetima sluha i njuha. Što se pak parenja tiče, ono se uvijek događa od sredine studenog do sredine siječnja, i ako sve krmače u tom razdoblju nisu oparene, ci-klus se ponavlja i može trajati sve do ljeta. Nakon parenja veprovi postaju samotnja-ci, a o podizanju legla brinu se isključivo krmače, koje se 18 dana po okotu ponov-no okupljaju u veliki čopor na čijem je čelu najstarija krmača iz čopora.Divlja svinja je svežder, ali joj je osnova biljna hrana, posebice hrastov i bukov žir, kestenje, divlje voće i šumsko korijenje. Hrani se i miševima, krticama, zmijama, gušterima, lešinama uginulih životinja itd., ovisno o podneblju u kojem obitava i godišnjem dobu u kojem se na tom terenu zatekne. Ovaj kratki opis navika i života divljih svinja posvetio sam ponajviše mladim lovcima, da barem teorijski upoznaju ovu divljač i shva-te da divlja svinja ne obitava u svim našim lovištima. Stoga je nepotreb-no raspravljati o dobru psu svinja-ru na područjima gdje ove divljači ili nema nikako ili se, poput aveti, samo ponekad pokaže u prolazu i među lovcima izazove toliku pomutnju, da se u večernjim satima u seoskim krčmama događa-ju filmski scenariji na temu „ćukova“ svinjara.

Kada govorimo o populaciji divljih svinja i kažemo da te divljači baš i nema, to vrijedi samo za dio Hercegovine, teritorijalno gledano od Tomislavgrada do Mostara. Naime, u šikari i kamenjaru, zbog nedo-statka vode i hrane a uz sve veću popu-laciju vuka, niti je moguće divlju svinju naseliti, niti očekivati da se ona iz svojih prirodnih skloništa, iz izobilja preseli u oskudicu. Bude, doduše, trenutaka kada se i u ovim lovištima iznenada pojavi poneko zalutalo grlo, ali njegove šanse da preživi i tu ostane ravne su velikom dobitku na lotu. Bio lovni ili nelovni dan ono će se pojaviti na nečijoj „haubi“, bez obzira na to je li riječ o nazimetu, odrasloj jedinki ili suprasnoj krmači. Kada bi se poštovala pravila prirode, onda bi se lov na divlju svinju u terenima s visokim šumama odvi-jao samo kalendarski s jedne strane i etički s druge strane. Lovila bi se samo nazimad do 50 kg težine i ostala grla iznad 120 kg, pa bi populacija između tih težina ostala kao jamstvo za brzu i kvalitetnu reproduk-ciju. Doduše i u lovu na jedinke iznad 120 kg lovac bi trebao prije pucnja identifici-rati grlo i ako je riječ o ženki, ne pucati, jer su istraživanja pokazala da su starije krmače uravnoteženije i manje štetne za poljoprivredne kulture od mladih. A što se tiče lovišta koja sam naveo kao

deficitarna ovom vrstom divljači, tu je već ozbiljan problem u poimanju lova i gospodarenja lovištem. Neka se samo drže one stare pučke izreke: „Koliko si posijao, toliko ćeš i požnjeti“ i sve će im biti jasno. I sam Zakon o lovstvu okarakterizirao je lovstvo kao javnu djelatnost koja obuhvaća zaštitu i uzgoj divljači, uređenje lovišta, lovljenje divljači i racionalnu uporabu divljači i lovišta, a sve poradi biološke različitosti i ekološke ravnoteže prirodnih staništa divljači. Iz ovoga je vidljivo da i u terenima gdje divlje svinje skoro pa nema, uz dobro gospodarenje može doći do po-većanja populacije ne samo divlje svinje, nego i ostale lovne divljači. O ovoj su temi napisane knjige i knjige stručne literature, a kako je bit moje teme pas svinjar, logič-no bi bilo vratiti se na ovu, meni ipak bližu materiju. GATERI KAO NUŽNO ZLO

U većini zemalja civilizirane Europe gdje je lovna kultura tradicionalni ritual, lov divljih svinja sa psima glasnoga gona nije pojmljiv, a posebice ne s goničima dugih nogu. Tamo je većina lovišta privatno-komercijalnog tipa gdje lovi gospoda „dubljega džepa“, a čim je nešto privatno logično je da su tamo pravila ponašanja


