0
Na samim sjeveroistočnim rubovima antičke Italije, u nizinama Julijskih Alpi,
stajala je zadnja linija obrane od barbara – Claustra Alpium Iuliarum.
„To dugo gorje, čiji vrhovi sežu nad oblake, stvorila je priroda kao bedeme za zaštitu Italije.“
Herodijan
1
.............................................................................................................................................................. 2
..................................................................................................................... 3
Flora i fauna u rimskoj prehrani ................................................................................................................. 3
Priroda nekad i danas - glavne razlike ....................................................................................................... 4
Zaštićena područja i vrste .......................................................................................................................... 6
Flora i fauna ............................................................................................................................................... 7
............................................................................................................................... 10
Povijest istraživanja CAI ........................................................................................................................... 12
......................................................................................................................................... 16
Vojni stratezi i nastanak CAI .................................................................................................................... 16
........................................................................................................... 19
Što je CAI? ................................................................................................................................................ 19
Izbor područja .......................................................................................................................................... 20
CAI i LIMES ............................................................................................................................................... 21
Gradnja .................................................................................................................................................... 22
Lokaliteti...................................................................................................................................................... 24
Posebni nalazi ............................................................................................................................................. 27
........................................................................................................................................ 28
..................................................................................................................................................... 31
Claustra – Kameni branici rimskoga imperija ........................................................................................... 31
Claustra+ Prekogranična destinacija kulturnog i zelenog turizma Claustra Alpium Iuliarum............... 32
...................................................................................................................... 35
............................................................................................................................................. 36
ARHEOLOGIJA .......................................................................................................................................... 36
PRIRODA: ................................................................................................................................................. 37
2
Claustra Alpium Iuliarum (CAI) je kasnoantički unutarnji obrambeni sustav koji je štitio Rimsko Carstvo od
prodora neprijatelja u središte rimskoga imperija. Arheološki ostaci sustava pružaju se u intervalima od
Rijeke u Hrvatskoj do Posočja u Sloveniji, a položaj obrambenih zidova ukazuje na svrhovito korištenje
prirodnih obilježja raznolikog krajolika. CAI predstavlja izniman primjer integracije arhitekture s prirodnim
okolišem te je takav i doživljaj posjetitelja. Arheološki ostaci se uglavnom nalaze u područjima prekrivenima
šumom koja često spadaju u područja zaštićena propisima iz oblasti zaštite prirode ili šumarstva. Zato je
iznimno važno da se vodiči upoznaju s prirodnom i kulturnom baštinom te ju uspiju predstaviti na zanimljiv
i dinamičan način.
Turistička destinacija Claustra namijenjena je planinarima, biciklistima, stručnoj javnosti te drugim
izletnicima koji žele na jedan, dva ili više dana biti „vani“ i odjednom iskusiti više stvari: prirodu koja ih
okružuje i povijest koju ta ista priroda skriva te ih uputiti na domaću hranu, smještaj, suvenire i usluge koje
su povezane s doživljajem CAI. Uz njih se tu nalaze muzeji, zbirke i infotočke koje nadopunjuju iskustvo.
Zadaća ovoga priručnika i seminara je približiti CAI, slikovito prikazati arheološke lokalitete te prirodu koja
ju okružuje: povijest, arheologija, biologija, arheološki lokaliteti, živi svijet i nekad i danas, ukazati na
primjere odgovornog i održivog turizma te stvoriti autentično vodstvo za CAI kroz pričanje priče i iskustveno
vodstvo. Jer, kroz „priče učimo najbolje. Apsorbiramo brojke, činjenice i detalje, ali ih zaljepljujemo u
glavama s pričama.“1 Kroz inovativne programe oživljenih vodstava uz pričanje priče cilj nam je dotaknuti
gosta, emocionalno i iskustveno, stvoriti doživljaj koji će zapamtiti, imati gosta koji se vraća i dalje istražuje,
proširiti opseg turističkih korisnika te vremenski raspon posjeta destinacijama.
Poštovanje prema starom i živom svijetu - vrlo je važno stvoriti odgovorni turizam i odgojiti odgovorne
turiste koji imaju poštovanja prema mjestu koje posjećuju. Krećući se po arheološkoj baštini i prirodi,
moramo imati na umu kako se smijemo ponašati, a da ne uznemiravamo svijet koji nas okružuje. Jedini
„ulov“ životinjskih i biljnih vrsta ili arheoloških nalaza koji potičemo je onaj s fotoaparatom. Pazimo da ne
gazimo ili ne trgamo zaštićene biljke, da preglasnim ponašanjem i glasanjem ne strašimo životinje, da
hodamo isključivo po konzerviranim zidovima i kulama CAI, a čak i tamo ne po rubovima. Čuvajmo nasljeđe
i prirodu, ne bacajmo otpad. Moramo biti svjesni da u šumama žive velike zvijeri. Medvjed je oportunist koji
ima jako dobro razvijen njuh te cijeli dan traži hranu. Može ga privući otpad koji nepažljivo puštamo za
sobom, a najmanje što želimo su neugodna iznenađenja i nepotreban strah koji bi znatiželjni medvjed mogao
izazvati u posjetiteljima.
1 Chris Brogan, Storytelling for Business: http://chrisbrogan.com/storytelling-for-business/
Sl. preuzeta s Tportal
3
Flora i fauna u rimskoj prehrani Oko 2. stoljeća pr. Kr. započelo se s uzgojem lijeske, žita, zečina i pelina, a indikatori da su se travnjaci
koristili za ispašu su rodovi trputac (Plantago) i žabnjak (Ranunculus). Rimljani su uzgajali i orah i pitomi
kesten (obje vrste dovezene iz Anatolije), u prehrani su koristili puno žitarica (vojnici su sami pekli svoj kruh),
kupusnjače, meda i mnoštvo začina, čak i egzotičnih. Obavezna oprema jednog vojnika bio je i zavežljaj
kadulje zbog njezinih ljekovitih svojstava.
Što se faune tiče, zanimljiva je činjenica da je vojska uz konje i magarce koristila jednogrbu devu (Camelus
dromedarius) za vojne pohode i prijevoz robe. S devama su prolazili čak i više nadmorske visine (Alpe), tako
su na Hrušici, koja je na cca 900 m n. v. pronađeni ostaci njihovih kostiju.
Na rubu naseljenih mjesta uglavnom se lovila divljač (jeleni, srne, veprovi), ponekad ribe, ptice i žabe, a
unutar naselja se uzgajalo goveda, ovce, svinje i kokoši.
Ostaci deva pronađeni su na rimskim
lokalitetima diljem Europe, čak sve do
Engleske, a Rimljani su ih koristili
vjerojatno i za vrijeme vojničkih
pohoda za prijevoz namirnica.
Antički mozaik iz Bosre, Sirija,
najvjerojatnije prikazuje trgovca koji
vodi deve preko pustinje. Sl. Wikipedia
Kadulja (salvia officinalis) čije je rimsko ime bilo Salvia dolazi od rimske
riječi “salvare” ili “salus” što znači zdravlje. Smatrana je svetom te se
skupljala popraćena ceremonijom darivanja kruha i vina te nije smjela
biti rezana željeznim alatom. I danas na području CAI možemo vidjeti
njihova staništa.
Sl. preuzeta s : Earth spirith path
4
Priroda nekad i danas - glavne razlike U sklopu projekta Claustra+ će se i s hrvatske i sa slovenske strane istraživati kako je izgledao prirodni okoliš
CAI tada i kako izgleda danas te ćemo tijekom projekta imati potpuniju sliku. Ovo što sada navodimo kao
opće podatke, zapravo je slika koju možemo iščitati s drugih nalazišta u Sloveniji, Dalmaciji i Istri hrvatskih i
slovenskih istraživača koji su se bavili arheobotanikom te drugih podataka o današnjem stanju koje imamo
na raspolaganju.
Ljudi su oduvijek mijenjali okoliš, svugdje ostavljali svoj potpis. CAI je bio veliki obrambeni zid ispred kojega
su za potrebe boljeg nadzora ogolili padine, iskoristili okolnu šumu kao izvor drvne mase za gradnju zida ili
loženje vatre za stvaranje vapna ili donosili inozemne vrste u nove krajeve te ih tamo sadili za potrebe
hrane, lijekova ili gradnje.
Ono što danas iz literature možemo iščitati, govori nam sljedeće: nakon tzv. „rimskog toplog perioda“ koji
je trajao približno od 400. g. pr. n. e. do 50. g. n. e., započinje kratko razdoblje od četrdesetak godina klime
kada je temperatura zraka bila slična današnjoj, da bi od 90. do 200. g. uslijedilo malo rimsko ledeno doba
(slično onome iz 1800.) i tek nakon toga temperatura zraka počinje ponovno rasti. Razina mora na Kvarneru
je bila pola metra niža nego danas (zato se danas i neke rimske vile nalaze dijelom ili potpuno u moru), a
biljni pokrov se dijelom razlikovao od današnjega.
Do dolaska Rimljana je sastav vegetacije bio mješovita listopadna i vazdazelena šuma. Oko 0. godine
primjećuje se velika ljudska aktivnost, pale se šume, uzgajaju žitarice i ovi rodovi biljaka: orasi (Juglans),
pitomi kesteni (Castanea), žitarice (Cerealia), masline (Olea), loze (Vitis), komorike (Phillyrea), borovice
(Juniperus), nar (Punica), alepski bor (Pinus halepensis), rogač (Ceratonia), murva (Morus sp.). To su biljke
koje vole toplinu i koje su tada sukladno klimi i rasle na ovom području.
Fotografija primorske
livade
Sl. preuzeta s Wikipedia
5
S druge strane kasnoantički stanovnici od žitarica uzgajaju proso i kupusnjače (Brassicaceae) s vrstama
poput kupusa, repe, kolerabe i gorušice. Od životinja su tu bile ovce i goveda. Životinje su bile okružene
šumama u kojima su rasli: hrast (Quercus), grab (Ostrya), javor (Acer), lijeska (Corylus), jasen (Fraxinus),
brijest (Ulmus), a prisutnost jasike (Populus tremula) govori o degradiranom staništu s pašnjacima. Jela
(Abies alba) se prenosila iz bukovo-jelove šume kao građevni materijal.
Uz močvarna područja (npr. oko Ljubljane) ili područja uz vodu rasle su bukve (Fagus) i johe (Alnus) – npr.
joha se i danas nalazi na području Studene blizu potočića jer johe vole vodu, zatim obični grab (Carpinus
betulus) i veliki jesen (Fraxinus excelsior), a u okolici, na područjima gdje travnjaci i pašnjaci ponovno počinju
zarastati u šumu, raste lijeska (Corylus). Od zeljastog bilja tu prevladavaju trave (5 %), šaševi (Cyperaceae),
končara (Filipendula), uskolisni trputac (Plantago lanceolata) - ljekovita i samonikla jestiva biljka koja se
koristi i danas, te npr. zečine (Centaurea) i pelin (Atremisia). Ove posljednje dvije vrste ukazuju na ljudski
faktor.
Povećanu prisutnost biljaka s orašastim plodovima zasigurno je slijedila i povećana prisutnost životinja koje
se njima prehranjuju (puhovi - Glis glis, vjeverice - Sciurus vulgaris, miševi - Apodemus sp.) i grabežljivaca
(lasice - Mustela sp., kune - Martes sp., lisice - Vulpes vulpes, divlje mačke - Felix silvestris, sove i ptice
grabljivice). Za vrijeme toplije klime prisutno je i više kukaca (na primjer leptira, kornjaša, komaraca,
vodencvjetokrilaša, pčela i bumbara) te njihovih predatora (ptica i šišmiša). Kakvo je stanje s velikim
grabežljivcima, teško je sa sigurnošću tvrditi, no s obzirom na manju gustoću šuma na račun većih
poljoprivrednih površina, možemo zaključiti da su velike zvijeri umaknule u gorske, hladnije i nedostupnije
predijele te se rijetko približavale utvrđenim naseljima.
