Kazalište Marina Držića
Georges Feydeau
MAČAKU VREĆI
Praizvedba: 11. travnja 2012.
Kazalište Marina Držića
Georges Feydeau
MAČAK U VREĆI
Redatelj: Ivan Leo LemoScenografkinja: Vesna Režić
Kostimografkinja: Mirjana ZagorecSkladateljica: Paola Dražić ZekićOblikovatelj svjetla: Silvio Giron
Lica:PACAREL: Branimir VidićMARTHE: Glorija Šoletić
LANDERNAU: Zdeslav ČotićAMANDINE: Helena Kovačić
JULIE: Mirej StanićTIBURCE: Marin Tudor
DUFAUSSET: Boris MatićLANOIX DE VAU: Edi Jertec
Ispicjentica: Katica Kaća CarevičŠaptačica: Anita Bubalo
MAČAK U VREĆI
Francuski komediograf Georges Feydeau podrijetlom je iz plemenitaške obitelji iz Mar-villea, sin je romanopisca Ernesta-Aimea Fey-deaua i poljske ljepotice Leokadije Zelewske.
Rođen je 1862. u Parizu, umro je 1921. u Rueilu, u dobi od 58 godina u sanatoriju gdje je smješten nakon što je obolio od sifilisa i poto-nuo u ludilo. Život jednog od najvećih francu-skih komediografa kojega su nerijetko uspore-đivali s velikim Molierom, obilježen je sklonošću ka rastrošnom, noćnom životu, ovisnošću o kocki i ostalim hazardskim igrama što je rezul-tiralo raspadom njegova braka i obiteljskog ži-vota. Dok mu je nesređeni život uzimao danak na privatnom planu, na kreativnom je bilježio velike uspjehe. I dok su Feydeauova kazališna ostvarenja za vrijeme njegova života bila doživ-ljavana kao čisti smijeh i zabava, novija kritika ga tretira kao jednoga od najvećih francuskih komediografskih genija.
S prvim kazališnim komadom, „Kroz pro-zor“, u javnost izlazi 1882. i doživljava uspjeh. No, njegovo vrijeme i kazališni uspon započi-nju komedijama „Krojač za dame“ (1886.) i „Mačak u vreći“ (1888.), ali prijelomna je ipak bila 1892., godina od koje niže kazališne tri-jumfe: Gospodin lovac, Hotel slobodne ljuba-vi, Magarac, Dama iz Maxima, Buba u uhu itd. Žanr vodvilja Feydeau dovodi do savršenstva,
urnebesne komedije s brojnim jezičnim pre-tumbacijama, lascivim dosjetkama i vrhunski smišljenim dramskim situacijama. Njegovo je kazalište blisko farsi, prepuno bučne komike, nevjerojatnih zapleta i apsurda. Iz kuta suvre-mene književne kritike gledano, Feydeau se smatra pretečom dadističkog i nadrealističkog kazališta, kao i teatra apsurda što mu je izrije-kom priznao i najveći autor teatra apsurda, Eu-gene Ionesco.
NOVAC, MOĆ, SLAVA„Obogatio sam se proizvodnjom šećera i
porastom brojka dijabetičara. Mojem imenu dakle, valja dodati malo slave...“ – uzvikuje Pa-carel, kojega bismo suvremenim rječnikom na-zvali tajkunom, osobom koja ima novac i moć, ali još uvijek nema sve. Čezne za prestižom, kako bi „budućim naraštajima ostavio svoje slavno ime“. Kako kupiti ugled i može li se to ostvariti dobrom plaćom? Glavni junak odlu-čuje kupiti tenora, prvi glas Francuske i angaži-rati ga u pariškoj operi da izvede operu koju bi potpisao svojim imenom. No, ide li to tako? Pa, baš i ne... iz jedne nespretne situacije ulazi se u drugu, treću... dubrovački autorski tim koji po-stavlja Mačka u vreći na scenu Kazališta Mari-na Držića stavlja točku na njegovu želju. Ne može se sve kupiti novcem!
GEORGES FEYDEAU (Pariz, 1862. - Rueil, 1921.)
KAKO JE MAČAK DOSPIO U VREĆU?
Izraz mačak u vreći nastao je u 18. stoljeću i postao je sinonimom za prijevaru. Na sajmove su se u to vrijeme dopremale za prodaju male svinje vezane u vreće. No, domišljati trgovci znali su često u vreće podmetnuti mačke te tako prevariti lakovjerne kupce koji ne bi provjeravali što ku-puju.
