'\ "'�' l: ..

C ao-• JI. o .

} "' o -.

oog

zkvh

.org.r

s,., t ,,11 '1 i

t r,iirO·"' pu

Jeste li se kad zapitali otkud vol imagarac uz Isusa? Svako uprizorenjejaslica i Betlehema u našim crkvama idomovima neizostavno sadrže ove dvi-je figure. Ako prolistate evanđelja kojagovore o Isusovu rođenju, nigdje ne-ćete naći njihovo spominjanje. Govorise tek o pastirima koji su čuvali svojastada. Odakle onda zalutaše magarac ivol? Zašto ne radije konj, koji ostavljadojam snažne, pametne, plemenite i li-jepe životinje ili npr. pas, čovjekovvjerni prijatelj od pamtivijeka? U štalibude i miševa, prisutnost mačke bila binadasve veoma korisna. Postoji jednastara priča koja bi nam mogla približitirazlog odabira ove dvije životinjskepersone.

Dok su Josip i Marija bili na putuu Betlehem, jedan je anđeo potajice oku-pio sve životinje na poljani. Htio jenaime odabrati one koji će pomagatiSvetoj Obitelji u štali i čuvati malogaIsusa.

Lav se, dakako, javio prvi: samo jejedan kralj dostojan čuvati Gospodara!Raskomadat ću svakoga tko se približiDjetetu!

Suviše si uvjeren sam u sebe, rečemu anđeo.

Nakon lava prišuljala se i lisica.Nevino se ulagivala: ja ću malome Dje-tešcu donositi najbolji med, a rodilji,pak, svako jutro svježu kokoš.

Prenametljiva si, lisico, reče jojanđeo.

U tom dođe i paun. Raširivši svojkićeni rep, stao se razmetati: ja ću u pri-prostoj ovčjoj štalici biti najljepši ukras,svojom ljepotom i bojama činit ću ma-lome Djetetu sreću i zadovoljstvo.

Previše si uobražen, reče mu anđeo.I tako se izredaše sve životinje hva-

leći se svojim ljepotama, znanjem i umi-jećem. No, strogi anđeo ostade nezado-voljan. Već je bio odlučio poći natrag unebo neobavljena posla, kad na poljuugleda vola i magarca te ih upita:

Kakvu mi uslugu možete pružiti?Nikakvu! – reče magarac i žalosno

poklopi oči ušima. Ništa nismo naučili.Jedino što znamo je ponizno i strpljivopodnositi terete života, sve drugo bi namdonosilo nevolju.

Vol, tek da i on nešto prozbori, ne-voljno mukne: eto, možda bismo mogli

tjerati muhe svojim repovima i svojimdahom grijati štalicu te tako pomoći daDjetešce mirnije spava.

Takve tražim, reče anđeo zado-voljno se smješkajući te ih povede u bet-lehemsku štalicu.

Ova simpatična pričica, dragi čita-telji, kazuje nam o „vrlinama“ ove dvije„neugledne“ životinje koje su zaslužilebiti u društvu Bogočovjeka. No, vol imagarac nisu jednostavno proizvodipobožne mašte. U proroka Izaije pos-toji rečenica: Vol poznaje svog vlasnika,a magarac jasle gospodareve – Izrael nepoznaje, narod moj ne razumije (1,3).Tko su ti koji ne razumiju? Nisu razu-mjeli učenjaci, poznavaoci Pisma, uči-telji Zakona. Nisu razumjeli uglađeniljudi obučeni u mekušaste haljine. Nijerazumio pobjesnjeli Herod. Oni koji suga upoznali bili su, u usporedbi s na-brojanim velikanima, „volovi i ma-garci“: pastiri, magi, Marija i Josip. Uštali gdje je on nema finih ljudi. Tu su,kao kod svoje kuće, upravo vol i maga-rac! Oni znaju prepoznati svojega gos-podara i ruke iz kojih primaju hranu.Kako pak mi stojimo? Jesmo li od štaletako daleko udaljeni jer smo odviše finii pametni za to? U božićnoj noći susrestćemo se s upitnim pogledom vola i ma-garca: prepoznaješ li ti glas svoga Gos-podara?

Dragi čitatelji, u ime UredništvaZvonika, želim da vam se ovoga Božićaotvore oči kao jednoć magarcu i volu teu jaslicama prepoznate svoga Gospo-dara!

Tekst napisali: Iiiiaaaa & Muuuu

Vaš urednik

Iz sadržaja

Božićna poruka mons. dr. Ivana Pénzesa ..5

Tema broja:Simboli Božića..................6

Izložba „Slike od slame i božićnjaci bačkih Hrvata“

u Zagrebu ......................10

Papa Franjo pohodio Tursku ...........................16

Reportaža: Običaji o Božiću u Vajskoji Plavni ............................24Božić u Sonti...................25

Intervju:Horhe Nuno Mayergeneralni tajnikCaritasa Europe..............28

SvjedočenjeDivno je biti majka i ispunjavati Božje planove ...........................29

ObiteljSlaviti Božić – kaoprvi i kao posljednji ......44

Božićna pričaIsus se zabunio ..............45

Zašto je Isus proveo 30 godina u malom gradićuna periferiji društva ........47

Kršćanski stav:Božić bez Isusa ...............48

Zvonik � 12/2014 3

Riječ urednika / Iz sadržaja

Božić za volove i magarce

zkvh

.org.r

s

U svetoj noći Rođenja Gospodnjega imamo priliku slu-šati divne božićne pjesme. U njima se očituje radost i odu-ševljenje, u njima prepoznajemo i molitve, i zahvale i pouke.Veoma bogate svetim sadržajem te pjesme su u stvari naj-bolje propovijedi o božićnom otajstvu. Svjesni smo da nijemoguće samim riječima izreći neizrecivo. Zato se utječemopjesmama, koje svojom harmonijom, svojim milozvučnimtonovima, svojom toplinom mogu zanijeti dušu u visine, uz-dignuti je prema Nebu.

Nije uzaludno rečeno da onaj koji pjeva Bogu dvos-truko moli. Pjesmom je Blažena Djevica Marija veličala Bo-ga, svoga Gospodina, koji je njoj samoj učinio velika djela(Bezgrešno Začeće i božansko i djevičansko Materinstvo) išto je njegovo Ime sveto, snažno i dobrostivo. Pjesmom jeZaharija, otac Ivana Krstitelja, blagoslivljao Gospodina,Boga Izraelova, zbog rođenja Gospodinovoga preteče i zbogpojave Mesije, božanskoga Otkupitelja. Pjesma je obilježilai svetu noć Rođenja Gospodinova. Anđeoski zbor pjesmomje pozdravio rođenje svoga Kralja, Krista Gospodina. Njihovhvalospjev kod Isusova rođenja nije prestao odzvanjati ucrkvenoj pohvali. Dotiče se našeg vremena, naših duša i uvi-jek iznova daje nam veliku pouku. Spominje u sebi Nebo izemlju, Boga i čovjeka, te blaženo i nadasve poželjno stanjemira.

Budući da ta najpoznatija božićna pjesma potječe izNeba, pozorno pripazimo na redoslijed njezinih riječi. Prvoće se reći: Slava Bogu na visini… Nije ni malo slučajno štose prvo spominje Bog. On je izvor i počelo svega. Njemutreba dati svaku slavu jer bez Njega ništa ne postoji. On jenaše najveće i najmilije Dobro zato ga valja slaviti. Njemu seslava iskazuje u visini, ne u smislu prostorne udaljenostinego u značenju uzvišenosti Božje naravi. Nazirući svojimduhom takvo i toliko Veličanstvo rađa se u nama poniznost,rađa se klanjanje koje odgovara božanskom Biću, rađa sepouzdanje jer se osjeća vlastita ništavnost pred zrakomOnoga koji postoji od vječnosti. Zato slava beskrajnoj Moćii Mudrosti, beskrajnoj Ljubavi i Dobroti.

I nakon što se dala sva slava Bogu Višnjemu u pjesmise spominje naša egzistencija, naš život. Anđeli, sluge i vjes-nici Božji poručuju: … i na zemlji mir ljudima miljenicimanjegovim! ili prevedeno u misnoj Slavi mir ljudima dobrevolje. Koliko se sve više u našem osobnom životu, u male-nom svijetu pojedinačnih obitelji, u onom širem društve-nom životu, te u najširem ozračju sveukupne ljudske obite-lji tj. u čovječanstvu, osjeća potreba mira Božjega, miraNeba. Prošlo je stoljeće bilo izrazito nemirno. Vihori svjet-skih i lokalnih ratova, rijeke prolivene krvi, progoni, smrtii užasi obilježili su živote velikog broja ljudi. Sada smo većzakoračili u treće tisućljeće nakon te anđeoske pjesme. Štoće nam ono sve donijeti? Hoće li biti mira na ovoj zemlji ilineće? To ovisi o onome što spominje anđeoska pjesma, tj.da li se priznaje i časti Vrhovno Biće, Bog, i jesmo li mi, čla-novi ovog čovječanstva, ljudi dobre volje.

Nužno je potrebno ovo opredjeljenje za dobro, jer Bog

ostavlja čovjekovu volju slobodnom i ona se lako može datizarobiti od strasti, od grijeha, od požude, u jednu riječ odZla. A zla volja nema mira i prouzrokuje nemir drugima. Sv.Ivan od Križa, karmelićanin i crkveni naučitelj, ističe pot-rebu da se čovjekova volja, koja upravlja moćima duše, nje-zinim strastima i čežnjama, treba čistiti od svih svojih neu-rednih sklonosti iz kojih se rađaju neuredne požude, osjeća-ji i djela. Da bismo imali dobru volju, potreban je s našestrane stanoviti napor, zalaganje. On to naziva aktivnim čiš-ćenjem po kojem se duša istinski približuje Bogu da bi se sNjime sjedinila po ljubavi. Tako ljudska volja od proste i ne-savršene postaje božanska, istovjetna s voljom Božjom.

A volja Božja, mir je naš. Bog koji se utjelovio, Gospo-din naš Isus, čije rođenje ovih dana slavimo ponizni je KnezMira. On, on je mir reći će za njega prorok Mihej (Mih 5,4).Mir je jedno od najmilijih Božjih svojstava. Sam Bog je izvormira, nitko drugi. Ni u kome drugome se ne može naći mir,jer nitko drugi osim Boga nema taj mir za čime čovjekovosrce čezne.

Bog nam želi dati svoj mir. I to čini iz ljubavi jer jedinoje Njegova ljubav spasenje i mir. Prilikom svog rođenja poanđelima je to nagovijestio. (Lk 2,14). Kasnije je sâm, kaopremudri Učitelj, poučavao ljude kako da steknu spokoj du-šama svojim učeći se od Njega jer je On krotka i poniznasrca (usp. Mt 11,29). Proglašavao je blaženima mirotvorce(Mt 5,9), a nakon svoje pregorke muke i smrti ponovo jeponudio mir svoga Uskrsnuća govoreći svojim učenicima:Mir vama (Lk 24,36).

Težimo stoga zadobiti mir Božji. Pridružimo se anđe-lima Božjim koji veličaju Boga bez prestanka. Poticaj na toimamo u svakoj sv. misi. Svoju slobodnu volju usmjerimosamo na Dobro, na Boga. Budemo li imali dobru volju i bu-demo li provodili život koji je Bogu mio, imat ćemo mir usebi. Također, biti ćemo blaženi ako budemo čuvali i širiliKristov mir, jer će nas Bog nazvati svojom posinjenom dje-com, svojim miljenicima. Božićni blagdani nam to snažnoporučuju, i kroz pjesmu i kroz navještaj. Zato neka budeDobre volje svaka duša da bi mogla primiti i zadržati u sebiučinke darivanja i Milosti, darivanja koje dolazi od neiz-mjerne punine mira, miline, milosti i istine JedinorođenogaSina Božjega, Isusa Krista (usp. Iv 1,16).

12/2014 � Zvonik4

Meditacija

Dobre volje svaka dušaPiše: o. Zlatko Žuvela, OCD

Kršćanska braćo i sestre!U božićnim jaslicama obično

leži lik maloga djeteta, djeteta Isu-sa. Navikli smo na to. Tako evan-đelist Luka opisuje scenu koju suprema njegovu božićnom izvješćuvidjeli pastiri kad su došli u štalu:djetešce u jaslicama, umotano u pe-lene. Kada slušamo početak Iva-nova evanđelja, takozvani proslov,predgovor, on nam želi kazati da jeu tom malom Djetetu Riječ Božjapostala čovjekom. Ponekad pomis-limo i na velika pitanja ljudskog ži-vota. Filozof Emmanuel Kant ta je velika pitanja formuli-rao ovako: Što mogu znati? Što trebam činiti? Čemu semogu nadati?

Prvo veliko pitanje glasi: Što mogu znati? Kada neštoželim znati, tragam za istinom. Pitanje o istini ponajprije jepitanje je li neka tvrdnja ispravna ili nije. Na tome se te-melji znanost. Novi zavjet ima četiri različita Evanđelja sdjelomično različitim podacima o Isusovu životu i djelova-nju. Razumsko čitanje i tumačenje Svetoga pisma temeljnaje zadaća Crkve. Krist kaže: „Ja sam istina“. Tko dolazibliže istini, dolazi bliže Kristu, a time i onoj presudnoj istinio našem životu: otajstvu Boga, u koje je skriven i zaštićennaš život.

Drugo veliko pitanje glasi: Što trebam činiti? Isus namdaje sasvim jednostavna pravila: Ljubi Boga, a bližnjegakao sebe samoga. Sve što želite da ljudi vama čine, činite

i vi njima. Posjetite bolesne, tješite žalosne,poduprite siromašne. To su sasvim konkret-ni putokazi, nikakvi glamurozni socijalniprojekti. Trebamo donositi svjetlo u tamu,biti otvoreni a ne proračunati i tajnoviti, Kris-tovo svjetlo želi svijetliti u ovom svijetu i uči-niti ga svjetlijim.

Treće veliko pitanje glasi: Čemu se mo-gu nadati? Isus obećava onima koji ga slijedeživot u punini, i to ne tek nakon smrti, negou začetku već sada u ovomu svijetu. Život upunini u kršćanskom smislu ne podrazumi-jeva bezuvjetno život u slasti. Život u puniniznači biti bogat smislom i zadovoljstvom, ži-vjeti iz snage koja je otporna i na udarce

kobi. Isus je vrijednost te nade u život u punini prikazivaousporedbama: ta nada je kao blago skriveno na njivi ili kaodragocjeni biser. Kad nam bude zadan posljednji udarac,smrt, tada se nadamo da ćemo čuti istu onu riječ koju ječuo razbojnik na križu: „Još danas bit ćeš sa mnom u raju“.Vječni život kod Boga sastoji se u punini radosti i mira.

Riječ Božja u Isusu je postala čovjekom. Krist je za nasIstina, Svjetlost i Život. U njemu nam je Bog ostavio trag pokojem se možemo ravnati, što možemo znati, što trebamočiniti i čemu se možemo nadati.

Ovim mislima želim svima čestit Božić i blagoslov-ljenu Novu Godinu!

+ Ivanbiskup

Zvonik � 12/2014 5

Božićna poruka dr. Ivana Pénzeša, subotičkog biskupa

Putokaz za velika pitanja ljudskog života

Dragi čitatelji i podupiratelji Zvonika,

čestit vam bio Božić i sveto Porođenje Isusovo,da ga u slozi i ljubavi dočekate i proslavite

te dušu i srce obnovite u dobru zdravlju,duhovnoj utjehi, snazi vjere i radosti života.

Neka nam zagovor Majke Božje isprosiobilje blagoslova kod njezina Sina u mladom ljetu 2015.

Uredništvo

zkvh

.org.r

s

Posebna ljudska toplina, kojom je toliko obavijenBožić potječe iz srednjega vijeka; sv. Franjo Asiški je bioonaj koji ju je svojom dubokom ljubavlju prema Čovjeku-Isusu, Bogu među nama, pobudio. „Tko nije shvatio božić-ne tajne, taj nije shvatio ni ono najhitnije u kršćanstvu. Tkoje nije prihvatio, taj ne može ući u Kraljevstvo Božje.“ Naovo je Franjo htio upozoriti kršćane svoga vremena, kao isvakoga budućeg vremena. U špilji u Grecciju stajali su,po Franjinu naputku, one svete noći vol i magarac. „Želiobih obnoviti uspomenu na ono Dijete koje je rođeno u Bet-lehemu i na njegove djetinje potrebe i neprilike, tj. kako jebilo smješteno u jaslice i položeno na slamu u nazočnostivola i magarca, da bi se to moglo tjelesnim očima gledati.“Otada spadaju vol i magarac u svako prikazivanje jaslica.Ali odakle to zapravo dolazi? U novozavjetnim izvještajimao Božiću nema ni spomena o tome. Međutim, zađemo lidublje u to pitanje, nailazimo na stvari koje su značajne zasve božićne pučke običaje, ali i za božićnu i uskrsnu po-božnost Crkve uopće – kako u liturgiji, tako i u pučkimobičajima. Vol i magarac nisu jednostavno proizvodi po-božne mašte. Oni su, naprotiv, postali pratiocima božićnogdogađaja vjerom Crkve u jedinstvo Staroga i Novoga za-vjeta. U proroka Izaije postoji rečenica: Vol poznaje svogvlasnika, a magarac jasle gospodareve – Izrael ne poznaje,narod moj ne razumije (1,3).

U srednjovjekovnim skazanjima Božića uvijek jeupadljivo istaknuto kako te dvije životinje imaju ljudski iz-gled, kako znalački i s poštovanjem stoje pred tajnom Dje-teta i prigibaju pred njim koljena. To je sasvim logično, jersu obadvije životinje bile proročki znak u kojem se krijetajna Crkve – naša tajna, svi mi koji smo u odnosu premaVječnome kao volovi i magarci, volovi i magarci kojima suse u svetoj božićnoj noći otvorile oči i koji su u jaslicamamogli upoznati svoga Gospodina!

Božić je Blagdan srca, pa i njegove glavne poruke mo-guće je odgonetnuti samo srcem, kao što bi to savjetovaoMali Princ: „Dobro samo srcem vidi čovjek“. Ovo „gledatisrcem“ ima i svoju učeniju verziju, a to je mudrost da se či-taju znakovi, da se stvarnosti pristupi putem simbola. Sim-bol Božića su jaslice sa svojim figurama. Obično imamoove figure: mali Isus, Marija, Josip, vol, magarac, pastiri iovce. Uđimo i mi u tu scenu, stanimo u jedan ugao i pro-matrajmo figure jednu za drugom i pustimo da nam onegovore.

Tama i Svjetlost

Kad se Isus rodio, bila je tama: rodio se usred noći.Ali tada nasta veliko svjetlo, kako to svjedoče pastiri: i oba-sja ih veliko svjetlo. Promislimo poruku ovih simbola zanaš duhovni život: što znači tama i što znači svjetlost?Božić bi trebao biti blagdan klanjanja i šutnje. Božić jeblagdan koji govori za sebe. Velika je opasnost da se damozavesti od velikih, kićenih riječi, da zapadnemo u senti-mentalizam i da tako izgubimo uzvišenu ljepotu ovog blag-

dana. Usred noći, naši su gradovi puni svjetlosti, ljudi seradosno skupljaju po kućama, idu u crkvu. Ali koliko imasvjetla u srcima, u našim srcima? Da bismo to shvatili, po-gledajmo najprije naše tame. Može se činiti nepriličnimrazmišljati o tami u svijetloj božićnoj noći, ali ipak je pot-rebno, da bismo shvatili potrebu i značenje svjetla.

Jaslice

Krist se rodio, dakle Bog se zauzeo za nas, sve je sta-vio na kocku za nas, stavio svoju ljubav u našu službu.Krist se rodio, govorio ljudske riječi, hodao našim sta-zama, živio našim životom. Svjetlost je došla među nas,možemo osjećati njezine zrake, toplinu, u tom svjetlu mo-žemo razaznati rješenja naših problema. Božić je poziv dase zagledamo u svoje tame i da otvorimo vrata svoje duše,pameti i srca da ih rasvijetli božićna svjetlost.

Vol i magarac

Vol – njegova se figura vezuje uz mir. Vol je strpljiv,dobrohotan i smiren. Legenda kaže da je vol grijao malogIsusa svojim dahom. Tako je to i s mirom u svijetu. Kat-kad nam se čini, kao da ga nema: posvuda ratovi, nemiri,svađe, obiteljske tragedije. Ali nije tako. Mir postoji, samo

12/2014 � Zvonik6

Tema

Simboli Božića

što on nije agresivan, ne gazi nikoga, ne viče, nego tihogrije. Ali vol ima još jednu lijepu karakteristiku: radin je.Ne buni se protiv jarma, vuče natovarena kola i poslušanje svome gazdi. Možda zvuči pomalo provokativno, ali usu-dimo se pitati, što bismo mogli naučiti od vola: da budemomirotvorci i radini?

Magarac – njegova se figura vezuje uz radost. Miobično kažemo da je magarac glupa i tvrdoglava životinja,ali on ima i jednu lijepu karakteristiku: zadovoljava se smalo i zna se radovati svakoj maloj pažnji. Katkad nam sečini kao da nema više prave radosti u svijetu: ljudi se neznaju veseliti malim stvarima, nego moraju kupovati skupedarove, organizirati bučne zabave da bi se mogli provese-liti. A stvarna radost je čedna i zadovoljava se s malo.Možda zvuči pomalo provokativno, ali se usudimo pitati,što bismo mogli naučiti od magarca?

Ovce i pastiri

Ovce – njihova se figura vezuje uz povjerenje. Ovcaide za glasom svog pastira, slijedi ga, ima povjerenja unjega. Ona je uvjerena da joj pastir želi uvijek samo dobro.Katkad nam se možda čini kao da živimo u svijetu u kojemvlada nepovjerenje i sumnjičavost, ali nije tako. Ima ljudikoji znaju imati povjerenja u druge ljude, u Isusa, u Boga.Možda zvuči pomalo provokativno, ali se pitajmo, štobismo mogli naučiti od ovce: možda da imamo više povje-renja u ljude i da pazimo da ne izigramo tuđe povjerenjekoje u nas stavljaju.

Pastiri – njihova se figura vezuje uz staloženost. Pas-tiri imaju svoje odgovornosti, tešku zadaću da čuvaju ovcepred napadom vukova. Zbog toga oni se ne bave mnogimsporednim stvarima, nego se posvemašnje posvećuju svo-joj zadaći: stoje budni uz svoje stado i paze. Katkad nam sečini kao da je život postao previše užurban, trčimo s jed-nog posla na drugi, nikad ne stignemo ništa obaviti kakobismo htjeli. Ali ipak postoje smireni, staloženi ljudi, kojise ne daju izbaciti iz svoje staloženosti zbog malih neu-godnosti svagdanjeg života. Možemo se pitati koje su ras-tresenosti u našem svagdanjem životu koje odvraćaju našupažnju s onog bitnog, od našeg posla i naše molitve. Pas-

tiri imaju još jednu zadaću: raznose glas. Saznajemo danakon što su pohodili mjesto rođenja, rastrčali su po gradui svima govorili o tome što su vidjeli i što su im anđelirekli. Mi smo pastiri. Pa poput njih ići ćemo i pričati svemusvijetu, da je Bog pohodio narod svoj, da ljubi svakog čo-vjeka: mi smo to vidjeli i shvatili.

Anđeli

Svjedoci su otvorenog neba. Božić postavlja temeljeza tzv. teologiju otvorenog neba. Praiskustvo čovjeka,nakon iskonskog grijeha, jest slika zatvorenog neba, sim-bolizirano zatvorenim vratima zemaljskog raja koje čuvajuarkanđeli ognjenim mačem. Otad se čovjek stalno pitao,kako udobrovoljiti razljućenog Boga: prinosio je žrtve, čakvlastitu djecu, ne bi li na taj način nanovo „otvorio vrataneba“. No sve je bilo uzalud. U božićnoj noći mali Isus jeiznutra otvorio vrata neba i sišao na zemlju, pa uz malumaštu možemo domisliti, da poput svakog malog djeteta,i on je zaboravio zatvoriti vrata za sobom. Iskustvo „otvo-renog neba“ je osnovno ljudsko iskustvo, potreba svih nas.To je iskustvo nade, koja kaže da nema nepopravljivo pok-varenog života, da je nebo otvoreno čak i raskajanom raz-bojniku na križu. Možemo se pitati, gdje doživljavamo „zat-vorena vrata“ u našem životu, gdje nam se čini da pomalonestaje nade.

Josip, Marija, IsusMarija – njena se figura vezuje uz ljubav. Ona se drži

u pozadini gotovo čitavo vrijeme života svoga Sina. Ali uvi-jek, kad je trebalo, ona je bila pokraj njega. To je karakte-ristika svake istinske ljubavi: ona se ne gura, ona ne viče,

Zvonik � 12/2014 7

Tema

zkvh

.org.r

s

nego stoji u pozadini do te mjere da nam se katkad možečiniti kao da je i nema. Prva poruka Božića, preko Marijinalika, jest da ljubav postoji.

Josip – njegova se figura vezuje uz vjeru. Josip malogovori, on je čovjek djela. Jedino što o njemu znamo jestda se vjerno brinuo za Dijete i za Majku. Kad god mu jeBog poslao neku poruku, on je spremno ustao i krenuo naizvršenje Božje volje. Stoga Josip stoji pred nama kao uzorvjere. Danas se često čuje da nema vjere u svijetu. Josip jesvjedok da još ima vjere, samo što ona ne viče, ne gura se,ne hvali se. Tiho prisluškuje Božje poticaje i djeluje.Učimo od sv. Josipa kako biti poslušni Božjem pozivu ionda, ako možda na prvi pogled ne shvaćamo što od nashoće.

Isus – sve figure u štalici ne bi mogle imati nikakvoznačenje kad ne bi imale za središte malog Isusa. Jer on jeznak nade koju Bog daruje svijetu. Svako dijete je znak daBog još nije napustio naš svijet. I upravo Dijete u jaslicamapokazuje zašto još uvijek postoji temelj nade. Tamo, okonjega se skupljaju Marija i Josip, vol i magarac, pastiri iovce. Tamo, uz njega ćemo naći i mi vjeru i mir, povjere-nje i ljubav, staloženost i radost – i nadu.

Božić je garancija Božje ljubavi. Pustimo da nas po-nese radost božićne poruke: Tako je Bog ljubio ovaj svijetda je dao svoga jedinorođenoga Sina da nitko ne propadneod onih koji u njega vjeruju.

Prema tekstovima Josepha Ratzingera i Mihálya Szentmártonija

Božićna poruka srijemskog biskupa Đure Gašparovića

Hajdemo dakle do Betlehema. Pogle-dajmo što se to dogodilo (Lk 2,15)

„Betlehem je veliki događaj povijestikoja se obnavlja iz časa u čas. U Betlehemususrećemo Isusa, koji svoj program stavljau jednu rečenicu: Dođoh da život imaju, uizobilju da ga imaju (Iv 10,10)“, ističe u bo-žićnoj poruci srijemski biskup Ðuro Gaš-

parović. Vjernike poziva da na dan kada Riječ tijelom postadei nastani se među nama (Iv 1,14), s pastirima duhom pođu uBetlehem i sretnu Boga.

Biskup Gašparović podsjeća i kako je stvarnost Božićastvarnost svakidašnjeg otajstva milosti i života za svakog čo-vjeka koji dolazi na svijet. „Pođimo dakle svi zajedno KristuSpasitelju i ponesimo znakove svoje dobrote da nam Novoro-đeni podari mir, radost, ljubav i dobrotu. Svi smo potrebni Nje-gova života i Njegove dobrote: bogati i siromašni, veliki i mali,moćni i slabi, sretni i nesretni, vjerni i indiferentni, oni kojiimaju nade i beznadni, koji sretno žive i koji pate u duhu i tijelu,koji žive u miru i koji proživljavaju strahote rata. Svima nam jepotreban Božić kao neprestani poziv na radost… A Bog Otacu Duhu Svetom će dati snagu da rastemo u slobodi i radosti,hrabri za svjedočanstvo i navještaj istine i ljubavi, čije je trajnoi nepoljuljano uporište Dijete Isus u Betlehemskoj štalici“, po-ručuje na kraju božićne poslanice biskup Gašparović. /IKA/

12/2014� Zvonik8

Tema

Iz Latinske AmerikeOčekivali smo nadčovjeka,a ti si nam dao dijete.Očekivali smo vladara,ti si nam dao brata.Očekivali smo osvetnika,a ti si nam dao progonjenog.Bili smo žrtve mržnje,a gledaj ovdje: ljubav.Bili smo u strahua ovdje: Radost.Bili smo žrtvama sile,a gledaj ovdje svjetlo.Naši mudraci su išli k njemunatovareni blagom,a postali su darovani i usrećeni.K njemu su išli naši moćnici,oholi i ponosni zbog svog bogatstva,a dijete ih je sagnuloprignuše glave i koljena.Sa svim ljudimakoji su te noći vapili za pravdom,za ljepotom mira,s mudracima i prignutimapozdravljamo neočekivano,iznenađujuće svjetloDijete.

Balling Ludwig, Bog je naš prijatelj

Rekolekcija somborskogdekanata u Lemešu

Lemeška župa Rođenja BDM bila je3. prosinca domaćin adventske tj. pos-ljednje ovogodišnje rekolekcije Sombor-skog dekanata.

Uz gostoprimstvo lemeškog župnika vlč.Antala Egedija, na rekolekciji je bilo nazočnojedanaest župnika koji su u radnom dijelu raz-govarali o općim aktualnim temama duhovneprirode i temama vezanim za kalendarskodoba godine. U Somborski dekanat osim Le-meša spada još jedanaest somborskih okolnihžupa i tri gradske te karmelićanska crkva sasamostanom, pri čemu su pojedini župnici ras-poređeni i kao upravitelji na više župa, a Klja-jićevo je 1994. ostalo bez župe od kada rimo-katoličku crkvu koriste pravoslavni vjernicibez velikih preinaka na njoj. Za somborskogdekana 1990. godine imenovan je preč. JosipPekanović, župnik crkve Presvetog Trojstvaiz Sombora, koji do danas obnaša istu dužnost.Bila je ovo prigoda da se svećenici pripreme iorganiziraju kroz vrijeme došašća a sve za ve-liko slavlje Božića. Za ovu prigodu dvorana zasastanke na lemeškoj župi opremljena jenovim stolicama koje su kupljene darovimavjernika.

Željko Zelić

Sombor: Predstavljanje novog akolitaU crkvi sv. Stjepana pri karmelićanskom samostanu u Som-

boru, 14. prosinca na oba misna slavlja službeno je predstavljennovi izvanredni djelitelj svete Pričesti, Nikola Knezi.

Jutarnju svetu misu na mađarskom jeziku predslavio je prior sombor-skog Karmela o. Stjepan Vidak, a misu na hrvatskom jeziku prikazao jepotom o. Zlatko Žuvela. Puku je imenovanje pročitano i rastumačeno sasvim dužnostima i obvezama te javno prikazano pred cijelom zajednicom.Novi akolit je tom prigodom pričešćivao puk, a na kraju mise na hrvatskomjeziku Nikoleta Malenić je uz kratko obraćanje svoj ženskoj čeljadi česti-tala Materice. Nikoli je ovo drugo imenovanje koje je odobreno u kolovozutekuće godine i punomoćno je do njegova opoziva za razliku od prvog kojeje bilo mandatno i trajalo je svega tri godine. Oba imenovanja odobrena suod strane subotičkog biskupa mons. Ivana Pénzesa.

Nikola Knezi ro-đen je 26. rujna 1990.i podrijetlom je iz Le-meša. Od malih no-gu bio je aktivan kaoministrant i čitač urodnoj župi RođenjaBDM, a polaskom usrednju školu postaoje aktivan i u som-borskom Karmelu uistom svojstvu. Stu-dent je šeste godinemedicine.

Željko Zelić

Zvonik � 12/2014 9

Događanja u Subotičkoj biskupiji

Koncertom „U susret Božiću“ čestitali Materice u Lemešu

Izložbom božićnjaka i kulturno umjetničkim progra-mom pod nazivom „U susret Božiću“ koji je uslijedio unastavku večeri, HBKUD „Lemeš“ je 14. prosinca us-pješno priveo kraju ovogodišnje manifestacije i još jed-nom zaželio svim ljudima dobre volje uz glazbu i pjes-mu sretne božićne blagdane i novogodišnje praznike.