Danas se na području između Rijeke u Hrvatskoj te Posočja u Sloveniji pojavljuju različiti tipovi vegetacije
na koje ponajviše utječe udaljenost od mora te blizina Alpa. U područjima pod utjecajem Jadranskoga mora
prevladava listopadna i vazdazelena termofilna vegetacija (primorski hrastovi - Quercus, javori - Acer,
grabovi - Carpinus i Ostrya, borovke - Pinus, borovice - Juniperus). U unutrašnjosti Slovenije i Hrvatske se
pojavljuje tip vegetacije karakterističan za hladnija područja. Šume su listopadne, ponegdje miješane (bukva
- Fagus, jela - Abies, gorski javor – Acer pseudoplatanus), ponegdje rastu isključivo četinjače (smreka – Picea
Fotografija sove
Sl. preuzeta s Wikipedia
6
abies, bijeli bor – Pinus sylvestris). Površina gustih šuma je veća, što omogućuje postojanje, preživljavanje i
širenje velikih zvijeri (medvjed – Ursus arctos, vuk – Canis lupus, ris – Lynx lynx). Zbog sve većih utjecaja
čovjeka smanjuju se područja bez čovjekova utjecaja, a time se povećava broj rijetkih i ugroženih biljnih i
životinjskih vrsta. Istovremeno se zbog brojne upotrebe kemijskih sredstava smanjuju populacije kukaca,
šišmiša, ptica, glodavaca i njihovih predatora. U duhu globalizacije pojavljuju se čak nove vrste koje
potiskuju one autohtone i donose bolesti. Vremenske promjene su uzrok sve toplijim, dužim i sušnijim
razdobljima, većim poplavama, toplijim zimama i drugim pojavama. Tip vegetacije će se zbog neprestanih
prirodnih katastrofa i dalje zasigurno mijenjati, prednost će najvjerojatnije imati one vrste koje brzo
reagiraju (vrbe, breze, lijeske, jasike, glodavci), najsnalažljivije (šakali, vrane, bizamski štakor) i agresivnije
vrste (azijski stršljeni - Vespa velutina, željzdasti pajesen - Ailanthus altissima, zljezdasti nedirak - Impatiens
glandulifera).
Zaštićena područja i vrste
I u Hrvatskoj i u Sloveniji se zidovi CAI nalaze unutar različitih zaštićenih područja – po europskom (područja
Natura 2000) i slovenskom ili hrvatskom izboru (prirodne vrijednosti). Natura 2000 je europska mreža
posebnih zaštićenih područja koja su odredile države članice Europske unije. Njezin glavni cilj je očuvati
biološku raznolikost za buduće rodove. Na zaštićenim područjima želi se očuvati životinjske i biljne vrste te
staništa – habitate - koji su rijetki ili su pak već ugroženi u Europi.
S područjima Natura 2000 su u Sloveniji pokrivene opsežne šume dinarsko-kraškoga svijeta Notranjske,
Krimskih brda, Trnovske šume i Nanosa koje čine životni prostor velikih zvijeri, vodozemaca, kukaca, ptica,
šišmiša te jamskih životinja. Isto tako se među područjima Natura 2000 u Sloveniji čuvaju vodotokovi i
močvare odnosno staništa riba, paklara, slatkovodnih rakova, vretenaca, leptira i orhideja. U Hrvatskoj su
područja kojima prolazi CAI kao što su Prezid, Studena i Klana isto tako zaštićena kroz mrežu Natura 2000.
Fotografija bukove šume
na dinarskom području
Sl. Urška Galien, ZRSVN
7
Prirodne vrijednosti čini sva prirodna baština u Sloveniji i Hrvatskoj. To su rijetke, dragocjene ili znamenite
prirodne pojave, živa i neživa priroda, čitava područja ili samo dijelovi ekosistema. Zidovi CAI prelaze ili se
nalaze u blizini kraških jama, slapova, potoka, vodotoka, krških polja, mjesta rijetkih i ugroženih biljnih vrsta
(Primula carniolica) i iznimnih stabala.
Flora i fauna Svaka zemlja s ciljem smanjenja ugroženih vrsta izrađuje svoj Crveni popis koji pokazuje koliko je neka vrsta
biljaka i životinja u opasnosti od izumiranja, odnosno u kojoj joj mjeri i koliko brzo prijeti izumiranje. Kada
vodimo po prirodi, moramo biti svjesni da nas takve vrste okružuju te da uz naše vođenje ljudi mogu postati
svjesni koliko ih je važno očuvati s obzirom na to da nestanak nekih životinja utječe na prirodnu ravnotežu
ne samo njih, nego i nas ljudi.
Kako bismo smanjili negativan utjecaj koji bi turizam mogao imati na prirodu i okoliš, upozoravamo da se
na vrste iz Crvenih popisa posebno pazi. Crveni popis, kao temeljni dokument svake zemlje koji pokazuje
koliko je neka vrsta biljaka i životinja u opasnosti od izumiranja, odnosno u kojoj joj mjeri i koliko brzo prijeti
izumiranje, postoji kako bi se barem malo smanjio negativan rast ugroženih vrsta. O kojim se to vrstama
radi, možete vidjeti u Crvenom popisu Hrvatske, objavljenom u nakladi Zavoda za zaštitu prirode te u
Sloveniji na stranicama Agencije za okolje.
Prema istraživanjima provedenima u Hrvatskoj 2004. godine utvrđeno je kako je ugrožena 1 171 vrsta
biljaka i životinja, od čega je čak 412 životinja.2 Na slovenskom Crvenom popisu je preko 340 biljnih i 2 000
životinjskih vrsta. Medvjed, vuk i ris su ugrožene vrste. Kako sve te tri velike zvijeri žive u šumama Slovenije
i Hrvatske, ovdje ih detaljnije predstavljamo.
Smeđi medvjed je u srednjoj Europi najveća živuća zvijer današnjice. Živi u bukovo-jelinim šumama
dinarskoga visokoga krša. Prehranjuje se biljnom hranom (plodovima bukve, hrasta, kestena, lijeske, oraha,
drijena, planinske jarebike, malinama, jagodama, borovnicama, kupinama, kruškama, jabukama, šljivama,
2 Ovi podaci su iz prvog Crvenog popisa Hrvatske, objavljenog u nakladi Zavoda za zaštitu prirode: http://www.dzzp.hr/publikacije/crvene-knjige-48.html.
Fotografija jamskog
kornjaša
Sl. preuzeta s Wikipedia
8
travama, gljivama…) i u manjoj mjeri životinjskom (mravima, strvinama, mladima biljojeda itd.). Dnevno
prehoda velike udaljenosti te se seli. Zimu prespava, iako to nije pravo zimsko spavanje. Brlog, koji ne smije
biti izložen uznemiravanju, je od ključne važnosti za izbor životnoga prostora. To posebice vrijedi za ženke
koje zimi u njima kote mlade. Važni su također mladi stadiji šume gdje uspijevaju plodonosne vrste. Na izbor
životnoga prostora velik utjecaj ima čovjek. Kako se ponašati u blizini medvjeda, možete pročitati na LINK-
u.
Vuk je najveći predstavnik družine pasa u Europi. Tijekom dana se zadržava u skrivalištima u gustom grmlju
ili nepristupačnim područjima. On je izvanredan grabežljivac, pretežno aktivan noću, koji živi u čoporu, a
zbog prednosti koje mu daje grupni lov, lovi čak i veće životinje. U lovačkim pohodima, koji su ponekad i
duljii od sto kilometara, plijen obično iscrpi u napornom progonu. Ponajviše se prehranjuje srnama,
jelenima i divljim svinjama. Lovi uglavnom životinje koje su u slaboj tjelesnoj kondiciji, zato je važan selektor.
Jako je prilagodljiv, ograničava ga samo ljudsko djelovanje (velika gustoća naselja i prometnica). Odavna je
meta ljudskih progona zbog napada na sitnu stoku, koji se dešavaju najvjerojatnije kada mu ponestane
divljih kopitara. Unatoč slabom glasu, za čovjeka nije opasan. Za preživljavanje vrste važna je povezanost
populacija s koridorima.
Za risa su značajni čuperci dužih dlaka na vrhovima ušiju. Ris je specijaliziran grabežljivac koji lovi iz zasjede.
Najčešći plijen su manji kopitari (srne, divokoze), može loviti i jelene, divlje svinje, jazavce, zečeve, divlje
mačke te lještarke. Šuma u kojoj živi može biti prekinuta poljoprivrednim površinama. Za preživljavanje je
ključna dovoljna količina plijena i tolerancija ljudi. Ris je plašljiva životinja i nije opasna za čovjeka. Na
područjima gdje je udio kopitara manji, njegov je glavni suparnik vuk. Za njegovo očuvanje je nužno
uspostavljanje povezanosti među izoliranim populacijama u Europi. Prvi put je bio istrijebljen početkom 20.
st., a 1973. su ga lovci ponovo naselili na području Kočevja, kada su u prirodu pustili šest risova. Populacija
risova je brojčano i prostorno rasla te se u nekoliko godina raširila po Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Austriji
te Italiji.
Fotografija vuka
Sl. preuzeta s Wikipedia
9
Na području CAI također živi vrlo zanimljiva biljka koja je slovenski endem. To znači da raste samo u Sloveniji
i staništa su ograničena samo na dinarski svijet južno od Ljubljane. Kranjski jaglac (Primula carniolica) ima
lagano mesnate listove i ružičaste cvjetove. Raste na dolomitu i dolomitiziranom vapnencu. Voli vlažne i
sjenovite stijene, tjesnace i ždrijela. Uspijeva u približno 70 km dugom i 25 km širokom pojasu zapadno i
južno od Ljubljane, u slivu Idrijce i Ljubljanice, na sjevernom rubu Dinarskoga gorja, s nekoliko nalazišta u
predgorju Julijskih Alpi. Njegove populacije su zbog nedostupnosti staništa zasad neugrožene i stabilne, ali
potencijalne prijetnje predstavljaju amaterski uzgajivači, promjene u vodenosti potoka, veće sječe i sportski
penjači.
Fotografija kranjskog
jaglaca
Sl. preuzeta s Wikipedia
Fotografija risa u
zagrebačkom zoološkom
vrtu
Sl. Roberta F. preuzeta s
Wikipedia
10
Arheologija je znanost koja proučava civilizacije i život ljudi u prošlosti na temelju ostataka, spomenika i
predmeta.3 Laički rečeno, arheolog u svojemu radu - istraživanju koristi sve ono što ljudi ostave za sobom,
bile to građevine, predmeti ili obično smeće. Nepokretni (zidovi, građevine) i pokretni (predmeti, oruđe,
oružje) nalazi govore nam ne samo o tome kako je nešto izgledalo i čemu je služilo, već i koju tehnologiju
su ljudi poznavali, što su smatrali dragocjenim, što su čuvali, u što su vjerovali, što su uzgajali za hranu . Na
temelju tih istraživanja izvlače se zaključci i teorije o socioekonomskome statusu, gospodarstvu, razvijenosti
zajednice, prehrambenim navikama i sl. Dio građe arheologa nalazi se u zbirkama, arhivima muzeja, dok je
veći dio još uvijek skriven pod zemljom. Arheolog će prije odlaska na terensko istraživanje najprije pregledati
sve zapise – napraviti „papirnato“ istraživanje o lokalitetu, što je tamo bilo nađeno, što kažu drugi istraživači,
što kažu povijesni izvori, pisci, stare karte, toponimi i tek će onda krenuti na terensko istraživanje. Terensko
istraživanje uvijek je nepovratno. Jednom iskopan lokalitet je time devastiran (nije ga moguće više ponovno
istražiti u netaknutom stanju) te je zato potrebno što detaljnije sve zabilježiti. Terenska istraživanja mogu
biti zaštitna (iskopavanje zbog npr. gradnje nekog objekta) ili sustavna arheološka iskapanja. I jedne i druge
prati temeljita dokumentacija, fotografiranje nalaza in situ (u iskonskom položaju), označavanje nalaza te
prijenos pokretnih nalaza u muzejska spremišta, gdje se naknadno istražuju. Arheolozi iskopavaju
stratigrafski, što znači da prate okomit presjek taloženja pojedinih slojeva te iz tih slojeva iščitavaju i
proučavaju geološka i kulturna taloženja, gledaju njihovu debljinu, sastav, slijed prirodnih zbivanja i/ili
ljudskog utjecaja na iste pritom skupljajući sve nalaze i bilježeći sve tragove. Za razliku od povjesničara,
arheolozi se ne oslanjanju samo ili prvenstveno na pisane izvore, kao što isto tako ne govore o povijesnim
ličnostima, već o zajednicama, društvima, civilizacijama, pojavama, razvoju, naslanjajući se na što širi izvor
informacija.
