Baština Zrinskih budućnost Banovine
Baština Zrinskih budućnost Banovine
PLAN UPRAVLJANJA KULTURNOM
BAŠTINOM
Plan upravljanja kulturnom baštinom
1
PLAN UPRAVLJANJA
KULTURNOM BAŠTINOM
Naručitelj:
SISAČKO-MOSLAVAČKA
ŽUPANIJA
Stjepana i Antuna Radića 36
44000 Sisak
OIB: 82215698659
Listopad, 2019
Autori:
Sensum d.o.o.
Dr.sc. Duško Radulović
Ksenija Ivanac, dipl.oec.
Sandro Kozulić mag.iur
KOCKA d.o.o
Mirna Vulin mag.pol.
Frane Gojanović mag. oec.
Plan upravljanja kulturnom baštinom
2
Sadržaj
Izvršni sažetak ............................................................................................................ 4
1. Uvod .................................................................................................................... 5
1.1. Pozadina projekta ........................................................................................... 5
1.2. Pristup projektu ............................................................................................. 7
1.3. Ciljevi ............................................................................................................. 8
1.4. Metode rada ................................................................................................... 8
1.5. Raspored aktivnosti ........................................................................................ 9
2. Opis i povijest .................................................................................................... 12
2.1. Povijesni pregled projektnog područja .......................................................... 12
2.2. Kulturna dobra projektnog područja ............................................................. 16
2.2.1.Opis ............................................................................................................... 17
2.2.2.Lokacija ......................................................................................................... 28
2.2.3.Vlasništvo ...................................................................................................... 31
2.2.4.Postojeće stanje ............................................................................................. 32
2.2.5.Značajna povijesna razdoblja .......................................................................... 37
3. Ocjena stanja, značaja i vrijednosti ................................................................... 45
3.1. Kratak opis svakog kulturnog dobra, ocjena stanja, značaj i osjetljivost .......... 45
4. Problemi upravljanja .......................................................................................... 48
4.1. Kratak opis stanja upravljanja kulturnom baštinom ....................................... 48
4.2. Ograničenja i eventualni sukobi u upravljaju ................................................. 49
4.3. Način upravljanja u odnosu na očuvanje vrijednosti kulturnog dobra ............. 50
4.4. Razvojne mogućnosti .................................................................................... 52
5. Vizija i ciljevi ...................................................................................................... 68
5.1. Vizija ............................................................................................................ 68
5.2. Opći ciljevi .................................................................................................... 69
5.3. Specifični ciljevi ............................................................................................ 69
6. Akcijski plan ....................................................................................................... 73
6.1. Definiran u odnosu na postavljene ciljeve ...................................................... 73
Plan upravljanja kulturnom baštinom
3
6.2. Nadzor nad provedbom ................................................................................ 80
7. Zaključak ........................................................................................................... 82
8. Prilog 1 .............................................................................................................. 84
9. Prilog 2 .............................................................................................................. 86
Plan upravljanja kulturnom baštinom
4
Izvršni sažetak
Izradom „Plana upravljanja kulturnom baštinom” obuhvaćen su četiri lokaliteta na
području općine Dvor – kaštel Gvozdansko (Gvozdansko), Stari grad Zrin (Zrin), Crkva sv.
Marije Magdalene (Zrin) te kompleks zgrada s visokom peći u Bešlincu (Rujevac) koje
pripadaju destinaciji Banovina. Pored obnove, projekt će obuhvaćati uređenje pristupnih
puteva te uređenje okoliša oko ovih kulturnih dobara. Pod krovnim projektom "Baština
Zrinskih – Budućnost Banovine" ova četiri lokaliteta planiraju se obnoviti te staviti u
funkciju suvremenim sadržajima namijenjenim prvenstveno posjetiteljima i turistima.
Trenutno kulturno – povijesna baština nije dovoljno uključena u turističku ponudu
Sisačko – moslavačke županije, ne postoji dovoljno financijskih sredstava za ulaganje i
obnovu, zaštitu i sprečavanje propadanja spomenika kulture, za obnovu tradicijske
graditeljske baštine na ruralnim turističkim područjima, za obnovu kulturno – povijesne
baštine, odnos građana prema kulturnoj baštini nije primjeren, dio kulturne baštine
oštećen je ratnim razaranjima.
Cilj je predstaviti model upravljanja kulturnom baštinom koji jamči sustavno održavanje
i upotrebu te uspostavlja mehanizam korištenja sredstava prikupljenih korištenjem
kulturne baštine u njezinu obnovu i održavanje te programske aktivnosti. Učinkovito
upravljanje kulturnim dobrima je od javnog interesa i ima utjecaj na razvoj gospodarstva
i pridonosi stvaranju simboličkih vrijednosti i njegovanju identiteta.
Nepokretna kulturna dobra, kao i pokretna, moraju imati utvrđene vlasnike te stoga
vlasnike lokaliteta Kaštel Gvozdansko, crkve sv. Marije Magdalene, kompleksa zgrada s
visokom peći u Bešlincu te Starog grada Zrin predstavlja Republika Hrvatska. S obzirom
na činjenicu smještenosti na području Sisačko-moslavačke županije, Županija je
odgovorna za određivanje mjera zaštite i nadzor nad njihovim provođenjem dok je
istovremeno Ministarstvo kulture Republike Hrvatske odgovorno putem aktivnosti
Konzervatorskog odjela u Sisku za područje Sisačko-moslavačke županije koji provodi
pravne odredbe Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara.
S obzirom na utjecaj dionika na provedbu projekta, potrebno je razviti model, odnosno
prikladan način institucionalizacije upravljačkih kapaciteta zaštićenom kulturnom
baštinom. Pri tom se predlaže da ulogu glavnog koordinatora preuzme Sisačko-
moslavačka županija i to dvorazinskom komunikacijom:
1. Prema tijelima koji imaju visok utjecaj na projekt:
a. Službenim godišnjim izvještajima
2. Prema tijelima koji imaju srednji i nizak utjecaj na projekt:
a. Osnivanjem radnih tijela
b. Polugodišnjim koordinacijama i radnim sastancima
Plan upravljanja kulturnom baštinom
5
1. Uvod
1.1. Pozadina projekta
Kulturna baština, materijalna i nematerijalna, predstavlja
zajedničko bogatstvo čovječanstva te njena zaštita
predstavlja važan čimbenik za prepoznavanje, definiranje i
afirmaciju kulturnog identiteta. Čine ju pokretna i
nepokretna kulturna dobra koja mogu biti od umjetničkog,
povijesnog, paleontološkog, arheološkog, antropološkog i
znanstvenog značenja. Republika Hrvatska prepoznaje
važnost kulturne baštine, što je vidljivo kroz djelatnost
Ministarstva kulture koja uključuje njenu zaštitu i očuvanje,
no i mogućnost upravljanja i korištenja u ekonomske svrhe.
Plan upravljanja kulturnim dobrima na lokalnoj i
regionalnoj razini predstavlja dokument koji ima zadatak
identificirati kulturne resurse i njihove potencijale za
razvoj turizma. Predstavlja najcjelovitiji i najopsežniji
dokument koji daju viziju, smjernice, sredstva i
preporučuju postupke za dugoročnu, održivu zaštitu
lokaliteta i njihovih kulturnih vrijednosti.
Graditeljski spomenici srednjega vijeka i ranog novoga
vijeka gustoćom i vrsnoćom neravnomjerno su raspoređeni
u kontinentalnoj Hrvatskoj. U doba kad su se oblikovale
europska i hrvatska povijest i kultura, umjetnička
ostvarenja uglavnom su nastajala u plemićkim gradovima,
samostanskim i župnim crkvama. Topografske značajke,
više ili manje burna povijesna zbivanja i društveni procesi
u srednjem vijeku i prva dva novovjeka stoljeća doveli su
do neravnomjerne urbanizacije kontinentalne Hrvatske, ali
i nejednolike očuvanosti graditeljske baštine. To se osobito
tiče ruševina plemićkih gradova, kojima obiluje prostor
između Karlovca i Velebita. Dakle, Plaščansko-ogulinska
udolina s dijelom Like, a napose čitava Banovina.
Prvi je prostor najuže povezan s knezovima Krčkim,
odnosno Frankopanima, a drugi s Babonićima i Zrinskim.
Knezovi Zrinski i Frankopani bili su stoljećima okosnica
političkog, gospodarskog i kulturnog razvoja velikog dijela
Hrvatske, a nakon što su zatrta, oba su roda postala simbol hrvatskog stradanja. Unatoč
Plan upravljanja predstavlja najcjelovitiji i najopsežniji dokument koji daje viziju, smjernice, sredstva i preporučuje postupke za dugoročnu, održivu zaštitu.
Plan upravljanja kulturnom baštinom
6
njihovom ogromnom doprinosu u stvaranju nacionalnog identiteta i svemu što
simboliziraju, odnos prema njihovoj kulturnoj baštini može se okarakterizirati kao
sramotan.
Izradom „Plana upravljanja kulturnom baštinom” obuhvaćena su četiri lokaliteta na
području općine Dvor – kaštel Gvozdansko (Gvozdansko), Stari grad Zrin (Zrin), Crkva sv.
Marije Magdalene (Zrin) te kompleks zgrada s visokom peći u Bešlincu (Rujevac) koje
pripadaju destinaciji Banovina. Pored obnove, projekt će obuhvaćati uređenje pristupnih
puteva te uređenje okoliša oko ovih kulturnih dobara. Pod krovnim projektom "Baština
Zrinskih – Budućnost Banovine" ova četiri lokaliteta planiraju se obnoviti te staviti u
funkciju suvremenim sadržajima namijenjenim prvenstveno posjetiteljima i turistima.
S površinom od 1803 km2 Banovina je jedna od
manjih hrvatskih regija. Nalazi se u jugoistočnom
dijelu središnje Hrvatske, sa sjevera je omeđena
rijekama Kupom i Savom, s juga i istoka rijekom
Unom, a na zapadu se prislanja brežuljkastom
Kordunu. Uz Petrinju, tu su još četiri manja urbana
centra: Kostajnica, Dubica, Dvor i Glina, sva teško
oštećena u Domovinskom ratu. U novije doba
Banovinu dodatno opterećuje to što se nakon 130
godina ponovno našla na granici, zbog čega je postala
svojevrsno „slijepo crijevo“. Na toj maloj površini
nalazi se razmjerno velik broj iznimno važnih spomenika kulture. U razmatranju njihove
brojnosti, raznolikosti i vrsnosti treba početi od civilnog graditeljstva: plemićkih gradova,
kaštela i manjih protuturskih utvrda.
Trenutno kulturno – povijesna baština nije dovoljno uključena u turističku ponudu
Sisačko – moslavačke županije, ne postoji dovoljno financijskih sredstava za ulaganje i
obnovu, zaštitu i sprečavanje propadanja spomenika kulture, za obnovu tradicijske
graditeljske baštine na ruralnim turističkim područjima, za obnovu kulturno – povijesne
baštine, odnos građana prema kulturnoj baštini nije primjeren, dio kulturne baštine
oštećen je ratnim razaranjima. Spoj urbanog i ruralnog razvojni je adut županije.
U zaokruživanju priče o Zrinskima nužno je buduće posjetitelje Banovine upoznati s
gospodarskom podlogom njihove političke moći. Rudarenje i metalurgija razvijali su se
ondje od pretpovijesti do nedavnih dana. Vađenje i prerada ruda bili su temelj njihove
gospodarske snage, ishodišta njihove političke moći. Tako su u kaštelu Gvozdanskom
iskovani najljepši primjerci našeg kovanog novca, a nedaleko od njega, u Bešlincu,
očuvana je visoka peć iz 1830-ih godina – jedinstven primjer industrijske baštine. Iako je
nastala 250 godina nakon što su Zrinski napustili svoj povijesni prostor, ona svjedoči o
prvom zamahu industrijalizacije u kasnom srednjem vijeku. Hrvatski restauratorski
zavod pokrenuo je 2009. godine inicijativu konzervacije i prezentacije te visoke peći u
tematskom sklopu baštine Zrinskih.
Plan upravljanja kulturnom baštinom
7
Osmišljenom, postupnom, ali sustavnom obnovom pojedinih spomenika kulture
predstavila bi se bogata kulturna baština regije i intenzivirali posjeti i obilasci Banovine.
Povećano zanimanje za nju nedvojbeno bi potaknulo privatna ulaganja u raznovrsne
turističke objekte. To bi otvorilo daljnje mogućnosti uključivanja međunarodnih fondova
predviđenih za međunarodno povezivanje i prekograničnu suradnju. Europska unija
uočila je vrijednosti tog prostora i već sudjeluje u inventarizaciji flore i faune te akcijskom
planu zaštite biološke raznolikosti rijeke Une i priobalnog prostora.
1.2. Pristup projektu
Pod krovnim projektom "Baština Zrinskih – Budućnost Banovine" četiri lokaliteta
planiraju se obnoviti te staviti u funkciju suvremenim sadržajima namijenjenim
prvenstveno posjetiteljima i turistima.
Planirano je sljedeće:
➢ Stari grad Zrin:
• obnova južne kule u kojoj će biti vidljiv digitalni prikaz povijesti obitelji Zrinski,
kao i galerijski prostor te
• postavljanje pozornice na otvorenom.
➢ Kaštel Gvozdansko:
• obnova dijela ugaone kule koja će djelovati kao suvenirnica, muzej i
interaktivni multimedijalni centar te
• postavljanje žičare i roller coastera.
➢ Crkva sv. Marije Magdalene:
• uređenje multimedijalne dvorane namijenjene održavanju koncerata i
manifestacija.
➢ Kompleks zgrada s visokom peći u Bešlincu:
• obnavljanje visoke peći za preradu željezne rude u sklopu jedne od zgrada ,
• uređenje smještajnih i ugostiteljskih objekata te izgradnja edukacijskih
prostora, dječjih igrališta te hortikulturno uređenje.
➢ Također, u sklopu sva 4 lokaliteta planirano je i sljedeće:
• izgradnja i/ili rekonstrukcija lokalnih pristupnih cesta i parkirališta,
• postavljanje javne rasvjete,
• izgradnja i/ili rekonstrukcija sustava za odvodnju i pročišćavanje voda,
• postavljanje sanitarnih čvorova i
• prikaz autohtonih, tradicijskih i umjetničkih obrta te usluga.
Plan upravljanja kulturnom baštinom
8
1.3. Ciljevi
Cilj je predstaviti model upravljanja kulturnom baštinom koji jamči sustavno održavanje
i upotrebu te uspostavlja mehanizam korištenja sredstava prikupljenih korištenjem
kulturne baštine u njezinu obnovu i održavanje te programske aktivnosti. Učinkovito
upravljanje kulturnim dobrima je od javnog interesa i ima utjecaj na razvoj gospodarstva
i pridonosi stvaranju simboličkih vrijednosti i njegovanju identiteta. Održivo korištenje
osigurava dodatna financijska sredstva za zaštitu i očuvanje koja se ne oslanjaju samo na
proračun. Učinkovito upravljanje i gospodarsko korištenje kulturne baštine utječe na
podizanje svijesti i razumijevanje šire javnosti o njezinoj važnosti za identitet, zajedništvo
i društvenu koheziju.
Izradom „Plana upravljanja kulturnom baštinom“ očekuje se stvaranje plana sustavne
brige o kulturnim resursima, a označava brigu o održavanju kulturne vrijednosti
kulturnih dobara kako bi sadašnje i buduće generacije mogle uživati u njima.
S obzirom na navedeno, glavni ciljevi ovog Plana su:
1.4. Metode rada
Izrada Plana upravljanja kulturnom baštinom temelji se na određenim principima:
A/Intenzivna suradnja
- princip intenzivne suradnje s nositeljima kulturnog, društvenog i gospodarskog razvoja
projektnog područja, a podrazumijeva intenzivnu komunikaciju s Naručiteljem, kao i s
interesnim grupama i pojedincima, upoznavanje s postojećom relevantnom planskom
dokumentacijom i uspostavljanje sustava kontinuiranog izvještavanja Naručitelja o
aktivnostima i napretku na izradi plana.
razviti brend na nacionalnoj i
svjetskoj razini
uspostaviti kvalitetan
sustav upravljanja
iskoristiti turistički i kulturni potencijal
senzibilizirati svijest javnosti
Plan upravljanja kulturnom baštinom
9
B/Konzultacije
– interne konzultacije i konzultacije s dionicima te dvije prezentacije interesnim
skupinama.
Interne konzultacije uključuju kontinuirani proces komunikacije s Naručiteljem,
organiziranje aktivnosti na terenu, usuglašavanje stavova oko ključnih planskih
odrednica te organiziranje javnih prezentacija.
Konzultacije s dionicima uključuju zastupljenost svih zainteresiranih dionika u procesu
planiranja. Provela se analiza dionika kako bi se osigurala identifikacija svih sudionika
planskog procesa te definicija njihovih uloga. Prezentacije interesnim grupama uključivat
će dvije prezentacije i raspravu u svrhu upoznavanja javnosti s aktivnostima koje se
odnose na upravljanje kulturnom baštinom projektnog područja:
• prezentacija i rasprava kojima se predstavljaju planski dokumenti dionicima uključenim u konzultativni proces prije konačnog usvajanja dokumenta
• prezentacija, odnosno predstavljanje plana po usvajanju dokumenta – prigoda prema izboru Naručitelja
C/Obilazak terena
– Ponuditelj usluga je obišao kulturna dobra tijekom analize stanja, koje u sebi sadrži i
komponentu dubinskog intervjuiranja ključnih dionika.
D/Podnošenje izvješća – Tijekom rada na izradi Plana upravljanja kulturnom baštinom projektnog područja,
Ponuditelj usluga će podnijeti Naručitelju 3 izvješća.
1.5. Raspored aktivnosti
Plan upravljanja kulturnom baštinom razrađen je u 7 poglavlja.
IZVRŠNI SAŽETAK
1. UVOD • Pozadina projekta • Pristup projektu • Ciljevi • Metode rada • Raspored aktivnosti 2. OPIS I POVIJEST • Povijesni pregled projektnog podruc ja • Kulturna dobra projektnog podruc ja ◦ opis
Plan upravljanja kulturnom baštinom
10
◦ lokacija ◦ vlasnis tvo ◦ postojec e stanje ◦ znac ajna povijesna razdoblja
3. OCJENA STANJA, ZNAČAJA I VRIJEDNOSTI • kratak opis svakog kulturnog dobra • znac aj kulturnog dobra • osjetljivost kulturnog dobra 4. PROBLEMI UPRAVLJANJA • kratak opis stanja upravljanja kulturnim dobrima • ogranic enja i eventualni sukobi u upravljanju • nac in upravljanja u odnosu na oc uvanje vrijednosti kulturnog dobra • razvojne moguc nosti 5. VIZIJA I CILJEVI • vizija • opc i ciljevi • specific ni ciljevi 6. AKCIJSKI PLAN • definiran u odnosu na postavljene ciljeve • nadzor nad provedbom 7. ZAKLJUČAK
Nakon potpisa Ugovora Izvršitelj je krenuo s analizom stanja predmetnog područja. Dana
16. srpnja 2019. održan je sastanak na kojem su prisustvovali predstavnici Naručitelja i
Izvršitelja te je napravljen i obilazak kulturnih dobara.
Izrađen je anketni upitnik koji sadrži 14 pitanja bitnih za izradu dokumenta i definiranja
vizije i akcijskog plana. Sadržaj upitnika nalazi se u prilogu 1. ovog dokumenta.
U suradnji sa SI-MO-RA d.o.o. istražili smo ključne dionike za koje smatramo da su
relevantni za provedbu projekta. Anketni upitnik je poslan sljedećim dionicima:
• Općina Dvor – [email protected] • Grad Hrvatska Kostajnica – [email protected] • Grad Glina – [email protected] • Grad Sisak – [email protected] • Sisačko-moslavačka županija - [email protected] • Turistička zajednica Sisačko-moslavačke županije - [email protected] • Destinacijski menadžment Zrin- [email protected] • Turistička zajednica grada Hrvatske Kostajnice - [email protected]
com.hr • Turistička zajednica grada Siska – [email protected] • Zajednica proizvođača Sisačko-moslavačke županije - [email protected] • Društvo „Terra banalis“ – [email protected] • Udruga „Banovina junačko srce Hrvatske“ - [email protected] • Gradski muzej Sisak - [email protected] • Interpretacijski centar baštine Banovine - [email protected]
Plan upravljanja kulturnom baštinom
11
• Konzervatorski odjel u Sisku– [email protected] • Narodna knjižnica i čitaonica Vlado Gotova Sisak - [email protected] • Dom kulture Kristalna kocka vedrine – [email protected] • Gradska galerija Striegl – [email protected] • Javna ustanova za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima Sisačko-
moslavačke županije – [email protected] • SI-MO-RA d.o.o. – [email protected] • Zajednica kulturno - umjetničkih udruga Sisačko- moslavačke županije –
[email protected] • Zajednica kulturno - umjetničkih udruga grada Siska – [email protected] • Centar u prirodi Stara Drenčina – [email protected] • Panomia Savia – [email protected]
U prilogu 2. ovog dokumenta nalazi se obrada anketnih odgovora.
Plan upravljanja definirati će odrednice kulturne baštine, njezine svrhu, ciljeve i
očekivane rezultate. Sukladno dostupnim informacijama sugerirati će akcijski plan, uloge
i odgovornost subjekata kako međusobno tako i s okruženjem/dionicima.
Plan upravljanja kulturnom baštinom
12
2. Opis i povijest
2.1. Povijesni pregled projektnog područja
Banovina je smještena na rubu Panonske nizine (Posavina),
između Save i donjih tokova Une, Kupe i Gline (pritok
Kupe). Zauzima valovito pobrđe s prosječnom visinom od
300 metara sa Zrinskom gorom na jugu te nizinu Save i
njezinih pritoka na sjeveru i sjeveroistoku. Ispresijecana je
dolinama mnogobrojnih manjih vodenih tokova kao što su
Zrinčica podno staroga grada Zrina i Žirovnica koja protječe
podno kaštela Gvozdansko i uz kompleks s visokom peći u
Bešlincu u naselju Rujevac. Znatan dio površine Banovine
nalazi se pod šumom, osobito predio oko Dvora i Hrvatske
Kostajnice.
Područje Zrinske gore i okolice u prapovijesti
Prvi tragovi čovjekova obitavanja na ovom predjelu
datiraju u bakreno doba (3500. – 2200. godine prije Krista),
što se vjerojatno povezuje uz otkrivena rudna bogatstva
Zrinske gore. Rudna ležišta bakra nalazila su se u zapadnom
ogranku Zrinke gore, odnosno Trgovskoj gori.