Vrijedne ruke lemeških kućanica za ovu prigodu izradilesu deset božićnjaka, a pored njih iz-ložena su još tri iz Sombora. Sveone su prilikom primopredaje zah-valnica predstavljene i javno poh-valjene kao čuvarice tradicije. Kul-turno umjetnički program zapo-čela je najmlađa skupina domaćinas par koreografija a nastavljen jenastupom pjevačke skupine HPKD„S. S. Kranjčević“ iz Berega koji suizveli dvije skladbe. LemešankaKristina Kemenj, polaznica čet-vrte godine Muzičke škole u Som-boru, izvela je u par navrata glaz-bene teme na tamburi, a sestre An-tonija i Elizabeta Ileš otpjevale sui recitirale prigodne pjesme i teks-tove o Božiću. „Mali Nemeši“ dječjimješoviti zbor na čelu s MelindomBatalo Balázs već godinama unat-

rag uzveličava program pa je tako i ove godine pripremio nizskladbi božićne tematike na dva jezika. MKUD „Néméth Lá-szló“ podigao je atmosferu živom koreografijom JózsefaBalóa a u istom stilu i tonu nastavio je i ansambl srednjeguzrasta HBKUD-a „Lemeš“.

Na kraju programa koreografkinja i voditeljica programaTamara Brkić u ime svih sudionika i članova društva česti-tala je Materice i pozvala sve okupljene da zajednički otpje-vaju pjesmu „U to vrijeme godišta“ i tako pošalju poruku miracijelom svijetu koji vapi za istim. Sudionicima su prema većustaljenom običaju podijeljene crvene jabuke, da budu zdravii rumeni i u novom ljetu. /Željko Zelić/

zkvh

.org.r

s

Izložbu „Slike od slame i ‘božić-njaci’ bačkih Hrvata Bunjevaca“ uEtnografskom muzeju u Zagrebu 6.prosinca 2014. godine otvorio je za-mjenik pročelnika Gradskog uredaza obrazovanje, kulturu i šport TediLušetić. U osvrtu na izložbu nagla-sio je kako bogatstvo naše tradicijemoramo osobito čuvati. Također jeistaknuo kako je grad Zagreb radodao potporu izložbi koju će ovihblagdanskih dana moći vidjeti Zag-repčani i ostali gosti grada.

U pozdravnoj riječi ravnatelj Etno-grafskog muzeja Damodar Frlan izra-zio je zadovoljstvo što u adventsko vri-jeme muzej može predstaviti ovu izlož-bu. Naglasio je, kako su obje teme pred-stavljene na izložbi izuzetno važne zaidentitet Hrvata Bunjevaca.

Organiziranjem ove i sličnih izložbiEtnografski muzej daje doprinos kulturnoj opstojnosti Hr-vata, ali i obogaćuje kulturnu ponudu grada Zagreba, istak-nuo je ravnatelj.

Predsjednik HKPD-a „Matija Gubec“ iz Tavankuta La-dislav Suknović izrazio je zahvalu svima koji su omogućilida se ova izložba predstavi u Zagrebu. Jedna je slika tisuću ri-ječi, sve su ove slike otkinuti dijelovi naših života, dio su našihuspona, i životnog ponosa. Njihov je jezik slikovit, ali ako seprepustite toj tišini sami ćete otkriti koliko je rječita, puna pričei uspomena, rekao je Suknović.

Predsjednik Društva vojvođanskih i podunavskih Hrvataiz Zagreba Anton Vujević kratko je predstavio rad Društva,a potom je temeljem osobnih sjećanja prisutnima predstaviošto je poglavito djeci na salašima značio božićni kolač.

Izaslanik zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bo-zanića, moderator Nadbiskupskog duhovnog stola mons.Nedjeljko Pintarić podsjetio je da kardinal u mnogim pas-

tirskim putovanjima koje poduzima izvan Zagrebačke nadbis-kupije rado odlazi gdje žive Hrvati izvan Hrvatske, pa je takoviše puta bio i među Hrvatima u Vojvodini.

Dr. Ivica Ivanković Radak prisutnima se obratio u imeKatoličkog društva za kulturu, povijest i duhovnost „Ivan An-tunović“ iz Subotice rekavši da predstavljanje umijeća izradebožićnjaka nije samo eksponat, nego znak i dar svih vrijed-nih domaćica, te istaknuo jedinstvene slike od slame. Ponosnismo što danas možemo pokazati svima to bogatstvo i vlastitostbaštine, rekao je.

U glazbenom dijelu sudjelovale su članice HKPD-a „Ma-tija Gubec“ iz Tavankuta.

Inicijatori izložbe su HKPD-a „Matija Gubec“, GalerijaPrve kolonije naive u tehnici slame iz Tavankuta, Društva voj-vođanskih i podunavskih Hrvata iz Zagreba i Katoličko druš-tvo za kulturu, povijest i duhovnost „Ivan Antunović“ iz Su-botice.

Na izložbi su izložene 42 slike od slame koje su dio bo-gate Zbirke naive u tehnici slame Hrvatskogkulturnog prosvjetnog društva „Matija Gubec“iz Tavankuta. Slike se od 2010. godine i struč-no obrađuju u Galeriji Prve kolonije naive utehnici slame u Tavankutu. Početak izradeovakvih slika seže u šezdesete godine proš-loga stoljeća, pa se tako na izložbi mogu vidjetidvije slike nastale 1966. i 1967. godine. Pos-ljednja u nizu izloženih slika nastala je ove go-dine.

Na drugom dijelu izložbe predstavljeno je25 božićnjaka. Njih trinaest napravile su ženeu Tavankutu, Subotici, Novom Žedniku, Som-boru, Ðurđinu i Starom Žedniku. Dvanaest bo-žićnjaka napravljeno je u Zagrebu i Sisku, stime da valja naglasili da su se u izradu uklju-čili i učenici Škole primijenjene umjetnosti i di-zajna.

Izložba kojom se zagrebačkoj publicipredstavljaju stari običaji bunjevačkih Hrvata,jedinstvena umjetnost radova od slame i bo-žićnog kolača „božićnjaka“ može se razgledatiu Etnografskom muzeju do 12. siječnja 2015.

/Tekst: IKA; foto: Hrvatska riječ/

12/2014 � Zvonik10

Događanja u Subotičkoj biskupiji

Izložba „Slike od slame i ‘božićnjaci’ bačkih Hrvata Bunjevaca“ u Zagrebu

Izložba božićnjaka u Gradskoj kućiU predvorju subotičke Gradske kuće, 9. prosinca

otvorena je tradicionalna izložba božićnjaka u organi-zaciji Etnološkog odjela „Blaško Rajić“ pri Katoličkomdruštvu za kulturu, povijest i duhovnost „Ivan Antu-nović“.

Izložba je započela pjesmom „Visom leteć, ptice male“ uizvedbi Dječjeg zbora župe Isusova Uskrsnuća uz pratnju tam-buraša župe i HKC „Bunjevačko kolo“ pod ravnanjem EmineTikvicki. Izložbu je otvorio mons. Bela Stantić, župnik župeIsusova Uskrsnuća. On je, među ostalim, istaknuo kako je naj-bolje kad se božićnjak i nošenje slame i kićenje bora radi za-jedno s djecom. Usput majka priča što rade i za koga to rade:da se svidi Isusu i njegovoj Majci. Zato se radujem da ima dob-rih obitelji koje oživljavaju vjeru u obitelji i preko božićnjaka,jer nema Božića bez Isusa, čije rođenje slavimo upravo na Bo-žić, rekao je mons. Stantić. Na kraju izložbe svima koji suomogućili tu izložbu zahvalila je pročelnica Etnografskogodjela Društva, prof. Jelena Piuković. Ona je naglasila kakoje želja toga odjela da se njeguje izvornost i da tomu težimojer je u današnje vrijeme to potreba. Hvala svima koji su pri-donijeli da se ova izložba organizira po osamnaesti put. Naposehvala onima bez kojih ona ne bi mogla biti organizirana a to

su žene i djeca koji zahvaljujući svojem entuzijazmu i ljubaviprema izradi božićnjaka ne dopuštaju da ovaj lijepi običaj bu-njevačkih Hrvata nestane s ovih prostora, istaknula je Jelena.Program otvorenja ove izložbe završen je glazbenim točkom„Sunašce tone“. Voditeljica večeri bila je Marija Vidaković.Ona je brojne ljubitelje bunjevačkih narodnih običaja upoz-nala s činjenicom da su ove godine izloženi božićnjaci marlji-vih žena i djece iz Subotice te iz Tavankuta, Male Bosne, Ður-đina i Žednika. Također je podsjetila da su ove godine odr-žane radionice izrade božićnjaka, napose figurica za božić-njake u župama Isusova Uskrsnuća i sv. Roka kao i u dječjimvrtićima „Marija Petković“ – Sunčica i Biser, u Keru i Alek-sandrovu te u Maloj Bosni i u Tavankutu u organizacijiHKPD-u „Matija Gubec“. Po prvi puta ove godine su u Zag-rebu u Društvu vojvođanskih i podunavskih Hrvata i u Sred-njoj hotelijerskoj školi održane radionice izrade božićnjaka.Radionice u kojim su sudjelovali studenti etnologije sa zagre-bačkog Filozofskog fakulteta te učenici i profesori Srednjehotelijerske škole, vodila je Marija Vukov iz Subotice. Zajed-no s izložbom božićnjaka u istom prostoru izlažu svoje ekspo-nate i Likovno-slamarski odjel HKPD „Matija Gubec“iz Ta-vankuta i Likovni odjel HKC „Bunjevačko kolo“. Izložbu supomogli Pokrajinsko tajništvo za kulturu i javno informiranjei uprava grada Subotice. Svima koji su izložili svoj božićnjakkao i onima koji su na bilo koji način dali svoj doprinos ovojizložbi Društvo „Ivan Antunović“ uručilo je prigodnu zahval-nicu. /A. A./

Radionice za izradu „božićnjaka“„Božićnjaci“ su i ove godine privukli djecu koja su želje-

la naučiti praviti figure Isusa, Marije i Josipa i „ruže“, ptice,kao i druge životinje koje su bile na salašu (osim ponosnogkonja). Ove su godine na više mjesta priređene radionice teje puno djece naučilo izraditi „figurice“ za „božićnjak“ – malikućni „Betlem“.

Hrvatsko kulturno prosvjetno društvo „Matija Gu-bec“ u Tavankutu je organiziralo radionicu koju su vodi-le Jozefina Skenderović, Manda Prćić i Kristina

Kovačić. U crkvi Isusovog Uskrsnuća radionicu su vodileKsenija Horvacki, Sonja Konkolj i Nevenka Tumbas. Idjeca u vrtiću „Marija Petković – Sunčica“ su uz pomoćJelice Matković učila praviti figurice od tijesta. Radionicu jeorganiziralo i Katoličko društvo za kulturu, povijest i duhov-nost „Ivan Antunović“ pri Etnološkom odjelu „Blaško Rajić“,a voditeljice su bile Marija Vukov i Viktorija Radnić. /Zv/

Zvonik � 12/2014 11

Događanja u Subotičkoj biskupiji

zkvh

.org.r

s

Glazbene večeri u somborskom Karmelu

U crkvi sv. Stjepana kralja pri karmelskom samo-stanu u Somboru, nastupom petočlanog vokalnog sas-tava „Quinta Divina“ 29. studenoga započeo je cikluskoncerata pod nazivom „Glazbenevečeri u Karmelu“.

Prior somborskog Karmela, o.Stjepan Vidak otvorio je manifesta-ciju kratkim izlaganjem u kome jepodvukao kako je crkva otvorena zasve konfesije, nacionalnosti i različi-tosti pa i ateiste, pritom nikoga nemarginalizirajući, koji su u svojoj ne-vjerici nekada ustvari mnogo većivjernici. Svake naredne subote s po-četkom u 18 sati nastupom raznih iz-vođača nastavljen je serijal konceratasve do petka 26. prosinca. Tako su usubotu 6. prosinca nastupile „KraljiceBodroga“ iz Monoštora, a 13. prosin-ca i spomendan sv. Lucije, djevice imučenice bio je rezerviran za nastupmađarskog zbora „Szent László“ iz

Bogojeva. Somborski Srpski pravoslavni crkveni zbor brat-ske pravoslavne konfesije „Sveti car Konstantin i carica Je-lena“ održao je koncert 20. prosinca. Posljednji nastup 26.prosinca na dan sv. Stjepana, mučenika, i čast da zatvore cik-lus koncerata imat će vokalni ansambl „Quinta Divina“ i mje-šoviti omladinski zbor „Iuventus Cantat“. Za teme konceratasu izabrane duhovne opće i adventske pjesme ali ne i božić-ne. /Željko Zelić/

Duhovna obnova u Telečkoj

Rimokatolička župa u Te-lečkoj i vlč. Árpád Pásztor or-ganizirali su od 5. do 7. pro-sinca trodnevnu duhovnu ob-novu „Novi život u Isusu“, ukojoj je sudjelovalo tridesetvjernika iz Telečke, Bajmaka,Kupusine i Petrovaradina.

Predavanje je održano uprostorijama škole u vrijemeadventa kao dostojna priprava zaBožić. Seminar su predvodili dr.Gábor Kassai i Gellért Gyuricsuz još četvero gostujućih preda-vača, i dva promatrača iz škole sv.Andrije za proširenje evangeliza-cije iz Republike Mađarske. Pre-davanje je organizirano za sve kojižele živjeti pravi život kršćana,koji žele osjećati Božju blizinu i zaone koji se osjećaju mali u vjeri.Također, svi potišteni, depresivni,usamljeni i opterećeni su pozvanina ovu obnovu jer Isus čeka nanas i obećava i daruje novi život.

Željko Zelić

12/2014 � Zvonik12

Događanja u Subotičkoj biskupiji

Blagdan Krista Kralja u TavankutuSada već tradicionalno, na blagdan Krista Kralja, članovi HKPD „Matija Gubec“

iz Tavankuta, posjećuju nakon svete mise grobove utemeljitelja i nekadašnjih članova. U nedjelju 23. studenog u mjesnoj crkvi u Donjem Tavankutu služena je misa za

sve žive i pokojne članove Društva. Nakon svete mise predstavnici Društva obišli suvječna počivališta pokojnih članova na tavankutskom groblju. Misom se želi zahvalitii za sve one programe koji su se tijekom godine uspješno realizirali te se ujedno pri-sjetiti svih osoba koji su postavili temelje Društva koje nadograđuju nove generacije.Sjetili su se tako: Ivana Prćića-Gospodara, Anice Balažević, Stipana Šabića, MareIvković Ivandekić, Marge Stipić, Kate Stipić, Vince Dulića, Jasne Balažević,Kate Rogić, Ane Milodanović, Ane Crnković, Iboje Balažević, Petra Sken-derovića i mnogih drugi. Nakon groblja predstavnici su postavili vijenac i na poprsjeMatije Gupca, ispred OŠ Matija Gubec u Donjem Tavankutu.

U čast majkama i očevima – Materice i Oci

Tradicionalna i omiljena priredba u častmajkama i očevima održana je u subotu, 13.prosinca, u HKC „Bunjevačko kolo“, u orga-nizaciji župe sv. Roka i Dječjeg vrtića „MarijaPetković – Sunčica“.

U programu, pred brojnom publikom, sudjelo-vala su djeca iz župe i vrtića pod vodstvom s. Sil-vane Milan, vjeroučiteljice Vesne Huska te odgo-jiteljice Marine Piuković i drugih odgojiteljica i od-gojitelja iz vrtića. Djeca su mamama i tatama reciti-rala i pjevala prigodne pjesme. Čuli smo i suvre-meno čestitanje materica koje je sastavila teta ÐulaMilodanović. Djeca iz šestog razreda izvela su igro-kaz „Božićna noć“ s lijepom porukom za skladan život u obi-telji a osobito za odnos prema starima u obitelji. Na kraju pro-grama s nekoliko božićnih pjesama Pjevačka skupina ogrankaHKC „Bunjevačko kolo“ – Palić koju vodi i zborom ravna Di-jana Kiš Miškolci pomogla nam je učiniti jedan korak bližeBožiću. Na kraju je sve okupljene pozdravio župnik mons. dr.

Andrija Anišić veličajući pretke bunjevačkih Hrvata koji su umilosno vrijeme Došašća stavili i slavlje Materica i Otaca, jerBožić je blagdan života, blagdan obitelj a častiti očeve i majkedobra je priprava upravo za taj najradosniji obiteljski blagdan.On je zahvalio na trudu organizatorima i pohvalio nastup svedjece a napose šarmantne voditeljice, ovogodišnje krizmanice

Kristinu Nađ Kanas, Martinu Čeliković i AnuPiuković.

Sutradan, na Materice u crkvi sv. Roka misu jepredvodio mons. Marko Forgić, duhovni po-moćnik župe a umjesto propovijedi o ljepoti i poteš-koćama majčinstva svjedočila župljanka MarinaPiuković – dirljivo i divno! Hvala. Nek Bog blago-slovi nju i njezinu obitelj – supruga Ivana, kćerkeMariju i Anu i sinove Pavla i Roku. Hvala i na-nama – Slavici, Jasni i Mirjani – koje su u pre-krasnoj bunjevačkoj narodnoj nošnji bar malo do-čarale kako je to kadgod bilo na Materice. One suposlije mise radosno dijelile djeci jabuke koje sunam ove godine darovali obitelji Nikole Stantića iIvana Kolara iz Tavankuta, a poznata zanatskaradnja „Janović“ iz Sombora poslala je djeci za Ma-terice lizalice i bombone. /A. A./

Materice u župi Marija Majka Crkve

Župa Marija Majka Crkve proslavila je unedjelju, 14. prosinca, uz paljenje treće svi-jeće na adventskom vijencu, Materice.

Citirajući sv. Pavla koji nas poziva da se uvijekradujemo, župnik mons. Slavko Večerin je istak-nuo da se ta radost ne nalazi u prolaznim i materi-jalnim stvarima koje nas zabavljaju, a u stvari gušenašu radost. Pravu radost može dati jedino Gospo-din Isus, te je dodao da se Materice obilježavaju kaomajčin dan, svečan dan kojim se svim majkama iz-ražava zahvala, poštovanje, počast, predanost i lju-bav – za rođenje, odgoj, za sav njihov trud – jer su„nositeljice kuće“.

Kraj svete mise je uveličao svojim prvim nas-tupom dječji zbor pod vodstvom kantora Maria Bo-nića. Dječji zbor je kroz pjesmu i recitiranje svimmamama, majkama i bakama čestitao materice,

Crkvom se orila pjesma: „Faljen Isus, gazdarice! Čestitam vamMaterice.“ Zauzvrat su sva djeca bila počašćena velikim crve-nim jabukama.

Aleksandra Miler

Zvonik � 12/2014 13

Događanja u Subotičkoj biskupiji

zkvh

.org.r

s

Počelo premještanje spomenikaPresvetog Trojstva u Subotici

Nakon pedeset godina kako je u parku pokraj su-botičke katedrale svete Terezije Avilske, 17. prosincazapočela je demontaža spomenika Presvetog Trojstvakako bi započela njegova rekonstrukcija i vraćanje naprvobitnu lokaciju, pokraj Gradske kuće.

Prema riječima restauratorice, Karoline Biacsi, spo-menik se premješta u restauratorski prostor gdje će se odlu-čiti što će se i kako raditi budući da je kamen od čega je prav-ljen u prilično lošem stanju.

Subotičko Gradsko vijeće je na prijedlog Nacionalnog vij-eća mađarske nacionalne manjine 23. rujna 2014. godine do-nijelo odluku o restauraciji i premještanju spomenika Pres-vetog Trojstva na njegovo izvorno mjesto pred Gradsku kuću.

Restauracija i premještanje će se financirati iz proračunalokalne samouprave, a dijelom iz donacija.

Spomenik je otkriven i posvećen na blagdan svetoga Stje-pana Kralja 1815. godine. Blagoslovio ga je tadašnji subotičkižupnik plemeniti Pavao Sučić od Pačira. Izradu spomenikaje platio plemeniti Mate Vojnić od Bajše. Održavanje spo-menika je prihvatio grad Subotica. Kip Presvetog Trojstva jeuklonjen sa svoga mjesta 1964. godine, te je restauriran u Za-vodu za zaštitu spomenika u Ljubljani. Restauracija je dovr-šena iste godine. Kip je postavljen pred sjevernim portalomkatedrale, te je blagoslovljen 30. listopada 1966. godine. (Op-širnije o spomeniku i njegovoj sudbini čitajte u novom kalen-daru „Subotička Danica“ za 2015. godinu.) /Zv/

Izložba božićnjaka u Maloj BosniU Domu kulture u Maloj Bosni, 7. prosinca, otvo-

rena je tradicionalna Izložba božićnjaka u organizacijiUG „Bunjevačka vila“.

Na izložbi je predstavljeno oko 35 božićnjaka i božićnihmotiva. Nakon prigodnog programa izložbu je otvorio vlč.Dragan Muharem, župnik župe Presvetog Trojstva, koji jeistaknuo značaj radosti Božića koja se ogleda u kruhu. „Zarima ljepšeg i sadržajnijeg pučkog prikaza teologije otajstvaKristova utjelovljena od božićnjaka? Kruh je simbol Kristakoji se daruje u euharistiji. Njegovo utjelovljenje se nije do-godilo samo jednoć u dalekom Betlehemu. Ono se nastavljana svakoj svetoj misi. Bog biva kruhom da bi se nastanio u čo-vjeku. Božićnjak sažimlje taj predivni misterij i uči nas da imi postanemo kruhom jedni drugima“, zaključio je župnik.

Nela Štetak Ivić

12/2014 � Zvonik14

Događanja u Subotičkoj biskupiji

Gimnazijalci pomažu siromašneUčenici 1. razreda hrvatskog odjela gimnazije

„Svetozar Marković“ u Subotici ovog Adventa su bilirevni te su prikupljali hranu za siromašnije obitelji za-jedno sa svojim razrednikom prof. Zoranom Nagelom.

Svatko je ponio ponešto iz svojeg doma te su napravilinekoliko paketa koji su kasnije stigli do onih kojima je to naj-više potrebno. Na taj način su pokazali svoje veliko srce i suo-sjećanje s onima kojima će makar malo uljepšati božićneblagdane. /Zv/

Ponovni napad na crkvu u RiđiciKako je u prošlom broju Zvonika izašao članak o mate-

rijalnom vandalizmu nad rimokatoličkom crkvom UzašašćaGospodina našeg Isukrsta u Riđici, već sljedećeg tjedna poobjavljivanju teksta i djelomičnoj sanaciji štete crkva se po-novno našla na meti, pretpostavlja se istih počinitelja.

U drugoj ovogodišnjoj krađi u samo mjesec dana otuđeno ješest masivnih drvenih svijećnjaka izrađenih u tehnici duborezakoji su sastavni dio velikog oltara i datiraju od kada i sam oltar.Župnik Antal Egedi pozvan je 11. prosinca u policijsku upravugrada Sombora kada mu je vraćen oštećeni ciborij i plitica otuđeniu prethodnoj krađi, a sve to zahvaljujući zauzimanju samostalnogpolicijskog inspektora Zorana Petkovića. Ovim putem vlč. Egedi,ali i vjerska zajednica u Riđici zahvaljuju inspektoru Petkoviću ipolažu nadu da će se i ostali ukradeni predmeti vremenom pro-naći. Nakon dva veoma teška trenutka i udara na njihovu svetinju,ovako pozitivan pomak u istrazi učvršćuje nadu vjernika i barem ćedjelomično uljepšati nadolazeće blagdane Božića i Nove godine uRiđici. /Željko Zelić/

Došašće u župi Marija Majka Crkve

Na prvu nedjelju došašća, 30. studenog, užupnoj zajednici Marija Majka Crkve u Aleksan-drovu, predstavljeni su kandidati za sakramentPotvrde.

Sljedeće godine sakrament kršćanske zrelostiželi primiti 15 krizmanika na hrvatskom jeziku i jedanna mađarskom, te na takav način žele produbiti svojuvjeru i pripadnost Katoličkoj crkvi. Svečano misnoslavlje predslavio je mons. Slavko Večerin, župnik.Nakon homilije kandidati za krizmu su prozvani ime-nom i prezimenom od strane njihovog vjeroučiteljaVjekoslava Šarčevića, na što su odgovarali s „Evome,“ izražavajući tako svoju spremnost da odvažno isavjesno idu prema ovom sakramentu, te su obnovilisvoja krsna obećanja. Molitvu vjernika čitali su kandi-dati za sakrament Potvrde, a sve je svečanim pjeva-njem uveličao župni zbor, pod ravnanjem kantoraMaria Bonića.

Druge nedjelje došašća pod motom „Pripraviteput Gospodinu“ u svetoj misi predstavili su se ovogo-dišnji kandidati za primanje sv. Pričesti. Na početkueuharistijskog slavlja jedan prvopričesnik upalio je svi-jeće na adventskom vijencu. U prigodnoj propovijedižupnik mons. Večerin je objasnio kako različite stvarimogu smetati na putu priprave i dolaska Boga namakao i nas k Bogu. Različite stvari poput novca, sporta,znanosti ali i kulture u kojoj živimo mogu smetati ilionemogućavati ljude za susret s Gospodinom. Istak-nuo je važnost uloge svih vjernika, te njihova svjedo-čenja u životu ove djece koji se spremaju za primanjesakramenta.

Njih 26 započelo je već svoju pripravu za velikidan kada će se prvi puta hraniti sa stola Gospodnjega.Do Prve pričesti pod vodstvom župnog vikara vlč.Dražena Dulića imat će priliku mnogo toga saznati oIsusu, sakramentima i o tome kako mogu živjeti kaodobri kršćani. Svojim glasnim „Evo me“, a nakon togai izgovarajući vjerovanje, prvopričesnici su pred cije-lom zajednicom izrekli želju da budu pravi Isusovi pri-jatelji i pričesnici njegova Tijela i Krvi, pokazujući takoda polako rastu u vjeri, da već sada i sami mogu neštočiniti za svoju vjeru i prihvaćati je svojim razumom isrcem. Poslije predstavljanja župnik je kandidate upi-tao o njihovoj spremnosti preuzimanja obveze dolaskana misu, redovitog pohađanja vjeronauka, osobne mo-litve, ali i spremnosti na služenje drugima.

Aleksandra Miler

Subotička Danica za 2015. pred čitateljimaPopularni narodno-crkveni kalendar Subotička Danica

za 2015. godinu dolazi u ruke čitatelja za Božić i donosi obi-lje sadržaja iz vjerskog i kulturnog života.

Glavni i odgovorni urednik Subotičke Danice, msgr. StjepanBeretić, u svojoj uvodnoj riječi predlaže čitateljima: Dok čitamo onašoj Katoličkoj Crkvi zajedno s papom Franjom „molimo Gospo-dina da nam dadne da budemo sve više ujedinjeni, da ne budemo ni-kada oruđe podjele; da se trudimo, kao što kaže jedna lijepa fra-njevačka molitva, da nosimo ljubav tamo gdje je mržnja, da nosimooproštenje tamo gdje je uvreda, da nosimo jedinstvo tamo gdje vladanesklad“. Nakon uobičajenog kalendarskog dijela, riječima papeFranje otvara se sadržaj ovogodišnje Danice tekstom „Evangelii ga-udium – radost Evanđelja“. Slijedi rubrika „Duhovnost“ u kojoj Stje-pan Beretić piše o Križarskoj organizaciji u Subotici, Antun Ko-pilović o svetom Eugenu u Futogu, a Andrija Anišić je priredioširi tekst o Izvanrednoj Sinodi biskupa o obitelji. Nezaobilazno jeime sluge Božjega o. Gerarda Tome Stantića o kojem piše o.Mato Miloš u svjetlu jubilarne 500. obljetnice rođenja sv. TerezijeAvilske. Čitateljima će biti zanimljivo pročitati tekstove o šokačkimnarodnim običajima i vjerovanjima u Baču koja je zabilježio AntunKesejić. Urednici obiteljskih stranica, Vesna i Ladislav Huska,nude čitateljima zanimljive razgovore s obiteljima Marije i Dani-jela Mandića i Mirjane i Miroslava Šarčevića. O Albi Vidakovi-ću, čije smo obljetnice rođenja i smrti obilježili ove godine, pišuJasna Ivančić i Stjepan Beretić. Katedralni župnik Beretić namotkriva i priču o spomeniku Presvetog Trojstva koji dva stoljećastoji u Subotici, ali na različitim lokacijama. Danica najavljuje i jubi-leje biskupa Ivana Antunovića i svećenika Paje Kujundžića urubrici „Da ih ne zaboravimo“. Zvonko Sarić piše o knjiškoj pro-dukciji vojvođanskih Hrvata između dvaju Dana Balinta Vujkova, aBožica Zoko promišlja o poeziji Željke Zelić i poetskoj zbirci (in-timna) Kronika srca. Bilježi ova Danica i obljetnice svećenika i su-botičkog biskupa, obavještava o novim duhovnim zvanjima ali i oonima koji su nas napustili. Zanimljivi su sadržaji namijenjeni djecii mladima, a na brojnim se stranicama nalaze i pjesme i pripovije-sti. Kroničar Andrija Anišić zabilježio je najznačajnije događaje izvjerskog i kulturnog života Hrvata u Bačkoj.

Kalendar Subotička Danica obima 270 stranica može se kupitipo cijeni od 400 dinara u svim katoličkim crkvama Subotičke bis-kupije. /K. Č./

Zvonik � 12/2014 15

Događanja u Subotičkoj biskupiji

zkvh

.org.r

s

Duhovne vježbe u PetrovaradinuSrijemska biskupija organizirala je duhovne vježbe

za svećenike od 26. do 28. studenoga, na kojima susudjelovali svećenici Srijemske i Subotičke biskupije.Voditelj duhovnih vježba bio je zrenjaninski biskupmons. Ladislav Németh.

U uvodnom razmatranju voditelj je pozvao sudio-nike da se, kao što su se „mudraci s Istoka“ vratili dru-gim putem u svoju zemlju nakon što su se pokloniliIsusu, i oni ne vraćaju istim putem, nego da mijenjajusvoje stavove, navike i stari stil života. Voditelj im jepribližio pobudnicu pape Franje „Evangelii gaudium– Radost evanđelja“. Za papu Franju novi dinamizamCrkve nalazi se u Božjoj riječi i zato je imperativ tražitinove mogućnosti izlazeći iz starih struktura. Sveće-ničko je zvanje plod milosti, a milost je neograničenodobro koje izlazi iz osobnog kontakta s Bogom. Da biljudi voljeli Crkvu, trebaju toplotu svećeničkog srcanatopljenog radošću. Odgovarajući na pitanje: „Tko jesvećenik danas“, biskup je upotrijebio staru definiciju„Alter Christus“ dajući joj zanimljivo značenje da jeprvi uvijek Krist, a svećenik je uvijek drugi. Svećenikje djelitelj Isusove milosti. Trebamo biti svjesni togadara i bogatstva koje Crkva ima, a to je izvor milosti.Zato je zadaća svećenika liturgiju učiniti razumljivom

i približiti je ljudima, a zatim ljude dovesti do sakramenata.Papa Franjo u svojoj pobudnici nadalje kaže da je siromaštvo„znak Crkve“. On je svojim govorima o siromaštvu pobudioneke da pomognu drugima, posebno latinoameričke bogata-še. Svećenik je pozvan biti mudar, pravedan i razborit u uprav-ljanju materijalnim dobrima, a ostati duhovno siromašan. Nakraju su sudionici pozvani otkrivati radost evanđelja.

Berislav Petrović

Proštenjeu PerlezuU crkvi Bezgrješnog začeća BDM u Perlezu, 8. prosinca

proslavljeno je župno proštenje. Ova, nekada vrlo jaka i uglednakatolička župa, zbog nesretnih je zbivanja za vrijeme i poslijeDrugoga svjetskog rata gotovo potpuno izgubila katoličko sta-novništvo, koje su u većini činili Hrvati i Nijemci.

Misno slavlje toga dana predslavio je i propovijedao novi župniku Budisavi Ferenc Zórád, a suslavili su titelski župnik i upravitelj Per-leza Franjo Lulić i salezijanac Janez Jelen. Kao dragi gosti su nazo-čili također perleški paroh, jerej Aleksandar Nišević, njegov pojacDragan Živkov, predsjednik Mjesne zajednice Vojislav Malbaški kaoi tajnik Miloš Minić.

