Poremećaj prometa vode i elektrolita
ANTONIO KOBAŠ , DR.MED.
DOM ZDRAVLJA ZAGREBAČKE ŽUPANIJE – ISPOSTAVA SAMOBOR
Odjeljci tjelesnih tekućina•VODA – glavni sastojak ljudskog organizma, te sastavni dio svake stanice u tijelu• čini oko 60% - 70% ukupne tjelesne mase odrasle osobe
• u njoj su otopljeni elektroliti (Na, K, Cl) i neelektroliti (glukoza, proteini) takve otopine nazivamo tjelesne tekućine
•Tjelesne tekućine dijelimo na:
a) unutarstaničnu (intracelularnu) tekućinu• čini 2/3 (65%) sveukupne tjelesne vode
b) izvanstaničnu (ekstracelularnu) tekućinu• čini 1/3 (35%) sveukupne tjelesne vode i dijelimo ju na:
a) međustaničnu (intersticijsku) tekućinu – ispunjava međustanični prostor, sadrži oko 25% sveukupne tjelesne vode (80% izvanstanične)
b) plazmu i limfu – čine oko 8% tjel vode, volumen plazme je oko 3L
c) transcelularnu tekućinu – nalazi se u izlučevinama (mokraća, suze, znoj...)
Odnos tkivnih tekućina•unutarstanična i međustanična tekućina nalaze se u dinamičkoj ravnoteži
•tjelesne tekućine su otopine koje se sastoje od otapala (voda) i otopljene tvari (elektroliti i neelektroliti) – odnos između otapala i otopljene tvari može se izmjeriti, a naziva se koncentracija• otopina koja sadržava malo otopljene tvari u otapalu – razrijeđena otopina
• otopina koja sadržava velike količine otopljene tvari – koncentrirana otopina
•difuzija – kretanje otopljene tvari iz područja više prema području niže koncentracije, niz tzv. koncentracijski gradijent – proces traje do postizanja ravnoteže (ekvilibrija)
•osmoza – kretanje molekula otapala kroz polupropusnu membranu iz otopine niže u otopinu više koncentracije otopljene tvari• osmotički aktivne tvari – bjelančevine, elektroliti (Na, K, Cl), neelektroliti (glukoza, urea...) – privlače otapalo!• koncentracija osmotički aktivnih čestica – osmolalnost (osmol)
a) eritrocit u izotoničnoj otopini – normalnog bikonkavnog oblika
b) eritrocit u hipotoničnoj otopini – bubri zbog povećanog ulaska otapala
c) eritrocit u hipertoničnoj otopini – smanjen i smežuran zbog povećanog izlaska otapala
• unutarstanična i međustanična tekućina se razlikuju po koncentraciji otopljenih tvari (Na, K, Cl, proteini)
• koncentracijski gradijent održava se aktivnom funkcijom stanične membrane• stanična membrana je selektivno propusna – prijenos elektrolita kroz nju
rezultat je aktivnog transporta Na+/K+ pumpom – Na se izbacuje iz stanice, a K se ubacuje u stanicu• većinu osmolalnosti međustanične tekućine čine Na i Cl ioni, a većinu
unutarstanične osmolalnosti čine K ioni i proteini
Regulacija prometa vode i elektrolita
•Natrij (Na+)• kation, većinom u spoju s klorom (Cl-) – stvaraju sol
(NaCl)
• glavni elektrolit izvanstanične tekućine
• svojim osmotičkim djelovanjem zadržava vodu u izvanstaničnom prostoru promet vode i natrija nedjeljivo su povezani
• u nadzoru prometa vode i natrija glavne uloge imaju:a) hipotalamus – centar za žeđ ADH
b) aldosteron – hormon kore nadbubrega odgovoran za resorpciju Na i izlučivanje K iz tubula bubrega
c) bubrezi
• Kalij (K)• glavni unutarstanični elektrolit• u regulaciji prometa kalija glavne uloge imaju:
a) aktivni prijenos kalija – Na/K pumpab) bubrezi – izlučivanje kalija je pod nadzorom
aldosterona
• Kalcij (Ca) i fosfor (P)• Ca se najvećim dijelom nalazi u kostima u obliku
slabotopivih soli• slobodni ionizirajući Ca se pretežno nalazi u
međustaničnoj tekućini• promet Ca i P međusobno su povezani – nalazi se pod
nadzorom paratiroidnog hormona i kalcitonina, te vitamina D
Poremećaji prometa vode i elektrolita•očituju se u nekoliko patofizioloških oblika:
a) višak /manjak elektrolita
b) poremećen odnos između otopljene tvari i otapala
1) DEHIDRACIJA• stanje u kojem je smanjen ukupni volumen tjelesnih tekućina
• nastaje zbog:
a) nedostatnog unosa vode (mala djeca, dementni starci, brodolomci, izgubljeni u pustinji...)
b) prekomjernog gubitka vode (febrilna stanja, pojačana fizička aktivnost...)
• gubitak izvanstanične tekućine volumen krvi u optoku = hipovolemija
• djelimo ju na: blagu, umjerenu i tešku
• očituje se: smanjen turgor kože, pojačano žeđanje, ubrzan puls, smanjena količina urina, uvučena fontanela kod djece, suhoća sluznica, letargija...