LOVNA KINOLOGIJA

i gospodarenja strogo standardizirana. Lovi se s visokih čeka, a samo u slučaju ranjavanja divljači u pomoć se poziva dobar vodič s dobrim i iskusnim psom krvosljednikom, da divljač ne bi bila uza-ludno izgubljena i za lovca i za prirodu. U lovištima s brojnom populacijom srneće i jelenske divljači, da se ta plemenita divljač ne bi uznemirivala i rastjerivala, također su zabranjeni psi dugih nogu. Lov se tamo odvija najčešće uz pomoć pogoniča (ljudi) koji stvarajući buku i galamu tjeraju svinje prema lovcima koji su raspoređeni na visokim čekama ili nekim drugim pozici-jama i točno se zna u kojem smjeru smiju pucati i do koliko sati lov traje. Treći način je lov sa psima kratkih nogu, koji se ne pu-štaju da bezglavo jurcaju po lovištu nego se drže na povodcima, u rukama vodiča i puštaju se na određenu šumsku parcelu gdje su svinje pronađene, ali tek tada kad lovnik rasporedi lovce na pozicije za siguran odstrel. To su psi maloga promjera kretanja, većinom „jamari“, koji su poradi svoje oštrine i sitne tjelesne građe vrlo uporabljivi u ovakvim tipovima lova. Sada bih se malo vratio u zemlje jugoi-stočne Europe, gdje lovna kultura zaostaje za zapadnom barem jedno stoljeće, kako po načinu lova, uzgoju i uporabi lovnih pasmina pasa, tako i po poimanju gos-podarenja lovištem i divljači u njemu. S pojavom divljih svinja u našim lovištima pojavila se i potreba za stvaranjem radno uporabljivih pasa na ovu divljač, pa su „stručnjaci“ odlučili ograđivanjem manjih površina u nekakvim šumarcima (tzv. ga-teri), omogućiti lovcima kvalitetnije razlu-čiti koji je gonič svinjar, a koji nije. Gateri su napravljeni, divlje svinje ubačene u njih, napisani su i pravilnici koji sadrže odred-be o veličini gatera, broju svinja u njima, sudačkim ispitima, suđenju i disciplina-ma koje pas mora odraditi da bi postao „svinjar“… Godine su prolazile, nicali su novi gateri, pa kada se spoznalo da to nisu relevantni pokazatelji kvalitete jednoga psa na određenu vrstu divljači, ti isti gateri počeli su nestajati brzinom kojom su i ni-cali. Uskoro će i po sili Zakona o dobrobiti životinja svi gateri morati biti ugašeni, a i po Zakonu o lovstvu Federacije BiH stro-go je propisano kada se i s kojim ciljem divlje životinje mogu držati u zatvorenom prostoru. Kao sudac za rad pasa glasnoga gona godinama sam sudio utakmice pasa na divlju svinju, i kao takav uvidio sam nedostatke rada psa u gateru u odnosu na rad psa u prirodi. Naime, pravilnik je

propisao samo 16 minuta vremena u koje-mu pas mora pokazati je li ili nije zaslužio prolaznu ocjenu kao svinjar. Događalo mi se često da sudim istim psima u različitim gaterima, pa jedan te isti pas u „svom“ gateru odradi turnus za maksimalan broj bodova i dobije kandidaturu CACT, a u drugom gateru uopće ne pronađe divljač. Gledam i ne vjerujem svojim očima, svinja mu zalegla metar ispod „oputine“ kojom je taj poznati „svinjar“ nekoliko puta pro-šao, a on ništa… Iz ovakvih primjera dade se zaključiti da je obuka pasa u gaterima velika pogreška, jer se pas jednostavno navikne na „svoj“ gater i „svoju“ svinju.

Znade gdje mu se u svakome trenutku divlja svinja nalazi i kako će se ponašati te ispit odradi vrhunski, a u drugome gateru takvih „pogodnosti“ nema. Često čitam po oglasima kako pojedinci prodaju štenad „svinjarske linije“. To pišu samo neznalice, šverceri i početnici, jer svako štene, ako je od dobrih, čistokrvnih i lovnih roditelja, ima veliku šansu postati dobar svinjar ako mu vlasnik kroz kvali-tetnu obuku, a kasnije i kroz lov, usmjeri rad isključivo na ovu divljač. Sve ostalo su priče za malu djecu, pa tko želi neka vjeruje u njih, jer neistina je često manje bolna od istine.

ORNITOLOGIJA

U okviru suradnje Ornitološkog društva „Naše ptice“ i Lovačkog sa-veza Herceg Bosne, a u cilju podi-

zanja stupnja educiranosti lovaca, u idućim brojevima Hoopa! bit će objavljeni članci o rijetkim, ugroženim i zaštićenim vrstama ptica u Bosni i Hercegovini. Za ovaj broj izabran je sivi ždral (Grus grus L.).Sivi ždral jedna je od ptičjih vrsta kojoj se čovjek divio od svojih najranijih početa-ka do danas. U mnogim kulturama ova ptica ima različito simboličko značenje, smatra se simbolom sreće, dugovječnosti, mudrosti, starosti, pravednosti, vjernosti, zahvalnosti, ljepote i ljubavi. U Kini se ova vrsta veže za odnos oca i sina, ali i za izdržljivost zbog čega se putnicima davao talisman ždrala kada su kretali na duga putovanja. Heraldičari ždrala uzimaju za simbol brige i budnosti. U poeziji ove ptice simboliziraju uzvišenost, a u grčkim mitovima je nalazimo u mitovima o Apo-lonu, Demetri i Hermesu.Sivi ždral se gnijezdi u sjevernim dijelovi-ma Europe i Azije, a zimuje na području južne Europe, sjeverne Afrike i južne Azije. Uglavnom je vezan uz močvarna staništa i obale jezera. Ova grandiozna ptica prepoznatljiva je po dugom vratu, svijetložutom dugom kljunu i dugim sivim nogama s jakim pandžama. Tijelo je prekriveno sivim perjem, a na vrhu glave

ističe se crvena mrlja. Između očiju i duž grla se pruža crna crta. Rep mu je crn i kratak. Sivi ždral dostiže visinu od oko 1,3 m i težinu do 14 kg, a raspon krila mu je preko dva metra. Osim izgledom ova vrsta odlikuje se veoma specifičnim ponaša-njem tijekom parenja, kada mužjak izvodi udvarački ples šireći krila. Ova vrsta je prepoznatljiva i u letu, kada do nekoliko

stotina bučnih jedinki čije glasanje podsje-ća na groktanje formiraju karakteristična jata koja imaju formaciju slova V.Prema podacima „Crvene liste“ za Europu, koju je 2015. objavio BirdLife Internati-onal, u Europi živi 113.000 do 185.000 parova s oko 225.000 do 370.000 jedinki. U usporedbi s ranijim podacima, europ-ska populacija je u porastu, tako da je ova

Ornitološko društvo „Naše ptice“

Molim vas, ne pucajte na ždraloveOsim ugroženosti zbog stalnog gubitka staništa i trovanja, ždral je neri-jetko i meta krivolovaca.