Kazalište Marina Držića u svom imenu ima zadanu komediografsku misiju da, između ostalog, razveseljava ljude. Što znači nekog ra-zveseliti? To znači spoticati se i padati da bi se taj netko nasmijao, to znači trčati i vrištati, zno-jiti se, to znači brzo i britko govoriti, dirigirati orkestrom facijalnih mišića simfoniju grimasa, konačno, to znači staviti se u službu dobrog raspoloženja. Koliko god vjerujemo u terapij-ski učinak psihorealističnijih stanja u kojima zatičemo likove iz kompleksnijih žanrova, toli-ko trebamo poštovati i žanrove koji donose ra-sterećenje i deinhibiciju. Flika, Gloria, Hele, Mirej, Ćota, Edi, Marin i Boris glume za vas u priči koja je prvi puta bila ispričana pariškoj pu-blici 1888. i od onda razveseljava publike di-ljem zapadnog svijeta. Ono što pokreće ovu "komediju zabune" je Pacarelova želja za sla-vom. Danas je ta želja ovladala umovima mno-gih i dovela do zanimljivih fenomena u raznim sferama naše nekulture. Georges Feydeau je baš tu spremnost u mnogima od nas da se po-nizimo u igrokazu vlastitog egocentriciteta ba-cio kao grudicu koja kotrljajući se niz padinu nesporazuma pokreće lavinu šašavih taština, požudnih akrobacija, razmaženih srdžbi, naiv-nog laganja i interesnog ulagivanja. Sve to glumci stavljaju u svoj shaker i serviraju vam
pjenušac od kojeg se ne biste trebali napiti, već otrijezniti.
Zaigravajući se ljudskim manama, glumci se trude biti neodoljivo blesavi. Glumci se maski-raju da bi nas potakli na skidanje maski. Jer is-pod maske, svi smo dobro raspoloženi.
Ovakve pričice su poput pjene na vrhu vala u uzburkanom moru međuljudskih odnosa. Ta pjena pršti veseljem, ali kad je zagrabite i kuša-te, gorka je.
Ivan Leo Lemo
Riječ redatelja
ŠTO ZNAČI NEKOG RAZVESELITI?
IVAN LEO LEMO, redateljRođen u Splitu. Diplomirao kazališnu režiju
i radiofoniju na Akademiji dramskih umjetno-sti u Zagrebu. U svojih 36 godina života reži-rao je pedesetak predstava u Hrvatskoj, Nje-mačkoj, Srbiji i Makedoniji. Neke od tih pred-stava su gostovale po domaćim i svjetskim fe-stivalima te bile nagrađivane. Radio je u većini hrvatskih kazališta; drame, opere, operete i predstave za djecu. Nakon dvije verzije Tešta-menta, Malog princa, Sanjara, Bijelog i Hasana-ginice, ovo mu je sedma suradnja sa Kazalištem Marina Držića. Čast mu je biti dijelom entuzi-jazma s kojim svi zaposlenici kazališta služe duhu Grada. Inspiraciju pronalazi u Vedama, korpusu tekstova koji je nastao u drevnoj Indiji.
VESNA REŽIĆ, scenografkinjaRođena u Splitu 1974. godine. Diplomirala
scenografiju na Accademia di Belle Arti u tali-janskom gradu Macerati. Od 1999. godine an-gažirana je kao scenografkinja u mnogim hr-vatskim kazalištima, surađuje s brojnim redate-ljima i autorica je scenografija u preko 60 oper-nih, dramskih i baletnih predstava. Dobitnica je nagrada Naj, naj, naj za dječju predstavu Vlado i Tanja (2001.), Peristila za operu Oedipus rex (2002), Zlatnog smijeha za predstavu Kurve (2007.) i Marula (2010.) za Prije sna. Ovo joj je osma suradnja s KMD-om (Suzana Čista, Kad
sunce zađe, Mali princ, Planet Drzic, Sanjari, Hasa-naginica i Bijelo).
MIRJANA ZAGOREC, kostimografkinjaRođena je 7.7.1965. godine u Zagrebu. Di-
plomirala je studij dizajna tekstila i odjeće pri Tehnološkom fakultetu u Zagrebu. Kostimo-grafijom se bavi od 1987. godine, isprva sura-đujući sa alternativnim kazalištima. 1992. godi-ne radi prvu predstavu u afirmiranom kazalištu i od tada do danas napravila je oko dvije stotine kostimografija u Hrvatskoj i inozemstvu. Sura-đivala je sa svim hrvatskim kazalištima i sa ve-ćinom hrvatskih redatelja, te sa nekolicinom stranih. Radila je operete, opere i baletne pred-stave. Dobitnica je Marulićeve nagrade za ko-stimografiju 1997. godine za predstavu Adam i Eva/Hrvatska rapsodija (Z. Sviben) HNK Osi-jek i 2000. godine za predstave Hasanaga (M. Carić) HNK Zagreb i Nemoćnik u pameti (J. Menzel) Komedija.
