17. i 18. stoljeće
Rani barok Visoki barok Barokni klasicizam
(neoklasicizam) i rokoko
Barok se javlja u Rimu te se širi po cijeloj Europi (prvi “globalni” stil)
Ističu se nacionalne značajke pojedinih zemalja – svaka zemlja barokni stil razvija na drugačiji način (gubi se opći, zajednički karakter renesanse i manirizma)
Italija i Rim tijekom 17. st. prestaju biti glavno središte umjetnosti (sistem slobodnih gradova država se raspada, slabi moć Vatikana i Pape, jačaju apsolutne monarhije)
Barok nastavlja tamo gdje je renesansa stala – nema radikalnog prevrata koji je renesansa imala u odnosu na gotiku.
Prosvjetiteljstvo dostiže svoj vrhunac – vjera u razum čovjeka, vjera u znanost, vjera u zakonitost i uređenost prirode te u beskonačnost svijeta i vremena
U katoličkim zemljama (Italija, Španjolska, Francuska, Flandrija) umjetnost baroka povezana je s pokretom protureformacije – pokretom koji je trebao katoličkoj crkvi vratiti sjaj i ugled koji je narušila reformacija
Poslijednji veliki europski stil
Pokret, strast, nemir, uzbuđenje, težnja izazivanja jakih osjećaja
Težnja raskoši, ukrašavanju i jakom sjaju
Težnja beskrajnom bogatstvu i beskonačnom prostoru
Asimetrija zamjenjuje simetriju, nema više odnosa glavnih i podređenih djelova – djelo se shvaća kao cjelina građena od jednako bitnih dijelova i detalja
Međusobno prožimanje masa i oblika, jaki kontrasti (posebno svijetlo-tamno), imaju za cilj postizanje dinamike- jedna od glavnih odlika barokne umjetnosti
Wolfflin – suprotnosti oblikovanja renesanse i baroka
linearno – slikovito plošno – dubinski zatvoreno – otvoreno mnogoliko – jedinstveno jasno - nejasno
teznja raskosi, sjaju, pretjeranom ukrašavanju
nestaje renesansna ravnoteža koju čine izjednačeni odnosi elemenata nosača i tereta
javljaju se teški vijenci a ukrasi se apliciraju čak i na stupove koji osim nosivih postaju i dekorativni elementi
Arhitekti se trude u crkve i palače unijeti što više sjaja, zlata, skupocijenih materijala – koristi se mramor, oniks, alabaster.
Građevine su arhitektonski potpuno rasčlanjene – izvana moraju pružati dojam raskoši a iznutra što većeg prostora
upotrebljavaju se lazni ukrasi te oslikavanje tavanica nebom, koje treba predstavljati ogromnu visinu svodova (iluzionizam – povezanost slikarstva i arhitekture)
Barok je razdoblje velikih i monumentalnih palača, ogromnih perivoja i vrtova koji postaju sastavni dio samih građevina, raskošnih fontana i prostranih trgova
vrijeme “dvorskog ” namještaja s mnogo pozlate, sedefa i dragog kamenja. Namještaj se izrađuje i d rijetkog i skupog drveta kao i od bjelokosti te se prekriva skupim tkaninama – svila, brokat, baršun
doba porculana i kovanog željeza čija obrada doseže vrhunac
Jedan od začetnika barokne arhitekture
Od 1603.g. upravlja gradnjom bazilike sv. Petra
Radi izmjene u Michelangelovom tlocrtu – centralnu pretvara u longitudinalnu crkvu
Pročelje slijedi Michelangelovu shemu
Naglašena središnja os Red stupova se proteže
na dvije etaže Teatralan dojam Spaja crkvu s papinskom
palačom
Eliptičan centar trga u oštrom je kontrastu oblika s trapezoidom ispred same crkve
Trapezoid podsjeća na pozornicu teatra što je opet podsjetnik na monumentalnost i teatralnost kojima barok kao stil teži
U interpretaciji samog Berninija – trg predstavlja “majčinske ruke Crkve koja prima vjernike kao svoju djecu”
Obelisk od crvenog granita, 25,5 m visok; u Rim ga je donio Caligula 37. g te je krasio spinu Colosseuma. Sixto V. ga je 1586.g premjestio na sam trg – prvi monumentalni obelisk podignut u novom vijeku