Ždralovi u preletu iznad Duvanjskog polja (Foto: Mirko Šarac)

Ždralovi u Duvanjskom polju (Foto: Mirko Šarac)


ORNITOLOGIJA

vrsta koja je ranije sma-trana ugroženom danas označena kao najmanje osjetljiva.Posljednje gniježđenje si-vog ždrala u Bosni i Her-cegovini zabilježeno je krajem 19. stoljeća u di-jelu Livanjskog polja koji je po ovoj vrsti nazvan Ždralovac. Nažalost, već tada izraženi trendovi uništavanja staništa i ubijanja uvjetovali su da se ova vrsta prestane gnijezditi na navedenom području. Danas se ždra-lovi u Bosni i Hercego-vini mogu vidjeti samo u vrijeme migracija u proljeće i jesen. Praćenja više stotina do preko 1800 jedinki ove vrste na Mostarskom blatu i Duvanjskom polju, ili manjih jata od nekoliko desetaka jedinki na Haljinićima, Livanjskom polju, Nevesinjskom polju i brojnim drugim lokacijama u Bosni i Hercegovini, prizori su koji ostavljaju bez daha. Dolazak ždralova u našim se krajevima povezuje s dolaskom hladnijih dana i nevremenom. Prema kazivanjima Mirka

Šarca, dugogodišnjeg lovca i ornitofila iz Tomislavgrada, u Duvanjskom kraju se dolazak ždralova u studenom veže uz najavu snježnih dana, a prelet ždralova u proljeće žitelji ovog kraja opisuju riječima „odlaze zlogodine, može se saditi“. Inače, ždral je za navedeno područje jedna od najznačajnijih ptica u povijesnom smislu o čemu svjedoče mnogi zapisi, a među kojima je najistaknutiji onaj da su prilikom

krunidbe kralja Tomisla-va u Duvanjskom polju vojnici za kacigama imali zakačeno orlovo i ždralovo perje. Nažalost, osim ugroženo-sti zbog stalnog gubitka staništa i trovanja ždral je nerijetko i meta krivo-lovaca. Iako je zaštićen međunarodnim direktiva-ma i lokalnim aktima (npr. Pravilnik o pticama kori-snim za poljoprivredu), i u Bosni i Hercegovini su posljednjih godina zabi-lježeni slučajevi ubijanja ždralova. Istina, to nije masovan slučaj, ali je sva-ka ubijena jedinka zločin za prirodu i kazneno djelo.

U susjednoj Hrvatskoj kazna za ubijenog ždrala iznosi 9600 kuna, a prema Zakonu o lovstvu F BiH predviđena kazna za isto nedjelo iznosi od 10.000 do 20.000 KM.Na kraju želim uputiti apel za zaštitu ove vrste i koje zrno kukuruza u vrijeme veli-kih hladnoća, umjesto žalosnih i lovačkoj etici zabranjenih prizora ubijanja ždralova.

Dražen Kotrošan

Procjenjuje se da godišnje oko pet milijardi ptica tijekom proljetne i je-senske migracije prelijeće prostor iz-

među Europe i Afrike. Pri tome, nekoliko desetaka milijuna ptica koristi Jadranski migracijski put, koji vodi preko Balkan-

skog poluotoka i Jadranskog mora. Oso-bito značajan dio ovoga seobenog puta su bosansko-hercegovačka kraška polja koja su brojnim selicama prvo mjesto na kojem mogu, nakon 3500 kilometara dugog leta preko Sahare i Sredozemnog mora, sletjeti

Kraška polja kao odmorišta

Ornitološko društvo „Naše ptice“

Kako bismo omogućili da brojne selice ovaj prostor i dalje koriste kao odmorišta prilikom migracija, nužan je zajednički angažman lovačkih udruga i udruga koje se bave proučavanjem i zaštitom ptica.

