Udruga ustanova, drugih pravnih osoba i građana koji provode profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom Hrvatske
Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom
ZBORNIK RADOVA6. Međunarodnog stručnog skupa
Profesionalna
rehabilitacija
osoba s
invaliditetom
– vrata za
ponovni ulazak
u svijet rada27. i
28.
svi
bnja
201
0. Z
adar
Udruga ustanova, drugih pravnih osoba i građana koji provode profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom Hrvatske
Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom
ZBORNIK RADOVA 6. Međunarodnog stručnog skupa
Profesionalna rehabilitacija osoba s invaliditetom – vrataza ponovni ulazak u svijet rada
POKROVITELJ
VLADA REPUBLIKE HRVATSKE
27. i 28. svibnja 2010., Zadar
Organizatori
OSVIT-Udruga ustanova i drugih pravnih osoba i građana
koji provode profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom Hrvatske
Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom
NakladnikOSVIT
Za nakladnikaJosip Držaić
Programski odborVesna Federer Budimčić, predsjednica
Jasenka Sučec,
Damira Benc
Višnja Majsec Sobota
Slavko Leban
UrednikIvica Šutalo
PrijevodVanda Mucić
Grafičko oblikovanje i tisakURIHO, Zagreb
Naklada300 primjeraka
BibliotekaStručni skupovi
Tekstovi su objavljeni u izvornom autorskom obliku
ISBN 978-953-95900-3-9
Sadržaj
P r o f e s i o n a l n a r e h a b i l i t a c i j a o s o b a s i n v a l i d i t e t o m – v r a t a z a p o n o v n i u l a z a k u s v i j e t r a d a 5
Uvodna riječ
Udruga OSVIT šesti puta organizira međunarodni stručni skup o problemima profesionalne rehabilitacije i zapošlja-
vanja osoba s invaliditetom a četvrtu godinu zajedno s Fondom za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s
invaliditetom.
Budući se radi o iznimno osjetljivoj i složenoj socijalnoj problematici suradnja Fonda i udruge OSVIT dragocjen je dopri-
nos poticaju rješavanja niza kompleksnih problema vezanih uz uspješno uključivanje osoba s invaliditetom u društvo, a
osobito u svijet rada. Upravo su Fond, s jedne strane, kao Vladina institucija, osnovana s ciljem stalnog unapređenja
profesionalne rehabilitacije i poticanja zapošljavanja osoba s invaliditetom i OSVIT, s druge strane, kao udruga koja
objedinjuje sve ustanove i druge pravne osobe koje se bave profesionalnom rehabilitacijom i zapošljavanjem osoba s
invaliditetom najpozvaniji da stalno propituju i iznalaze najbolja rješenja mnogih pitanja i problema vezanih za tu slo-
ženu tematiku.
Stoga je glavna tema ovogodišnjeg Međunarodnog stručnog skupa posvećena profesionalnoj rehabilitaciji, temeljnoj i pola-
znoj pretpostavci integracije osoba s invaliditetom u svijet rada, kao i njihove uključenosti u sve aspekte društvenog života.
Ovogodišnji stručni skup obilježavaju neke nove činjenice koje će sljedećih godina bitno utjecati kojim će smjerom ići socijalna
politika Europske unije, a posebice politika zapošljavanja osoba s invaliditetom. Prva osobitost odnosi se na našu zemlju i
činjenicu da smo na samom pragu ulaska u europsku zajednicu država i usklađivanja hrvatskog zakonodavstva s zakonodav-
stvom Europske unije. Druga osobitost ovogodišnjih izlaganja, osobito članica EU, odnosi se na početak primjene Lisabon-
skog ugovora, jer s njegovom primjenom daje se još veća važnost socijalnim pitanjima i većoj ulozi socijalne politike u cijeloj
Europskoj uniji. Iz izlaganja naših gostiju saznat ćemo o njihovim iskustvima i izazovima u primjeni Lisabonskog ugovora,
kao i što Republiku Hrvatsku čeka u najskorije vrijeme po tome pitanju. Konačno, treća posebnost ovogodišnjeg skupa leži u
činjenici da se svijet zadnjih nekoliko godina suočava s najvećom financijskom i gospodarskom krizom od kraja Drugog svjet-
skog rata. Ishodište krize nalazi se u padu moralnog i vrijednosnog sustava, te je stoga cijela Europska unija pred velikim
izazovom i preispitivanjem vrijednosne hijerarhije što bi se trebalo najizravnije odraziti na sustav socijalne skrbi, jer nema
dvojbe da su u krizi najugroženiji oni koji su najslabiji.
Mi vjerujemo da kriza može biti prilika za nova, pravednija i učinkovitija definiranja politika profesionalne rehabilitacije i
zapošljavanja osoba s invaliditetom.
Ovogodišnja tema Međunarodnog stručnog skupa zbog svega navedenog nosi naziv Profesionalna rehabilitacija osoba s inva-liditetom – vrata za ponovni ulazak u svijet rada i polazi od iskustava Austrije, Belgije, Irske, Nizozemske, Njemačke i Slovenije
i njihovih nacionalnih strategija. Budući da u praksi zemalja EU postoje različiti modeli profesionalne rehabilitacije, a s druge
strane postoji i EU- strategija promicanja zapošljavanja osoba s invaliditetom, zanimljivo će biti upoznati se s posebnostima
pojedinih modela. Konačno, Hrvatska će predstaviti svoju strategiju i svoj model profesionalne rehabilitacije. Zato držimo
iznimno važnim ono o čemu će se govoriti drugog dana na okruglom stolu: Sličnosti i razlike između modela profesionalne rehabilitacije u pojedinim zemljama.
O važnosti i značaju stručnih skupova posvećenih problematici profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja osoba s invalidi-
tetom koje su do sada organizirali Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom i udruga OSVIT
govori odaziv brojnih predstavnika gotovo svih institucija koji se bave tom problematikom u Hrvatskoj. Osobito smo zadovoljni
što naš stručni skup, već tradicionalno, ima međunarodni karakter što nam omogućuje bolje upoznavanje drugih iskustava ali
P r o f e s i o n a l n a r e h a b i l i t a c i j a o s o b a s i n v a l i d i t e t o m – v r a t a z a p o n o v n i u l a z a k u s v i j e t r a d a 76 Z B O R N I K R A D O V A 6 . M E Đ U N A R O D N O G S T R U Č N O G S K U P A
Ishodišta profesionalne rehabilitacije i
zapošljavanja osoba s invaliditetom
Začeci profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja osoba s
invaliditetom na ovim prostorima sežu u daleku 1946. godi-
nu kada je u Zagrebu osnovano „Privredno poduzeće osoba
ratnih vojnih invalida“. Pravni sljednik tog poduzeća je zaštit-
na radionica „Ivančica“. Ono je osnovano s ciljem provođe-
nja osposobljavanja i zapošljavanja ratnih vojnih invalida II.
svjetskog rata. 1947. godine Savez gluhih osniva u Zagrebu
„Privredno poduzeće DES“, primarno za zapošljavanje osoba
oštećena sluha. Do 1958. godine osnovano je još 15 za-
štitnih radionica pod istim imenom. 1960. godine osnivaju
se zaštitne radionice „Osvit“ i „ZIRI“ za profesionalnu reha-
bilitaciju i zapošljavanje invalida rada i osoba s faktorima
otežane zapošljivosti. Područje profesionalne rehabilitacije
i zapošljavanja osoba s invaliditetom prvi put je zakonom
regulirano 1977. godine kad je donesen Zakon o organiza-
cijama udruženog rada za profesionalnu rehabilitaciju i za-
pošljavanje invalida (NN 29/77). Do donošenja navedenog
Zakona aktivnosti na ovom području bile su regulirane putem
pravilnika koji su bili vezani uz Zakon o mirovinskom i invalid-
skom osiguranju.
Najznačajniji pomak uređivanja ovog područja djelovanja na
sadržajnoj i pravnoj razini učinjen je 2002. godine donoše-
njem Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju
osoba s invaliditetom (NN 143/02 i 33/05) i 2003. godine
donošenjem Uredbe o osnivanju Fonda za profesionalnu re-
habilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (dalje: Ured-
ba – NN 116/03, 48/04 i 68/08).
U svrhu unapređenja skrbi o osobama s invaliditetom do-
nesena je Odluka o načinu ostvarivanja poticaja pri zapo-
šljavanju osoba s invaliditetom (NN 8/08, 20/08, 96/09 i
44/10).
U 2009. godini izvršene su promjene u Statutu Fonda i na-
vedenoj Odluci, u cilju povećanja efikasnosti rada Fonda i
usklađivanja politike dodjele poticaja za zapošljavanje osoba
s invaliditetom s posljedicama gospodarske krize.
Profesionalna rehabilitacija i zapošljavanje danas
Poznato je da je profesionalna rehabilitacija sastavni dio
procesa rehabilitacije osoba s invaliditetom koja ima za cilj
omogućiti osobama s invaliditetom što je moguće potpuniju
radnu i socijalnu integraciju u društvo. Svrha profesionalne
rehabilitacije je omogućiti osobi s invaliditetom da osigura i
zadrži odgovarajuće zaposlenje i napreduje u tom zaposle-
nju te da tako potpomogne integraciju i reintegraciju takve
osobe u društvo. Sastoji se od tri sukcesivne komponente:
1. profesionalno usmjeravanje: skup različitih aktivnosti koje pojedincu omogućavaju identificiranje vlastitih mo-
gućnosti, kompetencija i interesa u različitoj životnoj
dobi. Uključuje postupke profesionalnog informiranja i
savjetovanja, uz provjeru psihofizičkog odnosno zdrav-
stvenog statusa korisnika, a provodi ga Hrvatski zavod
za zapošljavanje.
2. osposobljavanje za produktivni rad odnosi se na profesio-
nalno i radno osposobljavanje. Profesionalno osposoblja-
Strategija promicanja profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj
STJEPAN ADANIĆ
državni tajnik Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti
Hrvatska
i promociji našega modela profesionalne rehabilitacije. Dakako, da nam je osobita čast što je Vlada Republike Hrvatske na
čelu s predsjednicom gospođom Jadrankom Kosor, preuzela pokroviteljstvo nad našim stručnim skupom.
Želimo da izmjena iskustava modela provođenja profesionalne rehabilitacije osoba s invaliditetom, zemalja EU i Republike
Hrvatske, pridonese iznalaženju najboljih rješenja za poboljšanje statusa osoba s invaliditetom i njihove uspješne integracije
u društvo, a sutra, u zajedničkoj Europskoj uniji.
Predsjednik Organizacijskog odbora
mr. sc. Ante Vučić
P r o f e s i o n a l n a r e h a b i l i t a c i j a o s o b a s i n v a l i d i t e t o m – v r a t a z a p o n o v n i u l a z a k u s v i j e t r a d a
STJEPAN ADANIĆ • Strategija promicanja profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj
98 Z B O R N I K R A D O V A 6 . M E Đ U N A R O D N O G S T R U Č N O G S K U P A
Provedbene mjere Nacionalnog plana za poticanje zapošlja-
vanja obuhvaćaju prioritete za djelovanje utvrđene u JAP-u,
koji se u potpunosti podudaraju s prioritetima u Operativ-
nom programu za razvoj ljudskih potencijala (u okviru IV.
Komponente IPA-e).
Vlada Republike Hrvatske je 2007. godine donijela Nacional-
nu strategiju izjednačavanja mogućnosti za osobe s invalidi-
tetom od 2007. do 2015. godine s ciljem daljnjeg snaženja
zaštite prava osoba s invaliditetom. Zadaća navedene stra-
tegije je uskladiti sve politike djelovanja na području zaštite
osoba s invaliditetom s dostignutim standardima na global-
noj razini, ali i svim trendovima koji imaju za cilj nastojanje
da sva područja života i djelovanja budu otvorena i pristupač-
na osobama s invaliditetom.
Kratak pregled dijela provedenih aktivnosti s ciljem profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja osoba s invaliditetom i promicanja zapošljavanja osoba s invaliditetom definiranih u Nacionalnoj strategiji
U cilju unapređenja profesionalne rehabilitacije i zapošlja-
vanja osoba s invaliditetom u skladu s njihovim potrebama
i mogućnostima, kao i potrebama i mogućnostima tržišta
rada, u Nacionalnoj strategiji izjednačavanja mogućnosti
za osobe s invaliditetom od 2007. do 2015. godine (NN
63/07), definirano je područje 2.7. Profesionalna rehabili-
tacija, zapošljavanje i rad u kojem je zadano 8 mjera koje se
kontinuirano provode.
Nositelj provedbe 7 mjera je Ministarstvo gospodarstva,
rada i poduzetništva, a sunositelji su Fond za profesionalnu
rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Hrvatski
zavod za zapošljavanje, Ministarstvo zdravstva i socijalne
skrbi, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, Mini-
starstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti,
Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Hrvatska udruga
poslodavaca, Ured za ljudska prava Vlade Republike Hrvat-
ske, ustanove za rehabilitaciju, znanstvene institucije, udru-
ge osoba s invaliditetom i udruge koje programski djeluju u
korist osoba s invaliditetom.
Mjera 1. Provesti evaluaciju postojeće zakonske regulative i aktualne politike u području rehabilitacije i zapo-šljavanja osoba s invaliditetom od strane nezavi-snog tijela
Tijekom 2009. godine postignuto je objedinjavanje svih
dosadašnjih propisa na području prava s osnove invali-
diteta i profesionalne rehabilitacije u čijoj izradi su su-
djelovali predstavnici svih resora koji skrbe o osobama
s invaliditetom. Objedinjeni propisi bili su podloga za
rad radnih skupina za izradu prijedloga jedinstvene liste
oštećenja za sve kategorije osoba s invaliditetom neovi-
sno o načinu i uzrocima nastanka te za izradu prijedloga
jedinstvenog tijela vještačenja. U izradi prijedloga jedin-
stvene liste oštećenja (izrada u tijeku), formirana je me-
đuresorna radna skupina koju čine predstavnici različitih
relevantnih ministarstava i institucija, različitih stručnih
profila. Jedinstvenom listom oštećenja omogućit će se
standardizirano dodjeljivanje postotka oštećenja uz dija-
gnostički identitet što znači izjednačavanje mogućnosti za
sve vrste invaliditeta. U listu su uključeni i entiteti koji
do sada nisu bili definirani propisima, iako uz sebe nose
invaliditet. Formiranje konačne liste oštećenja se planira
za 2010. godinu i ono osigurava bazu za formiranje druš-
tveno medicinskog modela invaliditeta koji će uz tjelesno
oštećenje vještačenjem obuhvatiti i funkcioniranje osobe s
invaliditetom i faktore njenog okruženja.
Hrvatski zavod za zapošljavanje sukladno Zakonu o profesi-
onalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom te
Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o profesionalnoj re-
habilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom (NN 33/05),
odlučuje o načinu ostvarivanja prava na profesionalnu reha-
bilitaciju nezaposlenih osoba s invaliditetom. S aspekta pri-
preme za zapošljavanje i samog zapošljavanja, profesionalna
rehabilitacija uključuje sljedeće aktivnosti:
• utvrđivanje preostalih radnih i općih sposobnosti;
• profesionalno informiranje, savjetovanje i procjenu profe-
sionalnih mogućnosti;
• analizu tržišta rada, mogućnost zapošljavanja i uključiva-
nja u rad;
• procjenu mogućnosti izvođenja, razvoja i usavršavanja
programa profesionalnog osposobljavanja;
vanje se ostvaruje u redovnim srednjim školama ili po-
sebnim ustanovama po individualiziranim, prilagođenim
ili posebnim programima dok se radno osposobljavanje
provodi u posebnim osnovnoškolskim ustanovama pro-
svjete, zdravstva i socijalne skrbi.
3. zapošljavanje osoba s invaliditetom ključna je komponen-
ta njihove profesionalne rehabilitacije.
Strategija poticanja zapošljavanja i zapošljavanja osoba s invaliditetom
Strateški pristup zapošljavanju osoba s invaliditetom za raz-
doblje 2009.-2010. definiran je Programom Vlade Repu-
blike Hrvatske za mandatno razdoblje 2008.-2011., kao i
drugim strateškim dokumentima. Strateški okvir za razvoj
2006.-2013. pridaje vrlo veliku pozornost zaposlenosti i
zapošljavanju te navodi da je cilj koji želimo postići: razvoj
i zapošljavanje u konkurentnom tržišnom gospodarstvu koje
djeluje u europskoj socijalnoj državi 21. stoljeća.
Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 21. svib-
nja 2009. godine donijela Odluku o prihvaćanju Nacionalnog
plana za poticanje zapošljavanja za 2009. i 2010. godinu s
provedbenim mjerama koje slijede prioritete politike zapo-
šljavanja utvrđene u Revidiranoj Lisabonskoj strategiji o ra-
stu zaposlenosti i radnim mjestima. U 2009. godini je dakle
započeo novi ciklus aktivnih mjera zapošljavanja u Republici
Hrvatskoj na temelju Zajedničkog memoranduma o priori-
tetima politike zapošljavanja Republike Hrvatske (JAP) koji
je prihvatila Vlada Republike Hrvatske na sjednici održanoj
2008. godine.
Nacionalnim planom za poticanje zapošljavanja za 2009. i
2010. utvrđuju se osnovna načela nacionalne politike za-
pošljavanja. Također se utvrđuju odgovornosti i definiraju
zadaće za nadležna tijela državne uprave i javne ustanove
u provedbi plana, potiče njihovo zajedničko djelovanje te
međusobna suradnja. Ključni prioriteti koje Republika Hrvat-
ska namjerava ostvariti kroz ovaj plan su: povećanje stopa
participacije žena primarne dobne skupine (posebice onih
s niskim ili neodgovarajućim vještinama), povećanje stopa
participacije starijih osoba, povećanje stopa participacije
mladih ljudi, rješavanje problema dugotrajne nezaposleno-
sti, smanjenje nesrazmjera vještina na tržištu rada, pobolj-
šanje prilagodljivosti radnika i poduzeća, povećanje ulaganja
u ljudski potencijal kroz bolje obrazovanje i vještine, dobro
upravljanje, izgradnja administrativnih kapaciteta.
Zajednički memorandum o socijalnom uključivanju Republike
Hrvatske potpisan je 5. ožujka 2007. godine, kada su se
Republika Hrvatska i Europska Komisija usuglasile o ključnim
izazovima koji stoje na putu unaprjeđenja socijalne zaštite
i socijalnog uključivanja te o prioritetima, mjerama i anali-
zama koje treba provesti u procesu nakon potpisivanja Za-
jedničkog memoranduma o socijalnom uključivanju Republike
Hrvatske (JIM-a) u području socijalne zaštite i socijalnog
uključivanja.
Zajednički memorandum o socijalnom uključivanju Republi-
ke Hrvatske (JIM) i Zajednički memorandum o prioritetima
politike zapošljavanja (JAP) dva su mjerodavna dokumenta u
sektoru socijalne politike i zapošljavanja. Poveznice ovih dva-
ju dokumenata su pojedini zajednički ciljevi i prioriteti. Stoga
je u njihovim provedbenim postupcima izrazito važna uskla-
đenost prioritetnih područja djelovanja, provedbenih mjera i
aktivnosti, kao i usklađenosti provedbenih postupaka koja se
postiže dobrom koordinacijom resornih ministarstava. Tako
je primjerice, prilikom izrade Nacionalnog plana za potica-
nje zapošljavanja 2009.-2010. i Nacionalnog provedbenog
plana za socijalno uključivanje 2009.-2010. uspostavljena
dobra formalna suradnja i koordinacija između Ministarstva
gospodarstva, rada i poduzetništva i Ministarstva zdravstva
i socijalne skrbi.
U sadržaj Nacionalnog provedbenog plana za socijalno uklju-
čivanje 2009.-2010. unesene su samo one provedbene
mjere i aktivnosti, s odgovarajućim indikatorima i nositelji-
ma, koje su usmjerene ranjivim skupinama osoba kojima naj-
više prijeti rizik socijalnog isključenja, a ujedno su sastavni
dio provedbenih mjera i aktivnosti u predloženome Nacional-
nom planu za poticanje zapošljavanja 2009.-2010. Tako je
na prioritetnom području djelovanja Nacionalnoga plana za
poticanje zapošljavanja 2009.-2010. - rješavanju problema
dugotrajne nezaposlenosti, uvedena posebna mjera za dugo-
trajno nezaposlene osobe, kojima prijeti isključenje s tržišta
rada i koje po socijalnim mjerilima pripadaju skupini ranjivih
osoba (niskoobrazovane osobe, starije osobe, osobe s inva-
liditetom, osobe srpske nacionalne manjine, osobe romske
nacionalne manjine, hrvatski branitelji iz Domovinskog rata).
P r o f e s i o n a l n a r e h a b i l i t a c i j a o s o b a s i n v a l i d i t e t o m – v r a t a z a p o n o v n i u l a z a k u s v i j e t r a d a
STJEPAN ADANIĆ • Strategija promicanja profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj
1110 Z B O R N I K R A D O V A 6 . M E Đ U N A R O D N O G S T R U Č N O G S K U P A
sionalne rehabilitacije u Republici Austriji i Republici
Hrvatskoj,
• Prijedlog modela profesionalne rehabilitacije koji bi,
prema iskustvima, bio primjeren za Republiku Hr-
vatsku.
Mjera 2. Osigurati mehanizme zaštite od diskriminacije u po-dručju zapošljavanja i rada osoba s invaliditetom
Donošenjem Zakona o potvrđivanju Konvencije o pravima
osoba s invaliditetom i Fakultativnog protokola uz Konven-
ciju (NN Međunarodni ugovori 6/07 i 5/08) te donošenjem
Zakona o suzbijanju diskriminacije (NN 85/08) Republike
Hrvatska je dodatno osigurala pravo zapošljavanja osoba s
invaliditetom na jednakoj osnovi s drugima.
Mjera 3. Osnovati regionalne centre za profesionalnu reha-bilitaciju osoba s invaliditetom
Regionalni centri za profesionalnu rehabilitaciju planiraju se
osnovati nakon završenog rada međuresorne radne skupine
koja radi na prijedlogu jedinstvene liste oštećenja i jedinstve-
nog tijela vještačenja. U Rijeci djeluje Centaroprema d.o.o.
(sada Centaroprema RE&ZIN), koja je jedinstven primjer kon-
tinuiranog rada na profesionalnoj rehabilitaciji i koja djeluje
još od 1964. godine. Njihov model rehabilitacije tzv. „Riječki
model“ je poznat i u inozemstvu, naročito u Republici Sloveni-
ji. Danas Centaroprema provodi rehabilitaciju za Hrvatski za-
vod za mirovinsko osiguranje na svom području. Fond planira
osnovati 4 regionalna centra za profesionalnu rehabilitaciju.
Mjera 4. Omogućiti pristup osoba s invaliditetom profesio-nalnom usmjeravanju (profesionalna orijentacija) bez obzira na životnu dob, obrazovanje i radni status
Hrvatski zavod za zapošljavanje sustavno i organizirano već
dugi niz godina provodi profesionalno usmjeravanje učenika
završnih razreda osnovnih i srednjih škola te svih onih kojima
je potrebna pomoć u odabiru, odnosno promjeni obrazov-
nog programa/zanimanja. Profesionalno usmjeravanje uče-
nika uključuje sljedeće aktivnosti: ispitivanje profesionalnih
namjera učenika, profesionalno informiranje i profesionalno
savjetovanje.
U 2009. godini ispitivanje profesionalnih namjera učenika
provedeno je anketiranjem 60.312 učenika. U cilju informi-
ranja učenika Hrvatski zavod za zapošljavanje je izdao preko
52.260 primjeraka brošura i 8.755 letaka namijenjenih uče-
nicima te je tiskano pet vrsta regionalnih brošura o moguć-
nostima upisa učenika u srednje škole u ukupnoj nakladi od
46.000 primjeraka. Individualnim i grupnim profesionalnim
informiranjem tijekom 2009. godine obuhvaćeno je 30.079
učenika te 5.899 roditelja učenika.
Posebna pozornost u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje
pridaje se učenicima koji imaju otežan pristup tržištu rada,
odnosno učenicima s teškoćama u razvoju i zdravstvenim
teškoćama. Sukladno Odluci o elementima i kriterijima za iz-
bor kandidata za upis u srednje škole Ministarstva znanosti,
obrazovanja i športa, učenici s teškoćama imaju pravo na
direktan upis u srednju školu. Učenici s težim zdravstvenim
smetnjama imaju pravo na ostvarivanje prednosti pri upisu,
što znači da se mogu upisati u odgovarajuću srednju školu
s manjim brojem bodova, i to do deset posto od bodova
najniže rangiranog kandidata na ljestvici poretka učenika koji
su ostvarili pravo upisa u tu školu. Učenici s osobito teškim
zdravstvenim smetnjama mogu se upisati izravno s mišlje-
njem Odsjeka za profesionalno usmjeravanje o najprikladni-
jem izboru programa.
Stručno mišljenje o najprimjerenijem odabiru obrazovanja
rezultat je profesionalnog savjetovanje učenika koje uključuje
timsku obradu (psiholog, liječnik i po potrebi drugi stručnja-
ci). Stručno mišljenje uvažava s jedne strane potrebe tržišta
rada i mogućnosti obrazovanja, a s druge strane individualne
potrebe učenika. U 2009. godini u aktivnosti profesionalnog
savjetovanja ukupno je uključeno 14.813 učenika osnovnih
i srednjih škola, od čega je 5.389 učenika s teškoćama u
razvoju i kroničnim zdravstvenim smetnjama.
S ciljem podizanja razine kvalitete rada s različitim skupi-
nama korisnika među kojima su i osobe s invaliditetom, ti-
jekom 2009. godine u aktivnosti unapređenja kompetencija
uključeni su savjetnici za posredovanje pri zapošljavanju i
savjetnici za profesionalno usmjeravanje Hrvatskoga zavoda
za zapošljavanje.
U 2009. godini provedeno je 28 radionica za unapređenje
kompetencija savjetnika za zapošljavanje (na temu komuni-
kacijskih vještina, timskog rada, motiviranja dugotrajno ne-
zaposlenih osoba itd.) dok su primjerice u Područnoj službi
• radno osposobljavanje, dokvalifikaciju, prekvalifikaciju i
programe za održavanje i usavršavanje radnih i radno-so-
cijalnih vještina i sposobnosti u razdoblju do zapošljavanja.
U Hrvatskom zavodu za zapošljavanje se u rješavanju pro-
blema zapošljavanja osoba s invaliditetom naglasak stavlja
na individualni pristup nezaposlenoj osobi koju profesionalno
informira i savjetuje savjetnik za posredovanje pri zapošlja-
vanju osoba s invaliditetom, posebno educiran u tom po-
dručju. U svim područnim službama Zavoda rade savjetnici
za posredovanje pri zapošljavanju osoba s invaliditetom te
oni u suradnji sa savjetnicima za profesionalno usmjeravanje
obavljaju procjenu radne sposobnosti nezaposlene osobe s
invaliditetom koja uključuje i psihološko-medicinsku obradu.
Svrha procjene preostalih radnih sposobnosti je upućivanje
u adekvatne oblike profesionalne rehabilitacije. Također, ne-
zaposlenim osobama s invaliditetom omogućeno je sudjelo-
vanje i u različitim oblicima grupnog savjetovanja prilagođe-
nim s obzirom na vrstu invalidnosti, čija je svrha poticanje
aktivnog pristupa traženju posla, te ostvarivanje socijalne i
psihološke potpore. Navedeni oblici rada prilagođeni su po-
trebama i mogućnostima osoba s invaliditetom.
Sukladno Zakonu o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljava-
nju osoba s invaliditetom (NN 143/02) Hrvatski zavod za za-
pošljavanje odlučuje o načinu ostvarivanja prava na profesi-
onalnu rehabilitaciju nezaposlenih osoba s invaliditetom, dok
ju organizira i izvodi ustanova za profesionalnu rehabilitaciju,
srednja škola ili druga pravna osoba koja ispunjava uvjete za
osposobljavanje. Profesionalna rehabilitacija je usmjerena
prema što bržem uključivanju osobe s invaliditetom u rad u
zanimanju gdje će postizati najpovoljniji radni učinak s naj-
manjim izgledom da dođe do daljnjeg narušavanja njezinih
preostalih radnih i općih sposobnosti.
Zbog nedostatka potrebne zakonodavne regulative u provo-
đenju profesionalne rehabilitacije i snaženja radnih centara
Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje je pokre-
nuo dva projekta:
1. “Utvrđivanje kriterija i modela za sufinanciranje rada rad-
nog centra od strane Fonda za profesionalnu rehabilita-
ciju i zapošljavanje“
Osobi s invaliditetom koja se na temelju radnih i općih
sposobnosti ne može zaposliti i održati zaposlenje u po-
sebnim uvjetima kod poslodavca ili u zaštitnoj radionici
može se osigurati rad u radnom centru.
Cilj je projekta, da se kroz dvije korisničke institucije
(Udruga za promicanje inkluzije, Zagreb i Zaštitna radio-
nica „URIHO“, Zagreb), koje imaju različite pravne oblike,
a već provode djelatnosti radnog centra, u razdoblju od
6 mjeseci utvrdi na koji način radni centar funkcionira,
te u kolikom omjeru i na koji način Fond treba sudjelova-
ti u financiranju takvog centra. Očekivani rezultati ovog
projekta su:
– kreiranje modela i jasnih kriterija temeljem kojih će
Fond sudjelovati u sufinanciranju radnih centara,
– transparentnost načina sufinanciranja radnih centa-
ra od strane Fonda,
– doprinos postavljanju nedvojbenih kriterija i smjerni-
ca za osnivanje radnih centara,
– stjecanje višeg stupnja samostalnosti, pripreme za
tržište rada te aktivno uključenje osoba s invalidite-
tom u društvenu zajednicu.
2. „Profesionalna rehabilitacija kao metoda integracije oso-
ba s invaliditetom na hrvatskom tržištu rada“
Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba
s invaliditetom je navedeni projekt pokrenuo u suradnji s
Berufliches Bildungs und Rehabilitationszentrum iz Linza
(BBRZ), Republika Austrija, udrugom OSVIT i ustanovom
URIHO. Cilj projekta je razvoj modela profesionalne re-
habilitacije za Hrvatsku, uz uzimanje u obzir individualnih
medicinskih, socijalnih i psiholoških dijagnoza te ekonom-
skih/egzistencijalnih zahtjeva osoba s invaliditetom, kako
bi se time poboljšao ili omogućio njihov pristup tržištu
rada, a orijentiran je, između ostalog, na temeljne po-
stavke hrvatske nacionalne strategije uvođenja aktualnog
sistema profesionalne rehabilitacije prema standardima
Europske unije, sukladno nastojanjima pristupanja Hrvat-
ske Europskoj uniji.
Očekivani rezultati su:
• Izvještaj/analiza aktualne strukture profesionalne re-
habilitacije u Republici Hrvatskoj,
• Predstavljanje (prikaz) razlika u strukturama profe-
P r o f e s i o n a l n a r e h a b i l i t a c i j a o s o b a s i n v a l i d i t e t o m – v r a t a z a p o n o v n i u l a z a k u s v i j e t r a d a
STJEPAN ADANIĆ • Strategija promicanja profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj
1312 Z B O R N I K R A D O V A 6 . M E Đ U N A R O D N O G S T R U Č N O G S K U P A
validitetom, vodeći računa o trenutno iskazanim potrebama
i financijskim sredstvima, koja Fond ima na raspolaganju.
Odluku će Fond i u narednom periodu preispitivati i prilago-
đavati je potrebama poslodavaca na otvorenom tržištu rada.
Mjera 7. Utvrditi modele pri zapošljavanju osoba s invalidite-
tom koje se ne mogu zaposliti na otvorenom tržištu
rada bez podrške (agencije, zadruge, radionice udru-
ga za osobe s invaliditetom, radni asistent) i osigura-
ti mjere provođenja podrške pri zapošljavanju
Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje Izmje-
nama i dopunama Odluke o načinu ostvarivanja poticaja pri
zapošljavanju osoba s invaliditetom (NN 96/09 – stupila na
snagu 4. kolovoza 2009.) omogućio je zaštitnim radionica-
ma da i dalje koriste sredstva Fonda za poticaje u opsegu u
kojem su ih i do sad koristili, i to samo one zaštitne radioni-
ce, odnosno radne jedinice koje su osnovane do stupanja na
snagu ovih izmjena i dopuna Odluke.
Zakonom je stavljen naglasak na zapošljavanje osoba s inva-
liditetom na otvorenom tržištu rada, te su stavljeni u ravno-
pravni položaj i poslodavci na otvorenom tržištu rada i po-
slodavci koji zapošljavaju pod posebnim uvjetima. Time su,
de facto, zaštitne radionice dovedene u nepovoljniji položaj,
prvenstveno jer zapošljavaju daleko veći broj osoba s invalidi-
tetom (preko 51% u odnosu na ukupan broj zaposlenih), i tu
se radi, u većini slučajeva, o daleko težoj vrsti i većem stupnju
invalidnosti, u odnosu na osobe s invaliditetom zaposlene na
otvorenom tržištu rada. Zaštitne radionice su nužno potrebne
hrvatskom tržištu rada, posebno iz dva vrlo važna razloga:
– određeni broj osoba s invaliditetom, obzirom na svoj in-
validitet ne može ostvariti zapošljavanje na otvorenom
tržištu rada;
– određenom broju osoba s invaliditetom, prije uključivanja
na otvoreno tržište rada, potrebno je pružiti potreban
trening, vještine i podršku kroz zaštitno zapošljavanje.
Obzirom na smanjena proračunska sredstva Fonda, u 2009.
godini nije postojala mogućnost za izdvajanje sredstva za
Program održavanja zaposlenosti u zaštitnim radionicama,
te je stoga bilo potrebno osnaživati zaštitne radionice na
način da se restrikcije ne odnose na njih. Naravno, tu je
mogućnost bilo potrebno ograničiti samo na one zaštitne
radionice, odnosno radne jedinice koje su osnovane do stu-
panja izmjena i dopuna Odluke na snagu (4. kolovoza 2009.).
Za sve zaštitne radionice, odnosno radne jedinice osnovane
nakon donošenja Odluke, Fond će odlučiti da li mogu ući u
„povlašteni“ položaj, s obzirom na financijska sredstva s ko-
jima će u tom trenutku raspolagati.
Mjera 8. Poticati dodjelu državnih poticaja gospodarskim su-
bjektima koji zapošljavaju osobe s invaliditetom
Fond je u 2009. godini kontinuirano nastavio s isplatom po-
ticaja poslodavcima za zapošljavanje i održavanje zaposleno-
sti osoba s invaliditetom, a to su:
– novčani poticaji (povrat doprinosa za osnovno zdravstve-
no osiguranje i doprinosa za zapošljavanje);
– sufinanciranje razlike smanjenog radnog učinka osoba s
invaliditetom;
– sufinanciranje troškova osobnog asistenta za osobe s
invaliditetom;
– jednokratna davanja za obrazovanje zaposlenih i nezapo-
slenih osoba s invaliditetom;
– prilagodba radnog mjesta osoba s invaliditetom;
– prilagodba uvjeta rada osoba s invaliditetom;
– sufinanciranje dijela kamate za alate, strojeve i opremu,
kupljene kreditnim sredstvima, a na kojima rade osobe s
invaliditetom;
– sufinanciranje troška radnog terapeuta za osobe s inva-
liditetom.
Ukupan broj zaprimljenih i obrađenih zahtjeva za navedene
poticaje u 2009. godini bio je 2035.
Za navedene namjene u 2009. godini Fond je isplatio
40.660.840,00 kuna. Na ovaj način isplaćeni poticaji u
2009. godini po pojedinim namjenama bili su:
1. 26.122.343,58 kuna ili 64,24 % za povrat doprinosa za
osnovno zdravstveno osiguranje i zapošljavanje osoba s
invaliditetom (391 poslodavaca za 2.437 osoba s invali-
ditetom),
2. 875.311,74 kuna ili 2,15% za prilagodbu radnih mjesta
osobama s invaliditetom kod 7 poslodavca,
Gospić i Područnoj službi Krapina organizirane radionice na
temu rada savjetnika za zapošljavanje osoba s invaliditetom.
U navedena stručna usavršavanja uključena su 403 savjet-
nika za zapošljavanje.
Tijekom 2009. godine oko 70 savjetnika za profesionalno
usmjeravanje Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje sudjelova-
lo je u različitim edukacijama, seminarima i konferencijama
u cilju profesionalnog usavršavanja.
Tijekom 2009. godine 157 osoba s invaliditetom bilo je
uključeno u neke od oblika obrazovanja. Točnije, putem mje-
ra aktivne politike zapošljavanja u obrazovanje prema potre-
bama tržišta rada u 2009. godini uključene su 23 osobe s
invaliditetom dok je u programe javnih radova uključeno 107
osoba s invaliditetom. Osim putem mjera iz Nacionalnog
programa za poticanje zapošljavanja, tijekom 2009. godine
27 osoba je upućeno u obrazovne programe putem lokalnih
partnerstva.
Mjera 5. Provoditi senzibilizaciju poslodavaca te ih poticati
na zapošljavanje osoba s invaliditetom
Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s
invaliditetom u suradnji s UNDP-om i portalom MojPosao,
provodi projekt nagrade „Poslodavac godine za osobe s inva-
liditetom“ koji je pokrenut 2007. godine u sklopu UNDP-ovog
projekta Pravo na život u zajednici: Socijalna uključenost i
osobe s invaliditetom. U 2009. godini Fond je preuzeo aktiv-
niju ulogu, te je bio organizator i provoditelj svih projektnih
aktivnosti. Partneri u projektu su Hrvatski zavod za zapošlja-
vanje, Delegacija Europske komisije u Hrvatskoj, Hrvatska
udruga poslodavaca, Hrvatska obrtnička komora, Zajednica
saveza osoba s invaliditetom Hrvatske, Hrvatski savez udru-
ga tjelesnih invalida i Udruga za promicanje Inkluzije.
Glavni cilj nagrade je isticanje poslodavaca s pozitivnim prak-
sama i iskustvima u zapošljavanju osoba s invaliditetom. Na-
grada utječe na podizanje društvene svijesti naše zajednice
naglašavanjem pozitivnih primjera iz hrvatske prakse prema
osobama s invaliditetom.
Nagrada se dodjeljuje za tri grupe poslodavaca postavljenih
radi uvažavanja posebnih zakonskih obaveza i praksi poslo-
vanja: javna poduzeća; mala i srednja poduzeća; te velika
poduzeća.
Samu nagradu, skulpturu pod nazivom „Razgovor“, koja je
uručena nagrađenim poslodavcima, izradila je, i ove godine,
osoba s invaliditetom, gluhoslijepa kiparica Sanja Fališevac.
Dobitnici nagrade za Poslodavca godine za osobe s invalidi-
tetom za 2009. godinu su:
1. kategorija javna poduzeća – Srednja strukovna škola, Va-
raždin
2. kategorija velika poduzeća – Zvijezda d.d., Zagreb
3. kategorija mala i srednja poduzeća – Zlatne ruke, Pula
Fond također veliku pažnju posvećuje informiranju poslo-
davaca o mogućnostima i uvjetima zapošljavanja osoba s
invaliditetom te tako kontinuirano informira poslodavce o po-
ticajima pri zapošljavanju osoba s invaliditetom kroz sljedeće
aktivnosti:
1. tiskanje materijala o poticajima Fonda (500 kom)
2. tiskanje brošure o Fondu (1000 kom)
3. sudjelovanje u specijaliziranim televizijskim i radio emisi-
jama (10 puta)
4. sudjelovanje na stručnim skupovima o zapošljavanju oso-
ba s invaliditetom (9 održanih prezentacija)
5. sudjelovanje na Sajmu poslova u Zagrebu u organizaciji
Hrvatskog zavoda za zapošljavanje
6. sudjelovanje na Danu karijera u Zagrebu u organizaciji
portala MojPosao
7. objava stručnog članka u časopisu Računovodstvo i fi-
nancije
8. individualne konzultacije s poslodavcima (1567 obavlje-
nih konzultacija)
Mjera 6. Osigurati učinkovite mjere za poticanje samozapo-šljavanja, odgovarajućih oblika zapošljavanja i za-državanja zaposlenja osoba s invaliditetom na svim razinama
Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba
s invaliditetom kontinuirano preispituje Odluku o načinu
ostvarivanja poticaja, nastojeći ju učiniti što dostupnijom
poslodavcima i samim osobama s invaliditetom koje se sa-
mozapošljavaju i poslodavcima koji zapošljavaju osobe s in-
P r o f e s i o n a l n a r e h a b i l i t a c i j a o s o b a s i n v a l i d i t e t o m – v r a t a z a p o n o v n i u l a z a k u s v i j e t r a d a
STJEPAN ADANIĆ • Strategija promicanja profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj
1514 Z B O R N I K R A D O V A 6 . M E Đ U N A R O D N O G S T R U Č N O G S K U P A
raždin, Nova Gradiška, Ogulin, Pula, Koprivnica, Poreč, Vodi-
ce, Labin, Garešnica, Križevci, Slatina, Metković, Biograd na
moru, općine Nedelišće, Veliko Trojstvo i Pitomača te Karlo-
vačka, Ličko-senjska, Krapinsko-zagorska, Šibensko-kninska,
Bjelovarsko-bilogorska županija i Virovitičko-podravska župa-
nija. Provedbom programa pristupačnosti javnim objektima
Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidar-
nosti pridonosi boljoj uključenosti osoba s invaliditetom u
život zajednice, a time i mogućnosti zapošljavanja u javnim
ustanovama.
Vrijedno je naglasiti i program osiguravanja osobnog asi-
stenta osobama s najtežom vrstom i stupnjem invaliditeta
u koji je u proteklom razdoblju uključeno 338 korisnika, a
tijekom 2010. godine broj uključenih bit će znatno povećan.
Za osobe s najtežom vrstom i stupnjem invaliditeta ovo je
jedina mogućnost povratka na tržište rada o čemu svjedoče
korisnici usluge kao što je pravobraniteljica za osobe s inva-
liditetom i mnogi drugi.
Zaključak
Iako svjesni svih indikatora otežanog zapošljavanja osoba s
invaliditetom kao što su suficitarnost stečenih zvanja, niža
formalna razina obrazovanja u odnosu na ostatak populacije,
nedostatak radnog iskustva i dugotrajna nezaposlenost duž-
ni smo voditi računa o pravu osoba s invaliditetom na rad i
zapošljavanje kao jednom od temeljnih ljudskih prava. Vodeći
se idejom da nijedno društvo nije tako bogato da bi se mo-
glo odreći doprinosa što ga svojim radom mogu dati osobe
s invaliditetom dužni smo upozoriti da: zaposlene osobe s
invaliditetom imaju bolju sliku o sebi i više samopoštovanja
i samopouzdanja u odnosu na nezaposlene; društveno su
aktivnije; prilagodljivije su na promjene; kompetentnije su u
svakodnevnom osobnom životu; ekonomski su superiornije
i neovisnije o socijalnim davanjima. Negativan stav društva
prema osobama s invaliditetom najveća je zapreka njihovom
zapošljavanju, a naša je zadaća da ga sustavno i kontinuira-
no mijenjamo.
Izvori podataka:
1. Izvješće o provedbi mjera Nacionalne strategije izjedna-
čavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom od 2007.
do 2015. u 2009. godini
2. „Zapošljivost nezaposlenih osoba s invaliditetom istraži-
vanje“, nakladnik UNDP 2008. godine
3. 7.134.177,58 kuna ili 17,54% za smanjeni radni učinak
osoba s invaliditetom zaposlenih kod 70 poslodavaca,
4. 5.007.492,61 kuna ili 12,32% za sufinanciranje osob-
nog asistenta osobe s invaliditetom za kojim ima potrebu
88 poslodavaca,
5. 200.225,86 kuna ili 0,49% za subvencioniranje kamata na
kreditna sredstva namijenjena kupnji opreme, alata i pribo-
ra potrebnog za samozapošljavanje odnosno zapošljavanje
osobe s invaliditetom koje je zatražilo 53 poslodavaca,
6. 135.361,20 kuna ili 0,33% za obrazovanje zaposlenih
i nezaposlenih osoba s invaliditetom za koje je iskazalo
potrebu 9 poslodavaca,
7. 605.927,43 kune ili 1,49% za sufinanciranje troškova
radnog terapeuta osobe s invaliditetom koji poticaj je ko-
ristilo 37 poslodavaca,
8. 580.000,00 kuna za održavanje zaposlenosti u zaštit-
nim radionicama.
Broj poslodavaca kojima su isplaćeni poticaji u 2009. godini
je 391.
Broj osoba s invaliditetom za koje su isplaćeni poticaji u
2009. godini je 2437.
Za održavanje zaposlenosti u zaštitnim radionicama utroše-
no je dodatnih 580.000,00 kuna.
Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidar-
nosti u svrhu poboljšanja kvalitete života osoba s invalidite-
tom na svim razinama pa tako i na području poticanja zapo-
šljavanja osoba s invaliditetom provodi različite programe od
kojih je potrebno naglasiti sljedeće:
Uvidom u dostavljena izvješća u proteklom razdoblju, kao
koordinator provedbe i tijelo zaduženo za izradu objedinje-
nog Izvješća o provedbi Nacionalne strategije izjednačavanja
mogućnosti za osobe s invaliditetom od 2007. do 2015.
godine za Vladu Republike Hrvatske, Ministarstvo je identi-
ficiralo niz nedostatka u provedbi i izvješćivanju te je pokre-
nulo proces unaprjeđivanja provedbe, praćenja i izvješćivanja
o provedbi Nacionalne strategije te njezina vrednovanja. U
svrhu unaprjeđenja provedbe mjera Nacionalne strategije na
području Republike Hrvatske, Ministarstvo obitelji, branite-
lja i međugeneracijske solidarnosti, u suradnji s Programom
Ujedinjenih naroda za razvoj u Hrvatskoj provodi projekt
„Podrška u primjeni mehanizama praćenja i evaluacije mjera
Nacionalne strategije izjednačavanja mogućnosti za osobe
s invaliditetom od 2007. do 2015. godine“ te je u okviru
projekta učinjeno sljedeće:
• izrađena je analiza Nacionalne strategije kojom su iden-
tificirani izazovi;
• proveden je Upitnik namijenjen jedinicama područne (re-
gionalne) samouprave s ciljem prikupljanja podataka o
provođenju Nacionalne strategije analizom kojeg je utvr-
đena nedovoljna vertikalna i horizontalna koordinacija u
provedbi i nedovoljna raspoloživost relevantnih podataka
o provedbi;
• proveden je Upitnik namijenjen članovima Povjerenstva
Vlade Republike Hrvatske za osobe s invaliditetom ko-
jim se procjenjivalo zadovoljstvo članova Povjerenstva
napretkom provedbe mjera, a iz kojeg je vidljivo da 75%
članova smatra da su potrebna unapređenja provedbe;
• izrađen je Okvir za praćenje provedbe Nacionalne strategije;
• izrađeni su Obrasci za izvješćivanje na svim razinama
(nositelji mjera, jedinice lokalne i područne (regionalne)
samouprave;
• održano je devet edukativnih radionica kojima su obu-
hvaćeni svi nositelji i sunositelji mjera, jedinice lokalne,
područne (regionalne) samouprave (sve županije i veći
gradovi) i predstavnici udruga osoba s invaliditetom.
U svrhu kvalitetne provedbe Nacionalne strategije od vrlo
velikog značaja je donošenje strategija u jedinicama lokalne i
područne (regionalne) samouprave, njihovo kvalitetno provo-
đenje, praćenje provedbe, izvješćivanje o provedbi i vredno-
vanje provedenih aktivnosti.
Provedbom projekta „Zajedno za pristupačnu Hrvatsku“, koji
je započeo 2004. godine potpisivanjem Povelje o realizaciji
navedenog programa na Međunarodni dan osoba s invalidi-
tetom 3. prosinca u Vukovaru, u proteklom razdoblju uklju-
čena su 34 hrvatska grada, 3 općine i 6 županija. U projekt
pristupačnosti uključeni su gradovi: Beli Manastir, Belišće,
Donji Miholjac, Đurđevac, Novska, Slatina, Valpovo, Virovi-
tica, Vukovar, Pakrac, Vinkovci, Sisak, Split, Slavonski Brod,
Zadar, Dubrovnik, Osijek, Knin, Krapina, Opatija, Požega, Va-
P r o f e s i o n a l n a r e h a b i l i t a c i j a o s o b a s i n v a l i d i t e t o m – v r a t a z a p o n o v n i u l a z a k u s v i j e t r a d a 1716 Z B O R N I K R A D O V A 6 . M E Đ U N A R O D N O G S T R U Č N O G S K U P A
I. Potreba za povećanjem zapošljavanja osoba s invaliditetom
Svakom je čovjeku važno biti zaposlen i to ne samo radi eko-
nomskih razloga. Zaposlenje je također najučinkovitiji način
promicanja socijalne uključenosti osobe. No, ovdje dolazi-
mo do još jednog značajnog razloga. Gotovo sve europske
zemlje uskoro će se suočiti sa smanjenjem broja radno
sposobnog stanovništva radi demografskih promjena. Sad
postaje važnije no ikad osigurati da sve skupine stanovništva
dobiju pravu priliku zaigrati produktivnu ulogu u društvu. U
jednu od tih skupina spadaju osobe s invaliditetom.
Konvencija UN-a o pravima osoba s invaliditetom stupila je
na snagu 3. svibnja 2008. godine. Svih 27 država članica
te Europske Zajednice potpisale su Konvenciju. Konvencija
predstavlja pravno obvezujući instrument za zaštitu ljudskih
prava. Jednom kada je stupila na snagu, Konvencija obvezuje
stranke, bilo Europsku zajednicu ili pojedinačne države čla-
nice, da poduzmu zaštitne mjere protiv diskriminacije te da
osobama s invaliditetom prilagode određena područja; po-
put obrazovanja, zdravstvene službe, zapošljavanja, socijal-
ne zaštite, državnog stambenog smještaja, kulture, sporta,
itd. Nekoliko je članaka iz Konvencije bitno za ovu Konferen-
ciju. Spomenut ću dva članka:
Prema članku 26. (Osposobljavanje i rehabilitacija) države
stranke će poduzeti djelotvorne i prikladne mjere...kako
bi omogućile osobama s invaliditetom stjecanje i održa-
Integracija osoba s invaliditetom na tržište rada*
JOHAN TEN GEUZENDAM
direktor Odjela za integraciju osoba s invaliditetom u Općoj upravi za zapošljavanje,
socijalna pitanja i jednake mogućnosti pri Europskoj komisiji
Nizozemska
vanje najveće moguće neovisnosti...i profesionalnu spo-
sobnost...
Prema članku 27. (Rad i zapošljavanje) države stranke pri-
znaju pravo na rad osobama s invaliditetom na ravnopravnoj
osnovi s drugima; ovo uključuje pravo na mogućnost zarađi-
vanja za život od rada koji je slobodno odabran ili prihvaćen
na tržištu rada i u radnom okruženju koje je otvoreno, uklju-
čujuće i dostupno osobama s invaliditetom.
Za sve potpisnike, provođenje Konvencije UN-a mora biti
integralni dio razvoja usklađenih politika koje objedinjuju po-
jam invaliditeta u svim pripadajućim instrumentima i koje se
temelje na ljudskim pravima, čime se osobama s invalidite-
tom osigurava sveobuhvatna socijalna uključenost i jednake
mogućnosti.
Ključni izazovi s kojima se suočavaju države članice EU, s
obzirom na politiku prema osobama s invaliditetom su niske
stope zaposlenosti, velika ovisnost o naknadama, velika po-
trošnja i povećanje javnih troškova na naknade za bolesti i/
ili invaliditet, kao i rizik od siromaštva koji je u porastu kod
osoba s invaliditetom. Trenutno je zaposleno najviše 50%
osoba s invaliditetom u usporedbi sa 68% osoba bez invali-
diteta. Stopa neaktivnosti osoba s invaliditetom dvostruka je
u usporedbi sa stopom neaktivnosti osoba bez invaliditeta.
Samo 15.9% zaposlenih osoba s invaliditetom ima na ras-
polaganju neki oblik pomoći pri radu. Istovremeno, 43.7%
ispitanika vjeruje da bi mogli raditi ukoliko im se omogući od-
* Rad je objavljen 2008. godine u Zborniku radova sa simpozija “Obrazovanje i zapošljavanje osoba s invaliditetom: iskustva, novi smjerovi” u organizaciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje
P r o f e s i o n a l n a r e h a b i l i t a c i j a o s o b a s i n v a l i d i t e t o m – v r a t a z a p o n o v n i u l a z a k u s v i j e t r a d a 1918 Z B O R N I K R A D O V A 6 . M E Đ U N A R O D N O G S T R U Č N O G S K U P A
JOHAN TEN GEUZENDAM • Integracija osoba s invaliditetom na tržište rada
kraja njihove karijere, već imati mogućnost napredovanja
kao i ostali zaposlenici.
Države članice EU koriste različite definicije zapošljavanja uz
potporu, ne koriste uvijek iste korake/usluge dok se njihova
sredstva financiranja mogu uvelike razlikovati.
Također postoje srodni pojmovi/pristupi koji mogu zbuniti:
zapošljavanje uz potporu razlikuje se od zaštićenog zapo-
šljavanja koje se odvija u zaštićenom okruženju, dok je za-
pošljavanje uz potporu vezano uz otvoreno tržište rada. No,
tijekom proteklih godina predmet diskusija i ispitivanja bile
su `posredničke` mjere poput `podrške prilikom zapošlja-
vanja` s mogućnošću povratka u zaštićeno zapošljavanje i
prijelazne mjere od zaštićenog k otvorenom zapošljavanju,
često u okvirima pokušaja reduciranja zaštićenog zapošlja-
vanja. Poduzeća i pružatelji usluga zajedno su sudjelovali
u tome.
III. Europski okvir zapošljavanju uz potporu
Zapošljavanje uz potporu jedan je od prioritete Akcijskog
plana za osobe s invaliditetom 2008-2009.: poticati za-
pošljavanje uz potporu i pružiti pomoć kako bi odgovarajući
programi ostvarili svoj puni potencijal. Cilj je 1) povećati
i poboljšati zapošljavanje uz potporu u državama članaica-
ma, uključujući one u Programima za nacionalnu reformu,
uvođenjem EU smjernica za zapošljavanje, te 2) poboljšati
status zaposlenosti osoba s invaliditetom na otvorenom tr-
žištu rada.
Prvi prioritet u Smjernicama za zapošljavanje, „Privlačenje
više ljudi na tržištu rada, povećanje radne snage i dovođe-
nje i modernizacija sustava socijalne zaštite“, obuhvaća tri
smjernice. Dijelovi smjernica koji su posebice važni navedeni
su u sljedećem tekstu:
Smjernica br. 18: Promicati pristup cjeloživotnog rada putem:
• potpore za aktivno starenje, uključujući prikladne rad-
ne uvjete, poboljšani (profesionalni) zdravstveni status
i odgovarajuće poticaje na poslu i odvraćanje od ranog
odlaska u mirovinu.
• Moderni sustavi socijalne zaštite, uključujući mirovine
i zdravstvenu skrb – pobrinujti se za njihovu društve-
nu opravdanost, financijsku održivost i spremnost na
promjenjive potrebe, kako bi se pružila podrška sudjelo-
vanja i boljem zadržavanju u zapošljavanju i duljem rad-
nom vijeku.
Smjernica br. 19: osigurati uključiva tržišta rada, povećati
privlačnost posla i osigurati da se posao isplati osobama koje
traže posao, uključujući osobe s invaliditetom i neaktivne
osobe, putem:
• Aktivnih i preventivnih mjera na tržištu rada uključujući
rano prepoznavanje potreba, pomoć u traženju posla,
vođenje i usavršavanje kao dio osobnih akcijskih pla-
nova, priprema potrebnih socijalnih službi kako bi se
pružila potpora za uključivanje onih osoba koje su naj-
udaljenije od tržišta rada i doprinijeti u iskorjenjivanju
siromaštva.
• Redoviti pregled poticaja i nepoticaja koji rezultiraju iz
poreznih i beneficijskih sustava, uključujući upravljanje i
uvjetovanost naknada i značajno smanjenje visokih gra-
ničnih efektivnih poreznih stopa, osobito za one osobe s
niskim prihodima, dok se osiguravaju odgovarajuće razi-
ne socijalne zaštite.
• Razvoj novih izvora radnih mjesta u službama za pojedin-
ce i tvrtke, osobito na lokalnoj razini.
Smjernica br. 20: Poboljšati usklađivanje potreba na tržištu
rada putem:
• Modernizacije i jačanja ustanova na tržištu rada, pogo-
tovo službi za zapošljavanje, također s namjerom osi-
guranja veće transparentnosti zapošljavanja i prilika za
usavršavanje na državnoj i europskoj razini.
U drugom prioritetu Smjernica za zapošljavanje „Prila-
godljivost radnika i poduzeća“, smjernica 21. sadrži po-
sebno važne dijelove koji se odnose na zapošljavanje uz
potporu:
Smjernica 21: Promicati fleksibilnost u kombinaciji sa sigur-
nošću zapošljavanja i smanjiti segmentaciju tržišta rada, s
posebnom pažnjom na ulozi društvenih partnera, putem:
• Prilagođavanja zakona o zapošljavanju, pregledom razli-
čitih ugovornih aranžmana i sporazuma o radnom vre-
menu tamo gdje je to potrebno:
govarajuća pomoć. Ove činjenice dobro su poznate i dovele
su do promicanja dostupnosti tržišta rada kao jednog od pri-
oriteta Akcijskog plana Europske unije za osobe s invalidite-
tom 2008.-2009. Plan zagovara sveobuhvatni pristup kako
bi se povećala stopa zapošljivosti osoba s invaliditetom i to
kombiniranjem fleksibilnih programa zapošljavanja, zapošlja-
vanja uz potporu i aktivnog uključivanja s pozitivnim mjerama
koje nadopunjuje postojeće europske antidiskriminacijske
zakone. U skladu s Priopćenjem o „fleksigurnosti“, Komisija
istražuje mogućnosti za osobe s invaliditetom unutar općih
okvira pojačane fleksibilnosti na tržištu rada u kombinaciji sa
sigurnošću kako bi se povećalo i održavalo zapošljavanje tih
osoba.
• tipični smjerovi modela „fleksibilnost“ uključivali bi sljede-
će:
• fleksibilne i pouzdane ugovore o radu,
• rad s nepunim radnim vremenom i na određeno vrijeme,
• aktivne politike tržišta rada,
• opsežne cjeloživotne strategije učenja,
• moderne sustave socijalne zaštite koji osiguravaju pri-
mjerenu dohodovnu podršku tijekom razdoblja nezapo-
slenosti.
Programi zadržavanja zaposlenja koji sprječavaju rani izlazak
s tržišta zaposlenih i usmjeravanje prema reformi financij-
skih naknada za zamjenu dohotka (naknade za osobe s inva-
liditetom) također igraju važnu ulogu.
Danas se želim usredotočiti na načine pružanja podrške nji-
hovom zapošljavanju.
II. Zapošljavanje uz potporu
Što to znači?
Europska unija za zapošljavanje uz potporu (EUSE) predlaže
definicuju koja je, po svemu sudeći, opće prihvaćena: „pru-
žanje potpore osobama s invaliditetom ili ostalim skupinama
s posebnim potrebama kako bi se osiguralo i održavalo pla-
ćeno zapošljavanje na otvorenom tržištu rada“.
Uključuje ključne elemente potpore, plaćenog zapošljavanja i
otvorenog tržišta rada.
Ovo također znači da je zapošljavanje uz potporu proces koji
sadrži različite faze:
1. angažman: početno promicanje usluge kako bi se odredili
kandidati i uključili u proces. Kroz ovaj proces kandidati-
ma se pomaže da sami donesu odluku žele li sudjelovati
u takvom zapošljavanju i da li žele to učiniti koristeći ras-
položive usluge Zavoda. Ovo također znači da u konačnici
određeni kandidat mora biti voljan raditi i mora biti moti-
viran započeti proces i biti u njemu uspješan.
2. profesionalno profiliranje: izrada osobnog i odgovara-
jućeg profila koji sadrži podatke korisne za poslodavca
ključna je za nalaženje odgovarajućeg posla. Ovo također
znači pružanje pomoći kandidatima u određivanju njihovih
vještina i sklonosti za posao. Određuju se sposobnosti
kao i potrebe za daljnjim usavršavanjem. Pristup mora
uvijek biti usmjeren na klijenta. Osobama se mora po-
moći u razvoju osobnih profesionalnih ciljeva i značajnih i
realnih planova za razvoj karijere.
3. pronalaženje posla: učinkovito usklađivanje profila i od-
govarajućeg posla, pronalaženje pravog poslodavca.
Stručnjaci moraju biti u mogućnosti pružiti širok raspon
učinkovitih načina pronalaska posla i promotivne tehni-
ke (poput formalnog i neformalnog pronalaženja posla,
mogćnost komuniciranja s poslodavcima na odgovarajući
način, pomoć oko dogovaranja uvjeta i ugovora, itd.) Važ-
no je da je visina plaće istovjetna vrijednosti posla.
4. angažman poslodavca: bliska suradnja s poslodavcem,
osigurati da je on/ona motiviran i uvjeren da osiguravanje
primjerenog posla osobi s invaliditetom može biti situaci-
ja od koje oboje mogu imati koristi. Razgovori s poslodav-
cem i osobom koja traži posao o potrebnim vještinama/
iskustvu, kulturi na radnome mjestu, radnim satima, do-
stupnoj podršci, pitanjima vezanim uz dostupnost, vođe-
nje i savjetovanje poslodavaca glede pravnih pitanja, itd.
5. potpora na poslu/izvan posla: osigurati da se provodi in-
tegracija na poslu i radnom mjestu, prevladati prepreke
i kretati se prema neovisnosti novog radnika na poslu
za koji prima plaću na otvorenom tržištu rada. U ovoj
zadnjoj fazi, pozornost se također može dati mogućno-
stima za napredovanje u karijeri osoba s invaliditetom.
One ne bi trebale ostati zauvijek na istome mjestu do
P r o f e s i o n a l n a r e h a b i l i t a c i j a o s o b a s i n v a l i d i t e t o m – v r a t a z a p o n o v n i u l a z a k u s v i j e t r a d a 2120 Z B O R N I K R A D O V A 6 . M E Đ U N A R O D N O G S T R U Č N O G S K U P A
JOHAN TEN GEUZENDAM • Integracija osoba s invaliditetom na tržište rada
• Mjere za neposredno kreiranje radnih mjesta (u pravi-
lu su to programi javnih radova) mogu stvoriti značajne
negativne učinke na trajno zapošljavanje na primarnom
tržištu rada i stoga im se ne bi smjelo davati prednost.
Učinkovite strategije aktivacije
Proteklih godina države članice EU uvele su opsežne stra-
tegije aktivacije. Reforme su usmjerene prema povećavanju
učinkovitosti aktivnih politika tržišta rada radije nego prema
povećanju potrošnje na aktivne politike tržišta rada4.
