ZNANSTVENO-STRUČNI SKUP “POSEBNE VRIJEDNOSTI ......ZNANSTVENO-STRUČNI SKUP “POSEBNE VRIJEDNOSTI DUBOKOG KRŠA”Krasno, 21. - 22. 4. 2012. ZORNIK SAŽETAKA Urednici Nenad Buzjak,

ZNANSTVENO-STRUČNI SKUP “POSEBNE VRIJEDNOSTI DUBOKOG KRŠA”

Krasno, 21. - 22. 4. 2012.

ZBORNIK SAŽETAKA

Urednici

Nenad Buzjak, Dalibor Paar

Organizacijski odbor

Jana Bedek (predsjednica), Dubravka Kljajo, Marko Lukić, Ruđer Novak, Domagoj Tomašković,

Zvonimir Vrbanec

Znanstveni i programski odbor

Dr. sc. Darko Bakšić (Sveučilište u Zagrebu, Šumarski fakultet), Dr. sc. Neven Bočić (Sveučilište u

Zagrebu, PMF, Geografski odsjek), Dr. sc. Nenad Buzjak (Sveučilište u Zagrebu, PMF, Geografski

odsjek), Dr. sc. Franci Gabrovšek (Inštitut za raziskovanje krasa ZRC SAZU, Postojna, Slovenija), Mr.

sc. Roman Ozimec (Hrvatsko biospeleološko društvo, Zagreb), Dr. sc. Dalibor Paar (Sveučilište u

Zagrebu, PMF, Fizički odsjek), Dr.sc. Lukas Plan (Department for Karst and Caves, Natural History

Museum Vienna, Austria), Dr. sc. Andrej Stroj (Hrvatski geološki institut, Zagreb)

Organizatori

Javna ustanova Nacionalni park Sjeverni Velebit

Speleološki odsjek PDS Velebit

Speleološki odsjek HPD Željezničar

Speleološki klub Samobor

Hrvatsko biospeleološko društvo

Pokrovitelji

Javna ustanova Nacionalni park Sjeverni Velebit,

Komisija za speleologiju Hrvatskog planinarskog saveza

Hrvatski speleološki savez

Izdavači

Speleološki odsjek PDS Velebit

Speleološki klub Samobor

Grafička priprema

Nenad Buzjak

© Izdavači i autori priloga.

Autori odgovaraju za sadržaj svojih tekstova.

Krasno, 2012.

I

UVOD

Znanstveno-stručni skup "Posebne vrijednosti dubokog krša" nastavak je višegodišnje

tradicije održavanja skupova iniciranih od strane speleoloških udruga, a čiji je cilj sustavna edukacija,

poticanje istraživanja, zaštite prirode i suradnje s nadležnim institucijama. Dosadašnji skupovi bili su

održani u Bregani 2005. (Znanstveno-stručni skup istraživača krša Žumberačke gore), Samoboru

2009. (Stručni seminar o izradi i vrednovanju speleoloških nacrta), Ogulinu 2010. (Stručni seminar o

zaštiti špilja i podzemne faune) i u Pećinskom parku "Grabovača" u Perušiću 2011. (Stručni seminar o

speleološkom katastru).

Ove se godine, ne slučajno, skup održava na teritoriju i u suradnji s Nacionalnim parkom

"Sjeverni Velebit". To je prostor koji karakterizira izrazita georaznolikost s naglašenom raznolikošću

krških fenomena, zatim bogatstvo živog svijeta i iznimnih prirodnih ljepota na relativno malom

prostoru. Posebnost georaznolikosti Velebita su brojni speleološki objekti. Među njima posebnu

pozornost istraživača i javnosti zaokupljaju duboke jame, krški fenomeni koji pružaju neposredan

uvid u geološka, geomorfološka, mikroklimatska, hidrološka i biološka svojstva na dubinama od

stotinu do više od 1400 metara. Radi se o izuzetnim prirodnim vrijednostima Republike Hrvatske koje

kroz speleološka, geološka, geomorfološka, biološka i ostala stručna i znanstvena istraživanja treba

na odgovarajući način obraditi, vrednovati i na temelju toga im osigurati odgovarajuću zaštitu.

Zbog kompleksnosti i otežanog pristupa, do sada je u svijetu izvedeno malo znanstvenih

istraživanja dubokih jama, ali i dubokog krša općenito. Hrvatska, a posebice područje Nacionalnog

parka "Sjeverni Velebit", gdje 2012. godine obilježavamo dvadesetu godišnjicu otkrića najdubljeg

hrvatskog jamskog sustava Lukina jama - Trojama (1421 m), izuzetna je lokacija za njihova

istraživanja.

Proučavanje svojstava i procesa u podzemlju krša zahtijeva multidisciplinarni pristup i

opsežne terenske aktivnosti. Stoga je glavni cilj ovog skupa okupiti znanstvenike, stručnjake

istraživače i entuzijaste svih profila koji se bave istraživanjem i zaštitom krša. Namjera je dati pregled

dosadašnjih spoznaja o dubokom kršu i dostupnih metoda istraživanja kako bi se potaknule nove

ideje i istraživanja te uspostavilo bolje vrednovanje i upravljanje posebnim prirodnim vrijednostima,

ali i vodnim i drugim resursima koji se u kršu nalaze. Razmotrit će se i konkretne metode provedbe

zaštite, upravljanja i monitoringa krških područja s posebnim prirodnim fenomenima kao što su

velike špilje i jame te koja je uloga speleologa i stručnjaka raznih profila u tom složenom, ali

izazovnom procesu. Naglasak želimo staviti i na integrativni pristup u istraživanju georaznolikosti i

bioraznolikosti bez favoriziranja bilo koje od te dvije neraskidivo povezane komponente prostora. Pri

tome je važno i pitanje provedbe zaštite hrvatskih prirodnih vrijednosti u kršu u budućim okvirima

Europske unije.

Svakodnevno smo svjedoci agresivnog, nezaustavljivog i sve intenzivnijeg pritiska na prostor

koji je jedan od glavnih aduta (ako ne i glavni) u budućem razvoju Hrvatske. Nažalost, pod pritiskom

filozofije potrošačkog društva u dijelu javnosti i politike se javlja mišljenje da je zaštita prirode kamen

oko vrata suvremenom gospodarskom razvoju Hrvatske. Stav je to kojem se moramo odlučno i

argumentirano suprotstaviti sustavnim ulaganjem u znanje, obrazovanjem, istraživanjem,

valorizacijom, zaštitom i održivim korištenjem prirodnih dobara na korist nas i budućih generacija.

Dalibor Paar i Nenad Buzjak

II

PROGRAM

Petak, 20.04.2012.

Senj

19:00 – Gradska knjižnica Senj - otvorenje izložbe fotografija i prezentacija "Posebne vrijednosti i

istraživanja dubokog krša"

Krasno

od 18 sati - dolazak i smještaj sudionika

19 sati – prostorije Upravne zgrade JU NP Sjeverni Velebit – piće dobrodošlice i projekcije

speleoloških filmova

Subota, 21.04.2012. Lokacija skupa: Upravna zgrada JU NP Sjeverni Velebit, Krasno Registracija sudionika i postavljanje postera: od 09:00 sati 10:45 – Otvaranje skupa Pozdravni govori i tehničke obavijesti 11:00 – 12:20 – Prvi blok predavanja

V. Božić: Podsjetnik na istraživanje Lukine jame 1992. – 1995. D. Bakšić, D. Paar, L. Mudronja: Speleološka istraživanja dubokih jama u Nacionalnom parku

Sjeverni Velebit L. Mudronja: Istraživanje Jamskog sustava Lukina jama - Trojama 2010. i 2011. godine B. Jalžić: Ekspedicija Lukina jama - sifon 2012/2013

12:20 – 12:35 – Stanka za kavu 12:35 – 13:55 – Drugi blok predavanja

Stroj: Hidrogeološke značajke krškog masiva Sjevernog Velebita

D. Lacković, A. Stroj, I. Velić: Geološka istraživanja u dubokim jamama Sjevernog Velebita

N. Bočić, N. Buzjak, S. Faivre, M. Pahernik, V. Vidović, M. Kovač: Temeljna geomorfološka obilježja i geoekološko vrednovanje reljefa Sjevernog Velebita

N. Lončar i M. Surić: Izotopni sastav siga kao pokazatelj promjena paleookoliša

13:55 – 15:15 – Ručak

15:15 – 16:35 – Treći blok predavanja N. Buzjak, D. Paar, D. Bakšić, M. Kovač: Mikroklimatska svojstva speleoloških pojava s

naslagama trajnog leda i snijega (Sjeverni Velebit)

III

D. Paar, A. Stroj, D. Lacković, D. Bakšić, V. Radolić: Multidisciplinarna istraživanja dubokih jama NP Sjeverni Velebit

D. Mance, D. Lenac, T. Hunjak, H. O. Lutz, Z. Roller-Lutz: Uloga dubokog krša u hidrologiji: primjer proučavanja vremenskih serija stabilnih izotopa

Sironić i N. Horvatinčić: Primjena prirodnih radioaktivnih izotopa 14C i 3H u istraživanju krša 16:35 – 17:00 – Stanka za kavu 17:00 – 18:20 – Četvrti blok predavanja

M. Menichetti, S. Francesco: Monte Cucco karst (Italy): geology and hydrogeology of a deep hypogenic cave

F. Gabrovšek: Karst and caves of Kanin Mountains J. Bedek, M. Lukić, B. Jalžić, R. Ozimec, H. Bilandžija, T. Dražina, D. Hamidović, M. Pavlek, I.

Patarčić, A. Komerički: Fauna dubokih jama Sjevernog Velebita M. Lukić: Posebnosti skokuna (Collembola) dubokih jama Hrvatske

18:20 – 18:30 – Predstavljanje Zbornika radova Stručnog seminara o zaštiti špilja i podzemne faune - Ogulin 2010. 18:30 – 20:00 – Okrugli stol: Zašto su potrebna istraživanja krškog podzemlja? Uvodno predavanje: N. Trenc, I. Plavac, J. Radović: Europske Direktive s područja očuvanja prirode i zaštita speleoloških objekata Razmotrit će se zakonski i stručni aspekti zaštite i upravljanja krškim područjima na kojima se nalaze

velike špilje i jame. Koja istraživanja i koji podaci su preduvjet za adekvatno upravljanje? Zašto i na

koji način provoditi istraživanja i monitoring velikih špilja i jama? Koji su ciljevi znanstvenih

istraživanja i koja je njihova uloga u inventarizaciji prirodnih vrijednosti dubokog krša?

