1
3333333333333 Piše Zoran ANGELESKI Često naši ljudi, više iz ljutnje i ne- moIJi nego iz samokritike, znaju reIJi: “Vidiš kako vani uspijevaju generalni štrajkovi, kako radnici masovno de- monstriraju sve dok im se ne ispune zahtjevi, a kod nas ništa.” Nije, dodu- še, ništa, ali uvijek izostane masov- nost, a k tome se okupljena svotica ljudi zna još i smijuljiti u kamere, no- seIJi amaterski ispisane poruke, čine- IJi i tako mali skup beznadnim. Ova bi jesen, sudeIJi prema silnim medijskim najavama, trebala biti izu- zetno vruIJa, posebno na ulici gdje bi se trebali dogoditi masovni sindikal- ni prosvjedi. Doduše, tko ne pati od kratkog pamIJenja sjetit IJe se da je takvih revolucionarnih najava bilo po- dosta u zadnjih 20-ak godina i da su se sve redom izjalovile. Po mišljenju naših sugovornika, prosvjedi ni ovaj put - neIJe uspjeti. Lakše bi bilo srušiti jau vlast Dr. Nino RaspudiIJ, profesor Filo- zofskog fakulteta u Zagrebu, ne oče- kuje ništa od najavljenih prosvjeda. Ipak, ako zahtjevi budu suvisli, pro- mislit IJe hoIJe li osobno sudjelovati na nekom od njih. - Umjesto da predstavnici sindikata rade u tišini i pripremaju akcije, oni se medijski naslikavaju i onda od sve- ga toga ne bude ništa. Tamo gdje je puno pompe i gdje se tresu brda, rodi se miš, kaže RaspudiIJ. Pitamo ga koliko su odgovorni sami grañani, što zbog ravnodušno- sti, što zbog straha. - Ne mislim da ima straha. Štovi- še, mislim da sada imamo suprotan fenomen: lakše bi bilo srušiti jaču, čvršIJu vlast. Ova je vlast sama po sebi toliko slaba i ranjiva, a vjerojatno takvom percipiranju vlasti pridonosi i trenutak globalne recesije. Nama je teško razlučiti što je posljedica glo- balne ekonomske krize, a što je grijeh i krivica loše ekonomske politike naše vlasti. Vjerojatno i to dijelom narkoti- zira socijalni bunt, tvrdi on. Dosad smo u Hrvatskoj imali jedine masovne demonstracije kad su ljudi ustali za spas Radija 101, doduše dok je predsjednik Tuñman bio izvan ze- mlje, hospitaliziran u SAD-u. - Tada smo imali jaku vlast, imalo se na što udariti i protiv čega prosvje- dovati. Bio je to vrlo konkretan povod i zahtjev - očuvanje tog radija. Sada su zahtjevi vrlo fluidni i nejasni, a vlast je slaba i strašljiva. Ljudi uz ovako slabu vlast imaju slabo poštovanje i prema policiji i prema državi i prema pendre- ku. Straha nema, ali nema niti nade, ističe. Ukoliko se dodatno pogoršaju ekonomske prilike, tvrdi da IJe vlast pasti sama od sebe. “Ne mislim da IJe se grčevito držati za vlast. PobjeIJi IJe sami, neIJe ih trebati tjerati. Ako bude potreban još jedan rebalans do kraja godine, mislim da vlast sama pada”, zaključuje RaspudiIJ. Sindikati su reciklaža iz socijalizma Slobodan Budak, poznati zagre- bački odvjetnik i borac za ljudska prava, kaže da naši sindikati nisu vje- rodostojni i da su neka vrsta reciklaže sindikata iz socijalizma, kada su bili pod partijskom kontrolom, a ne istin- ski radnički sindikati koji bi autonomno zastupali volju i interes radnih ljudi. - Uzmite samo primjer Borisa Kunsta koji je godinama glumio ul- tranezavisnog sindikalista, a sada je obični poslušnik HDZ-a. Uhljebio se u Saboru. I nije on jedini takav. Ti naši sindikalisti nisu nastajali u borbama za radnička prava, u prosvjedima, u okršajima protiv vlasti. Sindikalni rad danas nije volonterstvo; to je plaIJena profesija i tu se ljudi uhljebljuju, kaže Budak. Jedinom pozitivnom novošIJu nakon raspada bivše Jugoslavije smatra proljetnu studentsku blokadu. Možda se, kaže, iz tih prosvjeda iznje- dre nove voñe radničkih interesa. Budak oštro komentira nedavni istup potpredsjednika HDZ-a Vladi- mira Šeksa koji je optužio oporbu da zajedno s medijima i sindikatima ruši Vladu. - Šeks je nekad bio moj pripravnik, dok sam bio javni tužitelj u Osijeku. Sudjelovao je u raznim ružnim stvari- ma i bilo bi mu najbolje da podvije rep i povuče se u penziju i anonimnost. Neka se makne iz politike jer je takvih ljudi veIJ dosta. Svaki se od njih oma- stio, sve su to bivši “golaIJi” koji su se dobro potkožili. Nadan VidoševiIJ bi, primjerice, trebao reIJi kako je stekao svoju imovinu, korak po korak, milijun po milijun, zaključuje Budak. Kljuan