U svojoj propovijedi, vlč. Zórád pojasnio je samo značenje imenai smisla blagdana Bezgrješnog začeća BDM. Zato ostaje pouzdani znaknade i putokaz kršćanima da je Marija, sjajna zvijezda našeg neba. Onanam je uzor ali i utočište, izvor utjehe. Kao nebeskoj Majci smijemo jojse s pouzdanjem obratiti jer je naša zaštitnica i pomoćnica, naše utoči-šte. Mariju gledamo kao uzor i molimo da nam pomogne na našem ze-maljskom putu do neba, prema slavi, kao što je pripravila i Božjeg Sina.

Janez Jelen

12/2014 � Zvonik16

Katolička crkva u regiji

Proslava svete Barbare u Vrdniku

Misno slavlje na ovogodišnjoj proslavisv. Barbare u Vrdniku, 4. prosinca, predsla-vio je srijemski biskup mons. Ðuro Gašparo-vić. Suslavili su dekan i zemunski župnik Jo-zo Duspara, umirovljeni srijemski svećenikStjepan Klaić te domaći župnik Blaž Zmaić.

U svojoj propovijedi biskup Gašparović jeporučio da svaki svetac privlači. Ali sveta Barbaradanas privlači posebno: svojim životom i svojomosobom, osvaja jednostavnošću, glasno govori svo-jim djelima i ona danas privlači svojim zagovorom.Divan cvijet koji je procvao na stablu kršćanstva,rekao je biskup Gašparović.

Sudionici vrhunskog koncerta u čast 210godina otvaranja rudnika u Vrdniku bili su profe-sori i solisti Muzičke škole iz Srijemske Mitro-vice, prof. Mulić iz Subotice, srpska pjevačkagrupa „Javor“ iz Vukovara (RH) i dječji tamburaš-ki orkestar iz Golubinaca. Uslijedilo je zajedničkodruženje uz tamburice Rumljana i domjenak zauzvanike na kojemu je bio ministar iz Vlade RHIvan Zeba, ministri pokrajinske vlade VojvodineM. Vasin, A. Bugarski, predstavnici općinskevlasti Irig i MZ Vrdnik, ravnatelji i predstavniciustanova, poduzetnici i predstavnici tvrtki, udru-ga, vijeća i pojedinci. Zahvala za organizaciju pri-pada predsjedniku udruge Sv. Barbara i predstav-niku HNV-a Ivici Karačiću. Velika hvala i pred-sjedniku Općine Vladimiru Petroviću za pomoću slavlju i obnovi župne crkve u Irigu, te ostalimdonatorima i vjernicima za nazočnost i svakidoprinos. /f. f./

Slavlja i jubilej u iriškoj župiTrideset i treća nedjelja kroz godinu, 16. studenoga, slav-

ljena je u Irigu i u Vrdniku u posebnom ozračju, jer je slav-ljena sveta misa za pokojne Ivana i Franju Majhenšeka, srazmišljanjem o završetku cijele ljudske povijesti i uz župni-kov upit što ostaje iza čovjeka. Dar vjere, Božja riječ, Crkva isam Isus Krist, odgovorio je župnik Blaž Zmaić. Te nedjelježupnik Blaž je zajedno s o. Slavkom bio na krsnoj slavi Ður-đic u obitelji Ivanić. Župnik je također 21. studenoga nazo-čio proslavi Aranđelovdana u obitelji Pavlović. Na svetkovinuKrista kralja, 23. studenog, slavljena je misa u tri mjesta uzporuku župnika: Ovo je finale našega života i finale svijeta.Ljubav je dovoljna, jer put do Boga je put do čovjeka. Na misiu Dobrodolu uz 45. obljetnicu braka blagoslov su primili Pali Ana Terebeši (uz posebno priznaje i čestitku srijemskogabiskupa). U ponedjeljak, 24. studenoga, župnik je suslavio sasvećenicima na misi koju je predslavio srijemski biskupmons. Ðuro Gašparavić slaveći sv. Klementa u Hrtkov-cima. Od 26. do 28. studenoga župnik je obavljao duhovnevježbe sa svećenicima Srijemske i Subotičke biskupije u Pet-rovaradinu, koje je vodio zrenjaninski biskup Ladislav Né-meth. Tjedan je završen 29. studenoga u Irigu svetom misompod kojom je student Damir Ivanović (26) primio sakra-mente kršćanske inicijacije, a župnik ustvrdio: Samo Bog mo-

že stvoriti novog čovjeka, ulazeći u njegov prostor. Prvom ne-djeljom došašća, 30. studenoga, ušli smo u novu crkvenu go-dinu slaveći svetu misu i u Vrdniku (nakana darovatelja iz obi-telji Mašić), i župnikovu poruku: Bog nije daleko od nas, nemavremena bez Boga. Čovjek traži doživljaj i susret – zato trebabiti za to otvoren i spreman, da Bog dođe, ustvrdio je župnik.Dana 2. prosinca u Splitu je pokopana Irižanka Vesna Kla-dar (84), a toga dana po želji njenih dobrih susjeda, obiteljiAnđelković, u Irigu je za nju služena sveta misa. U II. nedje-lju došašća, 7. prosinca, služene su svete mise u tri mjesta spozivom Ivana Krstitelja: Pripravite put Gospodinu i župni-kovu poruku: Istinito – jednostavno – umjereno i odlučno živ-jeti. Nakon zornice, na svetkovinu Bezgrješnog začeća BDM,8. prosinca, održana je jesenska korona svećenika Srijemsko-mitrovačkog dekanata u Hrtkovcima. Nazočan je bio i srijem-ski biskup mons Ðuro Gašparović. Duhovni dio kao i svakegodine vodio je iriški župnik Blaž Zmaić. U subotu, 13. prosin-ca služena je sveta misa s pravoslavnom obitelji i rodbinom zaMariju Dobrotu, a župnik je tom prigodom poručio: IsusKrist je naš pristup k Bogu. Na treću, radosnu tj. nedjelju Cari-tasa, 14. prosinca, slavljene su mise u Irigu i Vrdniku. Prednama je lik Ivana Krstitelja ali prvo je biti pitan: Tko si ti –Ivane? Bog želi da postanemo novi ljudi, rekao je župnik.Ovom misom ušli smo u tjedan božićnih ispovijedi u deka-natu. /f. f./

Paljenje adventske svijeće u Zrenjaninu

Četiri stotine vjeroučenika sudjelovalo je u paljenjuadventske svijeće u zrenjaninskoj stolnoj crkvi 29. studenoga.

Dvadeset itri vjeronaučneskupine pripre-mile su kratkiprogram za tajdan kako bi ra-dosno advent-sko iščekivanjeKristova dolas-ka podijelili sprijateljima ibiskupom. Tajdan zrenjanin-ski biskup Ladislav Németh već tradicionalno provodi s vjerouče-nicima, prihvaćajući ujedno i ulogu voditelja umjetničkog programa.Pjevač i animator László Csiszér je predložio za ovu godinu priredbusvetopisamskih odlomaka koji sadrže događaje rođenja, pisanje pje-sama, vlastitih glazbenih ostvarenja i pričanu pantomimu. Svi su sedali marljivo na posao: rodili su se naime jako lijepi stihovi i samos-talni glazbeni komadi; najviše oduševljenja su pak pobudili komadi spričanom pantomimom. Sudionici su pokazali svoje originalne umo-tvorine na mađarskom, hrvatskom i srpskom jeziku. Sudjelovale suskupine iz Ečke, Belog Blata, Mužlje, Zrenjanina, Mihajlova, Kikinde,Dobričeva, Skorenovca, Sajana, Ostojićeva, Jazova, Novog Kneževca,Vlajkovca, Čoke, Padeja, Neuzina i Novog Bečeja. Plamen je upaliokatedralni župnik Gyuris kod ulaza, a vjeroučenici su dodavali jedandrugom svijeću sve dok ona nije stigla do oltara gdje ju je dočekaobiskup Németh, koji je zapalio prvu svijeću na adventskom vijencu. Usvojem razmišljanju biskup je naglasio da je paljenje svijeće simbolnaše ljubavi prema Bogu i bližnjemu, jer u Zrenjaninskoj biskupiji za-počinje Godina ljubavi.

Prema Hírvívő-u priredio: Janez Jelen

Zvonik � 12/2014 17

Katolička crkva u regiji

Proslava Sv. Nikole u ZemunuU subotu, 6. prosinca, sv. Nikola je svo-

jim posjetom obradovao tridesetak djece u fra-njevačkom samostanu sv. Ivana Krstitelja u Ze-munu.

Ta su djeca preko cijele godine svakog mjesecarado i redovito dolazila na radionice koje za njih or-ganizira skupina mladih koja im pomaže svoje odBoga primljene sposobnosti i darove: svoje vrijeme,smisao za lijepo i dobro, svoje znanje, maštu i krea-tivnost u zajedničkom druženju podijeliti jedni sdrugima i tako jedni druge obogaćivati, učiti se ne-sebičnom darivanju, zajedničkom suživotu i među-sobnom uvažavanju. Premda su različite dobi, vidljivje napredak u postavljenom cilju, a radost pri sva-kom susretu opravdava ovakva druženja.

Pri pohodu svetog Nikole djeca su pripremilavrlo zanimljiv program na kojemu su bili njihovi ro-ditelji, bake i djedovi bez kojih ne bi bilo moguće or-ganizirati ove mjesečne susrete. Zato su svi od sv.Nikole dobili pohvalu a djeca i prigodne darove.

Marija Galun

zkvh

.org.r

s

Papa Franjo pohodio Tursku

Važan korak na putu ekumenskogazbližavanja, simbolički posredovan brat-skim zagrljajem nasljednika dvojice

apostola – pape Franje kao nasljednikaPetra i ekumenskoga carigradskoga patrijarha Barto-lomeja I. kao nasljednika Petrova brata Andrije – a za-pečaćen zajedničkom izjavom, te važan korak na putumeđureligijskoga dijaloga s islamom. – Tako bi se mo-gao sažeti trodnevni pohod pape Franje Turskoj.

Putovanje je započelo 28. studenoga pohodom glavnomugradu Ankari, a nastavljeno je posjetom simbolima turske kul-ture i religije većine njezinih žitelja, mauzoleju Aja Sofija i dža-miji Sultana Ahmeda („plava džamija“). Istoga dana popodneSveti je Otac slavio misu s katolicima latinskoga obreda uistanbulskoj katedrali Duha Svetoga, dok su večernji sati inajveći dio nedjelje 30. studenoga bili posvećeni proslavi sv.Andrije apostola, zaštitnika Ekumenskoga carigradskoga pat-rijarhata, i susretu s patrijarhom Bartolomejem I. Svojevrsnizajednički nazivnik dviju dimenzija Papina pohoda Turskojzacijelo je podrška progonjenim kršćanima na Bliskomistoku.

Prvi i službeni povod pohoda pape Franje Turskoj bilo jesudjelovanje na proslavi sv. Andrije apostola. Nakon svečaneliturgije u katedrali sv. Jurja mučenika dvojica su poglavaraizišla na balkon patrijarhalne palače na Fanaru te su zajed-nički podijelila blagoslov okupljenim vjernicima. Nakon togasu ušli u palaču kako bi potpisali zajedničku ekumensku iz-javu. „Mi, papa Franjo i ekumenski patrijarh Bartolomej I.,izražavamo našu duboku zahvalnost Bogu za dar novoga sus-reta koji nam omogućuje da, u prisutnosti članova Svete Si-node, klera i vjernika Ekumenskoga patrijarhata, zajednoproslavimo svetkovinu sv. Andrije, prvoga pozvanoga, tebrata mu apostola Petra. Naš spomen na apostole, koji su na-viještali radosnu vijest evanđelja svijetu svojim propovijeda-njem i svjedočanstvom mučeništva, jača u nama želju da nas-tavimo zajedno hoditi s ciljem da prevladamo, s ljubavlju i po-vjerenjem, zaprjeke koje nas dijele“, stoji na početku zajed-ničke izjave. „Izražavamo svoju iskrenu i čvrstu nakanu, uposlušnosti volji našega Gospodina Isusa Krista, pojačati našanastojanja u promicanju potpunoga jedinstva među svim krš-ćanima, a osobito između katolika i pravoslavnih.“

Velik dio izjave dvojica su prvaka posvetila progonjenimkršćanima. „Izražavamo svoju zajedničku zabrinutost zbogstanja u Iraku, Siriji i čitavom Bliskom istoku. Ujedinjeni smou želji za mirom i stabilnošću te u volji da promičemo rješa-vanje sukoba dijalogom i pomirenjem. Ne možemo se pomi-riti s Bliskim istokom bez kršćana koji su tamo dvije tisuće

godina ispovijedali Isusovo ime. Mnoga naša braća i sestreprogonjeni su i nasiljem prisiljeni napustiti svoje domove.“

Na svečanoj liturgiji, kao i na ekumenskoj večernjoj usubotu navečer, oba su poglavara održala govore u kojima su,s različitim sfumaturama, isticali privrženost ekumenskomputu. Ni geste nisu nedostajale. Tako je papa Franjo na ve-černjoj zatražio od patrijarha da podijeli blagoslov njemu i„rimskoj Crkvi“. Papa se duboko sagnuo pred simboličkimprvakom pravoslavlja, koji je rastom znatno niži od njega, teprimio blagoslov.

Odmah nakon dolaska u Tursku, na susretu s nosite-ljima vlasti koji je uslijedio nakon pohoda mauzoleju otca na-cije Kemala Ataturka i susreta s predsjednikom RecepomTayyipom Erdoganom, Papa se osobito osvrnuo na stanje uSiriji i Iraku, na „terorističko nasilje“, na „kršenje osnovnihhumanitarnih zakona“, na „teške progone manjinskih sku-pina“, među kojima je Papa osobito istaknuo kršćane i jazide.Pohvalivši Tursku što je prihvatila silan broj izbjeglica iz dvijuzemalja, Sveti je Otac istaknuo „moralnu obvezu“ međuna-rodne zajednice da pomogne Turskoj u zbrinjavanju izbjeg-lica.

Većini će Turaka u sjećanju ipak ostati slika Pape koji je,tijekom posjeta Plavoj džamiji, u tišini pratio molitvu svojegavoditelja velikoga muftije Rahmija Yarana, pognuvši glavu isklopivši ruke oko križa na prsima.

Posljednjega dana svojega boravka u Turskoj Papa senakratko susreo s velikim rabinom za Tursku Isakom Hale-vom, a prije samoga leta posjetio je u armenskoj bolnici bo- le-snoga armenskoga apostolskoga patrijarha Mesroba II./GK/

Pravoslavni teolog: Papine riječi su ohrabrujuće

Povijesni susret dvojice Poglavara komentirao je urazgovoru za Vatican Insider jedan od najvećih pravo-slavnih teologa i supredsjednik Mješovitog međuna-rodnog povjerenstva za teološki dijalog između Katolič-ke i Pravoslavne Crkve, metropolit pergamski IoannisZizioulas.

Metropolit je naglasio kako Papine riječi predstavljajuveliki korak naprijed i da ih pravoslavni vjernici posebno ci-jene, budući da su kroz mnoga stoljeća smatrali da ih papežele podložiti svojoj vlasti u teološkom, ali i političkom smis-lu. Uz to, Papino inzistiranje na „jedinstvu vjere“, pergamskimetropolit smatra izuzetno bitnim.

– Za nas članove Pravoslavne Crkve, zajednička vjerakoja omogućava puno zajedništvo ispovjeđena je na prvihsedam ekumenskih Sabora prvog tisućljeća. Potrebno je raz-jasniti, s katoličke točke gledišta, može li ta zajednička vjerakoja bi omogućila sakramentalno zajedništvo uključivati i

određene doktri-ne i dogmatskedefinicije progla-šene jednostrano,od strane Katolič-ke crkve. To jenužno kako bismoodredili konkret-ne posljedice Papi-nih riječi izgovore-nih u Fanaru – ob-jašnjava Zizioulasdodajući kako se

12/2014 � Zvonik18

Crkva u Hrvata / Crkva u svijetuPriredio: Dragan Muharem

ova pojašnjenja prvenstveno odnose na središnju temu ak-tualnih ekumenskih teoloških rasprava – primat Rimskog bis-kupa. Ukoliko će kriterij za njegovo razumijevanje biti prvo ti-sućljeće, tada, kaže Zizoulas, neće biti poteškoća.

Komentirajući razmišljanja prema kojima bi se Crkvemanje trebale baviti teološkim razlikama, a više posvetiti za-jedničkom djelovanju na određenim društvenim područjima,Zizoulas je rekao kako je potrebno razlikovati „suradnju“ od„težnje za jedinstvom“, te naglasio kako „suradnja nije do-voljna“.

Zizoulas se osvrnuo i na duhoviti prijedlog carigradskogpatrijarha Atenagore da se teologe ostavi na nekom otokukako bi Crkve mogle nastaviti svoj posao, jer, kao što je i papaFranjo na povratku iz Turske rekao: „Budemo li čekali do-govor teologa, dan (jedinstva, op. a.) nikada neće doći!“ Iakose s jedne strane slaže s ovakvim razmišljanjima, metropolitZizoulas ističe kako je upravo „teologija podijelila Crkvu“,stoga ju „teologija mora i ujediniti“.

Na pitanje hoće li na skoroj svepravoslavnoj Sinodi bitiriječi o ujedinjenju s Katoličkom crkvom, Zizoulas kaže kakoće ta tema vjerojatno biti dotaknuta u najširem smislu, tekako će se u središtu ipak naći teme „pravoslavnog svijeta“./Bitno.net/

UN: Mladi moraju imati pristup pobačaju i kontracepciji

Prema nedavnom izvještaju Zaklade Ujedinjenihnaroda za stanovništvo, zakoni protiv pobačaja „ogra-ničavaju slobode i mogućnosti mladih“. U izvještaju senadalje tvrdi da mladi u čitavom svijetu – uključujućimaloljetnike – trebaju imati neograničen pristup kon-tracepciji i pobačaju bez privole ili znanja roditelja.

Adolescentima je oso-bito potrebna „hitna kontra-cepcija“, stoji u izvještaju tese preporuča dijeljenje pre-zervativa na ulici kao učin-kovit način promicanja kon-trole rađanja. O zakonimakoji za maloljetnike koji želeimati pobačaj zahtijevaju pri-volu roditelja, tvrdi da su„barijere u pristupu adoles-cenata informacijama i uslu-

gama“ te kako će imati pristup „sigurnijim“ i „legalnim po-bačajima“ ako ne moraju dobiti pristanak roditelja ili zakon-skog skrbnika.

Zakladu Ujedinjenih naroda međutim oštro su kritiziralebrojne udruge zbog promicanja pobačaja, istospolnih „bra-kova“ i kontracepcije. „Ukratko, izvještaj tvrdi kako je ključrazvoja osigurati maloljetnicima nenadgledano, neograni-čeno, javno financirano i, prije svega, neprokreativno spolnoponašanje“ – ističu iz Centra za obitelj i ljudska prava, doda-jući: Zaklada „pretpostavlja da će nametanje spolne anarhijeosigurati dobrobit mladih i čitavoga svijeta.“. /RV/

Papina poruka za Svjetski dan mira 2015.

„Odurna pojava“, „zločin protiv čovječnosti“, ko-jim su pogođeni „milijuni ljudi“, tim je riječima papaFranjo opisao ropstvo u svojoj poruci za Svjetski danmira pod naslovom „Ne više robovi, već braća“.

Poruka je podijeljena na dva dijela. U prvom Papa opi-suje mnoga lica ropstva i podsjeća na žrtve rada robova, se-lioce lišene slobode, zlostavljane, zatočene koji žive u nehu-manim uvjetima, ucijenjene od poslodavca; seksualne robove,djecu vojnike, žrtve ilegalne transplantacije organa ili prikri-venih oblika usvajanja, zarobljenike terorista.

No, koliko je lica ropstva, toliko je i njegovih uzroka. Kaoprvi Papa je naveo ontološki, uzrokovan grijehom koji izopa-čuje ljudsko srce: to je „odbacivanje čovještva druge osobe“,postupanje s njom kao s predmetom, sredstvom, a ne ciljem.Postoje i drugi uzroci: siromaštvo, nemogućnost pristupaobrazovanju i radu, „zločinačke mreže koji se bave trgovinomljudima“, oružani sukobi, terorizam, kazneno korištenje In-terneta za namamljivanje najmlađih. A tu je i korupcija, rekaoje Papa, koja prolazi kroz pripadnike policije i države.

Drugi dio poruke potiče na iskorjenjivanje ropstva „za-jedničkim i sveobuhvatnim“ djelovanjem, kroz „globalizacijubratstva“ koja se zna suprotstaviti „globalizaciji ravnoduš-nosti“, tako raširenoj u današnjem svijetu. Tri su načina nakoja institucije moraju djelovati: sprječavati zločin ropstva,zaštititi žrtve i procesuirati odgovorne. Korisni su također„učinkoviti kontrolni mehanizmi“, koji ne ostavljaju prostoraza „korupciju i nekažnjenost“.

Papa Franjo zatim poziva sve čimbenike u društvu, tra-žeći priznanje društvene uloge žene, dostojan posao i pris-tojne plaće za zaposlenike u tvrtkama, lance distribucije izu-zete iz fenomena trgovine ljudima, međuvladinu suradnju uborbi protiv „transnacionalnih mreža organiziranog kriminalakoje vode ilegalnu trgovinu seliocima“. /IKA/

U Mađarskoj zabranjen rad trgovina nedjeljom

„Nitko ne smije biti primoran na rad nedjeljom“,pojasnio je mađarski premijer Viktor Orban odlukuparlamenta u kojem dvotrećinsku većinu imaju zas-tupnici njegove stranke Fidesz.

Zabrana rada nedjeljom trgovinama ima odredbe kojeipak dopuštaju neke izuzetke koje se odnose na manje du-ćane (veličinom manje od 200 četvornih metara) u vlasništvuobitelji. Novim zakonom bit će pogođeni, prije svega, veliki tr-govački lanci koji su u Mađarskoj uglavnom u stranom vlas-ništvu.Usvajanje zakona nije prošlo bez kontroverzi – zabranise suprotstavio i Orbanov ministar gospodarstva MihalyWarga koji je rekao kako svaki peti Mađar svoju kupovinuobavlja nedjeljom. Naravno, tijekom javne rasprave zabranisu se protivili i predstavnici trgovačkog lobija. Oni tvrde kakoće zbog zabrane rada nedjeljom posao u njihovim trgovinamaizgubiti između 15 i 20 tisuća ljudi. /Bitno.net/

Zvonik � 12/2014 19

Crkva u Hrvata / Crkva u svijetu

zkvh

.org.r

s

Spolni odgoj mora voditi mladeda postanu svjesni različitih izražaja idinamizma spolnosti, ljudskih vred-nota koje treba poštovati. Prava je lju-bav sposobnost da se čovjek otvori bliž-njemu velikodušnom pomoći, ona jepredanje drugome radi njegova dobra;ona zna poštovati osobnost i slobodudrugoga; nije sebična, ne traži sebe udrugome, ona je poklanjalačka, a neprisvajalačka. Spolni pak nagon, akoje prepušten samome sebi, svodi se napuku tjelesnost i nastoji zagospodaritidrugim tražeći pri tom neposrednoosobno zadovoljenje (Odgojne smjer-nice br. 94).

Neki posebni problemi u svezispolnog odgoja upućuju nas na oso-bitu pozornost. To su predbračni od-nosi, koje Crkva iz opravdanih raz-loga ne odobrava. „Intimni se odno-šaji smiju imati u okviru braka, jer je-dino se tada obistinjuje nerazdvojivaveza, koju je Bog htio, veza izmeđuznačenja sjedinjenja i značenja pro-kreacije koje imaju ti odnošaji…Stoga spolni odnošaji izvan bračnogkonteksta jesu teški nered jer su izrazpridržan onoj zbiljnosti koja još nepostoji; oni su govor koji objektivnone odgovara ničemu u životu dvijuosoba koje još nisu ustanovile konač-nu zajednicu, koju nužno treba priz-nati i zajamčiti građansko društvo, aza katoličke supružnike i vjerska za-jednica“ (Odgojne smjernice, br. 95).Tu spadaju i neuredna očitovanja tje-lesne spolnosti koja su ćudoredni ne-red jer se događaju izvan bračnogkonteksta. Duboke vrednote ljubavipovest će mlade prema zrelosti i gos-podarenju samim sobom. Mladimatreba pomoći da trajno napreduju uvladanju svojim nagonima kako bi seu svoje vrijeme otvorili pravoj i nese-bičnoj ljubavi. U neuredne sklonostispada i masturbacija sa svojim poslje-dicama za cjelovit rast osobe. Premakatoličkom učenju „masturbacija je

teški moralni nered i to u prvom redustoga što se služi spolnom sposobnoš-ću na način bitno suprotan njezinojsvrsi te nije u službi ljubavi i životakako je Bog naumio“ (Odgojne smjer-nice, br. 98). Masturbacija i drugioblici samozadovoljenja donose prob-leme koji izazivaju „spolnu napetostšto je subjekt nastoji prevladati tak-vim ponašanjem. Ta činjenica zahti-jeva da pedagoški rad valja više us-mjeriti na uzroke nego li na izrav-no otklanjanje te pojave“ (Odgojnesmjernice, br. 99). Vodeći računa oobjektivnoj težini masturbacije, trebabiti oprezan u ocjenjivanju subjek-tivne odgovornosti. Osobi koja jesklona masturbaciji treba pomoći dase uključi u društvo, da se otvori i za-nima za druge kako bi se mogao oslo-boditi tog nereda i usmjeriti se premasebedarnoj ljubavi koja je svojstvenazreloj afektivnosti.

Homoseksualnost je problem skojim se sam subjekt i odgojitelj trebasuočiti sa svom objektivnošću. „Upastoralnom djelovanju takve homo-seksualce valja prihvatiti s razumije-vanjem i podržavati ih u nadi da ćenadvladati osobne teškoće i svojudruštvenu neprilagođenost. Njihovukrivnju valja prosuđivati razborito. Nesmije se međutim primijeniti nikakavpastoralni postupak koji bi im pružaomoralno opravdanje tvrdeći da su tičini u skladu s njihovim stanjem. Pre-ma objektivnom moralnom redu činiu homoseksualnim odnosima lišenisu svoga bitnog i nenadomjestivogcilja“ (Odgojne smjernice, br. 101).Obitelj i odgojitelji trebaju otkriti čim-benike koji su u korijenu homosek-sualnosti. Vidjeti je li to učinak krivaodgoja ili nedostatak normalnog spol-nog razvitka, stečene navike ili lošprimjer. Tu treba također voditi ra-čuna o crkvenom učiteljstvu togaproblema. Valja procijeniti je li to ne-dostatak osjećajnosti, nezrelost, op-

sesivni nagoni, zavođenje, društvenaosamljenost, izopačenost, neobuzda-nost. U dubini leži čovjekova urođenaslabost kao posljedica istočnog gri-jeha, koja može utjecati na gubitakosjećaja za Boga i čovjeka i imatiodraza na području spolnosti. Rodite-lji i odgojitelji će pružiti djelotvornupomoć u procesu cjelovitog rasta,prihvaćanjem takve osobe s razumi-jevanjem, ohrabrivanjem da pojedinacvlada samim sobom, nastojanjem okoobraćenja, ljubavi prema Bogu i bliž-njemu. Ako je potrebno takvu osobutreba uputiti i na liječničko psiho-lošku pomoć.

Droga i spolna neurednost. Dužaupotreba droge vodi tjelesnom i du-ševnom uništenju. Droga, krivo shva-ćena samostalnost i spolni nered iduskupa. Tu treba preventivno djelovati:„Ljubav i zauzetost odgajaju za vred-notu, za dostojanstvo i poštovanje ži-vota, tijela, spola i zdravlja. Građan-sko i kršćansko društvo mora znatiuvijek na vrijeme prihvatiti mlade kojisu krenuli stranputicom, koji suosamljeni, nesigurni i pomoći im dase ponovno prihvate učenja i uklju-če u rad, da dobro upotrijebe slobo-dno vrijeme. U tu svrhu valja osigu-rati zdrava mjesta sastajanja, radosti,aktivnosti i pružati priliku za noveafektivne odnose i solidarnost“ (Od-gojne smjernice, br. 105). U zaključkucrkvenog dokumenta Odgojne smjer-nice o ljudskoj ljubavi, ukazuje se nanužnost spolnog odgoja u čemu pred-njače roditelji, škola i Crkva. Važan jepojedinačni odgoj prosvijetljen s vje-rom. Svaki oblik spolnog odgoja na-dahnjuje se vjerom i od nje dobiva mi-lost kao neophodnu snagu. Pozivajuse biskupske konferencije da se po-vežu s roditeljima, kršćanskim zajed-nicama i odgojiteljima, radi skladnogdjelovanja na području koje je jakovažno za budućnost mladeži i za do-brobit društva.

12/2014 � Zvonik20

Crkva o obiteljiObitelj u Crkvenim dokumentima (10)

Odgojne smjernice o ljudskoj ljubavi (2)Piše: mr. o. Mato Miloš, OCD

25. 12. 2014. ----------------------------------------------------------------Božić

Zornica: Iz 62,11-12; Tit 3,4-7; Lk 2,15-20Danja misa: Iz 52,7-10; Heb 1,1-6; Iv 1,1-18

Ivanu je bila neophodna gotovo od-bojna riječ „meso-tijelo“ da dočara idejušto se dogodilo kad je vječni i neizmjerniBog, uzeo obličje čovjeka. Nadjenuli sumu obično poznato ime, „Isus“. Udomiose u skromnoj obitelji jednog zaseoka.Spasonosno je zamisliti Isusovo cjelovitočovještvo, Boga koji se rađa, raste kao isva ostala djeca, nisu mu nepoznata obič-na iskustva ljudskog života. Odlučio je osobno proživjetidramu ljudskog postojanja. Tako je sve, osim grijeha, budućida ga Isus nije učinio, postalo je posvećeno, te sva ljudskaiskustva nose otisak Božje ljubavi.

28. 12. 2014. --------------------------------------Sveta obitelj

Sir 2-6.12-14; Kol 3,12-21; Lk 2,22-40

Marija i Josip začuđeni slušaju Šimu-novo proroštvo o Isusu. On će za jedne bitiuskrsnuće, za druge propast, jer će razot-kriti skrivene misli srca. On će navijestitimilosrđe, ali i istinu, oproštenje, ali i pravdu. U susretu s an-đelom Marija ispovijeda da će Bog silne zbaciti s prijestolja,raspršiti oholice umišljene i bogate otpustiti praznih ruku.Ona se žedna pravednosti obradovala što će Bog gladne na-puniti dobrima i spomenuti se dobrote svoje. Molimo zaufani,Marijinom vjerom, da se po dobroti Božjoj nastani mir međunarodima i obiteljima, u srcu svakoga od nas, da tako Isusbude uskrsnućem na novi i obnovljeni život svakomu čo-vjeku.

1. 01. 2015. --------------------------------------Marija, Bogorodica

Br 6,22-27; Gal 4,4-7; Lk 2,16-21

Evanđelja škrto govore o Mariji. Dajunam jako malo elemenata za sliku o toj div-noj ženi. Današnji odlomak je opisuje kaoonu koja u svom srcu čuva sve događajeoko Isusova rođenja. O njima razmišlja. Iznenađena je, ali nijeuznemirena. Tu su anđeli, pastiri, siroto djetešce u kojemunazire Spasitelja. Svi se čude, govore o njemu, raspravljaju.Marija pak nije sklona govorkanjima, radije promatra i raz-mišlja u šutnji. Ona je žena koja ne bježi od otajstva. Ne uspi-jeva razumjeti, nego sve to sabire u svom srcu, čeka da to sa-zrije, kako bi u određeno vrijeme spoznala. Marija je svausmjerena k Bogu i pribrana, smirena, mudra, sposobna če-kati. Neka nam izmoli neke od ovih kreposti.

4. 01. 2015. ---------------------------------------------------------------------- 2. nedjelja po Božiću

Sir 24,1-4. 12-16; Ef 1,3-6. 15-18; Iv 1,1-18

Događaj skromnog Božjeg utjelovljenja nenadmašiva jeobjava Njegova otajstva. U toj jednostavnosti Bog objavljujesvoju slavu, zato mu pjevaju anđeli. Priprostim pastirima daje

spoznati blizinu vječnosti. U svojoj jednostavnosti oni pre-poznaju Božju blizinu: onima koji ga primiše podade moć dapostanu djeca Božja. Svi smo pozvani biti sudionicima istogBožjeg sinovstva, po božićnom Djetetu prihvatiti Božju ispru-ženu ruku. U Malom Isusu Otac nebeski rađa svakog čovjekaza svoje dijete. To je najuzvišenija objava dostojanstva svakeljudske osobe, jedinstvene dragocjenosti svakoga čovjeka. Oda je nikad ne pogazimo.