20:00 – Večera i druženje za sudionike

IV

Nedjelja, 22.04.2012. 09:30 – 10:50 – Peti blok predavanja

Barišić i T. Barišić: Jamski sustav Kita Gaćešina – Draženova puhaljka u brojevima G. Rnjak: Metoda istraživanja kompleksnih speleoloških objekata na primjeru jamskog

sustava Kita Gaćešina-Draženova puhaljka S. Tutiš: Jama Muda Labudova na Crnopcu – prilog zaštiti, očuvanju i održivom gospodarenju

kršem i podzemnim krškim fenomenima J. Železnjak, Lj. Josipović, Č. Josipović, D. Paar: Zdravstveni aspekti duljih boravaka istraživača

u špiljama 10:50 – 11:00 – Stanka za kavu 11:00 – 11:40 – Predstavljanje postera

Andrić: Nevidna voda T. Barišić: Nacrt Jamskog sustava Kita Gaćešina – Draženova puhaljka N. Bočić, S. Faivre, M. Kovačić, N. Horvatinčić: Uloga pleistocenske oledbe na razvoj krša na

području Velebita N. Bočić, Z. Balaš, Ž. Baćurin, J. Granić: Jama Olimp na Sjevernom Velebitu – speleološka,

geološka i geomorfološka obilježja M. Covington, F. Gabrovšek, M. Perne, M. Prelovšek: Hydrologic, geomorphologic and

geologic research in Renejevo brezno (Kanin, Slovenia) T. Čuković i M. Lukić: Nove svojte skokuna (Collembola) u dubokim jamama Velebita T. Čuković, D. Bakšić, A. Stroj, V. Radolić, D. Paar: Špilja Munižaba M. Malenica, A. Ćukušić, T. Čuković, D. Paar: Specifičnosti zaštite velikih špilja i jama D. Paar, M. Ujević Bošnjak, D. Bakšić, A. Stroj, D. Lacković, V. Radolić: Fizikalno-kemijska

istraživanja u Jamskom sustavu Velebita (NP Sjeverni Velebit) E. Smajić i E. Trožić: Suvaja, špilja koja sadrži vodu M. Surić, R. Lončarić, N. Lončar, N. Buzjak: Planirana istraživanja siga speleoloških objekata

šireg zadarskog prostora (2012-2015) E. Trožić i E. Smajić: Hidrogeološke karakteristike idealnog toka Sanice M. Trpčić: Zaštita Špilje u kamenolomu Tounj M. Trpčić, V. Vučić, Ž. Janjanin: Zaštita špiljskog sustava "Đula-Medvedica" R. Železnjak, J. Železnjak, D. Lacković, D. Bakšić, D. Paar: Slovačka jama (NP Sjeverni

Velebit) M. Želle i T. Vujnović: Speleološke pojave i ustanove za upravljanje zaštićenim područjima

11:40 – 12:40 – Šesti blok predavanja

D. Kljajo: Geološka istraživanja u svrhu zaštite i promicanja geoloških vrijednosti NP Sjeverni Velebit

T. Ban Curić: Upravljanje špiljom Veternicom M. Surić: Vrijednosti krša morskih dubina – zapisi iz podmorskih siga

12:40 – 12:55 – Stanka za kavu 12:55 – 13:55 – Sedmi blok predavanja

K. Miculinić: Skeletni ostaci životinja u dubokim jamama na primjeru Munižabe D. Hamidović: Nalazi šišmiša u dubokim speleološkim objektima Hrvatske H. Bilandžija, D. Hmura, B. Jalžić, H. Ćetković: Što molekule kažu o spužvama i školjkašima iz

Lukine jame? Primjena molekularno-genetičkih metoda u biospeleologiji

V

13:55 – 14:00 – Završna riječ – zatvaranje skupa 14:00 – 15:00 – Ručak 15:00 – Posjet Nacionalnom parku Sjeverni Velebit: Zavižan – Velebitski botanički vrt (osobnim autima)

Znanstveno-stručni skup “Posebne vrijednosti dubokog krša”, Krasno, 21. - 22. 4. 2012.

1

PREDAVANJA

SPELEOLOŠKA ISTRAŽIVANJA DUBOKIH JAMA

U NACIONALNOM PARKU SJEVERNI VELEBIT

DARKO BAKŠID, DALIBOR PAAR, LUKA MUDRONJA

Speleološko društvo Velebit, Zagreb

PDS Velebit, Zagreb

Komisija za speleologiju HPS, Zagreb

Speleološka istraživanja dubokih jama na području strogog prirodnog rezervata Hajdučki i

Rožanski kukovi koji se nalazi u Nacionalnom parku Sjeverni Velebit potaknuli su slovački speleolozi

otkridem ulaza u Lukinu jamu 28. rujna 1992. godine. Tada još nitko nije slutio da je otkriven ulaz

najdublje jame Hrvatske. Sljedede godine Komisija za speleologiju Hrvatskog planinarskog saveza pod

vodstvom Branka Jalžida organizirala je speleološka istraživanja na području Hajdučkih i Rožanskih

kukova. Prilikom tih istraživanja speleolozi su se u Lukinoj jami spustili do dubine od -1355 m.

Senzacionalno otkride jame dublje od tisudu metara burno je popradeno u medijima, tisku i stručnim

člancima.

Otkride ovako duboke jame iznimno je motiviralo hrvatske speleologe pa se u posljednjih 20

godina kontinuirano istražuju jame na području Nacionalnog parka Sjeverni Velebit. Rezultati tih

speleoloških istraživanja su otkrida dubokih jama: Jamskog sustava Lukina jama – Trojama (-1421 m),

Slovačke jame (-1320 m), Jamskog sustava Velebita (-1026 m), Meduze (-679 m), Patkovog gušta (-

553 m), jame Olimp (-537 m), Ledene jame u Lomskoj dulibi (ranije poznata, novijim istraživanjima

istražena do -536 m), Lubuške jame (-508 m), te još 332 jame.

Istraživanja dubokih jama pozitivno su utjecala na razvoj istraživačkih tehnika, organizaciju

istraživanja te logističku pripremu čime su hrvatski speleolozi postali osposobljeni za speleološka

istraživanja u najekstremnijim uvjetima. Cilj ovog rada je prezentirati iskustva stečena u

istraživanjima dubokih jama koja bi mogla biti korisna za budude istraživače.

UPRAVLJANJE ŠPILJOM VETERNICOM

TAJANA BAN DURID

Javna ustanova Park prirode Medvednica, Zagreb

Špilja Veternica nalazi se nadomak centra grada Zagreba, na zapadnom dijelu Parka prirode Medvednica koje je krško područje izgrađeno od vapnenaca i dolomita. Ulaz u špilju se nalazi na nadmorskoj visini od 320 m, a ime je dobila po struji vjetra koja se javlja na ulazu uslijed razlika u temperaturi zraka. U ljetnom periodu iz špilje izlazi struja hladnog zraka dok je zimi cirkulacija obratna. U turističkom dijelu špilje su (najčešde vidljivi i najpoznatiji) badenski litotamnijski vapnenci koji su svojom propusnošdu omogudili poniranje voda s područja Ponikvi. Unutar cijele špilje još se mogu nadi trijaski dolomiti, dolomitični vapnenaci, vapnenaci s ulošcima rožnjaka, šejlovi i


2

piroklastiti, miocenske breče, konglomerati i glinovitih ili pjeskovitih lapora dolomiti, čak i piroklastične naslage poznate pod nazivom "Pietra Verde".

Istraživanja špilje započeo je Dragutin Gorjanovid-Kramberger krajem 19. stoljeda. Speleološka istraživanja Veternice započinju 1934. godine. Paleontološka istraživanja provodi akademik Mirko Malez u razdoblju od 1951. do 1955. godine. Istraživanja se kontinuirano provode i danas. Do sada je ustanovljeno da je duljina svih kanala 7 128 m što je trenutno stavlja na 6. mjesto u Hrvatskoj. Duljina glavnog kanala iznosi 2622 m od čega je turistički mogude razgledati prvih 380 m špilje. Ujedno je i zaštidena kao geomorfološki spomenik prirode od 1979. godine.

U špilji su pronađeni fosilni nalazi mnogih nekadašnjih životinja: špiljskog medvjeda, špiljskog leoparda, špiljske mačke, nosoroga, gigantskog jelena i dr. Najbrojniji nalazi su ostaci špiljskih medvjeda, odnosno 75% svih nalaza. Pronađeni su i fosili iz mora, poput ostataka školjka ježinaca, algi i dr. Uz životinjske kosti pronađeni su i različiti alati koji su dokaz da je špilja služila ondašnjim brojnim neandertalskim lovcima kao sklonište i boravište.

Danas u Veternici živi brojna podzemna vodena, kopnena fauna s endemima (špiljski trčak Anophtalmus kaufmanni weingärtneri, te dva veternička endema – veternički lažištipavac Chthonius jalzici i veternički skokun Pseudosinella dallai). Špilja je i stanište šišmiša, s 13 zabilježenih vrsta, hibernacijske kolonije - Rhinolophus ferrumequinum, Rh. euryale te ljetne kolonija - Rhinolophus euryale (VU), Miniopterus schreibersii (EN). Zimske kolonije koriste špilju za hibernaciju tako da je špilja zatvorena za posjetitelje od studenog do travnja svake godine. Zbog zaštite šišmiša i ostalog živog svijeta na ulazni prostor su postavljena tzv. bat-friendly vrata koja šišmišima omogudava siguran ulazak i izlaz iz špilje.

Tijekom godine obavlja se monitoring: mjerenje klimatskih parametara, istraživanje šišmiša i ostale špiljske faune, održavaju se akcije čišdenja same špilje, ali i okolnog utjecajnog područja. Kontinuirano se razvijaju programi interpretacije, promocije i edukacije poput obilježavanja Europske nodi šišmiša, suradnje sa školama i medijima, izradi suvenira prezentacije na stručnim skupovima, kongresima i drugo.

Literatura Buzjak, N., Stroj, A., Lackovid, D., Crnjakovid, M., Mikulčid Pavlakovid, S. 2009: Špilja

Veternica - Geološka, hidrogeološka, geomorfološka i mikroklimatska istraživanja, te interpretacija rezultata za potrebe geoekološkog vrednovanja i turističkog korištenja špilje. Elaborat, Zagreb

Malez, M. 1963: Kvartarna fauna pedine Veternice u Medvednici. Paleontologia Jugoslavica, sv. 5, Zagreb, 193 str.

Ozimec, R., Božid, V., Bedek, J., Gottstein Matočec, S. 2003: Ekološka analiza i inventarizacija

faune špilje Veternice u Parku prirode Medvednica, Zagreb

JAMSKI SUSTAV KITA GADEŠINA – DRAŽENOVA PUHALJKA U BROJEVIMA

AIDA BARIŠID, TEO BARIŠID

SO HPK Sveti Mihovil, Šibenik

Komisija za speleologiju Hrvatskog planinarskog saveza, Zagreb

Istraživanja Jamskog sustava Kita Gadešina – Draženova puhaljka započela su u lipnju 2004.

godine. Do kraja 2011. istraženo je ukupno 22 046 m duljine kanala. S tom duljinom je postao

najduljim u Hrvatskoj, prestigao duljinu Postojnske jame (20 570 m) te postao najduljim i u

Dinarskom gorju. Sa dubinom od 665 m je na 7. mjestu po dubini u RH.


3

U sustavu je postavljeno 3106 mjernih točaka i povučeno 26 261 m poligonske mreže.

Volumen sustava dosegao je 1 259 583 m3. Pri topografskom snimanju zatvorena je 51 petlja od

kojih su tri dulje od 1 km. Najudaljenija točka u sustavu nalazi se 2470 m od ulaza. Prosječna duljina

mjernog vlaka iznosi 8,5 m, prosječni promjer poprečnog presjeka kanala 7,6 m, a prosječni nagib

kanala 30,6°. Tlocrtna projekcija, odnosno horizontalna duljina sustava iznosi 17 128 m.

Ukupno je provedeno 70 istraživačkih akcija. U prosjeku je istraženo po 2755 m svake godine

u 9 akcija. Najviše se istraživalo kroz mjesece lipanj, kolovoz i rujan. U speleološkim istraživanjima

sustava sudjelovao je 181 speleolog iz 27 speleoloških udruga među kojima su i udruge iz Slovenije,

Francuske i Srbije, kad se radilo o gostima domadih speleologa. Od 181 speleologa koji si istraživali

sustav najvedi broj je u istraživanjima sudjelovao samo jedan put, čak 56 od svih (31%) su bile žene.

Još je vedi postotak žena među speleolozima koji su se više od 5 puta uključili u istraživačke akcije -

9/25 ili 36%. Od speleoloških udruga najviše akcija zabilježile su SO HPK Sveti Mihovil – Šibenik (57),

SO HPD Mosor – Split (33), SO PDS Velebit – Zagreb (30), SO PD Promina – Drniš (24), SO HPD

Željezničar – Zagreb (10), SO PD Profunda – Postira (9), SO HPD Imber – Omiš (6), sve članice

Komisije za speleologiju Hrvatskog planinarskog saveza. Najviše ulaza u sustav su zabilježili: Teo

Barišid (47), Aida Barišid (36), Goran Rnjak (26), Ana Bakšid (23), Marin Gluševid (22), Darko Bakšid

(16), Anton Vukičevid (14), Blanka Lučid (13), Katja Milišid (12) i Matija Čepelak (10).