PREKOMJERNA HIDRACIJA (Hiperhidracija)• rijedak poremećaj• nastaje zbog prekomjernog unosa vode – npr. putem infuzija prilikom op.
zahvata• „otrovanje vodom” – zbog prekomjernog pijenja vode (polidipsija)
• kod mentalno poremećenih, bubrežnih bolesnika, malignoma s povećanim lučenjem ADH
• dovodi do povećanja volumena krvi u optoku – hipervolemija• anasarka – generalizirani edem koji nastaje zbog prekomjernog nakupljanja
tekućine u svim tkivima
HIPONATRIJEMIJA• čest poremećaj u kojem je razina natrija u krvi snižena• može biti relativna (zbog viška vode) i apsolutna (zbog gubitka soli kroz
bubrege – diuretici!, kožu..)• očituje se rijetko - neurološkim simptomima, mišićnom slabosti
HIPERNATRIJEMIJA• najčešće nastaje zbog pojačanog gubitka vode - hemokoncentracija, a rjeđe
zbog povećanog unosa soli• očituje se žeđanjem, smanjenom količinom urina i neurološkim simptomima
HIPOKALIJEMIJA• razina kalija u krvi usko je određena (3,5-4,5 mmol/l)• nastaje zbog premalog unosa (anoreksija, alkoholičari), povećanog gubitka ili zbog
redistribucije kalija• najčešće nastaje zbog povećanog gubitka kalija kroz bubrege (dijabetičari – poliurija,
diuretici – furosemid) i probavni sustav• očituje se poremećenom kontrakcijom mišića (skeletnih, glatkih, srčanog) može dovesti
do srčanog zatajenja
HIPOKALCIJEMIJA• promet kalcija i fosfora su recipročno povezani – hipokalcijemiju prati hiperfosfatemja• uzroci: hipoparatireoidizam (odstranjenje paratireoidnih žlijezda), kronična bubrežna
insuficijencija• očituje se poremećajem u provođenju živčanih impulsa – trnci, titranje sve do jakih
grčeva (spazama) – npr. karpopedalni spaza zbog hipoksije (Trousseau)
HIPERKALCIJEMIJA• najčešće nastaje zbog prekomjernog lučenja parathormona do kojeg obično dolazi uslijed
adenoma paratireoidnih žlijezda (benigni tumor)• rijetko uzrokuje simptome – poremećan rad bubrega, kamenci, poremećaj muskulo -
skeletnog sustava, srca i mozga
Trousseauov i Chvostekov znak
Edem (lat. oedema)
•prekomjerno nakupljanje intersticijsketekućine u tkivima
•postaje uočljiv kada volumen intersticijsketekućine poraste za 10%
•može biti:a) lokaliziran
b) generaliziran – anasarka
• hidrops – nakupljanje tekućine u potkožnom tkivu i tjelesnim šupljinama
KLINIČKI VAŽNI OBLICI EDEMA
1) Hidrotoraks – nakupljanje tekućine u prsnom košu2) Hidroperitonej (ascites) – nakupljanje tekućine u trbušnoj
šupljini3) Edem pluća – nakupljanje tekućine u plućima, uz posljedični
osjećaj gušenja i pomanjkanja zraka• auskultacijski čujni hropci i krepitacije
4) Edem mozga – nakupljanje tekućine u tkivu mozga• uzrokuje povišenje intrakranijalnog tlaka neurološki
ispadi smrt5) Edem potkoljenice – važan je simptom zatajenja srca
• nastaje najčešće obostrano, pritiskom se procjenjuje dublina uleknuća tjestastog edema
Patogeneza edema•edem nastaje zbog izlaska tekućine iz krvnih žila u međustanični prostor
•ovisno o načinku nastanka, dijelimo ih na:a) hidrostatički edem
• nastaje zbog povišenja hidrostatskog tlaka u kapilarama, što dovodi do „cijeđenja” plazme kroz krvnu žilu u međustanični prostor – transudacija (transudat = serum, NEMA fibrinogena i drugih proteina plazme, te krvnih stanica)
• može biti lokaliziran (npr. venska tromboza) ili generaliziran (npr. kardiogeni edem)
a) onkotički edem
• nastaje zbog smanjenja osmotičkog tlaka unutar krvnih žila
• albumin – glavna osmotski aktivna bjelančevina u krvi smanjenje koncentracije dovodi do edema
• glavni uzroci hipoalbuminemije: ciroza i druge bolesti jetre, bubrežna bolest (nefrotski sindrom), gladovanje kvašiorkor (nutricijski edem)
a) limfedem – nastaje zbog začepljenja limfnih žila uslijed: kir. zahvata, upale limfnih čvorova, tumora
b) upalni edem – nastaje zbog povećane propusnosti (permeabilnosti) krvnih žila u području upale• sadrži velike količine bjelančevina i upalnih stanica - eksudat
DVT
kvašiorkor
limfedem ruke nakon op. Ca. dojke i limfadenektomije