GOD. 45. 1923. SVEZAK 12. LIJEČNIČKI VJESNIK · tumbe. Einsteinova teorija relativiteta, vele, i...

LIJEČNIČKIVJESNIK

Cijeloj Je nakladi ovog broja dodan kao prilog broSura Dra Pachnera o liječenju tuberkuloze sa Tebecin«Destal.

Poštarina plaćena u gotovom.

GOD. 45. 1923. SVEZAK 12.

S A D R Ž A J iProf. Dr. F. B u b a n o v ić : 0 izotopiji kemijskih elemenata.— Dr. A. Šercer: Rinoplastika. (S vrše tak). — Prof. Dr. L. S ta n o je v ič : Terapeutska masaža kao sredstvo za liječenje duševne uzbudjenosti. — Dr. J. V od eh n al: Liječenje kirurške tuberkuloze u Hohenlychenu. — Dr. I. B eu c: Rijetki slučaj svježeg luesa u vesici. — Prof. Dr. D. M a še k : Dr. Gjuro Catti. — D o p is i : Dr. N. S u g a r : Predavanja u „Berlinskom neurološkom društvu“ II. — Bil je šk a . Dr. R. F i s c h e r : Naputak za uzimanje krvi u svrhu serološke pretrage po Wassermannu.— R e f e r a t i . Kirurgija. Higijena. Terapija. Književnost.— Od uredništva. — P r i l o g : S t a l e š k e v i j e s t i . S k u p š t i n e i k o n g r e s i : L, 2 .in 3. izredni občni zbor Slov. zdravniškega društva. 2. sastanak hirurške sekcije Zbora. Sastanak sekcije blagajničkih liječnika Zbora. — R a z n e

v i j e s t i — Sadržaj 45. godišta.M é m o i r e s o r i g i n a u x (No. 12., Decem bre, 1923.): Prof. Dr. F. B u b a n o v l é : D e l’iso tople des élém ents chim iques. — Ass. Dr. A. Š e r c e r : La rh inop lastle . — Prof. Dr. L. S t a n o j e v i ć : La m assage thérapeu tique de la cure de l’ém otion m entale. — Dr. J. V o d e h n a l : La cure de la m aladie tubercu leuse chlrurglque dans la m aison de san té de Hohenlychen. — Ass. Dr. 1. B e u c : Le cas ra re de la syphilis récente

dans la vessie. — Prof. Dr. D. M a š e k : Dr. G. Catti.

VLASNIK I IZDAVATELJ: ZBOR LIJEČNIKA HRVATSKE, SLAVONIJE I MEĐUMURJA :: OFICIJELNI ORGAN SLO

VENSKEGA ZDRAVNIŠKEGA DRUŠTVA *UREDNIK: DR. VLADIMIR JE L O V Š E K .

Č l a n a r i n a g. 1923.: Din 200*— ; za aspirante i sekundarne liječnike Din 150*—. Pretplata za nečlanove Din 150*—.

Pojedini broj Din 25‘—.

KOLEGE!Upozorujemo Vas, da prema zaključku redovite glavne skupštine od 25. siječnja 1923. iznosi sveukupni godišnji prinos članova

„Zbora“:

Dinara 200’—(za Zagreb i pokrajinu!), a za sekunde liječnike, aspirante te asistente teoretskih

struka Dinara 150’— .U to m je prinosu uračunana članarina za „Zbor“, kao i za „Jugoslavensko lekarsko društvo“, nadalje doprinos za pripo- moćnu blagajnu i štampanje „Liječničkoga Vjesnika“, te za omanje izdatke administracije i ekspedicije. Godišnji se prinos može i u polugodišnjim obrocima uplaćivati. Konac je godine, namirite smjesta vaš dug!

ODBOR.

LIJEČNIČKI VJESNIK

GOD. 45. ZAGREB, DECEMBAR 1923. BROJ 12.

O izotopiji kemijskih elemenata.,Prof. Dr. Fran Buban o v ić , Zagreb*

Centralno mjesto u razvoju kemijske nauke zauzimlje spoznaja o kemijskim e l e m e n t i m a i a t o m i m a ; po njoj je i pokročila kemijska nauka iz stadija nesredjene empirije u stadij eksaktnosti. Osobito od onda, otkako su se obje ove spoznaje medjusobno povezale — zaslugom Johna D a l t o n a (god. 1803.) — u nauku o kemijskim elementima i atomima.

Iza n a s ’ leži stotinu i dvadeset godina te nauke!Kroz više od stotinu godina sačuvala je spoznaja o elementima i ato

mima u kemiji svoju stalnu, tako reći klasičnu formu: e l e m e n t i su prvotne vrsti materije, koje se nikakovim sredstvima ne dadu rastaviti na jednostavnije sastojine, a njihovi su a t o m i najmanje, dalje nedjeljive čestice,- sami za sebe hipotetske eksistencije, no najbolje karakterizovani svojom posebnom m a s o m za svaki elemenat, koja se realno očituje onda, kad pojedini elementi stvaraju medjusobno kemijske spojeve. Jer u te spojeve uni- lazi svaki elemenat sa stalnom (konstantnom) u t e z n o m k o l i č i n o m , koja uzeta kao najmanji relativni broj nije ništa drugo, nego a t o m n a t e ž i n a dotičnoga elementa. Taj relativni broj — atomna težina — najkarakteristič- nija je njegova konstanta, u potpunom značenju te riječi.

I mislim, da je ova nauka o elementima i atomima postigla svoju kulminaciju u genijalnom djelu ruskog kemika D. 1. M e n d e l e j e v a , koji je — god. 1869. — izgradio na osnovi atomnih težina elemenata prirodni njihov sistem. Taj nam sistem govori, da su svojstva elemenata periodičke funkcije njihovih atomnih težina. On nam daje naslućivati, da se svi medjusobno i te kako različiti elementi dadu svesti na jednu zajedničku prama- teriju. Triumfalna je potvrda toga sistema, što. su se na prazna mjesta u sistemu naknadno otkrili novi elementi s onakovim svojstvima, kakova im je veliki majstor M e n d e l e j e v prorekao na osnovi periodičke zakonosti.

No na tome nije nauka o elementima i atomima ostala! Ona je u zadnjim decenijima pokročila novim i nenadanim koracima tako naglo naprijed, da je izazvala ne malu senzaciju i u ljudi, koji stoje podalje od kemijske i fizikalne nauke. Najnoviji rezultati tih nauka osupnuli su takove ljude tako, da možemo često čuti i čitati, kako se u opčenoj kulturnoj i socijalnoj krizi čovječanstva nadjoše najednom i kemija i fizika okrenuti

* Jedno od predavanja, održanih u svojstvu profesora u izmjeni s medicinskim fakultetom kr. univerziteta u Beogradu.

tumbe. E i n s t e i n o v a teorija relativiteta, vele, i rezultati o transmutaciji elemenata i o raspadanju atpma, kao i o njihovu sastavu i strukturi dove- doše ih u kritični položaj.

Koliko je na tomu istine s obzirom na E i n s t e i n o v u teoriju nije na nama, da ispitujemo. Mi smo sebi stavili u zadaću, da promotrimo i prikažemo, kako najnoviji stadij nauke o elementima i atomima nije zatjerao kemijsku nauku u neku krizu i revoluciju, nego je samo jedan korak naprijed u evoluciji te nauke, koji stoji u suglasju s onom, po najvećim duhovima prirodnih nauka istaknutom mišlju, da su teorije u eksaktnim naukama samo orudje, aparati za istraživanie i otkrivanje novih činjenica, a novo otkrivena fakta označuju pravi napredak njihov.

Evo, što je u stvari.Značenje nauke o atomima za kemiju ležalo je do nedavna u prvom

redu u sves trano j , upotrebi r e l a t i v n i h brojeva, što ih zovemo atomnim težinama. One su primjerice osnov svake kvantitativne kemijske analize. A p s o l u t n a težina atoma i pitanje faktične realne eksistencije atoma bilo je pušteno posve po strani. 1 sad je od jednom niklo čitav niz fizikalnih i fizikalno-kemijskih metoda, koje su udivljenja vrijednom saglasnošću dovodile do brojeva, kojima su izražene apsolutne dimenzije atoma (na pr. apsolutna je težina vodikovog atoma izračunana sa 6 0 6 X 1 0 -23 g r . !) i koje su tako reći ad oculos demonstrirale, da materija nije kontinuirana, nego da se sastoji od vanredno malenih, medjusobno jednakih diskretnih čestica, atoma (na pr. Wilsonova metoda!), dakle, da atomi doista eksistiraju.

Tu nedavno podvrgao je ruski kemik A. A n t r o p o v (Vidi prijevod njegove rasprave u „Prirodi“ god. 1921.) najjače od ovih metoda kritici i došao do zaključka, da nema u njima one dokazne snage, koja im se obično pripisuje. Po njegovu mišljenju pružaju t. zv. k a n a l n e zrake najjači i najsigurniji dokaz za faktičnu realnu eksistenciju atoma. Budući da kanalne zrake igraju i u najnovijem stadiju nauke o elementima

osobito važnu ulogu, to ćemo ovdje navesti, kako A n t r o p o v pomoću njih dolazi do dokaza za eksistenciju atoma. On v e l i : „Predočimo sebi najprije jednucijev za kanalne zrake napunjenu s plinom h e l i j e m (He). Cijev za kanalnezrake (vidi sliku 1.) je zatvorena staklena cijev, u kojoj se nalazi anoda (A) kojeg mu drago oblika i katoda (K) kao rupičava, metalna pločica. Spoje li se ovakove elektrode s polovima induktora, to nastaje izim negativnih katodnih zraka još i odašiljanje p o z i t i v n i h zraka, koje se radjaju u prostoru izmedju obiju elektroda i rasprostiru se ravnocrtno kroz rupice u katodi tako, da unilaze u prostor iza katode i ondje se najbolje dadu promatrati. Stavi li se na pr. u ovaj prostor uz stijenku 0 zaslon od cinkova sjajnika, to će on zasvjetlucati na onom mjestu, kamo padne jedna kanalna zraka. Za našu je temu najvažnije kod te pojave, da prema najnovijim istraživanjima nije ni ovo svjetlucanje kao ni kod «-radijevih zraka konstatno i kontinuirano, nego se raspada u pojedine iskrice u t. zv. scintilacije. Zato se opravdano drži, da se i kanalne zrake kao i a-zrake sastoje iz korpuskula, koja se veoma brzo giblju. One se u električnom i magnetičnom polju otklanjaju djelomice upravo onako, kao i čestice a-zraka, pa se iz toga razabire, da je masa čestica u cijevi za kanalne zrake, koja je cijev napunjena helijem ista kao i masa častica a-zraka. Helijeve čestice kanalnih njegovih zraka jesu dakle identične s «-česticama. Iz toga slijedi, d a č e s t i c e h e l i j a n i j e s u j e d i n o p r o d u k t i r a s p a d a n j a r a d i o a k t i v n i h e l e m e n a t a , n e g o d a d o l a z e i u c i j e v i , k o j a s a d r ž a v a o b i č n i p l i n o v i t i he.lij.

A otklanjanje kanalnih zraka u magnetskom polju pokazuje, da čestice kanalnih helijevih zraka neprestano mijenjaju svoje elektrijske naboje. Zato ima medju njima u svako vrijeme čestica s p o z i t i v n i m nabojem poput a-čestica, zatim takovih s n e g a t i v n i m i konačno sasma n e u t r a l n i h čestica, koje se uopće u magnetskom polju ne otklanjaju. Iz toga slijedi nadalje, d a d i s k r e t n e č e s t i c e h e l i j a n e e k s i s t i r a j u j e d i n o u s t a n j u n a b i j e n o m s e l e k t r i c i t e t o m n e g o i t a k o d j e r k a o e l e k - t r i j s k i n e u t r a l n e č e s t i c e . Jer neotklonjena helijeva kanalna zraka nije ništa drugo, nego li vanredno brza struja plinovitog helija, koja se očituje kod udaranja o zaslon od cinkova sjajnika kao jato jednakih čestica. Zato mi se čini — veli A n t r o p o v — da je ovijem iznesen potpuno eksaktan dokaz, da je helij izradjen iz diskretnih čestica, koje možemo nazvati njegovim atomima, a ti su atomi r e a l n i prirodni predmeti. Budući pak da se kanalne zrake ne stvaraju jedino s helijem, nego i sa svim drugim plinovima i parama, pa uzmemo li — o čemu jamačno nema dvojbe — da se i u svakom slučaju pokazuje i pojav s c i n t i l a c i j e , to je time dokazana eksistencija atoma i molekula sviju elemenata i kemijskih spojeva u plinovitom stan ju“.

Tako A n t r o p o v !No dok je ovim i sličnim dokazima nauka o atomima prešla iz stadija

hipoteze i teorije u stadij faktičnosti, u drugu je ruku čitavim nizom pojava a to m , što znači dalje nedijeljiva najmanja čestica, izašao na vidjelo, kao tijelo posebne unutarnje strukture, koje se spontano samo od sebe raspada još na manje partikule, što više — kako je to nedavno pošlo za rukom R u t h e r f o r d u za atome elementa dušika — nadjeno je i sredstvo, kojim se dadu atomi bombardirati tako, da se raspršuju u svoje komponente, a te su komponente u prvom redu atomi najlagljih elemenata: vodika i helija.

Predaleko bi izašli iz okvira naše teme, kad bi se upustili u prikazivanje interesantnih istraživanja, koja su dovela do spoznaje, da su i a t o mi sastavljeni i da ih u suglasju s eksperimentalnim rezultatima najzgodnije predočujemo kao neke mikro-planetarne sisteme, gdje oko a t o m s k e j e z g r e kao okolo sunca kruže 1830 puta manje čestice od vodikovog atoma, što ih zovemo e l e k t r o n i , koje nose n e g a t i v n i elektrijski naboj u veličini elementarnog kvantuma elektricitete (e = 1 '59 X IO-19 Coulomba !)

Istaknut ćemo samo još to, da cijeli razvoj nauke o atomima zajedno s najnovijim svojim stadijem ne dovodi kemiju ni najmanje u kritički kakav položaj: K e mi k John D a l t o n uveo je spekulativni, filozofski, grčki De- mokritov atom u kemiju, koja se svestrano poslužila u svom radu predodžbom o njemu i s njegovom relativnom težinom. Upravo u vrijeme, kad su neki k e mi c i (na pr. W. Ostwald) počeli predlagati, da j,e p redodžba o atomima izvršila svoj posao i da je možemo mirno napustiti, počela su se javljati f i z i k a l n a istraživanja, koja su konačno iznijela sigurne dokaze za r e a i n u njihovu eksistenciju. A najnoviji stadij nauke o atomima, koja obuhvata poglede u njihovu strukturu i pojave o drobljenju i raspadanju te strukture još u manje čestice, ne obara značenja Daltonovog atoma u kemiji. Jer Daltonovi se zakoni o kemijskom spajanju po stalnim i mul- tiplim omjerima ne mogu drugojačije protumačiti, n e g o 1 i d a su č e s t i c e e l e m e n a t a u m o m e n t u k e m i j s k o g s p a j a n j a z a s v a k i e l e m e n a t m e d j u s o b n o j e d n a k e i n e d j e l j i v e t. j. a t o mi . A upravo taj momenat od kardinalnog je i centralnog značenja za kem iju !

Sad da predjemo na pitanje o kemijskim e l e m e n t i m a . Zakonu o konstantnosti elemenata, kako ga je izrekao još pred dva i pol stoljeća Robert Bo y l e i koji se je sve do danas održao na snazi, prve je udarce počelo zadavati otkriće radija i radioaktivnih promjena. Radijeve su s p o j e v e ot-

krili supruzi C u r i e god. 1898., a sam elementarni radij, izolirala je go- spodja Curie god. 1910. nakon smrti svoga supruga; zato je i dobila ponovno Nobelovu nagradu. No već god. 1902. izrekli su E. R u t h e r f o r d i F. S o d d y : Bit je radioaktivnih pojava u pretvorbi (transmutaciji) elemenata.

Radiokemija ili bolje reći radio-fizika, jer se na području istraživanja radioaktivnih elemenata radi najviše fizikalnim metodama, otkrila je preko trideset n o v i h elemenata — karakterizovanih u prvom redu radioaktivnim znakovima t. j. odašiljanjem a, (3 i y zraka, opadanjem intenziteta tog odašiljanja s vremenom i t. d. — koje je svrstala u t r i genetska niza. Oni idu u glavnom ovako:

Mi vidimo ovdje 36 elemenata, koji u svakom nizu postepeno prelaze jedan u drugi. Zar su to zbilja e l e m e n t i u dojakošnjem kemijskom smislu ?