Statistički gledano skupilo se 556 speleolog/istraživanja ili 1327 speleolog/dan istraživanja.

Prosječna istraživačka akcija od ulaska do izlaska iz jame trajala je 3 obična odnosno 2 statistička

dana, negdje oko 40 sati s dva spavanja u bivcima u sustavu. Istraživanje bi prosječno okupilo 8

speleologa odnosno dva istraživačka tima koje bi zajedno istražili novih 315 m duljine kanala,

odnosno 18 000 m3 prostora. Ekipe bi u prosjeku utrošile 30 fikseva ili spitova po istraživanju što je

ukupno više od 2000. U sustavu se nalazi 6 mjesta stalnih bivaka koji su u prosjeku od ulaza udaljeni

850 m tako da svaki speleolog pri istraživanju prelazi prosječno oko 2,5 km kroz kanale.

Ako uzmemo u obzir da su po tri speleologa koristila jedno osobno vozilo i da speleolozi

borave od mjesta istraživanja prosječno oko 200 km, možemo zaključiti da su 185 puta koristili svoja

osobna vozila i pri tome prešli ukupno 74 000 kilometara. Speleolozi su se tih 1327 dana sami hranili,

oštetili i uništili vlastitu opremu. Speleološke udruge i stanice HGSS su u sustavu ostavili kilometre

skupih užeta i sidrišne opreme kako bi se danas moglo doprijeti do svih dijelova sustava radi daljih

istraživanja.


4

FAUNA DUBOKIH JAMA SJEVERNOG VELEBITA

JANA BEDEK 1, MARKO LUKID,1, BRANKO JALŽID 1,2, ROMAN OZIMEC 1, HELENA BILANDŽIJA1,3, TVRTKO

DRAŽINA1,4, DANIELA HAMIDOVID 1,5, MARTINA PAVLEK 1,3, INGA PATARČID,1, ANA KOMERIČKI1

1Hrvatsko biospeleološko društvo, Zagreb

2Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb 3Institut Ruđer Boškovid, Zagreb

4 Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno matematički fakultet, Biološki odsjek 5Državni zavod za zaštitu prirode, Zagreb

Ulazi u duboke jame Hrvatske nalaze se na nadmorskim visinama iznad 1000 m. Prosječne

godišnje temperature tih područja su niske, kao i temperature u gornjim dijelovima speleoloških

objekata, a sami objekti često su puni snijega i leda. Takvi uvjeti staništa ne odgovaraju vedini

podzemnih vrsta. Temperatura uglavnom raste s povedanjem dubine, kao i količina vode, pa je stoga

najzanimljivija fauna pronađena na vedim dubinama.

Prilikom biospeleoloških istraživanja sifona na dnu Lukina jama-Trojama sustava pronađena

je izuzetno interesantna populacija spužvi (Porifera). U sifonu je primijedena špiljska kozica

(Decapoda), najvjerojatnije iz roda Troglocaris te populacija dinarskog špiljskog školjkaša Congeria

kusceri (Bivalvia). U dubokim jamama Velebita, prema preliminarnim DNA analizama, osim velebitske

pijavice Croatobranchus mestrovi živi i druga vrste pijavice (Hirudinea). U Lubuškoj jami, čiji je ulaz

svega 500 m udaljen od ulaza Lukine jame, 2009. godine iz jezera s dna (-508 m) sakupljeno je par

primjerka najvjerojatnije nove vrste za znanost. Od grinja (Acari) u jamskom sustavu Velebita

utvrđeni su troglomorfni predstavnici rodova Rhagidia i Nicoletiella, vjerojatno nove svojte za

znanost. Od lažipauka (Opiliones), u jamskom sustavu Lukina jama-Trojama te jamskom sustavu

Velebita nađene su za znanost nove svojte špiljskih kapljičavaca iz roda Cyphophthalmus te lažipauci

iz roda Hadzinia, srodni vrsti H. karamani. Od pauka (Araneae), najzanimljiviji su nalazi iz porodice

šesterookaca (Dysderidae), za jamu Meduzu i jamski sustav Velebita koji predstavljaju najvjerojatnije

novi špiljski rod, a u Slovačkoj jami pronađena je ženka iz roda Stalita. Od lažištipavaca

(Pseudoscorpiones), u Slovačkoj jami nađena je vrsta Neobisium svetovidi, dok je u jami Olimp uz

ovu, nađena i vrsta N. stygium. Od kopnenih jednakonožnih rakova (Isopoda) učestala je nova vrsta

roda Alpioniscus, poznata iz desetak jama na sjevernom Velebitu. Najznačajniji je nalaz novog roda

porodice Trichoniscidae iz sustava Lukina jama - Trojama. Dvojenoge (Diplopoda) dubokih jama

Velebita zastupljene su s troglobiontnom i endemičnom vrstom Haasia stenopodium. Od faune striga

(Chilopoda) u jamskom sustavu Lukina jama – Trojama zabilježen je samo jedan nalaz, juvenilnog

pripadnika reda Geophilomorpha izražene troglomorfnosti, vjerojatno nove svojte za znanost. Iz

skupine skokuna (Collembola) pronađene su čak četiri nove svojte za znanost: Disparrhopalites sp.

nov., Parisotoma sp. nov Tritomurus sp. nov. te novi rod iz porodice Isotomidae. Posebni značaj

dubokih jama je pojava zone higropetrika kao staništa u kojem obitavaju vrste špiljskih kornjaša iz

porodice Cholevidae s posebno prilagođenim usnim aparatom za traženje hrane u tankom filmu

vode i vlažnim jamskim zidovima. Na Sj. Velebitu zastupljeni su s vrstom Velebitodromus smidai,

opisanom iz Slovačke jame, nađenoj i u Lukinoj jami i jami Velebiti, dok je druga vrsta špiljskog

higropetrika, Croatodirus casalei, do sada nađena jedino u Slovačkoj jami. Od faune šišmiša

(Chiroptera) u Lukinoj jami – Trojami je na dubini od 980 m s očuvanog cijelog kostura sakupljena


5

čitava lubanja oštrouhog šišmiša, Myotis blythii. Ista vrsta zabilježena je i u Slovačkoj jami u kojoj je

potvrđena i prisutnost velikog šišmiša Myotis myotis.

Veliki broj novih svojti za znanost ukazuje na gotovo potpunu neistraženost staništa dubokih

jama. Taksonomske analize i opisi pojedinih svojti su u tijeku, često u suradnji s inozemnim

stručnjacima.

ŠTO MOLEKULE KAŽU O SPUŽVAMA I ŠKOLJKAŠIMA IZ LUKINE JAME?

PRIMJENA MOLEKULARNO-GENETIČKIH METODA U BIOSPELEOLOGIJI

HELENA BILANDŽIJA1,2, DAJANA HMURA2, BRANKO JALŽID2,3, HELENA DETKOVID1

1 Institut Ruđer Boškovid, Zagreb

2 Hrvatsko biospeleološko društvo, Zagreb 3 Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb

Molekularna biologija se od svih grana bioloških znanosti najbrže razvija. Metode

molekularne biologije i genetike našle su primjenu u mnogim područjima biologije, ali i u

svakodnevnom životu (npr. medicina, farmacija, forenzika). Razvoj DNA tehnologije doveo je do

revolucije u našem poimanju evolucije i međusobnih odnosa živog svijeta.

Tijekom speleološke ekspedicije "Lukina jama 2010." u odlaznom sifonu na dnu Lukine jame

pronađeni su živi primjerci dinarskog špiljskog školjkaša (Congeria kusceri), čime je utvrđena druga

poznata populacija školjkaša u Lici te četvrta u Hrvatskoj. Van svih očekivanja, u istom je sifonu

pronađena i populacija podzemnih spužvi. Jedina do sad poznata stigobiontna spužva na svijetu je

ogulinska špiljska spužvica Eunapius subterraneus, a njene najbliže populacije žive na Velikoj Kapeli.

Molekularno-genetička istraživanja, koja su u tijeku, pokazati de točan taksonomski položaj

velebitskih populacija špiljskih školjkaša i spužvica, ali i druge informacije pohranjene u genetskom

materijalu.


6

TEMELJNA GEOMORFOLOŠKA OBILJEŽJA I GEOEKOLOŠKO VREDNOVANJE RELJEFA

SJEVERNOG VELEBITA

NEVEN BOČID1, NENAD BUZJAK1, SANJA FAIVRE1, MLADEN PAHERNIK2,

VALENTINA VIDOVID3, MARKO KOVAČ4

1Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno matematički fakultet, Geografski odsjek Zavod za fizičku

geografiju 2 Hrvatsko vojno učilište "Petar Zrinski", Zagreb

3 Brade Radida 20, 42000 Varaždin 4 Vijenac Frane Gotovca 1, 10 020 Novi Zagreb

Prostor sjevernog Velebita geomorfološki je vrlo raznolik. To je područje zaštideno u okviru

NP Sjeverni Velebit i PP Velebit među ostalim i zbog svojih izraženih geomorfoloških značajki. Cilj

ovog rada je istraživanje i prikaz temeljnih morfometrijskih, morfografskih i morfogenetskih obilježja

te osnovnih čimbenika oblikovanja reljefa prostora sjevernog Velebita. U morfogenetskom smislu

prikazan je utjecaj strukturno-tektonskih obilježja na nastanak i razvoj reljefa te utjecaj glavnih

egzogenih tipova reljefa: krškog, padinskog, glacijalnog i periglacijalnog. Recentno, krški procesi

imaju najznačajniju ulogu u oblikovanju reljefa. Najzastupljeniji površinski krški oblici su grižine

različitih tipova, ponikve, kukovi i krške uvale. Među podzemnim krškim oblicima dominiraju jame

prvenstveno nastale korozijskim i erozijski radom vode u vadoznoj zoni koja je izrazite dubine.

Pleistocenska glacijacija imala je značajnu ulogu u oblikovanju reljefa ovog prostora. Zabilježeni su

glacijalni denudacijski (egzarazijski) i akumulacijski reljefni oblici, ali i utjecaj glacijacije na ostale

morfogenetske tipove. Njen najznačajniji utjecaj vidljiv je na razvoj površinskih, ali i podzemnih

krških oblika.

Zbog izuzetne geomorfološke raznolikosti istraživanog područja provedeno je geoekološko

vrednovanje reljefa za rekreativno-edukacijske potrebe i potrebe zaštite prirode na primjeru

odabranih morfografskih kategorija (ponikve, uvale, vrhovi).

PODSJETNIK NA ISTRAŽIVANJE LUKINE JAME 1992. – 1995.

- POVODOM 20 GODINA OTKRIDA PRVE "TISUDICE" U HRVATSKOJ

VLADO BOŽID

Speleološki odsjek HPD Željezničar, Zagreb

Komisija za speleologiju Hrvatskog planinarskog saveza, Zagreb

2012. godine navršava se 20 godina od otkrida prve "tisudice" u Hrvatskoj, - jame dublje od

1000 metara pa je prilika podsjetiti se na taj događaj. Speleološka istraživanja planine Velebit traju

od 1863. godine. Prvo istraživanje obavio je 1863. Spiridon Brusina (jama Vranjača iznad Obrovca).

1930. se Ante Premužid s Ivanom i Helom Krajač spustio u jamu Varnjaču (oko 100 m duboko), a Ivan

Krajač 1932. u jamu Vrtlinu na južnom Velebitu, duboku 195 m. Zagrebačku su speleolozi 1984., pod


7

vodstvom Jadranka Ostojida, istražili Jamu 22 na sjevernom Velebitu, duboku 143 m. Ved 1985.

dalmatinski su speleolozi istražili jamu Staru školu na Biokovu, duboku 576 m, a slovački speleolozi

1990. jamu Punoleda u Jerkovid docu u Rožanskim kukovima, duboku 157 m. Do 1992. najdublja

jama u Hrvatskoj bila je jama Stara škola na Biokovu, najdublja na Velebitu jama Vrtlina, dok je

najdublja jama sjevernog Velebita 1984. bila Jama 22, a 1990. jama Punoleda. U Hajdučkim kukovima

1992. slovački su speleolozi otkrili i istražili jamu Manual do dubine od 240 m. Ved 1993. hrvatski su

ju speleolozi istražili do dubine od 1350 m i preimenovali je u Lukina jama. Idude, 1994. godine

slovački su speleolozi našli spoj jame Trojame s Lukinom jamom pa je nastao jamski sustav dubok

1392 m. U istraživanju 1995. opet je dosegnuto dno sustava i istraženo još bočnih kanala.

