View
4
Download
0
Category
Preview:
Citation preview
PI[E: Nada S. PRERADOVI]
B
ratislav Bata \or|e-
vi}, kao i ve}ina de~a-
ka, prvo se posvetio
fudbalu, da bi na vreme
shvatio da je zapravo -
ro|eni ko{arka{! Celu igra~-
ku karijeru proveo je na Crve-
nom krstu, u Radni~kom, ~iji je
kasnije postao i trener.
Ipak, najvi{e se pamti we-
gov uspeh sa ekipom Crvene
zvezde. Bio je trener ovog
kluba tokom osvajawa titu-
le prvaka Jugoslavije 1972.
Pored crveno-belih, tre-
nirao je veliki broj klu-
bova, kao i nacionalne se-
lekcije Iraka i Ujediwe-
nih Arapskih Emirata.
Od 1966. je u braku sa Mi-
lijanom i otac legendarnog
Aleksandra Sa{e \or|e-
vi}a. Wega i mla|eg sina
Milo{a vaspitao je da sa-
mostalno donose kqu~ne
odluke u `ivotu i da pre
svega budu po{teni qudi.
Za sebe ka`e da je interna-
cionalac po opredeqewu,
koji se zala`e za preduzet-
ni{tvo u sportu, aktivan je
u Udru`ewu Krivak i Tre}em
dobu.
Posle rata susret sa Titom
- Ro|en sam 23. oktobra 1938. u
Beogradu od oca Trajka i majke
Marije. Otac je bio slu`benik, a
majka doma}ica. Odrastao sam uz
18 meseci mla|eg brata Predraga.
Roditeqi su mi u prestonicu do-
{li iz Leskovca. Na`alost, kao
dete sam do`iveo rat, malo smo
bili u zbegu u Grockoj, ina~e sve
vreme sam proveo u Beogradu, tako
da sam osetio kompletan ratni
vihor. Jasno se se}am oslobo|ewa
prestonice, se}am se dolaska Ru-
sa, bili su kod nas u dvori{tu,
u{li u ku}i, popili pi}e. U Beo-
gradu su tada bile velike zime.
Mi deca bili smo usmereni pre-
ma drve}u, pesku, klikerima, zi-
mi skijawe po zale|enom Bulevaru
revolucije. @iveli smo kod Lio-
na, imali dvori{te iza ku}e i tu
smo provodili dosta vremena.
Posle zavr{ene osnovne {kole,
kre}em u Devetu gimnaziju kod
Liona. Se}am se jednog 25. maja,
kada su nas |ake (tada sam bio
osnovac) obavestili da treba le-
po da se obu~emo, da stavimo pio-
nirske marame i potrpali nas u
autobus, a ni{ta nam nisu rekli.
Odvezli su nas u Beli dvor, gde je
Tito slavio ro|endan i okupqao
decu, sredwo{kolce i studente iz
cele Jugoslavije. Se}am se ba{te
oko Belog dvora sa belim ru`ama,
tada sam prvi put video i probao
~okoladu! Bila su to lepa vreme-
na, ali nisam jugonostalgi~ar, po
SPORT42. 29. i 30. decembar 2018.VIKENDVESTI
ISPOVEST
Imali smo zakazanu turneju po Italiji,
ali me je u Beogradu voze}i vespu udario
automobil i te{ko povredio, no nisam
odustao od puta i u Raguzi su me proglasili
za najboqeg, iako sam igrao bez patika
FO
TO
: Z
. R
A[
Bosonog
do prvog
priznawa
Bosonog
do prvog
priznawa
Bosonog
do prvog
priznawa
Bosonog
do prvog
priznawa
Bosonog
do prvog
priznawa
Petoro
unu~adi
- Od Sa{e imamo dve unuke
Taru (19) i Tesu (15), a od Mi-
lo{a - Viktora (14), Requ (12)
i Laru (9). Oni nam donose
beskrajno mnogo radosti u
na{ `ivot. Sa suprugom
Milijanom, sam u bra-
ku od 1966.
