S a d r ž a j Uvod 7
1. Početak početaka:
Tajne svemira 13
Od atoma do Velikog praska
2. Mačke, psi i divlje životinje 47
Kokoš, jaje i plivajući klokani
3. Ptice, pčele i gmizavci 73
Ptice koje kišu i paukove mreže
4. Dolje na Zemlji 91
Jesenje lišće, zrele rajčice i klice
5. Vidjeti ne znači uvijek vjerovati . 107
Ogledalo, ogledalce moje
6. Naše tijelo 115
Kovrčava kosa, pupkovi i mamurluk
7. Kuhinja i dom . . . 153
Žele, dijamanti i prašak za slatke deserte
8. Osjećam nešto kao 185
Curry, šerbet i zaljubljivanje
9. Brzopotezno računanje 205
Počnimo od nule
10. Možete li mi objasniti... ? 213
U v o d Francuski filozof i antropolog Claude Lévi-Strauss (ne onaj s trape
rica), čije su mi složene teorije strukturalizma jednako neshvatljive kao
i sitna slova u policama osiguranja, jednom je rekao: „Bit znanstvenog
uma je u postavljanju pravih pitanja, a ne davanju točnih odgovora."
Veliko mi je olakšanje što ova misao potječe od tolikog intelektualnog
autoriteta, jer sam oduvijek smišljao ubojita pitanja, dok su mi odgo
vori nekako izmicali.
O prirodnim znanostima ne znam mnogo više nego što sam
naučio u školi pa sam ostatak života proveo frustriran što ne znam
više. Moje je znanje nekako uvijek bilo kratko za dva fotona od
dobrog odgovora na sva fundamentalna i fascinantna pitanja koja
sa sobom donosi život. Uvjerljiv odgovor na znanstveno pitanje sa
sobom donosi red i zadovoljstvo, no kada se zbog preuskog
shvaćanja bitnih temeljnih načela javlja nemogućnost donošenja
odgovora, ostaje samo frustracija. Primjerice, upitate li me zašto
sateliti kruže oko Zemlje, znat ću da to ima neke veze s
Newtonovim zakonima gibanja, zar ne? Možda i sa zakretnim
momentom? Bih li znao definirati zakretni moment? Ne, naravno
da ne bih. U tome je stvar: uvijek je lakše i zabavnije izmišljati pita
nja, nego davati potpune i razumljive odgovore.
Zahvalan sam gospodinu Lévi-Straussu što ipak uvažava moja
vječita zašto i moje zahtjeve da se drugi uhvate ukoštac s njima i na
njih odgovaraju. Ako ste u sličnom položaju, budite bez brige -
Lévi-Strauss takve kao što smo mi smješta u samu bit znanstvene
misli.
8 P A U L H E I N E Y
Nama povremenim tragačima za znanstvenim istinama pridružuje
se gomila znatiželjnika koji, frustrirani, podižu slušalicu ili se spajaju na
Internet da bi propitali mozgove u pozadini Science Linea, službe za
odgovore na pitanja smještene u Londonu. Science Line proizvod je
zabrinute vlade koja je primijetila da se mladi ljudi sve više okreću
medijima, humanističkim studijima i športu, a klone se prirodnih
znanosti. Pojavila se bojazan da, za nekoliko generacija, u Velikoj Brita
niji možda nitko više neće znati da JT (pi) nema veze s uzgojem peradi.
Stoga je vlada odlučila djelovati. Cilj je bio ponuditi svima dostup
nu telefonsku i mrežnu uslugu, koja bi odgovarala na svako
znanstveno pitanje, bilo mladih bilo starijih korisnika. Postavljena su
neka pravila. Složenost nije bila problem, tako da su pitanja poput:
„Zašto svjetlo ne izvire iz crnih rupa?" bila u redu, no neznanstvena
pitanja, poput: „Na što se odnosi ima u pozdravu 'što ima?'?", bila su
zabranjena. Zabranjena su bila i pitanja prevaranata koji su pokušali
iskoristiti ovu uslugu da im riješi domaće zadaće.
U pozadini ovog sveznajućeg supermozga bila je šačica zanesenja
ka, većinom mladih znanstvenika, čije je znanje pokrivalo široko
područje i koji su se mogli nositi s pitanjima odgovorivima svakom tko
posjeduje solidnu količinu prirodoznanstvenog obrazovanja, prim
jerice: „Zašto je nebo plavo?" (Kratak odgovor: nebo je plavo jer se
plavo svjetlo, zbog svoje kratke valne duljine, raspršuje mnogo jače od
svih ostalih boja Sunčevog svjetla.) Naravno, često jedno pitanje dovo
di do drugoga, osobito ako posjedujete prirodnu želju da izmišljanjem
pitanja ispadnete pametniji od onoga tko na njih odgovara. Takav bi
pametnjaković sada mogao pitati: „Ako je nebo plavo zbog raspršenja,
zašto su zalasci Sunca crveni?" (Kratak odgovor: pri zalasku, Sunčevo
svjetlo prolazi kroz mnogo deblji sloj atmosfere i plavo se svjetlo upija.
No, plavo svjetlo ne dolazi izravno od Sunca, ono je posljedica
M O G U L I K R A V E S I L A Z I T I NIZ S T U B E ? 9
raspršenja.) Plodan um izmislit će još stotine pitanja, no stanimo sada
ovdje.
Neka pitanja postavljena Scientific Lineu bila su ipak složenija od
teorije o plavom nebu. „Koja je točna razlika između Henkinova i
Godelova dokaza teorema potpunosti za logiku prvog reda?" Ha?
Ispričavam se, netko bi mi trebao objasniti pitanje prije no što krenem
u potragu za odgovorom. No, Science Line nije se dao smesti takvim
pitanjima, kao ni pitanjima poput: „Možete li mi opisati metodu
određivanja elektronskih dn konfiguracija?", što meni opasno zvuči
kao nečija domaća zadaća. Umjesto da češu bradu, stručnjaci su
uspostavili vezu sa širom akademskom zajednicom i obratili joj se za
konačne odgovore. Naposljetku, svi su odgovori u zaleđu imali snagu
autoriteta, bili su razumljivi i ponekad prilično šaljivi.
Tada, baš kako je Science Line postajao dijelom svakodnevnog ži
vota, vlada ih je prestala financirati i projekt je tiho izumro. Na njihovoj
mrežnoj stranici stajala je tužna obavijest: „Zbog nedostatka novca,
Science Line će 26. rujna 2003. prestati s radom. Na svoju žalost, više
ne možemo primati pitanja."
Srećom, prije no što je mrežna stranica zatvorena, a predani se tim
odgovaratelja na pitanja posvetio drugim stvarima, pojavila se ideja o
knjizi temeljenoj na golemoj i svestranoj bazi podataka u kojoj se, do
tada, nalazilo preko 16 000 pitanja i odgovora. Ovdje nastupam ja,
iako sam u toj ranoj fazi bio potpuno nepripremljen na širinu, dubinu
i često puku zabavnu vrijednost materijala kojeg je Science Line saku
pio. Oduvijek sam mislio da je pronalazak škrinje s blagom, pune dra
gulja i svjetlucava dragog kamenja, priča za malu djecu. No, na mom
su radnom stolu sada ležala dva računalna diska, koja su, kako se po
kazalo, sadržavala jednako blistavu vrijednost. Ta su dva diska zajedno
činila planinu znanja i složili smo se da to ne smije propasti. Pitanja i
1 0 P A U L H E I N E Y
odgovori više nisu bili dostupni na Internetu, no zašto se najbolji od
njih ne bi sakupili u knjigu? * * *
Nisam morao iščitati mnogo megabajta znanja da bih shvatio kako
se tu nalaze odgovori na pitanja koja su me progonila čitav život. Već
sam bio znao zašto je nebo plavo, zaista jesam, no pojma nisam imao
zašto muhe kruže oko žarulje ili zašto se žele od svježeg ananasova
soka neće skrutiti — ali sada znam. Sada razumijem odraze u zrcalu,
znate li da uopće nisu obrnuti? A ako ste ikada noću ležali budni, pita
jući se imaju li pingvini iver koljena, odgovor ćete naći ovdje. Saznat
ćete i zašto se krave mogu popeti uza stube, ali ne mogu sići, to
također ima veze s iverom.
Nema većeg užitka od prebiranja ovih pitanja, ne samo zbog zado
voljstva koje pruža otkriće odgovora, već i zbog čistog uživanja u
zakučastom razmišljanju i zlobnim umovima koji su postavljali pitanja
poput: „Koliko je, znanstveno gledano, lako pasti s balvana?" i:
„Seksaju li se bakterije?"
Odabir pitanja za ovu knjigu bio je lagan, odabrao sam ona koja su
me najviše fascinirala ili su imala iznenađujuće i neobične odgovore.
Izbor se temeljio isključivo na zabavnoj vrijednosti: nastojao sam da
izazove ne samo smijuckanje ili smijeh od srca, već topao sjaj koji izvire
iz zamršenog znanstvenog pitanja odgovorenog na razumljiv način. Ne
sumnjam da bi netko drugi odabrao sasvim druga pitanja.
Imajmo na umu da pitanja pripadaju onima koji su ih postavili, pa
im treba zahvaliti na naučenom. Onima koji su strpljivo na njih odgo
varali mogu samo izraziti najveće poštovanje što su svoj tadašnji posao
prihvatili kao bitnu javnu uslugu. Ovime bih odao počast i punu
zaslugu Sian Aggett (biologija), Alison Begley (astronomija i fizika),
Duncanu Koppu (autoru Night Patrol), Khadiji Ibrahimu (genetika). Kat
M O G U L I K R A V E S I L A Z I T I NIZ S T U B E ? 1 1
Nilsson (biologija), Jamieju McNishu (kemija), Alice Taylor-Gee (kemija)
i Caitlin Watson, kao i brojnim uglednim stručnjacima s kojima su
udružili znanje te tako dosegli krajnje granice.
Neke sam odgovore nagradio zbog jasnoće, a neke nadopunio
ukoliko sam smatrao da ih treba dodatno pojasniti. No, ova je knjiga
zapravo djelo onih koji su postavljali pitanja i šačice onih koji su na njih
odgovarali.
Nadam se da bismo, kada bi pročitao ovu knjigu, mogli uvjeriti
gospodina Levi-Straussa, da je još uvijek među nama, da je vrhunski
znanstveni um onaj koji je ovladao postavljanjem pitanja kao i odgo
varanjem na njih.
M O G U L I K R A V E S I L A Z I T I N I Z S T U B E ? 1 5
Kako izgleda atom?
To je vrlo teško odgovoriti jer su atomi vrlo maleni i ne možemo ih
vidjeti niti najjačim mikroskopom. No, znanstvenici za prikaz atoma
koriste novu vrstu mikroskopa. Niti oni ne vide atome, ali ih mogu
osjetiti, slično načinu na koji se može osjetiti pucketanje kada dlan pri
bližimo televizorskom ekranu ne dotičući ga. U pitanju je složena na-
notehnologija, no koliko god bila pametna, ipak pomoću nje ne može
mo vidjeti atom. Kada bismo mogli, vidjeli bismo da se u središtu
atoma nalazi sitna jezgra koja se naziva nukleus i sastoji se od čestica
koje se zovu protoni i neutroni. Protoni i neutroni imaju približno jed
naku masu. Protoni nose pozitivan naboj, dok su neutroni nenabijeni.
Prvi atom stvoren u času Velikog praska, početka svemira, bio je vodikov
atom. Nastao je od jednog kvarka (još jedne od subatomskih čestica) i jed
nog elektrona. Teorija Velikog praska kao početka svemira zauzela je mno
ge sveske i mnoge velike umove. Ona, u biti, kazuje da je sva tvar svemira u
početku, prije 15 milijardi godina, bila zbijena na vrlo veliku gustoću pri vrlo
visokoj temperaturi. Eksplozijom se počela širiti, a to širenje traje i danas.
Ako su atomi prozračni, kako to da nam ruka
ne propadne kroz stol?
Sve oko nas sačinjeno je od atoma, čak i zrak koji udišemo. Zrak i,
primjerice, stol razlikuju se po tome što su atomi koji čine stol mnogo
gušće pakirani. Tako da možemo rukom proći kroz zrak, pri ćemo
zapravo guramo atome od sebe, ali ne možemo proći rukom kroz stol,
1 6 P A U L H E I N E Y M O G U L I K R A V E S I L A Z I T I NIZ S T U B E ? 1 7
obujam je tada otprilike V = 2 -10"44 m3.
Ukupni obujam kojeg elektron i proton zauzimaju tada je otprilike
1-10"43 m3.
2. Sada trebamo znati obujam kutije šibica, a to otprilike iznosi
3-10-5 m3.
3. Idući korak je izračunati koliko atoma stane u kutiju šibica. Obujam
kutije šibica (3-10"5 m3) podijelit ćemo s obujmom atoma (1-10"43
m3). Rezultat je 3 -1038 atoma.
4. Naposljetku, treba usporediti dobiveni broj s ukupnim brojem
atoma u svemiru. Postoji nekoliko načina na koje se to može proci
jeniti. U svemiru ima, odoka, oko 100 000 000 000 000 000 000
zvijezda. Koliko atoma ima u svakoj zvijezdi? To je nemoguće znati,
no možemo opet pretpostaviti. Uzmimo da je Sunce tipična zvijez
da i da je sačinjeno isključivo od vodika. Masa Sunca je 2 000 000
000 000 000 000 000 000 000 000 kg. Masa atoma vodika je
0,000 000 000 000 000 000 000 000 0017 kg. Podijelimo li ta dva
broja, dobit ćemo da Sunce čini 1 200 000 000 000 000 000 000
000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 atoma.
Pomnožimo li sad ovaj broj s brojem zvijezda u svemiru, dobit ćemo
jedinicu koju slijedi 77 nula i to je broj atoma u svemiru.
Postoji i drugi način. Masa poznatog svemira u kilogramima iznosi
1 i 52 nule. To je, pretpostavlja se, otprilike 90 posto ukupne mase
svemira pa je ukupna masa svemira u kilogramima 10 s 52 nule.
Podijelimo li to s masom vodikova atoma (većina svemira sastoji se od
vodikovih atoma) dobit ćemo 6 sa 79 nula.
jer ne možemo odgurnuti atome. To je kao da pokušavamo hodati te
niskim igralištem na kojem se nalazi 100 000 teniskih loptica - jedno
stavno ne možemo. No, nije u pitanju samo prozračnost. Postoje vrlo
snažne privlačne sile koje atome drže na okupu. Dakle, iako su atomi
prozračni, postoje snažne privlačne sile između njih pa su gusto paki
rani i ne možemo rukom proći kroz stol. Ne sprečava nas prozračnost,
nego privlačne sile između atoma.
Čuo sam da bi svi atomi u svemiru, ako bi se
uklonio prostor oko njih, stali u kutiju šibica. Je li to točno?
To je jedna od priča koje se tu i tamo čuju. Mogao bih jednostavno reći
da to nije istina, no bolje je to i pokazati. Proračun neće biti jako precizan,
no ipak će pokazati koliko je istine u toj teoriji o „svemiru u kutiji šibica".
Ovako to ide:
1. Prvo treba znati koliko prostora zauzimaju djelići koji čine atom.
Zbog jednostavnosti, pretpostavimo da postoje samo vodikovi
atomi pa treba izračunati samo obujam jednog protona i jednog
elektrona. Pod pretpostavkom da su i proton i elektron sfere, njihov
obujam izračunat ćemo po formuli V = 4/3:rr3.
Obujam elektrona:
polumjer iznosi otprilike 2,82 • 10"15 m,
obujam je tada otprilike V = 1 • 10"43 m3.
Obujam protona:
polumjer iznosi otprilike M0~1 5 m,
18 P A U L H E I N E Y M O G U L I K R A V E S I L A Z I T I NIZ S T U B E ? 1 9
su prostor i vrijeme dio cjeline prostorvremena. Prostorvrijeme ima četiri
dimenzije: tri koje određuju položaj u prostoru i jednu koja određuje
položaj u vremenu. Kada hodamo, krećemo se kroz prostorvrijeme, a
kada stojimo na mjestu, također se krećemo kroz prostorvrijeme jer vri
jeme i dalje prolazi. Naš doživljaj vremena posljedica je kretanja u vre
menskoj dimenziji prostorvremena. Vrijeme je, stoga, samo još jedna
dimenzija koja se od preostale tri razlikuje po tome što u njima možemo
izabrati smjer kretanja, dok u vremenu postoji samo jedan smjer —
prema naprijed. Osim, naravno, u slučaju dr. Whoa1.
Je li vrijeme postojalo kad je sve „počelo"? I što je bilo
prije početka vremena?
Uzmemo li da je svemir nastao Velikim praskom (str. 15), tada je u
času eksplozije počelo teći vrijeme. Da bismo si to lakše predočili, reci
mo da se to dogodilo prije 15 milijardi godina, kada su, prema teoriji,
sva tvar, energija, prostor i vrijeme bili sažeti u jednu jedinu točku zvanu
singularnost. U tom času je f=0. Da bi odgovorili na nezgodno pitanje o
tome stoje bilo prije Velikog praska, kozmolozi su smislili podli način da
pitanje učine besmislenim i da vam ne moraju davati odgovore. Kažu
kdko t ne može biti negativan broj jer negativno vrijeme ne postoji, pa
nema smisla raspravljati o tome što se dogodilo prije nego je f=0.
Zgodna usporedba je zamisliti da se nalazite na Sjevernom polu i pitate
S#: ,,U kojem je smjeru sjever?" Pitanje jednostavno nema smisla.
lit i'iti M11 u • M( ' /n.mstvenofantastične BBC-jeve televizijske serije. Dr. Who je izvanzemaljac 1 " i 1 i"11 i-'"-' vn|cme s nekolicinom drugova Zemljana doživljava razne zgode (nap. prev.).
Ova dva broja dovoljno su slična da bismo mogli pretpostaviti da su
gotovo točni pa ćemo kao učenu procjenu broja atoma u svemiru uzeti
M O 7 9 atoma.
5. Usporedbom rezultata pod točkom 3. s rezultatom pod točkom 4.,
jasno je da čak i kad bi svi atomi u svemiru bili maleni poput
vodikovih, ne bi mogli stati u kutiju šibica. Kako ima i atoma
mnogo većih od vodikovih, u kutiju šibica stalo bi još manje atoma
negoli smo izračunali pod točkom 3.
Naposljetku, kolik obujam bi zauzeli svi atomi u svemiru kad bi se
sastojali samo od jednog protona i jednog elektrona? Treba samo
pomnožiti rezultat pod brojem 4. s rezultatom pod brojem 1.:
M O 7 9 - M 0 - 4 3 = M O 3 6 m 3
Bila bi to prilično velika kutija šibica!
Što je vrijeme?
Želite li odgovor psihologa ili fizičara? Pretpostavljam potonjega, no
u tom se slučaju morate biti spremni suočiti s teorijama Alberta
Einsteina, jednog od najvažnijih znanstvenika prve polovice dvadese
tog stoljeća koji je postavio teoriju relativnosti.
Prema Einsteinu, vrijeme i prostor usko su povezani. Einstein je pokazao
da je pitanje kada se nešto dogodilo isto kao i pitanje gdje se to dogodi
lo. Tvrdio je da je nemoguće svijet podijeliti na prostor i vrijeme, već da
20 P A U L H E I N E Y
Koji je osnovni uzrok gravitacije? Zašto postoji
privlačnost između dvije mase?
Sir Isaac Newton je u sedamnaestom stoljeću postavio zakon gra
vitacije koji kaže da se dvije mase privlače silom koja ovisi o njihovoj
međusobnoj udaljenosti i o njihovim masama. Bio je to jedan od
zakona koji su proizašli iz promatranja i pokusa, a tek su potom
matematički dokazani. No, o pravom uzroku privlačnih sila u ono se
doba nije previše razmišljalo.
Trebalo je dočekati da Albert Einstein u dvadesetom stoljeću
ponovno skrene pažnju na gravitaciju. Postavio je u odnos gravitaciju i
ubrzanje tijela te naposljetku pokazao da se u gravitacionom polju
svjetlo savija. Kako svjetlo nema masu, Nevvtonova teorija nije mogla
objasniti savijanje svjetla. Einsteinov veliki doprinos je u tome što je
pokazao da se ovisno o masi savija prostorvrijeme.
Zamislite tešku loptu na velikoj prostrtoj
gumenoj plahti - prostor se blizu nje savija,
no dalje od nje ostaje prilično ravan. Ako
svjetlo prolazi dovoljno blizu masivnog
tijela, njegova putanja će se otkloniti.
Provedeni su pokusi koji pokazuju da se
svjetlo doista savija blizu tijela velike ma
se, ovisno o zakrivljenosti prostorvre-
mena. No, to zapravo nije odgovor na
pitanje: „Stoje gravitacija?" i nitko još nije
smislio teoriju koja bi nam omogućila da na to
pitanje odgovorimo.
M O G U LI K R A V E S I L A Z I T I NIZ S T U B E ? 21
Znam da duljina dana i godine ovisi
o vrtnji planeta oko vlastite osi i kretanju oko Sunca,
no zašto su se planeti uopće počeli vrtjeti?
Što ih je pokrenulo?
Da bismo odgovorili na to pitanje, moramo se vratiti u vrijeme
stvaranja Sunčeva sustava. Sunčev sustav nastao je od masivne kugle
plina i prašine koja se pod djelovanjem gravitacije počela sažimati.
Kako se prašina zbijala, a čestice sudarale, središte kugle zagrijavalo se
sve dok nije postiglo temperaturu dovoljno visoku da oblikuje ono što
danas zovemo Suncem. Temperatura je sve više rasla i Sunce je dose
glo točku u kojoj se „upalilo", kao kad iznenada bukne vatra. Snaga
buktinje naglo je odbacila plin i čestice od Sunca i nastale su osnovne
građevne jedinice planeta.
Sada o vrtnji. Postoji zakon gibanja, naziva se očuvanje kutne
količine gibanja, koji kaže da kako se nešto smanjuje, vrtjet će se sve
brže i brže. Primjerice, zato se klizačica, kada privuče ruke k tijelu i
smanji veličinu, počinje brže vrtjeti. Isto je bilo i s kuglom plina i
prašine: lagana rotacija koju je već imala postajala je to jača, što je
kugla bivala manjom. Dok se neko tijelo vrti, centrifugalne sile sredinu
guraju prema van, a vrhove prema unutra. To se dogodilo i s kuglom
prašine koja je s vremenom prestala biti kugla i postala disk u čijem se
središtu nalazilo Sunce. Od diska su nastali svi planeti i to je razlog
Ebog kojeg oko Sunca kruže gotovo u istoj ravnini.
l/vorna kugla plina nije trebala imati prevelik zamah da bi mogla
d.iti rot.ii IJU koju opažamo u Sunčevu sustavu, no nije poznato što je
22 P A U L H E I N E Y
prouzročilo izvorni zamah. Općenito, kad bi mogle birati, stvari u sve
miru najradije bi se vrtjele. Gotovo se sve vrti, od galaksija do planeta.
Ako se svjetlu ništa ne ispriječi na putu,
prestaje li postojati ili nastavlja put zauvijek,
u vječnost?
Odgovor leži u riječima „ako mu se ništa ne ispriječi na putu".
Teoretski, ako se ni u što ne zaleti, svjetlo će putovati zauvijek, no u
tom bi slučaju moralo putovati kroz savršeni vakuum što se u stvarnos
ti nikad ne događa. Svjetlost je energija i ako joj ništa energiju ne
oduzme, postojat će zauvijek.
Zamislite foton, djelić svjetlosti, odaslan sa Sunca. Čak i ako izbjeg
ne sve planete, asteroide i komete (drugim riječima, sve velike pred
mete Sunčeva sustava), mogao bi pogoditi zrnce prašine kometa ili
vodikov atom koji lebdi svemirom i tako izgubiti energiju. Neki pak
fotoni prežive putovanje i pravocrtno nastavljaju put do, primjerice,
vašeg oka. Ovdje je kraj puta za taj djelić svjetlosti jer je energija koju
je nosio pretvorena u električni signal koji putuje u mozak i omogućuje
vam da vidite svjetlost.
Foton bi se, s druge strane, mogao sudariti s atomom koji slobod
no lebdi u svemiru, atomom u atmosferi nekog planeta ili atomom
nekog predmeta, primjerice stijene. U tom se slučaju dio energije odbi
ja i zato vidimo predmete.
M O G U L I K R A V E S I L A Z I T I NIZ S T U B E ? 23
Taj Veliki prasak mi zvuči super. Je li zaista došlo do
praska, poput eksplozije? I bismo li ga čuli
da smo bili tamo?
Ovo je, dakako, hipotetično pitanje bez nekog pravog odgovora.
No, kako bi to bilo u teoriji? Zvuk se prenosi vibracijama i potrebno mu
je sredstvo kroz koje bi putovao. U vrijeme Velikog praska svemir je bio
beskonačno gust, no nije bilo zasebnih čestica, tako da zvuk nije
mogao putovati. No, imate li bolju teoriju, možda je i ona točna.
Možemo li putovati dovoljno brzo da
prestignemo Veliki prasak? Mislim, ako bismo putovali brzinom
dvostruko većom od brzine svjetlosti, bismo li ga mogli sustići
i vidjeti postanak svemira?
Žao mi je, no niti brzina dvostruko veća od brzine svjetlosti ne bi vam
11 ništila. Sjetite se da Velikim praskom nije stvorena samo tvar u svemiru
nogo i prostor. Kako nas to sprečava da bacimo pogled na stvaranje
svemira? Neposredno nakon Velikog praska, svemir je bio malen, samo
rttkoliko metara u promjeru. Ako bismo pokušali putovati izvan njega,
ne bismo imali kamo otići jer prostor još nije bio stvoren.
2 4 P A U L H E I N E Y
Je li moguće da se dogodilo više od jednog
Velikog praska i da, zapravo, postoje drugi svemiri
koji se kreću jedan prema drugome?
Ne može se reći. Prije svega, koncept svemira koji se širi je zakučast
i često ga se krivo tumači. Svemir se ne širi u prostor, ne postoji neki
prostor koji se polagano ispunjava svemirom, nego je ono što se širi
sam prostor. Drugim riječima, udaljenost između dva predmeta u sve
miru se povećava, ali sami predmeti se ne miču. Zato dva Velika pras
ka, jedan uz drugi, nisu moguća.
Želite reći da izvan svemira nema ničega?
Pa mora se u nečemu nalaziti!
Neka od ovih pitanja su za znanstvenike, a neka za filozofe. Ovo pitanje
je pretežno za ove druge: svemir zapravo znači „sve" i ništa osim njega ne
može postojati jer bi i to bilo dio svemira. Mislim da do zabune dolazi zato
što svemirom nazivamo sve što vidimo, a trebali bismo to zvati „vidljivim
svemirom". Velik dio svemira, naravno, ne vidimo jer svjetlost od vrlo uda
ljenih tijela još nije stigla do nas. Svemir je star oko 15 milijardi godina, a to
znači da možemo vidjeti samo ono što je od nas udaljeno 15 milijardi svjet
losnih godina jer je svjetlost od tih tijela mogla doći do nas. Svemir nije
dovoljno star da bi svjetlost od ičeg što je dalje od toga došla do nas.
0 svemiru iza vidljivog svemira uglavnom možemo samo nagađati.
Možemo pretpostaviti kako bi mogao izgledati jer, iako ga ne vidimo,
M O G U L I K R A V E S I L A Z I T I NIZ S T U B E ? 25
osjećamo njegov gravitacijski učinak. Einsteinove jednadžbe opće rela
tivnosti, koje opisuju kako gravitacija utječe na prostor, i dalje su
najbolji način na koji možemo opisati svemir u najširim razmjerima.
One ukazuju na to da je svemir ili beskonačan ili zatvoren u sebe. Ako
je beskonačan, ne može se ni u čemu nalaziti jer se širi u vječnost, a
ako je zatvoren u sebe, nema ni kraja ni početka. 0 tome je pomalo
teško razmišljati u trodimenzionalnom prostoru. Zamislite da ste dvodi-
menzionalni i da šećete površinom sfere. Možete se kretati naprijed i
natrag, i lijevo i desno, no nemate svijest o gore i dolje. Što se vas tiče,
ne postoji ništa osim površine vaše sfere, mogli biste zauvijek tumarati
sferom i nikada ne biste došli do kraja. Svemir je, dakle, sve što imamo.
Što je taj prostor u koji se širi svemir?
Je li to potpuna praznina, ništavilo? Ako bih odnio otvorenu kutiju
u svemir, zatvorio je i vratio na Zemlju,
što bi bilo u njoj?
Svemir nije savršen vakuum. Čak i kada bismo se uspjeli riješiti
međuzvjezdane prašine i sličnog, svemir na kvantnoj razini ne bi bio
prazan - sadržavao bi pomična kvantna polja koja su, kako se čini,
posljedica gravitacijskog polja svemira. Tako da vašu kutiju ne bi ispuni
lo ništavilo. Prostor zapravo nije „čista udaljenost", to je ime koje smo
nadjenuli okolini (gotovo vakuumu) koja sadrži sve galaksije i opisuje
gravitacijsko polje svemira. Još ga u potpunosti ne razumijemo pa bi i
»igralište za nebeska tijela" bilo savim dobro ime!
26 P A U L H E I N E Y
Ali kako to da svjetlost ne može pobjeći
iz gravitacijskog polja? Svjetlost nema „težinu"
što je zadržava?
Vrlo je teško objasniti crne rupe ako se držimo Nevvtonovih
poimanja gravitacije. Sve je u redu dokle god govorimo o svakodnev
nim stvarima, poput igranja biljara ili bacanja lopte — čak je i lansiranje
M O G U L I K R A V E S I L A Z I T I NIZ S T U B E ? 2 7
Što su to takozvane svemirske
crne rupe?
Engleski astronom John Michell prvi je 1783. godine pretpostavio
da bi masa mogla stvoriti toliko jako gravitacijsko polje da čak ni svjet
lost ne bi mogla izići iz njega. Nekoliko godina kasnije, francuski
matematičar i filozof Pierre Laplace došao je do istog zaključka. Kada
je Einstein 1915. godine postavio opću teoriju rela
tivnosti, crne rupe postale su zaista moguća
pojava. Sam naziv skovao je
1967. godine John Wheeler.
Ne postoji apsolutni dokaz o po
stojanju crnih rupa, no postoje
pokazatelji koji govore u njihovu
korist. Prva crna rupa „otkrive
na" je 1972. godine i nazvana Cygnus X-1. lako nitko sa
sigurnošću ne može tvrditi da je to zaista crna rupa, rijetki u to sumnjaju.
raketa u skladu s njutnovskom gravitacijom. No, kod složenih stvari,
poput crnih rupa, treba uzeti u obzir utjecaj gravitacije na prostor. Time
se početkom dvadesetog stoljeća bavio Einstein. Prema njegovoj teori
ji, gravitacija utječe na kombinaciju prostora i vremena zvanu pros-
torvrijeme. Einstein je rekao da gravitacija svija prostorvrijeme te da
svjetlost stoga ne putuje pravocrtno. Najbrži put od A do B je ravna
crta, osim ako nije!
Možda vam ovo pomogne da shvatite: pomislili biste da zrakoplovi
koji lete od Londona do Vancouvera na zapadnoj obali Kanade jed
nostavno lete ravno, ali nije tako. Zrakoplovi prvo lete na sjever prema
Škotskoj, a tada prema Grenlandu jer je to najizravniji i najkraći put,
iako se tako ne čini. Mi svijet doživljavamo kao spljošten, sve
zemljopisne karte koje koristimo su ravne, pa nam izgleda kao da je
najkraći put ravno preko oceana. No, pogledamo li globus, pravi prikaz
svijeta, lako ćemo vidjeti da je najkraći put onaj koji se naziva Velikim
krugom iznad Grenlanda.
Isto je s prostorvremenom. Svemir doživljavamo kao ravan i to je
savršeno prihvatljivo dok god je sve što želimo otići na Mjesec. No,
kada govorimo o dijelovima svemira u kojima su gravitacijske sile vrlo
snažne, o crnim rupama na primjer, moramo uzeti u obzir učinak gra
vitacije na prostorvrijeme. Zamislite trampolín s nacrtanom mrežom
ravnih linija. Stavite li u sredinu tešku vreću krumpira, trampolín će se
udubiti i nacrtane ravne linije više neće biti ravne. Zakotrljate li potom
pikulu s jedne strane trampolina na drugu, neće ići ravno, nego će sli
jediti savinutost trampolina. Isto se događa s prostorvremenom i svjet
lošću. Gravitacija svija prostorvrijeme, a svjetlost prati ravne linije koje
su se uslijed djelovanja gravitacije svinule. Crna rupa toliko svija pros
torvrijeme da se ravne linije svijaju u sebe i svjetlost se naposljetku vrti
U krug. Eto, to su crne rupe.
28 P A U L H E I N E Y M O G U L I K R A V E S I L A Z I T I NIZ S T U B E ? 2 9
Čak i nakon što biste prešli neizbježni događajni obzor, mogli biste i
dalje vidjeti svjetlost izvana. Naravno, vas nitko ne bi mogao vidjeti jer
svjetlost od vas ne može izaći iz crne rupe. Da bi pobjegla, svjetlost bi
morala putovati brže od brzine svjetlosti, a to je, očito, nemoguće.
Iduća faza vašeg putovanja dovela bi vas do singularnosti, središta
crne rupe. Sada se nalazite u čudnom svijetu u kojem je udaljenost
postala vrijeme i gdje ne postoji mogućnost izbjegavanja singularnosti
jer se više ne krećete prema nekom mjestu već prema vremenu u svo
joj budućnosti. Ne možete je izbjeći, kao što ne možete izbjeći preko
sutra; stići će sviđalo se to vama ili ne.
Zašto nastaju
crne rupe?
Crne rupe nastaju kolapsom masivnih zvijezda kojima je nestalo
goriva za izgaranje. Zvijezde su sačinjene od plina i pretvaraju jedan
plin u drugi, obično vodik u helij. Prvo sav vodik mora prijeći u helij,
zatim helij prelazi u ugljik, a ugljik u kisik. Sve te reakcije oslobađaju
energiju u obliku svjetlosti i topline pa su zvijezde tople i sjajne.
Svjetlost i toplina održavaju oblik zvijezde sprečavajući gravitaciju da
sav plin sažme u središte.
Međutim, zvijezde s vremenom dolaze u fazu u kojoj više nemaju
goriva i tada gravitacija prevlada. Ako je zvijezda dovoljno velika (mora
biti veća od tri naša Sunca), urušit će se. Gustoća tvari u središtu tada
postaje toliko velika da gravitacija zvijezde postaje dovoljno velika da
spriječi svjetlost da izađe. Ostala je crna rupa.
Što bi mi se dogodilo kada bih upao u crnu rupu?
Prvo što trebate znati jest da nikada više ne biste izašli. Dok biste
prilazili crnoj rupi, ne biste mnogo osjetili. Slobodno biste padali, kao i
astronauti u Zemljinoj orbiti, i svaki dio vašeg tijela bio bi pod istom
gravitacijskom silom pa biste se osjećali kao da nemate težine. No,
kako biste se približavali beskrajnom gravitacijskom polju crne rupe, na
oko pola milijuna milja2 od središta uhvatila bi vas gravitacijska sila koja
bi različito djelovala na različite dijelove vašeg tijela. Ako ste se kretali
nogama prema naprijed, gravitacijska sila bi vam jače privlačila noge
nego glavu i osjećali biste se kao da vas razvlače. To bi se pogoršavalo
sve dok vam se tijelo ne bi rasulo, i to bi bio vaš kraj.
Sve ovo dogodilo bi se prije no što biste prešli događajni obzor crne
rupe, a to je točka u kojoj brzina kojom morate putovati da biste po
bjegli crnoj rupi postaje jednaka brzini svjetlosti. Gravitacijska polja
imaju brzinu pri kojoj im se može pobjeći. Kod Zemlje, to je brzina
kojom raketa mora putovati da bi došla u svemir. Jednom kada
prijeđete događajni obzor crne rupe, morate putovati brže od brzine
svjetlosti da biste pobjegli, a to je nemoguće. Jednom kada prijeđete
događajni obzor, upali ste u klopku, ako već niste neizdrživo razvučeni.
Što bih vidio dok upadam?
Stvari bi vam se mogle činiti malo izobličenima jer se svjetlost s
udaljenih predmeta svija u golemom gravitacijskom polju crne rupe.
2 Jedna milja iznosi otprilike 1,61 km pa je pola milijuna milja 805 000 km (nap. prev).
3 0 P A U L H E I N E Y
Pokušavam shvatiti udaljenosti u tom našem svemiru.
Koliko bi čovjek dugo trebao putovati,
uz pomoć suvremene tehnologije, da bi došao
do ruba galaksije?
Nikada ne bi stigao. Ne zato što bi umro prije kraja putovanja, nego
zato što samo putovanje nema kraja. Danas popularna teorija kaže da
se svemir širi i da će se zauvijek širiti. Čini se da se, zbog širenja svemi
ra, udaljene galaksije udaljuju brzinom bliskom brzini svjetlosti.
Suvremenom tehnologijom (svemirske kapsule putuju brzinom od
28 000 km/h) nikada ne biste dostigli rub svemira koji se širi.
Treba još reći da granica svemira do koje želite doći zapravo ne pos
toji. Ako je svemir zakrivljen, kao što predlažu neke teorije, svinut će
se u sebe i dati oblik bez granica, kao što je površina Zemlje. Krenemo
li na Zemlji na put u jednom smjeru, vratit ćemo se na to isto mjesto.
Možda je tako i sa svemirom, ako putujete dovoljno dugo u jednom
smjeru, vratit ćete se odakle ste krenuli. Ispadne li da se svemir ne svija
u sebe, svejedno nećete stići do granice jer je svemir u tom slučaju
beskonačan.