Ždral ubijen kod Šipova (Foto: Goran Topić)



ORNITOLOGIJA

radi odmora i prehrane. Na značenje Jadranskog migracijskog puta, odno-sno kraških polja u okviru njega, ukazuju istraživa-nja vršena u posljednjih desetak godina. U tom pogledu izdvajaju se po-daci prikupljeni tijekom praćenja migracije žličar-ke (Platalea leucorodia) i ždrala (Grus grus). Na temelju prikupljenih podataka procjenjuje se da kraška polja u Bosni i Hercegovini tijekom je-seni i proljeća preleti oko 60.000 ždralova. U jesen znatan broj bal-tičko-mađarskih popu-lacija ždralova prelijeće preko zapadnog Balkana i dolazi na zimovališta u Tunisu, Alžiru i Libiji, duž Jadranskog migracijskog puta.Tijekom monitoringa seobe ždralova koji je organiziran u jesen 2012., u okviru projekta „Adriatic Flyway“, izvršena su 183 motrenja, prilikom kojih su zabilje-žene 32.592 jedinke. Pri tome, ždralovi su prelijetali preko zapadnog Balkana i regije

regiji sjevernog Jadrana gdje je zabilježena 1221 jedinka. Nažalost, selice su na putu preko naših kraških polja suočene s krivolovcima. Pri tome, meta krivolova-ca nisu samo lovne vrste, nego i one koje su rijetke i zaštićene. O tome svjedo-če fotografije koje se nala-ze na društvenim mreža-ma. Na spomenutim se fotografijama mogu vidjeti „ponosni lovci“ koji pozi-raju pokraj ptica ubijenih u Mostarskom blatu. Ne-potrebno je naglašavati da je riječ o vrstama (npr. Sivi ždral – Grus grus) koje su zaštićene međunarodnim direktivama o pticama, ne

samo u Bosni i Hercegovini nego i u čitavoj regiji. Samo na taj način možemo spriječiti krivolov na Jadranskom migracijskom putu i omogućiti opstanak pticama bez obzira na to je li riječ o kritično ugroženim ili manje ugroženim vrstama.

Dražen Kotrošan

istočnog Jadrana duž dva pravca. Prvi pravac obuhvatio je oko 120 km širok ko-ridor preko srednjeg dijela dinarskog krša u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, između slijeva rijeke Cetine i doline rijeke Neretve gdje je zabilježena 31.371 jedinka. Drugi pravac obuhvatio je područje duž sloven-skog krša i Istre (Hrvatska/Slovenija) u

Meta krivolovaca su ne samo lovne, nego i rijetke i zaštićene ptičje vrste


GASTRONOMIJA

Zahvaljujući vjerskom turizmu, u Međugorju su izgrađeni brojni ho-teli, moteli i pansioni s restoranima

u kojima se nude svakovrsna jela. „Među-gorje Hotel & Spa“ je hotel s četiri zvjez-dice, vlasnik mu je Talijan, unutar njega je restoran visoke klase „Ai Dogi“. Po nekom

kodeksu ugostiteljstva, restorani visoke ili više klase u Italiji u svom jelovniku nude i hranu od divljači, pa je i ovaj restoran, da bi se predstavio kao takav, u svoj jelovnik uključio divljač. Nama lovcima ponuđena je, naime, surad-nja s turističkom agencijom „Pax Travel“,

koju vodi Anđela Ilić, a ta je agencija sastavni dio navedenog hotela. Suradnju smo prihvatili i u tom kontekstu valja gle-dati naš dolazak 1. prosinca ove godine na večer jela od divljači u restoran „Ai Dogi“.Večer je besprijekorno organizirala Zden-ka Krezić, direktorica hotela, a „dirigent“ u

kuhinji bio je naš lovac Ante Volarević.Nakon što smo zauzeli unaprijed određena mjesta, direktorica Krezić nas je srdačno pozdravila i izrazila očekivanje da će nas hrana, piće i lagana glazba uživo posve zadovoljiti i oraspoložiti. Također je izrazila nadu da će ova večer biti tek jedan u nizu

Jela od divljači u restoranu „Ai Dogi“naših budućih susreta i druženja.Za vino na ovoj večeri pobrinula se Vina-rija „Marjanović“, ponudivši laganu žilav-ku s voćnim aromama i blatinu „snažnog“ tijela srednje izraženih tanina i intenzivne arome, berba 2013.Na meniju, najprije juha sa sitno isjecka-nim mesom od prepelice, rižom i svježim peršinom, blaga okusa i mirisa. Potom predjelo, na ukrašenom tanjuru meso od prepelice napola skuhane za juhu, uprženo na maslacu, grudica od krumpira i povrća, s voćnim preljevom i kriškom naranče. Za glavno jelo bio je serviran gulaš od srneti-ne i veprovine, blago začinjen, u kojem se osjetio iskonski okus mesa od divljači koje je odležalo u pajcu pred samo kuhanje. U posebnim zdjelicama bio je serviran jako začinjeni gulaš, pa je svaki gost iz ovih zdjelica mogao svoj gulaš „zaljutiti“ prema vlastitoj želji. Desert: ukusno aranžirana kruška u crnom vinu, sa sladoledom i dijelovima suhog voća. Kobasica od divlje svinje i druge delicije za mezu. Nakon svega, što reći? Teško je odlučiti se, je li bilo ugodnije oku ili nepcu. Mi lovci poznati smo kao veliki gurmani, a priliku koju nam je pružio ovaj restoran baš smo iskoristili da to još jednom potvrdimo.Raduje nas spoznaja da je u našoj blizini restoran koji u svojoj ponudi ima i jela od divljači, kao gastronomski vrhunac. Meso ćemo, po dogovoru, osigurati mi lovci, što je dokaz da smo potrebni društvu i da su-radnja s nama može dati odličan rezultat.