Značajni rezultati ovih istraživanja su: speleološki nacrt jamskog sustava, najdubljeg u

Hrvatskoj i 9. po dubini u svijetu, geološki profil sustava, ronjenje na dubini od 1349 m, najvedoj do

tada u svijetu (preronjen sifon dug 57 m i dubok 6 m), otkride nove vrste podzemne pijavice i ljušture

podzemnog školjkaša, bilježenje mikroklimatskih parametara.

U sustav je ulazilo 70 speleologa. Do dna su se spustila 22 Hrvata, od čega 4 speleologinje

(što je svjetski raritet) i 6 Slovaka. Lukinu jamu kasnije su posjetili Mađari (1997.), Flamanci (1998. iz

Nizozemske i Belgije) i Litvanci (2001).

Uz mnoštvo članaka u dnevnom tisku i stručnim publikacijama izdane su i dvije monografije:

u Slovačkoj Branislav Šmida i sur., 1999. "Velebit", a u Hrvatskoj Branko Jalžid i sur., 2007. "Lukina

jama – Trojama". Pored ostalih, o istraživanju Lukine jame Stipe Božid je snimio film i prikazao ga u

televizijskom serijalu "Dubine".

MIKROKLIMATSKA SVOJSTVA SPELEOLOŠKIH POJAVA

S NASLAGAMA TRAJNOG LEDA I SNIJEGA (SJEVERNI VELEBIT)

NENAD BUZJAK1,4, DALIBOR PAAR2,5, DARKO BAKŠID3,5, MARKO KOVAČ6

1 Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet, Geografski odsjek, Zavod za fizičku

geografiju 2 Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet, Fizički odsjek

3 Sveučilište u Zagrebu, Šumarski fakultet 4 Speleološki klub Samobor

5 Speleološko društvo Velebit, Zagreb 6 Vijenac Frane Gotovca 1, Zagreb

Mikroklimatski elementi (temperatura, relativna vlažnost i strujanje zraka, povremene ili

trajne naslage leda i snijega) svojstveni jamama i spiljama Velebita rezultat su modifikatorskog

djelovanja klimatskih čimbenika: geografskog položaja, reljefa (nadmorske visine, nagiba i izloženosti

padina), odnosa maritimnosti i kontinentalnosti te biljnog pokrova. Njima treba pridružiti i djelovanje

modifikatora specifičnih za speleološke pojave: karakteristike ulaza (dimenzije, morfološke značajke,

izloženost, broj i razlike u nadmorskoj visini), morfometrijske i morfološke značajke kanala (duljina,

dubina, promjer, volumen, raspored, međusobni odnos, pružanje itd.), te unutrašnje strujanje zraka.

Zbog svog geografskog položaja, pružanja, visine, te graničnog položaja između kontinenta i primorja

Velebit odlikuje izražena klimatska raznolikost i vrlo lijepo izražena planinska klima. Karakteriziraju je


8

značajne razlike u klimatskim elementima čak i na malim udaljenostima, npr. između kontinentskih i

primorskih padina ili različitih visinskih pojaseva. Zbog toga se na području Velebita izmjenjuju tri

osnova klimatska tipa (Cfa, Cfb i Df) s nizom podtipova.

Jedna od značajki mikroklime krškog podzemlja Velebita je pojava stalnih naslaga leda i

snijega u ulaznim dijelovima i kanalima do dubine od gotovo 560 m (jamski sustav Lukina jama-

Trojama) što predstavlja dosad najvedu dubinu registriranu u svijetu. Radi njihove analize u obzir su

uzete klimatske značajke određene na temelju podataka GMP Zavižan i vlastitih mjerenja na

području Hajdučkih kukova i Lomske dulibe, te u jamskom sustavu Lukina jama-Trojama koja su u

kontinuitetu obavljana godinu dana (kolovoz 2010.-kolovoz 2011.), zatim starijih mjerenja u Ledenoj

jami u Lomskoj dulibi i Vukušid sniježnici. Kratkotrajnim mjerenjima u jamskom sustavu Lukina jama-

Trojama u ljeto 2010. godine zabilježena su dva temperaturna gradijenta: negativni (od ulaza do

dubine -165 m) i pozitivni (od dubine -165 m do -1368). Sličan raspon rezultata zabilježen je i u

kontinuiranom jednogodišnjem mjerenju 2010.-2011. Glavni čimbenici koji utječu na značajke pojave

stalnog leda i snijega su: utjecaj smanjenja temperature zraka i porasta količine padalina s porastom

nadmorske visine, lokalne reljefne značajke terena (pojava temperaturne inverzije u krškim

depresijama i ulaznim dijelovima jama), zatim broj, dimenzije i relativne visinske razlike među

ulazima i pukotinama kroz koje se odvija cirkulacija zraka između površine i podzemlja, te unutar

samog podzemlja.

KARST AND CAVES OF KANIN MOUNTAINS

FRANCI GABROVŠEK

Karst Research Institute ZRC SAZU, Postojna, Slovenia

Kanin mountains are fine example of a glaciokarstic terrain. On several plateaus one finds all

characteristic features emerging from the interaction of karstification and glaciations such as

pavements, large closed depressions, karren fields, shafts etc (Kunaver, 1983). Geotectonically Kanin

belongs to Southern Alps, more precisely to the Julian nappe (Placer, 2008). Massive is dissected by

faults mainly in Dinaric and transverse Dinaric direction. It is comprised of upper Triassic Dachstein

limestone sitting atop on the upper Triassic “main” dolomite, which surfaces in deep glacial valleys

or at the side walls of plateaus. The whole massive can be considered as a monocline overthrusted

on younger Jurassic and Cretaceous carbonates and clastic rocks. The surface is bare and intensively

karstified; all precipitations infiltrate fast and spring out in a series of karstic springs in bordering

valleys (Komac, 2001). In Slovenija Glijun (485 m.s.l., Qmin=0.15 m3/s, Qmax >15 m

3/s) and Boka (730

m.s.l., Qmin=0.2 m3/s, Qmax > 50 m

3/s) are the largest two, while on the Italian side the largest is

Goriuda spring (861 m.s.l., Qmin=0.01 m3/s, Qmax= 20 m

3/s). Altitude difference between peaks and

springs reaches two kilometres, which makes Kanin important location of deep caves. Since 1960s

cavers have more or less intensively and systematically explored the area, resulting in five caves

deeper than kilometre on Slovenian side and one on the Italian side, where longest systems reach 40

km in length. Speleogenesis of the area is complex and still largely undetermined. The rocks have

been exposed to karstification since Eocene or Oligocene. There are many passages distributed in

the entire massive, which point to completely different speleogenetic setting as those of today or


9

during Pleistocene (Semerraro, 2000). In the last two and a half million years a series of glaciations

have thoroughly altered the landscape; there are different opinion whether Quaternary is a time of

stagnation in Alpine speleogenesis or a major speleogenetic phase. (Audra et al. 2001, Plan 2008).

We present major features and main caves of Kanin karst and discuss possible scenarios of their

genesis.

References

Audra, P., Quinif, Y. & P. Rochette, 2002: The genesis of Tennengebirge karst and caves

(Salzburg, Austria). Journal of cave and karst studies. 64, 3, 153-164

Komac, B.,2001. The karst springs of the Kanin masiff. Acta Geographica 41, 7-45

Kunaver, J., 1983: Geomorfološki razvoj Kaninskega pogorja. Geografski zbornik, 22, 197–346

Placer, L., 2008: Principles of the tectonic subdivision of Slovenia = Osnove tektonske

razčlenitve Slovenije. Geologija, 51, 2, 205-217.

Plan, L., Filipponi, M., Behm, M., Seebacher, R. & P. Jeutter, 2009: Constraints on alpine

speleogenesis from cave morphology – A case study from the eastern Totes Gebirge (Northern

Calcareous Alps, Austria).

Semeraro, R., 2000. A hypothesis of the paleogeography of the western Julian Alps and its

role in the karstic development of Mt.Canin. Ipogea, 3, 117-166

NALAZI ŠIŠMIŠA U DUBOKIM SPELEOLOŠKIM OBJEKTIMA HRVATSKE

DANIELA HAMIDOVID

Državni zavod za zaštitu prirode, Zagreb

Hrvatsko biospeleološko društvo, Zagreb

U Hrvatskoj je zabilježeno 35 vrsta šišmiša od kojih velik broj tijekom godišnjeg ciklusa

obitava u spiljama. Neke su izrazito ovisne o speleološkim objektima: u njima donose na svijet i

odgajaju mlade, hiberniraju, odmaraju se za vrijeme sezonskih migracija iz zimskih hladnijih u toplija

ljetna skloništa ili zalaze u njih tijekom parenja. Neke vrste povremeno zalaze u spilje tijekom izrazito

hladnog vremena, a neke od proljeda do jeseni za vrijeme rojenja ("swarming behaviour"). Stoga su

speleološki objekti neizostavno i iznimno bitno stanište vedine vrsta šišmiša koje obitavaju u

Hrvatskoj. Podaci o šišmišima u speleološkim objektima uglavnom potječu od speleologa koji ih

prosljeđuju stručnjacima za šišmiše te su speleolozi važna karika u lancu istraživanja faune šišmiša

Hrvatske.

Pronalasci referentnog materijala poput uginulih jedinki i osteoloških ostataka omoguduju

određivanje vrsta i dopunu poznavanja faune pojedinog područja. Podaci o nalazima šišmiša u

dubokim i tehnički zahtjevnim speleološkim objektima vrlo su rijetki, a predstavljaju vrijedne

podatke o ponašanju i načinu korištenja speleoloških objekata pojedinih vrsta šišmiša.

Obrađen je sakupljen materijal iz tri speleološka objekta: Jamskog sustava Kita Gadešina –

Draženova puhaljka (Crnopac, Velebit), jame Stara škola (Biokovo) i Jamskog sustava Lukina jama –

Trojama (Hajdučki kukovi, Velebit). U Jamskom sustavu Kita Gadešina – Draženova puhaljka oba

sakupljena primjerka vjerojatno pripadaju vrsti Myotis blythii – oštrouhi šišmiš. Uginuli primjerak iz


10

jame Stara škola pripada vrsti Eptesicus serotinus – kasni nodnjak, a iz Jamskog sustava Lukina jama –

Trojama vrsti Myotis blythii – oštrouhi šišmiš.

Šišmiši su izrazito okretne životinje u letu te nije čudno da povremeno zalaze u velike i

duboke speleološke objekte. Bududi da je let primarni način njihovog kretanja, opis načina leta vrste

može dati vrijedne podatke o ekologiji. Mjere krila navedenih vrsta preuzete su iz istraživanja

ekologije šišmiša u spilji Veternici. Morfologija krila šišmiša vrste E. serotinus ukazuje da je vrsta

specijalizirana za lov plijena u zraku ili u poluotvorenom prostoru, a vjerojatno ne može u isto

vrijeme sporo i okretno letjeti. Vrste M. myotis i M. blythii specijalizirane su za sakupljanje plijena s

tla. Iako mogu sporo i okretno letjeti ne hvataju plijen unutar vegetacije. Prema mjerama krila trebali

bi biti okretniji u letu od vrste E. serotinus.

Iako su ovim radom te dosadašnjim istraživanjima zabilježene svega tri vrste šišmiša (Myotis

myotis, Myotis blythii i Eptesicus serotinus) vrlo je vjerojatno da je to samo mali dio faune šišmiša

koji se može zatedi u velikim i dubokim speleološkim objektima Hrvatske. Stoga je potrebna suradnja

između speleologa i biologa kako bi popis vrsta šišmiša u navedenim objektima bio što potpuniji.