ARHEOLOŠKE METODE - za bolje razumijevanje onoga što istražuju arheolozi uz iskopavanja koriste i druge
metode istraživanja koje navodimo u nastavku.
Aerofotografija – analizom zračnih snimaka zemljišta mogu se otkriti temelji zgrada i drugih spomenika pod
zemljom, koji se teško mogu uočiti rekognosciranjem (terenskim pregledom). Npr. za otkrivanje tijeka
zidova CAI su Peter Kos i Jure Kusetič iz NMS pregledali satelitske snimke Google karti na internetu. Znajući
gdje se na Jelenju već nalazi zid, pregledavali su to područje kako bi vidjeli da li se iz zraka može uočiti kamo
3 Anić V., Rječnik Hrvatskoga jezika, 2007., Zagreb.
TERENSKO ISTRAŽIVANJE: za iskopavanje se od
alata koriste kramp, lopata, zidarska žlica,
metlica, vrećice za nalaze, papiri (upisivanje
nalaza), fotoaparat, metar i sl. i kasnije se
naravno sve upisuje u računala.
Slika preuzeta iz
http://www.dayofarchaeology.com/author/troj
anscratch/
11
je dalje išao zid. Nakon toga su izašli na teren pregledati to područje te potvrdili svoje zaključke. Tako su se
na terenu mogli dokumentirati novi dijelovi CAI.
LiDAR snimanje – LiDAR (Light Detection And Ranging) je tehnologija koja se temelji na poznavanju brzine svjetlosti i uskom koherentnom snopu laserske zrake koju uređaj emitira u prostor. Riječ je o laserskom skeniranju iz zraka što je jedna od najučinkovitijih metoda prikupljanja velike količine raznovrsnih prostornih informacija u relativno kratkom vremenu. Obradom podataka, odnosno njihovim filtriranjem, se iz izvornih podataka kreiraju precizni digitalni modeli reljefa (DMR) te digitalni modeli površine (DSM). S obzirom na već spomenutu gustu vegetaciju kojom je prekriveno cjelokupno područje pružanja obrambenog sustava, što znatno otežava pronalaženje i dokumentiranje njegovih ostataka, takvi trodimenzionalni i mjerljivi modeli reljefa, koji su potpuno „očišćeni“ od vegetacije, omogućuju znatno preciznije lociranje struktura te uočavanje segmenata koji su neprepoznatljivi na terenu. 4 Za vrijeme prvoga projekta Claustra je HRZ između ostalog napravio i snimanje na području Grobničkoga polja, što nam je omogućilo pronalazak nekih do sada nepoznatih segmenata te je tako segment zidova iznad Grobničkoga polja produžen za gotovo dva kilometra.5
Georadar GPR (Ground Penetrating Radar) – koristi se za „skeniranje“ onoga što se nalazi pod zemljom. To je uređaj koji putem kontroliranog odašiljanja elektromagnetskih valova i analiziranjem povratnih detektira razlike u svojstvima materijala te se tako može otkriti da li se u zemlji nalaze neki objekti – zid, kula i sl. Tijekom analize se obradom snimljenih podataka prema posebnim računalnim programima dobiva 2D ili 3D slika podzemlja na kojoj se uočavaju potencijalne artificijelno stvorene strukture. Istraživanja su u sklopu prvog projekta Claustra provedena na više lokacija te su dobiveni zanimljivi podaci neposredno uz arheološki iskopanu kulu na lokalitetu Mlake – Lipice (sektor Studena). Tamo je iskopana prolazna kula s tek pješačkim prolazom, a georadarska istraživanja govore nam da je uz nju stajala još jedna kula sličnoga tlocrta i gabarita. Taj podatak upućuje na zaključak da su nekoć na toj poziciji funkcionirale dvije kule koje su flankirale kolni prolaz između njih i na taj način nadzirale tu antičku prometnicu.6
Arheobotanika i paleobotanika – analiza pronađenih ostataka fosilne flore (listova, plodova, drveća, peludi
i spora) govori nam o tome kakav je bio okoliš, što je raslo na lokalitetu i njegovu okolišu a to nam može
reći i što su ljudi na nalazištu jeli (pogotovo ako se radi analiza npr. punih amfora), ali nam isto tako govori
kakav je bio šumski pokrov te time i vremenski uvjeti odnosno klimatsko podneblje.
Osteologija – analize kostiju koje su nađene na lokalitetu mogu nam reći više o prehrani npr. rimskih vojnika
koji su stražarili na zidu.
Radiokarbonska metoda – njome se utvrđuje starost organske tvari na temelju omjera između količine
stabilnog ugljika C12 i C13 i radioaktivnog izotopa ugljika C14. Prestankom života organizam više ne unosi u
sebe ugljik, a količina se radioaktivnoga C14 smanjuje.
4 Josip Višnjić, Nove spoznaje o obrambenom sustavu Claustra Alpium Iuliarum: Rezultati istraživanja provedenih u sklopu projekta „Claustra - kameni branici Rimskog Carstva“, Godišnjak Hrvatskog restauratorskog zavoda No.7, 2016., str. 23–24. 5 Isto. 6 Isto, str. 23–24., str. 28.
12
Numizmatika s nekoliko stajališta proučava stari novac. Novac je za rimsko doba odličan alat za dataciju kako pojedinih segmenata zidova tako i slojeva. Naime, svaki je car kovao svoj novac i za svakoga cara znamo kada je bio na vlasti, kada i gdje su novčići bili kovani te kada korišteni. Npr. prema podlozi nađenog korištenog brončanog novca Konstancija II. iz akvilejske kovnice, kovanog u razdoblju između 352. i 355., koji se nalazio u žbuci na vanjskoj jugoistočnoj strani zida utvrde Ad Pirum, znamo kada je rađena obnova tih bedema.7 Nekoliko članaka o novčanim nalazima s CAI objavio je Peter Kos, voditelj Numizmatičkog odjela u NMS. Epigrafika – bavi se iščitavanjem te raščlambom (starih) natpisa pronađenih na kamenu ili drugom čvrstom
materijalu i govori nam da je područje CAI bilo opasno, što možemo iščitati iz jednog antičkog nadgrobnog
spomenika na kojemu je zapisano da su upravo u okolici Hrušice ubili čak nekog oficira.
Povijest istraživanja CAI detaljno je opisana u knjizi Claustra Alpium Iuliarum — med raziskovanjem in
upravljanjem gdje nas arheolog Jure Kusetič vodi kroz detaljan opis proteklih istraživanja i problematike
istoga.8 Iako se već u 18. stoljeću spominju neki lokaliteti CAI, oni tada još nisu bili povezani. Sredinom 19.
stoljeća započeo je prvi val znanstvenih istraživanja, sredinom 20. stoljeća drugi val i ta istraživanja u manjim
opsezima traju sve do danas. Istraživači CAI su bili iz Slovenije, Hrvatske, Italije i Austrije, te danas nalaze i
terensku dokumentaciju između ostalih možemo naći u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog
primorja Rijeka, Narodnom muzeju Slovenije, arhivu muzeja Universalmuseum Joanneum u Grazu u Austriji
i u Italiji. Zanimljivost CAI je da ima povijest istraživanja međunarodnih miješanih ekipa, ali isto tako i povijest
iskorištavanja tijeka linija zidova sa strane određenih istraživača u političke - nacionalne svrhe.
7 Peter Kos, Numizmatični viri, Jure Kusetič, Peter Kos, Andreja Breznik, Marko Stokin: Claustra Alpium Iuliarum — med raziskovanjem in upravljanjem, Ljubljana 2014., str. 128. 8 Jure Kusetič, Peter Kos, Andreja Breznik, Marko Stokin: Claustra Alpium Iuliarum — med raziskovanjem in upravljanjem, Ljubljana, 2014.
Tlocrt istraženih
građevinskih struktura
na lokalitetu Mlake -
Lipice (crtež J. Višnjić,
HRZ)
13
ZID KOJI SPAJA I ODVAJA: CAI je zid koji je u prostoru itekako vidljiv te je kao takav često bio korišten kao
mjesto označavanja. Danas se sačuvao kako u lokalnim toponimima tako i u ljudskom govoru pod različitim
imenima kao što su: zid, stari zid, stara vrata, rimski zid, šance, festunge, cvinger, ajdovski zid, turški zid i
druga. Mogao je to biti „zid pred koji smo došli“ = Prezid ili „zid preko“ = Za presikom. Već u srednjemu
vijeku imamo zapise koji nam govore da su linije CAI služile kao granice: granice između parcela, imanja,
crkvene i područne granice. U 17. stoljeću se čak radilo o graničnome području između zapadnog i istočnog
svijeta – Austrije i Turske.
U vrijeme slavenskoga naseljavanja zaleđa Kvarnera i Krasa CAI već odavna nije bio u funkciji. Za doseljenike
je to bio zid kojega su gradili „Grci” ili neki njima nepoznati ljudi u prošlosti. Međutim, pravac pružanja
sustava kasnoantičke „claustre” u neposrednoj blizini brdovitog i krševitog zaleđa stare Tarsatike (odnosno
srednjovjekovne Rijeke Svetog Vida) postao je i u stoljećima srednjega vijeka, pa sve do 20. st., svojevrsnom
političkom, etničkom i katastarskom granicom. Na krajnjem sjeverozapadnom rubu hrvatske kraljevine
formirana je srednjovjekovna župa Vinodol, koja se prvi put spominje u tekstu Bašćanske ploče, u dijelu koji
se odnosi na razdoblje vladavine kralja Zvonimira. Tada je Vinodol bio u sastavu “Krajine” odnosno
graničnoga područja prema austrijskim zemljama i Istri. Sjeverozapadne granice srednjovjekovnoga
Vinodola bile su granice općine Grobnik, koja je sa zapadne strane dijelila među s Kastvom, koji je poput
srednjovjekovne Rijeke pripadao Pulskoj biskupiji, odnosno Istri. Spomenuta granica je protegnuta upravo
trasom „claustre”. U srednjemu vijeku je zapadna granica Gerova (stare Gerone) sve do Prezida sezala do
nadzornih položaja “Claustre”, odnosno postala je etničkom granicom između Slovenije i Hrvatske.
Dionica kasnoantičkoga zida na položaju „Za presikom” i danas je granica između općine Jelenje (Grobnik)
i općine Klana (nekad dijela Kastva). Ovaj danas u krajobrazu jedva vidljivi kontinuirani humak prekriven
šumom predstavlja granicu lovnih gospodarstava, ali i granicu kulturoloških i jezičnih (prema dijalektu
čakavskog narječja) tradicija, prema kojima se tom gotovo nevidljivom linijom odvaja grobnički govor od
govora stanovnika općine Klana.
U središtu suvremenog grada Rijeke linija bedemskog kasnoantičkog zatvarača vijuga povrh strmih
obronaka desne obale rijeke Rječine. U svom toku u dužini od dvadesetak kilometara kanjonska udolina
Rječine bila je stoljetnom granicom između srednjovjekovne Rijeke i općine Trsat, poput Grobnika jedne od
vinodolskih općina. Ista je granična crta nakon mnogo stoljeća s malim odstupanjima postala između dvaju
svjetskih ratova tzv. Rapalska granica, koja je ovdje razdvajala Kraljevinu Italiju od Kraljevine Jugoslavije.