Mario Herceg

Odbjegle pčele skrasile su se u šupljini velikog hrasta. Tijekom ljetnih

mjeseci donijele su i nešto meda koji će im poslužiti da prežive na-dolazeću zimu. Duboko u deblu hrasta našle su svoj novi dom i sigurnost, pa im ni lokalni medo, koji ih je u prolazu nanjušio, nije

PČELE SE SNAŠLE…

Dom i sigurnost u šupljini hrasta

mogao nauditi. A da je pokušao doći do njih i meda, svjedoči oti-sak njegove šape na hrastu. Ovaj put hrast je bio velika prepreka da bi došao do hrane. Možemo samo zamisliti kako li se medo ponašao nakon svega ovoga…

Ante Đikić

Društvo je bilo jako zadovoljno ponudom restorana “Ai Dogi” u Međugorju


LOVIŠTE I LJEKOVITO BILJE

Već nekoliko godina u božićnom broju našega glasila po-

kušavam obraditi neku od mnogih ljekovitih biljaka koje bi mogle ljudima, barem donekle, olakšati posljedice naše ljudske neumjerenosti, uz ispriku onima koji imaju apsolutnu kontrolu (nadzor) nad svojim užitcima. Uz onu već poznatu napomenu koja je dobro pamtljivima već „pro-bila uši“, da je kod ljekovitoga bilja sve pomalo relativno, pa na jedne djeluje ovako a na druge potpuno drugačije. Pa, valjda je radi toga Bog i stvorio različita sredstva za različite ljudske konstrukcije, po onoj maksimi da je svaki čovjek u biti posebna kemija! Zato smo dužni redovito propitivati svo-je mogućnosti, sposobnosti, sklonosti, nedostatke..., poradi svoje unutrašnje duševne i fizičke ravnoteže, ali i svoga skladnog odnosa s okolinom, u što ubrajam i prirodu.

ANĐELIKA (ARCHANGELI-CA OFFICINALIS)

Ovu, u prirodi dosta rijetku, vrlo mirisnu biljku, u narodu još nazivaju: trubelj, siriš, kra-vojac…, a nije teško zaključiti da je ime osnovno dobila po nekom od anđela, ako nam je dopušteno tako razmišljati. U prirodi joj je stanište dosta ograničeno, barem u sušnim predjelima, jer traži dosta vlažna tla uz potoke i rijeke, te kisela tla, na kojima može do-voljno razvijati svoju snažnu i visoku stabljiku. Nikada je ne nalazimo u gustišu već uvijek na čistinama. Naraste i preko dva metra njezina stabljika

koja je šuplja. Ima dosta jako razgranato korijenje i jedino se (za sada) ono i rabi za potrebe lijekova. Listovi su kod anđeli-ke krupni i perasto izdijeljeni i svojom osnovom obuhvaćaju stabljiku. Cvjeta od lipnja do kolovoza, ovisno o lokaciji na kojoj raste, a cvjetovi su joj žućkasto zelenkasti i u štito-vima poredani isključivo na vrhu stabljike, slično aptovini po položaju cvijeta. Sada je upravo vrijeme za vađenje

korijenja iz zemlje.Biljka sadrži mnogo esenci-jalnih ulja, vosak, pektine, pelin, tanine, furanokumarin (sredstvo koje pojačava osjet-ljivost kože na zrake sunca i s UV zračenjem često prouzro-či opekline, crvenilo... pa je potrebno izbjegnuti izlazak na sunce kada se anđelika koristi, a koristi se najčešće kao čajni pripravak ili dodatak nekom likeru poradi svoga izuzetnog mirisa). Anđelika vrlo povolj-

BLAGDANI SU PRED NAMA

no djeluje na probavu i dobro varenje, pojačava apetit i vrlo učinkovito uklanja nadutost, bolove u probavnom traktu i grčeve, koji se i kod zdravih osoba mogu pojaviti u prigo-dama jačih i obilnijih obroka poput blagdanskih. Mnogi ljudi rabe anđeliku i prigodom navale kašlja neidentificira-nog podrijetla. Poznato je, također, da je čaj od anđelike vrlo dobar za izlučivanje žuči i odstranjivanje viška vode iz organizma. En Iburg, nizo-zemski biljar, počeo je od ove biljke praviti masti i kreme koje, po njegovu kazivanju, jako dobro ublažavaju reumat-ske tegobe. Za iste tegobe on preporuča i tople kupke od korijenja anđelike. Čini mi se zgodan jedan njegov recept koji ću čim prije oprobati za poboljšanje varenja: U litru crnoga vina sitno samljeveni, osušeni korijen pomiješati i ostaviti zatvoreno tjedan dana pa onda procijediti. Držati u dobro zatvorenoj boci i popiti jedan dcl po potrebi. Ako se uzima čaj za bilo koju tegobu od navedenih, potrebno je piti tri puta po šalicu dnevno i bez šećera.U posljednje vrijeme farma-ceutska industrija anđeliku koristi za spremanje različitih pripravaka, a prije nekoliko decenija kada nije bilo dovolj-no ledenica, ljudi bi po selima anđelikom oblagali svježe meso i vjerovali da miris anđelike i matičnjaka (Meli-sa officinalis) odbija insekte, posebice muhe. Zašto onda ne bismo i mi oprobali nešto od preporučenoga?

Blago Lasić

Anđelika (ARCHANGELICA OFFICINALIS)

Traži dosta vlažna tla uz potoke i rijeke, te kisela tla, na kojima može dovoljno razvijati svoju snažnu i preko dva metra visoku, šuplju stabljiku.