Zaboravimo, zabave radi, načas širenje i oblik svemira i ukrcajmo se
u svemirsku kapsulu i uputimo sa 140 000 km/h prema najdaljem
vidljivom objektu, udaljenom oko 10 milijardi svjetlosnih godina, ili 95
000 000 000 000 000 000 000 km. Nekoliko brzih poteza na džep
nom računalu kazuje nam da bismo putovali 75 000 milijardi godina.
Dok razmišljate o tome, sjetite se da svemir nije stariji od 15 milijardi
godina.
M O G U L I K R A V E S I L A Z I T I N I Z S T U B E ? 31
Kako znamo koliko su udaljene
neke zvijezde i galaksije? Kako se mjeri njihova udaljenost?
Kao prvo, treba znati što je to paralaksa. Prinesete li prst nosu, na
udaljenost od oko 20 cm, i potom otvarate i zatvarate jedno pa drugo
oko, činit će vam se da prst skakuće sjedne strane na drugu. Oči su vam
udaljene nekoliko centimetara i svako oko daje drugačiji pogled na prst.
Ako su vam poznate dvije ključne mjere: udaljenost između očiju i
kut za koji vaš prst skakuće, malo trigonometrije reći će vam koliko je
prst udaljen od vaših očiju.
Problem ove metode je da radi dobro samo kada su u pitanju bliski
prsti, no s udaljenijim predmetima, pomaci postaju vrlo maleni. Pokušate
li istu stvar izvesti sa stupom ulične rasvjete na drugom kraju ulice, otkrit
ćete da uopće ne primjećujete pomak, bit će premalen da biste ga opazili.
Dakle, da biste povećali paralaksu, morate razmaknuti „oči". Astronomi
taj učinak ostvaruju tako da prvo opažanje zabilježe na nekom položaju
Zemljine putanje, a sljedeće nakon što Zemlja prođe točno polovinu puta
nje, što obično traje šest mjeseci. Tako su „oči" razmaknuli za dvostruku
udaljenost Zemlje od Sunca, a dobivena udaljenost dovoljno je velika da
mogu izmjeriti udaljenost zvijezda od nekoliko stotina svjetlosnih godina.
Ima li mnogo smeća u svemiru?
Zapravo, gore je sve veća gužva jer ima sve više ljudskih artefakata,
a oni se sudaraju i stvaraju još više otpadaka. Ugrubo, u svemiru ima
32 P A U L H E I N E Y
oko 7 000 velikih predmeta na visini od oko 300-500 milja (480-800
km). Oko 2 000 je koristan teret, no samo oko 5 posto je aktivno.
Zatim ima oko 40 000 komadića i djelića koji su nastali sudarima ili su
ostaci eksplodiranih raketa. Tome možemo dodati još 3 milijuna česti
ca koje bi mogle biti strugotine boje, izolacije ili prašina, a neke od njih
kreću se brzinom od 18 000 milja na sat (28 968 km/h), dovoljno brzo
da zdrobe prozore svemirske postaje Mir.
Ako u svemiru vlada
bestežinsko stanje, kako se astronauti
važu?
Kada bih vam rekao da se važu tako da se tresu, pomislili biste da
se šalim, no zaista je tako. Morate razumjeti da je težina sila kojom
M O G U L I K R A V E S I L A Z I T I N I Z S T U B E ? 3 3
Zemlja privlači neko tijelo, recimo astronauta. Odvedete li ga u svemir,
gdje možda nema gravitacijske sile, on doista neće imati težinu. No,
ona ili on i dalje će imati masu jer je masa mjera količine materijala
koju sadrži neko tijelo. Naravno, težina i masa su povezane, težina je
umnožak mase i gravitacijskog privlačenja. Težina će biti veća što je
gravitacijska sila veća, ali masa se neće promijeniti.
Da biste izmjerili masu u svemiru, treba vam uređaj koji radi neo
visno o gravitaciji, a zove se inercijska vaga. Sjetite se, inercija je
također mjera mase i što ste „masivniji", teže vas je pokrenuti.
Astronauti se privezuju za inercijsku vagu, uređaj koji ih trese i bacaka
naprijed-natrag i računa koliki rad mora obaviti da bi ih pomakao. Iz
toga se računa masa astronauta koja je ekvivalentna masi na Zemlji.
Ako u svemirskoj letjelici sve lebdi uokolo,
mislim, baš sve, kako onda astronauti
vrše nuždu?
Neke stvari bi vam u svemirskim zahodima bile vrlo poznate.
Svemirski zahod ima školjku koja izgleda kao obična školjka, prikladna
za muškarce i žene, ima svjetlo za čitanje i može se podičiti prozorom
s kojega astronaut ima lijep pogled na Zemlju. Ono s čime baš i niste
upoznati su remeni, spone za stopala i pojas. Primimo se sada posla.
U početku su svemirska odijela imala pelene i otpadne vrećice, no
danas se sve obavlja slično kao i kod običnog odlaska na zahod.
Glavna razlika je da nema spuštanja vode. Umjesto toga, čvrste kom
ponente se odstranjuju otpuhivanjem zračnom strujom u odjeljak
34 P A U L H E I N E Y M O G U L I K R A V E S I L A Z I T I N I Z S T U B E ? 3 5
kojeg ne vidimo, gdje se dehidriraju, dezinficiraju, komprimiraju i
pohranjuju za bacanje nakon slijetanja. Tekućine se otpuštaju u svemir
gdje isparuju. Zrak u zahodu se pročišćava, filtrira i osvježava i potom
upumpava natrag u kabinu.
Postoji noviji sustav u kojem se na dno zahodske školjke smještaju plas
tične vrećice koje primaju krute i tekuće ekskrete, zatvaraju ih i slažu jedno
na drugo tokom korištenja zahoda. Ovom metodom riješen je problem s
puhalicom ekstraktora koja je hrđala zbog doticaja s urinom.
Recimo da mi je rođendan dok sam u svemiru.
Što bi se dogodilo kada bih
pokušao zapaliti svjećicu?
Plamen svijeće zanima vas s punim pravom: veliki znanstvenik
devetnaestog stoljeća Michael Faraday je rekao: „Nema boljih vrata na
koja možete ući u proučavanje filozofije prirode [prirodnih znanosti] od
fenomena svijeće."
Pretpostavljam da ovo imate namjeru probati u svemirskoj letjelici,
a ne u samom svemiru. Na Zemlji predivni oblik plamena svijeće nas
taje gorenjem voska u prisustvu kisika čime, između ostalog, nastaju
ugljikov dioksid i voda. Oni se izdižu iz plamena, a zamjenjuje ih kisik
iz zraka. Otuda oblik plamena.
U svemirskoj letjelici plamen postoji u mikrogravitaciji pa se zagri
jani plinovi ne mogu dizati, a kisik se ne može izvlačiti od ispod.
Posljedica toga je sferičan plavi plamen koji ne traje dugo jer bez kisi
ka vosak ne može gorjeti.
Recimo da dospijem na Mars, bi li i dalje bilo Božića?
Stignete li ikada na Mars, njegovo vrijeme vas neće mnogo smesti
jer je Marsov dan sa svojih 25 sati sličan zemaljskom. No, godina je
dulja jer Mars treba 687 dana da jednom obiđe oko Sunca. S obzirom
na to, imali biste Božić samo jednom u dvije zemaljske godine. No,
odlučite li da je Božić svakih 365 dana, tada bi na Marsu Božić bio dva
puta godišnje. Uživajte!
Saturn ima prstenove koji su vidljivi sa Zemlje.
Zašto Zemlja nema prstenove? Po ćemo je Saturn
tako poseban?
Nema samo Saturn prstenove, imaju ih i Jupiter, Uran i Neptun, no oni
/«) razliku od Saturnovih nisu vidljivi sa Zemlje. Za njih znamo od ekspedi
cija svemirskih letjelica Voyager 1 i Voyager 2. Kod prstenova je zanimljivo
to da ih imaju svi plinski divovi, kako se nazivaju vanjski planeti, i astrono
mi smatraju da su svi prstenovi vanjskih planeta nastali na sličan način.
Postoje dvije teorije. Prva kaže da su prstenovi nastali od stijena i prašine
Mteroida koji su se sudarali u blizini planeta. Gravitacija Saturna i njegovih
m|<»seca uhvatila je prašinu i stijene i oblikovala prstenove koje vidimo i
(I.IN.IS. Druga teorija kaže da je prilikom nastajanja planeta iz oblaka
prašine i plina, dio plina i prašine ostao neiskorišten. Drugim riječima,
pfStenovi su ostaci iz vremena postanka planeta. Kada bi astronomi mogli
Otkriti koliko su stare stijene u prstenovima, mogli bi zaključiti koja teorija
3 6 P A U L H E I N E Y
je točna. Mnogi smatraju da je točna prva, jer Jupiter, Uran i Neptun imaju
slabašne prstenove. Tvrde da su Saturnovi prstenovi tako jasni jer su nastali
„nedavno", što u astronomskom rječniku znači prije nekoliko milijuna
godina, sudarima asteroida. Prstenovi ostalih planeta nisu tako vidljivi jer
su nastali prije mnogo vremena i većinu stijena u prstenu usisao je planet.
Zašto Zemlja nema prstenove? Da bi prstenovi nastali, treba nam izvor
materijala koji ne bi smio biti previše daleko, ne više od trostrukog polu
mjera planeta, što je mnogo bliže od Mjeseca. Moglo bi biti da su Jupi-
terovi prstenovi prašine nastali od bliskih mjeseca razbijenih u sudarima s
meteoritima.
Drugi čimbenik koji valja uzeti u obzir je Sunčev vjetar. To je neprestani
dotok energije sa Sunca, koje zbog blizine ima mnogo veći utjecaj na
Zemlju nego na udaljenije planete. Sunčev vjetar bi s lakoćom otpuhao sve
male čestice koje bi pokušale kružiti oko Zemlje.
Čak i kada bi Zemlja imala izvor materijala za prstenove, oni bi bili
tamni i prašnjavi jer bi svijetle ledene tvari (poput onih koje tvore Sa-
turnove prstene) sublimirale zbog topline Sunca. Postoji još jedan razlog
zbog kojeg prstenovi ne bi bili dugog vijeka, a to je velika snaga Sunčevih
i Mjesečevih mijena koje bi s vremenom narušile sustav prstenova. Kada
bismo uhvatili mali asteroid koji bi kružio na odgovarajućoj udaljenosti,
mogli bismo nakratko imati prstenove, no ne bi baš dugo trajali.
Je li istina da je otkriven deseti planet,
još dalje od plinskih divova?
Mnogo toga pluta Sunčevim sustavom i kruži oko Sunca. Pitanje je
gdje povući crtu između nečeg dovoljno velikog da se zove planetom
M O G U L I K R A V E S I L A Z I T I NIZ S T U B E ? 37
i nečeg što bismo svrstali u krhotine? Neki tvrde da ni Pluton nije
dovoljno velik da bi bio planet, no većina ga ipak prihvaća.
Međutim, ako je Pluton priznat kao planet, nema razloga da to ne
bude i Sedna, planet koji je dobio ime po inuitskoj božici mora. Veličina
Sedne je 90 posto veličine Plutona, procijenjena površinska temperatu
ra joj je -200°C, a od Sunca je udaljena oko 10 milijuna milja (16 miliju
na kilometara). Planet Sedna otkriven je u studenom 2003. godine
teleskopom Palomar Mountain na jugu Kalifornije i otada su pronalazak
potvrdili i drugi istraživači. Sedna obiđe Sunce jednom u svakih 10 500
godina i možda ima mjesec. Skupina istraživača koja je otkrila deseti
planet očekuje da će daljnjim promatranjem naći i druge planete.
Kako bi astronauti upravljali brodom
kada bi dospjeli do drugih planeta? GPS ne bi pomogao, a pretpostavljam
da se ne bi mogli ravnati ni po zvijezdama.
Za GPS, globalni navigacijski sustav, imate pravo jer njime upravljaju
sateliti koje su ljudi postavili u Zemljinu orbitu. Kada bismo sletjeli na Mars,
otkrili bismo da ima Sjeverni i Južni pol, poput naših, no magnetsko polje
je 800 puta slabije. Dakle, na Marsu biste se mogli snaći s dovoljno
osjetljivim kompasom. Začudo, kada biste htjeli astronavigirati ravnajući se
prema Suncu, planetarna i zvijezdama, kao što su to moreplovci stoljećima
Činili, išlo bi vam sasvim dobro. Noćno nebo Marsa izgleda slično kao
/emljino, i mjereći zvijezde i poznavajući vrijeme, mogli biste odrediti svoj
položaj na površini Marsa na otprilike 100 metara.
38 P A U L H E I N E Y
Od čega je sačinjen Mjesec?
Mjesec je četvrt milijuna milja (400 000 km) udaljen od nas, a nas
tao je kondenzacijom kovitlajučeg oblaka stijena i plina prije otprilike
4,5 milijardi godina kada je nastao i Sunčev sustav. Od deset planeta
koliko ih kruži oko Sunca mnogi imaju, poput nas, mjesece koji se
okreću oko njh. Neki planeti imaju više od jednog mjeseca: Saturn je u
posljednjem prebrojavanju imao sedamnaest. No, Zemljin mjesec je
najveći u Sunčevu sustavu.
Znanstvenici su nekada smatrali da je Mjesec ogroman komad sti
jene otkinut od Zemlje zbog čega je ostala velika rupa koju danas
ispunjava Tihi ocean. Ova je teorija zastarjela i danas se smatra da je
Mjesec vjerojatno nastao kao zaseban miniplanet zgušnjenjem kovit-
lajućih plinova. Gravitacijska sila Zemlje ga je zarobila i postao je naš
mjesec.
Dok na Mjesec nisu sletjeli roboti, a 1960-tih i ljudi, o sastavu
Mjeseca moglo se samo nagađati. Uzorci doneseni s Mjeseca pokazali
su da sadrži vulkansku stijenu bazalt, sličnu mnogim vulkanskim stije
nama na Zemlji. Bazalti na Zemlji nastaju erupcijama vulkana, kada se
u zrak ili u mora izbacuju otopljene stijene. Zagrijana masa (u početku
nekoliko tisuća Celzijevih stupnjeva) vrlo se brzo hladi i oblikuje tamne
stijene i male kristale, a bazalt je tipičan primjer.
Bazalti se sastoje od četiri osnovna elementa. Većim dijelom sadrže
silicij, no i željezo, aluminij i magnezij. Silicij je najobilniji element na
Zemlji i ulazi u sastav mnogih stijena. Pijesak na plažama većinom je
silikatan. Željezo, magnezij i aluminij su česti metali.
Mjesec se, kao i Zemlja, sastoji od kore, omotača i jezgre, no ohla
dio se mnogo prije Zemlje pa mu omotač nije otopljen tako da na
M O G U L I K R A V E S I L A Z I T I N I Z S T U B E ? 3 9
Mjesecu nema aktivnih vulkana. No, ima povremenih potresa, poz
natih pod imenom Mjesečevi potresi.
Trebamo li Mjesec? Bismo li preživjeli nestanak Mjeseca?
Mjesec se zapravo odmiče od nas, no nedovoljno brzo da bismo se
trebali zabrinuti. Udaljenost između Zemlje i Mjeseca svake godine
poraste za 3,82 cm. Sumnjam da ste to primijetili.
No, kada bi Mjesec iznenada nestao, bila bi to druga stvar. Za početak,
prestale bi morske mijene jer ih uzrokuje gravitacijsko privlačenje Mjeseca.
To bi imalo dalekosežne posljedice na pomorsku trgovinu, no osim toga,
ne bi bilo razloga da se život ne nastavi kao i prije.
Međutim, postoji pretpostavka da je nagib Zemljine osi pod
utjecajem Mjeseca i kada bi Mjesec nestao, pojavila bi se
mogućnost dramatičnih promjena u duljini dana i noći i izmjeni
godišnjih doba.
Što drži Mjesec tamo gdje jest? Gledam ga svake noći
i tamo je, na nebu. Kako to da ne padne na Zemlju
privučen gravitacijom?
Mjesec zapravo pada, no kreće se i ulijevo, gledano sa sjeverne
polutke. Za svaku udaljenost za koju padne, pomakne se „ulijevo" i
i u. .n i ,r , i /(»miju. Pada i istovremeno ide lijevo, i pada i ide lijevo, sve
4° PAUL HEINEY
dok ne dođe odakle je krenuo, dok ne opiše puni krug. Mjesec zapra
vo slobodno pada, ali nas promašuje.
Kada bismo mogli pisati u prašini na Mjesečevoj površini,
koliko bi trebala biti velika slova da bismo ih
vidjeli sa Zemlje?
Pa, prilično velika. Povučete li crtu s jedne strane Mjeseca do pro
matrača na Zemlji i potom na drugu stranu Mjeseca, zatvorit ćete kut
od otprilike 8 stupnjeva. Slučajno je i Sunčev kutni promjer 8 stupnje
va i zato možemo vidjeti tako savršene pomrčine.
Svi teleskopi imaju takozvanu kutnu rezoluciju, a to je najmanji kut
pod kojim mogu vidjeti. Ima li teleskop kutnu rezoluciju od, recimo,
jednog stupnja, neće moći vidjeti predmet pod kutem od jednog ili
polovine stupnja. Moćni Hubbleov astronomski teleskop ima kutnu
rezoluciju od 0,1 are sec, što znači da vidi predmete koji zatvaraju kut
od samo 1/36 000 stupnja.
Da bismo izračunali veličinu predmeta koji bi bio vidljiv promatraču,
treba znati njihovu međusobnu udaljenost. Mjesec je 384 403 km
udaljen od Zemlje, no Hubbleov teleskop je najbliži Mjesecu pa je uda
ljenost 383 800 km. Pomoću trigonometrije možemo izračunati da naj
manji predmet kojeg Hubble na toj udaljenosti može razlučiti (sjetimo
se da može vidjeti predmete pod kutem od samo 1/36 000 stupnjeva)
mora biti velik oko 200 m.
Ljudsko je oko, naravno, mnogo slabije i može vidjeti predmete pod
kutem od 1/60 stupnja. Stoga, najmanji predmeti koje bi oko moglo
vidjeti na Mjesecu trebali bi biti veliki 110 km.
MOGU LI KRAVE SILAZITI NIZ STUBE? 41
Što bi se dogodilo kada bi nestalo Sunce?
Prvih osam minuta nakon gašenja Sunca, živjeli bismo u blaženom
neznanju. Ubrzo potom, stvari bi postale ozbiljne.
Svjetlost i gravitacijske čestice trebaju osam minuta da dođu od Sunca
do nas — svjetlost putuje brzinom od 300 milijuna metara u sekundi, a
Sunce je od nas udaljeno 150 tisuća milijuna metara. Podijelite udaljenost
s brzinom i dobit ćete vrijeme: 500 sekundi ili 8,3 minute.
Nakon toga, Zemljina putanja počela bi se mijenjati jer više nema
Sunca oko kojeg bi se okretala. Umjesto da se kreće kružno, vjerojat
no bi se počela kretati pravocrtno, no teško je reći. Zemlja bi, dakle,
zaronila u tamu i odlutala u svemir prema tko zna čemu.
Zemlja se vjerojatno ne bi trenutačno zaledila jer je apsorbirala
mnogo Sunčeve topline, a ima i vlastitu otopljenu željeznu jezgru u
srcu te atmosferu koja ima učinak pokrivača, tako da bi hlađenje
moglo potrajati. Moglo bi započeti kao hlađenje nakon zalaska Sunca,
no nakon toga temperatura bi strmo padala.
Najstrašniji bi bio gubitak svjetlosti koju biljke trebaju da bi mogle vršiti
fotosintezu: usjevi bi prestali rasti, biljke kojima se hrane životinje ubrzo bi
odumrle, a tada bi od gladi pougibale i životinje. Mnogi oblici života mogu
preživjeti u tami, primjerice kemoautotrofne bakterije i neki organizmi koji
žive u oceanima (bradnjaci3 koji žive u blizini hidrotermalnih otvora4). Oni
bi nadživjeli ljude, no teško je reći za koliko vremena.
Također je teško predvidjeti kako bi se ponašali oceani jer bi nes
tankom Sunca, dotada uzroka najsnažnijega gravitacijskog privlačenja,
3 Bradnjaci su crvolike morske životinje, bez usta i crijeva. Žive u uskim cijevima okomito pričvršćenima za morsko dno (nap. prev.).
4 Hidrotermalni otvori su otvori na dnu oceana iz kojih izbija geotermalna voda. Čine složeni ekosustav temeljen na kemijskim spojevima, a ne na Sunčevoj energiji. Neki znanstvenici smatraju da je na takvim staništima počeo život (nap. prev).
« PAUL HEINEY
utjecaj Mjesečeve gravitacije na morske mijene postao mnogo veći. S
druge strane, i Mjesec bi mogao odletjeti pa bi naš planet mogao osta
ti bez morskih mijena, iako mislim da bi to bio najmanji problem.
Da se Sunce odjednom ugasi, bismo li to prvo vidjeli
ili osjetili?
Čak i kod eksplozija vrlo bogatih energijom - pretpostavimo da bi
Sunčeva bila takva - sve čestice koje izlete putovat će sporije od svjet
losti. Definitivno se prije nadolaska tame ne bi osjetio učinak niti jedne
druge čestice.
Što se tiče osjećanja Sunčeve odsutnosti, zračenje koje zagrijava
atmosferu je infracrveno i putuje brzinom svjetlosti (to je samo svjet
lost niske energije). Infracrveno zračenje, dakle, dolazi i obavlja posao,
a mi učinak osjećamo s malim zakašnjenjem. Smatra se da bi zbog tog
kašnjenja Sunce trebalo biti „ugašeno" otprilike tjedan dana prije no
što bi se Zemlja počela smrzavati. Definitivno bismo tamu osjetili prije
od bilo koje druge promjene.
Ima li Sunce životni vijek? Što će se dogoditi
kada dođe do kraja života?
Da, Sunce ima životni vijek, no pretpostavlja se da će uredno raditi
još 5 milijardi godina, dok ne bude otprilike dvostruko starije nego
danas. Cijelo to vrijeme stvarat će energiju nuklearnom fuzijom vodika
MOGU LI KRAVE SILAZITI NIZ STUBE? 43
- spajanjem nekoliko vodikovih atoma nastaje helij i oslobađa se
energija. Postupno će helij postati dominantan element u jezgri, a sav
vodik bit će potrošen. Sunce će tada iz zrele prijeći u stariju dob.
Izgaranje vodika nastavit će se u omotaču oko jezgre i postupno se širiti
Suncem koristeći gorivo. Zbog toga će zvijezda postati nestabilna i
napuhati se u velikog i hladnog crvenog diva. U tom će času Sunce biti
dovoljno veliko da obuhvati Zemljinu putanju. Potom će doći do obrata jer
će tlak i temperatura u jezgri toliko porasti da će doseći točku u kojoj može
početi fuzija helija i energija će se opet stvarati u jezgri. Taj povratak u nor
malno stanje bit će kratkotrajan jer će nakon nekoliko milijuna godina sav
helij biti potrošen. Izgaranje helija slijedit će tada uzorak izgaranja vodika
i premjestiti se u omotač. Unutarnji tlak Sunca ponovno će nadvladati
gravitaciju i Sunce će se opet napuhati u crvenog diva.
No, ovog puta Sunce neće moći stvoriti dovoljno energije za
početak izgaranja težih elemenata u jezgri i zaista će biti kraj. Širenje
će se nastaviti i vanjski slojevi atmosfere rasplinut će se u nizu koncen
tričnih ljuski stvarajući planetarnu maglicu. Ostat će samo jezgra
Sunca, bijeli patuljak, koji se polagano hladi i vrlo je gust. Sunčeva smrt
bit će duga i polagana.
Rekli ste da će Sunce živjeti 5 milijardi godina
prije no što nastupe promjene. Što mislite,
kada će biti smak svijeta?
Jednom kada Sunce dođe do stadija crvenog diva, kako je upravo
bilo opisano, za otprilike 5 milijardi godina, možemo sa sigurnošću reći
44 PAUL HEINEY
da je Zemlji odzvonilo. Svaka zvijezda ima određeni životni vijek i kada
joj nestane goriva, umire. Različite zvijezde umiru na različite načine,
neke eksplodiraju, neke postaju crne rupe, a neke crveni divovi i
polagano odumiru. Crveni div je golema, ne pretopla zvijezda i zato je
više crven nego jarko žut ili bijel (poput žarača u vatri ugrijanog do žute
topline i puštenog da se hladi). Kada Sunce postane crveni div, bit će
toliko veliko da će progutati Merkur i Veneru, a sirota Zemlja ostat će
kružiti samo nekoliko milijuna milja (ili kilometara) od površine.
Zemljina atmosfera će se zapaliti i zagrijati toliko da niti jedan organi
zam neće preživjeti.
Ima li još koga u svemiru?
Mislite li na inteligentan oblik života, vjerojatno ne. Naravno,
dokazi ne postoje. Bilo bi vrlo hrabro od ma kojeg astronoma kad bi
rekao da je Zemlja jedini planet u svemiru na kojem je moguć život, i
mnogo ljudi vjeruje kako inteligentni oblici života postoje raspršeni u
našoj galaksiji.
Stoje potrebno da bi postao život sličan našem? Za početak, potre
ban je dug period stabilnosti da bi se organizmi razvili od mikroba do
složenih životinja i biljaka. Prvi zahtjev bio bi stabilno sunce To otprve
isključuje oko 90 posto od 200 milijardi zvijezda naše galaksije koje su
ili prehladne i slabašne, ili pretople i prekratkog vijeka.
Idući uvjet života je prisustvo tekućine, najvjerojatnije vode, koja
mora biti u tekućem stanju u kojem se molekule mogu miješati jer da
bi nastale složene molekule, kemikalije se moraju moći dobro miješati.
To dodatno ograničava mogućnost života jer, iako su molekule vode
MOGU LI KRAVE SILAZITI NIZ STUBE? 45
raširene u svemiru, voda je tekuća smo u uskom pojasu temperatura i
tlakova (1-100°C pod tlakom Zemljine atmosfere). Da bi voda na pla
netu bila tekuća, treba prikladnu atmosferu i stabilnu putanju oko
svoje zvijezde na otprilike istoj udaljenosti na kojoj Zemlja kruži oko
Sunca. Na Marsu i Veneri nema života jer su ili prehladni ili pretopli.
Ova dva uvjeta života isključuju sve poznate sunčeve sustave, no
imajte na umu da je teško pronaći manje sustave koji možda postoje.
Koliko mi znamo, Zemlja je jedinstven planet, na savršenom položaju
za procvat života kakav je naš. Vjerojatnosti da negdje postoji sličan
oblik života iznimno su male.
2
Mačke, psi i divlje životinje Kokoš, jaje i plivajući klokani
48 PAUL HEINEY
Što je bilo prije, kokoš ili jaje?
Očekujete li da ću odgovoriti kako na ovo pitanje nema pravog
odgovora, prevarili ste se. Jaje je bilo prvo.
Većina znanstvenika smatra da je život na Zemlji evoluirao.
Evolucija je stupnjevit razvoj života i njegovo prilagođavanje okolišu.
Primjerice, gujavica živi pod zemljom i ne treba dobro razvijene oči jer
nema mnogo toga za vidjeti. Gujavice su, dakle, kroz generacije izgu
bile oči. Za života se ne možemo promijeniti, no naši se potomci mogu
mijenjati u odnosu na nas.
Postupnim razvojem stvari mogu postati prilično drugačije. Jeste li
ikada vidjeli slike koje prikazuju naše pretke kako ih mi zamišljamo?
Visoka čela, puno dlaka, pogrbljena leđa i tako dalje. Tada još nismo u
potpunosti bili ljudi, već smo se postupno razvili do današnjeg izgleda.
Isto se dogodilo s kokošima. Vratimo li se u prošlost, ono što danas
zovemo „kokoš", izgledalo je drugačije. Primjerice, možda je imalo
MOGU LI KRAVE SILAZITI NIZ STUBE? 49
plivaće kožice zbog kojih je otežano hodalo. Jednog je dana neka od
tih kokoši snijela jaje i iz tog se jajeta izleglo pile koje nije imalo plivaće
kožice i izgledalo je kao današnje pile. Evoluiralo je.
Ali, sve je krenulo od jajeta, tako da je jaje moralo biti prvo.
Čuo sam da se krava može popeti uza stube,
ali da ne može sići. Je li to istina?
Da, istina je. Zbog rasporeda kostiju noge zglob će se pregibati dok
se krava penje stubama, ali ne i dok je pokušate navesti da njima siđe.
Kad već govorimo o seoskom imanju, možda biste željeli znati da
odrastao medvjed može trčati jednako brzo kao konj, da konji ne
povraćaju, emui ne mogu hodati unazad i da pačje „kvak!" nema jeke,
ali nitko ne zna zašto.
50 PAUL HEINEY
Je li točno da je slon jedina životinja
koja ima četiri koljena?
Ne. Slon je jedina životinja koja ima osam koljena, jer na svakoj nozi
ima po dva ivera. No, to nije cijela priča jer sve ovisi o tome kako defini
rate koljeno. Prema Collinsovu rječniku koljeno je „zglob ljudske noge
koji spaja tibiju (goljeničnu kost) i fibulu (lisnu kost) s femurom (bedre
nom kosti)" i „odgovarajući ili sličan dio kod ostalih kralježnjaka".
Ostaje pitanje je li „koljeno" tada spoj samo na stražnjim nogama,
primjerice kod konja, a ne i na prednjima? U tom slučaju svi
četveronožni kralježnjaci, uključujući slonove, imaju samo dva koljena.
Ako su „koljena" spojevi i na prednjim i na stražnjim nogama kra
lježnjaka, znači li to da svi četveronožni kralježnjaci, a ne samo slonovi,
imaju četiri koljena? Nedoumica očito proizlazi iz preslikavanja termina
skovanog za dvonožne životinje na četveronožne. Zanimljivije je da su
slonovi jedinstveni po tome što im se sva četiri nožna zgloba („kolje
na", ako baš želite) svijaju u istom smjeru.
Imaju li pingvini iver koljena?
Da, imaju. Zapravo je kostur pingvina dosta sličan našemu, no oni
svoja koljena drže pod perjem, tako da nikada nećete naići na pingvina
hladnih koljena. Ljudi misle da pingvini imaju samo jednu ravnu nožnu
kost, no koljena su im samo mnogo bliže kukovlju nego nama.
MOGU LI KRAVE SILAZITI NIZ STUBE? 51
Do koje dobi žive pingvini?
Najstariji poznati pingvini stari su oko dvadeset godina, no većina
ih ne doživi ovu dob. Prvu godinu života preživi manje od polovine svih
potrkušaca, a iz godine u godinu preživljava oko devedeset posto
odraslih pingvina. Prosječna starost pingvina vjerojatno je oko šest ili
sedam godina.
Zašto su pingvini crnobijeli?
Pingvini su crnobijeli kako bi osigurali preživljavanje. Dok pingvin
pliva u vodi, tuljani i drugi grabežljiva teško ga uočavaju zbog crnih
leđa. Gledano odozdo, prema svjetlu, tuljani, morski psi i kitovi ubojice
teško ih vide zbog bijele prednjice i stoga još teže ulove. Pingvini obo-
|anost mogu koristiti i za regulaciju temperature. Ako im je vruće,
suncu okrenu bijele trbuhe i odbijaju njegovu toplinu. Ako im je hlad
no, suncu okreću crna leđa i upijaju toplinu.
Zašto pingvini hodaju jedan iza
drugog u redu?
Vjerojatno iz istog razloga iz kojeg bismo vi i ja slijedili jedno drugo
kroz snijeg. Prvi pingvin u redu ugažuje snijeg pa ga drugi lakše slijede.
Osim toga, tako možete samouvjereno koračati jer ako onaj ispred vas
PAUL HEINEY
nije nestao u ledu, vjerojatno nećete ni vi. Možda je jedan od razloga
i zaštita od vjetra, osim, dakako, za sirotog pingvina na čelu kolone.
Mogu li pingvini ustati ako padnu na leđa?
Vrlo lako! Jedna od prednosti popunjenosti i okruglosti je da im je vrlo
lako zakotrljati se s leđa na trbuh s kojeg ustaju bez teškoća. Zapravo je
pingvinima udobno ležati na trbuhu jer im je to prirodan položaj za klizanje.
Tko je izmislio imena dinosaura?
Riječ „dinosaur" zapravo znači „strašni gušter". Imena zasebnih
vrsta, često grčka ili latinska, uglavnom su imena znanstvenika koji su
ih pronašli ili potječu od neke za njih specifične osobine. Primjerice,
Baryonix walkeriznači „VValkerova teška pandža": ovaj dinosaur, kojeg
je pronašao Bill Walker, imao je velike pandže. Velociraptor znači „brz
lovac", a Tyrannosaurus rex „kralj gmazova".
Kako su izumrli dinosauri?
Nismo potpuno sigurni, no dinosauri su, uz mnoge biljne vrste i
morske gmazove, izumrli na kraju perioda krete kojeg su preživjeli
samo vodozemci i sisavci, gotovo nedirnuti.
MOGU LI KRAVE SILAZITI NIZ STUBE? 53
Pitanje „zašto" je nezgodno. Trenutno je popularna teorija o aste-
roidu. Dvoje američkih znanstvenika, Walter i Lus Alvarez, smatraju da
|e udar asteroida (ili meteorita) o Zemlju lansirao u atmosferu ogromne
količine prašine i tako Zemlju obavio tamom na nekoliko mjeseci ili
dulje. Kako svjetlo nije moglo prodrijeti kroz sloj oblaka, prestala je
fotosinteza, bilje je odumrlo i poremetio se hranidbeni lanac. Manje su
životinje izumrle jer više nije bilo bilja kojim su se hranile, a veće živo
tinje su izumrle jer nije bilo manjih koje su bile njihova hrana. Ovo je
tek jedna od teorija. Postoji i teorija da je mnoštvo vulkanskih erupci-
ja, ili jedna vrlo snažna, moglo prouzročiti iste okolišne uvjete kao i
udar asteroida.
Prije nego odlučimo što je bliže istini, trebamo se odlučiti između
teorije o postupnom izumiranju dinosaura i mnogo katastrofalnije
teorije o trenutačnom izumiranju, koje je također moglo biti posljedi
ca udara asteroida. To je teško jer se, gledanjem u tako daleku
prošlost, javlja mnoštvo problema. Događaj dovoljno dramatičan da
uzrokuje izumiranje golema broja vrsta ne mora nužno ostaviti tako
dubok trag u Zemljinoj kori. Pitanje kako i zašto su dinosauri i druge
životinje izumrli nema jednostavna odgovora, ali zato ima mnogo
teorija.
Može li se zaista iz stare DNK
napraviti novi dinosaur?
Ah, pitanje Jurskog parka. U stvarnosti, DNK dinosaura nikada nije
izolirana. Postojali su navodi da je nađena, no ispostavilo se da se radi
lo o zagađenju.
5 4 PAUL HEINEY MOGU LI KRAVE SILAZITI NIZ STUBE? 55
Nakon 66 milijuna godina od izumiranja dinosaura, DNK koja bi
mogla biti nađena bila bi jako oštećena, a da biste dobili zdrav organi
zam morate imati sve gene njegova genoma. Veličina genoma odve-
denijih organizama mjeri se u milijardama baznih parova, a vjerojatnost
da bi se izoliralo više od nekoliko desetaka ili stotina baza iz bilo koje
preostale drevne DNK ravna je nuli. Čak i kada bismo uspjeli pronaći
veliku količinu DNK, vrlo vjerojatno bi većina bila otpadna DNK, ili junk
DNA (kod viših životinja preko devedeset posto DNK je nekodirajuće).
Stoga je praktički nevjerojatno da ćemo moći oživjeti dinosaure.
U filmu Jurski park, DNK je bila sačuvana u kukcu koji pije krv i koji
je ostao zarobljen u jantaru. Dosjetljivo, no molekule DNK koje nose
nacrt cjelokupnog života nevjerojatno su duge i složene. Vjerojatnost
nalaženja makar nekoliko slomljenih ulomaka DNK životinja koje su
uginule i fosilizirale se prije 66 milijuna godina vrlo je malena.
Koliko su dinosauri bili
inteligentni?
Da bi si predočio umnu snagu dinosaura, dr. James Hopson iz
Chicaga mjerio je njihove moždane komore, uzimajući u obzir i praz
nine oko mozga i mnoge druge čimbenike. Potom je usporedio
veličinu mozga dinosaura i drugih životinja i otkrio da je većina
dinosaura bila inteligentna kao prosječan gmaz. Nisu, dakle, bili niti
prebistri niti naročito glupi.
Stegosaur je, doduše, imao mozak veličine oraha i možda je bio
izrazito glup. Međutim, bilo je dinosaura, posebno manjih i vrlo
aktivnih grabežljivaca, za koje se čini da su imali mozgove veće od
očekivanog. To je u skladu s njihovim načinom života jer kao
grabežljiva moraju biti domišljati i aktivni.
Postoje li danas dinosauri?
Danas zaista postoje dinosauri, zovemo ih pticama. Ispravno bi ih
bilo zvati „pticodinosauri" ili dinosauri s perjem. Tako barem kaže po
pularna teorija. Danski liječnik Gerhard Heilmann objavio je 1916.
godine djelo Porijeklo ptica nakon što je pronašao mnoge sličnosti
između kostura ptica i mesoždernih dinosaura.
Šezdesetih godina dvadesetog stoljeća, jedan je istraživač sa
Sveučilišta Yale pronašao dvadeset i dvije zajedničke osobine ovih
skupina i istakao kako niti jedna od njih nije pronađena kod drugih ži
votinja. To se smatra dobrim dokazom za njihov srodstveni odnos.
Jesu li dinosauri i praljudi
živjeli zajedno?
Posljednji su dinosauri na Zemlji živjeli prije 66 milijuna godina, a
najraniji tragovi ljudskih bića stari su 200 000 godina, tako da postoji
prilična rupa.