Literatura

Benda P. 1996: To the suitability of some cranial criteria fort the determination of mouse-

eared bats (Myotis myotis and Myotis blythii), Lynx (Praha), n.s., 27, 5-12

Đulid B. 1959: Beitrag zur Kenntnis der Geographischen Verbreitung der Chiropteren

Kroatiens. Glasnik Prir. muz., Ser, B, 14, 67-112

Hamidovid D., Žvorc P. 2006: Istraživanje ekologije šišmiša u špilji Veternici i prijedlog

njihovog trajnog monitoringa, Hrvatsko biospeleološko društvo, 153 str. + prilozi.

Niethammer J., Krapp, F. 2001:Handbuch der Säugetiere Europas. Bd. 4: Fledertiere. Teil I:

Chiroptera I. Aula Verlag, Wiesbaden, 603 str.

Norberg U.M., Rayner J.M.V. 1987: Ecological morphology and flight in bats (Mammalia;

Chiroptera): wing adaptations, flight performance, foraging strategy and echolocation. Philosophical

Transactions of the Royal Society of London B, 316, 335-427

Pavlinid I., Đakovid M., Tvrtkovid N. 2010: The Atlas of Croatian Bats, Part I, Natura Croatica,

Vol. 19, No. 2, 295-337

EKSPEDICIJA LUKINA JAMA – SIFON 2012./2013.

BRANKO JALŽID

Speleološki odsjek HPD "Željezničar", Zagreb

Jamski sustav Lukina jama – Trojama najdublji je speleološki objekt u Hrvatskoj i jedan od

najvertikalnijih u svijetu. Sustav je istraživan tijekom proteklih 6 speleoloških ekspedicija. Na

ekspediciji 2010. godine, ronjenjem u sifonu na dnu jame, dosegnuta je duljina od 135 metara i

dubina od 40 metara čime je ukupna dubina jame povedana i danas iznosi, nakon novih mjerenja, -

1409 metara. Tom prilikom uvidjelo se da je sifon daleko dublji i dulji nego što se pretpostavljalo.

Tijekom ekspedicije 2011. godine speleoronioci su pokušali nastaviti speleološka istraživanja sifona,

ali im to nije uspjelo zbog iznimno loših vremenskih prilika.


11

Imajudi u vidu značaj Lukine jame i potrebu za daljnjim istraživanjem nepoznatih dijelova

sifona na njenom dnu, namjeravamo organizirati speleoronilačku ekspediciju u Lukinu jamu. Glavni

cilj ekspedicije 2013. godine je speleoronilačko istraživanje sifona na dnu jame, izrada speleološkog

nacrta sifona, fotografiranje i snimanje potopljenih prostora, prikupljanje geoloških i bioloških

uzoraka.

GEOLOŠKA ISTRAŽIVANJA U SVRHU ZAŠTITE I PROMICANJA GEOLOŠKIH VRIJEDNOSTI

NACIONALNOG PARKA SJEVERNI VELEBIT

DUBRAVKA KLJAJO

Javna ustanova Nacionalni park Sjeverni Velebit, Krasno

Nacionalni park Sjeverni Velebit smješten je u vršnoj zoni sjevernog Velebita na prostoru od

109 km2. Od 1999. godine, kada je i osnovan, područjem Parka upravlja Javna ustanova Nacionalni

park Sjeverni Velebit čiji je glavni cilj očuvanje, zaštita i promicanje prirodnih vrijednosti Parka.

U geološkoj građi Parka zastupljene su isključivo taložne stijene, među kojima dominiraju

karbonatne stijene – vapnenci, dolomiti i karbonatne breče. Tek u manjem dijelu Parka, u Štirovači,

ima i klastičnih stijena poput pješčenjaka, konglomerata, prahovnjaka i dr.

U granicama Parka postoje područja s izuzetnim geološkim, geomorfološkim, znanstvenim i

edukativnim vrijednostima. U cilju što kvalitetnijeg upravljanja prostorom Parka JU Nacionalni park

Sjeverni Velebit potaknula je niz prirodoslovnih istraživanja između kojih su i hidrogeološka

istraživanja (2003.), geološka istraživanja (2005.-2008.), istraživanja morenskih sedimentnih tijela

(2009.-2011.) i speleološka istraživanja (2002.–2011.).

Speleološka istraživanja na ovom prostoru provode se ved dugi niz godina. Do početka rada

Javne ustanove Nacionalni park Sjeverni Velebit različite speleološke udruge locirale su i dijelom

istražile 156 speleoloških objekata, a s 2010. godinom Ustanova raspolaže s podacima o 230

objekata od kojih su 98% jame. Speleološkim istraživanjima Ustanova je dobila podatke o lokaciji i

veličini objekata (duljini i dubini), hidrologiji i morfologiji. Također Ustanova je dobila niz podataka o

recentnoj podzemnoj fauni te podatke o mikroklimatskim uvjetima za dvije jame. U cilju

obogadivanja znanja o geološkoj građi Velebita potrebna su i sustavna geološka istraživanja dubokih

jama koja bi trebala obuhvatiti uzorkovanje stijena i mjerenje položaja fraktura kako bi se dobili

geološki podaci: o starosti i debljini naslaga, fosilnom sadržaju, tipu stijena, hidrogeološkim

karakteristikama, orijentaciji stresa i dr. Jedno takvo istraživanje provedeno je 1994. godine u Lukinoj

jami kada su uz biološka i mikroklimatska istraživanja obavljana i geološka istraživanja.

U svrhu poticanja interesa za geološke vrijednosti te promicanja tih vrijednosti Javna

ustanova Nacionalni park Sjeverni Velebit do 2011. god. izradila je speleološku maketu s prikazom tri

najdublje jame u Nacionalnom parku Sjeverni Velebit kao i geološku maketu s geološkim stupom u

sklopu geološkog postava Info-centra u Senju, tiskala popularne letke na temu geologije i

speleologije, izdala geološki vodič, postavila poučne table na Premužidevoj stazi i Velebitskom

botaničkom vrtu te izradila geološki blok na Zavižanu. Sustavnim znanstvenim istraživanjima

(geološkim, hidrogeološkim i dr.) u dubokim jamama Ustanova bi raspolagala i s nizom novih


12

podataka koje bi također koristila za zaštitu i edukaciju posjetitelja, ali i za promicanje ovog

jedinstvenog krškog krajolika kojim upravlja.

GEOLOŠKA ISTRAŽIVANJA U DUBOKIM JAMAMA SJEVERNOG VELEBITA

DAMIR LACKOVID1, ANDREJ STROJ2, IVO VELID

1Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb 2Hrvatski geološki institut, Zagreb

Speleološka istraživanja dubokih jama omogudavaju i neposredna geološka istraživanja i

uzorkovanja duboko ispod površine terena. U okviru speleoloških ekspedicija u Lukinu jamu 1993. i

1994. godine napravljeno je uzorkovanje i analize stijena po profilu jame, izmjereni su položaji

slojeva, pukotina i rasjeda te je na temelju dobivenih rezultata izrađen litološki profil do dna jame

(Lackovid 1993). Uslijed nedostatka provodnih fosila u uzorcima, nije bilo mogude detaljno odrediti

stratigrafsku pripadnost pojedinih stijena na profilu. Zbog toga je prilikom novijih ekspedicija 2010. i

2011. godine uzorkovanje stijena u Lukinoj jami ponovljeno. Prema preliminarnim rezultatima

analize uzoraka, ovo istraživanje omoguditi de izradu litostratigrafskog profila do dna jame. Izravno

utvrđeni profil predstavlja značajni doprinos poznavanju dubinske geološke građe masiva S. Velebita,

koja se je do sada interpretirala posredno na temelju površinskog prostiranja pojedinih vrsta stijena

(Velid i Velid 2009). Uz uzorkovanje stijena, u razdoblju novijih ekspedicija (od 2010. do 2011. godine)

opažani su podaci o hidrološkoj aktivnosti sifona na dnu jame. Osim u Lukinoj jami, značajniji

rezultati istraživanja ostvareni su i u Slovačkoj jami. Tamo su obavljena geomorfološka opažanja

kojima su izdvojeni fosilni i recentni freatski kanali. 14C analize siga pokazale su taloženje u fosilnom

kanalu prije više od 35000 godina te recentno i subrecentno taloženje u aktivnim kanalima na dnu

jame. Rendgenskom analizom određen je kalcitni sastav kristala koji rastu u obliku špiljskog pamuka

iz glinovitog sedimenta na 350 m dubine (Lackovid i sur. 1999). Speleomorfološka i litološka opažanja

obavljena su i u jamskom sustavu Velebita - Dva javora, na temelju kojih je objavljeno više

znanstvenih radova (Stroj 2004, Bakšid i sur. 2005).

Literatura

Bakšid, D., Stroj, A., Kuhta, M. 2005: Explorations and Geomorphology of the Velebita Pit on

the North Velebit Mt. in Croatia - World`s Deepest subterranean Shaft. 14th International Congress

of Speleology, Abstract book. Athens – Kalamos

Lackovid, D., 1993: Lukina jama u sjevernom Velebitu - najdublja u Hrvatskoj, Vijesti

Hrvatskog geološkog društva, br. 2/30, 83

Lackovid, D., Šmida B., Horvatinčid N., Tibljaš D. 1999: Some geological observations in

Slovačka jama cave (-1268 m) in Velebit Mt., Croatia. Acta carsologica, 28/2, 6, 113-120

Stroj, A. 2004: Speleomorfološke značajke i geneza sustava Velebita - Dva Javora. Speleolog

52, 11-18

Velid, I., Velid, J. 2009: Od morskih plidaka do planine. Geološki vodid kroz Nacionalni park

Sjeverni Velebit. JU NP Sjeverni Velebit, 140 str.


13

IZOTOPNI SASTAV SIGA KAO POKAZATELJ PROMJENA PALEOOKOLIŠA

NINA LONČAR1,2, MAŠA SURID1

1Centar za istraživanje krša i priobalja, Odjel za geografiju, Sveučilište u Zadru

2Speleološki odsjek Liburnija, PD Paklenica, Zadar

Istražujudi prošlost klimatskih promjena, njihov opseg i brzinu, dobiva se osnova za

razumijevanje posljedica dosadašnjih i bududih utjecaja klimatskih promjena na okoliš. Vedina

indirektnih dokaza klimatskih promjena, najčešde na regionalnoj razini, utemeljena je na analizama

promjena flore i faune, ledenih pokrova, dubokomorskih bušotina, različitih sedimenata,

promjenama morske razine i sl. Među oblicima koji su značajni za rekonstrukciju paleookoliša su i

sige koje se talože u speleološkim objektima. Naime, sige, kao sekundarni sedimenti, taloženjem u

zaštidenim spiljskim uvjetima arhiviraju svojim izotopnim sastavom promjene koje se odvijaju u

okolišu tijekom njihova rasta. Za analize su najprikladniji stalagmiti, zbog svoje razmjerno

jednostavne morfologije odnosno slojevitog načina taloženja.

Najznačajniji pokazatelji promjena u okolišu su varijacije omjera stabilnih izotopa kisika i

ugljika, debljini i brzini rasta slojeva te promjene udjela elemenata u tragovima, pomodu kojih je

mogude rekonstruirati varijabilnost atmosferske cirkulacije te srednje godišnje i sezonske promjene

temperature i količine oborina. Ako se tijekom formiranja siga, tj. taloženja kalcita iz otopine

zasidene kalcijevim bikarbonatom zadrži izotopna ravnoteža između HCO3‾ i CO2(aq), kalcit de se

taložiti u izotopnoj ravnoteži s vodenom otopinom. U tom slučaju de varijacije odnosa 18O/16O biti

posljedica samo promjene temperature mjesta taloženja, odnosno klime, jer je u spiljama

temperatura najčešde konstantna i odgovara prosječnoj godišnjoj temperaturi područja gdje se spilja

nalazi. Osim toga varijacije omjera izotopa 18O i 16O ukazuju na promjene u količini oborina. Omjer

izotopa 13C i 12C ukazuje na vrstu vegetacije koja je za vrijeme rasta sige bila rasprostranjena na

površini i sukladno tome na količinu vlage u okolišu. Podaci zabilježeni u spiljskim sedimentima ovise

i o lokalnim klimatskim uvjetima, te su rezultati dobiveni njihovom analizom vrlo vrijedan i pouzdan

pokazatelj klimatskih promjena.