LOVAČKA KUHINJA

pripremila Jelena Ljubić

Meso divokoze po strukturi i boji dosta je slično gove-dini, ali je slađe i bezmasno. Ako je divljač po godinama mlađa, onda meso možete peći u pećnici. Starije meso možete osušiti u sušnicama, za zimnicu. Kako divokoza obitava u višim planinskim predjelima i hrani se travom jakih eteričnih mirisa, i meso može primiti te mirise i onda ima specifičan okus. Prije pripreme meso je nužno omekšati.

Recept:2 kg mesa divokoze (najbolje od plećke)2 jušne žlice suncokretova ulja2 jušne žlice svinjske masti2 jušne žlice maslinova ulja2 kg krumpira manje veličine1 glavica bijelog luka1 čajna žlica vegete1 čajna žlica crvene paprike1 čajna žlica papraFolija za pečenje veličine tepsije

Priprema:Meso dobro oprati te ocijediti. U većoj posudi posoliti, dodati vegetu, crvenu papriku te papar. Time lagano namazati meso sa svih strana. Masnoću lagano sipati po mesu, a svinjsku mast rasporediti po svakom komadu. Bijeli luk očistiti i dodati po mesu. Neka tako spremljeno odstoji na hladnom najmanje dva sata. Posudu za peče-nje prekriti folijom za pečenje. Nakon toga meso staviti peći trideset minuta na 220 stupnjeva. Kad porumeni, okrenuti ga i dodati krumpir. Sve zajedno pod folijom peći po prilici sat vremena na 220 stupnjeva. Kad krum-pir omekša, skinuti foliju i peći još malo, da porumeni.Kao prilog možete dodati kiselu sezonsku salatu ili samo zeleni luk. Svakako, neko dobro crno vino dat će pose-ban ugođaj za nepca. Dobar vam tek!

Recept:1 but od divokoze2 glavice bijelog luka1 jušna žlica slatke crvene paprike1 čajna žlica ljute crvene paprike1 čajna žlica papra1 dcl vode Priprema:Nakon skidanja kože sa životinje i odbacivanja iznutri-ca, ostaviti meso da se hladi. Dobro ga je hladiti preko noći. Ne stavljati ga u hladnjače i hladnjake, nego u hladniju prostoriju. Meso iz hladnjaka nije dobro za sušenje. Najbolje uzeti but ili plećku. U posudi dobro osoliti sa strana i obraditi komad. Odstraniti koju žilicu, komadiće sala ne guliti, to će dati posebnu

aromu kod sušenja. Neka tako u soli ostane preko noći. Sutra samljeti dvije glavice bijelog luka, zajedno s dvije jušne žlice crvene slatke paprike, jednom čajnom žlicom ljute crvene paprike, jednom čajnom žlicom papra i decilitrom vode. Ovo sjediniti u kašastu smjesu. Smjesom dobro natrljati but sa svih strana i onda staviti na dim u sušnicu. Sušiti dvadesetak dana. Na stolu ćete imati prekrasnu suhu deliciju i lijepe komadiće mesa na kuhinj-skoj dasci. Dobar vam tek!

Suho meso divokoze

Divokoza – „balerina“ s kamena


ZABAVA

AUTOR: MARIOFIL

SOLDO

POSTOLARSKI OBRT

SJEĆANJE NA KOGA ILI ŠTO

GOVORITI ŠTOKAVSKI

HRPA, GOMILA

ŠVIC.-FRANC. PISAC,

CLAUDE“REPRIZA”

OBRTNIK KOJI POPRAVLJA

PUŠKE

ŠTAP KOJIM SE BODU VOLOVI

U ZAPREZI

PODRŽAV-LJENJE

USPOMENA

KRAĆA SKLADBA ZA ORGULJE ILI

KLAVIR

EGIPATSKI GLUMAC SHARIF

UGLJIK

RIBARSKA MREŽA (STRAŠILA)

SPAJATI DVIJE KOVINE

LEMOM

PJEVAČICA DIFRANCO

RUMUNJSKA

STRAH, TREMA (... MU JE)

RADIJ

NAJVEĆA KIN. I JAP. MJERA

POKAZATELJ

“ERO ... ONO-GA SVIJETA”

SUBRETA POLLAK

MOD. KREA-TOR, GIORGIO

KEMIJSKI ELEMENT

(Ta)

VRLUDATI, OKOLIŠATI

JEDINICE ELEKTRIČNOG

OTPORA

ANDRIJA ZELJKO

PRISILAN RAD

SLIKA GOLOGA LJUDSKOG TIJELA AUSTRIJA

ZNAMEN, BILJEG JURIŠ, NASRT

POZNAVATELJ, STRUČNJAK

ZAKIVATI NITNOM

FORMAT PAPIRA

POZNATI HRV. MJUZIKL

“AMPER”

NAORUŽANI TRGOVAČKI

BROD JEDRENJAK

A K A L O P E R D P G IV K V K A R O K O L C KA A I U A O O O O A A ON LJ M T N Č A S O N L RG I E E E E A K A I O OA V N R O L S NJ M N T MR A I O P N G R R A S AD N K R D I O D A A Z ČA A P O L K A T K E P S

U mreži osmosmjerke pronađite pojmove u nekom od osam smjerova; neiskorištena slova, čitana vodoravnim slijedom, dat će rješenje.