Nategnemo li definiciju ljudi tako da uključuje i najranije čovjeko-
like majmune otkrivene u Africi, tada su prvi nalazi ljudskih bića stari
oko 3,5 milijuna godina. Dakle, između nestanka dinosaura i najrani
jeg pojavljivanja čovjeka proteklo je najmanje 62 milijuna godina.
PAUL HEINEY MOGU LI KRAVE SILAZITI NIZ STUBE? 57
Zna li se išta o izmetu dinosaura?
Mogu si lako zamisliti svijet prekriven
hrpama velikim kao stog sijena.
Da, pretpostavljam da bi izmet dinosaura mogao biti dojmljive
veličine. Izmet ponekad ostaje sačuvan kao fosil, a takav fosil zove se
koprolit. Zbog izvorno meke prirode izmeta, koproliti su vrlo rijetki,
mnogo rjeđi nego fosilni ostaci kostura dinosaura.
Fosilizirani izmet dinosaura prilično je korisna stvar za proučavanje
njihova ponašanja. Primjerice, pažljivom analizom može se odrediti je
li dinosaur bio biljožder, mesožder ili oboje. Očuvanost koprolita ovisi
o njegovom prvotnom organskom sastavu, o količini sadržane vode,
mjestu na kojem je bio izbačen i načinu zakapanja. Primjerice, kopro
liti mesoždernih dinosaura bolje su očuvani od koprolita biljoždernih
dinosaura zbog visokog sadržaja minerala iz kosti pojedenih životinja.
Na očuvanost utječe i mjesto na kojem se izmet nalazio: dobro mjesto
su naplavne doline rijeka gdje izmet vrlo malo dehidrira prije nego ga
rijeka naglo poplavi.
Većina nađenih koprolita pripada skupini Sauropoda, najvećim
dinosaurima. Kretali su se četveronožno i imali vrlo dug vrat i rep.
Mogu li životinje počiniti samoubojstvo?
Postoje tvrdnje da su jednom dva dupina u zatočeništvu počinila
samoubojstvo: jedan je sama sebe umlatio nasmrt nedugo nakon što
je to učinio njegov sudrug. U prirodi je odustajanje od života u korist
drugih dosta uobičajeno. Pčele se žrtvuju kako bi zaštitile košnicu, lavi-
ce stradavaju braneći mladunče, neki pauci proždiru svoje roditelje, a
hobotnice se, dok čuvaju mlade, ne hrane i ponekad ugibaju od gladi.
Pčelinja matica ponekad raspori trutove tokom parenja, a ženke bogo-
moljki svog mužjaka ponekad požderu. Postoje paraziti koji mogu
domaćina natjerati na samoubojstvo: neki nametnici bumbara mogu
ga navesti da zaroni u baru. Nametnici slatkovodnog škampa mogu ga
prisiliti da pliva sasvim blizu površine vode dok ne bude pojeden.
Zašto psi vide crnobijelo?
To je uvriježeno ali pogrešno mišljenje. Psi mogu vidjeti boje, ali im
je vid vrlo sličan vidu ljudi koji su slijepi na crvenu i zelenu boju. Psi
58 PAUL HEINEY
imaju samo dva od tri postojeća tipa čunjića, osjetilnih stanica u
mrežnici oka. Psi mogu detektirati plavu i žutu boju, pri čemu isti
čunjići detektiraju žuto i crveno, ali ne mogu detektirati zelenu. Stoga
psi ne vide razliku između crvenog i zelenog, ali vide između žutog i
plavog.
S druge strane, oči pasa su, zbog većeg broja štapića, važnih za
crnobijeli vid, vrlo osjetljive na pokrete, a to je bitno za njihovu sposob
nost lova.
Zašto psi mašu repom kad
su sretni?
To možda uopće nema veze sa srećom. Većina pasa maše repom da
bi pokazala određeno oklijevanje u susretu s drugim psima ili pri ulasku
na nepoznat teritorij. To je gotovo znak pokoravanja, možda više
pokazatelj da ne žele stvarati nevolje, da se samo žele pozdraviti.
Vjerojatno ste primijetili da postoje dva načina mahanja repom:
oklijevajuće i pokorno. Pas vam pristupa oklijevajuće mašući repom, a
nakon što vas onjuši, zamjenjuje ga naklonjenijim mahanjem.
Zašto psi imaju vlažne njuške?
Jer se ne znoje. Umjesto toga, tekućinu izlučuju preko njuške, koja
isparava i vlazi se. Psi se hlade dahtanjem, a to uzrokuje dodatno ispa-
ravanje preko njuške i gubitak topline.
MOGU LI KRAVE SILAZITI NIZ STUBE? 59
No, postoji još jedan razlog zašto su psima njuške vlažne, a
povezan je s njuhom. Psi imaju iznimno dobro razvijen osjet njuha, a
vlažna njuška djeluje kao velika vlažna površina koja lakše prikuplja
čestice mirisa.
Spavaju li ribe?
Da, čini se da neke ribe spavaju. Nije to spavanje tipa „idem u
krevet u pidžami i gasim svjetlo", nego više period „mirovanja".
Naravno, dok spavaju, ribe ne zatvaraju oči jer nemaju očne kapke.
Neke su ribe po pitanju „sna" vrlo organizirane. Primjerice, tropske
papigače izlučuju želatinastu tvar koja se, u dodiru s morskom vodom,
širi i okružuje ribu štiteći je dok miruje ili „spava".
No, za ribe poput tune, koja se brzo kreće, san može biti vrlo pro
blematičan. Naime, za takve je ribe
karakteristično da im zrak kroz škrge
potiskuje snaga kojom se kreću prema
naprijed i zato nikada ne smiju potpuno
stati, već samo usporiti kretanje.
60 PAUL HEINEY
Čuju li ribe?
Čuju, ali nemaju uši smještene bočno na glavi poput nas, jednos
tavno zato što ih ne trebaju. Sjetimo se da je voda mnogo bolji vodič
zvuka od zraka tako da zvuk jednostavno ulazi ravno u njihove glave.
Izgleda da zlatne ribice imaju izvrstan sluh jer struktura njihovih kosti
ju omogućava još bolje prenošenje zvučnih vibracija u uši.
Kako voda dobro provodi zvuk, mnoge vodene životinjske vrste
komuniciraju zvukom. Ljudi koji žive u kućama na vodi u Kaliforniji
primijetili su da u određeno doba godine mogu čuti neko zujanje. Prvo
su se pokrenule glasine da se radi o izvanzemaljcima, no naposljetku
je otkriveno da zvuk proizvodi mužjak jedne vrste riba u nastojanju da
privuče ženku.
Čuo sam da ribe nemaju osjećaje
i da stoga ne osjećaju bol. Je li to istina?
Ljudi osjećaju bol preko receptora u koži koji se aktiviraju na
mehanički, toplinski i kemijski podražaj. Ribe također imaju te recep
tare, no to ne znači da bol osjećaju na isti način. Kod ljudi se poruka
primljena na receptornim stanicama prenosi živčanim snopovima u viša
moždana središta gdje je prepoznajemo kao emocionalni doživljaj
kojeg nazivamo bol. Mozak ribe nije razvijen kao ljudski i nema
područje za prepoznavanje boli. Podraživanjem receptora se, kod riba,
umjesto stvaranja osjećaja boli, vjerojatno pokreće refleksna akcija bez
da je riba mentalno svjesna zašto.
MOGU LI KRAVE SILAZITI NIZ STUBE? 61
Povraćaju li ribe? Mislim, može li im
pozliti kao nama, ljudima?
Da, ribe mogu povraćati. Pri normalnom hranjenju, mišići jednjaka
se stežu u procesu peristaltike i to stezanje potiskuje hranu prema želu
cu. No, kada se jednjak steže u suprotnom smjeru, kao kod gutanja,
dolazi do povraćanja hrane. Preživači redovito vraćaju hranu iz želuca
da bi je bolje prožvakali. Ribe ponekad izbacuju čestice neprobavljive
hrane, a kad su uznemirene izbacuju čak i hranu. Ljudi koji se bave
prodajom riba kao kućnih ljubimaca znaju da ih ne valja hraniti prije
transporta jer će povraćati više nego obično. Mogli biste pomisliti da
ste kupili bolesnu ribu, no ona je samo uzbuđena zbog puta.
Kako ribe preživljavaju u ledu kad nam se
zimi zamrzne jezerce u vrtu?
Jednostavno - pronađu neko toplije mjesto i tamo se zadržavaju.
Voda hlađenjem postaje sve teža jer joj se povećava gustoća. Kako se
jezerce hladi, „teža" voda tone prema dnu, a toplija, rjeđa voda se
diže, sve dok se jezerce ne ohladi ispod 4°C. Tada se događa nešto
neobično: gustoća vode počinje se smanjivati i zbog toga se najhlad
nija voda mora dići prema površini, a malo toplija može ostati pri dnu.
Led, koji je najlakši, ostaje na površini, lako je i dalje prilično hladno,
pri dnu je malko toplija voda u kojoj ribe mogu živjeti.
PAUL HEINEY
Mogu li ribe dobiti
artritis?
Ne, ne mogu jer nemaju zglobnu časku i zglobnu glavicu. Osim
toga, neprestano ih podupire voda i zglobove oslobađa opterećenja.
Igraju li se životinje?
Ovisi o tome što podrazumijevate pod igrom. Kad mačići „naga
njaju" klupko vune, igraju li se oni ili vježbaju lov na miševe? Kad se
lisici „tuku", rade li to za „zabavu" ili treniraju za borbe u odrasloj
dobi? Kad odrasli ljudi igraju bridž, je li to tek večernja zabava ili razvi
janje kratkotrajnog pamćenja? Očito je granica između procesa učenja
i igre nejasna.
Sljedeća definicija igre mogla bi biti dobra: „Igra je složeno i naiz
gled besmisleno ponašanje koje možda ima ulogu u učenju." Iz toga
slijedi da je većina igara kod mladunčadi životinja vježba za „pravu
stvar", stoje zaista točno. Ljudi su neobični po tome što se i u odrasloj
dobi igraju, možda zato što trebaju još toga naučiti!
No, što je sa životinjama koje nisu sisavci? Neke, ali ne mnoge,
također se igraju. Ptice iz porodice vrana, poput čavki, gavrana i
gačaca smatraju se „razigranima" jer izvode raznorazne akrobacije.
Čavke, primjerice, uzlijeću u zrak, sklapaju krila i izvrću se na leđa.
MOGU LI KRAVE SILAZITI NIZ STUBE? 63
Kako mačke gube toplinu ako se
ne znoje i ne dahću?
Pažljivo si ustroje život. Traže hladna mjesta, misle unaprijed i ne
naprežu se da se ne bi pregrijale. Siguran sam da ste primijetili kako se
dokono mačke ponašaju.
Ukoliko se ipak pregriju, dahću otvorenih usta, no to se rijetko
događa, tako da ste to možda previdjeli. Osim toga, pažljivo biraju
kako će sjediti ili ležati, zauzimajući položaj pri kojem je najveći mogući
dio tijela izložen hladnoći, a najmanji toplini.
Mačke se znoje preko jastučića na šapama. Uplašena mačka za
sobom će ostaviti vlažne tragove. Također se mnogo ližu jer ih ispara-
vanje sline hladi jednako kao znojenje.
Što mačke vide kad pogledaju
u ogledalo?
Vide uglavnom isto što i mi. Oči su im slične našima, tako da je za
očekivati da vide samo vlastiti odraz. No, kako tumače ono što vide, to
je podložno raspravi.
Smatra se da sliku koju vide ne prepoznaju kao vlastiti odraz. Zato
životinja koja ugleda svoj odraz u ogledalu ili prozoru prilazi odrazu
kao da se radi o drugoj životinji. Mačke često prilaze i dodiruju njušku
odraza, zbunjene njegovim pomicanjem, no nikada ne uspiju shvatiti
da se radi o njima samima. Naravno, reakcija mačke na vlastiti odraz u
ogledalu ista je kao u djeteta koje se prvi put ogleda u ogledalu.
64 PAUL HEINEY MOGU LI KRAVE SILAZITI NIZ STUBE? 65
Promatrate li na usporenoj snimci mačku kako pada, vidjet ćete
sljedeće: mačka prvo brzo određuje što je gore te usmjeri prema gore
glavu. Tada prema gore pomiče i prednje noge, dovodeći ih gotovo
ispred lica kako bi ga zaštitila. Slijedi uvijanje kralježnice tako da pred
nji dio tijela dolazi u liniju s glavom te svijanje stražnjih nogu u položaj
za slijetanje. Sada je stražnji dio tijela u liniji s prednjim. U većini
slučajeva, ovakav manevar dovodi do spretnog i mekog slijetanja.
Mačke imaju jedinstven kostur koji im također pomaže. Kralježnica im
je mnogo pokretljivija od naše te im, zajedno sa slobodnim kretanjem
prednjih nogu, omogućuje da se brzo preslože u koji god položaj požele.
Istraživanja mačjih padova provedena u Americi pokazala su da što
je visina veća, teže su ozljede. No, iznad određene visine, sedam katova,
ozljede opadaju. To pokazuje da se mačka, ukoliko ima dovoljno vre
mena, može presložiti u položaj koji će joj donijeti najmanje ozljeda.
Hranim li kravu samo travom, ona će se
i dalje debljati. Otkuda proteini koji im
izgrađuju mišiće?
Biljno tkivo sadrži proteine, samo u manjoj koncentraciji nego
meso. Zbog toga biljojedi, poput krava, moraju pojesti velike količine
bilja. Primjerice, da bi se proizvelo 20 kg goveđih proteina, krava mora
pojesti trave koliko stane na hektar livade. Slonovi su također biljojedi,
i nema baš mršavih slonova. Slonovi provode oko osamnaest sati
dnevno hraneći se. Prosječan odrastao slon svakog dana pojede oko
75-150 kg bilja.
Razlika između mačke i djeteta je da če dijete naučiti što je odraz, ali
mačka najvjerojatnije neće.
Vide li mačke boje?
Mačke vide nešto boja, ali ne tako dobro kao ljudi. Čini se da
mačke vide plavo i zeleno, ali ne vide baš crveno. Boje su im prigušene
ili se prelijevaju, kao što mi vidimo u zoru ili sumrak. Mačke su lovci, a
to znači da su mnogo bolje prilagođene na opažanje pokreta i vid u
tami.
U oku postoje dvije vrste receptora: čunjići i štapići. Čunjići služe
raspoznavanju boja i reagiraju na plave, zelene ili crvene valne duljine.
Štapići su osjetljivi na svjetlo i tamu i stoga su detektori pokreta. Mačke
imaju iznimno osjetljive štapiće koji im omogućuju da opaze i najma
nje promjene svjetla i tame. Otuda njihov poslovični „vid u mraku", što
je tek djelomice točno.
Je li točno da se mačke uvijek dočekaju na noge
i zašto?
Ne dočekaju se baš uvijek na noge, no vrlo često je ipak tako.
Začudo, ne boje se visina pa, ako skoče u nepoznato dok love pticu,
često im se dogodi da padnu s velikih visina. Padaju li s niskog, obično
se orijentiraju i dočekaju na noge. No, mačke koje padnu s velikih visi
na mogu se teško ozlijediti.
66 PAUL HEINEY
Zašto je mlijeko bijelo ako krave jedu
zelenu travu?
Boja hrane koju životinje jedu nema veze s bojom ičeg što izlazi iz
njih! Sjetimo se da krava ima četiri želuca (burag, kapuru, sirište i
knjižavce) koji osiguravaju gotovo potpunu razgradnju trave. Kada
nešto razgradite na molekule,
to gubi boju.
Tako da je pravo pitanje:
„Zašto je mlijeko bijelo?"
Mlijeko je emulzija masti, pro
teina kazeina, složenih kalcijevih
spojeva i vitamina. No, ništa od to
ga nije bijelo. Bjelina mlijeka posljedi
ca je raspršenja svjetla na česticama
emulzije. Kako se kod mlijeka sve valne
duljine raspršuju, a niti jedna ne apsorbira
mlijeko je bijelo.
Je li istina da su svi polarni medvjedi
ljevoruki?
Smiješno je to, no ljudi koji žive u arktičkom području, gdje žive i
polarni medvjedi, reći će vam da je zaista tako. No, medvjedi se u
cijelom svijetu povezuju s Ijevorukošću, iako vjerojatno zbog kulturnih
a ne znanstvenih razloga. Primjerice, u tradicionalnoj kulturi Vancouver
MOGU LI KRAVE SILAZITI NIZ STUBE? 67
Islanda u Kanadi, lovci na medvjede jedu lijevom rukom kako bi se
poistovjetili sa svojim plijenom, jer vjeruju da medvjedi za mamcem
posižu lijevom šapom.
(Postoji i glasina da su papige Ijevonošci!)
Čuo sam da su polarni medvjedi
jedine životinje koje svjesno prate
i love ljude. Istina?
Statistike kažu da nije tako. Grad Churchill u Manitobi, „svjetski
glavni grad polarnih medvjeda", osnovan je 1771. godine i otada su
polarni medvjedi usmrtili samo dvoje mještana. Polarni medvjedi su
ponekad čak kukavice. Jednom je jedan zalutao u churchillski društveni
dom. Kada je preplašeni poslužitelj na njega viknuo: „Ti nisi član! Gubi
se van!", medvjed je zaista otišao. U čitavoj je Kanadi u posljednjih
dvadeset i pet godina samo šestoro ljudi stradalo od polarnih medvje
de), a na Aljasci jedan jedini čovjek.
Svaki put kada je neka osoba stradala od polarnog medvjeda, med
vjed je bio izazvan.
Znaju li klokani plivati?
Klokani plivaju. U Australiji ima parkova u kojima se to može i vid
ri i. osobito za vrućih dana. Dok plivaju, klokani stražnje noge miču
68 PAUL HEINEY
nezavisno jednu o drugoj. To je vrlo neobično jer na kopnu to nikada
ne čine. Dok skaču, noge su im uvijek zajedno.
Ukoliko ste se pitali, klokani koji nose mlade u tobolcu također pli
vaju. Majka klokanica, da bi mladunče zadržala na suhom i sigurnom,
steže mišić tobolca.
Mogu li žabe čuti pod vodom?
Žabe nemaju vanjsko uho poput nas, ali imaju dobar sluh. Kao
uho služi im tanak bubnjić smješten ispod očiju koji se zove mem
brana tympani. Uz to, imaju unutarnje uho, a većina žaba ima i
srednje.
Žabe, kao i mi, čuju pod vodom. Zvuk se bolje širi vodom nego
zrakom, i žabe pokatkad, iako rijetko, komuniciraju glasanjem pod
vodom. Postoji jedna vrsta žaba koja se glasa isključivo pod vodom,
a pretpostavlja se da to čine da ih ne bi otkrili grabežljiva.
Žablji kreket može biti vrlo glasan. Šumoviti predjeli Portorika
gusto su napučeni coqui žabama: kažu da na deset četvornih
metara dolazi jedna žaba. Mužjaci škripavo krekeću iz sveg glasa
da bi, u nadi da će privući ženku, nadglasali suparnike. Kreket je
toliko glasan da ako jednom od tih malih stvorenja priđete bliže od
pola metra, čut ćete ga na samoj granici boli, 90 do 95 decibela.
To je glasno gotovo kao pneumatski čekić, koji proizvodi zvuk od
100 db.
MOGU LI KRAVE SILAZITI NIZ STUBE? 69
Zašto životinje imaju rep?
Ne postoji općeniti odgovor na ovo pitanje. Različite životinje svoj
rep korištena različite načine. Klokani rep koriste kao pomoć pri održa
vanju ravnoteže dok skaču, a dok miruju, rep im je kao treća noga
tronošca. Rep im služi poput trećeg uda, a slično je i s majmunima koji
vise s drveta ovješeni o rep.
Glodavci također imaju duge repove koji im pomažu pri održavanju
ravnoteže, a vjeverice svoj mogu koristiti i kao zaklon. Repovi morskih
konjića jedini su „ud" kojeg imaju i ovijaju ga oko stabljiki algi da bi se
usidrili.
Repovi ptica imaju dvostruku funkciju uravnotežavanja i upravljanja
tokom leta, a kod nekih vrsta mužjak rep koristi da bi privukao ženke
izvrstan primjer je pijetlov rep.
Ribe, morski psi, dupini i slične životinje, rep koriste da bi se lakše
kretali kroz vodu. Isto vrijedi i za punoglavce koji, kako odrastaju, gube
rep i usporedo tome prilagođavaju se životu pretežno na kopnu.
Kravama, kao i konjima, rep pomaže da tjeraju muhe i prašinu sa
stražnjeg dijela tijela. Moglo bi se reći da im rep služi za njegu i ugodu.
Repom se mogu i prenositi obavijesti. Kad se zec preplaši i počne
bježati, donja bijela strana repa mu poskakuje gore-dolje i tako signa
lizira drugim zečevima na opasnost.
Ljudi vjeruju da po položaju repa domaćih životinja, poput mačaka
i pasa, mogu odrediti kako se životinja osjeća. Pas koji maše repom je
sretan, a kad je mačka posebno mazno raspoložena (ili kad traži
hranu!), podiže rep okomito u zrak i prede.
Razloga zašto životinje imaju repove ima gotovo koliko i životinja
koje ih imaju!
™ PAUL HEINEY
Je li moguće trčati po leđima aligatora,
kao u filmovima?
Da, ali trebali biste uvjeriti aligatora da miruje, inače bi to bilo kao
trčanje po plutajućim balvanima. Nema razloga zašto aligator ne bi
mogao podnijeti vašu težinu. Druga je stvar ta, da aligator tone kada
odluči izdahnuti. Dakle, morali biste aligatora uvjeriti da miruje i da
drži dah.
Kada bi se jedan od njih dao u trk,
koliko brzo bi trčao?
U galopu se aligatori kreću zaista brzo. Najbrže zabilježeno iznosi
lo je 17 km/h. Uglavnom aligatori dosižu brzinu od 14 km/h i prosječan
čovjek ih može prestići, osobito stoga što mogu sprintati samo na
kratke pruge. No, u normalnim okolnostima aligatori ne trče, već se
služe lukavstvom i pritajeni čekaju plijen. Imaju dojmljivu sposobnost
ubrzanja i mogu zaskočiti žrtvu prije nego li je siroto stvorenje imalo
priliku reagirati, a kamo li pokušati pobjeći.
Malo upozorenje. Nemojte misliti da možete umaći aligatoru ako se
popnete na drvo, jer se odlikuju strpljivošću i sjedit će pod drvetom
otvorenih usta i tjedan dana ako treba.
MOGU LI KRAVE SILAZITI NIZ STUBE? 71
Imaju li psi bolji osjet njuha od nas?
Pseća njuška ima četiri puta veći obujam od našeg nosa, te, dok
ljudski nos ima 5 milijuna etmoidalnih ili njušnih stanica, neki psi imaju
i preko 200 milijuna. Njuška pasa posebno je dizajnirana za detekciju
mirisa: velika je i vlažna, što olakšava skupljanje i otapanje čestica
mirisa. Kada pas nešto nanjuši, počinje sliniti. To je također dio proce
sa njušenja jer mokar jezik omogućava sakupljanje i otapanje još većeg
broja čestica mirisa.
Kako to da životinje mogu jesti sirovo meso,
a ljudi ne?
Životinje u divljini jedu isključivo sirovo meso i tako je već tisućama
godina. Ljudi također mogu jesti sirovo meso - tatarski odrezak sma
tra se delikatesom. No, mi ljudi meso kuhamo iz dva razloga: prvo,
tako nam je boljeg okusa, i, drugo, štitimo se.
Životinje koje jedu sirovo meso, uglavnom ga jedu svježe, ne mora
lu ga transportirati i dostavljati u trgovine i restorane, a to je vrijeme
ključno u razvoju zaraze. Ljudi su vrlo neotporni na mnoge mikroorga
nizme koji se nalaze u mesu i mogu se zbog njih jako razboljeti.
Dakako, što je meso starije, na njemu će biti više tih opasnih mikroor
ganizama. Kuhanjem se uništavaju gotovo sve opasne bakterije i virusi.
Životinje su mnogo otpornije na mikroorganizme. Domaće životinje
poput pasa i mačaka negdje su između nas i svojih rođaka u divljini, i
malo drugačije se hrane. Mačke se štite tako da jako paze što jedu i
72 PAUL HEINEY
oslanjaju se na svoj izvanredan njuh da ih upozori je li hrana loša.
Mačke također po potrebi jedu travu koja ih tjera na povraćanje. Psi su
lešinari i pojest će gotovo sve jer im je probavni sustav nevjerojatno
otporan i može se nositi s gotovo svime, no i oni će povraćati pojedu
li nešto otrovno.
Mi jadni ljudi mnogo smo slabije opremljeni od svojih ljubimaca pa
moramo kuhati meso; tako nam je ukusnije ali i manje opasno.
3
Ptice, pčele
i gmizavci Ptice koje kišu
i paukove mreže
74 PAUL HEINEY
Kako to da se ptice u letu
ne sudaraju?
Sudarale bi se da nemaju tako fantastično vrijeme reagiranja.
Zamislite djecu koja igraju košarku. Svaki igrač mora paziti da protivnik
ne uhvati loptu, a to radi tako da jednim okom budno prati promjenu
brzine ili smjera kretanja protivnika kako bi pravovremeno reagirao. U
usporedbi sa životinjama, nama takve stvari baš ne idu naročito.
Zapravo, prilično smo spori.
Vrijeme reagiranja ptica je, međutim, vrlo kratko. Ptica može reagi
rati u djeliću sekunde, primijeti li da je ptica do nje promijenila smjer
kretanja. Ako u jatu svaka ptica pazi na onu do sebe, činit će nam se
da čitavo jato istodobno
mijenja smjer kretanja jer je
svaka jedinka reagirala vrlo
brzo. No, ako biste snimili
jato ptica u letu i uspo
rili snimku, vidjeli
biste da to nije bilo
istodobno, da posto
ji odgoda između po
kreta jedne ptice i druge
koja taj pokret oponaša, no
reakcija je i dalje dovoljno brza
da se sudari izbjegavaju.
MOGU LI KRAVE SILAZITI NIZ STUBE? 75
Zašto sve ptice pjevaju ujutro? Volim čuti njihov jutarnji zbor,
iako je ponekad vrlo glasan, ali volio bih znati
zašto sve zapjevaju u isto vrijeme?
Ptičji pjev nije samo glazba; pticama je, zapravo, glazbeni sadržaj
njihova pjeva najmanje bitan. Ptičji pjev je stvar teritorija i obrane. Ptice
pjevaju da bi privukle partnere i upozorile suparnike. Njime mogu upo
zoriti druge ptice na nadolazeću opasnost, a ptići obavijestiti roditelje
da su gladni.
Nema sumnje da je ptičji pjev najčujniji u zoru. Tako je na cijelom
svijetu, od kišnih šuma do livada umjerenog pojasa, no nije sasvim
jasno zašto. Možda je razlog taj što je zora tih i miran dio dana pa se
zvuk bolje pronosi. Mjerenja su pokazala da se u zoru pjev čuje dvade
set puta dalje nego u bilo koje drugo doba dana. Osim toga, to je doba
kada je pretamno za lov, kukci su još sklonjeni od noćne svježine ptice
i nemaju što drugo raditi pa pjevaju. Uživajte! To je jedno od svjetskih
čuda.
Kišu li ptice?
Dakako, no uglavnom ćete u kihanju uhvatiti ptice koje imate kao
kućne ljubimce i koje kišu vjerojatno zato što su u dodiru s ljudima.
Kao i kod nas, kihanje bi moglo biti znak zaraze.
76 PAUL HEINEY
Kako to da ševe mogu lebdjeti,
neprestano pjevati i disati, a sve u isto vrijeme?
Pomalo se prave važne. Pokazujući kako sve ovo troje mogu raditi
istodobno, mužjaci ševe žele reći kako su najbolji u susjedstvu i da se
ženke ne bi trebale obazirati na druge.
No, niti višestruko nadarena ševa ne može vječno pjevati, iako tako zvuči.
Taj dojam imamo jer ne možemo razlučiti serije brzih zvučnih događaja u vre
menu. Usred pjeva, ptice čine kratke stanke u kojima dišu, iako točne pojedi
nosti o tome kako uspijevaju uskladiti pjev i disanje ostaju zagonetka.
Kad gledam pod vodom, sve mi je mutno. Kako to da ptice koje rone,
poput pataka, vide bistro?
Stvari pod vodom vidimo mutno jer nam oči ne mogu ispravno
fokusirati sliku. Razlog tomu je što svjetlost jednako brzo putuje kroz
vodu i kroz rožnicu oka i ne svija se kao što bi se svijala pri prolasku iz
jednog medija u drugi. To znači da se slika neće odgovarajuće fokusi
rati jer svjetlost nije prethodno prošla kroz zrak. Dok nosimo ronilačku
masku vidimo oštru sliku, jer vraćamo granicu između zraka i rožnice.
Ribe imaju mnogo deblje, zakrivljene leće i mogu fokusirati u vodi.
Što se tiče ptica koje rone, postoje dvije pretpostavke o tome kako
im vid funkcionira pod vodom. Prva pretpostavka kaže da im leća
može prilagođavati debljinu pa mogu vidjeti i na zraku i u vodi. Drugo,
MOGU LI KRAVE SILAZITI NIZ STUBE? 77
vjerojatnije objašnjenje je da su ptice svjesne da se ribe ne nalaze tamo
gdje im se čini, jer je slika koja im stiže do oka doživjela lom pa to kom
penziraju pri uronu. Patke bi mogle biti pametnije nego nam se čini.
Mogu li sove zaista okrenuti glavu za puni krug?
Ne, ne mogu jer bi to oštetilo njihov živčani sustav. No, mogu glavu
okrenuti za mnogo veći kut od većine životinja.
Vidno polje ptica ima raspon od samo par stupnjeva do 360 stup
njeva i to je dobar pokazatelj jesu li grabljivice ili plijen. Vrste koje su
uglavnom plijen općenito imaju oči sa strane i vide punih 360° kako bi
mogle pregledavati što veći dio svijeta i na vrijeme uočiti približavanje
opasnosti. Grabežljive vrste imaju oči smještene više naprijed te široko
polje binokularnog vida, tako da mogu procijeniti veličinu i udaljenost
te vidjeti pojedinosti. Također bolje vide u tami.
Vidno polje sova iznosi 60 stupnjeva prema naprijed, no imaju
veliko slijepo područje od oko 130 stupnjeva iza sebe. Vidno polje
većine ptica negdje je između ove dvije krajnosti. Sove mogu okretati
glavu jače od ostalih ptica da bi nadoknadile veliko slijepo područje.
Kako to da djetliće ne zaboli glava?
Djetlići, zapravo, imaju vrlo male mozgove uronjene u tekućinu.
Također zbog amortizera u kljunu, svo to lupanje ima malo utjecaja na
njihovu lubanju.
78 PAUL HEINEY MOGU LI KRAVE SILAZITI NIZ STUBE? 79
Zašto golubovi miču glavom
naprijed-natrag dok hodaju?
Golubovi koje viđamo u gradovima divlje su ptice i jako se boje grabljivi
ca pa neprekidno strepe od predatora. S obzirom da imaju oči sa strane
glave, već imaju široko vidno polje, no pomičući glavu naprijed-natrag nas
toje to polje povećati. Ako vam zato izgledaju živčano, pa, i jesu.
To je jedna teorija, no ima ih još. Jedna od njih predlaže da se golu
bovima glava uopće ne miče, već da se miče tijelo ispod nje. Njemački su
znanstvenici dugo vremena snimali golubove i istraživali njihovo kretanje
kadar po kadar te zaključili da se radi upravo o ovom. Smatraju da zbog
nepomične glave golubovi lakše percipiraju prostor i udaljenosti.
Kako golubovi pismonoše pronalaze put kući?
Za sada postoje dvije teorije o tome, no nitko nije uspio dokazati
nijednu. Prva kaže da koriste „kartu mirisa" koja je zabilježena u njiho
vim umovima od najranije dobi i različita je kod različitih vjetrova.
Zašto kokoši ne lete?
Dobro pitanje! Imaju sve što im treba za let, uključujući krila,
zračne vrećice oko pluća, a i kosti im imaju brojne zračne komore što
ih čini lakima i omogućava let. No, problem je da ih se već stoljećima
smatra izvorom hrane, i pripitomljavanjem su jednostavno zaboravile
letjeti. Arheološki nalazi pokazuju da su kokoši bile uz ljudske
nastambe već 3250 godina pr. n. e. Otada smo, odabirom prema
kvaliteti mesa, uzgojili ptice koje daju mnogo ukusnog mesa, no
istovremeno su izgubile sposobnost letenja (iako se viđaju jadni
pokušaji kod nekih pasmina).
Vjerojatno ste primijetili da kokoši imaju tamno meso, a na prsima
bijelo. Boja mesa potječe od mioglobina, pigmenta u mišićima, koji je
bliski srodnik hemoglobina, sastojka krvi koji prenosi kisik. Ukoliko se
mišić učestalo koristi, količina mioglobina u tkivu je visoka. Ptice selice,
poput pataka i gusaka, na prsima imaju tamnije meso jer prsne mišiće
koriste pri letu. Kokošje noge također imaju tamne mišiće jer ih koriste
više od prsnih. Meso krila je kod kokoši, dakako, bijelo jer su kokoši
izgubile sposobnost leta.
PAUL HEINEY
Jednom kada osjete miris doma, uvijek će se vraćati. Druga, uvjerljivija
teorija, kaže da koriste Zemljino magnetsko polje kako bi letjeli do od
ređene zemljopisne dužine i širine. Zapravo, ne zna se točan odgovor.
Čuo sam da se magnetski polovi „obrću".
Mogu li golubovi svejedno pronaći put kući?
Čak i kada bi se to dogodilo, trebalo bi proći od nekoliko tisuća do
sedamdeset tisuća godina da bi se proces dovršio. S ljudskoga gledišta to
više nije toliko ni važno, jer se pri navigaciji sve manje oslanjamo na mag
netske kompase. No, za životinje priča bi mogla biti sasvim drugačija. Pokusi
su pokazali da su seobe kornjača ovisne o Zemljinu magnetskom polu, a
moguće je i da se ribe slično ponašaju, no naše je razumijevanje nedovoljno.
Dakle, gotovo je nemoguće nabrojati sve posljedice, čak i za golu
bove, jer ne razumijemo u potpunosti niti prirodu obrtanja polova niti
kako životinje s takvom lakoćom navigiraju golemim udaljenostima. Čini
se da obrtanje magnetskih polova nema veze s masovnim izumiranjima
pa ukoliko postoji utjecaj na životinjski svijet, vjerojatno je malen.
Kako lete pčele? Izgledaju malo preteški
za veličinu svojih krila?
Dok lete, pčele poštuju drugačije zakone gibanja od onih koji
ograničavaju naš let. Da je zrakoplov iste veličine i istog oblika kao
MOGU LI KRAVE SILAZITI NIZ STUBE? 81
pčela, ne bi mogao letjeti. No, pčele i zrakoplovi lete na sasvim
drugačiji način.
Zrakoplov u zraku održava kretanje zraka ispod i iznad krila. Zbog
njihova specifičnog oblika zrak se brže kreće iznad nego ispod krila pa
tlak na krilo odozgo pada, a odozdo raste. To zrakoplovu daje potisak.
Pčele lete kao helikopter. Njihova krila se neprestano kreću i daju im
potisak. Pčele su vrlo malene i zrak se s obzirom na njih ponaša kao
viskozna tekućina, poput melase, i stvara silazne vrtloge s vanjske
strane krila što pomaže pri podizanju i kretanju prema naprijed.
Zašto muhe lete oko žarulje
i kada svjetlo nije upaljeno?
Ne lete, to vam se čini jer ih primjećujete samo dok vam idu na
živce. Osim toga, vjerojatno ih je uznemirila vaša prisutnost, inače bi i
dalje samo sjedile i nastavile se baviti gnjusnim poslom širenja zaraze.
Ali, da, jednom kad muha poleti, točno je da se čini da voli zujati u sre
dini sobe, osim ako vani nije vedar dan, tada joj se on više sviđa. Postoji
teorija koja kaže da muhe ne vole kuteve. Druga mogućnost je da plani
raju svjetiljku iskoristiti kao tabor iz kojeg će napasti protivnika ili privući
partnera. Mužjak kućne muhe, koji je imao sreću i patrolirao zračnim pros
torom dovoljno blizu svjetiljke, presrest će ženku koja je krenula prema
svjetiljci. Stoga se mužjaci natječu za to vrhunsko mjesto s kojeg mogu
izletjeti i otjerati sve druge muhe koje zaprijete njihovu zračnom prostoru.
Evo dobre igrice ako želite naživcirati muhe onoliko koliko one živ
ciraju vas. Idući put kada vidite muhu kako usredotočeno kruži ispod
vaše stropne svjetiljke, pokušajte prema njoj baciti lažnu muhu (zguž-
82 PAUL HEINEY
vani papirić veličine muhe bit će sasvim u redu). Muha će gotovo si
gurno prekinuti svoje vodoravno kruženje da bi otjerala „uljeza" koji je
kao projektil projurio njenim zračnim prostorom.
Kako muhe slijeću na strop i uzlijeću s njega?
Muhe prilaze stropu, izvedu brz kolut i slete prednjim ili stražnjim
nožicama na površinu te se zarotiraju na preostale. Ako se moraju pri
hvatiti za grubu površinu, čine to pandžama, a da bi se održale na
glatkim površinama koriste ljepljive jastučiće nogu, poput otirača
punog dlaka, s tekućinom na vršcima.
Pri uzlijetanju poskliznu ili otkvače nožice s površine i zarotiraju se
unatrag. Šteta što su tako gadljiva stvorenja, čovjek bi im se gotovo
mogao diviti.
U kojem se točno trenutku muha okreće
naopako da bi sletjela na strop?
Prije se mislilo da, neposredno prije slijetanja, muha izvodi spek
takularan kolut i okreće se naopako nekoliko trenutaka prije no što
takne površinu. No, snimajući muhe, znanstvenici su otkrili da je to
pogrešno. Pravi način je mnogo elegantniji.