Učinkovita strategija aktivacije uključuje reforme u nizu me-đusobno povezanih područja:
• Prošireni postupci u posredovanju pri zapošljavanju. Određeni broj država uveo je profiliranje, iscrpne inter-vjue i/ili individualne akcijske planove (obvezni u većini
država članica), s ciljem pružanja odgovarajuće kombi-
nacije savjetovanja, usavršavanja i ostalih aktivnih mje-
ra kako bi se pružila pomoć tražiteljima zaposlenja pri
brzom povratku na nesubvencionirani rad. Prilagođena pomoć s intenzivnom podrškom osobama koje su dugo-
ročno nezaposlene kao i ostalim ranjivim skupinama ta-
kođer je još jedna široko korištena mjera. Zapošljavanje
uz potporu uklapa se u ovaj kontekst.
• Veći naglasak na ispitivanje i praćenje dostupnosti po-sla. Više država članica uvelo je strože nametnute uvje-te pri traženju zaposlenja, često u kombinaciji s češćim i intenzivnijim kontaktima s javnom službom za zapo-
šljavanje. Ostale države počele su pojačano koristiti
aktivne politike tržišta rada kao oblik ispitivanja dostu-pnosti posla.
• Učinkovitije upravvljanje aktivnostima službi za zapošlja-vanje. Pojačana svijest o važnosti užeg povezivanja ak-
tivnih politika tržišta rada i zahtjeva raspoloživih radnih
mjesta radi primanja naknada za nezaposlene, potaknu-
la je više država članica da poboljšaju suradnju između
ureda koji upravljanju različitim naknadama i posredo-
vanjem pri zapošljavanju, dok su ih ostale u potpunosti
integrirale.
• Kvazi-tržište za službe za zapošljavanje. Kako bi se poveća-
la učinkovitost zapošljavanja, neke zemlje OECD-a (primje-
rice Australija) uvele su jasne pokazatelje rezultata rada
službi za posredovanje pri zapošljavanju pritom, „ekster-nalizirajući“ (koristeći usluge vanjskih suradnika) većinu
njihovih programa tržišta rada. To je dovelo do bolje djelo-
tvornosti u radu službi za zapošljavanje. U zadnje vrijeme,
neke države članice, posebice Nizozemska, također su
uključene u sklapanje ugovora za određene vrste usluga,
ali i mjere politika tržišta rada koje nude neki vanjski su-
radnici. Mora se još provjeriti do koje mjere to utječe na
zapošljavanje uz potporu u državama članicama.
Svrha strategije aktivacije jest ohrabriti osobe koje traže za-
poslenje da postanu aktivnije u svojim naporima pri traženju
posla, omogućavajući im podršku prilikom traženja posla, i
zahtijevajući redoviti kontakt sa službama za zapošljavanje,
kao i obvezno sudjelovanje u programima nakon određenog
razdoblja nezaposlenosti.
V. Ocjena rezultata rada javnih službi za zapošljavanje
Kako bi strategije aktivacije polučile uspjeh, potrebno je pratiti
rezultate rada službi za zapošljavanje i njima upravljati. Ključ-
na su pitanja kako se ocjenjuje i prate zapošljavanje uz potporu
i njegovo uzajamno djelovanje s ostalim službama i mjerama
u državama članicama EU. Komisija će preispitati ova pitanja
zajedno s rukovoditeljima mreže javnih službi za zapošljavanje
u EU. Ostala relevantna pitanja o kojima će se diskutirati s jav-
nom službom za zapošljavanje u ovome kontekstu su slijedeća:
• Postoji li pristup javnim službama za zapošljavanje i ak-
tivnoj politici tržišta rada za sve nezaposlene (bez obzi-
ra na njihovu podobnost za naknade ili prethodno radno
iskustvo) ali i neaktivne osobe;
• Jesu li pojedinci mobilizirani za aktivno traženje posla
i usavršavanje, posebice putem „Individualnih akcijskih
planova?“ Je li zapošljavanje uz potporu integrirano u
neki od tih akcijskih planova?
4 Politike tržišta rada (LMP) predstavljaju javne intervencije na tržištu rada koje ciljaju na određene skupine. Razlikuju se od općih politika zapošljavanja (koje ne ciljaju na određenu grupu) Politike tržišta rada mogu se svrstati u aktivne ili pasivne mjere.
• Razvoja i širenja inovativnih i prilagodljivih oblika organi-
zacije rada, s namjerom razvoja kvalitete i učinkovitosti
na poslu, uključujući zaštitu i zdravlje na radu.
• Podržavanja prijelaza u profesionalnom statusu, uključu-
jući usavršavanje, samozapošljavanje, osnivanje djelat-
nosti i prostornu pokretljivost.
Zapošljavanje uz potporu predstavlja metodu. Više država
članica koristi ga kao mjeru aktivne politike tržišta rada
(ALMP). Ona se koristi zajedno s pružanjem pomoći pri tra-
ženju zaposlenja i programima aktivacije. To je također veza-
no uz `bolje usklađivanje`, mjere politike s ciljem poboljšanja
usklađivanja ponude i potražnje na tržištu rada. Izazov pred-
stavlja pružanje primjerene edukacije osoblju u službama za
zapošljavanje kako bi mogli pružati usluge klijentima.
Zapošljavanje uz potporu može se također koristiti u okvi-
ru pokušaja reduciranja broja ljudi koji žive od naknada.
Neki programi za osobe s invaliditetom smanjili su poticaje
za sudjelovanje na tržištu rada koji su često povezani s
takozvanom „zamkom beneficija“ i sa strogošću sustava.
Uvodi se nova novčana pomoć za zapošljavanje i potporu,
uključujući i zapošljavanje uz potporu, što od zainteresira-
nih osoba nesposobnih za rad zahtijeva aktivnu suradnju
sa savjetnicima za zapošljavanje i stvaranje putova koji bi
olakšali prijelaz od statusa neaktivnosti na radno mjesto.
Dakako, ovakav pristup također zahtijeva dostupnost pri-
mjerenih ponuda za posao osobama s invaliditetom. Ovo
predstavlja još jedan izazov za (javne) službe za zapošlja-
vanje.
Osim konteksta Smjernica za zapošljavanje, Komisija će ta-
kođer nastaviti olakšavati zapošljavanje uz potporu putem
pojednostavljenih pravila Komisije za pomoć državi1 i pro-
movirati aktivnu politiku uključivanja osoba s posebnim po-
trebama, uključujući osobe s invaliditetom, što nadopunjuje
vezu s tržištem rada s primjerenom dohodovnom podrškom
i pristupom kvalitetnim socijalnim službama2.
IV. Zapošljavanje uz potporu kao dio aktivnih politika tržišta rada
Cilj aktivne politike tržišta rada (ALMP)3 je aktivirati nezapo-
slene osobe i poboljšati izglede za stvaranje dohotka nezapo-
slenim osobama/skupinama kojima je teško ući na tržište rada
i koje predstavljaju značajnu radnu snagu. Za razliku od toga,
pasivne politike tržišta rada pružaju dohodovnu potporu neza-
poslenim osobama ili ranim umirovljenicima. Dobro osmišlje-
ne i ciljane aktivne politike pomažu u poboljšanju kvalitete pro-
cesa „usklađivanja“ na tržištu rada, povećavaju produktivnost
i omogućuju nezaposlenim osobama kontakt s tržištem rada.
Ključne mjere politike i njihova važnost u zapošljavanju osoba
s invaliditetom uz potporu su sljedeće:
• Pomoć u traženju zaposlenja i programi aktivacije imaju
pozitivan učinak na prijelaz sa sustava socijalne skrbi na
radno mjesto, te ukoliko su dobro usklađene s usavrša-
vanjem, mogu imati važne motivacijske učinke na tra-
žitelje posla, usađivanjem „kulture uzajamnih obveza“.
(Osoba ima pravo na kvalitetno savjetovanje od strane
javnih službi za zapošljavanje, ali također mora pokazati
proaktivnost. U suprotnom može se suočiti sa sankci-
jama). Zapošljavanje uz potporu može se koristiti kao
metoda kojom bi se to ostvarilo.
• Mjere (ponovnog) osposobljavanja za tržište rada najče-
šće se koriste. U kontekstu zapošljavanja uz potporu,
potrebno je naglasiti da bi zapošljavanje uz potporu mo-
ralo voditi k plaćenom zapošljavanju na otvorenom tržištu
rada i ne smije se miješati s pronalaženjem zaposlenja s
financiranim (ponovnim) osposobljavanjem. Osposoblja-
vanje može biti korisno kao priprema, ali moralo bi voditi
k plaćenom poslu.
• Subvencije za zapošljavanje mogu imati oblik prijenosa
plaće poslodavcima. U mnogo država članica one se
koriste kao dodaci na plaćui koje isplaćuju poslodavci u
situaciji zapošljavanja uz potporu.
1 OJ L 198, 26.7.2008.
2 Mjere zapošljavanja uz potporu obuhvaćene su Uredbom o skupnom izuzeću od 7.7.2008. http//ec.europa.eu/comm/competition/state_aid/reform/gber_final_en_pdf
3 COM(2006) 44 završni od 8.2.2006.
P r o f e s i o n a l n a r e h a b i l i t a c i j a o s o b a s i n v a l i d i t e t o m – v r a t a z a p o n o v n i u l a z a k u s v i j e t r a d a 2322 Z B O R N I K R A D O V A 6 . M E Đ U N A R O D N O G S T R U Č N O G S K U P A
I. The need to increase employment of persons with disabilities
Being in employment is for any person not only important
for economic reasons. It is also the most effective way of
promoting his or her social inclusion. But there is now anot-
her strong reason coming up. Almost all European countries
will soon be faced with a shrinking working population due to
demographic changes. It is becoming more important than
ever to ensure that all groups of the population are given a
real chance to play a productive role in society. One of these
groups is people with disabilities.
The UN Convention on Rights of Persons with Disabilities
entered into force od 3 May 2008. All 27 EU Member Sta-
tes and also the European Community have signed the Con-
vention. The Convention is a Human Rights instrument that
is legally binding. Once in force, the Convention will requi-
re its parties be it the EC or its individual Member States
to take measures to protect against discrimination and to
make adaptions for disabled people in certian areas, such
as education, health services, employment, social protecti-
on, public housing, culture, sport etc. For this Symposium
a number of Articles of the Convention are relevant. Let me
mention two of them:
Article 26 ( Habilitation and Rehabilitation) provides that
State parties shall take effective and appropriate measu-
res.....to enable persons with disabilities to attain and ma-
intain maximum independence....and vocational ability....
Article 27 (Work and Employment provides that State par-
ties shall recognize the right of persons with disabilities to
work, on an equal basis with others; this includes the right
Labour market integration of persons with disabilites
JOHAN TEN GEUZENDAM
Head of the Unit for the Integration of People with Disabilities in DG Employment,
social affairs and equal opportunities, European Commission
Netherland
to the opportunity to gain a living by work freely chosen or
accepted in a labour market and work environment that is
open, inclusive and accessible to persons with disabilities.
For all signatories, the implementation of the UN Conven-
tion should be an integral part of developing coordinated
policies which incorporate the concept of disability into all
appropriate instruments and which are based on human ri-
ghts, thus ensuring comprehensive social inclusion and equ-
al opportunities for persons with disabilities.
The key challenges EU Member States are facing with res-
pect to disability policy are low employment rates, a high
dependency on benefits, high and increasing public spen-
ding on sickness and/or disability benefits as well as an
increased poverty risk among those with disabilities. For
the moment, at most 50% of disabled people are employed
compared to 68% of non-disabled. The inactivity rate of pe-
ople with disabilities is twice that of non-disabled people.
Only 15,9% of working disabled persons is provided with
some assistance to work. At the same time, 43.7% of res-
pondents believe they could work if they were given adequ-
ate assistance. These facts are well known and have led to
establishing the fostering of accessibility of the labour mar-
ket as one of the priorities of the 2008-2009 EU Disability
Action Plan. The Plan calls for a comprehensive approach
to increase the employment rate of people with disabiliti-
es through a combination of flexible employment schemes,
supported employment, active inclusion, and positive mea-
sures complementing the existing European legislation on
non-discrimination. In line with its Communication on flexi-
curity, the Commission is exploring the opportunities for
disabled persons under the general framework of enhanced
• Je li osiguran prihvatljiv smještaj i/ili prilagođavanje
obrazaca rada itd. starijim radnicima, osobama s invali-
ditetom i onima bez invaliditeta? Je li to na bilo koji način
povezano sa zapošljavanjem uz potporu?
• Kako je zapošljavanje uz potporu integrirano u usluge jav-
nih službi za zapošljavanje?
• Je li osoblje javnih službi za zapošljavanje educirano za
pružanje usluga zapošljavanja uz potporu?
• Pružaju li privatni davatelji/službe za zapošljavanje uslu-
ge zapošljavanja uz potporu?
• Ako je odgovor potvrdan, imaju li definirane ciljeve i koje
su to vrste ciljeva?
VI. Zapošljavanje osoba s invaliditetom: dodatni potencijal
Zapošljavanje uz potporu omogućuje pomoć pojedincu i pri-
lagodbu na radnome mjestu uzimajući u obzir potrebe osoba
s invaliditetom u otvorenom plaćenom zapošljavanju, no još
uvijek nije ostvarilo svoje potpune potencijale. Upotreba i
učinkovitost zapošljavanja uz potporu u državama članicama
EU može se jasno povećati promicanjem zapošljavanja uz
potporu kao korisne aktivne politike tržišta rada. Mora se
naglasti da to ne znači da zapošljavanje uz potporu mora
biti nametnuto osobama s invaliditetom, niti bi ono trebalo
biti jedina mogućnost, što bi značilo da bi se ostalii oblici
(zaštićenog) zapošljavanja ili rehabilitacijske mjere trebali u
potpunosti napustiti.
No, zapošljavanje uz potporu trebalo bi se ponuditi i promi-
cati među onima koji žele i sposobni su raditi na otvorenom
tržištu rada. Također bi se trebao poticati prelazak od zašti-
ćenog zapošljavanja prema zapošljavanju uz potporu tamo
gdje je to moguće. Ovaj rad namjenjen je kao prilog diskusiji,
pojašnjavajući problematiku i pomažući u nalaženju općeg
razumijevanja radi doprinosa boljem korištenju zapošljavanja
uz potporu u Europi.
Vrijeme je za razgovor o ovoj problematici.
P r o f e s i o n a l n a r e h a b i l i t a c i j a o s o b a s i n v a l i d i t e t o m – v r a t a z a p o n o v n i u l a z a k u s v i j e t r a d a 2524 Z B O R N I K R A D O V A 6 . M E Đ U N A R O D N O G S T R U Č N O G S K U P A
JOHAN TEN GEUZENDAM • Labour market integration of persons with disabilites
have been discussed and tested, often in a framework of
trying to reduce sheltered employment. Enterprises as well
as service providers have been involved in these.
III. The European framework to support employment
Supported employment is among the priorities of the Disa-
bility Action Plan for 2008-2009: to encourage supported
employment and to help corresponding programmes achie-
ve their full potential. The aim is to increase and improve su-
pported employment in the Member States, including under
National Reform Programmes (NRPs) implementing the Eu
Employment Guidelines, to improve the employment situ-
ation of people with disatilities in the open labour market.
The first priority in the Employment Guidelines1, „Attracting more people into the labour market, increase labour supply
and modernise social protection systems“, cover three gui-
delines. The parts of these which are particularly relevant in
the context of this paper are listed below:
Guideline No 18: Promote a lifecycle approach to work thro-ugh:
• support for active ageing, including appropriate working
conditions, improved (occupational) health status and
adequate incentives to work and discouragement of ear-
ly retirement.
• modern social protection systems, including pensions
and healthcare, ensuring their social adequacy, financial
sustainability and responsiveness to changing needs, so
as to support participation and better retention in em-
ployment and longer working lives.
Guideline No 19: Ensure inclusive labour markets, enhance work attractiveness, and make work pay for job-seekers, in-cluding disadvantaged people, and the inactive through:
• active and preventive labour market measures including
early identification of needs, job search assistance, gui-
dance and training as part of personalised action plans,
provision of necessary social services to support the in-
clusion of those furthest away from the labour market
and contribute to the eradication of poverty,
• continual review of the incentives and disincentivies re-
sulting from the tax and benefit systems, including the
management and conditionality of benefits and a signifi-
cant reduction of high marginal effective tax rates, nota-
bly for those with low incomes, whilst ensuring adequate
levels of social protection,
• development of new sources of jobs in services for indi-
viduals and businesses, notably at local level.
Guideline No 20: Improve matching of labour market needs through:
• the modernisation and strenghening of labour market
institutions, notably, employment services, also with a
view to ensuring greater transparency of employment
and training opportunities at national and European level,
Guideline 21: Promote flexibility combined with employment security and reduce labour market segmentation, having due regard to the role of social partners, through:
• the adaption of employment legislation, reviewing whe-
re necessary the different contractual and working time
arrangements;
• the promotion and dissemination of innovative and adap-
table forms of work organisation, with a view to impro-
ving quality and productivity at work, including health and
safety;
• support for transitions in occupational status, including
training, self-employment, business creation and geo-
graphical mobility;
Supported employment is a method. In many Member Sta-
tes it is used as an active labour market policy (ALMP)
measure. It goes together with job search assistance and
astivation programmes. These are also linked to `better
matching`, policy measures aimed at improving matching of
labour market demand and supply. A challenge is to provide
1 OJ L 198, 26.7.2008.
labour market flexibility combined with cesurity to increase
and maintain their employment.
Typical flexicurity pathways would include
• flexible and reliable contractual arrangements,
• part-time and temporary work,
• active labour market policies,
• comprehensive lifelong learning strategies,
• nodem social protection systems providing adequate
income support during periods of unemployment. Job
retention schemes preventing early exit from the em-
ployment market and orientations for the reform of fi-
nancial compensation providing income replacement
(disability benefits) play also an important role.
Today I would like to focus on how to support their em-
ployment.
II. Supported Employment
What is it?
The European Union of Supported Employment (EUSE) pro-
poses a definition for wich there seems to be a general
acceptance: „providing support to people with disabilities
or other disadvantaged groups to secure and maintain paid
employment in the open labour market“.
It includes the key elements of support, paid employment
and open labour market.
This also implies that supported employment is a process
with various stages:
1. engagement: intial marketing of the service to identify
candidates and engage them in the process. Assisting
the candidates in making informed choices, whether he/
she wants do participate in supported employment ser-
vice. This also means that in the end, the candidate in
question should be willing to work and motivated to start
the process and make it successful.
2. vocational profiling: drawing a personal and adequate
profile, containing information useful for an employer,
is key to find a suitable job. This also means helping
the candidate to identify their skills and preferences for
work. Capabilities as well as needs for further qualifica-
tion are identified. The approach should always be client-
centred. Individuals should be assited in developing per-
sonal sareer goals and meaning-full and ealistic career
plans.
3. job finding: effective matching of the profile and a suita-
ble job, finding the right employer. Professionals must be
able to deliver a wide range of effective job finding and
marketing techniques (like both formal and informal job
searching, being able to communicate with employers in
a business like manner, assisting with the negotitation
of terms and contracts etc.). It is important that equal
pay is given for work of equal value.
4. employer engagement: working closely together with the
employer, making sure he/she is also motivated and con-
vinced that providing a decent job to a person with a di-
sability can be a win/win situation. Discussions with both
employer and job seeker on skills/ewperience required,
workplace culture, working hours, support available,
accessibility issues, quidance and advice to employwrs
regarding legal issues, etc.
5. on/off the job support: to make sure integration into the
job and the workplace happen, overcome hurdles and
move towards independence of the new worker in the
paid job in the open labour market. In thin last stage,
attention can also be paid to the possibilities of career
development for people with disabilities. They should not
stay blocked in the same job for the rest of their career,
but be able to move on, just like other employees.
EU Member States are using different definitions of sup-
ported employment, do not always include the same steps/
services, their funding sources may vary greatly.
And then there are related consepts/approaches that may
lead to confusion: Supported employment id different from
sheltered employment, the latter being in a sheltered, se-
gregated environment, whereas supported employment
concerns the open labour market. However, over the last
years, `in betwen` measures like `supported placements`,
with a possibility to go back to sheltered employment, and
transition measures from sheltered to open employment,
P r o f e s i o n a l n a r e h a b i l i t a c i j a o s o b a s i n v a l i d i t e t o m – v r a t a z a p o n o v n i u l a z a k u s v i j e t r a d a 2726 Z B O R N I K R A D O V A 6 . M E Đ U N A R O D N O G S T R U Č N O G S K U P A
JOHAN TEN GEUZENDAM • Labour market integration of persons with disabilites
The effective activation strategy involves reforms in a num-
ber of interrelated areas:
• Enhanced jog placement efforts. A number of countries
introduced profiling, intensive interviews and/or indivi-
dual action plans (compulsory in most MSs), aimed at
providing an appropriate mix of counselling, training and
other active measures to help bring jobseekers quickly
back into unsubsidised work. Customised assistance
with intensive support for the long-term unemployed
and other vulnerable groups is another widespread me-
asure. Supported employment fits into this context.
• Greater emphasis on testing and monitoring work avai-
lability. Many member countries introduced stricter or
more strictly enforced job-search requirements, often
in combination with more frequent and intense contacts with the public employment service. Other countries
have made an increased use of ALMPs as a work availa-
bility test.
• More efficient administration of PES activities. Increased
recognition of the importance of tying ALMPs closely to
the implementation of work availability requirements for
the receipt of unemployment benefits has led a number
of MS to improve the collaboration betwen agencies ad-
ministering different benefits and placement services,
while others have integrated them completely.
• Quasi-market for employment services. To improve the
efficiency of placement, some OECD countries (e.g.
Australia) introduced clear indicators of performance
of employment placement services, while outsourcing most of its labour market programmes. This has led to
substantial efficiency gains in the provision of PES. More
recently, some MS, especially NL, have also engaged in
contracting outplacement services and/or other ALMPs.
It needs to be looked at to which extent this affects su-
pported employment in the Member States.
The essence of an activation strategy is to encourage jo-
bseekers to become more active in their efforts to find
work by providing job-search support, and requiring regular
contact with employment services as well as compulsory
participation in programmes after a certain period of unem-
ployment.
V. Evaluting perfomance of Public Employment Services
For activation strategies to be successful, it is essential
to monitor and manage the performance of the employment services. Key questions are how supported employment
and its interaction with other services and measures are
evaluated and monitored in the MS. The Commission is go-
ing to examine these questions together with the EU Heads
of PES network: Other relevant questions to be discussed
with the PES in this context are:
• Is there access to public employment services and to
ALMP for all unemployed (regardless of their eligibility
for benefits or work history) but also inactive persons;
• Are individuals mobilised for active job search and trai-
ning, especially through „Individual Action Plans“?
• Is supported employment integrated in any of these Ac-
tion Plans? Is there provision of reasonable accommo-
dation and/or adaptation of work patterns etc. For older
workers, both those with and without disabilities? Is this
linked to supported employment in any way?
• How is supported employment integrated in the services
of PES?
• Is PES personnel trained to provide supported em-
ployment services?
• Are private providers/employment services providing
supported employment services?
• If yes, do they have perfomance targets and what kind?
VI. Employment of persons with disabilities: moere potential
Supported employment provides personal assistance and
workplace adaptations taking into consideration the needs
of disabled people in open paid employment, but it has not
yet reached its full potential. The use and effectiveness of
supported employment in the EU Member States can be
clearly increased, by promoting supported employment as
a useful active labour market policy. It should be stressed
that it is not meant that supported employment should
be bluntly imposed upon people with disabilities, nor that
the personnel of employment services with adequae training
to provide these services.
Supported employment can also be used in the framework
of trying to reduce the number of people living on henefits.
Some disability schemes may have reduced the incentives
to participate in the labour market, often linked to the so-
called benefit trap and to the rigidity of the system. New
employment and support allowances, among which suppor-
ted employment, are being introduced, requiring incapacity
slaimants to actively engage with employment advisors and
the construction of paths aimed at facilitating the transi-
tion from inactivity to work. Of course, such an approach
also requires the availability of decent job offers for persons
with disabilities. This is another challenge for (public) em-
ployment services.
Apart from the context of the Employment Guidelines, the
Commission will also cintinue to facilitate supported em-
ployment under the simplified Commission state aid rules2
and to promote an active inclusion policy for disadvantaged
people, including people with disabilities, which comple-
ments the link to the labour market with adequate income
support and access to quality social services3.
IV. Supported Employment as part of ALMPs
Active labour market policies`(ALAMPs)4aim to activate the
unemployed and improve the income prospects for unem-
ployed persons/groups who find it difficult to enter the la-
bour market and represent a substantial labour reserve.
By contrast, passive labour market policies provide income
suppport to unemployed people or early retirees. Well-de-
signed and targeted active policies help improve the quality
of the „matching“ process in the labour market, increase
productivity and keep unemployed in touch with the labour
market.
Key policy measures and their relevance to supported em-ployment of persons with disabilities are:
• Job search assistance and activation programmes have
a positive effect on transition from welfare to work, and
especially when coordinated well with training interven-
tions they may have important motivation effects on job
seekers, by instilling a „mutual obligations culture“ (a
person is entitled to quality counselling by the PES but
also needs to demonstrate pro-activeness, otherwise
may face sanctions). Supported employment can be
used as a method to obtain this.
• Labour Market (re)training measures are most widely
used. In the context of supported employment, it should
be stressed that supported employment should lead to
paid employment in the open labour market and should not
be confused with a funded (re)training placement. Training
can be useful as preparation, but should lead to a paid job.
• Employment subsidies can take the form of wage tran-
sfers to employers. In many member states, they are
used to complement the salaries paid by employers in a
supported employment situation.
• Direct job creation measures (typically public work pro-
grammes) could create substantial negative effects on
sustainable employment in the primary labour market
and therefore should not be a preferred option.
Effective activation strategies
In recent years EU Member States introduced compre-
hensive activation strategies. Reforms have been moving
towards increasing the effectiveness of ALMPs rather than
raising ALMP spending5.
2 Measures of supported employment fall under the General Block Exemption Regulations of 7.7.2008. http://ec.europa.eu/comm/competition/state_aid/reform/gber_en.pdf
3 COM (2006) 44 FINAL OF 8.2.2006.
4 Labour market policies (LMPs) are public interventions in the labour market that are targeted towards particular groups. They differ from general employment policies (not targeted at a particular group). LMPs can be grouped into active or passive measures.
5 Since the mid-1990s, overall intensity in ALMP spending in the EU tends to decline. In a typical EU MS, ALMP represent one third of total LMP spen-ding, or about o.5% of national GDP (PES excluded). In 2004. DK spends 4.4% of GDP, followed by NL, BE, DE, FI. Training measures account for one third of total ALMP expenditure.
P r o f e s i o n a l n a r e h a b i l i t a c i j a o s o b a s i n v a l i d i t e t o m – v r a t a z a p o n o v n i u l a z a k u s v i j e t r a d a 2928 Z B O R N I K R A D O V A 6 . M E Đ U N A R O D N O G S T R U Č N O G S K U P A
Pojam rehabilitacije
Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) i
Međunarodne organizacije rada (ILO) rehabilitacija je “zbroj
međusobno usklađenih mjera koje su usmjerene na to da
dovedu ili ponovno dovedu osobe s tjelesnim, mentalnim i/
ili duševnim invaliditetom na najviši, pojedinačno ostvarivi
stupanj duševne, socijalne, stručne i gospodarske radne
sposobnosti, tako da mogu naći svoje odgovarajuće mjesto
u zajednici.”
Rehabilitacija se sastoji od:
• obrazovnih mjera koje bi trebale dovesti osobe s invali-
ditetom u stanje da se prvi put bave nekim zanimanjem,
svojim bivšim zanimanjem ili, ako je potrebno, novim za-
nimanjem;
• medicinskih mjera, koje pored liječenja u tolikom opsegu
ponovno vraćaju zdravlje da omogućavaju ponovno uključe-
nje u mjeri u radni proces, odnosno u svakodnevni život;
• pedagoških mjera kojima je cilj osigurati djeci i mladima
s invaliditetom najbolje moguće obrazovanje i odgoj i
• od socijalnih mjera koje bi, pored svega, trebale omogu-
ćiti osobi s invaliditetom uključivanje u društvo.
U osnovi pojma rehabilitacije krije se model posljedica bole-
sti Svjetske zdravstvene organizacije. Ovaj model posljedica
bolesti pretpostavlja da invaliditet/ bolest nije konstantna
karakteristika osobe, nego dinamični proces; to znači da
se “invaliditet/ bolest” definira tek u interakciji između ljudi
(vještinama i smetnjama kod vještina) i njihove društvene
Profesionalna rehabilitacija osoba s invaliditetom – vrata kroz koja se ponovno ulazi na tržište rada u Republici Austriji
ANTON SABO/KONRAD MAGER
Centar za stručno osposobljavanje i rehabilitaciju Austrija Linz
Austrija
okoline. Zasluga je modela posljedica bolesti bila to što je
prvi put sustavno usmjerio pažnju na posljedice (neizlječivih)
bolesti i zdravstvenih tegoba, a ne samo na same bolesti.”
WHO (1980., ICIDH-1) je upravo tim modelom reagirala na
sve veću važnost kroničnih bolesti, odnosno na probleme u
opskrbi koji proizlaze iz istih modelom klasifikacije.
“Moderni pojam rehabilitacije orijentiran je na biopsihoso-
cijalni model zdravlja i bolesti Svjetske zdravstvene organi-
zacije i prvenstveno je usmjeren na individualne i društvene
posljedice (kronične) bolesti, nesreće i urođenih smetnji ili
starenja. U ovom kontekstu, rehabilitacijom treba smatrati
nastojanja da se ne dozvoli da funkcionalna smetnja postane
trajno ograničenje ili oštećenje osobnih, socijalnih i profesi-
onalnih životnih okolnosti, ili da se barem utjecaj na spome-
nuta područja života svede na minimum.
Sustav rehabilitacije u Austriji
Socijalna integracija osoba s invaliditetom, bez obzira na
uzroke nastanka invalidnosti, u društvo i u struku predstavlja
temeljni zadatak austrijske socijalne politike. Sustav reha-
bilitacije, odnosno njegove ključne zadaće, a time i imple-
mentacija i pružanje usluga medicinske, stručne, društvene
i pedagoške rehabilitacije podijeljeni su na različite nositelje
troška. Orijentacija austrijskog sustava rehabilitacije temelji
se na načelu “radije rehabilitacija nego mirovina”. Ovo nače-
lo očitovalo se u Zakonu o strukturnoj prilagodbi iz 1996.,
Službeni list br. 201/1996. “Zakon o strukturnoj prilagodbi
iz 1996., (...) bio je, u pogledu umirovljenja zbog smanjene
it should be the only option, meaning that other forms of
(sheltered) employment or rehabilitation measures should
be abandoned totally.
However, for those who are desiring and able to work on
the open labour marked, supported employment should be
offered and promoted. Also, moving from sheltered to su-
pported employment where possible should be stimulated.
This paper is intended as a contribution to the discussion,
slarifying the issue and helping to find a common under-
standing in order to contribute to a better use of supported
employment in Europe.
Let`s discuss these issues.
P r o f e s i o n a l n a r e h a b i l i t a c i j a o s o b a s i n v a l i d i t e t o m – v r a t a z a p o n o v n i u l a z a k u s v i j e t r a d a 3130 Z B O R N I K R A D O V A 6 . M E Đ U N A R O D N O G S T R U Č N O G S K U P A
ANTON SABO/KONRAD MAGER • Profesionalna rehabilitacija osoba s invaliditetom – vrata kroz koja se ponovno ulazi na tržište rada u Republici Austriji
ticanju tržišta rada također su utvrđeni kriteriji za određiva-
nje neke mjere strukovnog osposobljavanja i rehabilitacije. U
kontekstu rada s osobama s invaliditetom i iz njega proizla-
zeće potrebe za profesionalnom rehabilitacijom, AMS djeluje
posebno tamo gdje se od usvojenih mjera može očekivati
samo relativno kratkotrajna i neproblematična integracija i
uključivanje na tržište rada.
Savezne pokrajine
U kontekstu socijalne pomoći i pomoći osobama s invalidite-
tom, savezne pokrajine osiguravaju pomoć za integraciju u
slučaju potrebe.
Pravni okvir određuju zakoni saveznih pokrajina o osobama s
invaliditetom i o socijalnoj pomoći.
Naknade saveznih pokrajina su supsidijarne, što znači da
se dodjeljuju samo kada nema ili nema ekvivalent usluga od
strane Savezna vlada, socijalno osiguranje ili zavod za zapo-
šljavanje ne nudi nikakve ili nikakve slične naknade. U sklo-
pu zakonskih mogućnosti, savezne pokrajine su nadležne za
osobe invaliditetom koje se više ne mogu zaposliti na tako-
zvanom “1. tržištu rada“. Za pojedina područja rehabilitacije
nudi se podrška u sljedećim područjima, ukoliko je potrebna:
Pregled:
Nositelji troškova
AMS
Socijalno osiguranje
Savezna soci-jalna služba
Savezne po-krajine (Gornja
Austrija, Štajerska …)
Mirovinsko osiguranje
Osiguranje od nezgode
Zdravstveno osiguranje
Preuzi-manje
troškova
Moguće je ponovno
uključivanje na tržište rada
Može se izbjeći umirovljenje
Kauzalno kod nesreća na radu i pro-fesionalnih oboljenja
U obliku lijeko-va i adjuvansa
Moguće je zadržavanje radnog mje-sta, odnosno reintegracija
supsidijarno
Pravna osnova
Zakon o zavodu za zapošlja-
vanje Opći zakon o socijalnom osiguranju
Savezni zakon o invalidima,
Zakon o zapošljavanju
invalida
Pokrajinski zakoni o inva-lidima, zakoni o socijalnoj
pomoći
Četverofazni model SZO-a, pravni temelji i ponude u Austriji
Primarna prevencija
Status osigurati zdravlje i sudjelovanje u svijetu zapo-
slenih
Ciljevi prevencija bolesti, poremećaja, ozljeda (ograni-
čenja djelatnosti i participacije) uzrokovanih po-
slom, očuvanje sposobnosti rada i zapošljavanja
kroz prevenciju u svakodnevnom životu i radu
Metode upravljanje sigurnošću i zdravljem (prevencija),
integrirano upravljanje zdravljem
Primjeri institucija i ponuda
• Udruga BBRZ Austrija – Proces izbora, analize potenci-
jala i procjene
• AUVA – Upravljanje sigurnošću i zdravljem u tvrtkama,
osposobljavanje za povjerenike za sigurnost
• Crveni križ - Promicanje zdravlja, trening osoba koje pru-
žaju prvu pomoć
• Centar za medicinu rada Mödling (AMZ) – medicina
zdravlja, sigurnosna tehnika, promicanje zdravlja
• PGA - Udruga za profilaktičnu zdravstvenu skrb
Pravni temelji AnSchG (Zakon o zaštiti radnika)
radne sposobnosti (nesposobnosti za rad), vođen ciljem da
se reducira “pretjerano traženje“ takvih mirovina”. U sredi-
štu toga nalazi se ideja da se osobe s invaliditetom/ kronič-
nim oboljenjima ne izopći iz radnog života, nego da ih se u
okviru mogućnosti i dalje integrira na radna mjesta, odno-
sno da se stvore mogućnosti integracije. Provedba Zakona
o strukturnoj prilagodbi omogućava tako da se npr. mirovine
na temelju smanjene radne sposobnosti u načelu dodjeljuju
na ograničene trajanje od dvije godine, a kao drugo, svaki
zahtjev za mirovinu temeljem smanjene radne sposobnosti
istovremeno se ocjenjuje kao zahtjev za uslugama rehabili-
tacije. To načelo Zakona o strukturnoj prilagodbi uvelike je
povećalo ulogu profesionalne rehabilitacije. Profesionalna
rehabilitacija je prvenstveno propisana za (re)integraciju
osoba s invaliditetom u radni svijet i stoga stoji u središtu
rehabilitacije.
U pogledu provedbe i odobravanja mjera i usluga rehabilita-
cije postoje različite odgovornosti unutar austrijskog susta-
va socijalnog osiguranja:
• ustanove za socijalno osiguranje,
• zavod za zapošljavanje (AMS),
• savezne pokrajine.
Ustanove za socijalno osiguranje
Osiguravajući zavodi pružaju usluge osobama koje su soci-
jalno osigurane (osigurane osobe i njihovi članovi obitelji).
Austrijske ustanove za socijalno osiguranje podijeljene su
prema funkciji, skupinama zanimanja i/ili regijama:
Ustanove za osiguranje od nezgode usredotočene su na žrtve
nesreće na radu i profesionalnih bolesti.
To konkretno znači da su ljudi invalidi zbog nesreće na radu
ili zbog profesionalne bolesti nemaju samo pravo na izrav-
no liječenje, nego i na profesionalnu (socijalnu) rehabilita-
ciju, kako bi se potaknula reintegracija povrijeđenih osoba
u radne procese. Shodno tome, cilj rehabilitacije u okviru
osiguranja od nesreće je ponovno integrirati ljude u njihova
bivša ili neka druga zanimanja, ili pored toga doprinijeti da
stradale osobe mogu ponovno što samostalnije sudjelovati
u društvenom životu.
Kod nesreća koje su se dogodile u privatnom životu, izvan
posla, potrebne rehabilitacijske usluge financiraju se iz so-
cijalnog zdravstvenog osiguranja, a u slučaju zaposlene oso-
be, iz socijalnog mirovinskog osiguranja.
Zavodi za mirovinsko osiguranje nude osiguranicima reha-
bilitacijske mjere za sprječavanje opasnosti od smanjenja
radne sposobnosti, koje može dovesti do umirovljenja. Reha-
bilitacijske mjere poduzimaju se i onda kada kod rehabilitan-
ta postoje izgledi da se povrati radna sposobnost. Ustanove
mirovinskog osiguranja imaju vlastite rehabilitacijske centre
koji se fokusiraju na kardiovaskularne bolesti, reumatske bo-
lesti, bolesti dišnih organa, bolesti metabolizma i sve tzv.
interne bolesti.
Zavodi za zdravstveno osiguranje imaju nadležnost koja na-
dopunjuje osiguranje od nezgode i mirovinsko osiguranje, u
prvom redu na području medicinske rehabilitacije. Tu se radi
o stacionarnoj medicinskoj rehabilitaciji osiguranikovih čla-
nova obitelji koji ne plaćaju doprinose (npr. djeca, domaćice)
i umirovljenika. Kod osiguranih osoba poduzimaju se odgo-
varajuće mjere medicinske rehabilitacije kada bolest traje
duže od tri mjeseca.
Zavod za zapošljavanje (AMS)
U usluge AMS-a posebno se ubrajaju mjere iz područja pro-
fesionalne rehabilitacije i zapošljavanja.
Mjere AMS-a prvenstveno uključuju:
• subvencije za plaće,
• pomoć pri radu,
• mjere osposobljavanja,
• stručnu izobrazbu.
Regulacijom u Zakonu o poticanju tržišta rada, podružnice
AMS-a trebaju u smislu aktivne politike na tržištu rada do-
prinijeti ostvarenju i održavanju potpune zaposlenosti i pre-
venciji nezaposlenosti. Polazeći od te pretpostavke, AMS
također snosi troškove prekvalifikacije ili stručnog doškolo-
vanja. Zakon o poticanju tržišta rada ističe da na poseb-
na način treba uzeti u obzir osobe s invaliditetom u širem
smislu (osobe s tjelesnim i mentalnim invaliditetom i tzv.
“socijalno neprilagođene” osobe). Osim toga, u Zakonu o po-
P r o f e s i o n a l n a r e h a b i l i t a c i j a o s o b a s i n v a l i d i t e t o m – v r a t a z a p o n o v n i u l a z a k u s v i j e t r a d a 3332 Z B O R N I K R A D O V A 6 . M E Đ U N A R O D N O G S T R U Č N O G S K U P A
ANTON SABO/KONRAD MAGER • Profesionalna rehabilitacija osoba s invaliditetom – vrata kroz koja se ponovno ulazi na tržište rada u Republici Austriji
osobnog asistenta, vršnjačka potpora, asistent
u radu, mentorstvo, (upravljanje raznovrsnošću)
Primjeri institucija i ponuda
• BBRZ Rehabilitacija – podrška pri posredovanju
• FAB workabout – neprofitna posudba radne snage, za-
klada za rad, zaštićene radionice, radovi itd.
• Udruga BBRZ Austrija – rehabilitacijsko-tehničko savje-
tovanje, model raspoređivanja na radno mjesto (empla-
cement model), radni asistenti
• WAFF - Flexwork (posudba radne snage), poslovna pri-
lika
• Wiener Taubstummenverband (WITAF, Bečko udruženje
gluhonijemih) - radni asistenti
• Wiener Integrationsnetzwerk (WIN, Bečka integrativna
mreža) - mobilni clearing, radni asistenti
• Jugend am Werk (Mladi na djelu) – radni asistenti
• Österreichischer Blinden- und Sehbehindertenverband
(ÖBSV, Austrijski savez slijepih i slabovidnih osoba)
• Institut zur berufilichen Integration (IBI, Zavod za profe-
sionalnu integraciju)
• Pro mente – Café Max, Komm 24, Filino
Pravni temelji ASVG (Opći zakon o socijalnom osiguranju),
AMSG (Zakon o oporezivanju migracije radne snage), ALVG
(Zakon o osiguranju nezaposlenih), BEinstG (Zakon o zapo-
šljavanju osoba s invaliditetom), pokrajinski zakoni o invalidi-
ma, ESF (ofenziva za zapošljavanje)
Model profesionalne rehabilitacije BBRZ-a Austrija
BBRZ-ova načela
Standardizirana u cijeloj Austriji
Ponude profesionalne rehabilitacije u tvrtki BBRZ REHA
GmbH standardizirane su u cijeloj Austriji i dostupne u svim
regijama.
Pojedinačna, cjelovita, orijentirana na resurse
Ponude profesionalne rehabilitacije u tvrtki BBRZ REHA
GmbH usmjerene su na individualne potrebe rehabilitanata
i njihove tjelesne, psihičke i socijalno-kulturne mogućnosti.
Regionalna
U svojim programima orijentiramo se na potrebe regionalnih
tržišta rada. Redovito provodimo usklađivanje s pokrajinskim
predstavništvima Zavoda za zapošljavanje, pokrajinskim po-
družnicama PVA-a i AUVA-a.
Svrsishodna
Garantiramo financijski osiguranu pratnju i podršku prilago-
đenu individualnim potrebama na temelju plana rehabilita-
cije:
• stavljanjem na raspolaganju cjelovitih informacija i ponu-
da relevantnih za cilj
• organiziranjem i koordinacijom s naručiteljima
• permanentnom kontrolom procesa, uvođenjem korektiv-
nih mjera
• modifikacijom cilja
Partnerska u okviru sustava
Radimo umreženo i sustavni smo partner naših naručitelja
(zavod za zapošljavanje, nositelj socijalnog osiguranja, sa-
vezne države, u nekim slučajevima privatni osiguravatelji) i
gospodarstvo
Nude pouzdane procese
Ciljevi pojedinačnih djelomičnih procesa profesionalne reha-
bilitacije pismeno se ugovaraju s naručiteljima. Svi relevan-
tni djelomični rezultati dokumentiraju se i stoje naručiteljima
na raspolaganju, po potrebi također i u detaljnom obliku.
Održiva
Ponude za profesionalnu rehabilitaciju u tvrtki BBRZ REHA
GmbH usmjeravaju se na održivu integraciju na tržište rada.
Najnovije evaluacije naših naručitelja pokazuju stopu inte-
gracije i do 80% tri godine nakon završetka profesionalne
rehabilitacije. Osnova za to je velika nepogrješivost i udio
provedbe rehabilitacijskih planova.
Makroekonomoski učinkovita i djelotvorna
Profesionalna se rehabilitacija izračunava. Godine 2004. na-
pravljena analiza troškova i koristi za profesionalnu rehabili-
Sekundarna prevencija
Stanje suzbijanje bolesti, poremećaja i ozljeda
Ciljevi ponovno stjecanje radne sposobnosti na teme-
lju medicinsko-dijagnostičkih i terapijskih mjera
izbjegavanje trajnih (kroničnih) bolesti, poreme-
ćaja i ozljeda promjenama u ponašanju i promje-
nama okruženja
Metode upravljanje invalidnošću (rana intervencija, po-
vratak na posao) oblikovanje posla (radnog mje-
sta), promjena posla, integrirano upravljanje
invalidnosti
Primjeri institucija i ponuda
• Udruga BBRZ Austrija – Služba za rad i zdravlje; psiho-
loška dijagnostika učinka, medicinsko savjetovanje, dija-
gnoza aktivnosti/ ERGOS ®, rehabilitacijsko-tehnološka
dijagnoza i njega, analize radnog mjesta, projekt azbe-
stoza
• AMS-ova istraživanja putem psihološke službe
• Ovlašteni psiholozi – Dijagnostičko ispitivanje učinka i in-
teresa za zanimanje
Pravni temelji ASVG (Zakon o osiguranju nezaposlenih)
Zakon o zapošljavanju osoba s invaliditetom (najmanje 30%
smanjena radna sposobnost)
Sustav profesionalne rehabilitacije u Austriji
Tercijarna prevencija
Status suzbijanje/borba protiv trajne ili teške bolesti,
poremećaja, ozljede
Ciljevi Subjektivno prevladavanje zdravstvenih tegoba ili
ozljeda, ponovna uspostava radne sposobnosti
na temelju medicinsko-dijagnostičkih i terapijskih
zdravstvenih mjera
Tercijarna prevencija (izbjegavanje pogoršanja stanja, spre-
čavanje recidiva)
Metode utvrđivanje potrebe za rehabilitacijom
Upućivanje u instituciju za profesionalnu rehabi-
litaciju
Profesionalna dijagnostika - Procjena
Odabir zanimanja / probni rad na radnom mjestu
(pretpoticaji)
Izobrazba, prekvalifikacija
Primjeri institucija i ponuda
• BBRZ Reha GmbH - Dijagnostika i izrada mogućih per-
spektiva, obrazovanje i usavršavanje s i bez završnog
ispita
• Verein zur Förderung von Arbeit und Beschäftigung
(FAB,Udruga za promicanje rada i zapošljavanja) – Izgle-
di za projekte
• Waff - Amanda Matz, Nova Berufsorientierung
• WUK – factor i profesionalna orijentacija/ clearing za
mlade
• Pro mente - Alfa Training
• Mirovinsko osiguranje, Opće osiguranje od nezgode i
BSB Beratung
Pravni temelji ASVG (Opći zakon o socijalnom osiguranju),
AMSG (Zakon o oporezivanju migracije rada), ALVG (Zakon
o osiguranju nezaposlenih)
BEinstG (Zakon o zapošljavanju osoba s invaliditetom)
Posttercijarna prevencija
Status Profesionalna Re/integracija (sudjelovanje) – ini-
ciranje sudjelovanja u radnom životu
Faza a) Posredovanje/ traženje posla
b) sposobnost privređivanja
Ciljevi a ) naći posao
b) zapošljavanje na redovnom tržištu rada ili
u integrativnim poduzećima (normalni radni
odnos; zaštićeno zaposlenje prema Zakoun o
zapošljavanju osoba s invaliditetom)
Metode prakse u tvrtkama, obuka za konkretno radno
mjesto, coaching, natjecanje, posredovanje, asi-
stent u radu
osmišljavanje radnog mjesta, adaptivne tehno-
logije, pomagala za kretanje, pomoć u obliku
P r o f e s i o n a l n a r e h a b i l i t a c i j a o s o b a s i n v a l i d i t e t o m – v r a t a z a p o n o v n i u l a z a k u s v i j e t r a d a 3534 Z B O R N I K R A D O V A 6 . M E Đ U N A R O D N O G S T R U Č N O G S K U P A
ANTON SABO/KONRAD MAGER • Profesionalna rehabilitacija osoba s invaliditetom – vrata kroz koja se ponovno ulazi na tržište rada u Republici Austriji
• stalno medicinsko liječenje i terapija akutnih i kroničnih
oboljenja
• upućivanje specijalistima
• podrška pri započinjanju medicinskog liječenja
• uputnice za bolnice za kontrole i terapije
• pribavljanje medicinskih informacija za sudionike
• nabavka lijekova i adjuvansa
• ergoterapija
• psihoterapija
• logopedija
Psihologija
Naši zaposlenici iz psihološke službe iskusni su psiholozi.
Poznaju tržište rada i njegove mehanizme kao i djelovanje
psihičkih fenomena, somatskih oboljenja i psihičkih smetnji
te patnji na radnu situaciju. Usluge psihološke skrbi osmi-
šljavaju iskusni (klinički) psiholozi, zdravstveni psiholozi,
radni psiholozi i psihoterapeuti. Stalnim usavršavanjem osi-
gurava se slijevanje novih razvojnih, socijalnih kao i radno
psiholoških spoznaja u rehabilitacijski proces i podržavanje
tog procesa. Pri tome je glavni cilj podrška sudionicima pri
spoznavanju uzoraka ponašanja, projekcija i obilježja kao i
zajednički razvoj strategija za rješavanje problema.
Nude se sljedeće usluge:
• psihološka dijagnostika (dijagnostika sposobnosti i pri-
kladnosti)
• sudjelovanje u izradi ostvarivih poslovnih perspektiva sa
stajališta radne psihologije
• psihološko savjetovanje i njega u individualnom i gru-
pnom okruženju
• eventualna suradnja s već uključenim ustanovama za njegu
• uvođenje terapije odnosno posredovanje kod terapije,
kao i informacije o ustanovama koje nude psihoterapiju
• krizna intervencija
• trening za opuštanje
• trening iz koncentracije i pamćenja
• podrška pri prevladavanju stresa
• pomoć za samopomoć
• podrška u prevladavanju psihičkih, psihosomatskih,
osobnih i psihosocijalnih problema
Socijalni rad
Socijalni problemi često predstavljaju ogromnu prijetnju
uspjehu rehabilitacije. Prvenstveno financijski i obiteljski pro-
blemi sprječavaju koncentriranje pogođenih osoba na pro-
fesionalnu rehabilitaciju, prijete da će postati nepremostivi
ako ih se ne riješi paralelno dok traje bavljenje profesional-
nim izgledima. Socijalni radnici koji imaju rutinu i/ili pedagozi
za strukovno obrazovanje i socijalni pedagozi nude stručnu
podršku za ta problematična područja. Na početku svake
profesionalne rehabilitacije obavlja se socijalna anamneza
koja predstavlja dio dijagnostičkog postupka za izradu plano-
va rehabilitacije. Ona opisuje individualnu polazišnu situaciju
pogođenih osoba i skicira moguća problematična područja i
prve početne mogućnosti rješenja. U nastavku su u obliku
natuknica navedene daljnje usluge koje se nude:
• podrška sudionicima kod financijskih problema (npr. izra-
da kućnih budžeta, savjetovanje glede postojećih dugova-
nja, eventualna krizna intervencija)
• informacija o mogućnosti različitih oslobođenja od taksi i
potpora te podrška pri podnošenju zahtjeva
• savjetovanje o mogućnostima skrbi o djeci
• savjetovanje vezano za stambenu problematiku
• uspostava kontakata s različitim savjetodavnim mjesti-
ma
• savjetovanja na mjestu doticaja između vlasti, službi i
socijalnih ustanova
• podrška kod pravnih problema
Rehabilitacijska tehnologija
Uporaba tehničkih pomagala već je odavno strategija kojom
se podupire samostalnost i samoodređenje osoba s invali-
ditetom. Zato ona spada u temeljni instrumentarij rehabili-
tacije. Pri tome moderne tehnologije nude brojne početne
mogućnosti. Tu je važno stručno pripremiti primjenu tehno-
logije, individualno ju oblikovati i pratiti.
taciju pokazuje da investicije daju godišnji prihod od 6.800
– iznos kredita koji se otplaćuje s kamatama. Jer profesi-
onalna rehabilitacija rezultira zapošljavanjem i otvaranjem
novih radnih mjesta.
Utemeljena na tradiciji i osigurava kvalitetu
Upravljanje kvalitetom u BBRZ-u ima dugogodišnju tradici-
ju. Od 19. listopada 1992. posjedujemo certifikat kao prva
ustanova za profesionalnu rehabilitaciju u Europi prema kri-
terijima ISO 9001, a posljedica je toga da smo stekli znak
kvalitete, certifikat Foruma za obrazovanje odraslih i doš-
kolovanje iz Gornje Austrije. Kvaliteta naših usluga temelji
se na stručnosti i predanosti naših zaposlenika. Pri tome
je značajna jednoznačnost neophodnih standarda, opisana u
postupcima i procesima pružanja usluga. Načelo izbjegava-
nja grešaka i kontinuirani proces poboljšanja najbitniji su ci-
ljevi svakodnevnog rada. Pri brojnim internim i vanjskim pro-
vjerama uspjeli smo dokazati osiguranje i poboljšanje svoje
kvalitete kao i zadovoljstvo naših naručitelja i sudionika.
Interdisciplinarno znanje i iskustvo
Interdisciplinarni timovi iz područja medicine, psihologije,
rehabilitacijske tehnologije, profesionalne orijentacije, soci-
jalnog rada i pedagogije prate proces sustavne profesional-
ne rehabilitacije u BBRZ-u. Rehabilitante nam pretežito do-
djeljuje Zavod za zapošljavanje (u iznimnim slučajevima PVA,
AUVA i privatna osiguravajuća društva). Suradnja je reguli-
rana okvirnim ugovorom između glavnog udruženja nositelja
socijalnog osiguranja, Austrijskog zavoda za zapošljavanje
i tvrtke BBRZ REHA GmbH. Podjela saveznih pokrajina su-
kladno mjerodavnim saveznim zakonima o invalidima defini-
rana je sporazumima o suradnji između saveznih područnih
službi Zavoda za zapošljavanje i saveznih vlada.
Kada troškove preuzimaju privatni osiguravatelji, vrijede
opći uvjeti poslovanja.
BBRZ-ovo znanje i iskustvo
Stručno osoblje za REHABILITACIJU
Certificirano rehabilitacijsko stručno osoblje dio je profe-
sionalne rehabilitacije u BBRZ-u koji osigurava kvalitetu,
garantira našim partnerima iz mreže sigurnost u suradnji
i odgovara međunarodnom trendu uvođenja ISO standarda
17024. Zadatak zaposlenika u BBRZ-u je dati najveći mo-
gući poticaj i podršku ljudima koji su nam povjereni kada se
radi o njihovim individualnim zdravstvenim pitanjima i utje-
cajima na zanimanje i radni život. To prvenstveno zahtjeva,
osim poznavanja temelja (socijalnog) prava, kompleksno
znanje i iskustvo iz medicine, psihologije, pedagogije, so-
cijalnog rada, profesionalne orijentacije i tržišta rada. Ne-
ophodna znanja ne nude se u Austriji ni u okviru školske
odnosno fakultetske izobrazbe, niti u sklopu obrazovanja
odraslih. Akreditirani obrazovni program za stručno oso-
blje za rehabilitaciju nudi se u Austriji samo u BBRZ-u i
obuhvaća osnovni modul koji traje 9 dana i specijalizaciju u
šest različitih područja specifičnih za struku u trajanju od
10 dana.
Godine 2006. počelo je osiguranje kvalitete na području ci-
ljanog usavršavanja naših stručnjaka iz područjima medici-
ne, psihologije, socijalnog rada, rehabilitacijske tehnologije,
pedagogije i stručnog osoblja iz ekonomije. Već 2008. go-
dine 400 BBRZ-ovih zaposlenika završilo je svoju izobrazbu
za rehabilitacijske stručnjake s certifikatom i stalno dobivaju
„up gradings“ (najnovija saznanja) kako bi bili ukorak s najno-
vijim dostignućima iz područja profesionalne rehabilitacije.
Medicina
Medicinski problemi mogu ugroziti uspjeh profesionalne re-
habilitacije. Iz tog se razloga na početku planiranja rehabi-
litacije provodi sveobuhvatni liječnički pregled. Tijekom cje-
lokupnog procesa rehabilitacije našim sudionicima stoje na
raspolaganju mogućnosti medicinske njege i terapije. Naš
skrbnički tim sastoji se od liječnika opće medicine, liječnika
radne medicine i liječnika specijalista (djelomice savjetodav-
ni liječnici).
Nude se sljedeće usluge:
• opća medicinska dijagnostika
• stručne procjene iz radne medicine
• radno-medicinsko osiguranje utvrđivanja tjelesne pro-
duktivnosti na sustavu za simulaciju radnog mjesta ER-
GOS
• stručni liječnički nalazi i po potrebi stručni sud (oboje
djelomično putem savjetodavnih liječnika) npr. ortopeda,
neurologa, psihijatara, traumatologa, specijalista okuli-
sta, internista
P r o f e s i o n a l n a r e h a b i l i t a c i j a o s o b a s i n v a l i d i t e t o m – v r a t a z a p o n o v n i u l a z a k u s v i j e t r a d a 3736 Z B O R N I K R A D O V A 6 . M E Đ U N A R O D N O G S T R U Č N O G S K U P A
ANTON SABO/KONRAD MAGER • Profesionalna rehabilitacija osoba s invaliditetom – vrata kroz koja se ponovno ulazi na tržište rada u Republici Austriji
• liječnika specijalista
Psihološka dijagnostika
• Povećanje intelektualnih sposobnosti
• Razjašnjenje kognitivne sposobnosti
Procesno orijentirana dijagnostika
• Razjašnjenje društvene/ motivacijske situacije
• Povećanje psihomotornih područja potencijala
• Prikupljanje financijske potpore i
• Potencijali financiranja
• Razjašnjenje izdržljivosti, sposobnosti učenja
Razrada perspektiva
• Analiza individualne životne i poslovne priče, profesional-
nih interesa
• Izrada i provjera profesionalnih ciljeva
• Informacije o zanimanju, tržištu obrazovanja i rada
• Razmatranje i usklađivanje zahtjeva struke s interesima,
mogućnostima, mogućnostima financiranja i pristupom
obrazovanju te ograničenjima uvjetovanima invalidnošću
• Specijalizirane stručne istrage
• Praktična isprobavanja
Rehabilitacijski treninzi
Temeljno školsko znanje, njemački za osobe kojima to nije
materinji jezik, trening iz kompetencija, ključne kvalifikacije,
praksa u struci, obuka kako se natjecati, obuka iz komunika-
cijskih vještina, specijalizirani treninzi za mlade, razne dobne
skupine i spolove
Rehabilitacija izobrazba
1000 apsolvenata svake godine izlazi iz BBRZ-a nakon kva-
lificirane strukovne izobrazbe. Više od 70% naših diploma-
nata integrira se na tržištu rada po završetku obrazovanja.
BBRZ nudi preko 60 standardiziranih mogućnosti obrazo-
vanja iz tehničkih i komercijalnih područja u Linzu, Beču,
Kapfenbergu i Klagenfurtu. Osim toga nude se tečajevi po
mjeri u svim stručnim područjima, u suradnji s partnerskim
tvrtkama.
Metode financiranja profesionalne rehabilitacije:
Glavni naručitelji profesionalne rehabilitacije
• Zavod za zapošljavanje (AMS)
• Zavod za mirovinsko osiguranje (PVA)
• Zavod za opće osiguranje od nezgode (AUVA)
• Ovisno o regionalnom zakonodavstvu:
• vlade saveznih pokrajina (na primjer: Štajerska, Gornja
Austrija)
Ostali nositelji troška:
• Ostala osiguravajuća društva (željezničko, rudarsko)
• Privatna osiguravajuća društva (Wr. Städtische, ...)
• Poduzeća ili imatelji poslovnih udjela
Osnova za partnerski sustav – Okvirni ugovor
Najvažniji dokument koji regulira interakciju pojedinih nosi-
telja troška je okvirni ugovor. Tim okvirnim ugovorom uređe-
na je suradnja između Austrijskog zavoda za zapošljavanje
(i njegovih podružnica), Zavoda za mirovinsko osiguranje,
Osiguravajućeg društva Austrijskih željeznica (za područje
mirovinskog osiguranja) i Osiguravajućeg društva Austrijske
rudarske industrije (po redu nositelja privatnog osiguranja) i
tvrtke BBRZ Reha GesmbH vezana za provedbu i korištenje
mjera profesionalne rehabilitacije.
Predmet reguliranja u okvirnom ugovoru
Glavni elementi okvirnog ugovora su:
• usluge koje nudi BBRZ Reha GesmbH
• financijski modaliteti
• stope troška i ključ raspodjele
• odgovornosti partnera koji sudjeluju u procesu
• postupak
• izvješćivanje
Financijski modaliteti
Stope troška i ključ raspodjele
Individualna briga o sudionicima
Zavod za zapošljavanje brine se za individualnu skrb o sudioni-
cima u skladu s primjenjivim odredbama Zakona o osiguranju
Opsežna baza podataka s pomoćnim sredstvima te među-
narodne suradnje omogućavaju nabavku tehničkih pomagala
najnovijeg datuma.
Našim sudionicima nude se sljedeće usluge:
• rehabilitacijsko-tehnološki pregledi
• savjetovanja o rehabilitacijsko-tehnološkim pomagalima i
njihovom financiranju
• individualna nabavka i prilagodba pomagala sudionicima
• savjetovanje i opremanje vanjskih mjesta za obavljanje
prakse kao i stručno ocjenjivanje radnih mjesta. (Neop-
hodna adaptacija radnog mjesta i osmišljavanje rada kod
posredovanja provodi se nakon završetka mjere samo po
nalogu.)
• savjetovanje tvrtki i državnih tijela te priprema prijed-
loga, stručnih mišljenja i stručnih procjena na području
planiranja i izgradnje bez zapreka, kao i provedba ra-
zvojnih poslova i rješenja problema u sektoru pomagala
Pedagogija
Naša načela počivaju na različitim aktualnim dostignućima iz
područja moderne pedagogije:
• Načeloosnaživanja
Ono treba imati suprotno djelovanje kod sudionika koji su
doživjeli višestruke osobne orijentacije na deficit. Ozna-
čava načelnu orijentaciju na proces učenja i usmjerava-
nje procesa učenja na jače strane i kompetencije poje-
dinca. Osvješćivanje postojećih prednosti i sposobnosti
jača samomotivaciju, a time i samopouzdanje sudionika.
• Aktivno/samoupravljano učenje
Učenje se promatra kao proces koji je vođen unaprijed
zadanim sadržajima. Odgovarajuća situacija podučavanja
i učenja određena je jasno definiranim ciljevima podu-
čavanja. Paralelno s tim, sudionici razvijaju vlastite ci-
ljeve učenja u sklopu nadređenog cilja podučavanja, a u
tome ih prate i podržavaju treneri/pedagozi. Opći tijek
mjera nadograđuje se didaktički na to da pojedinačnim
sudionicima – ovisno o osobnoj sposobnosti shvaćanja
i učenja te tempu učenja – stave na raspolaganje vrije-
me potrebno za ostvarenje najboljeg mogućeg rezultata
učenja, podršku stručnjaka (logopeda) i odgovarajuće
okvirne uvjete za to.
• Didaktika koja uvažava razlike među spolovima
Tako se npr. u grupi tematiziraju muška i ženska iskustva
vezana za zanimanje, obitelj i učenje, a ubuduće se for-
mira metodičko postupanje koje se temelji na razlikama
među spolovima pri usvajanju/proučavanju novog znanja;
jačaju se pozitivni načini ponašanja, čak i ako se čine
“netipičnima za neki spol”. Didaktika koja uvažava razlike
među spolovima pazi na to da žene i muškarci podjedna-
ko/na isti način, ravnopravno i aktivno mogu sudjelovati u
oblikovanju grupnih procesa.