Obronci Zrinske gore bili su naseljeni i u brončano doba, o
čemu svjedoče arheološki artefakti datirani u kasno
brončano doba (oko 1300. do 750. godine prije Krista).
Uzimajući u obzir rudna bogatstva Zrinske gore, za
pretpostaviti je da su na ovom području postojale radionice
koje su distribuirale dalje gotove proizvode, ali i sirovinu.
Osim spomenutoga gradinskog naselja zabilježeno je i
nizinsko, vjerojatno sojeničko naselje u selu Unčani u općini
Dvor, uz samo rijeku Unu. Iz kasnoga brončanog doba
datira i groblje na brdu Narda, s incineracijskim ukopima
koji su atribuirani kulturi polja sa žarama. Među istaknute
brončanodobne nalaze u Dvoru, ubrajaju se i ostava
Javornik datirana iz 11. stoljeća prije Krista i ostava
Matijević, datirana oko 750. godine prije Krista.
O naseljenosti Zrinske gore u željeznom dobu, svjedoče
gradine i pokretni nalazi na brdu Osječnica, Bijelniku,
gradini kod sela Begovići te Bogojevići, gradini Klinac južno
od Petrinje te gradini Budim u Malom Gradcu. Položaj
gradine Klinac, kao i ondje pronađeni nalazi, upućuju na
pretpostavku o postojanju trgovačkog puta koji je Savom
U ovom poglavlju biti će obuhvaćena četiri zaštićena kulturna dobra na području općine Dvor
Plan upravljanja kulturnom baštinom
13
išao do Siska te dalje prema Petrinji, kao dio koridora koji je povezivao srednju Bosnu i
istočne Alpe.
Područje Zrinske gore i okolice u antici
Dobro utvrđeni oppidum Segestica dugo je odolijevao rimskim osvajanjima da bi ga
konačno 35. godine prije Krista, nakon jednomjesečne opsade, osvojio Oktavijan
smatrajući ga ključnim strateškim polazištem za osvajanje Panonije. Na lijevoj obali rijeke
Kupe razvio se rimski vojni logor i civilno naselje Siscia. Upravo je Siscia postala jedno od
važnijih središta rimske provincije Panonije, iz kojeg se širio proces romanizacije
domicilnog stanovništva okolnog teritorija.
Siscia je ujedno bila i jedno od ranokršćanskih biskupskih sjedišta sjeverne Hrvatske, na
čijem se teritoriju preklapala jurisdikcija metropolija Sirmija (Sirmium) na istoku i Salona
na jugu. Usprkos nedovoljnom broju arheoloških istraživanja na području antičke Siscije,
na nekoliko je lokaliteta, s većom ili manjom sigurnošću, utvrđeno postojanje
ranokršćanskog horizonta. Unutar gradskih bedema – uz današnju Ulicu Stjepana i Antuna
Radića – pronađene su dvije apsidalne građevine za koje se pretpostavlja da su mogle biti
crkve. Također, na sjevernoj i južnoj antičkoj nekropoli Siscije, utvrđeno je postojanje
kršćanskih ukopa, kao i na području Pogorelca (nekadašnje Segestike).
Slika 1. Antički lokaliteti na području grada Siska (A. Faber, 1972.); Izvor: Crkva Sv. Marije
Magdalene - konzervatorski elaborat
Plan upravljanja kulturnom baštinom
14
Područje Zrinske gore i okolice u srednjem vijeku
Etimološka bliskost antičkog toponima Siscia suvremenog toponima Sisak upućuje na
kontinuitet naseljenosti, a ova etimološka okolnost predstavlja jedini slučaj gotovo
nepromijenjenoga antičkog toponima na području sjeverne Hrvatske –Tijekom srednjeg
vijeka, područje Panonije Savije je bilo pod vlašću Istočnih su Gota do polovice 6. st., nakon
čega je na nekoliko godina teritorij bio pod istočnorimskom vlašću.. U drugoj polovini 6.
stoljeća, Siskom i okolicom su vladali Langobardi, a nakon Aachenskog mira 812. godine,
ovaj teritorij postao je dio Franačkoga Carstva.
Od početka 12. stoljeća do kraja prve četvrtine 14. stoljeća izvori u više navrata spominju
knezove Vodičke – Baboniće kao feudalne gospodare Pounja, od Kostajnice do Krupe. U
drugoj polovini 13. stoljeća Babonići su zaposjeli utvrđeni grad Zrin. Krajem istog stoljeća
Zrin je najvjerojatnije bio glavna utvrda Babonića oko kojeg su okupili posjede na lijevoj
strani Une, između Žirovnice i Kostajnice, sve do Zrinske gore. Od 1328. Babonići
postupno gube posjede, da bi 1346. godine prodali svoje posljednje posjede u tom kraju –
Pedalj i Stupnicu. Ispravom datiranom 31. srpnja 1347. bribirski knez Grgur Šubić i njegov
nećak Juraj IV. dobili su od ugarsko-hrvatsko kralja Ljudevita/Ludovika I. Anžuvinca Zrin
i okolne posjede, a zauzvrat su kralju prepustili Ostrovicu kod Bribira. Prema
novostečenom posjedu, Šubići su nazvani Zrinski i kao takvi upamćeni u hrvatskoj i
svjetskoj povijesti
U smislu crkvene jurisdikcije, Zrin i okolica su spadali pod Gorički arhiđakonat, u okviru
kojeg su 1334. godine spomenute župne crkve u Zrinu i Goričkoj. Na mjestu župne crkve
Sv. Križa, srušene polovinom 20. stoljeća, nekada se nalazila crkva posvećena sv. Mariji,
prvi put spomenuta 1334. godine. Župnoj crkvi gravitiralo je i naselje koje se razvilo
podno utvrđenoga grada Zrina.
Slika 2. Zrin prema katastarskoj izmjeri iz 1862. s označenom položajima spomenika: 1. Stari
grad Zrin; 2. Župna crkva Sv. Križa (u srednjem vijeku posvećena sv. Mariji); 3. Crkva sv. Marije
Magdalene (Z.Horvat, 1997.); Izvor: Crkva Sv. Marije Magdalene – konzervatorski elaborat
Plan upravljanja kulturnom baštinom
15
Područje Zrinske gore i okolice u novom vijeku
Početkom novog vijeka, točnije 1463. godine Petar II. Zrinski je. dobio povelju kojom mu
kralj Matija Korvin daje dozvolu da slobodno eksploatira rude u okolici Gvozdanskog, što
je osnova budućega gospodarskog napretka obitelji Zrinski. Mogućnost eksploatacije rude
znatno utječe na prihode obitelji i održava se na njihove graditeljske aktivnosti. Iste
godine započeo je i prodor Turaka na područje Zrinskog Pounja nakon pada Bosanskog
Kraljevstva, što je ujedno i početak nove faze u hrvatskoj i europskoj povijesti obilježene
defenzivnom politikom spram osmanske sile i vojnim preustrojem graničnog teritorija s
dalekosežnim posljedicama na socio-ekonomske i demografske aspekte ovog kraja.
Uz obitelj Zrinski vezuje se gradnja utvrda Gvozdansko (gradnja datirana između 1463. i
1488.), Gorička (datiran 1486. – 1488.), Lešnica, Jamnica, Dobra Njiva (sva tri sagrađena
prije 1488.) i Novigrad na Uni (prije 1509.), koje će postati„štit Hrvatskoga Kraljevstva“.
Uz utvrde, neophodno je spomenuti da su financirali gradnju barem dvaju sakralnih
objekata: franjevačkog samostana na Zrinskom polju (1504.) te crkvu sv. Marije
Magdalene.
Intenzivna nastojanja Zrinskih u protjerivanju Turaka započinju 1475. kada je Petar II.
Zrinski protjerao Ahmet-pašu koji je prethodno opljačkao cijeli kraj oko Une i došao
gotovo do Zrina. Uslijedile su brojne bitke od kojih valja istaknuti Krbavsku bitku u kojoj
su 1493. život izgubili Petar II. i sin mu Pavao III, kao i velika većina hrvatskog plemstva
unatoč većom brojnosti vojske naspram Osmanlija
Od 1538. godine povijesni izvori sve češće bilježe turska pustošenja ovoga teritorija, koja
su kulminirala 1556. padom Kostajnice i Novoga u ruke Turaka, a potom u listopadu 1577.
padom grada Zrina, koji će u turskom posjedu ostati sve do 1687. godine.
Plan upravljanja kulturnom baštinom
16
2.2. Kulturna dobra projektnog područja
U ovom poglavlju biti će obuhvaćena četiri zaštićena kulturna dobra na području općine
Dvor:
1. Crkva Sv. Marije Magdalene – upisana kao pojedinačno kulturno dobro u Registar
kulturnih dobara Republike Hrvatske pod oznakom Z-4415
2. Kompleks zgrada s visokom peću u Bešlincu – upisan kao pojedinačno kulturno
dobro u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske pod oznakom Z-6284
3. Kaštel Gvozdansko – upisan kao pojedinačno kulturno dobro u Registar kulturnih
dobara Republike Hrvatske pod oznakom Z-4402
4. Grad Zrin – upisan kao pojedinačno kulturno dobro u Registar kulturnih dobara
Republike Hrvatske pod oznakom Z-4416
Plan upravljanja kulturnom baštinom
17
2.2.1.Opis
Crkva Sv. Marije Magdalene
Slika 3. Ruševine crkve sv. Marije Magdalene; Izvor: Crkva Sv. Marije Magdalene u Zrinu –
konzervatorski elaborat
Crkva sv. Marije Magdalene1 jednobrodna je crkva s izduženim poligonalnim svetištem
neznatno užim u odnosu na brod, orijentiranim prema jugoistoku. Obodni zidovi svetišta
ojačani su četirima kontraforima; sjeverni zid dvama, poligonalno tjeme također dvama,
a tragovi još jednog kontrafora se naziru na južnom zidu svetišta. Zidni plašt svetišta
raščlanjen je i trima kasnogotičkim biforama smještenima među četirima kontraforima
kojima su ojačani kutovi poligonalnog završetka svetišta. U sjevernom zidu svetišta
pronađena je konzola iz koje se račvaju dva rebra nekadašnjeg križno-rebrastog svoda.
Konzola sa sačuvanom račvom svodovnih rebara, uz kontrafore, predstavlja neoborivi
dokaz o tome da je svetište bilo nadsvođeno križno rebrastim svodovima. Razmještaj
otisaka svodova ukazuje na postojanje dvaju svodovnih polja.
Crkveni brod je dug 14,75 metara i širok 10,15 metara te je ojačan dvama kontraforima
priljubljenima uz bočne zidove. Osim kontraforima, vanjski zidni plašt crkvenog broda
raščlanjen je i otvorima čija dekoracija nosi odlike stila. Istočno od istočnog kontrafora
sjevernog pročelja nalazi se prozorski otvor s kasnogotičkom biforom.
1 Crkva Sv. Marije Magdalene – konzervatorski elaborat, Sisačko-moslavačka županija (ožujak 2019.)
Plan upravljanja kulturnom baštinom
18
Slika 4. Konzola s račvom rebara križno-rebrastog svoda u sjevernom zidu svetišta Sv. Marije
Magdalene (foto: Ž. Perković); Izvor: Crkva Sv. Marije Magdalene u Zrinu – konzervatorski
elaborat
U crkvenom svetištu, pod južnom, bočnom kasnogotičkom biforom nalaze se dvije niše.
Bliže tjemenu svetišta nalazi se ona manja, s prelomljenim lukom, koja je imala funkciju
kustodije, dok se desno od nje te direktno pod prozorskom biforom nalazi velika
pravokutna niša čija donja kamena klupica prelazi granice obodnog zida i blago penetrira
u prostor svetišta, a dovratnici i nadvratnik su ukrašeni jednostavnom profilacijom.
Na unutarnjim i vanjskim licima zidova crkve na dijelovima izvorno sačuvanog zidnoga
plašta vidljivi su tragovi žbuke, a na licima trijumfalnog luka i oskudne tragove fresko
oslika. Na vanjskom zidnom plaštu zapadnog pročelja sačuvane su dvije velike površine
žbuke lijevo i desno od portala, metar ili dva iznad sokla.
Uz južni zid svetišta nekada se nalazila sakristija, na što ukazuju sljedeći elementi vidljivi
bez poduzimanja arheoloških istraživanja:
➢ vrata koja su iz svetišta vodila u sakristiju; konzola
➢ upornjak najvjerojatnije također križno-rebrastog svoda;
➢ prag i dovratnik zapadnih vrata sakristije sačuvani in situ;
➢ izostanak kontrafora na južnom pravocrtnom zidu svetišta;
➢ otisci zapadnog i istočnog zida sakristije na južnom pročelju crkve;
➢ nepostojanje sokla na vanjskom licu južnog zida svetišta, između ostataka istočnog i
zapadnog zida sakristije;
➢ vidljivi ostatci perimetralnih zidova.
Plan upravljanja kulturnom baštinom
19
Slika 5. Južno pročelje crkve 2004. godine, s označenim vratima sakristije (M. Valjato Fabris –
D. Miletić, 2004.); Izvor: Crkva Sv. Marije Magdalene – konzervatorski elaborat
Na temelju detaljne analize dostupnih izvora snimaka moguće je uočiti dvije graditeljske
faze:
1. faza: kasnogotička faza
U prvoj fazi je sagrađena jednobrodna longitudinalna crkva čiji su bočni zidovi ojačani
kontraforima, baš kao i izduženo svetište s poligonalnom – trostranom apsidom. Za
razliku od svetišta koje je bilo nadsvođeno križno-rebrastim svodovima, u crkvenom
brodu se nalazio drveni tabulat. Uz južni zid svetišta sagrađena je, istodobno s crkvom,
sakristija također nadsvođena križno-rebrastim svodovima. Sakristiji se pristupalo
dvojako – kroz svetište preko sjevernih vrata, ili kroz zapadna vrata sakristije izvani. I
crkva je u prvoj fazi imala dva ulaza. Glavni portal, i danas vidljiv, nalazio se na zapadnom
pročelju podno rozete. Još jedna vrata nalazila su se na južnom zidu crkve. U prvoj fazi
zidni plašt crkve bio je raščlanjen trima prozorskim biforama u svetištu te jednom na
sjevernom zidu broda. Okulus u gornjoj zoni južnoga zida broda također valja pripisati
prvoj graditeljskoj fazi.
2. faza: barokna obnova
Barokna obnova nekadašnje dvorske kapele obitelji Zrinski uslijedila je nakon stradanja
crkve u turskim rušilačkim pohodima. S obzirom da je nepoznat precizan datum oštećenja
Plan upravljanja kulturnom baštinom
20
crkve, nepoznat je i obim oštećenja. Uz pretpostavljeno oštećenje crkve zbog
destruktivnog djelovanja Turaka, na njezino oronulo stanje djelovala je i stoljetna
zapuštenost crkve. Tek nakon oslobođenja Zrina, valja datirati baroknu obnovu crkve. Ako
je suditi prema citiranim izvorima, crkva je još 1736. bila u ruševnom stanju. Prvi radovi
na njoj, i to oni slikarski, zabilježeni su 1752. godine. S obzirom na to da slikarskim
radovima, svakako, prethodi građevinska obnova obodnih zidova i krova, baroknu
obnovu valja datirati između 1736. i 1752. godine. Tijekom turskih osvajanja, sakristija uz
južni zid crkve je u potpunosti srušena te tijekom barokne obnove nije ponovo građena.
Njezina su sjeverna vrata, koja su se nalazila u južnom zidu svetišta, nakon spomenutog
rušenja proširena prema istoku, na način da su preslojila istočni zid nekadašnje sakristije.
Za pretpostaviti je da je baroknom obnovom crkve obuhvaćen i popravak krovne
konstrukcije, tj. pokrova. Fotografija, objavljena 1901. godine, ukazuje na to da je u
baroknoj obnovi crkvi pridodan i “jahaći” zvonik koji je nasjeo na zapadni kraj glavne
nosive horizontalne grede sljemena krovne konstrukcije. Crkva je u baroku opremljena
novim liturgijskim instalacijama: u crkveni brod je postavljeno pjevalište te dva pomoćna
oltara. Od pjevališta su preostali samo tragovi konstrukcije, i to na popločenju (postament
potpornjaka kvadratnog presjeka) i na unutarnjem licu pročelnog i bočnih zidova (rupe i
konzole za drvene grede) crkvenog broda.
Plan upravljanja kulturnom baštinom
21
Kompleks zgrada s visokom peću u Bešlincu
Slika 6. Kompleks zgrada s visokom peći u Bešlincu – Rujevac; Izvor: Kompleks zgrada s
visokom peći u Bešlincu – Rujevac – konzervatorski elaborat
Ostatci industrijskog pogona2 za preradu željezne rude sastoje se od dvije zgrade: zgrade
s visokom peći i zgrade za obradu (zgrada lift), zatim ostataka zgrada stare ljevaonice i
topionice te temelja drugih građevina. Objekt s visokom peći nalazi se u neposrednoj
blizini zgrade s dizalom te zajedno s njom čini neodvojivu funkcionalnu cjelinu. Objekt
unutar kojeg je smještena visoka peć za taljenje željezne rude kvadratnog je tlocrta. Sama
visoka peć – u tlocrtu kružnog oblika – uglavljena je između četiriju zidanih robusnih
zdanja peterokutnog tlocrta koja su međusobno povezana pročelnim zidovima s četirima
lučnim otvorima za pristup gnijezdu peći. Oko gnijezda peći postoji kružni ophod
nadsvođen bačvastim svodom. Nad njim se nalazi prostor ispunjen pijeskom koji odvaja
zidani oklop peći i njezine stjenke obložene šamotom. Pijesak je istodobno imao dvojaku
funkciju: služio je kao izolacijski materijal te je amortizirao rastezljivosti stijenki visoke
peći uslijed velikih temperatura. Pod ophoda popločan je opekama.
2 Kompleks zgrada s visokom peći u Bešlincu – Rujevac, Sisačko-moslavačka županija (travanj 2019.)
Plan upravljanja kulturnom baštinom
22
Slika 7. Objekt s visokom peći – pogled s juga (foto: Ž. Perković); Izvor: Kompleks zgrada s
visokom peći u Bešlincu – Rujevac – konzervatorski elaborat
U presjeku se peć sastoji od nekoliko dijelova u kojima se događaju različiti
fizikalnokemijski procesi i reakcije. Rudni zasip – koji se sastoji od željezne rude, talitelja
(vapnenca) te goriva (u ovom slučaju drvenog ugljena) – ubacivan je kroz grotlo visoke
peći nad koji je dovožen vagonetima. Rudni zasip je nakon prolaska kroz grotlo dospijevao
u gornji dio peći, dok je danas, sudeći prema enciklopedijskim priručnicima, uvriježen
termin trup visoke peći. U trupu visoke peći dolazi do redukcije i sukcesivnog spuštanja
željezne rude do središnjeg dijela visoke peći. Središnji dio peći ima oblik naopakog
konusa, čija gornja ploha ima promjer 3,0 m, a donja 1,600 m. U ovom dijelu peći dolazi
do taljenja željezne rude. Na ljevkasto sedlo visoke peći nastavlja se najniži dio koje
suvremena metalurška terminologija naziva gnijezdom ili pećicom visoke peći. Riječ je o
cilindričnom prizemnom dijelu visoke peći u čijem su se gornjem pojasu nalazile četiri
sapnice kojima je dovođen predgrijani i vrući zrak uz čiju je pomoć u potpunosti izgaralo
gorivo (drveni ugljen) te se odvajala troska od željeza.
Objekt u kojem se nalazi visoka peć kvadratnog je tlocrta, a u elevaciji se prema vrhu blago
sužava, i to otprilike od razine vrha sedla prema grotlu visoke peći. Temelj i perimetralni
zidovi objekta u kojem je smještena visoka peć bili su izloženi velikim mehaničkim
naprezanjima, pa je ziđe dodatno ojačano metalnim nategama.
Plan upravljanja kulturnom baštinom
23
Jugozapadno od objekta s visokom peći, u njezinoj neposrednoj blizini nalazi se zgrada s
dizalom sačuvana gotovo do krova. Glavna funkcija zgrade s dizalom bilo je podizanje I
transport vagoneta s rudnim zasipom do grotla visoke peći, što je omogućivao most koji
više nije vidljiv. Zgrada s dizalom u tlocrtu je četverokutnog oblika, a u elevaciji sadrži
četiri etaže, od kojih je posljednja djelomično sačuvana. Zgrada je građena kamenom –
uglovi pravilnim blokovima vapnenca, a zidna masa među njima nepravilnim
lomljenicima filitnog škriljevca, kremena i vapnenca u manjoj mjeri, s mjestimičnim
poravnanjima u opeci.
Sjeverozapadno i jugoistočno pročelje slično su oblikovana. Vanjski zidni plašt svih
četiriju etaža raščlanjen je otvorima čiji su doprozornici i lučni nadvoji zidani opekom. U
prizemnoj etaži na obama pročeljima nalaze se vrata, lučno zasvedena. Dovratnici su
zidani kamenom, a luk koji pridržavaju opekom. Vanjsko lice prvoga kata raščlanjeno je
dvama odvojenim prozorskim otvorima, lučno zasvedenima. Treća etaža ima jedan
središnji prozor identično oblikovan, dok su na četvrtoj postojala po dva prozora, na
sjeverozapadnom i jugoistočnom pročelju, koja nisu u potpunosti sačuvana.
Plan upravljanja kulturnom baštinom
24
Kaštel Gvozdansko
Slika 8. Kaštel Gvozdansko; Izvor: Kaštel Gvozdansko – konzervatorski elaborat
Tlocrtnu dispoziciju kaštela Gvozdansko3 uvjetovala je prirodna konfiguracija terena na
kojem je izgrađen na obroncima brda Meterize. Na najvišoj koti spomenutog uzvišenja
sagrađena je kružna branič-kula oko koje se nalazi kaštel nepravilnog pravokutnog
(trapezoidnog) tlocrta s četirima kružnim kulama na uglovima. Strmi pad terena na
jugozapadnim padinama obronka uvjetovao je veliku visinu jugozapadnog pročelnog zida
i dviju kula koje ga flankiraju, a koje imaju suterensku etažu.