U PRAVIM
RUKAMA: Bata
sa Srebrnom
loptom KSS
Svi
\or|evi}i
na okupu
BRATISLAV BATA \OR\EVI], ISTAKNUTI SPORTSKI RADNIKBRATISLAV BATA \OR\EVI], ISTAKNUTI SPORTSKI RADNIKBRATISLAV BATA \OR\EVI], ISTAKNUTI SPORTSKI RADNIKBRATISLAV BATA \OR\EVI], ISTAKNUTI SPORTSKI RADNIKBRATISLAV BATA \OR\EVI], ISTAKNUTI SPORTSKI RADNIK
VOLI FUDBAL: Bata i Sa{a
na utakmici Bajerna
opredeqewu sam internaciona-
lac. @iveo sam u mnogo zemaqa:
Francuskoj, Gr~koj, Iraku, Ku-
vajtu, Emiratima... Cenim qude,
nemam nikakvih pred-
rasuda, `iveo sam u
raznim okru`ewi-
ma, raznim reli-
gijama... Slavim
Svetog arhange-
la Mihajla, ot-
kad su roditeqi
umrli slava je
pre{la na mene.
Imam veliko dru-
{tvo, slavimo tri
dana.
- Igrao sam fudbal u
Hajduku sa Liona. Ta Deveta gim-
nazija bila je sportska, {to je
bilo neverovatno u to vreme.
Profesor fizi~kog vaspitawa
bio je neki Buli}, skaka~ s mot-
kom u Crvenoj zvezdi. Igrao sam
fudbal u Hajduku, a dru`io se sa
ko{arka{ima, pa je moj kum po-
kojni Saki Prelevi} rekao: "Ti,
ipak, treba da do|e{ kod nas."
Tako sam oti{ao u Radni~ki, u
jednu fenomenalnu porodicu u
kojoj sam proveo 10 godina igra-
ju}i ko{arku. Vladalo je zajed-
ni{tvo, porodi~na atmosfera.
Bili smo skromni, ali veoma
borbeni. Nosio sam "sedmicu",
dok je moj sin Sa{a u karijeri
nosio "~etvorku", "{esticu" i
"desetku".
- Borislav Stankovi} bio je
u OKK Beogradu i oni su svake
godine imali turneje po Ita-
liji i Francuskoj. Jedne godine
nisu hteli da idu i nama su us-
tupili turneju po Italiji (Me-
sina, Raguza i Sirakuza). Tri
dana pred polazak na put moj
kum Saki i ja se vespom provo-
zamo Proleterskih brigada.
Bio je letwi period, japanke na
nogama, letwe pantalone i uda-
ri nas jedan automo-
bil. To je bilo pre
Sa{inog ro|ewa, on
je kasnije ~uo tu pri~u,
video je slike i
kasnije pri~ao
da se tako zaqu-
bio u ko{arku. Se-
}am se da sam po-
vredio noge, sto-
pala, Saki tako-
|e. Do|em na tre-
ning i po~nem da
igram bos. Odem na
turneju, koju sam ce-
lu odigrao bosonog!
Igrao sam stvarno do-
bro i u Raguzi me pro-
glase za MVP turnira, pa sam
dobio i pehar. U italijanskim
novinama bio je naslov "^ovek
koji igra bosih nogu".
@eravica savetuje
- Bio sam ko{arka{ki akti-
van do 1963. Posle toga po~iwem
da se bavim tre-
nerskim po-
slom, a prva se-
lekcija su mi
bili pioniri,
tako|e u Radni~-
kom. Imao sam
sre}u da sam
imao fanta-
sti~ne trenere.
Bora Ceni} je
bio moj prvi
trener, a kasnije
u seniorima i
Ranko @eravi-
ca, koji je promenio moj `ivot-
ni put. Jer, po~eo sam da studi-
ram gra|evinu, a Ranko mi ka`e:
"Do|i ovde i bavi se onim {to
voli{." Tako je bilo tih deset
godina provedenih u Radni~kom.
Leti smo bili celog da-
na na terenu, to je
bio zemqani te-
ren, ko`ne
lopte su bile,
lepo smo se
dru`ili i
sa `enskom
ekipom.
Dru`equ-
bqe, fer-
plej, poma-
gawe drugo-
me, bili su
na{i postu-
lati, kojih sam
se dr`ao celog
`ivota. Ranko me je
onda prebacio na Vi{u pedago-
{ku {kolu, paralelno sam upi-
sao i Vi{u trenersku {kolu, gde
sam diplomirao kod profesora
Ace Nikoli}a i upisao tre}u
godinu DIF-a. Nisam diplomi-
rao...