• Poštovanjeosobesameposebi,odnosnonjenogživotnogi poslovnog iskustva
Višestruko sveobuhvatna životna i radna iskustva sudio-
nika dragocjena su za grupu i cijene se.
• Nadovezivanjenapostojećeznanje
Dolazi do ispreplitanja već postojećeg s novim znanjem.
Pri tome treneri/pedagozi daju aktivnu podršku osobama
koje uče prikladnim metodama (npr. mind mapping) pri
prijenosu znanja.
• uvid u upotrebljivost novog znanja
• intrinzična motivacija kod učenja
• jasnoća ciljeva podučavanja i učenja
Okvirni plan poduke predstavljen je u mjeri, postoji transpa-
rentnost glede ciljeva podučavanja kojima se teži. Dolazi do
individualnog suočavanja trenera s učenikom kako bi se utvr-
dili individualni parcijalni ciljevi učenja.
Pregled procesa rehabilitacije u BBRZ-u - Austrija
Na početku se nalazi planiranje rehabilitacije:
Svake godine izrađuje se 3500 rehabilitacijskih planova za
ljude nakon nesreće ili oboljenja.
Sadržaj planiranja rehabilitacije:
Medicinska dijagnostika
• radne medicine
• opće medicine
P r o f e s i o n a l n a r e h a b i l i t a c i j a o s o b a s i n v a l i d i t e t o m – v r a t a z a p o n o v n i u l a z a k u s v i j e t r a d a 3938 Z B O R N I K R A D O V A 6 . M E Đ U N A R O D N O G S T R U Č N O G S K U P A
ANTON SABO/KONRAD MAGER • Profesionalna rehabilitacija osoba s invaliditetom – vrata kroz koja se ponovno ulazi na tržište rada u Republici Austriji
sprječavanje nastanka invalidnosti, a s tim u vezi ima za
cilj dati potporu ugroženim osobama, kako bi se omogu-
ćila njihova reintegracija na tržište rada.
• Zaštićene radionice
Zaštićene radionice nude stalna radna mjesta osobama
s invaliditetom i time doprinose njihovoj socijalnoj inte-
graciji. Smisleni, produktivni rad u redovnom radnom od-
nosu pomaže tim ljudima na mnogo načina. On je jedan
od temelja osobnog razvoja i samostalnosti. Zaposlenost
potiče jačanje samosvijesti. Još i sudjeluje u financiranju
životnih troškova.
• Socijalno-ekonomska poduzeća (SEP)
Socijalno-ekonomska poduzeća uvedena su prije desetak
godina kao pogodna mjera za integraciju i reintegraciju
osobito ranjivih osoba na tržište rada (kao što su osobe s
invaliditetom, mladi ljudi sa socijalnim nedostacima ...).
SEP se odlikuju time da slijedi svoje socijalno-pe-
dagoške ciljeve u funkcionirajućim društvima,
tj. poduzećima koja u svojoj regiji pronađu trži-
šte za prodaju svojih proizvoda i usluga na tržištu.
Na tržištu rada posebno pogođene skupine invalida do-
bivaju priliku steći temeljne profesionalne kvalifikacije u
vremenski ograničenom ugovoru o radu (oko 1-3 godi-
na), istovremeno se baveći socijalnim i osobnim prepre-
kama i njihovim uklanjanjem.
• Neprofitno ustupanje osoblja
Posudba radne snage u pratnji i pod nadzorom za osobe
smanjenih sposobnosti ili s invaliditetom radi integracije
na tržište rada kroz stjecanje tvrtki, podršku pri uhoda-
vanju i individualno kvalificiranje.
Sažetak
Kraj uspješne stručne karijere zbog nesreće ili bolesti tra-
umatičan je događaj. Suočavanje s implikacijama i posljedi-
cama također podrazumijeva suočavanje sa situacijom da
ste ostali bez poslovnih izgleda. Čovjekovo čitavo planiranje
života, karijera i osobni ciljevi gube vrijednost.
Pronalaženje novih profesionalnih mogućnosti i povratak su-
dionika u svijet zaposlenih središnji je cilj sustavne rehabi-
litacije u BBRZ-u Austrija. Individualna rehabilitacija, obuke
i programi izobrazbe izrađeni po mjeri pojedinca predstav-
ljaju novu poslovnu priliku za naše klijente, a samim time i
osnovu ekonomske neovisnosti i socijalne uključenosti. Pro-
ces profesionalne rehabilitacije u BBRZ-u Austrija obuhvaća
medicinsku dijagnostiku, psihološku dijagnostiku, procesno
orijentiranu dijagnostiku, pronalaženje izgleda i koncipiranje
stručnog osposobljavanja. Svake godine 1000 diplomana-
ta odlazi iz BBRZ-a Austrija nakon specijalističke prakse za
stjecanje kvalifikacije. Više od 70 % diplomiranih osoba biva
integrirano na tržište rada nakon završene prakse.
Za proces profesionalne rehabilitacije potrebni su najkvalifi-
ciraniji stručnjaci iz različitih sektora. BBRZ Austrija razvila
je model kvalifikacije stručnjaka na području profesionalne
rehabilitacije koji se zove REHA College. Tijekom razdoblja
izrade ovog obrazovnog programa, jedno od središnjih pita-
nja bila je izrada standarda kompetentnosti za stručnjake iz
područja profesionalne rehabilitacije.
BBRZ Austrija nudi 1850 stalnih obrazovnih mjesta u svojim
područnim uredima u Linzu, Beču, Kapfenbergu, Klagenfurtu
i Innsbrucku.
Izvor financiranja profesionalne rehabilitacije reguliran je
okvirnim sporazumom između Glavnog udruženja austrijskih
institucija za socijalno osiguranje, Austrijskog zavoda za za-
pošljavanje i BBRZ-a Austrija.
Kontakti:
Web stranica:
http://www.bbrz.at
nezaposlenih (ALVG) (ALG / NH daljnje korištenje ili predujam
mirovine) ili AMSG (pripomoć za pokriće životnih troškova).
Privremena naknada koju je odobrila ustanova za mirovinsko
osiguranje AMS uzima se u obzir pri izračunavanju financij-
ske potpore, jer ako je iznos manji ili jednak iznosu koji daje
AMS, onda nema isplate. Ako je privremena naknada viša od
naknade AMS-a, sudionik dobiva taj višak iznosa od ustanove
za mirovinsko osiguranje. Isplata privremene naknade može
se obaviti tek kad se sazna iznos financijske potpore AMS-a.
Putni troškovi
Putne troškove pokrit će Zavod za zapošljavanje u slučaju
zajedničkog financiranja sudjelovanja od strane ustanova za
mirovinsko osiguranje i AMS-a ili 100% AMS-ovog financi-
ranja sukladno subvencioniranju dodatnih izdataka vezanih
uz tečaj (DIT) do maksimalnog iznosa utvrđenog za pred-
met potpore kao putni trošak. Naknadu putnih troškova koji
premašuju taj iznos preuzima - ako je predviđeno dijeljenje
troškova - ustanova za mirovinsko osiguranje. Obračun i
isplata iz ustanove za mirovinsko osiguranje može se izvr-
šiti tek kad se utvrdi visina DIT-a i obavljat će se mjesečno.
U slučaju stalnog smještaja u domu na lokacija gdje se pro-
vodi školovanje, mladim sudionicima priznaju se troškovi
tjednog putovanja kući, a odraslim sudionicima u 14-dnev-
nim ciklusima.
Usluge Zavoda za opće osiguranje od nezgode (AUVA):
Osobe koje svoje doprinose plaćaju AUVA-u, dobivaju podrš-
ku prema važećim odredbama Općeg zakona o socijalnom
osiguranju i rehabilitacijskim smjernicama AUVA-a. To se
odnosi na privremenu naknadu, sudjelovanje u troškovima
života, troškove smještaja, putne troškove i paušal za obra-
zovne materijale.
Troškovi osoblja i operativni troškovi:
Za sve aspekte profesionalne rehabilitacije sklopljen je spo-
razum između AMS-a i Glavnog udruženja ustanova socijal-
nog osiguranja. Jedan od temelja bilo je reguliranje podjele
ukupnih troškova rehabilitacije u omjeru 50-50 (individualni
troškovi i troškovi nositelja). Temeljem te regulacije određen
je ključ raspodjele operativnih troškova u iznosu od 27% na
Zavod za zapošljavanje i 73% na ustanove za mirovinsko
osiguranje. Ako postoji još neki nositelj troška (na primjer,
pokrajinska vlada), iznos koji je taj nositelj stavio na raspo-
laganje bit će odbijen od ukupnih troškova mjera. Preostali
iznos financiraju Zavod za zapošljavanje i ustanove za miro-
vinsko osiguranje prema gore spomenutom ključu raspodje-
le. Unutar svoje nadležnosti, AUVA snosi troškove u cijelosti
ako ne bude podjele troškova s drugim nositeljima.
Troškovi se nadoknađuju u obliku dnevnice po sudioniku u
razdoblju korištenja usluge – izračunato u kalendarskim da-
nima – pri čemu je dnevnica u načelu ista za sve skupine
sudionika, neovisno o težini invaliditeta, regionalnoj upravi
i vrsti mjere. Iznimke kod ove osnovice za izračun isključi-
vo dogovaraju nositelji troškova na (ne-)određeno vrijeme ili
samo za jednu određenu mjeru.
Trenutno važeće dnevnice
Trenutno važeće dnevnice (od 1. siječnja 2008.):
• Opća dnevnica € 62,00
• RISS € 217,40
• Smještaj i usluga €
– Stanovanje u Linzu €
• Puni pansion € 32,00
• Ručak € 6,52
– Stanovanje u Beču €
• Puni pansion € 28,00
• Ručak € 4,36
– Stanovanje u Štajerskoj €
• Puni pansion € 28,00
• Ručak € 5,50
Modeli zapošljavanja:
• Profesionalna rehabilitacija za reintegraciju na tržište rada
BBRZ Reha GesmbH djeluje na lokacijama u Beču, Lin-
zu, Grazu, Klagenfurtu i Kapfenbergu, u ustanovama za
profesionalnu rehabilitaciju, s ciljem integracije osoba s
invaliditetom u društvo, kroz mjere profesionalne reha-
bilitacije, u najvećem dosegu njihovih subjektivnih spo-
sobnosti ili da bi se utvrdile mjere koje su prikladne za
P r o f e s i o n a l n a r e h a b i l i t a c i j a o s o b a s i n v a l i d i t e t o m – v r a t a z a p o n o v n i u l a z a k u s v i j e t r a d a 4140 Z B O R N I K R A D O V A 6 . M E Đ U N A R O D N O G S T R U Č N O G S K U P A
Rehabilitationsbegriff
Nach der Definition der World Health Organisation (WHO)
und der Internationalen Arbeitsorganisation (ILO) ist
Rehabilitation„die Summe jener aufeinander abgestimmten
Maßnahmen, die darauf gerichtet sind, körperlich, geistig
und / oderseelisch Behinderte bis zum höchsten, individuell
erreichbaren Grad geistiger, sozialer, beruflicher und wirts-
chaftlicher Leistungsfähigkeit herzustellen oder wiederher-
zustellen, damit sie einen angemessenen Platz in der Ge-
meinschaft finden“.
Rehabilitation besteht aus:• beruflichen Maßnahmen, die den behinderten Menschen
in die Lage versetzen sollen, erstmals einen Beruf, sei-
nen früheren Beruf oder erforderlichenfalls einen neuen
Beruf auszuüben;
• medizinischen Maßnahmen, die im Anschluss an eine
Krankenbehandlung die Gesundheit so weit wiederher-
stellen, dass eine Wiedereingliederung in den Arbeit-
sprozess bzw. in das Alltagsleben möglich ist;
• pädagogischen Maßnahmen mit dem Ziel, behinderten
Kindern und Jugendlichen die bestmögliche Erziehung
und Bildung zu sichern und
• sozialen Maßnahmen, die dem behinderten Menschen
darüber hinaus die Eingliederung in die Gesellschaft er-
möglichen sollen.
Dem Rehabilitationsbegriff liegt das Krankheitsfolgenmo-
dell der WHO zugrunde. Dieses Krankheitsfolgenmodell
Professional Rehabilitation of Persons with Disabilities – gateway for re-entering the Labour Market in the Republic of Austria
KONRAD MAGER/ANTON SABO
Berufliches Bildungs - und Rehabilitationszentrum Österreich Linz
Österreich
geht davon aus, dass Behinderung / Krankheit keine kon-
stante Eigenschaft einer Person ist, sondern ein dynamis-
cher Prozess; d.h. „Behinderung / Krankheit“ wird erst in
der Interaktion zwischen Menschen (mit Fähigkeiten und
Fähigkeitsstörungen) und ihrem sozialen Umfeld definiert.
Der Verdienst des Krankheitsfolgenmodells war, „das Au-
genmerk erstmals systematisch auf die Folgen von (nicht
heilbaren) Krankheiten und Gesundheitsschäden zu lenken –
und nicht nur auf die Krankheiten selbst“. Die WHO (1980,
ICIDH-1) hat mit dem Modell gerade auf die zunehmende
Bedeutung chronischer Krankheiten bzw. den daraus resul-
tierenden Versorgungsproblemen mit einem Klassifikation-
smodell reagiert.
„Ein moderner Rehabilitationsbegriff orientiert sich am bi-
opsychosozialen Modell von Gesundheit und Krankheit der
WHO und fokussiert primär auf die individuellen und sozi-
alen Auswirkungen von (chronischer) Krankheit, Unfall und
angeborenen Leiden oder des Alterns. Unter Rehabilitati-
on sind in diesem Kontext Bemühungen zu verstehen, eine
Funktionsstörung nicht zu einer dauerhaften Einschränkung
bzw. Beeinträchtigung der persönlichen, sozialen und beru-
flichen Lebensumstände werden zu lassen oder zumindest
die Auswirkungen auf die genannten Lebensbereiche auf ein
Minimum zu reduzieren.
Rehabilitationssystem in Österreich
Die soziale Integration von Menschen mit Behinderungen,
unabhängig von den Ursachen der Entstehung der Behinde-
rung, in die Gesellschaft und in den Beruf gilt als wesentli-
P r o f e s i o n a l n a r e h a b i l i t a c i j a o s o b a s i n v a l i d i t e t o m – v r a t a z a p o n o v n i u l a z a k u s v i j e t r a d a 4342 Z B O R N I K R A D O V A 6 . M E Đ U N A R O D N O G S T R U Č N O G S K U P A
ANTON SABO/KONRAD MAGER • Professional Rehabilitation of Persons with Disabilities – gateway for re-entering the Labour Market in the Republic of Austria
de Maßnahmen zur Medizinischen Rehabilitation dann
initiiert, wenn ein Krankenstand länger als drei Monate
dauert.
Arbeitsmarktservice
Zu den Leistungen des AMS zählen insbesondere Maßna-
hmen im Bereich der Beruflichen Rehabilitation und der
Beschäftigung.
Zu den Maßnahmen des AMS zählen in erster Linie:
• Lohnkostenzuschüsse,
• Arbeitsassistenz,
• Schulungsmaßnahmen,
• Berufsausbildung.
Geregelt durch das Arbeitsmarktförderungsgesetz haben
die jeweiligen Dienststellen des AMS jeweils im Sinne ei-
ner aktiven Arbeitsmarktpolitik zur Erreichung und Aufre-
chterhaltung der Vollbeschäftigung sowie der Verhütung
von Arbeitslosigkeit beizutragen. Ausgehend davon werden
vom AMS auch Kosten einer Umschulung bzw. beruflichen
Weiterbildung getragen. Im Arbeitsmarktförderungsge-
setz wird darauf verwiesen, dass Behinderte im weiteren
Sinn (körperlich und psychisch behinderte Personen sowie
Personen mit sogenannter „sozialer Fehlanpassung“) in be-
sonderer Weise zu berücksichtigen sind. Im Arbeitsmar-
ktförderungsgesetz sind darüber hinaus auch Kriterien zur
Anweisung einer beruflichen Bildungs- und Rehabilitati-
onsmaßnahme festgelegt. Im Kontext der Arbeit mit be-
hinderten Menschen und daraus ablesbarem Beruflichen
Rehabilitationsbedarf, agiert das AMS vor allem dort, wo
die gesetzten Maßnahmen eine relativ kurzfristige und pro-
blemlose Integration und Eingliederung in den Arbeitsmarkt
erwartbar machen.
Bundesländer
Im Rahmen der Sozial- und Behindertenhilfe gewährleisten
die jeweiligen Bundesländer Eingliederungshilfen im Bedar-
fsfall.
Der rechtliche Rahmen wird durch die Behinderten- bzw.
Sozialhilfegesetze der Bundesländer vorgegeben.
Die Leistungen der Bundesländer sind subsidiär, was be-
deutet, dass diese nur dann gewährt werden, wenn keine
oder keine gleichwertigen Leistungen durch Bund, Sozial-
versicherung oder Arbeitsmarktservice erbracht werden.
Im Rahmen der gesetzmäßigen Möglichkeiten sind die Län-
der für Menschen mit Behinderungen zuständig, die für eine
Erwerbstätigkeit am sogenannten „1. Arbeitsmarkt“ nicht
mehr in Frage kommen. Für die einzelnen Rehabilitationsbe-
reiche werden Unterstützungen in den folgenden Bereichen
im Bedarfsfall geleistet:
Übersicht :
Kostenträger AMS
Sozialversicherungsträger
Bundes-sozia-lamt
Länder
(OÖ, Stmk., …)Pensions-versiche-
rung
Unfall-ver-siche-rung
Kranken-versi-cherung
Kosten-überna-hme
Wiederein-gli-ederung in den Arbeitsmarkt
möglich
Pension kann ver-mieden werden
kausal bei Ar-
beits-unfall und Berufs-krankheit
in Form von He-ilbehelfen und Hilfsmitteln
Arbeitsplatz- erhaltung bzw.
Wieder eingliederung ist
möglich
subsidiär
Gesetzliche Grundlage
Arbeits-mar-ktservice-gesetz
Allgemeines Sozialversicherungsgesetz
Bundes-behin-derten-gesetz,
Behinderten-ein-stellungs-gesetz
Landes-behindertenge-setze, Sozialhilfe-gesetze
che Aufgabe der österreichischen Sozialpolitik. Das System
der Rehabilitation bzw. dessen zentrale Aufgaben und somit
die Umsetzung und Leistungserbringung der Medizinischen,
Beruflichen, Sozialen und Pädagogischen Rehabilitation ist
auf verschiedene Kostenträger aufgeteilt. Die Ausrichtung
des österreichischen Rehabilitationssystems orientiert
sich nach dem Grundsatz „Rehabilitation vor Pension“. Di-
eser Grundsatz wurde mit dem Strukturanpassungsgesetz
1996, BGBL. Nr. 201/1996 manifestiert. „Das Strukturan-
passungsgesetz 1996, (…) war im Hinblick auf Pensionen
aus dem Versicherungsfall der geminderten Arbeitsfähi-
gkeit (Erwerbsunfähigkeit) von der Zielsetzung bestimmt,
eine „übermäßige“ Inanspruchnahme dieser Pensionen hin-
tanzustellen“. Zentral ist hier der Gedanke, Menschen mit
Behinderungen / chronischen Erkrankungen nicht aus dem
Erwerbsleben zu verdrängen, sondern sie nach Maßgabe
aller Möglichkeiten weiterhin im Berufsleben zu integrieren
bzw. Integrationsmöglichkeiten zu eröffnen. Der Umsetzung
dieses Strukturanpassungsgesetzes wird dadurch Rech-
nung getragen, dass z. B. Pensionen aus den Versicherun-
gsfällen der geminderten Arbeitsfähigkeit grundsätzlich auf
die Dauer von zwei Jahren befristet zuerkannt werden
und zum anderen ist gleichzeitig jeder Antrag auf Pensionen
aus dem Versicherungsfall der geminderten Arbeitsfähigkeit
als ein Antrag auf Leistungen der Rehabilitation zu werten.
Dieser Grundsatz des Strukturanpassungsgesetzes hat die
Rolle der Beruflichen Rehabilitation stark aufgewertet. Die
Berufliche Rehabilitation ist in erster Linie der (Re-)Integra-
tion von Menschen mit Behinderung in die Arbeitswelt vers-
chrieben, sie steht somit im Zentrum der Rehabilitation.
Hinsichtlich der Umsetzung und Gewährung von Maßna-
hmen und Leistungen der Rehabilitation wird innerhalb des
österreichischen Systems der sozialen Sicherheit nach fol-
genden Zuständigkeiten unterschieden:
• Sozialversicherungsanstalten,
• Arbeitsmarktservice (AMS),
• Bundesländer.
Sozialversicherungsanstalten
Die Versicherungsanstalten erbringen Leistungen für Per-
sonen, die sozial versichert sind (Versicherte und Angehöri-
ge). Die österreichischen Sozialversicherungsträger sind
nach Aufgabenbereichen, Berufsgruppen und / oder regional
gegliedert:
Die Unfallversicherungsanstalten konzentrieren sich auf Op-
fer von Arbeitsunfällen und Berufserkrankungen.
Konkret bedeutet dies, dass Personen die aufgrund eines
Arbeitsunfalls oder aufgrund einer Berufskrankheit behin-
dert sind, nicht nur Anspruch auf die unmittelbare Heilbe-
handlung haben, sondern auch auf Berufliche (Soziale) Re-
habilitation, um eine Wiedereingliederung von Versehrten in
den Arbeitsprozess zu fördern. Konsequenterweise ist das
Ziel der Rehabilitation im Rahmen der Unfallversicherung
darin zu sehen, Personen wieder in ihren früheren oder in
einen anderen
Beruf zu integrieren bzw. darüber hinaus dazu beizutragen,
dass verunfallte Personen wieder so selbständig wie mögli-
ch am Gesellschaftsleben teilnehmen können.
Bei Privatunfällen werden die notwendigen Rehabilitationsle-
istungen aus der sozialen Krankenversicherung und im Falle
einer Berufstätigkeit auch aus der sozialen Pensionsversi-
cherung erbracht.
Die Pensionsversicherungsanstalten bieten den Versiche-
rungsnehmerInnen Rehabilitations-maßnahmen an, um
eine drohende Minderung der Arbeitsfähigkeit, die zu einer
Pensionierung führen könnte, abzuwenden. Rehabilitation-
smaßnahmen werden auch dann getroffen, wenn bei den
RehabilitandInnen Aussicht auf Wiederherstellung der Ar-
beitsfähigkeit besteht. Die Pensionsversicherungsanstalten
führen eigene Rehabilitationszentren mit den Schwerpun-
kten auf Herz-Kreislauferkrankungen, Erkrankungen des rhe-
umatischen Formenkreises, Erkrankungen der Atmungsor-
gane, Stoffwechselerkrankungen und sämtliche sog. inneren
Erkrankungen.
Die Krankenversicherungsanstalten verfügen über eine die
Unfallversicherung und die Pensionsversicherung ergänzen-
de Zuständigkeit vorwiegend im Bereich der Medizinischen
Rehabilitation. Hier geht es um die stationäre Medizinische
Rehabilitation der beitragsfrei mitversicherten Familie-
nangehörigen (z. B. Kinder, Hausfrauen) und Pensioni-
stInnen. Bei versicherten Personen werden entsprechen-
P r o f e s i o n a l n a r e h a b i l i t a c i j a o s o b a s i n v a l i d i t e t o m – v r a t a z a p o n o v n i u l a z a k u s v i j e t r a d a 4544 Z B O R N I K R A D O V A 6 . M E Đ U N A R O D N O G S T R U Č N O G S K U P A
ANTON SABO/KONRAD MAGER • Professional Rehabilitation of Persons with Disabilities – gateway for re-entering the Labour Market in the Republic of Austria
• Verein zur Förderung von Arbeit und Beschäftigung
(FAB) – Projekt Perspektiven
• Waff – Amandas Matz, Nova Berufsorientierung
• WUK – factor i Berufsorientierung / Clearing für Jugen-
dliche
• Pro mente – Alpha Training
• Pensionsversicherung, Allgemeine Unfallversicherung
und BSB Beratung
Rechtliche Grundlagen ASVG, AMSG, ALVG
BEinstG
Posttertiäre Prävention
Status Berufliche Re- / Integration (Partizipation) – Te-
ilhabe am Erwerbsleben initiieren
Phase
a) Vermittlung / Arbeitsuche
b) Erwerbstätigkeit
Ziele a) Beschäftigung finden
b) Beschäftigung im Regelarbeitsmarkt oder in
Integrativen Betrieben (Normalarbeitsverhäl-
tnis;
Geschütztes Arbeitsverhältnis nach BeinstG)
Methoden Betriebspraktika, Arbeitsplatzspezifi sches Tra-
ining, Coaching, Bewerbung, Vermittlung, Ar-
beitsassistenz
Arbeitsplatzgestaltung, Adaptive Technologien, Mobilität-
sbeihilfen, Persönliche Assistenz,
Peer Support, Arbeitsassistenz, Mentoring, (Diversity Ma-
nagement)
Beispiele für Institutionen und Angebote
• BBRZ REHA – Vermittlungsunterstützung
• FAB workabout – Gemeinützige Arbeitskräfteüberlassung,
Arbeitsstiftung, Geschützte Werkstätten, works etc.
• Verein BBRZ Österreich – Rehatechnologische Bera-
tung, Implacementmodell, Arbeitsassistenzen
• WAFF – Flexwork (Arbeitskräfteüberlassung), Jobchance
• Wiener Taubstummenverband (WITAF) – Arbeitsassi-
stenz
• Wiener Integrationsnetzwerk (WIN) – mobiles Claering,
Arbeitsassistenz
• Jugend am Werk-Arbeitsassistenz
• Österreichischer Blinden- und Sehbehindertenverband
(ÖBSV)
• Institut zur beruflichen Integration (IBI)
• Pro mente – Café Max, Komm 24, Filino
Rechtliche Grundlagen ASVG, AMSG, ALVG,BEinstG Lande-
sbehindertengesetze ESF(Beschäftigungsoffensive)
Das Modell der Beruflichen Rehabilitation des BBRZ-Österreich
BBRZ Grundsätze
Östereichweit standardisiert
Die Angebote der Beruflichen Rehabilitation in der BBRZ
REHA GmbH sind österreichweit standardisiert und überre-
gionalzugänglich.
Individuell, ganzheitlich ,resourcenorientiert
Die Angebote der Beruflichen Rehabilitation in der
BBRZ REHA GmbH orientieren sich an den individuellen
Bedürfnissendes/r Rehabilitanden/in und seinen/ihren kör-
perlichen, psychischen und soziokulturellen Möglichkeiten.
Regional
In unseren Angeboten orientieren wir uns an den Bedar-
fen der regionalen Arbeitsmärkte. Die Abstimmung mit den
Landesgeschäftsstellendes Arbeitsmarktservice, den Lan-
desstellen der PVA und der AUVA erfolgt laufend.
Zielsicher
Wir garantieren fundierte Begleitung und Unterstützung ab-
gestimmt auf die individuellen Bedürfnisse auf Basis eines
Rehabilitationsplanes durch:
• Verfügbarmachen sämtlicher zielrelevanter Informatio-
nen und Angebote
4-Phasenmodell der WHO, rechtliche Grundlagen und Angebote in Österreich
Primärprävention
Status Gesundheit und Teilhabe am Erwerbsleben si-
chern
Ziele Vermeidung von Krankheit, Störung, Schädigung
(Aktivitäts- und Partizipationsein-schränkungen)
durch arbeitsbezogene Ursachen Erhaltung der
Arbeits- und Beschäftigung-sfähigkeit durch
Vorbeugung im Alltags- und Arbeitsleben
Methoden Sicherheits- und Gesundheitsmanagement (Präven-
tion), Integriertes Gesundheitsmanagement
Beispiele für Institutionen und Angebote
• Verein BBRZ Österreich – Auswahlverfahren, Potentia-
lanalysen u. Assessments
• AUVA – Sicherheits- und Gesundheitsmanagement in Be-
trieben, Ausbildung für Sicherheits-vertrauenspersonen
• Rotes Kreuz – Gesundheitsförderung, ErsthelferInnen-
Ausbildung
• Arbeitsmedizinisches Zentrum Mödling (AMZ) – Arbeit-
smedizin, Sicherheitstechnik,Gesundheitsförderung
• PGA – Verein für prophylaktische Gesundheitsarbeit
Rechtliche Grundlagen AnSchG
Sekundärprävention
Status Krankheit, Störung und Schädigung entgege-
nwirken
Ziele Wiedererlangung der Arbeitsfähigkeit auf der
Grundlage medizinisch-diagnostischer und -the-
rapeutischer
Maßnahmen Vermeidung einer dauerhaften
(chronischen) Erkrankung, Störung, Schädigung
durch Verhaltensund
Umweltveränderungen
Methoden Disability Management (Early Inter-
vention, Return to Work)
Arbeits(platz)gestaltung, Arbeitsplatzwechsel,
Integrated Disability Management
Beispiele für Institutionen und Angebote
• Verein BBRZ Österreich – Service für Arbeit und Gesun-
dheit; Psychologische Leistungsdiagnostik,
Medizinisches Consulting, Aktivitätsdiagnose / ERGOS®,
Rehatechnologische Diagnostik und Versorgung,
Arbeitsplatzanalysen, Projekt Asbestose
• AMS-Abklärungen durch psychologischen Fachdienst
• Niedergelassene PsychologInnen – Diagnostische Lei-
stungs- und Berufsinteressensabklärungen
Rechtliche Grundlagen ASVG
BEinstG (mindestens 30 % MdE)
System der Berufl ichen Rehabilitation in Österreich
Tertiäre Prävention
Status Dauerhafte oder gravierende Krankheit, Störung,
Schädigung abwehren / bekämpfen
Ziele Subjektive Bewältigung der gesundheitlichen
Störung bzw. des Schadens Wieder-herstellung
der Arbeitsfähigkeit auf der Grundlage medizi-
nisch-diagnostischer und medizinisch therapeu-
tischer Maßnahmen
Tertiärprävention (Vermeidung der Verschlimmerung eines
Zustands, Vermeidung von Rückfällen)
Methoden Feststellung des Rehabilitationsbedarfes
Zuweisung an Berufliche Rehabilitationseinrich-
tung
Berufsdiagnose – Assessment
Berufsfindung / Arbeitserprobung (Vorförderung)
Ausbildung, Umschulung
Beispiele für Institutionen und Angebote
• BBRZ Reha GesmbH – Diagnose und Perspektivenen-
twicklung, Aus- u. Weiterbildung mit und ohne Lehrabs-
chluss
P r o f e s i o n a l n a r e h a b i l i t a c i j a o s o b a s i n v a l i d i t e t o m – v r a t a z a p o n o v n i u l a z a k u s v i j e t r a d a 4746 Z B O R N I K R A D O V A 6 . M E Đ U N A R O D N O G S T R U Č N O G S K U P A
ANTON SABO/KONRAD MAGER • Professional Rehabilitation of Persons with Disabilities – gateway for re-entering the Labour Market in the Republic of Austria
den Auswirkungen auf Beruf und Arbeitswelt die größtmögli-
che Förderung und Unterstützung zu geben. Dies erfordert
neben (sozial-)rechtlichem Grundlagenwissen vor allem
komplexes Know-how in Medizin, Psychologie, Pädagogik,
Sozialarbeit, Berufskunde und über den Arbeitsmarkt. Die
erforderlichen Kenntnisse wurden in Österreich weder im
Rahmen schulischer bzw. universitärer Ausbildungen noch
in der Erwachsenenbildung angeboten. Der zertifizierte Le-
hrgang zur REHA-Fachkraft wird in Österreich nur im BBRZ
angeboten und umfasst ein Grundlagenmodul über 9 Tage
und eine Spezialisierung in unterschiedlichen fachspezifis-
chen Bereichen über 10 Tage. Im Jahr 2006 begann die
Qualitätsoffensive im Bereich der zielgerichteten Weiter-
bildung unserer ExpertInnen aus den Bereichen Medizin,
Psychologie, Sozialarbeit, Rehatechnologie, Pädagogik und
Fachkräften aus der Wirtschaft. Viele BBRZ Mitarbeite-
rInnen haben bereits die Ausbildung zur REHA-Fachkraft mit
Zertifikat abgeschlossen und erhalten laufend ”up gradings“
um am neuesten Stand des Wissens im Bereich der Beru-
flichen Rehabilitation zu sein.
Medizin
Medizinische Probleme können den beruflichen Rehabilitati-
onserfolg gefährden. Aus diesem Grund wird zu Beginn der
REHA-Planung eine umfassende ärztliche Untersuchung dur-
chgeführt. Während des gesamten Rehabilitationsprozesses
stehen unseren TeilnehmerInnen medizinische Betreuungs-
und Therapiemöglichkeiten zur Verfügung. Unser Betreuun-
gsteam besteht aus AllgemeinmedizinerInnen, Arbeitsmedi-
zinerInnen und FachärztInnen (teilweise KonsiliarärztInnen).
Folgende Dienstleistungen werden angeboten:
• Allgemeinmedizinische Diagnostik
• Arbeitsmedizinische Expertisen
• Arbeitsmedizinische Absicherung der Feststellung der
körperlichen Leistungsfähigkeit am Arbeitsplatzsimula-
tionssystem ERGOS
• Fachärztliche Befundung und bei Bedarf Gutachten
(beides zum Teil durch KonsiliarärztInnen) z.B. Ortho-
pädInnen, NeurologInnen,PsychiaterInnen, Unfallchirur-
gInnen, AugenfachärztInnen, InternistInnen
• Laufende medizinische Behandlung und Therapie von
akuten und chronischen Erkrankungen
• Zuweisung zu FachärztInnen
• Unterstützung bei der Anbahnung von medizinischen He-
ilverfahren
• Zuweisung zu Krankenhäusern zur Kontrolle und Thera-
pie
• Beschaffung von medizinischen Informationen für Teil-
nehmerInnen
• Heilmittel- und Hilfsmittelbeschaffung
• Ergotherapie
• Physiotherapie
• Logopädie
Psychologie
Unsere MitarbeiterInnen des Psychologischen Dienstes sind
erfahrene PsychologInnen. Sie kennen den Arbeitsmarkt und
seine Mechanismen sowie die Auswirkungen von psychischen
Phänomenen, somatischen Erkrankungen und psychischen
Störungen und Leidenszuständen auf die Arbeitssituation.
Die psychologischen Betreuungsangebote werden von erfa-
hrenen (klinischen) PsychologInnen, Gesundheitspsycholo-
gInnen, ArbeitspsychologInnen und PsychotherapeutInnen
abgewickelt. Durch permanente Weiterbildung ist gewähr-
leistet, dass neue entwicklungs-, sozial- sowie arbeitspsyc-
hologische Erkenntnisse in den Rehabilitationsprozess ein-
fließen und diesen unterstützen. Die zentrale Zielsetzung ist
dabei die Unterstützung der TeilnehmerInnen beim Erkennen
von Verhaltensmustern, Projektionen und Prägungen sowie
die gemeinsame Entwicklung von Problemlösungsstrategi-
en. Folgende Dienstleistungen werden angeboten:
• Psychologische Diagnostik (Leistungs- und Eignungsdia-
gnostik)
• Mitwirkung bei der Erarbeitung von realisierbaren Be-
rufsperspektiven aus arbeitspsychologischer Sicht
• Psychologische Beratung und Betreuung im Einzel- und
Gruppensetting
• Organisation und Koordination mit den Auftraggebern
• Permanente Prozesskontrolle, Einleitung von Korrektur-
maßnahmen
• Zielmodifikationen
Systempartnerschaftlich
Wir arbeiten vernetzt und sind Systempartner unserer Auftra-
ggeber (Arbeitsmarktservice, Sozialversicherungsträger, Län-
der, in Einzelfällen Privatversicherungen) und der Wirtschaft.
Prozessicher
Die Ziele der einzelnen Teilprozesse der Beruflichen Rehabi-
litation werden mit den Auftraggebern schriftlich vereinbart.
Alle relevanten Teilergebnisse werden dokumentiert und
stehenden Auftraggebern bei Bedarf auch in detaillierter
Form zur Verfügung.
Nachhaltig
Die Angebote der Beruflichen Rehabilitation in der BBRZ
REHA GmbH orientieren sich an einer nachhaltigen Integra-
tion am Arbeitsmarkt. Neueste Evaluationen unserer Auf-
traggeberzeigen eine Integrationsrate von bis zu 80% drei
Jahren ach Abschluss der Beruflichen Rehabilitation. Basis
dafür ist die hohe Treffsicherheit und Umsetzungsquote der
Rehabilitationspläne.
Volkswirtschaftlich effizient und effektiv
Berufliche Rehabilitation rechnet sich. Eine 2004 erstell-
te Kosten- und Nutzenanalyse der Beruflichen Rehabilita-
tion zeigt, dass die Investitionen einen jährlichen Ertrag
von6.800,– ergeben – ein Kredit, der mit Zinsen zurückbe-
zahlt wird. Denn Berufliche Rehabilitation führt zurück in die
Beschäftigung und schafft neue Arbeitsplätze.
Tradiert und qualitätsicher
Das Qualitätsmanagement im BBRZ kann auf eine langjähri-
ge Tradition zurückblicken. Seit 19. Oktober 1992 sind wir
als erste Einrichtung der Beruflichen Rehabilitation in Euro-
pa gemäß den Kriterien der ISO 9001 zertifiziert und erwar-
ben in Folge das Qualitätssiegel, ein Zertifikat des Oberö-
sterreichischen Erwachsenen- und Weiterbildungsforums.
Die Qualität unserer Dienstleistung baut auf die Kompetenz
und Leistungsbereitschaft unserer MitarbeiterInnen. We-
sentlich ist dabei die Eindeutigkeit der erforderlichen Stan-
dards, beschrieben in Verfahren und Prozessen der Leistun-
gserbringung. Das Prinzip der Fehlervermeidung und der
kontinuierliche Prozess der Verbesserung sind vorrangige
Ziele im täglichen Handeln. Bei vielen internen und externen
Überprüfungen konnten wir die Sicherung und Verbesserung
unserer Qualität sowie die Zufriedenheit unserer Auftragge-
berInnen und TeilnehmerInnen beweisen
Interdisziplinäres Know –how
Interdisziplinäre Teams aus den Bereichen Medizin, Psycho-
logie, Rehatechnologie, Berufskunde, Sozialarbeit und Päda-
gogik begleiten den Prozess der systemischen Beruflichen
Rehabilitation im BBRZ. Zuweisungen von RehabilitandInnen
erfolgen überwiegend durch das Arbeitsmarktservice (in
Einzelfällen durch PVA, AUVA und Privatversicherungen).
Die Kooperation ist durch eine Rahmenvereinbarung zwis-
chen dem Hauptverband der Sozialversicherungsträger,
dem Arbeitsmarktservice Österreich und der BBRZ REHA
GmbH geregelt. Die Beteiligung der Länder entsprechend
den jeweiligen Landesbehindertengesetzen ist durch Koo-
perationsvereinbarungen zwischen den Landesgeschäfts-
stellen des Arbeitsmarktservice und den Landesregierungen
definiert. Bei Kostenübernahme durch Privatversicherungen
gelten die Allgemeinen Geschäftsbedingungen..
BBRZ know-how
Die REHA-Fachkraft
Die zertifizierte REHA - Fachkraft ist qualitätsgesicherter
Bestandteil der Beruflichen Rehabilitation im BBRZ, garan-
tiert unseren Netzwerkpartnern Sicherheit in der Zusam-
menarbeit und entspricht dem internationalen Trend der
Einführung von ISO 17024 Standards. Aufgabe der Mitar-
beiterInnen im BBRZ ist es, den uns anvertrauten Menschen
mit ihren individuellen gesundheitlichen Fragestellungen und
P r o f e s i o n a l n a r e h a b i l i t a c i j a o s o b a s i n v a l i d i t e t o m – v r a t a z a p o n o v n i u l a z a k u s v i j e t r a d a 4948 Z B O R N I K R A D O V A 6 . M E Đ U N A R O D N O G S T R U Č N O G S K U P A
ANTON SABO/KONRAD MAGER • Professional Rehabilitation of Persons with Disabilities – gateway for re-entering the Labour Market in the Republic of Austria
• Empowerment-Ansatz
Dieser soll der von den TeilnehmerInnen vielfach per-
sönlich erlebten Defizitorientierung entgegenwirken. Er
bedeutet eine grundsätzliche Orientierung an und Au-
srichtung des Lernprozesses auf die Stärken und Kom-
petenzen der einzelnen Personen. Das Bewusstmachen
vorhandener Stärken und Fähigkeiten stärkt die Selbs-
tmotivation und in der Folge auch das Selbstbewusstse-
in der TeilnehmerInnen.
• Aktives/selbstgesteuertesLernen
Lernen wird als Prozess gesehen, der von den vorge-
gebenen Inhalten getragen wird. Die jeweilige Lehr- und
Lernsituation wird von den klar definierten Lehrzielen
bestimmt. Parallel dazu entwickeln die TeilnehmerInnen
ihre eigenständigen Lernziele innerhalb des übergeor-
dneten Lehrziels und werden dabei von den TrainerInnen/
PädagogInnen begleitet und unterstützt. Der allgemei-
ne Maßnahmenablauf baut didaktisch darauf auf, den
einzelnen TeilnehmerInnen – je nach persönlichem Au-
ffassungs- und Lernvermögen und Lerntempo – die für
die Erreichung eines bestmöglichen Lernergebnisses
notwendige Zeit, die Unterstützung durch ExpertInnen
(LogopädInnen) und die dafür geeigneten Rahmenbedin-
gungen zur Verfügung zustellen.
• GendersensibleDidaktik
So werden z.B. männliche und weibliche Berufs-, Fa-
milienund Lernerfahrungen in der Gruppe zum Thema
gemacht, in der Folge kommt es zu einer geschlechter
differenzierenden Vorgehensweise in der Methodik bei
der Aneignung/ Erarbeitung von neuem Wissen; positive
Verhaltensweisen, auch wenn sie ”geschlechtsuntypis-
ch“ erscheinen, werden gestärkt. Die gendersensible
Didaktik achtet darauf, daß Frauen und Männer gleich/
gleichermaßen berechtigt, Gruppenprozesse aktiv mit-
gestalten können.
• Wertschätzung der Person an sich bzw. ihrer Lebens-
und Berufserfahrung.
Die vielfach umfangreichen Lebens- und Berufserfahrun-
gen der TeilnehmerInnen sind für die Gruppe wertvoll
und werden geschätzt.
• AnknüpfunganbekanntesWissen
Es findet eine Vernetzung von bereits vorhandenem mit
neuem Wissen statt. Die TrainerInnen/PädagogInnen un-
terstützen die Lernenden dabei aktiv mit dafür geeigneten
Methoden (z.B. mind mapping) bei der Transferarbeit.
• EinsichtinVerwertbarkeitdesneuenWissensIntrinsis-che Motivation beim Lernen
• KlarheitbeidenLehr-undLernzielen
Der Rahmenlehrplan wird in der Maßnahme vorgestellt, es
herrscht Transparenz bezüglich der anzustrebenden Lehr-
ziele. Es findet eine individuelle Auseinandersetzung der
TrainerInnen mit dem/der Lernenden statt um individuelle
Teillernziele festzulegen.
Überblick über den REHA – Prozess des BBRZ – Österreich
Am Beginn steht die REHA-Planung:
Jährlich werden 3500 Rehabiltiationspläne für Menschen
nach Unfall oder Erkrankung erarbeitet.
Inhalt der REHA-Planung:
Medizinische Diagnostik
• arbeitsmedizinisch
• allgemeinmedizinisch
• fachärztlich
Psychologische Diagnostik
• Erhebung der intellektuellen Leistungsfähigkeit
• Abklärung der kognitiven Leistungsfähigkeit
Prozessorientierte Diagnostik
• Abklärung der sozialen / motivatorischen Situation
• Erhebung von psychomotorischen Potenzialfeldern
• Erhebung von Fördermöglichkeiten und
• örderpotenzialen
• Abklärung der Belastbarkeit, Lernfähigkeit
• Gegebenenfalls Zusammenarbeit mit bereits involvierten
Betreuungseinrichtungen
• Therapieeinleitung bzw. -vermittlung, sowie Information
über Einrichtungen, die Psychotherapie anbieten
• Krisenintervention
• Entspannungstrainings
• Konzentrations- und Gedächtnistrainings
• Unterstützung bei der Stressbewältigung
• Hilfe zur Selbsthilfe
• Unterstützung bei der Bewältigung psychischer, psyc-
hosomatischer, persönlicher und psychosozialer Proble-
mlagen
Sozialarbeit
Soziale Probleme stellen häufig eine massive Gefährdung
des Rehabilitationserfolges dar. Vor allem finanzielle und
familiäre Probleme verhindern die Konzentration der Betro-
ffenen auf die berufliche Rehabilitation, drohen übermächtig
zu werden, werden sie nicht parallel zur Befassung mit den
beruflichen Perspektiven, gelöst. Routinierte Sozialarbeite-
rInnen und/oder Berufs- und SozialpädagogInnen bieten für
diese Problembereiche fachliche Unterstützung. Zu Beginn
jeder beruflichen Rehabilitation wird eine Sozialanamnese
durchgeführt, die einen Teil des Diagnoseverfahrens zur
Erstellung von REHAPlänen darstellt. Sie beschreibt die in-
dividuelle Ausgangssituation der Betroffenen und skizziert
mögliche Problembereiche und erste Ansatzmöglichkeiten
für Lösungen. In weiterer Folge werden schwerpunktartig
folgende Dienstleistungen angeboten:
• Unterstützung der TeilnehmerInnen bei finanziellen Pro-
blemen (z.B. Erstellung von Haushaltsplänen, Beratung
bei vorhandenen Schulden, gegebenenfalls Kriseninter-
vention)
• Informationen über Möglichkeiten von diversen Gebühre-
nbefreiungen, Zuschüssen sowie Unterstützung bei der
Antragsstellung
• Beratung über Kinderbetreuungsmöglichkeiten
• Beratung bei Wohnproblematik
• Kontaktherstellung zu diversen Beratungsstellen
• Beratungen an der Schnittstelle zwischen Behörden,
Ämtern und Sozialeinrichtungen
• Unterstützung bei rechtlichen Problemen
Reha -Technologie
Der Einsatz von technischen Hilfen ist seit langem eine Stra-
tegie zur Unterstützung der Selbstständigkeit und Selbstbe-
stimmung von Menschen mit Behinderungen. Er gehört da-
her zum Grundinstrumentarium der Rehabilitation. Moderne
Technologien bieten dabei viele Ansatzmöglichkeiten. Es ist
dabei wichtig, die Anwendung der Technologie professionell
vorzubereiten, individuell zu gestalten und zu begleiten. Eine
umfangreiche Hilfsmitteldatenbank sowie internationale Ko-
operationen ermöglichen die Versorgung mit technischen
Hilfen auf dem neuesten Entwicklungsstand.
Folgende Dienstleistungen werden unseren TeilnehmerInnen
angeboten:
• Rehatechnologische Untersuchungen
• Beratungen über rehatechnologische Hilfsmittel sowie
deren Finanzierung
• Individuelle Versorgung mit und Adaptierung von Hilfsmi-
tteln für TeilnehmerInnen
• Beratung und Ausstattung von externen Pratikumsplät-
zen sowie die Arbeitsplatzbegutachtung. (Die erforder-
liche Arbeitsplatzadaptierung und Arbeitsausstattung
bei Vermittlung nach Maßnahmenende erfolgt nur nach
Beauftragung.)
• Beratung von Betrieben und Behörden sowie das Er-
stellen von Vorschlägen, Gutachten und Expertisen im
Bereich barrierefreies Planen und Bauen sowie die Dur-
chführung von Entwicklungsarbeiten und Problemlösun-
gen am Hilfsmittelsektor
Pädagogik
Unsere Prinzipien beruhen auf verschiedenen aktuellen En-
twicklungen im Bereich der modernen Pädagogik:
P r o f e s i o n a l n a r e h a b i l i t a c i j a o s o b a s i n v a l i d i t e t o m – v r a t a z a p o n o v n i u l a z a k u s v i j e t r a d a 5150 Z B O R N I K R A D O V A 6 . M E Đ U N A R O D N O G S T R U Č N O G S K U P A
ANTON SABO/KONRAD MAGER • Professional Rehabilitation of Persons with Disabilities – gateway for re-entering the Labour Market in the Republic of Austria
gemäß den geltenden Bestimmungen des ALVG (ALG/NH Fortbezug oder Pensionsvorschuss) oder des AMSG (Bei-hilfe zur Deckung des Lebensunterhaltes).
Ein von den PV-Trägern gewährtes Übergangsgeld wird vom
AMS bei der Berechnung der finanziellen Leistungen nicht
berücksichtigt, da es, wenn es geringer oder gleich wie die Lei-
stung des AMS ist, nicht zur Auszahlung kommt. Ist das Über-
gangsgeld höher als die Leistung des AMS, bekommt der/die
TeilnehmerIn den übersteigenden Betrag vom PV-Träger ausge-
zahlt. Die Auszahlung des Übergangsgeldes kann erst nach Ke-
nntnis der Höhe der finanziellen Leistungen des AMS erfolgen.
Reisekosten
Die Reisekosten werden im Falle einer gemeinsamen Finan-
zierung der Teilnahme von PV-Trägern und AMS oder bei
100% Finanzierung durch das AMS vom Arbeitsmarktser-
vice gemäß der Beihilfe zu den Kursnebenkosten (KNK) bis
zur dort festgelegten maximalen Höhe für den Förderge-
genstand Fahrtkosten getragen. Die Abgeltung von Fahrt-
kosten, die diesen Betrag übersteigen, übernimmt - sofern
eine Kostenbeteiligung gegeben ist - der PV-Träger. Die Be-
rechnung und Auszahlung durch den PV-Träger kann erst
nach Kenntnis der Höhe der KNK erfolgen und wird monatli-
ch im Nachhinein durchgeführt.
Bei ständiger Unterbringung im Wohnheim am Schulun-
gsort werden bei jugendlichen TeilnehmerInnen Kosten für
wöchentliche Heimfahrten anerkannt, bei erwachsenen
TeilnehmerInnen im 14-Tage Rhythmus.
Leistungen der AUVA:
Personen, die bei der AUVA leistungszuständig sind, werden
nach den geltenden Bestimmungen des ASVG und den Reha-
Richtlinien der AUVA unterstützt. Dies betrifft das Übergan-
gsgeld, den Beitrag zu den Kosten des Unterhaltes, die Unter-
bringungskosten, die Reisekosten und die Lehrmittelpauschale.
Kosten für Personal- und Sachaufwand:
Für sämtliche Belange der beruflichen Rehabilitation wur-
de eine Vereinbarung zwischen AMS und Hauptverband der
Sozialversicherungsträger abgeschlossen. Eine der Grun-
dlagen war die Regelung der Teilung der Gesamtkosten der
Rehabilitation im Ausmaß von 50:50 (Individual- und Träger-
kosten). Aufgrund dieser Regelung ergab sich für die Trä-
gerkosten ein Aufteilungsschlüssel von 27% für das Arbeit-
smarktservice und 73% für die PV-Träger. Tritt ein weiterer
Träger auf (etwa Landesregierung), wird der von diesem
Träger zur Verfügung gestellte Betrag von den gesamten
Maßnahmenkosten subtrahiert. Die verbleibende Summe
finanzieren das Arbeitsmarktservice und die PV-Träger nach
oben angegebenem Verteilungsschlüssel. Die AUVA trägt
innerhalb ihrer Leistungszuständigkeit die Kosten zur Gän-
ze, es kommt zu keiner Kostenteilung mit anderen Trägern.
Die Kosten werden in Form eines Tagsatzes pro TeilnehmerIn
für den konsumierten Leistungszeitraum - berechnet nach
Kalendertagen - abgegolten, wobei der Tagsatz grundsätzli-
ch für alle TeilnehmerInnengruppen ohne Berücksichtigung
des Schweregrades der Behinderung, der regionalen Abwic-
klung und der Art der Maßnahme gleich ist. Ausnahmen von
dieser Berechnungsgrundlage sind ausdrücklich und von den
Kostenträgern auf (un-)bestimmte Zeit oder auch nur für
eine konkrete Maßnahme zu vereinbaren.
Derzeit gültige Tagsätze
• Die derzeit gültigen Tagsätze (ab 1. Jänner 2008):
• Allgemeiner Tagsatz € 62,00
• RISS € 217,40
• Unterkunft und Verpflegung €
– Wohnen Linz €
• Vollpension € 32,00
• Mittagsverpflegung € 6,52
– Wohnen Wien €
• Vollpension € 28,00
• Mittagsverpflegung € 4,36
– Wohnen Steiermark €
• Vollpension € 28,00
• Mittagsverpflegung € 5,50
Employment Modells:
• BeruflicheRehabilitationzurWiedereingliederunginderArbeitsmarkt
Die BBRZ Reha GesmbH betreibt an den Standorten Wien,
Linz, Graz, Klagenfurt und Kapfenberg Einrichtungen der
Perspektivenentwicklung
• Analyse der individuellen Lebens- und Berufsgeschichte,
Berufsinteressen
• Entwicklung und Überprüfung beruflicher Zielvorstellungen
• Informationen über Berufsbilder, Ausbildungs- und Ar-
beitsmarkt
• Reflexion und Abstimmung beruflicher Anforderungen
mit Interessen, Potenzialen,
• Fördermöglichkeiten und Bildungszugang sowie behinde-
rungsbedingten Einschränkungen
• Fachspezifische Abklärungen
• Praktische Erprobung
REHA-Trainings
Schulisches Grundlagenwissen, Deutsch für Personen mit
nichtdeutscher Muttersprache,
Kompetenztraining, Schlüsselqualifikationen, Berufspraktis-
ches Training, Bewerbungstraining,
Kommunikationstrainings, Jugend-, Alter- und Geschle-
chtspezifische Trainings
REHA-Ausbildung
1000 AbsolventInnen verlassen jährlich das BBRZ nach
einer qualifizierten Fachausbildung. Über 70 % unserer
AbsolventInnen sind nach Beendigung der Ausbildung am
Arbeitsmarkt integriert.
Über 60 standardisierte Ausbildungsmöglichkeiten in tech-
nischen und kaufmännischen Bereichen bietet das BBRZ in
Linz, Wien, Kapfenberg und Klagenfurt. Darüber hinaus wer-
den Maßgeschneiderte Ausbildungen in allen Berufsfeldern
in Kooperation mit Partnerfirmen angeboten.
Methods of financing Professional Rehabilitation:
Die HauptauftraggeberInnen der beruflichen Rehabilitation
• Arbeitsmarktservice (AMS)
• Pensionsversicherungsanstalt (PVA)
• Allgemeine Unfallversicherungsanstalt (AUVA)
• Je nach regionaler Gesetzeslage:
• Landesregierungen (z. B.: Steiermark, Oberösterreich)
• Andere Kostenträger:
• Andere Versicherungsanstalten (Eisenbahner, Bergbau-
ern)
• Private Versicherungen (Wr. Städtische, …)
• Firmen bzw. –beteiligungen
Basis für die Systempartnerschaft – Rahmenvereinbarung
Das wichtigste Dokument, welches das Zusammenwirken der
einzelnen Kostenträger regelt, ist die Rahmenvereinbarung. Di-
ese Rahmenvereinbarung regelt die Zusammenarbeit zwischen
dem Arbeitsmarktservice Österreich (und seinen Geschäfts-
stellen), der Pensionsversicherungsanstalt, der Versicherun-
gsanstalt der österreichischen Eisenbahnen (für den Bereich
der Pensionsversicherung) und der Versicherungsanstalt des
österreichischen Bergbaues (in Folge PV-Träger) und der BBRZ
Reha GesmbH. bezüglich der Durchführung und Inanspruchna-
hme von Maßnahmen der beruflichen Rehabilitation.
Regelungsgegenstand der Rahmenvereinbarung
Die wichtigsten Bestandteile der Rahmenvereinbarung sind:
• das Leistungsangebot der BBRZ Reha GesmbH
• die finanziellen Modalitäten
• die Kostensätze und der Verteilungsschlüssel
• die Verantwortlichkeiten der beteiligten Kooperation-
spartner
• das Verfahren
• das Berichtswesen
Die finanziellen Modalitäten
Kostensätze und Verteilungsschlüssel
Die individuelle Versorgung der TeilnehmerInnen
Das Arbeitsmarktservice sorgt für die individuelle Versor-
gung der TeilnehmerInnen
P r o f e s i o n a l n a r e h a b i l i t a c i j a o s o b a s i n v a l i d i t e t o m – v r a t a z a p o n o v n i u l a z a k u s v i j e t r a d a 5352 Z B O R N I K R A D O V A 6 . M E Đ U N A R O D N O G S T R U Č N O G S K U P A
1. Flandrija u Belgiji*
Da biste shvatili politike i programe namijenjene osobama
s invaliditetom u Flandriji (Belgiji), potrebno je dobiti uvid u
političku i administrativnu strukturu zemlje.
Od 1980. Belgija je savezna država koja obuhvaća tri jezične
‘zajednice’ i tri teritorijalne ‘regije’.
Zajednice su:
• nizozemska jezična zajednica (flamanska zajednica - Vla-amse Gemeenschap)
• francuska jezična zajednica (francuska zajednica - Com-munauté française)
• njemačka zajednica (Deutschsprachige Gemeinschaft)
Regije su:
• Regija glavnog grada Bruxellesa (Bruxelles hoofdstede-lijk gewest - Région de Bruxelles-capitale)
• Flamanska regija (Vlaams gewest)
• Valonija (Région wallonne).
Pripadnici nizozemske jezične zajednice žive u flamanskoj
regiji i glavnom gradu Bruxellesu, članovi francuske jezične
zajednice u Valoniji i glavnom gradu Bruxellesu, a (malobroj-
na) njemačka zajednica živi u valonskoj regiji.
Belgija ima 10,8 milijuna stanovnika, od kojih oko 58% živi
u flamanskoj regiji, 33% u Valoniji i 10% u glavnom gradu
Bruxellesu.
Politike zapošljavanja osoba s invaliditetom u Flandriji (Belgija)
LUK ZELDERLOO
Generalni tajnik EASPD-a, Brüssel
Belgija
Nadležnosti su podijeljene između savezne države, regija i
zajednica. Osim savezne vlade, svaka regija i svaka zajednica
ima vlastitu upravu, ali uprave flamanske regije i flamanske
zajednice su spojene.
Politike zapošljavanja osoba s invaliditetom čine kombinaciju
političkih mjera koje spadaju u nadležnost savezne države
(npr. zakon o suzbijanju diskriminacije, kvote za državne služ-
benike, naknade za invaliditet), regija (npr. posebne agenci-
je za zapošljavanje, subvencije za plaće) ili zajednica (npr.
stručno osposobljavanje, rad u zaštićenim radionicama).
Većina onoga što slijedi odnosi se na flamansku regiju i
zajednicu, ali također ćemo se kratko osvrnuti na saveznu
razinu i spomenuti nekoliko stvari o drugim regijama i za-
jednicama.
2. Politike zapošljavanja osoba s
invaliditetom
Politike zapošljavanja osoba s invaliditetom mogu se podije-
liti na aktivne i pasivne politike. Pasivne politike dozvoljavaju
osobama s invaliditetom (da privremeno ili trajno) napuste
tržište rada time što im nude naknade koje zamjenjuju do-
hodak. Aktivne politike usmjerene su na integriranje ili po-
novno integriranje takvih osoba na tržište rada kroz stručno
osposobljavanje, zapošljavanje itd. Međutim, razlika između
ovih dvaju vrsta političkih mjera nije uvijek jasna. Programi
beneficija mogu sadržavati aktivne elemente za izbjegavanje
beruflichen Rehabilitation mit dem Zweck, behinderte Men-
schen durch Maßnahmen der beruflichen Rehabilitation im
größten Ausmaß ihrer subjektiven Möglichkeiten in die
Gesellschaft zu integrieren, oder Maßnahmen zu setzen,
die geeignet sind, den Eintritt einer Behinderung zu ver-
hindern, und hat somit die diesbezügliche Unterstützung
persönlich hilfsbedürftiger Menschen zum Ziel, um die Wi-
edereingliederung in den Arbeitsmarkt zu ermöglichen.
• GeschützeWerkstätten
Geschützte Werkstätten, bieten Dauerarbeitsplätze für
Menschen mit Beeinträchtigung und trägt dadurch zu
ihrer gesellschaftlichen Integration bei.
Sinnvolle, produktive Arbeit in einem regulären Dien-
stverhältnis hilft diesen Menschen in vieler Hinsicht. Sie
ist eine der Grundlagen für eine persönliche Entwicklung
und Selbstständigkeit. Die Berufstätigkeit fördert die
Stärkung des Selbstbewusstseins. Und sie trägt zur Fi-
nanzierung des Lebensunterhalts bei.
• SozialökonomischeBetriebe
Sozialökonomische Betriebe wurden vor etwa zehn Ja-
hren als geeignete Maßnahme zur Integration und Re-
integration von am Arbeitsmarkt besonders benachtei-
ligten Personen (wie behinderte Menschen, Jugendliche
mit sozialen Defiziten, ...) eingeführt .
SÖBs zeichnen sich dadurch aus, daß sie ihre sozialpäda-
gogischen Ziele in funktionierenden Betrieben, also in Be-
trieben, die in ihrer Region für den Absatz ihrer Produkte
und Dienstleistungen einen Markt finden, verfolgen.
Am Arbeitsmarkt besonders benachteiligte Personen
erhalten die Möglichkeit, in einem zeitlich befristeten
Dienstverhältnis (etwa 1 bis 3 Jahre) berufliche Grundqu-
alifikationen zu erwerben und gleichzeitig soziale und per-
sönliche Arbeitshemmnisse zu bearbeiten und abzubauen
• GemeinnützigePersonalüberlassung
Begleitete und betreute Arbeitskräfteüberlassung für
Menschen mit Beeinträchtigung bzw. Benachteiligung
zur Integration in den Arbeitsmarkt durch Firmenakqui-
sition, Unterstützung bei der Einarbeitung sowie indivi-
duelle Qualifizierung.
Summary
The end of a successful vocational career due to an accident
or a disease is a traumatic event. Coping with the implicati-
ons and consequences also implies dealing with the situati-
on of being without occupational perspectives. One’s entire
life planning, career and personal objectives lose validity.
The development of new vocational perspectives and the re-
turn of the participants into the world of work is a central
objective of Systemic Rehabilitation at BBRZ Austria. Individu-
al Rehabilitation, Trainings and made to measure Training Pro-
grammes are a new career chance for our clients and therefo-
re the basic for economic independence and social inclusion.
The process of Professional Rehabilitation at BBRZ Austria
includes Medical Diagnostics, Psychological Diagnostics, Pro-
cess oriented Diagnostics, Development of Perspectives and
Vocational Trainings. Every year 1000 graduates leave BBRZ
Austria after a qualified specialised apprenticeship. More
than 70 % of the graduates are integrated into the labour
market after having completed the apprenticeship.