PAOLA DRAŽIĆ ZEKIĆ, skladateljicaRođena 1958. godine u Dubrovniku. Violu
diplomira na dubrovačkom odjelu zagrebačke Muzičke akademije, te deset godina svira u Du-brovačkom simfonijskom orkestru i različitim komornim sastavima. Za vrijeme studija prvi put profesionalno surađuje kao skladatelj scen-ske glazbe u KMD.Surađivala je sa HNK u Va-
raždinu, Splitu (za koji piše i prvu baletnu glaz-bu – Krvava svadba), Mostaru, na Dubrovačkim ljetnim igrama i Splitskom ljetu te u SAD (Uni-versity of La Verne,California). Za glazbu u predstavi Dum Marinovi sni nagrađena godiš-njom nagradom hrvatkog glumišta. Pisala glaz-
bu za dramski program HTV. Kao autor novih skladbi sudjelovala na festivalu dalmatinskih klapa u Omišu. Autorica dvaju mjuzikla koje je postavila na scenu s djecom (Ivica i Marica i Cr-venkapica).
Branimir VidićKao stipendist dubrovačkog teatra došao je
u angažman u Kazalište Marina Držića 1984. godine. Od niza uloga koje je ostvario u Kaza-lištu Marina Držića posebno su mu drage u Ro-manci o tri ljubavi Antuna Šoljana, frančezariji Ilija aliti muž zabezočen Marina Tudiševića, te uloga Luka u Kati Kapuralici Vlaha Stullija. U Zagrebu je veliki broj uloga ostvario u Hrvat-skom narodnom kazalištu, u Dramskom kaza-lištu Gavella i u Zagrebačkom gradskom kaza-lištu Komedija. Zapažena umjetnička ostvare-nja ostvaruje na filmu, televiziji i radiju. 2008.godine nominiran je za Nagradu hrvatskog glumišta za glavnu mušku ulogu za uloge pro-tagonista Držićevih komedija u predstavi Planet Držić-Hommage Marinu Držiću u režiji Ivice Boban i izvedbi Kazališta Marina Držića. U opusu odličnih izvedbi izdvojimo predstave: Vanča Kljaković: Teštament; Ray Cooney: Kidaj od svoje žene, Ministar pokvarenjak, Jean Anouilh: Ženski turbo pop bend; Ernest Katić: Imbarak/Ljubav na Prijekome; Dubravko Mihanović: Bije-lo; Milan Ogrizović: Hasanaginica itd.
Na fotografiji: Glorija Šoletić, Branimir Vidić, Edi Jertec, Boris Matić, Mirej Stanić, Marin Tudor, Zdeslav Čotić i Helena Kovačić
Glorija ŠoletićRođena je u Dubrovniku. Završila je glumu
na Akademiji dramskih umjetnosti u Pragu u klasi prof. Jaroslave Tvrznikove, Ladislava Freya i Petra Kracika. Od 1998. godine je u an-gažmanu u Kazalištu Marina Držića. Monodra-mu Klitemnestra Marijana Matkovića u režiji Lawrenca Kiirua ostvarila je u koprodukciji s Art radionicom Lazareti. U Kazalištu Marina Držića ostvarila je niz zapaženih uloga, između ostalih u predstavama: Orfeo, Na čijoj strani, Mar-lene Dietrich, Kad sunce zađe, Sirene, Život je san, Dan od Amora, Ivana rock bajka, Skup, Suton, Pi-tanje časti, Služavke, Ženski turbo pop bend, Ljubav na Prijekomu, Žudnja, Ljubavnik... U slobodno vri-jeme bavi se svojom prvom ljubavi – pjevanjem.
Zdeslav ČotićRođen je u Splitu. Diplomirao je na Fakulte-
tu humanističkih nauka u Mostaru, smjer dramska umjetnost – gluma. Značajnije uloge su: Hristo Bojčev Hanibal Podzemni, (Narodno pozorište Mostar), Damir Sodan Noć dugih svje-tala, (Mostarski teatar mladih), Carlo Goldoni Ribarske svađe, Ivan Kovačić Smij i suze starega Splita, (Splitsko ljeto),Ray Coney Kidaj od svoje žene, Ernest Katić Imbarak/LJubav na Prijekomu, Dubravko Mihanović Bijelo, Olja Lozica Prasac koji gleda u sunce. Član je ansambla Kazališta Ma-rina Držića od ožujka 2010.