Kako se muha približava stropu, prednje nožice pruža u vis i ostvaruje
prvi doticaj. Prihvaća se prednjim nožicama za strop i potom iskorištava
količinu gibanja leta da bi ostatak tijela „prevrnula" na strop.
MOGU LI KRAVE SILAZITI NIZ STUBE? 83
Kako pauci pomiču noge?
Mišići pauka nalaze se unutar egzoskeleta i djeluju antagonistički, što
znači u „suprotnim parovima", kao i naši. Pomicanje njihovih nogu
d|plomice je i hidraulično. Pauci mogu ispružiti noge podižući krvni tlak u
lolikoj mjeri da pauk u skoku može stvoriti silu koja mu omogućuje da
ikoči na udaljenost dvadeset i pet puta veću od duljine njegova tijela.
Kako to da se pauci ne zalijepe
za vlastite mreže?
Skinemo li pauka s njegove mreže i potom ga bacimo u nju, zali-
jepit će se. No, njihove noge, tarsusi, prekrivene su izlučevinom koja
sprečava lijepljenje i nezgode tokom pletenja mreže.
Hoće li pauk ikada iskoristiti
mrežu nekog drugog pauka?
Uglavnom ne, iako postoje i takvi slučajevi. Primjerice, neki mužjaci
Mposjest će mrežu ženke tokom udvaranja, a nakon parenja još će se
ntko vrijeme zadržati i nešto prigristi dok ženka ne gleda. Ugine li
• •Mr ,i iz nekog razloga, mužjak će nastaviti koristiti njezinu mrežu dok
i. i >| olišni učinci ne unište.
PAUL HEINEY
Jedna vrsta pauka, pauk gusar, vrlo polagano se ušuljava u mrežu
drugog pauka, toliko polagano da se gotovo i ne vidi da se kreće.
Drugi pauk je svjestan da nešto nije u redu, no tada je obično već
prekasno, jer kad mu se pauk gusar dovoljno približi, ugrabit će ga,
ubosti u nogu i ispustiti u njega snažan otrov. Drugi pauk ostaje na
mjestu mrtav i pauk gusar pojest će ga za večeru.
Kako se pauci miču s jednog mjesta na drugo
dok pletu mrežu?
Čekaju povoljan vjetar! Mreža je sačinjena od svilenih niti koje
izlaze iz abdomena pauka u obliku tekućine koja se suši na zraku i
skrućuje u vrlo tanke niti nevjerojatne čvrstoće, čvršće od bilo kojeg
poznatog materijala ili metala.
Nažalost, pauci ne mogu ispaliti nit poput Spidermana. Umjesto
toga se koriste vjetrom. Pauk visi na niti dok ga ne zahvati nalet vjetra
i ne otpuše na mjesto na koje može pričvrstiti kraj niti. Jednom kada
smjesti tu prvu nit, ostatak mreže lakše je konstruirati.
MOGU LI KRAVE SILAZITI NIZ STUBE? 85
Zašto su mreže različitih oblika?
Možda da bi uhvatile različite vrste kukaca?
Vrlo zanimljivo pitanje! Ustvari, pauke možemo prepoznati po
mreži, one su gotovo kao otisak prsta. Da, različite mreže namijenjene
|U različitim vrstama plijena. Primjerice, okrugla prizemna mreža nami
jenjena je hvatanju kukaca koji skaču, poput skakavaca, a okrugla
mreža iznad tla namijenjena je hvatanju letećih kukaca.
Okomite mreže visoko u drveću služe hvatanju letećeg plijena, a
ono bliže tlu, plijena koji skače. U vodoravne mreže hvataju se kukci
i < >|i padaju s okolnog bilja ili skoče ravno u njih. Mreže postavljene pod
i u t e m hvataju pomalo od svega.
Često se događa da se uvečer neki maleni pauk spusti
sa stropa četiri ili pet stopa* u sobu, neko vrijeme tako visi i potom
se vrati gore na strop. Što se događa s niti
na kojoj je pauk visio? Smota li je, ili pojede... ili što?
Svilena nit neko vrijeme leprša na zračnim strujama, iako je možda ne
idite Pauci uvijek za sobom ostavljaju svilenu nit koju koriste kao uže za
ipisavanje u slučaju pada, ili kao putokaz kako bi pronašli odakle su došli.
i ), mjera za dužinu (1 stopa iznosi otprilike 30 cm) (nap.ur.).
86 PAUL HEINEY MOGU LI KRAVE SILAZITI NIZ STUBE? 87
Nakon što su je napravili, napuštaju nit. Proizvodnju svilenih niti možemo
često vidjeti u rana rosna jutra na pašnjacima kada je čitavo polje
pokriveno blistavom masom svile koja leluja na povjetarcu. Pauci također
jedu svoju svilu kako bi nadoknadili proteine i pojeli pelud koja se uhvati
la na ljepljive zavoje. Svila je važan proteinski dodatak za mlade pauke.
Vide li pauci? Jedan mi se zaletio
pravo pod nogu.
Pauci imaju dva, tri ili četiri para očiju, ovisno o tome kojoj porodi
ci pripadaju. Mogli biste pomisliti da to znači da dobro vide, no zapra
vo nije tako. Da bi se snašli i pronašli plijen, umjesto vida koriste osjeti
la opipa. Jedna skupina struktura im govori gdje im se nalaze dijelovi
tijela, primjerice noge, a druga skupina ih obavještava o okolišu.
Dio tog osjetilnog sustava su i dlake kojima su prekrivena tijela mnogih
pauka. Dodirne li nešto dlaku, živac povezan s njom obavještava pauka da
se tamo nešto nalazi. Pauci imaju i specijalizirane dlake, zvane trichoboth-
ria, koje registriraju male vibracije, poput zujanja krila kukca.
Pauci „vide" na još jedan način a da ne koriste oči. Umjesto njih,
koriste stvarčice koje se zovu lirasti organi a nalaze se na nogama.
Pauci koji pletu mreže te organe koriste da bi prema pomicanju mreže
znali kada im se nešto u mrežu uhvatilo.
Onaj pauk vjerojatno nije očima vidio vašu nogu, a s obzirom da
vaša noga ne zuji kao pčela i da se niste uhvatili u njegovu mrežu, nije
znao da ste ondje sve dok vašu nogu nije osjetio navlastitim dlakama.
Kako gujavice ljeti buše tvrdo tlo?
Gujavice uglavnom žive u pukotinama koje traže u tlu kako bi se kroz
njih mogle provući peristaltičkom lokomocijom. To je oblik gibanja pri
kojem im tijelom prema natrag prolazi nabreklina koja djeluje kao privre
mena čvrsta točka dok se životinja potiskuje prema naprijed. Ako je tlo
bogato hranom ili ako je vrlo zbijeno, gujavice će si doslovce progristi put.
Tokom hladnog ili suhog vremena, mnoge vrste se sklanjaju dublje nego
obično, prestaju se hraniti, smotaju u kuglicu i čekaju povratak toplijih ili
vlažnijih uvjeta. Kad ih nađemo u tvrdom i suhom tlu, moramo se sjetiti da je
tlo bilo vlažnije i mekše dok su bile aktivne. Stijenke pukotine u kojoj gujavi
ca obitava, zbog njezina se kretanja stežu i presvlače sluzi i urinom stvarajući
glatku unutrašnjost koja je udobnija nego što bi bilo samo tlo.
Kako krijesnice svijetle?
Krijesnice svijetle zbog bioluminiscencije. Svijetleći organi sadrže
kemijski spoj luciferin pohranjen ispod prozirne kutikule, ispod koje se
nalazi i vrlo gusto tkivo koje vjerojatno djeluje kao reflektor. Da bi
nastalo svjetlo, luciferin mora stupiti u reakciju s kisikom u prisustvu
enzima luciferaze. Njihovom reakcijom nastaje spoj oksiluciferin i oslo
bađa se energija koja se emitira u obliku svjetla. Kasnije se oksiluciferin
ponovno prevodi u luciferin i proces se može ponoviti.
Kako se vrlo malo energije troši na toplinu (za razliku od vatre ili
MI ulje), ovo je jedan od najučinkovitijih načina stvaranja svjetla.
Najsvjetlije krijesnice proizvode svjetlo snage jedne četrdesetine snage
88 PAUL HEINEY MOGU LI KRAVE SILAZITI NIZ STUBE? 89
Koliko daleko vide mravi?
Ovisi o vrsti mrava. Neke radilice imaju
dobro razvijene oči i mogu skakati s grane
na granu dok druge imaju vrlo reducirane
oči. Vojnici uopće nemaju oči. Neki mravi
moraju imati vrhunski vid. Indijski skočimravi
skaču i do jednog metra uvis da bi svojim
dugim čeljustima uhvatili leteći plijen.
Sigurno imaju izvrstan vid, no ne znamo
kako funkcionira. Mravi ipak ne „vide"
kao mi. Mi vidimo jednu veliku sliku, a
kukci vide mnoštvo malih slika, poput izloga punog televizora koji emi
tiraju isti program.
Kako žive mravi? Imaju li odmor?
Mravlji život ima četiri faze: jajašce, ličinku, kukuljicu i odraslog mrava,
a razvoj traje osam do deset tjedana. Matica čitav život provede liježući
ili vune životinja te određenom količinom gljivica. Tako da ne jedu samo
odjeću. Sukneni moljci pripadaju maloj skupini blisko srodnih vrsta koje
su razvile gotovo jedinstvenu sposobnost probavljanja keratina, proteina
koji sačinjava krzno, vunu, dlake i perje (kao i nokte i odumrlu kožu).
Prije nego smo počeli stvarati zalihe hrane za suknene moljce u obliku
zimske odjeće, preživljavali su na druge načine, a tako čine i danas.
svjetla svijeće, ali njihovo se svjetlo odašilje valnom duljinom na koju je
ljudsko oko vrlo osjetljivo, pa svijetle dovoljno snažno da se uz njihovo
svjetlo može čitati. Poznato je da su siromašni studenti baš u te svrhe
koristili žarke krijesnice nađene u Kini i-Japanu.
Koliko dugo živi prosječan puž?
Loše vijesti za vrtlare: veliki puževi mogu živjeti od osam do deset
godina. Manji žive oko šest mjeseci.
Zašto noćni leptiri lete prema svjetlu?
Kada bih vam rekao da je to zato što su svjetlo u vašoj spavaćoj sobi
zamijenili za Mjesec, ne biste mi vjerovali, no to je istina. Noćni leptiri
tokom leta kao referentnu točku uzimaju svjetlost Mjeseca i lete relativno
pravocrtno zadržavajući Mjesec uvijek na istoj strani. Kada je prisutno
žarko umjetno svjetlo, pokušavaju učiniti isto, no da bi ga zadržali na
čvrstoj poziciji, završe vrteći se ukrug. Žarkost svjetla ih dezorijentira i
putanje im se smanjuju sve dok se naposljetku ne zalete u svjetlo.
Što su moljci jeli prije nego li je postojala odjeća?
Ličinke moljaca, osim što napadaju vunenu odjeću, žive i u gnijezdi
ma ptica i nastambama sisavaca. Hrane se mješavinom detritusa i krzna
90 PAUL HEINEY
jaja. Radilice su ženke i obavljaju sve poslove u gnijezdu. Vojnici su nešto
veći i brane koloniju. U određeno doba godine, mnoge vrste stvaraju kri-
late mužjake i ženke koji izlijeću iz gnijezda i pare se u letu. Mužjaci ubrzo
potom ugibaju, a neke od oplođenih ženki osnovat će novo gnijezdo.
Imaju li mravi odmor ovisi o temperaturi, koja pak ovisi o dobu
godine. Mravi su aktivni samo ako je temperatura dovoljno visoka. Za
hladnih dana i noći spavaju u gnijezdu, no živnu čim temperatura
poraste. Imaju sastavljene oči koje im omogućuju da se kreću prema
suncu. Čak i u tropskom području, gdje je uvijek toplo, mravi su aktivni
samo danju jer se noću teško snalaze.
Imaju li mravi krv i kosti?
Ne, nemaju kosti. Njihov skelet sačinjen je od hitina, voštanog
kemijskog spoja nalik plastici. Hitin prekriva vanjski dio mravljeg tijela
pa bi se moglo reći da mravi skelet nose izvan tijela.
Kukci imaju krv, no ona im služi samo za prenošenje hrane po tijelu.
Kod ljudi, krvlju se prenosi kisik. Mravi imaju jednostavno srce koje pumpa
krv gornjim dijelom tijela, no ono je tek jednostavna, duga i tanka cijev.
Kako kukci osjećaju miris?
Kukci imaju mnogo „njušnih organa" zvanih sensilla. Sensilla su
dlake promijenjene tako da osjećaju dodir, miris, okus, toplinu ili hlad
noću. Svaki sensillum sastoji se od samo jedne njušne stanice i jednog
živčanog vlakna.
4
Dolje na Zemlji
Jesenje lišće, zrele rajčice i klice
•* PAUl HEINEY MOGU LI KRAVE SILAZITI NIZ STUBE? 93
U listu se nalaze sitne čestice koje sadrže zeleni pigment klorofil. Taj
pigment daje zelenu boju listu i omogućava fotosintezu.
U jesen opada količina Sunčeva svjetla i drveće prestaje stvarati
hranu. Kako prestaje fotosinteza, zeleni pigment više nije potreban i
list ga uništava. Kako zelenilo nestaje, žuti i narančasti pigmenti, do
tada zaklonjeni zelenim, postaju vidljivi. Žarko sunce i hladne noćne
temperature potrebne su da bi se pojavila jarka crvena boja. U godi
nama ranog mraza lišće će vjerojatnije biti smeđe nego crveno.
Zašto biljke mirišu?
Na neki način to ima veze s ljubavlju i romantikom. Kako se biljke, za
razliku od većine životinja, ne mogu pomicati, morale su razviti skupinu
obilježja koja će im omogućiti pronalaženje partnera. Privlačeći kukce i
druge životinje svojim cvijećem, i upravljajući tim ponašanjem, biljke se
stranooprašuju. To je najbliže što biljke dolaze vođenju ljubavi.
Tokom evolucije biljke su uočile da što su češće do njih dolazili kukci
i životinje, češće je dolazilo do
stranooprašivanja i mogle su pro
izvesti više sjemena.
Neke biljke, da bi bile
privlačnije, stvaraju
nektar kako bi se
kukci nahranili,
neke imaju obo
jene latice ili
mirišu.
Čemu služi lišće?
Zamislite lišće kao velike solarne kolektore koji hvataju Sunčevo
svjetlo kako bi si biljka mogla stvoriti hranu. Biljka ne može živjeti bez
svjetla: pokušajte jednu staviti u tamnu sobu i vidjet ćete kako će brzo
uvenuti i uginuti.
Na površini listova, većinom donjoj, nalaze se sitne rupice. Te
rupice, zovemo ih puč, omogućuju ulaz zraka u listove. Biljkama je, u
procesu stvaranja hrane nužan i ugljikov dioksid, a uzimaju ga iz zraka.
Posljednji sastojak, kojeg biljke trebaju da bi načinile hranu, je voda
koju upijaju korijenjem iz tla.
Listovi su tanki jer ugljikov dioksid mora proći kroz list, a to je lakše
ako je udaljenost koju mora prijeći kratka. Također je površina za
hvatanje Sunčeva svjetla veća.
Zašto lišće u jesen mijenja boju?
Razlozi toj drastičnoj promjeni boje u jesen prilično su složeni. Lišće,
u osnovi, opskrbljuje stablo hranom potrebnom za život i rast. Ubrzo
nakon što u proljeće izbiju, mladi listovi počinju stvarati hranu složenim
procesom koji se zove fotosinteza, a njime se Sunčeva energija koristi
za sintezu hrane iz sirovina iz tla i zraka. Osnovni sastojci koje biljka
treba za fotosintezu su Sunčevo svjetlo, voda i ugljikov dioksid, plin
koji izdišemo.
Ugljikov dioksid ulazi kroz malene otvore u površini lista. Vodu iz tla
upija korijen, a do lista dolazi sićušnim žilama. Kada ove sirovine uđu
u list izložen Sunčevu svjetlu, odvija se fotosinteza i biljka stvara hranu.
94 PAUL HEINEY MOGU LI KRAVE SILAZITI NIZ STUBE? 95
Možemo li se razboljeti baš od svih bakterija?
Ne. Zapravo obolijevamo od iznenađujuće malog broja. Ugrubo,
postoji oko 10 000 poznatih bakterija, a vjerojatno još toliko nepo
znatih. Samo tridesetak bakterija je opasno i sve su dobro poznate. Već
mnogo godina nije otkrivena niti jedna nova bakterijska bolest; nove
bolesti o kojima čitate gotovo uvijek su virusne. Bakterije su uvijek s
nama, u našem probavnom traktu, na koži i u svim tjelesnim otvorima.
Te su bakterije korisne jer se natječu s onom nekolicinom bakterija koje
napadaju naše tijelo i od kojih obolijevamo.
Ako ste ikada morali uzimati antibiotike za, primjerice, plućne
bolesti, možda ste primijetili da ste dobili proljev. Razlog je taj što
„dobre" bakterije koje normalno obitavaju u našim crijevima također
stradavaju od antibiotika, a kako je njihova uloga da pomognu u „zbi
janju" fekalija, posljedica je meka i tekuća stolica. Neki su ljudi primi
jetili da od antibiotika postaju podložniji gljivičnoj infekciji sluznice, što
ima smisla, jer ako pobijemo normalne bakterije, gljivice će se lakše
udomaćiti i namnožiti. Neki se ljudi kunu da uzimanje prirodnog jogur
ta dok se uzimaju antibiotici može spriječiti ove probleme.
Kako gljive dišu?
Gljive ne dišu plućima, no svejedno moraju uzimati kisik iz okoliša
da bi mogle obavljati metaboličke reakcije u tkivima. Treba znati da
ono što mi nazivamo gljivom nije čitav organizam, već samo njezin
reproduktivni dio. Većina gljive raste u podlozi na kojoj gljivu nalazimo.
Nalazi li se gljiva na trulom panju, drvo panja prožet je mrežom niti
Seksaju li se bakterije?
Razmnožavanje bakterija baš i nije zabavno, one se razmnožavaju
binarnom fisijom u kojoj se jednostavno podijele na dva dijela od kojih će
nastati dvije nove identične stanice. Za taj proces nije potreban „partner".
Međutim, neke se bakterije mogu pariti. Bakterije na svojoj površini
imaju male nitaste strukture po imenu pili. Dvije bakterije mogu dovesti
svoje pile u doticaj te tako između njih nastaje neprekinuta cjevčica. Djelići
DNK, plazmidi, tada mogu prelaziti iz bakterije davatelja u bakteriju pri
matelja prenoseći korisne gene. No, rezultat ovoga neće biti potomak, ovo
je samo prijenos informacije, tako da to nije baš sasvim „seks". Svi geni
koje je primila bakterija primatelj prenijet će se na potomstvo idućim
uobičajenim, nespolnim diobama.
Način na koji se bakterije pare i prenose gensku informaciju vrlo je
važan za ljudsko zdravlje. Ako neki određeni bakterijski soj razvije, prim
jerice, otpornost na antibiotike, tada se opisanim procesom ta otpornost
može prenijeti na druge bakterije te možemo dobiti soj koji u slučaju
zaraze ne možemo kontrolirati.
Je li istina da na vršku pribadače ima oko
milijun klica?
Prvo pitanje je, na što mislimo kada kažemo „klice"? Najjednostavnije, kli
ce su svi živi organizmi koje ne možemo vidjeti, a od kojih možemo oboljeti.
Klice mogu biti bakterije, virusi ili gljivice. Točno je da na vršku pribadače vje
rojatno ima oko milijun bakterija. Bakterije su svuda oko nas. No, dok priba-
daču ne zabijemo duboko u nogu ili ruku, te nam bakterije neće naškoditi.
96 PAUL HEINEY
koje nazivamo hifama, a i gljivu samu sačinjavaju te hife zbijene na
okup. Kako se hife vrlo čvrsto pakiraju, kisik teško može izvana
difundirati u sve njih. Gljive su ovaj problem riješile tako da su razvile
minicirkulaciju u stručku pa se kisik i ostale potrepštine prenose u sre
dinu stručka i sve hife mogu doči do njih.
Kako voda dolazi iz korijena
u listove biljaka?
Mehanizmom transpiracije. Kada molekula vode ispari s površine
lista, za sobom povlači druge molekule vode da zauzmu njeno mjesto,
tako da u biljci postoji neprekinuti tok vode prema gore. Molekule
vode po svojoj se prirodi drže zajedno, i uz stijenku žile kojom teku, a
to se svojstvo naziva kohezijom. Upravo kohezija između molekula
vode održava tok neprekinutim. Između korijena biljke i ksilema u sta
bljici (ksilem su žile kojima voda putuje) postoji membrana i voda mora
priječi membranu žive stanice prije no što se može popeti do listova.
Zašto kaktus ima tako debelu kožu?
Kaktus je zapravo velika debela stabljika pokrivena nevjerojatno
debelom voštanom kutikulom. Kako su prirodna staništa kaktusa kraj
nje sušna, za kaktus je neobično važno pohranjivanje vode. Zato kak
tusi nemaju lišće, jer bi prelako gubili vodu. Umjesto toga, stabljika
kaktusa preuzela je funkcije listova, dakle, upija Sunčevu svjetlost, vrši
MOGU LI KRAVE SILAZITI NIZ STUBE? 97
fotosintezu i stvara hranu. Debljina stabljike smanjuje gubitke vode,
kao i salo, voštana kutikula ili koža.
Zašto koprive peku?
Na listu koprive nalaze se sićušne dlake koje izgledaju kao igle i lako
mogu probušiti kožu. Na bazi svake iglice nalazi se mjehurić ispunjen
mravljom kiselinom koja ulazi u vašu kožu zajedno s iglicom. Tada
dolazi do alergijske reakcije u koži i koža postaje crvena i svrbi.
Osjećaju li biljke bol?
Prvo, treba razjasniti što podrazumijevate pod boli, a u to ulaze i
filozofija i znanost. No, recimo da je bol „odgovor na fizički stres
9 8 P A U L H E I N E Y
kojem je cilj umanjiti taj stres". Istraživanja su pokazala da biljke imaju
stresni odgovor. Porezani list ispušta plin etilen s površine. Na neki
način to je reakcija na bol: oslobađanje etilena signalizira biljci da treba
poduzeti mjere da se odupre stresu. To bi se uklopilo u našu definiciju
boli, pa možemo reći da na ovaj način biljke osjećaju bol.
No, oslonimo li se na ovu jednostavnu definiciju boli, tada sva živa
bića osjećaju bol jer sva živa bića odgovaraju na stres. Primjerice, bak
terije imaju mnoge stresne odgovore, a osobito je detaljno proučen
odgovor na toplinski stres. Možemo li reći i da bakterije osjećaju bol?
Biljke na vrlo jednostavnoj razini imaju sustave i odgovore koji
izgledaju kao bol. No, sada nastupa filozofija, jer bol je mnogo više od
puke kemijske reakcije. Tako da se možda može reći da biljke osjećaju
bol, no ne kao vi i ja.
Zašto su nam potrebne biljke?
Bez bilja ne bismo postojali. Sva energija koja nam je potrebna za
život dolazi od Sunca, no ljudi i životinje tu energiju ne mogu izravno
koristiti. Moramo se u tome oslanjati na druge organizme ili oblike ži
vota. Konzumacijom tih organizama, energija se prenosi kroz hranid
beni lanac do nas.
Proces kojim se Sunčeva energija fiksira u žive organizme zove se
fotosinteza. Oko pola milijuna organizama može vršiti fotosintezu, a to
su biljke, alge i neke vrste bakterija. Ovi organizmi pretvaraju Sunčevu
svjetlost u molekule koje trebamo da bismo preživjeli, a jedini način na
koji možemo doći do tih neophodnih molekula jest jedući biljke ili ži
votinje koje se hrane biljkama.
M O G U L I K R A V E S I L A Z I T I NIZ S T U B E ? 99
Biljke su nam važne i jer tokom fotosinteze oslodađaju kisik, a kisik
|r neophodan za preživljavanje gotovo svih organizama, čak i samih
biljaka.
Zapamtite, jedini razlog zbog kojeg postoje ljudska bića i životinje
¡6 taj što su biljke nastale prije nas i svijet učinile prikladnim za nas.
Spavaju li biljke?
Podrazumijevamo li pod snom period neaktivnosti, a ne promjenu
svijesti kao kod ljudi, tada bismo mogli reći: da, biljke zaista spavaju.
Mnoge biljke imaju dnevni ciklus ili ritam. Ivančice otvaraju latice
danju, a zatvaraju ih noću. Botaničari to nazivaju „pokretima spava
nja". Jedan mogući razlog ovom ponašanju je osjetljivost na različite
valne duljine svjetla.
Biljke jako dobro znaju je li dan ili noć, te koliko dugo traje tama.
Sadrže pigment po imenu fitokrom koji postoji u dva oblika: jedan je
osjetljiv na crveno svjetlo koje biljka prima danju, a drugi na tamnocrveno
svjetlo kojeg ima više noću. Relativne količine dvaju oblika fitokroma
omogućuju biljci da razlikuje je li dan ili noć. Ometanje biljke noću
bljeskom svjetla može narušiti njezino funkcioniranje. Zbog toga se neke
biljke noću zatvaraju, da bi smanjile vjerojatnost da se tako nešto dogodi.
Zašto ne možemo otopiti drvo?
Tekućina je skup pokretljivih molekula, drugim riječima, molekula
koje se mogu slobodno gibati. Drvo je, međutim, sačinjeno od mnogo
102 PAUL HEINEY
nalazi i u radioaktivnim mineralima i mineralnim izvorima. No, sve su to
mali izvori, nedovoljni za punjenje balona, sudeći prema broju rođendan
skih zabava koje se održavaju po cijelom svijetu.
Srećom, velike količine helija nalaze se u zalihama prirodnog plina
u Sjedinjenim Državama, a manje zalihe nalaze se i u Kanadi, Južnoj
Africi i Sahari. Helij se iz prirodnog plina može izolirati ukapljivanjem
drugih plinskih komponenti na niskim temperaturama i pod visokim
tlakom. Dobivena smjesa plinova sadržavat će preko 90 posto helija.
Propuštanjem ove smjese kroz hladni aktivni ugljen, ostale će se
plinske komponente adsorbirati na ugljen i dobit ćemo čisti helij.
Zašto se željezo ne otapa u vodi?
Sve čestice krutine fiksirane su ili međusobno povezane. Te veze
mogu biti slabe ili jake. Da bi se nešto otopilo, moraju puknuti veze
između čestica.
U krutini su sve čestice sretne tako kako jesu, vezane zajedno. Da
bi uvjerili čestice da se razdvoje, treba mi servirati nešto privlačnije.
Imamo li tekućinu u kojoj treba otopiti krutinu, čestice tekućine mora
ju pojedinačnim česticama krutine ponuditi dobre vezne interakcije.
Tada će se čestice krutine odvojiti jedna od druge, stvarati mnogo veza
s česticama tekućine i biti sretne s novim prijateljima.
Općenito, slično se otapa u sličnom, a to znači da će se otapanjem
stvarati veze između čestica krutine i tekućine slične onima između
čestica krutine. Voda i željezo vrlo su različite tvari. Voda je dobro ota
palo za mnoge stvari, no ne i za metale. U metalu sve čestice sjede re
lativno mirno i prijateljski na okupu i voda im nema što ponuditi.
MOGU LI KRAVE SILAZITI NIZ STUBE? 103
Držimo li jaje za šiljati kraj i pokušamo
li ga zdrobiti, neće ići. No primijenimo li isti
pritisak na sredinu jajeta, zdrobit ćemo ga
u komadiće. Zašto?
Jaje je izvanredna struktura. Točno je da će puknuti ako ga žlicom
udarimo po bočnoj strani, ali to je zato što je tamo ljuska najtanja i
najlakše ju je oštetiti. No, dok vršimo pritisak na šiljati dio jajeta, ono
se, zbog svog oblika ponaša kao luk na zgradi ili kao most. Kod luko
va, teret opterećuje čitavu strukturu. Kalcijev karbonat, od kojeg se
sastoji ljuska jajeta, vrlo je čvrst i izdrživ pod tlakom.
Što proizvodi etilen: kora od banane ili njezino meso?
I zašto plod od u prirodu dobro uklopljene zelene
mijenja boju u jarko žutu?
Etilen (koji se naziva i eten) je hormon dozrijevanja i stvara ga cijela
biljka, ne samo kora. Stvaraju ga sve stanice banane u kojima mem-
branski lipidi oksidiraju u nezasićene masne kiseline.
Što se tiče promjene boje: nastali etilen uzrokuje raspadanje
vlakana u plodu i njegovo mekšanje. Dolazi i do razgradnje škroba u
šećere, od čega plod postaje sladak, te razgradnje klorofila što
uzrokuje nestanak zelene boje. Pigmenti koji daju žutu boju zreloj
104 P A U L H E I N E Y M O G U L I K R A V E S I L A Z I T I N I Z S T U B E ? 105
Zašto se jaja koja su bila u octu
odbijaju od podloge?
Zato što jaje koje je bilo u octu nije sasvim isto kao jaje koje je u
ocat tek stavljeno. Kada jaje stavimo u ocat, na površini ljuske pojavlju
ju se mjehurići. Nakon sedamdeset i dva sata ljuska će nestati, a djelići
ljuske plivat će na površini octa. Jaje će zbog tanke opne koja je netopi-
va u octu ostati istog oblika.
banani nalaze se i u zelenom plodu, no klorofil ih zaklanja dok se ne
razgradi.
Hoće li rajčica brže dozrijeti na
osunčanom mjestu ili u mraku ormarića?
Želite li dodati malo okusa bljutavim rajčicama iz trgovine, gubite
vrijeme. Bez obzira na to što učinili, one nikada neče imati okus kao da
su dozrijevale na biljci.
Rajčice uzgojene za komercijalnu upotrebu pažljivo su uzgajane i
odabrane da imaju čvrsto meso. Čini li vam se da je vaša rajčica pretvr
da i bezokusna iako je crvena, vjerojatno neće biti ništa bolje.
Općenito, rajčice će brže dozrijeti i bit će malo ukusnije ostavite li
ih na sobnoj temperaturi nekoliko dana. Treba ih skloniti od izravna
Sunčevog svjetla jer će omekšati a da nisu dozrele, a ostat će i bez vi
tamina A i C. Rajčice koje su u hladnjaku, na temperaturama ispod
10°C, izgubit će aromu i okus brže od onih pohranjenih na višim tem
peraturama. Prema stučnjacima za hranu i kuhanje, dobro mjesto za
čuvanje rajčica je na hladnjaku jer je to razmjerno topla površina.
Postoji zgodan trik koji možete koristiti želite li da vam rajčice brže
dozriju. Stavite ih u papirnatu vrećicu, same ili s bananom ili jabukom.
Kako rajčice dozrijevaju, ispuštaju kemijski spoj etilen koji potiče rajčicu
ili bilo koji drugi plod koji i sam može oslobađati etilen, na zriobu.
Držite li ih u vrećici, etilen neće moći pobjeći van i svi će plodovi biti
izloženi njegovu djelovanju. Kako i banane i jabuke ispuštaju etilen,
proces će se ubrzati ako su i one u vrećici.
106 PAUL HEINEY
Ljuska jajeta sačinjena je od kalcijeva karbonata i kemijski reagira s
octom, a jedan od produkata je ugljikov dioksid koji stvara mjehuriće po
jajetu. Opna koja obavija jaje ne otapa se u octu, ali postaje gumasta.
Možda ste primijetili i da se jaje poveća. Razlog tomu je osmoza,
prelazak vode iz octa kroz vanjsku staničnu membranu u jaje. Do
osmoze dolazi zbog toga što je više otopljenih tvari u vodenoj otopini
jajeta nego u vodenoj otopini octa, a voda će se uvijek kretati kroz
membranu u smjeru viška otopljenih tvari. Zato je jaje veće.
Nije bitno skuhate li jaje prije no što ovo probate. Razlika je samo
u tome da bi kuhano jaje lijepo odskakalo, a sirovo bi vjerojatno bilo
mekše, kao balon pun vode.
5
Vidjeti ne znači uvijek
vjerovati Ogledalo, ogledalce moje...
108 P A U L H E I N E Y
Gledao sam u ogledalo i primijetio da su
svemu zamijenjene strane. Kako to da stvari nisu
i naopako?
Za početak, nije točno da su stvarima zamijenjene strane.
Pogledate li u ogledalo, lijeva strana vašeg lica i dalje je na lijevoj strani,
a desna na desnoj. Isto je i s gornjim i donjim. To je zapravo bajka koja
se prenosi jer dok ne sjednete i ne razmislite što se zapravo događa sa
svjetlosti, čini se kao da su glasine točne. Lijevo i desno nije zamije
njeno pa nema razloga da gore i dolje bude.
M O G U L I K R A V E S I L A Z I T I N I Z S T U B E ? 109
Pitao sam se bih li mogao umjesto više žarulja
kupiti nekoliko ogledala? Hoću reći, ako obasjam
jedno ogledalo i odbljesak usmjerim u sobu,
udvostručio sam količinu svjetla, zar ne?
Ogledalo ne može stvoriti više svjetla nego što ga u prostoriji ima.
Ne možete svjetlo dobiti ni iz čega, treba utrošiti energiju. Možete ga
usmjeravati kojekuda, ali to je sve. Šutnete li nogometnu loptu u zid i
zamislite da je lopta koja se odbija prema vama neka „nova" lopta,
svejedno nećete dobiti dvije lopte.
Svjetlost se upija u površine na koje pada. Zato je crno tako tamno,
jer upija sve valne duljine i doima se crnim, nedostatkom svjetla. Što se
događa sa ogledalom? Ono odbija svjetlost umjesto da ga upija. Zato
nam se čini da u sobi ima više svjetla.
Mislio sam da su bijele površine bijele zato što odbijaju
svu svjetlost koja padne na njih. Ako ogledalo odbija
svu svjetlost koja pada na njega, kako to da ono nije bijelo?
Bijeli list papira ne odbija svjetlost kao ogledalo. Bijeli predmeti su
bijeli jer upijaju sve boje svjetlosti i ponovno ih odašilju kao jednu boju
110 P A U L H E I N E Y M O G U L I K R A V E S I L A Z I T I N I Z S T U B E ? 111
- bijelu. Plavi predmeti upijaju sve boje, ali emitiraju samo plavu.
Ogledalo ne apsorbira ništa, ono samo odbija sve što bacite prema
njemu, tako da se svjetlost ne upija niti se odašilje.
Vidio sam jednosmjerna ogledala. Imaju ih u zrakoplovnim lukama,
da policija može vidjeti ljude u prolazu, no s naše strane prozor izgleda kao ogledalo.
Kako se radi jednosmjerno ogledalo, tako da se može
vidjeti kroz njega u jednom smjeru, ali ne i u drugom?
Treba vam komad tamnog stakla mutnog izgleda. Na njega se
nanosi vrlo tanak sloj reflektirajućeg materijala koji se uglavnom radi
od aluminijevih slitina. Prevlaka mora biti vrlo tanka jer dio svjetlosti
mora proći kroz nju, ali kako je i reflektirajuća, dio svjetlosti će se od
nje odbiti.
Zamislimo sada da je to staklo u zidu i da ste vi špijun. Kako je
između vas i ogledala tamno staklo, vaša slika nije dovoljno svijetla da
bi prošla kroz njega i onaj tko stoji s druge strane ogledala vidjet će
samo svoj odraz, no vi ćete njega vidjeti dobro, iako malo tamnijeg.
Jednosmjerno ogledalo možete pretvoriti u običan prozor ako jednos
tavno upalite svjetlo na svojoj strani tako da vaš odraz postane
dovoljno svijetao. Tada ćete moći vidjeti kroz obje strane.
Na svom automobilu imamo retrovizor
koji se može nakositi tako da prigušuje svjetlost
automobila iza. Što se zapravo događa?
Ogledala su uglavnom posrebrena sa stražnje strane gdje se odbija
većina svjetlosti. No, oko 5 posto svjetlosti se odbija i od površine
ogledala. Na normalnom ogledalu prednja i stražnja površina su para
lelne i ništa ne primjećujemo, no retrovizor u automobilu je klinast pa
svjetlo reflektirano na stražnjoj i prednjoj površini do nas dolazi pod
različitim kutevima. Nakosimo li noću retrovizor, u igru ulazi manje
učinkovita prednja površina i zbog toga su svjetla automobila iza nas
prigušena.
Primijetio sam nešto neobično dok sam putovao vlakom.
Činilo mi se da predmeti blizu prozora jure u suprotnom
smjeru, a predmeti daleko od prozora u smjeru istom kao i vlak.
Kako to?
Sve to ustvari ima veze s referentnim točkama. Lako je objasniti
zašto nam se čini da se predmeti blizu nas kreću u suprotnom smjeru
- zato što se zaista kreću! U usporedbi s predmetima u pozadini, kreću
se prema natrag vrlo brzo.
112 P A U L H E I N E Y
Udaljeni se predmeti, poput onih na horizontu ili na granici
vidljivosti, također kreću unatrag jer se vlak kreće prema naprijed, ali
to tako ne doživljavamo. Naš mozak rijetko vidi stvari onakve kakve
jesu, i radije se oslanja na usporedbe nego na stvarnost!
Pogledam li kroz svoj uredski prozor, vidim zgradu udaljenu oko 50
metara. Ispred zgrade je drvo, a iza nje ne vidim ništa. Dok prolazim pokraj
prozora, očito je da se drvo pomiče prema natrag, ali čini se da se zgrada
miče sa mnom. Pružim li ruku i pokažem prstom na jedan od prozora
zgrade, vidjet ću kako mi se ruka počinje pomicati i da pokazuje malo iza
mene kako se pomičem prema naprijed. Pokazujući na neki predmet, dao
sam si referentnu točku koja mi pomaže da vidim da se prozor miče una
trag. Inače to ne bih mogao vidjeti jer nema referentne točke s kojom bih
mogao usporediti kuću. Međutim, kada bi zgrada bila prozirna, tako da se
može vidjeti još nešto iza nje, nešto s čime je se može usporediti, tada bih
vidio i zgradu kako se kreće unatrag, baš kao i drvo.