Branič-kula sagrađena je na najistaknutijoj reljefnoj točki te je originalno zamjetno
nadvisivala obodne zidove kaštela. Kružnog je tlocrta te se nalazi u istočnom uglu kaštela
nedaleko od istočne ugaone kule te sjeveroistočnog i jugoistočnog trakta bedema, što
ukazuje na mogućnost da je drveno branište, konzolno postavljeno na unutarnja lica
spomenutih zidova kaštela, moglo doticati branič-kulu. Pravilan raspored rupa uočen na
unutarnjem licu zidova branič-kule, a koje su služile uglavljivanju greda drvene
konstrukcije podova usporedno s gradnjom obodnih zidova, jasno ukazuje na to da je
izvorno imala pet etaža nejednake visine i različitih funkcija:
3 Kaštel Gvozdansko – konzervatorski elaborat, Sisačko-moslavačka županija (lipanj 2019.)
Plan upravljanja kulturnom baštinom
25
1. prizemlje i prvi kat su vjerojatno imali skladišnu namjenu, na što ukazuje i
izostanak bilo kakvih otvora;
2. drugi kat bio je ulazni,
3. treći kat je imao stambenu namjenu s fortifikacijskim elementima (breteš),
4. četvrti kat je bio isključivo obrambenog karaktera.
Komunikacija među etažama odvijala se preko drvenih ljestava.
Površina oko branič-kule obuhvaćena je zidinama kaštela trapezoidnoga tlocrtnog oblika
s četirima ugaonim kulama, (polu)kružnoga tlocrta, otvorenima prema unutrašnjosti
kaštela od kojih su dvije na jugoistoku nešto manje površine u odnosu na dvije
sjeverozapadne, koje flankiraju4 glavno pročelje. Ulaz u kaštel nalazio se na
sjeverozapadnom pročelju te je bio uklopljen u četverokutnu kulu. Za rekonstrukciju
originalnog izgleda važno je opisati oba lica svih četiriju pročelja te ulazne i ugaonih kula.
Sjeverozapadno pročelje bilo je ujedno i glavno pročelje kaštela, što je naglašeno i
monumentalnošću kojoj pridonosi središnja četverokutna kula s ulazom te dvije kružne
(otvorene prema kaštelu) na uglovima pročelja.
Zapadna kula je, kao i ostale ugaone kule, kružnog tlocrta te otvorena prema unutrašnjosti
kaštela, s tim da je arheološkim istraživanjima pronađen naknadno sagrađen zid kojim je
ona tlocrtno zatvorena.
Za razliku od zapadne kule koja je sačuvana gotovo do krova, sjeverna kula je gotovo u
potpunosti srušena. Ostao je donekle sačuvan samo sjeveroistočni dio zida, na spoju sa
sjeveroistočnim bedemom. Spomenuti dio zida sačuvan je uz veće urušenje otprilike do
razine natprozornika prve etaže. Sjeverna kula je također kružnog tlocrta, otvorenog
prema unutrašnjosti kaštela te je u elevaciji bila dvoetažna, ako je suditi prema ostatcima
ostalih kula.
Jugozapadno pročelje nešto je duže u odnosu na ono sjeverozapadno. Flankirano je
dvjema ugaonim, kružnim kulama koje su otvorene prema unutra, s tim da su recentna
arheološka istraživanja u onoj zapadnoj utvrdila postojanje polukružnog zida koji ju je
tlocrtno zatvarao prema unutrašnjosti kaštela. Južna kula je promjerom manja od one
zapadne, a obje su sačuvane u veliko visini – gotovo do krova. Jugozapadno pročelje se u
odnosu na ostale pročelne zidove razlikuje i po tome što je u zoni prizemne etaže deblji u
odnosu na zonu prvoga kata s reprezentativnim prozorima.
Jugoistočno pročelje nešto je kraće u odnosu na nasuprotno sjeverozapadno. Kao i ostala
pročelja, flankirano je dvjema ugaonim kulama kružnoga tlocrtnog oblika, koje se
otvorene prema unutrašnjosti kaštela. Njihove funkcije ipak se razlikuju. Dok je južna kula
dio palasa, što znači da je uz obrambenu (osobito u suterenskoj etaži) imala i stambenu
funkciju (prvi kat), istočna je imala isključivo obrambenu namjenu. Za razliku od južne
4 Osigurati/osigurati se od napada s boka, Hrvatski jezični portal http://hjp.znanje.hr/index.php?show=search_by_id&id=fFlnWxM%253D
Plan upravljanja kulturnom baštinom
26
koja je sačuvana gotovo u punoj visini, istočna jekao i sjeverna urušena. Ostala je dijelom
sačuvana samo sjeveroistočna zona zida. Ova kula smještena je veoma blizu branič-kule.
Sjeveroistočno pročelje također je flankirano dvjema kružnim kulama, otvorenima prema
unutrašnjosti kaštela. Na unutarnjem licu sjeveroistočnog pročelja – točnije na istočnoj
polovici – vidljiv je parapet te niz rupa pod njim, koje su jednako razmaknute jedna od
druge. Navedeni tragovi ukazuju na postojanje drvenog braništa na sjeveroistočnom
bedemu. Spomenute rupe najvjerojatnije su služile umetanju kosnika koji su podupirali
hodnu plohu koja je s druge strane bila oslonjena na parapet sjeveroistočnog pročelja.
Plan upravljanja kulturnom baštinom
27
Grad Zrin
Slika 9. Ruševine Zrina; Izvor: Grad Zrin – konzervatorski elaborat
Zrin5 je prava srednjovjekovna utvrda smjes tena na gorskim padinama iznad istoimenog
sela, petnaestak kilometara sjevernije od Dvora, danas njega opc inskog sjedis ta. Ime joj
vjerojatno potjec e od arhaic noga glagola zrijeti ili zirkati, s to upuc uje na dobar vidik i
veliku strates ku vaz nost te utvrde. Inac e ime joj je, zahvaljujući i slavi njegovih vlasnika,
postalo poznato diljem cijele ondašnje Europe. Posjed kojemu je Zrin bio središte
obuhvaćao je područje od lijeve obale Une kod Kostajnice do Žirovca i vrhova Zrinske
gore. Podno burga nalazilo se naselje sa župnom crkvom Blažene Djevice Marije (Beate
Virginis de Zrin) koja se spominje u popisu iz 1334. godine.
U starim se izvorima Zrin prvi puta spominje 1295. godine, i to kao mjesto u kojem je ban
Stjepan IV. Babonić, posjednik ovih krajeva, pisao neku darovnicu. Zrin je opet mjesto
pisanja darovnice kojom isti ban i sinovi mu Stjepan i Radoslav poklanjaju neku zemlju
cistercitima u Toplici (danas Topuskom) za uzdržavanje oltara Sv. Križa. Očito je Zrin
morao biti sjedište ili jedno od sjedišta obitelji. Pod Zrin kao sjedište posjeda potpadalo je
područje duž lijeve obale Une od Kostajnice (ali ne uključujući Kostajnicu) do Žirovca i do
vrhova Zrinske gore.
5 Grad Zrin – konzervatorski elaborat, Sisačko-moslavačka županija (kolovoz 2019.)
Plan upravljanja kulturnom baštinom
28
2.2.2.Lokacija
Crkva Sv. Marije Magdalene
Crkva sv. Marije Magdalene nalazi se u mjestu Zrin, smještenom na jugozapadu Sisačko-
moslavačke županije, u Općini Dvor, veoma blizu granice s Bosnom i Hercegovinom.
Crkva je smještena na zaravni na nadmorskoj visini od 313 brda Zrinska kosa iznad mjesta
Zrin, a sjeverozapadno od utvrde Zrin i srednjovjekovnog naselja koje se nalazilo
jugoistočno od utvrde. Kasnogotička crkva sv. Marije Magdalene nalazi se na katastarskoj
čestici 116 Katastarske općine Zrin.
Slika 10. Digitalni ortofoto crkve Sv. Marije Magdalene s vidljivim kastastarskim česticama; Izvor:
https://geoportal.dgu.hr/
Plan upravljanja kulturnom baštinom
29
Kompleks zgrada s visokom peću u Bešlincu
Kompleks zgrada s visokom peći nalazi se na lokalitetu uz koji se vezuje mirkotoponim
Bešlinac, a koji pripadaju teritoriju naselja Rujevac. Rujevac pripada općini Dvor na
jugozapadnom dijelu Sisačko-moslavačke županije u blizini granice s Bosnom i
Hercegovinom. Visoka peć i pomoćne zgrade izgrađene su na katastarskoj čestici 2538
katastarske općine Rujevac.
Slika 11. Digitalni ortofoto industrijskog kompleksa u Bešlincu s vidljivim kastastarskim
česticama; Izvor: https://geoportal.dgu.hr/
Kaštel Gvozdansko
Kaštel Gvozdansko nalazi se u istoimenom mjestu u Općini Dvor koja zauzima
jugozapadni dio Sisačko-moslavačke županije te je veoma blizu granice s Bosnom i
Hercegovinom.. Lokalitet s kaštelom smješten je južno od ceste koja povezuje Glinu i Dvor,
na gusto pošumljenom uzvišenju sjeverozapadnih obronaka brda Meterize, podno kojeg
protječu rječice Žirovnica i Gvozdna. Danas su obronci uzvisine na kojem se nalazi kaštel
prekriveni gustom šumom koja priječi pogled, ali i pristupostacima ove impozantne
građevine. Kaštel Gvozdansko označeno je česticom zgrade *33, koja sa sjeverozapada,
sjeveroistoka i jugoistoka graniči s katastarskom česticom 534, a s jugozapada s
katastarskom česticom 532/2 Katastarske općine Gvozdansko – obje prekrivene šumom.
Plan upravljanja kulturnom baštinom
30
Slika 12. Digitalni ortofoto kaštela Gvozdanskog s vidljivim katastarskim česticama; Izvor:
https://geoportal.dgu.hr/
Grad Zrin
Ruševine Zrina nalaze se na brdskoj zaravni Zrinske gore, iznad istoimenog sela u općini
Dvor, u Sisačko-Moslavačkoj županiji. Izgrađen je na ovalnom platou približne veličine
145 x 40 m te je opasan bedemima koji prate konfiguraciju terena. Geostrateški je
smješten na važnoj prometnici koja povezuje dolinu Une, preko Zrinske gore s rijekom
Kupom, a po svemu sudeći, takvu je ulogu imao još od prapovijesnih i antičkih vremena.
Stari grad Zrin nalazi se na katastarskoj čestici 13/2 i 408 katastarske općine Zrin.
Slika 13. Digitalni ortofoto grada Zrina s vidljivim katastarskim česticama; Izvor:
https://geoportal.dgu.hr/
Plan upravljanja kulturnom baštinom
31
2.2.3.Vlasništvo
Crkva Sv. Marije Magdalene
Kulturno dobro Crkva sv. Marije Magdalene se nalazi u vlasništvu Republike Hrvatske, u
obuhvatu od 2982 m2.
Kompleks zgrada s visokom peću u Bešlincu
Kulturno dobro “Kompleks zgrada s visokom peći u Bešlincu – Rujevac” se nalazi u
vlasništvu Republike Hrvatske.
Kaštel Gvozdansko
Kulturno dobro “Kaštel Gvozdansko” se nalazi u vlasništvu Republike Hrvatske u
obuhvatu od 550 m2.
Grad Zrin
Kulturno dobro “Grad Zrin” se nalazi u vlasništvu Republike Hrvatske u obuhvatu od
5.233 m2.
Plan upravljanja kulturnom baštinom
32
2.2.4.Postojeće stanje
Crkva Sv. Marije Magdalene
Na crkvi sv. Marije Magdalene provedeni su sustavni konzervatorsko-restauratorski
radova 2004. do 2018. godine, s prekidom 2008. i 2010. godine.
Zahvaljujući prezidavanju najugroženijih zona obodnih zidova, a osobito svetišta koji su
izgubili geometriju, oni su statički sanirani.Krune obodnih zidova zaštićene su gumiranim
platnom od negativnog utjecaja atmosferilija dok ne bude poduzeto zidanje gornjeg
pojasa zidova do krovnog vijenca. Perimetralni zidovi svetišta trenutno su nešto viši u
odnosu na bočne zidove crkvenog broda koji su konsolidirani u visini bočnih kontrafora.
Zapadni pročelni zid doseže visinu originalno sačuvanoga krovnog profiliranog vijenca
skošenog na gornjim uglovima, a od krovnog zabata ostao je samo prvi red većih
nepravilnih blokova popunjenih manjim lomljencima. Trijumfalni luk je još uvijek
poduprt drvenim oblučilom i cijevnom skelom – postavljenom 2013. godine – zbog
evidentiranja iščezavanja vezivnog sredstva među blokovima intradosa.
Lokalitet se redovito održavava, a na vanjskim i unutarnjim licima obodnih zidova
sačuvane su veće ili manje površine povijesnih žbuka. Na obama licima trijumfalnog luka
sačuvana je povijesna žbuka u većim površinama te je moguće uočiti tragove oslika. U
interijeru crkve također su uočena oštećenja na arhitektonskoj dekoraciji, što se najbolje
očituje na profilacijama bočnih vijenaca trijumfalnog luka te na profilaciji njegova sokla.
Kompleks zgrada s visokom peću u Bešlincu
Od svih postrojenja kojima je industrijski kompleks s visokom peći za taljenje željezne
rude raspolagao, danas je gotovo do krova sačuvan objekt s visokom peći i susjedna
zgrada s dizalom. Objekt s visokom peći sačuvan je u punoj visini. Zidana struktura
pročelja mjestimično je ugrožena visokom vegetacijom koja izrasta iz pročelja te je
osobito uznapredovala na betonskom platou oko grotla visoke peći. Osim visoke
vegetacija (stabala), na pročeljima su uočljiva područja obrasla niskom vegetacijom koja
bitnije ne narušava strukturu ziđa. Na svim četirima pročeljima uočljive su udubine –
mjesta ponekoga ispalog klesanca ili lomijenca, kao i ponekog sidrišta natege, međutim to
ne ugrožava statiku objekta. Članovi Hrvatske gorske službe spašavanja iz Siska su
uklonili stabla s pročelja objekta, kao i ona na njegovu vrhu.
Od pomoćnih postrojenja u neposrednoj blizini ovoga objekta, sačuvan je samo dio
postrojenja za preradu grotlenog plina – preostala je jedna od dviju velikih vertikalnih
cijevi uz sjeverozapadno pročelje objekta s visokom peći. Usprkos evidentnom odvajanju
gornjeg dijela s oduškom od donjega dijela, njezina statika, zbog velikog promjera cijevi,
nije narušena te još uvijek ne predstavlja opasnost za posjetitelje.
Visoka peć je relativno dobro sačuvana u punoj visini. Dok su gornji dijelovi u potpunosti
sačuvani, stijenke gornjeg pojasa gnijezda i donjeg pojasa sedla su djelomično razbijene.
Plan upravljanja kulturnom baštinom
33
Kako bi bilo spriječeno urušavanje visoke peći, stijenke su poduprte potpornjacima
kvadratnog presjeka zidanima opekom. Prstenasto postavljene cijevi razdjeljivača zraka
u potpunosti su sačuvane kao i na njih zavarena fiksna koljena te na njih zašarafljena
okretna koljena. Nastavak sapnice i bakrene sapnice su otuđene. In situ je sačuvano i
nekoliko željeznih prstenova kojima su ojačane stijenke sedla visoke peći. Grotleno je
zvono također sačuvano, kao i mehanizam za njegovo otvaranje koji se nalazi nad njim.
Susjedna zgrada s dizalom sačuvana je gotovo do krova. U potpunosti su srušeni zabati
krova koji su postojali nad sjeveroistočnim i jugozapadnim zidom. Preostali dio
perimetralnih zidova prilično je dobro sačuvan. Čak je in situ sačuvana drvena stolarija
gotovo svih prozorskih otvora. Zidanu strukturu neznatno narušavaju perforacije nastale
ispadanjem klesanaca i lomljenika, odnosno površinskih sidrišta natega, kao i niska
vegetacija koja mjestimično raste na pročeljima. Od izvorne organizacije interijera ništa
nije sačuvano. Drvena konstrukcija etaža, stubišta i okana dizala je u potpunosti propala.
Recentna arheološka istraživanja iznjedrila su otkrivanjem ostataka opreme zgrade –
temelja dizala, vage za mjerenje mase natovarenih vagoneta rudnim zasipom i porušene
dograđene konstrukcije za pridržavanje mijeha.
Kaštel Gvozdansko
Unatoč oronulom stanju kaštela, branič-kula, kao i zidova okolnog kaštela nisu statički
bitnije ugroženi u smislu osipanja ziđa i očiglednog urušavanja koje predstavlja opasnost
svim posjetiteljima. U zimskim mjesecima pristup kaštelu je bitno jednostavniji u odnosu
na proljetno-ljetne mjesece kada vegetacija buja, što otežava pristup te onemogućuje
pogled na dijelove kaštela.
Branič-kula sačuvana je u potpunosti do pete etaže (četvrtoga kata) čije je obodno ziđe
sačuvano samo djelomično. Od drvenoga čardaka ništa nije sačuvano, osim rupa
četverokutnog presjeka za grede o koje je bila oslonjena galerija čardaka. Zidni plašt
donjih etaža sačuvan je u potpunosti s izvornim otvorima, od kojih je onaj zahodski malo
urušen, a otvor breteša u potpunosti zazidan. Iako je ziđe prvih četiriju etaža sačuvano u
potpunosti, na nekoliko su mjesta evidentirane pukotine u cijeloj debljini obodnog ziđa
koje narušavaju integritet zidova te statiku objekta. Na jugozapadnom pročelju vidljive su
dvije pukotine pod dovratnicima vrata na drugome katu, te još jedna koja započinje pod
središnjom konzolom zazidanog breteša i kontinuirano se proteže sve do dna zida. Veća
oštećenja uočljiva su i na sjeveroistočnom pročelju – velika pukotina zida proteže se od
dna niše nužnika također do dna vidljive zone ovoga zida. Još jedna pukotina evidentirana
je desno od zahodske niše, a kontinuirano se proteže od zone rupa za uglavljivanje greda
galerije čardaka posljednje etaže gotovo do dna zida te zahvaća dovratnike prozorskih
niša prvoga i drugoga kata branič-kule. Otprilike paralelno s ovom linijom, proteže se još
jedna pukotinom koja započinje pod donjim lijevim uglom prozorske niše drugoga kata.
Gotovo sve navedene pukotine vidljive su i na unutarnjem licu obodnog ziđa branič-kule.
Plan upravljanja kulturnom baštinom
34
Sjeverozapadno pročelje kaštela najviše je oštećeno te su pojedine zone ovoga pročelja
bitnije urušene – to se osobito odnosi na mjesta prozora lijevo i desno od nekadašnje
ulazne pravokutne kule. Od četiriju prozorskih otvora kojima je ovo pročelje bilo
originalno raščlanjeno, danas je sačuvan samo onaj najmanji uz položaj sjeverne ugaone
kule. Središnja pravokutna kula s ulazom većinom je razrušena – u zamjetnijoj visini
sačuvan je samo sjeverni zid, na čijem je vanjskom licu ostao in situ sačuvan profilirani
vijenac. Dok je vanjsko lice sačuvanih segmenata ovoga pročelje uglavnom sačuvano, na
unutrašnjoj strani je lice zida mjestimično osuto.
Sjeverna ugaona kula srušena je gotovo u potpunosti. Djelomično je sačuvana samo zona
njezina obodnog ziđa uz sjeveroistočni trakt bedema, u kojoj su uočljive dvije veće,
amorfne rupe kojih položaj ukazuje na postojanje puškarnice i prozora na gornjoj etaži.
Zapadna ugaona kula sačuvana je gotovo do krova, s jasno vidljivim elementima otvora
kojim su raščlanjeni zidni plaštevi suterenske i druge etaže. U unutrašnjosti ove kule
sačuvan je zidani usjek za oslanjanje kupolastog svoda. Na vanjskom zidnom plaštu
zapadne kule uočena je samo jedna veća pukotina koja se kontinuirano proteže od
donjega desnog ugla sjeverozapadne prozorske niše do gornjega desnog ugla puškarnice.
Na unutarnjem licu zidnoga plašta pukotine nisu uočljive. U podnožju kule nedostaje
nekoliko prvih redova kamenih blokova te je vidljiva unutarnja struktura zida.
Jugozapadno pročelje kaštela sačuvano je u priličnoj visini – gotovo do krova, uglavnom
do zone nad lučnim natprozornicima. Pogled na detalje ovoga pročelja mjestimično
zaklanja vegetacija koja izrasta iz zida, osobito na mjestima urušenja nepravilnih kamenih
blokova lica pročelja.
Južna ugaona kula sačuvana je u nešto manjoj mjeri u odnosu na zapadnu. Obodno ziđe
doseže visinu natprozornika prozorske niše na jugozapadu. Špalete su djelomično
sačuvane s vidljivim tragovima klupica za sjedenje, dok segmentni luk natprozornika više
ne postoji. Otvori za vatreno oružje suterenske etaže sačuvani su u potpunosti. Na
vanjskom licu zidnoga plašta uočljiva je jedna pukotina koja se kontinuirano proteže od
donjega desnog ugla prozorske niše prema dnu zidnoga plašta.
Jugoistočno pročelje kaštela sačuvano je gotovo u punoj visini, s tim da je vanjsko lice
gornje polovice zida urušeno, osobito istočno od otvora za vatreno oružje. Donji dio
spomenutog otvora je srušen – možda i djelovanjem čovjeka u svrhu prenamjene ovoga
otvora u ulaz u kaštel. Vanjsko lice zida djelomično je obraslo niskim raslinjem. Unutarnje
lice jugoistočnog pročelja samo je djelomično vidljivo, i to južna polovica.
Istočna ugaona kula gotovo je u potpunosti srušena. Njezin položaj sugerira amorfna
nakupina materijala prekrivena vegetacijom. U elevaciji je djelomično sačuvan samo dio
obodnog zida, sa sačuvanom puškarnicom na prvoj etaži, uz sjeveroistočni trakt bedema.
Sjeveroistočno pročelje kaštela sačuvano je gotovo u izvornoj visini s izgubljenim licima
zida na više mjesta – osobito u podnožju i na vrhu ovog trakta bedema. Pogleda na detalje
vanjskog lica pročelja zaklanja niska vegetacija. Veće urušenje zida u punoj širini nalazi se
uz sjevernu kulu. Unutarnje lice sjeveroistočnog pročelja samo je djelomično vidljivo jer
Plan upravljanja kulturnom baštinom
35
je uski prostor između branič-kule sjeveroistočnog trakta bedema ispunjen zemljom i
vjerojatnom građom iz urušenja posljednje etaže branič-kule i istočne ugaone kule.