Većina tih elemenata tako su kratka vijeka, da ih je nemoguće istraživati i proučavati kemijskim procedurama. Jedino ih je k a r a k t e r i s t i č n a radioaktivnost izbacila na površinu. No medju njima vidimo i već dugo poznate i dobro proučene elemente u r a n i t o r kao i takove radioaktivne elemente, koji su poradi svoje trajnosti proučeni, ne samo gledom na svoja radioaktivna svojstva, nego i gledom na ostala fizikalna i kemijska svojstva. To su u prvom redu r a d i j , r a d i j e v a e m a n a c i j a (niton) i p o l o n i j , a kako novija istraživanja hoće još i elementi a k t i n i j i p r o t a k t i n i j . Samo po sebi se razumije, da je tim elementima odredjena i atomna težina, a na njezinu osnovu svrstani su oni na svoja mjesta u M e n d e l e j e v o v sistem elemenata, pa ih u njemu vidimo u zadnja dva niza izmedju bizmuta i urana, s rednim brojevima od 84 do 92. (Vidi tabelu !)

A šta je s ostalih tridesetak? Kako ćemo njih uvrstiti u prirodni periodički sistem?

Na to je pitanje odgovorio u prvom redu F. S o d d y — zato je ove godine i dobio Nobelovu nagradu — pa mu je uz sudjelovanje brojnih istraživača na području radioaktivnosti, medju kojima se još ističe Kazimir F a j a n s pošlo za rukom polučiti takovo smještenje radioaktivnih elemenata u sistemu, da je našlo u jednu ruku eksperimentalnu potvrdu, a u~ drugu, da je bilo u suglasju i s najnovijim, kasnijim nazorima o strukturi atoma i o značenju te strukture. To je velika njegova zasluga.

Evo, što je u stvari.Ponajprije je svestrano ispitivanje radioaktivnosti riješilo, što su to a,

ß i y zrake, taj najhitniji znak radioaktivnih elemenata. I to, dalo se nedvojbeno dokazati, da su «-zrake izgradjene od partikula, koje su identične s helijevim (He) atomima, nabijenim s dvije jedinice pozitivne elektricitete ( H e '1" 1' ili H e e + e,) bolje reći, j e z g r e helijevih atoma, kojih je m a s a reprezentovana s helijevom atomnom težinom (He = 4). Druge po redu t. j. ß-zrake izgradjene su od elektrona t. j. od tako malenih čestica materije, da im masa gotovo iščezava — ona je 1/1830 dio mase vodikova atoma — a nose jedan n e g a t i v n i električni naboj, pa se tako ug lavnom pokrivaju s otprije već poznatim k a t o d n i m zrakama. Konačno y-zrake su titraji etera i po svojim su svojstvima analogne r e n t g e n o v i m zrakama.

Budući da radioaktivni elementi kratkog vijeka stoje u genetskoj vezi s jednim, kojemu je atoma težina d i r e k t n o odredjena, a nastaju od ovoga uz emisiju bilo samo a-, bilo samo ß-, bilo opet a- ß- i y-zraka, to se dade prema gore navedenom i z r a č u n a t i , kolika im je atomna težina. Baveći se ovakovim izračunavanjima F a j a n s i S o d d y u sva t r i genetskan iza radioaktivnih elemenata, oni su povukli ove dvije općenite zakonitosti:

1. Nakon pretvorbe (transmutacije) uz emisiju a-zraka, novo nastali elemenat dolazi u periodičkom sistemu u za dva broja nižu skupinu t. j., spušta se za dvije grupe na lijevo u horizontalnom nizu.

2. Uz emisiju pak ß-zraka potiskava se novo nastali elemenat za jednu grupu više t. j. za jednu grupu na desno u horizontalnom nizu.

Razvrstavši na taj način sve radioaktivne elemente izašla je na vidjelo vanredna činjenica, da je na jedno te isto mjesto u sistemu, zauzeto već od prije od poznatog i k e m i j s k i točno proučenog elementa na pr. olova, bizmuta, tora, došlo odjednom v i š e elemenata na pr. uz obično slovo — Pb — još četri radioaktivna

ß ß ß ßRaD, AcB, ThB, RaB

i tri nova neradioaktivna elementa — RaG, T h d i AcD, dakle u svemuosam elemenata. Zapravo s e d a m , jer je Ac D samo hipotetičan. A što jejoš čudnovatije, računom dobivene atomne težine ovih elemenata ne pokrivaju se s atomnom težinom olova (Pb = 207'2), nego variraju izmedju 206i 214, dakle diferiraju za o s a m jedinica. Analogno je i na ostalim mjestima u sistemu, kamo su zapali radioaktivni elementi prema gore navedenim zakonima.

Tu novu pojavu u razvoju nauke o elementima i njihovoj sistematici, koja se sastoji u tomu, da na jednom te istom mjestu periodičkog sistema stoji više elemenata s raznim atomnim težinama, nazvao je F. S o d d y i zo- t o p i j o m , a elemente, koji su tako okupljeni oko j e d n o g glavnog, koji je zauzeo svoje mjesto na osnovi svoje poznate i direktno odredjene atomne težine, zovemo njegovim i z o t o p i m a na pr. u gore navedenom slučaju govorimo o izotopima olova. K. F a j a n s je predložio, da se ovakove skupine

elemenata na jednom te istom mjestu u sistemu zovu p l e j a d a m a , a «“bičaj ih je u kratko bilježiti ovako: 2 P b , ili 2 T h , 2 U, što znači suma (2) elemenata u olovnoj, torovoj ili uranovoj plejadi.

Nastaje pitanje, kako se izotopi slažu s dojakošnjom d e f i n i c i j o m elemenata i kako stoji pojav izotopije spram fundamentalne ideje Mendele- jevoga sistema elemenata, prema kojoj su svojstva elemenata periodičke funkcije njihovih atomnih težina?

Prije nego li pokušamo odgovoriti na ta teška pitanja, posebno nam je istaknuti, da je misao o izotopiji naišla i na e k s p e r i m e n t a l n u potvrdu. Eksperimentalno je dokazano, da izotopi imaju kraj r a z l i č n e atomne težine jednaka k e m i j s k a svojstva, a razlikuju se po onim svojstvima, koja su neposredno ovisna o atomnoj težini, kao što je na pr. gustoća u krutom stanju. Evo, kako se do toga došlo !

Pogledamo li gore napisana tri genetska niza radioaktivnih elemenata, to vidimo, da se sva tri završavaju s konačnim neradioaktivnim produktim a: RaG, T h D i AcD. Prema Fajans-Soddyevim zakonima dobili su ti produkti svoja mjesta kao izotopi olova u olovnoj plejadi. Iz toga slijedi, da bi morale eksistirati tri, odnosno četiri modifikacije neradioaktivnog olova : obično olovo (Pb), uranovo olovo (RaG ) torovo olovo (ThD ) i hipotetičko akti- nijevo olovo (AcD). Drugim riječima, morale bi se naći na kruglji zemaljskoj vrsti olova, koje bi imale različite atomne težine, jer je Pb = 207'2, a računom je nadjeno za R aG = 206; za T h D = 208.

1 sad je nastala potraga za olovnim mineralima i natjecanje za što točnijim odredjenjem atomne težine olova iz njih. Išlo se je za tim, da se nadje olovo u takovom nalazištu, gdje ima urana bez tora i opet u takovom, gdje ima tora, a nema ili ima što manje iirana. Može se reći. da su ta nastojanja doista okrunjena uspjehom. H č n i g s c h m i d je točno odredio atomnu težinu olovnog preparata iz uranovog smolitica osobite čistoće, na- djenog u Morogovo u istočnoj Africi i dobio Pb = 20605, a za olovo iz jednog torita iz Norveške (sa 311 °/° tora i 0 '45% urana) dobio je Pb = 207'97. Iz toga slijedi, da postoje tri vrsti olova, koje se potpuno pokrivaju po svojim kvalitativnim kemijskim svojstvima, kao i po svojim karakterističnim fizikalnim konstantama, kao što su na pr. elektrokemijski potencijal, talište, indeks loma solnih otopina i t. d . ; a razlikuju se po svojim atomnim težinama i onim svojstvima, koja su direktno o njima ovisna, kao što je na pr. gustoća u krutom stanju, koja iznaša za Pb = 2 0 6 — > 11273, a za Pb = 207 2 — > 11 *387.

Time su i z o t o p i u f a m i l i j i r a d i o a k t i v n i h e l e m e n a t a , koje je bilo moguće razlikovati tek po radioaktivnim znakovima, fiksirani i k e m i j s k i m p u t e m t. j. direktnim odredjenjem atomne težine.

No prije nego li uočimo pobliže značenje pojava izotopije za nauku o elementima, moramo se pozabaviti s daljnjim gotovo revolucionarnim otkrićima na tom području, a to su eksperimentalno utvrdjeni i z o t o p i o b i č n i h e l e m e n a t a . Njihovo otkriće je u glavnom zasluga engleskog kemika W. A s t o n a , koji je poradi toga uz F. S o d d y - a prošlogodišnji dobitnik Nobelove nagrade.

Izotopija običnih elem enata!To će reći, da i naši obični elementi, koji se nalaze u periodičkom

sistemu daleko od radioaktivnih elemenata imaju svoje izotope. Odnosno elementi, koje smo kroz stoljeća smatrali prvotnim i dalje nerastavljivim vrstama materije —- i oni su se pokazali kao s m j e s e od dva ili više elemenata r a z l i č i t i h atomnih težina, a jednakih kemijskih svojstava. Kako je to pošlo za rukom dokazati?

Budući da izotopi jed n o g a elementa, članovi jed n e p le jade ne pokazuju diferencijâ u kem ijskom pogledu, to je onda i jasno, da ih je nem oguće razlučiti kemijskim metodama. M etode za izoliranje izotopa iz njihove sm jese moraju biti uperene na m a s u njihovih na jm anjih čestica, je r po toj se u prvom redu m edjusobno razlikuju. 1 do is ta se pokazala kao na jpo- desn ija m etoda za otkriće izotopa t. zv. e l e k t r o m a g n e t i č k a a n a l i z a k a n a l n i h z r a k a , onih zraka, o kojima je već bilo gore više govora, koje no su se pokazale i kao najpodesniji ob jekat za uglavljenje realne eks is ten - cije atoma.

Za elektrom agnetičnu analizu kanaln ih z raka konstru irao je znameniti engleski naučen jak J. J. T h o m s o n posebni aparat. (Vidi si. 2.)

Kanalne zrake nakon prelaza kroz rupe u katodi na svom daljn jem putu dolaze u elektrijsko i m agnetično polje. Gore smo rekli, da se kanalne zrake sastoje od a t o m a , odnosno partiku la nekoga plina, koje su od najveće česti nab ijene s p o z i t i v n o m elektricitetom. Kad dodju takove- partikule u e lektrom agnetično polje, one će skrenuti sa svog ravno- crtnog puta, a veličina tog zaokre- ta ja , ovisna je o snošaju izmedju e lek tr ijskog nabo ja (E), m ase (m)

i brzine (v) pojedinih partikula . J. J. T h o m s o n udesio je svoj apa ra t tako, da je m ogao uhvatiti na fotografskoj ploči sliku tako nasta lih za- okretaja, koja s e je uz zgodan smještaj e lek tr i jskog i m agnetskog polja očitovala u formi parabola , koje su u jedinjavale u sebi partiku le s ta lnog

a različitih brzina. Iz toga slijedi, da plin, u kojem u se nalaze čestice (atomi ili m olekule) s različitim m asam a (m) m ora stvoriti na fotografskoj pl či (ona je sm ještena u H kod naše slike apara ta ) u T h o m s o n o v o m apara tu više različitih parabola. T h o m s o n je našao, kako je moguće u m nogim slučajevim a po zaokretaju takovih p a rab o la od p rvo tnog sm jera izračunati veličinu elektr ijskog nabo ja (E), p a je zato m oguće po ovoj metodi odrediti i m, t. j. m a s u čestica is traž ivanog plina. Na taj je način sam J. J. T h o m s o n pokazao, da je po R a m s a y u otkriveni p lem eniti plin n e o n zapravo sm jesa od dviju vrsti partikula , od kojih jedne imaju običnu neonovu atomnu težinu (Ne = 20), a d ruge odgovara ju atomnoj težini = 2 2 .

Kad je unatrag nekoliko god ina F. S o d d y iznesao ideju o izotopima u familiji radioaktivnih elemenata, našao se je W. A s t o n ponukanim , da p o T h o m s o n o v o j metodi traga za izotopim a kod običnih elemenata. Najprije je potvrdio T h o m s o n o v o otkriće sa neonom i tako našao, da i taj plinoviti elem enat nije n iš ta drugo, nego li sm jesa od dva izotopa. Iza toga j e T h o m s o n o v u apara tu ru za e lek trom agnetijsku analizu kanaln ih z rak a usavršio i konstru irao komplicirani aparat, koji nosi ime A s t o n o v s p e k t r o g r a f z a m a s e . Pom oću tog apa ra ta pošlo mu je za rukom otkriti kod čitavog niza elemenata, d a su zapravo p le jade od dva ili više izotopa. T o će reći, da su naši obični elementi sm jese od kemijski identičn ih sastojina, koje se m edjusobno razlikuju po masi svojih partikula, atomâ. Odnosno , da s tolikim marom i ingenioznim m etodam a od red jivane naše a tom ne tež ine nijesu drugo, nego srednje vrijednosti težina èesticâ različite mase. T ak o je na pr. W. A s t o n medju prvim svojim otkrić im a pokazao, da je e lem enat

h l o r , sa svojom točno odred jenom a tomnom težinom = 35'46, koja se tako izrazito udal juje od cijeloga broja, zapravo smjesa dvaju e lemenata s atomnim tež inama 35 i 37, dakle s cijelim brojevima.

Preda leko bi nas odvelo, da se upust imo u prikazivanje Astonove apara ture i metode, ko jom on radi. • .

Usporedimo li sl iku A s t o n o v o g apara ta (Si. 3.) sa sl ikom T h o m s o n o v o g (SI. 2.), to se razabire, u kol iko je As tonov kompliciranij i . S am princip toka ist raživanja je ovaj : B je cijev za izbijanje, u kojoj nastaju kana lne z rake od raznih istraživanih p linova i to bilo kao atomi, a tomske skupine i molekule, nabijeni s pozi t ivnom elektricitetom. Oni iete vrlo velikom brz inom na katodu C, dolaze u pros tor iza katode, gdje ih prot ivnim naboj ima nabi jene ploče (I, i U) izbace iz nj ihova ravnocr tna smjera širenja i to u smjeru spram nega tivne ploče. Označimo li kao i gore sa m masu, sa E elektri jski naboj, a sa v brzinu širenja svake part ikule, to će spomenuti otklon biti to veći, što je za neku česticu veći izraz

E/m. v 2 t. j. što je veći naboj, a što su

manje m asa i brzina partikule. Zgodnom da ljnjom udesbom moći je polučiti, da par t iku le dolaze na fotografsku ploču ( W na slici 3.) i to da osvanu čestice s raznim ̂ i na raznim mjest ima fotografske ploče. O n e ondje stvaraju sliku, t. j. t amnu mrlju i A s t o n je iz mjesta, gdje se p o javljuju po jedine mrlje izračunao razlike u nj ihovim m asama i p rema tome nj ihove različne a tomne težine za jedan te isti plinoviti elemenat.

Po toj metodi pošlo je za rukom posve s igurno uglaviti izotopiju i kod običnih elemenata.

Preosta je nam konačno da kažemo, od kojeg je značenja otkriće po java izotopije za nauku o kemijskim elementima.

Nema sumnje, da pojava izotopi je jednako na području radioaktivnih, a još više na područ ju običnih e lemenata traži r e v i z i j u definicije e lem enata, koja no je p reko dva stol jeća nepokolebivo stajala na svom p lo d o nosnom mjestu u kemijskoj nauci. Baš porad i njezine dugovječnost i nastoji većina istraživača — osobi to K. F a j a n s — de se najnovi ja otkr ića što miroljubivije pr is lone i nadovežu na stol jećima posvećenu spozna ju o e le mentima.

I tako se ističu dvije alternative. Pr em a prvoj imali bi se izotopi sm a trati samo r a z l i č i t i m v r s t a m a jednog te (stog e lementa, a p rema drugoj, F a j a n s o v o j , izotopi su r a z l i č i t i e l e m e n t i j edno g te istog kemijskog tipa. Pr em a ovoj potonjoj , bila bi pojed ina mjesta u per iod ičkom sistemu, označena sa svojim r e d n i m b r o j e v i m a , koji su brojevi u najnovi je vrijeme na osnovi spekt ra r e n t g e n o v i h z raka za po jed ine e lemente dobili dubl je značenje, zauzeta od e l e m e n t a r n i h t i p o v a , koji obuhvataju dva ili više medjusobno izotopih e lemenata. Kod radioakt ivnih izotopa e lementarni su tipovi n a j t r a j n i j i elementi i nj ihova a tomna težina kao i njihova kemi jska svojstva odred uju mjesto u period ičkom s is temu cijeloj p le jadi. A kako je i karakterist ični spektar r e n t g e n o v i h z raka zajednički

za sve članove jedne plejade, to su oni došli i na osnovi atomne težine sveg tipičnog predstavnika i na osnovi rednog broja na jedno te isto mjesto u sistemu ; zato i jesu izotopi.