For the process of Professional Rehabilitation there is a need
of best qualified experts in different sectors. BBRZ Austria
has developed a Model for the qualification of Experts in the
field of Professional Rehabilitation called REHA Colleg. During
the time of the development of this Training Program one of
the focus points was the development of competence stan-
dards for experts in the field of Professional Rehabilitation.
BBRZ Austria offers 1850 permanent training places in the
Branch Offices in Linz, Vienna, Kapfenberg, Klagenfurt and
Innsbruck.
The source for financing the Professional Rehabilitation is
regulated by a framework agreement between the Main
Association of the Austrian Social Security Institutions, the
Austrian Labour Market Service and BBRZ Austria.
Contacts:
Website:
http://www.bbrz.at
P r o f e s i o n a l n a r e h a b i l i t a c i j a o s o b a s i n v a l i d i t e t o m – v r a t a z a p o n o v n i u l a z a k u s v i j e t r a d a 5554 Z B O R N I K R A D O V A 6 . M E Đ U N A R O D N O G S T R U Č N O G S K U P A
LUK ZELDERLOO • Politike zapošljavanja osoba s invaliditetom u Flandriji (Belgiji)
i socijalnu ekonomiju (VlaamsSubsidieagentschapvoorWerk
enSocialeEconomie,VSAWSE).
5. Politike u Flandriji
Ciljna skupina opisanih politika su stanovnici flamanske regi-
je i govornici nizozemskog u glavnom gradu Bruxellesu.
Na temelju instrumenata koje koristi vlada da potakne ra-
zličite sudionike na tržištu rada (osobe koje traže posao,
zaposlenike i poslodavce) da se ponašaju na željeni način,
politike se mogu opisati kao regulatorne, kompenzacijske i
zamjenske politike.
5.1. Regulatorne politike
Regulatorne politike nameću ili zabranjuju određene načine
ponašanja ili nude poticaje da se postigne željeno ponašanje.
Jedna od najpoznatijih vrsta regulatornih politika je obve-
zna kvota. Obvezu zapošljavanja 4,5% registriranih osoba s
invaliditetom ima flamanska uprava, dok općine i pokrajine
moraju zaposliti 2%, ali ne postoje kvote za privatni sektor.
Te brojke trenutno nisu ostvarene.
Osim saveznog Zakona o suzbijanju diskriminacije iz 2007.,
postoje dvije flamanske uredbe (2002. i 2008.) koje zabra-
njuju diskriminaciju na temelju invaliditeta ili zdravstvenog
stanja i nameću osiguranje razumne prilagodbe radnog
okruženja. Pritužbe se mogu podnijeti saveznom Centru za
jednake mogućnosti ili jednom od regionalnih flamanskih
ureda za pritužbe. Podizanje građanskih ili kaznenih tužbi na
sudovima može dovesti do sankcija, ali takvi su slučajevi izni-
mno rijetki. Većina sporova rješava se postupcima mirenja.
Osim povremenih kampanja za podizanje svijesti koje su
upućene široj javnosti ili poslodavcima, većina poticaja čini
dio šire politike “Ravnopravnosti i raznolikosti pri zapošljava-
nju” koja su usmjerena uglavnom na nekoliko ciljnih skupina
kao što su useljenici, stariji radnici ili osobe s invaliditetom.
Važan instrument ove politike su takozvani ‘planovi razno-
likosti’, kojima je namjera stimulirati tvrtke, lokalne vlasti,
nevladine organizacije itd. da poduzmu konkretne korake
kako bi se postupno povećala stopa zaposlenosti ugroženih
skupina do stope kakva postoji za opću flamansku populaciju.
Kako bi se pomoglo zainteresiranim organizacijama u izradi
njihovih planova raznolikosti, stavljena su na raspolaganje
javna sredstva za više od četrdeset konzultanata. U 2007.
godini bilo je više od 600 planova, od kojih je 270 sadržavalo
mjere za osobe s invaliditetom. Mnogi planovi također se
koriste instrumentima kompenzacijske politike, kao što su
zapošljavanje i obuka.
5.2 Kompenzacijske politike
Općenito je cilj kompenzacijskih politika pomoći igračima na
tržištu rada da svladaju prepreke koje im onemogućavaju da
se ponašaju onako kako je vlada predvidjela, što za osobe s
invaliditetom znači mogućnost sudjelovanja u izobrazbi, a za
poslodavce znači da zapošljavaju osobe s invaliditetom. Go-
tovo sve kompenzacijske politike u Flandriji provodi VDAB ili
organizacije koje je on priznao i koje subvencionira. Postoje
tri vrste mjera unutar kompenzacijske politike:
– poboljšanje proizvodnih kapaciteta osoba s invaliditetom
rehabilitacijom i stručnim osposobljavanjem;
– prilagodba proizvodnih zahtjeva sposobnostima osoba s
invaliditetom putem mjera koje omogućavaju poslodavci-
ma da prilagode uvjete rada (npr. nadoknada smanjene
proizvodnosti subvencioniranjem plaća) ili materijalno ili
socijalno radno okruženje;
– poboljšanje usklađenja ponude i potražnje na tržištu
rada specijaliziranim screeningom, posredovanjem, po-
drškom na putu prema zaposlenju, osposobljavanjem za
radno mjesto (job coaching) itd.
Medicinska rehabilitacija je često preliminarni korak na putu
prema poslu (povratka na posao), ali u Belgiji je dio savezne
zdravstvene politike i nalazi se izvan nadležnosti flamanske
vlade.
Kompenzacijske politike zahtijevaju pojašnjenje koncepta
nesposobnosti za rad. U uredbi o VDAB-u nesposobnost za
rad (arbeidshandicap) je definirana kao:
“Svaki važan i dugotrajan problem pri sudjelovanju u radnom
životu zbog utjecaja oštećenja mentalne, psihološke, fizičke
ili senzorne prirode, ograničenja pri izvršavanju aktivnosti te
osobnih ili vanjskih čimbenika”.
zamki beneficija i poticanje njihovih korisnika da se vrate na
posao (npr. omogućavanje postepenog povratka na posao,
kombiniranje beneficije i dohotka od rada).
U Belgiji, pasivne politike za osobe s invaliditetom provode
se na saveznoj razini, dok se aktivnim politikama uglavnom
bave regije i zajednice.
3. Politike zapošljavanja na razini savezne države
Mjere politike na saveznoj razini uključuju programe bene-
ficija za osobe s invaliditetom, zakonodavstvo za suzbijanje
diskriminacije i kvote.
Postoji nekoliko vrsta beneficija za osobe s invaliditetom.
Osigurane osobe koje su zaposlene u privatnom sektoru i
koje postanu nesposobne za rad mogu tražiti naknadu tije-
kom bolovanja u razdoblju do jedne godine. Ako stanje po-
traje duže, mogu prijeći na naknadu s osnove invalidnosti.
Oni koji nemaju zdravstveno osiguranje u skladu sa Zakonom
o bolovanju i invaliditetu imaju pravo na invalidninu ovisno o
njihovom imovinskom cenzusu. Postoje posebne naknade za
osobe koje postanu nesposobne zbog profesionalne nezgode
ili bolesti. One primaju odštetu, ali, za razliku od primatelja
beneficija koje su ranije spomenute, one ne moraju prestati
raditi. Onesposobljeni službenici u javnom sektoru na svim
razinama i iz sektora obrazovanja imaju pravo na umirovlje-
nje i idu u prijevremenu mirovinu.
Druga dva programa koja se primjenjuju na saveznoj razini
usmjerena su na zaposlenike s invaliditetom: mali broj ljudi
koji primaju naknadu za nezaposlene (koja nije ograničenog
trajanja u Belgiji) i neki primatelji ostalih vidova socijalne po-
moći i naknada koje ovise o imovinskom djelomično su nes-
posobni za rad.
Osim opcije prijevremene mirovine za državne službenike,
programi sadrže ‘aktivacijske’ elemente; naknade se mogu,
na primjer, proširiti na osobe koje se stručno osposobljavaju
ili se kombinirati s dohotkom od rada. Kod nezgoda na radu
i profesionalnih bolesti ta mogućnost je neograničena, ali
postoji ograničenje dohotka za primatelje naknada tijekom
bolovanja ili invaliditeta, invalidnine, naknada za nezaposlene
i socijalne pomoći koji se vrate na posao.
Savezno zakonodavstvo za suzbijanje diskriminacije je druga
vrsta aktivne politike za uklanjanje prepreka pred osobama s
invaliditetom koje žele naći zaposlenje ili ostati na poslu. Za-
kon iz 2003., koji je izmijenjen i dopunjen 2007., zabranjuje
diskriminaciju pri zapošljavanju i u mnogim drugim aspekti-
ma radnih odnosa zbog invaliditeta ili zdravstvenog stanja.
Diskriminacija uključuje uskraćivanje prilagodbe radnog mje-
sta invalidima.
I konačno, državna uprava mora ispuniti kvotu od 3% osoba
s invaliditetom kao zaposlenika, a dužna je osigurati razu-
mnu prilagodbu u procesu zapošljavanja i na radnom mjestu.
Za sada Belgija nema obveznu kvotu zapošljavanja u privat-
nom sektoru.
4. Politike zapošljavanja na razini regija i zajednica
Prije 1990. politike koje se odnose na osobe s invaliditetom
bile su nacionalne, ali devedesetih je osnovano nekoliko no-
vih institucija za provedbu nadležnosti regija i zajednica iz
područja socijalne skrbi i zapošljavanja:
– Flamanski fond za socijalnu integraciju osoba s invali-
ditetom (od 2004. Flamanska agencija za osobe s in-
validitetom/ Vlaams Agentschap voor Personen met een Handicap).
– Valonska agencija za integraciju osoba s invaliditetom
(AgenceWallonepourl�Int�grationdesPersonnes�an-AgenceWallonepourl�Int�grationdesPersonnes�an-dicapées)
– Francuska briselska služba za osobe s invaliditetom
(Service bruxellois francophone des personnes handica-Service bruxellois francophone des personnes handica- bruxellois francophone des personnes handica-bruxellois francophone des personnes handica- francophone des personnes handica-francophone des personnes handica- des personnes handica-des personnes handica- personnes handica-personnes handica- handica-handica-pées)
– Agencija za osobe s invaliditetom (Dienststelle für Per-sonen mit Behinderung)
U 2006. Flandrija je objedinila službe za zapošljavanje inva-
lida i službe za poslodavce na redovnom tržištu rada u Fla-
manski zavod za zapošljavanje u javnim službama i stručno
osposobljavanje (Vlaamse Dienst voor Arbeidsbemiddeling en Beroepsopleiding, VDAB). Priznavanje i financiranje zapo-
šljavanja u zaštićenim radionicama zadaća je druge agencije
za integraciju, Flamanske agencije za subvencioniranje rada
P r o f e s i o n a l n a r e h a b i l i t a c i j a o s o b a s i n v a l i d i t e t o m – v r a t a z a p o n o v n i u l a z a k u s v i j e t r a d a 5756 Z B O R N I K R A D O V A 6 . M E Đ U N A R O D N O G S T R U Č N O G S K U P A
1. Flanders in Belgium*
To understand the policies and programmes for the disa-
bled in Flanders (Belgium), some insight into the political
and administrative structure of the country is needed.
Since 1980, Belgium has been a federal state with three lan-guage-based ‘communities’ and three territorial ‘regions’.
The communities are :
– the Dutch-speaking community (Flemish Community – Vlaamse Gemeenschap)
– the French-speaking community (French Community – Communauté française)
– the German-speaking community (Deutschsprachige Ge-meinschaft)
The regions are :
– the Brussels-Capital Region (Brussels hoofdstedelijk gewest – Région de Bruxelles-capitale)
– the Flemish Region (Vlaams gewest)
– the Walloon Region (Région wallonne).
Members of the Dutch-speaking Community live in the Fle-
mish Region and in Brussels-Capital, those of the French-
speaking Community in the Walloon Region and in Brussels-
Capital and those of the (tiny) German-speaking Community
in the Walloon region.
Belgium has 10,8 million inhabitants, about 58% of whom
live in the Flemish Region, 33% in the Walloon Region and
10% in Brussels-Capital.
Employment Policies for people with disabilities in Flanders (Belgium)
LUK ZELDERLOO
Secretary General of the EASPD, Brüssel
Belgium
Competencies are shared between the federal state, the re-
gions and the communities. Beside the federal government,
each region and each community has its own government,
but the governments of the Flemish Region and the Flemish
Community have been merged.
Employment policies for the disabled are a mix of poli-
cy measures belonging to the competency of the federal
state (e.g. anti-discrimination law, quotas for federal civil
servants, disability benefits), the regions (e.g. special pla-
cement agencies, wage subsidies) or the communities (e.g.
vocational training, sheltered work).
Most of what follows is about the Flemish Region and Com-
munity, but we will also look briefly at the federal level and
mention a few things about the other regions and commu-
nities.
2. Employment policies for the disabled
Employment policies for the disabled may be divided between
active and passive policies. Passive policies allow disabled
people to (temporarily or definitively) leave the labour mar-
ket by providing income replacement benefits . Active
policies aim at integrating or re-integrating people into the
labour market through vocational training, placement, etc.
However, the distinction between both types of policy mea-
sures is not always clear-cut. Benefit schemes may contain
active elements avoiding benefit traps and encouraging reci-
pients to go back to work (e.g. by allowing a gradual return
to work, combining benefit and income from work).
Ova definicija ne omogućava nam da lako odredimo pripada
li neka osoba ciljnoj skupini osoba nesposobnih za rad kojima
trebaju kompenzacijske mjere. Zbog toga je izrađen skup
kriterija koji ukazuju na mogući pokazatelj radne nesposob-
nosti:
• priznati status osobe s invaliditetom od strane Flaman-
ske agencije za invalide;
• najviši postignuti stupanj obrazovanja stečen je u poseb-
noj školi;
• pravo na invalidninu;
• potvrda o trajnoj nesposobnosti za rad temeljem sudske
odluke ili odluke
• odgovarajuće savezne uprave;
• pravo na dugotrajni ili povećani dječji doplatak s naslova
invaliditeta;
• pravo na naknadu za invaliditet;
• Potvrda o invalidnosti koju je izdao liječnik, služba ili or-
ganizacija koju priznaje VDAB.
Ako je ispunjen barem jedan od tih kriterija, takva osoba
može spadati u ciljnu skupinu za mjere kompenzacijske poli-
tike (indicatie van arbeidshandicap). U većini slučajeva, ove
ljude se upućuje posebnom savjetniku iz Službe za specijalne
putove do zaposlenja i praćenje (Gespecialiseerde Trajectbe-paling-en Begeleiding, GTB).
Pri određivanju odgovarajućeg puta do zaposlenja, tim služ-
bama pomažu centri za procjenu (Gespecialiseerde Arbe-idsonderzoeksdiensten, GA) koje analiziraju i procjenjuju
tražitelje posla. Jedna od mogućnosti koje nudi Služba za
specijalne putove do zaposlenja jest stručno osposobljavanje
koje provodi posebni centar (Gespecialiseerde Opleidings-, Begeleidings- en Bemiddelingsdienst, GOB). Najmanje polo-
vica treninga odvija se na radnom mjestu.
Ljudi koji su nesposobni za rad imaju pravo na posebne
mjere zapošljavanja (Bijzondere Tewerkstellingsondersteu-nendeMaatregelen, BTOM�s) obzirom na vrstu i/ili težinu
njihova invaliditeta, stupanj obrazovanja i radno iskustvo, ili
na temelju gore navedene procjene.
Te posebne mjere zapošljavanja uključuju:
• prilagodbe radne okoline (npr. posebna oprema, prilago-
đene radne stanice);
• usluge prevođenja za osobe s oštećenjem sluha;
• naknadu putnih troškova za ljude koji rade ili se osposo-
bljavanju;
• subvencioniranje plaća za poslodavce;
• zaštićeno zapošljavanje.
Subvencije plaća daju se poslodavcima u privatnom sektoru
i obrazovanju te lokalnim vlastima. Osnovna shema je sub-
vencija koja pokriva 40% troškova rada tijekom prve godi-
ne, 30% u sljedeće tri uzastopne godine i 20% kasnije. Na
temelju posebne procjene, subvencija se može povisiti na
najviše 60%. Postoji i posebna shema za nezavisne radnike.
5.3. Zamjenske politike
Ova posljednja vrsta politika osmišljena je kao dopuna regu-
latornim i kompenzacijskim politikama. Obično su usmjerene
na osobe s težim invaliditetom. Rad u zaštićenim radioni-
cama za invalide najčešći je oblik u Belgiji kao cjelini, ali u
Flandriji postoje i “socijalne radionice” koje nude mogućnost
zapošljavanja osobama s invaliditetom. Iako je pronalazak
stalnog zaposlenja krajnji cilj, većina zaposlenika ne odlazi
iz njih.
Za sada još nema službenog programa zapošljavanja uz po-
dršku u Flandriji, ali provode se neki eksperimenti.
Detaljnije informacije (na nizozemskom) možete pronaći na:
www.werk.be (nota Handicap en Arbeid)
www.vdab.be / arbeidshandicap
* Posebna zahvala Lini Waterplas što je pregledala ovaj
tekst.
P r o f e s i o n a l n a r e h a b i l i t a c i j a o s o b a s i n v a l i d i t e t o m – v r a t a z a p o n o v n i u l a z a k u s v i j e t r a d a 5958 Z B O R N I K R A D O V A 6 . M E Đ U N A R O D N O G S T R U Č N O G S K U P A
LUK ZELDERLOO • Employment Policies for people with disabilities in Flanders (Belgium)
employers) to behave in an intended way, policies may be des-
cribed as regulatory, compensatory and substitution policies.
5.1. Regulatory policies
Regulatory policies impose or prohibit certain behaviours
or provide incentives to obtain a desired behaviour. One of
the best known type of regulatory policies is the quota obli-
gation. An obligation to employ 4.5% registered disabled is
placed on the Flemish administration, whereas the munici-
palities and provinces have to reach 2%, but there are no
quotas for the private sector. The targets are currently not
being met.
In addition to the federal anti-discrimination law of 2007,
there are two Flemish decrees (2002 and 2008) banning
discrimination on the grounds of disability or health and im-
posing the provision of reasonable accommodation. Com-
plaints may be filed with the federal Centre for equal oppor-
tunities or one of the regional Flemish complaints offices.
Cases brought before the civil or criminal courts may lead
to sanctions, but they are extremely rare. Most disputes
are solved through conciliation procedures.
Apart from the occasional awareness campaign directed at
the general public or the employers, most incentives are
part of a larger ‘Employment Equity and Diversity’ policy ai-
med mostly at several targets groups such as immigrants,
older workers or disabled people. An important instrument
of this policy are the so-called ‘diversity plans’ designed to
stimulate companies, local authorities, NGOs, etc. to take
concrete action to gradually raise the employment rate of
disadvantaged groups to that of the general Flemish popu-
lation. To assist interested organisations in drafting their
diversity plan, public funding has been made available for
over forty consultants. In 2007, there were more than 600
plans, 270 of which contained actions for the disabled.
Many plans also make use of compensatory policy instru-
ments such as recruitment and training.
5.2 Compensatory policies
In general, compensatory policies aim at helping actors in
the labour market to overcome the obstacles preventing
them from acting the way the government intended them
to, which for the disabled people could be to participate
in training and for the employers to hire disabled people.
Nearly all the compensatory policies in Flanders are imple-
mented by the VDAB or by organisations recognized and
subsidised by it. There are three types of compensatory
policy measures:
– improving the productive capacities of disabled people
through rehabilitation and vocational training;
– adapting the production requirements to the abilities of
disabled people, through measures allowing employers
to adapt the working conditions (e.g. compensate re-
duced productivity by means of wage-subsidies) or the
material or social working environment;
— improving the matching process between offer and de-
mand on the labour market through specialised scree-
ning, mediation, guidance on the pathway to work, job
coaching, etc.
Medical rehabilitation is often a preliminary step on the road
(back) to work, but in Belgium it is part of the federal he-
alth policy and falls outside the competence of the Flemish
government.
Compensatory policies require a clarification of the concept
of work-disability. In the decree on the VDAB work disability
(arbeidshandicap) is defined as :
“Every important and longstanding problem of participation
in working life, due to the interaction of impairments of a
mental, psychological, physical or sensory nature, limitati-
ons in the performance of activities and personal or external
factors”.
This definition does not readily allow to determine whether
a person belongs to the target group of disabled for work in
need of compensatory measures. For that purpose, a set of
criteria providing a possible indication of work-disability has
been developed:
• recognition as a disabled person by the Flemish Agency
for the Disabled;
• the highest level of education obtained has been obtai-
ned in a special school;
In Belgium, passive policies for the disabled are implemen-
ted by the federal level, whereas active policies are mainly a
matter for the Regions and Communities.
3. Employment policies at the federal level
Policy measures at the federal level include disability benefit
schemes, anti-discrimination legislation and quotas.
There are a number of different disability benefit schemes.
Insured employees on a private sector contract becoming
incapacitated for work may claim a sickness benefit for a
period of up to one year. If the condition persists longer, they
may go on invalidity benefit. Those not insured under the
Sickness and Invalidity Act are entitled to a means-tested
disability allowance. There are special schemes for people
who become incapacitated due to an occupational accident
or disease. They receive compensation for the damage but,
contrary to the recipients of the benefits mentioned earlier,
they are not obliged to stop working. Incapacitated public
sector employees from all levels and from the education
sector are entitled to retire and receive an early pension.
Two other schemes implemented at the federal level cater
for disabled employees: a small number of people on unem-
ployment benefit (which is not time-limited in Belgium) and
some recipients of the residual and means-tested welfare
benefit are partially incapacitated for work.
Except for the early retirement scheme for civil ser-vants, the schemes contain ‘activation’ elements; the be-
nefits may for instance be extended to people undergoing
vocational training or combined with income from work. For
occupational accidents and diseases, this possibility is unli-
mited, but an income ceiling is imposed on recipients
of sickness or invalidity benefits, disability allowances, unem-
ployment benefits and welfare benefits returning to work.
Federal anti-discrimination legislation is another type of ac-
tive policy to remove barriers for disabled people wanting
to find work or to remain in work. A 2003 law, revised in
2007, bans discrimination in hiring and in many other as-
pects of the labour relations on the grounds of a disability or
health. Discrimination includes failure to provide reasonable
accommodation.
Finally, the federal administration has to meet a quota of
3% disabled people among the workforce and is obliged to
provide reasonable accommodation in the recruitment pro-
cess and in the workplace. As yet, Belgium has no quota
obligations for the private sector.
4. Employment policies at the level of the Regions and Communities
Before 1990, policies for the disabled were national, but in
the nineties several new institutions were created to imple-
ment the competencies of the Regions and the Communiti-
es in the field of social care and employment:
– The Flemish Fund for the Social Integration of People
with Disabilities (from 2004 : Flemish Agency for Disa-
bled People / Vlaams Agentschap voor Personen met een Handicap).
– The Walloon Agency for the Integration of Disabled Pe-
ople (AgenceWallonepour l�Int�grationdesPersonnesHandicapées)
– The French Brussels Service for Disabled People (Servi-ce bruxellois francophone des personnes handicapées)
– The Agency for Disabled People (Dienststelle für Perso-nen mit Behinderung)
In 2006, Flanders mainstreamed employment services for the
disabled and for employers in the regular labour market into
the Flemish Public Employment and Vocational Training Service
(Vlaamse Dienst voor Arbeidsbemiddeling en Beroepsopleiding, VDAB). Recognition and financing of sheltered employment is
a task for another mainstream Agency, the Flemish Subsidy
Agency for Work and Social Economy (Vlaams Subsidieagents-chapvoorWerkenSocialeEconomie,VSAWSE).
5. Policies in Flanders
The target group of the policies described are the inhabi-
tants of the Flemish Region and the Dutch-speaking inhabi-
tants of Brussels-Capital.
Based on the instruments used by government to induce diffe-
rent actors on the labour market (job-seekers, employees and
P r o f e s i o n a l n a r e h a b i l i t a c i j a o s o b a s i n v a l i d i t e t o m – v r a t a z a p o n o v n i u l a z a k u s v i j e t r a d a 6160 Z B O R N I K R A D O V A 6 . M E Đ U N A R O D N O G S T R U Č N O G S K U P A
PROFESIONALNA REHABILITACIJA OSOBA S INVALIDITETOM
Put do ponovnog ulaska na tržište rada u Irskoj
Ima toliko sličnosti, a opet i različitosti između Irske i na-
ših kolegica država članica Europske unije, u načinu kako je
definirana, promovirana, strukturirana, provedena i kako se
doživljava profesionalna rehabilitacija. Sličnosti su uglavnom
vezane za strukturu i obavljanje usluga, a u novije vrijeme,
za prava te nacionalno i međunarodno zakonodavstvo koje
se temelji na ravnopravnosti. Razlike su uglavnom određe-
ne pojedinom fazom povijesnog razvoja pružanja usluga u
svakoj zemlji, uspjehom ili neuspjehom, bivšim i sadašnjim
gospodarskim sustavima, političkom i društvenom filozofi-
jom i načelima, te entuzijazmom i brzinom lobiranja dionika
i zagovaranja. Međutim, u kontekstu ove konferencije glavni
zajednički nazivnik koji povezuje profesionalnu rehabilitaciju u
Irskoj s drugim zemljama članicama je dijeljenje zajedničke
budućnosti na zajedničkom tržištu rada.
Na primjer, u Irskoj postoji opće suvremeno prihvaćanje
među profesionalcima koji rade u širem sektoru invalidite-
ta da raskid s praksama iz prošlosti koje su više povezane
s pasivnim mjerama (programi dodjele potpora) prema
aktivnim mjerama (mogućnosti zapošljavanja, uključenost
i integracija osoba s invaliditetom na tržište rada), u kom-
binaciji sa stvaranjem konstruktivnijih i pozitivnijih udruga i
mreža sa svim relevantnim interesnim stranama koje utje-
ču na kvalitetu života osoba s invaliditetom, nužan je za
Profesionalna rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u Europi
MICHAEL BARRETT
Zaklada Cope Cork
Irska
kolektivno oblikovanje zajedničke budućnosti profesionalne
rehabilitacije. Profesionalna rehabilitacija osoba s invali-
ditetom prolazi kroz stalne potrebne promjene i razvoj.
Ova konstantna promjena je dio međunarodnog procesa
koji je u razvoju obzirom na postupanje s nama samima
kao građanima, a ključanje je za način ponašanja i razvoj
inkluzivnog društva.
Unutar tog okvira, ovaj rad daje široki pregled promjenjive
prirode i konteksta profesionalne rehabilitacije u Irskoj. Prvo
će biti dan kratki povijesni pregled evolucijskog konteksta
profesionalne rehabilitacije u Irskoj. Zatim opisuje tekuće i
relevantne državne i međunarodne propise i njihov učinak
i utjecaj pri oblikovanju razvoja rehabilitacijskih usluga na
njihovo trenutno stanje. Pruža uvid u sustave i modele pro-
vedbe programa i kako proaktivne vladine politike, u kom-
binaciji s institucionalnom promjenom, dovode do značajne
integracije tih usluga. Nadalje opisuje zakonsku odgovornost
i metode financiranja i licenciranja profesionalne rehabilita-
cije, zajedno s utvrđivanjem različitih modela zapošljavanja
koji se nude osobama s invaliditetom. Na kraju daje sažetak
“Novih smjernica”, preporučenog novog pristupa uslugama
profesionalne rehabilitacije u Irskoj, te raspravlja o izazovi-
ma u nastanku i mogućnostima profesionalne rehabilitacije
u cjelini.
Ova konferencija i njezina teme, profesionalna rehabilitacija
osoba s invaliditetom, stavlja pred sve nas mnoge izazove i
mogućnosti ostvarenja takve budućnosti, bilo kao govornici/
delegati i/ili kao sektorski profesionalci/ interesne strane.
Ti izazovi i mogućnosti, koje neki opisuju kao barijere, pred-
• eligibility for a disability allowance;
• certification of a permanent incapacity for work by way
of a court decision or a decision of the appropriate fede-
ral administration;
• eligibility for a prolonged or increased disability-based
child allowance;
• eligibility for an invalidity benefit;
• certification of a disability by a medical doctor, a service
or an organisation recognized by the VDAB.
If at least one of these criteria is met, the person concerned
might belong to the target group of compensatory policy
measures (indicatie van arbeidshandicap). In most cases,
these people are referred to a special counsellor from a
Special Pathways to work and Guidance Service (Gespeciali-seerde Trajectbepaling- en Begeleiding, GTB).
In determining the appropriate pathway to work, these servi-
ces are assisted by assessment centres (Gespecialiseerde Arbeidsonderzoeksdiensten, GA) which screen and assess
job-seekers. One of the options under Pathways to Work, is
a vocational training provided by a special centre (Gespeci-aliseerde Opleidings-, Begeleidings- en Bemiddelingsdienst, GOB). At least half of the training takes place on-the-job.
People who are disabled for work are entitled to special em-
ployment measures (Bijzondere Tewerkstellingsondersteu-nendeMaatregelen,BTOM�s) on the basis of the type and/or
severity of their disability, their educational background and
work history, or the above-mentioned assessment.
These special employment measures include:
• adaptations to the working environment (e.g. special
equipment, adapted workstations);
• interpreter services for the hearing-impaired;
• reimbursement of travelling costs for people in work or
in training;
• wage subsidies for employers;
• sheltered employment.
Wage subsidies are awarded to employers in the private
sector and in education and to local authorities. The basic
scheme is a subsidy of 40 % of the labour costs during the
first year, 30 % during three consecutive years and 20 %
later on. Based on a special assessment, the subsidy may
be raised to a maximum of 60 %. There is also a separate
scheme for independent workers.
5.3. Substitution policies
This last type of policies has been developed to supplement
regulatory and compensatory policies. They are usually
aimed at the more severely disabled. Sheltered work in
workshops for the disabled is the most common form in
Belgium as a whole, but in Flanders there are also “social
workshops” providing employment opportunities for disa-
bled people. Although progression to a regular job is the
ultimate goal, most employees don’t leave.
There is as yet no official programme of supported em-
ployment in Flanders, but there are some ongoing experi-
ments.
More detailed information (in Dutch) is provided at:
www.werk.be (nota Handicap en Arbeid)
www.vdab.be/arbeidshandicap
* Special thanks are due to Lina Waterplas for her revision
of this text.
P r o f e s i o n a l n a r e h a b i l i t a c i j a o s o b a s i n v a l i d i t e t o m – v r a t a z a p o n o v n i u l a z a k u s v i j e t r a d a 6362 Z B O R N I K R A D O V A 6 . M E Đ U N A R O D N O G S T R U Č N O G S K U P A
MICHAEL BARRETT • Profesionalna rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u Europi
su važni za temu konferencije o profesionalnoj rehabilitaciji
navedeni su u nastavku.
Članak 26.: Osposobljavanje i rehabilitacija
1. Državne stranke će poduzeti djelotvorne i prikladne mjere
da omoguće osobama s invaliditetom stjecanje i održavanje
najveće moguće sposobnosti, samostalnosti i sudjelovanja
nudeći programe i usluge osposobljavanja i rehabilitacije.
Članak 27.: Rad i zapošljavanje
Osobe s invaliditetom imaju pravo na rad, uključujući i pravo
na rad u okruženju koje je otvoreno, uključujuće i dostupno.
Države moraju poduzeti odgovarajuće korake za promicanje
mogućnosti zapošljavanja i napredovanja u karijeri za osobe
s invaliditetom.
Članci 32. do 50.:
Objašnjavaju kako zemlje koje su vezane Konvencijom moraju
omogućiti istoj puni učinak. Također objašnjavaju odgovor-
nost država da izvještavaju Odbor Ujedinjenih naroda za pra-
va osoba s invaliditetom o tome kako primjenjuj Konvenciju.
Značaj ove konvencije i ovih članaka za unapređivanje profesi-
onalne rehabilitacije sastoji se u tome da predstavlja globalni
predložak ili alat društvenog razvoja u smjeru doista inkluziv-
nog društva, te predstavlja međunarodno dogovoreni politički
instrument koji povezuje razne vrste invaliditeta, razne sekto-
re i pravno je obvezujući. Ne trebamo ponovno otkrivati toplu
vodu u kontekstu ovog temeljnog modela društvenih prilika.
Provođenje Konvencije UN-a u djelo
Kontekst profesionalne rehabilitacije u Irskoj i dalje obli-
kuje i razvija raznovrsno zakonodavstvo koje istovremeno
poštuje i provodi Konvenciju UN-a kroz nacionalnu strate-
giju invaliditeta, koju je vlada uvela tijekom 2004. Strate-
gija se temelji na čvrstom okviru jednakosti koji se ogleda
u nekoliko zakona o jednakosti. Daje pravne temelje politi-
ci integracije javnih usluga za osobe s invaliditetom, koju
je vlada usvojila 2000. U tom kontekstu postoji nekoliko
zakona u Irskoj koji promiču ravnopravnost i štite ljude od
diskriminacije.
• Zakon o nacionalnom tijelu za pitanja invaliditeta (NDA) iz
1999.5
Zakon ovlašćuje NDA (Nacionalno tijelo za pitanja invali-
diteta), kao vodeću državnu agenciju za pitanja invalidi-
teta i univerzalne namjene, da daje nezavisne stručne
savjete Vladi o politici i praksi.
• Zakon o kvalifikacijama (obrazovanju i osposobljavanju) iz
1999.6
Ovaj zakon omogućava osiguranje kvalitete programa
profesionalne rehabilitacije.
• Zakon o minimalnoj plaći iz 2000.7
Ovaj zakon ima izravan utjecaj na restrukturiranje za-
štićenih radionica u smislu – pitanja „nalik na posao“,
prakse zapošljavanja uz potporu i „top-up“ plaćanja na-
mijenjena povratku na prijašnje stanje itd.
• Zakon o jednakom statusu iz 2000. i Zakon o ravnopravno-
sti iz 2004.8
Utječe na direktivu EU-a o rasama, zabranjuje diskrimi-
naciju na osnovi 9 točaka, promiče jednakost i osigurava
pravo na razumne prilagodbe za osobe s invaliditetom.
• Zakon o jednakosti pri zapošljavanju iz 1998. i 2007.9
Osigurava pravo na odgovarajuće mjere za osobe s in-
validitetom u odnosu na pristup, sudjelovanje i obuku na
radu, jednaku plaću u kontekstima „nalik zaposlenju“ koji
5 Zakon o nacionalnom ovlaštenom tijelu za pitanja invaliditeta (NDA): Ministarstvo pravosuđa, jednakosti i zakonodavne reforme, Irska 1999.
6 Zakon o kvalifikacijama (obrazovanju i osposobljavanju): Ministarstvo znanosti i obrazovanja, Irska 1999.
7 Zakon o minimalnoj plaći: Ministarstvo pravosuđa, jednakosti i zakonodavne reforme, Irska 2000.
8 Zakon o jednakom statusu iz 2000. i Zakon o ravnopravnosti iz 2004.: Ministarstvo pravosuđa, jednakosti i zakonodavne reforme, Irska.
9 Zakon o jednakosti pri zapošljavanju iz 1998. i 2007.: Ministarstvo pravosuđa, jednakosti i zakonodavne reforme, Irska.
stavljeni u makro i mikro formatu, na makro-razini odnose se
na šira pitanja invaliditeta kao što su prava, zakonodavstvo,
nacionalni i međunarodni koncepti i politike, a na mikro-razini
odnose se na goruća pitanja invaliditeta, kao što su sustavi
programa, modeli, ishodi i standardi itd. Oscar Wilde, pje-
snik i dramatičar, jednom je rekao „Izvedba je postigla veliki uspjeh, ali je publika bila katastrofalna“1. Izazov ove konfe-
rencije i budućnosti profesionalne rehabilitacije leži u spo-
znaji da se pravi uspjeh može postići jedino kroz povezivanje
s publikom, i da bez te poveznice ili bez publike nema pravog
uspjeha. Isto tako, u kontekstu ove konferencije, uspjeh će
biti postignut tek kada postoji prava veza između predavača
i sudionika, između izlaganja i sudionika, između izlaganja i
ishoda/rezultata konferencije i što je još značajnije, između
ishoda/rezultata konferencije i osoba s invaliditetom, stvar-
ne „publike“.
Povijesni kontekst rehabilitacije u Irskoj
Profesionalna rehabilitacija osoba s invaliditetom u Irskoj ra-
zvila se iz sustava institucionalne skrbi tijekom kasnog 19.
stoljeća, na temelju tadašnjeg „Zakona o siromašnima“, a
koji se očitovao u kulturi suzbijanja i razdvajanja „invalida“,
sve do suvremenog sustava usluga usredotočenog na čo-
vjeka, koji je vođen strategijama i politikama koje promiču i
olakšavaju mogućnosti jednakosti, integracije i uključenosti
za sve osobe s invaliditetom.
Tijekom kasnog 20. stoljeća, na razvoj takvih usluga utjecale
su i oblikovale ih u početku dobrovoljne organizacije i udruge
roditelja, pri pružanju stambenih usluga i programa dnevnog
uključivanja, a kasnije brojne vladine inicijative i zakonodav-
stvo koji su promicali i omogućili pomak prema nacionalnom
financiranju programa rehabilitacije, radu u zaštićenim radi-
onicama i uslugama zapošljavanja2.
Kako su usluge evoluirale i postale profesionalnije i u sadrža-
ju i kontekstu, implikacije nacionalnog i europskog zakonodav-
stva dodatno su utjecale na prirodu tih usluga konceptima
poput integracije, osiguranja kvalitete i akreditacije, što je
postao preduvjet za osiguravanje sredstava za sve pružatelje
usluga. Članstvo u Europskoj uniji, pomak prema zajedničkom
okviru stručnog osposobljavanja i izobrazbe, uz raznovrsne
mogućnosti financijske potpore EU-a i zakonodavstvo koje se
temelji na „pravima“, rehabilitacija i ulazak na tržište rada
postali su intrinzično povezani s programom usluga i reali-
zacije, s posljedicama koje proizlaze iz različitih modela pro-
fesionalne rehabilitacije i inicijativa “koje nalikuju na posao“.
Nedavno je završen nacionalni pregled usluga rehabilitacije
u Irskoj, čija je svrha bila dati savjete o preustroju i mo-
dernizaciji postojećih financiranih dnevnih usluga za invalide.
Izvješće nazvano „Nove smjernice” za usluge osobne podrške
odraslim osobama s invaliditetom3, koje treba biti objavlje-
no 2010., iznosi jasan opis preporučenih modela izvršenja
dnevnih usluga koji je ugrađen u najbolju praksu, koji je u
skladu sa svim relevantnim zakonima i odražava snažni pro-
ces savjetovanja sa svim relevantnim dionicima, a posebno
korisnicima usluga. U izvješću se ističe plan provedbe za
poboljšanje uvođenja novog preporučenog modela usluga
unutar niza odabranih usluga tijekom 2008., zatim postupak
ocjene iskustva i ishod novog modela usluga na odabranim
pilot-lokacijama te plan aktivnosti i preporučeni vremenski
okvir za preustroj i modernizaciju usluga profesionalne re-
habilitacije u Irskoj.
Sadašnje i mjerodavno zakonodavstvo
Prava i zakonodavstvo utemeljeno na jednakosti sadrži i
dalje će biti temeljni mehanizam s kojim se ovaj preustroj
i modernizacija usluga profesionalne rehabilitacije u Irskoj
dalje nastavlja razvijati i s kojim se u Irskoj promiče i provodi
UN-ova Konvencija o pravima osoba s invaliditetom4. UN-ovu
Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom Irska je potpisala
30.03.2007., ali ju još nije ratificirala. Značajni dijelovi koji
1 Oscar Wilde – Pjesnik i dramtičar (1854. – 1900.)
2 Izvršno tijelo za zdravstvene usluge iz 2009., Ministarstvo zdravstva i djece. Irska
3 Nove smjernice, usluge osobne podrške za odrasle osobe s invaliditetom, Izvještaj s revizije Nacionalne radne skupine HSE-ovih financiranih dnevnih usluga za odrasle, Izvršno tijelo za zdravstvene usluge, 2009.
4 Svrha sadašnje Konvencije je promocija, zaštita i osiguranje punog i jednakog korištenja svih ljudskih prava i temeljnih sloboda svih osoba s invalidite-tom i promicanje poštovanja prema njihovom prirođenom dostojanstvu.
P r o f e s i o n a l n a r e h a b i l i t a c i j a o s o b a s i n v a l i d i t e t o m – v r a t a z a p o n o v n i u l a z a k u s v i j e t r a d a 6564 Z B O R N I K R A D O V A 6 . M E Đ U N A R O D N O G S T R U Č N O G S K U P A
MICHAEL BARRETT • Profesionalna rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u Europi
Financiranje profesionalne rehabilitacije
Financiranje oba modela usluga profesionalne rehabilitacije
koji su navedeni gore prikazani su kako slijedi, na temelju
podataka iz 2009.
Usluge rehabilitacije (HSE):
• rehabilitacijskoosposobljavanje(RT)-2.628dodijeljenihmjesta u 2009.
• sredstvauloženauRTu2009.=37.824.804€
• ekvivalentpunogradnogvremenaod14.393€ (po osobi)
(HSE - Izvršno tijelo za zdravstvene usluge, Ministarstvo
zdravstva i djece, Irska 2009.)
Usluge osposobljavanja i zapošljavanja (FAS):
• specijaliziranostručnoosposobljavanje-1.962dodjelje-nih mjesta godišnje
• uloženasredstva-57€godišnje
• ekvivalentpunogradnogvremenaod29.051€ (po osobi)
(FAS – Nacionalno tijelo za osposobljavanje i zapošljavanje,
Ministarstvo poduzetništva, trgovine i zapošljavanja, Irska,
2009.)
Licenciranje profesionalne rehabilitacije
Licenciranje profesionalne rehabilitacije u Irskoj imalo je kon-
tinuirani razvoj koji je općenito bio pod utjecajem i vezan
za naš ulazak na Europsko ekonomsko tržište (EEZ), koje je
danas poznato kao Europska unija, te posljedično mijenjanje
izvora financiranja, kao što su Europski socijalni fond i od ne-
davno izravno kroz Irsko ministarstvo financija. U nastavku
je opisano trenutno stanje licenciranja profesionalne rehabi-
litacije u Irskoj, iako ovaj status podliježe reviziji u skladu s
novijim strukturalnim pregledima i promjenama.
• Standard za rehabilitacijsku obuku - QA00/01 (HSE –
Ministarstvo zdravstva i djece)
• Standardzastručnoosposobljavanje - QA00/01 (FAS –
Ministarstvo poduzetništva, trgovine i zapošljavanja)
• FETAC–Vijeće zadaljnjeobrazovanje i osposobljavanje (Ministarstvo obrazovanja i znanosti)
• Nacionalniokvirkvalifikacija - NFQI (Nacionalno kvalifika-
cijsko tijelo Irske)
• Europskikvalifikacijskiokvir - EQF
Modeli zapošljavanja uz profesionalnu rehabilitaciju
Modeli zapošljavanja su slični strukturom i kontekstom veći-
ni europskih modela. Oni se uglavnom provode pod okriljem
dvaju nacionalnih agencija koje smo ranije spomenuli, a op-
ćenito ih izvode specijalizirane organizacije davatelja usluga.
Usluge profesionalne rehabilitacije koje pruža Nacionalno
tijelo za zdravstvene usluge (HSE) preko specijaliziranih pru-
žatelja uključuju:
• terapijski rad u zaštićenim radionicama (profesionalne
usluge)
• komercijalni rad u zaštićenim radionicama (zaštićene ra-
dionice)
• rad u zaštićenim radionicama/rad nalik zaposlenju (mje-
sto nalik zaposlenju)
• vanjski rad/nalik zaposlenju (zapošljavanje uz potporu)
Stručne usluge zapošljavanja koje pruža Nacionalno tijelo za
osposobljavanje i zapošljavanje
(FAS) uključuje:
• Nacionalni program zapošljavanja uz potporu14 za osobe
s invaliditetom koje se smatra „radno sposobnima“ i spo-
sobnima za rad najmanje 18 sati tjedno.
• zapošljavanje na otvorenom tržištu
Profesionalna rehabilitacija u Irskoj – provjera stvarnosti?
Ne dirajući u dani pregled evolucije i razvoja profesionalne
rehabilitacije, uključujući prava i zakonodavstvo temeljeno na
jednakosti koje je doneseno u svjetlu kontinuirane integracije
14 Nacionalni program zapošljavanja uz potporu je aktivna inicijativa za tržište rada namijenjena pomoći tražiteljima posla s invaliditetom da nađu posao na otvorenom tržištu rada.
su definirani kao isti, slični, iste vrijednosti stvarnim/nor-
malnim radnim situacijama.
• Nacionalnizakonoinvaliditetuiz2005.10
Pruža mogućnost šest vladinih odsjeka da skiciraju sek-
torske planove u kontekstu osoba s invaliditetom.
• Obrazovanjezaosobesposebnimobrazovnimpotrebamaiz 2004. (EPSEN)11
Omogućava procjenu posebnih obrazovnih potreba djece
s teškoćama u razvoju od 0-18 godina, kao i pravo na
izjavu o usluzi i pravo na žalbu.
Posljednja dva zakona (za osobe s invaliditetom i EPSEN),
zajedno čine novi okvir unutar kojega se trebaju planirati i u
budućnosti izvršavati specijalizirane usluge podrške za djecu
i odrasle s invaliditetom u Irskoj.
Modeli profesionalne rehabilitacije (Strukturne i institucionalne promjene)
Integracija usluga za osobe s invaliditetom iz travnja 2000.
najvažnija je pojedinačna aktivnost (skup aktivnosti) koja je
iz temelja promijenila kontekst profesionalne rehabilitacije
u Irskoj, u smislu normalizacije usluga za osobe s invalidite-
tom. Prije tih strukturnih i institucionalnih promjena, osobe
s invaliditetom bile su dužne prijaviti se kod i/ili ići k Nacio-
nalnom odboru za rehabilitaciju (NOR) koji se nalazi u sklopu
Ministarstva za zdravstvo i djecu, a vezano za sve vrste po-
trebne ili dodijeljene usluge za ispunjavanje njihovih potreba.
Preraspodjela odgovornosti NOR-a, ili integracija usluga za
osobe s invaliditetom, zauvijek je promijenila okruženje veza-
no za invaliditet, s novim naglaskom na kontekstu poslovanja
s „građanima“ radije nego s „pacijentima“.
Ministarstvo pravosuđa i zakonodavne reforme sada je do-
bilo odgovornost za Nacionalno tijelo za pitanja invaliditeta i
Standarde politike i istraživanja za osobe s invaliditetom, Mi-
nistarstvo zdravstva i djece zadržalo je odgovornost za re-
habilitacijski trening, zaštićene radionice itd., Ministarstvo
za socijalne zajednice i obiteljske poslove snosi odgovornost
za informiranje, savjetovanje i zagovaranje osoba s invalidi-
tetom, Ministarstvo poduzetništva, trgovine i zapošljavanja
ima odgovornost za stručno obrazovanje i zapošljavanje oso-
ba s invaliditetom, dok je Ministarstvo obrazovanja odgovor-
no za obrazovne i psihološke službe za osobe s invaliditetom.
Modeli profesionalne rehabilitacije
Prema tim novim institucionalnim raspodjelama, odgovor-
nost za modele profesionalne rehabilitacije sada je došla
pod nadležnost dvaju ministarstava, s dvije odgovarajuće
agencije koje su odgovorne za financiranje, planiranje, provo-
đenje i vrednovanje usluga za osobe s invaliditetom. Izvršno
tijelo za zdravstvene usluge (HSE )12 u Ministarstvu zdrav-
stva i djece sada je postalo odgovorno za rehabilitacijske
usluge koje uključuju:
• rehabilitacijski trening (predstručno osposobljavanje/ži-
votne i socijalne vještine)
• usluge zaštićenog zapošljavanja (zaštićeni rad/radne ak-
tivnosti)
• modeli rada „nalik zaposlenju“ (rad u zaštićenim radioni-
cama/zapošljavanje u zaštićenim radionicama/zapošlja-
vanje uz podršku).
Nacionalno tijelo za osposobljavanje i zapošljavanje (FAS)13
unutar Ministarstva poduzetništva, trgovine i zapošljavanja
sada je postalo odgovorno za obuku i usluge zapošljavanja
koje uključuju:
• stručno osposobljavanje (uključujući pružanje usluga
stručnjaka)
• nacionalni program podržanog zapošljavanja (uključuje
pružanje usluga stručnjaka / najmanje 18 sati tjedno /
minimalna plaća)
• zapošljavanje na otvorenom tržištu
10 Nacionalni zakon o invaliditetu: Ministarstvo pravosuđa, jednakosti i zakonodavne reforme, Irska.
11 Obrazovanje za osobe s posebnim obrazovnim potrebama iz 2004. (EPSEN): Ministarstvo znanosti i obrazovanja, Irska 2004.
12 Izvršno tijelo za zdravstvene usluge, Ministarstvo zdravstva i djece, www.hse.ie
13 FAS, Nacionalno tijelo za osposobljavanje i zapošljavanje, Irska, www.fas.ie
P r o f e s i o n a l n a r e h a b i l i t a c i j a o s o b a s i n v a l i d i t e t o m – v r a t a z a p o n o v n i u l a z a k u s v i j e t r a d a 6766 Z B O R N I K R A D O V A 6 . M E Đ U N A R O D N O G S T R U Č N O G S K U P A
MICHAEL BARRETT • Profesionalna rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u Europi
pravima za osobe s invaliditetom u praktičnom smislu, i gdje
se profesionalnu rehabilitaciju realno može promovirati kao
istinski “put prema ulasku/ponovnom ulasku na zajedničko tr-
žište rada za sve ljude, uključujući i one s invaliditetom.
Zajednički izazovi i mogućnosti (Prepreke)
Trebamo biti oprezno zadovoljni s razvojnim putem profesi-
onalne rehabilitacije kao načina ponovnog ulaska na tržište
rada za osobe s invaliditetom u Irskoj. Međutim, ta „vrata“
mogu ponekad biti zatvorena, postati uska grla i/ili se pretvo-
riti u prepreke, ako nismo dovoljno pažljivi. Neka od pitanja
koja zahtijevaju pažnju, a ja smatram paradigmatsku promje-
nu u pristupu svih nas, kao stručnjaka koji se bave pitanjima
invaliditeta, smještena su u kontekst žarišnih područja kao
što su filozofija, percepcija, praksa, terminologija i jezik.
Na primjer:
• „Inkluzivno društvo“‘ nasuprot „integracije“: Pitanje je li
netko dio i osjeća li se dijelom inkluzivnog društva na-
suprot stalnom nastojanju „izvana“ oko uključivanja i
integracije? Kontekst je takav da se sektor invaliditeta
ne smatra dijelom inkluzivnog društva i gdje se usluge
za osobe s invaliditetom koje posjećuju rezidencijalne
centre, zaštićene radionice i programe zapošljavanja
uz potporu sporadično usude ući izvana, ali se neizbjež-
no povlače natrag u svoje matične centre ili programe.
Dok kontekst inkluzivnog društva znači da je netko već u
njemu ili zavisni dio tog društva i gdje pružatelji usluga
kontinuirano nastoje učiniti ga što više inkluzivnim za sve
koji su u njemu.
• Percepcija: Pojam „posebnog“ nasuprot „normalnom“?
Opet u kontekstu percepcije i inkluzivnog društva, pita-
nje odnošenja prema nekim ljudima s invaliditetom kao
posebnima (imaju posebne potrebe) pretpostavlja da su
različiti/drugačiji od normalnog, umjesto da se smatra
ili prema njima odnosi kao da su isti ili “normalni” (ali s
posebnim potrebama).
• Usluge: Usmjeren na osobe nasuprot usmjerenom na
sustav? Pitanje za razmatranje koje se ovdje postavlja je
pojam i/ili kontradikcija obuke i razvoja osoba s invalidi-
tetom kroz sustave i prakse koji su „usmjereni na osobe“
da se integriraju i/ili napreduju do integracijskog obrazo-
vanja, obuke ili zapošljavanja, pri čemu su ove usluge i
prakse uglavnom „usmjerene na sustav“.
• Obrazovanje: Specijalno (isključeno) u odnosu na inte-
grirano (uključeno/općenito/ redovito)? Obrazovanje za
osobe s invaliditetom još je jedno područje kontinuirane
rasprave i diskusije u pogledu vrijednosti i prednosti in-
kluzivnog obrazovanja, nasuprot specijalnom obrazova-
nju. Pitanje koje se ovdje postavlja glasi: obrazovanje je
obrazovanje i kolektivna potreba da se bude oprezan u
korištenju termina kako ne bi zvučali kao previše dijeleći
i/ili isključujući. Čak i izraz „inkluzivno obrazovanje“ ima
konotaciju „dozvole nekome izvana da uđe“. „Obrazovanje
za sve“ trebao bi biti preduvjet za ovu raspravu.
• Posao/ zaposlenje: Zaštićeno/ podržano/ otvoreno nasu-
prot zaposlenom/ poslu/ radu? Opet mi se čini da jezik i
terminologija dijele sektor invaliditeta od onoga koji se
uobičajeno koristi u kontekstu integriranog. Mogao bi se
tvrditi da je termin „zapošljavanja uz potporu“ postao mo-
derni ekvivalent za „zaštićeno zapošljavanje“, po tome što
nosi konotacije posebne povezanosti s „invaliditetom“.
• Društvo i kultura: osobe s posebnim potrebama/ para-
olimpijske igre/ korisnici invalidskih kolica u odnosu na
osobe koje su marginalizirane/ zimske olimpijske igre/
osobe koje koriste invalidska kolica/ itd. U društvenom
i kulturnom smislu, opet bi se moglo tvrditi da je odre-
đena kultura nastala i razvila se oko pitanja invaliditeta
općenito, koji naginje prema snishodljivom, zaštitničkom
i izolacijskom po načinu prikazivanja, pomaganja, promo-
viranja i integriranja samih osoba s invaliditetom i pitanja
invaliditeta.
Abraham Lincoln15 jednom je rekao: “Ne možete pobjeći od-govornosti za sutra, tako da ju izbjegnete danas”. Možda su
gore navedena pitanja preveliki izazov koji se prerano pojavio
i može zahtijevati paradigmatsku promjenu kulture u smislu
da ih se stavi na dnevni red rasprava. Međutim, ona su ključ-
na za daljnju specifičnu raspravu i konferenciju, čija bi tema
15 Abraham Lincoln, američki predsjednik (1861. – 1865.)
osoba s invaliditetom u irsko društvo, stvarnost koja je opisa-
na u nastavku u pogledu invaliditeta i sudjelovanju radne sna-
ge sugerira da je putovanje tek započelo i da je, bez obzira ne
već puno toga ostvarenoga, potrebno još mnogo toga učiniti.
Invaliditet i sudjelovanje radne snage:
Ukupan broj osoba s invaliditetom: 393.785
Irci: 362.239
Neirske nacionalnosti: 24.267
Ukupno zaposlenih: 93.841
Nezaposleni, koji su izgubili ili dali ostavku na ranijem poslu:
14.343
Ukupan broj nezaposlenih: 266.688
Stopa sudjelovanja u radnoj snazi: 26,0%
(Središnji ured za statistiku, Irska - Popis stanovništva iz
2006. Invaliditet: Sudjelovanje radne snage. Skinuto u si-
ječnju 2010. sa http://www.cso.ie/releasespublications/
pr_pop.htm)
Preporučeni novi pristup profesionalnoj rehabilitaciji u Irskoj
U listopadu 2005. HSE je započeo Nacionalnu reviziju za-
štićenih usluga za osobe s invaliditetom. To je inicirao HSE
kao dio svojih obveza prema Zakonu o jednoakosti i Zakonu
o invaliditetu. Svrha te revizije bila je dobiti informacije o
svim aspektima zaštićenih usluga, uključujući i izradu popisa
usluga prema lokaciji, kapacitetu i profesionalnim usluga-
ma. Ovaj pregled je bio upoznat s radom koje je početkom
2005. započelo Ministarstvo zdravstva i djece vezano za
financiranje usluga rada u zaštićenim radionicama. Ishod
ovog početnog pregleda istaknuo je pitanje pružanja usluga
koja je trebalo riješiti u odnosu na postojeću praksu rada
u zaštićenim radionicama i dana je preporuka da bi u cilju
potpunog rješavanja svih tih pitanja trebalo hitno naložiti i
obaviti reviziju svih dnevnih usluga za odrasle koje financira
HSE. Osnovana je nacionalna radna skupina sastavljena od
predstavnika svih zainteresiranih strana u kolovozu 2007.,
sa zadatkom provedbe Nacionalne revizije u vremenskom
roku od 12 mjeseci.
Ova Nacionalna revizija nije završena i izvješće – Nove
smjernice, Usluge osobne podrške odraslim osobama s in-
validitetom, koje treba biti objavljeno 2010., opisuje vizi-
ju preustroja i modernizacije dnevnih usluga temeljenu na
izboru od 12 osobnih usluga potpore za odrasle osobe s
invaliditetom koje imaju uporište u temeljnim vrijednostima:
• usmjerenost na osobu
• uključivanje zajednice i aktivno građanstvo
• kvaliteta
12 usluga podrške uključuje podršku za;
• stvaranje mogućnosti i planova
• tranzicije i progresiju
• uključivanje u lokalnu zajednicu pojedinca
• pristup obrazovanju/formalnom učenju
• maksimaliziranje neovisnosti
• osobni i socijalni razvoj
• zdravlje i dobrobit
• pristup programima premošćivanja za stručno osposo-
bljavanje
• pristup stručnom osposobljavanju i radnim mogućnosti-
ma
• osobni izraz i kreativnost
• ostvarenje značajne društvene uloge
• utjecaj na uslužnu politiku i praksu
Dvije od značajnijih preporuka iz izvješća su preraspodjela
financiranja zaštićenog zapošljavanja i zapošljavanja uz pot-
poru i odgovornosti za isto s Ministarstva zdravstva i djece
na Ministarstvo poduzetništva, trgovine i zapošljavanja, kao i
osnivanje višesektorske skupine sastavljene od svih relevan-
tnih vladinih tijela, uključujući HSE i FAS, uključenih državnih
agencija, kako bi se odredili prioriteti i provele preporuke iz
izvještaja i planova. Ova kontinuirana i trajna preobrazba i
modernizacija profesionalne rehabilitacije u Irskoj predstavlja
daljnji dokaz najbolje prakse, ne samo u kontekstu preobrazbe
i stvaranja zajedničke budućnosti koje smo ranije spomenuli,
nego i pri promicanju i provedbi UN-ove konvencije o ljudskim
P r o f e s i o n a l n a r e h a b i l i t a c i j a o s o b a s i n v a l i d i t e t o m – v r a t a z a p o n o v n i u l a z a k u s v i j e t r a d a 6968 Z B O R N I K R A D O V A 6 . M E Đ U N A R O D N O G S T R U Č N O G S K U P A
PROFESSIONAL REHABILITATION OF
PERSONS WITH DISABILITIES
Gateway for re-entering the labor market in Ireland
There are so many similarities, yet so many differences
between Ireland and our fellow European member states, in
terms of how professional rehabilitation is defined, promo-
ted, structured, delivered and experienced. The similarities
are generally related to the structure and delivery of service
provision, and more recently, with rights and equality based
national and international legislation. The differences are
generally defined by the particular stage of historical evolu-
tion of service provision in each country, by the success, or
lack of success, of past and present economies, by political
and social philosophy and principle, and by the enthusiasm
and velocity of stakeholder lobbying and advocacy activities.
However, in the context of this conference, the over-arching
common denominator linking professional rehabilitation in
Ireland with the other member states is the sharing of a
common future in a common labour market.
In Ireland for example, there is general contemporary accep-
tance among professionals working within the broader disa-
bility sector, that breaking with past practices, which are
more readily associated with Passive(contributory transfer
programmes) to Active measures (employability, inclusion,
The vocational rehabilitation and employment of people with disabilities in Europe
MICHAEL BARRETT
Cope Foundation Cork
Ireland
and the integration of persons with disabilities into the la-
bour market), combined with forging more constructive and
positive associations and networks with all relevant stake-
holders, who influence the quality of life of people with disa-
bilities, is imperative to collectively shaping this shared and
common future of Professional Rehabilitation. The professi-
onal rehabilitation of persons with disabilities is undergoing
necessary constant change and development. This on-going
change is part of an evolving international process in terms
of how we treat ourselves as citizens, and is fundamental to
how we behave and develop an inclusive society.
Within this framework, this paper sets out to provide a bro-
ad overview of the changing nature and context of professi-
onal rehabilitation in Ireland. Firstly, it will outline a brief
historical overview of the evolutionary context of professi-
onal rehabilitation in Ireland. It then outlines both current
and relevant national and international legislation and their
impact and influence in shaping the development of rehabili-
tative services to their current state. It provides an insight
into the systems and models of program delivery and how
pro-active government policies combined with institutional
change significantly brought about the mainstreaming of
those services. It further describes statutory responsibi-
lity and methods of financing and licensing professional re-
habilitation, along with identifying the different models of
employment available for people with disabilities. Finally,
it summarises “New Directions”, the recommended new
approach to professional rehabilitation services in Ireland,
trebala sadržavati sliku konteksta invaliditeta. Bez obzira
na to, ona su istinski i temeljno povezana sa slikom i pro-
vedbom suvremene profesionalne rehabilitacije, te načinom
njezinog predstavljanja, percepcije i doživljaja od strane svih
zainteresiranih, kao put prema ponovnom ulasku na tržište
rada za osobe s invaliditetom.
Zar ne postoji nešto što bismo trebali svi zajedno raditi?
U zaključku, cilj ove konferencije je početak izgradnje “Europ-
skog centra znanja”. Svojim sličnostima i razlikama koje su
ovdje danas predstavljene gradimo naše kolektivno znanje i
time pomažemo stvoriti učinkovitije europske platforme za
profesionalnu rehabilitaciju osoba s invaliditetom. Možda je
najneposredniji i najteži izazov ove konferencije i stvaranja
ovog centra znanja kako mi, kao dionici sustava profesionalne
rehabilitacije i zapošljavanja osoba s invaliditetom, djeluju-
ći kao jedno tijelo, zamišljamo svoju zajedničku budućnost i
nezaobilazne izazove koji će se pojaviti u smislu identifikacije
i usuglašavanja sustava zajedničkog/ združenog razmišlja-
nja, zajedničkih/ združenih strategija, zajedničkih/ združenih
akcija, i što je još važnije i značajnije, zajedničke/ združene
rezultate.
Reference
Središnji statistički ured, Irska - Popis stanovništva iz 2006.
Invaliditet: sudjelovanje radne snage. Skinuto u siječnju 2010.
s http://www.cso.ie/releasespublications/pr_pop.htm)
Zakon o jednakosti pri zapošljavanju iz 1998. i 2007.: Mini-
starstvo pravosuđa, ravnopravnosti i zakonodavne reforme,
Irska.
Zakon o jednakom statusu iz 2000. i Zakon o ravnopravnosti
iz 2004.: Ministarstvo pravosuđa, ravnopravnosti i zakono-
davne reforme, Irska.
FAS – Nacionalno tijelo za osposobljavanje i zapošljavanje.
Ministarstvo poduzetništva, trgovine i zapošljavanja, Irska
2009.