U vlaku takvo što nije moguće jer čak i ako pružite ruku, obzor je
predaleko od vas da biste mogli točno uprijeti prstom.
Zašto nam se čini da je trava to svjetlije zelena
što je više od nas udaljena? Kažu da kada slikamo krajolik
uvijek treba pozadinu naslikati svjetlije od prednjeg plana
jer tako odgovara oku.
U prizemnom sloju prisutni su mnogi atmosferski učinci koji utječu
na naše viđenje udaljenih predmeta. S udaljenosti između vas i pred-
M O G U L I K R A V E S I L A Z I T I N I Z S T U B E ? 113
meta raste i količina prašine u atmosferi, a toplina koja isparava s
površine može promijeniti indeks loma zraka. Oba ova razloga dovest
će do raspršenja i zamutit će svjetlost koju primate od predmeta. Što
je predmet udaljeniji, to je zamućenje jače.
Svjetlost koja dolazi od Sunca sastavljena je od različitih boja. Trava
blizu vas reflektirat će zelenu svjetlost, a apsorbirati crvenu i plavu, pa
će izgledati zelena. Trava daleko od vas reflektirat će jednaku količinu
zelene svjetlosti, no prašina u zraku reflektirat će prema vama bijelu
svjetlost (sve boje). Takvo raspršenje svjetlosti zapravo razrjeđuje zele
nilo udaljene trave koje vidite.
To je najočitije u gradovima. Gledate li iz visoke zgrade, udaljene
zgrade činit će vam se bljeđe od bliskih. No, neće izgledati tamnije jer
se mnogo svjetlosti odbija prema vama, stvar je samo u tome da neće
imati neku određenu boju.
Naše tijelo Kovrčava kosa,
pupkovi i mamurluk
" 6 P A U L H E I N E Y
Koliko vrijedi ljudsko tijelo? Hoću reći, koliko bi vrijedilo
kada bismo ga razgradili na pojedinačne elemente?
Počnimo sastavom ljudskog tijela po težini (i zanemarimo neke od
elemenata u tragovima):
Kisik 6 5 %
Ugljik 18%
Vodik 10%
Dušik 3 %
Kalcij 1,5%
Fosfor 1%
Kalij 0,35%
Sumpor 0,25%
Natrij 0,15%
Klor 0,15%
Magnezij 0,05%
Željezo 0,0004%
Jod 0,00004%
Pretpostavimo sada da imamo osobu od 70 kg. To znači da u tijelu
imamo sljedeće mase elemenata:
Kisik 45,5 kg Sumpor 0,175 kg
Ugljik 12,6 kg Natrij 0,105 kg
Vodik 7 kg Klor 0,105 kg
Dušik 2,1 kg Magnezij 0,035 kg
Kalcij 1,05 kg Željezo 0,00028 kg
Fosfor 0,7 kg Jod 0,000028 kg
Kalij 0,245 kg
Sada trebamo znati cijenu ovih proizvoda. Sljedeće cijene uzete su
iz kemijskog kataloga za kemikalije prosječne kakvoće jer smo i mi
većinom prosječni ljudi!
Kisik 45,5 kg £13,66 za 3,264 kg £0,19
Ugljik 12,6 kg £6,90 za 1 kg £86,94
Vodik 7 kg £28,05 za 115,6 kg £1,70
Dušik 2,1 kg £15,53 za 2525,6 kg £0,01
Kalcij 1,05 kg £3,70 za 25 g £155,40
Fosfor 0,7 kg £6,90 za 100 g £48,30
Kalij 0,245 kg £339,14
Sumpor 0,175 kg £1,15
Natrij 0,105 kg £17,35 za 100g £18,22
Klor 0,105 kg £68,16 za 33 kg £0,22
Magnezij 0,035 kg £0,83
Željezo 0,00028 kg £4,65 za 1 kg £0,001302
Jod 0,000028 kg £6,00 100 g £0,0017
Znači da je konačna vrijednost ljudskog tijela £652,10 (oko 6 900 kn).
118 P A U L H E I N E Y
Koji je najjači mišić ljudskog tijela?
Jezik! To je ujedno i jedini mišić koji je pričvršćen samo jednim svo
jim krajem.
Što se tiče ostalih mišića, najdulji je sartorius, koji spaja zdjelicu i ko
ljeno, a površinom je najveći latissimus dorsi, široki mišić koji prekriva leđa.
Čuo sam za ljude koji mogu napraviti
takav karate zamah da udarcem jedne strane dlana
raspolove ciglu. Mojem graditelju za istu stvar trebaju
čekić i čelično dlijeto.
Karate je borilačka vještina koja zahtijeva od tijela da ostvari
najveću moguću udarnu snagu uz najmanje ozljeda. To se postiže
strogim umnim i tjelesnim treningom. Ako niste učili kako to treba
ispravno činiti, nemojte isprobavati ništa slično. Potrebno nam je i maJo
fizike jer je brzina ključna za ovaj „trik". Sjetimo se da je uložena
energija razmjerna umnošku mase i kvadrata brzine. Ugrubo, propisno
trenirana ruka udarit će ciglu brzinom od 24 milje na sat (38,6 km/h)
energijom koja odgovara 670 funti (303,9 kg). Raspodijeljena na veliku
površinu, ta energija nije dovoljna da prepolovi ciglu, no kako sila
djeluje na malu površinu veličine šake, cigla će pući. Način na koji je
cigla poduprta, a obično se sa svakog kraja nalazi jedan potporanj,
također olakšava pucanje.
M O G U L I K R A V E S I L A Z I T I NIZ S T U B E ? 119
U redu, ali cigle su tvrđe od kostiju, osim toga ljudi stalno lome kosti,
ali zdrobljene cigle nikada ne viđamo.
Provedena su istraživanja o stvarnoj tvrdoći kostiju i pokazala su da
kosti mogu izdržati četrdeset puta veću silu od betona. Ruke i noge
mogu izdržati još i više jer koža, mišići, ligamenti, tetive i hrskavica u
velikoj mjeri ublažuju udarac. Stopalo koje ispravno udara može
izdržati dvije tisuće puta veću silu od betona prije no što pukne.
Kako to da možemo hodati bez razmišljanja?
I koliko umne snage trošimo na to?
Uvijek je najteže odgovoriti na najjednostavnija pitanja! Hodanje
zahtijeva usvojen program središnjeg živčanog sustava, koji se cijelo
vrijeme mijenja prema podacima
koji stižu od osjetila. Osnovni pro
gram za hodanje vjerojatno ne treba
„misli", no mi neprestano mijenja
mo kretanje ovisno o vanjskim
(okolišnim) i unutarnjim čimbenici
ma, pod kojima podrazumijevamo
namjere.
Nisam siguran na što mislite pod
„umnom snagom". Mislite li na broj
120 P A U L H E I N E Y
živčanih stanica, proračunato je da je kod pauka od ukupno 30 000
neurona središnjeg živčanog sustava manje od 1 000 uključeno u kre
tanje. Neuroni, dakako, čine složene mreže, tako da to nije jednosta
van posao. Naš živčani sustav ima milijune ili milijarde živčanih stanica
i nemoguće je reći koliko ih sudjeluje u pokretanju.
Možda je od svih hipotetičkih proračuna važnije reći da se niže ži
votinje kreću jednako dobro i jednako brzo kao i mi, a nemaju veći
mozak. Krokodili imaju malen mozak, ali su iznimno spretni, a kućna
muha ima sićušni mozak, no potpuno je opremljena za složene
manevre pri letenju. Prema tome, veličina živčanog sustava nije naj
važnija, inače muha nikada ne bi mogla uzletjeti.
Zašto dubinski ronioci imaju smiješne glasove?
Za ronioce je čisti kisik otrov. Otrovan im je čak i kisik iz zraka, kojeg
ima samo oko 20%, i „razrijeđen" je dušikom i ostalim plinovima. No,
kao i svi mi, i ronioci trebaju kisik da bi mogli preživjeti pa sa sobom
nose boce sa komprimiranim zrakom.
Kako ronilac uranja, pritisak na njegovo tijelo raste jer raste težina
vode iznad njega. Pritisak zraka u njemu mora također rasti inače bi se
spljoštio u ploču.
Problem je u tome što se pri visokim tlakovima dušik i kisik iz komprimi
ranog zraka otapaju u krvi, a kad ronilac izroni na površinu i kad opadne tlak
na njegovo tijelo, otopljeni dušik pretvara se u mjehuriće. Podiže li se ronilac
polagano, mjehurići će se pojaviti u plućima i sve će biti u redu, no podiže li
se prebrzo, mjehurići će nastati u krvnim žilama i začepiti ih te prouzročiti jaku
...jbof Ksr^rt. Takvo stanje naziva se kesonska ili dekompresijska bolest.
M O G U L I K R A V E S I L A Z I T I N I Z S T U B E ? 121
Dubokomorski ronioci, koji rone pod velikim tlakovima, dekompre-
sijsku bolest izbjegavaju tako da u bocama sa zrakom umjesto dušika
imaju helij koji je vrlo slabo reaktivan i ne otapa se u krvi.
Otkuda smiješni glasovi? Brzina zvuka u heliju tri je puta veća nego
u zraku pa je frekvencija zvuka kojeg proizvodi glas promijenjena. Glas
muškog ronioca zvučat će mnogo više, poput Paje Patka, a visok žen
ski glas bit će gotovo nerazumljiv.
Zašto helij povisuje frekvenciju glasa? To je prvenstveno povezano s
načinom na koji ljudi proizvode zvuk. Zračna struja se tjera kroz glasiljke i
one titraju. Dužinu i napetost glasiljki možemo „odabrati" i one će rezoni
rati na željenoj frekvenciji. Ako je brzina zvuka u zraku koji udišemo
povećana, tada je rezonantna frekvencija viša i vaš je glas viši. Sretnete li
ikada nekog tko na sajmu puni balone helijem, zamolite ga da vam
dopusti da udahnete malo helija i pokušajte pričati s prijateljima!
Zašto su ženski glasovi viši od muških?
Jednostavno: žene i djeca imaju kraće glasiljke, a visina glasa ovisi i
0 frekvenciji njihova titranja, koja pak ovisi o njihovoj napetosti i duži
ni. Tako da kraće glasiljke znače viši glas.
Što je uzrok štucavici 1 jesu svi oni „lijekovi" od ikakve koristi?
Štucavicu uzrokuju nagle kontrakcije ošita, glavnog mišića odgovornog
za disanje, koji se nalazi pri dnu prsnog koša, neposredno iznad želuca.
122 P A U L H E I N E Y M O G U L I K R A V E S I L A Z I T I N I Z S T U B E ? 123
Koliko bi trebalo jednom crvenom krvnom zrncu
da prođe cijelim mojim tijelom?
Prvo nam trebaju neki osnovni podaci. Pretpostavimo da tijelo ima
70 kg. Kako 7% tjelesne mase otpada na krv, znači da u tijelu imamo
oko 4,9 litara krvi. Svakim otkucajem srce protjera 0,1 I krvi.
Pretpostavimo da mirujete te da vam srce otkuca 67 puta u minuti, a
to znači da srce pumpa 67x0,1 I = 6,7 I krvi u minuti. Dakle, svake 44
sekunde tijelom prođe 4,9 litara krvi i toliko treba i prosječnom krvnom
zrncu da prođe jedan krug. Odgovor je: 44 sekunde.
Ako imam smeđe oči, a moj brat plave,
znači li to da zapravo nismo u rodu?
Osnovna boja očiju, smeđa ili plava, pod kontrolom je jednog gena,
pri čemu je gen za smeđu boju dominantan. Zato je najviše smeđookih
ljudi.
Od svakog roditelja nasljeđujemo po jedan gen za boju očiju. Ako
su oči vašeg brata plave, naslijedio je dvije kopije gena za plavu boju
(po jednu od svakog roditelja), a vi ste naslijedili barem jedan gen za
smeđu boju. Drugi može biti za plavu, no gen za smeđu je dominan-
i.in i prevladava pa su vaše oči smeđe.
Pri udisaju, pluća se ne šire sama od sebe, već zato što je
povećan obujam prsnog koša. Prsni se koš širi stezanjem ošita, a
pluća su pričvršćena za stijenku prsa i moraju se širiti zajedno s
rebrima. Kada štucate, ošit vam se iznenada tržne i potiskuje zrak
u pluća. Istovremeno se glasiljke, vrpčasti dio glasovnog sustava pri
vrhu grla, odjednom zatvaraju. Naglim zatvaranjem zrak se zaus
tavlja i čuje se zvuk.
Štucavica ne počinje u samom ošitu već u freničkom živcu, živcu
koji inervira ošit. Štucavice nerijetko počinju tokom jela jer su živci koji
inerviraju želudac povezani sa živcima dišnog sustava, no mogu nasta
ti u bilo koje vrijeme.
Postoji niz lijekova za štucavicu, primjerice, dubiti na glavi i piti
vodu, pružiti ruku u zrak i zadržavati dah, piti dok prstima začepljuje-
mo uši, pustiti da vas se preplaši, i vjerojatno još mnogi drugi. Teško je
reći djeluju li ovi lijekovi, no dok isprobate sve njihove začkoljice i
zapetljane pojedinosti, štucavica bi mogla proći sama od sebe!
Koliko energije troši aktivni mozak?
To se može izračunati. Mozak koristi oko 20% energije tijela u
mirovanju. Troši li muškarac od 65 kg 1,25 kcal/min, a žena od 55 kg
0,9 kcal/min, mozak muškarca trošit će 0,25 kcal/min, a žene 0,18
kcal/min. Drugim riječima, želite li smršaviti trošeći više energije, samo
razmišljanje o tome neće vam pomoći.
124 P A U L H E I N E Y
Je li istina da se od pijenja previše vode može umrijeti?
Otrovanje vodom, ili pijanstvo zbog previše vode, vrlo je rijetko
stanje kod odraslih ljudi. Dođe li ipak do toga, simptomi su glavobolja,
mučnina, i pomanjkanje koordinacije. Može doći i do gubitka svijesti,
M O G U L I K R A V E S I L A Z I T I NIZ S T U B E ? 125
Je li istina da po hladnom vremenu
češće mokrimo?
Ne izravno, no kad izađemo van na hladno, tijelo nastoji sačuvati
toplinu preusmjeravanjem krvi iz udova i prstiju na rukama i nogama u
središte tijela. Jedna od posljedica je porast krvnog tlaka u središtu tijela,
time i na bubrege, što dovodi do veće proizvodnje mokraće. Drugi razlog
zbog kojeg više piškite je to što se na hladnom vremenu manje znojimo
nego na toplom, a višak vode mora se na neki način izlučiti.
nadutosti, nenormalno niske tjelesne temperature i napadaja. Sve je to
posljedica promjene osmotskog tlaka u tkivima jer voda iz
medustanične tekućine ulazi u same stanice. Događaju se dvije važne
stvari: prvo, povišena tjelesna tekućina uzrokuje povišeni tlak na
mozak u lubanji, što može uzrokovati napadaje padavice ili čak smrt.
Drugo, volumen krvi opada, a to može dovesti do šoka krvotoka.
Nekoliko ovih simptoma zajedno lako bi mogli uzrokovati smrt.
Zašto liječnici na televiziji kucnu koljeno pacijenta
da vide hoće li im se noga trznuti?
Ne rade to samo liječnici na televiziji. Liječnik želi vidjeti je li refleks
trzanja koljena u redu. Ako jest, to liječniku govori da je živčani sustav
u redu. Reakcije tetiva, poput ove, korisni su podaci o stanju čitavog
živčanog sustava.
126 P A U L H E I N E Y
Refleks je brz, nesvjestan odgovor na podražaj. Jednostavan refleks je
bit komunikacije između neurona perifernog živčanog sustava i kra-
Iježnične moždine. Mozak je svjestan toka informacija, no ne sudjeluje u
odgovoru. Stoga ispitivanje refleksa daje dobar uvid u sam živčani sustav.
Lagani udarac malim mekim čekićem na patelarnu tetivu koljena uzrokuje
rastezanje bedrenog mišića koji opružuje nogu u koljenom zglobu.
Receptori u mišiću reagiraju na promjenu duljine mišića i stvaraju živčane
impulse koji prolaze osjetilnim neuronima i vode signal do kralježnične
moždine. Ovdje nastaju sinapse, vezna mjesta na kojima električni signali
prelaze s neurona na neuron, i poruka se odmah prenosi niz nogu do
bedrenih mišića. Oni se stežu i potkoljenica se pokreće prema naprijed te
dolazi do poznatog nam trzaja. Ako trzaj izostane, živčani sustav vam je u
lošem stanju, i to je ono što liječnik pokušava otkriti.
Zašto prdeži smrde?
Stručni naziv za prdež je flatus, a flatus nastaje bakterijskim djelova
njem u debelom crijevu. Te bakterije fermentiraju neprobavljenu hranu,
oslobađajući dušik, ugljikov dioksid, vodik, metan i sumporovodik.
Posljednja tri plina proizvode se u vrlo malim količinama, no sumporovodik
je poznat po svojem smradu na trula jaja, čak i u malim količinama. Otuda
smrad prdežima. Metan i vodik flatus čine zapaljivim. Možda ste čuli priče
o divljim zabavama na kojima nekog, vjerojatno jako pijanog, uspijevaju
nagovoriti da zapali vlastiti prdež. To nije bapska priča kao što ste možda
mislili. No, ono što u tom času izgleda kao dobra ideja, može imati vrlo
ozbiljne posljedice: ozljede su vrlo bolne i zahtijevaju bolničko liječenje, a
gotovo je jednako bolno objasniti sestri otkuda vam ozljede.
M O G U L I K R A V E S I L A Z I T I N I Z S T U B E ? 127
Sastav flatusa vrlo je promjenjiv. Većina plinova koje progutamo,
osobito kisik, upiju se u tijelu prije no što stignu do crijeva pa do njih
stiže uglavnom dušik. Djelovanjem bakterija nastaje najviše vodika i
metana. No, relativni odnosi ovih plinova koji izviru iz čmara ovise o
nekoliko čimbenika: što smo jeli, koliko smo zraka progutali, kakve
bakterije imamo u crijevima i koliko smo prdež zadržavali.
Što dulje zadržavamo prdež, sadržavat će veću količinu inertnog dušika
jer se ostali plinovi mogu upiti u krvotok kroz stijenku crijeva. Razdražena
osoba koja je progutala mnogo zraka i brzo probavlja hranu mogla bi% u
flatusu imati mnogo kisika jer tijelo ne stiže upiti kisik.
Zašto dobivamo grčeve i kako to da se gotovo uvijek
pojavljuju u stopalima ili potkoljenici?
Grč je neuobičajena i produljena kontrakcija mišića ili skupine
mišića i oblik je hipertonije, pretjeranog tonusa mišića. Uzrokuje ga
nenormalno visoka aktivnost alfaneurona zbog koje mišići ostaju u
kontrakciji usprkos trudu da ih opustimo. To znači da živci koji nadziru
stezanje mišića neprestano šalju signale za stezanje i pobjeđuju čak i
kad pokušate prisiliti mišiće da se opuste.
Ponekad nas grčevi uhvate nakon vježbanja. Razlog tome je što do
mišića ne dolazi dovoljno kisika pa počinju anaerobnu respiraciju ili
anaerobno disanje, disanje bez kisika, kako bi osigurali dovoljno
energije za kontrakciju. No, disanjem bez prisustva kisika nakuplja se
mliječna kiselina koja uzrokuje bol. Bez kisika mliječna kiselina se ne
može razgraditi.
128 P A U L H E I N E Y M O G U L I K R A V E S I L A Z I T I NIZ S T U B E ? 129
ih stanice hrskavice koje su programirane na rast. Kako svaki prst ima
vlastiti specijalni identitet, evolucija je pomoću signalne molekule
mogla programirati svaki prst da raste zasebno.
Svaki je prst izložen drugačijoj koncentraciji signala i zbog toga je
dulji ili kraći od ostalih. Palac je pod najmanjim utjecajem te signalne
molekule i stoga je najkraći.
Toliko o tome „kako", no na pitanje „zašto" teže je odgovoriti.
Možda je tako dana mogućnost veće raznolikosti dodirivanja vršcima
prstiju. Kažem „mogućnost", jer kada većina ljudi svine prste, oni
dolaze u gotovo isti relativan položaj - uvjerite se i sami.
Naposljetku, ljudski prsti su, u usporedbi s prstima drugih vrsta, vrlo
uniformni. Prsti šišmiša su strahovito dugi, no najzačudniji su ptero-
daktili s jednim ogromnim prstom i tri malena.
Porežemo li se na vršku prsta i oštetimo otisak,
hoće li zacijeljeti u onakav
kakav je bio?
Otisci prstiju su preslika utora koji postoje da bi nam olakšali pri
manje i držanje predmeta. Oštete li se ti utori porezotinom, dubina
ureza određuje hoće li vam se otisak vratiti u cijelosti ili ne. Od
dubokog ureza ostao bi ožiljak koji, naravno, nije isti kao i izvorni oti
sak prsta. No, ako je urez plitak, onda će utori i brazde zacijeljeti u
izvorni uzorak - otisak se neće promijeniti bez obzira na ozljedu.
Ako ste u formi, imate više mišićnih vlakana u mišiću i bolja je
opskrbljenost krvlju pa više kisika stiže do mišića i oni mogu dulje vjež
bati a da se ne umore. Također se odvodi višak mliječne kiseline i sma
njuju šanse da će doći do grča. Ako ste u izvrsnoj formi i tokom
vježbanja nikada ne dolazite do faze u kojoj se mliječna kiselina počinje
nakupljati u mišiću, nikada nećete dobiti grč.
Grč nas često uhvati u stopalima ili potkoljenici jer je krvotok u
nogama manje učinkovit u usporedbi s ostatkom tijela. Zbog smanjene
opskrbljenosti kisikom manje kisika dolazi do nogu i zbog nakupljanja
mliječne kiseline veća je vjerojatnost da će doći do grča.
Zašto svaki put kad kihnemo
zatvaramo oči?
Zato što je fizički nemoguće imati otvorene oči i kihati. Kihanje je
refleksna reakcija pod nadzorom autonomnog živčanog sustava, koji
upravlja i radom srca i disanjem i ne može se svjesno kontrolirati.
Postojala je teorija da bi nam, ako ne bismo zatvarali oči dok kišemo,
izletjele oči, no nitko to nije uspio provjeriti. No, to je jedino objašnje
nje; znanstvenici nisu izmislili niti jedno drugo.
Zašto su nam prsti različitih duljina?
Prsti nastaju u embrionalno doba i tada su svi otprilike iste duljine,
ali svaki ima vlastiti „kod" ili identitet. Svi su dugi oko milimetar, a čine
130 P A U L H E I N E Y
Zašto mi ponekad kruli u želucu? Zvuči tako glasno;
čuju li ga i drugi ljudi?
Želudac vam ne kruli ponekad, već čitavo vrijeme i ne samo kad je
prazan. Borborigmi, stručni naziv za kruljenje želuca, uzrokovani su po
kretanjem plinova. Pri gutanju hrane gutamo i zrak, a stezanjem želuca
zrak se premješta. Želudac se više steže i više i glasnije kruli kada smo
razdraženi ili gladni. No, ne brinite, vi ste mnogo bliže svom želucu od
ikoga drugoga i zvuk se do vaših ušiju prenosi kostima i mišićima. Mora
lo bi to biti kruljenje razmjera potresa da bi omelo druge.
Zašto nam se kovrča kosa?
To je jednostavno pitanje, no znanost još uvijek nema cjelovit
odgovor. No, kao i obično, postoji niz teorija.
Znamo što utječe na kovrčavost ili ravnost kose: geni, metabolizam
(tjelesna kemija), rasna pripadnost, prehrana, bolest, stres i šokovi.
Događaji u maternici također mogu imati utjecaja.
Prije se mislilo da je kosa kovrčava zbog oblika folikula: ravna kosa
rasla bi po tome iz ravnog folikula, a kovrčava iz zakrivljenog. Među
tim, ovime se ne može objasniti kako kovrčava kosa jedne osobe može
postati ravna i obratno.
Rast kose ovisi o diobama stanica u papili pri dnu folikula dlake.
Zamislimo rast kose pomoću brojčanika sata. Dijele li se stanice u
odsječku svakog sata jednolikom brzinom, kosa će rasti ravno uvis.
Dijele li se stanice tri sata brže od ostatka, kosa će se prilikom rasta
M O G U L I K R A V E S I L A Z I T I NIZ S T U B E ? 131
savijati prema devet sati. Ako se tada stanice na devet sati počnu brže
dijeliti, kosa će se ponovo savijati prema tri sata i rast će valovito.
Sitne kovrče nastaju kada se stanice dijele brže u ciklusu „punog
sata". Ako se stanice folikula nekoga s kovrčavom kosom odjednom
počnu dijeliti jednolikom brzinom, nastala vlas bit će ravna.
Imaju li jednojajčani blizanci iste otiske prstiju?
Ne. Čak i monozigotni blizanci (blizanci nastali od jednog jajašca)
imaju različite otiske prstiju.
Otisci prstiju oblikuju se prije rođenja i smatra se da na njihov oblik
djeluju prehrana i rast prstiju tokom trinaestog tjedna trudnoće. Kako
se prsti oblikuju, na vršcima nastaju djelići kože koji s vremenom dobi
ju utore. Fetusi s višim krvnim tlakom imat će nabubrene vrške prstiju
pa je vjerojatnije da će uzorak otiska biti vjenčast. lako se prsti tokom
života oštećuju i ranjavaju, uzorci ostaju nepromijenjeni. Otisci prstiju
su uvijek jedinstveni, ne samo za pojedinca, već i za svaki prst. Često
postoje određene sličnosti u otiscima prstiju blizanaca, no to je sve.
Je li moguće da je jedan jednojajčani blizanac
ljevak, a drugi dešnjak?
Upitno je je li služenje određenom rukom genski upravljano.
Statistički gledano, ako su oba roditelja dešnjaci, vjerojatnost da će
132 P A U L H E I N E Y M O G U L I K R A V E S I L A Z I T I NIZ S T U B E ? 133
Koliko mjesečno narastu nokti?
Nokti rastu brzinom od 0,5 mm svakog tjedna. Kako u svakom
mjesecu ima (52 podijeljeno s 12) 4,33 tjedna, nokti rastu brzinom od
2,16 mm mjesečno. Malo brže rastu ljeti, a malo sporije zimi. Nokti na
nožnim prstima rastu neznatno sporije od nokata na prstima ruku.
Od čega je mokraća žuta?
Mokraća je dio vraški pametnog tjelesnog sustava uklanjanja otpa
da, kojim upravljaju bubrezi, a zadaća im je da održavaju stalnu kon
centraciju soli u krvi i filtriraju otpad iz krvotoka. Mokraća se sastoji od
vode, slane vode i otpadnih tvari kojih se tijelo želi riješiti.
Najmasovnija otpadna tvar je amonijak, kojeg stvaraju sve tjelesne sta
nice, a iz krvi dolazi bilirubin, koji nastaje raspadom hemoglobina. Te su tva
ri opasne za tijelo pa bubrezi amonijak pretvaraju u ureju, a bilirubin u žute
urobilogene, te je od njih mokraća žuta. No, pijete li dovoljno vode, možete
razrijediti urobilogene. Zato je mokraća dehidriranih osoba izrazito žuta.
Znam da nam se koža Ijušti svakog dana, no zanima me koliko?
Da, koža nam se svakodnevno Ijušti i stvara priličan nered. Svake
minute oljušti se 30 000 do 40 000 mikroskopski sitnih kožnih stanica,
dijete biti ljevak, tek je 9,5 posto. Ako je jedan roditelj ljevak, broj
skače na 19,5 posto, a ako su oba ljevaci, na 26,1 posto. Znači, ako je
istina da se služenje određenom rukom genski nasljeđuje, jednojajčani
blizanci uvijek bi se morali služiti istom rukom jer imaju identične gene
(genotip im je potpuno isti).
No, neki smatraju da se dijete uči Ijevorukosti ili desnorukosti, ili da
na to utječu uvjeti u maternici, poput neobično visoke razine testos-
terona. Kada bi to bila istina, jednojajčani blizanci mogli bi se služiti
različitim rukama.
Prema dosadašnjim nalazima, čini se da se jednojajčani blizanci
služe istim rukama.
Kako rastu nokti?
Pogledate li nokte, vidjet ćete da im je donji dio ukopan u prst. Taj
se dio nokta zove ležaj nokta i iz njega nokat raste. U ležaju nokta
stanice se dijele i novonastale poguruju starije stanice prema vrhu
nokta. Kada stanica izađe iz ležaja nokta, odumire i prekriva je keratin,
vrlo tvrd protein koji štiti vršak prsta od oštećenja. Nokat, dakle, raste
tako da nove stanice nastale pri dnu poguruju stanice iznad sebe
prema vršku prsta.
Gotovo sve stanice u tijelu nastaju procesom mitoze. Mitoza je
preslikavanje majčinske stanice u identičnu stanicu kćer. Prvo se
udvostručuje genski materijal, a potom stanica proizvodi višak svega
ostalog. Potom sa stanica kida na dvoje, i svaki dio postaje nova,
cjelovita stanica. Tako tijelo raste i obnavlja se, kao i nokti.
134 P A U L H E I N E Y
što čini zapanjujuća 4 kg odumrle kože godišnje. Dio otpada sam od
sebe, ali mnogo se gubi trljanjem o predmete, čak i odjeću. Gdje
završava mrtva koža? Ne treba tražiti dalje od prašine.
No, ne brinite. Nove se stanice neprekidno stvaraju i zamjenjuju otpale.
Gornji sloj kože, onaj koji vidimo, zove se epiderma i sastoji se od četiri ili
pet dobro razlučiva sloja stanica. Dlanovi i tabani izloženi su jačem trošenju
od ostatka tijela i stoga imaju dodatni epidermalni sloj stanica.
Mrtve stanice otpadaju s gornjeg sloja epiderme, zvanog stratum
corneum, kojeg čini dvadeset i pet do trideset slojeva pločastih i tvrdih
mrtvih kožnih stanica. Donji sloj epiderme, stratum basale, sadrži stani
ce koje se neprestano dijele i stvaraju nove stanice koje prolaze prema
površini kroz ostale slojeve epiderme, kao što se ljudi kreću u redu.
Životni vijek kožne stanice je kratak: dva do četiri tjedna nakon što
su nastale, stanice umiru i čekaju da ih skupi usisavač prašine.
Ako nam se koža . stalno Ijušti,
kako to da se tetovaže ne skinu?
Ljudska koža ima dva sloja: vanjski sloj, epidermu, i unutarnji sloj,
dermis. Vanjski sloj debeo je oko četiri do pet slojeva stanica, dok je
dermis mnogo deblji. Prilikom tetoviranja, boja se uštrcava duboko u
stanice dermisa u donjem sloju kože. Dermis je relativno stabilan sloj i
vrlo se malo mijenja tokom života. U vanjskom sloju, sve se stanice
zamjenjuju, no u donjem sloju mijenjaju se samo pojedinačne
molekule, ne čitave stanice. Jednom kada se tetovirate, to je to, i neće
vam tjelesna kemija pomoći da se riješite tetovaža.
M O G U L I K R A V E S I L A Z I T I NIZ S T U B E ? 135
Imaju li ćelavi ljudi prhut?
Da, imaju. Loša sreća, zar ne? Prhut uzrokuju bakterije, plijesan i
gljivice na glavi koji mogu djelovati na kožu glave bez obzira na pri
sustvo ili odsustvo kose. No, prhut češće dobivaju ljudi s kosom jer se
u kosi lakše zadržavaju toplina i vlaga koje pružaju idealne životne
uvjete gamadi i sličnome.
Zašto mi ruke smrde nakon što sam
držao kovanice?
Tu se skriva mnogo kemije, a većina reakcija odvija se između znoja
na vašim rukama i metala od kojeg su kovanice napravljene.
Sastav znoja mijenja se ovisno o tome što ste jeli. Ako su vam obro
ci bogati proteinima, tada će u vašem znoju biti mnogo dušikovih spo
jeva, poput amonijaka, a oni stvaraju nove spojeve prvenstveno u do
ticaju s bakrom iz kovanica.
Kovanice proizvode različite mirise kod različitih ljudi. Stavite li
kovanicu u ruku treniranog sportaša (za kojeg pretpostavljamo da se
natrpao proteinima kako bi osigurao snagu i izdržljivost), njegova će
ruka jače mirisati od ruke smirene osobe koja izbjegava meso i sir. Isto
tako, sportaš bi mogao jače reagirati na kovanicu nego sportašica jer
ima više testosterona koji ograničava kiselost tijela što pokazuje
povećana količina dušikovih spojeva u njegovu znoju.
136 P A U L H E I N E Y M O G U L I K R A V E S I L A Z I T I N I Z S T U B E ? 137
Bi li mi u svemiru curio nos?
Prema NASA-i, astronauti se redovito žale da imaju „teške" glave,
osobito tokom prvih nekoliko dana u mikrogravitaciji. Uzrok bi mogao
biti taj što se u bestežinskom stanju tekućine iz njihovih nogu i trbuha
penju u prsni koš i glavu. No, u svemiru nos ne može curiti jer nema
sile teže koja bi tekućinu povlačila prema dolje. Umjesto toga, sav višak
tekućine ostaje u sinusnim šupljinama astronauta dok ne ispuše nos,
kada tlak istjeruje tekućinu.
Je li štetno jesti šmrklje?
Mislim da ne. Zapravo ih jedemo čitavo vrijeme. Sluz, stručno ime
za šmrklje, luče stanice koje oblažu dišni sustav i neprestano je guta
mo jer ju sitne dlačice zvane cilije polagano pomiču prema stražnjoj
strani grla. Sluz je sve samo ne škodljiva, ona je obrambeni mehanizam
koji hvata pelud, prašinu i bakterije koji se nalaze u zraku koji udišemo
i bolje je da završe u želucu nego u plućima.
Pretpostavljam da bi jedenje sluzi moglo biti opasno samo ako bi u
njoj bila uhvaćena neka vrlo patogena bakterija iz zraka, no rizik od
toga je malen, a okoliš u želucu vrlo nepovoljan pa je preživljenje štet
nih klica malo vjerojatno. Dakle, s obzirom na to da goleme količine
sluzi koju proizvodite ionako progutate, prečac do vašeg želuca nema
nekog utjecaja.
Postoji li razlog zbog kojeg je većina
opernih pjevača tako debela?
Postoji teorija da prekomjerna težina pogoduje glasu. Da bismo
proizveli zvuk kojeg nazivamo glasom, mnogi dijelovi tijela moraju
surađivati, no najvažniji su grkljan i glasovna šupljina.
Glas nastaje titranjem glasiljki u grkljanu. Vanjska površina glasiljki,
mukoza, ublažuje sudaranje glasiljki dok titraju. Neka istraživanja
pokazala su da se debljom i masnijom mukozom glas učinkovitije pret
vara iz zračne struje iz pluća u jak i snažan glas. Ako je pretilost
praćena nakupljanjem masnog tkiva u mukozi, tada bi pretili ljudi
zaista mogli imati snažniji glas.
Zašto nekim ljudima pupak strši prema van,
a nekima ne?
Sve se to određuje u prvih nekoliko tjedana nakon rođenja. Pupkovina,
koja u maternici povezuje majku i dijete, dijete opskrbljuje kisikom i hra
njivim tvarima. Pri porodu pupkovina se prerezuje, a hoće li pupak stršati
ili ne odlučuje se prema načinu na koji se zatvara šupljina pupkovine.
Ukoliko se trbušni mišići u potpunosti ne zatvore, imat ćete „stršeći"
pupak. Zatvore li se potpuno, imat ćete „uvučeni". Za budući oblik pupka
važan može biti i način na koji je pupkovina prerezana. Vjerojatnije ćete
imati „uvučeni" ukoliko je rez čist i ako je preostalo samo malo pupkovine.
„Stršeći" će nastati ako je ostalo malo više pupkovine.
138 P A U L H E I N E Y
Zašto alkohol izaziva opijenost? I u kojem nam slučaju bude zlo?
Alkohol u velikim količinama može biti otrovan. Utječe na rad mož
danih stanica, neurona, i na to kako mozak koristi tri kemijska spoja:
gamaaminomaslačnu kiselinu (GABA), serotonin i dopamin. Ta su tri
spoja neuroprijenosnici, što znači da prenose signale od jedne živčane
stanice do druge, aktivirajući i deaktivirajući ciljne stanice.
Alkohol uzrokuje povećanje razine serotonina, koji pak uzrokuje osjećaj
veselja i to je jedan od razloga zbog kojeg je opijanje neposredno ugodno
za opijenog. S druge strane, GABA inhibirá i usporava mozak što pridonosi
osjećaju opijenosti. Dopamin također regulira osjećaj zadovoljstva, no od
govoran je i za koordinirano kretanje i zbog toga posrćemo kada smo pod
utjecajem alkohola. Iz istog razloga ne smijete voziti ako ste pili.
U velikim količinama alkohol može oštetiti niz organa, uključujući i
jetru, no tijelo je svjesno otrovnosti. Male količine alkohola će se tolerirati,
no ako pretjeramo, prva reakcija bit će povraćanje. Naravno, tako nećemo
izbaciti baš mnogo alkohola, jer se do ove faze većina alkohola apsorbirala
u tijelu. Jedina mogućnost je oporavak na uobičajen način - mamurluk.
Zašto, kada smo mamurni, uvijek osjećamo
potrebu za hranom bogatom škrobom i mastima?