Kod izotopa običnih elemenata, čini se, kako se to primjerice razabire iz atomnih težina hlarovih izotopa, da je atomna težina elementarnog tipa s r e d n j a v r i j e d n o s t atomnih težina izotopa. Kod njih je spektar rentge- genovih zraka zajednički, a prema tomu i redni broj.

Pogledamo li tabelu periodičkog sistema, to razabiremo, da još nijesu sva mjesta, odnosno svi redni brojevi u sistemu zauzeti. To će reći, da još ni esu poznati s v i elementarni tipovi. Prazna mjesta — izim broja 61 u nizu rijetkih zemalja — odredjena su jednako prema atomnim težinama, kao i prema spektrima rentgenovih zraka za doslije poznate elemente. I nema sumnje, da će i ovdje popunjenje onih praznih mjesta biti jedna od fundamentalnih potvrda za ispravnost najnovijih nazora, kao i svojedobno za osnovnu ideju, na kojoj je Mendelejev podigao periodički sistem elemenata.

Iz svega ovoga slijedi, da pojavi izotopije elemenata nijesu unijeli metež, zbrku i revoluciju u kemijsku nauku. Oni su dakako jedan vanredni i veliki korak naprijed u nauci o elementima. Broj elemenata raste iz dana u dan, a materija izlazi pred nas na osnovi izotopa diferenciranija, svestra- nija, šarenija tako, da nas najnovija istraživanja i njihovi uspješni rezultati još više napunjaju nadom, da ćemo pomoću njih još dublje i svestranije zaviriti u tajne živola i Prirode.

R e s u m e .

Prof. Dr. F. B u b a n o v i ć, Zagreb : Ü be r d i e I s o t o p i e d e r c h e m i s c h e nE l e m e n t e .

Einer der Vorträge, gehalten im Sinne eines Austausch-Professors zwischen den medizinischen Fakultäten in Zagreb und Beograd, in welchem die Resultate über die Isotopie der radioaktiven Elemente (F. Soddy) sowie über die Is topie der gewöhnlichen Elemente (W. Aston) dargestellt sind.

Iz kr. sveuč. oto-laringološke klinike u Zagrebu. Predstojnik prof. dr. D. Mašek.

Rinoplastika.Dr. Ante Š e r c e r , klinički asistenat, Zagreb.

Ovu radnju posvećuje pisac svom e bratu u znak ljubavi i zahvalnosti.

.(Svršetak).

S e d l a s t i n o s .(Nasus incurvus, Sattelnase, nez en seile ou lordosique.)

Korektura sedlastog nosa, o kojem več Hipokrat veli, „da nastaje tamo, gdje se kost odluči od nepčanoga luka“, spada takodjer u kategoriju parcijalne rinoplastike većega stila.

Prem da ne namjeravamo govoriti o etiologiji ove anomalije, ipak se moramo s nekoliko riječi dotaknuti i tog pitanja, jer vrst operativnog zahvata stoji u uskoj vezi s patogenezom sedlastoga nosa. Velika razlika postoji ne samo u intenzitetu nego i u kvaliteti ovog deformiteta. Priložena šematska slika (br. 2.) prikazuje nam zorno razne mogućnosti.Nosni hrbat može biti utisnut samo u koštanom dijelu (br. 1), ili samo u hrskavičnom dijelu (br. 2), ili opet u čitavoj svojoj dužini od korjena do vrška (br. 3). Slučaj najvećeg intenziteta pokazuje šema broj 4.U tom je slučaju ne- samo čitav nosni hrbat uduben, nego je Slika broj 2.i n o s n i vršak podignut (nasus nasicornis, aufgestülpte Nase) uslijed retrakcije cikatricijelnog tkiva. Djelovanje cikatricijelnog tkiva može biti kod vrlo destruktivnih procesa u unutrašnjosti nosa tako jako, da je hrskavični dio duboko uvučen ispod koštanog dijela nosa (br. 5). U maksimalno izraženim slučajevima, gdje je i koštana podloga uništena, može doći do potpune inverzije nosa t. j. u takvim slučajevima tijekom vremena cikatricijelno tkivo potpuno uvupe kožu nosa u nosnu šupljinu, tako da mjesto izbočenosti u sredini lica nalazimo udubinu kožom prekrivenu (br. 6, nez effondrć). U slabije izraženim slučajevima nalazimo kao etiologiju lupus, ozaenu ili traumu. Nerijetko nastaju sedlasti nosovi u hrskavičnom dijelu (br. 2) nakon resekcije septuma, ako se pod nosnim hrptom resecira previše hrskavice. Ekscesivni slučajevi nastaju obično na luetičnoj podlozi.

Od opsega deformiteta ovisi yrst operativnog zahvata. Veliko mnoštvo raznih metoda, koje su preporučane, dokazuje, da je korektura sedlastoga nosa vrlo teška i da još uvijek nije moguće dati općenite direktive. — Od slučaja do slučaja treba metode mijenjati.

U prvom redu treba da se osvrnemo na terapiju pomoću injekcije vaselina ili parafina. Dvadesetih godina prošloga stoljeća je C o r n i n g u New- Yorku (po Steinu: Die Paraffintherapie; Handbuch der spez. Chirurgie, 1., 2) upotrjebio parafin s namjerom, da spriječi srast jednog živca, koji je radi žestoke neuralgije bio razrezan. Neovisno od njega je god. 1900. G e r s u n y u Beču upotrjebio vaselin kod bolesnika, koji je na obe strane bio kastriran, s namjerom da imitira izgubljene organe. U isto vrijeme je i D e l a n g r e (Tournai) injicirao parafin pod kožu kod bolesnika sa sedlastim nosom. Godinu dana kasnije je E c k s t e i n u Berlinu publicirao u liječničkom društvu više slučajeva sa korekturama pomoću parafina, te je od tog doba t. zv. Ecksteinova metoda isprobana ne samo na području oto-rino-laringologije (retroaurikularne fistule, ozaena, vanjski deformiteti, recurensparaliza itd.), nego i na području oftalmologije, odontologije, urologije itd. Čitav niz znamenitih autora bavio se ovom metodom. Općenito je vaselin dandanas potpuno napušten i to s razloga, što je objektivno dokazano (Mayer, Neumann, Stein, Maseneuve), da se dosta brzo rezorbira. Mnogo neugodnija je pogibelj embolije (mozak, oko, pluća), a s kozmetskoga gledišta mora se pri-

govoriti, da vaselin lako difundira u okolinu na pr. s nosnoga hrpta sidje u donje vjedje i tamo prouzrokuje vrlo ružne otekline.

Mnogo više pažnje zaslužuje parafin. 1 parafinu su ispočetka jednako prigovarali kao i vaselin«. H a r m o n S mi t h (po Lewisu: Annals of Otologie1923., br. 2) je sakupio informativnu statistiku od 1252 slučaja korektura nosnih deformiteta pomoću parafina od 41 autora. — U tisuću slučajeva je uspjeh bio potpuno dobar; u 104 slučaja nije zadovoljio. 2 od 104 slučaja su svršila sljepoćom, u 55 slučajeva je nastupila sepsa, u 22 slučaja je parafin zašao na krivo mjesto, a u 7 slučajeva je naknadno difundirao. Od 200 vlastitih opažanja je bio rezultat samo u 2 slučaja slab. U svim tim slučajevima bila je upotrebljena smjesa vaselina s parafinom sa topivošću od 110° F. — Većina američkih autora smatra metodu praktičnom i dobrom, no samo u ruci iskusnog operateura. Usavršenjem tehnike i izborom slučajeva su sve opasnosti ove metode svedene na minimum. Tako je na pr. opasnost flebitide i gnojenja kod potpune asepse i ispravne tehnike isključena. Otkad je moguće injicirati tvrdi i skrutnuti ohladjeui parafin, nije poznat ni jedan slučaj embolije. Isto tako je sigurno, da će parafin’ difundirati u svoju okolicu samo onda, ako koža nije gibiva na mjestu, gdje se mora' injicirati. Ako je koža čvrsto prionula uz svoju podlogu uslijed braz- gotičavog tkiva (na pr. kod lu ili kakve frakture), onda će se injicirani p a rafin nalaziti pod velikim tlakom te će vjerojatno difundirati. Stoga je injekcija parafina dopuštena samo ondje, gdje je koža iznad nosa dostafno pomična. Osobite zasluge za izgradnju tehnike injekcije parafina imao je Stein (I. c.), koji je ne samo konstruirao vrlo spretni instrumentarij, kombinirao vrlo zgodnu smjesu za injekcije, koja se može naručiti u bočicama gotova i, sterilna (Pistorius u. Co., Fabrik ehem. pharm. Präparate, Wiesbaden), nego osobito što je strogo opredijelio indikaciju i utvrdio uvjete i način, kako se ima injicirati. Ako se zbilja postupa po njegovim savjetima, mora se priznati, da je onda parafin-injekćija metoda izbora kod korigiranja slabo izraženih sedlastih nosova. Ako je množina parafina, koja se mora injicirati, malena, onda se mogu u kratko vrijeme i sa vrlo malo truda postići sjajni rezultati. Osobita je prednost parafina, što se u malenim količinama dade neposredno iza injekcije prstima modelirati te sačuva dani mu oblik. Parafinom se mogu trajno ukloniti za par minuta i bez ikakovih osobitih tegoba za bolesnika i takovi kozmetski defekti, radi kojih se ne bi nikada odlučili na krvavi zahvat ni liječnik ni bolesnik. Ako uočimo sa koliko poteškoća i koliko gubitka vremena je skopčana tehnika implantacije živog ili n e živog materijala pqd kožu, onda moramo priznati, da je parafin kod sedlastoga nosa prvog stupnja suvereno sredstvo obzirom na njegovu plastičnost, na kratkoću vremena, u kojem se korektura može provesti, na neznatne subjektivne tegobe i konačno obzirom na sjajne uspjehe, koji se dadu tom metodom postići.

Kod sedlastoga nosa drugog stupnja, dakle u slučajevima, gdje deformitet zahvaća čitav hrskavični ili koštani nosni hrbat, dok je nosni vršak ipak u normalnom položaju, dolazi u obzir implantacija jedne šipke živog ili neživog materijala pod kožu nosnoga hrpta. J o s e p h je prvi predložio implantaciju komadića kosti od tibije, ali je već on sam opazio kao i mnogi drugi autori, da se implantirana kost može rezorbirati i da se znatno smanji uslijed slabe prehrane pod kožom, gdje se. nalazi samo cikatricijelno tkivo. Slična sudbina premda u nešto manjoj mjeri čeka i implantiranu hrskavicu. Stoga preporuča Joseph, a za njim i neki drugi autori kao Ha l l e , Ei t ne r (D. med. Wochenschrift, 1915., No. 31) itd. implantaciju bjelokosti. Slonova kost se dade modelirati u svakom obliku, može se sterilizirati, ne može se inficirati, ni rezorbirati, a osim toga se prištedi bolesniku posebna rana na nozi ili na grudnom košu. To bi bili razlozi u prilog im plantacije 'slonove kosti.

Ipak je ta metoda još premlada, a da bi se mogao o njoj izreći definitivni sud osobito obzirom na trajnu sudbinu bjelokosti pod kožom. Zarez za takovu implantaciju može se učiniti na donjoj strani nosnoga vrška, u predvorju nosa, a u slučajevima, gdje je koža vrlo čvrsto prirasla, na prelazu nosnoga krila u lice ili iznad nosnoga korjena. Joseph je izmislio osobito zgodnu metodu za slučajeve traumatske impresije nosa, kod kojih je u isto doba i nos znatno raširen bilo radi mase kalus#, bilo radi toga, što su se

. čeoni nastavci gornjih čeljusti razmakli. U takvim slučajevima resecira Joseph supkutano i submukozno kroz predvorje nosa na obe strane komad čeonog nastavka čeljusti skupa s periostom, te ih u istom aktu implantira jednoga nad drugim ispod kože nosnoga hrpta. Na taj način izravna sedlasti nos i u isto vrijeme suzi obe strane nosa. Ova metoda, koje rezultati nijesu sasvim sigurni, jer se operira endonazalno, dakle ne u aseptičnom području, sadržaje vrlo važan princip, da se naime udubina nosnoga hrpta ne podigne samo jednom tankom šipkom kosti ili hrskavice, nego da se čitava udubina ispuni kosti, što je izvanredno važno za trajni uspjeh plastike. C a r t e r (The laryngoscopy 1923., Ill, New-York), jedan od uvaženih američkih autora, pravio je kod bolesnika, kod kojih je bio pod kožu nosa implantiran komad kosti, rentgenove snimke nosa odmah nakon operacije, pa opet iza 2, 4 i 6 godina. Na slikama, koje je publicirao, može se opaziti, da se s vremenom implantirana kost sve više i više uvlačila uslijed vlaka brazgotičavog tkiva u nosu (pogotovo kod lu). Konačno je deformitet nosa bio gotovo isti kao i prije operacije, premda je rezultat neposredno iza operacije bio-vrlo povoljan. Iz toga slijedi, da se konkavitet na nosu mora ili potpuno ispuniti sa više komadića kosti- ili -se implantat mora tako modelirati, da potpuno ispunja' defekt. Podmetne li se pod kožu nosnoga hrpta samo tanka šipka kosti ili hrskavice, to će se ona s vremenom savinuti u smislu nosnoga konkaviteta ili će se sasvim uvući i prilagoditi solidnoj p o d - ’' lozi i time- će uspjeh operacije biti znatno smanjen. U posljednje vrijeme je L e w i s (Annals of Otologie 1923., II) osobito toplo preporučio implantaciju celuloida, ali s istih razloga, koje smo naveli kod totalne rinoplastike, treba i u ovim slučajevima pričekati s definitivnim sudom, jer je vrijeme prekratko, da bi se moglo govoriti o trajnosti uspjeha.

Kod sedlastoga nosa trećeg stupnja, dakle tamo, gdje je nosni vršak uslijed zgrčenja hrskavice splošten ili podignut, preporuča L e x e r implantaciju dvaju komadića kosti i to jednoga pod nosni hrbat, a drugoga u septum. Kost se u septumu implantira tek onda, kad je kost pod nosnim hrptom potpuno zacijelila, da se koža uzmogne bolje rastegnuti i vršak nosa podignuti. G i l l i e s (Joürnal of Laryngologie 1923., II.) preporuča implantaciju komada hrskavice, koji se savije pod oštrim kutom, tako da jedan dio podupire nosni hrbat, a drugi septum. Za ovakve implantacije pravi se zarez na donjoj strani nosnoga vrška. Za te slučajeve treba takodjer osobito naglasiti, da koža na nosu mora biti dostatno pomična, jer inače dolazi do rezorpcije ili eliminacije kosti odnosno hrskavice ili do naknadnog uvlačenja i sploštenja nosa radi tlaka kože i brazgotičavog tkiva.

Kod konkaviteta četvrtog stupnja, t. j. tamo gdje fali i koštana i hrskavična podloga nosa, a gdje je od nosa preostala samo koža, moraju se upotrjebiti mnogo veći zahvati djelomične rinoplastike. U ekscesivnim slučajevima mora se provesti i totalna rinoplastika. Čitav niz autora je saradjivao kod korektura ovakovih najtežih deformiteta (Bardeleben, Oilier, Verneuii, Thiersch, Volkmann, Mikulicz, Dieffenbach, Czerny, Trendelenburg, Hardie, Szymanowski, Helferich), no velik dio preporučenih metoda ne daje povoljnih rezultata. Kao metode izbora treba istaknuti Königovu, Israelovu, Schimv melbuschovu i Nelatonovu. Kčnigova (Zbit für Chir. 1914., 33) metoda sastoji u tome, da se nos na mjestu najveće udubine poprijeko prereže i vrh

nosa povuče prema dolje. Defekt, koji nastane uslijed toga u sredini, ispuni se na slijedeći način. Najprije se iz sredine čela u produženju osi nosa izreže uski i dugi kuš kože skupa s periostom i šipkom kosti a sa petljom iznad korjena nosa, te se preklopi preko defekta tako, da koža dodje na unutarnju stranu nosa, a ranjena ploha kože i kosti na vanjsku. Preko ovoga kusa preklopi se drugi kus kože sa strane čela tako, da epidermis bude izvana. Kasnije su potrebni,još maleni zahvati, da se prorežu petlje i pri- šiju na čelo. Mnogo bolje rezultate postigao je I s r a e l (Archiv für klin. Chirurgie Bd. 36, No. 2.), koji treba samo jedan uski kus kože i kosti sa čela. On najprije čeka, dok se kost pokrije granulacijama i dok epitel prekrije sa rubova ranjenu plohu. Tada istom preklopi kus tako, da kost prekrita tankim slojem epitela stoji izvana, a koža iznutra. Kožu nosa razreže u medijanoj liniji i prišije ju s obih strana na preklopljeni kus sa čela. Defekt na čelu dade se linearno sašiti. S c h i m m e l b u s c h o v a metoda predstavlja mnogo veći zahvat te naliči na njegovu metodu kod potpune rinoplastike. 1 kod sedlastog nosa preporuča on kus kože sa čela sa širokom pločom kosti, koja se medijano proreže i svine u obliku nosnoga hrpta. Koža dolazi iznutra, a kost izvana. Preostatkom kože deformiranoga nosa prekrije se novi nos izvana. Na istim principima osniva se metoda Nć l a t o n o v a , koji mjesto kosti sa čela uzima hrskavicu s rebara. Odgovarajući komad hrskavice implantira se pod kožu na čelu u medijanoj liniji te se nakon stanovitog vremena skupa s kusom kože preklopi preko nosa, na kojem se koža neposredno prije toga potpuno dekorticirala, a vršak nosa otpreparirao i pomakao prema dolje. Koža deformiranoga nosa preklopi se preko implantirane hrskavice i nakon nekog vremena se petlja čeonoga kusa proreže. Kčnigova, Isra- elova i Nćlatonova metoda osnivaju se na principu profilnog skeleta, dok Schimmelbusch preporuča čitav koštani krov. O obim ovim principima bilo je govora kod totalne rinoplastike, te se prema tomu može profilni skelet smatrati dostatnom podlogom i za najteže slučajeve sedlastog nosa, samo što gdjekad može biti potrebno, da se po Hackeru produži kost ili hrskavica, pa da se nosni vršak podupre. Koja se od ovih triju metoda (Köni- gova, Israelova ili Nćlatonova) mora upotrjebiti, ovisi o vrsti bolesti, o intenzitetu deformiteta, o strpljivosti i uvidjavnosti bolesnika, te se mora na svaki način prepustiti spretnosti i domišljatosti operateura, da metode kombinira ili modificira.