je generalni štrajk Profesor sociologije, asistent na Ekonomskom fakultetu u Puli Ivica PetriniIJ kaže da IJe kao dugogodiš- nji studentski i okolišni aktivist te član Nezavisnog sindikata visokog obra- zovanja podržati svako progresivno gibanje, no smatra da neIJe doIJi do onog ključnog - generalnog štrajka. - U Italiji, Francuskoj redovito vidi- mo potpuno blokiran centar velikih gradova. To je primjer sindikalne akcije koja vodi generalnom štrajku, a koji je efikasan alat protiv nepopu- larnih mjera države odnosno velikih korporacija. NemoIJ hrvatskih sindi- kata da organiziraju čak i običnu pr- vomajsku proslavu pokazatelj je da nisu u stanju organizirati nešto važ- nije, tvrdi PetriniIJ. Pritom ipak navodi mali broj radno aktivnog stanovništva u odnosu na velik broj umirovljenika, mladih, nezaposlenih i zaposlenih u sivoj zoni, zbog čega su i pregovarač- ke pozicije sindikata slabije. PetriniIJ ne mazi ni opozicijske stranke i tvrdi da u Hrvatskoj nikad nije ni bilo prave oporbe HDZ-u. - Oporbene stranke nisu ni htjele voditi zemlju. Neodlučnost Račanove Vlade u provoñenju reformi, prije sve- ga revizije pretvorbe i privatizacije, bila je dokaz da oporbene stranke ne žele upravljati Hrvatskom. Jedna je stvar biti na vlasti, a druga upravljati. Jedno je doIJi na vlast i zloupotrebljavati služ- benu poziciju za osobne ili klanske interese, a druga je stvar izvršavati državno-administrativne zadatke za dobrobit svih grañana, kaže on. Na pitanje koliko je socijalističko jednopartijsko, jednoumno naslijeñe uzrok što se danas ljudi boje javno iskazati svoj stav, odgovara da se kontinuitet malog ili nikakvog sudje- lovanja grañana u procesu donoše- nja odluke nastavio iz socijalističkog u postsocijalističko vrijeme. - Danas je jedino mjesto demokrat- ske prakse šoping-centar u koji su svi pozvani uIJi i po želji kupiti nešto iz širokog asortimana roba i usluga, zaključuje ovaj pulski sociolog. Režim je poplašio narod Ni njegov kolega sociolog Željko MarkoviIJ ne očekuje puno od najav- ljenih prosvjeda, iako IJe im se i on odazvati. - Sindikalni prosvjedi u nas u za- dnjih 20 godina imali su tek funkciju ispušnog ventila. Primjerice, prosvjed u veljači 1998. ispao je silno velik zbog neprimjerene reakcije Tuñma- novog režima koji je zabranio odr- žavanje tog prosvjeda na Trgu Bana JelačiIJa. Tada se osjeIJao kraj tog re- žima, ali suštinski efekt je bio taj da je prosvjed vrlo brzo zaboravljen i da su izostale socijalne i političke mjere za poboljšanje životnog standarda, tvr- di MarkoviIJ. Danas je, po njegovom mišljenju, iluzorno očekivati suštinske promjene jer one podrazumijevaju nepopularne mjere i drastične rezo- ve, poput smanjenja državne i javne uprave, a to klijentelistička vladajuIJa garnitura ne može izvesti jer bi išla kontra sebe. Uz deficit grañanske demokratske kulture, MarkoviIJ ističe i da je zadnjih 20 godina hrvatska “demokracija” stvarana na kulturi straha. - Ne radi se samo o recidivu soci- jalističkih vremena, niti mislim na rat 1990-ih, veIJ na strah koji je nametao autoritarni režim. Taj je režim popla- šio narod. Sada je taj strah i dodat- no ekonomski uvjetovan strahom za vlastitu egzistenciju, koji otupljuje bilo kakvu oštricu grañanskog angažma- na. Zaduženo je 99 posto ljudi i njihov je prostor slobode preuzak. Ostaje im internetsko-kavanska razina, pa čak i ovakvi prosvjedi kojima IJe se samo kanalizirati nezadovoljstvo, kaže Mar- koviIJ. U političkom smislu, zaključuje, ne postoji nikakva moralna vertikala, neka politička, društvena ili kulturna zajednica koja bi povukla ljude u smjeru društvenih promjena. U HRVATSKOJ SE IZ GODINE U GODINU PRIJETI ULICOM I VRUOM JESENI, I UVIJEK SE SVE IZJALOVI Zašto prosvjedi ne uspijevaju? Vlast je slaba i strašlji- va pa ljudi imaju slabo poštovanje i prema policiji, i prema drža- vi, i prema pendreku. Straha nema, ali nema niti nade, tvrdi dr. Nino Raspudi FaH Željko Markovi : Zaduženo je 99 posto ljudi; malo je tu slobode Nino Raspudi : Ako se produbi kriza, vlast pada sama od sebe Slobodan Budak: Stu- denti su jedina pozitiv- na novost Ivica Petrini : Šoping- centar je jedino mjesto demokratske prakse D. ŠTIFANIŲ