Helena KovačićRođena je u Splitu. Diplomirala je glumu na
Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Boba Jelčića. Nastupala je u HNK iz Mostara, te na Dubrovačkim ljetnim igrama. Od 2007.godine je u glumačkom angažmanu u Kazalištu Marina Držića u kojem je igrala u sli-jedećim predstavama: Skup, Planet Držić, Tešta-menat, Pitanje časti, Sanjari, Kidaj od svoje žene, Žen-ski turbo pop bend, Ljubav na Prijekomu, Sedam lakih komada, Hasanaginica, Prasac koji gleda u sunce...
Mirej StanićRođena je u Dubrovniku. Sa 15 godine se
počela baviti glumom u Studentskom teatru Lero. Upisuje jezike na Filozofskom fakultetu i paralelno glumu na Akademiji dramskih umjet-nosti u Zagrebu koju i diplomira. Stalna članica ansambla Kazališta Marina Držića je od 1.10.1995. Radila je kao voditeljica dramskih grupa pri Kazalištu Marina Držića, Student-skog teatra Lero i Ženskog đačkog doma. Pam-timo je, između ostalih, i iz predstava: Ivo Voj-nović-Davor Mojaš: Sirene, Luko Paljetak-Đelo Jusić: Dan od amora, Marc Camoletti: Pidžama za šestoro, Marin Držić: Skup, Ernest Katić: Ljubav na Prijekomu, Milan Ogrizović: Hasanaginica, Olja Lozica: Prasac koji gleda u sunce itd.
Marin TudorRođen u Splitu 1980. Prva iskustva s kazali-
štem stiče u dramskom studiju za mladež u GKM-u Split, pod vodstvom Gorana Golov - ka. Diplomirao glumu na Fakultetu humani-stičkih nauka u Mostaru. Ostvario je više uloga u ka zalištima Splita i Mostara, uključujući i dvije plesne predstave, te u nekoliko kratkometraž-nih filmova studenata filma i videa na Umjet-ničkoj akademiji u Splitu. Osim kazališta, zani-maju ga i drugi mediji u umjetnosti, te je ostva-rio dvije samostalne izložbe skulptura od pla-stičnih žličica.
Boris MatićRođen u Čapljini 1975. Osnovno i srednjoš-
kolsko obrazovanje završio je u Metkoviću, a glumu u Mostaru. Glumio je u HKUD-u u Tre-bižatu, amaterskom kazalištu u Čapljini, u Mo-staru u studentskom kazalištu „ASK“ pod vod-stvom Tonija Pehara, u HNK Mostar, u MTM Mostar. Samostalno nastupao u BiH, Hrvat-skoj i inozemstvu. Inače je volonter ustanove „ZALOŽBA KRALJ TOMISLAV“ u Čapljini, organizator je raznih kulturnih događanja, likov-nih kolonija, kazališnih gostovanja, književnih večeri, karnevalskih svečanost. Nakon dubro-vačkog debitiranja u predstavi Prasac koji gleda u sunce, uloga u Mačku u vreći drugi mu je nastup pred publikom u Kazalištu Marina Držića.
Edi JertecRodio se u Dubrovniku. Diplomirao je na
Akademiji dramskih umjetnosti .Nastupao je u Teatru &TD iz Zagreba te u dokumentarno – igranom filmu Od tartare do urote redatelja Vlade Gojuna.
Član je ansambla Kazališta Marina Držića od 2006. godine. Pamtimo ga u predstavama: Ivana rock bajka, Ženidba, Skup, Teštamenat, Sa-njari, Kidaj od svoje žene, Imbarak/Ljubav na Prije-komu, Sedam lakih komada, Žudnja...
Tehničko osoblje:
Baldo Dužević (voditelj stolarske radionice)Jelka Grljević (voditeljica krojačke radionice)
Asim Arslanagić (majstor pozornice)Mario Capursi (majstor tona)Mišo Baričević (slikar i kipar)Silvio Giron (majstor rasvjete)Manuela Kavain (šminkerica)Stela Đurović (rekviziterka)
Šemsa Mrčela (frizerica)Stijepo Prčan (finalizator dekora)
Dragan Pantović (tehničar tona i rasvjete)Maja Nagy (garderobijerka)
Krešimir Ferizović i Borivoje Ljubojević (opsluživači pozornice)
nakladnik: Kazalište Marina Držića
za nakladnika: ravnateljica Jasna Jukić
dizajn programske knjižice i plakata: Slaven Tolj & MEC DIZAJN
urednica programske knjižice: Lidija Crnčević
fotografije: Domagoj Režić
e-mail adresa: [email protected]
www.kazaliste-dubrovnik.hr
tisak: ALFA-2 d.o.o.
naklada: 200 primjeraka
PRIJATELJI KAZALIŠTA MARINA DRŽIĆA
DUBROVNIK AIRPORTZRAČNA LUKA DUBROVNIK
ATELIER BRANIMIR HUNDIĆ