Početkom dvadesetih godina 20. stoljeća za potrebe talijanske vojske Italo Gariboldi snima i dokumentira
dijelove bedemskih zatvarača Claustre, u cilju opravdavanja postojanja tzv. pravedne granice Italije,
formirane još u kasnoj antici. Nakon nekoliko godina nova granična crta dogovorena sporazumom u Rapallu
samo je dijelom slijedila trasu Claustre. Tijekom tridesetih godina 20. stoljeća fašistička Italija radi uzduž
iste granice opsežan sustav utvrda i bunkera nazvan “Vallo Alpino”, odnosno Alpski zid. S druge, istočne,
strane gradi se tzv. Rupnikova obrambena linija. U Drugom svjetskom ratu su obje obrambene linije
uglavnom uništene u završnim operacijama, a granične utvrde i karaule devastirane. Skromni ostaci
Claustre, oko koje se vrti već tisuću i pet stotina godina burnih povijesnih mijena i danas stoje i čekaju novo
doba bez ratova i granica. Linija zida Prezid – Babno polje granica je Slovenije i Hrvatske te dijelom teče gdje
teče i sama linija granice, a nedavno (ožujak 2017.) je na njoj postavljena i žica s namjerom zaustavljanja
nedozvoljenih prijelaza preko granice. 9 Problematika arheologije CAI kao manipulativnog oruđa za
dostizanje političkih ciljeva danas je objavljena u znanstvenoj monografiji Rema Bitellija.
9 Gl. http://novilist.hr/Vijesti/Hrvatska/Busenje-povijesti-Slovenci-kod-Prezida-postavljaju-ogradu-na-vazan-rimski-zid
14
MEĐUNARODNA SURADNJA - sredinom 20. stoljeća započeo je drugi val istraživanja. Na istraživanjima je radila miješana ekipa hrvatskih i slovenskih arheologa koja je napravila cijelu arheološku topografiju te sabrala sve do tada poznate objave i antičke izvore. I danas je monografija Claustra Alpium Iuliarum I, koja je objavljena 1971., temeljno djelo o CAI. Istraživači koji su tada aktivno sudjelovali bili su Jaroslav Šašel (1924. – 1988.) iz Slovenske akademije znanosti in umetnosti, Peter Petru (1930. – 1983.) iz tadašnjeg Zavoda za spomeniško varstvo Socialistične Republike Slovenije, Radmila Matejčić (1922. – 1990.) iz tadašnjeg Povijesnog i pomorskog muzeja Rijeka, Mehtilda Urleb iz Notranjskog muzeja Postojna, France Leben (1928. – 2002.) iz Inštituta za raziskovanje Krasa Postojna pri Slovenski akademiji znanosti in umetnosti, Mitja Brodar (1921. – 2012.) i Stanislav Jesse (1919. – 1991.) iz Slovenske akademije znanosti in umetnosti. Njihova nastojanja poduprle su i veće ustanove: tadašnji Narodni muzej u Ljubljani, Mestni muzej Ljubljana, Arheološko društvo Jugoslavije u okviru tzv. „Limes sekcije“ i Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti u okviru Međuakademskog odbora za istraživanje Rimskoga limesa u Jugoslaviji. Iz tog je razdoblja, upravo zbog „Limes sekcije“, u literaturi, posebice one hrvatskih istraživača, ostalo imenovanje za CAI Liburnijski limes.
Slijedila su međunarodna slovensko-njemačka arheološka iskopavanja utvrde Ad Pirum na Hrušici (1971. – 1973.) koja su vodili Peter Petru iz Narodnoga muzeja u Ljubljani i Thilo Ulbert sa Sveučilišta u Münchenu. U okviru međunarodnoga projekta Slovenije i Austrije InterArch-Steiermark na internetu je objavljena dokumentacija Waltera Schmida, a u sklopu projekta Slovenije i Hrvatske Prekrižane meje istražen je i konzerviran dio zida na lokalitetu Za Presikom, Studena u sklopu kojega su postavljene i informativne tabele.
1.lijevo: Istraživanje
dionice u Studeni,
Radmila Matejčić s
ekipom (Sl. PPMHP)
2. lijevo: sl.
topografske ekipe s
istraživanja skupa s
domaćinima na
lokalitetu Selo pri
Robu 50-ih godina 20.
stoljeća (Sl. J. Šašel)
Međunarodna slovensko–njemačka ekipa s arheoloških istraživanja na Hrušici 1971. – 1973. Od lijeve prema desnoj strani: Drago Svoljšak, Peter Petru, Aci Leben, Thilo Ulbert (Arhiv AONMS)
15
U sljedeća dva desetljeća su na puno različitih lokacija CAI u Sloveniji i Hrvatskoj provedena sustavna arheološka istraživanja. Danas na hrvatskim lokalitetima CAI nastavljaju istraživači kao što su Ranko Starac iz Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka (lokaliteti Za presikom - Studena, Gradina iznad Pasjaka, Solin iznad Kostrene), Josip Višnjić iz Hrvatskog restauratorskog zavoda (Tarsatika, Principij, Mlaka - Studena, Jelenje, Prezid) te u manjoj mjeri Goranka Lipovac Vrkljan iz Instituta za arheologiju (Prezid). U Sloveniji su istraživali i/ili pisali na temu CAI Nada Osmuk, Drago Svoljšak, Jana Horvat, Slavko Ciglenečki, Veronika Pflaum, Verena Vidrih Perko, Marko Frelih, te Peter Kos i Jure Kusetič - posljednja dvojica su ujedno i jedni od rijetkih koji su prošli i poznaju sve dionice CAI na terenu s obiju strana granice. Istraživanjem, revitalizacijom, turističkom valorizacijom i promocijom bave se i dva slovensko-hrvatska projekta: Claustra – Kameni branici rimskoga imperija te Claustra+ Prekogranična destinacija kulturnog i zelenog turizma Claustra Alpium Iuliarum gdje su se uz arheologe uključili i drugi dionici kako bi CAI bila na čim kvalitetniji način zaštićena, ali i pritom prikazana javnosti.10
10 Više o projektima možete pročitati u kasnijem poglavlju.
Tabele postavljene na lokalitetima Vranjeno i Za
Presikom postavljene su u sklopu međunarodnog
projekta Prekrižane meje (CBC Phare 2005
Interreg IIIa, susjedni program Slovenija –
Hrvatska – Mađarska) sufinanciran od Europske
Unije koji su provodili Općina Klana i Katedra
Čakavskog sabora - Društvo za povjesnicu Klana.
Sl. Maja Oven Stanič
U sklopu projekta Claustra+ planira se postavljanje
daljnih putokaza i informativnih tabela i na drugim
lokalitetima na Claustri uz ujednačeno prikazivanje.
Slika prikazuje jednu od više različitih oznaka koje
danas možemo naći po CAI.
Sl. Ana Golja
16
Vojni stratezi i nastanak CAI CAI je bila sagrađena negdje u drugoj polovici 3. stoljeća – to nam govore (doduše rijetki) novčani nalazi.
Dio je neke šire strategije rimske države u vrijeme kada je postajalo sve nesigurnije. To je vrijeme kada su
sve češći upadi raznih barbarskih plemena koji su tražili svoj životni prostor, kao npr. Visigoti i Ostrogoti.
Uz to, u 3. stoljeću je Rimsko Carstvo bilo nestabilno. To je bilo vrijeme kada su se carevi vrlo brzo mijenjali,
kada su se vodili civilni ratovi između careva i uzurpatora te je to još više poticalo vanjske napade, a samo
Carstvo počinje i ekonomski slabjeti. Kako su uvidjeli da limes sam više nije dovoljan, rimska se vlast sve više
uznemiravala i kao odgovor na to bilo je utvrđivanje gradova u sjevernoj Italiji; čak i sam Rim dobiva nove
veće bedeme. U to vrijeme započinje i izgradnja unutarnjeg obrambenog sustava – CAI na mjestu gdje su
već znali da im je slaba točka, gdje prolaze glavne ceste za Italiju, ali i gdje je najlakše braniti jer priroda već
nudi dobru obranu.
Danas možemo reći da CAI nije građena stihijski već da je bila pomno osmišljena i da ju je osmišljavao netko
tko je jako dobro poznavao teren i glavne upadnice u Italiju. To je vidljivo već iz činjenice da je s 30-ak km
zatvorena linija od 130 km, da su kanjoni i neprohodne planine iskorištene maksimalno u smislu obrane.
Linije zidova, kule i utvrde postavljene su na najboljim razglednim točkama, kako bi zatvarale i motrile
postojeće rimske ceste s mogućnošću dobrog međusobnog komuniciranja unutar linija zidova.
Sto godina prije nastanka CAI, u prvoj polovici 2.
st., Kvadi i Markomani su prošli upravo preko
Julijskih Alpi i napali Akvileju i Opitergij. Drugim
riječima uspjeli su prodrijeti do Italije, bez da su
bili prije zaustavljeni. Već tada je na prostoru
Julijskih Alpi ustanovljena vojna krajina poznata
pod nazivom Praetentura Italiae, koja je trebala
zatvoriti najosjetljivije prilaze Italiji kroz istočne
Alpe.
Sl. preuzeta s Archeol
Tabula Peutingeriana je slikovni itinerarij,
karta s ucrtanim rimskim cestama i
udaljenostima, original je nastao u
rimskom razdoblju, danas je očuvana u
kasnijim preslikama. Sl. NMS
17
Tko je je sagradio ili dao naredbu da se sagradi, čak ni za kojega je cara započela gradnja, danas ne možemo
sa sigurnošću reći. Sudeći prema numizmatičkim nalazima s kojima danas raspolažemo, gradnju Tarsatičkog
principija i Pasjaka možemo datirati u vrijeme vladavine cara Galijena (253. - 268.) ili njegovih izravnih
nasljednika. Upravo on i Dioklecijan uvode mnoge promjene u vojnom sustavu. Možda je CAI dio tih
promjena u obrani i nadzoru Carstva. Nakon što je izgrađen, stranci koji bi željeli ući na područje Carstva,
nisu to mogli učiniti nekontrolirano.
Doduše, danas se prema dokazima koje imamo na raspolaganju čini da ovaj komplicirani obrambeni sustav zapravo nikad nije odradio svoje funkcije u povijesti. Umjesto toga njegova je funkcija nekoliko puta iskorištena u unutarnjim sukobima - građanskim ratovima. Ti unutarnji sukobi bili su sve češći jer je u 4. stoljeća sve češća pojava uzurpatora – raznih vojničkih oficira, koji su vlast preuzeli uz pomoć vojske, dok je negdje na drugom dijelu imperija još uvijek vladao legitimni car. Upravo 3 važna građanska rata iz 4. stoljeća odvijala su se na području CAI. Jedna od navedenih važnih bitaka, koja se dešavala na CAI, a koja je bila važna za cijelo Carstvo bila je bitka između legitimnog cara Teodozija I. i uzurpatora Magnusa Maksima 388. koja se odvijala na utvrdi na Lanišču. Magnus je prodirao iz smjera Emone (današnja Ljubljana) prema Italiji. Posada Magnusa Maksima bila je stacionirana na Lanišču. Utvrda je bila tada poražena te zapaljena i najvjerojatnije nikad više obnovljena. Time je ta druga obrambena linija koja je štitila prolaz Emona – Akvileja izgubila svoju funkciju.
Svoju je važnost CAI do kraja izgubila kada je car Teodozije I. pobijedio sve protivnike i zauvijek razdijelio
Carstvo na zapadno i istočno. CAI je bila napuštena – prestala se upotrebljavati negdje krajem 4. ili
početkom 5. stoljeća što nam dokazuje potpuni izostanak nalaza iz kasnijih razdoblja kao i nesmetan prijelaz
barbarskih plemena prema Italiji.