Zašto prosvjedi ne uspijevaju?

  • Upload
    bayr00t

  • View
    387

  • Download
    7

Embed Size (px)

DESCRIPTION

By Zoran Angeleski, Zoom, Glas Istre

Citation preview

Page 1: Zašto prosvjedi ne uspijevaju?

3333333333333

Piše Zoran ANGELESKI

Često naši ljudi, više iz ljutnje i ne-mo�i nego iz samokritike, znaju re�i: “Vidiš kako vani uspijevaju generalni štrajkovi, kako radnici masovno de-monstriraju sve dok im se ne ispune zahtjevi, a kod nas ništa.” Nije, dodu-še, ništa, ali uvijek izostane masov-nost, a k tome se okupljena svotica ljudi zna još i smijuljiti u kamere, no-se�i amaterski ispisane poruke, čine-�i i tako mali skup beznadnim.

Ova bi jesen, sude�i prema silnim medijskim najavama, trebala biti izu-zetno vru�a, posebno na ulici gdje bi se trebali dogoditi masovni sindikal-ni prosvjedi. Doduše, tko ne pati od kratkog pam�enja sjetit �e se da je takvih revolucionarnih najava bilo po-dosta u zadnjih 20-ak godina i da su se sve redom izjalovile. Po mišljenju naših sugovornika, prosvjedi ni ovaj put - ne�e uspjeti.

Lakše bi bilo srušiti ja u vlast

Dr. Nino Raspudi�, profesor Filo-zofskog fakulteta u Zagrebu, ne oče-kuje ništa od najavljenih prosvjeda. Ipak, ako zahtjevi budu suvisli, pro-mislit �e ho�e li osobno sudjelovati na nekom od njih.

- Umjesto da predstavnici sindikata rade u tišini i pripremaju akcije, oni se medijski naslikavaju i onda od sve-ga toga ne bude ništa. Tamo gdje je puno pompe i gdje se tresu brda, rodi se miš, kaže Raspudi�.

Pitamo ga koliko su odgovorni sami grañani, što zbog ravnodušno-sti, što zbog straha.