M a l e n i d e f e k t i n o s a .Vjerojatno je, da je u ovakovim malenim, djelomičnim defektima nosa

imao Tagliacozzi uspjeha, koji su mu pronijeli slavu širom svijeta. Za takve slučajeve je talijanska metoda najpovoljnija. Prem da se takvi defekti mogu lakše pokriti kožom s lica, ipak ima talijanska metoda mnogo prednosti. Obično se radi o mladim ljudima, djevojkama i mladićima, kojima uslijed lupusa, uslijed ugriza životinja ili udarca nožem fali samo komad hrskavičnog dijela nosa, dok je koža lica inače potpuno intaktna. S jedne strane je šteta u takvim slučajevima iznakaziti lice brazgotinama, a s druge strane može se s ruke uzeti obilato kože, kojom se može nos prekriti izvana i iznutra, dok se podloga može napraviti iz preostatka septuma. U slučajevima sasvim svježih ozljeda, gdje bolesnik donese sa sobom odrezani ili odgrižem komad nosa, može liječnik pokušati adaptirati odrezani komad na staro mjesto i fiksirati ga prikladnim povojem. Ovaj postupak, koji je D e l- b e a u nazvao replantacijom može u nekim slučajevima biti okrunjen uspjehom. S e r r e pripovijeda, da su ljudi u Indiji tako osvjedočeni o tom, da se odrezani nos može ponovno primiti, da je izvršilac kazne običavao neposredno iza amputacije baciti nos u vatru. U Italiji su navodno mnogo blaže postupali s takovim zločincima, koji su često sebi replantirali nosove bez

osobitog iznakaženja. Postoji čitav niz anekdota o takvim replantacijama, kojima su laici predajom sačuvali uspomenu. No ima i autentičnih opažanja sa strane liječnika.

G a r e n g e o t (po Nćlatonu) je publicirao slučaj, kako je neki vojnik odgrizao svome drugu komad nosa i ispljunuo ga u potok. Dok je ozlijedjeni vojnik trčao za svojim protivnikom, izvadio je neki brijač nos iz potoka, oprao ga u toplom vinu i .adaptirao ga malo kasnije na lice ozlijedjenog vojnika. Navodno je nos iza četiri dana već prirasao. Opisano je i nekoliko slučajeva, u kojima .je odgriženi ili odrezani nos pao u blato ili bio već sasvim pomodrio, ali je ipak navodno sasvim lijepo prirasao (Molinelli, Regnault, Fioraventi, Chelius). Osobito začudne rezultate imao je neki kirurg H o f f a c k e r u Heidelbergu, koji je asistirao kod djačkih dvoboja, gdje je nerijetko komad nosa pao žrtvom sablje. Jednom mu se primio velik komad nosa, premda ga je presadio tek sat i pol nakon ozljede. Dvaput je imao uspjeha, premda je odsječeni nos ležao 3/4 sata na zemlji. B r i d e n - b a c h je postigao u jednom slučaju još nevjerojatniji uspjeh. Prigodom duela bacio se pas na nos, koji je pao na zemlju, no liječniku je uspjelo da mu ga istrgne iz gubice. I taj se nos primio. Takvih i sličnih slučajeva citira se vrlo mnogo. Osobito napadna je talijanska anekdota o jednoj heterogenoj replantaciji. Neki razbojnik, kome su u tučnjavi potpuno odrezali nos, podje do kirurga, da mu ga on nadoknadi. Ovaj zatraži odrezani nos, ali pošto ga nije bilo, podjoše lupežovi drugovi na ulicu i odrezaše nos prvom proT lazniku, koga susretoše. Kirurg je prišio taj nos na lice lupeža i on se primio '„kao kalam na stablu“. Kakogod nam se činili takvi slučajevi nevjerojatnima, ipak se mora priznati, da će i tu biti nešto istine.

Poznato je, da se čitavi komadi kože dadu s uspjehom slobodno bez petlje transplantirati, pogotovo na licu. Polazeći s te činjenice objelodanio je Kö n i g god. 1902. svoju metodu slobodne rinoplastike kod malenih defekta nosa. U tu se svrhu može upotrjebiti komad uha, koji se slobodno transplantira na defekt nosa. Ovu metodu su upotrjebljavali i drugi autori gdjekada s uspjehom, a gdjekad bez uspjeha. Ipak je u literaturi poznato preko 25 slučajeva potpuno uspjele slobodne autoplastike nosa. V ö l c k e r (Zbit für Chirurgie 1918., No. 31.) je godine 1918. pokrio defekt nosnoga vrška slobodnom transplantacijom vrška prsta s noge, a H a c k e r (Zbit für Chirurgie 1919., No. 26.) g. 1919. slični defekt s izvrsnim kozmetskim uspjehom slobodnom transplantacijom komadića kože. Stoga je opravdan zahtjev Nćlatonov, da se u svim slučajevima traumatskih ozljeda nosa pokuša re- plantirati fragment nosa „puisque la reprise est possible“. U slučaju da re- plantacija uspije, efekt će biti bolji od svake rinoplastike. Inače se defekt mora nadoknaditi operativnim putem. Kod starijih osoba može se u tu svrhu upotrjebiti i koža s lica, dok kod mladjih dolazi iz kozmetskih razloga u obzir samo talijanska metoda. Radi li se o sasvim malenim defektima, može se pokušati slobodna autoplastika.

D e f e k t i n o s a s a s t e n o z o m .

Osobite poteškoće zadaje operateuru kombinacija defekta nosa sa stenozom ili atrezijom nozdrve. Ovim problemom bavili su se mnogi autori kao Velpeau, Szymanowski, Dieffenbach, Linhart, Jalaguier, Nćlaton, Fränkel, Baurowicz i dr.

Atrezije i stenoze nastaju rijetko na kongenitalnoj podlozi, mnogo češće su akvirirane uslijed ulcerativnih procesa u prednjem dijelu nosa (variola, lues, tbc itd.; vidi najnoviju radnju: Phleps, Zeitschrift für H. N. u O.1923., str. 298.) Iskušana je sva sila raznovrsnih zahvata, no svi su se pokazali više manje bez uspjeha. Premda je u početku stenoza raširena ili

atrezija otvorena, ipak se gotovo redovito za nekoliko tjedana moglo opaziti, da se stenoza opet javlja; a gdjekada je došlo i do ponovnog srasta ulaza u nos.

Preporučena je galvanokaustika, dilatacija gumenim ili staklenim cijevima, čepom od gume ili pluta, zatim ekscizija u ovalnom obliku, incizija u obliku križa i naknadna dilatacija, umetanje laminarije, Thierschova plastika itd. S c h m i d t je prvi savjetovao, da se pokuša transplantirati komadić kože s lica ili usne na dno nosa. Tu ideju je kasnije prihvatio W a l i c z e k (Archiv für Laryngologie 1907., str. 47.) te je izgradio tipičnu metodu, kojom se dadu postići povoljni rezultati. Cikatricijelno tkivo se izreže u zdravom području, sluznica i koža se na rubovima defekta podruju i točno sašiju, a zatim se nosno krilo na prelazu s lica na nos proreže, pa se iz predjela nazolabijalne bore izreže komad kože sa petljom na gornjoj usni i preklopi na dno nosa. Konačno se nosno krilo pomakne lateralno i prišije na defekt, koji je nastao uslijed transplantacije kože. Na taj način se nozdrva raširi i njezin rub obrubi zdravom kožom.

Postoji li u isto vrijeme i defekt čitavoga vrška ili samo jedne njegove strane, najzgodnije je odrezati čitav cikatrizirani dio nosa i dalje postupati kao kod djelomične rinoneoplastike t. j. napraviti novu nozdrvu. N adoknada malenih defekata nosnoga krila ili septuma može takodjer zadavati dosta poteškoća i to samo radi kozmetskih razloga. Čitav niz glasovitih autora posvetio je ovim malenim zahvatima svoju duhovitost i mar (Hacker, Claoue, Wendenboche, Raoult, Nelaton, Dieffenbach, Dupuytren, Blandin, Serre, Labat, .Langenbeck, Rouge), što najbolje pokazuje, kako je teško i u takvim malenim stvarima imitirati prirodu. Ne čini nam se potrebno nabrajati razne metode, jer je svaki defekt drugačiji, a i ostali uvjeti kao vrst bolesti, doba bolesnika, gibivost kože stavljaju na operateura različite zahtjeve. Principijelno se može istaknuti, da se materijal kože može uzeti s usne, s lica ili sa samoga nosa i konačno, da se može po Königu komadić uha slobodno transplantirati na nos.

D e f e k t i k o ž e .Medju najlakše zahvate spada ispunjenje defekata kože na nosu, koji

nastaju nakon ekscizije tumora kože. Lako je ispuniti takav defekt, pa bio on i vrlo velik, ako se upotrjebi peteljkasti kus kože s lica. Samo je procedura u takvom slučaju dosta duga, jer se petlja može tek u drugom aktu prorezati i preklopiti na defekt, koji je nastao na licu. Čitavo izliječenje traje dakle najmanje 14 dana. Ideal operativne tehnike je postignut, ako je moguće odabrati položaj petlje tako, da ju uopće ne treba prorezati. Na taj način se može postići izliječenje za tjedan dana. Pokrivanje defekta kože u jednom aktu stavlja dakako mnogo više zahtjeva na spretnost i domišljatost operateura. No mora se priznati, da se zgodnim izborom položaja petlje i spretnim krojenjem i rotiranjem kože naročito kod starijih osoba mogu relativno vrlo veliki karcinomi kože na nosu u istom aktu ekscidirati i definitivno pokriti kožom s izvrsnim kozmetskim uspjehom. Mnogo je teža zadaća, ako je karcinom prorasao u dubinu i infiltrirao sluznicu nosa tako, da se mora ekscidirati čitava stijenka nosa. Tu treba dakako ispuniti defekt s unutarnje i vanjske strane kožom, jer inače mora nastati deformacija uslijed refrakcije cikatriziranih granulacija na unutarnjoj strani. Kod starijih osoba medjutim, kod kojih je koža uvela i u naborima prekriva lice, mogu se takvi zadaci riješiti u jednom aktu i u tjedan dana postići zacjeljenje per primam.

Time bi u kratkim crtama bilo prikazano područje vanjskih metoda rinoplastike, te ćemo sada preći na unutarnje, endonazalne metode, na t. zv. korekture nosa.

R i n o m i o p l a s t ika.

Rinomioplastika ima za zadaću, da operativnim zahvatom ukloni razne abnormitete iz područja t. zv. rinoinegalije (prevelikog nosa). — U prvom redu moramo ovdje uzeti u obzir grbavi nos (rhinokyphosis, Höckernase, nez busque ou cyphotique), koji nastaje na taj način, da nosni hrbat poprimi u koštanom dijelu ili hrskavičnom ili u oba predjela ekscesivno konveksan oblik. Priložena šema (slika br. 3) prikazuje nekoliko tipova rinomega- lije, od kojih jprve tri šeme spadaju u grupu tipične rinokifoze.

P rem da se smanjenjem nosa bavio već D i e f f e m b a c h (1845.) i Američanin John R o e (1887.) i Robert W e i r (1892.), ipak povjest korekture velikoga nosa datira istom od g. 1895., kad su Američani S m i t h i M o n k s po prvi put supkutanim putem odstranili koštanu kvrgu s nosa. Od tog vremena datira povjest moderne t. zv. kifektomije. Neovisno od ovih autora je J o s e p h u Berlinu g. 1898. proveo prvu totalnu kifektomiju po vlastitoj metodi. Nešto kasnije su i neki drugi autori (Godale 1893., Gersuny 1903.) publicirali svoje metode, pa je od toga vremena tehnika smanjenja nosa postala popularnom medju svim većim narodima, a naročito u Americi, gdje je zapravo kolijevka rinomioplastike u modernom smislu riječi. Glavnim reprezentantima ove grane rinokirurgije možemo smatrati u Njemačkoj J. J o s e p h a , a u Francuskoj B o u r g e t a .

Izmedju tehnika raznih autora nema bitne razlike, jer je kod svih glavno načelo, da se na vanjskom nosu ne smiju vidjeti tragovi operacije. Neki autori predlažu zarez na donjoj strani’ nosnog vrška (Portmann, Revue de Laryngologie 1923., No. 1.), a drugi u unutrašnjosti nosa (Joseph). Kod točnijeg razmatranja stvari mora se priznati prednost Josephovoj metodi, pa smo i mi po njoj dosad radili. Autori, koji predlažu zarez na donjoj strani nosnog vrška, žele po mogućnosti sačuvati asepsu. Radi li se medjutim o malo većoj grbi na nosu, onda moraju instrumenti kod pilenja ili klesanja dospjeti u nosnu šupljinu, te na taj način učiniti nastojanje asepse iluzornim. Ako dodje do infekcije rane, to će makar i neznatna deformacija za- raslice značiti kozmetski defekt. Radimo li naprotiv strogo endonazalno, onda se i zarez nalazi u unutarnjosti nosa, pa kod eventualne infekcije ne će izvana biti nikakovih loših posljedica. Vjerojatnost infekcije, koja je općenito vrlo malena, ako se uzmu u obzir sve mjere opreznosti, sigurno je jednaka kod vanjskog i kod unutarnjeg zareza, jer u stanovitom momentu operacije mora unutrašnjost nosa u oba slučaja biti otvorena. Stoga razloga moramo smatrati Josephovu metodu načelno racijonalnijom, premda držimo, da su u detaljima slobodne modifikacije prema osvjedočenju i spretnosti raznih operateura. Na ovom mjestu se može spomenuti, da infekcije kod takvih operacija imaju općenito vrlo blagi karakter. Joseph preporuča zarez u predvorju nosa s obje strane na donjem rubu trouglate hrskavice. S tog mjesta se raspatorijem odljušti perihondrium odnosno periost sa stane nosa, a zatim se savinutim elevatorijem odljušti periost s kožom iznad nosnoga

hrpta. Kroz takav ,zarez može se pilom slobodno odrezati kost i hrskavica. Odrezani komad se pincetom ili peanom izvadi, a nepravilnosti na nosnom hrptu, osobito oštri bridovi, koji ostanu nakon pilenja, turpijom se odbruse i izglade. Koža vanjskog nosa se bez nabora prilagodi novoj podlozi.

Položaj zareza u nosu je od velike važnosti, jer o njem ovisi preglednost operativnog polja. Iz mnogo razloga preporuča se operiranje u lokalnoj infiltracijonoj anesteziji, no ova m etoda 'im a tu zlu stranu, što se konture nosa sasvim izgube u infiltratima te se ne mogu ni dosta sigurno pal- pirati. Ostane li bilo gdje na nosnom hrptu i najmanja nepravilnost, ta se naknadno, kad prodje postoperativna oteklina, ističe i kvari kozmetski efekat. Osobito mnogo poteškoća zadaje odstranjenje suvišne hrskavice, jer kad se pili kost, hrskavica se uslijed svog elasticiteta vrlo rado izmiče zupcima pile, pa ju treba napose nožićem odrezati. Iz toga slijedi, da se operacija ne smije dovršiti prije, nego smo se osvjedočili, da novi profil odgovara potpuno željama, koje smo prije operacije fiksirali. Palpacijom medjutim dosta je teško odrediti, da lije profil nosa potpuno ravan, što naprotiv možemo jedino okom sigurno ustanoviti. U tu svrhu predlažemo slijedeći položaj zareza. U slučajevima, gdje konveksitet zaprema u glavnom koštani dio nosa, bit će zgodnije zarezati nešto više dakle iznad aperture piriformis, odakle se može vrlo lako doći medju kost i periost. Da se uzmogne p re gledati i donji hrskavični dio nosnoga hrpta, mora se zarez produžiti me- dijalno u smjeru nosnoga vrška. U slučajevima, gdje konveksitet zaprema u glavnom hrskavični dio ili je u hrskavičnom i koštanom podjednako razvijen, preporuča se zarez nešto niže, dakle na donjem rubu trouglaste hrskavice. No i u ovom slučaju je dobro produžiti zarez u medijalnotn smjeru, jer je samo onda moguće okom pregledati kroz Killianov spekulum čitav nosni hrbat. Na taj način se može direktno pod kontrolom oka rezati hrskavicu.