Grad Zrin
Utvrde burga Zrina osim zidina čine: branič-kula, trapezasta kula – bastion, te ulazi na tri
mjesta, korištena u tri različita povijesna trenutka. Zidine ovalnoga tlocrta opasavale su
zaravnjeni vrh, dugačak oko 145 m i širok približno 40 m. Pristup burgu se nalazi s
jugoistoka, s one strane gdje se nekada nalazilo selo Zrin. Danas pristupna staza vodi ispod
branič-kule, zaklonjenim i zatrpanim stubama, ulaznih vrata više nema, ondje je samo
rupa u zidu. Kad se uđe u grad na prvi se pogled ne vidi mnogo jer je sve obraslo travom,
grmljem i drvećem. Po tlu je dosta urušenog kamenja, bez jasno vidljivih ostataka zgrada,
iako je jasno da ih je nekada bilo. Zidine koje teku oko izduženog stjenovitog vrha gotovo
su posvuda izvedene po rubu strme litice. Vanjsko je lice zidina mjestimično u vrlo lošem
stanju, ponegdje oljušteno, naročito na sjevernoj strani burga. Po plohama zidina vidljivo
je da su one prezidavane i podebljavane u više navrata.
Zapadna dionica, gdje je trapezasta kula: jako nakošeni zidovi izvedeni su kuglastim
komadima kamenja, tako da mu je površina izrazito reljefna. Lice zida zaštićenog ulaza
ispod branič-kule, onog koji je i najnoviji, zidano je dosta grubo, bez klesanih detalja i s
dosta spolija. U istočnom je zidu izveden niz omanjih pravokutnih otvora. Donedavno su
u istočnoj zidini, nedaleko od branič-kule postojala još dva otvora za kosi hitac kroz koje
je kontrolirano podnožje bedema.
Unutar zidina nema vidljivih tragova postojanja drugih zgrada, iako je jasno da je ovih
nekada bilo. Sjeverozapadni dio grada nešto je malo uzdignutiji u odnosu na ostalu
površinu unutar zidina. Po starim je crtežima poznato da je ondje bila jedna jaka, slobodno
stojeća kula, kvadratnog tlocrta, vjerojatno branič-kula. Danas se tek nazire da je ondje
mogla stajati neka građevina.
Branič-kula na jugu, danas već prilično ruševna, još je pred Drugi svjetski rat bila pod
krovom i zaštitom „Braće hrvatskog zmaja”. Kula je najviše stradala od topovskih granata
i požara pri partizanskoj opsadi Zrina 1943. godine.
Branič-kula je kvadratnog tlocrta. Sačuvana do visine drugoga kata, a nekad je mogla biti
i viša. Zidana je kvalitetno, na srednjovjekovni način, s pažljivo izvedenim pojedinostima.
Uglovi su ojačani klesanim kvadrima, kamene su konzole nosile drvene grede stropa,
kojeg više nema, a i okvir je vrata bio takav, jedino što danas nedostaje jest klesani kameni
okvir. Djelomično je sačuvano nekoliko malih prozora. Ulazna vrata na prvom katu su u
sjevernom zidu; čini se da im se prilazilo vanjskom drvenom galerijom, a kasnije i
ljestvama. Zidovi branič-kule temeljeni su na živoj stijeni.
Najstariji prilaz gradu išao je ispod istočne strane grada prema sjeveru, podzidanim
putom, a sam se ulaz nalazio na sjevernoj strani burga s manjim vratima za pješake i
većima za konje. Ovaj je dvostruki ulaz kasnije zazidan i tek su dijelovi špaleta vrata i lijevi
Plan upravljanja kulturnom baštinom
36
kolobran svjedoci prvotne situacije, jer su dovratnici izvađeni. Ulazne kule nije bilo. Pred
ovim je dvostrukim vratima vjerojatno bio odgovarajući pokretni most, što je uobičajeni
detalj srednjovjekovne arhitekture.
Na zapadnoj strani Zrina još je jedan zazidani ulaz: to je uvučena kula pravokutnog tlocrta,
s kamenim dovratnikom polukružnog nadvoja. Bedem je na tom mjestu trokutasto
uvučen, kako bi se dobilo zaklonjeno mjesto za ulaz. Ovim vratima se prilazilo s
jugozapada, no danas je tu kosina brda zarasla u gustu vegetaciju, pa je to, za sad, teško
provjeriti, no predstojeći radovi na uređenju burga trebaju utvrditi i ovu važnu činjenicu.
Noviji je ulaz bio zaštićen jednom, vjerojatno polukulom pravokutnog tlocrta, kojoj su
kasnije značajno podebljani zidovi, tako da je pretvorena u bastion, pomalo trapezastog
tlocrta i skošenih zidova. Urušavanja vrha zida ove kule sedamdesetih godina prošloga
stoljeća otkrila su jezgru starije, očito gotičke kule, s kvalitetno klesanim uglovnim
klesancima.
Ulaz na južnoj strani burga, ispod južne braničkule, očito je najnoviji: to je branjeno
stubište, nekad možda i natkriveno. Taj dodani zid je perforiran s desetak omanjih otvora,
vjerojatno samo za osvjetljenje. Osim zidova i opisanih pojedinosti, među kamenjem,
odvaljenim od zidova, nađeno je par bolje klesanih ulomaka: dio stupa, žlijeb za izljev vode
te nadvoj jednog omanjega gotičkog prozora. Još je više klesanog kamenja nađeno pri
prošlogodišnjim arheološkim radovima u i oko južne braničkule, koji ukazuju na
mogućnost postojanja nekih, bolje uređenih objekata, možda palače i crkve koja je vidljiva
na prikazima Zrina iz druge polovine 16. stoljeća.
Plan upravljanja kulturnom baštinom
37
2.2.5.Značajna povijesna razdoblja
Crkva Sv. Marije Magdalene
Prvi, za sada, poznati spomen crkve sv. Marije Magdalene datira iz 1705. godine u popisu
crkava Arhiđakonata Gora, gdje se u Zrinu se spominju tri crkve: župna crkva Sv. Križa
pod utvrdom Zrin, kapela sv. Jurja u utvrdi te kapela sv. Marije Magdalene za koju je
navedeno da je in statu delolationis (prema prijevodu P. Cvekana: „ u očajnom stanju“) te
da u njoj službu vrši franjevac iz Bosne. Sljedeći spomen crkve sv. Marije Magdalene datira
iz 1720. godine kada je u župi Sv. Križa u Zrinu zabilježeno postojanje kapele sv. Jurja u
kaštelu i sv. Magdalene u istom stanju. Iste podatke donosi i popis crkava Arhiđakonata
Gora iz 1736. godine. Godine 1752. u Zrinu su zabilježeni radovi u crkvi sv. Marije
Magdalene
Citirani zapisi Protocolli archidiaconatus „Gora“ (HRVATSKI PRIJEVOD) dovode do još
jednog zaključka. Naime na popisima iz 1705., 1720., 1736. i 1752. godine nije naveden
franjevački samostan u Zrinu, što je vjerojatno posljedica činjenice da je srušen u turskim
pustošenjima koja su se događala prije i nakon pada Zrina 1577. godine. Ako je
pretpostavka ispravna, nespominjanje franjevačkog samostana dokazuje da uz crkvu sv.
Marije Magdalene podno Zrina nije postojao samostan.
Slika 14. Najstarija poznata fotografija Sv. Marije Magdalene; Izvor: Crkva Sv. Marije Magdalene
– konzervatorski elaborat
Plan upravljanja kulturnom baštinom
38
Kompleks zgrada s visokom peću u Bešlincu
Godine. Bešlinački rov dug 112 hvati prvi put je spomenut 1828. godine, što
podrazumijeva početak eksploatacije rude u jednom od rudnika u blizini Bešlinca bliskih
rudnika. Na istom je lokalitetu 1842. godine izgrađena talionica bakra koja je bila u
pogonu do 1870. kad je njezin rad obustavljen uslijed pada cijene bakra.
Izvori, konkretno dva izvještaja o stanju visoke peći i ostalih postrojenja, sastavljena 1898.
i 1933. godine, kao i još neki dokumenti iz prve polovine 20. stoljeća, koje je obradila Mira
Kolar Dimitrijević6, daju uvid u kronologiju rada industrijskog pogona za taljenje željeza
u Bešlincu. Visoka peć za taljenje željezne rude je s kraćim prekidima funkcionirala od
1870. do 1941. godine – dakle, sedamdesetak godina.
U navedenom vremenskom intervalu, moguće je izdvojiti nekoliko faza prerade željezne
rude:
1. faza: 1870. – 1897.:
Gradnja visoke peći za taljenje željezne rude, datirana je krajem 1870-ih godina te se
pripisuje Mariborcu Aloisu Frohmu, tadašnjem vlasniku. Frohmova smrt 1894. godine
najavila je kraj prve faze neprekidnog rada visoke peći za taljenje željezne rude u Bešlincu.
Ipak, sama smrt njezina ondašnjeg vlasnika nije prekinula rad postrojenja, što dokazuje i
podatak da je 1896. visoka peć u Bešlincu „oporavljena“ I opskrbljena „dobrim aparatom
za pregrijavanje zraka“ i jednim polovnim („ne više novim“ iz 1875.) mijehom za
upuhivanje zraka u peć7. Godinu dana nakon osuvremenjivanja visoke peći (1897.), ona je
ugašena.
2. faza: 1904. – 1913.:
Četiri godine nakon gašenja visoke peći (1901.) – koje je označilo kraj prve faze
proizvodnje sirovog željeza u Bešlincu – belgijsko društvo iz Bruxellesa Société anonyme
des hauts fourneaux , mines et forêts en Croatie – Trgove – Bešlinac je, uloživši kapital od
2.500,000 franaka, obnovilo proizvodnju u Bešlincu. Godine 1904. postrojenje za preradu
željezne rude je, osuvremenjeno u smislu nabavke tlačnog stroja te željeznih kotlova za
„strojnu zgradu“. Visoka peć, sagrađena 1870. godine, u drugoj fazi proizvodnje sirovog
željeza je radila do početka Prvoga svjetskog rata, nakon čega je proizvodnja zamrla
tijekom sljedećih dvadesetak godina.
6 Kolar-Dimitrijević, M. (1991.), Rudarstvo i talioničarstvo. Prilog povijesti Bešlinca, Donjih Trgova I drugih rudnika željeza i bakra na području Dvora, u: Joka, M. (ur.), Dvor na Uni: od prijeslavenskog doba do naših dana, Dvor na Uni, 1991., str. 20-41.
7 ZLOCH, T. (1898.), Procjena rudokopa i talionice Bešlinac – Trgovo. Hrvatski geološki institut, Arhiva rudišta
br. 1069, str. 14.
Plan upravljanja kulturnom baštinom
39
3. faza: 1935. – 1941.
Iz Statistike rudarstva Kraljevine Jugoslavije proizlazi da je Narodno industrijsko
poduzeće d.d. (NIPAD), usprkos financijskim krizama, sve do završetka stečajnog
postupka 1935. godine, eksploatiralo rudokope u okolici Bešlinca. Navedene godine 53
rudara su izvadila 2.508 tona željezne rudače, od koje je 68 radnika u talionici Bešlinac
izradilo 2.425 tona sirovog željeza. Sljedeće dvije godine (1936. i 1937.) pozitivan trend
proizvodnje se nastavlja, pa je željeznom rudom iz 37 rudnika izliveno 2.688 tona sirovog
željeza. Godine 1938. inženjer Tomac je angažiran na otvaranju željezarije u Capragu kod
Siska, u kojoj je planirana prerada željezne rude iz Trgovske gore. Njegov odlazak iz
Bešlinca negativno se odrazio na rad postrojenja za taljenje željezne rude. Definitivni kraj
rada industrijskog postrojenja u Bešlincu dogodio se u prosincu 1941. godine kada je
kompleks spaljen u Drugom svjetskom ratu iz predostrožnosti da neprijateljske snage ne
bi iskoristile postojeća industrijska postrojenja za izradu i popravke oružja.
Kompleks zgrada s visokom peći u Bešlincu više nikada nije stavljena u pogon te je
posljednjih osam desetljeća prepušten propadanju. Ista sudbina nije zadesila rudnike, pa
je nakon Drugoga svjetskog rata obnovljen rad u rudokopima Bešlinca i okolice, te je sva
željezna ruda otpremana u Željezariju Sisak. U međuvremenu su napušteni i bešlinački
rudnici.
Slika 15. Postrojenje s visokom peći u Bešlincu 1935. godine; Izvor: Kompleks zgrada s visokom
peći u Bešlincu – Rujevac, konzervatorski elaborat
Plan upravljanja kulturnom baštinom
40
Kaštel Gvozdansko
Kaštel Gvozdansko je prvi put spomenut 1488. godine kao već postojeće središte manjeg
zemljišnog posjeda nekih sela uokolo kaštela i gvozdanskih rudnika. Veliki dio obiteljskog
posjeda Pavao III. Zrinski – sin Petra III. Zrinskoga koji je od kralja Matije Korvina dobio,
1463. godine, kraljevski regal za eksploataciju rudnih bogatstava u okolici Gvozdanskog
te mu je nadgrobna ploča pronađena u crkvi sv. Marije Magdalene u Zrinu.
Castrum Gwezdna opet je spomenut 1509. godine kada je Nikola III. Zrinski sklopio
ugovor prijateljstva i nasljedstva s Ivanom Torkvatom Karlovićem – onaj koji prvi umre
bez nasljednika, ima sve posjede ostaviti drugome.
Nakon smrti Nikole III. Zrinskoga 1534. – kojeg se nadgrobna ploča, a vjerojatno i grob
nalazio u crkvi sv. Marije Magdalene u Zrinu – kaštel Gvozdansko i pripadajuće mu
rudnike naslijedila je njegova supruga Jelena te njihovi sinovi Nikola IV. I Ivan. Nasljednici
su dali u zakup grad Pedalj, kao i „sve i cijele njihove rudnike i talionice gospođe grofice
Jelene I grofova Ivana i Nikole, pod gradom i na pripadnostima njegovoga grada zvanog
Gvozdansky, smještenog u rečenoj Zagrebačkoj županiji“ Akaciju Schrottu i Leonardu
Gruberu za iznos od 7.600 forinti, s klauzulom da imaju pravo eksploatirati gvozdanske
rudnike dok ne zarade iznos najma. Pred kraj života, i sam Nikola III. dao je rudnike i
kovnicu u zakup.
Šesnaesto stoljeće obilježio je veliki strah od Turaka, što potvrđuje više dokumenata od
kojih se izdvaja pismo koje je 1540. Nikola IV. Zrinski poslao kralju Ferdinandu i kraljici
Ani u kojem ih moli ih za financijsku pomoć nakon što su Turci opustošili njihove zemlje
u Pounju i nasrću na njihove gradove, osobito Zrin, Pedalj i Gvozdansko.
Nakon četiri velike turske opsade (1561., 1574., 1576. i 1577.), Gvozdansko je palo u ruke
Turaka 1578. godine.
Kao dio velikoga oslobodilačkog rata od Turaka, potaknutog velikim turskim porazom kod
Beča 1683., banska vojska pod vodstvom bana Nikole Erdödyja osvaja područja između
Kupe i Une, a 1687. godine oslobođeno je Gvozdansko.
Nakon Mira u Srijemskim Karlovcima, podban Stjepan Jelačić se u srpnju 1699. zalaže za
popravljanje i dodatno utvrđivanje kaštela Gvozdansko. Nažalost, ne postoje dokumenti
koji bi ukazali na to je li ovaj prijedlog proveden u djelu i, ako jest, koji su graditeljski
pothvati realizirani. Međutim, 1703. godine je zagrebački biskup Brajković u Gvozdansko
postavio vojnu posadu, što ukazuje na to da je kaštel opet stavljen u funkciju povodom
čega su možda učinjeni najosnovniji popravci.
U travnju 1706. godine potpisan je ugovor Carsko-kraljevske dvorske komore i Franje
Ruđera Rastellija te Ivana Krstitelja Chinettija o obnovi i ponovnoj eksploataciji ruda zlata,
srebra i olova u rudnicima nedaleko od Gvozdanskog.
Kaštel Gvozdansko se nastavio koristiti i u vojne svrhe o čemu svjedoče dva izvještaja
Dvorskoj komori. Izvještaj iz 1710. potpisuje Franjo Delišimunović, bivši zapovjednik
Zrinske krajine. Iz njegova izvještaja saznajemo da je u Gvozdanskom bila organizirana
Plan upravljanja kulturnom baštinom
41
straža koju je održavala četa od 28 vojnika, uz kaštelana i dva desetara. Opskrba i
održavanje Gvozdanskog bila je gotovo nikakva. Vojnici su raspolagali s malo oružja koje
je bilo jedva upotrebivo. Vojnici su prepušteni sami sebe te žive od vlastitih sredstava.
Izvještaj je 1723. sastavio grof Ivan Drašković.
Sredinom 18. stoljeća Hrvatski sabor je pokrenuo obnovu triju glavnih utvrda Zrinske
krajine: Zrina, Pedlja i Gvozdanskog. Izostanak očekivanih rezultata po obnovi
eksploatacije ruda, rezultirao je predajom gvozdanskih rudnika i kaštela krajiškoj vlasti
Banske krajine 1774. godine. Gubljenjem interesa za gvozdanske rude koincidira s
konačnim napuštanjem kaštela koji je do danas prepušten propadanju.
Slika 16. Matthias Anton Weis, Kaštel Gvozdansko; Izvor: Kaštel Gvozdansko – konzervatorski
elaborat
Plan upravljanja kulturnom baštinom
42
Grad Zrin
U starim se izvorima Zrin prvi puta spominje 1295. godine, i to kao mjesto u kojem je ban
Stjepan IV. Babonić, posjednik ovih krajeva, pisao neku darovnicu. Godine 1302., Zrin je
opet mjesto pisanja darovnice kojom isti ban i sinovi mu Stjepan i Radoslav poklanjaju
neku zemlju cistercitima u Toplici (danas Topuskom) za uzdržavanje oltara Sv. Križa.
Očito je Zrin morao biti sjedište ili jedno od sjedišta obitelji.
Babonići nisu dugo držali Zrin u svojim rukama. Naime, Ivan Babonić, 1328. godine, zalaže
Zrin meštrima Ivanu, Lovri i Ugrinu. Vrlo brzo iza toga, 1347. godine, ugarsko-hrvatski
kralj Ludovik I. Anžuvinac dao je Zrin Grguru i Jurju Šubiću, u zamjenu za njihovu
Ostrovicu u zaleđu Šibenika, čime je želio zaustaviti dalji uspon Šubića.
Zadnja dva desetljeća 14. stoljeća bila su obilježena urušavanjem centralne kraljevske
vlasti, što je rezultiralo feudalnom anarhijom i sukobima Zrinskih i Babonića. U
dinastičkim borbama za hrvatsko-ugarsko prijestolje krajem 14. i početkom 15. stoljeća.
Pavao I. Zrinski podržavao je Sigismunda Luksemburškoga. Vojska Hrvoja Vukčića
Hrvatinića (oko 1350. – 1416.), koji je bio pristaša Ladislava Napuljskoga (1377. – 1414.),
osvojila je 1402. godine Dubicu i opustošila okolicu Zrina. Kako sam burg nije bio
ozbiljnije ugrožen, sačuvana darovnica kojom 15. rujna 1406. godine Ladislav Napuljski
daruje Zrin Hrvoju Vukčiću, može se tumačiti isključivo kao nominalna darovnica.
Za spoznaje o prošlosti Zrina posebno je važna i zanimljiva isprava požeškog kaptola iz
1488. godine kojom je Pavao III. Zrinski založio polovinu posjeda prioru vranskom i knezu
dubičkom, Bartolu Berislaviću za iznos od 25.000 forinti. Isprava je značajna jer su u njoj
nabrojena sva sela koja pripadaju Zrinu, a to su: oba sela Zrin, Lovča sela, Jamomet,
Tisovac, Dolinovec, Devište, Begina, Donja i Gornja Grabovica, Preč, Glogovec, Zapolje
malo, Jaroval dolac, Škriljevo, Brokunova gora, Novoselo i Sombatovec.
U sačuvanom pismu Nikoli Jurišiću, od 4. svibnja 1540. godine, navodi se kako su
osmanske postrojbe uništile rudnike u Gvozdanskom te pokušale osvojiti gradove Zrin,
Pedalj i Gvozdansko. Nikola IV. uspješno je razbio opsadu Zrina te je u protunapadu vratio
Dubicu i Kamengrad pod kontrolu kršćanskih snaga. Unatoč tome što su se Zrinski borili
na dvjema frontama – na sjeveru protiv kaptolskih i na jugu protiv osmanskih snaga –
osmanski napadi nisu rezultirali značajnijim vojnim uspjesima, a niti pomjeranjem
granične crte, no potpuno su opustošili pogranično Pounje čime je nanijet velik udarac
ekonomskoj podlozi obrane zrinskih posjeda, unatoč tome što nisu uspjeli osvojiti niti
jednu utvrdu, pa ni grad Zrin.
Izvješće Ivana Lenkovića iz 1563. godine (Verzeichnis aller Crobatischen besetzten und
undbesetzten ortflegkhen), tada vrhovnog zapovjednika kraljevske vojske na hrvatskoj
granici, predviđa rušenje burga Zrina, što se ipak nije dogodilo kao s nekim drugim
manjim gradovima u Hrvatskoj krajini. Zrin ipak nije srušen, premda je Lenković već bio
skupio potrebnu radnu snagu za rušenje i vojsku za osiguranje. Komisija, koja je obišla
Hrvatsku krajinu 1563. godine, procjenjuje situaciju sa Zrinom drukčije: smatra, naime,
da Zrin ne treba rušiti. Zapovjednik obrane u Zrinu, Tome Dornberg iz 1576. i 1577.
Plan upravljanja kulturnom baštinom
43
godine konstatira da se Zrin može preurediti i braniti te da može postati središte obrane
Pounja.
Osmanlijska taktika „Spaljene i opustošene zemlje“ učinila je da su Zrin, Pedalj,
Gvozdansko i još neke utvrde postali otoci u pustim krajevima. Zrin se polako mijenja te
od srednjovjekovnog plemićkog burga, okružena naseljem, postaje sve više vojni logor za
održavanje krajiške straže, pregrađivan i prilagođavan potrebama borbe s Osmanlijama.