Magnus Klement Maksimus u
određenim izvorima i Maksimijan
(oko 335.–388.) bio je uzurpator
carske vlasti u Zapadnom Rimskom
Carstvu. Nakon poraza u bitci kod
Save, blizu Siscie (današnji Sisak),
povukao se u Akvileju, gdje je unatoč
traženju milosti bio pogubljen.
Sl. preuzeta s Wikipedia
18
Flavije Eugenije (umro 6. rujna 394.),
rimski uzurpator iz zapadnog dijela
Rimskoga Carstva -ako je sam bio
kršćanin, bio je zagovaratelj
starorimske religije.
Sl. preuzeta s Wikipedia
394. u bitci kod Frigida (rijeka Frigidus – rijeka koja se nalazi u današnjoj Z Sloveniji – Vipavskoj dolini)
borili su se legitimni rimski car Teodozije I. i uzurpator Eugenije. Teodozije I. je pobijedio te je nakon
svoje smrti podijelio Carstvo na istočno i zapadno kojima su vladali njegovi sinovi: Honorije – zapadni
dio te Arkadije – istočni dio. Ta se podjela zadržala sve do propasti zapadne polovice Carstva 476.
godine. Osim podjele Carstva ta je pobjeda značajna jer je značila pobjedu kršćanstva nad poganstvom.
Sl. Vajkard Valvasor (preuzeta s Wikipedie)
Teodozije I. Veliki, (lat. Flavius Theodosius, Flavije
Teodozije), (Cauca, Španjolska, 11. siječnja 347. -
Milano, 17. siječnja 395.), rimski car od 379. do
395. Bio je posljednji univerzalni vladar čitavoga
Rimskoga Carstva.
Sl. preuzeta s Wikipedia
19
Što je CAI?
Claustra Alpium Iuliarum je obrambeni sustav sastavljen od serije linearnih obrambenih zidova, ojačanih kulama. Na važnijim i izloženijim mjestima, uz važnije prometnice, nalazile su se dodatne utvrde (Lanišče, Ad Pirum - danas Hrušica, Brst pri Martinj Hribu) ili utvrđeni gradovi (Tarsatica – danas Rijeka). Uglavnom je linija zidova bila tako postavljena da je vodila od jednog obronka u dolinu ili preko grebena gdje je zatvarala rimsku cestu i potom se digla i završila na suprotnom brijegu. Na taj je način koristila brda, planine i kanjone kao dobru prirodnu zaštitu. Na mjestima gdje se cesta susrela sa zidom najčešće je bila postavljena prolazna kula ili pak dvije kule koje su flankirale kolni prolaz koji je išao između njih. Linije zidova mogle su biti duge od samo nekoliko metara pa sve do skoro 8 km (Ajdovski zid iznad Vrhnike u Sloveniji). Zidovi su široki od 1 do 3 metra te su vjerojatno bili visoki oko 3 – 4 m s kulama visine oko 7 m. Danas je poznatih 30 km zidova te više od 100 kula. Uz njih su se tu nalazile i utvde koje najvjerojatnije također spadaju u CAI, a koje su dodatno vršile nadzor nad cestovnim i pomorskim putevima i komunicirale s CAI kao što su Pasjak i Solin. Moguće logističko središte u zaleđu za opskrbu gornjeg dijela CAI – pogotovo Hrušice (kao što je Tarsatica za južni dio) vjerojatno je bila Castra (Ajdovščina) koja isto kao i Tarsatika u drugoj polovici trećeg stoljeća biva utvrđena i to s bedemima s 14 kula. Važniji prometni pravci bili su branjeni u više linija obrane, cesta Emona – Akvileja branjena je s triju linija (Ajdovski zid, Lanišče, Ad Pirum). Slično je i s lokalnim prometnicama koje su prolazile sjeverno od Tarsatike prema Tergeste koje su bile branjene s dvama pojasevima bedema: obrambenim pojasom koji se nalazio ispred zatvarajući prostor Grobničkoga polja sa sjeverne strane te drugom linijom koja je prolazila blizu današnje Studene. Danas su zidovi očuvani od visine od 1 - 1,5 m pa do dijelova koji se vide samo u temeljima. Na pojedinim mjestima je zid tako loše očuvan da ga tek možemo pretpostaviti. U samoj šumi, na mjestima gdje nije iskopan i konzerviran, slijedimo ga kao nasip koji teče u ravnoj liniji.
CAI je dio širega vojničko nadziranoga sustava sa sjedištem u Akvileji
(Aquileia, današnja Aquileia/Oglej) gdje je bila organizirana obrana
sjeverozapadne granice Italije. Drugi, vjerojatno službeni naziv za taj
sustav bio je Tractus Italiae Circa Alpes o kojemu piše kasnoantički
priručnik Notitia Dignitatum.
Notitia dignitatum, kasnoantički zapisi administrativne organizacije,
koji se odnose na kasno 4. stoljeće, a nastali su u ranom razdoblju 5.
stoljeća. Danas je sačuvan zahvaljujući rijetkim kopijama od kojih je
najvažnija kopija iz 16. stoljeća koja se očuvala u Münchenskoj
državnoj knjižnici.
Sl. preuzeta iz: Luke and Keiko Ueda-Sarson's Homepage
20
Izbor područja CAI se nalazi na području od Rijeke u Hrvatskoj do Posočja u Sloveniji zatvarajući
područje koje su Rimljani nazivali Julijske Alpe odakle dolazi i naziv ovom obrambenom sustavu claustra
Alpium Iuliarum (klauzure – barijere, zidovi zatvarači Julijskih Alpi).
Kao jedan od zanimljivijih opisa, upravo zato jer nam govori kako su Rimljani gledali na područje Julijskih
Alpi, izdvajamo zapis rimskoga povjesničara iz Male Azije Herodijana.11 Herodijan, koji je živio u prvoj
polovici 3. stoljeća u svojoj knjizi "Povijest imperija po smrt Marka Aurelija“ nam opisuje događaje iz ožujka
193. te navodi sljedeće: „Alpe su visoke gore, s kakvima se ne može uspoređivati nijedan vrh u našem dijelu
carstva; kao obrambene zidine zaokružuju Italiju te ju štite. Priroda je dala Italikom pored toliko drugih
darova i nepremostivu pregradu koja se rasteže od sjeverne do južne morske obale te štiti njigovu državu.“
Nešto kasnije, kada govori o pohodu Maksiminove vojske iz Panonije preko Emone (današnja Ljubljana)
prema Italiji taj prostor prema Italiji opisuje još detaljnije: „Kad su pak prenoćili u mjestu (Emoni), neki u
potpuno praznim kućama bez vrata, neki na ravnini su s sunčevim izlaskom krenuli prema Alpama. To
dugačko gorje, kojega vrhovi sežu nad oblake, je priroda stvorila kao nekakve bedeme za zaštitu Italje, tako
prostrano da Italiju u potpunosti ograđuje, jer se rasteže od Tirenskog mora na zapadu do Jonskog na istoku.
Prekrivaju ga guste i velike šume, prijelazi u tim gorama su uski, jer su padine strme i svuda viri oštro
kamenje. Uski putevi su dijelo ljudskih ruku: s velikim trudom su ih napravili stari Italici.“ 12
„Vojska (Maksiminova) je prodirala u velikom strahu, jer je očekivala, da će biti visine zaposjednute te da
će prijelazi biti zatvoreni i da će pokušati njihov prolaz zaustaviti. Kad su gledali pokrajinu, su s razlogom
očekivali opasnost i bojali se“. O olakšanju vojske nakon uspješnog prolaza preko Alpa govori sljedeći dio:
„...kada su došli na drugu stranu, bez da ih je itko pokušao zaustaviti ili ih spriječiti, su se s novom nadom
spustili u nizinu i slavodobitno zapjevali.“ 13
11 RIMSKI ZAPISI O CAI: rimske zapise koji govore ili spominju CAI direktno ili (većinoma) indirektno obradio je Peter
Kos te više možete pročitati u: Peter Kos, Zgodovinski viri, Claustra Alpium Iuliarum — med raziskovanjem in
upravljanjem, str. 114-123, te u: Peter Kos, Ad Pirum (Hrušica) in Claustra Alpium Iuliarum, Ljubljana, 2014., str.
37-42.
12 Peter Kos, Zgodovinski viri, Claustra Alpium Iuliarum — med raziskovanjem in upravljanjem, str. 114-123.
13 Isto.
Julijske Alpe u rimsko doba činile su područje od Rijeke
pa sve do današnjih Julijskih Alpa, između Akvileje i Trsta
s jedne strane te Ljubljane s druge. Danas se to ime
sačuvalo tek za gornji dio tog područja, SZ Sloveniju i SI
Italiju, a nose ime po Gaju Juliju Cezaru.
Claustra: lat. klauzure, barijere, zidovi zatvarači, slo.
zapore
Claustra Alpium Iuliarum: barijere Julijskih Alpi,
kasnoantički obrambeni sustav, sastavljen od linija
obrambenih zidova, kula te utvrda za obranu i nadzor
ceste prema Italiji. Sagrađen je u drugoj polovici 3.
stoljeća te je funkcionirao do kraja 4. odnosno početka 5.
st.
Karta: NMS
21
CAI i LIMES Iako se u literaturi često može naći ime za CAI Liburnski (Liburnijski) limes, ipak se Limes i CAI razlikuju u
nekoliko segmenata. Sličnosti su u tome da su i jedno i drugo gradili vojnici u obrambeno nadzorne svrhe,
dok su glavne razlike da CAI nikada nije bio na granici Rimskoga Carstva – čak ne odgovara niti liniji granice
rimske Italije, te da je CAI napravljen od niza isprekidanih linija odlično utkanih u vrlo razgiban prostor koje
su namijenjene obrani i nadzoru prometnica, dok je limes granica i neprekinuta linija. Kod limesa je
najvažniji element upravo uzdužna neprekinuta komunikacija po cijelom limesu, koje CAI nema.
Limes (lat. „granica”) je utvrđena granica Rimskoga Carstva. Radi se o linijskom utvrđenom obrambenom
sustavu koji se prostirao graničnim područjima radi obrane Rimskoga Carstva. Bio je sastavljen od sustava
fortifikacijskih objekata zidova, kastela, promatračnica, nasipa, jaraka i/ili palisada do kojih i uz koje je tekla
vojnička cesta. Često – gdje god je to bilo moguće, obrambene su linije građene uz tokove rijeka kako bi
rijeke služile kao dodatan zaštitni segment koji stoji pred zidom. Tako i danas dijelove Limesa nazivamo po
rijekama uz koje su bili postavljeni kao što su Dunavski limes, Renski limes, dok je Hadrijanov zid sagrađen
na najužem dijelu britanskoga otoka.14 Uz njih su zbog obrane bile raspoređene rimske legije koje su se
cestom vrlo brzo mogle po istom kretati te doći do mjesta koje je trebalo obraniti.
14 Više o Dunavskom limesu pročitajte na: http://limescroatia.eu/sto-je-limes/ te o Hadrijanovom zidu na: http://hadrianswallcountry.co.uk/ .
Granice Rimskoga Carstva s označenim mjestima gdje
su bile raspoređene pojedine rimske legije.