Priložena slika najbolje ilustrira položaj zareza i komad nosnoga hrpta, koji se mora kod tipične kifektomije re- s.ecirati. Takav zarez omogućuje potpuh pregled operativnog polja, a ipak prištedi jednu brazgotinu na vršku nosa. Krvarenje kod operacije može biti dosta živahno, ali se dade tamponadom i kompresivnim povojem zaustaviti. Reakcija nakon operacije je dosta jaka, a sastoji u jakoj oteklini okolice nosa, no za kratko vrijeme, 6— 8 dana se postepeno sasvim izgubi.

Komplikacije ne treba napose isticati, jer su slične komplikacijama kod svih endonazalnih zahvata. Zahvat je tehnički dosta težak, pa Operateur preuzima u svakom slučaju veliku odgovornost za kozmetski uspjeh. Stoga treba da se indikacija za operaciju postavi sa vrlo mnogo promišljanja.

Jedna od glavnih loših strana operacije je činjenica, da nos često nakon operacije kod pogleda en face izgleda preširok, premda je u profilu

Slika broj 4.

idealno postignut cilj, za kojim se išlo. Stoga može gdjekada biti potrebno, da se kifektomija zd ru ž i ' sa suženjem nosa. Budući da potpuna restitucija nosa nakon resekcije kvrge može trajati ne samo nekoliko tjedana nego i nekoliko mjeseci, ne će biti uputno preporučiti suženje nosa prije, nego prodje pola godine od prve operacije.

Drugi momenat, na koji treba upozoriti jest, da nije svaki grbavi nos s kozmetskoga gledišta podesan za kifektomiju. Vrlo često susrećemo nosove sa dosta izraženom kvrgom, kojima istodobno vršak visi t. j. takvi nosovi su ne samo grbavi, nego su i predugi (semitski nos, nasus nasicornis, rhinokyphosis -j- makrorhinia, Habichtnase, šema br. 4 slike broj 3). U takvom slučaju bila bi velika pogrješka, da se kvrga odreže. Da se na takvom nosu provede kifektomija, izgledao bi nos širok, plosnat i dug, pa bi bio sličan rilu. Ako se naprotiv nosni vršak skrati i podigne, poprimi nos lijepu nordijsku formu. T reba imati na umu, da nekim licima pristaje malena grba na nosu i da bi često značilo iznakaziti lice, kad bi se bez osobito stroge indikacije provodila kifektomija. Nosni vršak se može operativnim pujtem podignuti najzgodnije po Josephovoj metodi. Iz donjeg prednjeg dijela septu

ma izreže se trouglati komad hrskavice skupa s perihondrijem i sluznicom, te se rubovi defekta sašiju. Trouglasti dio septuma, koji se mora resecirati, leži tako, da njegova kratka stranica odgovara nosnom hrptu (vidi sliku broj 5).Budući da bi se nosna krila navorala u slučaju, da se resecira samo hrskavica iz septuma, potrebno je, da se takodjer na oba krila s unutarnje strane eksći- diraju trouglati komadi sluznice, perihondrija i hrskavice. Koža se uslijed svog elasticiteta lako prilagodi novom obliku. Konačni efekt poslije ovakvih zahvata nastupa dosta kasno, jer treba čekati, dok rane cikatriziraju i dok se brazgotine definitivno retrahiraju.

U kategoriju rinomioplastike spada još čitav niz manjih kozmetskih operacija kao na pr. sm anjenje ili podizanje nosnoga krila ili smanjenje mem- branoznog septuma. Tehnika ovakvih zahvata mora se odabrati od slučaja do slučaja.

Medju tipične operacije spadaju još dva veća zahvata. U nekim slučajevima je nosni hrbat sasvim normalno modeliran, samo mu je vršak previše izbočen (vidi šem u.br. 5 ). U takvim slučajevima treba Slika broj 5.nosni vršak potisnuti prema natrag. Po Josephu seto može učiniti na taj način, da se u membranoznom septumu učini uzdužni zarez kroz sve slojeve i da se rana prepusti granuliranju i cikatriziranju. Brazgotina, koja se za nekoliko mjeseci vrlo stegne, privuče nosni vršak prema natrag. Želi li se brže postići uspjeh, može se po Josephu ekscidirati četverouglati komadić septuma i rubove rane sašiti. U slučajevima, gdje je vršak nosa previše tup, dakle gdje bi ga trebalo podignuti ili iznova nadoknaditi preporuča Joseph, da se nosni hrbat snizi. E i t n e r (W. med. W - schrift 1923., No. 46.) postupa .u takovim slučajevima drugačije. Na donjem rubu septuma učini zarez kroz sve slojeve, a zatim pomakne kožu septuma .skupa sa vrškom nosa ili prema unutra ili prema van te ju u tom položaju šavima fiksira. Vrlo suptilnom tehnikom moguće je i sasvim malene kozmetske defekte vanjskoga nosa supkutanim putem ukloniti.

S u ž e n j e n o s a ( rh in o s y s p a s i s).Prije nego prijedjemo na ortoplastiku, moramo još ukratko spomenuti

i tehniku suženja nosa, koja takodjer spada u područje rinomioplastike. Preširoki nos nastaje rjedje uslijed prirodjene širine nosnih koščica ili čeonih nastavaka gornjih čeljusti, nego mnogo češće nastaje nakon traume. Da nos može postati preširok i nakon kifektomije, o tom je već bilo govora. Za izgradnju tehnike rinosispaze ima takodjer najvećih zasluga J o s e p h . On preporuča, da se nosna krila propile supkutano paralelno s obih strana nosnoga hrpta upravo na prelazu gornje čeljusti u čeoni nastavak. Nakon toga dadu se krila pritiskom prstiju frakturirati i potisnuti prema sredini. Reakcija je nakon ove operacije vrlo žestoka. Infiltracija kože traje nekoliko tjedana. Kroz najmanje 5 —6 tjedana moraju bolesnici nositi kroz 1— 2 sata na dan Josephove proteze, koje potiskuju krila prema sredini. Istom kad se ukloni proteza, prestane potpuno i oteklina na nosu. U pomanjkanju Jo- sephovih proteza upotrijebili smo u jednom slučaju s dobrim uspjehom olovne šipke omotane gazom i fiksirane na čelu u sadrenoj kruni, koja se može po volji staviti na glavu i skinuti s nje. Olovne šipke se dadu s obih strana nosa po potrebi pritisnuti te zadrže uvijek dani im položaj.

R i n o o r t o p l a s t i k a . 9

Krivi nosovi su dosta česti. Obično se dijele u prirodjene i traumatske. Oznaka prirodjenoga krivog nosa nije sasvim ispravna, jer kod novorodjen- čadi nikad ne nalazimo krivog nosa, nego se tek kasnije počne razvijati i nakon puberteta poprimi konačnu formu. 0 etiologiji ovog deformiteta nije ništa sigurno poznato. Vrlo je vjerojatna teorija Bönninghausova, da devijacija septuma, koja se obično počne nakon poroda razvijati, ' konstantnim tlakom na jednu ili drugu stranu proizvede takodjer iskrivljenost koštane

» podloge nosa. U prilog ove teorije govori činjenica, da je u svakom slučaju iskrivljenosti nosa takodjer i septum više ili manje deviiran, ali se mora priznati i to, da je u vrlo mnogo slučajeva devijacije septuma nos sasvim ravan. Osim toga može kao važan argumenat protiv ove teorije važiti činjenica, da je u samo malo slučajeva hrskavični i koštani dio iskrivljen na istu stranu, dok je često koštani dio iskrivljen na jednu stranu, a hrskavični na drugu. Polazeći ša stanovišta, da devijacija septuma može proizvesti iskrivljenost nosa, preporuča B ö n n i n g h a u s , da se kod djece s jako iskrivljenim septumom što prije provede resekcija septuma kao profilaktično sredstvo protiv rinodistaze. Da se kod raznih trauma može nos iskriviti uslijed infrakcije nosnih kosti, tvorbe kalusa ili uslijed vlaka brazgotina, nije potrebno razlagati.

S anatomskog gledišta možemo po W e l c k e r u razlikovati dvije grupe krivih nosova: 1. skoliotični nosovi, kod kojih je hrskavični dio svinut na jednu stranu, a koštani na drugu; 2. nosovi, koji su u koštanom i hrskavičnom dijelu svinuti na istu stranu. Sa kirurškog gledišta preporučili bismo razdiobu u tri grupe: koštanu, hrskavičnu i kombiniranu.

0 opsegu iskrivljenosti ovisi i vrst terapije. Budući da su se ortopedska sredstva pokazala bezuspješna, može terapija rinodistaze biti samo kirurška. Već Dieffenbach je korigirao jedan krivi nos tako, da je septum supkutano odijelio od nosne podloge i fiksirao ga pflasterom u željenom položaju. L o s s e r i W i n k l e r su svinuti septum kroz usta mobilizirali f tamponadom ga održali u željenom položaju. Ko c h preporuča, da se iskrivljeni septum razreže u «više sektora te zatim poput španjolskoga zida naravna i fiksira u odgovarajućem položaju. B r a n d e n b u r g (Zeitschrift für H. N. u. O.1922., H. 3., 4.) je konstruirao čitav niz jakih kliješta, s kojima u eter-narkozi silom redresira iskrivljenost septuma, a zatim nastoji tamponadom sačuvati u medijanom položaju. Po njegovim vlastitim navodima traje vid anje takvog redressementa nekoliko mjeseci (najmanje 3 mjeseca), pa već taj razlog go-

vori protiv njegove metode, premda su mu uspjesi izvrsni. S druge strane opet t jeba uzeti u obzir, da kod nasilnog" redressementa može dosta lako doći do infekcije i nekroze sluznice, što opet govori protiv Brandenburgove metode.

Za korekciju krivog nosa u hrskavičnom dijelu preporučio je J o s e p h t. zv. atrakciju septuma. Tu se metodu ne može preporučiti ponajprije s tog razloga, što liječenje traje vrlo dugo, premda je rezultat veoma nesiguran, a osim toga ne cdgovara metoda kirurškim principima. U slučaju da je nos iskrivljen na desnu stranu, učini Joseph nedaleko lijevog ruba aperture piriformis supkutano otvor kroz kost, kroz koji provuče svilenu nit Istu nit provuče zatim kroz septum na dva mjesta tik ispod nosnoga hrpta i pri- tegnuvši uzao priv,uče svilom hrskavični septum na lijevu stranu. Budući da svilena nit ostaje u rani dulje vremena, više tjedana, postoji opasnost infekcije, a osim toga se dogadjalo i to, da je svila konstantnim pritiskom prorezala septum te se šav-morala ponoviti. Da se tomu doskoči, preporuče/ie su male pločice celuloida na onoj strani septuma, gdje svila tlači. No ni ovo sredstvo nije učinilo metodu zgodnijom. Ako se šav više puta ponovi, postane septum krhak. Mnogo više pažnje zaslužuje E i t u e r o v a metoda, koja se osniva na principima starijih autora, Dieffenbacha i Godalea. On preporuča, da se septum proreže subperihondralno ispod nosnoga hrpta i paralelno s njim, a zatim da se vlakom pflastera fiksira septum u Željenom položaju. Sve ove metode medjutim treba da uzmaknu pred t..zv. submukoznom resekcijom septuma, koja je bez dvojbe suvereno sredstvo protiv iskrivljenosti nosa u hrskavičnom dijelu, kako je to općenito priznato na 11. skupu njemač. oto- laringološkog društva god. 1922. u W iesb a d en s Svi prigovori protiv resekcije septuma moraju nestati pred povoljnim uspjesima ove metode. Samo se po sebi razumije, da je glavni uvjet uspjeha, da se operacija provede lege artis i da se ostavi dostatna podloga pod nosnim hrptom (Halle). Jednostavnom resekcijom septuma može se ne samo na vrlo jednostavan i lak način izravnati nos, nego što je jednako važno može se opet uspostaviti slobodno disanje na obe strane nosa, koje je u slučajevima iskrivljenosti nosa redovito oteščano. Preostali dio septuma mora se na prelazu izmedju koštanog i hrskavičnog dijela nosnoga hrpta slomiti i hiperkorigirati. Pflasterern ili protezom m o ra 'se vršak nosa kroz 10— 14 dana držati u hiperkorigiranom položaju, nakon čega je redovito rezultat resekcije potpuno dobar. Ako je donji dio septuma luksiran ili izbačen na koju stranu, može se takodjer prigodom resekcije septuma i taj dio ili slomiti ili premjestiti na jednu odnosno na drugu stranu spine našališ ant.

Koštani krivi nos operirao je T r e n d e l e n b u r g tako, da je kroz vanjski zarez otklesao ossa nasalia te ih frakturirao. Sve novije metode izbjegavaju vanjske zareze. Stariji autori su preporučali, da se frontalni nastavci gornjih čeljusti s obih strana razrežu i zatim da se koštana podloga nosa reponira. Joseph je prvi predložio, da se na onoj strani nosa, koja je šira, resecira trouglati uski komad kosti, dok se na užoj strani učini samo zarez kroz kost. Iza toga se mogu lako ossa nasalia pritiskom prstiju ili Josephovim osteoklastom frakturirati i pomaknuti prema sredini. Iz početka je Joseph resecirao kost skupa s periostom, što je imalo loših posljedica. Na mjestu, gdje je bio komad kosti reseciran, srasla se direktno sluznica nosa s kožom, pa se koža na tom mjestu nakon potpune cikatrizacije uvukla. Uslijed toga se činilo, da je nakon operacije bio nos opet kriv, samo na protivnu stranu, nego prije operacije. Ovom nedostatku doskočio je Koch time, da je preporučio resekciju kosti nakon odljuštenja periosta s gornje i donje strane. Kod takvog postupka izostane neugodna tvorba kalusa i rane glatko zacijeljuju. Kost se može resecirati dlijetom, pilom ili škarama. Priložena slika br. 6. pokazuje krivi nos, na kojem je označeno, gdje treba napraviti

zarez u kosti i gdje i u kojem opsegu treba kost resecirati. Slika br. 7. prikazuje tri komada kosti resecirana dlijetom. Joseph je konstru irao , za resekciju kosti zgodne pile, kojima se prigovara, da svojim zupcima previše

trgaju periost i time pogoduju tvorbi ka- iusa. Ndjteže je resecirati potrebni ttou- glati komad kosti dlijetom, ali da je i to moguće, pokazuje gornja slika. Najlakše i najjednostavnije se kost resecira škarama, pa smo u tu svrhu dali konstruirati zgodan model s jakom, dugom i zavijenom ručicom. R e t h i je nastojao ukloniti nošenje proteze nakon korekture koštanoga krivog nosa na taj način, da je na onoj strani, gdje je kost resecirana, približio rubove kosti i

sašio ih metalnom niti. Tako je predusreo tendenciji nosa, da se vrati opet u svoj prvotni položaj. U novije vrijeme je E i t n e r (Med. Klinik 1923., No. 8.) ponovno istaknuo, da u slučajevima lakše iskrivljenosti nije uopće potrebna resekcija trouglatog komada kosti, već da po njegovim iskustvima dostaje i - sama incizija i infrakcija kosti. S kozmetskoga gledišta čini nam se vrlo važan savjet ovoga autora, da se na široj strani nosa, osobito ako je ta strana izbočena, ne učini samo jedan zarez na prelazu čeljusti u strane nosa, već da se na široj strani učini više paralelnih zareza.Tako se može nos ne samo premjestiti prema sredini, nego se može i konveksna izbočenost šire strane pritiskom prstiju modelirati. Kod toga se kost izmedju paralelnih zareza složi poput crijepova na krovu.

Budući da se sve ove procedure moraju provesti supkutano, vrlo je važan položaj zareza u nosu. Mi preporučamo zarez tik iznad aperture piriformis i to s razloga, što se s tog mjesta može najlakše i direktno doći raspatorijem do kosti, te se najkraćim putem može odljuštiti periost s vanjske i sa unutarnje strane nosa. Osim toga nam se čini takodjer vrlo važnim slijedeći razlog. Učini li se zarez iznad aperture, nastat će tamo kasnije i brazgotina u sluznici nosa,' koja ne će svojom retrakcijom imati nikakvog lošeg upliva na vanjski oblik nosa, jer se nalazi iznad čvrste koštane podloge, dok jedna brazgotina u predjelu hrskavičnoga krila nosa može dosta lako proizvesti kozmetske pogrješke. Osim toga kad se zareže na donjem rubu trouglate hrskavice, onda se operira neposredno ispod nešto uvučene t bore vanjske kože nosnoga krila, koja je tako važna za finoću i nježnost konfiguracije vanjskog nosa. Zareže li se na tom mjestu, mora nastati i u

Slika broj 7.

predjelu hrskavičnoga nosnog krila jaka postoperativna oteklina, koja, kako nas iskustvo uči, traje u hrskavičnom dijelu mnogo dulje, nego u koštanom. Restitucija hrskavičnog dijela traje mnogo dulje, nego restitucija koštanog dijela nosa. To su dostatni razlozi, da se što manje reže nožem i struže raspatorijem u predjelu trouglate i krilate hrskavice.