U priobalnom dijelu Hrvatske se provode istraživanja zasnovana na izotopnim analizama siga

s ciljem upotpunjavanja saznanja o klimatskim i ostalim promjenama u paleookolišu. U tijeku su

istraživanja na Krku (spilja Biserujka, Jama u vode), Cresu (Banideva pedina), Lošinju (Medvjeđa

spilja), Pagu (Spilja u uvali Tihovac), u spilji Modrič kraj Starigrada, na Dugom otoku (Strašna ped), u

Zmajevom uhu kraj Rogoznice, na Braču (Spilja u Vrdolju, Jama u uvali Lučice), Istu (Jama kod Iškog

Mrtovnjaka), Visu (Kraljicina spilja) i na Mljetu (Mala špilja i Velika špilja). Provedena su mjerenja

temperature u spilji te je analiziran izotopni sastav recentne i fosilne sigovine, vode prokapnice i

oborinske vode. Interpretacijom vrijednosti 18O/16O te 13C/12C rekonstruirane su promjene u okolišu

tijekom gornjeg pleistocena i holocena.


14

POSEBNOSTI SKOKUNA (COLLEMBOLA) DUBOKIH JAMA HRVATSKE

MARKO LUKID


Skokuni (Collembola) imaju važnu ulogu razgrađivača organske tvari u hranidbenoj piramidi

kako u nadzemnim tako i u podzemnim ekosustavima te uobičajeno formiraju stabilne i brojne

populacije. Njihov pronalazak u dubokom krškom podzemlju stoga nije neočekivan, međutim u ovim

staništima, siromašnima organskom tvari, ipak imaju malobrojne populacije. Najvede dubine na

kojima su sakupljeni špiljski skokuni na svijetu su: Plutomurus ortobalaganensis Jordana and Baquero

2012 (-1980 m Krubera-Voronja, Abhazija, Gruzija), Ongulonychiurus colpus Thibaud and Massoud,

1986 (– 550 m, jama Sima del Trave, Picos de Europa, Španjolska) i Tritomurus veles Lukid, Houssin

and Deharveng, 2010 (-430, jama Amfora, Biokovo, Hrvatska) (Jordana i sur. 2012).

Novijim istraživanjima dubokih jama u Hrvatskoj sakupljen je niz novih svojti za znanost što s

obzirom na neistraženost faune dubokih jama i skupine skokuna opdenito nije iznenađujude,

međutim stupanj troglomorfnosti i razvoj posebnih prilagodbi na specifična vlažna špiljska staništa,

poput špiljskog higropetrika dubokih jama, izrazito je zanimljiv. U skupini skokuna ove prilagodbe

prvenstveno se odnose na duljinu pandžice i ticala, a zabilježena je i promjena usnih organa kod

pojedinih svojti.

Uz navedene prilagodbe pojedine svojte su posebno intrigantne poput nove vrste roda

Ongulonychiurus (jama Amfora, Biokovo) s još neobjašnjenim najbližim srodnikom i do sada jedinom

poznatom vrstom ovoga roda pronađenom u dubokim jamama Pirineja. Poseban nalaz svakako

predstavljaju dva nova roda na području Velebita iz porodice Isotomidae (jamski sustav Lukina jama

– Trojama, Kita Gadešina – Draženova puhaljka, jama Muda labudova) koji predstavljaju

najtroglomorfnije skokune ove porodice na svijetu, te nova vrsta roda Parisotoma iz iste porodice

(jamski sustav Lukina jama – Trojama) koja predstavlja prvu špiljsku vrstu ovoga kozmopolitskog

roda. Uz opisanu vrstu Tritomurus veles s Biokova, nove vrste ovoga roda pronađene su i na Velebitu

(jamski sustav Velebita, Kita Gadešina – Draženova puhaljka, jama Muda labudova).

Opisi novih svojti su u tijeku, međutim unatoč intenzivnim naporima i vremenu uloženom u

sakupljanje špiljske faune u dubokim jamama zbog specifičnosti staništa pronađen je vrlo mali broj

primjeraka često nedovoljan za znanstveni opis pojedinih svojti što ukazuje na nužnost sustavnih i

dugoročnih istraživanja dubokih jama. Slični zanimljivi nalazi iz skupine skokuna se mogu očekivati i u

dubokim jamama drugih krških područja.

Literatura

Jordana, R., Baquero, E., Reboleira, S., Sendra, A. 2012: Reviews of the genera Schaefferia

Absolon, 1900, Deuteraphorura Absolon, 1901, Plutomurus Yosii, 1956 and the Anurida Laboulbène,

1865 species group without eyes, with the description of four new species of cave springtails

(Collembola) from Krubera-Voronya cave, Arabika Massif, Abkhazia. Terrestrial Arthropod Reviews,

5, 35-85


15

ULOGA DUBOKOG KRŠA U HIDROLOGIJI: PRIMJER PROUČAVANJA VREMENSKIH SERIJA STABILNIH IZOTOPA

DIANA MANCE1, D. LENAC2, T. HUNJAK1, H.O. LUTZ1,3, Z. ROLLER-LUTZ1

1Laboratorij za stabilne izotope, Zavod za fiziku, Medicinski fakultet, Sveučilište u Rijeci

2KD Vodovod i kanalizacija d.o.o. Rijeka 3Fakultet za fiziku, Sveučilište u Bielefeldu, Njemačka

U kršu su smještene velike svjetske zalihe podzemnih voda. Zbog posebnosti i kompleksnosti

krša znanstvenici u njegovu opisivanju pribjegavaju modelima crne kutije u kojem ulazni podatak

čine oborine, a izlazni podatak se dobiva na izvorima. Stabilni izotopi kisika i vodika služe kao idealni

prirodni obilježivači vode. Poznavanje stabilnog izotopnog sastava oborina i podzemne vode, između

ostaloga, omoguduje zaključke o srednjoj visini prihranjivanja vodonosnika, o podrijetlu vode i

mogudim povezanostima među izvorima. Uzorkovanje podzemnih voda u dubokom kršu može

predstavljati most između ulaznih i izlaznih podataka i tako pridonijeti boljem razumijevanju

podzemnih procesa. Duboke jame u kršu kao prirodni fenomen su od izuzetne važnosti jer

omoguduju prirodan ulaz i uvid u svijet krških posebnosti. U radu demo prikazati vremensku seriju

podataka stabilnog izotopnog sastava kiše i vremensku seriju stabilnog izotopnog sastava podzemne

vode u kršu. Diskutirat demo pitanja koja se namedu u analizi tih vremenskih serija, a na koja bi

odgovore dala uzorkovanja u dubokom kršu.

MONTE CUCCO KARST (ITALY): GEOLOGY AND HYDROGEOLOGY

OF A DEEP HYPOGENIC CAVE

MARCO MENICHETTI1,2, FRANCESCO SALVATORI2

1Università di Urbino – Disteva

2 Centro Escursionistico Naturalistico Speleologico Costacciaro (PG)

The Monte Cucco underground karst system consists of more than 30 km of known fossil

solutional passages that develop into several caves, known as "La Grotta" and "Faggeto Tondo".

Their entrances are situated at the top of an anticline, at an altitude of 1500 m in the NE and 1200 m

in the SW limb, respectively. The external flank of this fold is cut by N-S strike slip faults and the

underground karst has developed mostly in fractured Jurassic carbonates.

The "La Grotta" cave consists of large fossil rooms and tunnels running parallel to the

bedding, with a dip of 20-35° to the SW. These are situated at different levels and are connected by

deep blind shafts that reach a total depth of 945 m. The passages correspond to syngenetic-porosity

levels, especially where they interconnect with the intensely fractured zone. Large and deep pits

connect rooms hundreds of thousands m3 in volume with morphologies of hypogenic origin. The

main speleothems consist of carbonate flowstone, microcrystalline gypsum, clay, jarosite and

fluoroapatite. The Faggeto Tondo cave (that has no connection with the La Grotta cave) is located

under a thin, low permeability level of nodular limestone and is developed parallel to the bedding

plane for a total depth of about 300 m and a length of 3 km. The cave displays cupolas and solutional


16

pockets dissolved upwards into the ceiling and several galleries filled with gypsum, as well as clay

minerals, fluorite, and fluorapatite.

The hydrogeologically active branches are small galleries developed along main faults that

intercept the fossil passages in a few points. The catchment area is about 4 km2 and has been well

delimited with the aid of several tracing tests. The whole karst system drains to the southwest

where the main spring of the area (Q = 0.2 m3/sec) is located. The hydrodynamic parameters were

defined with quantitative tracer tests as well as with discharge and chemiographs analysis. The

hydrodynamics of larger springs are mainly baseflow regulated, while the transfer zone is in some

cases marked by quick flows. The geochemistry of the ground water is mainly carbonate dominated

with significant sulfate enrichment in the base levels.

The relationship between the discharge, temperature and conductivity of the underground

streams and the spring suggests that the groundwater flow in the transfer zone is controlled by

karstic conducts and fissures while the regional acquifer consists of fractured reservoirs.

In the last years a branch of the La Grotta caves has seen the installation of facilities for

tourist exploitation, raising questions about the sustainable use of a karst environment.

SKELETNI OSTACI ŽIVOTINJA U DUBOKIM JAMAMA NA PRIMJERU MUNIŽABE

KAZIMIR MICULINID

Speleološki odsjek HPD "Željezničar", Zagreb


Špilje i jame jedinstvena su mjesta koja u kršu omoguduju očuvanje skeletnih životinjskih

ostataka. Duboke jame obično su smještene u područjima gdje ima vrlo malo horizontalnih objekata

te predstavljaju jedina mjesta s očuvanim ostacima životinja koje su nastanjivale ta područja u daljoj

i bližoj prošlosti. Do nedavno, istraživanja dubokih jama u svrhu sakupljanja fosilnih i subfosilnih

ostataka nisu bila provođena u Hrvatskoj. Pomnim pregledavanjem dna ispod ulazne vertikale

Munižabe ustanovljeni su brojni skeletni ostaci životinja. Ti ostaci pružaju uvid u životinjske vrste

koje su živjele na tome dijelu Velebita i vrijedan su podatak za biologiju i paleontologiju područja.

Ustanovljeni su nalazi kozoroga (Capra ibex), divokoze (Rupicapra rupicapra), jelena (Cervus

elaphus), kune zlatice (Martes martes), lasice (Mustela nivalis), divljeg goluba (Columbia livia),

jastreba kokošara (Accipiter gentilis) te šišmiša (Chiroptera). Neke od tih životinja izumrle su s

područja Hrvatske, neke više ne nastanjuju područje u blizini jame, a ustanovljeno je da kune zlatice

uspijevaju živjeti na tim dubinama. Pokazalo se da sustavna istraživanja dubokih jama mogu dati

vrijedan doprinos poznavanju paleontologije, biologije i ekologije područja.


17

ISTRAŽIVANJE JAMSKOG SUSTAVA LUKINA JAMA-TROJAMA 2010. I 2011. GODINE

LUKA MUDRONJA

Speleološki odsjek PDS Velebit, Zagreb

Komisija za speleologiju HPS, Zagreb

Tijekom ljeta 2010. i 2011. godine istraživan je, u organizaciji Speleološkog odsjeka PDS

Velebit i Komisije za speleologiju Hrvatskog planinarskog saveza, nadublji hrvatski speleološki objekt,

jamski sustav Lukina jama-Trojama koji se nalazi unutar Nacionalnog parka Sjeverni Velebit u

strogom prirodnom rezervatu Hajdučki i Rožanski kukovi. Istraživanja su izvedena u okviru projekta

"Istraživanja dubokih jama Nacionalnog parka Sjeverni Velebit" tijekom kojeg su obavljena

speleološka i znanstvena istraživanja. Izrađen je novi speleološki nacrt objekta te napravljen

speleološki uron u jezeru na dnu jamskog sustava čime je postignuta nova dubina -1421 m.