- U Mariboru sam 1966. preko
Mire Jasi}, koja je tada igrala
rukomet u tom slovena~kom gra-
du, dobio prvi posao kao ko-
{arka{ki trener. Bio sam ~e-
tiri-pet meseci u Braniku,
potpisao prvi profesionalni
ugovor, a oni su promenili ime
zvali su se Maribor 66. Drava
deli Maribor na dva dela: prvi
je bio @elezni~ar, a Branik,
odnosno Maribor 66, bio je u
Qudskom vrtu. Se}am se da smo
igrali jednu utakmicu sa pet
produ`etaka, to je verovatno
jedan od rariteta u sportskom
ko{arka{kom nadmetawu i -
pobedili smo.
Sa{a sam odlu~uje
Jedan sam od retkih
trenera koji je
trenirao sve
kategorije:
minibaske-
ta{e, pio-
nire mla|e
i starije,
kadete, ju-
niore, se-
niore i
nacional-
ne selekci-
je. I to naj-
pre reprezen-
taciju gluvih, a
posle toga i na-
cionalni tim Ira-
ka. Tamo sam i nau~io
engleski jezik, pa je
i dan-danas moj en-
gleski sa arapskim
akcentom.
- Sa{a je po~eo
da igra ko{arku
jo{ dok sam bio
profesor fizi~-
kog vaspitawa od
1966. do 1971.
@iveli smo kod
Starog Merka-
tora, a u bli-
zini je bila
O[ "Marko
Ore{kovi}". Tu
{kolu je poha|ao Sa-
le. Prvi trener mu je bio
Bo`idar Maqkovi}. Sale je,
tako|e, uvek imao dobre trene-
re. Kad je oti{ao u Radni~ki,
Goran Miqkovi} Finac mu je
bio trener do 15 godine. Se-
}am se u to vreme sam bio u
Bagdadu. Jednog dana Sa{a me
zove telefonom. Pita me da li
da ide u Partizan ili Zvezdu.
On je tada trenirao na Crve-
nom krstu, potpuno sam, po-
{to se Radni~ki raspao. Ka`e
Sale: "Zove me Finac u Zvezdu,
a Vlada Dragutinovi} predla-
`e Partizan i pita me gde }u."
Uzmem da pi{em pismo i iz
Bagdada ga po{aqem po pilotu.
U pismu mu ne odgovaram da li
da ide u Zvezdu ili Partizan,
to bi bilo glupo. Napisao sam
"odlu~i sam", ima{ 15 godina
i to je vreme kad treba samo-
stalno da odlu~uje{. Vodi ra-
~una o tome ko je stru~wak koji
}e raditi sa tobom. Rekao sam
mu ti zna{ da su levis farm-
erke
najboqe na
svetu, pa wih kupu-
je{, tako odlu~i i u koji
klub }e{.
- Sa{a je pravio fenomenal-
ne odluke u `ivotu. Kada je
imao 18 godina, trebalo je da
ide za Ameriku, imao je avion-
sku kartu. Sedi on tako sa nama,
vidimo ne{to se umusio i ka-
`e da je odlu~io da ne ide. Pi-
tam ga za{to je to odlu~io, a on
ka`e razgovarao sam sa Draga-
nom Ki}anovi}em i on mi je
rekao da }e mi dati {ansu. Mo-
je jedino pitawe bilo je: Je l' to
Ki}ina odluka ili tvoja?, on je
rekao "Moja" i zavr{en posao.
Nije oti{ao, i nije pogre{io,
Partizan mu je stvarno dao
{ansu. On je ro|eni takmi~ar,
voli da pobe|uje, igrao klikere
ili utakmicu. Svi u porodici
imamo taj pobedni~ki duh. x
SPORT 43.29. i 30. decembar 2018.VIKENDVESTI
Jugoslovenska
doktrina
- Kao nacija imali smo sre}u
da smo imali izuzetno pa-
metne ko{arka{e. Neboj{a
Popovi}, Ra{a [aper, Bo-
rislav Stankovi} i Aca Ni-
koli}, to su ta ~etiri stu-
ba. Predlo`io sam da se
ustoli~i i peti stub - Ran-
ko @eravica. Svi oni su
bili jako vezani, interna-
cionalci su, bili su na
odre|enim pozicijama, ja-
ko pametni qudi, vukli
su prave poteze i nikada
nikakvu nikakvu korist
nisu imali. Od wih
sam u~io, a to je da po{tujete druga,
partnera, saigra~e.