Nakon izvršene rinortoze potrebno je, da bolesnici nose od po prilici osmog dana kroz najmanje 4—6 tjedana protezu 1— 2 sata dnevno i to s razloga, što korigirani nos ima tendenciju, da se vrati u svoj prvotni položaj. Glavni razlog ove tendencije treba tražiti ii elasticitetu kože, koja je na onoj strani, na koju je nos bio prije svinut, kraća, nego je na protivnoj. Zato mora proći neko vrijeme, dok se ta koža definitivno rastegne i prilagodi novom položaju nosa. Čitav niz autora konstruirao je u tu svrhu aparate. Najpoznatiji je Josephov aparat, koji se vrpcom pričvrsti na čelu. Na metalnim šipkama montirane su pelote, koje se mogu šarafima po volji micati.. Ovaj aparat ima to loše svojstvo, što ga bolesnici vrlo teško nose, ako se vrpca čvrsto pritegne oko čela. Popusti li se vrpca, onda se ne može izvršiti nikakav osobiti pritisak na nos. Tome nedostatku može se donekle pomoći tako, da se u isto vrijeme upotrjebe dvije pelote, od kojih jedna tlači na jednu stranu, a druga na drugu, te se kombiniranim pritiskom nos korigira. B r a n d e n b u r g (I.e.) upotrebljava sadreni povoj oko glave, u koji pričvrsti čitavu aparaturu proteza sa šipkama i pelotama. Njegov aparat je previše kompliciran, pa ga svaki bolesnik ne može nabaviti, a osim toga se ne može od svakog bolesnika postići, da ostane 1— 2 mjesaea pod kontrolom ljječnika. Nama se pokazala slijedeća proteza praktičnom. Kad nastupi vrijeme, da se može aplicirati proteza t. j. kad postoperativna oteklina na nosu prodje (5—6 dana iza operacije), učinimo oko bolesnikove glave sadreni povoj u obliku 4— 5 cm širokog obruča. Olovnu šipku 20 cm dugu i otprilike 4— 5 mm debelu svinemo u sredini pod pravim kutom, te ju sprijeda na čelu fiksiramo sadrom na sadreni obruč tako, da jedan krak šipke stoji horizontalno na čelu, a drugi otprilike sa sredine čela visi paralelno s vertikalnom osi nosa. Donji dio vertikalnoga kraka šipke omotamo jastučićem gaze. Kad se sadra stvrdne, može se ovaj krak po volji pritisnuti na nos i tako ga hiperkorigirati. Olovna šipka zadrži uslijed svoje čvrstoće i neelastičnosti uvijek zadani joj položaj. Bolesnici mnogo lakše snose sadrenu krunu nego Josephov aparat, jer ju se može obilato podložiti gazom ili vatom, tako da uopće ne tišti. Tlak ovakove krune se jednolično dijeli na čitavu glavu. Neki bolesnici, koji nijesu mogli Josephov aparat izdržati dulje od jednoga sata, spavali su na klinici čitave noći sa sadrenom krunom na glavi (vidi sliku br. 30). U početku smo pravili takav povoj dosta širok i debeo, ali smo došli do uvjerenja, da je dosta, ako se sadreni obruč učini dosta uzak i lagan. Kod tog ne treba povoj previše pritiskati i prite- zati, jer radi ovalnog oblika glave ne može se obruč micati, pogotovo ako se svuda jednolično podloži gazom. Želi li se tlak šipke učiniti elastičnim, može se oko donjega kraja olovne šipke omotati klupko gumene cijevi, koje se svilom fiksira na šipku. Time su postignuti svi uvjeti idealnog aparata. Takva proteza solidno leži na glavi bez ikakovih smetnja za bolesnika i konstantno vrši elastičan tlak na nos. Bolesnici mogu takovu krunu po miloj volji skidati s glave i opet ju po potrebi nataknuti. Radi svoje jednostavnosti vrlo je jeftina, pa svaki bolesnik može za nju platiti klinici ili bolnici malu otštetu. Mi običavamo takvu protezu napraviti svakom bolesniku prije otpusta sa klinike uz upute, kako da ju kroz 5—6 tjedana rabi.

Osim proteza, koje služe u gore opisanu svrhu, konstruiran je čitav niz kompliciranih aparata, koji su trebali dugotrajnim nošenjem korigirati oblik nosa i naročito oblik nepotpuno uspjelih novih nosova. Medju mnogim aparatima možemo spomenuti t. zv. kompresore (Sedilot-Nelaton), koji

su imali za zadaću da stišću p reširoke nosove. P ro trak tori (Graefe) su trebali produžiti nosni h rbat; prolongatori (W attm ann) su imali za zadaću da produže nosni vršak, a elevatori (Michaelis) d a g a .d ig n u (e levatorium nasale minus, e levatorium nasale maius). Svi ovi aparati pali su v e ć u zaborav te se ne rabe, jer su bezuspješni. Deformitet, koji se ne može ukloniti nožem i dlijetom, ne može se smanjiti ni poboljšati n ikakovim aparatom. Više p ažn je t reba posvetiti t. zv. d ila ta torim a nozdrva. U slučajevima, gd je je nos vrlo uzak, dogad ja se, d a bolesnici teško na nj dišu ili da kod inspiracije uvlače n osna krila, što vrlo o teščaje disanje. Raširenje uskog nosa je do danas ostalo otvorenim problemom. U mnogo slučajeva moći će se resekcijom sep tu m a ili školjki učiniti u nosu više pros to ra za prolaz zraka, ali u nekim s lučajevim a ni to ne može m nogo pom oći; jer je koš tana p o d

loga nosa p reuska (vidi sliku broj 8). Razmatrajući ovu an maliju s teoretskog g led iš ta (do sad nismo imali prilike, da u takvim slučajevim a štogod operativno poduzmemo) mislimo, da bi možda bio u sp je šan operativni zahvat, koji bi sup k u - tano kroz zarez iznad aper tu re p ir iformis kliještima ili dlijetom proširio a- perturu piriformis u opsegu, kako je to punktjranom linijom označeno na s l ic i .b r . 8. P re tp o stavivši da bi sluz

nica nosa p r iras la uz novu aperturu , morao bi nos iza takvog zahvata biti prostraniji i za d isan je slobodniji, jer je nosna šupljina obično šira od ape rture piriformis. Takvim zahvatom bi se vrata, ko ja vode u nosnu šupljinu (to je apertu ra piriformis) raširila.

U s lučajevima, gd je zapreka za d isanje leži u hrskavičnom dijelu nosa, može se bilo kakvim dilatatorom, koji se m ora konstan tno nositi u nosu, s tanje olakšati. Najzgodniji je d ila ta tor Feldbauschov. On sastoji od zgodno "savijene elastične žice, koja se um etne u nos i raširi nozdrve, a da izvana ne upada u oči. No i dilatatori su sam o sredstvo iz ' nužde, je r i ovdje ostaje idealom operativno liječenje. Može se pokušati implantirati u nosna krila na obe strane kom adiće konveksne hrskavice iz uške, koji mogu, ako operacija uspije, raširiti nozđrve. U zadnje vrijeme je T s c h i a s s n y (W. ki. W -schrif t 1921., No. 11.) s uspjehom im plantirao u nosno krilo kom ad h rsk a vice iz sep tum a u slučaju aspiracije nosnoga krila.

U nekim s lučajevim a leži uzrok o teščanog d isan ja u tome, što su rio- s a krila previše utisnuta p rem a unutra. T a anom ali ja nasta je uslijed t. zv. i. verzije krilne hrskavice, koja je na svom gornjem rubu zavinuta te strši u lumen nosa. L a f i t e - D u p o n t je prvi p reporučio u takvim slučajevim a sub- mukoznu eksciziju kom adića krilne hrskavice. O va m etoda je naš la odu ševljenog pristašu u H a 11 e u, koji vrlo često i kod subm ukozne resekcije

Slika broj 8.

septuma resecira u istom zahvatu i krilne hrskavice. On pravi zarez s unutarnje strane nosa uzduž gornjega ruba krilne hrskavice, pa subperihondralno izreže komad hrskavice, koji sužuje lumen nosa. Zarez u vestibulumu redovito sašije.

Time bismo u kratkim crtama prikazali čitavo područje rinoplastike, najtežeg poglavlja plastične kirurgije, pa ćemo sad opisati nekoliko sluča- čajeva, koji će nam u glavnom ilustrirati dosadašnji tekst. ,

K a z u i s t i k a .

1. Slučaj. Defectus nasi externi propter ca nasi. Rhinoneoplastica totalis.M. F. 66 god. star iz Splita, primljen na kliniku dne 13.11. 1922. (Prot.

br. 81, 1922.) Obiteljska anamneza bez zanimljivosti. Prije 15 godina počeo ga je nos boljeti, a on ga je običavao strugati prstom. Kasnije se naprav5la mala krastica, koja je ostala stacionarnom sve do pred četiri mjeseca. Otada je ranica počela bivati većom. Lokalni nalaz kod primitka bio je slijedeći: Eksulcerirani plosnati tumor uzdignutih i tvrdih rubova zauzima preko polovice desne strane nosa i čitavu lijevu stranu te prelazi i na kožu lijevog lica (vidi sliku br. 9). Tumor je prorasao sve slojeve vanjskoga nosa, prednji dio septuma i prednji pol donje lijeve školjke. Regionarne žlijezde nijesu infiltrirane.

22. II. U lokalnoj anesteziji ekstirpiran je karcinom vanjskog i unutarnjeg nosa. Budući da je tumor infiltrirao i svoju podlogu, morala su se i ossa nasalia djelomično otklesati. Septum je odrezan u vertikalnom smjeru od nosnoga korjena do spine našališ ant. Polovica lijeve donje školjke je amputirana. Nakon toga rezultirao je defekt, koji je zauzimao čitav vanjski nos osim vrlo malenog komadića kože na desnoj strani nosnoga krila. Na lijevoj strani lica ostao je defekt kože u visini od 5 cm i širini od 3 cm, koji je djelomično zahvaćao i donju vjedju. Defekt kože na licu pokriven je u istom aktu rotacijom kože s obraza. Kad su rane epitelizirale, pušten je bolesnik kući. Nakon 5 mjeseci vratio se na kliniku sa željom, da mu se nadomjesti nos.

Gradnja vanjskoga nosa sastojala se iz više zahvata, medju kojima se osobito ističu tri. Ponajprije je (15. VII.) izrezan s lijeve strane čela peteljkasti kus kože i njime pokriven defekt nosa na taj način, da je epidermis bila iznutra, a ranjena ploha izvana. Uski komadić ovoga kusa kože je nekrotizirao. U drugom aktu (4. VIII.) je po Bardenheuerovoj metodi izrezan iz preostalog dijela septuma velik trokut, koji je samo na dnu nosa iznad spine* našališ ant. u suvislosti s ostalim tkivom, pa je tako izvrnut prema van da tvori istodobno podlogu i vršak nosa. Treći akt (26. VIII.): preko prvoga kusa kože prebačen je sa desne strane čela široki kus kože po Linhartu s epidermidom izvana. Iz donjega ruba ovoga kusa kože učinjene su nozdrve i septum. Defekt na lijevoj strani čela zarasao je linearnom brazgotinom, dok je na desnoj pokriven Thierschovom plastikom. Kod odlaska s klinike (14. XI.) izgledao je vanjski nos nešto prevelik i zdepast, ali je bolesnik bio s uspjehom zadovoljan (slika br. 10). Disanje na nos bilo je slobodno. Dva malena mjesta na čelu nijesu još bila pokrivena epitelom.

Devet mjeseci kasnije pokazao se bolesnik opet na klinici. Vanjski nos 'potpuno je sačuvao oblik, samo se u cijelosti nešto stisnuo. Brazgotine su svuda sasvim glatke, na čelu se gotovo i ne opažaju. Desna nozdrva je sasvim slobodna, dok se lijeva nešto stisnula, pa bolesnik na tu stranu teško diše. Umetanjem gumenih cjevčica na toj strani raširila se nozdrva opet do normalne veličine. Postanak ove stenoze ima se razjasniti na taj način, da su u nosu nastale brazgotine na onom mjestu, gdje je koža unutarnjeg kusa

nekrotizirala, ili drugim riječima stenoza je nastala zato, jer duplikatima kože nije bila potpuna. Podloga nosa bila je i devet mjesec: kasnije jednako solidna kao nakon operacije. Bolesnik je zadovoljan sa kozmetskim efektom, ne osjeća se u životu i radu ni najmanje smetan i odbija predlog, da mu se nos nekim manjim zahvatima modelira.

2. slučaj. Defectus nasi externi. Lues. Rhinoneoplastica totalis.V. M. 26 god. stara, služavka iz Požege, primljena na kliniku 8. XII.

1922. (Prot. br. 694, 1922.). Obiteljska anamneza bez zanimljivosti. Sadašnja bolest započela je prije 272 godine gnojenjem iz nosa. Liječila sč u požeškoj bolnici, odakle je upućena na kliniku. Nalaz je kod primitka bio s l i jedeći: Potpuni defekt vanjskoga nosa. Okolica aperture cikatrizirana. U nos vodi uski trouglati rasporak. Na gornjoj usni s desne strane duboka uvučena brazgotina. Kad se iz nosa izvadila velika količina suhih, zelenih krasta, vidjelo se, da je lateralna stijenka nosa na desnoj strani jako razrovana, a isto tako i dno čeone šupljine. Tvrdo nepce navorano, puno brazgotina i udubina. Meko nepce u sredini rascijepano sve do uvule. Na gornjoj čeljusti nema nijednog zuba osim zadnjeg lijevog molara. Processus alveolaris1 nestao, tako da je gornja usna utisnuta unutra (vidi sliku br. 11 i 12). W. - + + + +

Za vrijeme boravka na klinici provedena je kod bolesnice uz lokalnu terapiju i antiluetična kura sa neosalvarsanom, sublimatom i bismoluolom, tako da je proces u nosu i u ustima doveden do izlječenja. Kratko vrijeme nakon primitka započeto je kod bolesnice sa rinoplastikom, koja je u početku ostala bezuspješna. S lijeve tibije otklesane su dvije trouglate pločice kosti skupa s periostom te su implantirane pod kožu lijeve nadlaktice. Implantat se primio i rane su per primam zacijelile, ali kad se koža na ruci nakon mjesec dana obrezala i skupa s koščicama prišila u okolicu aperture piriformis, nastale su u koži i u kosti nekroze, koje su nas usprkos velike strpljivosti bolesnice konačno ipak prisilile, da skinemo ruku iz položaja fiksiranog uz glavu i da pokušamo ponovnu plastiku. U medjuvremenu proširen je ulaz u nos tako, da su brazgotine ekscidirane i zdrava koža preklopljena preko aperture. U istom razdoblju podignuta je takodjer gornja usna na taj način, da je s lijevog rebrenog luka ekscidiran komad hrskavice skupa s penhondrijem u veličini muškoga malog prsta te implantiran pod kožu gornje usne. Budući da je komad hrskavice bio vrlo velik, nije bilo na gornjoj usni dosta kože, da ga se pokrije, pa je stoga uzet komadić kože s lijeve strane lica. Rezultat implantacije bio je vrlo dobar ne samo u kozmetskom nego i u funkcionalnom pogledu.

Šest mjeseci nakon primitka započeto je ponovnom rinoneoplastikom, ali ovaj put je u tu svrhu upotrebljena koža sa čela. U prvom aktu je sa ruba desnog osmog rebra izrezan komad hrskavice u veličini maloga prsta i kroz vrlo maleni zarez implantiran pod kožu i periost čela u horizontalnom položaju. U produženju ovoga komada hrskavice umetnut je još jedan nešto tanji, 2'5 cm dugi komad hrskavice, koji je imao služiti kao podloga nosnog vrška. Implantacija je vrlo dobro uspjela, kako se vidi na slici br. 13.