Nove smjernice, usluge osobne podrške za odrasle osobe s
invaliditetom, Izvještaj s nacionalne radne grupe o
reviziji usluga za odrasle koje financira HSE, Izvršno tijelo za
zdravstvene usluge, 2009.
Zakon o obrazovanju osoba s posebnim obrazovnim potre-
bama (EPSEN): Ministarstvo obrazovanja i znanosti 2004,
Irska.
Izvršno tijelo za zdravstvene usluge, Ministarstvo zdravstva
i djece, Irska 2009. www.hse.ie
Zakon o minimalnoj plaći: Ministarstvo pravosuđa, ravno-
pravnosti i zakonodavne reforme 2000., Irska.
Nacionalni zakon o invaliditetu: Ministarstvo pravosuđa, rav-
nopravnosti i zakonodavne reforme 2005., Irska.
Nacionalni zakon o invaliditetu (NDA): Ministarstvo pravo-
suđa, ravnopravnosti i zakonodavne reforme 1999., Irska.
Zakon o kvalifikacijama (obrazovanju i osposobljavanju): Mi-
nistarstvo znanosti i obrazovanja 1999., Irska.
P r o f e s i o n a l n a r e h a b i l i t a c i j a o s o b a s i n v a l i d i t e t o m – v r a t a z a p o n o v n i u l a z a k u s v i j e t r a d a 7170 Z B O R N I K R A D O V A 6 . M E Đ U N A R O D N O G S T R U Č N O G S K U P A
MICHAEL BARRETT • The vocational rehabilitation and employment of people with disabilities in Europe
within a number of selected services during 2008, a pro-
cess to review the experience and outcome of the new
service model in the selected pilot sites and an action
plan and recommended timeframe for the reconfiguration
and modernisation of professional rehabilitation services
in Ireland.
Current & Relevant Legislation
Rights and equality based legislation has, and continues to
be, the fundamental mechanism through which this recon-this recon-
figuration and modernisation of professional rehabilitation
services in Ireland continues to be developed, and through
which the UN Convention on the rights of persons with
disabilities is being promoted and implemented in Ireland4.
The UN Convention on the Rights of persons with Disabi-
lities was signed by Ireland on the 30-03-2007, but has
not yet been ratified. The significant sections relevant to
the conference theme of Professional Rehabilitation are
outlined below.
Article 26: Habilitation and Rehabilitation
Countries must take effective and appropriate measures
to enable people with disabilities to develop, attain and
maintain maximum ability, independence and participation
through the provision of habilitation and rehabilitation serv-
ices and programmes.
Article27:WorkandEmployment
People with disabilities have the right to work, including the
right to work in an environment that is open, inclusive and
accessible. Countries must take appropriate steps to pro-
mote employment opportunities and career advancement
for people with disabilities.
Articles 32 – 50:
Explain how countries which are bound by the Convention
must give it full effect. They also explain the responsibility of
countries to report to the United Nations Committee on the
Rights of Persons with Disabilities on how they are putting
the Convention into effect.
The significance of the convention and these articles for
advancing the case of professional rehabilitation is that it
provides a global template or tool for social development to-
wards a truly inclusive society, and it represents an interna-
tionally agreed policy instrument, which is cross-disability,
cross-sectoral and is legally binding. We do not need to
re-invent the wheel in the context of this fundamental model
of social opportunity.
Putting the UN Convention in to Effect
The context of professional rehabilitation in Ireland contin-
ues to be shaped and developed through various legislation
which both compliments and gives effect to the UN con-
vention through the national disability strategy, which was
introduced by the government during 2004. The Strategy
builds on a strong equality framework, which is reflected
in several pieces of equality legislation. It puts the policy of
mainstreaming of public services for people with disabiliti-
es, which was adopted by Government in 2000, on a legal
footing. Against this background, several laws exist within
Ireland to promote equality and to protect people from dis-
crimination.
• The National Disability Authority Act, NDA 19995
The act gives authority to the NDA as being the lead
state agency on disability issues and universal design,
providing independent expert advice to the Government
on policy and practice.
• The Qualifications (Education & Training) Act 19996
4 The purpose of the present Convention is to promote, protect and ensure the full and equal enjoyment of all human rights and funda-mental freedoms by all persons with disabilities, and to promote respect for their inherent dignity.
5 The National Disability Authority Act (NDA): Department of Justice, Equality and Law Reform , Ireland 1999.
6 The Qualifications (Education & Training) Act: Department of Science and Education, Ireland 1999.
and discusses emerging challenges and opportunities for
professional rehabilitation in general.
This conference and its theme, the professional rehabilita-
tion of persons with disabilities, present us all with many
challenges and opportunities in realising this future, both
as presenters/delegates, and/or as sector professionals/
stakeholders. These challenges and opportunities, descri-
bed by some as barriers, present in both macro and mi-
cro format, at macro level relating to the broader disability
issues such as rights, legislation, national and international
concepts and policies, and at micro level relating to coalface
disability issues such as program systems, models, outco-
mes and standards etc. Oscar Wilde, poet and dramatist
once said “The play was a great success but the audience was a disaster”1. The challenge for this conference and for
the future of professional rehabilitation is in the realisation
that real success can only be achieved through connecting
with the audience, and that without this connection, or wit-
hout the audience, there can be no real success. Likewise,
in the context of this conference, success will only be achie-
ved when there is a real connection between the presenter
and the participants, between the presentations and the
participants, between the presentations and the conference
products/results, and more significantly, between the con-
ference products/results and people with disabilities, the
real ‘audience’.
The Historical Context of Rehabilitation in Ireland
The professional rehabilitation of people with disabilities
in Ireland has evolved from a system of institutional type
care during the late 19th century, based on the then ‘Poor
Law’, and which was manifest by a culture of containment
and separation for the ‘handicapped’, through to a modern
day person centred system of services, driven by strategi-
es and policies which promote and facilitate opportunities
for equality, integration and inclusion, for all persons with
disabilities.
During the late 20th century, the development of such ser-
vices was influenced and shaped, initially by voluntary orga-
nisations and parent associations, in the provision of resi-
dential services and day activation programmes, and later
through a number of government initiatives and legislation
which promoted and facilitated the move towards nationally
funded rehabilitation programmes, sheltered workshops
and employment development services2.
As services evolved and became more professional in both
content and context, the implications of both national and
European legislation, further influenced the nature of the-
se services with concepts such as mainstreaming, quality
assurance, and accreditation, becoming a prerequisite to
secure funding for all service providers. Membership of
the European Union, the move towards a more common
framework of vocational education and training, coupled
with a diverse range of EU funding opportunities and ‘ri-
ghts’ driven legislation, rehabilitation and entry to the la-
bour market became intrinsically linked with programme
service and delivery, with emerging consequences for dif-
ferent models of professional rehabilitation and ‘like work’
initiatives.
A national review of rehabilitation services in Ireland, co-
mmissioned to advise on the reconfiguration and moderni-
sation of existing Funded Day Services has recently been
completed. The report “New Directions” Personal Support
Services for Adults with Disabilities3, due for publication
during 2010, sets out a clear description of a recom-
mended model/s of Day Service delivery that is embedded
in best practice, that complies with all relevant legislati-
on and is reflective of a robust consultative process with
all relevant stakeholders and in particular service users.
The report outlines an implementation plan to progress
the introduction of the new recommended service model
1 Oscar Wilde – Poet and Dramatist (1854-1900).2 Health Service Executive 2009. Department of Health & Children, Ireland.
3 New Directions, Personal Support Services for Adults with Disabilities, Report from the National Working Group Review of HSE Funded Adult Day Services, Health Service Executive, Ireland. 2009.
P r o f e s i o n a l n a r e h a b i l i t a c i j a o s o b a s i n v a l i d i t e t o m – v r a t a z a p o n o v n i u l a z a k u s v i j e t r a d a 7372 Z B O R N I K R A D O V A 6 . M E Đ U N A R O D N O G S T R U Č N O G S K U P A
MICHAEL BARRETT • The vocational rehabilitation and employment of people with disabilities in Europe
respective departmental agencies being responsible for the
funding, planning, delivery and evaluation of services for pe-
ople with disabilities. The Health Service Executive (HSE)12
under the Department of Health & Children now had respon-
sibility for Rehabilitation Services which included;
• Rehabilitative Training (pre-vocational training/life and
social skills)
• Sheltered Occupational Services (sheltered work/occu-
pational activity)
• ‘Like Work’ Opportunities (sheltered work/sheltered em-
ployment/supported employment).
The National Training & Employment Authority (FÁS)13 under
the Department of Enterprise Trade & Employment now had
responsibility for Training and Employment Services which
Included;
• Vocational Training (incorporating specialist service pro-
vision)
• The National Supported Employment Program ( incorpo-
rating specialist service provision/minimum of 18 hours
per week/minimum wage)
• Open Employment
Financing Professional Rehabilitation
The financing of both models of professional rehabilitation
services as specified above are as outlined as follows, su-
bject to 2009 data provision.
Rehabilitation Services (HSE):
• Rehabilitative Training (RT) – 2,628 allocated places in
2009
• Funding Invested in RT 2009 = €37,824,804
• €14,393 Whole Time Equivalent (per person)
(HSE – Health Service Executive, Department of health &
Children, Ireland 2009)
Training & Employment Services (FÁS):
• Specialised Vocational Training – 1,962 allocated places
per annum
• Funding invested - €57m per annum
• €29,051 Whole Time Equivalent (per person)
(FÁS - National Training & Employment Authority, Depart-ÁS - National Training & Employment Authority, Depart-
ment of Enterprise Trade & Employment, Ireland 2009)
Licensing of Professional Rehabilitation
The licensing of professional rehabilitation in Ireland has un-
dergone continuous development generally driven and rela-
ted to our joining of the European Economic Market (EEC)
now known as the European Union and consequent changing
funding sources, such as the European Social Fund and more
recently, directly through the Irish Exchequer. The following
is the current status for the licensing of professional rehabi-
litation in Ireland, although this status is subject to review in
line with more recent structural reviews and changes.
•The Standard for Rehabilitative Training –QA00/01 (HSE
– Department of Health & Children)
• The Standard for Vocational Training – QA00/01 (FÁS, –
Department of Enterprise Trade & Employment)
• FETAC – Further Education & Training Awards Council
(Department of Education & Science)
• National Framework of Qualifications – NFQI (National
Qualifications Authority of Ireland)
• European Qualifications Framework - EQF
Professional Rehabilitation Employment Models
Models of employment are similar both in structure and
context to most European models. These are in the main
provided under the auspices of the two national agencies
12 Health Service Executive, Department of Health & Children, www.hse.ie
13 FÁS, The National Training & Employment Authority, Ireland, www.fas.ie
This act ensures Quality Assurance of Professional Re-
habilitation Programmes.
• TheMinimumWageAct20007
This act has direct implications for the restructu-
ring of sheltered workshops in terms of – ‘like work’
issues, supported employment practices, and top-up
payments, etc.
• EqualStatusAct2000&EqualityAct20048
Give effect to the EU race directive, prohibits discri-
mination across 9 grounds, promotes equality and en-promotes equality and en-
sures the right to reasonable accommodation for people
with disabilities.
• EmploymentEqualityActs1998&20079
Provide the right to appropriate measures for people
with disabilities in relation to access, participation and
training in employment, equal pay for ‘like work’ con-
texts, defined as the same, similar, of equal value to
real/normal work situations.
• The National Disability Act 200510
Makes provision for Six Government Departments to
outline Sectoral Plans in the context of people with di-
sabilities.
• The Education for Persons with Special Educational
Needs Act 2004 (EPSEN)11
This provides for assessment of special education needs for
children with disabilities from 0-18yrs, as well as the right
to a service statement and right of appeal.
The latter two Acts (Disability Act and EPSEN), together
provide the new framework within which specialist support
services to children and adults with disabilities in Ireland,
are to be planned and delivered into the future.
Models of Professional Rehabilitation (Structural & Institutional Change)
The Mainstreaming of Services for PWD in April 2000, is
the single most important action (set of actions) which fun-
damentally changed the context of professional rehabilitati-
on In Ireland, in terms of the normalisation of services for
people with disabilities. Prior to these structural and insti-
tutional changes, people with disabilities were required to
apply and/or go to the National Rehabilitation Board under
the auspices of the Department of Health & Children, for
all/any type of required or allocated service to meet their
needs. The re-allocation of the NRB responsibilities, or ma-
instreaming of services for people with disabilities, changed
the disability landscape forever, with the new emphasis as
being in the context of dealing with the ‘citizen’ rather than
with the ‘patient’.
The Department of Justice & Law Reform now charged with
having responsibility for the National Disability Authority and
Policy Standards and Research for people with disabilities,
the Department of Health & Children retaining responsibili-
ty for rehabilitative training, sheltered workshops, etc, the
Department of Social Community & Family Affairs having the
responsibility for Information, Advice and Advocacy for peo-
ple with disabilities, the Department of Enterprise Trade &
Employment having the responsibility for Vocational Training
and Employment for people with disabilities, and the Depar-
tment of Education having responsibility for Education and
Psychological Services for people with disabilities.
Models of Professional Rehabilitation
Under these new institutional arrangements, responsibili-
ty for models of professional rehabilitation were now the
responsibility of two government departments, with two
7 The Minimum Wage Act: Department of Justice, Equality and Law Reform, Ireland 2000.
8 Equal Status Act 2000 & Equality Act 2004: Department of Justice, Equality and Law Reform, Ireland.
9 Employment Equality Acts 1998 & 2007: Department of Justice, Equality and Law Reform, Ireland.
10 The National Disability Act: Department of Justice, Equality and Law Reform, Ireland 2005.
11 The Education for Persons with Special Educational Needs Act (EPSEN): Department of Education & Science, Ireland 2004.
P r o f e s i o n a l n a r e h a b i l i t a c i j a o s o b a s i n v a l i d i t e t o m – v r a t a z a p o n o v n i u l a z a k u s v i j e t r a d a 7574 Z B O R N I K R A D O V A 6 . M E Đ U N A R O D N O G S T R U Č N O G S K U P A
MICHAEL BARRETT • The vocational rehabilitation and employment of people with disabilities in Europe
The 12 support services include Support for;
• Making Choices and Plans
• Making Transitions and Progression
• Inclusion in One’s Local Community
• Accessing Education/Formal Learning
• Maximising Independence
• Personal & Social Development
• Health & Wellbeing
• Accessing Bridging Programmes to Vocational Training
• Accessing Vocational Training & Work Opportunities
• Personal Expression & Creativity
• Having Meaningful Social Roles
• Influencing Service policy & Practice
Two of the more significant recommendations included in
the report are the re-allocation of Sheltered Employment
and Supported Employment funding and responsibility, from
the Department of Health & Children to the Department
of Enterprise Trade and Employment and the development
of a Cross Sectoral Group comprised of all relevant gover-
nmental departments including the HSE and FÁS, the res-
pective government agencies, to prioritise and implement
the report recommendations and plans. This continuous and
on-going re-configuration and modernisation of professional
rehabilitation in Ireland, represents further evidence of best
practice, not only in the context of re-shaping and developing
a common future previously referred to, but also in promo-
ting and implementing the UN Convention of Human Rights
for People with Disabilities in a practical sense, and where
Professional Rehabilitation can realistically be promoted as
truly the “Gateway for Entering/Re-entering a common La-
bour Market for all people, including those with disabilities.
Common Challenges & Opportunities (Barriers)
We should be cautiously satisfied with the developmental
journey of professional rehabilitation as a gateway for re-
entering the labour market for people with disabilities in
Ireland. However, ‘gateways’ can sometimes be closed, be-
come bottlenecks and/or present as barriers, if we are not
diligently careful. Some issues which require attention and I
would argue a paradigm change of approach for all us all, as
professionals working within the disability sector, are in the
context of coalface areas such as philosophy, perception,
practice, terminology and language.
For example;
• ‘Inclusive Society’ versus ‘Integration’: The issue of be-
ing and feeling part of an inclusive society versus the
constant striving, from the ‘outside’, for inclusion and
integration? The context being that the disability sector
is perceived as not being part of the inclusive society
and where services for people with disabilities attending
residential centres, sheltered workshops and supported
employment programs sporadically venture in from the
outside, but inevitably withdraw back out to their res-
pective centres or programs. Whereas the context of
an inclusive society means that one is already inside or
a contingent part of this society and where service pro-
viders are continuously striving to make it more inclusive
for all inside.
• Perception: The notion of ‘special’ versus ‘normal’? Again
in the context of perception and an inclusive society, the
issue of referring to some people with disabilities as
being special (having special needs) presupposes that
they are different/outside of the normal, rather than be-
ing considered or referred too as the same or as being
‘normal’ (but having specific needs).
• Services: Person Centred versus System Centred? The
issue for consideration being raised here is the notion
and/or contradiction of training and developing people
with disabilities, by means of ‘person centred’ systems
and practices, to integrate and/or to progress to main-
stream education, training or employment, where these
services and practices are predominantly ‘system cen-
tred’.
• Education: Special (excluded) versus Mainstream (inclu-
sive/general/regular)? Education for people with disabili-
ties is another area of continuous debate and discussion
in terms of the merits and advantages of inclusive edu-
mentioned previously and are generally delivered by special-
ist provider organizations.
Professional Rehabilitation Services provided by the Health
Service Executive (HSE) through specialist providers in-
clude;
• Sheltered Work Therapeutic (occupational services)
• Sheltered Work Commercial (sheltered workshops)
• Sheltered Work/like work (like work placement)
• External Work/Like Work (Supported Employment)
Professional Employment Services provided by the National
Training & Employment Authority (FÁS) include:
• The National Supported Employment Program14 for peo-
ple with disabilities who are deemed to be ‘work ready’
and capable of working a minimum 18 hours per week.
• Open Employment
Professional Rehabilitation in Ireland - A
Reality Check?
Not withstanding the above overview of the evolution and de-
velopment of professional rehabilitation, including rights and
equality based legislation, enacted in terms of the continued
integration of people with disabilities in Irish society, the re-
ality as outlined below in relation to disability and workforce
participation, suggests that the journey has only begun, and
that while much has been achieved, much more remains to
be done.
Disability & Workforce Participation:
Total number of persons with disabilities: 393,785
Irish: 362,239
Non-Irish: 24,267
Total in Labour Force: 93,841
Unemployed, having lost or given up previous job: 14,343
Total not in labour force: 266,688
Labour Force participation rate: 26.0%
(Central Statistics Office, Ireland - Census 2006. Disabili-
ty: WorkForceParticipation. Retrieved January 2010, from
http://www.cso.ie/releasespublications/pr_pop.htm)
The Recommended New Approach to Professional Rehabilitation in Ireland
In October 2005, the HSE commenced a National Review
of Sheltered Services for People with Disabilities. This was
initiated by the HSE as part of its obligations under Equality
Legislation and the Disability Act. The purpose of that re-
view was to obtain information on all aspects of Sheltered
Services, including establishing a listing of services by lo-
cation, capacity and occupational services. This review was
informed by work initiated early in 2005 by the Department
of Health and Children regarding funding arrangements for
Sheltered Work Services. The outcome from this initial re-
view highlighted service delivery issues that needed to be
addressed in relation to existing Sheltered Work Practices
and recommended that in order to fully address all of these
issues, a review of all HSE Funded Adult Day Services sho-
uld be commissioned and delivered as a matter of urgency.
A National Working Group representative of all stakeholders
was established in August 2007 to conduct a National Re-
view within a 12 month timeframe.
This National Review has now been completed and the
report – New Directions, Personal Support Services for Adults with Disabilities, due for publication during 2010,
sets out a vision for the reconfiguration and modernisation
of day services, based on the choice of 12 Personal Sup-
port Services for Adults with Disabilities, underpinned by
the Core Values of
• Person Centeredness
• Community Inclusion and Active Citizenship
• Quality.
14 The National Supported Employment Programme is an active labour market initiative to assist jobseekers with a disability to find employment in the open labour market.
P r o f e s i o n a l n a r e h a b i l i t a c i j a o s o b a s i n v a l i d i t e t o m – v r a t a z a p o n o v n i u l a z a k u s v i j e t r a d a 7776 Z B O R N I K R A D O V A 6 . M E Đ U N A R O D N O G S T R U Č N O G S K U P A
MICHAEL BARRETT • The vocational rehabilitation and employment of people with disabilities in Europe
As services evolved and became more professional in both
content and context, the implications of both national and
European legislation, further influenced the nature of the-
se services with concepts such as mainstreaming, quality
assurance, and accreditation, becoming a prerequisite to
secure funding for all service providers.
Membership of the European Union, the move towards a
more common framework of vocational education and tra-
ining, coupled with a diverse range of EU funding opportu-
nities and ‘rights’ driven legislation, rehabilitation and entry
to the labour market became intrinsically linked with pro-
gramme service and delivery, with emerging consequences
for different models of professional rehabilitation and ‘like
work’ initiatives.
The challenge for this conference is how we as stakeholders
in the vocational rehabilitation and employment of people
with disabilities, as a common entity, engage the future
and these emerging challenges, in terms of identifying and
agreeing a system of common/joined up thinking, common/
joined up strategies, common/joined up action, and even
more important and significant, common/joined up results.
References
Central Statistics Office, Ireland - Census 2006. Disability:
Work Force Participation. Retrieved January 2010, from
http://www.cso.ie/releasespublications/pr_pop.htm)
Employment Equality Acts 1998 & 2007: Department of
Justice, Equality and Law Reform, Ireland.
Equal Status Act 2000 & Equality Act 2004: Department of
Justice, Equality and Law Reform, Ireland.
FÁS – The National Training & Employment Authority,
Department of Enterprise Trade & Employment, Ireland
2009.
New Directions, Personal Support Services for Adults with
Disabilities, Report from the National Working group Revi-
ew of HSE Funded Adult Day Services,Health Service Execu-
tive, Ireland. 2009.
The Education for Persons with Special Educational Needs
Act (EPSEN): Department of Education & Science 2004,
Ireland.
The Health Service Executive, Department of Health & Chil-
dren, Ireland 2009. www.hse.ie
The Minimum Wage Act: Department of Justice, Equality
and Law Reform 2000, Ireland.
The National Disability Act: Department of Justice, Equality
and Law Reform 2005, Ireland.
The National Disability Authority Act (NDA): Department of
Justice, Equality and Law Reform 1999, Ireland.
The Qualifications (Education & Training) Act: Department of
Science and Education 1999, Ireland.
cation versus special education. The issue being raised
here is that education is education and the collective
need to be careful in terms of the terminology used, as
not seeming to divisive and/or exclusive. Even the term
‘inclusive education’, has connotations of ‘allowing one in
from the outside’. ‘Education for all’ should be the pre-
requisite to this debate.
• Work/Employment: Sheltered/Supported/Open versus
Employed/Job/Work? Again, language and terminology
seems to separate the disability sector from that com-
monly used in the mainstream. The case could be made
that the term ‘supported employment’ has become the
modern day equivalent of ‘sheltered employment’, in that
it carries connotations of specifically being associated
with ‘disability’.
• Social & Cultural: Special Needs/Special Olympics/
Wheelchair users versus persons who are Marginal-
ised/Winter Olympics/Persons who use wheelchairs/
etc. In social and cultural terms, again it could be ar-
gued that a specific culture has grown and developed
around the issue of disability in general, which tends
to be condescending, patronising and isolationist in
how the issue of disability and indeed people with dis-
abilities are presented, facilitated, promoted and in-
tegrated.
Abraham Lincoln15 once said “You cannot escape the res-
ponsibility of tomorrow, by evading it to-day”. Perhaps the
above issues are a challenge too far, and too soon, and
may well require a paradigm change of culture in terms
of putting them on the discussion table. They are howe-
ver, material for a further specific debate and conference,
the theme of which should incorporate the image context
of disability. Regardless, they are intrinsically and funda-
mentally linked to the image and delivery of contemporary
Professional Rehabilitation, and how it is presented, per-
ceived, and experienced by all stakeholders, as a Gateway
to Re-entering the Labour Market for People with Disa-
bilities.
Isn’t there something we should all be doing together?
In conclusion, the aim of this conference is to begin the
construction of a “European Knowledge Centre”. It is thro-
ugh our respective similarities and differences presented
here today, that we build on our collective knowledge, thus
helping to create a more efficient European platform for
the Professional Rehabilitation of People with Disabiliti-
es. Perhaps the most immediate and difficult challenge
for this conference and for the creation of this knowled-
ge centre, is how we as stakeholders in the vocational
rehabilitation and employment of people with disabilities,
acting as a common entity, engage our common future
and the inevitable emerging challenges, in terms of identi-
fying and agreeing a system of common/joined up thinking,
common/joined up strategies, common/joined up actions,
and even more important and significant, common/joined
up results.
Paper Summary
The professional rehabilitation of people with disabilities
in Ireland has evolved from a system of institutional type
care during the late 19th century, based on the then ‘Poor
Law’, and which was manifest by a culture of containment
and separation for the ‘handicapped’, through to a modern
day person centred system of services, driven by strategi-
es and policies which promote and facilitate opportunities
for equality, integration and inclusion, for all persons with
disabilities.
During the late 20th century, the development of such ser-
vices was influenced and shaped, initially by voluntary orga-
nisations and parent associations, in the provision of resi-
dential services and day activation programmes, and later
through a number of government initiatives and legislation
which promoted and facilitated the move towards nationally
funded rehabilitation programmes, sheltered workshops
and employment development services.
15 Abraham Lincoln, American President (1861-1865)
P r o f e s i o n a l n a r e h a b i l i t a c i j a o s o b a s i n v a l i d i t e t o m – v r a t a z a p o n o v n i u l a z a k u s v i j e t r a d a 7978 Z B O R N I K R A D O V A 6 . M E Đ U N A R O D N O G S T R U Č N O G S K U P A
Povijest
Tijekom 60-ih godina prošlog stoljeća sustav socijalnog osi-
guranja u Nizozemskoj započet je pa čak i dovršen. Stvorena
je socijalna država prema nacrtu Williama Henrya Beverid-
gea, koji je 1942. taj nacrt skicirao u svom izvješću “Soci-
jalno osiguranje i srodne službe” i koji je nakon toga usvojila
nizozemska Vlada (Van Rijn).
Jedna od posljedica navedene reforme bila je i završetak osi-
guranja od nezgode (koje je obuhvaćalo nezgode zaposleni-
ka na poslu) i invalidskog osiguranja (dobrovoljno pokrivanje
medicinskih posljedica uslijed nezgode) te stupanje na snagu
novog zakona “Wet op de Arbeidsongeschiktheidsverzeke-
ring” ili WAO (1967. godine). 180 000 korisnika sukladno
starom zakonu prebačeno je u novi režim. Konceptualno gle-
dajući, radilo se o prijelazu s profesionalnog rizika na soci-
jalni rizik. Tako je prihod svakog radnika (u dobi od 18 - 65
godina) osiguran, u slučaju bilo kakve nezgode ili bolesti, u
visini od 70% posljednjeg zarađenog primanja. Nakon 10
godina samozaposlene osobe i mladi uključeni su u ovu she-
mu socijalnog osiguranja.
250 medicinskih liječnika i stručnjaka za profesionalnu
(radnu) rehabilitaciju, kao zaposlenici i aktivno uključeni u
procjenu - premješteni su iz Državne osiguravajuće banke u
Središnji medicinski odjel. A.G. Mater, prvi predstojnik tog
odjela držao se mantre: “Profesionalna rehabilitacija započi-
Trendovi (re)integracije na tržište rada u Nizozemskoj
Rana intervencija kao poveznica između radne i medicinske rehabilitacije
HANS VRIND
predsjednik organizacije Workability Europe i direktor kompanije Salo Holding AG
Nizozemska
nje na nosilima”. Ovo je ostalo istinito sve do danas, ali una-
toč svojoj mudrosti, ovaj stručnjak nije mogao spriječiti ne-
predvidive posljedice koje su nastale u sljedećih 25 godina.
1974. godine Hans Vrind (već tada premlad i previše po-
kvaren!) imenovan je voditeljem financijskog i organizacij-
skog odjela (Bedrijfs-economische Afdeling) Vijeća socijalne
sigurnosti (Sociale Verzekeringsraad), nadzornog tijela In-
stitucija za socijalno osiguranje u Nizozemskoj, uključujući i
Središnji medicinski odjel.
P r o f e s i o n a l n a r e h a b i l i t a c i j a o s o b a s i n v a l i d i t e t o m – v r a t a z a p o n o v n i u l a z a k u s v i j e t r a d a 8180 Z B O R N I K R A D O V A 6 . M E Đ U N A R O D N O G S T R U Č N O G S K U P A
HANS VRIND • Trendovi (re)integracije na tržište rada u Nizozemskoj
korist lokalne zajednice!! Uklanjanje svih neuspješnih struč-
njaka iz njihovih preskupih zgrada L!!
Nizozemska je jedna od najžustrijih zagovornica briselskog
načina razmišljanja: privatno tržište rješava svaki problem!
To znači da je potrebno privatno rješenje za rehabilitacijske
službe, a naručitelj će biti UWV ili osiguravatelji ili poslodav-
ci ili sami klijenti.
150 privatnih stručnjaka za profesionalnu rehabilitaciju/or-
ganizacije ujedinjene u krvnu privatnu organizaciju Boaborea
(što znači ime??).
• Službe za zaštitu na radu (ARBO-diensten)
• Savjetnici za ranu intervenciju
• Preorijentacija / konzultanti za odabir karijere
• Službe za reintegraciju
• Poslovni savjetnik
Kvaliteta aktivnosti ovih pružatelja usluga kontrolira se in-
ternim potvrdama, bez toga nema produženja ugovora od
Vlade.
Izvan Boaboreae 400 ostalih stručnjaka/malih tvrtki posluje
pružajući rehabilitaciju.
Ali što je zapravo tržište?? Tržište se može podijeliti na dvije
komponente: poduzeća u odnosu na poduzeća i poduzeća u
odnosu na Vladu
Poduzeća u odnosu na poduzeća
• prevencija i bolovanje
• intervencije
• preorijentacija
procjena prihoda od 1 milijarde eura. Ključni su poslodavci,
zaposlenici, osiguranje – tvrtke i ostali pružatelji usluga
Poduzeća u odnosu na Vladu
• reintegracija osoba s invaliditetom
• nezaposleni
• građanska integracija
• poslovno savjetovanje
• društvena aktivacija
procjena prihoda od 360 milijuna eura. Ključni su UWV (or-
ganizacija socijalne sigurnosti), lokalne vlade i klijenti koji na
raspolaganju imaju osobni budžet (Individuele Reintegratie
overeenkomst IRO) osobni budžet za radnu nesposobnost je
€ 5.000, za nezaposlenost € 4.000.
Sadašnja me situacija, temeljem 35 godina iskustva na po-
dručju rehabilitacije, uopće ne usrećuje. Mislim da je samo
zbog dva čimbenika bilo moguće smanjiti broj korisnika sa
1.000.000 na 850.000:
1. zakonsko smanjenje iznosa invalidnine
2. sprječavanje uključivanja većine osoba s invaliditetom da
budu uključeni u shemu osiguranja.
Ali što je sa svim onim osobama o kojima nema statističkih
podataka? Bojim se da je samo nekolicina sretnika dobila
profesionalne savjete za rehabilitaciju te su mogli iskoristiti
svoje sposobnosti za sudjelovanje u društvu. Ostali, radno
neaktivni, sjede kod kuće.
Iz spomenutih podataka vidljivo je i da postoji ogromno
miješanje pojma rehabilitacija. Mislim na miješanje s (bez
obzira na dobru volju oko aktivnosti za) nezaposlenošću,
građanskom integracijom, društvenom aktivacijom… Zato
sam dobio ideju za temu ove konferencije: “Profesionalna
rehabilitacija osoba s invaliditetom – put za ponovni ulazak
na tržište rada”.
Ogromni gubitci u edukaciji, usavršavanju od strane poslo-
davaca i društva te samopoštovanje nisu prikazani statisti-
kama. Naš sustav nesposoban je za pronalazak većine osoba
koje žele rehabilitaciju. Multidisciplinarna suradnja i intenziv-
no usmjeravanje ključni su za uspjeh. Trebamo ih koristiti.
Osoba s invaliditetom ima pravo na naš trud. Mnogi čekaju
na naše aktivnosti. To je izazov za stručnjake na području
rehabilitacije, poput nas. Kakva je budućnost naše profesije
i koji koncept koristimo?
Budućnost
Kao predsjednik organizacije Workability Europe prije šest
godina susreo sam se s uljezom koji je (pretpostavljam sa-
svim slučajno) upotrijebio izraz Work Ability (radna sposob-
nost). (A možda ipak i nismo bili tako originalni kada smo
U to se vrijeme već osjećalo koliko je to pitanje hitno. Dok
su svi spavali broj korisnika temeljem WAO-a narastao je na
gotovo 340 000 (1974.). Svi su ulazili, ali nitko nije izlazio!
Reintegracija na tržište rada, logična i zakonski regulirana
mjera nije funkcionirala!
Prije no što nastavim s ovim teoretskim pregledom, osvrnut
ću se na jednu definiciju koju je dao Ali Kitis, izvanredni pro-
fesor, Pamukkale, Sveučilište Denizli, Turska. Želim istaknuti
da je organizacija Workability Europe surađivala s tim Sveu-
čilištem na projektu Osobe s invaliditetom na poslu (Disabled atWork) (2008. – 2010.). Kitis je za mene istražio što je
zapravo profesionalna rehabilitacija?
Profesionalna rehabilitacija je: kombinacija medicinskih, psi-
ho-socijalnih, socijalnih i radnih aktivnosti koje se poduzimaju
s ciljem ponovnog uspostavljanja radne sposobnosti i predu-
vjeta za povratak na tržište rada, odnosno na posao ili po-
tragu za poslom, oboljelih ili ozlijeđenih osoba s prethodnim
radnim iskustvom(Gobelet & Franchignoni 2006.)
ili
među-organizacijski napor koji se poduzima kako bi se uhva-
tilo u koštac s problemima koji su previše složeni i predugo
odgađani da bi ih se moglo riješiti aktivnostima na razini
samo jedne organizacije (Gray i Wood 1991.).
Sada ću se vratiti u prošlost. 1975. godine Vijeće socijalne
sigurnosti poduzelo je u osnovi dvije aktivnosti:
1. provedbu znanstvenog istraživanja o uzroku alarmantnog
porasta na području opće (profesionalne) nesposobnosti
za rad
2. izrada alata za rehabilitaciju i strukturiranje postupaka
unutar i oko Središnjeg medicinskog odjela.
Moj odjel, zajedno s medicinskim odjelom bio je zadužen za
izradu alata za rehabilitaciju. Uz prilično neograničena sred-
stva (50 milijuna) sagrađena su dva centra za rehabilitaciju,
Hoensbroeck i Werkenrode. Veliku potporu pružilo je Mini-
starstvo socijalne skrbi. Ali kako osposobiti centar?? Gdje
naći pogodne kandidate i tko će platiti dnevne troškove? To
je bila velika borba s birokracijom u Nizozemskoj, a nadasve
postavljalo se pitanje - dok se god klijentu (zakonom) jamči
da njegovo primanje naknade (invalidnine) nije upitno, zašto
bi se on uopće vraćao na posao, čak i uz potpomognuto
zaposlenje? Tada smo mnogo naučili o profesionalnoj rehabi-
litaciji, a dva navedena centra još rade, ali rezultati, gledano
iz sadašnje perspektive, dakle 35 godina kasnije, relativno
su mali.
Znanstveno istraživanje završilo je političkim neslaganjem.
Rezultati bjesomučnog prikupljanja i istraživanja (vidi grafički
prikaz) :
Od 1988. invalidnine (za koje Nizozemska izdvaja oko 20
milijardi godišnje) nikad nisu sišle s dnevnog reda političara.
Rezultat su političke krize, pad ministarstava, pa čak i pad
vlade.
Ipak, što je s profesionalnom rehabilitacijom sada i kakva je
budućnost?
Sadašnja situacija
Rana intervencija je ključan termin, drugim riječima, nagla-
sak je na prevenciji. Danas je zakonom određeno da svaki
poslodavac mora imati sklopljen ugovor sa službom za zašti-
tu na radu (ARBO-dienst). Ukoliko se pojavi trajni invaliditet,
zakonom su prvotne ovlasti dane poslodavcu i zaposleniku
(prve dvije godine) za započinjanje rehabilitacije. Sve orga-
nizacije državnog tipa povlače se u posljednjim godinama:
što je krajnja osveta političara. Samo jedna je, kad se radi
o zaposlenju, ostala (do sada): UWV (Institucija za socijalnu
sigurnost vezanu uz radne aktivnosti), koja se bavi većinom
procjenama, invalidninama, procedurama, revizijama i fi-
nancijama. Nazire se nova reorganizacija: decentralizacija u
P r o f e s i o n a l n a r e h a b i l i t a c i j a o s o b a s i n v a l i d i t e t o m – v r a t a z a p o n o v n i u l a z a k u s v i j e t r a d a 8382 Z B O R N I K R A D O V A 6 . M E Đ U N A R O D N O G S T R U Č N O G S K U P A
HANS VRIND • Trendovi (re)integracije na tržište rada u Nizozemskoj
poduzeti pravovremene aktivnosti kako bi se izbjegle smet-
nje te smanjio ili izbjegao invaliditet.
WAI prema Hasselhornu zaslužuje trajno mjesto u zdrav-
stvu, radnim uvjetima i kadrovskoj službi organizacije. Važno
je i povezivanje s ostalim politikama jer je WAI samo pomoć-
ni alat, a ne samodostatni cilj.
Godine 2005. u Washingtonu sam upoznao jednog od (tada)
novih članova organizacije Workability Europe, Rolfa Saloa.
On je vlasnik najveće privatne organizacije za rehabilitaciju
u Njemačkoj. Nakon njegovog predavanja (koje je održao u
Arlingtonu) sve je sjelo na svoje mjesto:
• profesionalna rehabilitacija započinje na nosilima
• rana intervencija
• orijentirajte se na pojedinca
• udružite medicinske, psihosocijalne, socijalne i radne ak-
tivnosti s ciljem ponovnog uspostavljanja radne sposob-
nosti i preduvjeta za povratak na tržište rada kod obolje-
lih ili ozlijeđenih osoba s prethodnim radnim iskustvom
• uključivati obitelj, društvenu mrežu i sadašnjeg poslodavca
• bez profesionalnih dostojanstvenika, već treba kreirati i
održavati proces međusobne kolegijalnosti (izbjeći domi-
nantnost liječnika!!)
• bez institucionaliziranja!
• poslovni savjetnik mora biti na ključnim pozicijama
• pronađite odgovarajuću financijsku potporu!
• pratite rezultate
A rezultati su tu, tako da 2 od 3 klijenta uspijevaju dobiti
(ponovno) profesionalni status na radnom mjestu koje im se
sviđa i koje ih veseli. U usporedbi s Nizozemskom, razlika je
šokantna!
Time dolazim do posljednje stavke, a to je mjerenje rezul-
tata. Statistike lažu! Svima u našem poslu poznat je izraz
“požnjeti uspjeh za ono što je i onako već napola obavljeno”,
a to znači: primate plaću za provedbu uspješne rehabilitaci-
je, dok je najveći napredak ka nalaženju posla obavila sama
osoba s invaliditetom (zato što joj je npr. bilo dosta birokra-
cije ili poslovnih savjetnika). Dakle, kako da mi rehabilitatori
mjerimo vlastita postignuća??
Australci imaju na raspolaganju dobru opciju:
U Australiji se učinkovitost privatnih pružatelja rehabilitacij-
skih usluga poboljšala nakon uvođenja takozvanog sustava
ocjenjivanja zvjezdicama, koji vodi Vlada.
Taj referentni sustav temelji se na neto učinkovitosti ugo-
vornih strana. Time se unajmljuju najuspješniji ugovorni dje-
latnici i daju se dodatni poticaji kako bi oni poboljšali svoje
aktivnosti u održivom odnosu s klijentom. Time se unutar
usmjeravanja i savjetovanja baziranog na cijeni za kvalitetu
otvara prostor za inovativnost (izvor TNO).
U Nizozemskoj nismo još tako daleko dogurali!!
Zaključci
1. Koristite privatne tvrtke, ne institucije.
2. Reintegracija na tržište rada počinje na nosilima.
3. Stvorite uvjete za ranu intervenciju. Nađite posao (bivši
poslodavac??), kako biste postavili cilj!
4. Koristite multidisciplinarne timove (na ravnopravnoj
osnovi, bez medicinskih careva).
5. Za vještine rehabilitacije nemojte koristiti skupine.
Usredotočite se na pojedinca, ali imajte na umu da za
svaku osobu treba vremena. Uzmite si vremena!
6. To košta, ali imate dobar argument: na kocki su buduće
invalidnine!
7. Koristiti kriterije prema modelu ‘kuća radne sposobno-
sti’ (Ilmarinen 2004).
8. Imati na umu obitelj, oni nisu samo suradnici.
9. Koristiti sposobnosti svake osobe.
10. Cilj: biti uspješan barem u dva od tri slučaja.
Sa svakom pojedinom osobom koja u potpunosti može kori-
stiti svoje radne sposobnosti, možeš osvojiti svijet!
Rijswijk, 5. svibnja, 2010. Hans Vrind
Za detaljnije informacije, vidi Hans Martin Hasselhorn, Sve-
učilište Wuppertal, Njemačka:
• Ahonen G, Bjurström LM, Hussi T. Economic Effective-
ness of the Maintenance and Promotion of Work Abili-
2001. stvorili Workability Europe J) Taj uljez bio je profe-
sor Ilmarinen. Ovdje mogu sa zadovoljstvom navesti citat
Hansa Martina Hasselhorn, Sveučilište Wuppertal, Njemač-
ka (podatke o njemu možete pronaći na internetu):
Koncept radne sposobnosti
Važnost drugog kata povećava se u današnje vrijeme kada
je neprestana promjena postala glavna odrednica radnog
vijeka. Treći kat predstavlja društvene i moralne vrijednosti
radnika. Tu glavnu ulogu imaju poštovanje,vjera u vlastite
sposobnosti i pravda, kao i posvećenost organizaciji, mo-
tivaciji i angažiranju. Te vrijednosti utječu na sposobnost i
motivaciju za učenjem i daljnjim kvalifikacijama (2. kat). 4.
kat sažetak je svih aspekta radnog sadržaja (fizičke, psiho-
loške i društvene zahtjeve), radno okruženje i organizaciju
rada. Tu vodstvo ima ključnu ulogu, al i čimbenici poput
mogućnosti daljnjeg napredovanja i utjecaja na radnom
mjestu. Blizu se nalaze i obitelj radnika, privatni, društveni
život i sama zajednica, koji isto tako utječu na radnu spo-
sobnost.”
Ilmarinen je stvorio takozvani indeks radne sposobnosti.
Time se poslodavcu i zaposleniku nudi mogućnost za točno
skiciranje dugoročne zapošljivosti neke osobe. Tako se mogu
“‘Radna sposobnost’ od velike je važnosti svakom radniku te
njegovoj/njezinoj organizaciji. Finski znanstvenici Ilmarinen i
Tuomi (2004.) navode da je radnu sposobnost moguće po-
vezati s tim ‘koliko je radnik dobar sada, u skoroj budućnosti
te koliko je on/ona sposoban/na obavljati svoj posao u odno-
su na zahtjeve posla te mentalne i zdravstvene resurse.’ Ova
se definicija temelji na takozvanom ‘konceptu radne sposob-
nosti’ (Ilmarinen, 2004.) prema kojem je radna sposobnost
rezultat interakcije radnika i njegovog/njezinog rada. Radna
sposobnost može se opisati i kao ravnoteža zaposlenikovih
resursa i zahtjeva posla.
Radnik doprinosi svojoj radnoj sposobnosti putem svojih
zdravstvenih i funkcionalnih sposobnosti, znanjem, vještina-
ma, stavovima i motivacijom. Radno mjesto utječe na radnu
sposobnost putem čimbenika organizacije rada - posebice
pitanjima vezanim uz upravu i vodstvo - zahtjevima posla i
radnim okruženjem, uključujući društvene čimbenike.
Uz povećanu potrebu sudjelovanja starijih osoba na tržištu
rada, opadanje mogućnosti prijevremenog završavanja rad-, opadanje mogućnosti prijevremenog završavanja rad-
nog vijeka te slabljenje socijalne mreže, radna sposobnost
postaje sve važniji koncept u Europi.”
Again Hasselhorn: “Prijenos ‘koncepta radne sposobnosti’ u
organizaciju može se ilustrirati modelom ‘kuće radne spo-
sobnosti’ (Ilmarinen 2004.). Tim je modelom pokazano da je
zdravlje radnika (prizemlje) temelj radne sposobnosti. Prize-
mlje, temelj, može nositi zahtjeve posla samo uz dostupnost
dostatne profesionalne i socijalne kompetencije.
WORK
VALUES
HELTH
WORK ABILITY
PROFESSIONALCOMPENTENCE
P r o f e s i o n a l n a r e h a b i l i t a c i j a o s o b a s i n v a l i d i t e t o m – v r a t a z a p o n o v n i u l a z a k u s v i j e t r a d a 8584 Z B O R N I K R A D O V A 6 . M E Đ U N A R O D N O G S T R U Č N O G S K U P A
History
During the 60th of the last century the social security sy-
stem in The Netherlands was built and even completed. The
welfare state was there, following the design of William
Henry Beveridge, scetched in 1942 in his report Social In-
surance and Allied Services and after that adopted by the
Dutch Government (Van Rijn).
One of the consequences of this reform was, that the Acci-
dents Insurance (which covered employee – accidents at
work) and the Disability Insurance (voluntary coverage on
medical consequences of accidents) came to an end and a
new law, the “Wet op de Arbeidsongeschiktheidsverzeke-
ring” or WAO came into force (1967). 180.000 benefici-
aries of the old laws were transferred to the new regime.
Conceptually seen, it was a change from Professional Risk
to Social Risk. So every workers’ income was insured (from
18 - 65), may any accident or sickness occur, till a level of
70% of his last earned income. 10 years later also self-em-
ployers and youngsters were added to this social insurance
scheme.
The 250 medical doctors and vocational – rehabilitation
specialists, being the staff and active with assessment -
were also transferred from the State Insurance Bank to the
Central Medical Department. The first Director of that new
department A.G. Mater had as mantra: “Vocational re-habi-
litation starts on the stretcher”. Till today this is absolutely
Developments of (re)integration to work in The Netherlands
Early intervention as link between
Vocational and Medical Rehabilitation
BY HANS VRIND
President Workability Europe and Director International Salo Holding AG
Netherland
true, but in his wisdom this professional could not prevent
the totally unpredictable consequences that should follow in
the next 25 years.
In 1974 Hans Vrind (too young and too rotten already,
then!) was appointed as head of the financial and organi-
zational department (Bedrijfs-economische Afdeling) of
the Social Security Council (Sociale Verzekeringsraad), the
supervisory body for the Social Security Institutions in The
Netherlands, including the Central Medical Department.
At that time, there was already a sense of urgency in the
air. While everybody was sleeping, the number of benefici-
ty. In: Peltomäki P, Hussi T, Julin H, Launis K, Liira J,
Räsänen K. Maintenance of Work Ability – Research
and Assessment: Summaries. Ministry of Social Affai-
res and Health, Finnish Institute of Occupational Health.
2002, 33-44.
• Hasselhorn HM, Freude G. Der Work Ability Index – ein
Leitfaden. Schriftenreihe der Bundesanstalt für Arbeit-
sschutz und Arbeitsmedizin, NW Verlag Bremerhaven,
2007, ISBN 978-3-86509-6, 2007. [German]
• Ilmarinen J. Preface. In: Ilmarinen J & Lehtinen S. Past,
Present and Future of Work Ability. People and Work –
Research Reports 65, Finnish Institute of Occupational
Health, 2004; ISBN 951-802-581-9 [English]
• Ilmarinen J & Tuomi K. Past, Present and Future of
Work Ability. In: Ilmarinen J & Lehtinen S. Past, Present
and Future of Work Ability. People and Work – Resear-
ch Reports 65, Finnish Institute of Occupational Health,
2004; ISBN 951- 802-581-9 [English]
• Ilmarinen J. Towards a Longer Worklife! Ageing and the
quality of worklife in the European Union. National In-
stitute for Occupational Health, Helsinki, Finland, 2006
[English]
• Peltomäki P et al. Maintenance of Work Ability Research
and Assessment: Summaries. Finnish Institute of Occu-
pational Health, 2004; ISBN 951-802-502-9
• Tuomi K, Ilmarinen J, Jahkola A, Katajarinne L, Tulkki A.
Work Ability Index (2nd Edition). Helsinki: Finnish Institu-
te of Occupational Health 1998 [English]
P r o f e s i o n a l n a r e h a b i l i t a c i j a o s o b a s i n v a l i d i t e t o m – v r a t a z a p o n o v n i u l a z a k u s v i j e t r a d a 8786 Z B O R N I K R A D O V A 6 . M E Đ U N A R O D N O G S T R U Č N O G S K U P A
HANS VRIND • Developments of (re)integration to work in The Netherlands
So that means a private solution for the re-habilitation acti-
vities, to be hired by the UWV or Insurers or employers or
even by the clients themselves.
150 Private vocational rehabilitation professionals/organi-
zations united in the private association Boaborea. (what’s
in a name??)
• Occupational Health and Safety Services (ARBO-dien-
sten)
• Early – intervention Advisers
• Outplacement / Carrier Consultants
• Re – integration Services
• Job – coach Organizations
Quality of this providers is controlled by self-certification,
otherwise no contracts from government.
Outside Boaborea 400 other professionals/small compani-
es active with one of another form of rehabilitation.
But what is the market?? The market can be divided into
two components: Business to Business and Business to
Government
Business-to-Business
• prevention and sick – leave
• interventions
• out – placement
estimated 1 milliard euro turnover. The principals are em-
ployers, employees, insurance – companies and other ser-
vice – providers
Business-to-Government
• re-integratieon of vocational disablied,
• unemployed,
• civil integration,
• jobcoaching and
• social activation
estimated 360 million euro turnover. The principals are the
UWV (social security organization), local governments and
clients who can use a personal budget (Individuele Reinte-
gratie overeenkomst IRO) Personal budget for vocational
disabled € 5.000, for unemployed € 4.000,-
This present situation makes me –with 35 years of experi-
ence with rehabilitation – not happy. I think there were only
two factors why it was possible to push back the number of
beneficiaries back from 1.000.000 to 850.000. That are:
1. The lowering - by law - of the level of allowances and
2. to prevent most disabled workers to enter the insuran-
ce-scheme.
But what happened to all those persons who did not end in
the statistics? I am afraid only a relatively (happy) few got
a professional guidance for rehabilitation, and were able to
use their abilities for participation in society. The rest is
sitting at home “Behind the geraniums”
Out the above mentioned figures you can also notice that
there is an enormous pollution of the concept of re – inte-
gration. I mean polluted by (nevertheless good willing acti-
ons for) unemployed, civil integration, social activation etc.
That’s why the theme of this conference struck me: “The
Vocational Rehabilitation of Persons with Disabilities – ga-
teway for re – entering the Labour Market”.
An enormous loss in education, training investments by em-
ployers and society and personal self-esteem is not seen in
the statistics. Our systems are unable to find most of the
persons, willing to rehabilitate. Multidisciplinary cooperati-
on and intense guidance is the key-factor for success. We
must use this key – factor. And the person with a disability
has the right that we try. And many are there, waiting for
our action. And it is a challenge for professionals in rehabi-
litation, like us. So what’s the future of our professionalism
and what concept do we use?
The future
As President of Workability Europe I was struck 6 years ago
by an intruder, who used (I suppose accidentally) the wording
Work Ability. (Or perhaps we were not that original some
years before that, when we created Workability Europe in
2001 J) That intruder was Professor Ilmarinen. And here
I quote, with pleasure, Hans Martin Hasselhorn, University
of Wuppertal, Germany (you can find him on the Internet):
aries of the WAO was grown to almost 340.000 (1974).
Everybody came in, nobody went out! Vocational re-integra-
tion, a logic and by law expected measure was not working!
Before I go on with this historical overview, first some defi-
nitions, thanks to Ass. Prof. Ali Kitis, Pamukkale University
Denizly Turkey. You have to know, Workability Europe wor-
ked together with the University on a project Disabled at
Work (2008 – 2010). So, Kitis searched for me, what is
vocational – rehabilitation?
Vocational – rehabilitation is: A combination of medical,
psychosocial, social and occupational activities aiming to re-
establish among sick or injured people with previous work
history their working capacity and prerequisites for retur-
ning to the labor market, i.e. to a job or availability for a job
(Gobelet & Franchignoni 2006)
or
An inter organizational effort to address problems too com-
plex and too protracted to be resolved by unilateral organi-
zational action (Gray & Wood 1991)
So let me go back to history. In 1975 the Social Security
Council took basically two actions:
1. Scientific study to the roots of the alarming grows in
(vocational) disability
2. Developing tools for rehabilitation and structuring the
procedures within and around the Central Medical De-
partment.
My department was – together with the medical depar-
tment – responsible for the development of the tools for
rehabilitation. With quite unlimited funds (50 million) two
rehabilitation centers were built. Hoensbroeck and Werken-
rode. Big support from the Ministry of Social Affairs. But
how to habilitate that centers?? Where can you find suitable
candidates and who is going to pay for the daily costs? It
was an enormous struggle against the bureaucracy in The
Netherlands, and – above all – as long as a client has the
guaranty (by law) that his allowance is not at risk, why sho-
uld he go back to employment, even assisted? We learned
at that time a lot about vocational rehabilitation and the two
institutions are still working, but the output was – seen in
the perspective of 35 years - relatively small.
The scientific study ended in political disorder. The result of
feverish gathering and study (see chart) :
Since 1988 disability allowances (which costs The Nether-
lands so about 20 billion a year) was never off the political
agenda.
Political crises, fallen ministers in despair and even fallen
cabinets were the result.
But how about voca-tional rehabilitation in the present situ-
ation and what is the future?
Present situation
Early intervention is the key - word, so emphasis on preven-
tion. By law nowadays every employer must have a contract
with a Occupational Health and Safety Service (ARBO-di-
enst) If nevertheless a long standing disability occurs, the
first responsibilities are by law given to employers and em-
ployees (first two years) to start re-habilitation. All kinds of
state like – organizations are whipped-out in the last years:
The ultimate revenge of the politicians. Only one – in relation
to work - remains (till now): The UWV: The Social Security
Institution related to Work. Activities: mainly assessment,
giving allowances, procedural, review and financing. A new
re-organization is dooming: decentralize towards the local-
communities!! Away with all the not-successful profession-
als in their too-expensive buildings L!!
The Netherlands is one of the strongest supporters of the
Brussels Thinking: The private market solves every problem!
P r o f e s i o n a l n a r e h a b i l i t a c i j a o s o b a s i n v a l i d i t e t o m – v r a t a z a p o n o v n i u l a z a k u s v i j e t r a d a 8988 Z B O R N I K R A D O V A 6 . M E Đ U N A R O D N O G S T R U Č N O G S K U P A
HANS VRIND • Developments of (re)integration to work in The Netherlands
tions. Rooted in the rest of the policy is important because
the WAI only a supportive tool, not an end in itself.
In 2005 I met in Washington one of the (then) new mem-
bers of Workability Europe: Rolf Salo. He is the owner of
the biggest privately – owned German rehabilitation orga-
nizations. His lecture (then, in Arlington) made everything
fall into place:
• Vocational re-Integration starts on the stretcher
• early – intervention
• keep it purely individual
• Join medical, psychosocial, social and occupational ac-
tivities together aiming to re-establish among sick or
injured people with previous work history their working
capacity and prerequisites for returning to the labor
market
• involve the family, their social network and their present
employer
• cess of inter-collegiality (avoid the medical dominance!!
• do not institutionalize!
• put the job-coach on the focal point
• find the relevant financiers!
• steer on results!
And results are there, so about 2 of 3 clients do reach
(again) a professional status in the job they wish and in
which they are happy. Compared to The Netherlands, the
difference is shocking!
That brings me to my last point. Measuring on results. Sta-
tistics are lies! Everybody in our industry knows the term:
“picking low hanging fruit”, what means: get paid for succe-
ssful rehabilitation while the real progression to a job was
made by the disabled person himself single handed. (For
instance because he or she was sick of the bureaucracy
and/or the coach). So: how do we, re-habilitators measure
our success:??
The Australians have a good option:
In Australia the effectiveness of private providers of reha-
bilitation services improved after the introduction of a so-
called Star Rating system, operated by the Government.
This benchmark system is based on the net effectiveness
of contracting parties. Thus they shall be able to provide
the best performing contractors to hire and give additional
incentives to contractors to improve performance in a su-
stainable relationship with the client. It gives guidance on
price-quality space for innovation. (source TNO)
In The Netherlands we are not that far!!
Conclusions
1. Use Private companies, no institutions
2. Vocational re-Integration starts on the stretcher
3. Create a situation of Early intervention. Find a job (old
employer??), to set a goal!
4. Use Multi disciplinary Teams (on equal basis, no medi-
cal emperors)
5. Use no groups to offer skills for rehabilitation. Focus
on the individual, but remind every person is time –
consuming. Take your time!
6. That cost a lot of money, but you have a good argu-
ment: The saving of the future allowances is at stake!
7. Use The ‘house of work ability’ criteria (Ilmarinen 2004)
8. Be aware of the Family, they are not only cooperative
9. Use the abilities of every person
10. Target: Be successful at least with 2 out of 3
With every single person, who can use his full abilities in a
job, you win the world!
Rijswijk, 5th of May 2010, Hans Vrind
For reference and readings, see Hans Martin Hasselhorn,
University of Wuppertal, Germany:
• Ahonen G, Bjurström LM, Hussi T. Economic Effective-Ahonen G, Bjurström LM, Hussi T. Economic Effective-
ness of the Maintenance and Promotion of Work Ability.
In: Peltomäki P, Hussi T, Julin H, Launis K, Liira J, Räsänen
K. Maintenance of Work Ability – Research and Assess-
ment: Summaries. Ministry of Social Affaires and Health,
Finnish Institute of Occupational Health. 2002, 33-44.
The work ability concept
ral values of the worker. Here, respect, esteem and justice
play a role as much as commitment to the organisation,
motivation and engagement. These values influence the abi-
lity and motivation for learning and qualification (2nd floor).
The 4th floor, finally, summarises all aspects of the work
content (physical, psychological and social demands), the
work environment and work organisation. Here, leadership
has a core influential role, but also work factors such as
possibilities for development and influence at work. Close by
are the worker’s family, private social life and society, which
also have an impact on work ability.”
Ilmarinen created a so called Work Ability Index
This offers employees and employers the opportunity to
someone’s long-term employability accurate mapping. On
that basis, they can take timely action to avoid disruptions
and reduce or prevent disability.
WAI deserves – according to Hasselhorn - a permanent
place in the health, working conditions and staffing organiza-
“‘Work ability’ is of high relevance for each worker and for his
or her organisation. According to the Finnish researchers Il-
marinen & Tuomi (2004), work ability may be understood as
‘how good is the worker at present, in the near future, and
how able is he/she to do his/her work with respect to the
work demands, health and mental resources’. This definition
is based on a so called ‘concept of work ability’ (Ilmarinen,
2004) according to which, work ability is the result of the
interaction of the worker and his or her work. Work ability
may also be described as the balance of the workers’ reso-
urces and the work demands.
The worker contributes to his work ability via his health and
functional abilities, with knowledge, skills, attitudes and
motivation. The workplace influences the work ability thro-
ugh work organizational factors - especially leadership and
management issues - by work demands and by the work
environment, including social factors.
Given the increasing necessity of older people’s participati-
on in the labour market, the decreasing possibilities for pre-
mature departure from working life and also the weakening
of the social networks, work ability becomes a more and
more relevant concept in Europe.”
Again Hasselhorn: “The translation of the ‘concept of work
ability’ into an organisation may be illustrated by the ‘hou-
se of work ability’ (Ilmarinen 2004). This visualizes that the
workers’ health (1st floor) is a foundation for work ability.
The 1st (ground) floor can bear the work demands only when
enough professional and social competence is available.
The relevance of the 2nd floor is increasing in current times
when continuous change is becoming a main characteristic
of working life. The 3rd floor represents the social and mo-
WORK
VALUES
HELTH
WORK ABILITY
PROFESSIONALCOMPENTENCE
P r o f e s i o n a l n a r e h a b i l i t a c i j a o s o b a s i n v a l i d i t e t o m – v r a t a z a p o n o v n i u l a z a k u s v i j e t r a d a 9190 Z B O R N I K R A D O V A 6 . M E Đ U N A R O D N O G S T R U Č N O G S K U P A
Ja dolazim iz Njemačke i ovdje predstavljam njemačke radi-
onice za osobe s invaliditetom, rehabilitacijsku ustanovu koja
ima svoje zakonsko uporište u socijalnom pravu. U svojoj
prezentaciji danas htio bih se kratko osvrnuti na povijest i
pravnu osnovu tih ponuda rehabilitacije u saveznom zako-
nodavstvu. Pri tome ću se osvrnuti i na ustavne odredbe.
Svrha je toga omogućiti usporedbu s pravilima Europske
unije. Želio bih zaključiti svoje izlaganje jednom ponudom i
molbom za Vas.
Od 1. prosinca prošle godine na snazi je Lisabonski ugovor.
On se primjenjuje u svim zemljama članicama Europske uni-
je. Ovim Reformskim ugovor okončano je 23-godišnje razdo-
blje koje je započelo Jedinstvenim europskim aktom 1986.
godine. Tada je iz Europske ekonomske zajednice nastala Eu-
ropska unija. Europska unija koja će stvaranjem zajedničkog
jedinstvenog tržišta ubuduće također sudjelovati u stvaranju
politike zapošljavanja i socijalne politike. Time kakvo će nam
postupanje u budućnosti predstojati trebalo bi završiti moje
današnje predavanje ovdje.
Dozvolite mi da kažem nešto o povijesti i pravnim temeljima
naših institucija u Saveznoj Republici Njemačkoj. Demokrat-
ska zajednica je osnovni politički preduvjet da bi sva ljud-
ska bića mogla koristiti katalog temeljnih i ljudskih prava.
No, demokracija i sloboda nisu dovoljni da zaštite najslabije
članove društva i da im zajamče kompenzacijska prava. Za
Radionice u kontekstu politike zapošljavanja i socijalne politike u Europskoj uniji
THOMAS UMSONST
BAG WfbM, Ured za europske i međunarodne veze
Njemačka
to je potrebna socijalna pravna država spremna na obranu,
koja izgrađuje političku, gospodarsku i socijalnu ravnotežu.
U njemačkom jeziku je za to izmišljena riječ “demokrat-ska država” koja mora ustrajati na standardu socijalne
pravde. Socijalno-državno načelo u Ustavu Savezne Repu-
blike Njemačke je društveno-politički temelj na kojem se
posljednjih trideset godina mogla postepeno graditi pravna
jednakost čak i teških invalida1. To je bio dugotrajan proces,
djelomično obilježen i žestokim diskusijama, koji se uvijek
morao oslanjati na druge, puno jače i utjecajnije socijalne
pokrete i na organizacije za samopomoć, bez kojih danas
postignuti uspjeh ne bi bio moguć. Taj razvoj započeo je u
Saveznoj Republici Njemačkoj 1949. proglašenjem Ustava i
određivanjem prirode te nove Republike u članku 20., stavku
1., rečenici 1l. Ustava:
“Savezna Republika Njemačka je demokratska i socijalna sa-vezna država.”