Nakon kratkotrajne opsade i topničke paljbe s obližnjeg brda, Osmanlije osvajaju Zrin 27.
prosinca 1577. godine te je zapovjednik grada Petar Kamenjan bio primoran predati grad
postrojbama Ferhad-bega. Ratna je sreća nakon toga nekoliko puta činila da je Zrin
prelazio iz hrvatskih u osmanlijske ruke i obratno. Prema sačuvanim spisima, u travnju
1579. godine, Zrin je ponovo pod osmanskom kontrolom kada su započeli i radovi na
njegovom utvrđivanju pri čemu se prvenstveno težilo da se nekadašnji feudalni grad
prilagodi novoj vojnoj namjeni.
Što su Osmanlije radili na utvrdama Zrina, što su popravili, sagradili ili promijenili, nije
poznato. Vjerojatno su, prije svega, popravili zidine, oštećene ratovanjem, ali više od toga
vjerojatno nisu ništa uredili, jer kad su banske postrojbe Zrin ponovno osvojile 1687.
godine, našle su ga u lošem stanju.
Prvi poznati tlocrtni prikaz Zrina datira iz 1702. godine prema izrađenoj karti od strane J.
Ch. Weigela. Grad Zrin je tada postao središte Zrinske kapetanije, koji se u opisu granice
iz 1710. godine spominje kao confinium zriniensis. Prema sačuvanim opisima s početka
18. stoljeća, Zrin je bio u lošem stanju. Tako je u izvještaju carske komisije, 1703. godine,
opisan kao utvrda na vrhu brijega do koje se ne može doći konjima ili kolima te unutar
koje nema izvora vode jer je prilikom povlačenja turska posada uništila bunar.
I kasnija izvješća smatraju Zrin nedovoljno uređenim, no tu je prisutna općenito slaba
briga krajiških vlasti i o Zrinu, i o drugim objektima u Banskoj Hrvatskoj. Zrin više nije bio
strateški važna utvrda, što se odrazilo i na slabije održavanje. Opskrba vodom i dalje nije
riješena, a grad su početkom 19. stoljeća zapalili vojnici. Tada je Zrin napušten, a
razvojačenje Vojne krajine sredinom 19. stoljeća samo je potvrdilo napuštanje zrinske
utvrde. Svijetla su točka „Braća hrvatskog zmaja“, koji obnavljaju utvrdu i branič-kulu
1925. godine u spomen Tisućgodišnjice Hrvatskog kraljevstva. Zadnju su devastaciju
Zrina, tijekom Drugoga svjetskog rata, 1943. godine, napravili partizani – tada je spaljeno
selo pod utvrdom, a branič-kula srušena je topovskim granatama.
Plan upravljanja kulturnom baštinom
44
Slika 17. Veduta Zrina, Matthias Anton Weis iz 1729. godine, pogled s juga; Izvor: Grad Zrin –
konzervatorski elaborat
Plan upravljanja kulturnom baštinom
45
3. Ocjena stanja, značaja i vrijednosti
3.1. Kratak opis svakog kulturnog dobra, ocjena stanja, značaj i osjetljivost
U ovom poglavlju na sažeti način će prikazan kratki opis, stanje očuvanosti te značaj svako
kulturno dobro u obuhvatu projekta
• Crkva Sv. Marije Magdalene
• Kompleks zgrada s visokom peću u Bešlincu - Rujevac
• Kaštel Gvozdansko
• Grad Zrin
Kulturno
dobro
Kratak opis svakog
kulturnog dobra
Značaj kulturnog
dobra
Osjetljivost
kulturnog dobra
Crkva Sv.
Marije
Magdalene (Z-
4415)
Gotička crkva Sv. Marije
Magdalene stoji kao
ruševina bez krova, a
sagrađena je na
povišenom položaju,
zapadno od burga Zrin.
Tlocrt građevine čine
poligonalno svetište i
brod, a na južnoj strani
svetišta nekada je bila
priključena sakristija, a u
nastavku i samostanske
zgrade. Prvi poznati
spomen crkve datira iz
1705. godine u popisu
crkava Arhiđakonata
Gora.
Ruševine crkve sv.
Marije Magdalene u
Zrinu su kao
pojedinačno
zaštićeno
nepokretno
kulturno dobro s
klasifikacijom
sakralna
graditeljska baština
evidentirane u
Registru kulturnih
dobara
Ministarstva
kulture RH. Gotička
crkva spada u red
najznačajnijih
srednjovjekovnih
sakralnih
građevina na
području sjeverne
Hrvatske te ima
visoku
arhitektonsku i
povijesnu
vrijednost.
Crkva je znatno
oštećena u drugom
svjetskom ratu, i od
tada stoji kao
ruševina bez krova
sa sačuvanim
obodnim zidovima,
trijumfalnim lukom
i nekoliko
kontrafora. Zidovi
su tijekom vremena
znatno degradirali
te je na njima
vidljiv niz pukotina.
Plan upravljanja kulturnom baštinom
46
Kompleks
zgrada s
visokom peću
u Bešlincu –
Rujevac (Z-
6284)
Kompleks zgrada s
visokom peći u Bešlincu
– Rujevac, nalazi se uz
potok Žirovnica u naselju
Rujevac u općini Dvor.
Ostatci industrijskog
pogona sastoji se od
zgrade s visokom peći i
zgrade za obradu,
ostataka zgrade stare
ljevaonice i topionice te
temelja drugih građevina
koje su srušene.
Kompleks zgrada s
visokom peći u
Bešlincu jedini je
sačuvani primjer
postrojenja za
preradu željezne
rude iz 19. stoljeća
u Hrvatskoj.
Kompleks ima
arhitektonsku i
ambijentalnu
vrijednost te
predstavlja
jedinstveni primjer
industrijske baštine
u Hrvatskoj.
Nakon što je 1941.
kompleks zgrada s
visokom peći
zapaljen, prepušten
je propadanju.
Zidana struktura
pročelja
mjestimično je
ugrožena visokom
vegetacijom koja
izrasta iz pročelja.
Na svim četirima
pročelja uočljive su
udubine, međutim
to ne ugrožava
statiku objekta.
Visoka peć,
grotleno zvono su
relativno dobro
očuvani, kao i
mehanizam za
njegovo otvaranje
koji se nalazi nad
zvonom. Susjedna
zgrada s dizalom
sačuvana je gotovo
do krova. U
potpunosti su
srušeni zabati
krova koji su
postojali nad
sjeveroistočnim i
jugozapadnim
zidom. Preostali
dio perimetralnih
zidova prilično je
dobro sačuvan.
Plan upravljanja kulturnom baštinom
47
Kaštel
Gvozdansko
(Z-4402)
Kaštel Gvozdansko nalazi
se uz cestu koja vodi od
Gline prema Dvoru.
Sagrađen je u 15. st. u
renesansnom stilu.
Građen je u obliku
četverokuta koji na
svakom uglu ima jednu
kulu, a u sredini čeonog
zida četvrtasti toranj.
Sagrađen je od kamena
crvene boje. Utvrđeni
grad podigla je obitelj
Zrinski, a Nikola III.
Zrinski u Gvozdanskom
je kovao srebrni novac.
Kaštel Gvozdansko
ima veliku
povijesnu i
arhitektonsku
vrijednost te je kao
pojedinačno
zaštićeno
nepokretno
kulturno dobro s
klasifikacijom
profana
graditeljska baština
evidentiran u
Registru kulturnih
dobara
Ministarstva
kulture RH.
Vanjski zidovi
kaštela su tijekom
vremena znatno
degradirani i većim
dijelom urušeni.
Centralna kula koja
je predmet
rekonstrukcije u
ruševnom je stanju,
bez krova, kamenih
zidova debljine oko
1,50 m sačuvanih u
gotovo punoj visini,
s prepoznatljivim
ostacima ležajeva
međukatnih
konstrukcija i svih
arhitektonskih
oblikovnih
elemenata.
Grad Zrin (Z-
4416)
Ruševine starog grada
(burga) Zrina nalaze se
na brijegu povrh
istoimenog sela u općini
Dvor. Prvi put se
spominje 1295. godine u
darovnici bana Stjepana
II. Babonića. Burg je
ovalnog oblika, a čine ga
bedemi, branič kula
gotičkog stila iz 14.
stoljeća na jugu, jedna
trepezasta kula – bastion
iz 16. stoljeća i uvučena
pravokutna kula na
zapadu te tri ulaza
nastala u različitim
povijesnim razdobljima.
Na obroncima
uzvisine, podno
Starog grada nađen
je arheološki
pokretni materijal
koji se može
datirati od
prapovijesti do
srednjeg vijeka.
Stari grad Zrin ima
veliku arheološku,
povijesnu i
arhitektonsku
vrijednost.
Arhitektonski
ostatci Zrina su
izrazito ugroženi
na više mjesta,
osim napuklih
zidova uslijed
djelovanja
korijenja
vegetacija,
opasnost od
urušavanja uočena
je pod temeljima
obrambenih
zidova. Bedemi
Zrina su u veoma
lošem stanju,
postoji mogućnost
urušavanja te ih
ugrožava bujna i
visoka vegetacija.
Plan upravljanja kulturnom baštinom
48
4. Problemi upravljanja
4.1. Kratak opis stanja upravljanja kulturnom baštinom
Sukladno Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara,
vlasnici i nositelji prava na kulturnom dobru, te drugi
imatelji kulturnoga dobra odgovorni su za zaštitu i
očuvanje kulturnih dobara prema odredbama Zakona.
Također, za njezinu zaštitu i očuvanje, kao i za određivanje
mjera zaštite i nadzor nad njihovim provođenjem, u sklopu
svog djelokruga skrbe i odgovorna su tijela državne uprave,
tijela lokalne samouprave i uprave i tijela lokalne
samouprave u području kulture, prostornog planiranja i
uređenja prostora, zaštite okoliša, graditeljstva, stambenog
i komunalnog gospodarstva, turizma, financija, unutarnjih
poslova i pravosuđa.
Nepokretna kulturna dobra, kao i pokretna, moraju imati
utvrđene vlasnike te stoga vlasnike lokaliteta Kaštel
Gvozdansko, crkve sv. Marije Magdalene, kompleksa zgrada
s visokom peći u Bešlincu te Starog grada Zrin predstavlja
Republika Hrvatska. S obzirom na činjenicu smještenosti na
području Sisačko-moslavačke županije, Županija je
odgovorna za određivanje mjera zaštite i nadzor nad
njihovim provođenjem dok je istovremeno Ministarstvo
kulture Republike Hrvatske odgovorno putem aktivnosti
Konzervatorskog odjela u Sisku za područje Sisačko-
moslavačke županije koji provodi pravne odredbe Zakona
o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara.
Nepostojanje dugoročnog programa zaštite kulturne baštine te ograničeni izvori financiranja
Plan upravljanja kulturnom baštinom
49
4.2. Ograničenja i eventualni sukobi u upravljaju
U zaštiti kulturne baštine ključno mjesto pripada povezivanju i integralnom djelovanju
službene zaštite - konzervatorske službe, akademske zajednice, znanstvenih organizacija,
nevladinog sektora, lokalne zajednice i ostalih dionika (vlasnika i korisnika).
Nedovoljna povezanost navedenih dionika uzrokovana je čimbenicima koji predstavljaju
ograničenja upravljanja baštinom, a proizlaze iz:
• nedostatka svijesti o vrijednostima kulturne baštine;
• nedostatka političke volje;
• slabih i nedostatnih ulaganja;
• nedostatne dokumentiranosti i istraživanja;
• nedovoljno poticajnih mjere za održavanje baštine;
• nedovoljne povezanosti i usklađenosti djelovanja sektora koji izravno utječu na
kulturnu baštinu kao što su prostorno uređenje, turizam, gospodarstvo;
• nedostatne institucionalne skrb o baštini.
Ostala ograničenja u upravljanju očituju se u nezadovoljavajuće i nedovoljno
koordiniranom institucionalnom okviru zaštite baštine kojeg čini Uprava za zaštitu
kulturne baštine Ministarstva kulture s dvadeset i jednim konzervatorskim odjelom
(između kojih i konzervatorskim odjelom u Sisku) na koji se nadovezuje nedovoljno
uključivanje lokalne zajednice u planiranje i upravljanje baštinom kao i nedostatna
suradnja i koordinacija sektora koja uključuju pitanja zaštite i korištenja baštine, kao što
je graditeljstvo, prostorno uređenje, turizam, poljoprivreda, a koji u velikoj mjeri utječu
na provođenje zaštite i dovode do nedostatka koordinacije zajedničkog sveobuhvatnog
planiranja na nacionalnom i lokalnom nivou.
Također, kao prepoznati problemi i prijetnje sustavu upravljanja kulturnim dobrima, u
okviru same Strategije razvoja Sisačko-moslavačke županije ističu se nepostojanje
dugoročnog programa zaštite kulturne baštine te ograničeni izvori financiranja. Iz
trenutnog stanja proizlazi očita nedovoljna uključenost kulturno-povijesne baštine u
turističku ponudu županije i korištenja iste kao pokretača razvoja i komparativne
prednosti u odnosu na ostale regije. Manjak financijskih sredstava za ulaganja u obnovu,
zaštitu i sprječavanje propadanja spomenika kulture, kao i za obnovu tradicijske
graditeljske baštine na ruralnim turističkim područjima, rezultirali su time da potencijal
kulture i kulturne baštine nije na odgovarajući način iskorišten kao mogućnost za
zapošljavanje i razvoj.
Plan upravljanja kulturnom baštinom
50
4.3. Način upravljanja u odnosu na očuvanje vrijednosti kulturnog dobra
S obzirom na činjenicu da kulturna baština svojom obnovom gubi dio svoje autentičnosti
i povijesne vrijednosti, buduće upravljanje teži uspostavljanju mjera zaštite utemeljenih
na konzervatorskim načelima koji su u izravnom odnosu prema stupnju njihove
vrijednosti. Načela na temelju kojih će se provesti zahvati načinjeni na zaštićenim
prostorima, poput uvažavanja povijesne strukture i sadržaja, trebaju se na jednak način
prenijeti i na buduće faze djelovanja koje će uključivati težnju k očuvanju izvornih značajki
i vrednovanih svojstava istih.
Nastavno na navedeno, ta će načela upravljanja i zaštite, utemeljena na Preporuci za
očuvanje i suvremenu ulogu povijesnih područja8, stoga obuhvaćati promicanje
harmoničnog razvoja koji uključuje:
• očuvanje kulturne baštine i stvaranje novih vrijednosti;
• poticanje lokalnog razvoja na temelju vrijednosti i mogućnosti baštine te
unaprjeđenje kvalitete ljudi racionalnim gospodarskim razvojem uvažavajući
obilježja baštine;
• određivanje kriterija, metoda i alata u provođenju zaštite baštine;
• izradu dokumentacije i planova za zaštitu kulturne baštine;
• prilagođavanje i promjenu zakonske regulative u cilju osiguranje zaštite kulturne
baštine
U kontekstu budućeg održavanja i konzervacije kulturne baštine, isto bi se trebalo osloniti
na sintagmu upravljanja promjenama uspostavljenu Poveljom iz Burre9 kojim se
pojašnjava da se promjena smatra prihvatljivom ako je opseg mogućnih promjena takav
da u najmanjoj mogućoj mjeri utječe na smanjenje kulturnog značaja pri čemu se zahtijeva
efikasan pravni okvir te zadovoljavanje tri temeljna preduvjeta:
prepoznavanje i dokumentiranje,
određivanje stupnja kulturnog značaja,
praćenje stanja i kontrolu promjena.
8 Recommendation Concerning the Safeguarding and Contermporary Role of Historic Areas UNESCO, Nairobi, 1976.
9 Burra Charter for the Conservation of Places of Cultural Significance, ICOMOS Australija, 1981., 1988., 1999
Plan upravljanja kulturnom baštinom
51
Najboljom se namjenom, u tom smislu, a u svrhu očuvanja vrijednosti kulturne baštine,
prepoznaje održiva namjena kojom bi se uspjele izbjeći ili ukloniti štete kojima bi se
umanjila njezina vrijednost. Navedeno iziskuje uključivanje prostorne baštine u razvojne
i strateške programe te u planove prostornog i urbanističkog uređenja, kao i integriranje
u različite sektorske politike i programe što podrazumijeva suradnički odnos i uvažavanje
svih dionika - vlasnika, korisnika, stručnjaka, javne uprave i sveukupne javnosti.
U tom smislu, glavne zadaće budućeg upravljanja trebale bi biti usmjerene na:
unapređenje znanja o kulturnoj baštini (dokumentiranje, istraživanje), učinkovitost
zaštite, bolje ugrađivanje kulturne baštine u svakodnevni život, u kreativne aktivnosti te
u gospodarsko i društveno okruženje, kao i veća dostupnost javnosti. Očuvanje i
prezentacija kulturne baštine podrazumijeva provođenje stručnih i etičkih načela te
standarda teorijskih i međunarodno usvojenih dokumenata. Na taj bi se način ostvarile
osnovne pretpostavke za provođenje primjerene zaštite, omogućila sukladnost s
međunarodnim konzervatorskim načelima i standardima, kao i aktivnije sudjelovanje u
međunarodnim programima i projektima.
Očuvanje vrijednosti kulturnog
dobra
Prepoznavanje i dokumentiranje
Određivanje stupnja
kulturnog značaja
Praćenje stanja i
kontrola promjena
Plan upravljanja kulturnom baštinom
52
4.4. Razvojne mogućnosti
Stavovi lokalne javnosti o valorizaciji kulturne baštine Banovine
Za potrebe istraživanja stavova lokalne javnosti o valorizaciji kulturne baštine Banovina
provedeno je anketno istraživanje o percepciji i očekivanjima dionika u kontekstu
turizma, gospodarstva, upravljanja, demografije i politike i provedbenih kapaciteta.
Dionici su identificirani od strane Sisačko-moslavačke županije (24 dionika iz javnog i
civilnog sektora), a prikaz detaljnih podataka iz obrađenih anketnih upita dani su u
Prilogu 1. Plana upravljanja.
Anketno istraživanje je pokazalo da ispitanici u najvećoj mjeri smatraju da će se
provedbom projekta „Baština Zrinskih: Budućnost Banovine“ doprinijeti revitalizaciji
kulturne baštine, povećati kvaliteta života u Banovini te smanjiti iseljavanje stanovnika, a
u konačnici poboljšati turistička ponuda općine Dvor i Sisačko-moslavačke županije u
cjelini.
Također smatraju kako će valorizacija kulturnih dobara obuhvaćenih projektom imati
pozitivan učinak i na lokalno stanovništvo, počevši od povećanja mogućnosti
zapošljavanja i samozapošljavanja do ostvarenja većih turističkih prihoda i rast
proračunskih sredstava.
Kao negativne strane, većina ispitanika ističe da bi se moglo naići na probleme u realizaciji
projekta u vidu nedostatka stručnog kadra za upravljanje kulturnim dobrima i nedovoljnu
zainteresiranog lokalnog stanovništva u osmišljavanju vlastitih proizvoda.
Ispitanici se slažu da područje Sisačko-moslavačke županije može ponuditi veći broj
specifičnih turističkih proizvoda (manifestacije, ture, lokacije) nužnih za gospodarsko,
kulturno i turističko oživljavanje navedene županije.
Plan upravljanja kulturnom baštinom
53
Institucionalne mogućnosti
Uzevši u obzir UNESCO-vu preporuku za očuvanje i suvremenu ulogu povijesnih područja
kao i odredbe Povelje iz Burre, temeljni principi na kojima je potrebno graditi sustav
upravljanja zaštićenim kulturnim dobrima Banovine su:
• Participativnost
Uključivanje svih relevantnih dionika javnog, privatnog i civilnog sektora na nacionalnoj,
regionalnoj i lokalnoj razini u proces valorizacije kulturnih dobara kako bi se kroz
sinergijski efekt razmotrile potrebe svih uključenih, na određen način formalizirala
suradnja dionika i definirao jasan program na godišnjoj ili višegodišnjoj razni o
operativnom upravljaju i provođenju aktivnosti.
• Transparentnost
Podjela uloga u provođenju plana/programa upravljanja s jednoznačno definiranim
pokazateljima ostvarenja provedenih aktivnosti predstavlja preduvjet za uspješno
upravljanje i praćenje napretka. Stoga je transparentnost od iznimne važnosti kad je u
pitanju uspostava međusobnih odnosa, prava i obveza
• Održivost
Princip održivosti je primjenjiv kako na osiguranje fizičke opstojnosti zaštićenih kulturnih
dobara tako i na racionalno korištenje financijskih, ljudskih, prostornih i vremenskih
kapaciteta dionika.
Za uspješno upravljanje zaštićenim kulturnim dobrima potrebno je jasno definirati prava
i obveze dionika, pogotovo uzevši u obzir činjenicu da daljnja valorizacija kulturnih
Participativnost Transparentnost Održivost
Plan upravljanja kulturnom baštinom
54
dobara u okviru projekta „Baština Zrinskih: budućnost Banovine“ pretpostavlja
ostvarivanje određenih prihoda, ekonomskih i društvenih koristi. S obzirom na to da je
valorizacija banovinske baštine predmet ulaganja bespovratnih sredstava iz europskih
fondova, potrebno je razmotriti i obveze koje se odnose na održavanje rezultata projekta
u vremenskom trajanju od pet godina nakon završetka provedbe projekta. Kako bi se
odredile razvojne mogućnosti, potrebno je identificirati dionike prema njihovoj ulozi.
Vlasnik svih kulturnih dobara u obuhvatu projekta je Republika Hrvatska, stoga je u
prvom redu potrebno definirati odnose s Ministarstvom državne imovine sporazumom o
davanju objekata na upravljanje na određeni vremenski period (višedesetljetni) u svrhu
realizacije projekta.
Osim Ministarstva državne imovine, dionik nacionalne razine svakako je i Ministarstvo
kulture koje kroz Upravu za zaštitu kulturne baštine ima važnu ulogu u donošenju odluka
koje se tiču održavanja, obogaćivanja zaštićenog kulturnog dobra dodatnim sadržajem te
odlukom o primjerenosti održavanja određenih manifestacija. Iz tog razloga potrebno je
uspostaviti redovnu komunikaciju i koordinaciju s nadležnim konzervatorskim uredom
kako bi bili upoznati sa svakom aktivnošću koja se odvija unutar ili u blizini svakog
zaštićenog kulturnog dobra.
Sisačka županija kao prijavitelj projekta „Baština Zrinskih: Budućnost Banovine“ ima
obvezu provođenja aktivnosti obnove i valorizacije zaštićenih kulturnih dobara, uz
ostvarivanje zadanih projektnih pokazatelja i redovito izvještavanje kontrolnih tijela.