6. 01. 2015. -----------------------------------------------Bogojavljenje

Iz 60,1-6; Ef 3,2-3a.5-6; Mt 2,1-12

Evanđeoski tekst govori o mudracima,a ne o kraljevima, niti da ih je bilo trojica. Toje samo pobožna predaja. Ti mudraci sIstoka simboliziraju pogane koji prepoznaju Mesiju, njihovdolazak govori da je Isus došao za sve narode. Ti mudraci do-živjeli su svojevrsno obraćenje. Oni traže kralja, očekujući pa-laču, bogatstvo, moć, a nalaze siromašno dijete u špilji. Nisuga prezreli, nego mu se klanjaju. Ne očekuju nagrade, negoih oni prinose. Podsjećaju nas da je naš Bog ponizan, da do-lazi kao slabašan, u šutnji, ali on je naš Bog. Darujmo ga svo-jim srcima i poklonimo mu se.

11. 01. 2015. ------------------------------------------Krštenje Gospodinovo

Iz 42,1-4.6-7; Dj 10,34-38; Mt 1,7-11

Ovaj je događaj svojevrsni sažetakevanđelja. Krstitelj je izvršio pripravu, Isusse pun ljubavi saginje poput grešnika, aOtac ga proslavlja i Duh silazi na njega. Usredištu svega je ljudski gledano neobjašnjiva Isusova mesi-janska gesta. On je mogao zadiviti nazočne očitujući svoju bo-žansku moć, a namjesto toga On pokazuje kao običan čovjek,bez želje da pokaže kako nije grešnik. Ne srami se biti kaomi. To je gesta dubokoga utjelovljenja, dokaz ljubavi koji nasostavlja bez riječi. Uranjajući u Jordan Isus uranja u naše ljud-sko stanje slabosti i želje za promjenom. Ne sablažnjava nadnašim zlom, nego se saginje da nas podigne. Bog nam višenije dalek u svojoj savršenosti, nije čak više samo Otac, on jesada i naš brat.

18. 01. 2015. ----------------------------------------------------------------------2. nedjelja kroz godinu

1 Sam 3,3b-10.19; 1 Kor 6,13c-15a.17-20; Iv 1,35-42

Dva Ivanova učenika polaze za Isusom, a on se okreće ipita ih: Što tražite? A što mi tražimo od Isusa? Što nas potičeda idemo na misu, da vršimo njegove zapovijedi? Ovdje seraskrinkavaju naše puke navike i licemjerje. Ne možemo tekstajati i promatrati izdaleka, odmjeravati Učitelja s distanceda vidimo isplati li nam se stvarno poći za njim, pa u slučajuda nastanu poteškoće nismo previše blizu bez rizika da bu-demo pozvani na odgovornost. Dvojica učenika se nisu pla-šila Isusove blizine, nego su mu uzvratila: Gdje stanuješ?Upustili su se u traženje odgovora, te odlaze k Isusu, daiskuse njegov život izbliza, boraveći s njim. Nisu više zabo-ravili trenutak tog bliskog susreta s Isusom: bila je otprilikedeseta ura. Poslije toga trena njihov život više nije bio isti. Ašto mi odgovaramo na Isusovo pitanje? Ni naš život neće višebiti isti.

Zvonik � 12/2014 21

Uređuje: mr. Mirko Štefković Liturgija

zkvh

.org.r

s

Lijepo je ime Kolumba. Znači golubica. Sveta Kolumbase najviše štuje u francuskom gradu Sensu. Neki tvrde da jerođena u današnjoj Saragossi u Španjolskoj. Kći je plemeni-tih ali poganskih roditelja, koji su još štovali poganske bogo-ve. Kolumba je tako voljela kršćanstvo da je roditelji nikadanisu mogli nagovoriti na žrtvovanje poganskim bogovima. Urodnoj kući nije imala mogućnosti upoznati se s kršćan-stvom u svoj njegovoj širini i ljepoti, zato je Kolumba s neko-liko svojih prijateljica tajno pobjegla iz roditeljske kuće isvoga zavičaja u Vienne u današnjoj Francuskoj. Tu se upoz-nala s kršćanstvom i tu je bila krštena. Iz pokrajine Viennese povukla u Sens, gdje je živjela povučeno od svijeta u postui molitvama. Svojim uzornim životom mnoge je privuklakršćanstvu. Poganski su svećenici danomice optuživali maluskupinu kršćana u Sensu da ne štuju poganske bogove. Me-đu optuženima je bila i Kolumba. Car Aurelijan je spočetkabio blagonaklon prema kršćanima, a onda je naredio najok-rutniji progon kršćana. Car je ostavio Rim i došao osobno uGaliju (današnju Francusku), da i tamo muči i progoni krš-ćane. Uhvaćeni kršćani bi bili dovođeni na gradski trg. Ta-mo je bio podignut oltar poganskom bogu, gdje su, kako bispasili svoj život, morali žrtvovati bacajući tamjan na oltarnužeravicu.

Kolumbina je pobožnost izazvala rimske vlasti te je dos-pjela pred sud. Sudac i svi nazočni su bili zadivljeni njezinomiznimnom ljepotom. A dražest njezinoga lica izazvala je div-ljenje u svih. Nitko se nije zagledao u nju kao sam car Aure-lijan. Iz Kolumbe je zračilo dostojanstvo i sjaj djevičanstva.Zadivljen njezinom ljepotom, nagovarao ju je da se odreknevjere u Nazarećanina, da žrtvuje bogu Jupitru, pa će je uzetiza suprugu svome sinu. Careve riječi je Kolumba strpljivosaslušala, a onda je pred svima ispovjedila svoju vjeru. Reklaje da je ona za sebe davno prije odabrala zaručnika, koji jeugledniji, iznimniji i ljepši i od careva sina. Zato je odbilacarevu ponudu i nije htjela žrtvovati Jupitru. Kad ju je carpitao tko je taj njezin odabranik, odgovorila je da je to IsusNazarećanin, njezin otkupitelj za čije je ime ona spremna iumrijeti. Ponesen bijesom Aurelijan je odlučio Kolumbu zat-voriti i osramotiti u javnoj kući. Dok su mladu Kolumbuodvodili u javnu kuću, ona je čula glas Gospodinov koji joj jegovorio da se ne boji, jer će je on zaštititi. S puno pouzdanjau Gospodinovu pomoć, Kolumba je pavši na koljena žarkomolila u sobi. Od mladića koji ju je htio osramotiti spasila juje medvjedica koja je iznenada za mladićem prodrla u sobugdje se nalazila Kolumba. Zvijer je smjesta nasrnula na nasil-nika, koji je ipak uspio pobjeći. Za nasilnikom je izišla imedvjedica ne naudivši ni malo Kolumbi. Kolumba je zah-valila Spasitelju koji ju je izbavio iz dvostruke opasnosti. Nato je car zapovjedio da se Kolumba spali u kući gdje se nala-zila. I kad je kuća već bila sva u plamenu, dojurio je mladićkoji ju je imao silovati te ju je izbavio iz zapaljene kuće.Mladić se pokajao za svoju grješnu namjeru, te je odlučiospasiti Kolumbu ili s njom zajedno umrijeti. Bog je tako izba-vio Kolumbu i od nasilnika i od medvjedice.

Kako Kolumbu nisu mogli spaliti na vatri, Aurelijan jenaredio da se Kolumba muči i ubije. Mučitelji su je zatimokovali, pa su joj željeznom kukom kidali tijelo. Na kraju sujoj tako izmučenoj odrubili glavu. I mladić koji ju je izbavioiz ognja imao je biti pogubljen. Nakon smaknuća Kolumbinotijelo je dulje vrijeme ostalo nesahranjeno. Jednoga danajedan plemić – slijepac se dao dovesti do mjesta gdje je leža-lo Kolumbino tijelo. Dotaknuo je tijelo svete mučenice, iodmah progledao. U znak zahvale, dao je sahraniti Kolum-bu. U Sensu je kasnije u njezinu čast podignut samostan ilijepa crkva. Kolumbino štovanje se proširilo daleko od gra-da Sensa. Kršćani su je uvelike štovali već u 6. stoljeću. U 7.stoljeću je nad njezinim grobom podignuta bazilika i nad-grobni spomenik. Samostan svete Kolumbe je u Sensu pos-tojao 660. godine. Kolumbine relikvije su uništene zajednosa samostanom 1792. godine.

Sveta se Kolumba prikazuje na slikama na lomači sanđelom koji joj se ukazao dok je umirala. Prikazuju je s kru-nom na glavi, okovanu lancima, a kraj nje stoji medvjedica,koja joj je prema legendi obranila čast. Na nekim slikama jevidimo kako na lancu vodi medvjedicu ili psa. Prikazuju je is knjigom ili s paunovim perom. Neki kipari je prikazuju sgolubicom, na lomači... Nadbiskupski muzej u Kölnu nosinaziv Kolumba zato što je podignut na ruševinama nekadaš-nje župne crkve svete Kolumbe. To je bila najbogatija i naj-ljepša crkva u gradu. Potpuno je razorena za vrijeme Drugo-ga svjetskog rata. U ruševinama je ostao neoštećen Gospinkip. Tamo je podignuta i crkva koju vjernici zovu Gospa odruševina „Madonna in den Trümmern“. U Portugalu višemjesta nosi njezino ime: Santa Comba.

Kolumba pomaže kod bolesti očiju i kod velikih kiša.

Prema: Georg Ott, Legende von den lieben HeiligenGottes, Abendsberg, 1863.

12/2014 � Zvonik22

Svetac mjeseca31. prosinca

Sveta Kolumba (* u Sensu ili Saragossi † oko 272.)

� Kći poganskih roditelja � u djetinjstvu zavoljela kršćanstvo � ostavila roditelje samo da se krsti �� djevojka iznimne ljepote � odana postu i molitvi � svojom dobrotom mnoge privukla kršćanstvu �

� zaručila se s Isusom � odbila carevu ponudu za udaju � zaštitila je medvjedica � obratio se nasilnik �� slijepac ozdravio na njezinu grobu � uništene njezine moći � zaštitnica od bolesti očiju i od velikih kiša �

Piše: Stjepan Beretić

Ove misli izrekao je otac Gerardu svom razgovoru s Isusom na Božić,kada slavimo otajstvo Rođenja Kris-tova, kojeg je otac Gerard na osobitinačin častio i iz njega, kao iz rudnikapronalazio neiscrpivo blago vjere,nade i ljubavi. Na taj način se suobli-čavao samome Kristu u vršenju voljeBožje. Kako se u Isusu ostvarila Božjavolja i otac Gerard je bio siguran daće biti uslišan kada moli Gospodinovumolitvu: Sve što ištemo u molitvi bit ćenam (Mk 11,24), tj. tko se moli sveima što mu triba. Isuse, ja ištem mi-lost, da se za sve ništavno, rastresenomišljenje odmah pokajem.2 Kao praviIsusov učenik otac Gerard je iz danau dan Božju volju spoznavao i vršiošto pokazuju njegovi vlastiti zapisi.Kako je otac Gerard prepoznavaoBožju volju? Tako, što je cijenio Isu-sov nauk sadržan u evanđeljima i Bož-jim zapovijedima, njega prepoznavao,o njoj razmišljao, s Isusom razgova-rao i u praksu svakodnevno primje-njivao: Tvoje ćemo Zapovidi sliditi ivazda mir i pravu slobodu uživati.3

Možemo s pravom reći da su se u ocuGerardu susretale dvije volje; voljagrešnog čovjeka, kako je otac Gerardsebe nazivao, i Božja volja. Isus jerekao da nitko ne može doći k Ocu,ako ga Otac ne privuče (usp. Iv 6,44).Nebeski Otac je oca Gerarda privla-čio, a o. Gerard je objeručke privla-čenje sasvim slobodno prihvatio. Nijedovoljno poznavati evanđelje i Božjezapovijedi, nego prionuti uz osobu, ato može biti samo po Duhu Svetom

kojega Isus šalje. Otac Gerard se savpredaje nadahnuću i vodstvu DuhaSvetoga, kako piše u Gerardovim spi-sima: Sav se narod divio Isusovunauku (Mk 11,18). Dakle, kad je savnarod želio čuti Isusov nauk, moramga i ja želiti ne zbog slasti, nego zbogljubavi Isusa.4 Duh Sveti je ocu Ge-rardu dao razbor kojim je uočavao štoje volja Božja, što je dobro, ugodno isavršeno za njega i za vjernike koje jeduhovno odgajao i vodio. Krepost raz-boritosti primljena od Duha Svetogane odnosi se samo na Gerardov sva-kodnevni život, nego i na potpunuspoznaju volje Božje sa svakovrsnommudrosti i duhovnom razumijevanju.To je život koji je mio Gospodinu. Ge-rardova molitva nije bila drugo do lipo Božjoj volji: Zato ću Tebe držat zaupravitelja moje volje, kaže o. Gerardu svome razgovoru s Isusom.5

Nije dovoljno poznavati što Isusu evanđeljima uči, nego to provoditi ukonkretno djelo. To provođenje uživot zapravo je kršćanski život na ko-jega smo svi pozvani, a osobito po-svećene osobe, za razliku od životaprema ljudskim strastima. Volja Božjatraži od nas svetost, zahvaljivanje,strpljivost, vladanje po Božjim zapo-vijedima. To čini čovjeka slobodnim ipoput orla spremnim za let u visineBožanske mudrosti i slobode. OtacGerard uči da je provođenje Božjevolje moguće, jer Bog je onaj koji unama proizvodi i htijenje i djelovanje(usp. Fil 2,13). Na taj način se ostva-

ruje zajedništvo volja, slaganje milo-sti i slobode. Bog zna tajnu kako sklo-niti naše srce, a da nam ne čini nasiljai da nas privuče k sebi bez prisile.Zato šalje svoga Sina da on po muci,smrti, uskrsnuću, uzašašću i slanjuDuha Svetoga uspostavi stanje savr-šene i konačne slobode za sve kojipristaju uz njega u vjeri i ljubavi. Slo-boda koju nam je pribavio Isus Kristnije plod apstraktne nauke. Ono jeplod povijesnog događaja, pobjedo-nosne Isusove smrti i osobnog dodiras Kristom po sakramentu krštenja.Slobodni smo u tom smislu što smo uKristu dobili mogućnost da unaprijedživimo u prisnosti s Ocem i da ne bu-demo sputani sponama grijeha, smrtii zakona. Pridružujući nas otajstvusmrti i uskrsnuća Kristova, krštenjeje dokrajčilo naše robovanje. Po krš-tenju smo primili duha posinjenja, ane duha ropstva (Rim 8,14-17), dapred ljudima navješćujemo divnaBožja djela (Dj 2,29; 4,13). Živjeti slo-bodu koju nam je pribavio Isus Krist,ozbiljna je stvar. To nije sladunjavogovorenje: Isuse, ljubim te, Isuse, lju-bim te… Ljubav je žrtva i darivanje,zahvalnost i potpuno predanje Božjojvolji u dobri i u zlu. To je ono što usvom osobnom razgovoru s Isusomzapisuje otac Gerard: Na Tvoj križ pri-kuj me! Ovako prikovan, nek sam ipakslobodan na Te u Svetohraništu gledat,da se znam i onda veselit, kad već teretne mogu savladat… Ovako prikovanza grih sam nesposoban… Dakle, mojaje pisma: Zakovan za križ, za dobro,makar tilo bilo modro.6 To je Gerar-dova sloboda.

(Svršetak)

----------------------1 Razgovor s Isusom, str. 128, (003947).

2 Naslađivanje duše, str. 15, (003703).

3 Razgovor s Isusom, str. 128, (003947).

4 Naslađivanje duše, str. 15, (003703).

5 Razgovor s Isusom, str. 69, (003888).

6 Razgovor s Isusom, str. 128, (003947).

Zvonik � 12/2014

Naš kandidat za sveca

Dostojanstvo čovika je sloboda. Al pravu je sloboduizgubio Adam i mi s njim. Slobodu gubimo kada gri-šimo. Danas se ipak radujemo, jer si se Ti rodio… odgrija oslobodio. A naći slobodu dobre volje, mir, nije rop-stvo nego prava i slatka sloboda… Tvoje ćemo zapovidisliditi i vazda mir i pravu slobodu uživati.1

Govori vam sluga Božji o. Gerard Tomo Stantić, karmelićanin

Sloboda (11)Piše: mr. o. Mato Miloš, OCD, vicepostulator

23zkvh

.org.r

s

Stanovnici Vajske većinom su poljoprivrednici. Kada na-dođe zima, njima dođe odmor. Ljudi su bili slobodniji i dospi-jevali su za kojekakve šale, običaje pa i praznovjerja. Pogo-tovo su to činili pripremajući se za Božić. Tako se na Sv. Bar-baru sijalo žito za Božić, što je bilo popraćeno radošću i išče-kivanjem da niče.

Posebni su običaji bili vezani uz Sv. Luciju. Od tog dana(13. prosinca) pisalo se do Božića svaki dan vrijeme vjerujućida će takvi biti mjeseci tijekom sljedeće godine. Djevojke binapisale 12 muških imena i svaki dan do Božića izvlačile bi pojednu ceduljicu s imenom i koji bude zadnji, taj će joj biti za-ručnik. Od Sv. Lucije do Badnjeg dana kokoši se hranilo uobruču da se ne razilaze i tako ne izgube. Kokoši se u te danenije vabilo da ne bi u novoj godini bilo prazno dvorište i dane bi živina uginula. Navečer bi se netko obukao i plašiodjecu. Na taj su ih način poticali da budu poslušna roditeljima.

Dan prije Badnjaka zove se kokošji badnjak. Taj se danpazilo tko prvi dolazi u kuću. Ako je došao muškarac, u novojgodini bit će među pilićima mnogo pijetlova. Ako je prvodošla žena, značilo je da će biti malo pijetlova, a mnogo ko-kica. Djecu su taj dan strašili da se ne tuku, jer će onda imatiu novoj godini čireva.

U očekivanju BožićaBadnji je dan priprava za Božić. Taj dan je strogi post pa

se nadoknađivalo rakijom. Ujutro se rano načupala slama,koja je bila svezana i spremljena za sobu. U peći su se ložilipanjevi da bi se dobro zagrijala peć i soba za Badnju večer.Kad je večera bila gotova, domaćin je unoseći slamu i čestita-jući Badnjak, Adama i Evu, Isusovo porođenje pitao: „Što rečeBog?“ Svi ukućani su odgovarali: „Bog reče da se veselimo.“Zatim se širila slama, palila božićna svijeća i zajednički se mo-lilo. Ispod stola se postavio ham za konje, jer se na Božić nijeradilo. Košara ili vreća žita ili kukuruza stavljala se takođerispod stola i tom hranom se hranila stoka za vrijeme božić-nih blagdana. Na raonik se sipalo tamjana, pod stolnjak sestavljalo slame i novac. Božićno drvce u hrvatskim šokačkimkućama je novijeg datuma. Kada se sve postavilo na stol, do-maćin je uzeo jabuku i izrezao na onoliko kriški koliko jeimao članova obitelji. Kriške su umakali u med i jeli isto i češ-njak. Jabuka se rezala u znak jedinstva obitelji, da se sjetiš skim si jeo jabuku na Božić. Luk je bio zaštita od vještica. Žmi-

reći svatko je uzeo orah iz košarice a čiji je bio pokvaren vje-rovalo se da će taj biti bolestan. Ispod stolnjaka se izvlačilaslamka a čija je bila najdulja, vjerovalo se da će taj najdulježivjeti. Zatim se lomio kolač – badnjača. Večera je bila posna.Grah (papula), tašci (u Plavni su to perke), rezanci s makomi orasima. Za tu zgodu spremao se kompot koji se jedino nabadnju večer jeo zajednički. Nazdravljalo se dobrim vinom ipjevale su se božićne pjesme. Poslije večere gasile su se svi-jeće s vinom i pazilo se na koga ide dim, jer bi taj u novoj go-dini bio kandidat za smrt.

Čim se završila večera, djeca su odlazila po kućama pje-vati božićne pjesme pa bi dobivali darove. U stara vremenadobivali su suhih šljiva, krušaka ili jabuka. Poslije večernjegpredaha svi su išli na polnoćku. Po završetku polnoćke mlađisu starijima uz rukoljub čestitali: „Čestitam Bog i Božić, Isu-sovo porođenje“. Došavši kući, pekle su se kobasice. Svi suukućani spavali tih dana na slami, kreveti se nisu razmještalidok je bila slama u sobi.

Drugi dan Božića se ide čestitati svetoga Stjepana a tre-ćeg dana svetog Ivana. Na svetog Ivana nosilo se blagoslovitivino. To su vino pili svi članovi obitelji, svaki pomalo, a ostalose čuvalo kao lijek ako se netko razboli od grlobolje. Ujutrorano, na Mladence, iznosila se slama i na putu se palila uz pje-vanje. Djeca tog dana idu šibati na spomen Nevine dječice.

Božić u PlavniVjerski život i običaji u Plavni slični su ovima. To su dani

zanosa i radosti. Prema kazivanju Kuzme Mišića, 1980. go-dine o Badnjaku kao običaju o Božiću u arhivu povijesnoistraživačkog odjela HKUPD-a „Matoš“ čuva se sljedeći zapis:

Kako se približava Božić, domaćin i domaćica s dicomse raduju dolasku ovoga velikog blagdana. Dan prije Bad-njaka otac obitelji ode u šumu i odsiče jelku te je donese kući.Mater na drvo naviša šećera, svićica i prethodno pozlaćenioraha. Na sam Badnjak ujutro domaćin pripremu jedan velikinaramak slame koji će se te večeri uniti u sobu. Na taj dan seod pamtivika posti u obiteljima, pa se i takva jila posna pri-premaju. Uvečer, prije same večere, svi se okupe u sobi i otacobitelji unaša slamu koju je jutros pripremio. Na vratima gadočekuje domaćica s upaljenom svićom. Domaćin pozdravljas „Faljen Isus i Marija, čestitam Vam Badnje veče, Adama i

12/2014 � Zvonik24

Reportaža

Običaji o Božiću u Vajskoj i PlavniPiše: Zvonimir Pelajić

Evu“. Domaćica koja ga dočekuje i svi nazoč-ni odgovaraju: „Navike, živio.“ Domaćin una-ša slamu i stavlja je na srid sobe i prije negose slama prostre po sobi izvlače se pune vlatikoje se stave u čašu i na sto. Neke vlate sestavljaju pod stolnjak na stolu. Zatim se slamaprostre po ciloj sobi, a dica čestitaju starijimaBadnje veče i poljube ih u ruku. Na stolu jeveć pripravljena čaša sa zrnima žita i tri svićeu njima, koje se sada pale. Najmlađi član obi-telji se okreće oko sebe držeći u desnoj rucičašu s upaljenim svićicama. Kada se okreneoko sebe, stane, pozdravi prisutne s „FaljenIsus i Marija, čestitam vam Badnje veče.“ Točini tri puta. Iza trećega čestitanja stavi čašus upaljenim svićicama na stol, puhne u njih iugasi ih. Onaj na kojega ide dim s ugašenisvićica će, prema predaji, prvi umriti. Sadase pristupa večeri koja je posna, a sastoji seod perki, rizanaca s makom, dunsta od šljiva,meda, oraha i suhoga grožđa. Iza večere naj-mlađi članovi obitelji odlaze kod rođaka i prijatelja noseći„Betlem“. Kada dođu u kuću spuste Betlem i pivaju božićnepisme. Zatim čestitaju Božić, starije poljube u ruku, a ovi ihdarivaju novcem, jabukama, orasima, suhim šljivama ili smok-vama. Najstariji nose darove. Dobivene darove će svi skupapodiliti. Stariji posli večere malo prilegnu na slamu, ili otiđuk prijateljima ili u komšiluk, da tamo dočekaju vrime do po-laska na polnoćku. Prid ponoć svit sa svi strana žuri premažupnoj crkvi na polnoćku. Polnoćki se najviše raduju dica. Iza

polnoćke prid crkvom jedni drugima čestitaju rođenje Isu-sovo. Kada se vrate kući, čestitaju rođenje Isusovo onima kojinisu bili na polnoćki, a dica starije poljube u ruku.

Tako je to bilo nekada, a većina od ovih običaja je ob-novljena osnutkom hrvatskih udruga u ovim mjestima.

/Izvori: A. T. Augustinov, Kulturna povijest Vajske, Vajska,1972.; Zapis kazivača Kuzme Mišića, Plavna, 1980.;

Arhiv HKUPD-a „Matoš“ Plavna/

BadnjakZa Badnji dan u Sonti su nekada sve kuće bile detaljno

čišćene, kao i dvorište, štale, šupe, svinjci i kokošarnici.Slama koja će se unositi uvečer u kuću, također je bila pri-premljena. Pihtije (lučenje) koje su se jele kao doručak za vri-jeme božićnih dana, priređene su kao i razni sitni kolači, pret-hodnih dana.

Na sam Badnji dan se nije rano ustajalo, da se ne bi pa-lilo svjetlo. Pošto je to dan Adama i Eve, običaj je bio, a i sada,da se čestita svima koji nose njihova imena sa: „Čestitam tiAdama i Evu.“ Doručkovalo se papule. To je pašteta od ku-hanoga graha, bijeloga luka, jače začinjena solju i ljutom, sit-nom, crvenom paprikom. Kuhano se nije jelo do večeri, a pos-tilo se tijekom cijeloga dana i večeri.

U kućama se pripremala hrana za večer. Pekla se kvasnapogača badnjača. Bila je okruglog oblika, a na gornjoj stranije napravljen križ od tijesta koji ju je dijelio na četiri dijela. Iz-među krakova križa su se od tijesta pravili mjesec, zvijezde,vlati žita, domaće životinje i živad. Ukućani koji su imali kravupripremali su i zdravljaču. Pogača je bila u obliku križa, a navrhovima zasječena kao pet prstiju na rukama. Osobno, pret-postavljam da je to simbolika bračnih vrijednih ruku u Kristu.Badnjaču i zdravljaču je pripremala domaćica s djecom. Zavečeru se kuhala posna grah čorba ili posna riba s tijestom,obaška rizanaca, tijesto s makom, čikmaki ili orasima. Ako jebilo posne male, bijele ribe, stavljala se na trsku, umjesto gra-

dela i pekla u pećnici ili peći bez masnoće. Svi u obitelji su ra-dili na pripremanju hrane, a naročito ženska čeljad u opušte-nom predblagdanskom raspoloženju pjevajući svete pjesme.

Pred večer se još jednom počisti, pomete kujna. To radidjevojka za udaju, iznosi lopaticu s pometenim na dvorište isluša na koju će stranu zalajat ker – na tu stranu će se udat.

Pred večer se naročito pazilo da se svjetlo pali kad je većnegdje upaljeno, jer nesrića ide tamo di je prvo svitlo. Slama seunosila u kuhinju, koja je služila i kao dnevna soba. U unoše-nju slame je sudjelovala, također, cijela obitelj. Mati i djeca suprihvaćala slamu koju je unosio otac s riječima: „Čestiti vam

Zvonik � 12/2014 25

Reportaža

Božić u Sonti nekadPiše: Ruža Silađev

zkvh

.org.r

s

Adam i Eva i Badnje veče.“ Mati prihvaća slamu donosiispred astala, na nju malo sjeda, da nam kokoše bolje nesu isidu (o nasadu). Otac i mati kao i djeca raznose slamu po so-bi. Mati kvoca (oponaša kvočku), kvo, kvo, a djeca oponašajupiliće, pipićok, pipićok.

Na stol se stavljalo u vreću malo slame, malo se pritislada se stol izravna (ta slama se na Tri Kralja vezivala na voćke,vjerujući da će ih štititi od mraza, a pomalo se stavljala i u gni-jezda kvočaka da bi bolje izlegla piliće), vlati žita i metalnihnovaca, da bude kruva i novaca. Sve se prekrilo stolnjakom,krušnim tarkom. Na stol se prvo stavljala badnjača i zdrav-ljača, ostala pripremljena hrana, rakija, vino, boca kompota(dunca), dunje, suhe šljive, višnje, orasi i crvena jabuka (kojase nosi na Sveta Tri Kralja u crkvu na blagoslov, te se podijelimeđu članovima obitelji).

U Sonti se nije pravio adventski vijenac u predbožićnovrijeme. Razne molitve i Zlatna krunica se molila svaku večeruz običnu ili posvećenu svijeću. Na Badnji dan, u čašu za okre-tat se, stavljalo se pomiješano žito i kukuruz s tri svjećice (cr-vena, bijela i plava) i između njih vlati žita.

Prije večere dolazio je anđel sa kriškringlom (božićnodrvce). Anđeli su bili obično susjedi zamaskirani s manjimsitom na licu, u bijeloj opravi. Anđeo je tražio od djece da iz-mole Očenaš. Zauzvrat bi dobili drvce, koje je najčešće bilodrvce četinjače, ali u gladnim godinama je mogao biti i šim-šir ili grana od bilo kojeg drveta. Ako su roditelji morali pri-bjeći ovoj drugoj opciji, nisu bili baš najsretniji (eto ni za Božićnismo ko drugi svit). Kriškringli su roditelji skrivali od djece,dok su ga ukrašavali i djeca bi ga prvi put vidjela tek na Bad-nju večer, kada bi ga donio anđeo. U sveopćoj nestašici i si-romaštvu ukrasi se nisu kupovali. Orasi bi se pažljivo prepo-lovili, sadržaj upotrijebio za kolače, a prazni orasi se slijepili,ofarbali najčešće srebrom i objesili na drvce. Ukrašavalo ses božićnim bombonima, domaćim kolačima i kupovnim lut-kama i konjima od kolača. Stavljalo se pamuka po drvcu, kojije sličio napadanom snijegu.

U Sonti se jako vodilo računa da se nikome za Božić nebude dužan, jer se onda to tumačilo, najgorji smo.

Ispred trpeze, prije objeda, na Badnju večer, kao i prijesvih ostalih objeda tijekom Božića, najprije, najmanje dijete,pa su se onda i ostala djeca smjenjivala, okretala se s desnana lijevo, kako kosa kosi, s čašom u ruci i upaljenim svjećica-ma, a nakon Očenaša (koji započinje mati), govoreći FaljenIsus, čestitam vam Adama i Evu i Badnjak! Ostali su odgova-rali Živ i zdrav bijo! Tako se činilo tri puta. Djetetu otac pružačašu s vinom, dijete uzima gutljaj, a zatim gasi svijeće, prs-kajući vinom iz usta, još uzima koji gutljaj i popije. Pazi se nakoju stranu tj. na koga ide dim. Vjerovalo se da će ta osobaprva od obitelji umrijeti. Neposredno prije objeda, mati moliOčenaš, zahvaljuje Bogu na svim milostima i moli da i slje-deći Božić obitelj skupa dočeka. Otac prekriži, prikrsti Ba-dnjaču s donje strane, na vrh u sredinu sipa nekoliko kapivina, reže pogaču u križ, vadi prvu četvrtinu, te dijeli prvosupruzi, pa onda ostalima. Od svakoga jela prva ona proba, paonda otac, te ostala obitelj po starosti. Zdravljača se samo pre-križila i ostavila u krušni tarak do Nove Godine (tada se pre-križila, „prsti“ su se odrezali i podijelili među članovima obi-telji da ih pojedu a ostalo se razdijelilo životinjama i naravno,kravama). Za vrijeme večere nije bilo preporučljivo ustajatiod stola. Zato je sva hrana, piće i poslastice bilo brižno ranijepostavljeno na trpezi.

U prozor se tijekom večeri postavljala svijeća zabodenau izraslo zeleno žito (obično u tanjuru), posijano na svetu Bar-baru ili na svetu Luciju. Tijekom večeri se baci tamjan na špo-ret čiji je miris upotpunjavao svečanu atmosferu. Poslije ve-

čere obitelj se opruži na slami. Kreveti se na Badnjak nisurazmještali nego se spavalo na slami.

U selu, na ulici, nakon večere je bivalo vrlo bučno. Mom-ci i djevojke su izlazili iz kuća na ćoš (ugao ulice), svirali utada vrlo popularne usne harmonike, tambure, frule i harmo-nike. Pjevale su se uglavnom božićne pjesme. Mlade i sredo-vječne, udane žene su u grupama prolazile selom i gledalekroz prozore (s kojih su bile sklonjene zavjese) u sobe svojihmještana. Svaka domaćica se trudila urediti sobu (s najljep-šim ćilimima i prekrivačima, ponjavama koje je imala) i blis-tavim kriškringlom. O tomu se kasnije pripovijedalo u najbo-ljim namjerama.