- Ne mislim da ima straha. Štovi-še, mislim da sada imamo suprotan fenomen: lakše bi bilo srušiti jaču, čvrš�u vlast. Ova je vlast sama po sebi toliko slaba i ranjiva, a vjerojatno takvom percipiranju vlasti pridonosi i trenutak globalne recesije. Nama je teško razlučiti što je posljedica glo-balne ekonomske krize, a što je grijeh i krivica loše ekonomske politike naše vlasti. Vjerojatno i to dijelom narkoti-zira socijalni bunt, tvrdi on.

Dosad smo u Hrvatskoj imali jedine masovne demonstracije kad su ljudi ustali za spas Radija 101, doduše dok je predsjednik Tuñman bio izvan ze-mlje, hospitaliziran u SAD-u.

- Tada smo imali jaku vlast, imalo se na što udariti i protiv čega prosvje-dovati. Bio je to vrlo konkretan povod i zahtjev - očuvanje tog radija. Sada su zahtjevi vrlo fl uidni i nejasni, a vlast je slaba i strašljiva. Ljudi uz ovako slabu vlast imaju slabo poštovanje i prema policiji i prema državi i prema pendre-ku. Straha nema, ali nema niti nade, ističe. Ukoliko se dodatno pogoršaju ekonomske prilike, tvrdi da �e vlast pasti sama od sebe. “Ne mislim da �e se grčevito držati za vlast. Pobje�i �e sami, ne�e ih trebati tjerati. Ako bude potreban još jedan rebalans do kraja godine, mislim da vlast sama pada”, zaključuje Raspudi�.

Sindikati su reciklaža iz socijalizma

Slobodan Budak, poznati zagre-bački odvjetnik i borac za ljudska prava, kaže da naši sindikati nisu vje-rodostojni i da su neka vrsta reciklaže sindikata iz socijalizma, kada su bili pod partijskom kontrolom, a ne istin-ski radnički sindikati koji bi autonomno zastupali volju i interes radnih ljudi.

- Uzmite samo primjer Borisa Kunsta koji je godinama glumio ul-tranezavisnog sindikalista, a sada je obični poslušnik HDZ-a. Uhljebio se u Saboru. I nije on jedini takav. Ti naši

sindikalisti nisu nastajali u borbama za radnička prava, u prosvjedima, u okršajima protiv vlasti. Sindikalni rad danas nije volonterstvo; to je pla�ena profesija i tu se ljudi uhljebljuju, kaže Budak. Jedinom pozitivnom novoš�u nakon raspada bivše Jugoslavije smatra proljetnu studentsku blokadu. Možda se, kaže, iz tih prosvjeda iznje-dre nove voñe radničkih interesa.

Budak oštro komentira nedavni istup potpredsjednika HDZ-a Vladi-mira Šeksa koji je optužio oporbu da zajedno s medijima i sindikatima ruši Vladu.

- Šeks je nekad bio moj pripravnik, dok sam bio javni tužitelj u Osijeku. Sudjelovao je u raznim ružnim stvari-ma i bilo bi mu najbolje da podvije rep i povuče se u penziju i anonimnost. Neka se makne iz politike jer je takvih ljudi ve� dosta. Svaki se od njih oma-stio, sve su to bivši “gola�i” koji su se dobro potkožili. Nadan Vidoševi� bi, primjerice, trebao re�i kako je stekao svoju imovinu, korak po korak, milijun po milijun, zaključuje Budak.

Klju an je generalni štrajk

Profesor sociologije, asistent na Ekonomskom fakultetu u Puli Ivica Petrini� kaže da �e kao dugogodiš-nji studentski i okolišni aktivist te član Nezavisnog sindikata visokog obra-zovanja podržati svako progresivno gibanje, no smatra da ne�e do�i do onog ključnog - generalnog štrajka.

- U Italiji, Francuskoj redovito vidi-mo potpuno blokiran centar velikih gradova. To je primjer sindikalne akcije koja vodi generalnom štrajku, a koji je efi kasan alat protiv nepopu-larnih mjera države odnosno velikih korporacija. Nemo� hrvatskih sindi-kata da organiziraju čak i običnu pr-vomajsku proslavu pokazatelj je da

nisu u stanju organizirati nešto važ-nije, tvrdi Petrini�. Pritom ipak navodi mali broj radno aktivnog stanovništva u odnosu na velik broj umirovljenika, mladih, nezaposlenih i zaposlenih u sivoj zoni, zbog čega su i pregovarač-ke pozicije sindikata slabije.