Karta preuzeta s Wikipedia
22
Gradnja Obrambeni sustav bio je izgrađen u vrlo kratkom vremenu te ga je najvjerojatnije gradila vojska po
naredbama vojnih stratega, što nije iznenađujuće jer je građevinska tehnika bila poprilično jednostavna. Za
gradnju su koristili kamenje koje se skupili u okolici. Vezali su ga vapnenom žbukom, a vapno su
najvjerojatnije palili na samom terenu. U žbuku su miješali pijesak ili manje morsko ili riječno kamenje
(nađeni morski pužići u žbuci na lokalitetu Solin iznad Kostrene) i staru drobljenu keramiku (npr. u Solinu i
Pasjaku je prapovijesna keramika pronađena na samom nalazištu). Zidovi su bili kameni, debeli oko 2 m,
visoki približno 3 – 4 m, po njima se s unutrašnje strane najvjerojatnije moglo hodati te tako vršiti nadzor i
braniti. Zidovi su bili dodatno utvrđeni s preko stotinjak (danas nađenih, bilo ih je više) kula, veličine 4 x 4
ili 5 x 5 metara (i najvjerojatnije 7 m visoke). Kule su, po potrebi, bile postavljene dosta gusto, npr. svakih
100 m (Ajdovski zid kod Vrnike), dok na sektoru Jelenje iznad Grobničkoga polja to nije bilo potrebno pa su
ih postavili na najisturenijim dijelovima padina na kojima je izgrađen zid na način da su na gotovo 6 km zida
postavili tek 6 kula, ali koje su se međusobno mogle vidjeti i komunicirati.
Gdje je to bilo potrebno, bile su postavljene prolazne kule, šire – za prolaz kola ili uže - tek za prolaz vojnika.
Primjere takvih kula imamo na Lanišču, na Brstu pri Martinj hribu, zatim na Rakitni, Novem Potu i lokalitetu
Mlake. Na Lanišču se vjerojatno radi o jednoj prolaznoj kuli koju s brda nadgleda utvrda Lanišče, a na
lokalitetu Mlake pored Studene su bile dvije kule koje su si flankirale i između njih je bio prolaz za kola, dok
je jedna od njih ujedno bila i prolazna kula za pješake.
Digitalna rekonstrukcija
obrambenog zida s kulom.
Sl. NMS
Digitalne rekonstrukcije je za
NMS napravio Igor Dolinar,
Tabula obscura
Digitalna rekonstrukcija
prolazne kule i utvrde
Lanišče
Sl. NMS
23
Utvrde su opet prilagođavali terenu. Postavljene su tako da nadgledaju – imaju nadzor i dobar razgled nad cestovnim i pomorskim prometom, općenito da imaju jako dobar i zaštićen položaj. Utvrde su pri gradnji prilagođavali terenu i zato su većinom nepravilnih oblika (Ad Pirum, Brst pri Martinj hribu, Pasjak i Solin), rijetko su bile pravilnog tlocrta (utvrda na Lanišču koja mjeri 20 x 20 m).
Gradina nad Pasjakom -
utvrda nepravilnog
kvadratnog oblika prati
prirodni teren uzvisine s
koje se nadzire cestovni
prolaz Tarsatika -
Akvileia
Solin nad Kostrenom – utvrda koja
prati prirodni teren brda te koja
ima bedem tek s jugoistočne do
jugozapadne strane dok ju s
asjevera brani neprohodan teren,
nadzor nad Kvarnerskim zaljevom
te cestom s sjeverne strane Senia –
Tarsatika.
Digitalna rekonstrukcija
ulaza u utvrdu Ad Pirum
Sl. NMS
Karta s ucrtanim linijama
CAI te rimskim
prometnicama - Josip
Višnjić, HRZ.
Nacrt utvrde Pasjak i slika
Solina – PPMHP.
24
Lokaliteti Danas CAI gledamo kroz prizmu obrambenih sektora te pripadajućih utvrda. Za više o pojedinim lokalitetima
preporučujemo pogledati vodič CAI ili knjigu Claustra Alpium Iuliarum, gdje je svaki segment posebno
obrađen i detaljno opisan. Kako rimskih zapisa što je točno CAI, kako je funkcionirala te gdje se sve nalazila
nemamo, danas sa sigurnošću u CAI možemo pribrojiti lokacije gdje vidimo linije zidova s kulama kao i
Tarsaticu kao utvrđen grad u kojem se nalazi vojničko središte – Principij te od čijih gradskih zidina teče
dalje sama linija zida. Međutim, postoje lokacije kao što su Solin ponad Kostrene te Gradina nad Pasjakom,
čije su zidine utvrda građene na identičan način kao i zidovi linije CAI, a koje su i građene u istom razdoblju,
te nam time daju naslutiti da su i one dio CAI. Također u kontekstu nadzora i obrane, kao logistička ili
opskrbna središta, i to na najvažnijoj cesti koja je vodila s istoka prema Italiji cesti Emona – Aquileia, ulogu
su možda imali utvrđeni gradovi Nauportus (današnja Vrhnika) koji se nalazi tik ispod linije Ajdovskog zida
te Castra (današnja Ajdovščina) koja se nalazi iza odnosno ispod linije zida na Hrušici.
SEKTOR Dimenzije, broj kula, nadzor područja15
1. Tarsatika (Rijeka)
Utvrđeni grad, Principij i linija obrambenog zida: Principij – Kalvarija – Sv. Katarina
Danas očuvana 433 m linije zida koja je zatvarala prostor od 1 500 m.
2.
Solin iznad Kostrene
Samostalna utvrda, najvjerojatnije dio CAI sustava, iako nema svoju liniju zidova
Utvrda je s jedne strane omeđena strmim liticama, dok se na drugoj strani nalazi bedem širok 2 m s trima kulama, od kojih je jedna bila ulazna. Nadzor nad Kvarnerskim zaljevom te cestom koja je išla u unutrašnjosti Senia – Tarsatica.
3.
Gradina iznad Pasjaka
Samostalna utvrda, najvjerojatnije dio CAI sustava, iako nema svoju liniju zidova
Utvrda je opasana bedemima dugačkima oko 400 m, na kojima su zabilježene četiri kule. Kule su smještene uz dva ulaza. Bedemi debljine 3 m. Nadzor nad cestom Tarsatica – Tergeste koja je najvjerojatnije na tom dijelu išla po trasi današnje ceste.
4.
Jelenje
Linija obrambenog zida s kulama: Burinje – Kuba – Kalić – Borovice
Danas očuvanih 2 855 m s 5 kula. Zatvara lokalne prometnice koje su prolazile sjeverno od Tarsatike prema Tergeste.
5.
Studena
Linija obrambenog zida s kulama (prolazna kula na lokalitetu Mlake)
Linija: 5 832 m s 3 kule. Zatvara lokalne prometnice koje su prolazile sjeverno od Tarsatike prema Tergeste.
15 Navedeni brojevi i mjere su podaci koji su do danas sa sigurnošću utvrđeni. Broj i dužina linija je u rimsko doba vjerojatno bila puno veća. Podaci o lokalitetima preuzeti po: Jure Kusetič, Claustra Alpium Iuliarum – topografski in arheološki pregled, Jure Kusetič, Peter Kos, Andreja Breznik, Marko Stokin: Claustra Alpium Iuliarum — med raziskovanjem in upravljanjem, Ljubljana, 2014., str. 27-111; te Josip Višnjić, Nove spoznaje o obrambenom sustavu Claustra Alpium Iuliarum: Rezultati istraživanja provedenih u sklopu projekta „Claustra - kameni branici Rimskog Carstva“, Godišnjak Hrvatskog restauratorskog zavoda No. 7, 2016.
25
6. Prezid – Babno
polje
Linija obrambenog zida s kulama (prolazna kula ispod današnje granice)
Linija: 2 798 m s mogućom utvrdom. Tu su prolazile dvije rimske ceste, jedna iz Panonije kroz dolinu Kupe i Čabranke i druga iz Like, Velebita prema Emoni.
7.
Benete
Linija obrambenog zida s kulama (rimska cesta prolazila je na mjestu gdje je danas šumski put)
Linija: 538 m s 3 kule. Tuda je prolazila rimska cesta iz smjera Ribnice prema Bloškoj visoravni dalje u Lošku dolinu, gdje se spojila s trasom iz Prezida.
8. Taboršč
Linija obrambenog zida s kulom
Linija: 15 m s 1 kulom.
9. Novi pot
Linija obrambenog zida s kulama
Linija: 300 m s 3 kule. Do sada trasa rimske ceste na ovom području još nije bila dokumentirana.
10.
Gradišče pri Robu
Linija obrambenog zida s kulama
Linija: 1 547 m sa 7 kula. Tuda su prolazile dvije rimske ceste - jedna s istoka iz smjera Dolenjske (preko Rašice) te druga iz sjevera (iz Emone preko Iga).
11.
Selo pri Robu
Linija obrambenog zida s kulama
Linija: 341 m s 2 kule. Tuda je najvjerojatnije išla rimska cesta koja je vodila iz Emone preko Ljubljanskog barja, Iga i Golega.
12. Rakitna
Linija obrambenog zida s kulama
Linija: 602 m s 2 kule. Moguće je da je ovuda išla cesta koja je povezivala Emonu s Cerkniškim poljem.
13.
Pokojišče
Linija obrambenog zida s kulama
Linija: 675 m sa 6 kula. Moguća trasa rimske ceste preko Pokojišča se najvjerojatnije spojila s trasom preko Rakitne i vodila u Cerknicu.
14.
Ajdovski zid i utvrda Trnovšče
Linija obrambenog zida s kulama, utvrdom te u blizini utvrđenog grada Nauportus (Vrhnika)
Linija: 7 744 m s 35 kula. Manja utvrda Turnovšče: 11,5 × 11,5 m je najvjerojatnije zatvarala 4 ceste koje su ovuda prolazile kao i glavnu cestu Emona – Aquileia.
15.
Brst pri Martinj hribu
Utvrda uz liniju obrambenog zida
Linija: 660 m s 3 kule. Opseg utvrde nije poznat, približno 0,08 ha), 660 m. Najvjerojatnije je zatvarala krak rimske ceste koja je vodila po današnjoj staroj cesti iz Logatca preko Loške visoravni prema Planini.
16.
Lanišče
Utvrda uz liniju obrambenog zida + prolazna kula
Linija: 370 m zida. Utvrda 19,6 x 19,7 m ispod koje se nalazila ulazna kula. Zatvarala je glavnu rimsku cestu Emona – Akvileja.
26
17.
Ad Pirum (Hrušica)
Veća utvrda s 4 kraka linije obrambenih zidova + kule
4 linije zidova koji se granaju od utvrde u ukupnoj dužini od 1 902 m sa 16 kula. Utvrda je ovalnog oblika, dužine 250 x 30 – 80 m, opsega 617 m. Zatvarala je glavnu rimsku cestu Emona – Akvileja koja je prolazila kroz utvrdu.
18. Castra
(Ajdovščina)
Utvrđeni grad, mogući logistički dio CAI sustava, iako nema svoju liniju zidova
Opseg utvrde: 618 m s 14 kula.
19.
Zarakovec
Linija obrambenog zida Linija zida: 650 m. Zatvarala je Bašku grapu kod zaseoka Zarakovec i smjeru JZ-SI kuda je najvjerojatnije išla rimska cesta iz Emone prema Forum Iulii.
Točan put linije zidova možete vidjeti na mrežnoj stranici claustra.org, na google karti, te turističkoj karti s
lokacijama, koju je otisnuo Zavod za varstvo kulturne dediščine Slovenije, a koju možete dobiti kod jednog od
partnera ili u Info točkama Claustre. Više o svakoj lokaciji uz koordinate možete pročitati u vodiču, kojeg je
napravio Narodni muzej Slovenije u sklopu prvog projekta Claustra – LINK na vodič.
27
Posebni nalazi Iako je poznavanje puta obrambenoga zida razmjerno dobro, na terenu su manji arheološki nalazi iznimno
rijetki. Osim na nekoliko lokacija (utvrde) na kojima je broj nalaza malo veći, stručnjaci se većinom susreću
s njihovim potpunim izostankom. Veći broj nalaza nađen je u utvrdi Ad Pirum na Hrušici te na Principiju u
Rijeci, a te je nalaze danas moguće vidjeti u stalnom postavu Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog
primorja Rijeka i Narodnom muzeju Slovenije, a objavljeni su u knjigama Tarsatički principij. Kasnoantičko
vojno zapovjedništvo16 te Ad Pirum (Hrušica) in Claustra Alpium Iuliarum.17
16 Ur. Nikolina Radić-Štivić i Luka Bekić, Tarsatički principij. Kasnoantičko vojno zapovjedništvo, Rijeka, 2009. 17 Peter Kos, Ad Pirum (Hrušica) in Claustra Alpium Iuliarum, Ljubljana, 2014.