U ponoć, se išlo u crkvu na pološnicu. Polnoćka je bilauvijek brojno posjećena. I oni koji nikada ne idu u crkvu napološnicu su dolazili. Crkva se uvijek uljepšavala s ćilimimakućne izrade, koje su Šokice vrlo rado izrađivale. Mlađahnedjevojke, tinejdžerice, švigerice, su ponosno zauzimale prveredove ispred klupa, kora, pa onda vremešne djevojke i mladetek udane žene, koje su u nedostatku mjesta, stajale i s objestrane uz kore. U korama su sjedile starice i starci, a iza korasu stajale sredovječne žene. Svi su se oblačili u najsvečanijai najljepša ruva, ruha. Djevojke u pulanku, s obavezno ukra-šenim kukuljom (vrsta frizure) muškadlom. Tek udane ženesu se također odjenule u pulanku, a na glavu bi stavljale bo-gato urešene kapice s prirodnim cvijećem i aplikacijama ruč-ne izrade. Starice su također odijevale tradicionalno ruho,koje je bilo malo skromnije. Mlade, vremešne žene, pa čak ione starije koje su nosile na glavi maramu, znale su staviticvijet između uha i marame. Bjelilo je bilo u modi, te su semnoge ženske osobe puderisale, rumenile i crvenile usne, la-loke. Udane žene su nosile pod miškom male ćilime, ćilimce,koje su u crkvi prostirale na pod i na njima stajale tijekom ci-jelog Bogoslužja. Boja ćilimaca se kretala od svjetlijih do tam-nijih prema godinama osoba koje su ih nosile. Starice suimale također male ćilime sa sobom, ali tamnih boja, naštrafte, štrafle, koji se zovu guberci. Inače, ti mali ćilimi su senosili i u drugim vjerskim prigodama. Ako se u redovimaispred kora našla mlada žena koja je odbjegla, prilazio joj jekapelan, a ponekada i svećenik i uskraćivao mjesto naprijed(i u drugim vjerskim prigodama), jer se smatrala nedostoj-nom da stoji u prvim redovima. Muškarci se na polnoćkunisu odijevali u svečane narodne nošnje, već u uobičajenosvečanije ruho.

Poslije polnoćke se čestitalo ispred crkve jedni drugimasa: „Čestit Božić i Isusovo porođenje!“ Odgovor je: „Fala, živi zdrav bijo!“ Ljudi se nisu međusobno ljubili prilikom česti-tanja, jedino se ljubilo svećenika u ruku, kao i muškarcestarce. Svi mladi muškarci, oženjeni te godine, bili su pozi-

12/2014 � Zvonik26

Reportaža

vani u tastovu (didinu i bakinu) kuću, na friško pečene, tekprodimljene kobasice, rebra i podgrlinu iz salamure. Pozivanisu također i po neki budući zetovi za koje se sa sigurnošćumoglo očekivati da će postati pravi zetovi u dotičnoj kući.

Prvo božićno jutro se dočekivalo na slami. Poslije doruč-ka, lučenja, slijedile su mise u crkvi. Mala misa, hrvatska, ma-đarska i švapska misa i velika hrvatska misa. Sveti Stjepan iSveti Ivan se proslavljao čestitkama, ČESTIT BOŽIĆ I SVETISTIPAN, ČESTIT BOŽIĆ I SVETI IVAN. Male muškarčiće semalo povuklo za uši na gore, da brže i bolje rastu sa riječima:„Živ i zdrav bijo“, a šaljivdžije bi dodavale: „Brzo naraso, vojs-ku odslužijo i još se brže oženijo!“.

Svakoga božićnoga dana na ulici je bilo neuobičajenoživo. Prezali su ljudi konje u velike drvene sanke. Na njih susjedali tamburaši, banda, momci i djevojke i u raspjevanom irazigranom raspoloženju obilazili selo.

Uvečer su se mladež i mladi bračni parovi skupljali pokućama i valjali, buretali po slami. Par po par. Muško i žen-sko. Ako se i dogodio, kakav neprimjeren ispad, onaj koji gaje učinio bi bivao izbačen iz takvoga društva. Cika, vriska, ra-dost i veselje su bili obilježje božićnih večeri i uopće cijelogaBožića.

Mladinci ili Nevina dječicaNa blagdan Nevine dječice ili kako se to kaže u Sonti,

Mladinci, izjutra rano, prvo mati a onda i otac uzimaju prutiću ruke i malo još u postelji simbolično šibaju djecu po turu,govoreći: „Živ i zdrav bijo! Živ i zdrav bijo!“.

Tog jutra, još po mraku se iznosila slama iz prostorija.Van na ulicu. Opet i u iznošenju slame je sudjelovala cijelaobitelj. Za djecu je to bio još jedan događaj za pamćenje.Ispred svake kuće bi se palila slama, a nebo iznad Sonte bi do-bivalo crveni odsjaj, zbog velikog broja vatri. Pjevalo se: „OšoBožić u Stapare, privedite ga! Ako ljudi nisu doma, žene ćega! Ošo Božić u Stapare, privedite ga, ako stari neće, dica ćega!“

Poslije ispraćaja Božića, djeca naročito, a i stariji odlazilibi kod susjeda i rođaka s prutom, također u šibanje. Stariji subili čašćeni vinom, rakijom i božićnim kolačima. Djeca su do-bivala simbolične darove, bombone, orahe, suhe šljive. Smi-jeh i veselje se nastavljalo. U kući se radilo samo nužno, okokuhanja, održavanja higijene i oko stoke i živine, sve do TriKralja.

Zvonik � 12/2014 27

Reportaža

Od osnivanja, 22. siječnja 2002. go-dine, u Kulturno prosvjetnoj zajedniciHrvata „Šokadija“ iz Sonte, pored lo-kalnog tradicijskog i kulturnog, njego-valo se i vjersko naslijeđe. Tadašnji son-ćanski župnik, vlč. Željko Augusti-nov, umnogome je podupirao osnivanjei redovit rad nove Zajednice. U prvedvije godine rada, dok nisu dobili pros-toriju u Domu kulture, ustupio im je nauporabu vjeronaučnu dvoranu župnogadoma.

„Šokadija“ je od samoga početkarada sudjelovala u vjerskom životužupe Sonta. Već u godini osnivanja čla-novi su, odjeveni u starin-ske šokačke narodne noš-nje, početkom jeseni sudje-lovali na misi zahvalnici, aod naredne godine, pa svedo danas, mješoviti pje-vački zbor, uz pratnju tam-buraškog sastava redovitoodržava uskrsne i božićnekoncerte u crkvi sv. Lovre.

Božićni koncerti seodržavaju na pola sata prijepolnoćke. U početku je tosonćanskim vjernicima bi-lo vrlo neobično, poneki,konzervativniji od ostalih,čak su se i sablažnjavali.Do tada u crkvi nisu ni čulini vidjeli druge pjevače dogosponoša niti glazbenikedo kantora i orgulja, a sadsu se ispred oltara nena-dano stvorili pjevači i tam-

buraši u narodnim nošnjama. Vreme-nom su ove koncerte prihvatili svi vjer-nici, pa posljednjih godina na polnoćkuredovito dolaze pola sata ranije, kako biuživali u ovim koncertima.

U vrijeme župnikovanja vlč. Do-minika Ralbovskog njegova sestra,katehistica Kristina okupljala je velikibroj djece i mladih, pa je s njima prire-đivala mnoge sadržaje, od recitala i pje-vanja, do malih igrokaza. U nekolikonavrata za Božić je organizirala čak i„Živi Betlem“, na veliku radost vjer-nika. Ispred crkve bi bila postavljenavjerna kopija štalice, pa bi mladi, odje-

veni u odore primjerene onima iz za-pisa, pred polnoćku ulazili u crkvu uprocesiji.

„Šokadija“ je, na temelju priča ka-zivača starije dobi, rekonstruirala i sčlanovima dječje dramske i folklornesekcije obnovila običaj „Betlem“. Djecasu od blagdana Začeća, pa do Kokošjegabadnjaka obilazila selo, po određenomritualu u kućama pjevala, a domaćini biih na odlasku simbolički darivali.

Uz blagoslov sadašnjega župnika,vlč. Josipa Kujundžića, „Šokadinci“će i ove godine s radošću izvesti svojtradicionalni „Božićni koncert“.

Ivan Andrašić

O bnovlj eni obič aj i

zkvh

.org.r

s

Caritas Srbije: Bili ste u Stras-bourghu 25. studenoga, kada se SvetiOtac obratio Europskom parlamentu.Kakve dojmove i poruke nosite s togdogađaja?

H. M.: Papa se jasno obratio čla-novima Europskog parlamenta da pro-miču dijalog sa zemljama Balkana, zem-ljama koje traže mir i razvoj. To je veo-ma snažna poruka, s obzirom na to daje Papa izrekao za kratko vrijeme kojeje imao na raspolaganju. Također bihželio dodati da je Papa podsjetio politi-čare da najprije služe ljudima, poštujućinjihova ljudska prava, a onda i općemdobru. Ovaj interes treba biti iznad eko-nomskog interesa.

Caritas Srbije: Prvi put ste u po-sjetu Srbiji. Kakva ste očekivanja imaliprije nego što ste ovdje došli?

H. M.: Više od vlastitih očekiva-nja, došao sam sa željom slušati i saz-nati više o Caritasu Srbije. Naravno,upoznat sam s radom Caritasa Srbije,jer sam se prije toga susreo s beograd-skim nadbiskupom Stanislavom Hoče-varom, direktorom Caritasa Srbije vlč.Vargom i koordinatorom Darkom To-tom. Znam da je Caritas Srbije s jednestrane veoma profesionalna organiza-cija, koja radi veoma precizno i dobro,ali ovdje sam također otkrio da CaritasSrbije želi produbiti svoje korijene u so-cijalnom učenju Katoličke crkve, s dru-ge strane.

Caritas Srbije: Kakve ste dojmovestekli o radu Caritasa u našoj zemlji?

H. M.: S jedne strane Caritas većima iskustvo iz prošlosti i može poka-zati rezultate na različitim poljima uposljednja dva desetljeća, rezultate ve-zane za izgradnju mira, za služenje lju-dima s problemima s mentalnim zdrav-ljem, za služenje starijima u njihovimdomovima, rezultate u odnosu s Vla-dom, s drugim organizacijama. Crkva uSrbiji može biti ponosna na svoj Caritas.S druge strane, postoji izazov, a on seodnosi na to da postignemo da katoliciu Srbiji sve Caritas vide kao svoj Cari-tas, da više sudjeluju u radu Caritasakao volonteri, preko donacija ili da sa-mo govore svojim prijateljima o služe-nju koje Caritas pruža ljudima u pot-rebi.

Caritas Srbije: Što vidite kao naj-veće izazove za Caritas Srbije i za Ka-toličku crkvu u našoj zemlji?

H. M.: Katolička crkva je uvijekslužba društvu. Crkva nije stvorenasama za sebe, ona je tu da služi društvuu kojemu se nalazi. Katolička crkva jetu da služi svim stanovnicima Srbije.Caritas je jedan način služenja, u ru-kama biskupa i vjernika, kako bi poka-zali da katolici u ovoj zemlji služe djeciBožjoj, ljudima ove zemlje. Vidim to kaoizazov, jer imamo rizik u Crkvi da dr-žimo nešto za sebe, da se držimo samozdanja crkve. Međutim, imamo zadaćuizaći van i prenositi Radosnu vijestEvanđelja preko riječi, ali i djela, a Ca-ritas je tu da provede u praksu programdobrog Samarićanina.

Važno je da svi ljudi osjećajukako su dio Caritasa, da on pri-pada svakom katoliku u ovojzemlji, bez obzira na nacional-nost, je li Mađar, Hrvat, Rusin...To je nasljeđe katolika koje netreba stajati na polici, već trebabiti korišteno i u službi mnogih.

Caritas Srbije: Na koji bi se poVama način pastoralna skrb o vjerni-cima mogla povezati s karitativnimradom?

H. M.: Jedan se bez drugoga nemogu razumjeti. Pastoralna skrb morauključiti pravi život i objasniti na kojinačin katolici mogu živjeti u konkret-

nom društvu u kojemu se nalazimo.Jedna od mogućnosti življenja vjere udruštvu jest biti volonter, raditi nešto zadruge. Također, može se biti i dobar ka-tolik tako što si dobar učenik u školi.Ne trebaš ništa govoriti, ako se dobrovladaš već ćeš širiti dobre vrijednosti.Isto je i sa zaposlenima, ako si dobar ipošten radnik širiš dobre vrijednosti.Ali trebamo razmišljati i o tomu kakopredstavljamo Crkvu i našu vjeru. Zatokatolici imaju Caritas u koji se moguuključiti.

Caritas Srbije: S obzirom na iskus-tva koja ste vidjeli u drugim zemljama,što mislite kako bi se u Srbiji moglo po-taknuti više župa da formiraju svoježupne caritase?

H. M.: Morate pronaći vaš način.Postoje mnoga iskustva u drugim zem-ljama, ali trebate pronaći vlastiti moda-litet djelovanja. Jedno je uključiti sveće-nike, a druga stvar je kako uključiti lai-ke, kako predstaviti što Caritas radi,predstaviti vrijednosti, akcije i moguć-nosti sudjelovanja u svemu tomu. Pot-rebna nam je dobra komunikacija kakobi svatko znao: „Da, ovo je Caritas, ova-ko ja mogu pridonijeti svojim vreme-nom, donacijama, novcem, razgovoromsa svojim prijateljima i reći: vidi kolikoje Katolička crkva učinila od kad su po-čele poplave“. Važno je da svi ljudi osje-ćaju kako su dio Caritasa, da on pripadasvakom katoliku u ovoj zemlji, bez ob-zira na nacionalnost, je li Mađar, Hrvat,Rusin... To je nasljeđe katolika koje netreba stajati na polici, već treba biti ko-rišteno i u službi mnogih.

Caritas Srbije: Za sam kraj, Vašaporuka djelatnicima Caritasa u Srbiji,ali vjernicima koji žive na ovim prosto-rima...

H. M.: Mislim da dobro radite, damožete gledati u budućnost s pouzda-njem. Znam da u Caritasu uvijek hoće-mo raditi bolje, i sam sam bio uključenu župni Caritas, u biskupijski Caritas.Znam koliko je teško, ali ujedno i kolikoje ispunjavajuće. Mogu samo ohrabritisve djelatnike Caritasa da nastave ra-diti, pridonositi, jer je to društvu potreb-no. Trebaju pri tom znati da nisu sami,ima na stotine tisuća djelatnika Caritasaširom Europe, koji rade s istim duhom.

Preuzeto s: www.caritas.rs

12/2014 � Zvonik28

IntervjuIntervju s generalnim tajnikom Caritasa Europe, Horheom Nuno Mayerom

Crkva treba biti u službi cijeloga društva

Generalni tajnik Caritasa EuropeHorhe Nuno Mayer boravio je u Srbiji26. i 27. studenoga. Tijekom ovogaposjeta imali smo priliku razgovarati snjim, tijekom kojega je naš sugovor-nik dao veoma dragocjene odgovorena postavljena pitanja.

Kako se predstaviti kao žena i maj-ka, na veliki dan, na Materice? Danimasam razmišljala kako to napisati...Vjeru-jem da bi svaka žena mogla ispričatisvoju životnu priču. A evo i moje...

Dragi Bog i moji dragi roditelji, tataŠime i mama Marta, odlučili su me poz-vati u život u jesen ‘74., a svjetlost danaugledala sam 9. 8. 1975. Odrasla sam sasvojim starijim bratom Miroslavom, kaodrugo dijete u obitelji. S nama je živjelamamina mama Marija, koja nas je čuvalakada smo bili mali i puno toga usadila unas, osobito u mene, jer sam uvijek radoodlazila spavati kod nje, išla se s njomgostiti kod mojih tetki, njenih kćeri.Rado sam se gostila i kod druge majkeTerezije i dide Pere na Bikovu. No, ro-ditelji su u nas ipak ugradili ono najvaž-nije: vjeru u Boga i zato nije bilo teškoići nedjeljom na sv. misu, premda smobili jedni od rijetkih u školi koji su vje-rovali u Boga. Gledali smo roditelje ka-ko idu na devetnice, na nekadašnje „pri-dike“, pa se sjećam i onih koje su se do-gađale tu u našoj župi s ove visoke pro-povjedaonice. Na tome im neizmjernozahvaljujem. Živa vjera naučila me jemoliti ne samo ujutro i navečer ili prijejela, nego kad god osjetim žarku pot-rebu. Poslije osmogodišnjeg školovanjaupisujem srednju Muzičku školu u Su-botici. Jedan veliki anđeo pomagao mije ostvariti ovaj cilj, biti dobra učenica,završiti čak dva smjera, teoriju i flautute osnažiti vjeru. To je moja teta, s. Mir-jam Pandžić. Od nje sam u životu punotoga naučila, i ako netko može bitidruga mama, onda je to ona. Njena lju-bav nije bila vezana samo za glazbu, onaje građena još kad sam bila mala pa samodlazila kod nje na spavanje, druženje,gošćenje. Uvijek je za mene imala vre-mena, uvijek, pa i danas kada nisam višemala djevojčica, već gazim četrdesete.

Posebnu snagu osjetila sam kadasam bila na raskrižju što upisati poslije

srednje škole. Dala sam sebi zadataksvako jutro otići na misu u 6 sati kod fra-njevaca, do prijamnog. Kako u obiteljibaš nije bilo novaca da idem negdjedrugdje, odlučila sam upisati Višu školuza odgojitelje u Subotici. Dragi Bog je tekockice dobro posložio. Poslije prijam-nog imala sam prilike otići u Split, a ma-ma i tata su mi javili da sam prva na listi.Diplomirala sam prva u generaciji i zah-valjujući dobrim ocjenama odmah do-bila posao. Svoj radni vijek započela samu vrtiću Šumice da bih od 2002. prešla uvrtić Marija Petković. Usput se dogodilai ljubav s Ivanom, a ona, Bogu hvala, tra-je i danas. Iz te ljubavi vezali smo se ubrak koji do danas broji sedamnaest go-dina. Prošli smo kroz različite situacije,operacije, odlaske na more, putovanja,lijepe dane, ali i one kada ima tona a ne-ma slike, ili nema tona, a ima slike! Onikoji su u braku sigurno razumiju o če-mu govorim. Marija se rodila prva i raz-bila moju strepnju i strah hoću li moćiimati djece. S Marijom smo započeliživot pod „našim“ krovom. Ivan je sviraona „Majuru“ svaku večer osim nedje-ljom, a Marija i ja ostajale bismo same.Uskoro se rodila i Ana. Naš dom krasilesu dvije prekrasne djevojčice, a ja sampočela raditi u vrtiću „Marija Petković“.Ivan je i dalje svirao i imali smo dovoljnoda ispunimo želje i potrebe jedne klasič-ne, četveročlane obitelji. Nisam znala, isad ne znam kako je to kada ti netkookupa djecu, uspava, to je uvijek bio mojzadatak. Ali to doista i jest posao jednemame. Cure su rasle i postavljala pitanje„Hoće li nas biti još?“. Bilo je prozivanjai od drugih ljudi, kada ćete treće? Go-dina sv. Pavla bila je već na izmaku i mo-lila sam za još jednu bebu. Bog nam jedao još jedno dijete, dječaka koji serodio baš na Petrov, 29. 6. 2009. godine.Bili smo sretni jer sada za odgoj imamoi dječaka i djevojčice. Familija je brojalapet članova, postali smo obitelj koja se

„množi“. Česte prozivke prije Pavlovarođenja nisu mi prijale. Kao da mi odlu-čujemo. Odlučujemo ako se prepustimoda nas dragi Bog uplete u svoju tapise-riju i razvlači našu nit u onoliko novihkoliko možemo vući, nositi. Bila samsretna što nas ima svakakvih, djetinjih,pubertetskih, pelenaških... Bogatstvo,ono duhovno! I velika dinamika života.I onda, kada sam ponovno počela raditii ušla u tempo i ritam života obitelji, Bogje sa mnom imao drukčiji plan od vlasti-toga. Darovao mi je još jednu trudnoću.Nemoguće, mislila sam. Moji su se pla-novi pobrkali. Tada sam shvatila da nijemoje planirati nego izvršiti plan, i datisebe da on bude savršeno urađen. Rokoje pobrkao moje planove ali i tvrdnje li-ječnika koji je rekao da moje vene nećeviše moći iznijeti teret trudnoće. No, togsam liječnika promijenila. Proširivši obi-telj, proširili smo kuću, obiteljski posao,ali i vidike rekla bih. Sada funkcioni-ramo skroz drukčije nego kad nas je biočetvero. Moja obitelj uvijek će biti prvana skali mojih prioriteta. Mnogih druš-tvenih aktivnosti zbog toga sam se od-rekla, ali ne žalim!

Vrtić je moja druga ljubav i mjestokoje mi je kao druga kuća. U ovoj kući,kao i u svojoj, svakodnevno svašta doži-vimo. Ali vjerujte, s malom djecom uvi-jek ima lijepih doživljaja jer me iznovarazvesele i potvrde ono što već odavnoznam: da su djeca najdivnija, najiskreni-ja i najčišća bića. U vrtiću sam shvatilada su tri Marije veoma važne u mom ži-votu. Marija Montessori, koja je prijestotinu godina proniknula u dječji um ifilozofiju i shvatila na koji način djecalako i s voljom osvajaju znanja i svijet pamnogi i danas ne žele shvatiti i primije-niti njena saznanja. Marija Petković, na-ša blaženica, druga je velika žena kojusam također upoznala zahvaljujući vrti-ću. Zgrada u kojoj svakodnevno bora-vim, građena je njenom voljom. Divimse njenoj životnoj misiji, pomagati siro-mašnima, gladnima, što ju je i dovelo unašu varoš, skupiti hrane za gladne Bla-ćane. I treća, najvažnija Marija jest Bla-žena Djevica Marija. Nju mi je najtežeproniknuti i slijediti. Koja je njena život-na filozofija? Živjeti za druge! Svim svo-jim bićem! Kako je to ponekad teško!

Ljudi koji me okružuju, moj sup-rug, djeca, prijatelji ispunjavaju moju ta-piseriju, stavljaju neobične boje i tonovena moju ličnost. Kada posustanem, za-gledam se u snagu ljudi oko sebe, umoje tri Marije, u djecu kod kojih umoranema..., i idem dalje!

-----------------------* Svjedočenje koje je Marina iznijela

umjesto propovijedi u župi sv. Roka na Ma-terice 14. 12. 2014.

Zvonik � 12/2014 29

SvjedočenjeDivno je biti majka i ispunjavati

Božje planove*Piše: Marina Piuković

zkvh

.org.r

s

Posjet crkvi Imena Marijina u Novom Sadu

Na prvu nedjelju došašća, 30. studenog, susreli smo ses vjernicima u crkvi Imena Marijina u Novom Sadu. Paulinceje pozvao preč. Robert Erhard, dekan i župnik, koji je usvom pozdravnom govoru istaknuo da je ovaj susret znača-jan radi upoznavanja učenika i sjemeništaraca s vjernicima,koji inače malo znaju i čuju o jedinoj katoličkoj srednjoškol-skoj instituciji. Učenici i sjemeništarci su prisustvovalidvjema misama koje je predvodio rektor mons. Josip Miočsa župnikom Robertom Erhardom i prefektom vlč. Lászlóm

Baranyjem. Nakon propovijedi na hrvatskoj misi svoje ži-votno svjedočanstvo iznio je Bogdan Rudinski, a na mađar-skoj misi Szilárd Kis, obojica učenici IV. razreda.

Misno slavlje uzveličao je naš zbor „Schola CantorumPaulinum“ , a poslije pričesti slijedile su recitacije Milana Pa-velića „Riječ Svevišnjega“ i Ferenca Bereca „Sudbina svijeća“.Recitirali su Ðuro Juhas i Tamás Lévai. Izvedena su još dvadueta na flauti i orguljama u izvedbi Mihálya Orosa i vlč.Lászlóa Baranyi. Rektor „Paulinuma“ je zahvalio župniku injegovim suradnicima na pozivu koji će ostati svima u lijepojuspomeni, a potom je uslijedio zajednički agape u restoranuhotela „Vojvodina“. Posjetili smo toga dana i pravoslavnu Sa-bornu crkvu, grkokatoličku crkvu, znamenite zgrade grada iSportski centar „Spens“.

Međunarodno priznanje našoj profesorici

Ravnateljstvo gimnazije „Paulinum“ nastojalo je da uškoli uvijek budu najbolji predavači i profesori. To se odnosina pedagoški ali i na moralno-odgojni rad. Važno je dobropoučavati ali isto je tako važno uputiti učenika na kršćanskevrijednosti. To je zadaća profesora jedne klasične gimnazije iu tom smislu možemo se pohvaliti našim predavačima, jerjedna trećina uposlenih ima višu spremu (magistri, doktori).

Naša pro-fe sorica mate-matike, DijanaZita, članica jeMe đunarodnogdruštva mate-matičara. Ne-davno je poz-vana sudjelovatina Međunarod-nom kongresumatematičara uPuerto Ricu (Srednja Amerika). Na ovom susretu bilo je 150sudionika iz cijeloga svijeta iz 60 država. Profesorica Dijanaje predstavljala našu državu. „Paulinum“ je ponosan na prof.Dijanu i želimo joj da što prije stekne titulu doktora matematike.

Na izložbi sitnih životinja i ukrasnih ptica

Pod pokroviteljstvom Gradske uprave u Dvorani spor-tova bila je upriličena izložba sitnih životinja i ukrasnih pticakoju je otvorio gradonačelnik Subotice Jenő Maglai. Ova iz-

ložba je bila 31. po redu na međunarodnoj razini koju je pri-redilo Društvo za zaštitu životinja. Izlagači su s radošću izlo-žili ove jedinstvene primjerke životinjskog svijeta, te da biujedno upozorili ljude na zaštitu životinja. Izložba je bila inte-resantna i poučna jer se tolike vrste životinja ne mogu vidjetini u zoološkom vrtu.

Ravnateljstvo „Paulinuma“ kod direktora Ureda za vjereGimnazija i sjemenište „Paulinum“ postoji već više od

pedeset godina ali tek je deset godina akreditirano. Akredita-cija je značila priznanje iako je sve službene poslove obavljaloMinistarstvo vera (danas se zove Kancelarija za saradnju sacrkvama i verskim zajednicama). Osim „Paulinuma“, u R. Sr-biji postoje također bogoslovije (srednje škole) i jedna med-resa (srednja škola islamske zajednice). Ove škole nisu bileakreditirane i zato je želja ministarstava da sve crkvene školeimaju akreditaciju. U vezi tih pitanja ravnatelj „Paulinuma“ injegov pomoćnik bili su u sjedištu ureda Kancelarije za sarad-nju sa crkvamma, gdje su razgovarali s direktorom kancela-rije dr. Miletom Radojevićem i savjetnikom VladimiromTodićem o statusu škole. Od ravnatelja „Paulinuma“ smodoznali da država želi naći najbolje rješenje u korist svih vjer-skih zajednica. Zadaća nije laka, napose radi financijskih raz-loga te radi sve manjeg broja učenika. No, unatoč toga, vjer-ske zajednice nadaju se najboljem rješenju.

12/2014 � Zvonik30

Paulinum – za duhovna zvanja Uredili: Paulinci

Svake večeri kad bi Marininotac, po povratku iz šume, ušao ukuću, otresao bi snijeg sa čizama ipromrmljao: „Ohohooo! Ovdje jevruće kao u paklu! Pogledaj Marina,prozorska stakla su zamagljena!Kuća miriše po kolačićima i kuha-nim kremama! Vidi samo svoju maj-ku, prekrivena je brašnom od glavedo pete. Kako sam uopće mogaodoći na ideju da oženim pekaricu!“

Marinina majka nije, naravno,time bila nimalo zadovoljna. Oči sujoj se iskrile od bijesa. Vikala je: „Štopričaš? Kolači da su zagorjeli?! Mojikolači da nisu dobri? Radim najboljeslatkiše na svijetu! Konačno, to sudjela mojih ruku. Ti, drvosječa, neznaš drugo do li rušiti stabla koja tinisu ništa skrivila. Pogledaj ga, Ma-rina, sav je posut piljevinom odglave do pete!“

Marini su dosadile takve svađe.Zatvorila bi uši da ih ne čuje, aliočev glas se još uvijek čuo: „Ova sto-lica je sva ljepljiva, ovdje su pak tra-govi marmelade!“.

Na sve to bi još više vikala maj-ka: „Kakva marmelada! To je smolas tvojih borova, posvuda je razno-siš!“.

Te večeri Marina je plakala usvom krevetu. Jako je voljela i tatu imamu. No sad su doista pretjerali.Za dva dana će Božić, a oni nikakoda se smire kako bi zajedno prosla-vili blagdan. Tata je neprestano od-bijao popraviti natpis na slastičar-nici, a mama mu nije htjela zašitigumb na prsluku.

Velike dječje suze kvasile suMarininu najomiljeniju lutku.

Sutradan je sve ispričala svomrođaku Ivanu.

„Nikakva ti korist od plakanja“,rekao je Ivan, „moraš nešto učiniti.Tvoji roditelji te vole. Smisli iznena-đenje za Božić! Pripremi kakav malidar, okiti svečano sobu i vidjet ćeškakvo će to biti slavlje.“

Marina je dotrčala kući. Otvo-rila je prozore, pomela brašno i pi-

ljevinu. Oprala je sve što je bilo pr-ljavo, željela je da sve blista od čis-toće. Sobu je okitila borovim gran-čicama i krep papirom raznih boja,zašila gumb na tatinom prsluku iopeglala maminu mašnu. Nakonsvega odluči: „Sad ću ih ugodno iz-nenaditi nečim lijepim kako se ba-rem na Božić ne bi svađali.“

Dok su joj roditelji bili na poslu,Marina se zdušno dade na sprema-nje svoga malog iznenađenja.

Kad je tata ušao u kuću, spon-tano mu se ote uzvik: „Ohohooo!Tko je tako divno uredio našu kuću!Vidi, vidi, i gumb je na prsluku.“Malo kasnije stigla je mama: „Kućapometena i uređena, moja mašnaopeglana! Pa to je predivno!“ Na bo-žićno jutro svi su otišli na Svetumisu, a kad su se vratili, čekao ih jesvečani objed. Na kraju je Marinadonijela svoje iznenađenje. Otacostade bez riječi, a majka širom ot-vorenih očiju upita: „Što je to? Iz-gleda poput starog hrastovog panjaprekrivena snijegom. Kako je samoukusno!“

Otac je pomirisao i rekao: „Tosu keksi zaliveni čokoladom i posutislatkim prahom. Pravi kolač!“

Majka se od srca nasmijala: „Toje moja Marina meni pripremila bo-žićni dar!“. Nasmijao se i otac: „Vi-

diš da je u obliku hrastova panja.Znači da je to moj božićni dar. Hvalati, Marina!“

Sretna Marina je povikala: „Toje za vas oboje! Ostavite malo i meni!“

Za razgovor i aktivnosti:

1. „Moraš nešto učiniti. Tvoji ro-ditelji te vole. Smisli iznenađenje zaBožić! Pripremi kakav mali dar, okitisvečano sobu i vidjet ćeš kakvo će tobiti slavlje.“ Tako je Ivan savjetovaoMarini. Božić je, bez sumnje, obitelj-ski blagdan, pa je to izvrsna prilikada se oživi i „popravi“ obiteljsko ras-položenje.

2. Događaju li se ponekad nape-tosti i svađe u vašoj obitelji? Zbogčega se to obično događa? Što vi mo-žete učiniti da ublažite te neugodnetrenutke?

3. Organizirajte božićno slavljeu svojim obiteljima: okupite svoje ro-ditelje, razgovarajte s njima o ozbilj-nim stvarima, igrajte se i veselite sezajedno.