Petrini� ne mazi ni opozicijske stranke i tvrdi da u Hrvatskoj nikad nije ni bilo prave oporbe HDZ-u.

- Oporbene stranke nisu ni htjele voditi zemlju. Neodlučnost Račanove

Vlade u provoñenju reformi, prije sve-ga revizije pretvorbe i privatizacije, bila je dokaz da oporbene stranke ne žele upravljati Hrvatskom. Jedna je stvar biti na vlasti, a druga upravljati. Jedno je do�i na vlast i zloupotrebljavati služ-benu poziciju za osobne ili klanske interese, a druga je stvar izvršavati državno-administrativne zadatke za dobrobit svih grañana, kaže on.

Na pitanje koliko je socijalističko jednopartijsko, jednoumno naslijeñe uzrok što se danas ljudi boje javno iskazati svoj stav, odgovara da se kontinuitet malog ili nikakvog sudje-lovanja grañana u procesu donoše-

nja odluke nastavio iz socijalističkog u postsocijalističko vrijeme.

- Danas je jedino mjesto demokrat-ske prakse šoping-centar u koji su svi pozvani u�i i po želji kupiti nešto iz širokog asortimana roba i usluga, zaključuje ovaj pulski sociolog.

Režim je poplašio narod

Ni njegov kolega sociolog Željko Markovi� ne očekuje puno od najav-

ljenih prosvjeda, iako �e im se i on odazvati.

- Sindikalni prosvjedi u nas u za-dnjih 20 godina imali su tek funkciju ispušnog ventila. Primjerice, prosvjed u veljači 1998. ispao je silno velik zbog neprimjerene reakcije Tuñma-novog režima koji je zabranio odr-žavanje tog prosvjeda na Trgu Bana Jelači�a. Tada se osje�ao kraj tog re-žima, ali suštinski efekt je bio taj da je prosvjed vrlo brzo zaboravljen i da su izostale socijalne i političke mjere za poboljšanje životnog standarda, tvr-di Markovi�. Danas je, po njegovom mišljenju, iluzorno očekivati suštinske

promjene jer one podrazumijevaju nepopularne mjere i drastične rezo-ve, poput smanjenja državne i javne uprave, a to klijentelistička vladaju�a garnitura ne može izvesti jer bi išla kontra sebe.

Uz defi cit grañanske demokratske kulture, Markovi� ističe i da je zadnjih 20 godina hrvatska “demokracija” stvarana na kulturi straha.

- Ne radi se samo o recidivu soci-jalističkih vremena, niti mislim na rat

1990-ih, ve� na strah koji je nametao autoritarni režim. Taj je režim popla-šio narod. Sada je taj strah i dodat-no ekonomski uvjetovan strahom za vlastitu egzistenciju, koji otupljuje bilo kakvu oštricu grañanskog angažma-na. Zaduženo je 99 posto ljudi i njihov je prostor slobode preuzak. Ostaje im internetsko-kavanska razina, pa čak i ovakvi prosvjedi kojima �e se samo kanalizirati nezadovoljstvo, kaže Mar-kovi�. U političkom smislu, zaključuje, ne postoji nikakva moralna vertikala, neka politička, društvena ili kulturna zajednica koja bi povukla ljude u smjeru društvenih promjena.

U HRVATSKOJ SE IZ GODINE U GODINU PRIJETI ULICOM I VRU OM JESENI, I UVIJEK SE SVE IZJALOVI

Zašto prosvjedi ne uspijevaju?

Vlast je slaba i strašlji-va pa ljudi imaju slabo poštovanje i prema policiji, i prema drža-vi, i prema pendreku. Straha nema, ali nema niti nade, tvrdi dr. Nino Raspudi

FaH

Željko Markovi!: Zaduženo je 99 posto ljudi; malo je tu slobode

Nino Raspudi!: Ako se produbi kriza, vlast pada sama od sebe

Slobodan Budak: Stu-denti su jedina pozitiv-na novost

Ivica Petrini!: Šoping-centar je jedino mjesto demokratske prakse

D. Š

TIFA

NI%