Zlatnik Valentinijana III.,
kovan 430. – 455.
Sl. NMS
Vrh strijele s olovom
(plumbata), 4. st, utvrda
Ad Pirum.
Sl. NMS
Brončana fibula iz Principija u
Tarsatici. Dio odore višeg državnog
dužnosnika ili časnika. Takve fibule
korištene su od kraja 3. do početka
5.st.
Sl. PPMHP
Antička zidarska žlica i
otisak u žbuci (Lanišče)
Sl. NMS
28
Danas su stručnjaci mišljenja da rimska vojska nije bila cijelo vrijeme na zidu. Zapisi nam CAI spominju škrto
i samo kada su se na tom području odvijale borbe ili prijetile opasnosti – ne objašnjavaju ga, već ga usput
spominju, dok druge stvari opisuju. Zapisi tako govore da su vojničke postrojbe u slučaju opasnosti bile
raspoređene na CAI – ali manjak arheoloških nalaza nam isto tako govori da one nisu bile stalno branjene
odnosno da na njima nije bilo stalne vojne postrojbe, već su one tamo bile slane u slučaju opasnosti.
Za obranu Julijskih Alpa bile su, najvjerojatnije za vrijeme cara Dioklecijana, ustanovljene 3 legije s imenom
Iuliae Alpinae. Dvije su bile pod nadležnošću vojnog zapovjednika Italije i bile su smještene u Italiji, treća je
bila istočno od Julijskih Alpi u Iliriku. Zadatak svih triju legija bio je zapravo obrana sjeveroistočne Italije u
okviru obrambenog sistema tractus Italiae circa Alpes kojemu je zapovjednik bio comes Italiae, sa sjedištem
u Akvileji.
Možemo pretpostaviti da je jedna od spomenutih legija, najvjerojatnije ona smještena u Iliriku, ili dio jedne
u određenom razdoblju ili čak za cijelo vrijeme, bila smještena u Tarsatici. U prilog tome govori nam
postojanje Principija kao vojnog zapovjedništva, širenje grada od Principija prema sjeveru, veći broj
novčanih nalaza – novca koji je dolazio kao plaća vojsci. Možemo predvidjeti da su vojne postrojbe bile
smještene upravo u tom novonastalom području grada sjeverno od Principija, no danas za to nemamo
dokaza.
U drugoj polovici 3. stoljeća vojni sustav se počinje mijenjati. Galijen i Dioklecijan napravili su brojne
promjene. Poznato je kako su za vrijeme Galijenove vladavine uvedene mnoge inovacije u vojne strukture
po uzoru na taktičke sheme i metode Parta. Vojska se novim prilikama prilagođavala postupno povećavajući
broj pomoćnih postrojbi te dajući veću mobilnost legionarskim jedinicama. Odredi rimskih legionara
smještani su kao pričuve u zaleđa velikih gradova i morali su biti pripravni reagirati u slučaju da limes bude
probijen.18 Smanjio se broj vojnika u legijama i to tako da je svaka legija razdijeljena na dva dijela uz koje je
još postojala carska vojska. Limitanei - granične postrojbe, služile su za nadzor granica te su, kao što samo
ime kaže, bile raspoređene uz limes. Comitatus su bile regionalne mobilne postrojbe, smještene duboko u
unutrašnjosti koje su po potrebi branile određena područja.
Povjesničari različito gledaju na tu novu vojsku. Neki govore o nazadovanju, dok drugi smatraju da je nova
vojska logistička i logična prilagodba na novu obrambenu funkciju za razliku od prijašnje napadačke.
Radi se o razdoblju ekonomske krize koja je prouzročila da vojska više nema ujednačene klasične opreme
legionara, već većina nosi što ima i što si može nabaviti. Dobrovoljaca nije bilo dovoljno pa su opet pozivani
rimski građani da ispune svoju obavezu, uz znatno manju plaću. Prihvat germanskih volontera je već postao
normalna pojava. Legije su raščlanjene na manje jedinice od približno 1 000 ljudi. Povjesničari debatiraju o
veličini vojske koja je mogla brojiti između 400 000 i 1 000 000 vojnika. Obje brojke se mogu argumentirati.
S jedne strane, upadi barbara zahtijevaju jaču obranu, dolazilo je sve više germanskih dobrovoljaca, a i
oprema je postala lošija, a time i jeftinija, nema više klasične opreme legionara (uzrok tome je ekonomska
kriza Carstva).
Redoviti dio dnevnih rimskih obroka bilo je vino razblaženo vodom (acetum ili posca), ono jeftinije iz
sjeverne Italije. Vojnici su u zavežljajima (sarcina) na leđima nosili hranu potrebnu za višednevni marš,
dnevnu porciju žitarica (pšenice i ječma) koje su u hodu žvakali s cijelim zrnima, komad dimljene suhe
18 Josip Višnjić, Antički povijesni okvir, Ur. Nikolina Radić-Štivić i Luka Bekić, Tarsatički principij. Kasnoantičko vojno zapovjedništvo, Rijeka, 2009., str. 29-30.
29
slanine, svinjsku kobasicu i šaku suhih smokava. Sa sobom su nosili i metalne posude za kuhanje, tava i lonac
s ručicom, čuturica za vodu, nož za svakodnevnu upotrebu i kresivo za potpaljivanje vatre iskrom.
Fotografije članova Kulturnog društva Vespesjan koji se bave oživljavanjem
povijesti – rimskoga razdoblja, ovdje u kasnoantičkoj opremi snimljenih na
CAI
Sl. David Badovinac
30
Izgled i oprema Konstantinovih vojnika, 312. godine
Sl. A. Goldsworthy - The Complete Roman Army, 2003., str. 209.
31
Claustra – Kameni branici rimskoga imperija
Trajanje projekta: 1. siječanj 2014. – 17. rujan 2015.
Opći cilj projekta: revitalizacija povijesnog rimskog obrambenog sustava Claustra Alpium Iuliarum na području
Hrvatske i Slovenije
Projekt su provodili: Zavod za zaštitu kulturne baštine Slovenije (Zavod za varstvo kulturne dediščine
Slovenije) (vodeći partner), Hrvatski restauratorski zavod, Narodni muzej Slovenije, Udruga Žmergo,
Primorsko-goranska županija i Institut Ivan Michler iz Ljubljane.
Budžet: 600.050,09 €
Financijska podrška: Europska unija (85 %) u okviru Operativnog programa prekogranične suradnje
Slovenija-Hrvatska za programsko razdoblje 2007.-2013., Ured Vlade Republike Hrvatske za udruge,
Ministarstvo kulture te partneri sami.
Sažetak projekta: Projekt je uključivao arheološka istraživanja na terenu u Sloveniji i Hrvatskoj, izradu
zajedničke hrvatsko-slovenske digitalne baze podataka, radionice za dionike, predavanja i izložbe i dr., no
najviše treba izdvojiti izradu prvog prekograničnog konzervatorskog plana te plana upravljanja CAI – dva
dokumenta koji nam omogućuju bolju zaštitu, ali i daju osnovu za daljnju revitalizaciju te turističku
valorizaciju, film Claustra koji je bio prikazan na festivalima u Hrvatskoj, Sloveniji, Italiji i SAD-u, hrvatskoj
nacionalnoj televiziji te manifestaciju oživljene povijesti Rimski dani u Rijeci koju je posjetilo nekoliko tisuća
ljudi.
▪ arheološko istraživanje: dokumentiranje sačuvanih dijelova CAI, pridobivanje podataka iz različitih
izvora, rad na terenu, izrada i interpretacija LIDAR snimki, izrada skupne digitalne baze podataka
▪ izrada konzervatorskog plana
▪ izrada plana upravljanja Claustra Alpium Iuliarum na području Hrvatske i Slovenije
▪ radionice s ciljem razvijanja svijesti javnosti i ciljnih skupina (turističko gospodarstvo,
poduzetništvo, lokalna zajednica) na temelju prepoznavanja Claustre i njezina potencijala o
razvojnim mogućnostima očuvanja i održivog korištenja tog baštinskog resursa za lokalnu
kohezivnost i gospodarstvo i razvijanje konkretne suradnje među kulturnim ustanovama obiju
država
▪ predavanja za zainteresiranu javnost
▪ predavanja i radionice za mlade u obrazovnim institucijama
32
▪ razmjena dobre prakse uz primjenu naprednih tehnologija daljinskog pregleda i nedestruktivnih
metoda rekognosciranja te ujednačavanje konzervatorskih stajališta
▪ izrada filma i publikacije
▪ postavljanje izložbe (Rijeka, Opatija, Klana i Ljubljana)
▪ Organizacija manifestacije Rimski dani u Rijeci
▪ izrada web stranice www.claustra.org i aplikacije
Nastavak projekta je uslijedio u pojačanoj ekipi i s većim budžetom:
Claustra+ Prekogranična destinacija kulturnog i zelenog turizma Claustra Alpium Iuliarum
Trajanje projekta: 1. kolovoz 2017. – 31. siječanj 2020.
Opći cilj projekta: aktivna zaštita baštine održivim turizmom – povijesnog rimskog obrambenog sustava
Claustra Alpium Iuliarum na području Hrvatske i Slovenije
Projekt provode: Zavod za zaštitu kulturne baštine Slovenije (Zavod za varstvo kulturne dediščine Slovenije)
(vodeći partner), Zavod Ivana Cankarja za kulturo, šport in turizem Vrhnika, Narodni muzej Slovenije, Zavod
Republike Slovenije za zaštitu prirode (Zavod Republike Slovenije za varstvo narave), Hrvatski restauratorski
zavod, Primorsko-goranska županija, Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka, Prirodoslovni
muzej Rijeka i TZ Kvarnera.
Ukupni budžet projekta: 1.779.988,15 €
Financijska podrška: Europska unija – Europski fond za regionalni razvoj (EFRR) (85 %) u okviru Programa
suradnje INTEREG-V-A Slovenija-Hrvatska 2014. – 2020., sufinanciranje udjela PPMHP Općina Kostrena
Sažetak projekta: Claustra Alpium Iuliarum je kasnoantički unutarnji obrambeni sustav koji je štitio Rimsko
Carstvo od prodora neprijatelja u središte rimskoga imperija. Arheološki ostaci sustava pružaju se u
intervalima od Rijeke u Hrvatskoj do Posočja u Sloveniji, a položaj obrambenih zidova ukazuje na svrhovito
korištenje prirodnih obilježja nemirnog krajolika. Claustra predstavlja izniman primjer integracije
arhitekture s prirodnim okolišem, te je takav i doživljaj posjetitelja. Arheološki ostaci se uglavnom nalaze u
područjima prekrivenima šumom koja često spadaju u područja zaštićena propisima iz oblasti zaštite
prirode ili šumarstva. Dionici te baštine su iznimno raspršeni, a ostaci arhitekture nisu zadovoljavajuće
konzervirani, prezentirani i dostupni, pa je nužno povećati njihovu prepoznatljivost kao zajedničke
destinacije kulturnog i zelenog turizma. Projekt obuhvaća skup aktivnosti za razvoj turističkog proizvoda
CLAUSTRA. Uključuje pripremu smjernica za razvoj i nacrt promocije, oblikovanje kulturno-turističke rute i
povezanih itinerera, sustavnu promociju proizvoda (uključujući i mobilnu aplikaciju) te razvoj i izvedbu
bogatog programa za posjetitelje (prekogranični javni događaji, iskustvena vodstva). Za razvoj cjelovitog
proizvoda i stabilno upravljanje kulturno-turističkom rutom, pristupom odozdo prema gore, uspostavit će
33
se prekogranični konzorcij CLAUSTRA koji će združiti sve važne dionike i povezati lokalne gospodarske
subjekte. Drugi skup aktivnosti projekta namijenjen je povećanju privlačnosti destinacije CLAUSTRA. To će
se postići putem aktivne zaštite i obogaćene prezentacije arheoloških ostataka te provedbom mjera za
povećanje fizičke i informacijske dostupnosti, uključujući i postavljanje triju didaktičkih točaka. Pomoći
ćemo uspješnijem turističkom razvoju programskoga područja i stvoriti jednu od najprivlačnijih destinacija
u ovom dijelu Europe koja će se moći mjeriti sa srodnim destinacijama u inozemstvu poput Hadrijanovog
zida u Engleskoj ili njemačkoga limesa.