4. Pomozite jedni drugima okouređenja i ukrašavanja stana.

Bruno Ferrero, Poučne priče za katehezu, propovijedi i vjeronauk

Zvonik � 12/2014 31

Uređuje: mr. Jelena Zečević Kutak za katehete

Priča o malom panju

zkvh

.org.r

s

Isus-dijete! To je prizor koji ćemnogi katolici pokušati staviti u sre-dište narednih dana. Ne samo po crk-vama nego i u svojim obiteljskim do-movima. No, pitanje je hoće li nas ti pri-zori potaknuti na razmišljanje. Još više ibolje, hoće li nam pomoći da razmat-ramo otajstvo utjelovljenja BožjegaSina, Isusovo rođenje kako je ono bilou zbilji pred više od dvije tisuće go-dina?! Ili ćemo se zaustaviti na vanjštini,koja doduše može razveseliti naše srce,ali nas neće ispuniti potpuno.

Primiti Isusa za Mariju i Josipa jebio vrlo, vrlo konkretan čin. Težak i zaMariju a još teži za Josipa. Marija jenakon anđelova objašnjenja i uvjerava-nja da je Bogu sve moguće rekla odluč-no: Evo službenice Gospodnje… (usp. Lk1,38). I josip je prelomio. Nakon anđe-lova objašnjenja u snu, Josip najprije uzek sebi svoju ženu (usp. Mt 1,24), a ondačini i sve za Isusa: bdije nad njim dok jebio pod Marijinim srcem, tražio jesmještaj za porođaj, jamačno je prvi pri-mio u ruke novorođenog Isusa, bježaoje s njim u Egipat da mu spasi život, vra-tio ga iz Egipta u Nazaret na sigurno iomogućio mu sve da može rasti i na-predovati u dobi, mudrosti i znanju, tra-žio ga kad se izgubio na povratku s ho-dočašća u Jeruzalem… Josip je primio,posvojio Isusa i činio za njega sve kaopravi otac…

Na takav način netko i danas možeprimiti Isusa i sve učiniti za njega kaoJosip posvojenjem nekog napuštenogdjeteta. Sam Isus je rekao: I tko primijedno ovakvo dijete u moje ime, meneprima (Mt 18,5).

Neposredni povod da pišem o pos-vajanju djece dobio sam jutros na zor-nici. Naime, čitali smo tumačenje šesteBožje zapovijedi iz Kompendija Kate-kizma Katoličke Crkve u kojem stoji isljedeće pitanje i odgovor: Što supruž-nici mogu učiniti kada nemaju djece? –Kada ostanu bez dara djece, supružnicikoji, nakon što su iscrpili zakonite mo-gućnosti zdravstva, mogu pokazatisvoju velikodušnost udomljavanjem iliusvajanjem ili pak vršenjem značajneslužbe u korist bližnjega. Tako ostva-ruju dragocjenu duhovnu plodnost (br.501).

I dok sam tražio podatke o moguć-nosti posvajanja djece u našoj zemlji, na-išao sam na jedno dirljivo svjedočenje.

U sljedećem broju pisat ću što jesve potrebno za posvajanje djeteta unašoj zemlji i ohrabrivati neplodne bra-čne parove da posvoje dijete.

DJECA ČINE SRETNU OBITELJ

Autobiografska priča Stjepana Starčevića

Približava se još jedan Božić. Svismo u radosnom iščekivanju Gospodi-nova dolaska. Badnjak. Supruga i ja žu-rili smo na vrijeme stići kući u Bosnu iHercegovinu, gdje smo planirali proves-ti božićne blagdane. Na sjedištu iza nas,razbacani pokloni. Sve je moglo stati i uprtljažnik, ali zašto, i tako putujemosami. Već godinama putujemo sami. Po-misao na našu nerođenu djecu, bolna jei tužna. Dvoje naše djece je umrlo tije-kom trudnoće.

Snijeg je padao sve jače… Gledamzadnje sjedište i razmišljam kako bi bilolijepo da tu, na tom sjedištu sjede našadjeca. Istog trenutka rodila se genijalnaideja. Posvojit ćemo nezbrinuto dijete, itim činom pomoći njemu, a i sebi. Ispu-nit će nam se davna želja za djetetom, iza obitelji. Ljubav nije samo primanje,nego i davanje. Čovjek koji ne daje, neživi.

I supruga je dala predznak opti-mizma. Posvojiti tuđe dijete, više nije bi-la samo ideja koja se rodila u snježno-kišnoj noći na putu između Njemačke iBiH, nego naš cilj. Ta je spoznaja pro-mijenila naš život.

Već šestu godinu čekamo malogIsusa u društvu dvoje djece koje smoposvojili. Svi strahovi, hoće li nas djecaprihvatiti, hoće li nas dozivati „tata“,„mama“ pali su u vodu nakon prvogsusreta s djecom. Djeca su mnogo ne-posrednija nego što mi odrasli mislimo.Često razgovaramo s parovima koji ne-maju djece, hrabrimo ih u odluci da pos-voje nezbrinuto dijete. Mnogi mladibračni parovi žele imati djecu i to je pot-puno razumljivo. Nažalost, ponekad seželje ostvaruju otežano, ili nikako.

Što uraditi? Velika želja da postanuroditelji iz dana u dan raste, a ne ostva-ruje se. Ljubav prema djeci jača. Akoprirodnim putem ne dobiju toliko že-ljeno dijete, mladom bračnom paru

ostaju dvije mogućnosti da postanu ro-ditelji. Nauka, odnosno medicina nudiumjetnu oplodnju. Mnogi mladi sup-ružnici pristaju na umjetnu oplodnjubez nekih većih razmišljanja. Olakoprihvaćaju činjenicu da se prilikomumjetne oplodnje oplodi više jajnih sta-nica. Ne razmišljaju što se događa sa„viškom embrija“ koji ostanu nakonumjetne oplodnje. Višak embrija se za-mrzne, a ako više nisu potrebni tada ihse uništava. Je li to moralno prihvatlji-vo? Želimo djecu, a rušimo osnovnopravo djeteta: pravo na život. Nije istinada se umjetnim oplodnjama radi u pri-log životu. Sve one na razne načinepredstavljaju grubo narušavanje Božjegplana o stvaranju ljudi, zanemaruju duž-nost brige za spas duša i predstavljajunarušavanje dostojanstva čovjeka.Oplodnje u epruveti su povezane i s ma-sovnim ubijanjem tako začete djece.Samo je u Hrvatskoj broj ubojstavadjece prilikom raznih postupaka veza-nih uz oplodnju u epruveti, već prema-šio broj tzv. „kirurških“ pobačaja.

Kada sve ovo znamo, čin usvajanjadjeteta je jedan od najiskrenijih vidovaljubavi. Posvojenje je poseban oblik obi-teljsko-pravnog zbrinjavanja i zaštitedjece bez odgovarajuće roditeljske skr-bi koji posvojiteljima omogućuje rodi-teljstvo. Posvojenje djece je humana od-luka. Na taj način mladi parovi ostva-ruju svoju roditeljsku želju, a ujednodjetetu ili djeci daju mogućnost da od-rastu u obiteljskom okruženju. Sampostupak posvojenja je nekada mnogoduži nego što zamišljamo, ali kad prviput čujemo: „tata“ i „mama“, zabora-vimo na sve poteškoće. Istina je da sunaši domovi puni nezbrinute djece, alinešto zbog sporosti i neučinkovitostinašeg pravosuđa, a većim dijelom zbogjoš uvijek vrlo kompliciranog birokrat-skog aparata, taj se postupak dodatnousporava.

/www.donji-rahic.com/posvojenje/

12/2014 � Zvonik32

Moralni kutakO posvajanju djece

Primiti dijete – primiti IsusaPiše: mons. dr. sc. Andrija Anišić

Uoči svetkovine moglo bi se pos-taviti pitanje nije li prevelika razlikaizmeđu događaja evanđelja i ove maleknjige u SZ? Nikako! Prvi dio Biblije,SZ ima u sebi vrednote, ali te vred-note nikada ne izrastu u puni plod,uvijek su nedovršeni. Moglo bi sereći kako sve što nalazimoprije Matejeva evanđelja vapiza punim ostvarivanjem, ko-je se dogodilo u Isusu Kristu.

Knjiga Estere prikazujeIzraelski narod u smrtnojopasnosti: Haman, veliko-dostojnik kralja Ahasvera,kuje osvetu protiv Židova(3,8-9). Onaj, koji čita ovajtekst – zbog svoje navike dasamo tragedije izazivaju za-nimljivosti – ne primjećujeuvodni dio: Ogranu svjetlo isunce, te se poniženi uzvisi-še... (1k) Mordokaj, skrbnikEstere, samo u svom snuvidi Božji zahvat. Nije ni slu-tio da će se konkretno ostva-riti: Obasjat će one, koji pre-bivaju u tami, u sjeni smrt-noj... (Lk 1,79). Nije znao daje za Izrael jedna osobasvjetlo: Isus, Sin Božji iz Na-zareta. To svjetlo, Bog jeglavni promotor svih događaja i u gore navedenojknjizi.

Mordokaj i njegova ro-đakinja – iako prognani, jerse događaj odvija izvan Ju-deje u Suzi (Perzija) – pouz- davajućise u Boga, čine sve da spasu svojnarod (gl. 4-5). Estera postaje kralji-com: milost diže čovjekovo dostojan-stvo. Ona po naputcima Mordokajaulazi kod kralja i moli samo jedno: dane umre njezin narod. Bog i čovjek –zajedno – spašavaju one koji su biliosuđeni na smrt (gl. 8-9) Na krajuknjige nam se pomalo kvari dobro ras-položenje, jer se Mordokaj i Esterapojavljuju kao krvoločni: raduju seubijanju neprijatelja u mnogim grado-vima (gl. 9). No, moramo shvatiti ka-ko je u ono vrijeme Židov mislio danjegov život završava u Šeolu, u pod-

svijetu, gdje dobri i zli zajedno prebi-vaju, tj., nema pravde. Ona se ostva-ruje jedino na ovome svijetu. Zato,skoro u svakoj knjizi SZ susrećemoradost nad palim neprijateljem, jer potom ograničenom shvaćanju, Jahvesamo ovdje dijeli pravdu.

No, događaji skrivaju nešto dub-lje: Ogranu svjetlo i sunce, te se poni-ženi uzvisiše... Ova rečenica u SZ nig-dje nije ispunjena. U Lk evanđelju sekaže: Blagoslovljen je Gospodin, BogIzraelov, jer pohodi i otkupi narod svoj(Lk 1,68). Čovjek je uvijek u smrtnojopasnosti, ne samo u knjizi Estere. Taopasnost je zbilja smrtonosna: to jegrijeh, koji će zasvagda gurnuti čo-vjeka u propast. Stvorenju trebasvjetlo života. Božić je dan kada je torealizirano: Svjetlo istinito, koje ras-vjetljuje svakog čovjeka, dođe na ovajsvijet (Iv 1,9). Ono što je Mordokajvidio u snu, oči kršćana vide dan

danas: to je Isus Krist. Zato može Na-zarećanin reći: Blago vašim očima, jervide... (Mt 13,16). Ne samo povijestnjegova zemaljskog života, već ga vi-dimo i u Uskrslome, u Euharistiji.Knjiga Estere je mali i nesavršeni sa-žetak onoga što je učinio Otac za kr-

šćane: spasio ih je po Sinu odgrijeha, od smrti, i daje imnutarnju moć, Kristovu sna-gu, da ostanu na putu života,provodeći ga u svjetlu Otku-pitelja.

Po ovoj knjizi možemojoš dublje ući u tajnu Božića.Jahve, Mordokaj i Estera čineonu grupu koja radi za spasnaroda: Bog i čovjek. U IsusuKristu ovo zajedništvo, i za-jedničko djelovanje je savrše-no. No, njegovo rođenje imai daljnji cilj: Otac po Sinu sasvakim čovjekom želi uspos-taviti duboko jedinstvo. Rođe-nje Sina je iznimno milosnodjelo, ali Bog nije samom se-bi cilj. On vapi za stvorenjem:želi da se svaki čovjek na-novo rodi u susretu s Kris-tom. Svetkovina je božanskaslava rođenja Isusa. Ali to jesamo jedan dio tog blagdana.Božiću dospijemo preko četi-riju adventskih tjedana. Božićje za čovjeka: on se morao na-novo roditi u svojoj dobroti, usakramentima, u molitvi, ukrepostima. Slaviti u punom

smislu i realno može samo onaj kojije iznutra obnovljen, koji nosi Kris-tovo svjetlo u sebi. Dakle, ova svet-kovina nije samo sjećanje na uzvišenipovijesni moment spasenja, nego nanjegovo današnje djelovanje po sakra-mentima. I još važnije: Božić je blag-dan obnovljenog čovjeka, koji i uovom društvu – unatoč svim kuš-njama – čini dobro, bori se za jedins-tvo obitelji, i širi oko sebe svjetlo Isu-sa Krista. Svetkovina pred nama slavijedinstvo Boga i čovjeka – i u Isusu, iu svakom kršćaninu – koji u zajedniš-tvu šire Radosnu vijest: Rodio se Spa-sitelj. On je Krist Gospodin (Lk 2,11).

Zvonik � 12/2014 33

Upoznajmo Bibliju

Rođenje Isusa Krista i knjiga EsterePiše: dr. sc. Tivadar Fehér

zkvh

.org.r

s

Gospodnja je zemlja i sve na njoj,svijet i svi koji na njemu žive. On ga namorima utemelji i na rijekama učvrsti.Ovi početni reci (1-2) veselog Psalma24 puni su ekološke istine o životu –djelu Božjem. Prvo, tu je „vlasnički list“cijele biosfere: zna se tko joj je vlasnik izna se dokle se prostire njegovo vlas-ništvo. Drugo, opisana je i u svoje pri-rodne „koordinate“ stavljena ekološkaosnova cijele biosfere. Voda, prvo slana,a zatim i slatka, zaista jest temelj života,tvornica ogromne biološke produkcijei sasvim zanemarena pozornica burnihdogađaja koje čine sigurnom bazu ops-tanka onoga što se iznad vode nalazi.Budući da je čovjek kopneno biće, psal-mist je sasvim precizno uskliknuo poh-valu Bogu.

Ekolozi idu dalje. Opažaju da sva-ko živo biće, čak i na očigled, živi utočno određenim uvjetima, bitnim zanjegov život, punih povoljnih prilika dase veći dio jedinki razvije i ostvari svojufunkciju u izgradnji bioraznolikosti.Svaka biljka, životinja, gljiva ili svakomikro biće ima potrebnu određenu top-linu za svoj život. Ukoliko je tempera-tura manja ili veća od amplitude u kojojse odvija taj život, ona može preživjetido određene temperature iznad koje,odnosno ispod koje umire. Slično je i sasvjetlošću, vlagom i plinovima u zraku,značajkama i sastavnim komponentamatla, te drugim neživim čimbenicima kojiodređuju život vrsta. Gotovo sva staniš-ta presudno oblikuje voda, njezini to-kovi, zadržavanja i pojavni oblici. Tovaži i za ona u kojima vode fizički nemaili je ima vrlo malo. Tipična vodena sta-ništa su oceani, mora, jezera, rijeke (sasvim hidrološkim među prijelazima),potoci, bare, močvare, lokve, ali i sas-vim umjetna: kanali, ribnjaci, deponijiotpadnih voda i mnoga, mnoga druga.

Od iste važnosti su i vidljivi, živičimbenici u kojima se život pojedinevrste odvija. Prije svih, to je vegetacija.Biljni pokrivač, toliko spektakularnorazličit na pojedinim dijelovima našeplanete, ono je što najčešće i vrlo jasnovidimo od živih komponenti prostora ukojima žive vrste. Vrlo je lako razliko-vati prirodne biljne zajednice, jer su onei samom čovjeku oduvijek bile životniprostor: šuma, livada, tršćak, polje s po-jedinim ratarskim kulturama... Vegeta-cija za veliki broj živih bića čini direkt-nu ili indirektnu hranu: bude konzumi-

rana (od strane biljojeda) ili služi zaproizvodnju hrane koja se konzumira(od strane mesojeda i organizama raz-lagača organske materije).

Ograničeni prostor, bilo onaj za po-jedine životne funkcije, bilo ukupan ži-votni prostor koji neka vrsta zauzima,također definira stanište jedne vrste. Toje, u podneblju u kome je javno djelo-vao, i kod životinja s kojima se sretao,zapazio i sam Gospodin, upozoravajućikako je teško biti njegov sljedbenik, bezustaljenog i sigurnog životnog prostora:Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gni-jezda (Lk 9,58). Fauna koju Isus spomi-nje, ali i sva ostala, treba određeni dioprostora na zemlji na kome se možeostvariti. Svako živo biće, kako Isus pra-vilno zapaža, „ima“ za sebe svoje mjestona zemlji, svakom ga je Stvoritelj je re-zervirao, i nema govora o tome da čo-vjek smije određivati sam, po svojimkriterijima i u odnosu na svoje potrebeje li nekoj vrsti potrebno ili moguće doz-voliti da živi na zemlji ili nije!

Stanište je, dakle, ekološki okvir,čimbenicima sredine definiran okolišodređene vrste organizma. To je prirod-no okruženje u kojem organizam živi.Formirano je u relativno povijesno du-gom vremenu dominacije ili povlačenjaprirodnih sila, no ponekad i sasvim iz-nenadnim i destruktivnim radom ljudi.Iako ekolozi ne daju ni malo prostorapojednostavljivanju, ipak ima dosta po-kušaja da se kategorije staništa rangi-raju po osnovnim vegetacijskim značaj-kama, te se u Europi mogu izdvojiti:usjevi i travnata staništa, šume, žbunje,goleti i ostala vegetacijom slabo pokri-vena staništa, močvare, rijeke i jezera,

mora, ljudska naselja, planine i otoci.Čovjek se prilagodio životu u gotovosvim staništima, te se može reći da ne-ma ni jednoga u kojem nema vidljivih idokazivih tragova prisutnosti ili djelo-vanja ljudske vrste.

Sasvim konkretno, teritoriji Subo-tičke, Srijemske i Zrenjaninske bisku-pije (uglavnom područje AP Vojvodineu političko-administrativnom smislu)nalaze se u umjerenom (kontinental-nom) klimatskom području, na južnomobodu Panonskog biogeografskog pod-ručja, široke nizine koju oivičuju Kar-pati, Alpi i Dinaridi. Nakon posljednjegledenog doba, to područje bilo je pokri-veno gustim hrastovim šumama, lipom,brijestom, jasenom i ljeskom. Prirodnešume su u suvremenom periodu (naro-čito počevši od početka 19. stoljećakada se poljoprivreda počela razvijati)gotovo potpuno uništene i zamijenjeneobrađenom stepom i pašnjacima. Važnastaništa sa značajnim biodiverzitetomočuvala su se mahom na mjestima kojanisu pogodna za obradu, posebno napješčarama, slatinama, u močvaramaraznih tipova i na niskim planinama.Najvrednija staništa danas u našoj oko-lici su preostale šume (poplavne šumeuzduž Dunava, Save, Tise i Tamiša),šumo-stepa (naročito u Subotičko-hor-goškoj i na Deliblatskoj pješčari), sla-tinske livade te bare i močvare. Ipak, uusporedbi s drugim dijelovima Europe,tradicionalna poljoprivreda i upravljanješumama doprinijeli su da biodiverzitetza koji smo neposredno odgovorni os-tane i dalje prilično visok. Na tu činje-nicu ćemo se u ovim razmišljanjimačesto osvrtati.

12/2014 � Zvonik34

Ekologija

Staništa živoga svijetaPiše: Marko Tucakov

Multimedijalni projekt upravo objavljene redovničkehimne „Hvala redovnika“ u izvedbi Redovničkoga band aida ivideo spot svečano su predstavljeni u srijedu 26. studenoga2014. u dvorani „Vijenac“ na zagrebačkom Kaptolu. Radujmose zajedno „Hvali redovnika“ i pođimo radosno u Godinu pos-većenog života. Gospodaru mora, Gospodaru žetve, Gospodaruvidljivog i nevidljivog, Gospodaru svijeta u čast!

„Hvala redovnika“, redovnička himna, nastala je povodomotvaranja Godine posvećenoga života. Sa željom da hrvatskoredovništvo da svoj obol otvorenju Godine posvećenog životaniknulo je glazbeno zajedništvo u obliku multimedijalnog pro-jekta koji zajedno produkcijski potpisuje Hrvatska konferen-cija viših redovničkih poglavara i poglavarica, a u nakladnič-kom dijelu uz Konferenciju supotpisuje Laudato.

Okupljene je u ime organizatora na predstavljanju jedin-stvenoga i, kako već mnogi tvrde povijesnoga projekta redov-ničke himne pozdravio predsjednik HKVRPP-a fra Jure Šar-čević: Želim vam uputiti jednu riječ, a to je riječ radost. Gdjegod su posvećene osobe, ondje je radost, kaže papa Franjo. Svi su-dionici ovoga projekta mogli su doživjeti dio te radosti o kojoj go-vori papa Franjo… Naučite himnu i prenesite je župljanima,zborovima i djeci. Potrudite se da himnu znamo pjevati svi i dasve naše redovničke svečanosti uključuju i pjevanje ove himne,zaključio je Šarčević.

Kulminacija promocije bila je zajednička izvedba redov-ničke himne svih okupljenih u prepunoj dvorani.

Stihove redovničke himne napisao je Tomislav Baran, aglazbu i aranžman Toni Eterović. Pjesmu je otpjevao zbor od102 redovnice i redovnika (iz Hrvatske i BiH) od kojih je bilo16 solista. Multimedijalni projekt sastoji se od više sadržaja ob-javljenih na CD-u i DVD-u. Na CD discu su pjesma, matrica iaudio reportaža o stvaranju projekta, dok su na DVD-u videospot, video reportaža o stvaranju projekta, foto-galerije i notnizapisi. Urednica projekta bila je Tanja Baran, izvršni produ-cent o. Anto Gavrić, a voditelj projekta o. Vinko Mamić. Pro-ducent projekta je Hrvatska konferencija viših redovničkih po-glavara i poglavarica (HKVRPP), a multimedijalni CD/DVDkao nakladnici su objavili HKVRPP (fra Jure Šarčević) i Lau-dato (Ksenija Abramović).

Dojmovi sudionika koji su intenzivno radili naprojektu „Hvale redovnika“:

Vinko Karmelić, dirigent: „Mislim da je ovo jedan po-vijesni trenutak u hrvatskom redovništvu, nešto novo i to trebanastaviti. Profesionalno se bavim glazbom i radim s velikimzborovima raznih uzrasta, međutim ovo je za mene bio jedanposeban doživljaj i milosni projekt. Inače sam odrastao uz re-dovnike i redovnice, pa mi okruženje nije bilo novo. Kao i svakiveliki ansambl, i ovaj je imao svoje posebnosti i razlike, pa samna prvoj probi trebao naći poseban jezik i način komunicira-nja s njima. Što smo se više družili bilo je sve lakše i sve višesmo pronalazili zajednički jezik. Ovo druženje, upoznavanje izajedništvo redovnika treba i dalje njegovati.“

Matko Petrić, autor video-spota: „Za mene je ovo novoiskustvo. Redovnici i redovnice su bili toliko disciplinirani i nijebio nikakav problem s njima raditi, dapače bio je užitak! Svesmo napravili jako brzo i efikasno. O spotu će više reći oni kojiće ga gledati, ali meni se sviđa. Ima jedan dio koji mi se poseb-no sviđa: kada svi zatvore oči i time pokazuju meditativni ele-ment. Čini mi se da je to ključ spota, to nam treba u ovome vre-menu: dobro i mirno srce.“

Toni Eterović (glazba i aranžman): „Bio sam članstručnoga žirija, a to je najosjetljivija funkcija. No, bila je to pri-jateljska komisija koja nikoga nije odbila. Imao sam čast uglaz-biti ovu pjesmu. Sve je išlo spontano, to nije bila narudžba,nego pokušaj. Sve je bilo u pozitivnom ozračju zajedništva. Uprojektu nas je sve vodila snažna volja i jasna koncentracija nacilj i zato je nastala lijepa pjesma i lijepa glazbena produkcija ispot. Izvođači su, kao i ja, dobili puno u ovom projektu. Ispu-nili smo se duhom, samopouzdanjem i svi smo obogaćeni jed-nim novim iskustvom.“

Sestra Dijana Lončarek, solistica: „Sudjelovanje uovom projektu bila mi je prilika da se otvorim novim stvarimai proširim vlastite horizonte. To je bilo jedno jako, jako lijepoiskustvo u kojem sam prepoznala neke stvari koje dotad u sebinisam vidjela. Bila je to ujedno i prilika za upoznavanje mnoštvarazličitih redovnika i redovnica; braće i sestara. Ta ljepota za-jedništva i jedinstvo je ono što nas nosi.“

Fra FIlip Čeliković, solist: Puno je divnih stvari kojimaredovnici svjedoče svoje poslanje svijetu. Ako se sjetimo laga-nog lahora u kojem Bog progovara, onda je pred nama i slikakoja vrlo lijepo opisuje što to redovnici žive. Život je to u kojemvrlo male stvari, gotovo prezrene, koje kod sebe često neznamo cijeniti, postaju Gospodinu ugodan prinos kada se sje-dinjuje s Njegovom Žrtvom. Kada bismo nosili duhovne nao-čale, vidjeli bismo cijeli neobuhvatan niz događanja koja izviruiz redovničkih srdaca i koja potom Gospodin čudesno umnažada svima bude dovoljno. Katkad kad zaboravimo redovnike,onda nas ovakvi događaji poput ove pjesme upućuju na njih.Možda ne ni toliko na pjesmu koliko na svijest na tihu prisut-nost onih koji su naši duhovni generatori, naše trafo stanice,koji svojim hodom u zaborav sebe, nastoje biti hvala Gospo-dinu svaki dan prinoseći sve ugodnije žrtve po Njegovoj ugod-noj žrtvi po kojoj se možemo svidjeti Ocu. Te mi dvije stvarigovori i ova pjesma – mi smo ovdje među vama, češće tihonego glasno mijenjajući i zbunjujući logiku svijeta, i tu smo jernam je zadaća biti svima proročki znak sjedinjenja s Bogom nakoje smo svi pozvani. /Prema AD/Laudato priredio: A. A./

Zvonik � 12/2014 35

Godina posvećenog života

Svečano predstavljena redovnička himna „Hvala redovnika“

zkvh

.org.r

s

Izišao zbornik Šokci : Bunjevci : Panonija – Europa

U sunakladništvu „Šokačke grane“ iz Osijeka i Zavodaza kulturu vojvođanskih Hrvata sredinom studenoga objav-ljen je zbornik Šokci : Bunjevci : Panonija – Europa. U njemusu tiskani radovi s osmoga i devetoga Međunarodnog okrug-log stola Urbani Šokci: Panonski kontekst šokačke i bunjevačkekulture i tradicije (održanog u Osijeku i Somboru 26. i 27. IV.2013.) te Kako se to može biti Europljanin i živjeti u Šokadiji(održanog u Osijeku i Somboru 25. i 26. IV. 2014.), objavio jezkvh.org.rs.

Zbornik radova za tisak su priredile prof. dr. sc. HelenaSablić Tomić i mr. sc. Vera Erl, a urednik je prof. dr. sc.Goran Rem. Na 436 stranica je objavljeno 36 radnji, od čegajedan značajan broj radova potpisuju autori iz Vojvodine, a go-tovo polovica za temu imaju neki aspekt kulturnog života Hr-vata u Vojvodini.

Godišnji koncert HGU „Festivalbunjevački pisama“ FOTO

Svečana vijećnica Gradske kuće u Subotici, u nedjelju,30. studenoga bila je ispunjena do posljednjeg mjesta kada jeodržan godišnji koncert Hrvatske glazbene udruge Festivalbunjevački pisama. Osim dječjeg tamburaškog orkestra i ve-

likog festivalskog orkestra, Subotičanima se predstavila ioperna pjevačica Tajana Tikvicki Raj iz Njemačke.

Mezzosopranistica Tajana Tikvicki rođena je 1980. go-dine u Nürnbergu u Njemačkoj gdje su njezini roditelji, inačeSubotičani, pronašli svoju egzistenciju. Po završetku studijana Visokoj glazbenoj školi u Würzburgu u klasi mezzosopra-nistice prof. Leandre Overmann Tajana je angažman do-bila u državnoj operi u Hannoveru, a potom u Stuttgartu, čijije stalni član bila od 2006. do 2011. godine. Trenutačno je slo-bodna umjetnica, radi s prof. Snežanom Nenom Brzako-vić u Berlinu i Tobiasom Trunigerom u Državnoj operi uMünchenu te je prilikom posjeta Subotici i Zavodu za kulturuvojvođanskih Hrvata izrazila želju kako bi voljela nastupiti stamburaškim orkestrima.

Na ovogodišnjem koncertu, prema riječima VojislavaTemunovića, prikazan je cjelogodišnji rad udruge. I ovogaputa orkestre je uvježbala i njima dirigirala prof. Mira Te-munović. Zadovoljstvo nije skrivala ni Tajana Tikvicki koja jerekla da je oduševljena kako je koncert prošao i kako je or-kestar svirao, napominjući da se ne smije zaboraviti da u or-kestru sviraju mladi ljudi koji se ne bave profesionalno glaz-bom.

„Vijećnica Gradske kuće je raj za glas“ naglasila je Ta-jana i dodala da joj je bilo zadovoljstvo pjevati.

„Već nakon prve probe sam vidjela da će sve biti dobro,da se moj glas uklopio u tamburaški orkestar. Nadam se daćemo i nadalje surađivati, bilo u Subotici ili u Njemačkoj“rekla je Tajana, koja se svog honorara i putnih troškova odre-kla za dobrobit Dječjeg tamburaškog orkestra i nabavu novihinstrumenata. /Ž. V./

U HMI predstavljene periodičnepublikacije Zavoda

U Hrvatskoj matici iseljenika u Zagrebu 5. prosinca2014. godine održana je tribina s temom Periodične publika-cije ZKVH-a i kultura sjećanja Hrvata u Vojvodini. Publika-cije subotičkog Zavoda – pokazalo se – sadržajno, stilski, ti-pografski, autorski – izraz su oblikovanja kulture sjećanja Hr-vata današnje Vojvodine.

Na izuzetno posjećenoj tribini govorili su saborski zas-tupnik i predsjednik UO HMI-ja Ivo Jelušić, mr. sc. MarinKnezović, ravnatelj Hrvatske matice iseljenika; znanstveniciiz Zagreba dr. sc. Petar Vuković s Filozofskoga fakultetate dr. sc. Mario Bara iz Instituta za migracije i narodnosti,kao i ravnatelj ZKVH-a iz Subotice prof. Tomislav Žigma-nov, „Teško je sažeto rezimirati sve domete ove po svemuizuzetne institucije koja pokazuje sjajne rezultate u svemu štopoduzme. Do trenutka kada periodičke publikacije budu,poput onih australskih Hrvata, dostupne na Hrčku i dalje mo-žemo pratiti njen rad, manifestacije koje organizira, kontinui-tet publikacija i projekata na portalu Zavoda za kulturu voj-vođanskih Hrvata“, zaključila je moderatorica promocijeVesna Kukavica.

Izložba slika članova HLU „Cro Art“Otvorenje izložbe slika članova Hrvatske likovne udruge

„Cro Art“ upriličeno je 16. prosinca u Galeriji Otvorenogsveučilišta u Subotici. Izložbu je otvorila Katarina Čeliković,djelatnica Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata.

12/2014 � Zvonik36

Kultura Priredila: Katarina Čeliković

Na izložbi su svoje radove izložiti: Ruža Tumbas, Ci-lika Dulić Kasiba, Cecilija Miler, Ružica Miković Žigma-nov, Olga Rajković, Katica Szöllösi, Kata Šetrov, ÉvaUzon Horváth, Nela Horvat, Slobodan Zovko, KristijanSekulić, László Kelcs, Sándor Kerekes – KeS, TomislavMarjanović, János Nagypásztor, Jakov Makaji, DivnaLulić Jovčić, Marta Pestalić, Ildikó Mónus, Josip Kler,Miodrag Boroš – Mišo i Anđelka Dulić.

Izložena djela moći će se vidjeti i kupiti do 3. siječnja2015. godine.

Ciklus hrvatskog filma u SuboticiU Subotici je 5. i 6. prosinca održan drugi dio Ciklusa

hrvatskog filma što ga zajednički priređuju Zavod za kulturuvojvođanskih Hrvata, Art kino „Lifka“ i Udruga za audiovi-zualno stvaralaštvo „Artizana“ iz Zagreba. Projekcije su odr-žane u Art kinu, a na programu su bila dva filma: 5. prosinca,publika je vidjela film „Dečko kojem se žurilo“, snimljen 2001.godine, scenaristice i redateljica filma Biljane Čakić-Vese-lič, a 6. prosinca prikazan je dugometražni dokumentarni film„Dragi Lastane“, scenaristice i redateljice Irene Škorić. Objesu autorice, kao i glavni organizator filmskih večeri BrankoIštvančić, bile prisutne na projekcijama. Program se odvijauz potporu Hrvatskog audiovizualnog centra i Grada Zagrebau okviru međunarodne suradnje i u suradnji sa producent-skom kućom Factum iz Zagreba.