Alkohol ima nekoliko učinaka na tijelo i svi na kraju izazivaju glad.
Kao prvo, oponaša djelovanje inzulina i smanjuje šećer u krvi. To je
M O G U L I K R A V E S I L A Z I T I NIZ S T U B E ? 139
tindardni način na koji tijelo poručuje da je gladno, i mi se prema
ti >me ravnamo.
Alkohol također potiče lučenje sline i probavnih sokova, javlja se
takozvani „učinak aperitiva", i znanstvenici smatraju da i to pridonosi
11 ijt< .iju gladi.
Alkohol je i diuretik, što znači da potiče uklanjanje tekućine iz tijela i
dovodi do manjka vode ili dehidracije. Ako ste popili dovoljno da budete
m.imurni, vjerojatno ste i teško dehidrirani pa hipotalamus potiče osjećaj
MJi. Ljudi često zamijene osjećaj žeđi i gladi jer oboje nastaju kao posljedi-
< ,i stimulacije lateralnog hipotalamusa, dijela mozga koji nadzire tempera-
11 u u, glad, žeđ, količinu vode, emocionalnu aktivnost i san.
Da bismo se riješili mamurnosti, potrebna nam je hrana, a nema
boljeg načina da brzo nahranimo tijelo nego šopajući ga mastima.
Masti se brzo tope u ustima i otpuštaju okus, no i zadržavaju ga dulje,
\<\ko da možemo uživati u okusu dugo nakon što hrana više nije u usti
ma. Smatra se da hrana bogata mastima i šećerom potiče stvaranje
.idrenalina, a to su prirodni tjelesni analgetici i otpuštanjem uzrokuju
ugodu. Možda su dobri i za bolne glave!
Zašto se brže napijemo od mjehurića
u šampanjcu?
Alkohol je prilično mala molekula i brzo se upije u krvotok.
Mjehurići ugljikova dioksida omogućuju još brže upijanje jer miješaju
.ilkohol u ustima, želucu i crijevima. U pokusu u kojem su ljudi pili is
hlapjeli šampanjac i šampanjac s mjehurićima, oni koji su pili ishlapjeli
imali su tek polovicu alkohola u krvi.
1 *0 P A U L H E I N E V
e
O °
o
Kako to da tijelo dobije na težini više no što teži hrana
koju smo pojeli? Pojedem li kilogram čokolade,
hoću li dobiti više od tog jednog kilograma kojeg sam pojeo?
Pojedem li kilogram jabuka, hoću li dobiti manje?
Ne možete dobiti na težini više no što teži hrana koju ste pojeli. To
bi narušilo zakone termodinamike i zakon očuvanja mase i energije.
Dio energije dobivene hranom koristimo i za probavu i obradu te hrane
u tijelu.
M O G U LI K R A V E S I L A Z I T I NIZ S T U B E ? 141
Vrlo je teško izračunati koliko biste dobili na težini od jednog kilo
grama određene hrane. Kao prvo, to ovisi o vašem metabolizmu jer se
pojedinci razlikuju po načinu na koji im metabolizam radi i brzini
k p j o m se hrana iskorištava. Metabolizam je ravnoteža između raz
rađene hrane iskorištene za dobivanje energije i sintezu proteina, te
l-oličine hrane koja je uskladištena u tijelu. Na tu ravnotežu utječu
c'imbenici poput tjelesne mase, količine energije utrošene na vježbanje
ili održavanje topline i dobi, jer stariji ljudi imaju sporiji metabolizam.
Tako da netko tko pojede kilogram čokolade možda neće dobiti ni kilu,
dok netko drugi hoće. Ne može se reći koliko bi netko dobio ako pojede kilo
gram čokolade jer svatko troši drugačiju količinu energije dnevno, no može
se reći koliko energije sadrži kilogram čokolade. Evo kako se to računa.
Četiri osnovna sastojka hrane su ugljikohidrati, proteini, masti i
voda. Hrana sadrži i vitamine i minerale, no u znatno manjim
količinama. Koliko određena hrana nosi u sebi energije, ovisi o rela
tivnoj količini ugljikohidrata, proteina, masti i vode.
Na poleđini pakiranja hrane možete pročitati količinu energije u kalori
jama ili kilokalorijama (kcal), koje se također koriste, iako kcal znači jed
nostavno 1000 kalorija. Jedna kalorija odgovara količini energije potrebne
da se jednom mililitru vode podigne temperatura za 1°C pri 15°C. Kada
ljudi govore o količini kalorija u hrani, zapravo misle na kilokalorije koje se,
što je pomalo zbunjujuće, skraćeno nazivaju kalorijama.
Komad prosječne mliječne čokolade od 100 g sadrži oko 7 g pro
teina, 54 g ugljikohidrata, 34 g masti i 5 g vode, što čini 550 kcal
energije. 100 g jabuka sadrži 0,2 g proteina, 15,4 g ugljikohidrata,
0,35 g masti i 84 g vode, što čini 60 kcal energije.
Prosječni odrasli muškarac dnevno treba 2 500 kcal i ako bi uspio
pojesti kilogram čokolade, pojeo bi 3 000 kcal viška koje bi tijelo
pohranilo kao zalihu masti ili ugljikohidrata.
Učinak šampanjca može se
umanjiti ako ga pijemo iz
široke i plitke čaše. Visoka
i uska čaša sprečava
ugljikov dioksid da
pobjegne i zadrža
va moć šam
panjca.
142 P A U L H E I N E Y
Koliko dugo čovjek može ostati budan?
Službeni svjetski rekord u budnosti je 264 sata, jedanaest dana, a
postavio ga je 1964. godine sedamnaestogodišnji student Randy
Gardner. Nadzirali su ga stručnjaci za spavanje i izgleda da je imao malo
ili ništa negativnih posljedica. Ostali ispitanici uglavnom su ostajali budni
u strogo nadziranim laboratorijskim uvjetima oko osam do deset dana.
lako nitko od ispitanika nije doživio teže zdravstvene, neurološke ili
fiziološke probleme, svima su, što dulje nisu spavali, koncentracija,
motivacija i percepcija bivale sve slabije. Kratke epizode promijenjene
svijesti, zvane mikrosan, bivale su sve češće. Uslijedio je gubitak kogni
tivnih i motoričkih funkcija. To znači da iako ostajemo nekoliko dana
„budni", kognitivno stanje bit će nam oslabljeno.
Može li se nekog održati budnim dovoljno
dugo da od toga umre?
Da, može! Proveden je pokus na štakorima s rotirajućim stolićem koji bi
se počeo okretati čim bi moždani valovi glodavaca odali da tone u san te bi
se tako prisiljavalo glodavca da ostaje budan. Nakon tjedan dana, štakori su
počeli pokazivati znakove iscrpljenosti: na repu i šapama su im izbijale lezije,
postajali su razdražljivi i temperatura tijela pala im je jer su se nastojali zagri
jati više no inače. Jeli su dvostruko više nego inače, no izgubili su 10 do 15
posto tjelesne težine. Nakon otprilike sedamnaest dana bez sna, ugibali bi. Iz
toga se može zaključiti da je san gotovo jednako važan za život kao i hrana.
Vrlo je vjerojatno da bi se nešto slično dogodilo i ljudima.
M O G U L I K R A V E S I L A Z I T I NIZ S T U B E ? 143
Zašto su usne nekih ljudi crvene,
a drugih ružičaste?
Površinski sloj kože na usnama prozirniji je od onog na licu jer
sadrži manje keratina, tvrdog proteina koji čini velik dio kože, noktiju i
kose. Zbog toga su kapilare u usnama vidljivije i otuda crvena ili
ružičasta boja usana. Jačina boje ovisi o debljini kože pojedinca i
količini kapilara u usnama. Što je više kapilara i što je koža tanja,
crvenije su usne.
Boja usana ovisi i o melaninu, pigmentu koji koži daje boju. lako u
usnama imamo mnogo manje melanina nego u preostaloj koži, što
čovjek ima više melanina, usne izgledaju više ljubičasto ili smeđe.
Količina melanina u koži je nasljedna, tako da genetika igra bitnu
ulogu u određivanju boje usana. No, treba imati na umu da vjerojatno
na boju i debljinu kože utječe mnogo gena, tako da ne možemo reći
hoće li usne djeteta izgledati kao usne roditelja.
Zašto trepćemo?
Treptanje je važnije nego što se na prvi pogled čini. Naravno, moramo
treptati da bismo očistili i navlažili oko: svaki put kad se očni kapci sklope,
slani sekret suznih žlijezda prevlaci se preko površine oka i ispire sitne
cestice prašine te podmazuje izloženi dio očne jabučice. Trepnemo svakih
četiri do šest sekundi, no u posebno nadražujućim uvjetima, poput zadim-
Ijtne prostorije, trepćemo češće da bi oči ostale čiste i vlažne.
Ipak, ukoliko je svrha treptanja održavanje rožnice oka čistom i
vlažnom, trepćemo češće, nego je potrebno. Dojenčad trepće tek svaku
144 PAUL HEINEY
minutu, no odrasli trepću deset do petnaest puta u minuti.
Znanstvenici smatraju da treptanje ima veze sa skupljanjem informaci
ja jer su pokusi pokazali da rjeđe trepćemo kada informacije do nas
dolaze brzo i u velikim količinama, a češće kada toliko ne primamo.
Treptaji su poput umne interpunkcije i pokazuju stanku u moždanoj
aktivnosti. Čitamo li nešto zanimljivo, treptat ćemo tri do osam puta u
minuti, za razliku od petnaest treptaja u minuti kada se ne bavimo
aktivnošću koja zahtijeva pozornost. Također je vjerojatnije da ćemo
treptati kako pogledom prelazimo sa stranice na stranicu ili s kraja
retka na početak sljedećeg.
Svi treptaji nisu jednaki. Znanstvenici su dokazali da se brzina i tra
janje treptanja mijenjaju ovisno o uvjetima u kojima se nalazimo.
Ustanovljeno je da piloti Royal Air Forcea, dok u simulatorima nadlijeću
„domaći" teritorij, trepću češće i oči drže dulje zatvorene nego dok
lete nad „neprijateljskim" teritorijem. Piloti su najrjeđe treptali pri slije
tanju ili kada su ih opazili neprijateljski radari i kada su pokušavali otkri
ti i izbjeći rakete.
Koliki dio života provedemo zatvorenih
očiju zbog treptanja?
Treptaj traje oko 0,3 do 0,4 sekunde. Trepnemo oko pet puta u
minuti, svake minute otprilike osamnaest sati dnevno. To čini pola sata
dnevno, a to je pet godina prosječnog života.
MOGU LI KRAVE SILAZITI NIZ STUBE? 145
Zašto bebe mogu istovremeno disati
i gutati, a odrasli ne?
U ždrijelu imamo dvije odvojene cijevi: hrana u želudac odlazi jed
njakom, a zrak u pluća dušnikom. Na vrhu, blizu ustiju, cijevi se
povezuju. Problem nastaje kada hrana uđe u dišne puteve i blokira ih,
mogli bismo se ugušiti i umrijeti. Zbog toga smo razvili refleks koji nam
onemogućuje da istovremeno dišemo i gutamo.
Bebe mlađe od šest mjeseci nemaju taj refleks i zato mogu istovre
meno gutati i disati. Pa zašto to nije opasno za njih? Razlog je taj što
je otvor dušnika kod beba smješten mnogo više u ždrijelu nego kod
odraslih. Kada sišu, mlijeko sa svake strane ždrijela otječe u jednjak,
bez da odlazi u dušnik. Rastom djeteta, oblik ždrijela se mijenja i razvi
ja se spomenuti refleks. Nitko zapravo ne zna kako do toga dolazi, no
čini se da je nemogućnost istovremenog disanja i gutanja „normalno"
stanje koje se „isključuje" u dojenačkoj dobi.
Kako to da smo pretežno čvrsti
ako imamo toliko vode u sebi?
Tijelo odrasle osobe sadrži oko 55 do 60 posto vode, no neki
dijelovi tijela imaju više vode od drugih. Mozak i koža sadrže 70 posto
vode, krv 80 posto, a pluća gotovo 90 posto.
Pretežno smo čvrsti jer vodu nosimo ili u stanicama ili u organima, a
bez nje kemijske reakcije koje nas održavaju živima ne bi bile moguće.
146 P A U L H E I N E Y
Tekućina također daje oblik stanicama, a to znači da bismo, ako bi nam
uklonili svu vodu smrzavanjem i sušenjem, izgledali smežurano.
Mnogo vode ima i u krvi, gdje je pomiješana s raznim krvnim stani
cama, poput eritrocita, bijelih krvnih stanica, krvnih pločica itd. Krv je
tekuća zbog vode i voda joj omogućuje tok krvnim žilama do svih
dijelova tijela i izvršavanje vitalnih bioloških funkcija.
Popijem li malo vode dok dubim na glavi,
hoće li završiti u želucu? "
Sve što pojedemo ili popijemo završava u želucu, bez obzira na
položaj u kojem se nalazimo. Hranu u želudac ne vuče gravitacija,
nego niz refleksa koje nadzire mozak.
M O G U L I K R A V E S I L A Z I T I NIZ S T U B E ? 147
Usta ne vode samo u želudac već i u nos i pluća, tako da je važno
da jednom kada progutamo hranu ili piće, oni ne završe na krivom
mjestu. Gutanje okida refleks pri kojemu je jedini put koji ostaje
otvoren otvor jednjaka, cijevi koja usta povezuje sa želucem. Mišići jed
njaka se stežu i osiguravaju da se hrana i piće kreću u pravom smjeru,
prema želucu, a to se događa čak i ako dubimo na glavi. Ponekad
refleks zakaže, primjerice, ako jedemo i istovremeno govorimo, i
komadić hrane ili pića može zalutati i možemo se zagrcnuti.
Zbog refleksa gutanja astronauti mogu jesti u bestežinskom stanju,
lako plove po svojim zračnim letjelicama, hrana će im završiti u želucu.
Zašto su novorođeni dječaci osjetljiviji
od djevojčica?
Reklo bi se da neće biti neke razlike, no muška novorođenčad je
zaista osjetljivija od ženske.
Postoje samo teorije o tom pitanju. Neki smatraju kako je moguće
daje hormonski okoliš u maternici nepovoljniji za mušku djecu. Razlog
tome je što muška djeca, da bi nadišla utjecaj majčina estrogena,
moraju početi proizvoditi testosteron što je prije moguće, a to zahtije
va brzo nastajanje testisa. Da bi to postigli, muški fetusi moraju imati
brži metabolizam od ženskih i to ih možda čini osjetljivijima.
Također je moguće da onečišćivači iz okoliša, poput PCB-a5 i deter-
genata, „glume" ženski hormon estrogen i oštećuju muški rasplodni su
stav fetusa koji se razvija u maternici. No, čini se da priroda prepoznaje
ovaj problem pa ranjivost dječaka nadoknađuje većom vjerojatnošću da
'• PCB-i (poliklorirani bifenil) vrlo su stabilni (i stoga vrlo opasni) organski onečišćivači. Koriste se kao sastojci maziva, boja, pesticida, u industriji papira itd. (nap. prev.).
150 PAUL HEINEY
koju se može naći na obalama Nila, a to je bakterijama neprivlačno.
No, suha sjevernoafrička klima ipak je glavni razlog zbog kojeg su
Egipćani tako uspješno čuvali svoje mrtve.
U suvremenom balzamiranju koriste se otapala poput formalde-
hida, fenola, metanola, etanola i slično. Krv se izvlači iz tijela ubriz
gavanjem tekućine za balzamiranje crpkom u krvotok. Tekućina za
balzamiranje sadrži dezinfekcijsko sredstvo fenol, koje ubija mikrobe
prisutne u tijelu, i konzervans, formaldehid, koji fiksira stanice.
Dodatkom formaldehida zaustavlja se sva biološka aktivnost i
unakrsno se povezuju proteini i druge molekule fiksirajući strukture.
Ovim postupkom balzamiranja raspadanje se može zaustaviti deset
ljećima.
Zašto ne istrunemo prije smrti?
U svojim tijelima imamo bijele krvne stanice, protutijela i antioksi-
dante koji su aktivni cijelog života i u svim dijelovima tijela. Djeluju u
krvi i između drugih stanica u za to određenim područjima. Zadatak im
je pronaći i ubiti sve „strano".
Čim umremo, prestaje opskrba stanica kisikom, tako i stanica
imunološkog sustava. To znači da će mikrobi u tijelu početi slobodno
živjeti. Uskoro čitavo tijelo postaje „hranidbena podloga"; naše mrtve
tjelesne stanice ne mogu zadržati oblik i sadržaje pa se izlijevaju stvara
jući „juhu" kojom se mikrobi hrane. Do ove točke, raspadanje tijela
već je poprilično odmaklo.
Za života nas i koža štiti od truljenja jer je ona fizička granica prema
mikrobima. No, mrtva koža gubi strukturu a time i obrambenu funkciju.
MOGU LI KRAVE SILAZITI NIZ STUBE? 151
Proces raspadanja neobično je brz. U vrućim i vlažnim uvjetima do
raspadanja može doći u jednom danu. U hladnijim, sterilnijim uvjetima,
kao u mrtvačnici, proces se usporava i može trajati mjesecima.
Je li moguće živjeti zauvijek?
Pozabavimo se, za početak, teoretskim, a potom stvarnim svijetom.
Prema Einsteinovoj teoriji relativnosti, nemoguće je putovati brzinom
svjetlosti, no što smo joj bliži, imamo dojam da nam vrijeme prolazi
sporije nego ljudima na Zemlji. Teoretski biste si mogli, putujući tako
velikom brzinom, usporiti vrijeme dok svi na Zemlji ne umru. No, vama
bi se i dalje činilo da vam život prolazi jednako kao da ste ostali kod
kuće. Vi osobno ne biste imali dojam da ste živjeli vječno.
S biološkog stajališta mnogo je razloga zbog kojih ne možemo živ
jeti vječno. Prvi je taj što u svojem tijelu imamo stanice koje se ne dijele,
primjerice, živčane, moždane i koštane stanice. Kada one zbog
trošenja i oštećenja odumru, ne mogu se zamijeniti. U stanicama koje
se mogu razmnožavati, dijeliti i stvarati svoje kopije mogu se prilikom
diobe potkrasti greške zbog čega nastaju mutacije. Svaka generacija
može naslijediti greške. Što dulje živimo, stvara se više kopija stanica,
a više kopija znači više mutacija. Naposljetku neće biti dovoljno „pot
puno funkcionalnih" stanica da nas održe živima.
7
Kuhinja i dom
Žele, dijamanti prašak za slatke deserte
154 P A U L H E I N E Y
Godinama sam svojoj djeci pravila žele od ananasa.
Koristila sam ananas iz limenke. Onda sam pomislila kako je
svjež ananas zdraviji i pokušala sa svježe narezanim.
No^ dobila sam zdjelu juhe, a ne žele. Sto se dogodilo?
Cijelu zabavu su vam upropastili enzimi. Ananas sadrži enzim papain
koji razgrađuje proteine na male komadiće. Želatina, od koje je žele
drhtav, je protein i papain će ga vrlo rado razgraditi pa se žele neće skru
titi. Po čemu je ananas iz limenke drugačiji? Dio procesa konzerviranja
uključuje zagrijavanje ananasa, a visoka temperatura uništava papain. Pro
tein želatina ostaje netaknut i konačni rezultat je savršeno drhtav žele.
Nemojte sad misliti da je papain potpuno loš. Zbog svoje sposob
nosti da razgrađuje proteine može omekšati meso koje je tvrdo zbog
jednog drugog proteina, vezivnog kolagena. Proteini otopljeni u
svježem pivu također se uklanjaju papainom.
Oprez: žele nemojte raditi niti sa svježim kivijem, smokvama i man-
gom. Oni također sadrže papain i žele se neće skrutiti.
Imam banane, stare samo nekoliko dana, koje su pocrnile.
Jesu li mi prodali trulo voće?
Ne, vjerojatno nisu. Opet su u pitanju enzimi; ne vole vas baš, zar
ne? Banane su tropsko voće koje, prije naših hladnjaka, nije upoznalo
M O G U L I K R A V E S I L A Z I T I NIZ S T U B E ? 155
ništa osim toplog sjaja sunca. Jednostavno nisu smišljene za hladnoću,
za razliku od jabuka ili krušaka koje sretne mogu tjednima sjedi
ti u hladnjaku. Banane imaju opnu koja zadržava raspadnute
stanice i sve što iz njih iscuri, između ostalog i enzime u
pohodu na nešto što bi mogli uništiti. Jedan od enzima,
polileniloksidaza, stupa u reakciju s taninima koji su
inače u zasebnom odjeljku stanice. Reakcijom se
nakupljaju smeđi produkti i dobivate svoju
crnu bananu.
Idealna temperatura za po
hranjivanje banana je
13,3°C. Ispod 10°C ba
nane će pocrniti pa sav
jetujem da ih za hladnih
noći dobro umotate.
Zašto su kocke leda mutne, ako je voda
od koje nastaju prozirna?
Tri su razloga i sva tri lijepo pokazuju što se događa kada stavljate
prepreke zrakama svjetlosti. Kao prvo, kocka leda nije jedan veliki
kristal, već mnoštvo malih koji pružaju jednako toliko prilika za ogib
svjetlosti na rubovima. Drugo, atmosferski plinovi poput ugljikova
dioksida, kisika i dušika topljiviji su u hladnoj vodi. Kako se voda hladi
prema točki ledišta, mjehurići plina ostaju zarobljeni u njoj. Neki su vrlo
MI ni, ali ipak dovoljno veliki da se svjetlost može na njima lomiti. Treće,
čak i u kocki leda mogu ostati mali džepovi nezaleđene tekuće vode,
156 P A U L H E I N E Y M O G U L I K R A V E S I L A Z I T I N I Z S T U B E ? 157
Stavimo li kap mlijeka u sredinu šalice kave
i počnemo li šalicu okretati, kap mlijeka će mirovati,
a kava će se okretati. Zašto?
Patite li ponekad od inercije? To je osjećaj da vas se, bez obzira na
to koliko vas netko pokušavao pogurnuti ili koliki pritisak svijet vršio na
vas, jednostavno ne može pomaknuti s mjesta. Pa, kava je inertna,
inercija je nastojanje da se ostane miran. Plešete li uokolo sa šalicom
kave, šalica će se pokoravati sili kojom djelujete na nju, ali kava neće,
ona će nastojati ostati u svom prvobitnom položaju. No, ipak će se
malo pomicati zbog trenja između kave i šalice. Između kave i mlijeka
nema trenja, pa kap mlijeka ostaje na mjestu.
Primijetio sam da kada pripremam tople napitke,
čajnik utihne neposredno prije no što voda
u njemu zavrije. Zašto?
Zagrijavanjem vode otopljeni plinovi počinju izlaziti iz otopine i to
čujemo kao tiho psikanje koje je prvi znak da se stvari zakuhavaju.
Neposredno prije nego voda zavrije, svi otopljeni plinovi su izašli i više
nema mjehurića, pa čajnik utihne. Uživajte u miru dok traje, jer kad
voda zavrije, konvekcijske struje u vodi postaju vrlo snažne i voda
ponovo postaje bučna.
a to je još jedna prilika za lom svjetlosti. Kada svo troje zbrojimo, posta
je jasno da je vjerojatnost da svjetlost nepromijenjena prođe kroz
kocku leda vrlo mala.
Koja je razlika između ogiba ili d/frakcije i loma ili refrakcije? Di-
frakcija, ili ogib, je ono što vidite kada svjetlosni val skrene za rub neke
prepreke, a refrakcija, ili lom, je svijanje svjetlosti pri prolasku iz jednog
sredstva u drugo.
Uzmemo li dvije šalice kave, jednu zagrijanu na 40 °C,
a drugu na 30 °C, i obje stavimo
u zamrzivač, koja će se prije zamrznuti?
Možda se čini protivno zdravom razumu, no ona toplija će se za
mrznuti prije. Naime, molekule tople vode imaju dovoljno energije da
napuste površinu vode u obliku pare i na taj način vodi oduzimaju
toplinu. Molekule hladne vode nemaju dovoljno energije i ne mogu
toliko često napuštati površinu vode. Stoga, iako je topla voda toplija,
gubi toplinu mnogo brže jer njene molekule imaju više energije. Dakle,
topla voda gubi energiju brže od hladne, dostiže je, prestiže i prva
dosiže točku ledišta. To je poznato već dugo vremena. Aristotel (384.
pr. n. e. - 322. pr. n. e.) je u svojoj Meteorologiji napisao: ,,Mnogi ljudi,
kada žele brzo ohladiti vodu, stavljaju je na sunce. Kada se stanovnici
utaboruju na ledu da bi lovili ribu [buše rupu u ledu da bi kroz nju
mogli pecati] oko štapova izlijevaju toplu vodu jer se ona brže zaledi,
a led koriste kao olovo da bi učvrstili štap."
158 P A U L H E I N E Y
Primijetio sam da ako izvadim šalicu kave
iz mikrovalne pećnice i ubacim u nju žlicu,
odmah će provrijeti. Jesu li to čarolije na cijelu?
Odgovor je sljedeći: to je opasno! Morate biti jako oprezni dok to
radite jer su se neki na taj način ozbiljno ozlijedili. Morate razumjeti
ponešto o tome kako mikrovalna pećnica zagrijava hranu pa ćete uvi
djeti opasnost. Za razliku od uobičajenog zagrijavanja, mikrovalne ne
prodiru duboko u ono što griju. Posljedica toga je da neki dijelovi vaše
šalice kave mogu biti iznad točke vrelišta, dok drugi slojevi mogu još
uvijek biti hladni. Kada u kavu ubacite žlicu, unijeli ste pomutnju i
hladni slojevi mogu u iznenadnom doticaju s vrućima naglo zavrijeti ili
premašiti točku vrelišta. Umjesto da tekućina postupno isparava kao
kod uobičajenog zagrijavanja, ovako nastala para iznenada eruptira iz
kave i ako ste joj na putu, vruća kava završit će na vama. Moglo bi vas
i boljeti.
M O G U L I K R A V E S I L A Z I T I N I Z S T U B E ? 159
Mikrovalna pećnica daje dodatnu energiju molekulama vode
i zato voda zavrije. Ako bih im na neki drugi način dao
dodatnu energiju, primjerice, lupajući šalicom o stol, i ako bih to radio dovoljno dugo,
bi li voda zavrijela?
Zar zaista mislite da je to tajna koju su tipovi koji rade mikrovalne
u Panasonicu čuvali svih ovih godina? Mikrovalno zračenje ima
frekvenciju koja uzrokuje vibracije molekula vode i voda se zbog njih
zagrijava. U čajniku, energija se s grijaće ploče prenosi na molekule
vode na površini i omogućuje im da iz tekućine prijeđu u plin i po
bjegnu kao vodena para. Lupanje šalicom također prenosi energiju, no
većinom na šalicu koja će se, barem u teoriji, zagrijati. Isto je, u teori
ji, točno i za kavu, no zagrijavanje će biti minimalno jer je prijenos
energije neučinkovit. Ako želite šalicu teoretske kave, lupajte njome o
stol jedan do dva milijuna godina. U protivnom pristavite čajnik.
Želim li vruće mlijeko u kavi, moram paziti da se ne prelije
iz posude dok ga zagrijavam i ne napravi grozan nered.
Zašto je mlijeko takav davež?
Prvo, trebate znati da je mlijeko dobra namirnica: sadrži vitamine
i masti bitne za rast tijela. Mlijeko sadrži i proteine građene od dugih
160 P A U L H E I N E Y
aminokiselinskih lanaca, osnovnih građevnih jedinica našeg tijela.
Kada se mlijeko zagrijava, proteini se odmataju i omataju mjehuriće
zraka koji se izdižu iz mlijeka, zaustavljaju ih i oni ne mogu pobjeći
tako brzo kao što bi pobjegli iz vode. Naposljetku dobivate gomilu
mjehurića koji ne mogu nikuda osim dizati se u posudi i preliti preko
nje na upravo očišćeni štednjak. Da mlijeko nije tako hranjivo, ne bi
bilo takav davež.
Bitna je i površinska napetost. Površinska napetost vode vrlo je veli
ka. Zamislite površinu vode kao napetu rastegnutu gumu koja se,
nakon što mjehurić zraka prođe kroz nju, nastoji vratiti u svoj osnovni
oblik, brzo se zatvoriti. Mlijeko, naprotiv, ima malu površinsku nape
tost pa u njemu mjehurići ostaju dulje nego u vodi. Zbrojite li to i
omatanje proteinima, bit će vam jasno zašto se mjehurići vrućeg mlije
ka ne predaju bez borbe.
Ako baš želite dokazati važnost površinske napetosti, dodajte u
posudu u kojoj zagrijavate vodu malo sredstva za pranje posuđa te
pristavite. Ponašat će se kao mlijeko.
Zašto rižine pahuljice počnu pucketati
kad im dodam mlijeko? I zašto prestaju?
Za sve je kriv zarobljeni zrak. Želite li to provjeriti, uzmite jednu
pahuljicu, koja je zapravo ekspandirana riža, i pažljivo je prepolovite.
Što ste našli? Uglavnom zrak. Kada nalijete mlijeko, ono ulazi u
pahuljicu, zamjenjuje zrak i stvara zvuk. Hoćete li čuti krc, hrsk ili puc,
ovisi o tome koliko brzo zrak izlazi ili, obratno, koliko brzo mlijeko
M O G U L I K R A V E S I L A Z I T I N I Z S T U B E ? 161
ulazi. Što je pahuljica
svježija, iskustvo gov
ori, glasnija će biti eks
plozija. Naravno, kada
mlijeko zamijeni sav
zrak, predstava je go
tova i ostatak doručka
provest ćete u potpu
noj tišini.
Zašto se komadići čokolade u keksima ne otope
dok ih pečemo?
To nije ista čokolada kao ona u tabli, već su nešto petljali oko nje,
ili, kako se to kaže, prilagođavali je. U procesu prilagođavanja čokola
da se nekoliko puta zagrijava i hladi dok ne poprimi kristaliničnu struk
turu i ne postane stabilnija. Pri tome dobije i blistav sjaj i hrskavu
površinu te se ne otapa lako kao obična čokolada. Sjetite se i da tijesto
za kekse drži komadiće čokolade na mjestu, tako da čak i kada bi se
otopila, ne bi mogla nikuda pobjeći.
Zašto mi uvijek navru suze na oči kad režem luk?
Opet enzimi! Kada razrežete luk, oslobađaju se enzimi alinaze. Miris
luka potječe od sulfoksida, a kada dođu u doticaj s oslobođenim enzi
m e H R S K
162
mirna, enzimi ih pretvaraju u nestabilnu sulfensku kiselinu koja prelazi u
sin-propanetial-S-oksid koji je, siguran sam da to znate, nestabilan plin.
U doticaju s vodom na površini vašeg oka i još se jednom mijenja, ovog
puta u blagu sumpornu kiselinu. Živčanim završecima u rožnici oka to
se, razumljivo, nimalo ne sviđa pa se aktivira zaštitni mehanizam oka i
suzne žlijezde počinju lučiti suze. To nije naročito dobro jer nastaje sve
više vlage za sve više oslobođenog nestabilnog plina koji stvara sve više
sumporne kiseline baš kad nam najmanje treba.
Kažu da, da bi se izbjegle suze, treba luk rezati ispod vode. Neki pak
kažu da nećete plakati ako u zubima držite krišku kruha dok režete luk.
Što drži kocke šećera? Koriste li neko ljepilo?
Nema potrebe, voda savršeno dobro obavlja tu ulogu. Kada u tvor
nici rade kocke šećera, sitni pojedinačni kristali šećera stlačuju se u
uvjetima kontrolirane vlage. Kontrolirana količina vode je količina
dovoljna da se površina kristala samo malo otopi te da nastane siru-
pasta otopina. Očito, ako je previše vode, kristali će se potpuno otopi-
M O G U L I K R A V E S I L A Z I T I NIZ S T U B E ? 163
ti. No, ako sve bude dobro, kada se kristali stlače, sirupasta otopina
teći će između njih i slijepiti ih. To je pomalo slično zidu od opeke,
opeke su kristali šećera, a sirupasta otopina ima ulogu žbuke. Kada se
sirup osuši, konačna masa šećera zadržava kristale na okupu.
Primijetila sam da kada pospem šećerom
jagode u zdjeli, nakon nekog vremena se
na dnu posude skupi njihov sok. Odakle to?
Treba znati što je osmoza. To je prodiranje otapala kroz polupro-
pusnu opnu niz koncentracijski gradijent iz rjeđe otopine u koncentri-
raniju. U zdjeli pošećerenih jagoda uspostavljeni su upravo takvi uvjeti.
Polupropusna opna je stanična membrana jagoda. Slabija od dvije
otopine šećera je ona unutar jagoda, a jača ona vani koja sadrži dodani
šećer. Voda se zbog osmoze kreće iz jagoda u jaču šećernu otopinu sve
dok se koncentracije dviju otopina ne izjednače.
Pročitala sam da oni koji jedu ribe bogate uljem
imaju veći mozak. Istina?
Moguće. Mozak je bogat dekozaheksaenskom kiselinom (DHA). To
je masna kiselina koju tijelo može proizvesti s prilično malom učinkovi
tošću. Najbolji izvor DHA je prehrana. Nalazi se u mesu, jajima te u
164 P A U L H E I N E Y
1§> }
velikim količinama u ribi. Ribe bogate uljima, poput skuše, sardine,
haringe i tune, bogate su i DHA, dok bijela riba, poput bakalara, lista
i grdobine, imaju veliku količinu DHA samo u jetri.
Uočeno je da DHA povoljno utječe na vid, krvotok i kožu te da olakšava
reumatoidni artritis. Postoje i dokazi da povećava sposobnost učenja i
vizualnu percepciju. Štakori koji su imali prehranu bogatu DHA brže su
nalazili put iz labirinta od onih kojima je DHA bila uskraćena. Pokusi s pri
matima dali su slične rezultate. Sve u svemu, jedite ribe bogate uljima!
Ima nešto neobično s praškom za custard6, zar ne?
Gurkam li custard napravljen od praška, čini se da postaje čvrst.
No čim ga ostavim na miru, opet postaje tekuč.
Jesam li ga napravila kako treba?
Custard vam je savršen, i da, točno je da se ponaša malo neobično.
Želite li isprobati još nešto, uzmite malo custarda u ruku i snažno ga
6 Custard (engl.) je slatka desertna krema koja se dobiva zagrijavanjem i ugušćivanjem mlijeka, jaja, šećera i brašna. Postoji također instant custard koji se radi s praškom, poput instant pudinga (nap. prev.).
M O G U L I K R A V E S I L A Z I T I NIZ S T U B E ? 165
gnječite. Primijetit ćete da ga možete umijesiti u kuglu. No, nemojte ga
bacati jer čim popustite pritisak, postat će tekuć. Stvorili ste takozvanu
dilatantnu tekućinu u kojoj su krute čestice raspršene u vodi koja zapu-
njuje šupljine između njih. Ako ga polagano miješate, custard će biti
tekuć jer se čestice lako kreću. No, kada vršite pritisak, istiskujete vodu
iz prostora između čestica i one se taru jedna o drugu. Tako nastalo tre
nje ostavlja dojam čvršće tekućine, ali samo dok vršite pritisak.
Živi pijesak je također dilatantna tekućina, i zato je sve čvršći što se
više borimo da izađemo iz njega. Stručnjaci kažu da se može plutati na
površini živog pijeska ako smo mirni. Ako vas zanimaju dilatantne
tekućine, možda je ipak bolje eksperimentirati s praškom za custard
nego sa živim pijeskom.
A Silly Putty7? Trebao bi biti mek, takav se i čini
ako ga stisnem u ruci. Ako je zaista tako mek kako izgleda,
kako to da se ne udubi kada ga udarim čekićem?
Opet pričamo o custardu, ili barem o dilatantnim tekućinama. Silly
Putty ima zanimljivu povijest. Službeno ime mu je ,,Dow Corning 3179
Dilatant Compound", a otkrio ga je 1943. godine znanstvenik James
Wright dok je pokušavao otkriti metodu dobivanja sintetičke gume.
Eksperimentirao je s mješavinom borne kiseline i silikonskog ulja i
1 Silly Putty je igračka pomalo nalik plastelinu; prodaje se u plastičnoj jajolikoj kutiji. Odskakuje kao guma, može ga se prerezati, prelijeva se ako ga se polagano razvlači, a ako dovoljno dugo netaknut stoji, pretvara se u lokvicu. Neobična svojstva ima zato stoje visokoelastična tekućina, a to znači da se nakratko, pod pritisnom silom, može ponašati kao krutina, a kroz dulje periode kao tekućina (nap. prev.).
166 P A U L H E I N E Y
dobio materijal koji se rasteže i odbija bolje od obične gume. Problem
je bio taj da nitko nije vidio koristi od te stvari. No kada je jedan
reklamni agent nekoliko godina kasnije čuo za taj proizvod, pomislio je
da bi mogao biti zgodna igračka i nedugo zatim Silly Putty postao je
senzacija. Koristila ga je čak posada svemirske misije Apollo 8 da bi
spriječila da im se alat razleti po letjelici.
Da odgovorim na pitanje. Silly Putty nastaje od polimera
polidimetil-siloksana. Polimeri se sastoje od dugih lanaca molekula,
poput špageta. Dodavanjem borne kiseline, molekule se spajaju na
raznim mjestima pa se tekući polimer pretvara u krutinu. No, kod Silly
Puttyja veze nisu toliko čvrste pa nije krhak i ne može ga se razbiti
čekićem, nego je podatan blagom pritisku.
Kako radi superljepilo i zašto se ne zalijepi za tubicu
u kojoj se nalazi?
Većina ljepila radi tako da otapalo u kojem se nalazi „ljepljiva" tvar
mora ishlapiti. Međutim, superljepilo je cijanoakrilatna smola koja se
M O G U L I K R A V E S I L A Z I T I N I Z S T U B E ? 167
aktivira hidroksilnim ionima, a njihov izvor je obično voda. Kako u tubi-
ci superljepila nema vode, neće se slijepiti. Zato su tako čvrsto
zatvorene, da vlaga ne bi ušla.