ARSEN, AVANGARDA, DIODA, EKONOM, ETIKA, GLOSA, IMENIK, KALOPER, KOČERIN, KORMILO, KOROMAČ, KUTER, LIGNJA, NAVILJAK, NOSAČ, OKORAK, PARNJAČA, PLANINA, POLKA, PRELJA, PROČELNIK, SPEKTAKL, STOLAC, TEROR

Frano Vukoja

Mariofil Soldo

Pucanje od smijeha

osmosmjerka

Rješenje: DIVOKOZA

PROBANJEKorpulentni lovac koji pokušava skinuti koje kilo viška požali se lovačkoj družini:– Evo, sve sam probao, ali nikako smršaviti.– Pa nemoj sve probat, pa i debljaš se zato što sve probaš – po-savjetova ga vitki kolega.

ANGAŽIRANI– Imam odličan biznis – reče lovac.– Koliko imaš ukupno angažiranih? – znatiželjne su kolege lovci.– Imam desetak tisuća angažiranih – odgovara.– Pa čime se baviš ako imaš desetak tisuća angažiranih? – čude se.– Pčelarstvom – pojasni im.

SRODNE DUŠEMomak lovac koga krasi fino ponašanje ispao nasamaren od jedne dame pa se ljutito našali na svoj račun: – Više uopće ne tražim srodnu dušu, što će mi dvije budale u životu!

PUNJAČUlazi lovac u kavanu punu poznatih lovaca koje bi poželio počastiti pa viknu:– Ej, ima li tko punjač za NOVČANIK?!

SREĆAMladi lovac požali se družini:– E, koje sam ja sreće! U SAD-u i Njemačkoj ima oko 200 mili-juna žena i da mi nijedna nije tetka!

IN MEMORIAM

FRANJO ŠANTIĆ – BURDUŠ(1932. – 2016.)

Krajem listopada, umro je naš Franjo Šantić, popularni Burduš. U članstvo udruge primljen je 1970., a lovački ispit položio je 1971. god. Bio je jedan iz pleja-de malobrojnih lovaca koji su zapamtili puno bolje stanje u lovstvu, kad je divljači bilo na svakom koraku, ali kad se i radilo da bi se stekli bodovi potrebni za lov. Kao lovac nauživao se „pjesme“ goniča, ispred kojih je odstrijelio brojnu divljač. Od rata u lov najčešće nije ni nosio oružje, koje je davno darovao svom unuku. U lov je uglavnom išao radi druženja i održavanja tjelesne forme. Motiv je nalazio u podučavanju mladih goniča, među kojima je najviše volio crnogorske planinske goniče (“alpince”). Zbog svojih zasluga za razvoj lovstva, proglašen je počasnim članom udruge. Smrt pok. Franje najviše je pogodila njegovu obitelj i rodbinu, te lov-nu jedinicu „Liskovina“ i udrugu u cjelini.Počivao u miru Božjem.

LO „Vitez“ Vitez

GOJKO SALAVARDA(1941. – 2016.)

Vijest o iznenadnoj smrti našega kolege lovca Gojka-Goje Sala-varda sve nas je zatekla i rastu-žila. Njegovom smrću izgubili smo plemenita i časna čovjeka, velikog zaljubljenika u lov i dru-ženja. Za sve što je učinio za bo-ljitak Društva, velika mu hvala. Svima koji su ga poznavali ostat će u trajnom sjećanju, a pose-bice članovima njegove sekcije Knešpolje.Počivao u miru Božjem.

LD „Mosor“ Široki Brijeg

JURO GUBERAC (1946. – 2016.)

Nakon kratke i teške bolesti, napustio nas je naš kolega Juro Guberac. Njegovom smrću iz-gubili smo prijatelja, vrijedna, poštena i uzorna lovca. Njegov vedri duh i toplina će nam ne-dostajati, ali će živjeti u našim uspomenama. Kao dobar lovac, ali prije svega čovjek, ostat će zauvijek u srcima onih koji su ga poznavali.


MARKO KRALJEVIĆ(1929. – 2016.)

Redove Društva zauvijek je na-pustio jedan od njegovih najsta-rijih članova, Marko Kraljević. Bio je iznimno cijenjen kao prijatelj, ljubitelj prirode i lova, kao do-bar i vrijedan čovjek. Za sve što je učinio za lovstvo, najiskrenije mu zahvaljujemo. Zadržat ćemo ga u trajnoj uspomeni. Počivao u miru Božjem.

LD „Mosor“ Široki Brijeg

MLADEN BILIĆ – ŠKICE(1959. – 2016.)

Bio je uzoran član sekcije Ljubuš-ki. Lovački ispit položio je 1985. god. Tijekom lovačkog staža po-magao je u svim segmentima rada svojoj sekciji i Udruzi. Sijući žito za prihranu divljači, nije ža-lio ni sebe ni svog traktora, samo da divljač ima što bolje uvjete za opstanak. Mi lovci njegovi prija-telji najiskrenije mu zahvaljuje-mo za sve što je učinio za svoju sekciju i udrugu. Počivao u miru Božjem.

HUL „Kravica“ LjubuškiMLADENKO ĆATO – CIGO(1939. – 2016.)