Znanstvena istraživanja obuhvadala su geološka, hidrogeološka, fizikalno-kemijska i

biospeleološka istraživanja sa svrhom prikupljanja novih spoznaja o krškom podzemlju i dubokim

jamama sjevernog Velebita.

U istraživanjima su sudjelovali speleolozi iz 16 hrvatskih speleoloških udruga te kolege iz

Slovenije, Srbije, Češke, Poljske, Slovačke, Velike Britanije, Španjolske, Bugarske i SAD-a. Logističku

potporu pružila je Hrvatska gorska služba spašavanja.

MULTIDISCIPLINARNA ISTRAŽIVANJA DUBOKIH JAMA NP SJEVERNI VELEBIT

DALIBOR PAAR1,6, ANDREJ STROJ2,6, DAMIR LACKOVID3,6, DARKO BAKŠID4,6, VANJA RADOLID5

1 Fizički odsjek, Prirodoslovno-matematički fakultet, Sveučilište u Zagrebu

2 Hrvatski geološki institut, Zagreb 3 Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb

4 Šumarski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb 5 Odjel za fiziku, Sveučilište u Osijeku

6Speleološko društvo Velebit i PDS Velebit, Zagreb; Hrvatski planinarski savez, Komisija za

speleologiju, Zagreb

Istraživanja dubokih jama kao jedne od najvedih vrijednosti NP Sjeverni Velebit zamišljena su

kao višegodišnja multidisciplinarna istraživanja u suradnji sa speleolozima koja de donijeti brojne

spoznaje o različitim svojstvima hrvatskog krškog podzemlja o kojem se relativno malo zna.

Istraživanja uključuju proučavanje geoloških i geomorfoloških svojstava, utjecaja globalnih klimatskih

promjena na mikroklimu podzemlja, proučavanje kakvode i dinamike vode u podzemlju, proučavanje

prirodne radioaktivnosti kao indikatora procesa u podzemlju. Ova istraživanja također pridonose

razumijevanju špiljskih ekosustava i endemične špiljske faune te planiranju i provedbi zaštite ovih

krških fenomena.


18

U okviru ovog rada dat demo pregled nekih dosadašnjih rezultata istraživanja u jamskom

sustavu Lukina jama-Trojama i drugim dubokim jamama NP Sjeverni Velebit te dati pregled

perspektiva daljnjih istraživanja.

Literatura

Bakšid, D., Paar, D. 2006: Croatia and the Deep Caves of Northern Velebit // Alpine karst,

vol.2 / Oliphant Joe ; Oliphant Tina (ur.). Dayton, USA : Alpine Karst Foundation, 105-124

Buzjak, N., Paar, D., Bakšid, D. 2011: Snow and ice in speleological features of Dinaric

Mountains in Croatia. Abstracts of the 8th EGU General Assembly ; u: Geophysical Research

Abstracts 13, Wien : EGU

Lackovid, D., Šmida, B., Horvatinčid, N., Tibljaš, D. 1999: Some geological observations in

Slovačka jama (-1268 m) in Velebit mountain, Croatia. Acta Carsologica 28/2, 6, 113-120

Paar, D. Ujevid, M. Bakšid, D. Lackovid, D. Čop, A. Radolid, V. 2008: Physical and Chemical

Research in Velebita pit (Croatia). Acta Carsologica. 37, 2-3, 273-278

EUROPSKE DIREKTIVE S PODRUČJA OČUVANJA PRIRODE

I ZAŠTITA SPELEOLOŠKIH OBJEKATA

IVANA PLAVAC, JASMINKA RADOVID, NEVEN TRENC

Državni zavod za zaštitu prirode, Zagreb

Osnovu EU zakonodavstva u zaštiti prirode čine Direktiva o pticama (Direktiva Vijeda

2009/147/EC o očuvanju divljih ptica) i Direktiva o staništima (Direktiva Vijeda 92/43/EEZ o očuvanju

prirodnih staništa te divljih životinjskih i biljnih vrsta). Direktiva o pticama prihvadena je 1979. godine

kako bi se zaustavilo smanjivanje brojnosti nekih vrsta divljih ptica ugroženih na razini EU. Direktiva

zabranjuje ubijanje i hvatanje, te trgovinu živim ili mrtvim pticama, i druge aktivnosti koje ih mogu

neposredno ugroziti kao što je uništavanje gnijezda i uzimanje jaja. Također se utvrđuju "Posebna

područja zaštite" (Special Protection Areas - SPA) kojima se štite ključna područja važna za očuvanje

određenih ugroženih vrsta ptica i ptica selica. Direktiva o staništima donesena je 1992. godine i

nadopunjuje Direktivu o pticama te obuhvada dodatnih 1000 vrsta biljaka, sisavaca, beskralješnjaka

itd. i više od 230 stanišnih tipova ugroženih u Europi. Za određene vrste (sukladno dodacima)

direktiva utvrđuje posebna područja očuvanja (Special Areas of Conservation - SAC) te utemeljuje

ekološku mrežu NATURA 2000 i propisuje ocjenu prihvatljivosti zahvata i planova s obzirom na

ciljeve očuvanja i cjelovitost područja.

Cilj ekološke mreže NATURA 2000 je očuvati ili ponovno uspostaviti povoljno stanje

ugroženih i rijetkih vrsta te stanišnih tipova utvrđenih dodacima Direktiva i sačinjavaju ju posebna

područja zaštite utvrđena Direktivom o pticama (SPA) te posebna područja očuvanja (SAC) sukladno

Direktivi o staništima. Dosad je u ovu ekološku mrežu uključeno više od 26 000 područja na gotovo

950 000 km2 teritorija EU. Njen obuhvat utvrđuje se kroz postupak stručnog vrednovanja kao

rezultat prostornog preklapanja svih područja izdvojenih za svaku pojedinu vrstu i stanišni tip, a

prijedlog odobrava Europska komisija.

Speleološki objekti koji se uključuju u prijedlog NATURA 2000, uključuju se kao stanište

opisano u Interpretacijskom priručniku staništa EU, sastavljenom kako bi se pobliže opisao svaki


19

stanišni tip naveden na Dodatku I Direktive o staništima, odnosno kao: „8310 Špilje i jame zatvorene

za javnost, uključujudi i njihove vodene površine i tokove, a koje su stanište velikog broja endemičnih

vrsta, ili su od važnosti za očuvanje vrsta s Dodatka II Direktive“. Upravo zbog toga, a temeljem

biospeleološkog katastra tipskih špiljskih lokaliteta i dodatnih istraživanja, u mrežu su izdvojeni

lokaliteti s visokim brojem endema, kao i lokaliteti važni za određene vrste šišmiša, za vrste Congeria

kusceri, Leptodirus hochenwartii, Proteus anguinus te vrste riba iz roda Phoxinellus (Telestes,

Delminichthys). Osim tog tipa staništa, u Interpretacijskom priručniku opisano je i stanište „8330

Preplavljene i dijelom preplavljene morske špilje“ čija su dna i zidovi staništa zajednica morskih

beskralješnjaka i algi.

U špiljama i jamama uključenima u mrežu NATURA 2000 nužno je očuvati vrste i staništa

zbog kojih je lokalitet u mrežu uključen. Kod planiranja pojedinih zahvata, odnosno izrade planova,

potrebno je izbjedi značajan negativan učinak na područje, što se utvrđuje kroz postupak ocjene

prihvatljivosti.

Literatura

EC (2007): Interpretation Manual of European Union Habitats., European Comission, DG-

Environment, http://ec.europa.eu/environment/nature/legislation/habitatsdirective/docs/

2007_07_im.pdf

EC (2011a): EU Nature Legislation,

http://ec.europa.eu/environment/nature/legislation/index_en.htm., European Commission

EC (2011b): Nature and Biodiversity,

http://ec.europa.eu/environment/nature/index_en.htm

Gottstein, S. 2010: Priručnik za određivanje podzemnih staništa u Hrvatskoj prema Direktivi

o staništima EU. Državni zavod za zaštitu prirode, 99 str.

Jalžid, B. i sur. 2010: Atlas špiljskih tipskih lokaliteta faune republike Hrvatske. Hrvatsko

biospeleološko društvo, Državni zavod za zaštitu prirode

LIFE-III-CRO-NEN (2005): Uspostavu Nacionalne ekološke mreže kao dijela Sveeuropske

ekološke mreže i mreže NATURA 2000, http://www.cro-nen.hr/ , Državni zavod za zaštitu prirode,

Zagreb

MZOPU (2011): Internet portal zaštite prirode Ministarstva zaštite okoliša i prirode

http://www.zastita-prirode.hr/, Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, Zagreb

PHARE 2005 -NATURA 2000 U HRVATSKOJ (2011): Institucionalno jačanje i provedba

ekološke mreže NATURA 2000 u Hrvatskoj, http:www.natura200.hr, Državni zavod za zaštitu prirode,

Zagreb


20

METODA ISTRAŽIVANJA KOMPLEKSNIH SPELEOLOŠKIH OBJEKATA NA PRIMJERU JAMSKOG

SUSTAVA KITA GADEŠINA-DRAŽENOVA PUHALJKA

GORAN RNJAK

Speleološki odsjek HPK Sv. Mihovil, Šibenik

Za uspješno istraživanje kompleksnog speleološkog objekta potrebni su dobro razrađen plan

istraživanja i kontinuirana evidencija podataka o situaciji u speleološkom objektu. Iz tog je razloga

neophodno odrediti voditelja istraživanja koji ažurno prikuplja podatke i pomaže prilikom

organiziranja istraživačkih akcija. Ključan je za logistiku, iako ne mora nužno ulaziti u speleološki

objekt. Pored voditelja istraživanja, važnu ulogu imaju i voditelji istraživačkih akcija na samom

terenu, odnosno speleolozi koji dobro poznaju morfologiju objekta, lokacije koje je potrebno

istraživati, položaj i sadržaj bivaka, te količinu i položaj slobodne speleološke opreme u špilji ili jami.

Od samog početka istraživanja jamskog sustava Kita Gadešina-Draženova puhaljka 2004. godine,

oprema za istraživanje kontinuirano se i kontrolirano unosi u ovaj speleološki objekt, te se premješta

s jednog položaja na drugi. Pri tom se temeljitom i kontinuiranom evidencijom opreme izbjegava

stvaranje nepotrebnih zaliha na određenim lokacijama, kao i nepotreban utrošak opreme.

Primjerice, umjesto sidrišnih kompleta, na prečnicama se koriste ringovi. Kako bi se uvijek osigurala

dovoljna količina opreme, sustavno se istražuje dio po dio speleološkog objekta. Po završetku

istraživanja ili pak nedostatka interesa istraživača na određenoj dionici, kompletna oprema za

istraživanje može se prenijeti na drugu lokaciju unutar objekta. Pri tome se na perspektivnim

penjevima ostavlja zamka provučena kroz ring ili sidrište, čime se omogudava jednostavan nastavak

istraživanja u bududnosti. Perspektivni i tehnički zahtjevni penjevi i prečnice trajno se ostavljaju

opremljeni neovisno o daljnjim planovima istraživanja. Nakon višestrukog korištenja u blatnim

kanalima i vertikalama, dijelovi opreme, poput karabinera, postaju neupotrebljivi. Tada se iznose van

objekta na čišdenje i podmazivanje te potom ponovno unose. Blatna užeta također je neophodno

prati radi provjere njihove ispravnosti, težine prilikom transporta i jednostavnijeg rukovanja s njima.