Općina Dvor kao jedinica lokalne samouprave na čijem se administrativnom području
nalaze zaštićena kulturna dobra, ujedno i partner na projektu, zasigurno je jedan od
dionika koji može pružiti potporu u valorizaciji dobara, osiguravanjem ljudske i
operativne podrške na terenu. S obzirom na to da bi povećanim priljevom posjetitelja
općina Dvor imala direktne koristi po svoje gospodarstvo, za pretpostaviti je da će dio
financijskih resursa preusmjeriti za jačanje posjetiteljske infrastrukture.
TZ Sisačko-moslavačke županije kao partner na projektu ima obvezu provođenja
određenih promotivnih i marketinških aktivnosti. Generalno gledano, turistička zajednica
Sisačko-moslavačke županije je ključan dionik u valorizaciji predmetnih kulturnih dobara
s obzirom na njihovu zakonsku ulogu upravljanja destinacijom na razini za koju su
osnovane putem promicanja i unapređenja turizma Republike Hrvatske i gospodarskih
interesa pravnih i fizičkih osoba koje pružaju ugostiteljske i druge turističke usluge ili
obavljaju drugu djelatnost neposredno povezanu s turizmom. Turistička zajednica tako
ima značajnu ulogu u brendiranju destinacije Sisačko-moslavačke županije na temelju
kulturnog nasljeđa Zrinskih i pozicioniranju ovih lokaliteta na turističkoj mapi Hrvatske
kroz različite informativno-edukativno-promotivne kampanje.
Ustanove i udruge u kulturi i turizmu koje okupljaju građane svakako imaju interes u
valorizaciji zaštićenih kulturnih dobara Banovine i potrebno ih je prepoznati kao
sukreatore kulturnog programa u sklopu zaštićenih kulturnih dobara. Ovi dionici su
iznimno bitni jer oni najlakše mogu doprijeti do lokalne zajednice i animirati/educirati
Plan upravljanja kulturnom baštinom
55
građane, koji ovisno o svom interesu mogu pokrenuti određene gospodarske i/ili
društvene aktivnosti.
U svrhu detektiranja relevantnosti dionika i smjera za formaliziranje sustava upravljanja,
u idućem dijagramu dan je prikaz utjecaja dionika na provedbu projekta, odnosno na
upravljanje zaštićenim kulturnim dobrima.
Dionik Razina utjecaja
REPUBLIKA HRVATSKA
Ministarstvo državne imovine
Visok
Republika Hrvatska je vlasnik predmetnih kulturnih dobara i kao takva joj pripadaju sva vlasnička prava.
MINISTARTSVO KULTURE
Uprava za zaštitu kulturne baštine
Visok
Ovlast donošenja posebnih uvjeta i potvrda u vezi valorizacije kulturnih dobara.
SISAČKO-MOSLAVAČKA ŽUPANIJA
Visok
Korisnik bespovratnih sredstava, odgovoran za provedbu projekta BZBB u skladu s važećim pravim okvirom i uvjetima vlasnika i tijela za očuvanje kulturne baštine
TZ SISAČKO-MOSLAVAČKA ŽUPANIJA
Srednji
U svrhu unapređenja turističke ponude mora na pravilan način prezentirati valorizirana kulturna dobra i osigurati vidljivost i prepoznatljivost destinacije.
OPĆINA DVOR
USTANOVE I UDRUGE U
KULTURI
GRAĐANI
Niska
Imaju interes za održivim korištenjem kulturnih dobara i mogu pružiti vitalne impulse korištenju dobara, ali svaka njihova aktivnost koja uključuje
Tabela 1. Razina utjecaja dionika na provedbu projekta
Plan upravljanja kulturnom baštinom
56
U nastavku slijedi pregled ustanova koje imaju aktivnu ulogu u upravljanju kulturnom
baštinom sisačko – moslavačke županije.
Javna ustanova Interpretacijski centar baštine Banovine
Kratki opis Interpretacijski centar baštine Banovine je
ustanova u kulturi osnovna 2016. godine s ciljem
prezentacije i promocije materijalne i
nematerijalne, povijesne, kulturne i prirodne
baštine na području Banovine. To je ustanova u
kulturi koja za cilj ima prezentiranje i
promoviranje materijalne i nematerijalne,
povijesne, kulturne i prirodne baštine na području
Banovine. Centar je to muzejskog tipa koji na
suvremen način oslikava prirodne ljepote
Banovine i najznačajnije povijesne događaje, a ima
edukativnu, izložbenu i istraživačku funkciju te
surađuje s drugim ustanovama iz područja
kulture, obrazovanja i srodnim organizacijama
radi unapređenja svoje djelatnosti, rada te ponude
kulturnog turizma Sisačko-moslavačke županije.
Interpretacijski centar baštine Banovine uz
predstavljanje i promoviranje materijalne i
nematerijalne baštine na području Banovine ima
za cilj i osmišljavanje modernih programa njenog
oživljavanja i dostupnosti na dobrobit šire javnosti
i svih skupina društva, a sve u svrhu unapređenja
ponude i razvoja kulturnih sadržaja te interakcije
lokalne zajednice, kulture i turizma.
Osnovne informacije o Ustanovi
Sjedište: Glina, Trg bana Josipa Jelačića 21
OIB: 11507313932
Osnivač: Sisačko-moslavačka županija
Pravni oblik: Ustanova
Godina osnivanja: 2016.
Glavni objekt: ICBB nalazi se na adresi Gupčeva 31, 44250 Petrinja
Službena Internet stranica: http://www.icbb.hr/
Djelatnost, organizacijska struktura i programske aktivnosti Ustanove
Djelatnosti:
• predstavljanje i promicanje materijalne i
nematerijalne, povijesne, kulturne i prirodne
Plan upravljanja kulturnom baštinom
57
baštine na području Banovine i njeno stavljanje u
funkciju radi unapređenja ponude kulturnih
sadržaja u svrhu razvoja kulturnog turizma,
• predstavljanje i promoviranje lokaliteta od
povijesno kulturnog značaja na području Banovine
te osmišljavanje programa njihovog oživljavanja i
dostupnosti, primjerenoj svrsi kulturne ponude, a
u skladu s odgovarajućim mjerama zaštite i
važećim propisima,
• promocija izvorno lokalnog, tradicionalnog i
suvremenog stvaralaštva na području svih vidova
umjetničkog izričaja, umjetničkog obrta, kućne
radinosti i amaterizma, te u tu svrhu organiziranja
radionica, likovnih izložbi te glazbeno scenskih i
drugih događanja,
• galerijsko-izložbena djelatnost,
• organiziranje i održavanje kulturno-umjetničkih
radionica, predstava, koncerata, predavanja,
izložbi i sličnih manifestacija,
• izdavačko-informativna djelatnost,
• prodaja suvenira i promotivnih materijala,
• suradnja s drugim ustanovama iz područja kulture,
obrazovanja i srodnim organizacijama radi
unapređenja svoje djelatnosti i rada,
• organiziranje i koordiniranje stručnih i
znanstvenih istraživanja,
• domaća i međunarodna suradnja s udrugama,
pojedincima i ustanovama na području kulture.
Organizacijska struktura:
Ustanovom upravlja ravnatelj. Ravnatelja imenuje
i razrješava Županijska skupština. Mandat
ravnatelja traje četiri godine, a ista osoba može
ponovno biti imenovana za ravnatelja. Ravnatelj
Ustanove imenuje se na temelju javnog natječaja
koji se objavljuje u dnevnom tisku. Javni natječaj
raspisuje natječajno povjerenstvo od tri člana u
koje jednog člana imenuje ravnatelj Ustanove a
dva člana osnivač. Za ravnatelja se može imenovati
osoba koja osim uvjeta utvrđenih zakonom
ispunjava i posebne uvjete utvrđene Statutom
Ustanove. Ravnatelj može biti razriješen prije
isteka mandata u slučajevima određenim
zakonom.
Plan upravljanja kulturnom baštinom
58
EU projektno iskustvo Ustanove
Industrijski turizam- InduCult 2.0.
Projekt „Nova industrijska kultura u Središnjoj
Europi“/“A New Industrial Culture in Central
Europe“ – InduCult2.0 bavi se očuvanjem
industrijske baštine i njenog korištenja. Projektom
su obuhvaćene regije Središnje Europe za koje je
karakteristična industrijska proizvodnja.
Uspostavljeno je partnerstvo radi otkrivanja
industrijske kulture regija koja ih može
pozicionirati kao regije privlačne za rad, život i
razonodu. Partnerstvo na projektu čini 8 regija:
Pokrajina Zwickau (Njemačka), Općina Leoben
(Austrija), Pokrajinska udruga lokalnih akcijskih
grupa regije Karlovy Vary (Republika Češka),
Komora za gospodarstvo, industriju, obrt i
poljoprivredu, Padova (Italija), BSC poslovni
centar d.o.o, Kranj (Slovenija), Sisačko-
moslavačka županija (Hrvatska), Centar za
gospodarski razvoj Opolskie (Poljska) i Stebo –
Centar kompetencija za razvoj zajednice (Belgija).
Kroz InduCult2.0 partneri koriste materijalnu i
nematerijalnu kulturnu baštinu svoje industrijske
prošlosti, sadašnjosti i budućnosti na sinergijski
način za pozicioniranje svojih regija kao
atraktivnih mjesta za rad, život i rekreaciju.
Zajedno s lokalnim dionicima, ponovno otkrivaju i
razvijaju pozitivne elemente industrijskih
zajednica. Svrha koncepta je prikazati industrijsku
kulturu SMŽ kao element jačanja regionalnog
identiteta, promovirajući kulturna događanja u
industriji s ciljem promocije industrijskog nasljeđa
županije. Projekt je financiran sredstvima
programa Interreg Središnja Europa 2014-2020 u
okviru Europskog fonda za regionalni razvoj
Struktura zaposlenih Jedna osoba je zaposlena u ICBB-u prema
podacima iz 2017.godine.
Iskustvo upravljanja
kulturnom baštinom
Edukativni program Interpretacijskog centra
baštine Banovine – Industrijske rute Zrinski
U sklopu Dana europske baštine 2017 održan je
pod vodstvom Interpretacijskog centra baština
Banovine. Organizirana je planinarska ekspedicija
Plan upravljanja kulturnom baštinom
59
po ostacima industrijske baštine u općini Dvor
koja je tijekom Dana europske baštine 2017.
postala Industrijska ruta Zrinski. Kako su se
ovogodišnji Dani europske baštine održali pod
temom “Baština i priroda: krajolik mogućnosti” cilj
je bio vratiti onu iskonsku poveznicu čovjeka s
prirodom istraživanjem kulturnih vrijednosti i
raznolikosti koje kao baštinu i krajolike
ostavljamo budućim generacijama. Potencijal ovog
industrijskog kompleksa i utvrde Gvozdansko, kao
i starog grada Zrina, prepoznaje i Sisačko-
moslavačka županija koja je nedavno potpisala
ugovor za bespovratna sredstva za projekt
„Baština Zrinskih – Budućnost Banovine“ u
vrijednosti 4 764 484 kune. Projekt će
revitalizirati kulturnu baštinu na području
Županije u 4 pojedinačno zaštićena kulturna
dobra: Stari grad Zrin, utvrdu Gvozdansko,
kompleks zgrada s visokom peći u Rujevcu –
Bešlinec te ostatke crkve Sv. Marije Magdalene na
način da se kulturna dobra obnove i stvori
turistička ponuda u svrhu učinkovitog upravljanja
i korištenja kulturne baštine. Kao dio istog
projekta osnovana je i ustanova u kulturi,
Interpretacijski centar baštine Banovine, koji je
organizirao ovu industrijsku rutu.
Budget ustanove Ustanovu financira Sisačko-moslavačka županija
te sredstva namijenjena za nju u 2019. godini
iznose: 1.342.036,00 kn. Isti iznos je projektiran i
za 2020. i 2021. godinu.
Plan upravljanja kulturnom baštinom
60
Destinacijski menadžment Zrin d.o.o.
Kratki opis DESTINACIJSKI MENADŽMENT ZRIN d.o.o. koja ima za cilj
kvalitetnije objedinjavanje ukupne turističke ponude s
područja ove županije i njezin plasman na turističko
tržište.
Osnovne informacije Sjedište: Rimska 28, Sisak
OIB: 14025162917
Osnivač: SIMORA d.o.o, Sisačko-moslavačka županija
Pravni oblik: Ustanova
Godina osnivanja: 2017.
Vlasništvo: Razvojna agencija Sisačko
moslavačke županije SIMORA d.o.o.
Službena Internet stranica: https://dm-zrin.hr/
Djelatnost, organizacijska struktura i programske aktivnosti
Djelatnosti:
Destinacijski menadžment Zrin d.o.o. registriran je za
brojne djelatnosti. Neke od njih su: djelatnost turističke
agencije, turističke usluge u nautičkom turizmu, turističke
usluge u ostalim oblicima turističke ponude, ostale
turističke usluge, turističke usluge koje uključuju
športsko-rekreativne ili pustolovne aktivnosti, kupnja i
prodaja robe, pružanje usluga u trgovini, obavljanje
trgovačkog posredovanja na domaćem i inozemnom
tržištu, zastupanje inozemnih tvrtki, djelatnost
skladištenja, prekrcaj tereta, djelatnosti pakiranja,
pripremanje i usluživanje jela, pića i napitaka i pružanje
usluga smještaja, pripremanje jela, pića i napitaka za
potrošnju na drugom mjestu sa ili bez usluživanja (u
prijevoznom sredstvu, na priredbama i slično) i opskrba
tim jelima, pićima i napitcima (catering), djelatnost
prijevoza putnika u unutarnjem cestovnom prometu,
djelatnost prijevoza putnika u međunarodnom cestovnom
prometu, djelatnost prijevoza tereta u unutarnjem i
međunarodnom cestovnom prometu, prijevoz za vlastite
potrebe, posredovanje u prometu nekretnina, poslovanje
nekretninama, poslovi upravljanja nekretninom i
održavanje nekretnina, obavljanje djelatnosti
iznajmljivanja jahti ili brodica sa ili bez posade (charter),
popravak, obnavljanje opreme i strojeva, bojenje, čišćenje
Plan upravljanja kulturnom baštinom
61
brodova, računalne i srodne djelatnosti, popravak
računala i periferne opreme, računovodstveni poslovi,
usluge informacijskog društva, djelatnost nakladnika,
distribucija tiska, djelatnost javnog informiranja,
djelatnost elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga,
univerzalne usluge s područja elektroničkih
komunikacija, usluga s posebnom tarifom, promidžba
(reklama i propaganda), istraživanje tržišta i ispitivanje
javnog mnijenja, savjetovanje u vezi s poslovanjem i
upravljanjem, grafički dizajn, industrijski dizajn…
Projektno iskustvo POVEZIVANJE SUDIONIKA TURISTIČKOG RAZVOJA I
OBOGAĆIVANJE TURISTIČKE PONUDE Subvencioniranje
projekta: „Organizirani dolazak turista na područje
Sisačko moslavačke Županije“
Namjena: Sredstva za podmirenje troškove organiziranja
dolaska turista na područje Sisačko-moslavačke županije.
Radi se o potpori male vrijednosti čiji intenzitet i iznos ide
do 100% prihvatljivih troškova. Provedba: Župan u skladu
s ovim Operativnim planom i u skladu s planiranim
proračunskim sredstvima za tekuću godinu na zahtjev DM
ZRIN d.o.o. donosi Odluku o prihvaćanju partnerstva u
provedbi Projekta „Organizirani dolazak turista na
područje Sisačko-moslavačke županije“ te sklapa Ugovor
o nepovratnoj financijskoj potpori za provedbu
spomenutog Projekta.
Struktura zaposlenih Zrin destinacijski menadžment d.o.o. ima 2 zaposlena prema podacima iz 2018. godine.
Budget ustanove U 2018. godini ukupni prihodi iznosili su 486.510,00 kn,
dok je neto dobit ukupnog poslovanja iznosila 4.595,00
kn.
Plan upravljanja kulturnom baštinom
62
Turistička zajednica Sisačko-moslavačke županije
Kratki opis Turistička zajednica SMŽ osnivana je radi promicanja i
unapređenja turizma Republike Hrvatske i
gospodarskih interesa pravnih i fizičkih osoba koje
pružaju ugostiteljske i druge turističke usluge ili
obavljaju drugu djelatnost neposredno povezanu s
turizmom na način da upravljaju destinacijom na razini
za koju su osnovane. Turistička zajednica Sisačko-
moslavačke županije stručno i administrativno djeluje
kroz svoj Turistički ured, te joj je cilj stalno podizati
razinu organiziranosti i kvalitete svoga rada i
djelovanja.
Osnovne informacije Sjedište: Rimska 13/a, 44000 Sisak
OIB: 31498824326
Osnivač: Sisačko-moslavačka županija
Pravni oblik: Ustanova
Godina osnivanja: 1996.
Službena Internet stranica: https://turizam-
smz.hr/
Djelatnost, organizacijska struktura i programske aktivnosti
Djelatnosti:
Organizacijska struktura: Turistička zajednica se
sastoji od obaveznih i počasnih članova. Obavezni
članovi su turističke zajednice općina, gradova, mjesta i
turističke zajednice područja osnovane na području
županije. Počasnim članom Zajednice mogu biti
imenovane domaće i strane fizičke osobe posebno
zaslužne za razvoj i promicanje turizma na području
Zajednica. Odluku o imenovanju počasnog člana
Zajednice donosi Skupština Zajednice na prijedlog
Turističkog vijeća. Počasni članovi Zajednice ne mogu
birati niti biti birani u tijela Zajednice. Počasni članovi
mogu sudjelovati u radu sjednice Skupštine Zajednice
im skupovima što ih organizira Zajednica, bez prava
odlučivanja.
Tijela Zajednice su:
1. Skupština
2. Turističko vijeće
Plan upravljanja kulturnom baštinom
63
3. Nadzorni odbor
4. Predsjednik zajednice
5. Radna Tijela
Programske aktivnosti:
Članovi Zajednice imaju prava, obveze i odgovornosti:
• davati poticaje jačanju i promicanju turizma na
području Zajednice,
• usklađivati svoje interese i međusobne odnose radi
postizanja ciljeva Zajednice u skladu sa Zakonom i
ovim Statutom,
• poticati suradnju i koordinaciju s pravnim i fizičkim
osobama koje su neposredno ili posredno uključene
u turistički promet na razini županijskog
gospodarskog ustroja radi zajedničkog dogovaranja,
utvrđivanja i provođenja plana razvoja turističke i
ugostiteljske djelatnosti kao dijela cjelovitog
gospodarskog razvoja Županije,
• sudjelovati u radu Zajednice i manifestacijama koje
ona organizira,
• birati predstavnike u tijela Zajednice putem kojih
upravljaju poslovima Zajednice,
• predlagati razmatranje pitanja iz djelokruga
Zajednice radi zauzimanja stavova i davati prijedloge
za njihovo rješavanje,
• predlagati izmjene i dopune Statuta i drugih općih
akata,
• davati prijedloge i primjedbe na rad tijela Zajednice,
• predlagati sudjelovanje Zajednice u raznim
manifestacijama (kulturnim, sportskim i drugim
priredbama i događanjima) značajnim za cijelu
Županiju,
• razmjenjivati u Zajednici informacije, obavljati
konzultacije i organizirati sastanke,
• davati podatke i izvješća potrebna za izvršavanje
zadaća Zajednice,
• koristiti stručnu pomoć Zajednice u pitanjima iz
djelokruga Zajednice,
• biti obaviješteni o radu Zajednice i njenih tijela i o
materijalno-financijskom poslovanju,
• pridržavati se odredbi Statuta, odluka, zaključaka i
drugih akata tijela Zajednice.
Plan upravljanja kulturnom baštinom
64
Projektno iskustvo Turistička zajednica uključila se u projekt jedinstvene i
stimulativne web platforme na kojem su sudjelovali
direktori i predstavnici turističkih zajednica sedam
kontinentalnih županija Hrvatske, a posebno su
predstavljene turističke zajednice Sisačko-moslavačke,
Zagrebačke i Krapinsko-zagorske županije. Projekt
Vision turizam i Vision One mobilnih aplikacija radi na
umrežavanju svih dionika u turizmu kontinentalne
Hrvatske, te je započeo suradnjom sa sedam županija
središnje Hrvatske (Zagrebačka, Krapinsko-zagorska,
Sisačko-moslavačka, Varaždinska, Koprivničko-
križevačka, Karlovačka i Međimurska) s ciljem da u ovoj
godinu obuhvate i sedam preostalih županija
kontinentalne Hrvatske. Vision One je mreža mobilnih
aplikacija koja povezuje aplikacije iz različitih
kategorija interesa te pomoću nje korisnik može
pronaći raznolike sadržaje i povezati se s onime što mu
je potrebno. Skidanjem samo jedne aplikacije
jednostavno je i brzo pretraživanje kategorija, pregled i
povezivanje sadržaja ostalih aplikacija. U izborniku su
vijesti, manifestacije, smještaj, gastro ponuda,
turistička ponuda, znamenitosti, suvenirnica, brošure,
galerija, kontakt, društvene mreže i poveznice – na taj
način moguće je ući iz jedne aplikacije u drugu, a
Sisačko-moslavačka županija među prvima se uključila
u projekt i u tijeku je unos svih relevantnih podataka
kako bi se što prije svi turistički subjekti naše županije
povezali i bili vidljivi svim partnerima.
EU projekti
„Baština Zrinskih- Budućnost Banovine“
NOSITELJ PROJEKTA:Sisačko – moslavačka županija
PARTNERI: Općina DvorTuristička zajednica Sisačko
moslavačke županije Gradski muzej Sisak
TRAJANJE PROJEKTA: 28 mjeseci (1.9.2017. –
31.12.2019.)
IZNOS UKUPNIH PRIHVATLJIVIH TROŠKOVA: Projekt
je ukupne vrijednosti: 5.940.814,92 kuna, od čega EU
potpora: 4.764.484,83 kuna
Plan upravljanja kulturnom baštinom
65
CILJ PROJEKTA: Revitalizacija kulturne baštine na
području Sisačko-moslavačke županije kroz 4 kulturna
dobra: Stari grad Zrin, Kaštel Gvozdansko, Kompleks
zgrada s visokom peći u Bešlincu - Rujevac i Ruševine
crkve Sv. Marije Magdalene na Zrinu.