Konceptualne temelje za njemačke radionice stvorio je Par-
lament Savezne Republike Njemačke, njemački “Bundestag”,
5. prosinca 1974. U njemačkoj povijesti to je jedna poseb-
nost od povijesnog značaja jer se nikada ranije nijedan suve-
reni vladar Njemačke nije tako dosljedno, konkretno i s tako
dalekosežnim posljedicama stavio na stranu osoba s invali-
ditetom i teškim invaliditetom. U konceptu2 koji je izglasao,
Parlament je preuzeo mnoge od brojnih prijedloga udruga
1 “Savezna Republika Njemačka je demokratska i socijalna savezna država.” (čl. 20., st. 1. Ustava Republike Njemačke). I “Propisi doneseni u skladu s Ustavom u saveznim državama moraju udovoljavati načelima republikanske, demokratske i socijalne pravne države u smislu ovog Ustava.” (čl. 28., st. 1., toč. 1. Ustava)
2 Tiskanica njemačkog parlamenta 7/3999/ 05.12.1974.
• Hasselhorn HM, Freude G. Der Work Ability Index
– ein Leitfaden. Schriftenreihe der Bundesanstalt
für Arbeitsschutz und Arbeitsmedizin, NW Verlag
Bremerhaven, 2007, ISBN 978-3-86509-6, 2007.
[German]
• Ilmarinen J. Preface. In: Ilmarinen J & Lehtinen S. Past,
Present and Future of Work Ability. People and Work –
Research Reports 65, Finnish Institute of Occupational
Health, 2004; ISBN 951-802-581-9 [English]
• Ilmarinen J & Tuomi K. Past, Present and Future of
Work Ability. In: Ilmarinen J & Lehtinen S. Past, Present
and Future of Work Ability. People and Work – Research
Reports 65, Finnish Institute of Occupational Health,
2004; ISBN 951- 802-581-9 [English]
• Ilmarinen J. Towards a Longer Worklife! Ageing and the
quality of worklife in the European Union. National In-
stitute for Occupational Health, Helsinki, Finland, 2006
[English]
• Peltomäki P et al. Maintenance of Work Ability Research
and Assessment: Summaries. Finnish Institute of Oc-
cupational Health, 2004; ISBN 951-802-502-9
• Tuomi K, Ilmarinen J, Jahkola A, Katajarinne L, Tulkki A.
Work Ability Index (2nd Edition). Helsinki: Finnish Insti-
tute of Occupational Health 1998 [English]
P r o f e s i o n a l n a r e h a b i l i t a c i j a o s o b a s i n v a l i d i t e t o m – v r a t a z a p o n o v n i u l a z a k u s v i j e t r a d a 9392 Z B O R N I K R A D O V A 6 . M E Đ U N A R O D N O G S T R U Č N O G S K U P A
THOMAS UMSONST • Radionice u kontekstu politike zapošljavanja i socijalne politike u Europskoj uniji
3. Sloboda pružanja usluga: to je sloboda pružanja usluga i poslovnog nastanka u zemljama članicama;
4. Sloboda kretanja kapitala: to je stvaranje otvorenog, in-
tegriranog financijskog tržišta kako bi se olakšale finan-
cijske transakcije
Te četiri temeljne slobode stupile su na snagu 1993. i od
tada se dalje razvijaju. S Lisabonskim ugovorom pojavio se u
socijalno-političkom sektoru niz novih pravila i odredaba. Osim
samog ugovora, jednaka je težina dana i Povelji o temeljnim
pravima Europske unije4. To uključuje različita specifična te-
meljna prava koja utječu na živote osoba s invaliditetom. Čak
i jasnije nego u našem njemačkom ustavu, na primjer, progla-
šava se u članku 26. Povelje o temeljnim pravima da:
“Unija priznaje i poštuje pravo osoba s invaliditetom na mjere koje osiguravaju njihovu neovisnost, socijalnu i profesionalnu integracija i njihovo sudjelovanje u životu zajednice.”
Ovo temeljno pravo mnogo je šire od ustavnog amandmana
u našem Ustavu, članak 3., stavak 2., rečenica 2.:
“Nikoga se ne smije diskriminirati zbog njegovog invalidi-teta.”
Temeljno ljudsko pravo Unije zahtjeva još jasnije uključiva-
nje osoba s invaliditetom u društvo. Promatrat ćemo ovaj
zahtjev u podzakonskih aktima. Ali dozvolite mi prvo da se
još zadržim na Povelji o temeljnim pravima EU-a. Pojam so-
cijalnih usluga također se koristi u njoj. Članak 34. (Socijalno
osiguranje i socijalna pomoć) u poglavlju IV. o solidarnosti
Unije poziva u trećem stavku:
“U cilju borbe protiv socijalne isključenosti i siromaštva, Unija priznaje i poštuje pravo na socijalnu pomoć i pomoć
vezanu uz stanovanje kako bi se osigurao dostojan život svi-
ma koji nemaju dovoljno sredstava, u skladu s pravilima koja
utvrđuju pravo Zajednice te nacionalni zakoni i praksa.”
Povelja o temeljnim pravima preuzima standarde zakono-
davstva Zajednice i Europske socijalne povelje, uključujući
i pojmove. Ona pravi razliku između socijalne sigurnosti
i podrške te zaštite zdravlja u sljedećem članku. Gore
citirani stavak 3. nadovezuje se na članak 13. Europske
socijalne povelje. U članku 34., stavku 1. Povelje o te-
meljnim pravima spominje se pravo na pristup sustavu
solidarnosti i socijalnim službama. Oni potvrđuju socijalnu
dimenziju Europske unije. Pojedinac uživa zaštitu u okviru
općeg sustava osiguranja za zaštitu od rizika, pri čemu
takvi sustavi redovito imaju obilježje solidarnosti, ovisni su
o doprinosima, a ako su neovisni, onda djeluju na teme-
lju konkretne nužde. Pravo na pristup sustavima socijalne
sigurnosti upotpunjeno je pravom na pristup socijalnim
službama. Socijalne službe prvenstveno osiguravaju za-
štitu od nepoštivanja ljudskog dostojanstva. Zaštititi je
potrebno pojedinca u njegovim individualnim slučajevima
nužde ili potrebe, koja je ugrađena u društveni život. Ciljevi
su osiguranje egzistencije dostojne čovjeka i borba protiv
socijalne isključenosti i siromaštva.5
U Njemačkoj se za usluge koje treba obavljati vrhovna vlast
uvriježio naziv usluga od općeg interesa. On danas više ne
odražava društvenu i pravnu stvarnost. Umjesto toga, u sre-
dištu pozornosti nalaze se “usluge od općeg ekonomskog
interesa”. Ovaj pojam koristi se u tekstu članka 14. (Službe)
i članka 106., stavka 2. (Usluge) općih odredbi Ugovora o
EU-u, te je uobičajen i poznat i u drugim jezičnim verzijama
relevantnih dokumenata Komisije (services of general eco-
nomic interest; services d´intérêt économique général).
Obzirom na ispunjenje socijalnih zadaća, potrebno je obja-
sniti razliku u odnosu na “usluge od općeg interesa”, dakle
ne-ekonomske usluge, čije pružanje je usmjereno na opću
dobrobit.
Dakle, postoje dvije vrste usluga od općeg interesa, koja će
trebati nadalje razlikovati. Kod usluga od općeg ekonomskog
interesa radi se o uslugama gospodarske naravi koje podlije-
žu pravilima unutarnjeg tržišta i tržišnog natjecanja.
4 Čl. 6., st. 1. Ugovora o Europskoj uniji: “Unija počiva na načelima slobode, demokracije, poštivanja ljudskih prava i temeljnih sloboda, kao i pravne države; ta su načela zajednička svim državama članicama.”
5 Riedel, u: Meyer: (izdavač) Komentar uz Povelju o temeljnim pravima, 2. izdanje 2006., čl. 34., Rndn. 21f.
roditelja i udruga za socijalnu skrb i stručnjaka koji su već
od kasnih 1960-ih razvijali novi, odgovarajući oblik rada za
radno nesposobne, teške invalide kao model.
U Saveznoj Republici Njemačkoj postoje vrlo različite skupine
ljudi koje se smatraju invalidima. Za njih je stvoren stručni
vokabular koji se teško može prevesti na druge jezike jer
su pojedini izrazi odraz specifične njemačke socijalne povi-
jesti i njenog daljnjeg razvoja. U njemačkom jeziku postoje
skupine osoba s invaliditetom, teškim invaliditetom i najte-
žim oblikom invaliditeta. Postoje zaposlenici s invaliditetom
i zaposlenici s teškim invaliditetom3. Nemaju sve osobe s
invaliditetom i teškim invaliditetom zbog svoga invaliditeta
smanjenu sposobnost rada, odnosno nisu djelomično ili u
cijelosti nesposobni za rad. Prema definiciji postoji još i sku-
pina osoba s invaliditetom koje žele raditi i u manjem obimu
to i mogu ostvariti, ali koja ipak ne spada među radnike. Tu
spadaju zaposleni u radionicama. Oni su ovako opisano u
zakonu:
To su osobe koje zbog svoje invalidnosti ne mogu, još ne
mogu, ili još ne mogu ponovno raditi na otvorenom tržištu
rada.
Za pravo na mjesto u radionici nije, dakle, bitan stupanj
invaliditeta. I stupanj radne sposobnosti također nema zna-
čaja. Isto tako su nevažni priroda i razloga invaliditeta. I
konačno, nije bitno zašto te osobe s invaliditetom ne mogu
dobiti bilo kakav posao, ako je invalidnost presudni kriterij.
Odlučujuća su dakle isključivo ova tri kriterija: ne mogu, još
ne mogu ili još ne mogu ponovno raditi na otvorenom tržištu
rada. I naravno, kod prava na mjesto u radionici podrazumi-
jeva se da invalidnost ne smije imati za posljedicu da čovjek
ugrožava sebe ili druge i da uopće ne može obavljati nikakvu
djelatnost.
1970-ih godina je u Saveznoj Republici Njemačkoj uvedena
socijalna država u kojoj se mogao izgraditi uzorni sustav uslu-
ga za osobe s invaliditetom. Ovaj sustav usluga ima potporu
u visoko razvijenom pravnom sustavu. Na tome se temelje
zahtjevi osoba s invaliditetom za usluge i u slučaju nužde
moraju se izboriti pravnim putem. Da bih Vam danas pred-
stavio pojedinačne knjige Zakonika o socijalnom osiguranju,
nije mi bilo dovoljno vrijeme koje sam imao na raspolaganju.
Ukoliko trebate dodatne informacije o tome, preporučio bih
Vam našu publikaciju:”Ujedinjeni u raznolikosti” (“United in
Diversity”) na engleskom jeziku. Ovdje možete naći skoro sve
odgovore na svoja pitanja o radionicama.
Radije bih iskoristio vrijeme koje mi je preostalo da napravim
poveznicu prema Europskoj uniji. Kao što sam spomenuo na
početku, Reformski ugovor iz Lisabona stupio je na snagu
01. prosinca 2009. Jedan od nacrta dokumenata za njega
zvao se ustav. Ali sigurno je i Vama u Hrvatskoj, koja još nije
članica, bilo jasno da su u početku stanovnici Francuske i
Nizozemske više puta odbili ovo nastojanje pod tim imenom.
Dobro je spomenuti, da bi se dobio potpuni uvid, da su i Irci
bili rezervirani prema sadašnjem Reformskom ugovoru; ali
“sve je dobro što se dobro svrši”, kako mi kažemo u Nje-
mačkoj.
Lisabonski ugovor je pravomoćan, vrijedi u cijeloj Uniji i po-
novno organizira ugovore bivših zajednica koji čine primarno
pravo, objedinjuje ih i povezuje, na primjer, s Poveljom o te-
meljnim pravima. S njegovim stupanjem na snagu povećala
se i važnost socijalnih pitanja i njihov daljnji razvoj u Europ-
skoj uniji. Čitav niz ugovornih pristupa i uredaba povećava
ulogu socijalne politike, ali ne definira ju sveobuhvatno za
Uniju. Socijalni aspekti moraju se usporediti i uskladiti s
ostalim aspektima zakonodavstva Unije. Pri tome središnju
ulogu igraju socijalne usluge. Za osiguranje skrbi za opću
dobrobit, skrbi u zdravstvenom sektoru ili u pitanjima koja
se odnose na socijalno osiguranje, koriste se usluge.
U svjetlu stupanja Lisabonskog ugovora na snagu, u sredi-
šte pažnje dolaze temeljna pitanja. Pojam usluge pokreće
primjenu zakonodavstva Unije. Sjećate se, stvaranjem jedin-
stvenog europskog zajedničkog tržišta trebale bi biti zajam-
čene četiri temeljne slobode u gospodarskom životu Unije:
1. Slobodno kretanje osoba: to je sloboda stanovnika Unije
da se neograničeno kreću unutar zajedničkog tržišta;
2. Slobodno kretanje robe: to je sloboda razmjene robe na
unutarnjem tržištu bez carine;
3 usp. § 2 i § 73 Socijalnog zakonika (SGB) IX
P r o f e s i o n a l n a r e h a b i l i t a c i j a o s o b a s i n v a l i d i t e t o m – v r a t a z a p o n o v n i u l a z a k u s v i j e t r a d a 9594 Z B O R N I K R A D O V A 6 . M E Đ U N A R O D N O G S T R U Č N O G S K U P A
THOMAS UMSONST • Radionice u kontekstu politike zapošljavanja i socijalne politike u Europskoj uniji
čajnoj mjeri financira iz poreza i doprinosa osoba koje upla-
ćuju socijalno osiguranje. Radionice za osobe s invaliditetom
organiziraju na više od 2.400 lokacija u Saveznoj Republici
Njemačkoj mogućnosti rehabilitacije za više od 280.000
osoba s djelomično teškim i/ili višestrukim invaliditetom. Nji-
hova je namjera omogućiti osoba kojima je potrebna pomoć
i zaštita da žive dostojanstveno putem ponuda za ravnoprav-
no sudjelovanje u radnom životu. Jamstvo i zakonska zaštita
te zadaće, kao dio cjelokupnog sustava socijalne sigurnosti,
jest i ostaje zadatak nacionalne države, čak i pored sada
pravno važećeg Lisabonskog ugovora. Temelje toga čini ide-
ja solidarnosti. Ponude financira stanovništvo kroz poreze,
doprinose i slična davanja.
Ne želim prekoračiti granice Vaše pažnje i time sam došao
do kraja svog izlaganja, ali imam jednu molbu i jednu ponudu
za buduću zemlju članicu Hrvatsku:
1. Surađujte s nama na daljnjem razvoju rehabilitacijskih
ponuda u zaštitnim radionicama za osobe s invalidi-
tetom, koje su zakonski obvezne ispunjavati osnovnu i
najvažniju svrhu očuvanja ljudskog dostojanstva, a samo
sekundarno stvaraju gospodarske rezultate putem rada
na tržištu;
2. Iskoristimo priliku na sajmu radionica sljedeće godine
u Nürnbergu da konkretnije razgovaramo o sadržajima
takve suradnje. Osim toga, želim Vam prenijeti srdačne
pozdrave moga kolege iz pokrajinske radne zajednice iz
Berlina. Pripremite svoje nacionalno zakonodavstvo na
stvaranje ponuda koje se ne temelje na načelu reciproci-
teta, nego su namijenjene zaštiti ljudskog dostojanstva.
Nije u skladu s dostojanstvom osobe s invaliditetom da ne
bude uključena u proces rada i u društveni život samo zato
što ima teže duševne poremećaje. Osigurajte političku veći-
nu za državno financiranje takvih institucija i pri tome imaj-
te na umu trenutnu političku situaciju u Europi: ako je neka
struktura poput bankarskog sektora važna za sustav, onda
ju se štiti milijardama poreznog novca, iako ovdje govorimo
o komercijalnim tvrtkama koje potpuno djeluju na načelu uza-
jamnosti.
Ja bi svoj porezni novac radije dao slabima i izopćenicima iz
ovog društva.
Pojam usluga od općeg interesa izveden je iz apstraktnog
pojma usluga od općeg ekonomskog interesa, ali seže dalje
od toga.6 On se odnosi kako na tržišno orijentirane tako i
netržišne usluge.7 Potonje u načelu ne podliježu propisima
Europske unije, tako da se konkretno pravila jedinstvenog
tržišta i pravila tržišnog natjecanja u načelu ne primjenjuju.
Točne definicije pojma “usluga od općeg ekonomskog intere-
sa” nema u ugovorima. Prepušteno je nacionalnim vladama
da same definiraju ova područja.8 Trebaju se osloniti na širo-
ki spektar mišljenja, posebno uzimajući u obzir korisnike tih
usluga.9 U pravilu se mora raditi o gospodarskoj djelatnosti
koja je povezana s posebnim obvezama skrbi za opću dobro-
bit i koja se obavlja u interesu javnosti.10
Glavno obilježje socijalnih usluga je da se pružaju iz socijalnih
razloga koji se ogledaju u prirodi njihova izvršenja, a često i u
zahtjevima koji se postavljaju pružateljima usluga. Mnoge se
socijalne usluge nalaze pod predznakom pokrivanja troškova
ili se čak ne mogu pružiti tako da budu pokriveni troškovi.
Zbog važnosti socijalnih ciljeva dobiva se financijska ili orga-
nizacijska podrška od državnih tijela. Tim ću se financijskim
aspektom još baviti na kraju, vezano za moguće financiranje
struktura nalik radionicama u Hrvatskoj, ako bi se mogla
postići politička većina u Vašoj zemlji.
U jednom priopćenju Europske komisije iz 2006. godine,
Komisija je utvrdila osobne usluge koje služe individualnoj
podršci onima kojima je potrebna zaštita. Usluge individual-
nog praćenja i savjetovanja redovito su vrlo usko povezane s
očuvanjem ljudskog dostojanstva.
To posebno vrijedi za usluge koje su usmjerene na skrb o
osobama s invaliditetom. Ali i na usluge koje se pružaju kro-
nično oboljelima, ovisnicima o drogama ili pretjerano zadu-
ženim osobama. Svi oni predstavljaju usluge kojima je cilj
društvena integracija tih ljudi. Osim toga, radi se o izrazito
osobnim uslugama. Aktivnosti za ispunjenje takvih zadaća
redovito se nalaze u složenom međuodnosu i često se ne
mogu izolirati, a time niti učiniti ekonomski ocjenjivima. Pri
obavljanju poslova često surađuju državna tijela i slobodni
nositelji socijalne skrbi. U prilog tome da se ne radi isključi-
vo o ekonomskom pristupu govori i organizacija aktivnosti s
naglašenim dobrovoljnim sudjelovanjem pojedinaca i uključi-
vanjem donacija za financiranje. Ako se neka usluga pruža u
čisto dobrotvorne svrhe, za nju se ne dobiva naknada i stoga
se ne smatra uslugom sukladno člancima 56. i 57. Ugovora
o funkcioniranju Europske unije.11
Ti kriteriji odgovaraju načelima zakonodavstva Unije o tržiš-nom natjecanju. Prema tumačenju pojma tvrtke iz članka
101. ff Ugovora o funkcioniranju Europske unije, organiza-
cije ili udruženja nisu tržišno orijentirane tvrtke u smislu
ugovora, ako posluju na načelima solidarnosti. Ovo načelo
u proturječnosti je s tržišnim načelom “do ut des”�. To se
posebno odnosi na strukture koje djeluju unutar sustava so-
cijalne sigurnosti.
Kod svake usluge treba zasebno provjeriti čini li njezinu
osnovu međusobni odnos koji se temelji na gospodarskoj
bazi. Budući da nije bilo aktivnosti sukladno slobodi pruža-
nja usluga prema člancima 56. i 57. Ugovora o funkcioni-
ranju Europske unije od samog početka, paušalne ocjene
su neprikladne. Što je jača poveznica s očuvanjem ljudskog dostojanstva ugroženih osoba, to je vjerojatnije da se radi o ne-ekonomskih uslugama. Financiranje sredstvima od općih poreza ili dodatno financiranje iz privatnih donacija ukazuje na nepostojanje uzajamnog odnosa. Ako osobna bliskost ili in-dividualni odnos između sudionika igra značajnu ulogu, onda socijalna namjena dolazi u prvi plan.
Radionice za osobe s invaliditetom u Saveznoj Republici Nje-
mačkoj privređuju samo oko 20 posto svojih ukupnih prihoda
kroz gospodarsko djelovanje. Preostalih 80 posto se u zna-
6 KOM (2004.) 374 konač., str. 27
7 KOM (2004.) 374 konač., str. 27
8 Priopćenja Komisije “Usluge od općeg interesa u Europi” (2001/C 17/04) od 19.1.2001., Jung u: Calliess/Ruffert “EUV/EGV” čl. 86., Rn. /redak 37
9 Jung u: Calliess/Ruffert “EUV/EGV” čl. 86., Rn. 37
10 Jung u: Calliess/Ruffert “EUV/EGV” čl. 86., Rn. 38
11 Müller-Graff, u: Streinz (izdavač), EUV/EGV komentar, 1. izdanje 2003., čl. 49, Rdnr. 23
P r o f e s i o n a l n a r e h a b i l i t a c i j a o s o b a s i n v a l i d i t e t o m – v r a t a z a p o n o v n i u l a z a k u s v i j e t r a d a 9796 Z B O R N I K R A D O V A 6 . M E Đ U N A R O D N O G S T R U Č N O G S K U P A
Ich komme aus Deutschland und vertrete hier die deuts-
chen Werkstätten für behinderte Menschen, eine Reha-
bilitationseinrichtung, die wir im Sozialrecht gesetzlich
verankert haben. In meinem Vortrag heute möchte ich
kurz auf die Geschichte und die bundesgesetzliche Grun-
dlage dieser Rehabilitationsangebote eingehen. Dabei
werde ich mich auch auf verfassungsrechtliche Besti-
mmungen beziehen. Dies erfolgt in der Absicht, einen
Vergleich mit europäische Regelungen der Union zu er-
möglichen. Abschließen möchte ich meinen Vortrag mit
einem Angebot und einer Bitte an Sie.
Seit 1. Dezember des vergangenen Jahres ist der Lissa-
bon-Vertrag in Kraft. Er gilt in allen Mitgliedsländern der
Europäischen Union. Mit diesem Reformvertrag findet eine
23-jährige Entwicklung ihren Abschluß, die mit der einheitli-
chen, europäischen Akte 1986 ihren Anfang nahm. Aus der
Europäischen Wirtschaftsgemeinschaft wurde in dieser Zeit
eine Europäische Union. Eine Europäische Union, die durch
die Schaffung eines gemeinsamen Binnenmarktes zukünftig
auch die Beschäftigungs- und Sozialpolitik mitgestalten will.
Welches Handeln sich zukünftig für uns hieraus ergibt
soll meinen Beitrag heute hier abschließen.
Lassen Sie mich also auf die Geschichte und gesetzlichen
Grundlagen unserer Einrichtungen in der Bundesrepublik
Werkstätten im Kontext einer Beschäftigungs – und Sozialpolitik in der Europäischen Union
THOMAS UMSONST
Bundesarbeitgemeinschaft der Werkstätten füf behinderte Menschen e. v.
Deutschland
Deutschland eingehen. Ein demokratisches Gemeinwesen
ist die politische Grundvoraussetzung dafür, daß alle Men-
schen den Grundrechts- und Menschenrechtskatalog für
sich beanspruchen können. Doch Demokratie und Freiheit
reichen nicht aus, die schwächsten Gesellschaftsmitglieder
zu schützen und ihnen ausgleichende Rechte zuzugestehen.
Es ist der verteidigungsbereite soziale Rechtsstaat, der den
politischen, wirtschaftlichen und sozialen Ausgleich schafft.
In der deutschen Sprache wurde dafür der Begriff “demo-
kratischer Sozialstaat” gefunden, der dem Maßstab
der sozialen Gerechtigkeit standhalten muß. Der sozialsta-
atliche Grundsatz in der Verfassung der Bundesrepublik
Deutschland ist das sozialpolitische Fundament, auf dem
in den letzten dreißig Jahren nach und nach die rechtliche
Gleichstellung auch schwer behinderter Menschen aufge-
baut werden konnte.1 Das war ein langer Prozeß zum Teil
heftiger Auseinandersetzungen, der sich stets auf andere,
wesentlich stärkere und einflußreichere soziale Bewegungen
und auf Selbsthilfeorganisationen stützen mußte, ohne die
der heute erreichte Erfolg nicht möglich gewesen wäre. Di-
ese Entwicklung in der Bundesrepublik Deutschland nahm
ihren Anfang 1949 mit der Verkündung des Grundgesetzes
und der Bestimmung des Charakters dieser neuen Republik
in Artikel 20, Absatz 1, Satz 1 des Grundgesetzes:
1 „Die Bundesrepublik Deutschland ist ein demokratischer und sozialer Bundesstaat.“ (Art. 20, Abs. 1 Grundgesetz der Bundesrepublik Deutschland [GG]). Und: „Die verfassungsmäßige Ordnung in den Ländern muß den Grundsätzen des republikanischen, demokratischen und sozialen Rechtsstaates im Sinne dieses Grundgesetzes entsprechen.“ (Art. 28, Abs. 1 Satz 1 GG)
P r o f e s i o n a l n a r e h a b i l i t a c i j a o s o b a s i n v a l i d i t e t o m – v r a t a z a p o n o v n i u l a z a k u s v i j e t r a d a 9998 Z B O R N I K R A D O V A 6 . M E Đ U N A R O D N O G S T R U Č N O G S K U P A
THOMAS UMSONST • Werkstätten im Kontext einer Beschäftigungs - und Sozialpolitik in der Europäischen Union
Der Lissabonvertrag ist rechtskräftig, unionsweit gültig und
sortiert die primärrechtlichen Verträge der ehemaligen Ge-
meinschaften neu, fasst zusammen und bindet beispielswe-
ise die Grundrechtecharta mit ein. Mit dem Inkrafttreten
ist auch die Bedeutung sozialer Fragestellungen und deren
Weiterentwicklung in der Europäischen Union gestiegen.
Eine Reihe vertraglicher Ansätze und Regelungen steigern
die Rolle der Sozialpolitik, ohne sie für die Union umfassend
zu definieren. Soziale Aspekte müssen in Ausgleich und Ein-
klang zu anderen Aspekten des Unionrechts gebracht wer-
den. Eine zentrale Rolle spielen dabei die sozialen Dienstle-
istungen. Zur Sicherung der allgemeinen Daseinsvorsorge,
der Pflege, im Gesundheitssektor oder bei Fragen zur Sozi-
alversicherung werden Dienstleistungen erbracht.
Vor dem Hintergrund des Inkrafttretens des Lissabonver-
trages rücken grundlegende Fragen in den Mittelpunkt der
Betrachtung. Der Begriff Dienstleistung eröffnet die Anwen-
dung des Unionsrechts. Sie erinnern sich: mit der Schaffung
des einheitlichen, europäischen Binnenmarkts sollten vier
Grundfreiheiten für das Wirtschaftsleben in der Union ab-
gesichert werden:
1. Freier Personenverkehr: also die Freiheit der Bewohner
der Union, sich innerhalb des Binnenmarktes uneinges-
chränkt zu bewegen;
2. Freier Warenverkehr: also die Freiheit, Waren innerhalb
des Binnenmarktes zollfrei auszutauschen;
3. Freier Dienstleistungsverkehr: also die Freiheit, Diens-tleistungen in den Mitgliedsländern anzubieten und sich niederzulassen;
4. Freier Kapitalverkehr: also die Schaffung eines offenen,
integrierten Finanzmarktes zur Erleichterung der Finan-
ztransaktionen
Diese vier Grundfreiheiten wurden schon 1993 in Kraft ge-
setzt und seither weiterentwickelt. Mit dem Lissabonver-
trag gibt es gerade im sozialpolitischen Bereich eine Reihe
von neuen Regelungen und Bestimmungen. Neben das ei-
gentliche Vertragswerk wurde auch die Grundrechtecharta
der Europäischen Union gleichgestellt.4 Diese enthält versc-
hiedene spezifische Grundrechte, die das Leben behinderter
Menschen betreffen. Deutlicher noch als in unserer bundes-
deutschen Verfassung beispielsweise proklamiert Artikel
26 der Grundrechtecharta:
„Die Union anerkennt und achtet den Anspruch von Men-schen mit Behinderung auf Maßnahmen zur Gewährleistung ihrer Eigenständigkeit, ihrer sozialen und beruflichen Eingli-ederung und ihrer Teilnahme am Leben der Gemeinschaft.“
Dieses Grundrecht ist viel umfassender als der Verfassungs-
zusatz in unserem Grundgesetz, Artikel 3, Absatz 2, Satz 2:
„Niemand darf wegen seiner Behinderung benachteiligt wer-den.“
Das Unionsgrundrecht fordert deutlicher noch die Eingliede-
rung behinderter Menschen in die Gesellschaft. Wir folgen
diesem Anspruch in nachgeordneten Gesetzen. Aber lassen
Sie mich zunächst bei der Grundrechte-Charta verwei-
len. Der Begriff der sozialen Dienste wird durch sie auch
verwendet. Artikel 34 (Soziale Sicherheit und soziale Unter-
stützung) im Kapitel IV zur Solidarität der Union fordert im
dritten Absatz:
„Um die soziale Ausgrenzung und die Armut zu bekämpfen,
anerkennt und achtet die Union das Recht auf eine soziale Unterstützung und eine Unterstützung für die Wohnung, die
allen, die nicht über ausreichende Mittel verfügen, ein men-schenwürdiges Dasein sicherstellen sollen, nach Maßgabe
des Gemeinschaftsrechts und der einzelstaatlichen Recht-
svorschriften und Gepflogenheiten.“
Die Grundrechte-Charta nimmt die Vorgaben des Geme-
inschaftsrechts und der Europäischen Sozialcharta einsc-
hließlich der Begriffe auf. Sie trennt zwischen der sozialen
Sicherheit und Unterstützung und dem Gesundheitsschutz
im nachfolgenden Artikel. Der oben zitierte Absatz 3 knüpft
an den Artikel 13 der Europäischen Sozialcharta an. Im Ar-
tikel 34, Absatz 1 der Grundrechtecharta steht das Recht
4 Artikel 6, Absatz 1 EUV: „Die Union beruht auf den Grundsätzen der Freiheit, der Demokratie, der Achtung der Menschenrechte und Grundfreiheiten sowie der Rechtsstaatlichkeit; diese Grundsätze sind allen Mitgliedstaaten gemeinsam.“
„Die Bundesrepublik Deutschland ist ein demokratischer und sozialer Bundesstaat.“
Die konzeptionellen Grundlagen für die deutschen Wer-
kstätten legte das Parlament der Bundesrepublik Deuts-
chland, der Deutsche Bundestag am 5. Dezember 1974.
Das ist in der deutschen Geschichte eine Besonderheit
von historischem Rang, weil sich noch zu keiner Zeit der
oberste deutsche Souverän so konsequent, konkret und
mit weitreichenden Folgen an die Seite behinderter und
schwer behinderter Menschen gestellt hatte. Das Parla-
ment übernahm in seiner verabschiedeten Konzeption2 vie-
le der zahlreichen Vorschläge aus den Eltern- und Wohlfa-
hrtsverbänden und der Fachleute, die schon seit Ende der
1960er Jahre eine neue, angemessene Form der Arbeit
für erwerbsunfähige, schwer behinderte Menschen mode-
llhaft entwickelt hatten.
In der Bundesrepublik Deutschland werden ganz verschi-
edene Personengruppen unterschieden, die als behindert
gelten. Für sie hat sich ein Fachvokabular ausgebildet, das
schwierig in andere Sprachen zu übersetzen ist, weil hinter
den einzelnen Begriffen die spezifisch deutsche Sozialgeschi-
chte und ihre Fortentwicklung stehen. Im deutschen Sprach-
gebrauch existieren behinderte Menschen, schwerbehinder-
te und schwerstbehinderte Menschen. Es gibt behinderte
Arbeitnehmer und schwerbehinderte Arbeitnehmer3. Nicht
alle behinderten und schwerbehinderten Menschen sind we-
gen ihrer Behinderung erwerbsgemindert, teilweise oder
gar völlig erwerbsunfähig. Und es ist eine Personengruppe
mit Behinderungen definiert, die zwar arbeiten will und es in
einem engeren Rahmen auch kann, die aber trotzdem nicht
zu den Arbeitnehmern gehört. Zu ihnen zählen die Werksta-
ttbeschäftigten. Sie werden vom Gesetz so beschrieben:
Es sind Personen, die wegen ihrer Behinderung nicht, noch nicht oder noch nicht wieder auf dem allgemeinen Arbeit-smarkt tätig sein können.
Für das Recht auf einen Werkstattplatz ist also der Grad
der Behinderung unerheblich. Auch der Grad der Erwerbsfä-
higkeit ist bedeutungslos. Ebenso sind Art und Ursache der
Behinderungen unwichtig. Letztlich ist unwichtig, warum di-
ese behinderten Menschen keinen Arbeitsplatz bekommen
können, wenn die Behinderung das ausschlaggebende Krite-
rium ist. Entscheidend sind also einzig und allein diese drei
Kriterien: nicht, noch nicht oder noch nicht wieder auf dem allgemeinen Arbeitsmarkt tätig sein zu können. Und
selbstverständlich für das Recht auf einen Werkstattplatz
ist, daß die Behinderung nicht zur Folge haben darf, daß der
Mensch sich oder andere gefährdet und überhaupt keine
Arbeitsleistung erbringen kann.
In den 1970er Jahren wurde in der Bundesrepublik Deuts-
chland ein Sozialstaat durchgesetzt, in dem ein vorbildli-
ches Leistungssystem für behinderte Menschen aufgebaut
werden konnte. Dieses Leistungssystem ist durch ein ho-
chentwickeltes Rechtssystem abgesichert. Leistungsan-
sprüche für behinderte Menschen beruhen hierauf und
müssen notfalls auf dem Rechtsweg erstritten werden.
Die einzelnen Bücher des Sozialgesetzbuches Ihnen heute
heir vorzustellen, würde dem mir zur Verfügung stehenden
Zeitrahmen nicht gerecht werden. Sollten Sie hierzu wei-
tergehende Informationen benötigen, verweise ich gerne
auf unsere Publikation: „United in Diversity“ in englischer
Sprache. Hier finden Sie fast alle Antworten auf ihre wer-
kstattspezifischen Fragen.
Ich möchte die mir verbleibende Zeit lieber dazu nutzen,
einen Bogen zur Europäischen Union zu spannen. Wie ich
eingangs feststellte, ist der Reformvertrag von Lissabon
seit 01. Dezember 2009 in Kraft getreten. Eine der Vorla-
gen hierzu hieß einmal Verfassung. Aber auch sie als noch
Nichtmitglied Kroatien haben sicherlich mitbekommen, daß
anfangs die Bevölkerungen Frankreichs und der Niederlan-
de dieses Vorhaben unter dieser Bezeichnung mehrheitlich
ablehnten. Gut der Vollständigkeit halber sei erwähnt, dass
es auch irischen Vorbehalte zum jetzigen Reformvertrag
gab: aber „Ende gut, alles gut“, wie wir in Deutschland zu
sagen pflegen.
2 Bundestagsdrucksache 7/3999 / 05.12.1974
3 vgl. § 2 und § 73 SGB IX
P r o f e s i o n a l n a r e h a b i l i t a c i j a o s o b a s i n v a l i d i t e t o m – v r a t a z a p o n o v n i u l a z a k u s v i j e t r a d a 101100 Z B O R N I K R A D O V A 6 . M E Đ U N A R O D N O G S T R U Č N O G S K U P A
THOMAS UMSONST • Werkstätten im Kontext einer Beschäftigungs - und Sozialpolitik in der Europäischen Union
In einer Mitteilung der Europäischen Kommission aus dem
Jahr 2006 identifiziert die Kommission persönliche Diens-
tleistungen, die der individuellen Unterstützung von Schutz-
bedürftigen dienen. Leistungen der individuellen Betreuung
und Beratung sind regelmäßig besonders stark mit der Wa-
hrung der Menschenwürde verknüpft.
In besonderem Maße trifft dies auf Dienstleistungen zu,
die auf die Betreuung von Menschen mit Behinderung au-
sgerichtet sind. Aber auch auf Dienstleistungen, die er-
bracht werden für chronisch erkrankte Menschen, droge-
nabhängige Menschen oder von Überschuldung betroffene
Menschen. Sie alle stellen Dienstleistungen dar, die auf die
gesellschaftliche Integration dieser Menschen abzielen. Es
handelt sich darüber hinaus um höchstpersönliche Diens-
tleistungen. Tätigkeiten zur Erfüllung solcher Aufgaben ste-
hen regelmäßig in einem komplexen Gesamtzusammenhang
und können oft nicht isoliert und damit nicht wirtschaftli-
ch bewertbar gemacht werden. Bei der Aufgabenerfüllung
wirken oftmals staatliche Stellen und freie Träger der Wo-
hlfahrtspflege zusammen. Gegen eine ausschließlich wirts-
chaftliche Betrachtungsweise spricht außerdem, wenn die
Organisation der Tätigkeit mit starkem ehrenamtlichem En-
gagement Einzelner und unter Einbeziehen von Spenden zur
Finanzierung erfolgt. Wird eine Leistung zu rein karitativen
Zwecken erbracht, ist sie nicht entgeltlich und damit keine
Dienstleistung nach den Artikeln 56 und 57 des Vertrages
über die Arbeitsweise der Europäischen Union.11
Diese Kriterien entsprechen den Grundsätzen des Wettbewerbsrechts der Union. Nach der Rechtsprechung
zum Unternehmensbegriff des Artikels 101 ff. des Ver-
trages über die Arbeitsweise der Europäischen Union sind
Organisationen oder Vereinigungen keine marktbezogenen
Wirtschaftsunternehmen im Sinne dieses Vertrages, wenn
sie auf der Grundlage solidarischer Prinzipien tätig werden.
Diesem Prinzip widerspricht das Marktprinzip des „do ut
des.“12 Dies betrifft insbesondere Strukturen, die im Ra-
hmen der Systeme sozialer Sicherheit tätig werden.
Jede Dienstleistung ist gesondert darauf zu untersuchen,
ob ihr ein Gegenseitigkeitsverhältnis auf wirtschaftlicher
Basis zu Grunde liegt. Da keine Tätigkeit der Dienstleistun-
gsfreiheit nach den Artikeln 56 und 57 des Vertrages über
die Arbeitsweise der Europäischen Union von vornherein
entzogen ist, sind pauschale Bewertungen unangebracht.
Je stärker der Bezug zur Wahrung der Menschenwürdevon Schutzbedürftigen, desto eher handelt es sich um ni-cht-wirtschaftliche Dienstleistungen. Eine Finanzierung aus allgemeinen Steuern oder zusätzlich aus privaten Spenden deutet auf das Fehlen eines Gegenseitigkeitsverhältnisses hin.WenndiepersönlicheNäheoderindividuelleBeziehungzwischen den Beteiligten eine große Rolle spielt, rückt der soziale Zweck in den Vordergrund.
Werkstätten für behinderte Menschen in der Bundesrepu-
blik Deutschland erwirtschaften nur rund 20 Prozent ihrer
Gesamteinnahmen durch ihre wirtschaftliche Betätigung.
Die restlichen 80 Prozent sind im wesentlichen steuerfi-
nanziert und durch Beiträge der Sozialversicherungsträger.
Werkstätten für behinderte Menschen organisieren an
über 2.400 Standorten in der Bundesrepublik Deutschland
Rehabilitationsangebote für mehr als 280.000 Menschen
mit einer teils schweren und/oder einer mehrfachen Behin-
derung. Ihr Zweck ist es, hilfs- und schutzbedürftigen Per-
sonen ein Leben in Würde zu ermöglichen über Angebote
zur gleichberechtigten Teilhabe am Arbeitsleben. Die Ge-
währleistung und gesetzliche Absicherung dieser Aufgabe
als Teil des Gesamtsystems sozialer Sicherung ist und ble-
ibt Aufgabe des Nationalstaates auch mit dem nun recht-
skräftig gültigen Lissabonvertrag. Ihnen liegt der Gedanke
der Solidarität zugrunde. Die Angebote werden durch die
Bevölkerung über Steuern, Beiträge und ähnliche Entgelte
finanziert.
Ich möchte Ihre Aufmerksamkeit nicht über die Maße stra-
pazieren und komme nun zum Ende meiner Ausführung mit
einer Bitte und einem Angebot an das zukünftige Mitglied-
sland Kroatien:
11 Müller-Graff, in: Streinz (Hrsg.), EUV/EGV-Kommentar, 1. Aufl. 2003, Art. 49, Rdnr. 23.
12 EuGH, Rs. C-218/00 (Cisal / INAIL), Slg. 2002, I-691, Rdnr. 31 ff.; Rs. C-159/91 und C-160/91 (Poucet und Pistre), Slg. 1993, I-637, Rdnr. 17 f.
auf Zugang zu Solidarsystemen und zu sozialen Diensten.
Sie bestätigen die soziale Dimension der Europäischen Uni-
on. Das Individuum genießt Schutz im Rahmen allgemeiner
Sicherungssysteme, um Risiken abzusichern, wobei diese
Systeme regelmäßig solidarischen Charakter tragen, bei-
tragsabhängig sind und insofern unabhängig von einer kon-
kreten Bedürftigkeit leisten. Dem Recht auf Zugang zu den
Systemen sozialer Sicherheit wird das Recht auf Zugang
zu sozialen Diensten an die Seite gestellt. Soziale Dienste
gewährleisten zuvörderst Schutz von Mißachtung der Men-
schenwürde. Schützenswert ist das Individuum in seiner in-
dividuellen Notsituation oder Bedürftigkeit, die in das soziale
Leben eingebettet ist. Ziele sind die Gewährleistung eines
menschenwürdigen Daseins und die Bekämpfung sozialer
Ausgrenzung und Armut.5
In Deutschland hat sich für Dienste, die hoheitlich erbracht
werden der Begriff der Daseinsvorsorge etabliert. Er bildet
die gesellschaftliche und rechtliche Realität heutzutage ni-
cht mehr ab. Stattdessen stehen „Dienste von allgemeinem
wirtschaftlichen Interesse“ im Mittelpunkt. Dieser Begriff
wird im Text des Artikels 14 (Dienste) und des Artikels 106
Absatz 2 (Dienstleistungen) der allgemeinen Bestimmungen
zum EU-Vertrag verwendet und ist in anderen sprachlichen
Fassungen einschlägiger Kommissionsdokumente dur-
chgängig geläufig (services of general economic interest;
services d´intérêt économique général).
Vor dem Hintergrund der Erfüllung sozialer Aufgaben ist
der Unterschied zu den „Dienstleistungen von allgemeinem
Interesse“ zu klären, also zu nicht-wirtschaftlichen Dienstle-
istungen, deren Erbringen Gemeinwohlziele verfolgt.
Es gibt also zwei Arten von Dienstleistungen im allgemeinen
Interesse, die nachfolgend zu unterscheiden sind. Bei den
Dienstleistungen im allgemeinen wirtschaftlichen Interesse
handelt es sich um solche wirtschaftlicher Natur, welche
den Binnenmarkt- und Wettbewerbsregeln unterliegen.
Der Begriff der Dienstleistungen im allgemeinen Intere-
sse leitet sich von der Begrifflichkeit der Dienstleistungen
im allgemeinen wirtschaftlichen Interesse ab, geht aber
weiter als dieser.6 Er bezieht sich sowohl auf marktbezo-
gene als auch auf nicht marktbezogene Dienstleistungen.7
Letztere unterliegen grundsätzlich keinen Vorschriften
der Europäischen Union, sodass insbesondere Binne-
nmarkts- und Wettbewerbsregeln in aller Regel nicht
anwendbar sind.
Eine exakte Definition des Begriffes „Dienstleistungen von
allgemeinem wirtschaftlichem Interesse“ fehlt in den Verträ-
gen. Es obliegt den nationalen Regierungen diese Bereiche
für sich zu definieren.8 Stützen sollen sie sich auf ein breites
Meinungsspektrum unter besonderer Berücksichtigung der
Nutzer dieser Dienstleistungen.9 Es muss sich grundsät-
zlich um eine wirtschaftliche Tätigkeit handeln, welche mit
besonderen Gemeinwohlverpflichtungen verbunden ist und
im Interesse der Allgemeinheit erbracht wird.10
Das zentrale Kennzeichen sozialer Dienstleistungen ist,
dass sie zu einem sozialen Zweck erbracht werden, der sich
in der Art der Erbringung und oftmals auch in den Anfor-
derungen an den Leistungserbringer niederschlägt. Vielfach
stehen soziale Dienstleistungen unter dem Vorzeichen der
Kostendeckung oder können nicht einmal kostendeckend er-
bracht werden. Aufgrund der Bedeutung der sozialen Ziele
erfolgt eine finanzielle oder organisatorische Unterstützung
durch staatliche Stellen. Auf diesen finanziellen Aspekt wer-
de ich abschliessend noch eingehen im Hinblick auf eine
mögliche Finanzierung werkstattähnlicher Strukturen in Kro-
atien, sollte sich hierfür eine politische Mehrheit im ihrem
Land organisieren lassen.
5 Riedel, in: Meyer: (Hrsg.) Kommentar zur Grundrechtecharta, 2. Auflage 2006, Art. 34, Rndn.21f.
6 KOM (2004) 374 endg., S. 27.
7 KOM (2004) 374 endg., S. 27.
8 Mitteilungen der Kommission „Leistungen der Daseinsvorsorge in Europa (2001/C 17/04) vom 19.1.2001, Jung in: Calliess/Ruffert „EUV/EGV“ Art. 86, Rn. 37.
9 Jung in: Calliess/Ruffert „EUV/EGV“ Art. 86, Rn. 37.
10 Jung in: Calliess/Ruffert „EUV/EGV“ Art. 86, Rn. 38.
P r o f e s i o n a l n a r e h a b i l i t a c i j a o s o b a s i n v a l i d i t e t o m – v r a t a z a p o n o v n i u l a z a k u s v i j e t r a d a 103102 Z B O R N I K R A D O V A 6 . M E Đ U N A R O D N O G S T R U Č N O G S K U P A
I. Zapošljavanje osoba s invaliditetom u Sloveniji
Svijet se trenutno suočava s najvećom financijskom i gos-
podarskom krizom u posljednjih nekoliko desetljeća i kriza je
značajno utjecala na funkcioniranje socijalne države. Kriza,
kao što je istaknuo slovenski ministar za rad, obitelj i soci-
jalnu skrb, dr. Ivan Svetlik na konferenciji u srpnju ove godi-
ne predstavljajući OECD-ov „Ekonomska kontrola Slovenije
u 2009.“, također je „test čovječnosti i međugeneracijske
solidarnosti, posebno u društvima koja stare... Kriza je pri-
lika da se ponovo razmotre naše vrijednosti i nastavi već za-
početa modernizacija sustava socijalne skrbi i zapošljavanja
... kako bi dugoročno donijela pozitivne efekte, istovremeno
koristeći kratkoročne mjere za ublažavanje utjecaja gospo-
darske i financijske krize koja je najteže pogodila one koji
imaju najmanje.”
1. Predstavljanje programa u Sloveniji
Temeljne mjere kojima se promiče zapošljavanje osoba s in-
validitetom u Sloveniji su1:
Profesionalna rehabilitacija osoba s invaliditetom – primjer Slovenije
CVETO URŠIČ
generalni direktor, Uprava za osobe s invaliditetom, Ministarstvo rada, obitelji i socijalne skrbi
Slovenija
Profesionalna rehabilitacija
Zakon o rehabilitaciji zapošljavanjem i zapošljavanju osoba s
invaliditetom (u daljnjem tekstu: Zakon) uveo je pravo osoba
s invaliditetom na profesionalnu rehabilitaciju. Osobe s inva-
liditetom imaju pravo na profesionalnu rehabilitaciju prema
Zakonu samo ako sukladno s drugim propisima (npr. Zakon
o mirovinskom i invalidskom osiguranju) nemaju pravo na
iste usluge. Dužnost je i pravo osoba s invaliditetom da pr-
venstveno ostvare pravo na rehabilitaciju na osnovu propisa
prema kojem im je dodijeljen status osobe s invaliditetom.
Pravo na profesionalnu rehabilitaciju je individualno pravo
osoba s invaliditetom koje one same ostvaruju.
Najvažniji cilj profesionalne rehabilitacije je pružanje odgo-
varajuće pomoći osobama s invaliditetom kako bi mogle
prepoznati svoje sposobnosti i aktivno sudjelovati u rješava-
nju svojih problema s ciljem zadržavanja ili dobivanja posla.
Poslodavci pružaju usluge stručne rehabilitacije za osobe s
invaliditetom ne samo radi rješavanja socijalnih problema i
onih vezanih uz rad, već i radi ulaganja u ljudske resurse i
zadovoljstvo zaposlenika.
1 Iz Uršić C., Peterlin D., Tabaj A., Dular T., (2007). Uvodna pojasnila k Zakonu o zaposlitveni rehabilitaciji in zaposlovanju invalidov (Introductory expla-nations to the Vocational Rehabilitation and Employment of Disabled Persons Act; u: Destovnik K., Uršič C., Kalčič M. (ed.) Zaposlitvena rehabilitacija in zaposlovanje invalidov (Employment Rehabilitation and Employment of Persons with Disabilities). Ljubljana: Centerkontura (u daljnjem tekstu: Uršič, 2007.), str. 13-41
1. Arbeiten Sie mit uns gemeinsam an der Weiteren-
twicklung von Rehabilitationsangeboten in Wer-
kstätten für behinderte Menschen, die primär und
wesentlich dem Zweck der Wahrung der Mensche-
nwürde gesetzlich verpflichtet sind und nur nachgeor-
dnet ein wirtschaftliches Ergebnis durch Marktbetäti-
gung erbringen;
2. Lassen Sie uns die Gelegenheit der Werkstätten:Messe
im kommenden Jahr in Nürnberg nutzen, um konkreter
über die Inhalte einer solchen Zusammenarbeit zu spre-
chen. Hierzu soll ich Ihnen die herzlichen Grüsse mei-
ner Kollegen von der Landesarbeitsgemeinschaft Berlin
übermitteln. Bereiten Sie Ihre nationale Gesetzgebung
darauf vor, Angebote zu schaffen, die nicht auf dem Ge-
genseitigkeitsprinzip beruhen, sondern zum Schutze der
Menschenwürde geschaffen werden.
Es entspricht nicht der Würde eines behinderten Menschen
nur deshalb nicht in den Arbeits-prozess und das gesellsc-
haftliche Leben eingebunden zu werden, weil er schwerge-
istig behindert ist. Organisieren Sie politische Mehrheiten
zur staatlichen Finanzierung dieser Einrichtungen und denken
Sie dabei an die derzeitige politische Lage in Europa: ist eine
Struktur wie der Bankensektor systemrelevant, wird er auch
mit Steuergeldern in Milliardenhöhe gestützt, obwohl wir
hier von wirtschaftlichen Unternehmen sprechen, die ganz
eindeutig dem Gegenseitigkeitsprinzip unterworfen sind.
Ich würde mein Steuergeld lieber für die Schwachen und
Ausgestossenen dieser Gesellschaft ausgeben.
P r o f e s i o n a l n a r e h a b i l i t a c i j a o s o b a s i n v a l i d i t e t o m – v r a t a z a p o n o v n i u l a z a k u s v i j e t r a d a 105104 Z B O R N I K R A D O V A 6 . M E Đ U N A R O D N O G S T R U Č N O G S K U P A
CVETO URŠIĆ • Profesionalna rehabilitacija osoba s invaliditetom – primjer Slovenije
– plaćanje troškova usluga kod poslova podrške;
– izuzeće od plaćanja doprinosa za mirovinsko i invalidsko
osiguranje za zaposlene osobe s invaliditetom;
– bonuse za prekoračenje kvota;
– godišnje nagrade poslodavcima za dobru praksu u zapo-
šljavanju osoba s invaliditetom i
– druge poticaje u zapošljavanju osoba s invaliditetom, te
očuvanje radnih mjesta za osobe s invaliditetom.
Zakon određuje financijske poticaje kao prava osoba s in-
validitetom i poslodavaca vezano uz zapošljavanje osoba s
invaliditetom. Oni omogućavaju osobama s invaliditetom da
ravnopravno sudjeluju na tržištu rada.
2. Zapošljavanja osoba s invaliditetom u Sloveniji
Podaci o zapošljavanju osoba s invaliditetom u 2009. na prvi
pogled ne idu u prilog izjavi da se položaj osoba s invalidi-
tetom u Sloveniji znatno pogoršao u vrijeme krize. Broj svih
nezaposlenih porastao je za 37% u Sloveniji u 2009., dok
je sukladno povećanje nezaposlenosti osoba s invaliditetom
iznosilo 16%.
Broj nezaposlenih osoba s invaliditetom koje se zapošljavaju
značajno je porastao od usvajanja Zakona sredinom 2005.
Na primjer, u četiri godine prije stupanja Zakona na snagu,
prosječno je 890 nezaposlenih osoba s invaliditetom naš-
lo posao svake godine. U razdoblju između 2006. i 2009.
prosječna brojka je iznosila 1765, što predstavlja porast
od 98% u odnosu na razdoblje prije donošenja Zakona. Po-
većanje se sigurno može pripisati uvođenju sustava kvota,
poticajima za zapošljavanje i povoljnoj gospodarskoj klimi
koja je također poboljšala mogućnosti zapošljavanja osoba
s invaliditetom.
Također treba napomenuti da je udio zaposlenih osoba s
invaliditetom između svih zaposlenih osoba ostao na sta-
bilnoj razini između 3,9% i 4% u razdoblju od 2006. do
2009. (ukupan broj zaposlenih osoba s invaliditetom iznosi
oko 34.000).
Tablica 1: Broj nezaposlenih osoba s invaliditetom koje se zapošljavaju po godinama
Godina 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009.
Broj 874 949 830 987 1298 1928 1746 1776 1629
Grafikon 1: Broj nezaposlenih osoba s invaliditetom koje su se nedavno zaposlile po godinama
Sudjelovanje osoba s invaliditetom dio je njihove pripreme za
zapošljavanje, koja ih čini kvalificiranima, kao što je slučaj u
programima aktivne politike zapošljavanja, na određene nov-
čane potpore u skladu sa zakonom, o čemu od slučaja do
slučaja odlučuje Slovenski zavod za zapošljavanje.
Pružatelji profesionalne rehabilitacije, koja se nudi kao jav-
na usluga, mogu biti javne ustanove ili koncesionari unutar
mreže pružatelja usluga profesionalne rehabilitacije koje
je odobrio ministar rada, obitelji i socijalne skrbi. Sljedeća
načela se prije svega primjenjuju prilikom uspostave mreže
pružatelja usluga:
– racionalnost - mreža pružatelja izgrađena je tako da
može u najvećoj mogućoj mjeri i na najbolji način zado-
voljiti potrebe pojedinih skupina osoba s invaliditetom
obzirom na njihov invaliditet. Racionalnost mreže očituje
se u tome što su njezine aktivnosti organizirane na naci-
onalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, ovisno o potrebama
pojedinih ciljnih skupina osoba s invaliditetom i uzimajući
u obzir čimbenike okruženja.
– gospodarstvo – ekonomsko načelo očituje se kroz mrežu
pružatelja usluga profesionalne rehabilitacije koji pružaju
one usluge koje osobe s invaliditetom najviše trebaju ob-
zirom na njihov invaliditet i prepreke pri zapošljavanju.
– ekonomičnost – načelo ekonomičnosti označava mrežu
pružatelja usluga profesionalne rehabilitacije koja daje
najbolje rezultate kod pružanja usluga profesionalne re-
habilitacije uz razumni i pažljivo razmotreni trošak.
– jednak pristup za sve osobe s invaliditetom bez obzira na
njihovo prebivalište ili vrstu invaliditeta.
– mreža pružatelja usluga temelji se na integraciji - između
pružatelja i općeg poslovnog okruženja. Davatelji se mo-
raju povezati s poslodavcima kako bi osigurati mogućno-
sti osposobljavanja i zapošljavanja osoba s invaliditetom.
– financijska održivost sustava - mreže pružatelja usluga
profesionalne rehabilitacije temelje se na stabilnom i
stalnom financiranju usluga profesionalne rehabilitacije
koje omogućava stalno i neprekidno uključivanje osoba
s invaliditetom u profesionalnu rehabilitaciju. Time se
jamče zakonska prava osoba s invaliditetom na profesio-
nalnu rehabilitaciju.
Sustav kvota za zapošljavanje osoba s invaliditetom
Mjera promicanja zapošljavanja osoba s invaliditetom obu-
hvaćena Zakonom jest obvezno zapošljavanje osoba s inva-
liditetom kod svih poslodavaca u minimalnoj brojci od 20
zaposlenika. Strana veleposlanstava i konzulati, socijalna
poduzeća i centri za zapošljavanje izuzeti su od propisanih
kvota.
Kvotu za zapošljavanje osoba s invaliditetom određuje Vlada
Republike Slovenije na prijedlog Gospodarskog i socijalnog
vijeća, uzimajući u obzir djelatnost poslodavca. Najviše i naj-
niže zakonom propisane kvote iznose 6%, odnosno 2% uku-
pnog osoblja. Sve osobe s invaliditetom koje su zaposlene na
najmanje 20 sati tjedno uključene su u kvotu. Osobe s inva-
liditetom zaposlene na mjestima za pružanje podrške raču-
naju se kao dvije zaposlene osobe s invaliditetom u sustavu
kvota. Poslodavci koji ne zapošljavaju osobe s invaliditetom
i ne ispunjavaju propisane kvote imaju mogućnost da umje-
sto ispunjenja kvote sklope sporazum o poslovnoj suradnji
s centrom za zapošljavanje ili tvrtkom socijalnog karaktera.
Poslodavci bez zaposlenih osoba s invaliditetom i koji ne is-
punjavaju propisane kvote te ne primjenjuju zamjenu za ispu-
njenje kvote moraju davati doprinos fondu. Doprinos za sva-
ku osobu s invaliditetom koju bi poslodavac trebao zaposliti
unutar kvote je 70% minimalne mjesečne plaće. Ako fond
utvrdi da poslodavac nije izvršio plaćanje, dobit će pismeni
zahtjev za plaćanje i obračunatim zateznim kamatama. Ako
poslodavac ne plati u predviđenom roku niti dokaže da je
izuzet od plaćanja, fond prosljeđuje predmet poreznoj upravi
na naplatu.
Poticaji za zapošljavanje osoba s invaliditetom
Zakonom je predviđeno nekoliko vrsta financijskih potica-
ja za smanjenje broja nezaposlenih osoba s invaliditetom i
poticanje poslodavaca da shvate da zapošljavanje osoba s
invaliditetom ne predstavlja nikakvo dodatno opterećenje za
poslodavca jer osobe s invaliditetom mogu, uz odgovaraju-
ću potporu, ravnopravno sudjelovati u procesu rada. Zakon
predviđa sljedeće financijske poticaje:
– subvencioniranje plaća osoba s invaliditetom;
– plaćanje troškova za prilagodbu radnih mjesta i opreme
osobama s invaliditetom;
P r o f e s i o n a l n a r e h a b i l i t a c i j a o s o b a s i n v a l i d i t e t o m – v r a t a z a p o n o v n i u l a z a k u s v i j e t r a d a 107106 Z B O R N I K R A D O V A 6 . M E Đ U N A R O D N O G S T R U Č N O G S K U P A
CVETO URŠIĆ • Profesionalna rehabilitacija osoba s invaliditetom – primjer Slovenije
broj novih radnih mjesta u socijalnim poduzećima ostao je
isti, dok je broj u centrima za zapošljavanje rastao svake go-
dine. Također je zanimljivo da se najveći porast dogodio kod
broja poslodavaca koji zapošljavaju osobe s invaliditetom a
ne podliježu kvotama. Njihov broj se učetverostručio otkada
je uveden sustav kvota prije tri godine.
Da bi se analizirala učinkovitost sustava kvota, važno je znati
da broj poslodavaca koji ne ispunjavaju kvotu i zbog toga
moraju vršiti uplate u fond ostaje više-manje konstantan,
što znači da su odlučili ili zaposliti osobu s invaliditetom ili
koristiti alternativu kvoti. Broj poslodavaca koji prekoračuju
kvotu ujednačeno raste.
Socijalno poduzetništvo
Socijalna poduzeća
Socijalna poduzeća imaju 60-godišnju tradiciju u Sloveniji.
Njihov razvoj je bio osobito dinamičan otkad se Slovenija
osamostalila 1991. Njihov broj se povećao za više od pet
puta od tada (s manje od 30 u 1990. godini na više od 150
u 2004.). Struktura osoba s invaliditetom zaposlenih u tim
tvrtkama također se počela mijenjati – osobe nesposobne
za rad „preseljene“ iz matičnih tvrtki u socijalna poduzeća
postale su dominantne. Rastući broj socijalnih poduzeća i
s time povezano povećanje broja zaposlenih osoba (s inva-
liditetom i bez invaliditeta ) s jedne strane je rezultat na-
cionalne politike koja potiče gospodarstvo da restrukturira
osoblje, a s druge proizašao je iz privatne poduzetničke inici-
jative (uključujući i inicijative osoba s invaliditetom i njihovih
organizacija). Treba napomenuti da su ključne mjere kojima
se daju potpora socijalnim poduzećima ostale iste.
Danas su socijalna poduzeća tvrtke koje obučavaju i zapo-
šljavaju osobe s invaliditetom koje se obzirom na stupanj
svog invaliditeta i preostale radne sposobnosti, kao i na svo-
je zdravstveno stanje, ne mogu osposobiti i zaposliti pod
istim uvjetima kao druge osobe s invaliditetom. Socijalno
poduzeće može biti društvo s ograničenom odgovornošću,
javno trgovačko društvo s ograničenom odgovornošću ili
partnerstvo ograničeno dionicama koje tijekom financijske
godine obučava i zapošljava najmanje 40% osoba s invalidi-
tetom kao dio svog ukupnog osoblja. Potrebna je suglasnost
Vlade Republike Slovenije za dobivanje statusa socijalnog
poduzeća.
Centri za zapošljavanje
Sukladno članku 43. dopune Zakona, centri za zapošljavanje
su pravne osobe koje su osnovane radi zapošljavanja osoba s
invaliditetom isključivo na zaštićenim radnim mjestima i ispu-
njavanju kadrovske, organizacijske, tehničke i druge uvjete koje
je propisao nadležni ministar za zaštitu osoba s invaliditetom
(uvjeti su propisani Pravilnikom o centrima za zapošljavanje)
(“Službeni list Republike Slovenije, br. 117/05) i koje su izradi-
le poslovni plan. Općine su odgovorne za promicanje osnivanja
i rada centara za zapošljavanje na njihovom teritoriju.
Centar za zapošljavanje mora imati najmanje pet osoba s in-
validitetom zaposlenih u zaštićenim radionicama i koje rade
u sjedištu centra i njegovim poslovnim jedinicama, a pone-
kad, na temelju ugovora, i kod njegovih poslovnih partnera
te kod kuće.