Dva mjeseca nakon implantacije započeto je postepeno obrezivanje kože u više zahvata u smjeru, koji je naznačen na slici br. 13. 6. IX. je obrezivanje kože dovršeno, te je čitav kus kože skupa s implantiranom hrskavicom i periostom otprepariran od koštane podloge. Kod toga se moglo opaziti, da je u čitavom položaju implantata nastala u kosti lubanje plitka udubina. Zatim je otprepariran periost od kože s obih strana implantirane hrskavice i sašit preko nje. Na taj način bila je dakle hrskavica pokrivena s jedne strane perihondrijem, a s druge periostom. Iznad aperture nosa, a ispod implantata isprepariran je komad kože i preklopljen preko defekta nosa tako, da je koža došla iznutra, a ranjena ploha izvana. Konačno je

preko ovoga kusa kože spuštena koža s implantatom sa čela i sašivena u okolici aperture. Donji rub kusa je podvrnut, pa su tako nastale nozdrve i septum. U petlji, koja leži iznad desnoga oka, nalazi se i arteria frontalis, pa tako nije kus nigdje nekrotizirao. 24. IX. prorezana je petlja novoga nosa, te je preostalom kožom djelomično pokriven defekt na čelu. Ostali dio defekta na lijevoj strani čela pokriven je 1. X. Thierschovom plastikom. 10. X. dobila je bolesnica u usta protezu gornje čeljusti, koja joj znatno poboljšava efekt plastike. 16. X. je defekt na čelu potpuno pokriven epidermidom. Brazgotine na licu su još jako izražene. Disanje na nos .je slobodno, no jer se nozdrve ipak nešto sužuju, umečU se svaki drugi dan gumene cijevi. Iznutra je nos svuda pokriven kožom. Podloga nosa je vrlo solidna. Septum, koji tvori podlogu nosnoga vrška, je nešto preširok. 17. X. otpuštena je bolesnica kući (vidi sliku br. 14) i naručena za nekoliko mjeseci, da joj se nos modelira i da joj se napravi proteza sa zubima.

Bolesnica je zasad zadovoljna s kozmčtskim efektom, a kad se provedu još neke korekture, bit će efekat i bolji. Brazgotine na čelu i na licu su u naravi m nogi manje zamjetljive nego na slici, koja je ukočena, pa se mogu svi detalji promatrati. Ovaj slučaj je osobito instruktivan, jer pokazuje, koliko strpljivosti i truda zahtjeva rinoplastika od bolesnika kao i od liječnika, naročito kod luetičnih individua, koji su za ovu vrst plastike naj- nezgodniji. Kod ove bolesnice uspjela je plastika po Nćlatonovoj metodi i onda, kad se već talijanska metoda izjalovila, što takodjer pokazuje, da je koža čela mnogo zgodniji materijal za rinoplastiku nego koža s ruke. Brazgotine na čelu, koje se još sada vrlo jako ističu, izgladit će se znatno tijekom vremena, kao i u prvom slučaju, pa se ne će tako opažati.

3. slučaj. Defectus nasi externi partialis. Rhinoneoplastica partialis.M. B. 29 god. star, ratar iz Ivanca kod Koprivnice, primljen na kliniku

dne 20. IV. 1923. (Prot. br. 256, 1923.) Dva dana prije primitka odgrizao mu je konj komad nosa. Defekt nosa (vidi sliku br. 15) zahvaćao je čitav hrskavični dio lijeve strane, prelazio preko medijane linije na desnu stranu i zahvaćao jednu trećinu desnoga krila. Donjeg dijela hrskavičnog septuma nije bilo. Na gornjoj usni i ispod lijevoga oka koža poderana. Nakon što su se rane iščistile i pokrile svježim granulacijama, pristupljeno je rinoplastici, koja se sastojala iz 3 glavna akta. U prvom aktu (2. V.) stvorena je po Barden- heueru podloga za nosni hrbat i nosni vršak, što je vrlo dobro uspjelo. U istom aktu je s lijeve strane obraza izrezan kus kože s vrlo širokom petljom izmedju usne i oka. Koža je preklopljena preko defekta nosa tako, da je epidermis došla iznutra, pa je u tom položaju fiksirana šavima sa slojem sluznice.

U drugom aktu (11. V.) prorezana je petlja kusa kože na lijevoj strani i rub kože je ušiven u nosno krilo. Preostali dio kože prišit je na obraz tako, da su na njemu ostale samo linearne rane u obliku ypsilona. Sa desne strane obraza sa predjela iznad donje čeljusti obrezan je kus kože s petljom ispod desnog oka te je preklopljen preko nosa tako, da je epidermis došla izvana.

U trećem aktu (1. VI.) prorezana je petlja kusa na desnoj strani. P reostali dio kože prekriven je preko defekta na licu, koji je na taj način potpuno prekriven. Transplantirani komad kože, koji je izvana prekrivao nos, bio je naumice učinjen većim, nego je bio defekt na nosu, zato da se komad kože s njegovoga donjeg ruba uzmogne upotrijebiti za filtrum. Kasnijih dana se opazilo, da je površina ovog uskog komada kože na donjem rubu septuma na više mjesta nekrotizirala. Kad su se nekroze odbile, pokriveni su defekti po Thierschu.

21. VI. otpušten je bolesnik kući. Rane na licu su linearno zarasle. Nospokazuje u profilu i en face povoljan kozmetski efekat (vidi sliku br. 16).Disanje je na obje strane sasvim slobodno. Bolesniku je savjetovano, da se za dva mjeseca vrati na kliniku, ako opazi, da mu se nozdrve stenoziraju. U tom slučaju bi mu se u nosno krilo implantirao komad hrskavice iz uha.Bolesnik se medjutim dosad nije javio.

4. slučaj. Defectus alae nasi. Plastica alae nasi.5. R. 72 god. star, ratar iz Josipdola, primljen na kliniku dne 18. IX.

1923. (Prot. br. 629. 1923.). Prije mjesec dana zadro mu je vol rogom u lijevu nozdrvu (i otrgnuo komad nosnoga krila. Na lijevoj strani nosa nalazi se u hrskavičnom dijelu defekt sviju slojeva u veličini od 10 para. Defektseže sve do vrška nosa, te su mu rubovi potpuno epitelizirani (vidi sliku br. 17).

20. IX. Plastica alae nasi. Rubovi defekta su sprijeda i straga nožićem obrezani, a zatim je s lijeve strane lica isprepariran kus kože odgovarajuće dužine i širine s petljom na lijevoj strani nosnoga hrpta (vidi sliku br. 17). Koža, koja preostaje na lijevoj strani nosa, otpreparirana je sa dva uzdužna paralelna zareza i preklopljena prema dolje tako, da je epidermis došla iznutra, a ranjena ploha izvana. Preko ovog kusa preklopljen je prvi kus s epidermidom izvana, pa je na donjem rubu podrubljen. Defekt, koji je uslijed toga nastao ispod lijevog oka, pokriven je kožom sa lijeve strane lica i to tako, da je u produženju nazolabijalne bore učinjen ovalni zarez gotovo sve do uha, a koža je podminirana.

4. X. otpušten je bolesnik kući. Rane na licu su potpuno zacijelile, samo u predjelu ispod oka i u nazolabijalnoj bori pokrite su krasticama. Na nosnom hrptu je rana gotovo nevidljiva. Defekt je izvana i iznutra pokriven kožom. Disanje je potpuno slobodno. Kozmetski efekat dobar (vidi sliku br. 18).

5. slučaj. Rhinolordosis. Ozaena. Plastica parafinica.R. T. 15 god. stara. Bolesnica iz kliničkog ambulatorija, boluje od

ozaene. Od uvijek joj je nos upao (vidi sliku br. 19). Ambulantno je defekt na nosnom hrptu ispunjen u jednom zahvatu parafinom. Upotrebljeno je 1'5 ccm Steinove smjese parafina. Reakcija nakon injekcije bila je minimalna i sastojala je u neznatnom, kratkotrajnom crvenilu nosa. Nakon godinu dana bio je profil nosa sasvim jednako izražen kao i kratko vrijeme iza operacije (vidi sliku br. 20).

To je bio slučaj sedlastoga nosa drugog stupnja, te predstavlja granicu, do koje se smije upotrijebiti parafin. Jače udubeni sedlasti nos ne bise mogao parafinom uspješno korigirati.

6. slučaj. Rhinolordosis. Fractura septi. Resectio septi. Plastica parafinica.U. V. 18 god. stara, učenica sa Sušaka, primljena 19. XI. 1922. (Prot.

br. 635, 1922.). Bolesnica je u djetinjstvu pala na nos i otkad se sjeća teško diše na lijevu stranu. Na prelazu izmedju koštanog i hrskavičnog dijelanosa vidi se u profilu mala udubina (vidi sliku br. 21). Nakon resekcijeseptuma disanje na nos sasvim slobodno, hjekoliko dana kasnije ispunjen je parafinom defekt na nosu. Upotrebljeno je otprilike 0'5 ccm parafina. Reakcije nije bilo nikakve. Uspjeh vrlo dobar (vidi sliku br. 22).

U ovakvim slabo izraženim slučajevima sedlastog nosa je parafin dragocjeno sredstvo. Trajni i vrlo dobri uspjesi se u ovakvim slučajevima postizavaju vrlo lako, brzo i bez najmanjih poteškoća za bolesnika.

7. slučaj. Plathirhinia et Rhinolordosis. Rhinosyspasis et Rhinometatesis.I. C. 21 god. star, student s otoka Hvara, primljen na kliniku dne 23.

VII. 1923. (Prot. broj 488, 1923.) Prije 8 godina pao je iz visine od 5— 6

metara i ozlijedio nos. Prije godinu dana operiran u zakladnoj bolnici radi teškog disanja na nos. Nos je u koštanom dijelu vrlo plosnat i znatno raširen. Na prelazu izmedju koštanog i hrskavičnog dijela nosni hrbat utisnut (vidi slike br. 23. i 24.). Septum ravan i tvrd. Na dnu nosa s lijeve strane i u smjeru prema donjoj školjki vidi se uzdignuta brazgotina. Inače nalaz negativan.

24. VII. Rhinosyspasis. Zarez u nosu s obe strane aperture piriformis sve do kosti. Periost je odljušten u smjeru prema nosnom korjenu. Na obe strane je dlijetom učinjen zarez kroz processus frontalis, te se tom prigodom moglo osvjedočiti, da je kost vrlo tvrda i nepravilno odebljana uslijed tvorbe kalusa. Pritiskom prstiju uspjelo je u sredini slomiti nosna krila i pomaknuti ih za otprilike 3 mm na svakoj strani prema sredini Obostrana tamponada i kompresivni povoj. 28. VII. vjedje na obe strane edematozne. Koža iznad nosa nešto crvena. Temp. 37'6°. Boli u glavi. 8. VIII. oteklina na nosu sasvim prošla. Aplicirana je proteza. Proteza je u ovom slučaju učinjena tako, da je u sadrenoj kruni sa svake strane nosa fiksirana po jedna olovna pe- lota, koja se može po volji micati u smjeru prema medijarioj liniji i tako komprimirati nos s obih strana. 10. VIII. Kad bolesnik nosi protezu, javlja se opet neznatni edem ispod očiju. Bolesnik je otpušten u kućnu njegu sa receptom žute masti i naputkom, da dnevno po 1 sat nosi protezu. Za nekoliko tjedana naručen na drugu operaciju.

14. IX. ponovni primitak na kliniku. (Prot. br. 620, 1923.) -Nos je u sredini nešto uži nego kod prvoga primitka. Udubina u nosnom hrptu jednako izražena. U aditus parium nešto krastica. Žuta mast i ispiranje Bresgenovom otopinom.

19. IX. Rhinometatesis. S osmog rebra desne strane izrezan je komad hrskavice skupa s perihondrijem, 4'5 cm dug i 8 mm širok, te je nožićem tak ) modeliran, da potpuno odgovara defektu na nosu. Ispod nosnoga vrška učinjen je 2 crti dugi zarez, kroz koji je podrovana kcža nosnoga hrpta sve do korjena nosa. Ekscidirani komad hrskavice umetnut je pod kožu nosnoga hrpta, a rana na vršku^ nosa je sašita. 24.. IX. Rane na nosu i na prsima per primam zacijelile. Savi izvadjene. Hrbat nosa, koji je bio nešto crven, poblijedio je. Implantirani komad hrskavice se u gornjem dijelu malo iskrivio na desno, pa je njegov položaj korigiran pflasterom. 30. IX. Ranica ispod nosnog vrška se gotovo i ne cpaža. Koža na nosu sasvim splasnula.

3. X. Bolesnik otpušten kući. Disanje na nos slobodno. Nos je u profilu ravan, a kod pogleda en face znatno uži nego prije. Nosni hrbat, kojije prije bio plosnat, sad je uzak i oštro izražen. Iskrivljenost implantata gotovo sasvim korigirana (vidi slike br. 25. i 26.). Uzme li se u obzir, da korektura ovakvoga plosnatog nosa sa debelim naslagama kalusa spada medju vrlo teške zahvate, mora se priznati, da je efekat operacije povoljan.

8. slučaj. Rhinokyphosis. Rhinomioplastica. Kyphektoinia.N. S. 29 god. star, trg. pomoćnik iz Požege, primljen na kliniku dne

10. VIII. 1922. (Prot. bro' 412, 1922.) U anamnezi ništa osobito. Deformitetnosa postoji navodno od djetinjstva te zahvaća koštani i hrskavični dio (vidi sliku br. 27).

11. VIII. Kyphektoinia. Zarez s obe strane iznad aperture produžen u smjeru prema dolje i prema nosnom hrptu. Dekortikacija nosa. Grba u koštanom dijelu odstranjenja je pilom, a rubovi izgladjeni turpijom. Hrskavični dio grbe odrezan je nožićem i škaricama pod kontrolom oka. Obostrana tamponada i povoj. 12. VIII. nos jako otečen. Temp. 37'6°. Nad hrptom nosa fluktuacija. Tamponi izvadjeni. Rubovi rane u nosu slijepljeni. Žljebastom sondom otvoreni su rubovi rane na desnoj strani, kod čega je ispražnjena

velika količina krvi iz hematoma, koji je nastao na hrptu nosa. 19. VIII. oteklina na nosu znatno popustila. Otpušten u kućnu njegu. 28. VIII. ambulantno. Oteklina na nosu sasvim prošla. Slika br. 28. pokazuje stanje nekoliko mjeseci nakon operacije.

U ovom slučaju nastao je neposredno iza operacije na nosu hematom po svoj prilici uslijed toga, što povoj nije bio dosta komprimiran.

9. slučaj. Rhinoscoliosis partis cartilagineae nasi. Rhinoorthoplastica.S. P. 26 god. star, trgovac iz Prijedora. (Prot. br. 257, 1922.) Nos u

hrskavičnom dijelu jako iskrivljen na desnu stranu. Disanje na lijevu stranu vrlo oteščano. Na prelazu izmedju koštanog i hrskavičnog dijela velika kvrga. Bolesnik je primljen na kliniku, jer želi, da mu se nos izravna i odstrani kvrga na nosu. (Vidi sliku br. 29). U jednom zahvatu je submukozno reseciran septüm skupa s velikom kristom na lijevoj strani i odstranjena kvrga na nosu po Josephovoj metodi. Preostali dio septuma je na prelazu izmedju koštanog i hrskavičnog dijela slomljen i' fiksiran u hiperkorigiranom položaju.

Slika br. 30 ima da pokaže nošenje sadrene krune s olovnom protezom. Osim toga se na slici vidi, kako je reakcija u okolici nosa nekoliko dana nakon operacije neznatna. Pol godine kasnije bolesnik se opet pokazao, te je .ncs bio potpuno ravan i disanje sasvim slobodno.

10. slučaj. Rhinoscoliosis. Rhinoorthoplastica.V. N. 17 god. star, naučnik iz Kostajnice, primljen na kliniku dne 14.

IV. 1923. (Prot. br. 238, 1923.) Obiteljska anamneza bez zanimivosti. Od djetinjstva teško diše na desnu stranu nosa, a od zadnjeg vremena gotovo nikako. Subluksacija kartilaginoznog dijela septuma na. desno. U gornjim, prednjim dijelovima septum je deviiran na lijevo. Lijevo uzduž gornjeg ruba vomera krista. Vanjski nos u koštanom i hrskavičnom dijelu iskrivljen na lijevo (vidi sliku br. 31).

17. IV. Resectio septi subperichondrica et Rhinoorthoplastica. Tipična resekcija septuma s ekstirpacijom prednjega, hrskavičnog dijela. Zatim rino- ortoplastika. Zarez s obje strane aperture piriformis do kosti. Periost je od- Ijušten s obje strane sve do unutarnjeg kuta oka. Na lijevoj strani je uskim dlijetom učinjen zarez kroz processus frontalis ossis maxillaris, a na desnoj strani je reseciran trouglati komad kosti s uskom bazom od 3 mm. Nakon toga su ossa nasalia bez poteškoće prstima frakturirana, a nos fiksiran u medijanoj liniji. Obostrana tam ponada nosa jodoformgazom i kom presivni. povoj. 19. IV. tamponi iz nosa izvadjeni bez krvarenja. Nos nešto otečen.21. IV. oteklina na nosu gotovo sasvim prošla. Iz nosa izvadjeno nekoliko fibrinoznih krpica. 29. IV. disanje na nos potpuno slobodno. Za vrijeme čitavoga boravka na klinici najviša temp. 371° C. Nosni hrbat sasvim ravan i gladak (vidi sliku br. 32). Otpušten kući sa sadrenom krunom.