Projekt obuhvaća skup aktivnosti razvoja zajedničkog turističkog proizvoda – destinacije kulturnog i zelenog
turizma temeljene na ostacima kasnoantičkog unutarnjeg rimskog obrambenog sustava CLAUSTRA te
okružujuće prirode:
▪ prezentacija arheoloških ostataka, organizacija arheoloških/restauratorskih kampova i volonterskih
akcija čišćenja na odabranim lokacijama (Solin – Kostrena, Deuce – Prezid, Principij – Rijeka, Benete
– Sodražica i Bloke, Gradišće pri Robu – Velike Lašče te Ajdovski zid – Vrhnika)
▪ stvaranje radne grupe “Open Claustra” te konzorcija Claustra (mreža stručnjaka, dionika u turizmu,
ugostiteljstvu, obrtnici, proizvođači lokalnih proizvoda) i provedba participativnih tematskih
radionica za dionike – podizanje znanja i stručnosti uključenih osoba, sustavan pristup k razvoju i
stvaranju smjernica upravljanja turističkom rutom Claustra
▪ “Smjernice razvoja destinacije CLAUSTRA” – razvoj održivog proizvoda kulturnog i zelenog turizma
CLAUSTRA: izrada smjernica koja će uključivati strategije, utjecaj na okoliš i društvo, krovni
interpretacijski plan kulturno-turističke rute Claustra
▪ stvaranje Plana promocije kulturno–turističkog proizvoda, komunikacijske strategije te vizualnog
identiteta turističkog proizvoda, baze fotodokumentacije i promotivnih tekstova
▪ razvoj itinerara: različitih po trajanju (jednodnevni ili višednevni), broju uključenih lokaliteta (jedan
ili više lokaliteta u objema državama) te prema temama (kulturni, prirodoslovni, manifestacijski,
edukativni)
▪ seminar, vodstva i digitalni priručnik za turističke vodiče
▪ pješačko–biciklističke manifestacije
▪ uspostava triju didaktičkih infotočaka: Vrhnika, Rijeka: Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog
primorja Rijeka te Prirodoslovni muzej Rijeka – Rimski vrt
▪ izrada promotivnog materijala, brošura i karti mobilne aplikacije te objavljivanje publikacije o CAI
▪ promocija turističke destinacije na specijaliziranim sajmovima, udruženjima, konferencijama itd.;
izrada promotivnog materijala za turoperatore, te studijsko putovanje turoperatora i tematskih
novinara
▪ uređenje pristupa lokacijama, postavljanje putokaza, informativnih ploča i arheostereoskopa na
arheološkim lokacijama
34
▪ konferencije za medije, promocija na postojećim društvenim mrežama za geocatching, fotografiju
i turizam te nadogradnja postojeće stranice claustra.org
▪ oživljavanje prošlosti: Rimski dan u Rijeci (2018.), Rimska noć u Studeni (2018. i 2019.), Rimski dan
i tabor u Zaplani – Vrhnika (2018. i 2019.)
▪ putujuća izložba: Zagreb (rujan – listopad 2017.), Rijeka (studeni 2017.), Ljubljana (18. siječanj – 18.
veljača 2018.), Piran, Maribor, Brežice, Rovinj, Pula
▪ 116 popularno-znanstvenih predavanja, radionica, vodstava na terenu te 10 javnih projekcija filma
Arheostereoskopi – dalekozori koji
omogućuju posjetiteljima da kroz njih vide
3D rekonstrukciju određenog arheološkog
lokaliteta.
Sl. preuzeta s PNP campus
Fotografija projektnih partnera Claustre+ s otvorenja izložbe u PPMHP, studeni 2017.
Sl. PPMHP, Ivo Mileusnić
35
Priručnik će se tijekom projekta nadograđivati, te će uvijek biti on line dostupan. Nalazi se u mapi na
LINKu skupa s prezentacijama predavača sa seminara za vodiče i turističke djelatnike te drugim korisnim
materijalima.
36
ARHEOLOGIJA19 Cijela CAI:
Šašel, J., Petru, P. (ur. / Eds.) 1971, Claustra Alpium Iuliarum I, Ljubljana
Kusetič J., Kos P., Breznik A., Stokin M., 2014, Claustra Alpium Iuliarum — med raziskovanjem in
upravljanjem, Ljubljana
Kos P., 2014, Zapore v Julijskih Alpah in Notitia Dignitatum / Barriers in the Julian Alps and Notitia
Dignitatum, Arheološki vestnik 65
Kos P., 2012, The construction and abandonment of the Claustra Alpium Iuliarum defence system in
light of the numismatic material / Gradnja in opustitev obrambnega sistema Claustra Alpium Iuliarum v
luči numizmatičnega gradiva, Arheološki vestnik 63
Kusetič, J. 2008, Claustra Alpium Iuliarum – taktični vidiki zapornih zidov in glavni vpadni liniji v Italijo. –
Diplomsko delo, Oddelek za arheologijo, Filozofska fakulteta Univerze v Ljubljani.
Matejčić, R. 1969, Sedam godina rada u istraživanju Liburnijskog limesa. – Osječki zbornik 12
Petru, P. 1972, Novejše arheološke raziskave Claustra Alpium Iuliarum in kasnoantičnih utrdb v Sloveniji
/ Recenti ricerche archeologice delle Claustra Alpium Iuliarum e delle fortificazioni tardo antiche in
Slovenia. – Arheološki vestnik 23
Pflaum, V. 2000, Claustra Alpium Iuliarum in barbari: najdbe poznorimske vojaške opreme in orožja ter
sočasne zgodnje barbarske najdbe na ozemlju današnje Slovenije. – Magistrsko delo / Master’s thesis,
Oddelek za arheologijo, Filozofska fakulteta Univerze v Ljubljani.
Pflaum, V. 2004, Poznorimski obrambni in vojaški sledovi 5. st. na ozemlju sedanje Slovenije. – Doktorska
disertacija / Doctoral dissertation, Oddelek za arheologijo, Filozofska fakulteta Univerze v Ljubljani.
RIJEKA:
Radić Štivić, N., Bekić, L. (ur. / Eds.) 2009, Tarsatički principij. Kasnoantičko vojno zapovjedništvo /
Principia di Tarsatica. Quartieregenerale D’epoca tardoantica, Rijeka.
Blečić, M. 2001, Prilog poznavanju antičke Tarsatike / Un appunto di conoscenza di Tarsatica antica. –
Vjesnik arheološkog muzeja u Zagrebu 34
LANIŠČE:
Petru, P. 1965, Lanišče pri Kalcah, Logatec. – Varstvo spomenikov 9
HRUŠICA:
Kos, P. 2014, Ad Pirum (Hrušica) in Claustra Alpium Iuliarum, Ljubljana
Petru, P. 1977, Hrušica. – Varstvo spomenikov 21
19 Literatura nije iscrpna, niti posložena po nekom ključu. Cilj je bio nabrojiti osnovnu, vodičima moguću zanimljivu literaturu, krenuvši od onih temeljnih do novijih dijela koji uključuju ne toliko pojedinačne lokalitete CAI već daju neku širu sliku. Za detaljnije istraživanje pogledati navedenu literaturu novijih knjiga o CAI.
37
PRIRODA: http://www.siit.eu/index.php/dolocevalni-kljuci/seznam-kljucev
http://www.zaplana.net/flowers/asp/key/sql.asp
Za slovenske čitače:
Martinčič, A., Wraber,T., Jogan,N., Podobnik, A., Turk, B., Vreš,B., Ravnik,V., Frajman,B., Strgulc-
Krajšek,S., Trčak,B., Bačič, T., Fischer, M. A., Eler,K., Surina,B. (2007). Mala flora Slovenije. Ljubljana,
Tehniška založba Slovenije.
Domac, R. (2002). Flora Hrvatske. Priručnik za određivanje bilja. II. izdanje. Zagreb, Školska knjiga
Zagreb.
Seidel D., Eisenreich W. 1992. Slikovni rastlinski ključ. DZS
Schauer T. 2008. Rastlinski vodnik: preprosto in zanesljivo določevanje rastlin po barvi cvetov: 1150
vrst cvetnic, trav, dreves in grmov. Modrijan
Spohn M. 2011. Kaj neki tu cveti? Založba Narava d.o.o.
Lang A. 2013. Cvetlice. Založba Mladinska knjiga
Eppinger M. 2006. Cvetlice – Vodnik po naravi. Založba Narava d.o.o.
Spohn M. 2008. Katera cvetlica je to? – novi vodnik. Založba Narava d.o.o.
Hoffmann H. 2013. Drevesa in grmi. Založba Mladinska knjiga
Brus R. 2009. Drevesne vrste na Slovenskem. Založba Mladinska knjiga
Mastnak M. 2012. Cvetoča pomlad. Založba Miš
Seliškar A., Vreš B., Gilčvert Berdnik D. 2014. Rastlinstvo življenjskih okolij v Sloveniji (z navodili za
pripravo herbarija). Založba Pipinova knjiga
Dolinar B. 2015. Kukavičevke v Sloveniji. Založba Pipinova knjiga
Za hrvatske čitače:
Pericin, Claudio 2001. Fiori e piante dell'Istria. Unione Italiana Fiume & Universita Popolare di Trieste.
Rovigno – Trieste.
Kovačić, S., Nikolić, T., Ruščić, M., Milović, M., Stamenković, V., Mihelj, D., Jasprica, N., Bogdanović, S.,
Topić, J. Flora jadranske obale i otoka. 250 najčešćih vrsta. Školska knjiga, Zagreb.
Nikolić, T., Kovačić, S. 2008. Flora Medvednice. 250 najčešćih vrsta Zagrebačke gore. Školska knjiga,
Zagreb.
Nikolić, T., Topić, J., Vuković, N. 2010. Botanički važna područja Hrvatske. Školska knjiga, Zagreb.
Nikolić, T., Milović, M., Bogdanović, S., Jasprica, N. 2015. Endemi u hrvatskoj flori. Alfa, Zagreb.
38
Priručnik je nastao u sklopu projekta CLAUSTRA+ Prekogranična destinacija kulturnog i zelenog turizma
Claustra Alpium Iuliarum, sufinanciran iz EFRR u okviru Programa Interreg V-A Slovenija-Hrvatska.
Izdavač: Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka
Muzejski trg 1, Rijeka
http://ppmhp.hr/
Biblioteka PPMHP: Edukativni programi 16
Autor: Ana Golja
Suradnici za područje prirode: Urška Galijen, ZRSVN i Marta Blažević, PMR
Suradnik za povijest prostora: Ranko Starac, PPMHP
Fotografije i karte: Narodni muzej Slovenije, Hrvatski restauratorski zavod, Pomorski i povijesni
muzej Hrvatskog primorja Rijeka
Lektura hrvatskog teksta: Ivana Marinčić
Prijevod na slovenski: dr. Aleksandra Gačič, za Zavod YugoTranslate
Lektoriranje slovenskega teksta: Tajda Senica, ZVKDS
Rijeka, ožujak 2018.
ISBN – 10 953-7196-50-X ISBN – 13 978-953-7196-50-9 EAN 9789537196509 Projektnu aktivnost proveli: Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka, Zavod za
zaštitu prirodne baštine Slovenije, Prirodoslovni muzej Rijeka, Zavod za zaštitu kulturne baštine
Slovenije, Narodni muzej Slovenije.