Centri za zapošljavanje oslobođeni su plaćanja doprinosa
za mirovinsko i invalidsko osiguranje, zdravstvenu zaštitu i
roditeljsku zaštitu. To znači da nema izdvajanja iz plaća za
te svrhe (kako za invalide, tako i osobe bez invaliditeta), što
iznosi 38% bruto plaće zaposlenika.
Plaće zaposlenih osoba s invaliditetom subvencioniraju se u
iznosu od 30-70% minimalne plaće.
Troškove rada stručnjaka i druge troškove rada centara za
zapošljavanje pokriva Ministarstvo rada, obitelji i socijalne
skrbi na temelju godišnjih financijskih ugovora.
Svi bonusi, osim subvencioniranih plaća, povezani su s cen-
trom za zapošljavanje, dok su subvencionirane plaće individu-
alno pravo osoba s invaliditetom zaposlenih u takvom centru,
ali se uplaćuju na poslovni račun centra za zapošljavanje.
Centri za zapošljavanje stekli su oko 70% svojih operativnih
prihoda od gospodarskih poticaja, dok je preostali udio zara-
đen na tržištu prodajom proizvoda i usluga.
Planirane promjene u 2010.
Ministarstvo rada, obitelji i socijalne skrbi započelo je izradu
treće dopune Zakona u 2009. godini. Promjene su prven-
stveno potrebne radi usklađivanja Zakona s Uredbom Ko-
misije o skupnom izuzeću (EZ) br. 800/2008 od 6. kolovoza
2008. kojom se određene kategorije potpora proglašavaju
usklađenima sa zajedničkim tržištem pri primjeni članaka
87. i 88. Ugovora, a kojom se propisuje državna potpora
Tablica 2: Broj primljenih, odobrenih i odbijenih zahtijeva za utvrđivanje osnove za prestanak ugovora o radu koji su pod-neseni Komisiji za utvrđivanje osnove za prestanak ugovora o radu unutar Ministarstva rada, obitelji i socijalne skrbi
PRIJAVE 1133 866 839 1156
POZITIVNE 599 723 572 913
NEGATIVNE 160 166 142 150
DRUGO 64 49 70 78
2006. 2007. 2008. 2009.
naknadom za vrijeme nezaposlenosti, da osobe s invalidi-
tetom ne ostanu nezaposlene duže vrijeme.
Profesionalna rehabilitacija
Ministar nadležno za zaštitu osoba s invaliditetom izgradio
je mrežu pružatelja usluga profesionalne rehabilitacije u
13,5 timova u 2005. Mreža se temelji na stvarnim potre-
bama u danom trenutku i na načelima jednakog pristupa za
sve osobe s invaliditetom bez obzira na njihovo prebivalište,
racionalnost i gospodarstvo, isplativost, osiguravanje struč-
nog usavršavanja i sl. U prosjeku je 1165 osoba s inva-
liditetom bilo godišnje uključeno u programe profesionalne
rehabilitacije.
Ministar je sastavio novu mrežu za razdoblje 2010.-2013.,
uz povećanje broja timova na 17. Opseg sufinanciranja ta-
kođer je povećan. Planira se uključivanje oko 1700 osoba s
invaliditetom u godišnje programe mreže za profesionalnu
rehabilitaciju.
Što se tiče procjene učinka programa profesionalne rehabi-
litacije, treba napomenuti da Zavod za zapošljavanje koristi
zapošljavanje nakon dvije godine od završetka rehabilitacije
kao jedan od kriterija. Malo više od polovice osoba s invali-
ditetom uključenih u stručnu rehabilitaciju u 2007. pronašlo
je posao u promatranom razdoblju.
Također treba napomenuti da je veliki broj nezaposlenih osoba
s invaliditetom bio uključen u različite mjere aktivne politike
zapošljavanja. Najveći porast doživio je broj osoba s invalidi-
tetom koje sudjeluju u javnim radovima, gdje je broj uključenih
osoba porastao za 90% u dvije promatrane godine.
Sustav kvota
Sustav kvota je jedan od glavnih doprinositelja uspjehu poli-
tike zapošljavanja osoba s invaliditetom u Sloveniji. Slovenija
ima sustav kvota za zapošljavanje osoba s invaliditetom već
četiri godine. Analiza njegove provedbe pokazuje pozitivne
pomake u zapošljavanju osoba s invaliditetom. Sudeći prema
odgovoru poslodavaca, većina njih prihvaća sustav kvota kao
prikladan način rješavanja pitanja zapošljavanja osoba s in-
validitetom, kako bi osobe s invaliditetom dobile bolje izglede
za pronalaženje zaposlenja.
Sustav kvota prvenstveno je utjecao na povećanje broja oso-
ba s invaliditetom koje su zaposlene na općem tržištu rada;
• Druga mjera vrijedna spomena je zaštita od otpuštanja.
Apsolutna zaštita od otpuštanja spomenuta u prethodnom
Zakonu o radu bila je prekruta i nanijela je više štete nego
koristi osobama s invaliditetom. Nove odredbe Zakona o
mirovinskom i invalidskom osiguranju i Zakona pozitivan
su primjer rješavanja tog pitanja. Kombinacija poticaja za
zapošljavanje, mjere očuvanja radnih mjesta i mogućnost
raskida ugovora o radu pod određenim uvjetima i prema
propisanoj proceduri svakako je prikladno rješenje koje ide
u korist i osobama s invaliditetom i poslodavcima. Me-
đutim, treba dodati da ako osobe s invaliditetom izgube
posao, trebalo bi im odmah ili u što kraćem roku dati
pravo da sudjeluju u stručnom osposobljavanju, koje bi im
omogućilo da nastave ravnopravno sudjelovati na tržištu
rada. To je jedini način, u kombinaciji s uravnoteženom
P r o f e s i o n a l n a r e h a b i l i t a c i j a o s o b a s i n v a l i d i t e t o m – v r a t a z a p o n o v n i u l a z a k u s v i j e t r a d a 109108 Z B O R N I K R A D O V A 6 . M E Đ U N A R O D N O G S T R U Č N O G S K U P A
CVETO URŠIĆ • Profesionalna rehabilitacija osoba s invaliditetom – primjer Slovenije
– postupak podnošenja zahtjeva za osobnu pomoć;
– provedbu osobne pomoći.
Nacrt zakona također regulira vođenje evidencije o korisnici-
ma i pružateljima osobne pomoći. I konačno, prijedlog zako-
na propisuje kazne za kršenje korisnika vezano za nedostav-
ljanje podataka i neovlašteno pružanje osobne pomoći.
Ostale važne novine
Izmjene i dopune Zakona o mirovinskom i invalidskom osi-
guranju – pri čemu je ključna reforma mirovinskog sustava
- usmjerene su na povećanje broja osoba s invaliditetom
uključenih u profesionalnu rehabilitaciju.
Nacrt novog Obiteljskog zakonika sadrži odjeljak ključan za
osobe s invaliditetom u kojem se utvrđuje da je stavljanje
odrasle osobe pod nečije skrbništvo i imenovanje skrbnika
nije vezano za gubitak sposobnosti djelovanja u skladu s na-
vedenim u postojećem zakonu. Pojava gubitka sposobnosti
djelovanja ukida se u nacrtu izmjena i dopuna tog zakona.
Osoba koja se ne može skrbiti za svoja prava i povlastice
zbog zapreka u razvoju ili poremećaja mentalnog zdravlja ili
iz nekog drugog razloga koji utječu na sposobnost donošenja
odluka bit će stavljena pod nadzor suda i bit će joj dodijeljen
skrbnik.
Nacrt Zakona o davanjima za socijalnu sigurnost između
ostaloga povećava socijalnu pomoć onim osobama s invali-
ditetom koje su trajno nesposobne za rad. Utvrđeno je da je
trenutni iznos ne pokriva osnovne troškove života. Novi iznos
za osobe koje žive u nezavisnim kućanstvima bio bi otprilike
450 € mjesečno.
Nacrt Zakona o dugotrajnoj skrbi i dugoročnom osiguranju
skrbi
Dugotrajna skrbi dobiva na značaju posljednjih godina u soci-
jalnim politikama razvijenih zemalja. Razlog je starenje sta-
novništva i porast udjela starijih osoba koje trebaju pomoć u
svakodnevnom životu. Činjenica je da se rizik od dugotrajne
njege povećava s dobi, tako da trećina osoba starijih od 80
godina u Europi treba više ili manje redovitu pomoć. Drugi
razlog leži u porastu broja osoba s invaliditetom kojima je
potrebna velika potpora da bi živjele samostalno izvan insti-
tucije. Na temelju obveznog osiguranja, osiguranici koji ispu-
njavaju kriterije imale bi pravo na naknadu troškova dugotraj-
ne skrbi u opsegu i prema standarde koji su sukladni zakonu,
pravo na socijalnu pomoć za dugotrajnu skrb, te kombinaciju
naknade troška dugoročne skrbi i socijalne pomoći, pravo
na isplatu za osobnog asistenta, pravo na naknadu troško-
va adaptacije stambenog prostora i za plaćanje opreme za
dugotrajnu skrb.
III. Zaključak
Financijska i ekonomska kriza pogađa i osobe s invalidite-
tom. U nekim slučajevima mnogo više nego “zdrave” ljude.
Vlada, ako govorimo o socijalnoj državi, treba usvojiti politike
i mjere za smanjenje socijalnih rizika za najranjivije skupine i
povećanje socijalne uključenosti. Vrijeme krize također može
biti prilika za analizu kratkoročnih i dugoročnih mjera - kao i
pronalaženje odgovora na izazove koje donosi. To je, narav-
no, vrijeme prilike i izazova da se oživotvore smjernice i rea-
liziraju obveze iz Konvencije o pravima osoba s invaliditetom.
poslodavcima koji zapošljavaju osobe s invaliditetom. Ured-
ba ne određuje izvore državnih potpora, ali propisuje način
njihova korištenja. Usklađivanje sa zakonodavstvom EU-a
bit će povezano s izmjenama i dopunama određenih drugih
odredbi koje je potrebno promijeniti, kao što se pokazalo pri
provedbi Zakona. Time bi se poboljšala efikasnost Zakona,
pojednostavnile procedure za korisnike i općenito olakšala
primjena Zakona. Ove promjene prije svega uključuju:
– nadzor nad korištenjem doprinosa kojih se odreklo, uvo-
đenjem obveznih revizija njihova korištenja;
– detaljniji raspored postupaka u primjeni financijskih poti-
caja;
– obvezno kontinuirano usavršavanje stručnjaka za pruža-
nje usluga profesionalne rehabilitacije i članova odbora
za rehabilitaciju u Slovenskom zavodu za zapošljavanje;
– promjene glede drugih financijskih poticaja (financiranje
prilagodbe radnih mjesta i opreme te podrške osobama
s najtežim invaliditetom);
– smanjivanje državne potpore najvećem dijelu socijalnih
poduzeća i zadržavanje sadašnjih pogodnosti samo za
socijalna poduzeća koja zapošljavaju osobe s invalidite-
tom koje najteže pronalaze posao itd.
II. Druge mjere za osiguranje jednakih mogućnosti
Ministarstvo rada, obitelji i socijalne skrbi priprema izmjene
i dopune brojnim propisa ove godine koji će imati veliki utje-
caj na živote osoba s invaliditetom.
Zakon o jednakim mogućnostima za osobe s invaliditetom
Nacrt zakona regulira jednake mogućnosti i nediskriminaciju
osoba s invaliditetom. Odlomak u kojem se zabranjuje diskri-
minacija na temelju invaliditeta određuje:
– zabranu diskriminacije pred obnašateljima javnih dužnosti;
– ravnopravno sudjelovanje osoba s invaliditetom u proce-
durama;
– pristup uslugama, te korištenje i prilagodbu javnih zgrada;
– zabranu pisanja i objavljivanja diskriminirajućih poruka i
simbola;
– pristup inkluzivnom obrazovanju, zdravlju, načinu života,
informacijama, kulturnim dobrima i javnom prijevozu.
Drugi važan dio nacrta zakona su mjere za jednake moguć-
nosti osoba s invaliditetom. Prva mjera je pravo na sufi-
nanciranje dodatnog pribora koji se koristi za prevladavanje
komunikacijskih prepreka kod osoba sa senzornim smetnja-
ma (slijepi, slabovidni, gluhi, osobe sa oštećenjem sluha,
gluhonijemi i osobe s poremećajem govora) kao potpora
za njihovo socijalno uključivanje. Oni će biti u mogućnosti
ostvariti prava koja se odnose na tu dodatnu opremu pored
opreme koja je predviđena drugim propisima. Sljedeća mje-
ra koju treba istaknuti je plaćanje troškova prilagodbe vozila.
Naknadu troškova prilagodbe vozila mogu tražiti osobe s tje-
lesnim invaliditetom koje bi mogle voziti ukoliko bi se vozilo
prilagodilo. Treća važna mjera je pozivni centar za gluhe i
osobe s oštećenjem sluha. Osobe s oštećenjem sluha mogle
bi koristiti centar za dobivanje informacija o tijelima državne
uprave, lokalnim upravama, nositeljima javne vlasti i izvođa-
čima javnih radova. Ministarstvo rada, zdravstva i socijalne
skrbi sufinancirat će iz državnog proračuna provedbu poseb-
nih socijalnih programa za poboljšanje socijalnog uključivanja
osoba s invaliditetom i nadopunu javnih službi.
Nacrt zakona također propisuje kazne za kršenje njegovih
odredbi te razdoblje u kojem mora biti osigurana pristupač-
nost javnih objekata, dostupnost javnog prijevoza, dostu-
pnost roba i usluga i odgovarajuće prilagodbe studija.
Zakon o osobnoj pomoći
Zakon o osobnoj pomoći je prvi zakon u Sloveniji koji regulira
prava koja se odnose na osobnu pomoć u vidu asistenta. Tre-
ba napomenuti da nije namjera nacrta zakona regulirati sva
područja i sva prava osoba s invaliditetom koja se odnose na
skrb. Korištenje prava osoba s invaliditetom na dugoročnu
skrb propisano je Zakonom o dugotrajnoj njezi i dugoročnom
osiguranju njege. Ta dva zakona se nadopunjuju.
Nacrt zakona obuhvaća sljedeće teme:
– definiranje osobne pomoći;
– kvalificirane osobe, usluge osobnog asistenta i poveznice
s drugim propisima;
– pružanje osobne pomoći;
– financiranje osobne pomoći;
P r o f e s i o n a l n a r e h a b i l i t a c i j a o s o b a s i n v a l i d i t e t o m – v r a t a z a p o n o v n i u l a z a k u s v i j e t r a d a 111110 Z B O R N I K R A D O V A 6 . M E Đ U N A R O D N O G S T R U Č N O G S K U P A
I. Employing persons with disabilities in Slovenia
The world is currently facing the biggest financial and eco-
nomic crisis in recent decades and the crisis has had a
significant impact on the workings of welfare state. The
crisis, as Slovenian minister for Labour, Family and Social
Affairs dr. Ivan Svetlik noted at the conference in July this
year presenting the OECD’s “Economic Review of Slovenia
2009”, is also a “test of humanity and intergenerational
solidarity, in particular within the ageing societies. .. The
crisis is an opportunity to reconsider our values and conti-
nue the already initiated modernisation of the welfare and
employment systems ... to bring positive effects in the long
run while at the same using short-term measures to miti-
gate the impacts of the economic and financial crisis which
hit the hardest those who have the least.”
1. Presentation of the arrangement in Slovenia
The core measures promoting employment of persons with
disabilities in Slovenia are1:
– vocational rehabilitation;
the Employment Rehabilitation and Employment of Disabled
Vocational rehabilitation of persons with disabilities – the case of Slovenia
CVETO URŠIČ
director general, Directorate for Persons with Disabilities, Ministry of Labour, Family and Social Affairs
Slovenia
Persons Act (hereinafter: the Act) has introduced a right
of persons with disabilities to vocational rehabilitation. Per-
sons with disabilities have the right to vocational rehabilita-
tion under the Act only if under other regulations (e.g. the
Pension and Disability Insurance Act) they have no right to
the same services. It is a duty and a right of persons with
disabilities to primarily exercise the right to rehabilitation
pursuant to the regulation under which they were granted
the disabled person status. The right to vocational reha-
bilitation is an individual right of persons with disabilities
exercised by themselves.
The most important objective of vocational rehabilitation is
to offer appropriate assistance to persons with disabilities
so that they may recognise their abilities and actively parti-
cipate in resolution of their problem with the aim of keeping
or getting a job. Employers render the vocational rehabilita-
tion services to persons with disabilities not only to resolve
social and work-related problems but also to invest in hu-
man resources and employee satisfaction.
Participation of persons with disabilities is a part of their
preparation to employment making them eligible, as is the
case in active employment policy programmes, to certain
money transfers in line with the law which is decided on a
case-by-case basis by the Employment Service of Slovenia.
1 From Uršič C., Peterlin D., Tabaj A., Dular T., (2007) Uvodna pojasnila k Zakonu o zaposlitveni rehabilitaciji in zaposlovanju invalidov (Introductory explanations to the Vocational Rehabilitation and Employment of Disabled Persons Act; in: Destovnik K., Uršič C., Kalčič M. (ed.) Zaposlitvena rehabili-tacija in zaposlovanje invalidov (Employment Rehabilitation and Employment of Persons with Disabilities). Ljubljana: Centerkontura (hereinafter: Uršič, 2007), p. 13-41
P r o f e s i o n a l n a r e h a b i l i t a c i j a o s o b a s i n v a l i d i t e t o m – v r a t a z a p o n o v n i u l a z a k u s v i j e t r a d a 113112 Z B O R N I K R A D O V A 6 . M E Đ U N A R O D N O G S T R U Č N O G S K U P A
CVETO URŠIĆ • Vocational rehabilitation of persons with disabilities – the case of Slovenia
and disability insurance for employed persons with disa-
bilities;
– bonuses for exceeding the quota;
– annual rewards to employers for good practice in em-
ployment of persons with disabilities; and
– other incentives in employment of persons with disabiliti-
es and preservation of jobs for persons with disabilities.
The law specifies financial incentives as the rights of per-
sons with disabilities and employers related to employment
of persons with disabilities. They enable persons with disa-
bilities to equally participate on the labour market.
2. Employing persons with disabilities in Slovenia
Data on employment of persons with disabilities in 2009
at first glance offer no support to the statement that the
position of persons with disabilities in Slovenia became si-
gnificantly worse in the crisis. The number of all unemployed
rose by 37% in Slovenia in 2009 while the respective incre-
ase for persons with disabilities was 16%.
Chart 1: Number of unemployed persons with disabilities who were newly employed by year
Table 1: Number of unemployed persons with disabilities getting employment by year
YEAR 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009
NUMBER 874 949 830 987 1298 1928 1746 1776 1629
The number of unemployed persons with disabilities getting
a job has risen significantly since the adoption of the Act in
the mid-2005. For example, in the four years before entry
into force of the Act, an average of 890 unemployed per-
sons with disabilities found a job each year. In the 2006-
2009 period, the average figure was 1765 representing a
98% increase from the period before the Act was adopted.
The increase was certainly due to introduction of the quota
system, employment incentives and a favourable economic
climate which also improved employment possibilities for
persons with disabilities.
It should also be noted that the share of employed persons
with disabilities in all employed persons remained stably
between 3.9% and 4% in the 2006-2009 period (the to-
tal number of employed persons with disabilities has been
about 34.000).
The providers of vocational rehabilitation – performed as a
public service – may be public institutions or concessionai-
res within the network of vocational rehabilitation providers
as approved by the Minister of Labour, Family and Social
Affairs. The following principles primarily apply in setting up
of the network of providers:
– rationality – the network of providers is set up so that it
may satisfy to the maximum extent and in the best po-
ssible way the needs of individual groups of persons with
disabilities with regard to their disability. The network’s
rationality is shown by basing its setting up on activities
at the national, regional and local level, depending on the
needs of individual target groups of persons with disabi-
lities and by accounting for the factors of environment.
– Economy – the economy principle is shown by the
network of vocational rehabilitation providers rendering
those services that the persons with disabilities need
the most with regard to their disability and the hindran-
ces to employment.
– Cost-effectiveness – the cost-effectiveness principle me-
ans a network of vocational rehabilitation providers giving
the best results by rendering vocational rehabilitation
services at a reasonable and carefully considered cost.
– Equal access for all persons with disabilities regardless
of their residence or disability type.
– The network of providers is based on integration –
between the providers and with the general jobs en-
vironment. The providers must link with employers to
provide for possibilities of training and employment of
persons with disabilities.
– Financial sustainability of the system – the network of
vocational rehabilitation providers is based on stable
and continuous financing of vocational rehabilitation
services enabling constant and uninterrupted inclusion
of persons with disabilities in vocational rehabilitation.
That ensures the legal right of persons with disabilities
to vocational rehabilitation.
A quota system for employing persons with disabilities
A measure of promoting employment of persons with disabili-
ties included in the Act is compulsory employment of persons
with disabilities by all employers with at least 20 employees.
Foreign embassies and consulates, social enterprises and
employment centres are exempt from the prescribed quota.
The quota for employing persons with disabilities is set by the
Government of the Republic of Slovenia upon a proposal from
the Economic and Social Council taking into account the acti-
vity of the employer. The highest and the lowest legally pres-
cribed quota is 6% and 2% of the total staff, respectively.
All persons with disabilities employed for at least 20 hours
a week are included in the quota. Persons with disabilities
employed in a support job count for two employed persons
with disabilities in the quota system. Employers not em-
ploying persons with disabilities and employers not meeting
the prescribed quota have the option of substitute fulfilment
of the quota by concluding an agreement on business coo-
peration with an employment centre or a social enterprise.
Employers with no employed persons with disabilities and
employers not meeting the prescribed quota and not im-
plementing substitute quota fulfilment must contribute to
a fund. The contribution for each person with disabilities
that the employer should employ under the quota is 70%
of the minimum wage monthly. If the fund determines that
an employer has defaulted on payment, a call to pay will be
made in writing and default interest charged. If an employer
neither pays within the set deadline nor proves that it is
exempt from payment, the fund forwards the matter to the
tax administration for collection.
Incentives for employing persons with disabilities
The law provides for several types of financial incentives to
reduce the number of unemployed persons with disabiliti-
es and to encourage employers to realise that employing
persons with disabilities puts no additional burden on the
employer as persons with disabilities may, with suitable
support, equally participate in the work process. The law
provides for the following financial incentives:
subsidising wages of persons with disabilities;
– paying the cost for adaptation of work posts and tools to
persons with disabilities;
– paying the cost of services in support jobs;
– exempting from payment of contributions for pension
P r o f e s i o n a l n a r e h a b i l i t a c i j a o s o b a s i n v a l i d i t e t o m – v r a t a z a p o n o v n i u l a z a k u s v i j e t r a d a 115114 Z B O R N I K R A D O V A 6 . M E Đ U N A R O D N O G S T R U Č N O G S K U P A
CVETO URŠIĆ • Vocational rehabilitation of persons with disabilities – the case of Slovenia
The quota system has had an impact primarily on the incre-
asing number of persons with disabilities employed in the
general work environment; the number of new jobs in social
enterprises remained constant while that in employment
centres grew each year. It is also interesting that the bi-
ggest increase was in the number of employers employing
persons with disabilities not being subject to the quota.
Their number has risen fourfold since the quota system was
introduced three years ago.
In order to analyse performance of the quota system, it is
important to know that the number of employers not mee-
ting the quota and therefore subject to payment to the fund
remains more or less constant meaning that they have de-
cided to employ persons with disabilities or for substitute
quota fulfilment. The number of employers exceeding the
quota is steadily growing.
Social entrepreneurship
Social enterprises
Social enterprises have 60 years of tradition in Slovenia.
Their development has been particularly dynamic since Slo-
venia became independent in 1991. Their number has incre-
ased by more than fivefold since then (from less than 30 in
1990 to more than 150 in 2004). The structure of persons
with disabilities employed by those companies began to
change too – the occupationally disabled “transferred” from
the parent company to the social enterprise became pre-
dominant. The rising number of social enterprises and the
resulting increasing number of (disabled and non-disabled)
persons employed by them was on the one hand a result of
the national policy supporting the economy in staff restruc-
turing and on the other sprang from private entrepreneurial
initiative (including that of persons with disabilities and their
organisations). It should be noted that the key measures
giving support to social enterprises stayed the same.
Social enterprises today are companies training and em-
ploying persons with disabilities who, given the level of their
disability and the remaining working ability as well as their
health condition, cannot be trained and employed under the
same conditions as other persons with disabilities. A social
enterprise may be a limited liability company, public limited
company or a partnerships limited by shares which throug-
hout the financial year trains and employs at least 40% of
persons with disabilities of the total staff. An approval of the
Government of the Republic of Slovenia is required to obtain
the status of a social enterprise.
Employment centres
Pursuant to Article 43 of the supplement to the Act, em-
ployment centres are legal entities established for em-
ploying persons with disabilities exclusively in protected
jobs and meeting the staff, organisational, technical and
other conditions prescribed by the minister responsible for
protection of persons with disabilities (the conditions are
laid down in the Rules on employment centres (Official Ga-
zette of the Republic of Slovenia, no. 117/05 and having
devised a business plan. Municipalities are responsible for
promoting establishment and operation of employment cen-
tres in their territory.
An employment centre must have at least five persons with
disabilities employed in protected jobs who are given work
at the centre’s registered office and its business units and
occasionally, based on contracts, at its business partners
and as home work.
Employment centres are exempt from payment of contri-
butions for pension and disability insurance, health care
and parental protection. Meaning that no contribution from
wages for those purposes is made (of both disabled and
non-disabled persons) which equals 38% of gross salary of
an employee.
Wages of employed persons with disabilities are subsidised
in the amount of 30-70% of the minimum wage.
Labour costs for experts and other labour costs of em-
ployment centres are covered by the Ministry of Labour, Fa-
mily and Social Affairs based on annual financing contracts.
All bonuses except wage subsidies are linked to the em-
ployment centre while wage subsidies are an individual right
of persons with disabilities employed by such centre but are
remitted to the business account of the employment centre.
Employment centres acquired roughly 70% of their opera-
ting revenue from economic incentives while the remaining
share was earned on the market by selling products and
services.
Table 2: The number of received, approved and rejected applications for determining the basis for termination of em-ployment contract submitted to the Commission establishing grounds for termination of employment contract of the Mini-stry of Labour, Family and Social Affairs
APPLICATIONS 1133 866 839 1156
POSITIVE 599 723 572 913
NEGATIVE 160 166 142 150
OTHER 64 49 70 78
2006. 2007. 2008. 2009.
of unemployment, to expect that persons with disabilities
would not remain jobless for an extended period.
Vocational rehabilitation
The minister responsible for protection of persons with
disabilities adopted a network of vocational rehabilitation
providers of 13.5 teams in 2005. The network was based
on the actual needs at the time and on principles such as
equal access for all persons with disabilities regardless of
their residence, rationality and economy, cost-effectivene-
ss, providing for professional development etc. An average
of 1165 persons with disabilities was included annually in
vocational rehabilitation programmes.
The minister adopted a new network for 2010-2013 incre-
asing the number of teams to 17. The scope of co-financing
was also increased. Roughly 1700 persons with disabilities
are planned to be included annually in vocational rehabilitati-
on programmes of the network.
As regards performance assessments of vocational re-
habilitation programmes, it should be noted that the Em-
ployment Service uses employment after two years from
the rehabilitation as one of the criteria. Slightly over half of
the persons with disabilities included in vocational rehabili-
tation in 2007 found a job in the observed period.
It should also be noted that a large number of unemployed
persons with disabilities were included in various active em-
ployment policy measures. The biggest increase was in the
number of persons with disabilities participating in public
works where the number of inclusions rose by 90% in the
two years in question.
Quota system
The quota system is a major contributor to the success of
the policy concerning employment of persons with disabili-
ties in Slovenia. Slovenia has had the quota system for em-
ploying persons with disabilities for four years. The analyses
of its implementation show positive effects in employment
of persons with disabilities. Judging by the response of em-
ployers, the majority of them accepts the quota system as
a suitable way to resolve the matter of employing persons
with disabilities in order to give persons with disabilities
better chances in finding a job.
Another measure worthy of special attention is protection
from firing. The absolute protection from firing stipulated
in the previous labour law was too rigid and did more harm
than good to persons with disabilities. The new provisions
of the Pension and Disability Insurance Act and the Act are
a positive example of resolving of the matter. A combinati-
on of hiring incentives, job preservation measures and the
possibility for termination of employment contract subject
to certain conditions and under the prescribed procedure is
certainly an appropriate solution benefiting persons with di-
sabilities and employers alike. It should be added, however,
that if persons with disabilities lose their job, they should be
immediately or as soon as possible given the right to parti-
cipate in vocational training enabling them to continue their
equal participation on the labour market. It is the only way,
coupled with a balanced welfare payment during the period
P r o f e s i o n a l n a r e h a b i l i t a c i j a o s o b a s i n v a l i d i t e t o m – v r a t a z a p o n o v n i u l a z a k u s v i j e t r a d a 117116 Z B O R N I K R A D O V A 6 . M E Đ U N A R O D N O G S T R U Č N O G S K U P A
CVETO URŠIĆ • Vocational rehabilitation of persons with disabilities – the case of Slovenia
Personal Assistance Act
The Personal Assistance Act is the first law in Slovenia to
regulate the rights concerning personal assistance. It sho-
uld be noted that the draft law is not intended to regulate
all areas and all rights of persons with disabilities related
to care. Exercising of the rights of persons with disabilities
to long-term care is laid down by the Act on long-term care
and long-term care insurance. The two acts supplement
each other.
The draft law covers the following topics:
– definition of personal assistance;
– eligible persons, personal assistance services and rela-
tions to other regulations;
– provision of personal assistance;
– financing of personal assistance;
– procedure of applying for personal assistance;
– implementation of personal assistance.
The draft law also regulates keeping of records on the users
and providers of personal assistance. And, finally, the draft
law lays down misdemeanours and fines for violations by the
users concerning non-submitting of data and for unauthori-
sed rendering of personal assistance.
Other important novelties
Amendments to the Pension and Disability Insurance Act –
the pension system reform being the key among them – are
aimed at increasing the number of persons with disabilities
included in vocational rehabilitation.
The draft new Family Code has a section crucial to persons
with disabilities which sets out that placement of an adult
under custody and appointment of a guardian is not linked to the loss of capacity to act as stipulated under the cu-rrent law. The institute of loss of capacity to act would be abolished under the draft amendments to the law. A person who cannot provide for his or her rights and benefits due to a hindrance in development or a mental health handicaps or for another reason affecting the
ability to make judgments will be placed under custody by the court and a guardian will be appointed.
The draft Social Security Income Act among other things in-
creases welfare payment to those persons with disabilities
who are permanently unable to work. It was found that the
current amount does not cover the basic cost of living. The
new amount for persons living in independent households
would be roughly € 450 per month.
The draft Act on long-term care and long-term care insu-
rance Long-term care is gaining importance in recent years
in social policies of developed countries. The reason is the
ageing population and the rising share of the elderly who
need assistance in daily tasks. It is a fact that the risk for
long-term care rises with age so that a third of people over
80 in Europe need more or less regular assistance. The
second reason lies in an increasing number of persons with
disabilities who need much support to live independently
outside an institution. Based on a compulsory insuran-ce, the insured persons meeting the criteria would be eligible to payment of the cost of long-term care wi-thin the scope and standards in line with the law, to welfare payment for long-term care, to a combination of payment of the cost of long-term care and welfare payment, to payment of the rights of a personal assi-stant, to payment of the cost of adaptation of housing and to payment of accessories for long-term care.
Conclusion
The financial and economic crisis hurt persons with disabi-
lities as well. In some cases much more than their “heal-
thy” counterparts. The government, if we speak of a welfare
state, should adopt policies and measures to reduce social
risks to the most vulnerable groups and to increase soci-
al inclusion. A time of crisis can also be an opportunity to
analyse the short- and long-term measures – as well as to
provide answers to the challenges it poses. It is of course a
time of opportunity and challenge to bring to life the guideli-
nes and commitments from the Convention on the Rights of
Persons with Disabilities.
Planned changes in 2010
The Ministry of Labour, Family and Social Affairs began
drafting the third supplement to the Act in 2009. Chan-
ges are needed primarily for harmonisation of the Act with
the Commission Regulation on the general block exemption
(EC) no. 800/2008 of 6 August 2008 declaring certain
categories of aid compatible with the common market in
application of Articles 87 and 88 of the Treaty prescribing
state aid to employers employing disabled persons. The
Regulation does not prescribe the sources of state aid but
does prescribe the method of their use. Harmonisation
with the EU law will be coupled with amendments and su-
pplements to certain other provisions which need change
as the implementation of the Act has revealed. That would
improve efficiency of the Act, simplify procedures for the
users and generally facilitate the Act’s application. These
changes foremost include:
– supervision over the use of forgone contributions by in-
troducing compulsory audits of their use;
– a more detailed arrangement of procedures in applying
for financial incentives;
– compulsory ongoing additional training for experts ren-
dering vocational rehabilitation services and for mem-
bers of rehabilitation committees at the Employment
Service of Slovenia;
– changes concerning other financial incentives (financing
adaptation of the work posts and tools and support jobs
for the persons with the gravest disabilities);
– reducing state aid to the major part of social enterpri-
ses and maintaining the current benefits only for social
enterprises employing persons with disabilities who are
the hardest to employ; etc.
II. Other measures to ensure equal opportunities
The Ministry of Labour, Family and Social Affairs is pre-
paring amendments to a number of regulations this year
that will have a great impact on the lives of persons with
disabilities.
Equal Opportunities of Disabled Persons Act
The draft law regulates equal opportunities and non-discri-
mination of persons with disabilities. The section prohibiting
discrimination on grounds of disability sets out:
– prohibition of discrimination before holders of public office;
– equal participation of persons with disabilities in proce-
dures;
– access to services and use and adaptation of public bu-
ildings;
– prohibition of writing and posting discriminatory messa-
ges and symbols;
– access to inclusive education, health, way of life, infor-
mation, cultural goods and public transport.
The second important section of the draft law is measures
for equal opportunities of persons with disabilities. The first
measure is the right to co-financing of accessories used
to overcome communications obstacles needed by persons
with sensory disabilities (blind, partially sighted, deaf, he-
aring impaired, deaf & blind and persons with speech di-
sabilities) as a support to their social inclusion. They will
be able to exercise the rights related to those accessories
in addition to those accessories provided for under other
regulations. The next measure to be highlighted is payment
of the cost of vehicle adaptation. Payment of the cost of
vehicle adaptation could be claimed by persons with physi-
cal disabilities who would be able to drive if the vehicle was
adapted. The third important measure is a call centre for
the deaf and hearing impaired. The persons with impaired
hearing would be able to use the centre to obtain informa-
tion concerning government authorities, local authorities,
public powers holders and public service contractors. The
Ministry of Labour, Health and Social Affairs will co-finance
from the national budget implementation of special welfare
programmes improving social inclusion of persons with di-
sabilities and supplementing public services.
The draft law also lays down misdemeanours for violations
of its provisions and the period in which accessibility of pu-
blic buildings, accessibility of public transport, accessibility
of goods and services and suitable adjustment of study co-
urses must be provided.
P r o f e s i o n a l n a r e h a b i l i t a c i j a o s o b a s i n v a l i d i t e t o m – v r a t a z a p o n o v n i u l a z a k u s v i j e t r a d a 119118 Z B O R N I K R A D O V A 6 . M E Đ U N A R O D N O G S T R U Č N O G S K U P A
Uvod
Na samom početku, dužnost nam je upozoriti čitatelje da
ovaj rad nikako nije rezultat sustavne analize stanja i po-
treba profesionalne rehabilitacije u Republici Hrvatskoj (što
je uostalom jedna od mjera Nacionalne strategije izjedna-
čavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom od 2007. do
2015. godine (NN, 63/07) – Provesti evaluaciju primjene postojeće zakonske regulative i aktualne politike u području rehabilitacije i zapošljavanja osoba s invaliditetom od strane neovisnog tijela; za čiju je provedbu već odavno prošao rok,
no nije izvršena) već ostvrt na aktualno stanje koji proizlazi
iz profesionalnih i osobnih iskustava i timskog rada autorica,
stečenih kroz višegodišnji rad u provođenju profesionalne
rehabilitacije i analizi i interpretaciji znanstvenih rezultata
i pokušaja njihove implementacije u praksu te intenzivne
suradnje. Dakle, rad koji je pred vama najvjerovatnije nije
objektivna datost, već subjektivni prikaz aktualnog trenutka
profesionalne rehabilitacije u Republici Hrvatskoj, percipiran
od strane samih sudionika procesa.
Profesionalna rehabilitacija proces je koji bi osobama s inva-
liditetom trebao osigurati aktivnu participaciju u socijalnom
životu i realizaciju temeljnih ljudskih prava, prije svega do-
stojanstvo i jednakost. Ovo potonje svakako uključuje moguć-
Profesionalna rehabilitacija osoba s invaliditetom – vrata za ponovni ulazak u svijet rada u Republici Hrvatskoj
LELIA KIŠ-GLAVAŠSveučilište u Zagrebu, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
VIŠNJA MAJSEC SOBOTAURIHO
JASENKA SUČECFond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom
MIRJANA ZEĆIREVIĆHrvatski zavod za zapošljavanje
Hrvatska
nost vršenja izbora, sudjelovanje na ravnopravnoj osnovi s
drugima i preuzimanje obveza (Council of Europe, 2003). Iz
perspektive ljudskih prava osobe s invaliditetom su subjekti,
a ne objekti, na njih se ne gleda kao na problem, već kao na
nositelje prava (Quinn, Degener, 2002; prema Rioux, Car-
bert, 2006). Tako bi im se trebalo pristupati i u postupku
profesionalne rehabilitacije.
Profesionalna rehabilitacija sastoji se od tri nedjeljive cje-
line: profesionalno usmjeravanje (uključujući profesionalno
prosvjećivanje, informiranje, savjetovanje i radnu dijagnosti-
ku), osposobljavanje za produktivni rad (uključuje profesio-
nalno i radno osposobljavanje, dokvalifikaciju, prekvalifikaciju
i stručno usavršavanje) i zapošljavanje (uključuje i progra-
me radno-socijalne integracije, kao i tranzicijske programe)
(Rački, 1997). Bez obzira radi li se o djeci s teškoćama u
razvoju koja stječu svoje prvo zanimanje ili radne i radno-so-
cijalne vještine i sposobnosti ili se radi o odraslim osobama
s invaliditetom koje zbog naknadnog stjecanja invaliditeta ili
pogoršanja stanja potrebuju postupak profesionalne reha-
bilitacije, ona uvijek mora sadržavati sve tri navedene kom-
ponente.
Osim toga, jedno od osnovnih načela profesionalne rehabili-
tacije je tzv. ekološki pristup, kojim se ističe značaj uključe-
P r o f e s i o n a l n a r e h a b i l i t a c i j a o s o b a s i n v a l i d i t e t o m – v r a t a z a p o n o v n i u l a z a k u s v i j e t r a d a 121120 Z B O R N I K R A D O V A 6 . M E Đ U N A R O D N O G S T R U Č N O G S K U P A
L. KIŠ-GLAVAŠ ; V. MAJSEC SOBOTA; J. SUČEC; M. ZEĆIREVIĆ • Profesionalna rehabilitacija osoba s invaliditetom – vrata za ponovni ulazak u svijet rada u Republici Hrvatskoj
• razvoj motivacije i osposobljavanje osobe s invaliditetom
u korištenju odabrane tehnologije,
• tehničku pomoć, podršku, praćenje i procjenu rezultata,
• informiranje i podršku u izvorima financiranja.
Ovdje je potrebno napomenuti da se samo dio navedenih ak-
tivnosti provodi u praksi i to vrlo često nedostatno i ne uvijek
prema postavljenim načelima profesionalne rehabilitacije.
Temeljni cilj ovog Zakona je, između ostalog, stvaranje mo-
gućnosti intenzivnijeg uključivanja osoba s invaliditetom na
otvoreno tržište rada, mada je također činjenica da će za
dio osoba s invaliditetom uvijek biti potrebne i zaštitne ra-
dionice, koje su kao i radni centri, također predviđene spo-
menutim zakonom. Uvedena je i obveza zapošljavanja osoba
s invaliditetom, ali samo za poslodavce u javnom sektoru.
Predviđena novčana kazna za nepoštivanje ovog dijela Zakona
vrlo je mala, tako reći simbolična, čime je zapravo umanjena
mogućnost da se uvođenjem „kvotnog sustava“ značajnije
poveća broj zaposlenih osoba s invaliditetom, a što je bila
namjera zakonodavca. Naime, u situaciji kada vrlo mali broj
poslodavaca ima iskustva s osobama s invaliditetom kao
radnicima (samo 25,9% poslodavaca u Republici Hrvatskoj;
prema Kiš-Glavaš, Sokač, 2005), ovakva „prisilna“ mjera,
više je nego dobrodošla. Uz pomoć ove mjere ipak se može
povećati upoznavanje poslodavaca s mogućnostima osoba s
invaliditetom, a osobama s invaliditetom pružiti šansa. Ako
je iskoriste na pravi način i dokažu se kao kvalitetna radna
snaga, na taj način bi kroz pozitivna iskustva poslodavaca
trebali otvoriti put zapošljavanju sve većeg broja osoba s
invaliditetom (Kiš-Glavaš, Majsec Sobota, Sokač, Gavrilović,
Sobota, 2008).
Temeljno opredjeljenje Zakona je uvažavanje, a ne zanemari-
vanje zakonitosti tržišta rada, iskazano u osiguranju olakši-
ca kao sredstvu većeg zapošljavanja osoba s invaliditetom.
Ostvarivanje tih ciljeva Zakona nije moguće bez postojanja
i redovitog djelovanja Fonda za profesionalnu rehabilitaciju
i zapošljavanje osoba s invaliditetom. Formiranje Fonda za
profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invalidi-
tetom (www.fond.hr) kojem je osnivač Vlada Republike Hr-
vatske, jedna je od najvećih novosti koju je taj Zakon donio.
Osnivanjem ovog Fonda (NN, 116/03, 48/04) počinje su-
stavna i trajna skrb države za bolju profesionalnu rehabilita-
ciju i veće zapošljavanje osoba s invaliditetom, što dugoroč-
no znači prenamjenu dijela sredstava namijenjenih za njihovu
pasivnu zaštitu u sredstva aktivne zaštite, s višestrukim
učincima te prenamjene. Ipak, u realizaciji svojih aktivnosti,
Fond ima velike probleme i to primarno zbog nepostojanja
funkcionalne procjene osoba s invaliditetom.
Općenito, ovdje je važno istaknuti da je Zakon o profesional-
noj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom (NN,
143/02,33/05) temeljni i najvažniji zakon u ovom području
i da promišljeno i proaktivno postavlja zakonska rješenja, no
postavlja se pitanje koliko se i kako ovaj zakon provodi u
praksi i što se od mjera i aktivnosti doista i realizira. Osim
toga, ubrzo nakon donošenja Zakona krenulo se u proceduru
njegovih izmjena i dopuna i mnoga su nova rješenja pozi-
tivna, no uočava se i primjerice da je iz Zakona u potpuno-
sti izbačen nekadašnji Članak 8 koji je govorio o pridonosu
osoba s invaliditetom svojoj profesionalnoj rehabilitaciji. Ovo
ističemo jer su rezultati znanstvenih istraživanja pokazali da
su nezaposlene osobe s invaliditetom rijetko samoiniciajtiv-
ne i aktivne u traženju posla (Kiš-Glavaš, Majsec Sobota,
Sokač, Gavrilović, Sobota, 2008), što zapravo i ne čudi,
kada ih država i dalje, a vidljivo je i izbacivanjem spomenutog
članka Zakona, ne smatra odgovornima za došenje odluka o
njihovu vlastitom životu, što je jedan od dokaza da ih doista
percipira samo kao objekte, odnosno korisnike skrbi, mjera,
postupaka, rehabilitacija…
Zakon o mirovinskom osiguranju (NN, 102/98, 127/00,
59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05,
79/07, 35/08), Člankom 4, invalidima rada tj. osigurani-
cima koji su na osnovi invalidnosti ostvarili pravo na inva-
lidsku mirovinu ili pravo na profesionalnu rehabilitaciju, re-
gulira pravo na profesionalnu rehabilitaciju. Istaknuto je da
invalidnost postoji kada je kod osiguranika, zbog promjena
u zdravstvenom stanju koje se ne mogu okloniti liječenjem,
radna sposobnost trajno smanjena za više od polovice pre-
ma tjelesno i psihički zdravome osiguraniku, što se naziva
profesionalnom nesposobnošću za rad. Kada je kod osigura-
nika utvrđena profesionalna nesposobnost za rad, utvrđuje
se preostala radna sposobnost (ocjenjivanje invalidnosti i
preostale radne sposobnosti vrše ovalašteni vještaci) ako
se, s obzirom na njegovo zdravstveno stanje, životnu dob,
naobrazbu i sposobnost može profesionalnom rehabilitaci-
nosti svih ekoloških sustava (na mikro, mezo i makro razini)
u provođenje profesionalne rehabilitacije: obitelji osobe s in-
validitetom, lokalne zajednice i države (Rački, 1997). Obitelj
prije svega ima ulogu pružanja psihološke potpore osobi s
invaliditetom, ali i razvoja i prihvaćanja realnih stavova pre-
ma osobi i njezinim potencijalima, lokalna zajednica treba
kreirati mogućnosti sudjelovanja osobe s invaliditetom u
svim aktivnostima od edukativnih do kulturnih i sportskih, a
država donošenjem kvalitetne zakonske regulative koja osi-
gurava jednakost pristupa, primjenom donesenih propisa u
praksi i evaluacijom njene učinkovitosti radi daljnjeg unapre-
đenja i prilagođavanja suvremenim promjenama, treba dati
okvir za djelovanje.
I naša je država to učinila donošenjem čitavog niza propisa.
Ovdje ćemo samo istaknuti Nacionalnu strategiju izjedna-
čavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom od 2007. do
2015. godine (NN, 63/07), koja u uvodu ističe da „Temljno
određenje Republike Hrvatske za provođenjem aktivne politi-
ke ljudskih prava proizlazi iz usvajanja ključnih međunarodnih
dokumenata...“ te „...da je posebice potrebno skrbiti o za-
štiti ranjivih društvenih skupina, kao što su osobe s invali-
ditetom i djeca s teškoćama u razvoju.“. Dakle, čini se da
se naša država opredjelila za zaštitu ljudskih prava osoba
s invaliditetom ne stoga što se podrazumijeva da su osobe
s invaliditetom doista građani ravnopravni s ostalima već
time pokušava slijediti međunarodne dokumente te „skrbeći
o zaštiti“, osobe s invaliditetom, čini se, i dalje percipira kao
problem i kao objekte navedene skrbi. Ipak, mjere Nacional-
ne strategije, posebice u području Profesionalna rehabilita-
cija, zapošljavanje i rad, što predstavlja nacionalnu politiku
u ovom području, vrlo su kvalitetno postavljene, a na njihovu
primjenu u praksi, osvrnut ćemo se nešto kasnije.
Aktualna zakonska regulativa
U Priručniku zakonskih prava osoba s invaliditetom (Sindi-
kat invalida Hrvatske, 2006), ističe se da je „...nevjerovatno
puno različitih zakona i provedbenih propisa koji reguliraju
prava osoba s invaliditetom i još k tome mnogi od njih nisu
službeno pročišćeni tekstovi.“ Također se ističe i da se u
njima teško snalaze i pravni stručnjaci, a kamoli ne oni koji
to nisu.
Najutjecajniji zakonski propisi s područja profesionalne re-
habilitaciju u RH jesu: Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji
i zapošljavanju osoba s invaliditetom (NN, 143/02,33/05),
Zakon o mirovinskom osiguranju (NN, 102/98, 127/00,
59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05,
79/07, 35/08), Zakon o pravima hrvatskih branitelja iz
Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (NN, 174/04,
92/05, 107/07, 65/09, 137/09) i Zakon o posredovanju pri
zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti (32/02,
86/02, 114/03, 151/03, 94/09) kao i niz drugih zakona i
provedbenih propisa.
Zakonom o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba
s invaliditetom (NN, 143/02, 33/05) u cilju zaštite osoba s invaliditetom propisuju se prava osoba s invaliditetom na
profesionalnu rehabilitaciju, zapošljavanje i rad te uređuju
pojmovi osobe s invaliditetom i smanjene radne sposobno-
sti, zapošlja vanje i rad osoba s invaliditetom pod općim i pod
posebnim uvjetima, osnivanje, djelatnost te upravna i struč-
na tijela u ustanovi za profesionalnu rehabilitaciju, zaštitnoj
radionici i radnom centru, mjere za poticanje zapošljavanja i
rada osoba s invaliditetom, osnivanje Fonda za profesionalnu
rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom te odgo-
vornost za provedbe odredaba ovoga Zakona. Profesionalna
rehabilitacija obuhvaća sljedeće mjere i aktivnosti:
• utvrđivanje preostalih radnih i općih sposobnosti,
• profesionalno informiranje, savjetovanje i procjenu profe-si onalnih mogućnosti,
• analizu tržišta rada, mogućnost zapošljavanja i uključe-nja u rad,
• procjenu mogućnosti izvođenja, razvoja i usavršavanja pro grama profesionalnog osposobljavanja,
• radno osposobljavanje, dokvalifikaciju, prekvalifikaciju i programe za održavanje i usavršavanje radnih i radno-socijalnih vještina i sposobnosti u razdoblju do zapošlja-vanja,
• informiranje i savjetovanje o pomoćnoj tehnologiji u uče-nju i radu,
• pojedinačne i skupne programe za unaprjeđenje radno-so ci jalne uključenosti u zajednicu,
• savjetodavne prijedloge o primjeni različitih tehnologija i tehnika u učenju i radu uz procjenu mogućnosti primjene,
• pretprofesionalno učenje, planiranje i primjenu odabrane tehnologije,
P r o f e s i o n a l n a r e h a b i l i t a c i j a o s o b a s i n v a l i d i t e t o m – v r a t a z a p o n o v n i u l a z a k u s v i j e t r a d a 123122 Z B O R N I K R A D O V A 6 . M E Đ U N A R O D N O G S T R U Č N O G S K U P A
L. KIŠ-GLAVAŠ ; V. MAJSEC SOBOTA; J. SUČEC; M. ZEĆIREVIĆ • Profesionalna rehabilitacija osoba s invaliditetom – vrata za ponovni ulazak u svijet rada u Republici Hrvatskoj
je sukladno svojim ovlastima. Ovdje je potrebno dodati da je
Hrvatski zavod za zapošljavanje doista odgovorno i savjesno
pristupio svojim obvezama te da ih, unatoč velikom broju
korisnika i malom broju zaposlenika, izuzetno profesionalno
i kompetentno izvršava. U Zavodu su izvršene brojne struk-
turne i organizacijske promjene, educirani su stručnjaci za
rad iz područja profesionalne rehabilitacije te se sustavno
educiraju i dalje (uglavnom sredstvima koje je temeljem
natječaja sam Zavod osigurao iz međunarodnih izvora), ra-
zvijaju potrebne radne materijale, transparentno i sustavno
informiraju korisnike i javnost, sudjeluju u provođenju brojnih
stručnih i znanstvenih projekata, u radu brojnih resornih i
međuresornih radnih skupina itd.
Potrebnu psihosocijalnu podršku uz unapređenje kompeten-
cija osobama s invaliditetom Zavod omogućava provedbom
i potrebnom prilagodbom različitih tipova radionica usmje-
renih aktivnom traženju posla - npr. za osobe s oštećenjem
sluha radionice se u svim područnim službama Zavoda pro-
vode uz prevoditelje za znakovni jezik (suradnja sa Savezom
gluhih i nagluhih Grada Zagreba), nabavkom računala za sli-
jepe i slabovidne osobe i drugo.
Kako je već rečeno, Hrvatski zavod za zapošljavanje inicira
provedbu projekata predpristupnih fondova koji za cilj imaju
omogućavanje lakšeg pristupa tržištu rada skupinama ne-
zaposlenih osoba kojima prijeti socijalna isključenost, među
kojima su i osobe s invaliditetom. Tako je u siječnju 2010.
godine započela provedba projekta iz programa IPA (Instru-
ment predpristupne pomoći) 2007-2009 „Poticanje inten-
zivnijeg uključivanja osoba s invaliditetom na tržište rada“
u kojemu je, osim programa tehničke pomoći, predviđena
i dodjela bespovratnih sredstava kroz tzv. darovnicu i time
omogućeno predlaganje i provedba projekata civilnog sekto-
ra i drugih organizacija koje skrbe o pravima osoba s invali-
ditetom. U sklopu projekta planira se istraživanje o potreba-
ma osoba s invaliditetom, izrada akcijskih planova za njihovo
zapošljavanje u osam odabranih regija Republike Hrvatske,
stručno usavršavanje djelatnika institucija (Zavoda za za-
pošljavanje i partnerskih institucija) te izrada web portala
s informacijama značajnim za rehabilitaciju i zapošljavanje
osoba s invaliditetom. U pripremi su također drugi projekti
iz programa IPA 2010-2011 i programa ESF (Europskog
socijalnog fonda).
U travnju 2009. godine URIHO je otvorio prvi Radni cen-
tar za nezaposlene osobe s invaliditetom u Republici Hrvat-
skoj. Zajednički je to projekt URIHO – a, Hrvatskog zavoda
za zapošljavanje, Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i za-
pošljavanje osoba s invaliditetom te Grada Zagreba. Ideja,
iskustva i rezultati rada URIHO – vog Radnog centra prilog
su realizaciji novog pristupa i izgradnje modela i standarda
budućih radnih centara za osobe s invaliditetom, kao dijela
procesa profesionalne rehabilitacije.
Prva skupina od 20 dugotrajno nezaposlenih osoba s inva-
liditetom tijekom 2009. godine završila je šestomjesečni
postupak profesionalne rehabilitacije: obnavljanja stručnih
znanja i vještina, te radno - socijalnih aktivnosti i unapređe-
nja generičkih vještina. Temeljem praćenja procesa rehabi-
litacije izvršena je ponovna procjena zapošljivosti korisnika
Radnog centra za koje se nakon završetka programa profe-
sionalne rehabilitacije posredovalo pri njihovom zapošljava-
nju. Iz skupine korisnika Radnog centra, koji su procijenjeni
zapošljivima, 47% se zaposlilo neposredno po završetku ak-
tivnosti. Ovaj projekt se nastavlja i u 2010. godini s novom
skupinom korisnika.
Osim prikaza osnovnih zakonskih rješenja u području profe-
sionalne rehabilitacije, namjera autorica ovoga rada bila je
izvršiti usporedbu spomenutih dokumenata. No, pokazalo se
da je to gotovo nemoguć posao jer poveznica, izuzev između
Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba
s invaliditetom (NN, 143/02,33/05) i Zakona o posredo-
vanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti
(32/02, 86/02, 114/03, 151/03, 94/09), među navedenim
dokumentima gotovo da i nema. Spomenuti propisi različi-
to definiraju profesionalnu rehabilitaciju, različito definiraju
korisnike ovog postupka (iako se ovdje radi o različitim su-
stavima koji bi trebali biti usmjereni na specifične mjere i
aktivnosti i u skladu s time jasno definirane korisnike, pola-
zeći od vrlo specifičnih kriterija definiranja) i uopće kreću od
različitih polazišta te ih kao takve nije moguće usporediti.
Neusklađenost sustava zasigurno je jedan od aktualnih (iako
dugovječnih) problema s kojima se susrećemo na mnogim
područjima djelovanja u Republici Hrvatskoj, pa tako i u po-
dručju profesionalne rehabilitacije. Ovo potonje vidljivo je i
u pristupu financiranju profesionalne rehabilitacije, koje se
u Republici Hrvatskoj vrši iz više izvora: sredstava držav-
jom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugom
poslu (osposobljava se za rad na poslu za koji se traži isti ili
iznimno, neposredno niži stupanj stručne spreme). Profesi-
onalnu rehabilitaciju osiguraniku je dužan osigurati posloda-
vac kod kojeg je osiguranik bio zaposlen u vrijeme nastanka
invalidnosti, ili u nekim specifičnim slučajevima Zavod za
mirovinsko osiguranje (ugovorom s ustanovom za profesi-
onalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom).
Profesionalna rehabilitacija provodi se za osobe kod kojih je
invalidnost nastupila prije 50. godine života. Profesionalna
rehabilitacija podrazumijeva pravo na naknadu plaće, osigu-
ran poseban prijevoz, kao i troškove smještaja i prehrane,
ako se odvija u drugom mjestu.
Donošenjem ovog zakona, profesionalna rehabilitacija goto-
vo je isključena iz sustava mirovinskog osiguranja, čime se
dovode u pitanje brojna socijalna i radna prava osoba s inva-
liditetom, korisnika sustava (Žunić, 2001). Ovome u prilog
ide i činjenica da je u 1999. godini registrirano 187 000
umirovljenih invalida rada radne dobi, u odnosu na 1 400
000 aktivnih osiguranika.
Osim toga, potrebno je napomenuti da se profesionalna re-
habilitacija u sustavu mirovinskog osiguranja ne provodi u
cijelosti, jer ne uključuje zapošljavanje, već se rehabilitirani
osiguranik upućuje da svoje mjesto na tržištu rada nađe te-
meljem Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju
osoba s invaliditetom (NN, 143/02, 33/05) ili Zakona o po-
sredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposle-
nosti (32/02, 86/02, 114/03, 151/03, 94/09).
Zakon o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata
i članova njihovih obitelji (NN, 174/04, 92/05, 107/07,
65/09, 137/09) profesionalnu rehabilitaciju, prema Zakonu
o mirovinskom osiguranju (NN, 102/98, 127/00, 59/01,
109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 79/07,
35/08) osigurava Hrvatskim ratnim vojnim invalidima iz Do-
movinskog rata, a Zakon obuhvaća njihovu jasnu definiciju.
Važno je istaknuti da se ovdje radi o pojedincima, hrvatskim
braniteljima kojima je organizam oštećen najmanje 20%
zbog rane ili ozljede. Pravo na profesionalnu rehabilitaciju
podrazumijeva osposobljavanje za obavljanje poslova za koje
se traži stručna sprema viša od njegove bez obzira je li mu
nakon profesionalne rehabilitacije osigurano zaposlenje, ako
je invalidnost nastala prije navršene 40. godine za žene i
45. godine za muškarce. Postupak oko realizacije prava na
profesionalnu rehabilitaciju vodi Hrvatski zavod za mirovin-
sko osiguranje, a stručnu i pravnu pomoć u provođenju pro-
grama profesionalne rehabilitacije Hrvatskim ratnim vojnim
invalidima iz Domovinskog rata osigurava Ministarstvo obi-
telji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti.
Ovaj zakon, hrvatske ratne vojne invalide stavlja u mnogo
povoljniji položaj u smislu pristupa i realizacije prava na pro-
fesionalnu rehabilitaciju, nego osobe čiji je invaliditet ste-
čen na drugi način. Hrvatski branitelji iz Domovinskog rata,
posebice hrvatski ratni vojni invalidi iz Domovinskog rata,
nedvojbeno zaslužuju brojne povlastice zbog svojih iznimnih
zasluga u obrani naše države, no tu bi se trebalo raditi o
posebnim povlasticama, dok bi sustav profesionalne rehabi-
litacije za sve korisnike - osobe s invaliditetom, trebao biti
jedinstven, bez obzira na uzrok nastanka invaliditeta.
Zakon o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme
nezaposlenosti (32/02, 86/02, 114/03, 151/03, 94/09)
uređuje područja posredovanja pri zapošljavanju, profesi-
onalnog usmjeravanja, obrazovanja u cilju povećanja zapo-
šljavanja radne snage i osiguranja za slučaj nezaposleno-
sti. Zakon navodi da profesionalna rehabilitacija omogućuje
nezaposlenim osobama s invaliditetom stjecanje znanja i
vještina potrebnih za zapošljavanje, odnosno zadržavanje
zaposlenja i u svrhu pripreme za zapošljavanje i sukladno
Zakonu o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba
s invaliditetom (NN, 143/02,33/05), navodi postupke pro-
fesionalne rehabilitacije (utvrđivanje preostalih radnih i op-
ćih sposobnosti, profesionalno informiranje, savjetovanje i
procjenu profesionalnih mogućnosti, radno osposobljavanje,
prekvalifikaciju, dokvalifikaciju i programe održavanja i usa-
vršavanja radno-socijalnih vještina i sposobnosti u razdoblju
do zapošljavanja te pojedinačne i skupne programe unapre-
đenja radno-socijalne uključenosti u zajednicu).
Odgovornost osoba s invaliditetom za aktivni doprinos pro-
fesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju, Hrvatski zavod za
zapošljavanje temelji upravo na ovom zakonu, koji definira
aktivno traženje posla kroz obveze koje nezaposlena osoba,
uključujući i osobe s invaliditetom, treba ispunjavati da bi
zadržala navedeni status.
Ovim zakonom, Hrvatski zavod za zapošljavanje potpuno je
preuzeo svoj dio obveza provedbe profesionalne rehabilitaci-
P r o f e s i o n a l n a r e h a b i l i t a c i j a o s o b a s i n v a l i d i t e t o m – v r a t a z a p o n o v n i u l a z a k u s v i j e t r a d a 125124 Z B O R N I K R A D O V A 6 . M E Đ U N A R O D N O G S T R U Č N O G S K U P A
L. KIŠ-GLAVAŠ ; V. MAJSEC SOBOTA; J. SUČEC; M. ZEĆIREVIĆ • Profesionalna rehabilitacija osoba s invaliditetom – vrata za ponovni ulazak u svijet rada u Republici Hrvatskoj
socijalnom isključivanju (Albert, Hurst, 2006). No, jesmo li
doista preuzeli socijalni model?
Bez namjere da eksplicitno odgovorimo na postavljeno pita-
nje, ipak ćemo utvrditi da oštećenje (fizičko, senzoričko ili
mentalno) još uvijek i u hrvatskom društvu nosi stigmu, da
je još uvijek prisutan niz predrasuda i neutemeljenih stavova
prema osobama s invaliditetom u našem društvu (Kiš-Gla-
vaš, Ljubić, 2009), prostorne prepreke svuda su oko nas,
deklarirana resorna politika i zakoni u potpunosti isključuju
diskriminaciju, dok je ona na žalost, ipak naša svakodnevnica.
S namjerom povratka na zacrtanu temu, osvrnut ćemo se
kratko i na osnovna načela profesionalne rehabilitacije:
Načelo timskog pristupa ili transdisciplinarnost – treba osi-
gurati da osoba s invaliditetom bude praćena zajedničkim
radom kompetentnih stručnjaka različitog profila (liječnik
medicine rada, psiholog, socijalni radnik, edukacijsko-re-
habilitacijski stručnjak, pedagog/andragog, radni terapeut,
tehnolog, instruktor, prema potrebi stručnjaci drugih profila)
čime se osobu tretira sveobuhvatno i uvažava se u najvećoj
mjeri njezina individualnost. U našoj se zemlji samo dijelu ak-
tivnosti profesionalne rehabilitacije pristupa timski, a timovi
su najčešće nepotpuni.