Te tubice nikada nisu pune do vrha.
Varaju li me?
Ne, čine vam uslugu. Dok voda aktivira smole superljepila, kisik ih
inhibirá. Ostane li u tubici superljepila malo zraka, on će sasvim dobro
obaviti posao. Superljepilo treba toplinu i vlagu da bi obavilo svoja lje
pljiva posla i zato toliko voli našu kožu. Oprez!
Kako to da se folija za održavanje svježine
lijepi sama za sebe? Kakvo je tu ljepilo
u pitanju?
Zapravo nikakvo. Folija za održavanje svježine radi na principu
statičkog elektriciteta kojeg dobiva kad je povučete s koluta. Takav
visoko nabijeni komad folije privući će bilo koji nenabijeni ili izolacijski
materijal i zato najbolje radi kada treba pokriti plastičnu kutiju.
Pokušate li pokriti metalnu posudu, slabije će se primati jer se statički
elektricitet rasipa. Možda ste primijetili da ako uklonite komad folije s
koluta i ostavite negdje da leži te je potom pokušate upotrijebiti, ništa
se neće dogoditi. Jednostavno se izgubio naboj.
168 PAUL HEINEY
Pretpostavljam da tinta kemijske olovke i pisača sadrži ljepilo jer
kako bi se inače zadržala na papiru?
Donekle je tako, no tinte i boje sadrže pigmente netopive u vodi ili
uljaste tekućine. Jedan od najčešćih prirodnih pigmenata je titanov
dioksid, bijela tvar koja se koristi za sve, od emulzijske boje do odjeće.
Tinta za pisanje jednostavna je smjesa vrlo fino samljevenog pig
menta, suspenzijske tvari i neke vrste gume ili adheziva koji pigment
fiksira za papir. Kako pišemo po papiru, pigment i suspenzijska tvar
upijaju se u vlakna i dokle god papir previše ne upija, poput bugačice,
tinta uglavnom ostaje tamo gdje je stavimo. Suspenzijska tvar potom
ispari i ostavlja pigment na papiru.
Primijetila sam da kada pritisnem Silly Puttyja na novine,
na njemu ostaje otisak stranice, kao kada gumicom za brisanje
želimo obrisati trag olovke. Kako to?
Papir je sačinjen od vlakana i ima izbočine i utore. Kada pišete po
papiru dio grafita s vrha olovke se troši jer molekule grafita s olovke
nailaze na izbočine i utore molekula papira. Kad gumicom za brisanje
povlačimo po papiru, svaka molekula grafita s kojom gumica dolazi u
doticaj stvara čvršću vezu s gumicom nego s papirom i grafit se diže s
papira. „Strugotine" gumice za brisanje koje preostaju potrošena su
guma s polijepljenim grafitom. Mokra gumica ne briše jer se molekule
MOGU LI KRAVE SILAZITI NIZ STUBE? 169
vode pohvataju po gumici i sprečavaju grafit da se veže. Sve što ćete
dobiti su mrlje.
Kako to da voda gasi vatru kad se sastoji od vodika i kisika?
Ne bi li trebala gorjeti?
Brz odgovor glasi: voda je već „izgorjela". Gorenje je proces do
kojeg dolazi kada se neka tvar spaja s kisikom. U slučaju vode, vodik
se već spojio s kisikom i „izgorio". Moglo bi se reći da je voda „pepeo"
koji ostaje nakon vatre i jednom kad je gorjela, više neće.
Točno je da je vodik zapaljiv, ali kisik nije. Prinesete li šibicu struji
kisika, šibica će brže dogorjeti, ali sam kisik neće se zapaliti.
Znam da to NIKADA ne bih smjela učiniti, ali ako mi se zapali tava
s prženim krumpiričima i pokušam vatru ugasiti vodom,
dogodit če se eksplozija. Što se zapravo događa?
Prvo, sjetite se da ulje pliva na vodi i da će temperatura masti biti
daleko iznad temperature vode, odnosno daleko iznad 100°C, vrelišta
vode. Dakle, ulje se zapalilo i vi ste na njega bacili vodu. Voda tone i u
susretu sa zagrijanim uljem provrije. Para se brzo diže kroz zagrijano
ulje i naglo izbija u zrak povlačeći sa sobom kapljice ulja. Naiđu li one
na plamen, također će se zapaliti.
170 P A U L H E I N E Y M O G U L I K R A V E S I L A Z I T I N I Z S T U B E ? 171
Dogodila mi se katastrofa s vunenom vestom
koju sam oprala u pretoploj vodi. Stisnula se!
Zašto se to dogodilo?
Vuna je sačinjena od Ijuskastih vlakana. Promotrite li vlakno vune
pod jakim mikroskopom, vidjet ćete da mu površina nalikuje na
površinu stiropora. U normalnim uvjetima takve se površine ne mogu
micati jedna uz drugu, no uronimo li ih u toplu vodu, Ijuskice na vlak
nima moći će prelaziti jedna preko druge. No, kada se vuna osuši, vlak
na se ne mogu vratiti nazad: vesta se stisnula, a vuna je postala čupava
jer su površine zapele jedna uz drugu.
Vuna je čudna stvar. Vanjska površina vune mrzi vodu i odbija je
(hidrofobna je), no unutrašnjost vlakna vune je šuplja i navlači vodu
(hidrofilna je). Namočite li vunenu vestu, odbijat će vodu sve dok se ne
preda i ne počne je upijati. Zagrije li se potom ta upijena voda, vlakna
postaju skliska i počinje nezaustavljivo smanjivanje. Jednom kada se
vunena vesta stisnula, to je to.
Koliko je ovaca potrebno da bi nastala
jedna vesta?
Pretpostavimo li da je masa prosječne veste 250 g, a prosječna ovca
daje 5 kg vune (pri čemu je samo 65 posto iskoristivo jer je ostatak pr
ljav), za očekivati je da se od vune jedne ovce može dobiti četrnaest
vesti.
Pokušaj gašenja tave vodom jedna je od najopasnijih stvari koje
možete napraviti u kuhinji. Umjesto toga, stavite vlažnu krpu preko
tave kako biste spriječili kisik da pothranjuje plamen i on če se ubrzo
ugasiti.
Često sušimo rublje u kuhinji. Pitam se kako je to moguće
jer u kuhinji nije nikada dovoljno vruće da voda zavrije i ishlapi.
lako temperatura odjeće nikada nije jednaka vrelištu vode, voda će sve
jedno isparavati iz odjeće u zrak. U odjeći svaku molekulu vode privlače
ostale molekule vode i molekule odjeće. Molekula vode nalazi se u „lje
pljivom" okolišu, što znači da će teško pobjeći u zrak, no ima dovoljno
energije da se giba uokolo i zamjenjuje mjesto s drugim molekulama vode.
Toplinu možemo zamisliti kao vlastitu energiju molekule. Stoje više
topline, to više energije molekula posjeduje i lakše nadvladava lje
pljivost okoliša. Pri sobnoj temperaturi od, primjerice, 20°C, neke
molekule vode imat će dovoljno energije da nadvladaju privlačne sile
drugih molekula i moći će potpuno pobjeći iz odjeće u zrak. Kako pro
ces napreduje, sve će manje i manje molekula ostati u odjeći, sve dok
ne bude potpuno suha.
Poraste li temperatura iznad 20°C, više će molekula imati dovoljno
energije da ispari i odjeća će se brže sušiti. Neke od molekula koje su
s površine odjeće pobjegle u zrak, mogu pasti nazad na odjeću i pono
vo se zalijepiti. Zato se odjeća brže suši na vjetru: vjetar otpuhuje
molekule vode koje su pobjegle s površine odjeće i manje je vjerojatno
da će se ponovo zalijepiti.
" 2 PAUL HEINEY
Zašto glačalo bolje radi kada je zagrijano,
a najbolje ako je parno?
Kada glačate košulju, nastojite izravnati vlakna i zadržati ih ravni
ma. Toplina olakšava izravnavanje (previše topline će ih, dakako, spali
ti), a para je korisna zato što vlaga omekšava vlakna, iako je najbolje
glačati svježe opranu i malo vlažnu košulju.
Košulju je najbolje glačati (ako više nije vlažna) tako da je se poprs
ka s malo vode i smota u kuglu na nekoliko minuta. Tako će vlakna
omekšati i glačalo će lakše kliziti tkaninom. Također je dobro okrenuti
košulju naopako tako da glačate „krivu" stranu tkanine. Dva su razlo
ga. Prvi je taj da će sve nečistoće koje su možda na glačalu biti manje
vidljive ako su na unutarnjoj strani košulje. Drugo, glačajući iznutra,
„gurate" tkaninu van, „dalje od tijela", i košulja će vam bolje stajati.
Operem li ruke u sapunastoj vodi
i potom ih obrišem ručnikom, je li ručnik mokar od vode
ili od sapuna?
Mjehurići sapunice su smjesa vode i molekula sapuna. Molekule
vode sastoje se od dva atoma vodika i jednog atoma kisika. U
tekućoj vodi postoje određene sile između molekula, a zovu se
vodikove veze. To su prilično snažne sile i omogućuju molekulama
vode da se drže na okupu i ostaju u tekućini sve dok temperatura
ne prijeđe vrelište, 100 °C.
MOGU LI KRAVE SILAZITI NIZ STUBE? 173
Molekule sapuna su drugačije. To su duge molekule s dva različita
kraja. Jedan je „polaran", što znači da je nabijen. Nabijene molekule
vrlo lako međudjeluju s molekulama vode i otapaju se. Preostali dio
molekule sapuna je dugačak nepolaran „rep". Nepolarne molekule se
ne otapaju u vodi - dobar primjer je ulje.
Dakle, jedan kraj molekule sapuna voli vodu, a drugi ne. To znači da kada
sapun stavite u vodu, molekule se zadržavaju na površini tako da im nepo-
larni krajevi strše u zrak (na taj način ne moraju doći u doticaj s vodom).
Sada dolazimo do mjehurića. Nepolarni krajevi molekule sapuna
„vole" zrak i strše iz vanjske površine mjehurića. Polarni krajevi, koji
vole vodu, u doticaju su s molekulama vode. Unutar mjehurića pono
vo se nalaze nepolarni krajevi, mrzitelji vode, koji strše prema
unutrašnjosti mjehurića (gdje se također nalazi zrak). Nepolarni krajevi
tvore vanjsku i unutarnju ljusku mjehurića, a između njih nalaze se
polarni krajevi zalijepljeni za jedan sloj molekula vode.
Dakle, mjehurići se sastoje od vode i molekula sapuna i ako ih
obrišete ručnikom, na njemu će ostati malo jednog i drugog.
Hoče li se ruke oprane u čistoj vodi
osušiti brže od ruku opranih u sapunici?
Ne isperete li ruke prije no što ih stavite pod struju toplog zraka
vjerojatno će im trebati dulje da se osuše. Razlog je taj što će detergent
pronaći put do površine vodenog sloja na vašoj koži, stvoriti zaštitni
sloj i spriječiti isparavanje vode. Zato mjehuri od čiste vode, bez
sapuna, ne žive baš dugo - voda prebrzo ispari. Uz to, površinska
1 7 6 P A U L H E I N E Y M O G U L I K R A V E S I L A Z I T I NIZ S T U B E ? 1 7 7
Primijetio sam da kada moj graditelj koristi čekić i dlijeto,
lete iskre. Je li to statički elektricitet ili što?
Nažalost, to su komadići njegova dlijeta i ono što leti zrakom je oto
pljeni metal. Trenje koje nastaje zbog udarca toliko ugrije metal da se
otopi. Iskra koju vidite je komadić otopljenog metala koji svijetli jer je
jako zagrijan. Zapravo dolazi do procesa gorenja jer kisik iz zraka rea
gira s metalom i nastaje željezov oksid.
Kako onda rade prskalice?
Opet zagrijane čestice oksida. Prskalica je prekrivena silikonom i
oksidirajućom pastom impregniranom željezom. Kada upalite
prskalicu, nastaju visoke temperature pod kojima željezo gori i nastaje
željezov oksid koji leti na sve strane, lako su vrlo zagrijane, iskre su vrlo
malene i zato ih osjećate samo kao peckanje i ne zadobivate opekline.
Zašto su prskalice bezazleni vatrometi,
dok rakete eksplodiraju visoko u zraku, a neke se i divlje vrte?
Vatrometi su poput malih raketa i rade na istom principu: sagorije
vaju mnogo goriva, uglavnom baruta, koje izlijeće s dna kontroliranom
ekspolzijom. Barut je smjesa kalijevog nitrata, ugljena i sumpora.
No, to se ne događa kod Dettola. Glavni sastojak Dettola je boro
vo ulje otopljeno u alkoholu. Borovo ulje uživa u alkoholu, ali ne i
u vodi pa se u njoj ne otapa. Dodate li vodu u Dettol, razrijedili ste
alkohol i smanjili sposobnost zadržavanja borova ulja pa ulje
„prokapava" u vodu. Otopina nalikuje finoj suspenziji i voda se
doima zamagljeno.
Isto se događa s Ouzom i Ricardom jer sadrže terpene koji im daju
specifičan okus. Kao i borovo ulje, terpeni se otapaju u jakoj alkohol
noj bazi ovih pića (oko 40 posto), no dodatkom vode i oni „proka-
pavaju" pa piće postaje zamagljeno.
Neke od opeka od kojih je građena naša kuća
imale su šuplju i punu stranu. Zašto?
Takve se opeke zovu šuplje opeke. Kada se grade zidovi, opeke se
polažu šupljinom prema gore. Šupljine imaju nekoliko uloga. Kao prvo,
smanjuju težinu zida jer zahtijevaju manje materijala, ali ga i učvršćuju
jer žbuka ulazi u opeku, a ne leži na njoj. Šupljine ne smiju biti
okrenute jedna prema drugoj jer bi se tako potrošilo mnogo žbuke, a
opeke ne bi bile tako čvrste, imale bi slabo središte.
Drugi razlog zbog kojeg se opeke postavljaju šupljinama prema
gore je da bi se osiguralo jednoliko opterećenje. Opeka, red žbuke koji
ispunjuje opeku, opeka. Ako su šupljine prema dolje, ne možete biti
sigurni da su ispunjene žbukom, možda su ostale ispunjene zrakom i
teret se neće ravnomjerno rasporediti već će se prenositi bočnim
stranama opeke.
178 P A U L H E I N E Y
Crveno stroncijeve soli, litijev karbonat
Narančasto kalcijeve soli
Zlatno vruće željezo ili drveni ugljen
Žuto natrij
Blještavobijelo vrući magnezij ili aluminij
Zeleno barij
Plavo bakar
Ljubičasto smjesa bakra i stroncija
Srebrno gorući prah aluminija, titana ili magnezija
M O G U L I K R A V E S I L A Z I T I N I Z S T U B E ? 179
Zanimljive su mi boje koje se prirodno pojavljuju.
Odakle obojeni dijamanti? Mislila sam da su dijamanti
ugljikove kristalne strukture bez primjesa. No neki su obojeni.
Kako to?
Dijamanti su kristali ugljika, a obojeni su iz različitih razloga. Prvo, u
njima mogu postojati tragovi drugih tvari. Primjerice, dušik im daje žutu
boju, bor plavu. No, ako je kristalna rešetka na bilo koji način deformi
rana, može doći do obojenja i ako nema prisutnih „nečistoća". Od
deformacija nastaju smeđi, ružičasti i crveni dijamanti, i svi su rijetki.
Ako su dijamanti samo kristali, kao i kuhinjska sol (natrijev klorid),
kako to da su dijamanti tvrdi, a sol meka?
Sve ovisi o vezama između atoma i molekula, a postoje dvije vrste
veza: kovalentne i ionske. U dijamantu je svaki atom ugljika vezan s još
četiri druga kovalentnim vezama tako da dijele parove elektrona. Ta je
veza jaka, jedna od najjačih.
U kuhinjskoj soli, koja se sastoji od pozitivno nabijenih iona natrija
i negativno nabijenih iona klora, klorida, ione privlači i na okupu drži
privlačna elektrostatska sila, ionska veza. lonsku vezu čini ion koji daje
elektron drugom ionu i te veze nisu jake kao kovalentne. Zato u od
mjeravanju snaga pobjeđuje dijamant.
Neki vatrometi se ispaljuju, kao meci iz pištolja, iz cijevi nalik topu, i kada
se nalaze vrlo visoko, eksplodiraju u mnogo boja. Dio vatrometa koji
eksploziji daje boju zove se „čahura" i sadrži „zvjezdice" ili kuglice kemijskih
spojeva. Bijeli vatrometi vjerojatno sadržavaju magnezijeve zvjezdice, a
crveni stroncijeve. „Čahura" sadrži i „naboj" pričvršćen usred zvjezdica. Kad
naboj eksplodira, razbacuje zvjezdice nebom i one gore u žarkim bojama.
Postoje raketni vatrometi koji se ne mogu dići s tla jer su uglavnom
pričvršćeni za tlo kroz sredinu. Zamislite mlažnjak pričvršćen za tlo
velikim čvrstim uzetom zavezanim za vrh Eiffelova tornja. Pokuša li
poletjeti u jednom smjeru, neće dospijeti baš daleko jer ga uže (koje je,
dakako, neslomljivo) zaustavlja. Jedini način da potroši energiju koju
proizvodi motor jest da se vrti u krug na kraju užeta. Isto je i sa
spomenutim vatrometima.
Kemija vatrometa složenija je nego se čini. Boja vatrometa može
biti posljedica užarenosti (svjetla dobivenog zbog topline) koja ovisi o
temperaturi - crvena toplina hladnija je od bijele - ili luminiscencije,
koja nastaje kad elektron atoma apsorbira energiju i postaje pobuđen
i nestabilan. Kad atom odašilje višak energije, emitira foton svjetlosti i
energija fotona određuje boju koju ćete vidjeti:
1 8 0 P A U L H E I N E Y M O G U L I K R A V E S I L A Z I T I NIZ S T U B E ? 1 8 1
tekuća maziva neprikladna. Tanak sloj beta-ugljikovog nitrida mogao
bi se koristiti i kao zaštita računalnih diskova.
Dakle, ako je dijamant i dalje najtvrđa poznata tvar,
kako to da ga možemo rezati?
Zato što, vjerovali ili ne, dijamanti imaju smjer kalanja, kao drvo, i ako ga
zarežemo u tom smjeru, glatko će se razdvojiti. Želite li razrezati dijamant u
smjeru kalanja, možete koristiti „rezač", metalnu oštricu koju se (oprezno)
udara čekićem. Želite li rezati poprijeko smjera kalanja, treba koristiti „pilu"
koja se sastoji od diska fosforove bronce tankog poput papira i impregnira
nog dijamantnom prašinom, koji se okreće oko 100 000 rpm10. Kako pila
reže, impregnira se prašinom dijamanta kojeg reže i održava vlastitu oštrinu.
Čak i na ovaj način, da bi se prerezao veći dijamant treba oko dva tjedna.
Komad stakla mogao bi se izbrusiti isto kao i dijamant,
no zašto staklo ne svjetluca kao dijamant?
Dijamanti imaju mnogo veći indeks loma od stakla, tako da iako ih
se može brusiti na isti način, dijamanti će mnogo više svjetlucati jer
mnogo bolje lome svjetlost od stakla.
Tajna ljepote dijamanata je u načinu na koji lome svjetlost. Majstor
koji brusi dijamant mora ga brusiti tako da omogući ulazak zrake svjet-
10 rpm je skraćenica od engl. revolutions per minute. To je jedinica frekvencije koja se često koristi pri mjerenju brzine rotacije i odgovara broju punih krugova koje tijelo opiše u minuti (nap. prev.).
Postoji li išta tvrđe od dijamanta?
Dijamant je najtvrđa elementarna tvar poznata znanosti, no
skupina američkih istraživača tvrdi da su proizveli složeni materijal koji
sadrži kristale ugljikova nitrida, spoja za koji znanstvenici vjeruju da bi
mogao biti još tvrđi.
Ozbiljna potraga za supertvrdim materijalima počela je kasnih
šezdesetih godina dvadesetog stoljeća, kada je jedan američki
znanstvenik postavio jednadžbu za izračunavanje tvrdoće materijala.
Pokazao je da bi beta-ugljikov nitrid ((3-C3N4) trebao biti najtvrđi.
Nekristalinični ugljikov nitrid, plavosiva tvar, lako se dobiva u laboratoriju,
no vrlo je teško dobiti njegove supertvrde kristale. Istraživači su pri sobnoj
temperaturi procesom magnetronskog izbijanja načinili naizmjenične tanke
slojeve ugljikova nitrida i titanova nitrida. U tom se procesu molekule plina
ispaljuju na krutinu. U srazu s krutinom izbacuju atom s njezine površine,
kemijski se vežu s atomom, odbijaju i smještavaju na obližnju površinu.
Skupina je odlučila da će na metu dopola presvučenu ugljikom, a dopola
titanom ispaljivati molekule dušika. Meta je rotirala tako da su molekule
dušika naizmjence pogađale ugljik i titan, a na površini pričvršćenoj pokraj
mete nastali su naizmjenično slojevi titanova nitrida i ugljikova nitrida. Titanov
nitrid i nekristalinični ugljikov nitrid su tvrdi spojevi, no njihova blago ružičasta
smjesa bila je dvostruko tvrđa. No, svejedno nije bila tvrda kao dijamant.
Potraga se nastavlja jer bi nešto tvrđe (i jeftinije) od dijamanta imalo
široku upotrebu. Supertvrdi materijali mogli bi se koristiti za rezanje
čelika, a to dijamant ne može jer kada se zagrije, gori. Dijamantom se
također ne mogu prevlačiti metali u tankim slojevima. Mehanički
dijelovi poput zupčanika i nosača prevučeni beta-ugljikovim nitridom
trajali bi dulje od običnih i mogli bi se koristiti u uređajima za koje su
182 P A U L H E I N E Y M O G U L I K R A V E S I L A Z I T I NIZ S T U B E ? 183
losti kroz gornju površinu, koja se potom odbija od unutrašnjih ploha
i opet izlazi kroz gornju površinu. Na ovaj se način najviše moguće
svjetlosti odbija i dijamant svjetluca.
Početkom dvadesetog stoljeća umijeće brušenja dijamanata toliko
je napredovalo da je postavljena matematička jednadžba. Prema njoj,
većinu dijamanata treba brusiti u pedeset i osam ploha pod točnim
kutem jedne u odnosu na drugu.
Usput, „brušenje" dijamanta nije isto što i njegov oblik. Oblik je
stvar osobnog ukusa i nema utjecaja na vrijednost, dok „brušenje"
ima. Dobro brušenje daje najviše svjetlucanja i rasapa svjetlosti kroz
dijamant. Samo ako je dijamant dobro brušen, svjetlost će se odbijati
od jedne plohe do druge te potom raspršiti kroz kamen. Pobjegne li
svjetlost na svom putu kroz dijamant, svjetlucanje se gubi.
I ugljen i dijamanti sastoje se od ugljika.
Jesu li ugljen i dijamanti isto?
Velika je bajka da su ugljen i dijamanti slični po još nečemu osim po
tome što je ugljen ruda bogata ugljikom, a dijamant se također sasto
ji od ugljika. To je sve.
Dijamanti nastaju pod visokim tlakom u Zemljinoj magmi, duboko
pod korom, i često su povezani s vulkanskim otvorima u Južnoj Africi
gdje je magma iz unutrašnjosti Zemlje „pobjegla" kroz otvore i prelila
se iz vulkanske jezgre prije mnogo vremena. Kroz mnoga stoljeća
magma je bila izložena nevjerojatno visokim tlakovima jer se sve više
slojeva polagalo na nju. S vremenom su tlakovi zbili magmu u vrlo
otporan i vrlo vrijedan dijamant.
S druge strane, ugljen je opće ime za krhke ugljikove stijene koje nastaju
od organskih otpadaka poput odumrlog drveća, lišća i vegetacije. Ugljen je u
početku bio treset, no kad je dospio duboko pod zemlju i pod utjecaj poviše
ne temperature, došlo je do fizikalnih i kemijskih promjena treseta u ugljen.
Dakle, točno je da ugljen i dijamant sadrže ugljik te da su nastali pod
vrlo visokim tlakovima, no to su potpuno drugačije tvari. Također je točno
da je ugljen preonečišćen oblik ugljika da bi mogao dati savršeni dijamant,
čak ako bi na njega primijenili nevjerojatno visok tlak.
S obzirom da ugljen gori, gore li i dijamanti?
Dijamant se može zapaliti ako ga se dovoljno zagrije. Ugljen gori na
oko 400°C, no dijamant će se zapaliti tek na 800°C.
Razlog ovoj razlici je u načinu na koji su atomi ugljika u ta dva
materijala posloženi. Ugljen nastaje od ostataka vrlo starog bilja i atomi
ugljika su razmješteni bez nekog reda, bez pravilnog uzorka. Zamislite
atome kao hrpu Lego kocaka koju ste upravo istresli iz kutije: možete
ih bez problema razmještati i spajati s drugim kockama.
Sada sastavite kocke tako da je svaka spojena s još četiri susjedne. Kako
dodajete kocke, dobijate vrlo snažan, pun i krut oblik i trebate uložiti veliku
silu da biste ga rastavili. Dobili ste „Lego dijamant". Kod pravog dijamanta,
atomi ugljika su kocke, no uzorak je isti. Dijamant je tvrd zbog pravilnosti
kojom se atomi povezuju, te koje bismo teško mogli razmaknuti.
Kada nešto gori, atomi se moraju odvojiti jedni od drugih. Potrebno
je mnogo više energije za razdvajanje atoma dijamanta nego za
neurednu hrpu atoma ugljika, i zato dijamant morate mnogo više
zagrijati da biste ga zapalili.
184 PAUL HEINEY
Zašto mi se čini da mi glas u kupaonici zvuči dublje
zvonkije te da mnogo bolje pjevam?
Ljudi koji vas izvana slušaju možda se neće složiti s vama!
Kupaonica je vrlo ljubazna prema vama. Za razliku od drugih prostori
ja, kupaonice su pune tvrdih, odbijajućih površina. Zamislite samo te
sjajne zidove, tvrde umivaonike i kade, podove bez tepiha - savršeno
za odbijanje visokih frekvencija. U običnoj sobi s mekim pokućstvom,
zvukovi visokih frekvencija, od kojih se sastoji pjev, apsorbiraju se, dok
dublji prežive. Bas gitara koja svira s linije kod susjeda lakše se čuje kroz
zidove od činela pratećeg bubnjara. Dakle, pjevate li u kupaonici, sve
one visoke frekvencije vam se vraćaju, što se ne bi dogodilo da pjevate
u dnevnoj sobi.
Treba razmotriti i rezonanci
ju. Predmeti imaju određenu
frekvenciju na kojoj „najviše vo-
^ le" vibrirati. U kupaonici se
određene frekvencije doimaju
glasnijima od drugih jer su na
istoj rezonantnoj frekvenciji
kao zidovi i druge površine.
Ako je rezonantna frekven
cija glazbeno ugodna, uži
vat ćete u zvukovima koje
čujete i pomislit ćete da
zaista dobro pjevate.
2 £
8
Osjećam nešto kao...
Curry, šerbet i zaljubljivanje
186 P A U L H E I N E Y
Curry11 može zadati priličnu bol. Od kojeg kemijskog spoja tako peče?
S obzirom da bol doživljavam kao vatru, je li voda najbolja za gašenje?
Kemijska tvar koja ljutim papričicama daje Ijutinu je alkaloid kap-
saicin i jedan je od pet sastojaka koji imaju različite učinke na naša
usta. Tri pružaju „osjećaj brzog ugriza" u stražnjem dijelu nepca i ždri
jela, a preostala dva osjećaj „dugog ugriza slabog intenziteta" na
jeziku i srednjem nepcu. Koliko vas papričice peku ovisi o različitim
količinama ovih pet sasto
jaka. Kapsaicin općenito
nadražuje i može „opeci"
kožu koja je već bila po-
rezana ili oguljena. Odgovor
na kapsaicin je obram
ben: bol, suzne oči,
curi nam nos.
Treba li piti vodu i
njome pokušati ohla
diti usta ako vas je
zapao jako ljut curry?
Ne, jer je kapsaicin topiv u mastima pa voda neće pomoći i neće vas
osloboditi osjećaja pečenja. Pokušajte piti mlijeko ili jogurt, jer oboje
sadrže masti u kojima će se kapsaicin otapati i moći ćete ga probaviti.
Što mislite, zašto su ti dragi ljudi stavili raita12 na jelovnik?
11 Curry je naziv za vrlo raznoliku skupinu začina ili začinjenih umaka koji su ponekad vrlo ljuti. Najčešće se koristi u indijskoj i tajlandskoj kuhinji (nap. prev.).
12 Raita je indijski začinski umak. Temelj mu je jogurt u koji se umiješaju razni začini, krastavci i luk, no za okus je najhitnija gorčica (nap. prev.).
M O G U L I K R A V E S I L A Z I T I N I Z S T U B E ? 187
Kako se radi šerbet? Volim kako šumi.
Biste li ga jednako voljeli kad bih vam rekao da je to oblik boli koji
je u potpunosti posljedica enzimske reakcije? Kada se šerbet otapa u
ustima i izbija u peckav pjenušav osjećaj, odvija se isti proces kao i kad
na jezik dođu mjehurićasta karbonizirana pića. Djelovanjem enzima
sline na ta pića, u ustima i na površini jezika stvara se slaba ugljična
kiselina. Kiseline u šerbetu, limunska i tartarna, djeluju na isti način.
Obožavatelje šerbeta moglo bi se nazvati ozbiljnim mazohistima ili,
barem, zaluđenima kiselinom.
Ponekad kad snažno zagrizem pepermint
vidi se iskra. Zašto?
Je li možda vaše ime Ralje? U pepermint bombonima zapravo pos
toje dva izvora svjetla. Prvi su molekule šećera, a drugi je peper-
mintasta aroma crnogorice, metil-salicilat.
Kada zagrizete pepermint, vaši zubi lome molekule šećera i pozi
tivni i negativni naboji se odvajaju. Kada je razlika u nabojima dovoljno
velika, negativno nabijeni elektroni skoče preko raspukline i putem se
sudaraju s atomima dušika. Dušik se nalazi tamo jer je jedan od sasto
jaka zraka. Posljedica sudara elektrona i dušika je da dušik emitira vrlo
slabašnu plavkastu svjetlost. Želite li ovo vidjeti bez da zube izlažete
opasnosti, pričekajte u tamnoj sobi petnaestak minuta da vam se oči
najbolje moguće naviknu na tamu. Tada jednostavno sudarite dvije
kocke šećera i vidjet ćete isti plavi učinak.
1 8 8 P A U L H E I N E Y M O G U L I K R A V E S I L A Z I T I NIZ S T U B E ? 1 8 9
tjelešca koja mogu primati poruke i slati ih u mozak. Neka od njih
osjetljiva su na toplinu, svjetlo, pritisak ili bol. Kada se stimuliraju
„tjelešca za bol" osjećamo svrbež.
Kemijski govoreći, kada počešemo mjesto koje nas svrbi, naši mas-
tociti (tip bijelih krvnih stanica koje su uključene u alergijske reakcije)
otpuštaju tvar histamin. Histamin se veže za receptore na prisutnim
živčanim završecima i osjećamo svrbež.
Svrbež mogu izazvati različite iritabilne tvari. Ljudi koji pate od
alergija, proizvode višak histamina zbog prisutnosti tvari koja drugu
osobu možda uopće ne bi podražila.
Što je svrbež zapravo, u psihološkom smislu, nije sasvim jasno.
Možda se radi o posebnoj vrsti boli koju osjećamo pod utjecajem točno
određenog podražaja. Neki pak smatraju kako svrbež nema veze s boli
i da je posebna vrsta osjećaja s vlastitim mehanizmom.
Zašto rana svrbi kada zacjeljuje? s >
Kada porezotine, kemijski spojevi ili bakterije
oštete stanicu, ozljeda uzrokuje upalni odgovor
koji je dio tjelesnog obrambenog mehanizma.
Četiri simptoma su uobičajena: crvenilo, bol,
toplina i oteklina. Upala je pokušaj tijela da
uništi mikrobe, otrove ili strane tvari na
mjestu ozljede da se ne bi proširili na
susjedno tkivo, te da ozlijeđeno
pripremi mjesto za zarastanje
tkiva.
Zašto peperminti hlade usta?
Okus peperminta primaju četiri tipa okusnih pupoljaka: za slatko,
gorko, slano i kiselo, i receptori mirisa u nosu. Aroma peperminta koja
bombonu daje okus je poput aktivatora koji šalje „mmmm... peper-
mint" poruku u mozak.
No, učinak hlađenja peperminta nema veze s aromom peperminta, a ni s
okusom ili mirisom. Osjećaj hladnoće šalje se u mozak drugim živcima koji se
obično aktiviraju padom temperature. Jedan od kemijskih spojeva koji okida
ju te „hladne" živce zove se mentol i važan je sastojak peperminta. Od njega
vas hladi u ustima, no ne dolazi zaista do pada temperature. To je iluzija.
Zašto ozljeda manje boli ako je trljamo?
Signali putuju u mozak živčanim stanicama, neuronima, no neki
neuroni prenose signale brže od drugih. Signali boli putuju sporije od
nekih drugih i kada trljate ozljedu, čime je zapravo zagrijavate, signal
zagrijavanja putuje skupinom osjetnih neurona različitom od one za
bol, i brzina prijenosa je veća. Poruka o trljanju (ili o toplini) stiže u
mozak prije poruke o boli i čini nam se da se bol ublažila.
Zašto nas svrbi?
Svrbež je rani sustav koji nas upozorava da je tijelo došlo u doticaj
sa štetnom tvari. Na završecima živčanih vlakana nalaze se sitna
1 9 0 P A U L H E I N E Y
Svrbež koji osjećamo dok rana zacjeljuje uzrokuje rast novih stani
ca ispod stare kraste. Kožne stanice stvaraju novi sloj kože i krasta
postaje sve napetija i može svrbjeti. Ispod kraste nastaju i živčane stani
ce i kad počinju primati i odašiljati poruke, stvorit će osjećaj svrbeži.
Zašto se češemo i odakle iznenadan svrbež?
Prvo moramo shvatiti „osjećaj svrbeža i škakljanja" koje uzrokuju
mehanoreceptorni živčani završeci u gornjim slojevima kože.
Mehanoreceptor je stanica, ili dio stanice, koja sadrži strukture
osjetljive na podraživanje uvijanjem ili savijanjem. Vrlo su slične stani
cama odgovornima za poznatu nam polaganu bol i stoga se pret
postavlja da je svrbež vrsta boli.
M O G U L I K R A V E S I L A Z I T I NIZ S T U B E ? 1 9 1
Kada su živčani završeci podraženi, otpuštaju neuroprijenosnik
(nazvan tvar P) koji proširuje krvne žile pa više krvi može pritjecati do
mjesta iritacije i koža postaje ružičasta. Tvar P aktivira i mastocite, koji
su dio tjelesnog alergijskog sustava, i te stanice otpuštaju histamin koji
dodatno proširuje krvne žile i na mjestu iritacije nastaje oteklina. Tako
nastaje osjećaj svrbeža i škakljanja.
Refleks češanja je vrlo moćan i uzrokuje ga refleks kralježnične
moždine koji locira mjesto svrbeži i ruku usmjerava prema njemu.
Češanje olakšava svrbež uklanjanjem podražaja ili, češemo li se
dovoljno snažno da uzrokujemo bol, potiskivanjem signala svrbeži u
kralježničnoj moždini.
Regeneriraju li regeneratori za kosu
zaista našu kosu?
Kosa je mrtva. Vrlo jednostavno. Jedino što regeneratori mogu
učiniti jest privremeno poboljšati stanje vaše kose, no ne mogu joj dati
život koji nema.
Pa, čine li ti regeneratori išta? Što se više igrate kosom, sušite je
sušilom, radite trajnu, češljate, to se više oštećuje. Zamislite ako
možete, da ste uzeli oštećenu vlas kose i pogledali je pod
mikroskopom. Vidjeli biste mnoštvo stršećih ljuski polijepljenih jednu
po drugoj. Zato vam je kosa pod prstima gruba, teško se češlja i nema
sjaja. Većina regeneratora prevlaci kosu tako da izgleda glatka. Zato je
možete lakše raščešljati nakon što ste na nju stavili regenerator.
1 9 2 P A U L H E I N E Y
Zašto zijevamo i zašto je zijevanje zarazno?
Postoje tri teorije i sve tri su proturiječne.
Prva teorija je fiziološka: zijevamo kako bismo u tijelo unijeli više
kisika ili da bismo se oslobodili suvišna ugljikovog dioksida. Zijevanje je
zarazno jer je velika vjerojatnost da će u danoj prostoriji svima u isto
vrijeme nedostajati svježeg zraka.
Drugo, teorija o dosadi. Ako je svima nešto dosadno, zijevat će. No,
to objašnjava zijevanje samo kao društveni pokazatelj drugoj osobi da
nam je dosadna.
Konačno, evolucijska teorija. Ona kaže da zijevamo kako bismo
pokazali zube i time dali do znanja da možemo postati opaki ako
M O G U L I K R A V E S I L A Z I T I N I Z S T U B E ? 1 9 3
treba. Zijevanje je nekada imalo ulogu upozorenja, no kako smo
postali civilizirani, izgubilo je agresivno značenje.
Je li vas koja uvjerila? Znanstvenik dr. Provine proveo je nekoliko
pokusa o zijevanju i zaključio da je prva teorija pogrešna. Zalijepio je
usta ispitanicima tako da nisu mogli zijevati otvaranjem usta, već su
mogli udisati samo kroz nos. Ispitanici su rekli kako nisu bili „zado
voljni" njegovom metodom zijevanja iako su i dalje mogli primati kisik.