„BICIKLOM KROZ TURIZAM BEZ GRANICA“ naziv je
projekta u kojem su sudjelovali SIMORA kao nositelj
projekta i Turistička zajednica Sisačko-moslavačke
županije kao partner. Kroz projekt označio se veći dio
ruta na području SMŽ, točnije u duljini od 300 km. Te se
to financiralo iz EU sredstava u razdoblju od 2012.-
2013 godine. A iz sredstava HTZ dovršilo se
povezivanje svih lokalnih, regionalnih i državnih ruta sa
još cca. 120 km cikloturističkih ruta na području
županije.
“Razvoj turističke infrastrukture na području
Parka prirode Lonjsko polje“ - projekt je financiran
sredstvima Programa IPA III C, ukupna vrijednost je
9.223.421,18 kuna ( 1.229.789, 49 EUR ) od ćega je
bespovratna potpora EU u vrijednosti 75% projekta tj.
6.917.565,90kuna ( 922.342,12 EUR ). Projekt je
sufinancirala SMŽ i ŽUC ( asfaltiranje ceste Jasenovac -
Drenov Bok u dužini od cca. 2 km ) u iznosu od
2.305.855,28 kuna ( 307.447.37 EUR ). Cilj projekta bio
je povećati broj posjetitelja Parka prirode, povećati
ponudu turističkih usluga i opskrbe proizvodima.
Projekt je počeo sa provedbom u ožujku 2012. ,a
uspješno završio u ožujku 2013. godine.
„ Žitni put Kupa Sava " - u cilju promicanja regije Kupa
– Sava ovaj projekt je financiran sa 662 tisuće eura iz
sredstava IPA prekograničnog programa RH-BiH čiji je
nositelj Općina Pokupsko i udruga "Zvono uz Kupu" , a
partneri turističke zajednice županije Sisačko-
moslavačke i Brodsko – posavske, kao i prekogranični
partneri RARS ( Razvojna agencija Republike Srpske ) i
TORS iz Banja Luke. Jedan od glavnih proizvoda ovog
projekta je izrada 26 metara dugačke replike žitne lae
koja je namijenjena plovidbi 50-tak turista, a konačni
cilj je promicanje riječne plovidbe Kupom i Savom.
Turistička zajednica Sisacko-moslavacke županije
Plan upravljanja kulturnom baštinom
66
ugovorom se obvezala podržati ovaj projekt sa
173.000,00 kuna tijekom 2015. i 2016. godine.
Struktura zaposlenih U Turističkoj zajednici Sisačko-moslavačke županije
zaposlena su tri zaposlenika i to jedna osoba na
poslovima visoke stručne spreme na mjestu direktora,
jedna osoba na poslovima visoke stručne spreme na
mjestu višeg stručnog suradnika i jedna osoba srednje
stručne spreme na mjestu administrativnog referenta.
Budget ustanove Primarni izvor financiranja:
Zajednica ostvaruje prihode iz slijedećih izvora:
1. boravišne pristojbe, u skladu s posebnim zakonom,
2. članarine, u skladu s posebnim zakonom,
3. proračuna grada,
4. od obavljanja gospodarskih djelatnosti iz članka 10.
stavak 3. Zakona
5. od imovine u vlasništvu.
Drugi izvori financiranja: Poslovanje ili pojedine
aktivnosti Zajednice mogu se financirati i dodatnim
sredstvima koja osiguravaju njihovi članovi i
zainteresirane pravne i fizičke osobe. Zajednica se, na
temelju posebne odluke Turističkog vijeća, može
financijski zaduživati u cilju realizacije programa rada i
financijskog plana, ali ukupna vrijednost zaduženja ne
smije prelaziti 50% financijskim planom predviđenih
prihoda.
S obzirom na utjecaj dionika na provedbu projekta, potrebno je razviti model, odnosno
prikladan način institucionalizacije upravljačkih kapaciteta zaštićenom kulturnom
baštinom. Pri tom se predlaže da ulogu glavnog koordinatora preuzme Sisačko-
moslovačka županija i to dvorazinskom komunikacijom:
1. Prema tijelima koji imaju visok utjecaj na projekt:
a. Službenim godišnjim izvještajima
2. Prema tijelima koji imaju srednji i nizak utjecaj na projekt:
a. Osnivanjem radnih tijela
b. Polugodišnjim koordinacijama i radnim sastancima
Plan upravljanja kulturnom baštinom
67
Predloženi Interni model je najoptimalniji oblik zbog navedenih karakteristika
SISAČKO-MOSLOVAČKA ŽUPANIJA
= Nositelj projekta/Glavni koordinator
(primjenjivo i za tijela SMŽ)
UPRAVA ZA ZAŠTITU
KULTURNE BAŠTINE =
obavještavanje o
aktivnostima i traženje
suglasnosti
MINISTARSTVO DRŽAVNE
IMOVINE = obavještavanje o
izmjenama u upravljanju
objektima
TZ SISAČKO-
MOSLOVAČKE
ŽUPANIJE
OPĆINA DVOR
USTANOVE I
UDRUGE U KULTURI
i TURIZMU
• Postojeća organizacijska/ administrativna struktura
• Korištenje postojećih resursa (znanja, vještine, stručnjaci, alati rada itd.)
• Veća operativnost i brza mogućnost reakcije na potrebe
PREDNOSTI
• Potreba osiguravanja proračunskih sredstava za upravljanje i održavanje
• Povećani opseg radaNEDOSTACI
Plan upravljanja kulturnom baštinom
68
5. Vizija i ciljevi
5.1. Vizija
Vizija predstavlja dugoročni cilj kojeg se želi postići te okvir
za definiranje ključnih strateških ciljeva i prioriteta
održivog upravljanja kulturno-povijesnom baštinom. Vizija
u ovom kontekstu odnosi se na definiranje poželjne
budućnosti efikasnog upravljanja raspoloživom kulturnom
baštinom i razvoja kulturnog turizma na području
Banovine, odnosno upravljanja ključnim lokalitetima u koje
će neposredno i posredno biti uključeni svi interesni
dionici. S obzirom da kulturna baština, osim posjedovanja
snažnog potencijala kao gospodarski resurs, također
predstavlja jedan od ključnih elemenata očuvanja
društvenog i kulturnog identiteta naroda na nekom
području, njezino definiranje predstavlja kompleksan
postupak koji iziskuje usklađivanje svih navedenih
komponenata, a u svrhu optimiziranja ciljeva postavljenih
drugim strateškim dokumentima.
VIZIJA – Područje Banovine kao atraktivna destinacija s
efikasnim sustavom održivog upravljanja i valorizacije
kulturne baštine usmjerenim na stvaranje okružja
dugoročno održivog razvoja kulturnog turizma uz sinergiju
s ostalim gospodarskim granama i povećanje kvalitete
života lokalnog stanovništva.
Predmetna se vizija na taj način logički nadovezuje na
Razvojnu strategiju Sisačko-moslavačke županije 2017.-
2020. u okviru koje je kao jedan od glavnih ciljeva istaknuta
„zaštita i očuvanje prirodne i kulturne baštine“ kroz
ulaganje u kulturnu baštinu koja podrazumijeva njenu
obnovu i revitalizaciju u skladu s gospodarskim ciljevima
kao i „unaprjeđenje gospodarske aktivnosti“ kroz aktivnost
valorizacije i promocije kulturne baštine u turističke svrhe.
Iako je sektor turizma na području Sisačko-moslavačke
županije, odnosno Banovine, tek u povojima sigurno ima
velike potencijale zbog neposredne kulturno-povijesne
baštine (velik broj zaštićenih i preventivno zaštićenih
.
Banovina kao atraktivna destinacija s efikasnim sustavom održivog upravljanja i valorizacije kulturne baštine
Plan upravljanja kulturnom baštinom
69
nepokretnih i pokretnih kulturnih dobara) i relativno male gustoće naseljenosti prostora
izvan urbanih središta.
5.2. Opći ciljevi
Nadovezujući se na prethodno definiranu viziju, potrebno je odrediti opći cilj koji će
predstavljati konačni produkt sveukupnih poduzetih aktivnosti u okviru naknadno
određenih specifičnih ciljeva, a isti glasi:
Objedinjavanje kulturno-turističkih učinaka predmetnih lokaliteta i razvijanje istih u
prepoznatljiv brend Banovine.
Navedeni je Opći cilj u skladu sa Strategijom razvoja turizma Sisačko-moslavačke županije
2014.-2020. kojom se teži uspostavi Sisačko-moslavačke županije kao destinaciji bogate
kulturne baštine, sakralne i graditeljske te lokaliteta s razvijenom ponudom sadržaja za
posjetitelje. Također, opći je cilj usklađen s već spomenutom Razvojnom strategijom
Sisačko-moslavačke županije koja naglasak stavlja na razvoj turizma kao jedan od
prioriteta u postizanju cilja gospodarskog rasta na području županije.
5.3. Specifični ciljevi
Dok je općim ciljem definiran rezultat koji se želi ostvariti, specifični ciljevi predstavljaju
odraz kratkoročnih željenih aktivnosti kojima će se ostvariti opći cilj. Strateški ciljevi i
prioriteti definirani su u skladu s razvojnim prioritetima navedenim u Županijskoj
razvojnoj strategiji Sisačko-moslavačke županije 2017.-2020. koja je, osim na razvoj
poljoprivrede, komunalne i druge infrastrukture, usmjerena na razvoj turizma odnosno
valorizaciju i zaštitu kulturne baštine. S obzirom na navedeno, specifične ciljeve čine:
Plan upravljanja kulturnom baštinom
70
CILJ 1 – Obnova lokaliteta kulturne baštine
Kulturno-povijesnu baštinu karakterizira nedovoljna uključenost u turističku ponudu
Sisačko-moslavačke županije što je uvelike posljedica nedovoljnih financijskih izdvajanja
u njihovu obnovu i zaštitu. Revitalizacijom odabranih lokaliteta kulturne baštine,
zadovoljiti će se temeljeni preduvjet za njihovu valorizaciju i ostvarivanje preostalih
specifičnih ciljeva sa svrhom razvijanja prepoznatljivog brenda lokalnog područja.
Prioritet 1 – Materijalno ulaganje u infrastrukturu
Obnova kulturno-povijesnih lokaliteta podrazumijeva aktivan pristup rješavanju
imovinsko-pravnih odnosa te aplikaciji za sredstva EU za obnovu kulturne baštine i
njezino stavljanje u funkciju.
CILJ 2 - Razvoj svijesti o važnosti očuvanja kulturne baštine i njene optimalne
valorizacije
Razvoj svijesti lokalnog stanovništva, lokalnog gospodarstva i lokalne javne vlasti o
važnosti očuvanja kulturne baštine i njene optimalne valorizacije predstavlja jedan od
UČINKOVITO PREZENTIRANJE LOKALITETA
Prioritet 5 - povećanje vidljivosti kulturne baštine na tržištu putem promotivnih aktivnosti
Prioritet 6 - razvijanje tematike koja će pomoći u interpretiranju kulturnih i povijesnih lokaliteta
RAZVOJ SVIJESTI O VAŽNOSTI OČUVANJA KULTURNE BAŠTINE I NJENE OPTIMALNE VALORIZACIJE
Prioritet 2 - poticanje zajedničkih djelovanja dionika u
očuvanju kulturne baštine
Prioritet 3 - jačanje svijesti lokalnog stanovništva o skrbi za
baštinu
Prioritet 4 - obrazovanje djelatnika u kulturi
OBNOVA LOKALITETA KULTURNE BAŠTINE
Prioritet 1 - materijalno ulaganje u infrastrukturu
Plan upravljanja kulturnom baštinom
71
glavnih preduvjeta održivog upravljanja kulturnom baštinom. Kulturna baština oblikuje
identitet i svakodnevni život lokalnog stanovništva, a pored toga generira rast i radna
mjesta u gradovima i regijama. Stoga, njezin se doprinos ne očituje samo na kulturnoj
razini već, uz pravilno gospodarenje, ima i značajan učinak na ekonomski razvoj
određenog područja. Destinacije kulturnog turizma mogu postići uspjeh ukoliko vode
brigu o održivom korištenju kulturnih resursa, stoga je razvoj svijesti pojedinaca i
zajednice o važnosti i očuvanju kulturne baštine jedan od glavnih prioriteta pri razvoju
kulturnog turizma.
Prioritet 2 – Poticanje zajedničkih djelovanja dionika u očuvanju kulturne baštine
Zaštita kulturne baštine i njena valorizacija po načelima održivog razvoja predstavlja
izazov za sve lokalne dionike, a zahtijeva stjecanje znanja, vještina i kompetencija. Stoga
je u narednom razdoblju potrebno kontinuirano poticati i unaprjeđivati rad organizacija
civilnog društva u kulturi, poticati lokalne poduzetnike i obrtnike na implementaciju
društveno odgovornog poslovanja te jačati kapacitete lokalne javne vlasti.
Prioritet 3 – Obrazovanje djelatnika u kulturi
Djelatnici u kulturi predstavljaju jedan od glavnih pokretača i realizatora kulturnih
djelatnosti na nekom kulturnom području, i kao takvima nužna su im učestala
usavršavanja i edukacije u svrhu što učinkovitije valorizacije kulturne baštine. U tu je
svrhu potrebno definiranje potreba i koordinacija izrade i provedbe godišnjeg programa
edukacije radi izrade godišnjeg plana edukacije i jačanja kapaciteta djelatnika.
Prioritet 4 - Jačanje svijesti lokalnog stanovništva o skrbi za kulturnu baštinu
U okviru navedenog prioriteta potrebno je kontinuirano raditi na educiranju i jačanju
svijesti lokalnog stanovništva o važnosti zaštite i promocije kulturne baštine kao i razvoja
turizma kako bi se svi uključili u razvijanje priče i autentičnog doživljaja. Kao poznavatelje
lokalnih priča i običaja, nužno ih je uključiti u i interpretaciju kulturne baštine te
zajedničko kreiranje nove kulturne ponude (radionice, suveniri itd.)
CILJ 3 – Učinkovito prezentiranje lokaliteta
Obnova lokaliteta za sobom povlači planiranje njegove promocije i prezentiranja. Značajni
kulturološki lokaliteti, kao i uz njih vezana povijest i tematika, sve češće se planskim
ulaganjima pretvaraju u prvoklasne turističke atraktivnosti na taj se način integrirajući i
obogaćujući turističku ponudu područja na kojem lokalitet nalazi. Pretvaranje
predmetnih lokaliteta u turističku atrakciju moguće je samo provedbom osmišljenih
Plan upravljanja kulturnom baštinom
72
prezentacija istih te navedene moraju biti dobro planirane i organizirane kako bi polučile
očekivane rezultate.
Prioritet 5 – Povećanje vidljivosti kulturne baštine na tržištu putem promotivnih
aktivnosti
Povećanje vidljivosti na regionalnoj i široj razini ostvaruje se aktivnostima definiranja
destinacijskog brenda te komunikacijskim aktivnostima i aktivnostima e-marketinga
koje, uz promotivne učinke, imaju i edukativnu komponentu sadržanu u uspješnom
prezentiranju ključnih povijesnih faza lokaliteta. E-marketing aktivnosti podrazumijevaju
aktivnosti koje se temelje na informacijskim i komunikacijskim tehnologijama i danas
postaju ključne u destinacijskom marketingu. Polazište za njihovo formiranje je koncept
ciklusa putovanja, odnosno razumijevanje kako pristupiti turistima u fazama maštanja,
planiranja, tijekom boravka u destinaciji i kada žele podijeliti svoje iskustvo s društvenom
zajednicom.
Prioritet 6 – Razvijanje tematike koja će pomoći u interpretiranju povijesnih i kulturnih
lokaliteta
Posljednji, međutim ne i manje važan prioritet jest razvijanje tema i priča koje će se
koristiti kao osnova za interpretaciju lokaliteta od povijesnog i kulturnog značaja. Na
temelju razvijene kulturno–povijesne tematike u integraciji s turističkim sektorom stvara
se cjelokupna slika destinacije koja omogućava poticanje privatnog, poduzetničkog
sektora na razvijanje komplementarnih usluga. Suvremena interpretacija, oslanjajući se
na teme i priče, pruža turistima osjećaj otkrivanja novih, zanimljivih i nepoznatih
prostora.
Plan upravljanja kulturnom baštinom
73
6. Akcijski plan
6.1. Definiran u odnosu na postavljene ciljeve
1. OBNOVA LOKALITETA KULTURNE BAŠTINE
PRIORITET AKTIVNOST NOSITELJ IZDVOJENI
IZNOS RAZDOBLJE PROVEDBE
POKAZATELJ
1.1. Materijalno ulaganje u infrastrukturu
1.1.1. Pokretanje i provedba projekata revitalizacije objekata kulturne baštine
Sisačko – moslavačka županija, Općine, SI-MO-RA d.o.o., Javna ustanova Interpretacijski centar baštine Banovine
Broj realiziranih projekata revitalizacije kulturne baštine
1.1.2. Obnavljanje
postojećih objekata koji odgovaraju suvremenim potrebama kulturnih djelatnosti i potrebama
Sisačko – moslavačka županija, Općine, SI-MO-RA d.o.o., Javna ustanova Interpretacijski centar baštine Banovine
Broj obnovljenih objekata u funkciji kulture i turizma
Plan upravljanja kulturnom baštinom
74
građana i turista
2. RAZVOJ SVIJESTI O VAŽNOSTI OČUVANJA KULTURNE BAŠTINE I NJENE OPTIMALNE VALORIZACIJE
PRIORITET AKTIVNOST NOSITELJ IZDVOJENI
IZNOS RAZDOBLJE PROVEDBE
POKAZATELJ
2.1. Poticanje zajedničkih djelovanja dionika u očuvanju kulturne baštine
2.1.1. Definiranje ključnih dionika i uspostavljanje suradnje za provedbu zajedničkih projekata i manifestacija
Sisačko – moslavačka županija, SI-MO-RA d.o.o., Javna ustanova Interpretacijski centar baštine Banovine, Općine, TZ Sisačko – moslavačke županije
Broj zajedničkih projekata i manifestacija
2.1.2. Poticanje poduzetništva u kulturi
Sisačko – moslavačka županija, SI-MO-RA d.o.o., Javna ustanova Interpretacijski
Broj novih usluga i proizvoda kao rezultat djelovanja poduzetnika u kulturnom sektoru
Plan upravljanja kulturnom baštinom
75
centar baštine Banovine
2.1.3. Izrada plana
suradnje -
razvoj
partnerstva sa
lokalnom
zajednicom i
turističkim
dionicima
Sisačko – moslavačka županija, SI-MO-RA d.o.o., Javna ustanova Interpretacijski centar baštine Banovine, Općine, TZ Sisačko – moslavačke županije
Izrađen plan suradnje
2.2. Obrazovanje djelatnika u kulturi
2.2.1. Definiranje
potreba i koordinacija izrade i provedbe godišnjeg programa edukacije u suradnji sa drugim dionicima
Sisačko – moslavačka županija, SI-MO-RA d.o.o., Javna ustanova Interpretacijski centar baštine Banovine, Općine, TZ Sisačko – moslavačke županije
Izrađen godišnji plan edukacije i jačanja kapaciteta djelatnika
Plan upravljanja kulturnom baštinom
76
2.3. Jačanje svijesti lokalnog stanovništva o skrbi za kulturnu baštinu
2.3.1. Organiziranje i
koordinacija provedbe raznih predavanja, radionica za djecu i mlade i ostale članove lokalne zajednice (izrada suvenira, razvoj i ko-kreiranje novih proizvoda…)
SI-MO-RA d.o.o., Javna ustanova Interpretacijski centar baštine Banovine, TZ Sisačko – moslavačke županije
Broj održanih radionica i predavanja
2.3.2. Uspostavljanje kanala informiranja i komunikacije
TZ Sisačko moslavačke županije
Uspostavljeni alati komunikacije (Facebook, Instagram, newsletter…)
3. UČINKOVITO PREZENTIRANJE LOKALITETA
PRIORITET AKTIVNOST NOSITELJ IZDVOJENI IZNOS
RAZDOBLJE PROVEDBE
POKAZATELJ
Plan upravljanja kulturnom baštinom
77
3.2. Povećanje
vidljivosti kulturne
baštine na tržištu
putem
promotivnih
aktivnosti
3.2.1. Izrada mrežne stranice lokaliteta
TZ Sisačko moslavačke županije
Izrađena web stranica
3.2.2. Uspostava tehnoloških rješenja za razgledavanje
TZ Sisačko moslavačke županije
Kreirana mobilna aplikacija i QR kodovi
3.2.3. Održavanje
radionica i seminara za djelatnike u kulturi za učinkovitiji i efektivniji marketing i promociju
TZ Sisačko moslavačke županije
Broj održanih radionica i seminara
Plan upravljanja kulturnom baštinom
78
3.3. Razvijanje
tematike koja će
pomoći u
interpretiranju
povijesnih i
kulturnih
lokaliteta
3.3.1. Kontinuirano
razvijanje radionica „storytelling-a“ i oživljene povijesti sa lokalnom zajednicom i drugim dionicima (udruge, umjetnici…)
TZ Sisačko moslavačke županije
Broj održanih radionica
3.3.2. Definirani i razvijeni proizvodi i usluge
TZ Sisačko moslavačke županije
Broj novih turističkih proizvoda i usluga utemeljenih na kulturnoj baštini
Plan upravljanja kulturnom baštinom
79
3.3.3. Organizacija kulturnih i edukativnih programa prilagođenih različitim ciljnim skupinama
TZ Sisačko moslavačke županije
Broj novih kulturnih i edukativnih programa utemeljenih na kulturnoj baštini
3.3.4. Unaprjeđenje kvalitete doživljaja za posjetitelje
TZ Sisačko moslavačke županije
Broj novih sadržaja (vizualna i digitalna interpretacija)
Plan upravljanja kulturnom baštinom
80
6.2. Nadzor nad provedbom
Akcijski plan je „dinamičan“ element čiju je provedbu potrebno kontinuirano pratiti,
ocjenjivati, evaluirati te prilagođavati promjenama u okruženju. Nužnost praćenja
uvjetovana je dinamikom i brzinom promjena kako na regionalnom tako i na nacionalnom
planu.
Provedba Akcijskog plana pratit će se godišnjim izvješćima jer je to optimalan period u
kojem se može vidjeti da li su aktivnosti izvršene. Godišnje izvješće sadržavat će aktivnosti
/projekte koji su izvršeni te sve podatke o njima, a koji minimalno uključuju opis,
nositelja, izvor financiranja, visinu investicije, vrstu investicije te ostvarene rezultate. Isto
tako u godišnjem izvješću će biti dan kratak pregled aktivnosti koje su u fazi
implementacije.