Nalazi se na postolju te ga podupiru brončani lavovi
Ukupna visina 41 m Teži 324 tone Domenico Fontana bio je glavni
inžinjer koji je radio na njegovu premještanju
Crkva je projektirana na principu triangulacije (geometrije trokuta i elipse)
Radi se o centralnoj građevini
Vlada strogi geometrizam Kupola je uska, izvana se
ne vidi od visokog pročelja
Kasetirana je poligonima (čipkasta struktura)
Na pročelju se javlja konkavno-konveksno projektiranje
Koriste se udubljeni i izbočeni djelovi elipse
Pročelje je dvoetažno, ulaz je naglašen teškim vijencem te završnom elipsom na gornjoj etaži
Sve je zaobljeno, nema ravnih linija, vlada osjećaj elastičnosti i pokrenutosti masa
Španjolski trg
Trgovi se nisu mnogo promijenili s obzirom na renesansu no njihovo je projektiranje dobilo novu dimenziju – proučavanje perspektive
Trgovi su postali nadmetanje arhitekture i skulpture u svrhu istraživanja raznih efekata perspektive
Nastojalo se ostvariti savršenstvo u rasporedu elemenata koji čine cjelinu
Bilo je važno međudjelovanje prostora trga s okolnom arhitekturom
Prostor elipsastog oblika, nastao na mjestu nekadašnjeg rimskog stadiona iz 1. st.
U žarištima nalaze se dvije fontane – obe je projektirao Giacomo Della Porta – Fontana del Moro i Neptunova fontana
Na sredini nalazi se Berninijeva fontana 4 rijeke s obeliskom u sredini
Fontana del Moro
Neptunova fontana
Fontana četiri rijeke
Fontana di Trevi
Salvi, prema Berninijevim crtežima
Funkciju renesansnih palača u baroku preuzimaju dvorci
Grade se u gradovima (Louvre) i izvan njih (Versailles)
Za razliku od renesansnih, barokni dvorci su trokrilni – ne sačinjavaju zatvoren kubus po uzoru na antičku vilu već se otvaraju prema prirodi i zadobivaju tlocrt slova U
Pročelja dvoraca često su rastvorena dvostrukim stubištem koje postaje glavni element arhitekture podjednako na građevini ali i u njenij unutrašnjosti
Sastavni dio dvoraca postaju i perivoji koji su konstruirani poput arhitekture
Sastoje se od umjetnih jezeraca, bazena, fontana, sjenica, paviljona slikovitih vrtova i šuma
Postoje i arhitekti koji se samo bave dizajnom i projektiranjem perivoja
Perivoji su primjer spoja arhitekture, skulpture i prirode, pa čak i slikarstva jer dizajnirani vrtovi sa cvijećem ostavljaju slikovit dojam
Velika se pozornost posvećuje fontanama i bazenima s skulpturama
gradnja je započela za vrijeme Louisa XIII. a većina je dovršena za vrijeme Louisa XIV. čija je bio rezidencija
Stilski pripada visokom baroku
Versailles nije samo kraljevski dvorac već je i simbol francuske apsolutne monarhije te samog Louisa XIV.
Francuska je u vrijeme baroka najmoćnija europska država te je ovaj dvorac odraz svega onoga što ta država tada reprezentira u političkom smislu
izgradnja je trajala dugo i odvijala se u fazama, dvorac se stalno pregrađivao i nadopunjavao paviljonima (mali Trianon) a vrtovi su se širili novim bazenima i šumama
Iznimno skup projekt, Louis XIV. ispraznio je državnu blagajnu da bi mogao nastaviti s radovima – Francuska je gotovo bankrotirala zbog ovog projekta
Kralj se iz Pariza preselio u Versailles, preselio je čitav dvor i vladu te je sam obnašao i dužnost glavnog ministra (nakon smrti kardinala Mazarina)
Andre da Notre – arhitekt koji je projektirao vrtove
Charles LeBrun – dekorater interijera i slikar
Versailles, glavno pročelje
Dvorana ogledala
Kraljeva radna soba