Načelo kontinuiranosti - pojedina osoba s invaliditetom treba
pripremljeno i bez ikakvih zastoja prelaziti iz jedne u drugu
etapu cjelovitog procesa rehabilitacije, a da pritom stručnja-
ci koji sudjeluju u njenom ostvarivanju raspolažu sa što više
cjelovitih informacija o sekvencama koje su prethodile, od-
nosno osiguravaju dovoljnu količinu upotrebljivih informacija
za etapu koja se nadovezuje na onu u kojoj su oni djelovali.
Svjedoci smo da kod nas različiti sustavi različito definiraju
primjerice invaliditet i profesionalnu rehabilitaciju, da vrlo
ograničeno surađuju i da najčešće nismo u mogućnosti osi-
gurati realizaciju profesionalne rehabilitacije bez zastoja, pri
čemu se tranzicijski programi gotovo i ne provode.
Komunalno načelo – profesionalnu rehabilitaciju trebalo bi
provoditi na razini lokalne zajednice. Većina lokalnih zajed-
nica u Hrvatskoj nema ispunjenih preduvijeta za realizaciju
ovog načela, a i ne postoji dostatna društvena i politička
volja za takvim pristupom. Sve uglavnom još uvijek ostaje
na individualnom pristupu, odnosno nastojanjima pojedinaca
ili skupina entuzijasta, što nikako ne bi trebao biti slučaj.
Pozitivne primjere zadnjih godina svakako predstavljaju poje-
dinačne inicijative različitih udruga koje skrbe o osobama s
invaliditetom i pokreću na lokalnoj i/ili regionalnim razinama
programe usmjerene najčešće informiranju i savjetovanju
određene ciljne skupine osoba s invaliditetom odnosno in-
formiranju javnosti o mogućnostima osoba s invaliditetom
(primjerice, u suradnji s Hrvatskim zavodom za zapošljava-
nje). Možemo zaključivati o postupnom jačanju utjecaja civil-
noga sektora čiji su programi još uvijek najčešće lokalnoga
značaja s ograničenim obuhvatom broja korisnika, a rjeđe
se povode na razini (nekoliko) regija ili na nacionalnoj razini.
Osim provedbe navedenih načela vrlo je bitno u Hrvatskoj
stvarati preduvjete za uvođenje sustava lincenciranja kako
stručnjaka tako i institucija koje se bave (ili se žele bavi-
ti) profesionalnom rehabilitacijom. Na taj način ujednačili
bi se standardi izvođenja profesionalne rehabilitacije kako
u pogledu stručnjaka, tako i u pogledu metodologije rada,
te prostora i opreme, a s ciljem jačanja kvalitete izvođenja
profesionalne rehabilitacije i profiliranja regionalnih centara
za profesionalnu rehabilitaciju.
Za uspješnu realizaciju procesa profesionalne rehabilitacije
osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj trebalo bi uložiti
dodatne napore kojima bi se omogućili uvjeti za provedbu
spomenutih načela i aktivnosti.
Brojčani pokazatelji
Na dan 30. travnja 2010. godine u evidenciji Hrvatskoga
zavoda za zapošljavanje bilo je registrirano ukupno 308.675
nezaposlenih osoba, od čega 6.424 osoba s invaliditetom,
što iznosi 2,1% populacije osoba prijavljenih u evidenciju Za-
voda. Najveći broj nezaposlenih osoba s invaliditetom ima
između 20 i 29 godina; veći je broj muških nezaposlenih
osoba s invaliditetom, njih 3.708 ili 57,72%.
Nezaposlene osobe s invaliditetom najčešće imaju završe-
no srednjoškolsko obrazovanje (5.036 ili 78,4%) od čega je
4.118 osoba sa završenom trogodišnjom srednjom školom
i 918 osoba sa završenom četverogodišnjom srednjom ško-
lom. Relativno dobra obrazovna struktura (formalno obra-
zovanje) nema željenog učinka za zapošljavanje jer stečena
znanja i vještine najčešće nisu tražena na tržištu rada, ili su
neusklađena s razvojem tehnologije.
nog proračuna putem Fonda za profesionalnu rehabilitaciju
i zapošljavanje osoba s invalditetom, Hrvatskog zavoda za
mirovinsko osiguranje i Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, a
u posljednjih nekoliko godina i korištenjem sredstava Europ-
ske unije iz predpristupnih fondova za zemlje kandidate kroz
programe CARDS, Phare, IPA.. .
Izuzev ranije spomenutih propisa, Vlada Republike Hrvatske,
na sjednici održanoj 21. svibnja 2009. godine, donijela je
Odluku o prihvaćanju Nacionalnog plana za poticanje zapo-
šljavanje za 2009. i 2010. godinu (www.hzz.hr) s proved-
benim mjerama koje slijede prioritete politike zapošljavanja
utvrđene u revidiranoj Lisabonskoj agendi o rastu i radnim
mjestima. Nacionalnim planom utvrđuju se osnovna načela
državne politike zapošljavanja. Također se utvrđuju odgovor-
nosti i definiraju zadaće za nadležna tijela državne uprave i
javne ustanove u provedbi plana, te potiče njihovo zajedničko
djelovanje kao i međusobna suradnja.
Provedbom mjera Nacionalnoga plana koje uključuju držav-
ne poticaje za (su)financiranje zapošljavanja i obrazovanja,
omogućeni su dodatni poticaji poslodavcima – prvo zapošlja-
vanje mladih i stjecanje radnog iskustva, obrazovanje zapo-
slenih zbog promjene tehnologije ili proizvodnog programa,
zadržavanja radnoga mjesta i drugo. No, mjere su nami-
jenjene i nezaposlenim osobama, pri čemu, kada je riječ o
osobama s invaliditetom treba posebno spomenuti Mjeru 4
kojom je prvi puta osobama u najtežem položaju na tržištu
rada, među kojima su i osobe s invaliditetom, omogućeno da
ista osoba može koristiti novčane poticaje i za obrazovanje i
za zapošljavanje, kako bi se povećala mogućnost njihove što
ranije integracije na tržište rada.
Politika i provedba profesionalne rehabilitacije
Ustav Republike Hrvatske (NN, 56/90, 135/97, 8/98,
113/99, 124/00, 28/01) našu državu deklarira kao soci-
jalnu državu u kojoj su sloboda, jednakost, socijalna pravda,
poštivanje prava čovjeka i vladavina prava najviše vrijednosti.
Svakom državljaninu Republike Hrvatske jamči se pravo na
rad i slobodu rada, slobodu izbora poziva i zaposlenja te da
mu je pod jednakim uvjetima dostupno svako radno mjesto i
dužnost, a posebno se naglašava skrb države za uključenje
osoba s invaliditetom u društveni život. Ovim se jasno pro-
klamiraju načela jednakosti, ljudskih, političkih, socijalnih i
radnih prava.
Temeljem Ustavnih opredjeljenja, a i uvidom u zakonsku re-
gulativu, čini se da naša država politiku profesionalne rehabi-
litacije vidi kao politiku integracije i politiku jednakih moguć-
nosti. Pitanje je samo uspijeva li ju kao takvu i realizirati? Na
žalost, brojni pojedinačni primjeri ukazuju na činjenicu da se
integracija u Republici Hrvatskoj vrlo često svodi samo na
fizičku integraciju (Ljubić, Kiš-Glavaš, 2002) te da, uz brojne
mjere pozitivne diskriminacije kojima se pokušavaju izjedna-
čiti mogućnosti osoba s invaliditetom, one nemaju jednak
pristup svim resursima. Možda je problem u tome što se,
odlučujući se posegnuti za mjerama pozitivne integracije
većinom opredjeljujemo za tzv. povlašten način postupanja
(npr. kvotni sustav zapošljavanja, direktan upis u instituci-
je srednjeg i visokog obrazovanja, stipendije i naknade za
prijevoz temeljene samo na kriteriju postojanja invaliditeta i
slično) koji samo privremeno rješava problem, a može sma-
njiti motivaciju osoba s invaliditetom, a ne kompenzacijske
mjere (u ovom slučaju to bi bili besplatni dodatni programi
za unapređenje profesionalnih i socijalnih kompetencija oso-
ba s invaliditetom s povlasticama za poslodavce koji zapo-
šljavanju osobe s invaliditetom /što se samo dijelom provodi
temeljem Nacionalnoga programa za poticanje zapošljavanja
2009-2010/, kvalitetne besplatne dodatne pripreme za ula-
zak u sustav visokog obrazovanja, stipendije temeljene na
izvrsnosti, naknada za prijevoz usklađena s potrebama koje
proizlaze iz prirode oštećenja i slično) koje trajno rješavaju
problem i potiču izvrsnost.
Također, u području općeg pristupa osobama s invalidite-
tom, napominje se da smo napustili tzv. medicinski i preuzeli
socijalni model pristupa osobama s invaliditetom (Majsec
Sobota, Bakula-Anđelić, Šostar, 2006). Socijalni model
shvaćanja invaliditeta nudi poimanje koje je suštinski različi-
to od tradicionalnog viđenja da je invaliditet u svojoj osnovi fi-
zički ili mentalni deficit ili abnormalnosti (medicinski model).
U sklopu socijalnog modela, obrazac oštećenja je percipiran
normalnim za bilo koju populaciju. Ono što ljude koji imaju
oštećenja čini nesposobnima je kompleksna mreža diskrimi-
nacije sačinjena od negativnih socijalnih stavova i kulturalnih,
kao i prostornih prepreka, uključujući politiku, zakone, pro-
grame i usluge, što rezultira u ekonomskoj marginalizaciji i
P r o f e s i o n a l n a r e h a b i l i t a c i j a o s o b a s i n v a l i d i t e t o m – v r a t a z a p o n o v n i u l a z a k u s v i j e t r a d a 127126 Z B O R N I K R A D O V A 6 . M E Đ U N A R O D N O G S T R U Č N O G S K U P A
L. KIŠ-GLAVAŠ ; V. MAJSEC SOBOTA; J. SUČEC; M. ZEĆIREVIĆ • Profesionalna rehabilitacija osoba s invaliditetom – vrata za ponovni ulazak u svijet rada u Republici Hrvatskoj
validitet i smanjenu radnu sposobnost na temelju nalaza i
mišljenja Prvostupanjskog tijela vještačenja utvrđuje ured
državne uprave nadležan za socijalnu skrb. Takva tijela nisu
ustrojena u svim županijama, pa osobe koje žive u tim žu-
panijama, ne mogu ostvarivati prava koja su im Zakonom o
profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invalidi-
tetom (NN, 143/02, 33/05) zajamčena. Međutim, u onim
županijama gdje su tijela osnovana, ustrojena su na način
da je u takvo tijelo, imenovan jedan liječnik (najčešće liječnik
medicine rada) koji daje nalaz i mišljenje, temeljem kojeg
ured državne uprave nadležan za socijalnu skrb donosi rje-
šenje o utvrđivanju invaliditeta i smanjene radne sposobno-
sti. U navedenom rješenju nije naznačeno u kojoj je mjeri
smanjena radna sposobnosti, odnosno kolika je preostala
radna sposobnost i u kojoj mjeri je potrebna podrška u za-
pošljavanju, odnosno održavanju zaposlenja, te je li osoba s
invaliditetom uopće zapošljiva. Takva rješenja su manjkava
upravo iz razloga što nema multidisciplinarnog pristupa u
izradi nalaza i mišljenja. Također, nisu propisani niti krite-
riji i mjerila za donošenje nalaza i mišljenja, što dodatno
otežava adekvatnu procjenu invaliditeta i smanjene radne
sposobnosti.
U ovom času još nije odlučeno da li će vještačenje invalid-
nosti i smanjene radne sposobnosti vršiti jedinstveno tijelo
vještačenja ili će biti formirano novo tijelo vještačenja za
prava koja proističu iz Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji
i zapošljavanju osoba s invaliditetom (143/02, 33/05), ali
preduvjet za rad bilo kojeg tijela vještačenja je izrada jedin-
stvene liste oštećenja.
Osim toga, nema sustava vještačenja osoba s psihičkim po-
remećajima, izuzev u sustavu mirovinskog osiguranja, ako
su zaposleni, što zapravo nije vidljivo iz njihovih rješenja.
Iako je povlašten način postupanja, kvotni sustav, kao mje-
ra pozitivne diskriminacije mogao bi brojnim poslodavcima
omogućiti neophodno iskustvo upoznavanja osoba s invalidi-
tetom kao odgovornih i vrijednih radnika i suradnika, što se
pokazalo značajnim prediktorom njihovih pozitivnih stavova
prema osobama s invaliditetom. Skoro 40% poslodavaca
navode dosadašnja iskustva sa zaposlenim osobama s in-
validitetom razlogom zapošljavanja osoba s invaliditetom
(Uršič, 2003). No, da bi kvotom bio obuhvaćen značajniji
broj osoba s invaliditetom nužno ju je proširiti i na privatne
poslodavce, a ne samo korisnike državnog proračuna. Ovo je
svakako vezano i uz mogućnost kontrole uplate „kaznenenog“
doprinosa za poslodavce koji su obveznici, ali ne ispunjava-
ju kvotu, ali i posebnog doprinosa za zapošljavanje osoba s
invaliditetom, što trenutno nije slučaj. Kvote bi možda mo-
gli biti oslobođeni poslodavci koji na neki drugi način potiču
profesionalnu rehabilitaciju osoba s invaliditetom, primjeri-
ce, surađuju ili koriste proizvode i usluge zaštitnih radioni-
ca, organiziraju praksu za učenike s teškoćama u razvoju ili
povremeno zapošljavanju radno osposobljene osobe s većim
teškoćama kroz model zapošljavanja uz podršku i slično.
Kvotni sustav uspješan je ako ga prate poticajne mjere po-
slodavcima, što je i kod nas slučaj. Međutim, sredstva koja
država odvaja za ovu namjenu te sredstva koja bi trebala
puniti blagajnu Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapo-
šljavanje osoba s invaliditetom nedostatna su za realizaciju
poticaja svim poslodavcima koji zapošljavaju osobe s invali-
ditetom. Stoga bi, barem do nekih boljih vremena, sredstva
možda trebalo usmjeriti isključivo na novo zapošljavanje oso-
ba s invaliditetom.
Prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o socijal-
noj skrbi (NN, 79/07) Fond za profesionalnu rehabilitaciju i
zapošljavanje osoba s invaliditetom vrši isplatu naknade do
zaposlenja nezaposlenim osobama s invaliditetom (temeljem
rješenja Centara za socijalnu skrb) bez obzira jesu li ili nisu
prijavljeni u evidenciju Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.
Ovo je međutim mjera koja je potencijalno kontraproduktivna
jer može negativno utjecati na motivaciju osoba s invalidite-
tom za zapošljavanje, ali i ne postoji zapravo uvid u njihovu
radnu sposobnost i postupke koje eventualno poduzimaju s
ciljem svoga zapošljavanja. No, kada se radi i o osobama
s invaliditetom prijavljenim u evidenciju nezaposlenih Hrvat-
skog zavoda za zapošljavanje, a posebice onima koji tamo
borave duže vrijeme, upitna je i njihova radna sposobnost,
što bi također bilo potrebno utvrditi od strane tijela vješta-
čenja.
Ovi, ali i mnogi drugi nespomenuti problemi, uočavaju se već
godinama, ali se i poduzimaju određeni postupci za njihovo
uklanjanje.
Tako je primjerice 2005. godine međuresorna Radna sku-
pina za „izjednačavanje prava istog naziva u nadležnosti ra-
U evidenciji Zavoda nalazi se 2.328 (36%) osoba s inva-
liditetom bez ikakvog radnog iskustva. Upravo nedostatak
radnog iskustva predstavlja jednu od najvećih poteškoća pri-
likom njihovog zapošljavanja na otvorenom tržištu rada. Naj-
veći broj osoba s invaliditetom iz evidencije Hrvatskoga zavo-
da za zapošljavanje je nezaposlen kroz razdoblje od 3 godine
i više, točnije njih 2.830 ili 44%. Dugotrajna nezaposlenost
upravo je jedan od dodatnih čimbenika otežane integracije
osoba s invaliditetom na otvoreno tržište rada, s negativnim
posljedicama po psihičko i tjelesno zdravlje (Galić, Seršić,
Šverko 2005; Galić 2007.). S obzirom na vrstu teškoća,
najviše je nezaposlenih osoba s intelektualnim teškoćama
(2.057, odnosno 32%), slijede osobe s tjelesnom invalid-
nošću (1.384), osobe s višestrukim oštećenjima (1.338), a
zatim osobe sa psihičkim i organskim smetnjama i ošteće-
njem sluha. Najbrojniju skupinu nezaposlenih osoba s inva-
liditetom čini kategorizirana omladina, 61,56% od ukupnog
broja nezaposlenih osoba s invaliditetom.
Prateći podatke o zapošljavanju osoba s invaliditetom iz evi-
dencije Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje u razdoblju od
2002. do kraja 2009. godine, može se zaključivati o pozi-
tivnoj tendenciji zapošljavanja do 2007. godine, kada su za-
poslene 1.423 osobe, dok je tijekom 2008. i 2009. godine
došlo do stanovitog pada (u 2008. godini ih je zaposleno
1.267, a u 2009. - 1.028 osoba). Smanjenje zapošljavanja
ove skupine nezaposlenih sukladno je općem smanjenju za-
pošljavanja u protekle dvije godine.
GodinaBroj novozaposlenih osoba s invaliditetom iz
evidencije HZZ-a
2002. 1239
2003. 954
2004. 1065
2005. 1034
2006. 1211
2007. 1423
2008. 1267
2009. 1028
Prema neslužbenim podacima dobivenim od Hrvatskog
zavoda za mirovinsko osiguranje, godišnje se u Republici
Hrvatskoj prosječno izda oko 60 Rješenja o upućivanju na
profesionalnu rehabilitaciju u ovom sustavu, a realizira ih se
tek desetak.
Aktualni problemi
Kako je vidljivo iz prethodnog teksta, u Republici Hrvatskoj
nema jedinstvenog shvaćanja i provedbe profesionalne reha-
bilitacije za sve potencijalne korisnike. Bilo bi mnogo učinko-
vitije da je profesionalna rehabiltacija osoba s invaliditetom
uređena jednim propisom, uz poštivanje osobitosti i prava
svake od obuhvaćenih skupina, ali i njihovo izjednačavanje u
pristupu pravima gdje je to moguće.
Nema preciznih podataka o zaposlenim osobama s invalidite-
tom u Republici Hrvatskoj. Hrvatski zavod za mirovinsko osi-
guranje (www.hzmo.hr) registrira samo neke skupine osoba
s invaliditetom (osobe koje su profesionalno nesposobne za
rad, osobe sa stažem osiguranja s povećanim trajanjem,
ratne vojne invalide), pa bi bilo korisno dopuniti obrazac za
prijavu na mirovinsko osiguranje, kako bi bile obuhvaćene sve
osobe s invaliditetom i time se došlo do pouzdanih brojčanih
pokazatelja.
Nema jedinstvene definicije pojma osobe s invaliditetom.
Nekoliko različitih sustava (uključujući one u kojima se re-
alizira pravo na profesionalnu rehabilitaciju), svaki u svojoj
nadležnosti, sudjeluje u realizaciji specifičnih prava osoba s
invaliditetom. Svaki od tih sustava, za svoje potrebe, definira
pojam osobe s invaliditetom. Takva neujednačenost dovodi
do značajnih praktičnih problema, jer osobi kojoj je unutar
jednog sustava utvrđen status osobe s invaliditetom, taj se
status ne mora priznati unutar drugog sustava.
Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s
invaliditetom (NN, 143/02, 33/05) definira pojam osobe s
invaliditetom smanjenih radnih sposobnosti, ali ne definira
jasne kriterije kojima bi se utvrdila smanjena radna sposob-
nost.
Invaliditet i smanjenu radnu sposobnost utvrđuju tijela koja
su uređena propisima iz socijalne skrbi, mirovinskog osigu-
ranja, zaštite vojnih i civilnih žrtava rata, hrvatskih branitelja
iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji i propisa o
srednjem školstvu vezano za učenike s teškoćama u ra-
zvoju. Svaki od ovih sustava utvrđuje invaliditet i smanje-
nu radnu sposobnost za potrebe svog sustava i prava koja
proizlaze iz tog sustava. Za osobe s invaliditetom starije
od 21 godine koje pravo na profesionalnu rehabilitaciju ne
mogu ostvariti u spomenum sustavima utvrđeno je da, in-
P r o f e s i o n a l n a r e h a b i l i t a c i j a o s o b a s i n v a l i d i t e t o m – v r a t a z a p o n o v n i u l a z a k u s v i j e t r a d a 129128 Z B O R N I K R A D O V A 6 . M E Đ U N A R O D N O G S T R U Č N O G S K U P A
L. KIŠ-GLAVAŠ ; V. MAJSEC SOBOTA; J. SUČEC; M. ZEĆIREVIĆ • Profesionalna rehabilitacija osoba s invaliditetom – vrata za ponovni ulazak u svijet rada u Republici Hrvatskoj
model zapošljavanja uz podršku. I tako dalje, i tako dalje...
Teškoća je mnogo. No je li to razlog da odustanemo od toga
da ipak „pometemo ispred svojih vrata“? Možda će upravo
tako ta ista vrata doista postati vrata za ponovni ulazak u
svijet rada.
Literatura
Albert, B., Hurst, R., 2006.: Disability and human rights
approach to development, www.disabilitykar.net
Council of Europe, 2003.: Access to social rights for people
with disabilities in Europe, Council of Europe Publishing,
Strasbourg
Galić, Z., 2007.: Psychological consequences of unemploy-, Z., 2007.: Psychological consequences of unemploy-
ment: the moderating role of education, Review of Psy-
chology, 2007, 14, 1, 25-34
Galić, Z., Maslić Seršić D., Šverko, B., 2006.: Financijske
prilike i zdravlje nezaposlenih u Hrvatskoj: Vodi li finan-
cijska deprivacija do lošijeg zdravlja? Revija za socijalnu
politiku, 13, 3-4, 257-269
Interni materijal, 2005.: Pregled prava osoba s invalidite-
tom u sustavima mirovinskog osiguranja, socijalne skrbi
te zaštite žrtava i sudionika rata
Kiš-Glavaš, L., 2008.: Ured za studente s invaliditetom Sve-
učilišta u Zagrebu: ciljevi, rezultati i izazovi za osiguranje
jednakih mogućnosti studenata s invaliditetom, Seminar
Pravo na obrazovanje: povećanje jednakog pristupa viso-
kom obrazovanju u Hrvatskoj, Institut za razvoj obrazo-
vanja, Zagreb, 26. studenog
Kiš-Glavaš, L., Ljubić, M., 2009.: Educational Integration/
Inclusion in the Republic of Croatia, U: Bunch, G., Valeo,
A., (ed.): Inclusive Education: Emergent Solutions – En-
gland, Germany, Croatia, Canada, India, Spain, Malta,
Inclusion Press, Toronto, Ontario, Canada, 74 - 99
Kiš-Glavaš, L., Sokač, K., 2005.: Some Preliminary results
of the project “Employers motivation to employ persons
with disabilities”, Poster presentation, 7th EUSE Confe-
rence “Supported Employment: Naturaly the right choi-
ce”, Barcelona, 15-17 June
Kiš-Glavaš, L., Majsec Sobota, V., Sokač, K., Gavrilović, A.,
Sobota, I., 2008.: Zapošljivost nezaposlenih osoba s in-
validitetom, Progam ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP)
u Hrvatskoj, Zagreb
Ljubić, M., Kiš-Glavaš, L., 2002.: Razlike u stavovima na-
stavnika osnovnih i srednjih škola prema edukacijskoj
integraciji, Revija za rehabilitacijska istraživanja, 39,
2,129-136
Majsec Sobota, V., Bakula-Anđelić, M., Šostar, Z., 2006.:
Položaj osoba s invaliditetom u Gradu Zagrebu, Revija za
socijalnu politiku, 13, 1, 53-65
Nacionalna strategija izjednačavanja mogućnosti za osobe s
invaliditetom od 2007. do 2015. godine, Narodne novi-
ne, 63/2007
Nacionalna strategija jedinstvene politike za osobe s inva-
liditetom od 2003. do 2006. godine, Narodne novine,
13/2003
Odluka o osnivanju Fonda za profesionalnu rehabilitaciju
i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Narodne novine,
116/2003, 48/2004
Rački, J., 1997.: Teorija profesionalne rehabilitacije osoba
s invaliditetom, Fakultet za defektologiju Sveučilišta u
Zagrebu, Zagreb
Rioux, M., Carbert, A., 2006.: Human rights and disability:
The international context, Journal on developmental di-
sability, 10, 2, 1-13
Sindikat invalida Hrvatske, 2006.: Priručnik zakonskih prava
osoba s invaliditetom, Sindikat invalida Hrvatske, Zagreb
Uršič, C., 2003.: Zapošljavanje invalida u Sloveniji – između
politike, propisa i prakse, Zbornik radova međunarodnog
stručnog skupa o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošlja-
vanju osoba s invaliditetom, Zagreb, 17. i 18. studenog
Ustav Republike Hrvatske, Narodne novine, 56/1990,
135/1997, 8/1998, 113/1999, 124/2000, 28/2001
www.fond.hr
www.hzmo.hr
www.hzz.hr
www.mobms.hr
zličitih sustava“ (osnovana temeljem Nacionalne strategije
jedinstvene politike za osobe s invaliditetom od 2003. do
2006. godine, NN, 13/03) sačinjena od predstavnika Mi-
nistarstva zadravstva i socijalne skrbi, Ministarstva obite-
lji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Hrvatskog
zavoda za zapošljavanje i Hrvatskog zavoda za mirovinsko
osiguranje izradila Pregled prava osoba s invaliditetom u
sustavima mirovinskog osiguranja, socijalne skrbi te zaštite
žrtava i sudionika rata te su radi ujednačenosti postupanja
predložili uspostavu jedinstvenog tijela vještačenja koje bi
temeljem jedinstvene liste utvrđivalo tjelesna ili mentalna
oštećenja ili psihičke bolesti izraženo u postotku, o čemu bi
se izdavao nalaz i mišljenje o vrsti, stupnju i težini oštećenja
(interni materijal, 2005). Temeljem takvog dokumeta osobe
s invaliditetom mogle bi ostvariti određena prava propisana
u različitim sustavima. Na žalost, do sada se još ništa kon-
kretno nije realiziralo po tome pitanju.
Ipak, krajem 2008. godine, s ciljem realizacije mjera Na-
cionalne strategije izjednačavanja mogućnosti za osobe s
invaliditetom od 2007. do 2015. godine (NN, 63/07) u po-
dručju djelovanja Profesionalna rehabilitacija, zapošljavanje i
rad, Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva, koje
je glavni nositelj svih 8 mjera, osnovalo je Radnu skupinu u
kojoj je okupilo predstavnike svih sunositelja. Zbog komplek-
snosti zadataka, Radna je skupina podijeljena u 3 podskupi-
ne, koje realiziraju sljedeće zadatke:
• utvrđivanje jedinstvene liste oštećenja;
• uspostavljanje jedinstvenog tijela vještaćenja za ocjenu
radne sposobnosti i oštećenja i
• unapređenje provođenja profesionalne rehabilitacije.
U tijeku je izrada jedinstvene liste oštećenja koja će, sudeći
po dosadašnjim aktivnostima radne skupine, biti sačinjena
temeljem svih dodašnjih listi oštećenja (temeljenih na po-
stotku oštećenja) koje koriste tijela vještačenja pojedinih
sustava (uz određene revizije pojedinih entiteta), a sadrža-
vat će i dio koji se odnosi na mogućnost procjene preostale
radne sposobnosti temeljem ICF-a.
Želimo vjerovati da će ova radna skupina uspješno realizirati
zacrtane ciljeve te da će rezultati njihovog rada, osim na
papiru, zaživjeti i u praksi.
Zaključak
Svjedoci smo činjenice da se u posljednjih nekoliko godina
u Republici Hrvatskoj mnogo učinilo po pitanju realizacije
prava osoba s invaliditetom. Mnogo je učinjeno i u području
njihove profesionalne rehabilitacije. Zašto su onda rezultati
nesrazmjerni uloženom naporu?
Ima li zapravo doista inrtinzične motivacije i stvarne odluke
da se uhvatimo u koštac s problemima i zauvijek ih riješimo?
Ili ipak samo pokušavamo zadovoljiti formu i bez dovoljno
promišljanja donosimo odluke ili pak zbog mogućih prepreka
lako odustajemo od njihove provedbe?
Koliko smo učinkoviti vidljivo je i iz Izvješća o provedbi mjera
Nacionalne strategije izjednačavanja mogućnosti za osobe s
invaliditetom od 2007. do 2015. godine, za 2007. i 2008.
godinu (www.mobms.hr), gdje uz nositelja mjera i čitav niz
sunositelja, izvješća podnose samo Hrvatski zavod za zapo-
šljavanje i Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljava-
nje osoba s invaliditetom. Mnoge mjere već su trebale biti
realizirane, no kako se čini, nije niti započeto s njihovom
realizacijom.
S druge pak strane, naravno da nije moguće zadržati vodu u
situ krpajući samo neke rupe. Sasvim je jasno da se profesi-
onalna rehabilitacija u Republici Hrvatskoj provodi u našem
aktualnom trenutku i da niti ovdje nije moguće ne spomenuti
riječ recesija. Činjenica je da još uvijek u našem društvu
postoje predrasude prema osobama s invaliditetom, a da
smo za dobar dio njih odgovorni upravo mi stručnjaci, svojim
zaštitničkim stavom, ali i same osobe s invaliditetom koje
takav odnos prihvaćaju. Također, moramo istaknuti da smo
ovim radom u potpunosti propustili spomenuti centralni dio
profesionalne rehabilitacije, a to je osposobljavanje sa svo-
jim zastarjelim i rigidnim programima koji niti dovoljno kva-
litetno pripremaju osobe s invaliditetom za tržište rada niti
ih osposobljavaju za nastavak obrazovanja. Povećanje obra-
zovne razine osoba s invaliditetom, posebice njihovo masov-
nije sudjelovanje u sustavu visokog obrazovanja, vjerovatno
bi najviše povećalo njihove šanse za uspješno zapošljavanje
i zadržavanje posla i kvalitetniju socijalnu integraciju (Kiš-
Glavaš, 2008). Također, nismo spomenuli probleme osposo-
bljavanja za rad i zapošljavanja osoba s većim intelektualnim
teškoćama i činjenicu da naše zakonodavstvo ne poznaje
P r o f e s i o n a l n a r e h a b i l i t a c i j a o s o b a s i n v a l i d i t e t o m – v r a t a z a p o n o v n i u l a z a k u s v i j e t r a d a 131130 Z B O R N I K R A D O V A 6 . M E Đ U N A R O D N O G S T R U Č N O G S K U P A
Prema podacima specijaliziranih agencija (Svjetska zdrav-
stvena organizacija, UNESCO, UNICEF…) oko 10% svih
osoba (djeca, mladež, odrasli) čini populaciju koja ima veća
ili manja odstupanja, teškoća u psihofizičkom razvoju i kojoj
je, sukladno individualnim sposobnostima i mogućnostima
nužno osigurati specifičnu pomoć u vidu angažiranja poseb-
nih stručnjaka, prilagodbe udžbenika, prostora, posebnih
pomagala, stjecanje primjerenog zanimanja.
Osnovno školovanje obvezno je za svu djecu, pa tako i za
djecu s posebnim potrebama.
Srednjoškolsko obrazovanje je iznimno važno upravo za tu
kategoriju djece i mladeži. Srednjoškolsko obrazovanje važ-
no je zbog činjenice da bez stjecanja primjerenog zanimanja
mnoge od ovih osoba ne bi mogle sudjelovati u aktivnom
uključivanju u društvo i tržište rada.
Sadašnje stanje sustava odgoja i obrazovanja koje se u cije-
losti ili djelomično provodi u tri sustava – obrazovanju, soci-
jalnoj skrbi i zdravstvu, još uvijek ne osigurava dovoljna prava
za tu djecu.
Pojedine kategorije djece s posebnim potrebama, posebno
one koje ostali sustavi nazivaju osobama s invaliditetom (s
oštećenjima vida, sluha, s motoričkim oštećenjima) mogu
se, uz primjenu specifičnih nastavnih metoda obrazovati u
redovitim odgojno – obrazovnim ustanovama, iako se danas
većinom obrazuju u posebnim ustanovama.
Pravo na obrazovanje osoba s invaliditetom uz poticajne mjere Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa
VERA ŠUTALO
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske
Načelnica Odjela za opće programe, gimnazije, umjetničke škole i učeničke domove
Hrvatska
Broj djece s posebnim potrebama u porastu je. Sve je više
novih oblika teškoća osobito s neurorazvojnim i psihopato-
loškim uzrocima.
U osnovnoj školi potpuno je integrirano oko 10.000 učenika,
oko 650 učenika je djelomično integrirano, a oko 3000 uče-
nika svoje posebne odgojne i obrazovne potrebe ostvaruju
pomoću posebnih programa.
U srednjoj školi je potpuno integrirano oko 600 učenika, dje-
lomično oko 720 učenika, a posebne programe polazi oko
2.500 učenika.
Obrazovanje i zapošljavanje snažno su povezani tj. bez pri-
stupa obrazovanju osobe s teškoćama ne mogu si osigurati
prikladno zapošljavanje.
Iako djeca s posebnim potrebama imaju Ustavom zajamčena
prava na obrazovanje, još uvijek se djeca s većim intelektu-
alnim teškoćama školuju u posebnim ustanovama tzv. speci-
jalnim školama odnosno ustanovama (socijalne skrbi).
Uočeni su neki nedostaci u hrvatskom obrazovnom sustavu,
posebno u ovom dijelu obrazovanja te je naglašeno da je „po-
trebno što prije ubrzati proces reforme obrazovanja ističući
upravo povezanost nedostatka obrazovanja kao proporcio-
nalnog pojavi nezaposlenosti“ (Europska komisija u Strateš-
kom dokumentu za razdoblje od 2002. – 2006.)
Stoga je Hrvatska pokrenula mnoge reforme koje su usmjerene
i na sustav obrazovanja, odnosno na obrazovanje takve djece.
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi
Narodne novine, 79/2007
Zakon o mirovinskom osiguranju, Narodne novine, 102/1998,
127/2000, 59/2001, 109/2001, 147/2002,
117/2003, 30/2004, 177/2004, 92/2005, 79/2007,
35/2008
Zakon o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme
nezaposlenosti, Narodne novine, 32/2002, 86/2002,
114/2003, 151/2003, 94/2009)
Zakon o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata
i članova njihovih obitelji, Narodne novine, 174/2004,
92/2005, 107/2007, 65/2009, 137/2009)
Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s
invaliditetom, Narodne novine, 143/2002,33/2005)
Žunić, Z., 2001.: Profesionalnom rehabilitacijom u 21.
stoljeće, Državni zavod za zaštitu obitelji, metrin-
stva i mladeži, Ministarstvo rada i socijalne skrbi,
Zagreb
P r o f e s i o n a l n a r e h a b i l i t a c i j a o s o b a s i n v a l i d i t e t o m – v r a t a z a p o n o v n i u l a z a k u s v i j e t r a d a 133132 Z B O R N I K R A D O V A 6 . M E Đ U N A R O D N O G S T R U Č N O G S K U P A
VERA ŠUTALO • Pravo na obrazovanje osoba s invaliditetom uz poticajne mjere Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa
– provodi reformu sustava strukovnog obrazovanja
i osposobljavanja, kako bi osobama s umjerenim i
težim intelektualnim teškoćama pružilo mogućnost
pristupa profesionalnom osposobljavanju što bi sva-
kako povećalo izglede za zapošljavanje (Zakon o stru-
kovnom obrazovanju, Narodne novine br. 30/09.)
– donijelo nastavne planove i programe za djecu s inte-
lektualnim teškoćama koji se temelje na procijenje-
noj razini djetetova oštećenja;
– osiguralo dovoljan broj specijaliziranih stručnjaka,
odgojitelja i stručnih suradnika, nova zapošljavanja
u sustavu (od 2004. do 2008./2009. godine oko
1050 djelatnika srednjih i osnovnih škola)
– osiguralo svim djelatnicima da steknu primjerenu
edukaciju, izobrazbu o individualiziranom pristupu
učeniku, kako bi znali prepoznati specifične potrebe
djece s intelektualnim teškoćama (seminari Agencije
za odgoj i obrazovanje i Agencije za strukovno obra-
zovanje te Agencije za obrazovanje odraslih.)
– osiguralo suradnju s Ministarstvom zdravstva i so-
cijalne skrbi u uvođenju kvalitetnog sustava nadzora
obrazovnih aktivnosti u ustanovama socijalne skrbi
stacionarnog tipa;
– osiguralo provođenje projekta „Pristupačne škole“ za
učenike s tjelesnim invaliditetom.
– osiguralo organiziranje „nastave u kući učenika“ za
učenike koji zbog zdravstvenog stanja ne mogu pra-
titi nastavu u školi (nastava u kući je organizirana za
65 učenika osnovnih i 3 učenika srednjih škola)
– izradilo nove i osuvremenilo postojeće posebne i pri-
lagođene programe za učenike s posebnim potreba-
ma (49 novih programa niže stručne spreme)
– osiguralo besplatan prijevoz za učenike s teškoćama
u razvoju, ako javni prijevoz nije prilagođen učenici-
ma, a koji može biti individualni prijevoz roditelja,
prijevoz vlastitim školskim vozilom za prijevoz učeni-
ka
– osiguralo besplatan smještaj u učenički dom
– osiguralo besplatne udžbenike
Zbog prostorne neprilagođenosti i nedostatne opremljeno-
sti škola, učenici s trajnim tjelesnim oštećenjima često ne
mogu ostvariti svoje pravo i obvezu na osnovno školovanje
u blizini svojega mjesta stanovanja, a time i odrastanje u
vlastitoj obitelji.
Ministarstvo je u suradnji s Hrvatskim savezom udruga tje-
lesnih invalida pokrenulo projekt Mreža škola bez arhitek-
tonskih barijera kako bi se utvrdilo stanje i potrebe glede
prilagodbe školskih prostora učenicima s većim motoričkim
oštećenjima. Time su, po prvi puta, u Republici Hrvatskoj
osigurani uvjeti za donošenje plana mreže škola po kriteriju
pristupačnosti (rampa, sanitarni čvor, dizalo, pokretna tra-
ka) zasnovana na stvarnim podatcima i potrebama.
Krajnji je cilj projekta arhitektonska prilagodba škola kako bi
se djeci s većim motoričkim oštećenjima omogućilo školova-
nje u lokalnoj sredini. U Republici Hrvatskoj trenutačno je 27
u cijelosti prostorno prilagođenih škola koje pohađa 21 uče-
nik s motoričkim oštećenjima. Ministarstvo je u 2006. godini
uložilo 915.000 kuna u prostornu prilagodbu osam osnovnih
i devet srednjih škola iz različitih dijelova Republike Hrvatske.
U tijeku je izradba modela cjelovita rješavanja ovog pitanja,
koje Ministarstvo vidi u zajedničkom financijskom ulaganju s
lokalnom zajednicom i regionalnim (lokalnim) upravnim tijeli-
ma, radi stvaranja mreže prilagođenih škola u svakoj županiji.
U 2007. godini Ministarstvo je dodijelilo milijun kuna za pro-
stornu prilagodbu 19 osnovnih i dviju srednjih škola koje po-
hađaju učenici s većim motoričkim oštećenjima. Pored toga,
projektom škologradnje sredstvima državnoga proračuna,
kreditom Svjetske banke, programima EIB II, CEB V, sredstvi-
ma proračuna županija i gradova te javno – privatnim partner-
stvom poštovat će se standardi koji osiguravaju arhitektonsku
prilagodbu škola učenicima s motoričkim oštećenjima.
Sve ove aktivnosti koje provodi Ministarstvo znanosti, obra-
zovanja i športa nisu dovoljne ukoliko izostane podrška i ko-
ordinacija i politike i struke, posebice Ministarstva zdravstva
i socijalne skrbi, Ministarstva gospodarstva, rada i poduzet-
ništva, Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.
Samo obrazovanje i stjecanje znanja i zanimanja neće biti do-
statno ukoliko se ne prošire poticajni programi za zapošlja-
vanje osoba s invaliditetom te osigura niz drugih mogućnosti
za primjereno zapošljavanje.
Vlada Republike Hrvatske donijela je dokument Nacionalnu
strategiju izjednačavanja mogućnosti za osobe s invalidite-
tom od 2007. do 2015. godine (Vlada RH 5. lipnja 2007.
godine), s ciljem napretka te daljnjeg snaženja zaštite prava
osoba s invaliditetom i djece s posebnim potrebama.
Da bi se politika prema osobama s invaliditetom zasnivala
na suvremenim međunarodnim standardima bilo je potrebno
učiniti sljedeće:
– potrebno je više zakona i provedbenih propisa koji ure-
đuju prava u odgoju, obrazovanju, rehabilitaciji, zaštiti i
skrbi djece s posebnim potrebama;
– postoji potreba financiranja ove djelatnosti iz više izvora;
– potreban je pedagoški standard koji određuje i osigurava
specifične potrebe u odgoju i školovanju djece s poseb-
nim potrebama;
– potreban je veći broj defektologa u sustavu (dječjim vrti-
ćima, osnovnim i srednjim školama);
– potreban je veći broj stručnih skupova za dodatno struč-
no usavršavanje odgojitelja i učitelja za rad u programi-
ma odgojno – obrazovne integracije;
– potrebno je osigurati više programa za stjecanje zanima-
nja sukladno vrsti i stupnju teškoća u razvoju;
– potrebno je predvidjeti prioritet upisa u srednje škole za
stjecanje zanimanja, jer je broj zanimanja za pojedine ka-
tegorije djece s posebnim potrebama ograničen njihovim
mogućnostima;
– potrebno je omogućiti i stjecanje znanja i drugim načini-
ma osim pohađanja škole, uz polaganje razrednih ispita;
– potrebno je trajno osposobljavati učitelje za rad s učeni-
cima s posebnim potrebama;
– potrebno je ustrojiti mrežu stručnih suradnika kako bi sva
djeca s posebnim potrebama imala primjerenu pomoć.
Hrvatski sabor je u travnju 2005. godine usvojio Deklaraci-
ju o pravima osoba s invaliditetom (NN, br. 64/05). Vlada
Republike Hrvatske donijela je u ožujku 2006. godine i Naci-
onalni plan aktivnosti za prava i interese djece od 2006. do
2012. godine kojim se u poglavlju IX. predviđa cijeli niz mjera
i aktivnosti s istaknutim ciljevima za unaprjeđivanje položaja
djece s teškoćama u razvoju, a što je još detaljnije uređeno
kroz Nacionalnu strategiju jedinstvene politike za osobe s in-
validitetom od 2003. do 2006. godine (NN, br. 13/03).
Stoga je posebno važna uloga obrazovanja i pristupa obrazo-
vanju te mu svi moramo dati prioritet, a tu je uloga Ministar-
stva znanosti, obrazovanja i športa nezaobilazna.
Ministarstvo je odgovorilo gotovo na sve prethodno navede-
ne potrebe kako bi unatoč svim teškoćama koje se javljaju
u provođenju ovih mjera, osiguralo osobama svaki oblik po-
drške te omogućilo radnu kvalifikaciju odnosno profesional-
no osposobljavanje, strukovnom naobrazbom u određenom
zanimanju.
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa učinilo je slje-
deće:
– izradilo zakonske okvire kojima će se osigurati inkluzivni
pristup obrazovanju te dati prioritet obrazovanju u re-
dovnim uvjetima za djecu s različitim razinama teškoća u
razvoju, pa i onim najtežim (Zakon o odgoju i obrazovanju
u osnovnoj i srednjoj školi, Narodne novine, br. 87/08. i
86/09.)
– propisalo prikladne standarde kojima se treba osigura-
ti nužni materijalni uvjeti kako bi školovanje za djecu s
posebnim potrebama predstavljalo istinsku obrazovnu
mogućnost tj. s punim pravom nosilo naziv obrazova-
nje. (Državni pedagoški standard predškolskog odgoja,
osnovnoškolskog odgoja i obrazovanja i srednjoškolskog
odgoja, NN, br. 63/08.)
– propisalo elemente i kriterije za upis učenika u prvi razred
srednje škole glede ostvarivanja prava na izravan upis za
učenike s posebnim potrebama (Odluka o elementima i
kriterijima za izbor kandidata za upis u srednje škole)
– propisalo kolektivnim ugovorom:
a) uvećanu osnovnu plaću od 7 – 10% : kriterije za rad
nastavnika koji rade s posebnim ustanovama za dje-
cu s poteškoćama u razvoju;
b) za nastavnike koji rade u razrednim odjelima s učeni-
cima s posebnim potrebama
c) za nastavnike koji rade s učenicima s posebnim potre-
bama integriranima u razredne odjele redovne nastave
P r o f e s i o n a l n a r e h a b i l i t a c i j a o s o b a s i n v a l i d i t e t o m – v r a t a z a p o n o v n i u l a z a k u s v i j e t r a d a 135134 Z B O R N I K R A D O V A 6 . M E Đ U N A R O D N O G S T R U Č N O G S K U P A
VERA ŠUTALO • Pravo na obrazovanje osoba s invaliditetom uz poticajne mjere Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa
uključeno je 2.821 dijete i to u 7 predškolskih ustanova
374 djece, u 18 osnovnih škola 1.827 djece, a u 5 srednjih
škola 620 djece. Važno je napomenuti podatak, iznesen od
predstavnika UNESCO-a na godišnjem skupu udruge osoba
s invaliditetom Hrvatske, u proljeće 2008. godine, da je Re-
publika Hrvatska po broju djece s teškoćama, integrirane u
redoviti osnovnoškolski obrazovni sustav, daleko ispred pro-
sjeka ostalih zemalja u svijetu (u Hrvatskoj je integrirano
75% djece, a svjetski prosjek je 54%).
U Hrvatskome registru o osobama s invaliditetom evidenti-
ran je 2.681 učenik s većim teškoćama u razvoju. Suklad-
no podatcima Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa
u redovni sustav odgoja i obrazovanja u srednjim školama
integrirano je 1.227 učenica i učenika. U sastavu odgoja
i obrazovanja u posebnim odgojno-obrazovnim skupinama i
razrednim odjeljenjima u 32 škole integrirano je 781 uče-
nica i učenika. U posebnim ustanovama u nadležnosti Mi-
nistarstva znanosti, obrazovanja i športa u sustav odgoja
i obrazovanja kroz pet srednjih škola uključeno je 620 uče-
nica i učenika. Sukladno podatcima Ministarstva zdravstva
i socijalne skrbi za učenike s većim teškoćama u razvoju u
posebne i prilagođene programe 9 srednjih škola uključeno
je 497 učenika.
Projekt uključivanje učenika s teškoćama u obrazovanje za
zapošljavanje jedan je od projekata u kojem je Ministarstvo
znanosti, obrazovanja i športa korisnik u sklopu IV. kompo-
nente Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA). Cilj projekta
je razviti temelje za inovativne mehanizme na nacionalnoj i
regionalnoj razini koji će učenicima s teškoćama omogućiti
lakši i kvalitetniji pristup obrazovanju i nastavno tržištu rada.
To će se ostvariti ojačavanjem kapaciteta srednjih škola i
drugih odgojno-obrazovnih ustanova za strukovno obrazova-
nje i osposobljavanje učenika s teškoćama osuvremenjenim
i prilagođenim kurikulumima, edukacijom nastavnika i struč-
nih suradnika te opremom.
Školama se daje stupanj autonomije za provedbu školskoga
kurikuluma kako bi im se omogućilo bolje prilagođavanje indi-
vidualnim potrebama i načinima učenja svakoga učenika. Od-
gojno-obrazovna postignuća definiraju očekivanja koja svako
dijete i učenik može i treba postići tijekom osnovne i srednje
škole u sklopu određenih odgojno-obrazovnih područja.
Agencija za strukovno obrazovanje zadužena je za osuvreme-
njivanje nastavnih planova i programa u strukovnim školama.
Izrađuje se nova metodologija programiranja nastavnih pla-
nova i programa koja uključuje izradbu standarda zanimanja
i kvalifikacija. Oni će služiti kao temelj za izradbu strukovnog
kurikuluma usmjerenog na kompetencije koje će učenicima
dati prednost na tržištu rada.
U 2008. godini Agencija za strukovno obrazovanje izradila je
14 novih nastavnih planova i programa niže stručne spreme,
prema preporuci sektorskih vijeća osuvremenila 11 nastavnih
planova i programa te izradila jedan novi program za djecu s
teškoćama. Nadalje za strukovno obrazovanje provedena je ana-
liza i napravljen prijedlog izmjena jedinstvenih nastavnih planova
i programa za zanimanja za vezane obrte (ukupno 61 program).
Kao integrativni dio sustava odgoja i obrazovanja, uređeni
sustav obrazovanja odraslih omogućava uvjete za cjeloživot-
no učenje, prilagodljivost radne snage promjenama tržišta
rada, uvjeta života uopće te smanjuje rizike od socijalnoga
isključivanja ljudi s posebnim potrebama.
U tom kontekstu sustav obrazovanja odraslih značajan je
sastavni dio ukupnih pretpostavki koje podržavaju ispunjenje
ciljeva. Obrazovanje odraslih podrazumijeva stjecanje znanja
i razvijanje kompetencija prema suvremenim životnim i pro-
fesionalnim potrebama odraslih osoba s posebnim potre-
bama, a u kontekstu cjeloživotnoga učenja, davanje jednake
vrijednosti svim građanima i svim oblicima učenja – formal-
nom, neformalnom i informalnom.
Kako bi se onim učenicima koji su izloženi posebnome riziku
od napuštanja srednje škole omogućilo obrazovanje, uloženi
su dodatni napori za provedbu obrazovanja učenika s teško-
ćama. Bez obzira na negativan demografski trend u srednje
škole se upiše više učenika nego što ih završi osnovnu školu.
Ipak, unatoč uloženim naporima, najveća stopa napuštanja
formalnoga sustava srednjoškolskoga obrazovanja zabilježe-
na je u trogodišnjim programima strukovnih škola, za koje
se pretpostavlja da ih skupine izložene posebnome riziku od
napuštanja srednje škole i pohađaju.
Sve nabrojene aktivnosti, pridonijele su tome da možemo biti
zadovoljni do sada učinjenim te svakako preporučamo daljnje
provođenje svih mjera kao i daljnjega oblikovanja okruženja
koji će omogućiti razvoj kvalitete obrazovnoga sustava.
Važno je stoga razraditi programe senzibilizacije javnog mi-
šljenja kako bi se smanjila negativna stajališta poslodavaca
prema osobama s intelektualnim teškoćama, a razvila svi-
jest o radnim potencijalima tih osoba.
Poželjno je osigurati praćenje takvih učenika s posebnim po-
trebama i po pitanju zapošljavanja, budući da postoji jasan
izostanak veze između obrazovanja za zanimanje i potreba
tržišta rada, što onda rezultira time da postoji vrlo visok
postotak nezaposlenih osoba s teškoćama u razvoju.
Svi strateški dokumenti koje je izradilo Ministarstvo zna-
nosti, obrazovanja i športa, a donijela Vlada Republike
Hrvatske usmjereni su prema ostvarivanju glavnih ciljeva
poboljšanja kvalitete i učinkovitosti obrazovnog sustava,
osiguravanje pristupa i napredovanja u obrazovanju te kre-
iranje otvorenog obrazovnog sustava uspostavom različitih
oblika partnerstva na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj
razini.
U skladu sa strategijom razvitka Republike Hrvatske kao
društva temeljena na znanju, Ministarstvo je izradilo, a Sa-
bor Republike Hrvatske donio Nacionalni program mjera za
uvođenje obveznog srednjoškolskog obrazovanja, čime će
pridonijeti profesionalnom i osobnom razvoju osoba s inva-
liditetom.
Nacionalnim programom osigurava se dodatna formalna i
neformalna edukacija osoba s invaliditetom s ciljem osnaži-
vanja na uključivanje u javni i politički život.
Osigurava se cjeloživotno učenje osobama s invaliditetom
s ciljem učinkovite prohodnosti između faza obrazovanja te
između obrazovanja i zapošljavanja te mjere za poticanje sa-
mozapošljavanja na svim razinama.
U sklopu provedbe IPA - projekta u rujnu 2007. godine
donijet je Operativni program „Za razvoj ljudskih poten-
cijala 2007.-2009. Poseban cilj Prioriteta 2. navedenog
Operativnog programa Jačanje socijalnog uključivanja i integracije osoba kojima je otežan pristup tržištu rada
jest povećati zapošljivost osoba u nepovoljnom položa-
ju i olakšati im pristup tržištu rada. Ministarstvo zna-
nosti, obrazovanja i športa je kao korisnik u sklopu IV
komponente Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA)
trenutno u pripremi projektne dokumentacije za projekt
IPA4.2.2.MSES.01.001. Uključivanje učenika s teškoća-
ma u obrazovanje za zapošljavanje („Access to education
by students with disabilities“). Svrha projekta je povećati
udio uključenosti učenika s teškoćama u redovni sustav
strukovnog obrazovanja te ojačati kapacitete srednjih
škola i drugih odgojno-obrazovnih ustanova za strukovno
obrazovanje i osposobljavanje učenika s teškoćama osu-
vremenjenim i prilagođenim kurikulumima, edukacijom na-
stavnika i stručnih suradnika te opremom.
Državnu maturu polažu učenici s posebnim potrebama koji
imaju sačuvane intelektualne sposobnosti, ali za koje su po-
trebni posebni uvjeti u kojima mogu pokazati svoja znanja.
Učenicima se omogućava posebna prilagodba njegovim
mogućnostima, što se odnosi na pristupačnost prostora,
posebna pomagala, prilagođena oprema i ispitni materijal,
korištenje posebne opreme, prisutnost osobnog pomagača,
produljeno vrijeme za polaganje ispita, provođenje ispita
izvan škole (u kući, bolnici itd.)
Sudjelovanjem osobnog pomagača u dijelu ispita državne
mature učenicima s posebnim potrebama omogućena je
pristupačnost svim pravima za njihovo ostvarivanje bez dis-
kriminacije.
Temeljna uloga Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa
je omogućiti osobama s invaliditetom obrazovanje s ciljem
lakše integracije i socijalizacije u sve društvene sfere te po-
ticati zapošljavanje.
Od 116.345 djece predškolske dobi u redovitim programi-
ma u 2008. godini u programe javnih programa je bilo uklju-
čeno: 4.266 ili 3,67% djece s teškoćama u razvoju, 3.587
u integraciji, a samo 679 u posebnim skupinama u sklopu
dječjih vrtića, darovite djece 1.378 ili 1,18%, 1.888 ili 1,62%
djece pripadnika nacionalnih manjina i u programu predškole
16.124 ili 13,86% djece. Godine 2006. pokrenut je ustroj
programa za djecu predškolske dobi koja imaju zdravstvenih
problema u partnerstvu Dječjega vrtića „Bukovac“ i Kliničke
bolnice „Rebro“ u Zagrebu, kao primjer kako skrbiti o dje-
ci predškolske dobi sa zdravstvenim problemima. U 2007.
godini pokrenut je još jedan program za djecu predškolske
dobi u partnerstvu Dječjega vrtića „Izvor“ i Klinike za dječje
bolesti Zagreb u Zagrebu.
U posebnim ustanovama u nadležnosti Ministarstva zna-
nosti, obrazovanja i športa u sastav odgoja i obrazovanja
P r o f e s i o n a l n a r e h a b i l i t a c i j a o s o b a s i n v a l i d i t e t o m – v r a t a z a p o n o v n i u l a z a k u s v i j e t r a d a 137136 Z B O R N I K R A D O V A 6 . M E Đ U N A R O D N O G S T R U Č N O G S K U P A
VERA ŠUTALO • Pravo na obrazovanje osoba s invaliditetom uz poticajne mjere Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa
Svjetska banka, Statistički podaci o obrazovanju, citirano u
55 preporuka za povećanje konkurentnosti Hrvatske –
Obrazovanje za rast i razvoj, Nacionalno vijeće za konku-
rentnost, 2004.,
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Plan razvoja
sustava odgoja i obrazovanja 2005. – 2010., MZOŠ, Za-
greb, 2005., str. 6
Državni zavod za statistiku, Statističke informacije 2008.,
2008.
Državni zavod za statistiku, Statistički ljetopis 2008.,
2008., http://www.dsz.hr/, 2008. – baza podataka,
matica podataka
Zaključak
Jednak pristup obrazovanju temeljni je preduvjet za druš-
tvenu uključenost i neovisnost osoba s invaliditetom.
Obrazovanje treba obuhvaćati sva razdoblja života, od
predškolskog do profesionalnog obrazovanja, kao i cjelo-
životno učenje. Redovno obrazovanje i posebne programe
treba osmisliti tako da na najprikladniji način zajednički
djeluju na pružanju podrške osobama s invaliditetom u
lokalnim zajednicama. Pristup putem redovnog obrazova-
nja može pridonijeti osviještenosti osoba bez invaliditeta
te njihovu razumijevanju ljudske raznolikosti.
Projekt „Uključivanje učenika s teškoćama u obrazovanje
za zapošljavanje“ je jedan od projekata u kojem je Mini-
starstvo znanosti, obrazovanja i športa korisnik u sklopu
IV komponente Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA)
Operativnog programa Razvoj ljudskih potencijala pod
prioritetom 2, mjera 2.2. Jedan od partnera u projektu
je URIHO (Ustanova za rehabilitaciju hendikepiranih oso-
ba profesionalnom rehabilitacijom i zapošljavanjem).
Projekt će se provoditi kroz dva tipa ugovora: Ugovor o
pružanju usluga i ugovor o dodjeli bespovratnih sredsta-
va. Krajnji cilj ovog projekta je razvijati svijest okoline o
radnim i drugim kapacitetima učenika s teškoćama, osi-
gurati uvjete za prilagođavanje sustava strukovnog obra-
zovanja u skladu s potrebama prema vrstama oštećenja
– opremom, metodama, stručnom osposobljenošću na-
stavnika, te jačanje samosvijesti učenika s teškoćama o
vlastitim snagama za samostalan život i rad.
Sažetak
Kako bi mladi ljudi iskoristili mogućnosti koje im svijet
pruža i doprinijeli njegovu razvoju, trebaju raspolagati po-
trebnim znanjem, biti u stanju brzo i fleksibilno reagirati
na promjene, aktivno sudjelovati u društvenome razvoju i
kontinuirano se obrazovati tijekom cijeloga radnog vijeka.
U svrhu poticanja razvoja prilagodljivoga i raznovrsnoga
radno sposobnog stanovništva koje kontinuirano unaprje-
đuje svoja znanja i vještine, razvojni je cilj Hrvatske osu-
vremeniti obrazovni sustav, orijentirajući se na stvaranje
društva i gospodarstva temeljenih na ljudskom kapitalu.
Izgradnja takvoga društva počiva na omogućavanju pri-
stupa obrazovanju svima, na kvaliteti i usredotočenju na
neprestan razvoj talenata i potreba pojedinaca.
Iz tog razloga je naglasak obrazovne strategije Ministar-
stva znanosti, obrazovanja i športa postavljen na širenje
pristupa, unaprjeđenje kvalitete te razvoj jedinstvenih
sposobnosti prema individualnim potrebama svakoga
učenika kako bi se postigao cilj stvaranja najkonkuren-
tnijega znanstveno-obrazovnoga društva u ovom dijelu
Europe.
Pretpostavka je da najbolje što možemo napraviti za
društvo, a anticipirajući neprestane tehnološke inovacije i
sve dinamičnije tržište rada, jest pomoći mladim ljudima
da se razviju u sposobne pouzdane i samosvjesne ljude,
koji se mijenjaju i uče te razvijajući svoje jedinstvene ta-
lente i sposobnosti doprinose razvoju društva.
Literatura: Izvori
Milas, G.; Bajo A.; Šakić V.; Kaliterna – Lipovčan LJ.; Ferić
I.; Brkljačić T.; Franc R.; Maričić J.; Rihtar S.; Krnić R.;
Čižmešija M.; Slipčević M.; Bejaković P.; Jakir – Bajo
I. Modeli obveznog srednjoškolskog obrazovanja, Institut
društvenih znanosti „Ivo Pilar“ i Institut za javne financije,
Zagreb, 2007., str. 19
Sabor RH, Vlada RH, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i
športa Nacionalni program mjera za uvođenje obvezno-
ga srednjoškolskog obrazovanja, MZOŠ, Zagreb, 2007.,
str. 6
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Plan razvoja
sustava odgoja i obrazovanja 2005. – 2010., MZOŠ, Za-
greb, 2005., str. 29
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Pregled posti-
gnuća 2004. – 2007., MZOŠ, Zagreb, 2007., str. 29
Milas, G.; Bajo A.; Šakić V.; Kaliterna – Lipovčan LJ.; Ferić
I.; Brkljačić T.; Franc R.; Maričić J.; Rihtar S.; Krnić R.;
Čižmešija M.; Slipčević M.; Bejaković P.; Jakir – Bajo
I. Modeli obveznog srednjoškolskog obrazovanja, Institut
društvenih znanosti „Ivo Pilar“ i Institut za javne financije,
Zagreb, 2007., str. 48 – 49
STJEPAN ADANIĆ • Strategija promicanja profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj
Popis autora
Stjepan Adanić, Hrvatska,
državni tajnik u Ministarstvu obitelji i međugeneracijske solidarnosti,
e-mail: [email protected]
1. Michael Barrett, Irska,
Zaklada COPE CORK,
e-mail: [email protected]
2. Lelia Kiš Glavaš, Hrvatska,
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet,
e-mail: [email protected]
3. Johan Ten Geuzendam, Nizozemska,
voditelj Odjela za integraciju osoba s invaliditetom pri Genaralnoj direkciji
za zapošljavanje, socijalnu skrb i jednake mogućnosti Europske komisiji
4. Konrad Mager, Austrija,
BBRZ, Linz, Odjel za profesionalnu rehabilitaciju,
e-mail: [email protected]
5. Višnja Majsec Sobota, Hrvatska,
URIHO,
e-mail: [email protected]
6. Anton Sabo, Austrija,
BBRZ,Linz,Ured za međunarodne projekte i kooperacije,
e-mail: [email protected]
7. Jasenka Sučec, Hrvatska,
Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom,
e-mail: [email protected]
8. Thomas Umsonst, Njemačka,
BAG WfbM, Ured za europske i međunarodne veze,
e-mail: [email protected]
9. Cveto Uršič, Slovenija,
generalni direktor Uprave za osobe s invaliditetom u Ministarstvu rada, obitelji i socijalne skrbi,
e-mail: [email protected]
10. Hans Vrind, Nizozemska,
predsjednik organizacije Workability Europe i direktor kompanije Salo Holding AG,
e-mail: [email protected]
11. Vera Šutalo, Hrvatska,
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa,
e-mail: [email protected]
12. Mirjana Zećirević, Hrvatska,
Hrvatski zavod za zapošljavanje,
e-mail: [email protected]
13. Luk Zelderloo, Belgija,
generalni tajnik, EASPD, Brüssel,
e-mail: [email protected]
Hvala svima koji su pripomogli održavanju ovogodišnjeg stručnog skupa a osobitu zahvalnost upućujemo na:
Ured Grada Zagreba za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom
Zagrebački holding – AGM
PRINT GRUPA d.d.
Ured izaslanika za socijalne poslove Republike Austrije