Osnovni pokazatelji koji će se pratiti je stupanj ostvarenja zacrtanih ciljeva, prioriteta i
mjera, ostvareni rezultati i učinci na razvoj, uspješnost u korištenju financijskih sredstava,
ostvarenje prema utvrđenom financijskom okviru, učinkovitost rukovođenja i
organizacije provedbe.
Praćenjem pokazatelja provedbe (indikatora) prati se uspješnost provedbe Akcijskog
plana. Ciljne vrijednosti indikatora nije moguće definirati jer svi elementi nisu poznati, ali
će se definirati indikatori bez ciljanih vrijednosti.
Prioritet Pokazatelji
Obnova lokaliteta kulturne baštine
• Broj realiziranih projekata revitalizacije
kulturne baštine
• Broj obnovljenih objekata u funkciji
kulture i turizma
Razvoj svijesti o važnosti očuvanja
kulturne baštine i njene optimalne
valorizacije
• Broj zajedničkih projekata i
manifestacija
• Broj novih usluga i proizvoda kao
rezultat djelovanja poduzetnika u
kulturnom sektoru
• Izrađen plan suradnje
• Izrađen godišnji plan edukacije i jačanja
kapaciteta djelatnika
• Broj održanih radionica i predavanja
• Uspostavljeni alati komunikacije
(Facebook, Instagram, newsletter…)
Učinkovito prezentiranje lokaliteta • Izrađena web stranica
Plan upravljanja kulturnom baštinom
81
• Kreirana mobilna aplikacija i QR kodovi
• Broj održanih radionica i seminara
• Broj novih turističkih proizvoda i usluga
utemeljenih na kulturnoj baštini
Plan upravljanja kulturnom baštinom
82
7. Zaključak
Pod krovnim projektom "Baština Zrinskih – Budućnost Banovine" četiri lokaliteta
planiraju se obnoviti te staviti u funkciju suvremenim sadržajima namijenjenim
prvenstveno posjetiteljima i turistima.
Izradom „Plana upravljanja kulturnom baštinom” obuhvaćena su četiri lokaliteta na
području općine Dvor – kaštel Gvozdansko (Gvozdansko), Stari grad Zrin (Zrin), Crkva sv.
Marije Magdalene (Zrin) te kompleks zgrada s visokom peći u Bešlincu (Rujevac) koje
pripadaju destinaciji Banovina.
Cilj je predstaviti model upravljanja kulturnom baštinom koji jamči sustavno održavanje
i upotrebu te uspostavlja mehanizam korištenja sredstava prikupljenih korištenjem
kulturne baštine u njezinu obnovu i održavanje te programske aktivnosti. Učinkovito
upravljanje kulturnim dobrima je od javnog interesa i ima utjecaj na razvoj gospodarstva
i pridonosi stvaranju simboličkih vrijednosti i njegovanju identiteta.
Vizija predstavlja dugoročni cilj kojeg se želi postići te okvir za definiranje ključnih
strateških ciljeva i prioriteta održivog upravljanja kulturno-povijesnom baštinom.
VIZIJA – Područje Banovine kao atraktivna destinacija s efikasnim sustavom održivog
upravljanja i valorizacije kulturne baštine usmjerenim na stvaranje okružja dugoročno
održivog razvoja kulturnog turizma uz sinergiju s ostalim gospodarskim granama i
povećanje kvalitete života lokalnog stanovništva.
Opći cilj je: Objedinjavanje kulturno-turističkih učinaka predmetnih lokaliteta i razvijanje
istih u prepoznatljiv brend Banovine.
Definirana su 3 specifična cilja:
Obnova lokaliteta kulturne baštine
Razvoj svijesti lokalnog stanovništva, lokalnog gospodarstva i lokalne javne vlasti o
važnosti očuvanja kulturne baštine i njene optimalne valorizacije
Učinkovito prezentiranje lokaliteta
Vlasnik svih kulturnih dobara u obuhvatu projekta je Republika Hrvatska, stoga je u
prvom redu potrebno definirati odnose s Ministarstvom državne imovine sporazumom o
davanju objekata na upravljanje na određeni vremenski period (višedesetljetni) u svrhu
realizacije projekta.
Osim Ministarstva državne imovine, dionik nacionalne razine svakako je i Ministarstvo
kulture koje kroz Upravu za zaštitu kulturne baštine ima važnu ulogu u donošenju odluka
koje se tiču održavanja, obogaćivanja zaštićenog kulturnog dobra dodatnim sadržajem te
odlukom o primjerenosti održavanja određenih manifestacija. Iz tog razloga potrebno je
uspostaviti redovnu komunikaciju i koordinaciju s nadležnim konzervatorskim uredom
Plan upravljanja kulturnom baštinom
83
kako bi bili upoznati sa svakom aktivnošću koja se odvija unutar ili u blizini svakog
zaštićenog kulturnog dobra.
Sisačka županija kao prijavitelj projekta „Baština Zrinskih: Budućnost Banovine“ ima
obvezu provođenja aktivnosti obnove i valorizacije zaštićenih kulturnih dobara, uz
ostvarivanje zadanih projektnih pokazatelja i redovito izvještavanje kontrolnih tijela.
Općina Dvor kao jedinica lokalne samouprave na čijem se administrativnom području
nalaze zaštićena kulturna dobra, ujedno i partner na projektu, zasigurno je jedan od
dionika koji može pružiti potporu u valorizaciji dobara, osiguravanjem ljudske i
operativne podrške na terenu. S obzirom na to da bi povećanim priljevom posjetitelja
općina Dvor imala direktne koristi po svoje gospodarstvo, za pretpostaviti je da će dio
financijskih resursa preusmjeriti za jačanje posjetiteljske infrastrukture.
TZ Sisačko-moslavačke županije kao partner na projektu ima obvezu provođenja
određenih promotivnih i marketinških aktivnosti. Generalno gledano, turistička zajednica
Sisačko-moslavačke županije je ključan dionik u valorizaciji predmetnih kulturnih dobara
s obzirom na njihovu zakonsku ulogu upravljanja destinacijom na razini za koju su
osnovane putem promicanja i unapređenja turizma Republike Hrvatske i gospodarskih
interesa pravnih i fizičkih osoba koje pružaju ugostiteljske i druge turističke usluge ili
obavljaju drugu djelatnost neposredno povezanu s turizmom. Turistička zajednica tako
ima značajnu ulogu u brendiranju destinacije Sisačko-moslavačke županije na temelju
kulturnog nasljeđa Zrinskih i pozicioniranju ovih lokaliteta na turističkoj mapi Hrvatske
kroz različite informativno-edukativno-promotivne kampanje.
Ustanove i udruge u kulturi i turizmu koje okupljaju građane svakako imaju interes u
valorizaciji zaštićenih kulturnih dobara Banovine i potrebno ih je prepoznati kao
sukreatore kulturnog programa u sklopu zaštićenih kulturnih dobara. Ovi dionici su
iznimno bitni jer oni najlakše mogu doprijeti do lokalne zajednice i animirati/educirati
građane, koji ovisno o svom interesu mogu pokrenuti određene gospodarske i/ili
društvene aktivnosti.
Plan upravljanja kulturnom baštinom
84
8. Prilog 1
Sadržaj upitnika:
1. Što za Vas predstavlja projekt „Baština Zrinskih - budućnost Banovine“ u kontekstu TURIZMA?
o Prepoznatljiva turistička destinacija o Osvješćivanje posjetitelja o važnosti kulturne baštine raznim turističkim
sadržajima o Privlačenje stranog i domaćeg stanovništva o Ostalo (upisati):
2. Što za Vas predstavlja projekt „Baština Zrinskih - budućnost Banovine“ u kontekstu GOSPODARSTVA?
o Razvoj čitave Županije o Povećanje životnog standarda stanovništva o Povećanje kvalitete života stanovništva na tom području o Ostalo (upisati):
3. Što za Vas predstavlja projekt „Baština Zrinskih - budućnost Banovine“ u kontekstu UPRAVLJANJA?
o Revitalizacija kulturne baštine o Postizanje postavljenih ciljeva o Ostalo (upisati):
4. Što za vas predstavlja projekt „Baština Zrinskih - budućnost Banovine“ u kontekstu DEMOGRAFIJE?
o Smanjenje iseljavanja stanovništva o Povećanje zaposlenosti o Smanjenje migracija o Ostalo (upisati):
5. Što za vas predstavlja projekt „Baština Zrinskih - budućnost Banovine“ u kontekstu POLITIKE?
o Prepoznavanje potencijala industrijskog kompleksa utvrde Gvozdansko, kao i starog grada Zrina
o Obnavljanje kulturnih dobara i stvaranje turističke ponude u svrhu učinkovitog upravljanja i korištenja kulturne baštine
o Ostalo (upisati):
6. Što očekujete od projekta „Baština Zrinskih - budućnost Banovine“ – KRATKOROČNO?
o Podizanje svijesti o očuvanju kulturne baštine
Plan upravljanja kulturnom baštinom
85
o Stvaranje turističke ponude za domaće i strane posjetitelje o Vidljivost neposrednih rezultata – uređenje površine, oživljavanje kulturne
baštine o Ostalo (upisati):
7. Što očekujete od projekta „Baština Zrinskih - budućnost Banovine“ – DUGOROČNO?
o Stvaranje prepoznatljive turističke destinacije u kontekstu vrednovanja kulturne baštine
o Interakcija lokalne zajednice, kulture i turizma o Osmišljavanje modernih programa za oživljavanje i dostupnost kulturne baštine
široj javnosti i svim skupinama društva o Održivost projekta nakon što završi razdoblje financiranja o Ostalo (upisati):
8. Kako vidite upravljanje objektima u kontekstu odnosa obveza i benefita?
o Najbolji scenarij opisati o Najgori scenarij opisati
9. Smatrate li da će se provođenjem ovog projekta naići na izazove/probleme? (Ako je Vaš odgovor DA, navedite koje.)
DA Navedite izazove/probleme: NE
10. Navedite koje prednosti očekujete provođenjem ovog projekta:
11. Kako vidite suradnju/suživot lokalnog stanovništva i valoriziranog starog grada?
o Koje koristi ima lokalno stanovništvo? o Koje koristi ima JLS kao političko-administrativna cjelina?
12. Model financiranja?
o Vlastita sredstva o Nacionalna sredstva o Europska i međunarodna
13. Koje (specifične) turističke proizvode (manifestacije, ture, lokacije) ovo područje može još ponuditi? (neovisno o stupnju razvijenosti ponude, bilo da je riječ o ideji ili gotovom proizvodu)
14. Koja udruga, zajednica, pojedinac u JLP(R)S se posebno ističe po pitanju starih gradova/utvrda (suradnja, ometanje, doprinos)?
Plan upravljanja kulturnom baštinom
86
9. Prilog 2
PRILOG 2. PRIKAZ PODATAKA IZ OBRAĐENIH ANKETNIH UPITNIKA
1. Što za Vas predstavlja projekt „Baština Zrinskih - budućnost Banovine“ u kontekstu TURIZMA?
Na prvo anketno pitanje ispitanicima je ponuđen izbor odabira više od jednog odgovora.
Većina ispitanika izjasnila se da projekt u kontekstu turizma predstavlja „Osvješćivanje
posjetitelja o važnosti kulturne baštine raznim turističkim sadržajima“ (75%) i
„Prepoznatljiva turistička destinacija“ (62,5%), dok je 1 ispitanik odabrao odgovor
„Privlačenje stranog i domaćeg stanovništva“.
U anketi ispitanicima je bilo ponuđena opcija vlastitog odgovora te je 1 ispitanik naveo da
u kontekstu turizma, projekt predstavlja revitalizaciju osiromašenog dijela županije.
2. Što za Vas predstavlja projekt „Baština Zrinskih - budućnost Banovine“ u kontekstu GOSPODARSTVA?
Na drugo anketno pitanje ispitanicima je ponuđen izbor odabira više od jednog odgovora.
Za većinu ispitanika, u kontekstu gospodarstva, projekt predstavlja „Povećanje kvalitete
života stanovništva na tom području“ (75%) i „Razvoj čitave županije“ (62,5%), dok
ponuđeni odgovor „Povećanje životnog standarda stanovništva“ je odabrao samo 1
ispitanik.
3. Što za Vas predstavlja projekt „Baština Zrinskih - budućnost Banovine“ u kontekstu UPRAVLJANJA?
Na treće anketno pitanje ispitanicima je ponuđen izbor odabira više od jednog odgovora.
Većina ispitanika se izjasnila da projekt u kontekstu upravljanja predstavlja
„Revitalizacija kulturne baštine“ (62,5%), dok je polovica ispitanika (50%) odabrala
odgovor „Postizanje postavljenih ciljeva“.
4. Što za vas predstavlja projekt „Baština Zrinskih - budućnost Banovine“ u kontekstu DEMOGRAFIJE?
Na četvrto anketno pitanje ispitanicima je ponuđen izbor odabira više od jednog
odgovora. Većina ispitanika izjasnila se da projekt u kontekstu demografije predstavlja
„Povećanje zaposlenosti“ (75%) i „Smanjenje iseljavanja stanovništva“ (62,5%), dok je
oko trećine ispitanika (37,5%) odabralo odgovor „Smanjenje migracija“.
5. Što za vas predstavlja projekt „Baština Zrinskih - budućnost Banovine“ u kontekstu POLITIKE?
Plan upravljanja kulturnom baštinom
87
Na peto anketno pitanje ispitanicima je ponuđen izbor odabira više od jednog odgovora.
Većina ispitanika izjasnila se da projekt u kontekstu politike predstavlja „Obnavljanje
kulturnih dobara i stvaranje turističke ponude u svrhu učinkovitog upravljanja i
korištenja kulturne baštine“ (87,5%), dok je 3 ispitanika (37,5%) odabralo odgovor
„Prepoznavanje potencijala industrijskog kompleksa utvrde Gvozdansko, kao i starog
grada Zrina“.
Ispitanicima je bila ponuđena opcija i mogućnost vlastitih odgovora te je 2 ispitanika
navelo da ponuđeni odgovori nisu povezani s politikom i na zaboravljene povijesne
činjenice.
6. Što očekujete od projekta „Baština Zrinskih - budućnost Banovine“ – KRATKOROČNO?
Na šesti anketno pitanje ispitanicima je ponuđen izbor odabira više od jednog odgovora.
Većina ispitanika izjasnila se da od projekta kratkoročno očekuje „Vidljivost neposrednih
rezultata – uređenje površine, oživljavanje kulturne površine“ (87,5%), od ostalih
ponuđenih opcija, odgovor „Podizanje svijesti o očuvanju kulturne baštine“ je odabralo
37,5% ispitanika, dok četvrtina ispitanika (25%) kratkoročno očekuje „Stvaranje
turističke ponude za domaće i strane posjetitelje“.
7. Što očekujete od projekta „Baština Zrinskih - budućnost Banovine“ – DUGOROČNO?
Na sedmo anketno pitanje ispitanicima je ponuđen izbor odabira više od jednog odgovora.
Većina ispitanika od projekta dugoročno očekuje „Stvaranje prepoznatljive turističke
destinacije u kontekstu vrednovanja kulturne baštine“ (75%) i „Interakcija lokalne
zajednice, kulture i turizma“ (62,5%), polovica ispitanika (50%) od projekta očekuje
održivost nakon što završi financiranje projekta, dok je trećina ispitanika (37,5%)
odabrala odgovor „Osmišljavanje modernih programa za oživljavanje i dostupnost
kulturne baštine široj javnosti i svim skupinama društva“.
8. Kako vidite upravljanje objektima u kontekstu odnosa obveza i benefita?
Ispitanicima je dana mogućnost izbora da opišu najbolji i najgori scenarij.
U kontekstu najboljeg scenarija ispitanici vide uspostavljanje suradnje županije i jedinica
lokalne samouprave, osnivanje trgovačkog društva ili ustanova u vlasništvu Sisačko-
moslavačke županije. Ispitanici također navode mogućnost uključivanje lokalne zajednice
u radu u kulturnim dobrima kao i osmišljavanje vlastitih proizvoda koji će doprinijeti
održivosti projekta, troškovi upravljanja objektima se pokrivaju iz prihoda ostvarenih od
turizma, ostvarivanje dovoljno prihoda za održavanje navedenih lokacija, gospodarski
procvat te kvalitetno rješenje pravnog subjektiviteta i kreativno upravljanje u suradnji s
turističkim zajednicama donosi zaposlenost lokalnog stanovništva.
Plan upravljanja kulturnom baštinom
88
U kontekstu najgoreg scenarija ispitanici navode neuspostavljanje ustanove ili tvrtka u
vlasništvu Županije nakon što završi razdoblje financiranja projekta, obnova objekta
samo radi obnove, nedostatak proračunskih sredstava sredstava za održavanje objekta
što uzrokuje njihovo propadanje, organiziranje povremenih događanja bez programa
planiranih aktivnosti, nedostatak sredstava za održavanje zbog neaktivnosti lokalnih
zajednica, velike obveze financiranja upravljanja i hladnog pogona te loš izbor
subjektiviteta i upravljačkog tima s posljedicom neodržavanja objekata.
9. Smatrate li da će se provođenjem ovog projekta naići na izazove/probleme? (Ako je Vaš odgovor DA, navedite koje.)
Šestero ispitanika smatra da će se provođenjem projekta naići na izazove/probleme među
kojima navode problem održavanja i upravljanja, nedovoljan broj stanovnika na području
što predstavlja problem pronalaska stručnih kadrova koji bi znali i mogli kvalificirano
upravljati materijalnom i nematerijalnom imovinom, odnosno destinacijom, zatim
nedovoljno uključivanje lokalne zajednice. Ispitanici smatraju da bi dugoročno uslijed
nedostatka prihoda od posjetitelja održivost samim projektom realiziranih sadržaja
moglo biti dovedeno u pitanje. Također, ispitanici navode da je potrebno izraditi program
korištenja te da se već sad mora brendirati lokalitet sa sadržajima u medijima. Dodatni
izazov za ispitanike predstavlja i katastarska problematika.
Jedan ispitanik ne smatra da će se provođenjem projekta naići na izazove/probleme.
10. Navedite koje prednosti očekujete provođenjem ovog projekta
Pod prednosti ispitanici navode: očuvanje kulturnih dobara, doprinos prepoznatljivosti
destinacije, gospodarsko, društveno i kulturno oživljavanje područja, vidljivost dobara na
lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini, poboljšanje turističke ponude županije, veća
vidljivost Sisačko-moslavačke županije i njenih vrijednosti, gospodarsko jačanje toga
prostora, zaustavljanje odlaska stanovništva te dolazak novog stanovništva, zaštitu
kulturne baštine i podizanje svijest o važnosti kulturne baštine, stvaranje turističke
ponude oživljavanje zaboravljenih destinacija, prezentaciju i animacija cijelog kraja u
gospodarskom pogledu, i dovođenje baštine kraja na kvalitetan prezentacijski nivo.
11. Kako vidite suradnju/suživot lokalnog stanovništva i valoriziranog starog grada?
11.1. Koje koristi ima lokalno stanovništvo?
Pod koristi lokalnog stanovništva ispitanici navode: mogućnost zapošljavanja i
samozapošljavanja (ugostiteljske radnje, turističko-ugostiteljske radnje koje nude i
smještaj, obrti za izradu suvenira i sl., opg-ovi za proizvodnju zdrave hrane), veći tranzit
Plan upravljanja kulturnom baštinom
89
turista s time i porast vanpansionske potrošnje kao i povećanje broja privatnih smještaja.
Valorizacijom Starog grada ispitanici vide korist kroz aktiviranje popratnih aktivnost
poput povećanja poljoprivredne proizvodnje na OPG-ima, jačanje privatnog turističkog
smještajnog kapaciteta te razvoj infrastrukture, mogućnošću zapošljavanja u
interpretaciji i održavanja lokaliteta. Ispitanici navode da korištenje potencijala prostora
vide kroz eko-proizvodnju, ugostiteljstvo, trgovinu i turizam.
11.2. Koje koristi ima JLS kao političko-administrativna cjelina? (8 odgovora)
Pod koristi JLS ispitanici navode: povećanje zaposlenosti, privlačenje posjetitelja dovodi
do pokretanja drugih aktivnosti, povećanje punjenja proračuna (novi izvori poreza,
prihodi od boravišne pristojbe turista itd.), više proračunskih sredstva koja se mogu
iskoristiti za modernizaciju pojedinih sredina, zatim povećanje prihoda, značajniji razvoj
komunalne infrastrukture, smanjenje migracija stanovništva
Od ostalih koristi za JLS ispitanici su naveli povećanje zaposlenosti i standarda
stanovništva te oživljavanje juga Sisačko-moslavačke županije.
12. Model financiranja?
Pod model financiranja, većina ispitanika (87,5%) je odabralo europska i međunarodna
sredstva, dok je 12,5% ispitanika je odabralo vlastita i nacionalna sredstva.
13. Koje (specifične) turističke proizvode (manifestacije, ture, lokacije) ovo područje
može još ponuditi? (neovisno o stupnju razvijenosti ponude, bilo da je riječ o ideji ili gotovom proizvodu) - 8 odgovora
Pod razvoj mogućih turističkih proizvoda ispitanici navode specifične oblike turizma:
adrenalinski, cikloturizam, vjerski, školski, biciklistički, gastro i lječilišni turizam;
manifestacije poput Zrin fest, kestenijada, susrete stvaralaca, festival Ojkače, razne gastro
manifestacije, tematske rute (Put kulture željeza, Ruta samostanske baštine), izlete u
kestenove šume, planinarske ture i planinarenje, prezentacije arheoloških nalazišta,
ljetovanja i zimovanja djece u nezagađenoj okolini te ostale turističke proizvode vezane
uz turističke sadržaje Sisačko-moslavačke županije i prirodnu baštinu NATURA.
14. Koja udruga, zajednica, pojedinac u JLO(R)S se posebno ističe po pitanju starih gradova/utvrda (suradnja, ometanje, doprinos)? –
Od udruga po pitanju suradnje ispitanici navode Društvo „Terra banalis“ i Hrvatski
demokratski forum, od pojedinaca prof. Dragutina Durmana. Ispitanici vide suradnju i
doprinos između Hrvatske Kostajnice, Dvora i Petrinje. Od ostalih subjekata ispitanici su
naveli turističke zajednice i muzeje te Interpretacijski centar baštine Banovine.