Krajem listopada preminuo je naš popularni Cigo. U članstvo udruge primljen je 1969., kad je položio i lovački ispit. Po zani-manju je bio profesionalni čuvar u posebnom lovištu „Kruščica“. Izvrsno je poznavao lovište i divljač, a svoje znanje prenosio je na kolege lovce i goste u lo-vištu. Mnogi su lovci prva isku-stva u lovu stekli zahvaljujući pok. Cigi, koji im je bio stručni pratitelj tijekom komercijalnih lovova. Smrću pok. Cige nestao je i posljednji lovac iz ove nekad brojne lovačke obitelji, ali se nadamo da će netko iz obitelji nastaviti ovu tradiciju. Počivao u miru Božjem.


ZORAN DRMIĆ(1963. – 2016.)

Osamnaestog studenog završio je zemaljski život našega Zorana Drmića. U udrugu je primljen 1987., a lovački je ispit položio 1989. god. Bio je dobar lovac, a još bolji kinolog. Njegovi goniči godinama su pobjeđivali na uta-kmicama u radu na divlju svinju. Ljubav prema lovu i kinologiji bila je jača od novca koji su mu nudili za njegove pse. Bio je če-stit, marljiv, a nadasve principije-lan, zbog čega ga nisu razumjeli neki ljudi kod kojih može i ova-ko i onako. Ozbiljan lik zapravo je bio samo paravan iza kojeg se krio vedar duh, uvijek spreman na šalu. Sudjelovao je u izradi i održavanju velikog broja lovno-gospodarskih i lovno-tehničkih objekata ove udruge. Dobitnik je zahvalnice za razvoj kinologi-je, te srebrne i zlatne zahvalnice za rad u lovstvu. Slučajno ili ne,

IVO KOSIĆ (1951. – 2016.)

Iznenada, redove udruge napu-stio je naš kolega i prijatelj Ivo Kosić. Bio je društven, pošten i odgovoran u poslu i lovstvu. Njegovom smrću izgubili smo prijatelja i velikog zaljubljenika u prirodu i lov. Članovi njegovo sekcije „Bok“ i udruge „Sava“, no-sit će ga trajno u sjećanjima.Počivao u miru Božjem.


MARIJAN KOSIĆ(1936. – 2016.)

Član Udruge postao je 1967. god. Lovac s velikim iskustvom i dobar prijatelj. Mlađe kolege imao je čemu podučiti. Za svoj dugogo-dišnji rad nagrađen je Odličjem III. reda. Njegovom smrću najviše je izgubila njegova sekcije „Bok“, ali i cijela Udruga.Počivao u miru Božjem.


MARKO BIJELIĆ(1955. – 2016.)

Iako se tek nedavno bio uklju-čio u redove lovačke udruge, za kratko je vrijeme postao dobar prijatelj i kolega sa svim lovcima, posebice s lovcima svoje sekcije „Ugljara“. Rado i dugo ćemo se sjećati njegova lika.Počivao u miru Božjem.


ali umro je na godišnjicu smrti svoje majke. Ako utjehe može biti u ovakvim slučajevima, umro je u šumi, gdje je najviše i volio boraviti. Smrću pok. Zora-na pogođeni su članovi njegove obitelji i brojna rodbina, a lovna jedinica „Hum“ i lovačka udruga izgubile su još jednog istinskog člana. Počivao u miru Božjem.


MILENKO BARAĆ(1960. – 2016.)

Duboko nas je potresla vijest o smrti našega kolege lovca i prijatelja Milenka Baraća, člana sekcije Međugorje. Njegovom smrću izgubili smo istinskog zaljubljenika u prirodu i njezine ljepote, lov i lovačka druženja, što je posebice volio. Za sve ono čime je doprinio boljitku našega Društva, najiskrenije mu zahva-ljujemo. Pamtit ćemo ga i biti ponosni na trenutke provedene s njim.Počivao u miru Božjem.

LD „Golub“ Čitluk

PERE VIDOVIĆ(1960. – 2016.)

U 57. godini, prerano nas je napustio naš prijatelj i kolega Pere Vidović. Njegovom smrću „Cincar“ je izgubio velikog lov-ca i čovjeka, a njegova matična sekcija „Tribanj“, kao i sekcija „B. Glava“, velikog prijatelja i kole-gu. Za sve što je učinio, mi lovci njegovi prijatelji najiskrenije mu zahvaljujemo. Zauvijek ćemo ga nositi u sjećanjima.Počivao u miru Božjem.

LU „Cincar“ LivnoMILE BARBARIĆ(1981. – 2016.)

S nevjericom i tugom primili smo vijest o iznenadnoj i tragič-noj smrti našega kolege lovca i prijatelja Mile Barbarića. Ljubav prema prirodi i ljudima uvela ga je u redove Društva. U svome lovačkom stažu iskazao je vrline koje krase lik lovca, zaljubljenika u prirodu, divljač i lov, ali nada-sve i dobra prijatelja. Za sve što je učinio za lovstvo, najiskrenije mu zahvaljujemo. Dragi naš Mile, bit ćeš zauvijek s nama u našim lovovima, druženjima i pričama. Pamtit ćemo te i sjećati se svih trenutaka provedenih s tobom. Počivaj u miru Božjem u svome Kovačiću i livanjskoj doli-ni koju si toliko volio.

LU „Livanjsko polje“ Lištani






Documents

ZIMSKI LOV PREDATORA Dužnost i obveza svih korisnika lovišta · lovu s čeke. Grupni lov na lisicu organizira se uz sudjelovanje lovačkih pasa. U lovu na lisicu najčešće se