Proslava praznika hrvatske zajednice u Srbiji

Praznik hrvatske zajednice u Republici Srbiji – Dan iz-bora za prvo Hrvatsko nacionalno vijeće 15. prosinca, pro-slavljen je u Subotici 12. prosinca u amfiteatru Nove općine.

Osim prigodnoga kulturno-umjetničkog programa, tije-kom proslave svečano su dodijeljena priznanja zaslužnim pri-padnicima hrvatske zajednice u Srbiji za 2014. godinu. Hr-vatsko nacionalno vijeće dodijelilo je priznanje „Ban Josip Je-lačić“ za društveni rad u hrvatskoj zajednici svećeniku Mar-

ku Kljajiću iz Surčina, za doprinos u području kulture, priz-nanje „Dr. Josip Andrić“ primio je Zvonimir Pelajić iz Plav-ne, a priznanje za doprinos obrazovanju na hrvatskom jeziku„Pajo Kujundžić“ dodijeljeno je Mariji Dulić, učiteljici iz Ta-vankuta. Nagrade je uručio predsjednik HNV-a dr. sc. Sla-ven Bačić.

Hrvatsko nacionalno vijeće (HNV) je najviše zastup-ničko tijelo Hrvata u Republici Srbiji, izabrano radi ostvari-vanja prava na manjinsku samoupravu. Osnovano na temeljuZakona o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina iz 2002.,ono predstavlja hrvatsku nacionalnu manjinu u području služ-bene uporabe jezika, obrazovanja, informiranja i kulture, su-djeluje u procesu odlučivanja ili odlučuje o pitanjima iz tihpodručja i osniva ustanove iz ovih područja. Hrvatsko nacio-nalno vijeće je do sada birano na posrednim izborima – putemelektora. Na elektorskoj skupštini održanoj u Subotici 15. pro-sinca 2002., a na kojoj je sudjelovalo 198 elektora, izabranoje 35 vijećnika koji su utemeljili HNV na konstituirajućoj sjed-nici u Subotici 23. siječnja 2003. godine. Na temelju Zakonao nacionalnim vijećima nacionalnih manjina iz 2009., na elek-torskoj skupštini u Subotici 6. lipnja 2010., 132 elektora iza-bralo je novih 29 vijećnika prethodnoga saziva HNV-a, a sa-dašnji saziv izabran je na izborničkoj (elektorskoj) skupštini26. listopada 2014. godine na kojoj su bila nazočna 132 evi-dentirana izbornika.

Dužnosnici novog saziva HNV-a

Za dopredsjednicu HNV-a za Suboticu izabrana je dipl.pravnica Vesna Prćić, za Sombor dipl. pravnica SnežanaPeriškić, za Podunavlje učitelj Andrija Ađin, a dopredsjed-nik za Srijem je Andrej Španović, dipl. ekonomist iz Sri-jemske Mitrovice. Tajnica HNV-a je Ankica Jukić-Mandić,dipl. pravnica i master ekonomije iz Novog Sada, a na mjestu

predsjednika Izvršnog odbora je i dalje Darko Sarić Lu-kendić, elektroinženjer iz Subotice. U Izvršnom odboru jeza područje informiranja sada zadužen dipl. ekonomist IvanUšumović, za područje obrazovanja ostala je dužnosnica izprethodnog saziva: Anđela Horvat, master učiteljica iz Gor-njeg Tavankuta, za područje kulture izabran je ZlatkoNačev, dr. veterinarske medicine iz Srijemske Mitrovice iŽeljko Pakledinac, dipl. pravnik iz Vajske, za službenu upo-rabu jezika.

/Vijesti priređene prema: www.zkvh.org.rs i www.hrvatskarijec.org.rs/

Zvonik � 12/2014 37

Kultura

zkvh

.org.r

s

Slatki BožićZvončići dragi!Marija se porodila! Rodila je ma-

log Isusa! Zamislite kakva je radostobuzela Isusovu mamu i njegova poo-

čima – Josipa kada su dobili sina! Radovale su sei zvijezde na nebu! I pastiri i životinje, ali i kraljevi.I svi su mu se poklonili jer Isus je kralj!

Ipak, svetoj obitelji nije bilo lako. Nisu imali čakni sobu u koju bi se sklonili s malim djetetom. Dokbudemo gledali „betleheme“ u crkvi, sjetimo sekako je bilo ovoj obitelji u staji. Sada to nama iz-gleda zanimljivo, no kako bismo se osjećali današa mama rodi bebu u staji!? A Isusova mamase nije žalila, samo je zahvalila Bogu za sina.Rekla je – Neka bude volja Božja.

Za Božić se radujemo jer nam radost dajeupravo malo dijete – slatki Isus! A kakvo bi to slav-lje bilo bez slatkiša, kolača? Zato, dragi Zvončići,u došašću smo možda nestrpljivo čekali Isusovo

rođenje, ali sada se možemo radovati i uz slatkebožićne kolačiće. Bit će ih u svakoj kući, ali pro-vjerite – možda je netko pokraj nas siromašan,možda neće imati kolače za Božić. Darujte imslatkiše i kolače kako bismo svi imali slatki Božić.Božić je najljepši kada se imaš s kim radovati, zarne? Svima neka bude sladak i radostan Božić!

Vaša Zvončica

Dok siješ žito...Najdraži blagdan malenima je rođenje jedinog

Božjeg Sina – Isusa. Priprave za slavlje njegovogrođendana u obitelji i crkvi počinju paljenjem svijećana adventskom vjenčiću. Neke malo vještije obitelji smalenima možda su izradile i neki adventski kalen-dar koji svakoga dana nagrađuje mo-litvu ili dobro djelo mališana. Svijećeadventskog vijenca i prazni „džepići“kalendara podsjećaju nas da je Isusovrođendan sve bliže i bliže. Lijepo jeako u obitelji pored svijeća možete ot-pjevati i neku adventsku pjesmu:

Visom leteć ptice male, našem domu zapjevale.Srca gore, evo zore.

I naše srce gorljivo čeka i molit-vom i dobrim djelima pripravlja se zadan Isusova rođenja. Dvanaest danaprije toga, 13. prosinca, slavimo danjedne djevojke koja je baš jako voljelamoliti i činiti dobra djela. Dok se siježito, podsjetimo se kako postoje idrugi ljudi koji se trude biti dobri ipomagati drugima isto kao mi. ☺

Prije mnogo, mnogo godina ži-vjela je jedna prekrasna djevojka.Zvala se Lucija. Živjela je u jednoj ku-

ćici sa svojom majkom. Jednom je s njom išla na put,na grob svete Agate. Tamo je usnula san, u kom joj sejavila svetica Agata, i rekla joj kako će njena jako bo-lesna majka ozdraviti. Lucija je bila presretna. I zais-ta, tako se i dogodilo, njena je majka ozdravila. Kadasu se vratile kući, od velike radosti zbog majčinog oz-dravljenja, Lucija je rekla da želi podijeliti siromaš-nima sve što imaju, jer ono što ima ne mogu ponijeti

u nebo. Tako će njena dobra djelasvijetliti pred njom kao svjetiljkadok putuje u vječnost. Kako je po-željela, tako je Lucija i učinila.Mnoge su se obitelji njenim daro-vima obradovale.

Luciju zbog ovih riječi danasprikazujemo sa svjetiljkom u ruci.Njeno ime znači svjetlost, sjaj.Ono kao da na neki način naviješ-ta veliko svjetlo božićne noći. Nadan sv. Lucije imamo običaj sijatižito koje je simbol života. Žito za12 dana lijepo ozeleni i krasi našstol oko kog se okuplja obitelj sla-veći Isusovo rođenje.

Neka nas molitva i dobra djelapodsjete da nije centar slavlja bo-žićne noći bogata jelka, skupi da-rovi i obilne trpeze, nego skrom-nost i čistoća našeg srca koja jenajljepši dar novorođenom kraljuiz Betlehema.☺

Mirela

12/2014 � Zvonik38

DjecaUredila: Katarina Čeliković

Zvonik � 12/2014 39

Djeca

Sveti Nikola stigao u vrtiće

i kuće i…Sveti Nikola bio je u Subotici, Tavan-

kutu, Zemunu – javljaju naši dopisnici ikažu da je posvuda susreo jako dobrudjecu. A oni su se baš pripremili za nje-gov dolazak.

Pogledajmo na fotografijama kako suizgledali susreti s omiljenim svecem.

Djeca u vrtiću „Marija Petković – Sun-čica“ i djeca Folklornog odjela HKC „Bu-njevačko kolo“ posebno su lijepo dočekala sv. Nikolu.Za doček sv. Nikole s radom počeo Dramski dječji odjelHKC „Bunjevačko kolo“ koji je pod vodstvom prof. Ne-vene Mlinko razveselio djecu svojom predstavom „Mi-kulaš cipulaš“. Tekst i režiju potpisuje Nevena, lutke zapredstavu izradila je Ružica Miković Žigmanov, scenuje uredio Aleksandar Rajić, a glazbu priredio OliverKajari. U predstavi su glumile: Ana Piuković, LucijaIvanković Radaković, Katarina Ivanković Radaković,Katarina Piuković (Milica Vuković), Martina VojnićTunić, Ana Vukov, Nevena Kujundžić i JasminaVukov. /Zv/

Sv. Nikola u vrtiću u Tavankutu na slici desno

Pripremite bojice, pa na posao!

zkvh

.org.r

s

Dragi mladi! Stigao nam je Božić.Zornice su iza nas, a pred nama je tračaksvjetla. U ovom teškom vremenu pojavila

se nada, jedna zraka sunca među tmurnim oblacima.Isus je taj koji nam je otvorio srca i oraspoložio nas.Dugo smo čekali nešto lijepo. Svatko od nas Božić ćeslaviti na svoj način. Svatko će se truditi da to bude naj-bolji mogući način. No, nemojmo zaboraviti nekog. A tosu siromašni. I oni trebaju imati svoj Božić. U ovim ra-dosnim danima budite spremni pomoći onima kojimaje pomoć najpotrebnija. Pokažimo naša velika srca.Možda će samo vaša topla riječ biti dovoljna da izma-mite osmijeh na njihovim licima. Božić je i vrijeme da-rivanja, stoga darujte nešto svom prijatelju, izmamitemu osmijeh na lice. Svatko od nas ima poruku za Božić.Moja poruka vama je: „Ne bojte se! Evo javljam vam bla-

govijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se ugradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist Gospodin“ (Lk2,10-11). I još jednom, sretan i blagoslovljen Božić i us-pješna nova 2015. godina!

Larisa

1. Na svijetu postoji šest gradova i sela koji se zovuBetlehem. Riječ Betlehem znači „kuća kruha“.

2. Prve jaslice napravio je sv. Franjo Asiški u špilji u ta-lijanskom gradiću Greccio. Bile su to „žive jaslice“ jer jeFranjo stavio jedno novorođenče između vola i magarca.

3. Na mjestu špilje Isusova rođenja u 4. je stoljeću iz-građena bazilika. Mjesto gdje su bile jaslice u koje je Ma-rija položila Isusa označava velika srebrna zvijezda s nat-pisom na latinskom jeziku „Ovdje je Djevica Marija rodilaIsusa Krista“.

4. Godine 330. određen je 25. prosinca kao datumslavljenja Isusova rođendana. U ono vrijeme tog dana uRimu se slavio blagdan Nepobjedivog Sunca – Natalis SolisInvicti, u Grčkoj Dioniza, a stari Egipćani su slavili rođenjeHorusa.

5. Grof Nikola Monte Mellini napisao je godine 1709.nekoliko stihova i rečenica s lijepim željama za Božić teposlao svojim prijateljima i rodbini, stoga se smatra izu-miteljem božićnih čestitki. Iako je zamisao bila lijepo prih-

vaćena, slanje čestitki za Božić proširilo se tek u 19. sto-ljeću kada su dvije tiskare u Milanu počele prodavati raz-glednice s prigodnim crtežima.

6. Austrijske i njemačke vlasti zabranile su lik DjedaBožićnjaka tvrdeći da je on proizvod Coca-Cole i da odvlačiljude od pravog značenja blagdana. Inicijativa za ovu kam-panju krenula je iz Beča gdje darove tradicionalno donosisveti Nikola.

7. Češkom kralju Vjenceslavu (Vaclavu) može se zah-valiti lijep običaj pečenja raznih kolača i darivanja siromaš-nima i nemoćnima. Priča kaže kako je Vaclav s prozorasvoje kraljevske palače vidio promrzla siromaha koji je naulici tražio nešto za ogrjev, napunio košaru hranom i odniomu. Također je priredio božićnu gozbu za svoje najsiro-mašnije podanike. Bilo je to u 10. stoljeću.

8. Pjesmu „Tiha noć“, izvorno „Stillenacht“, napisaoje župnik austrijskog gradića Oberndorfa Joseph Mohr auglazbio učitelj Franz Gruber nakon što su se 1818. pok-varile orgulje župne crkve.

9. U austrijsko selo Christkindl (u prijevoduDijete Isusu) stižu tisuće pisama naslovljenih namalog Isusa. Od 1950. godine tamošnja poštaodgovara svima koji pišu, a poštanski žig se mi-jenja svake godine.

Adresa: Dijete Isus – Christkindl, Postamt,A-4411 Christkindl, Austrija.

10. Prema jednom dokumentu iz sredine17. stoljeća prvim drvcem s upaljenim svijećamasmatra se jela u dvorcu Heidelbergu na čijim sugranama 1650. na vjenčanju francuskog vojvode,koje je bilo na Božić, prvi put zasjale prave voš-tanice dočaravajući tako svjetlost koju svijetuIsus donosi svojim rođenjem.

Bitno.net

12/2014 � Zvonik40

MladiUredila: Larisa Skenderović

TT rr aa čč aa kk s v j e t l a

Deset zanimljivosti o Božiću koje možda niste znali

Misa mladihMisa mladih slavljena je 5. prosinca u crkvi sv.

Roka u Subotici. Misno slavlje predslavio je mons. dr.Andrija Anišić, dok su vlč. Dragan Muharem i mla-domisnik vlč. Dražen Dulić ispovijedali. Na misi jebilo oko stotinu mladih. Misu je pjesmom uljepšao VIS„Proroci“. Nakon mise, mladi župljani priredili su uvjeronaučnoj dvorani čašćenje.

Patricija Merković

Advent u Novom SaduMladi u Novom Sadu ovog su se

adventa osobito angažirali. Na poti-caj đakona Siniše Tumbasa Loke-tića odlučili su svojom kreativnošćupomoći siromasima. Uz novčanu po-moć župe kupili su potreban materi-jal za pravljenje adventskih vjenčića,čestitki, božićnih paketića. Nekolikoputa tjedno tijekom adventa okupljalisu se u vjeronaučnoj dvorani župeImena Marijina i uz druženje i u bo-žićnoj atmosferi pripremali ove da-rove. Sve darove – vjenčiće, čestitke,paketiće mladi su prodavali na mi-sama kroz advent. Prilozi su bili dra-govoljni, a prikupljenim novcem kup-ljene su osnovne živežne namirniceza siromahe. Mladi su uoči Božićazajedno s đakonom Sinišom posjetilipotrebite i odnijeli im pakete.

Jelena Pinter

Obavijesti

Emisija za mlade – svake srijede u 21,15 sati iz studija u

Subotici i svakog ponedjeljka u 21,15 sati izstudija u Novom Sadu.

Misa mladih za mir – 2. siječnja 2015. u 20 sati u crkvi Ma-

rija Majka Crkve u Aleksandrovu.

Vjeronauk za mlade u župi sv. Roka – svake nedjelju u 18,30 sati.

Zvonik � 12/2014 41

Mladi

PozivMladi Subotičke biskupije pokrenuli su akciju

pod geslom „Oni neće tražiti vašu pomoć, ali beznje ne mogu“. Cilj ove akcije je okupljanje mladihkoji žele pomoći starima i bolesnima da lakše pre-brode zimu. Radi se uglavnom o fizičkim poslovima:cijepanju drva, čišćenju snijega, prijevozu, ali vje-rujemo da ima i onih kojima bi bilo lakše samo daimaju s kime porazgovarati. Za više informacija,kontaktirajte Borisa Babičkovića na broj mobi-tela: 064/489-33-68.

Učinite dobro djelo! zkvh

.org.r

s

Pitanje je što mogu učiniti zadrugoga, jer u tom drugome se sa-kriva Drugi, Onaj koji je odlučioući u ovaj svijet… Strah me da u sil-nim pripremama i poslovima koje,zapravo, obavljam za samoga sebe,da bi meni bilo ljepše, zaboravim ipropustim učiniti nešto za Krista.

Opet su mnogi od nas, vjeru-jem, donijeli neke lijepe odlukekroz Došašće po kojima će se tru-diti pripremiti za Božić. I neka namto svakako ostane na pameti. Jer toje ono što se lako zaboravi. Pripre-mamo se za Božić. Za Boga. ZaNjegov dolazak. Za iskustvo Nje-gove blizine. Nemojmo zaboravitini one evanđeoske odlomke kojesmo imali prilike slušati kako sepribližavao kraj crkvene godine.Bog se sakriva, a mi ga otkrivamo.Osobito u bolesnima, malenima,potrebitima, potlačenima, diskri-miniranima, gladnima, žednima...

Bit će to najbolja priprava zaBožić ako uspijemo pronaći makari jednog takvog čovjeka (a, zapravoBoga) u svojoj blizini i odlučimomu pomoći i tako se pripremiti zaBožić. Nije smisao pripreme zaBožić u traženju što ljepših nakitaza sebe, skupljanju novca za ulaz-nicu za kakav božićni koncert zasebe, traženju što ljepših šalova,košulja i haljina za sebe, pravljenjukolača i sarme za sebe… Pitanje ješto mogu učiniti za drugoga, jer utom drugome se sakriva Drugi,Onaj koji je odlučio ući u ovaj svi-jet… Strah me da u silnim pripre-mama i poslovima koje, zapravo,obavljam za samoga sebe, da bimeni bilo ljepše, zaboravim i pro-pustim učiniti nešto za Krista. Daga ne razočaram kad uđe u mojesrce i moj dom i da mu tamo nebude neudobno. Jer, eto, pripre-mamo se za Kristov rođendan, Nje-gov, a ne moj rođendan.

Svi smo mi na putu. Od našegkrštenja smo priznali da smo Božjadjeca, odnosno za većinu od nas suto učinili naši roditelji. No, mi tuistinu pokušavamo oživjeti na raz-norazne načine u svojoj svakodnev-nici. Tako je i Došašće prilika zaoživljavanje istine da smo svi Božjadjeca. To što netko ima ili nemaposao, misli ovako ili onako, pri-pada plavima ili crvenima, desnimaili lijevima, navija za ovaj ili onajklub, je li homoseksualne ili hete-roseksualne orijentacije, zbilja nijemrlja, uteg ili problem koji bi po-ništio tu istinu.

Gubavci su bili kategorija ljudiod koje su svi bježali u Kristovo vri-jeme. Ali i mnogo godina kasnije.Bili su isključeni iz društva. Ali,sam Gospodin ih prihvaća i liječi.Ne niječe njihov identitet – i oni suBožja djeca. Carinici koji su tako-đer bili na zlu glasu. Bludnice. Iz-gubljeni sin. Grešnici. Oni ne pres-taju biti Božja djeca. A srećom, svismo mi djeca Milosrdnog oca. Kojinam šalje svog Sina. Svakodnevno

netko kuca na vrata našeg srca.Prije dvije tisuće godina to su biliJosip, Marija, pastiri, kraljevi, sta-novnici Izraela i okolice. Oni to sva-kako nisu mogli očekivati ili pred-vidjeti. Bog je pokucao na vratanjihovih srca i domova, a oni su muspremno otvorili i primila ga u svo-je srce i svoj dom.

Gospodine, najprije, ja sam tajgubavac koji sam potreban Tvojeblizine, tvog ljekovitog dodira, tvogposjeta. Počašćen sam, ipak, štome smatraš dostojnim da drugimamogu Tebe donositi. Znam da tonije moguće, ako prije ne otvorimsebe, svoj život, svoje biće za Tebe.Pomogni da moje Došašće budeplodonosno najprije dobrim dje-lima. Otvori moje oči da Te moguprepoznati u malenima, kao što sute nekoć prepoznali pastiri u Betle-hemu…

Fra Željko BarabarićBitno.net

12/2014 � Zvonik42

Mladi – naša tema

Želiš se pripraviti za Božić? Nađi čovjeka kojemu je potrebna tvoja pomoć

i učini nešto za njega!

Htio si nam se otkriti. Pokazati nam se kako siblizu. Kako se nikad ne udaljavaš, pa ni onda kada seosjećamo zaboravljeni i ostavljeni. Došao si kao čo-vjek, kao maleno dijete. Bio si mala beba, kao svatkood nas. I ulazeći u život poput našeg beskrajno si seponizio. No, ti si odlučio ostaviti svoju čast i veličinu postrani samo da bismo te mi mogli upoznati, da bismodoživjeli tvoju blizinu i shvatili koliko ti je stalo do nas.Htio si se roditi na našoj zemlji koju si nam povjerio dapopraviš sve ono što smo mi nepopravljivo pokvarili. Idolazeći k nama i danas nam želiš pokazati da si tiEmanuel – Bog s nama!

I pored tvoje veličine i nama nespoznatljive slave,tebe toliko zanima svatko od nas. Znaš sve naše brige,planove, čežnje, strahove, svaki naš skriveni talent, isve to toliko ti je važno. Pa i kad sami sebe počinjemoomalovažavati, kad svoje najdublje želje prestanemocijeniti ili kad se izgubi svaka zahvalnost za tvoje da-rove koje smo primili, ti nas, i sve naše, uvijek promat-raš kao posebnu dragocjenost. Kad se dogodi da samizaboravimo svoje dostojanstvo, ti nas svojim utjelov-ljenjem i preuzimanjem naše čovječnosti podsjećaškako je i naš mali život stvar vrijedna Božje pažnje,Božjeg rođenja, života na zemlji i žrtve. Ta nas spoz-naja ne može ostaviti ravnodušne. Ona nas podsjećada si ti s nama u svim okolnostima i situacijama našegživota. S nama si u našim malim i velikim radostima,u našim brigama, uspjesima i neuspjesima. Postaješnaš Učitelj u našoj neukosti, naš Pastir u našim luta-njima, naš Put u našim traženjima, Istina u našoj zbu-njenosti i Život u našoj smrtnosti. U svemu i uvijek snama želiš surađivati, poticati nas i voditi. No, više odsvega, želiš jednostavno biti s nama, biti nam blizu.Rodio si se i pokazao da si Emanuel – Bog s nama!

U svom pothvatu, tako neshvatljivom i nama ne-dokučivom, želio si nas podsjetiti i na to kako si nasstvorio kao vrijedna stvorenja. Čovjeku si dao tolikodostojanstvo, a postavši jedan od nas, opet si nam ot-vorio oči za njega. Doista, mi olako prihvaćamo da sinam ti, Bože, prijatelj. No, kolike li poniznosti! Mi setako često znamo uzdići iznad svojih braće i sestara.Mi tako držimo do svojih prava, ugleda i ponosa.Teško pružamo ruku jedni drugima, škrtarimo na li-jepim riječima i važemo ljubav koju primamo i dajemo.Ali tinam pokazuješ drukčiji put. Tvoj je put premanama put poniznosti. Koliko ti je samo teško gledatinas kako mi uporno izdižemo glave jedni iznad dru-gih i ne nalazimo nikog ravnog sebi. Emanuele, naučii nas svojoj poniznosti. Kad se počinjemo propinjati naprste da bismo bili iznad onih koji su nam jednaki, ob-javi nam se kao Dijete kao koje si došao među nas, tinajveći od svih. Pokaži nam kako je tvoja blizina snama mogla doći jedino putem tvoje poniznosti. Utis-ni nam taj put duboko u srce da i mi krenemo timputem jedni prema drugima.

Emanuele, ti si s nama, ali mi još uvijek znamomisliti da smo sami. Ostajemo sami okruženi gorama

koje još nismo poravnali i one nas dijele jedne od dru-gih i zakriljuju pogled prema tebi. Emanuele, dok teopet promatramo kao novorođeno Dijete, molimo teda nas opet podsjetiš na tvoju blizinu. Pomogni nammakar naslutiti koliko je tvoja blizina neizreciva vri-jednost u našem životu. Bog koji sve drži u svojim ru-kama, s tolikom pažnjom i ljubavlju gleda i sve našepoteze, ulazi u sve probleme i daje odgovore na naj-teže nedoumice. Kako je predivno što je tvoje imeEmanuel! Kad nam neprijateljev glas počne šaptatikako smo prepušteni sami sebi i ostavljeni, ti nas,Emanuele, vraćaj u svoju blizinu u kojoj nas daruješmirom i povjerenjem. U ovim nam se danima opet ob-javljuješ po tom svom imenu Emanuel. Kad te zazi-vamo tim imenom, u nama se budi radost i zahvalnostzbog tvoje blizine, zbog tvog rođenja i dolaska u našsvijet i naš život. Iako si tako maleno Dijete, ti si gos-podar svega! Zato ti ovih dana opet predajemo samisebe i želimo biti potpuno sigurni u tvojem vodstvu.Emanuele, dobrodošao u ovaj svijet! Iako je tako hla-dan i ravnodušan prema tebi, koji si najveći od svih, tiod naših srca učini sebi skrovište koje ćeš preobrazitiu svoje kraljevstvo.

Ana Ivković

Zvonik � 12/2014 43

Mladi – naša tema

Molitva Emanuelu

zkvh

.org.r

s

3, 2, 1... ☺ 2015.!Dragi čitatelji! Godina je na izmaku, svode se završni računi. Poneki od nas ta-

kođer imaju potrebu sjesti, razmisliti u samoći ili čak i porazgovarati s najboljim prija-teljem – tko sam, jesam li ja još – ja? Jesam li u ovoj strci života postao neki drugačiji„ja“, kakav baš i ne želim biti? Dalje, gdje sam? Gdje najviše boravim – doma, s najbli-žima ili na poslu, s kolegama? Možda nisam nigdje, svugdje – tek u prolazu... Radujemli se tomu (koji god odgovor bio) ili ne, i zašto? Kuda idem? Idemo u novu, 2015. go-dinu Gospodnju. Hmmm... što u njoj želim biti, osjećati, raditi, doživjeti? Trebam li neštopromijeniti, u nečemu se popraviti, nečega se odreći? Ako iskreno odgovorimo, ostaje samo – u skladu s tim postupiti ☺.

A drugi ljudi? Svi smo samo ljudi, grješni i slabi, trudimo se svim srcem, snagom i umom voljeti i ljubiti, poštovati i po-magati i onda – šljas u blato, najniže, jer je napast i naša slaba put učinila sve da nadjača druga ljubav – samoljublje... Što tad?Pročitala sam misao: „Onaj tko prvi kaže – Oprosti!, najhrabriji je. Onaj tko prvi oprosti, najjači je. Onaj tko prvi zaboravi, naj-sretniji je.“

Ovog Božića, dok se budem klanjala Djetešcu i sve drage i nedrage redala u molitvi srca, mislit ću na one koji – ma ko-liko hrabri ili jaki bili – moraju biti „najsretniji“ i zaboraviti. Jer, kako neki nikada ne dožive da ih se zamoli za oproštaj, kojisu itekako zavrijedili, jedino to im preostaje. Premda, kad bolje razmislim, možda je to i najbolje (do)živjeti: tako je prošao iIsus, trideset tri godine nakon Jaslica... (vh)

Jeste li vidjeli kako djeca promat-raju jaslice i Djetešce u njima? Poku-šajte provesti ovaj test: pred maleno di-jete stavite sliku, crtež, fotografiju bebe.Bez benkica sa srcima, bez slatkih med-vjedića, bez čipkica, mašnica, svile. Sa-mo bebu umotanu u pelene. Usnulu ilibudnu, kako gleda svoje prstiće, liceodraslog nad sobom ili nešto što samoona vidi. Ako je dijete baš malo,može i njegovu vlastitu fotografijukad je bilo mlađe. Malo dijete ćese oduševiti: „Beba!“ Nema ničegdrugog nego radosti što je vidjelodijete! Uvijek se smiješi kao da juvidi prvi puta! Pokazuje prstom,pruža ruke, želi ju pipnuti. Ponav-lja – u skladu s tim koliko vokalazna – „bebe“ ili „beba“. Želi da jui mi pogledamo i smiješimo joj se.Uživa u gledanju. Što li misli? Kadveć bude znalo reći na glas svojedojmove, više neće biti tako pre-dano slici, tako udubljeno u ra-dost susreta. Samo im duše raz-govaraju...

Takav vam Božić želimo: po-gledati Isusa kao bebu novorođenu i ra-dovati mu se. Gledati, pomilovati pogle-dom, čistim rukama, čistom dušom,srcem punim ljubavi! Ne misliti ni našto, samo ući u pogled djeteta, slušati

svaki glas, omirisati taj dah, dotaknutitu nježnu, svježu kožu obraščića ili ruči-ce ili tabana – to nigdje nema, samo koddjeteta. Možda je to teže, gledajući ki-piće i slike djetešca u jaslama, u štalici,u nekoj pozi nepomičnoj. Naš Isus, našBog, Djetešce koje se rodilo da spasinas, nije bio poput tog mirnog, usnulogili budnog, kipića! Bilo je to pravo ma-

leno dijete, koje je plakalo i gugutalo,glasalo se i ponašalo kao sva ljudskadjeca – u taj rod je došao, taj je rod iza-brani. Dijete pogledajte, želite li vidjetiIsusa... Pogledajte – tražeći DjetešceIsusa – i ostalu, odraslu djecu ljudsku.Svi smo bili bebe, smežurane na rođe-nju, ljubičaste ili crvene, ovisno o po-rodu. Odmah prekrasni poput beba saslika ili tek nakon nekoliko dana ili tje-dana dosegnuvši punu ljepotu, svi smogukali i smiješili se, plakali ili „vrištali“kad smo bili gladni. Djeca postaju ljudi,

prvo mladi, pa stari – svi su oni slikaIsusa. I svi oni imaju kožu poput Isusa,ruke i oči.

Pomislimo – a kako Djetešce gle-daju naši stari? Možda se jednakodive, ali sjećanja su mnoga – naonaj prvi puta kad su vidjeli Bet-lehem, na one Božiće provedenesa svojom obitelji, one kad sumožda ostali sami... Dođe vrijemekada shvatiš da svatko ima svojprvi i posljednji Božić. Kada bis-mo bili svjesni koji nam je posljed-nji, sigurno bismo ga drugačijedoživjeli. Siromasima ne bismodali od svog suviška, nego što vi-še. Djeci ne bismo darovali slat-kiše, igračke i mobitele, već paž-nju, igru i razgovor. Mužu/ženine bismo brojali postupke kadnam nisu pomagali, kad su kasnilidoma ili koliko su potrošili, već

bismo smišljali slatka iznenađenja i ro-mantične nježnosti. Svojim starim rodi-teljima ne bismo mjerili što i koliko pri-čaju i koliko nam se to dopada, većbismo ih grlili, zasmijavali i pomagali ih,kako oni to žele. Sami sebi ne bismo bilinajvažnija tema i najljepša slika, već bi„onaj drugi“ bio za nas prvi. Sjeli bismouz Dijete, gledali, slušali, milovali i smi-ješili se... Ne iz straha pred Sudom! Izljubavi, jer se bližimo Bogu Ljubavi...Takav Vam Božić želimo... Kao prvi ikao posljednji...(lvh)

12/2014 � Zvonik44

Obitelj Uređuje: obitelj Huska

obiteljski životSlaviti Božić – kao prvi i kao posljednji...

Davno je to bilo – prije preko četrdeset godina. Ali svegase još uvijek sjećam, do najmanjih sitnica, kao da se zbilojučer. Bilo mi je tada šest godina... Badnjak godine 1931.Ležao sam u postelji, s bolesnom anginom, u temperaturi.Neću moći sam paliti svjećice i krijesnice na božićnom boru.Gledat ću ih samo ovako iz kreveta, u polusnu, uz bol u glavii žarenje u grlu. Već se spustila večer. Sada će mali Isus doni-jeti darove.