Ko{arka je pozicionirana fenome-
nalno, uvek smo znali {ta i kako
treba uzeti od Amerikanaca kad su
bili na vrhu ili od Rusa i to smo
znali da modifikujemo i da na-
pravimo, kako ka`u na{u jugo-
slovensku {kolu ko{arke. Me-
|utim, nije re~ o jugosloven-
skoj {koli, mi smo napra-
vili jugoslovensku dok-
trinu, koja je zavladala
svetom.
FOTOGRAFIJE:
PRIVATNA ARHIVA
ZVEZDINA
TITULA: Bata sa
Vu~ini}em,
Sarjanovi}em,
Slavni}em i
Simonovi}em
TRIO VELIKANA: Bora Ceni}, Borislav Stankovi} i \or|evi}
Susret sa
Novakom
\okovi}em
Pokojni Ciga
Vasojevi} i Bata
PRVA POSTAVA \OR\EVI]A:
Mi{a, Sa{a, Milijana i Bata
Ne mogu
tri \or|evi}a
- Pored Sa{e, koji je ro|en 1967,
imam i sina Milo{a, koji je pet go-
dina mla|i. I on se bavio ko{arkom.
Me|utim, do{ao je i on i mi do za-
kqu~ka "gde su dva \or|evi}a, ne mo-
`e da bude i tre}i"! Tako je i rekao
"E, moj brate, ti si imao tatu, a ja te-
be i tatu." Znate ono, ne pu{taju ga
da igra, da ne bude zbog Sa{e,
tako je napustio ko{arku. Do-
du{e, malo se bavio tre-
nerskim poslom.
Kamp na
Zlatiboru- Negde oko 1976, zajedno sa
svojim pokojnim kolegom Miki-
jem Pavi}evi}em, napravio sam
prvi ko{arka{ki kamp u Evro-
pi na Zlatiboru, koji i danas
postoji. U okviru kampa 1980.
promovisali smo je pokret Mini
basket, koji je bio tretiran kao
produ`ena ruka Koka-Kole.
@eleo sam da kroz mini basket
dajemo mogu}nost deci da igraju i
to bez obzira da li su mr{avi ili
debeli, visoki ili niski. Za to nam
je bio potreban novac, pa sam oti{ao
sam u Koka-Kolu. Slovenija vino je
dr`ala Koka kolu. Odem na sastanak
kod Dimitrija Bibera, koji je bio za-
du`en za ovaj region Kole. Posle ne-
koliko vi{esatnih sastanaka dobili
smo odgovor da novac od Kole sti`e.
To je bio jedan od najve}ih iznosa tada -
180.000 dolara u prvoj godini, 220.000
dolara u drugoj na jugoslovenskom nivou.
Napravili smo konstrukcije, mini table,
obukli decu, organizovali kampove. U ceo
projekat uvukli smo i Mekdonalds i Tigar
iz Pirota, koji je podelio pedesetak hiqa-
da lopti kroz na{e kampove. Posle dve go-
dine krenu abrovi: "Oni se bogate" i ja pre-
kinem saradwu sa Koka-Kolom. Ina~e, Koka-
Kola je ostala do rata 1999. zajedno sa moram
da ka`em Batom \or|evi}em. Svake godine je
80 odsto svog buyeta za ovaj region davala za
ko{arku, mi smo bili povla{}eni. Biber je
1999. oti{ao za Italiju, ali me je pre toga po-
zvao kod sebe u kancelariju i kazao: "Bato, sad
}u ti re}i za{to se bili povla{}eni i za{to
ste dobijali ovoliko para? Zato {to ste
vi{e davali nego dobijali."
Poklonio mi je jednu grosovu
olovku i to je jedino
{to sam dobio od
Koka-Kole.
U^ENIK
I U^ITEQ:
\or|evi} i
@eravica
Recommended