Iz tog se razloga ostavljaju na mjestima unutar objekta gdje voda kontinuirano teče i na taj ih način

ispire (tzv. "perilice"). Na mjestima koja trajnije ostaju opremljena, aluminijske karabinere dobro je

zamijeniti inox karabinerima, čime se izbjegava njihova korozija. Uzevši u obzir da se navedenom

metodom organizira vedi broj istraživanja u speleološkom objektu kradeg trajanja, dionice u

vertikalama preko kojih često prelazi vedi broj speleologa potrebno je postaviti kvalitetno i

jednostavno. To podrazumijeva postavljanje užeta u vertikalama s nakapnicom i prokapnicom što

dalje od smjera vode i korištenje užeta debljine 10 mm. Važno je voditi brigu i o tome da je svaki

bivak postavljen blizu dijela objekta koji se istražuje, na ravnom i suhom mjestu, u blizini pitke vode i

s pogodnim mjestom za postavljanje zahoda. Smede je na kraju svakog istraživanja potrebno

raspodijeliti među speleolozima i iznijeti iz objekta, u svrhu sprječavanja onečišdenja i gomilanja

otpada.


21

PRIMJENA PRIRODNIH RADIOAKTIVNIH IZOTOPA 14C I 3H U ISTRAŽIVANJU KRŠA

ANDREJA SIRONID, NADA HORVATINČID

Institut "Ruđer Boškovid", Zagreb

Radioaktivni prirodni izotopi ugljika, 14C i vodika 3H (tricij) nastaju u gornjim slojevima

atmosfere te u obliku 14CO2, odnosno 3H1HO ulaze u biosferu i hidrosferu.

Vrijeme poluraspada 14C iznosi 5730 godina te se 14C koristi se za datiranje organskog

materijala (drvo, drveni ugljen, kosti, bilje itd.) do ~50 000 godina starosti. Pomodu 14C je mogude

datirati i sekundarne karbonate, kao što su sige i sedre te jezerski sedimenti, jer je ugljik u tim

karbonatima dijelom biogenog porijekla.

Vrijeme poluraspada 3H je 12,3 godine što omoguduje određivanje starosti vode do ~50

godina, odnosno pradenje brzine cirkulacije vode te određivanja modela miješanja vodenih masa.

Primjena 3H posebno je interesantna u istraživanjima voda u kršu, a može se koristiti i kod

istraživanja ledenih naslaga.

U doba intenzivnih termonuklearnih pokusa u atmosferi (od 1953. – 1964. g.) znatno je

povedana koncentracija 14C i 3H u atmosferi ("efekt atomske bombe"), što je uzrokovalo porast

prirodne koncentracije 14C u atmosferi dva puta, a 3H skoro 1000 puta. Te povišene koncentracije 14C

i 3H odrazile su se u ukupnom okolišu, a posebno u kršu, omogudavajudi istraživanja u recentnim

sedimentima, ledu i vodi.

U Laboratoriju za mjerenje niskih aktivnosti (LNA) na Institutu „Ruđer Boškovid“ koriste se

dvije tehnike mjerenja 14C: 1) LSC metoda - ugljik iz uzorka se kemijskim postupkom prevodi u

benzen i zatim 14C aktivnost benzena mjeri u tekudinskom scintilacijskom brojaču, 2) AMS metoda -

ugljik iz uzorka se kemijskim postupkom prevodi u grafit te se koncentracije 14C mjere na

akceleratorskom masenom spektrometru. LSC metoda zahtijeva uzorke s 2 – 4 g ugljika (10 -30 g

drva, do 30 g karbonata) dok je za AMS metodu dovoljna znatno manja količina uzorka, 1 - 1,5 mg

ugljika (oko 100 mg drva, 40 mg karbonata). Mogudnosti 14C analiza se znatno proširuju upotrebom

AMS metode. Tako je npr. mogude određivati 14C u pojedinom sloju sige i sedimenta te odrediti

brzinu ili način rasta. Također, manja količina potrebnog materijala može znatno olakšati

uzorkovanje na terenu, posebno ako se radi o uzorcima koji su teško pristupačni i koji se nalaze u

ograničenim količinama, npr. sige u dubokim jamama, male količine organskog materijala u ledu i sl.

Za određivanje niskih prirodnih koncentracija 3H u uzorcima oborinskih, površinskih i podzemnih

voda ili leda u LNA se koristi LSC tehnika mjerenja 3H aktivnosti uz prethodno elektrolitičko

obogadenje vode tricijem.

Primjena 14C i 3H posebno je interesantna kod istraživanja krša. Neka od značajnijih

istraživanja u području Dinaridskog krša u Hrvatskoj koja su napravljena u našem Laboratoriju su:

1) Istraživanja na Plitvičkim jezerima (datiranje sedre i jezerskog sedimenta, paleoklimatski uvjeti

taloženja sedre, pradenje ciklusa ugljika u sistemu atmosferski CO2 – voda – sediment, antropogeni

utjecaj, određivanje srednjeg vremena zadržavanja vode u izvorima)

2) Mjerenje 3H u naslagama leda u Ledenoj jami u Lomskoj dulibi i Vukušid snježnici na Velebitu

3) Određivanje 14C starosti nekoliko uzoraka siga iz Slovačke jame, Ledenice u Štirovači i Lukine jame

na Velebitu.

Rezultati tih istraživanja prikazani su u više znanstvenih radova.


22

HIDROGEOLOŠKE ZNAČAJKE KRŠKOG MASIVA SJEVERNOG VELEBITA

ANDREJ STROJ

Hrvatski geološki institut, Zagreb

Područje duboko okršenog masiva Sjevernog Velebita dio je krškog sustava omeđenog

ponornim zonama rijeka Like, Gacke i Brinjskog polje s istočne, te obalom Velebitskog kanala sa

zapadne strane. Podzemni tokovi nizvodno od ponornih zona izuzetno su razgranati i različitih

smjerova, što se očituje i vrlo širokim područjem izviranja. Glavna manifestacija recentno aktivne

tektonike su dijagonalne rasjedne zone desnih horizontalnih pomaka orijentirane smjerovima SZ-JI i

SSZ-JJI. Ove zone nastale su reaktivacijom starijih rasjeda u uvjetima promjene orijentacije

regionalnog stresa. Na području priobalnih padina Velebita široka zona Velebitskog rasjeda prekida

velebitske strukture sa zapadne strane. Rasjedi mogu stvarati lokalne uspore otjecanju podzemnih

vode, te utjecati na disperziju podzemnih tokova. Procesi retrogradnog napredovanja okršavanja od

obale mora prema unutrašnjosti, uvjetovani izdizanjem masiva u odnosu na erozijsku bazu, također

rezultiraju pojavom područja povedanih gradijenata vode u podzemlju. Nizvodno od ponornih zona

dolazi do naglog pada razine podzemne vode, dok je pad razine između središnjeg dijela masiva i

priobalnih izvora manji. Zone povedanih gradijenata razine podzemne vode hidraulički razdvajaju

dijelove sustava, što omoguduje različite smjerove podzemnih tokova vode unutar pojedinih dijelova.

Zbog toga se lokalni smjerovi podzemnih tokova često znatno razlikuju od regionalnih smjerova

ustanovljenih trasiranjima. Opažanje podzemne vode u sifonu na dnu Lukine jame, uspostavljeno

tijekom speleoloških ekspedicija 2010. i 2011. godine, omogudilo je stjecanje uvida u značajke

tečenja podzemnih voda u središnjem dijelu masiva. Izrazito okršena površinska (epikrška) zona

masiva omoguduje brzu infiltraciju oborina u podzemlje. Ispod epikrške zone podzemni tokovi se

koncentriraju u vertikalnim kanalima, kroz koje otječu prema dubokoj, vodom potopljenoj (freatskoj)

zoni masiva. Duž velebitskog priobalja zajedno istječu oborinske vode koje se infiltriraju na području

krškog masiva s vodama ponornih zona ličkog zaleđa. Glavne zone izviranja podno Velebita nalaze se

na području Jurjeva i Jurjevske Žrnovnice, Starigrada kod Senja te u nizu uvala od Jablanca do Prizne.

VRIJEDNOSTI KRŠA MORSKIH DUBINA – ZAPISI IZ PODMORSKIH SIGA

MAŠA SURID

Odjel za geografiju, Sveučilište u Zadru

Duž obale i otoka hrvatskog dijela istočnog Jadrana registrirano je više od 235 morem

preplavljenih speleoloških objekata (Surid 2006). Radi se o objektima koji su nastajali tijekom nižih

morskih razina te se morfološki ne razlikuju bitno od trenutno kopnenih objekata, osim što među

istraženim potopljenim objektima prevladavaju spilje dok su na kopnenom dijelu dominantne jame.

Različitih su hidroloških karakteristika; više od pola ih je euhalinih gdje u potpunosti vladaju marinski

uvjeti, oko tredine ih je anhijalinih, dok jedan manji udio otpada na vrulje. S obzirom na takve uvjete,

odlikuju ih i različite biocenoze, a velika je varijabilnost i erozijsko-depozicijskih procesa koji se u


23

njima odvijaju. U pojedinim objektima uvjeti su takvi da se čak i ispod morske površine odvija

okršavanje.

Sige koje su pronađene u više od 140 podmorskih objekata, pružaju mogudnost

rekonstruiranja uvjeta u paleookolišu koji su vladali tijekom njihovog taloženja u subaerskim

uvjetima, kao i nakon prestanka njihova rasta koji, uz ostalo, može biti uzrokovan preplavljivanjem

morem. Mjerenjem radiometrijske starosti određenih epizoda zabilježenih u strukturi sige

djelomično su rekonstruirane promjene relativne morske razine na istočnoj obali Jadrana kao i

promjene u okolišu koje one donose (Surid i Juračid 2010). Izotopni sastav siga (18O/16O, 13C/12C)

dodatno daje uvid u paleoklimatske promjene.

Do sada je u okviru ovih istraživanja analizirano 16 siga s dubina od 1,5 do 41,5 m iz 7 morem

potopljenih objekata: Jama U vode (Krk), Medvjeđa spilja (Lošinj), Spilja u uvali Tihovac (Pag), vrulja

Zečica (Starigrad), Jama kod Iškog Mrtovnjaka, Zmajevo uho (Rogoznica) i Jama u uvali Lučice (Brač)

(Surid i sur. 2005a, 2005b, 2009, 2010; Surid i Juračid 2010), a trenutno se analiziraju uzorci iz jame

More kod Dubrovnika i spilje Poganice (Šolta). Stalagmit iz Poganice biti de jedna od najdubljih (-53

m) i najstarijih analiziranih siga iz jadranskog podmorja. Trenutno su najdublje sige registrirane na 71

m dubine u jami Podstražišde II (Brač) (Garašid 2006), a s obzirom na razinu mora 135 m nižu od

današnje tijekom posljednjeg glacijalnog maksimuma (Peltier i Fairbanks 2006), nalazi siga se mogu

očekivati do tih dubina.

Literatura

Garašid, M. 2006: Pronađeni i snimljeni najdublji speleothemi u moru. Spelaeologia Croatica,

7, 58

Peltier, W.R., Fairbanks, R.G. 2006: Global glacial ice volume and Last Glacial Maximum

duration from an extended Barbados sea level record. Quaternary Science Reviews, 25, 3322-3337

Surid, M. 2006: Promjene u okolišu tijekom mlađeg pleistocena i holocena – zapisi iz morem

potopljenih siga istočnog Jadrana. Doktorska dizertacija, Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb,

213 str.

Surid, M., Juračid, M., Horvatinčid, N., Krajcar Bronid, I. 2005a: Late Pleistocene - Holocene

sea-level rise and the pattern of coastal karst inundation: records from submerged speleothems

along the Eastern Adriatic Coast (Croatia). Marine Geology, 214/1-3, 163-175

Surid, M., Horvatinčid, N., Suckow, A., Juračid, M., Barešid, J. 2005b: Isotope records in

s

Documents

ZNANSTVENO-STRUČNI SKUP “POSEBNE VRIJEDNOSTI ......ZNANSTVENO-STRUČNI SKUP “POSEBNE VRIJEDNOSTI DUBOKOG KRŠA”Krasno, 21. - 22. 4. 2012. ZORNIK SAŽETAKA Urednici Nenad Buzjak,