Prošle smo godine svi izišli iz sobe, da bi on, nesmetan,mogao razmjestiti darove pod bor. No danas je otac ugasiosvjetlo i izišao, a ja sam ostao u sobi, u krevetu... Zurio sam umrak. Čuo sam samo lake korake i šuštanje papira. Vidionisam ništa... Kad se opet upalilo svjetlo, pod drvcem su bilenaranče, kutija čokolade i kožnata torba koja će mi trebatisljedeće godine kad pođem u školu.

Majka mi je dala darove u krevet, i ja sam pažljivo raz-vezivao srebrene i zlatne vrpce, kadli otac uđe u sobu s gole-mom kutijom: Gledaj – reče – što ti je još mali Isus ostavio naverandi! Razmotao sam veliki arak svilenog papira u koji jekutija bila zavijena. Gle, pa to je krasna željeznica! Ista onakvakakvu sam čitavog tjedna svakog dana gledao u izlogu trgo-vine na uglu Ilice i Bregovite! Lokomotiva i šest vagona: jedanza ugljen, dva putnička, jedan otvoreni teretni, jedan zatvo-reni teretni i jedna cisterna za benzin! Jedan ljepši od dru-goga! A najljepši je bio onaj teretni s pomičnim krovom –moći ću u njega staviti, na primjer, staklene pikule i stare ba-terije iz džepne lampice. Kakva divota! A koliko tračnica: kadse sve spoje, ići će oko cijele sobe! I sve mi je to donio maliIsus pored onog što je ostavio pod borom. Srce mi je tuklo oduzbuđenja, krv navrla u glavu, uši su mi gorjele... Kakva di-vota! Samo... Možda... ? Zašto je mali Isus željeznicu ostaviona verandi? Tu nešto nije u redu.

– Tata, meni se čini, možda je to zabuna... Prošle su go-dine sveti Nikola i mali Isus ostavili darove u sobi. I ove go-dine drugi su darovi bili pod borom. Bit će da ova željeznicanije za mene. To je mali Isus zaboravio na verandi.

– Ma hajde, što ti pada na pamet! – reče otac. – Gdje bion nešto zaboravio! On ništa ne zaboravlja ima u knjizi točnosve zapisano što kome nosi.

– Ja ipak ne vjerujem. On danas ima strašno puno posla.Mora ići u svaku kuću, u svaki stan... Niječudo ako negdje nešto zaboravi.

– Što je tebi? Odakle ti je to došlo uglavu? Sad ćemo lijepo složiti tračnice,pa...

– Ne, ne, neću! Neću željeznicu! Nijemoja! To je za nekoga drugog! Ne smi-jemo je mi uzeti. To bi bilo nepravedno! –počeo sam plakati i ridati, gore negoli dasam dobio batine. – Neću željeznicu, nijemoja!

Otac me je gledao malo začuđen izabrinut. I najednom, kao da se nečegasjetio, reče:

– Evo, znaš što! Stavit ćemo taj paketnatrag na verandu, ako ga je mali Isuszbilja ondje zaboravio, vratit će se, uzetiga i odnijeti. A ako ga ne odnese, značida ga je želio dati tebi.

– Divno, baš si se dobro sjetio, tata, kliknuo sam.Dok je paket bio na verandi, majka me je presvlačila. Sav

sam se bio oznojio od uzbuđenja i temperature. Otac se neka-ko jako uozbiljio. Stalno me je gledao, ravno u oči. Kao da senešto duboko zamislio. Nakon nekih pola sata otac ustane: –Sad ćemo pogledati, pa da vidimo... Ta minuta – dvije što je iz-bivao trajalo je čitavu vječnost... Je li željeznica ipak moja?Otac konačno uđe – praznih ruku. Majka ga je gledala začu-đeno, gotovo zaprepašteno.

– Imao si pravo – reče – mora da je željeznica bila za ne-koga drugog. Mali Isus ju je odnio.

Bio sam kao gromom ošinut. Ali samo za trenutak. Eto,imao sam pravo! Kako bi bilo strašno da sam zadržao željez-nicu – običan lopov! Kakva sreća da se tata sjetio da je vrati naverandu!

I sve naokolo postalo je lijepo, divno, prekrasno. Tri an-đelčića što su visjela na boru radosno su se smiješila, a zlatnei srebrene kugle sjale su i blještale kao mala sunca i mali mje-seci. Ovčice oko štalice pod borom kao da su oživjele, i vol, imagarac... A Majka Božja i sveti Josip kao da su zadovoljnoklimnuli glavom. I mali Isus u jaslicama zadovoljno je mah-nuo ručicama, veseo da je našao zaboravljeni paket i predaoga na pravo mjesto. Stotine, tisuće iglica na boru sjale su kaoda je svaka od njih mala živa zelena krijesnica, a plamenovisvijeća živahno su podrhtavali, kao da i oni pjevaju: „Narodinam se Kralj Nebeski!“ Bilo je divno, neopisivo divno. Si-gurno ću ove noći nešto lijepo sanjati, pomislio sam.

Drugi sam dan bio zdrav, temperature je nestalo, kao dami ništa nije ni bilo. Čitav sam se dan igrao s prijateljem, sin-čićem udovice koja je stanovala u potkrovlju iste kuće gdje ija. Željeznica je bila njegova. Nije čudo da ju je mali Isus biozaboravio na našoj verandi: u njihov se stan ulazilo kroz takouska vrata da mu je taj veliki paket sigurno bilo lakše unijetiu sobu kroz prozor, iznad naše verande. Divna lokomotiva injezinih šest lijepih vagona jurili su veselo ukrug. Moj prija-telj i ja natjecali smo se koji će je jače naviti, pa da što duževozi. Njegova nas je majka gledala i rekla mi nešto kao: „I mojje dečko imao isto tako dobrog tatu kao i ti“. Izgledala je i ra-dosna i tužna u isti mah. Iz obližnje crkve čula su se božićnazvona. (Miško – Mali koncil)

Zvonik � 12/2014 45

Obitelj Božićna priča

Isus se zabunio

zkvh

.org.r

s

U promemoriji franjevci razrađuju stanje koje je nastalokad su franjevci poslije kanonskog pohoda nadbiskupa Csá-kyja sklopili ugovor s narodom u Szent Máriji. Taj ugovornadbiskup smatra samovoljnim, a zbog toga su dobili i ukor.Tu se sada franjevci pozivaju na svoje služenje subotičkomnarodu, koji je bio ostavljen od svih. U vrijeme kad je treba-lo bježati od barbarskog bijesa, kad je trebalo stanovati upodzemnim kućama, kad se narod skrivao u močvarama i utrsticima. Narod je bio bez svojih pastira, pa je bio izložendjelovanju raskolnika. Većina toga naroda bi otpala od pravevjere kad bi ostali bez svete mise, crkvenih obreda i bez pas-toralne skrbi. Slobodno bi se povodili za naukom raskolnika,a na smrtnoj postelji bi ostali bez ikakve duhovne utjehe, tebi umirali u bijedi. U ta su vremena redovnici franjevačkeprovincije Presvetog Spasitelja vođeni ljubavlju premaBogu, a ne koristoljubljem, za spas duša i očuvanje katoličkevjere među ono malo katoličkog naroda što je još tamo os-tao, odlučili poslati jednog redovnika koji pozna jezik narodau Subotici, koja se sada zove Szent Mária. Taj je redovnik snarodom dijelio sve nevolje, te je kao dobar pastir ostao snarodom u dobru i u zlu.

Kad je uspostavljen mir, a kalački nadbiskupi još nisuništa odredili o župnikovim prinadležnostima, redovnicižupe u Szent Máriji su se morali nagađati s gradom. Od ne-sigurne štole (prihodi od liturgijske službe, čina) redovnicisu dobili stanovitu pomoć. No kad je trebalo povećati osob-lje, dovesti još dvojicu mađarskih propovjednika, a trebalo jezaposliti i jednog učitelja za pučke škole, onda se upraviteljžupe uspio nagoditi s gradom da osigura kakvo takvo pri-manje za svećenike u službi. To je (nadbiskup) grof Klobu-siczky i odobrio, što se vidi iz zapisnika kanonskoga pohoda,koji je on obavio. Ovako stoji u zapisniku: Ova župa nemastalnih prihoda osim onih 200 forinti što ih dobiva od op-ćine. Dobiva i 100 forinti na ime poučavanja djece. Od tadatu svotu redovnici u Szent Máriji nisu dobivati od grada, većsu je uživali kao župničku prinadležnost koju im je odredionadbiskup.

S obzirom na točke gore spomenute odredbe kojih seu budućnosti trebaju pridržavati, redovnici opet mole nad-biskupa da, ako već želi provesti svoju odredbu, to učinitako da se to ne kosi s franjevačkim zavjetom siromaštva.Franjevci nikada nisu odbili naredbu za postavljanje crkveneblagajne. Franjevci su poslije kanonskog pohoda 1738. go-dine i od onda stalno molili da nadbiskup ublaži svojuodredbu, te ne traži da se za vrijeme velike mise u franje-vačkoj crkvi skuplja milostinja, budući da se to protivi pra-vilima svetoga Franje. To u franjevačkim crkvama nigdjenije običaj, a to strogo brane i propisi koje su davali pape.Zbog toga je odredio i nadbiskup grof Klobusiczky: što setiče crkvene blagajne obnavljamo odredbu blage uspomenekalačkog nadbiskupa Gabrijela Patačića, ukoliko se to neprotivi pravednosti i franjevačkom zavjetu siromaštva. Ipakneka redovnici postave crkvenu blagajnu. Neka s njom rav-naju dobro stojeći muževi. U korist crkvene blagajne nekase milostinja prikuplja kako to čine pobožne udruge na pod-ručju župe. To jest: pred crkvu treba staviti jednu škrabicuza skupljanje milostinje. U nju će svatko dati koliko je odre-dio za crkvu, a u crkvi neka se ne skuplja milostinja.

Takav postupak predlaže promemorija uz obećanjenadbiskupu da će u tom slučaju vjerno ispuniti svaku nje-govu želju.

Što se tiče četvrtine koja se ima naplatiti za grobnicu isprovodne obrede i položiti u crkvenu blagajnu, ova prome-morija moli nadbiskupa, da u ovoj točki izuzme samostan,kao što je Kalački ordinarijat učinio s temišvarskim samo-stanom. Ova se samostan protiv negativne presude Temi-švarskog ordinarijata utekao Kaločkom ordinarijatu, koji jesvojom presudom donesenom 11. veljače 1745. godine snaž-nim dokazima dokazao da su franjevci izuzeti od uplate tak-vih četvrtina u korist crkvene blagajne.

Protiv ponovnog uvođenja lukna (godišnjeg doprinosavjernika župi) promemorija nema prigovora.

Kako je već spomenuto, kalački nadbiskup grof JózsefBattány nije bio u svome sjedištu kad su patri József Teleki Márton Sípos, kao izaslanici svoga provincijala, otputovaliu Kalaču kako bi nadbiskupu predali promemoriju, pa su sevratili neobavljena posla. Nadbiskup je doznao za promemo-riju, pa je za dan svoga biskupskog ređenja za pravedno rje-šenje te stvari sazvao svećenstvo nadbiskupije na dijece-zanski sastanak 2. prosinca 1763. godine. Zadaća toga sas-tanka je bila raspravljati o potrebama nadbiskupije, o zadaća-ma, načinu i teškoćama pastoralnog djelovanja, o odnosu iz-među župnika i vjernika, o odnosu prema građanskim vlas-tima, to jest raspravljati i donijeti važne odluke o svakom pi-tanju koje je u svezi s pastoralom.

Za taj su dan pozvani i gore spomenuti franjevci kako bise riješilo i pitanje u svezi s redovnicima.

12/2014 � Zvonik46

Povijesni kutak

Promemorija subotičkih franjevacaPiše: Stjepan Beretić

Papa je na Trgu svetoga Petra 17.Prosinca održao zadnju opću audijencijuu 2014. godini, i to na svoj 78. rođen-dan, posvetivši je temi Nazaretske obite-lji. Katehezu prenosimo u cijelosti.

Draga braćo i sestre, dobar dan!Nedavno održana Biskupska si-

noda o obitelji bila je prva etapa jednoghoda koji će se zaključiti u listopaduiduće godina drugom biskupskom si-nodom na temu „Poziv i poslanje obite-lji u Crkvi i svijetu“. Čitav je Božji narodpozvan pratiti taj hod molitvom i razmiš-ljanjem. Želim da također uobičajenarazmatranja na audijenciji srijedombudu dio toga zajedničkog hoda. Zatosam u ovoj godio odlučio razmišljati za-jedno s vama upravo o obitelji, tome ve-likom daru kojeg je Gospodin dao svi-jetu od praiskona, kada je povjerioAdamu i Evi poslanje da se množe iispune zemlju (usp. Post 1, 28). Onajdar što ga je Isus potvrdio u svomeevanđelju.

Blizina Božića baca veliko svjetlona to otajstvo. Utjelovljenje Sina Bož-jega označava novi početak u povijestičitavog svijeta. A taj novi početak se do-godio u krilu obitelji, u Nazaretu. Isusje rođen u obitelji. Mogao je doći naspektakularan način, ili kao ratnik,car… Ali, ne: on dolazi kao sin jedneobitelji, u obitelji. To je važno: gledati ujaslicama taj tako lijep prizor.

Bog je izabrao roditi se u ljudskojobitelji, koju je on sam stvorio. Stvorioju je u zabačenom selu na rubu Rim-skog Carstva. Ne u Rimu, koji je bioglavni grad carstva, ne u nekom od ve-likih gradova, već na periferiji koja jebila gotovo nevidljiva i, zapravo, na po-prilično lošem glasu. Ta je ozloglaše-nost bila malne poslovična kao što sepodsjeća i u Evanđelju: Iz Nazareta damože biti što dobro? (Iv 1,46). Možda, umnogim dijelovima svijeta, i mi sami jošuvijek tako govorimo kada čujemo imenekog mjesta na periferiji velikoga gra-da. Pa ipak, upravo odatle, s periferijevelikoga carstva, započela je najsvetija inajljepša povijest, povijest o Isusu međuljudima! I ondje je živjela ta obitelj.

Isus je ostao na toj periferiji tride-set godina. Evanđelist Luka ovako sa-žima to razdoblje: Isus bijaše im [to jestMariji i Josipu] poslušan. Netko bimogao reći: „Zar je Bog koji nas je do-šao spasiti izgubio trideset godina u toj

ozloglašenoj periferiji?“. Izgubio je tri-deset godina! On sam je tako htio. Isu-sov put je bio u toj obitelji. A majka jenjegova brižno čuvala sve ove uspomeneu svom srcu. A Isus napredovaše u mud-rosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi(2,51-52 ). Ne govori se o čudima ili oz-dravljenjima, propovijedanjima – u to-me razdoblju nije činio ništa od toga – omnoštvu koje hrli za njim; u Nazaret je,čini se, sve teklo „normalnim“ tijekom,u skladu s običajima pobožne i marljivežidovske obitelji: radilo se, mama je ku-hala, obavljala je sve kućanske poslove,peglala košulje… radila sve što i ostalemame. Otac, stolar, je radio, učio sinazanatu. Trideset godina: „Ali koje rasi-panje vremena, oče!“. Ali Božji su pu-tovi tajanstveni. No, ono što je bilo važ-no ondje jest obitelj! A to nije bilo rasi-panje! Bili su veliki sveci: Marija, naj-svetija žena, bezgrješna, i Josip, najvećipravednik… Obitelj.

Sigurno bi nas raznježio izvještaj otome kako je Isus u mladosti sudjelovaou događanjima u vjerskoj zajednici ikako je obavljao dužnosti društvenogživota; da doznamo kako je, kao mladiradnik, radio s Josipom; a onda njegovnačin sudjelovanja u slušanju Svetogpisma, u molitvi psalama i mnogim dru-gim običajima iz svakodnevnog života.Evanđeljâ, u svojoj jezgrovitosti, ne ot-krivaju ništa o Isusovoj mladosti i pre-puštaju tu zadaću našoj mašti. Umjet-nost, književnost, glazba su u tome po-gledu davali krila mašti. Dakako, nijeteško zamisliti koliko bi majke moglenaučiti iz Marijine brižnosti premaSinu! I koliko i očevi mogli naučiti iz pri-mjera Josipa, pravedna čovjeka, koji jeposvetio svoj život podupiranju i zaštitidjeteta i supruge – svoje obitelji – u teš-kim trenucima! A da i ne spominjem ko-liko bi mladi mogli biti ohrabreni odmladića Isusa razumjeti potrebu i lje-potu njegovanja svog najdubljeg poziva,i da sanjaju velike snove! A Isus je nje-govao u tih trideset godina svoj pozivzbog kojega ga je Otac poslao. Isus se utome razdoblju nije nikada dao obes-hrabriti, nego je hrabro išao dalje i nas-tavljao svoje poslanje.

Svaka kršćanska obitelj – poputMarije i Josipa – može prije svega pri-miti Isusa, slušati ga, razgovarati s njim,čuvati ga, štititi, rasti s Njim; i tako uči-niti svijet boljim. Dajmo prostora u na-šim srcima i u našim danima Gospo-

dinu! Tako su činili i Marija i Josip, a tonije bilo lako: kolike su samo teškoćemorali prebroditi! To nije bila nekalažna obitelj, to nije bila neka nestvarnaobitelj. Obitelj iz Nazareta nas obvezujeponovno otkriti poziv i poslanje obitelji,svake obitelji. I, kao što se događalo utih trideset godina u Nazaretu, može sedogoditi također za nas: moramo se tru-diti da ljubav, a ne mržnja postane neštonormalno, da zajednička uzajamnapomoć, a ne ravnodušnost ili neprija-teljstvo, postanu nešto uobičajeno. Nijeslučajno, dakle, da izraz „Nazaret“ znači„ona koja čuva“, poput Marije, koja je –kaže Evanđelje – u sebi pohranjivaše svete događaje (usp. Lk 2,19.51). Od tada,svaki put kada neka obitelj čuva to otaj-stvo, pa bila ona i na rubu svijeta, nadjelu je otajstvo Sina Božjega, otajstvoIsusa koji dolazi da nas spasi. I dolazispasiti svijet. A to je velika misija obite-lji: napraviti mjesta za Isusa koji dolazi,prihvatiti Isusa u obitelji, u osobi djece,muža, žene, baka i djedova … Isus jeondje. Prihvatiti ga tamo, da raste du-hovno u toj obitelji. Neka nam Gospo-din udijeli tu milost u ovim posljednjimpredbožićnim danima. Hvala.

Papin apel – molitvaSada vas molim za trenutak tišine

a zatim, molitvom Očenaš, se želim za-jedno s vama pomoliti za žrtve neljud-skih terorističkih napada počinjenih uposljednjih nekoliko dana u Australiji,Pakistanu i Jemenu. Neka Gospodinprimi pokojne u svoj mir, udijeli utjehučlanovima njihovih obitelji te obrati na-silna srca koja se na zaustavljaju čak nipred djecom. Otpjevajmo Očenaš tra-žeći tu milost.

/IKA | Bitno.net/Foto: Shutterstock.com

Zvonik � 12/2014 47

Razmišljanje pape Franje

Zašto je Isus proveo 30 godina u malom gradiću na periferiji društva!

zkvh

.org.r

s

Ovih dana sam razgovarao s novinarom srpske redakcijeRadio Subotice, g. Smiljanom Njagulom. Želio je napravitijednu emisiju za Badnje veče razgovarajući o Ivanu Antuno-viću na temelju moje knjige Vjersko-moralna obnova obitelji. Iz-nenadio sam se kad je razgovor započeo otprilike ovim rije-čima: „Na Božić je u središtu događanja jedno dijete i jednamajka – Isus i Marija…“. I povezao je to s Antunovićevim na-glašenim vrednovanjem obitelji, uloge majke u obitelji te važ-nosti odgoja djece za prave vrednote… Novinar, koji je za sebeusput rekao da nije neki vjernik, ali koji pravi izvanredne emi-sije, različitog sadržaja, dobro zna i razumije da su središnjeosobe Božića – Isus, Marija i Josip. Lijepo.

Međutim, nije svugdje tako. U komercijalizaciji Božićačesto se zaboravlja na tu istinu. Pred Božić se u mnogim zem-ljama trude što ljepše ukrasiti svoje gradove. Napuniti proda-vaonice mnogim privlačnim stvarima za prodaju, a ta se sre-dišnje osobe Božića gotovo nigdje i ne spominju. Moj nećakDavid je početkom Adventa bio u Singapuru, u zemlji u kojojjedva ima kršćana, ali koja je također sva u predbožićnom,adventskom ozračju, sva u blještavilu božićnih ukrasa i proiz-voda s božićnim oznakama. Shvatili ljudi da je to unosan posao,pa što ne bi. Privući će turiste…

Početkom Adventa naišao sam i na ovaj zanimljiv tekst naportalu Laudato.hr autora fra Mate Bašića.

Zašto mi miču Isusa iz Božića?Kada šećem gradom i promatram tu božićnu idilu svjet-

lucanja, razmišljam: gdje je Isus u svemu tome? Promatram iz-loge koji vrve lampicama, lutkama bradatih djedova s crvenimcuflek kapicama, sobovima i saonicama i pitam se: Gdje je tuIsus?...

Svi pjevaju Božić je, Božić dolazi, Zvončići, zvončići, aopet nigdje Isusa. Posvuda neki anđeli, neke anđeoske karte,neke poruke anđela, a opet nigdje Isusa. Pitam se onda: Kakavje to Božić? Kakav je to mali Bog? Koja je poruka Božića? Zarse Isus rodio da bismo imali super akcije po trgovačkim cen-trima? Ili se rodio da bi izlozi dućana bili nakićeni? Zar se rodiou svjetlucanju lampica ili u zamračenosti spilje? Gdje je onda tajIsus u tom mojem Gradu? Zar se Bog doista toliko ponizio iučinio takav paradoks svojim Utjelovljenjem da bismo mi sadapomoću tog događaja sve komercijalizirali i zapravo govorećio Božiću sam Božić u svojoj biti poništili.

O čovječe, koliko si daleko otišao da ti je domet na svjet-skoj razini neko Božićno pomilovanje ne znam čega sve ne iukrašavanje drvaca, a čovjek pored tebe u tom istom Božiću odhladnoće i gladi umire.

O čovječe, gdje si skrenuo kada ti je vrhunac proslave Bo-žića staviti jelenje rogove sebi ili svome psu na glavu, a tolikiljudi o svome životu u to božićno vrijeme strahuju za vlastitiživot. Kako se uopće može slaviti Božić bez Isusa? Pa Božićnije svečani ručak ili kićenje bora, već je Božić dolazak malogaIsusa u naš dom. Kako se netko uopće usudio od Božića odvo-jiti Isusa, učiniti čak razdvojene jasle u kojima se rodio od njegasamoga, pa je važnije brojiti ovčice oko jaslica i igrati se s pas-tirima nego li pozdraviti Kralja svih kraljeva koji se upravorodio i želi se roditi u našim srcima.

Shvatimo više da Isusu nisu potrebni popusti u dućanima,niti posebno uređen blagdanski stol, već Isus treba samo jednustvar da bi se rodio u nama. Isus treba naše srce. Isus želi da

u svome srcu napravimo jasle u kojima će se on moći roditi.Isus ne traži nešto posebno nego mu je dovoljna i gruba slamau kojoj će ležati, čime nam želi reći da se i u našim slabostima,nesavršenostima, ljudskostima, on može nastaniti. Samo mumoramo otvoriti svoje srce i dostojno ga urediti, očistiti, ali nenešto posebno, mekim baršunom, nego onime što mi jesmo.To je Isusu dovoljno.

Stoga ne brini toliko o uređenju vanjštine, stola, bora ilivlastitog ormara, već brini o uređenju svoga srca, da kroz ovovrijeme Došašća nakupiš dovoljno slame dobrih dijela u svomesrcu od koje će biti oblikovane jasle za rođenje Maloga Bogau tebi. E to ti je Božić i priprava za Božić kroz Advent. Zato ot-vori oči, budan budi i bdij jer Gospodin tvoj baš tebi ovaj Božićželi doći. Pa neka ti bude blagoslovljeno ovo vrijeme Došašća.

Bravo oče Mato!Zanimljiv je i komentar na istom portalu koji je stavio

msgr. Ante M. Nikolić, Toronto, Ontario. Evo dio toga komen-tara.

Bravo, oče Mate. Samo naprijed. Treba nam više redov-nika kao što ste Vi, a posebno savjesnijih župnih svećenika. Jase pitam kao i Vi, čemu sve ovo. Ovdje u Americi već poslijeblagdana sv. Franje počinju s ludilom komercijalizma za Božić.Ni župe Hrvata nisu imune u svemu tome. Sve se vrti oko do-lara. Mene posebno veseli reagiranje pape Franje na osvrt ocijenama po crkvama. Dobro je da se kaže koja riječ o tim ano-malijama, ali danas više nego ikada potrebna je molitva i 360stupnjeva zaokret prema Euharistijskom Isusu. Sve je danaszapostavljeno… Daleko sam od Domovine i nostalgija ne išče-zava, ali moram prihvatiti plan Providnosti. Vama želim punoBožjeg blagoslova, puninu duha Asiškog siromaha, da ustra-jete na tom putu koji je vrlo izazovan, a posrnuti je lako.

U Kanadi i u njenim grudima ću čekati Drugi dolazaknašeg Otkupitelja. Vama i svima u samostanu želim da dos-tojno obavite adventsku pripravu za Božić koji Vam od srcaiskreno čestitam i neka nad Vama bdije kao i nad Isusom našanebeska majka Marija.

Zanimljiv je ondje još jedan kratki komentar: za sve to sukrivi „vjernici“, isključivo vjernici i samo vjernici, kršćani, ka-tolici... kupuj, kupuj, kupuj...

Blizu je Božić. Zamislimo se i upitajmo na kojoj smo strani– za Božić s Isusom ili bez Isusa? Ja sam presretan što mogusvjedočiti da je u povjerenoj mi župi, u srcima dvjestotinjakodraslih i šezdesetak djece, Isus u središtu, što očitujemo ra-dosnim sudjelovanjem na misama Zornicama. Oni koji se pri-česte na Zornici, a takvih je u prosjeku dnevno sto sedamdeset,doista su stavili Isusa u središte pripreme za Božić, a svoje srceučinili njegovim ugodnim „jaslicama“.

12/2014 � Zvonik48

Kršćanski stav

Božić bez IsusaPiše: Andrija Anišić

Što je najveći dar poslije svojega života i sebe samogakoji nekome možete dati, a nakon što iscrpite sva sredstva da mu pokažete koliko ga volite? Molitva! Molitva je trajni zagrljaj bez zagrljaja i izravni dar srca. Molitva je predanje onoga koga ljubiteu najsigurnije krilo, u najsigurnije okrilje. Najsigurnija zaštita. I najveći izraz ljubavi.

Molitva je prepuštanje izravnoj Božjoj milosti. Povjerenje u Božju providnost.Osjećaj sigurnosti u Božjoj blizini.Molitva je dar.Osluškivanje Božjega glasa.Trenutak vječnosti na zemlji.

Molitva je susret na izvoru u kojemu se duše susreću.

Kada se samo jedna duša napaja na tom izvoru, potrebno je puno više vremena da se

srca sretnu ili da se nikad ne sretnu i ne razumiju. Kad se pak dvije duše napajaju

na istom izvoru, ne mogu propasti već zajedno, unatoč poteškoćama, rasti u ljubavi i susretanju.Zato je molitva susret bez susreta.

Molitva je prilika za novi početak.Traženje bez očekivanja, s pouzdanjem.Nada da će sve biti dobro.Vježba u ustrajnosti.Vježba strpljenja.Mrtvljenje samovolje.Prilika za promjenu.

Molitva je trajno sredstvo grljenjaonih koje volimo.

Željka Zelić

Zvonik � 12/2014 49

Molitva

Zagrljaj u molitvi

zkvh

.org.r

s

12/2014 � Zvonik50

Ususret događanjima

DANI IVANA ANTUNOVIĆASveta misa za + biskupa Ivana Antunovića

u katedrali 11. siječnja 2015. godine u 18 sati.

***Razgovori na temu „Obitelj“

u Hrvatskom kulturnom centru „Bunjevačko kolo“bit ce 16. siječnja u 19 sati

***25. siječnja 2015.

na svetkovinu Obraćenja zaštitnika Subotičke biskupije

svetoga Pavla u subotičkoj katedrali u 18 sati

biskupska sveta misa

***BOŽIĆNI KONCERT

u katedrali bazilici sv. Terezije Avilske28. 12. 2014. u 19 sati

U programu nastupaju katedralni zborovi iSubotički tamburaški orkestar

***SUBOTIČKA DANICA

za 2015. godinuu vašim župama

po cijeni od 400 dinara

***KALENDARI

zidni po 50 dinaradžepni po 100 dinara

Godišnja pretplata za ZVONIK:- izravnom dostavom na župe: 1650 din- poštom:

1900 din: tuzemstvo (za više primjerakaslijedi popust)

50 Eura: Europa60 Eura: USA, CANADAPretplatnici iz tuzemstva uplate mogu slati

poštanskom uplatnicom na ime Dragan Muharem,Trg sv. Terezije 2, 24000 Subotica, s naznakompodataka pretplatnika, a oni iz Hrvatske na imeSvjetlana Ivković, Stjepana Ljubića Vojvode 12,10000 Zagreb.

Deviznu doznaku pretplatnici iz inozems-tva mogu poslati na biskupijski račun s nazna-kom Za Zvonik:

NLB Banka A.D. BeogradSWIFT: CONARS22IBAN: RS35310007080200263537Subotička biskupija, Trg sv. Terezije 3, 24000

Subotica, Serbia.

Fotografije u ovom broju:Zvonik, Hrvatska riječ,

Snežana Vujković Lamić, ZKVH

Z v o n i k Katolièki list (mjeseènik)

Izdaje: Katoličko društvo za kulturu, povijest i duhovnost „Ivan Antunović“24000 SUBOTICA, Trg svete Terezije 3 Telefon: +381 63 844 9368; Fax: +381(0)24 551-036; E-mail: zvonik@tippnet.rs

Web: www.zvonik.rsUredništvo:

Dragan Muharem, glavni i odgovorni urednik, Tel: +381 63 844 9368Željka Zelić, zamjenica glavnog i odgovornog urednikadr. sc. Andrija Anišić, pročelnik Izdavačkog odjela Društva “Ivan Antunović“mr. Ervin Èelikoviæ, tehnièki urednikKatarina Èelikoviæ, lektoricamr. Mirko Štefković

Urednièko vijeæe: Stjepan Beretiæ, Ladislav Huska, Vesna Huska, Franjo Ivankoviæ, mr. Mato Miloš, Lazar Novakoviæ, Jakob Pfeifer, Željko Šipek.

Tisak: Štamparija "PRINTEX", Segedinski put 86, Subotica, Tel.: 024/554-435 ISSN 1451-2149

Izdavanje Zvonika podupiru: Ministarstvo vera R. Srbije, Grad Suboticai Državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske

Zlatiborska 4, 24427 Totovo Selo Tel: (024) 883-040; Email: hirvivo@tothfalu.co.rs

Cara Dušana 4, 21000 Novi SadTel: (024) 469-474, Email: agape@eunet.rs

osnovana 2002. u Suboticisa sjedištem u spomen-kući

prof. Bele Gabrića, radi prikupljanja, objavljivanja i promicanja kulturne

baštine Hrvata u Vojvodini

Subotica, ulica Bele Gabrića 21

zkvh

.org.r

s··=· =••~= ••• •• •• •• ••• • .·:• =·· ii. ••• • •••••• .. ... . ·: u•~=··

••• • •• ... ···=· ··'!~··=· ..• ••=·=•~= •i~ ••••• ii:. 'H :·~~-- H•:•••

•••• .. ~ . . •.. ....... ...... ==· ... : ii ii :ii . · =·

. ~.... =····ii ·==• ·······=··••=· ČESTIT BOŽIĆ I SRETNA NOVA GODINA!

• h ,I HAVAfS - 0 NA( IOf~AlNO Vl1l"'E

•., I • . . 6ragosfo-()lj·e11 cBo:::,1c . Cest1t 1 11

„ kulturu, povijest K toličko drustvo za . ,,,

a t "lvan Antunov1c i duhovnos

20'S .