Također je u ispitanike upumpavao čisti kisik, no uvidio je da se
frekvencija zijevanja nije promijenila. To bi moglo značiti da zijevanje
ne uzrokuje manjak kisika.
Što se tiče hipoteze o dosadi, primijetio je da je zijevalo znatno više
ispitanika koji su trideset minuta gledali neki uzorak od onih koji su
trideset minuta gledali glazbene spotove. No, jesu li zijevali iz psiho
loških razloga (iz dosade) ili zbog fizioloških (dosada ih je uspavala)?
Dr. Provine je, međutim, otkrio da se najviše zijeva oko jednog sata
prije spavanja i jednog sata nakon buđenja. Također postoji i nepore
civa veza između rastezanja i zijevanja.
No, sada postoji nova teorija koja kaže da je zijevanje način sti
muliranja toka limfe kroz mišiće lica. Limfa je tekućina koja teče tje
lesnim limfnim sustavom i pomaže borbi protiv infekcija i bolesti. Da bi
mogla teći tijelom, kostur se mora kretati jer limfa ne cirkulira na isti
način kao krv. Pretpostavlja se da nam zato, kao prva stvar ujutro
nakon buđenja, odgovara rastezanje. Zijevanje bi moglo biti način na
koji limfu potičemo na kretanje licem i vratom.
Zašto je zarazno? Na to pitanje nema pravog odgovora, no defini
tivno je zarazno. Samo pisanje ovoga me natjeralo na zijevanje, a
kladim se i vas, iako, nadam se, ne od dosade.
1 9 4 P A U L H E I N E Y
Zašto temperaturu djetetove vode za kupanje
provjeravamo laktovima?
Više bi smisla imalo provjeravati rukom, jer u rukama ima više
živčanih završetaka nego u laktovima. Međutim, koža ruku je prilično
debela i štiti kožne temperaturne receptore od topline koju ispitujemo.
Uz to, naše ruke su se možda navikle na doticanje zagrijanih stvari i ne
bi bile dobar pokazatelj. Učinkovitije je koristiti dio tijela koji ima tanju
kožu. Lakat koristimo zato što nam je pri ruci.
Zašto žudimo za čokoladom?
Čokolada ima kemijska svojstva koja uzrokuju zadovoljstvo. Tako je!
Sadrži velike količine feniletilamina koji je prisutan i u našim tijelima i oslo
bađa se tokom spolnog uzbuđenja, u afektu i ubrzava bilo. Čokolada
sadrži i metilksantin i teobromin koji imaju učinak sličan kofeinu. Ako to
nije dovoljno, čvrsta je pri sobnoj temperaturi, ali otapa se na temperaturi
malo nižoj od tjelesne što je čini gotovo savršenom.
Zašto se smijemo?
Smijeh je neobičan jer može pokazati sreću, živčanost, neugodu ili
razočaranje. Može opuštati (dok se smijemo mišići cijelog tijela se
opuštaju), a može isključiti nekoga ako ga ismijavamo. Njime možemo
pokazati i nadmoć: kad se šef našali, svi se smiju.
M O G U L I K R A V E S I L A Z I T I NIZ S T U B E ? 1 9 5
No, „zašto" se točno smijemo, još uvijek zbunjuje znanstvenike.
Psiholozi bihevioristi13 smatraju da smijeh nije tako profinjen svjesni
proces kako bismo očekivali, već primitivan odgovor na okolinu.
Smijeh možda ojačava društvene veze jer je vanjski znak da se u
danom društvu osjećamo ugodno. Šala je u biti oblik društvenog
povezivanja. Smijeh je prirodni oblik opuštanja i svi smo se nekiput
osjećali „malaksalo" od jakog smijeha. Smijeh ima na naše tijelo
učinak suprotan onom klasičnom „napadni ili bježi".
U napetoj situaciji smijeh može biti živčana reakcija, način da se
ublaži potencijalna prijetnja sukobljavanja, poput nervoznog smijuc-
kanja. Smijeh može biti povezan i s moći i agresijom.
Mnogi su razlozi smijuckanju, no istraživanje smijeha još nije naišlo
na poantu.
Što nas uspavljuje?
Spavanje je jedna od najuobičajenijih ljudskih aktivnosti, a svejedno
se malo toga zna o njegovim mehanizmima i onom što ga pokreće.
Hipofiza, žlijezda smještena pri bazi mozga, igra bitnu ulogu jer
proizvodi kemijski spoj melatonin. Melatonin ulazi u krvotok i upravlja cik
lusom spavanja i buđenja. Pilići kojima je melatonin bio ubrizgan, utonuli
su u san. Do nedavno, nitko nije uspio pronaći prirodan spoj koji izaziva
san (iako, naravno, ima nekoliko sintetičkih droga koji ga potiču), no
skupina istraživača u Kaliforniji otkrila je povišenu razinu jedne tvari u cere-
brospinalnoj tekućini (tekućini koja oplakuje mozak i kralježničnu moždi
nu) mačaka kojima je bio uskraćen san. Kada su je ubrizgali u štakore,
13 Biheviorizam (engl. behaviour - ponašanje, način djelovanja) je smjer u psihologiji koji spoznaje crpi iz promatranja kako se ljudi ponašaju pod različitim kontroliranim uvjetima i na temelju tih opažanja objašnjava duševne procese (nap. prev).
1 9 6 PAUL HEINEY
čvrsto su zaspali. „Tvar spavanja" je masna kiselina, slična jednoj od kom
ponenti stanične membrane, no nije poznato što okida njezino
oslobađanje. U budućnosti moglo bi je se iskoristiti kao prirodnu pilulu za
spavanje. Pilule koje se trenutno može dobiti na recept mogu uzrokovati
ovisnost i imaju neugodne nuspojave slične mamurnosti. Lijek sličan pravoj
stvari možda ne bi imao takvih nedostataka.
Zašto se zacrvenimo kad nam je neugodno?
Za crvenilo je odgovoran simpatički živčani sustav, sustav kojeg čine
živci nad kojima nemamo nadzor. Bez obzira na to koliko se trudili, ne
možete spriječiti crvenilo. Ustvari, možete samo pogoršati stvar. Emocije
pokreću crvenjenje zbog kojeg je količina krvi koja stiže do lica povećana
i lice nam izgleda crveno. Stvari, odnosno krvotok, se opuštanjem sim-
patičkog živčanog sustava prilično brzo vraćaju u normalu.
MOGU LI KRAVE SILAZITI NIZ STUBE? 1 9 7
Ako se zjenice šire prilikom spolne nadraženosti
i sužuju na jakom svjetlu, što će nadvladati
ako vam se svidi netko tko sjedi na plaži?
Otvaranjem i zatvaranjem zjenica upravljaju dva živčana sustava:
simpatički sustav nadzire otvaranje i širenje, a parasimpatički stezanje i
sužavanje. Veličina zjenice uvijek je određena ravnotežom između njih.
Ako je na plaži vrlo svijetlo, parasimpatički sustav nastojat će oko
držati pritvorenim kako bi se umanjila vjerojatnost oštećenja osjetljive
mrežnice u stražnjem dijelu oka. No, pri spolnom uzbuđenju, koje je
praćeno ubrzanim radom srca, simpatički sustav želi da su te divne oči
širom otvorene.
Naposljetku bi pobijedilo Sunce! Živci parasimpatičkog sustava koji
nadziru zatvaranje zjenice aktivniji su od živaca simpatičkog sustava
koji u stanju uzbuđenosti uzrokuju širenje zjenice. Rekao bih da se
zjenica nakratko raširi kada ugledate nekog tko vam se sviđa, no vrlo
brzo se opet steže. Osim ako vas uzbuđenje nije preplavilo.
Koliko živčanih završetaka
ima jezik?
Mislite li na okusne pupoljke? To nije isto. Jedan okusni pupoljak
može biti povezan s nekoliko živčanih završetaka. Neki živčani završeci
detektiraju toplinu, drugi su uključeni u pokretanje, a neki odgovaraju
na oštećenja i šalju signale boli u mozak. Postoje i kranijalni živci tako
da je jezik zapravo gomila špageta živčanih završetaka.
No, moglo bi se od oka (ili od jezika) reći da imamo oko 10 000
okusnih pupoljaka, no ne samo na jeziku već i na nepcu i obrazima.
Broj receptora na završetku svakog pupoljka je između 50 i 150.
Zašto ribani sir ima bolji okus
od kriške sira?
Okusni pupoljci na jeziku i u ustima djeluju na principu kemijske reak
cije između hrane i okusnog pupoljka. Da bi došlo do reakcije, hrana mora
dodirivati okusni pupoljak. Usporedimo li ribani sir s jednakom količinom
neribanog, ribani ima mnogo veću sirastu površinu pa je veća površina
raspoloživa za interakciju s okusnim pupoljcima i okus će biti jači i razno-
likiji. To je, valja napomenuti, teorija. Provjerite je sami.
MOGU LI KRAVE SILAZITI NIZ STUBE? 199
Ponekad mi dok jedem curi nos. Zašto?
Postoji nekoliko razloga koji bi mogli objasniti zašto vam curi nos
dok jedete. Ako je hrana koju jedete vruća, toplina u vašim ustima širi
se i na nosnu šupljinu. U njoj se uvijek nalazi sluz koja ima vrlo važnu
ulogu u održavanju nosa čistog od klica. Stoje toplija, sluz će biti rjeđa.
Nos vam može curiti ako jedete vruću hranu jer toplina hrane dolazi i
do njega. To se ne događa samo s vrućom hranom već i sa začinjenom
hranom poput curryja - od toga bi vam također mogao curiti nos.
Mala količina nosne sluzi ključna je za osjet okusa jer mnogo toga
što doživljavamo kao okus je zapravo miris. Ljudi koji su izgubili osjet
njuha (kao kada imate hunjavicu) žale se da im je hrana bezukusna i
dosadna. Naši okusni pupoljci mogu detektirati samo četiri različita
okusa: slatko, slano, gorko i kiselo. Za okuse između ovih moramo se
oslanjati na osjet njuha.
Miris je jači kada je u dodiru s vlažnom površinom jer se spojevi koji
oslobađaju mirise mogu otopiti u tekućini i olakšati stanicama da ga
detektiraju. To je jedan od razloga zašto psi sa svojim vlažnim
njuškama imaju mnogo osjetljiviji njuh od ljudi. Nos će, dakle, pokušati
proizvesti malo sluzi dok jedemo kako bi nam pomogao da mirišemo i
okusimo hranu.
Koje je biološko objašnjenje ljubavi?
Analizirate li čokoladu, otkrit ćete da je jedan od glavnih sastojaka
za „dobar osjećaj" kemijski spoj feniletilamin. Taj spoj prisutan je i u
2 0 ° PAUL HEINEY
našim tijelima prilikom spolnog uzbuđenja, a proizvodi ga hipofiza.
Ima ulogu u pojačanju osjećanja i ubrzanju rada srca.
Dopamin je također dio „osjećaja zaljubljenosti". On juri mozgom
i čini da se dobro osjećamo, a pomaže mu noradrenalin koji potiče
proizvodnju adrenalina koji pak ubrzava rad srca. Većim dijelom osjećaj
blaženstva uzrokuje feniletilamin. Ova tri spoja ponekad mogu, djelu
jući zajedno, nadvladati aktivnost mozga koja upravlja logičkim
razmišljanjem; otuda „luda" zaljubljenost.
Smatra se da iracionalne romantične zamisli uzrokuje oksitocin, primarni
hormon spolnog uzbuđenja koji pokreće orgazam i osjećaje emocionalne
privrženosti. Kako postajete uzbuđeniji, oslobađa se sve više oksitocina.
Zašto nam se čini da vrijeme brže prolazi
što smo stariji?
Brzinu prolaženja vremena mjerimo tako da ga povezujemo s prošlim
doživljajima. Što dulje živimo, više smo toga iskusili. U petoj godini tjedan
nam se čini dulji nego u dvadesetoj jednostavno zato
što petogodišnjak nije proživio toliko „vremena"
kao dvadesetogodišnjak. U usporedbi s pro-
življenim vremenom, dvadesetogo-
dišnjaku se tjedan čini kra-
cim nego petogo-
dišnjaku za kojeg
je tjedan još uvi
jek značajan
dio života.
MOGU LI KRAVE SILAZITI NIZ STUBE? 201
Zašto se naježim kad dodirnem frotir?
Postoje mnogi osjećaji nalik ovom koji ste opisali i dolaze pod
različitim imenima: ježenje, trnci niz leđa ili osjećaj koji opisujemo kao
„netko mi je prešao preko groba".
Najlakše je objasniti ježenje. Ono je ostatak iz vremena kada su naši preci
bili dlakaviji od nas. Mišići u našoj koži se na hladnoći ukrute i dlačice na tije
lima nam se usprave. Da smo dlakaviji, između dlaka bi se uhvatio zrak i tako
bismo izolirali tijela od hladnoće. Druge dlakave životinje i ptice koriste ovaj
mehanizam da bi se zaštitile od hladnog vremena. Ježenje je, dakle, atavizam,
što znači da naše tijelo reagira na način koji je bio koristan u prošlosti.
Možda ste primijetili da se krzno nekih životinja podiže ne samo
kao odgovor na hladnoću, već i na prijeteće zvukove ili predmete.
Sjetite se kako mačke s uzdignutim krznom bježe od pasa. Zbog tog
refleksa svojim protivnicima izgledaju veće i opasnije. Moguće je da bi
ljudi isto tako reagirali kada bi imali više dlake, i to bi moglo objasniti
zašto se naježimo kad nam je neugodno ili nam netko prijeti.
Ove reakcije kod različitih ljudi okidaju različite stvari. Nekima je
grebanje noktima po školskoj ploči prijeteće, dok drugima ne smeta.
Kod vas je to frotir, a ni ja ga ne podnosim!
Zašto se ljubimo da bismo pokazali naklonost?
Jedna od stvari koja nas razlikuje od životinja je način na koji
međusobno komuniciramo. To možemo činiti na razne načine, a neki
od njih su vrlo složeni.
202 P A U L H E I N E Y
Jedan očiti način komunikacije je jezik kojim možemo izraziti složene
zamisli i osjećaje, i koji nam omogućuje da nas drugi razumiju. Nije
sasvim jasno da li se jezik razvio kada smo počeli živjeti u većim skupina
ma ili je jezik to omogućio. Kako bilo da bilo, jezik nam je omogućio da
razvijemo specifične kulture i da živimo u vrlo velikim zajednicama.
No, ljudi ne komuniciraju samo govorom, već i izrazima lica, stavom
i fizičkom interakcijom. Neke životinje to također mogu, i što je veća
društvena skupina, složenije su interakcije. Kod društvenih primata je,
primjerice, timarenje krzna važan dio ponašanja i služi izgradnji odnosa.
lako svi imamo iste sposobnosti izražavanja osjećaja kroz fizičke
izraze i interakciju, točan način na koji ćemo to činiti uvelike ovisi o kul
turnom okolišu. Ljubljenje je oblik komunikacije kojim drugome govo
rimo što za njih osjećamo, no nema sumnje da su način na koji daje
mo poljubac i situacija u kojoj mislimo da je prikladno poljubiti neko
ga uvelike ovisni o našoj kulturnoj pozadini.
U ovoj taktilnoj vrsti komunikacije sudjeluju usne i ruke, vjerojatno
stoga stoje gustoća osjetilnih živaca u prstima, na usnama i jeziku vrlo
velika. Svi senzori uključeni u osjet okusa i teksture hrane vrlo su
osjetljivi na temperaturu i teksturu. Zbog osjetljivosti tih dijelova tijela,
emocionalno povezivanje ostvareno je kroz njih.
Odakle onaj osjećaj u želucu kada smo
na toboganu?
Za početak zamislite sile koje djeluju da vašu jadnu utrobu. Na
toboganu, kao i u svakodnevnim situacijama, gravitacija nas povlači
okomito dolje. No, uz tu silu, doživljavamo i sile zbog kretanja
M O G U L I K R A V E S I L A Z I T I NIZ S T U B E ? 203
toboganom, osobito silu zbog ubrzanja. To ubrzanje može biti pozi
tivno kada se vožnja ubrzava, ili negativno kada se usporava. Opaki
tobogan pak ubacuje još nekoliko bočnih sila.
Osjećaj kojeg imate je kao da vas netko gura u raznim smjerovima,
ovisno o smjeru akceleracije. No, sile ne osjećamo odvojeno, već osje
ćamo njihov zajednički učinak i tobogan to iskorištava. Ubrzavamo li
snažno uzbrdo, osjećamo obje sile, gravitaciju i učinak vožnje, u istom
smjeru i osjećamo se vrlo teškima. Ako brzo padamo, učinak sila se
poništava i osjećamo se kao da nemamo težinu.
Ova prividna promjena težine daje nam onaj neobičan osjećaj. Dok
se strmoglavljujemo nizbrdo, svi labavo povezani organi u našem tijelu
se zasebno ubrzavaju i to doživljavamo kao neobičan osjećaj. Pri brzom
padu i uslijed međudjelovanja dviju sila gotovo da i nema sile prema
tlu i naš se želudac osjeća kao u bestežinskom stanju, a mi se osjećamo
kao da tonemo.
Zašto ljudi ne mogu sami sebe škakljati?
Škakljanje podražuje osjetljive živčane završetke ispod površine
kože. Neki se ljudi smiju, a drugi ne uklanjaju od dodira.
Koliko će škakljanje biti škakljivo ovisi o tome tko škaklja! Nedavne
studije su pokazale razliku u slikovnim prikazima moždane aktivnosti
ljudi koje su škakljali drugi i koji su škakljali sami sebe. Kod samoškak-
Ijanja, izgleda da mozak unaprijed zna što će se dogoditi i govori vam
da to ignorirate. Moždani skenovi samoškakljača pokazali su da mali
mozak, dio mozga koji sudjeluje u planiranju, šalje hitne poruke u
druge dijelove mozga upozoravajući ih da se sprema osjet.
204 PAUL HEINEY
No, mi nemamo nadzor nad tim osjećanjem. Primjerice, život bi bio
nemoguć ako bi nas tabani škakljali svaki put kada bi ih spustili na tlo.
Tako da se mozak bavi i time, razvrstava važne podražaje od onih koji
i nisu toliko važni.
Evolucionist Darwin zanimao se za fenomen škakljanja. Primijetio je da
se žrtva škakljanja izmiče kako bi uklonila ranjive dijelove tijela od podraža
ja. Mislio je kako je to evolucijski mehanizam koji nas štiti od grabežljiva-
ca. Zanimljivo je da je zadovoljstvo od škakljanja to veće što smo stariji.
Zašto nam se ponekad u snu javlja osjećaj
da „padamo s litice?"
Dok spavamo, mišići ruku i nogu su praktički paralizirani. Da nisu,
glumili bismo svoje snove! Zamislite kako bi to izgledalo. Problem je u
tome što se ta „paraliza" ne događa uvijek u času kada zaspimo.
Ako usnemo, a onda nas nešto probudi, možda ćemo osjetiti kao
da padamo ili se trzamo jer smo se probudili malo prije no što je pa
raliza u mišićima nestala. Drugim riječima, mišići vam se vraćaju u život
dok ste vi već svjesni i zato osjećate trzaj. Možda vam se čini da vas je
taj trzaj probudio, no zapravo je obratno, prvo ste se probudili, a
potom pomaknuli.
Neki ljudi doživljavaju dugu stanku i leže mirni pola sekunde nakon
buđenja bez da mogu pomaknuti ruke ili noge. Nema razloga za brigu.
Drugi misle da njihova paraliza nije dovoljno učinkovita i mnogo se
bacakaju dok spavaju. To je poznato kao sindrom nemirnih nogu i
može biti vrlo zamoran onome tko dijeli krevet s takvom osobom, iako
na nju samu nema učinka.
9
Brzopotezno računanje
Počnimo od nule
208 PAUL HEINEY
Bih li imala više šansi da igram Državnu lutriju
gdje trebam pogoditi samo 6 brojeva od 49? *
Kako da izračunam vjerojatnost pobjede?
Da biste osvojili veliku nagradu, morate izabrati 6 točnih brojeva od 49.
Vjerojatnost da ćete pogoditi prvu kuglicu je 6 od 49. To je vjerojatnost da
će kuglica odabrana između njih 49 odgovarati jednoj od 6 zadanih.
Vjerojatnost da ćete pogoditi drugu kuglicu je 5 od 48. Vjerojatnost
da ćete pogoditi treću je 4 od 47 i tako dalje sve do 1 od 44.
Kada imate vjerojatnost jednog događaja / još nekog drugog
događaja, da biste dobili ukupnu vjerojatnost oba događaja, treba
pomnožiti ta dva broja. Dakle, da biste pogodili sve brojeve treba pom
nožiti 6/49 x 5/48 x 4/47 x 3/46 x 2/45 x 1/44.
Vjerojatnost je 1/13983816.
MOGU U KRAVE SILAZITI NIZ STUBE? 209
Dakle, imate šansu 1 od 13 983 816 da osvojite jackpot na lutriji.
Ja bih se držao kvizova.
Je li vjerojatnije da ćete dobiti na lotu
dva puta za redom ili dva puta u životu?
Bit će lakše ako pojednostavite pitanje i pitate kolika je vjerojatnost
pobjede ako igrate svaki tjedan jedanaest tjedana.
Recimo da je vjerojatnost pobjede 1 od 10 i da pobijedite prvi
tjedan. Vjerojatnost da ćete opet pobijediti je 1 od 10 za svaki dan tako
da ćete vjerojatno pobijediti jednog od sljedećih dana. Igrate li samo
idući tjedan, vjerojatnost pobjede bit će i dalje 1 od 10. Tako da je
vjerojatnost da ćete pobijediti idući tjedan jednaka vjerojatnosti da ćete
pobijediti bilo sedmog bilo jedanaestog dana. Želim reći da, što više
igrate, imat ćete više prilika da vjerojatnost bude na vašoj strani, no
sama vjerojatnost se ne mijenja.
Što su prosti brojevi i kako da znam
je li broj prost ili ne?
Prosti broj ili primbroj je cijeli broj veći od jedan i djeljiv samo s jedan i
sa samim sobom. Broj koji nije prost, zove se neprosti ili složeni broj. Dakle,
3, 5, 7 i 11 su prosti brojevi, ostale možda možete sami pronaći. No, pri
pazite: kada su brojevi veći od nekoliko stotina, otkriti je li broj prost, nije
210 P A U L H E I N E Y M O G U L I K R A V E S I L A Z I T I NIZ S T U B E ? 211
sasvim jednostavno. Matematičar Fermat (onaj s poznatim „Posljednjim
teoremom") rekao je da ako je p prost broj, tada će a ^ 1 -1, biti djeljivo s
p. Ako a^"1 -1 nije djeljivo s p, tada p nije prost broj. No, ako je djeljivo s
p, svejedno nije nužno da je p prost broj jer i neki složeni brojevi daju rezul
tate djeljive s p. Takvi brojevi se zovu pseudoprosti brojevi.
Pa koliko onda ima prostih brojeva?
Ne postoji konačan broj prostih brojeva. Oni su doista beskonačni
naprosto zato što su cijeli brojevi, koji su također beskonačni. No, ako
kažete da su prosti brojevi podskup cijelih brojeva, ima li tada prostih
manje od cijelih? Zanimljiv argument, ali nije valjan. Zbog definicije
beskonačnosti nikada neće biti kraja cijelim brojevima: teći će zauvijek,
a s njima i prosti brojevi.
Što je to ,,pi" i po čemo je
tako poseban?
Malo je ljudi koji nisu morali naučiti da će omjer opsega kruga i pri-
padnog promjera, bez obzira na veličinu kruga, uvijek biti jednak jt.
Obično mu se vrijednost zaokružuje na 3,14, no n je beskonačan ira
cionalni broj. Primjerice, četvrtina je točno 0,25, no jedna šestina ne
prestaje nakon nekoliko znamenki i iznosi 0,166666... i nastavlja se,
zauvijek. A tako i JT. Želite li ga raspisati do 18. znamenke, JI iznosi
3,141592653589793238, ali tu mu nipošto nije kraj.
Važnost broja jt priznata je već više od četiri tisuće godina: Babilonci
i Egipćani znali su da opseg kruga i njegov promjer povezani kon
stantnim brojem nazvanim jt, premda je vrijednost koja mu je bila pri
pisivana, po suvremenim standardima bila tek približna. U drevna vre
mena približna vrijednost jt je bila 3 i tek se u doba Arhimeda, u trećem
stoljeću pr. n. e. pokazalo prvo znanstveno nastojanje da ga se
izračuna. Arhimed je jt izračunao do 3,14. Početkom šestog stoljeća
kineski i indijski matematičari su, nezavisno jedni od drugih, potvrdili i
povećali broj decimalnih mjesta. Početkom dvadesetog stoljeća, geni
jalni indijski matematičar Srinivasa Ramanujan razvio je načine izračuna
broja jt koji su bili toliko učinkoviti da su uvršteni u računalne algo
ritme, koji su jt mogli izračunati do nekoliko milijuna znamenki. Do
sada, računala su jt izračunala do 200 milijardi decimalnih mjesta, ali jt
se i dalje ne da.
Tko je izmislio znak jednakosti?
To je jedno od velikih neodgovorenih pitanja, no postoje naznake o
njegovu porijeklu. U British Museumu postoji svitak koji se naziva
Rhindov papirus14. Širok je oko pola metra i dugačak gotovo pet i pol
metara, lako nedostaje nekoliko važnih fragmenata, svitak je osnova
našeg poznavanja egipatske matematike i sadrži najstarije poznate
simbole matematičkih operacija, među kojima je i najstariji poznati
znak koji pomalo nalikuje današnjem znaku jednakosti. No, Egipćani
su ga smještali na kraj računa, i iako je pomalo sličan našem znaku jed-
14 Alexander Henry Rhind, škotski antikvar, kupio je 1858. godine u Luxoru ovaj papirus. Rhindov papirus potječe iz Drugog medurazdoblja egipatske povijesti i smatra se da je nađen tokom neza-konskih iskapanja (nap. prev.).
214 PAUL HEINEY
Zašto se kaže „lako kao pasti s balvana17"?
Koliko je zaista lako pasti s balvana?
Pretpostavljam da je pitanje ozbiljno i stoga ću vam dati potpun i kraj
nje ozbiljan odgovor. U igri je nekoliko čimbenika koji će na neki način
međudjelovati i olakšati ili otežati pad s balvana koji vam je na pameti.
Treba razmotriti vaše osjetilo ravnoteže, klizavost balvana te koliko
dobro vaše cipele prianjaju uz balvan. Važna je i veličina balvana. Mali
balvani su manje stabilni od velikih i lakše će se okretati te pospješiti
padanje jer zahtijevaju veću sposobnost održavanja ravnoteže.
Da biste ispitali svoje osjetilo ravnoteže, pokušajte stajati na jednoj
nozi. Želite li zaista lako pasti, prije no što stanete na balvan poremetite
osjetilo ravnoteže tako da se dulje vrijeme vrtite oko svoje osi.
Na klizavost balvana utjecat će razna svojstva balvana. Primjerice, kora
bukve mnogo je glađa od hrastove i smanjit će prianjanje. Bitan čimbenik
je i rast algi na balvanu, koji se određuje količinom vlažnosti drveta - što
je balvan vlažniji, vjerojatnije je da ćete se s njega poskliznuti.
Konačno, važne su cipele koje nosite. Prianjaju li slabo i malom
površinom uz balvan, lakše ćete pasti. Bilo koja ravna cipela s dobrim
potplatom omogućit će vodi da protječe kroz njega i neće se stvarati
sloj vode između cipele i površine balvana. Obučete li visoke pete, lako
ćete pasti jer one nemaju dobar potplat, dodirna površina je malena i
ozbiljna su zapreka održavanju ravnoteže.
Tu je još i središte mase, koje se obično nalazi negdje oko pupka. Nagnete
li se naprijed, tako da je linija koja okomito spaja vaše središte mase s tlom
izvan vaše baze (znači, ako vam ne prolazi kroz stopala), past ćete, dakako,
17 U engleskom jeziku fraza „as easy as falling of a log" (lako kao pasti s balvana) označava da je nešto vrlo lako učiniti (nap. prev.).
ne pomaknete li noge. Što ste viši, vaše središte mase je na višem položaju i
pomak koji će vas učiniti nestabilnima je manji. Očito je da velika stopala
povećavaju površinu baze i čine vas stabilnijima. Visoka osoba s malim stopa
lima lakše će pasti s balvana od male osobe s velikim stopalima.
Zamislite da ste na semaforu, u zaustavljenom automobilu,
i gledate u retrovizor. Ugledate automobil iza vas kako vam se
približava velikom brzinom. Nije vidio semafor. Zaletjet će se u vas!
Je li bolje stati na kočnicu ili je brzo otpustiti da bi umanjili štetu? Ili je svejedno?
Osobno, glasao bih za puštanje kočnice.
Šteta nastaje zbog samog sudara, jer kada jedan predmet udari drugi,
količina gibanja prvog mora kroz dulje ili kraće vrijeme pasti na nulu.
216 P A U L H E I N E Y
Promjena količine gibanja je umnožak sile i vremena u kojem
predmet osjeća silu. Dakle, za danu količinu gibanja vrijedi: što je
vrijeme sudara dulje, sila je manja, a što je vrijeme sudara kraće, sila
je veća. To je poput skakanja gore-dolje: pogrčite li koljena, pro
duljili ste duljinu sudara s tlom i doskok je bezbolan. Pružite li ko
ljena, skok naglo prestaje i osjećate bol. Stoga, za slabiji sudar
otpustite kočnice.
Zašto loptica za golf
ima rupice?
Rupice oko loptice stvaraju turbulencije bez kojih bi se iza loptice
stvorio vrtlog koji bi djelovao kao vučna sila te bi je povlačio prema
natrag i usporavao. Rupičaste loptice lete brže.
Treba uzeti u obzir i Bernoullijev zakon. Zamislite pred sobom lop
ticu u letu s lijeva na desno. Zrak ulazi u rupice i, vrti li se loptica u
smjeru kazaljke na satu, rupice na gornjoj površini ubrzat će zrak jer se
vrte u smjeru zračne struje, dok će one na donjoj površini ići protiv
struje i smanjivati brzinu zraka. Bernoullijev zakon kaže da se ubrza
vanjem zraka smanjuje tlak. Sada imate smanjeni tlak na gornjoj
površini, a povećani na donjoj. To se zove potisak! Postignete li da se
loptica vrti u suprotnom smjeru, kao što to mogu tenisači, povećat
ćete tlak na gornju površinu, a smanjiti na donju i loptica će strmije
padati.
M O G U L I K R A V E S I L A Z I T I NIZ S T U B E ? 217
Uzletite li helikopterom, lebdite iznad jedne točke
dovoljno dugo i pustite da se Zemlja
ispod vas okreće, ne biste li trebali prijeći
znatnu udaljenost a da se niste ni pomakli?
Zašto to nije tako?
Mislite li zaista da ćete, ako dovoljno dugo lebdite nad Londonom,
sletjeti u Parizu? Točno, Zemlja se okreće, a okreće se i Newton u grobu
zbog vašeg nepoznavanja njegovih zakona očuvanja energije.
Uzletite li okomito u helikopteru, čak i s dovoljno goriva ne biste
mogli kružiti oko Zemlje. U pitanju je količina gibanja. Dok stojite na
površini Zemlje, koja se na ekvatoru okreće brzinom od 530 km/h,
imate kutnu količinu gibanja zato što ste na Zemlji. Prema Newtonu,
količina gibanja uvijek je očuvana. Drugim riječima, količina gibanja ne
može se niti stvoriti niti uništiti, već se može mijenjati djelovanjem sila
opisanim Newtonovim zakonima gibanja. Jednostavnim skakanjem u
zrak ne možete uništiti količinu gibanja svog tijela, a želite li to dokaza
ti, trebate samo skočiti u mjestu. Miče li se Zemlja ispod vas? Jeste li
doskočili na isto mjesto? Naravno da jeste.
Isto se događa u helikopteru. On također ima kutnu količinu giba
nja koja se ne može promijeniti drugačije nego djelovanjem sila. Želite
li pomaknuti helikopter, morate otpustiti ventile da biste postigli silu i
tek ćete tada putovati. Ledbeći nećete nikuda stići.
218 PAUL HEINEY MOGU LI KRAVE SILAZITI NIZ STUBE? 219
bi ista. Razlog je taj što dok tigrica leti, svakim zamahom krila poguru-
je zrak prema dolje silom koja odgovara njezinoj težini. U krletci s
otvorenim stranama zrak bježi i nema učinka na težinu. I opet smo na
Nevvtonovim zakonima i očuvanju energije.
Bih li ja mogao postići isti učinak, mislim, prividno smanjiti težinu
tako da stanem na vagu na samo jednoj nozi
umjesto na dvije?
Stati jednom nogom na vagu nije rješenje vječnog problema s
prekomjernom težinom.
Težina je mjera sile, a silu možemo izraziti kao umnožak površine i
tlaka. Stojite li jednom nogom na vagi umjesto dvjema, smanjili ste
površinu u dodiru s vagom, no tlak na tu površinu proporcionalno se
povećao, tako da je sila, vaša težina, ostala ista.
Što ako bih imao dvije vage i stao jednom nogom na svaku:
bih li mogao mijenjati težinu ljuljajući se
s jedne strane na drugu?
Imate li dvije vage i na svaku od njih stavite jednu nogu, težina iz
mjerena na svakoj od njih ovisit če o dodirnoj površini između stopala
Nalazi li se pčela u autobusu i lebdi negdje
blizu prednjeg dijela, hoće li kada autobus krene
ostati naprijed ili će biti povučena prema nazad?
Ono što vrijedi za vas, vrijedi i za pčelu. Zrak se ne ubrzava prema
natrag kad autobus krene, zar ne? Naime, kako autobus ubrzava, jed
nako ubrzava i zrak u njemu pa relativno gibanje između njih ostaje
nepromijenjeno. Pčela je lebdjela u odnosu na zrak u autobusu, a tako
če i nastaviti. S obzirom na to da se zrak u autobusu ne miče u odno
su na autobus, pčela če ostati na svom mjestu.
Sve mi se više čini da se ništa ne događa kad stvari lebde -
helikopteri se ne miču, pčele ostaju gdje su bile.
No, imate li papigicu tigricu u krletki i ona poleti s prečke,
hoće li krletka biti lakša?
Začudo, da; ukupna težina bit če manja. Dok tigrica sjedi na prečki,
ukupna težina jednaka je zbroju težine krletke i težine ptice. Kada
ptica poleti, njezina težina više nema učinka na vagu na kojoj se nalazi
krletka i ukupna težina je manja.
No, kada bi se ptica nalazila u hermetički zatvorenoj kutiji (ozbiljno
upozorenje: nemojte ovo isprobavati kod kuče), ukupna težina ostala
220 PAUL HEINEY
i vage te tlaka na vagu. Ukupna težina trebala bi ipak biti jednaka vašoj
uobičajenoj. Isprobate li to i ne dobijete li točno svoju težinu, razlog je
manjkavost vage, a ne principa. Isprobajte. K a z a l o adrenalin 139, 200
alergije 97, 189, 191
alge 69, 98,214
aligator, trčanje po leđima 70
alkohol
sastav usnog voska 149
učinci/reakcije na 138-139
zamućenost 175-176
aluminij 38, 110, 178
aminokiseline 160
amonijak
u znoju 135
anaerobno disanje 127
ananas 10, 154
antibiotici 94-95
Arhimed 211
Aristotel 156
artritis 62, 164
astronauti
probava 147
sinusi 136
zahod 33
atomi
broj u svemiru 17-18
veze između 179-180
vidi i: molekule
babilonski brojevni sustav 206
bakar135, 178
bakterije
i prdeži 126-127
korisne/opasne 71, 94
otporni sojevi 41, 94-95
razmnožavanje 10, 94
stresni odgovor 98
vidi i: mikroorganizmi
balvan, pad s 10, 214-215
balzamiranje 149-150
banane, dozrijevanje 154-155
barij 178
barut 177
bazalt 38
bebe
refleks gutanja 145
Bernoullijev zakon 216
bestežinsko stanje 32, 136,
147, 203
beta-ugljikonitrid (C3N4) 180-
181
bilijun, vrijednost 212
bilirubin 133
biljke
bol 97-98
dnevni ciklus 99
fotosinteza 41, 92, 98-99
korisnost 98
miris 93
transport vode 96
uloga lista 92
bioluminiscencija 87
bogomoljka 57
bol
biljke 97-98
svrbež 189-191
bolest, uzroci 95
borborigmi (kruljenje želuca)
130
borna kislina 165-166
borovo ulje 176
Bramagupta (matematičar)
206
brojevi
negativni 19, 206
nula 206
prosti, vidi: prosti brojevi
veliki, američki i britanski
sustav 212
znak jednakosti 211-212
3i210
bubrezi 124, 133
cerebrospinalna tekućina 195
cerumen (usni vosak) MH
ceruminozne žlijezdi 149
coqui žabe 68
crne rupe
nastajanje 26-2 7, A>\
svjetlost u 8, 26, 28 29
crvene krvne s t r i n u e I
crvenilo 189, 196
curry 185-186, 199
Cygnus X-1 26
češa nje 191
čokolada 140-141, 161, 194,
199
Darwin, Charles 204
dehidracija u mamurne >sti
139
dekozaheksaenoln.i kisHin.i
(DHA) 163-164
dermis 134
detergenti, vidi: šamponi,
sapuni, sredstvo /a pr.in|i»
Dettol 175-176
dezinfekcijsko s r e d s t v o i '.u
175
difrakcija svjetlosti, vidi svjPt
lost
dijamanti
boja 179
čvrstoća 179-180
i kameni u g l j e n IM,.' IM I
iskra 181-182
rezanje 181-182
djetlić, učinak kuckanja //
dilatantne t e h u i n e I».'.
dinosauri
imena 52
inteligencija r>4
izmet 56
izumirari|e V, '.'1