U ovim a i u mnogim drugim slučajevima plastike nosa upotrebljavali smo redovito lokalnu anesteziju sa 10°/o kokainom, 0 '5 % novokainom i malenom primjesom 1% 0 tonogena. Uvijek je lokalna anestezija bila dostatna i sa gledišta asepse vrlo zgodna. U slučajevima korekture nosa prekriju in- filtrati novokaina doduše def rmitet tako, da je orijentacija dosta teška, ali ako se prije operacije odredi točno ono, što se ima učiniti i ako se radi samo pod kontrolom oka (makar endonazalno i supkutane), onda se ipak postizava željeni efekt. Krvarenje i ostale smetnje narkoze čine ovu vrst anestezije kod rinoplastike gotovo neuporabivom, ako se apstrahira od Kuhnove intubacije i temporerne laringotomije. U slučajevima, gdje se želi implantirati pod kožu nosa ili čela kost odnosno hrskavica, dobro je dodati novokainu nešto više tonogena, da se tako operaciono polje bolje anemizira. Krvarenje na nosnom hrptu i na čelu je inače vrlo obilato, te se u dugim

i uskim tunelim a ne može drukčije zaustaviti nego kompresijom. N astane li hematom, onda je opasnost infekcije vrlo vjerojatna. Stoga je način povoja od velike važnosti. Povoj mora biti dosta čvrst, da zaustavi krvarenje , ali ne smije opet prouzrokovati dugotrajn i zastoj cirkulacije radi p rehrane transplantata .

Većinu fotografija u ovoj radnji naprav io je s mnogo ljubavi i s trp lj ivosti kolega Dr. Perov, pa mu za to na ovom mjestu na jsrdačn ija hvala. Snim ke nijesu činjene s um jetničkoga gledišta, već se nastojalo, da svi detalji p lastike budu što jasniji, a to je, nadam o se, u većini s lučajeva i po tpuno uspjelo.

Konačno neka nam bude dopušteno, da našem mnogo poštovanom šefu gosp. prof. M ašeku izrazimo duboku zahvalnost za prepuštene slučajeve te dragocjene savjete i upute prigodom rada na klinici.

Résumé.Dr. A. Š e r c e r , médecin adjoint de la clinique o to-laryngologique. U niver

sité de Zagreb: L a r h i n o p l a s t i e .C ’est p r inc ipalem ent le nez qui, par sa forme extérieure imprime à la

physionom ie son caractère et son relief. En observant les d iverses manifestation de la pensée humaine, l’art et la littérature, nous y verons cette constatation m ain tes fois exprimée. Ainsi la courbe et les proportions du nez sont l’un de p lus g rands m oyens dont le scu lp teur d ispose pou r nous faire connaître la psyché de son modèle. En ce qui concerne la peinture, nous n ’insisterons pas et nous nous contenterons de m entionner les innom brab les carica tures où la p ro tuberance de la face se trouve accentuée de toutes les façons. P o u r la littérature, nous n ’avons qu’à nom m er Cyrano de Bergerac: on sait avec quel ta lent incom parable E. Rostand a dépein t le r idicule physique dont souffre son héros. Et, non seulem ent ia malformation du nez détru it et em pêche l’harm onie de traits, mais encore elle est le plus souvent l a - c a u s e d ’une dépression morale chez ceux qui en sont affligés. Nous donnons a l’appui de cette dernière affirmation quelques exem ples saisissants.

Il résulte de tout cela, que la rh inoplastie doit être considérée comme une b ranche très im portan te de la rhinochirurgie. Nous exposons en détail les p rocédés de rh inoplastie employés ju sq u ’ici, en com m ençant par la- m éthode indienne; nous relevons les avantages et les inconvénients des m éthodes é lém entaires italienne et française. Nous décrivons très exactem ent la rh inoplastie à simple plan de lambeau et à double plan de lambeau reposant su r une base inorganique; la technique des pro thèses du nez est expliquée avec toute la précision possible. Nous dém ontrons aussi l’insuffisance de toutes ces méthodes. Enfin nous décrivons la technique de la rh inoplastie m oderne à double plan de lam beau et à base organique. Les m éthodes de Schim m elbusch, Hacker, Lexer, Joseph et Ch. Nélaton sont com parées entre elles. L’auteur donne la préférence à la méthode de Ch. Nélaton, c’est à dire q u ’il conseille l’emploi d ’un double p lan de lam beau placé sur un squelette cartilagineux donnan t le profil du nez. Nous é tudions ensuite la manière de couvrir les défauts partiels du nez et les petites défectuosités q u ’il p résente parfois, ainsi que le tra item ent des s ténoses et des atrésies de l’orifice nasal. Pu is on vois plus loin avec toutes les explications voulues com m ent s ’effectue le red ressem ent du nez en selle. Pour les petites dépress ions de l’épine nasale nous conseillons l’injection de paraffine au point de fusion de 46° C. Nous avons obtenu avec cette m asse d ’excellents résultats. T o u s les inconvénients que l’on peu t reprocher à la thérap ie par la paraffine sont supprim es si l’on s’en tient stric tem ent aux indications données et si l’on ob-

serve exactem ent les p rescrip tions de la technique m oderne; l’asepsie y joue le rôle principal. Lorsque ie nez en selle est très fortement accusé il y a lieu de p ra tiquer l’implantation du cartilage costal.

D ans la deuxièm e partie de notre traité nous nous occupons des méthodes servant à rectifier les nez mal conformés: la mioplastie et l’or thop la- stie. Les procédés em ployés ju sq u ’ici sont tous m entionnés; la préférence pour la technique endonasa le sous-cu tanée est indiquée. D ans toutes ces opéra tions l’auteur conseille de com m encer l’incision au-dessus de l’ape r- tu ra piriformis et de la p ro longer ju sq u ’au bout du nez; on ob tien t ainsi un très bon aperçu du nez décortiqué. P ou r le nez scoiiotique nous effectuons la résections d ’une partie triangulaire du processus frontalis de la m âchoire supérieu re soit avec la gouge soit avec des cisailles constru ites exprès. Après l’opéra tion du nez tortu, nous employons pen d an t 3 ou 4 sem aines une pro thèse spéciale com posée d ’une couronne en plâtre à laquelle est assujetie devant line tige en plomb. Au bout inférieur de cette tige est fixée une pelote que l’on p eu t presser à vo lonté contre le nez (voir fig. 30). On fait une prothèse nouvelle pour chaque sujet; cette p ro thèse est extrêm em ent simple, coûte peu, et est très légère à porter, beaucoup p lus légère que celle de Joseph. On peu t l’enlever de la tête tout s im plem ent com m e une casquette .et la remettre sans autre difficulté. Lorsqu’il s ’agit du nez trop mince nous conseillons par des considéra tions purem ent théoriques d ’ag ran dir l’orifice du nez en réséquan t sous le derm e la crista piriformis, comme l’indique la figure 8.

P our finir, l’au teur expose d ix cas q u ’il a o p é ré s lui-même.Les figures 9 et 10 m ontrent un sujet atteint de ca nasi externi avant

et ap rès l’opération. Après 9 mois, le succès était excellent tan t au point de vue fonctionnel q u ’au po in t de vue esthétique.

On peut voir ensuite une rh inoplastie totale effectuée ap rès la d e struction du nez ex térieur et in térieur et de la m âchoire supérieu re par le lues (figures 11, 12, 13, 14). C ’est la m éthode de Nélaton qui a é té employée. (Voir tig 13).

Le figures 15 et 16 représen ten t une rhinoplastie subto ta le ap rès une m orsure de cheval, d ’après la m éthode française.

La répara tion de l’aile du nez est reproduite dans les fig. 17 et 18.Les c inquièm es et s ix ièm es cas sont des exem ples d ’injections de p a

raffine réussies. Le c inquièm e cas est su ivant l’avis de l’au teur à la limite des déform ations perm ettan t l’emploi de la paraffine. Les im pressions plus fortes doivent être corrigées pa r d e s1 im planta tions de cartilages (fig. 19,20 , 21 , 22). i

La forte p latyrhinie qui présentait un nez en outre très enfoncé a été corrigée par l’incision des processus frontales de la mâchoire supér ieu re et l’implantation de cartilages des côtes (fig. 25 et 26).

Las figures 27 et 28 m ontrent une forte rh inokyphosis (nez b u sq u é ) avant et après l’opération.

Un nez tortu dans sa partie cartilagineuse a été corr igé par la r é section du septum, la fracture et le redressem ent de la partie dev iée (fig. 29 et 30).

Un nez tortu dans sa partie osseuse a été co rr igé par la résec tion du processus frontalis de la mâchoire supérieu re ainsi que l’indiquent les figures 31 et 32.

Dans tous ces cas on a eu recours à l’anesthésie locale.

I s p r a v a k .

Ispod slike No. 24 ima biti mjesto poslije-après, p r i j e - a v a n t .

Terapeutska masaža kao sredstvo za liječenje duševne užbudjenostl.

(Dodatak terapiji u psihijatriji.)

Prof. dr. Laza S t a n o j e v i č , Beograd.*

Ne obazirući se na stara sredstva za liječenje psihičke uzbudjencsti na klinikama i u ludnicama, znademo, da se za liječenje nemirnih umobolnih osoba upotrebljavala i još danas upotrebljava u pojedinim zavodima i bolnicama samica, ludjačka košulja, uvijanje u. razne vlažne plahte, batije u raznom obliku i velika mješovita grupa sedativnih i narkotičnih sredstava iz bogatog inventara farmakologije.

»Bez obzira na ova gruba i komplicirana sredstva mora se istaći, da ta dosadanja terapeutska sredstva slabo odgovaraju, kao što to dobro znademo, i praktičnim i humanitarnim, a još manje znanstvenim principima, koji dolaze u obzir kod suzbijanja duševne uzbudjenosti umobolnih. Radi umirivanja umobolnih u uporabi stojeće protrahirane kupke, osim silnih fi- nancijalnih žrtava, pored slabog terapeutskog efekta, izuzevši nekoje bolesti, uporaba raznih medikamenata sedativnog karaktera nijesu nikako postigli onaj uspjeh kod raznog psihičkog uzbudjenja, kao što bi to imali očekivati. Što više nekoji medikamenti (skopolamin, morfijum) izazivaju, pored manjkavog uspjeha, direktno teške posljedice, kao što su kaheticna stanja i eventualno smrt. Baš sam zato tražio sredstvo već duže vremena, sredstvo, koje bi bolje odgovaralo principima terapije u psihijatriji na temelju fizioloških načela.

Nama je dobro poznat iz fizijologije Ar n d t-Pf l ü g e r o v zakon, po kojemu se uzbudjuje centralni živčani sistem pod uplivom lakih podražaja, a pod utjecajima teških podražaja postaje sapet, a najteži podražaji prouzrokuju opet direktno depresivno stanje.

Z e d e r b a u m je ispitao mehanizam uporabe toga zakona pod uplivom masaže i dokazao je, da je rastezanje živca, koje prouzrokuje suživanje Schwanove kore, konformno s pritiskom na živac. Uslijed toga rastezanja živca, jedamput izazove njegov reflektorični rad, a opetovano rastezanje slabi taj rad. Slabo rastezanje ima neznatnu promjenu u živcu kao posljedicu, jače rastezanje prouzrokuje pak gubitak svake razdražljivosti.

H a y d e n h a i n , Is t o m o w i T a r c h a m o w opažali su, da kod masaže živci arterije se uzbudjuju pod uplivom slabih podražaja, kroz što se ' pojavljuje suživanje krvnih sudova. Naprotiv jaki podražaji izazivaju proširivanje sudova, valjda kao što spomenuti autori misle, zato, jer vazodiiata- tori leže u stablu senzibilnih živaca i podražuju se putem draženja osjećajnih živčanih krajeva u koži.

Po G o l t z u mora mehanično ili drugo podraživanje živaca u okrajinama, tamo, gdje leže pored vazodilatatora i vazokonstriktori, podraživanje ovih posljednjih izazvati, ako se radi o jednom podražaju, koji se opetuje u intervalama. Naprotiv podražaji, koji djeluju neprestano bez svakog prekida, uzbudjuju vazodilatatore. Iz toga jasno proizlazi, zašto smo mi u stanju, da utičemo pomoću mehaničnih podražaja na osjetljive i mješovite živce i kroz to postižemo raširenje krvnih sudova u dotičnom dijelu tijela, altera-

* Predavanje održano 20. IX. 1923. na godišnjem sastanku njemačkog udruženja za psihijatriju u Jeni.

ciju uvjeta krvotoka i pojačanje istog, dok u drugim slučajevima opet izazivamo intenzivno suženje sudova i sapetost pirkulacije.

D a s t r ć i M o r a t su na temelju svojih eksperimenata stvorili zakon, koji glasi, da izmedju perifernog i visceralnog kolebanja kardiovaskularnog sistema postoji antagonizam. Draženje spoljašnih senzornih živaca ima uvijek za posljedicu stezanje visceralnih sudova.

Franpois F r a n k putem eksperimenata takodjer je došao do uvjerenja, da postoji neki posebni automatski mehanizam, koji regulira krvni tlak. Isti mehanizam dolazi do svog značenja tako, da se pod uplivom stezanja perifernih sudova ujedno šire visceralni sudovi i obratno.

Isti su zakon potvrdili B r u n c h i S t r u s b e r g kao i R o m a n o na čovjeku i na životinjama.

Pošto je stanje intravaskularnog tlaka važno za funkciju srca, tako je to razumljivo, zašto su se tim pitanjem bavili mnogi autori, kao B r u n t * o n , K l e e n , S t u d z i n s k i, S t a n g e , C a n t o n , H u c h a r d , P o l u b i n s k i , Ki - a n o w s k i , R u b e n s , H i r s c h b e r g e r , H a s b r o o k , N e u m a n n i Ku - w i t s c h u n s k i u pogledu d jeb v an ja masaže na srčani rad i intravazalni pritisak. Od sviju spomenutih autora najviše se imade istaći opažanja S t a p- f e r a i R o m a n a , koji su se uvjerili o egzistenciji dinamičkog refleksa, koji se od visceralnog aparata rasprostire i na cijeli kardiovaskularni sistem. Oni su primjetili, da se prigodom eksperimentalne, cirkularne masaže visceralnih organa kod životinja srce i krvni sudovi uzbudjuju, ako se mjesto lake masaže u pauzama, energično bez prekida masira tako, da se na taj način razvije silna kontrakcija cijelog perifernog vaskularnog sistema i srca, a ujedno se pored toga rašire visceralni krvni sudovi, čemu je pak posljedica pad krvnog tlaka.

S t a p f e r razlikuje direktno djelovanje masaže na srce sa pojačanjem intravaskularnog krvnog tlaka i reflektoričnim putem se razvijajuće djejstvo, koje vodi k smanjivanju krvnog tlaka uslijed proširenja mezenterijalnih krvnih sudova.

L a p i n s k y je postigao baš, obzirom na spomenuta fiziološka istraživanja i eksperimente u neurološkoj praksi pomoću takozvane „hidraulične masaže“ (mehaničke kupke) kod raznih živčanih funkcijonalnih i unutarnjih bolesti, odlične uspjehe. Ovi rezultati Lapinskoga, kao i ostali eksperimenti raznih, već gore spomenutih autora, dali su mi povod, da ispitam, da li i kako djeluje različita masaža čovječje tjelesne muskulature na duševnu uzbudjenost kod psihoza pored spoljašnih uvjeta, terapeutskog sredstva i načina života umobolnih.

Kod izvršenja eksperimenata na umobolnima polagao sam važnost i na promjenu krvnog tlaka u toku dana uslijed fizijološkog vazomotornog uzbudjenja kao čestu pojavu. Da je vazomotorični tonus već i kod tjelesno i duševno zdravih ljudi veoma podvrgnut kolebanju preko dana, poznato je to već i iz fizijoloških ispitivanja, kao i iz opažanja na duševno oboljelima.

Na ogromnom materijalu zem. zavoda za umobolne u Stenjevcu i to u 260 slučaja akutne i kronične psihičke uzbudjenosti kod različitih psihoza, kao što je je manija, pojedine katatonične slike i šizofrenija (psychosis ma- niacodepressiva, maniakalna uzbudjenost epileptičara), pokušao sam prije svega putem jednostavne izdašne s u h e m a s a ž e cjelokupne tjelesne muskulature ili „trljanjem kože“ postići željeni uspjeh. Svaki bolesnik, koji se

nalazio u stanju duševne uzbudjenosti, bio je položen na postelju, zatim kroz 15—20 minuta je bio masiram sa talkumom posutim rukama (obično dva upućena, bolničara) i to sukcesivno na doljnjim, gornjim okrajinama, na muskulaturi pleća i prsiju i konačno na šiji. Već za vrijeme masaže ili trljanja kože opaža se nestajanje psihomotoričnog nemira, bolesnici manje brbljaju, nestaje verbigeracija, koncem masaže su umobolni sasvim mirni, daju se lakše koncentrisati i pažljiviji su. Sklapanje asocijativnog procesa, način mišljenja i pamćenje je olakšano, jednom riječju bolesnici prelaze putem masaže u stanje „pasivnog čuvstva“. Bolesnici se osjećaju subjektivno dobro.

Ne manje se opaža promjena i u somatičkom pogledu: bilo je za vrijeme masaže kao čak i 1— 2 sata poslije masiranja polagano, disanje mirnije i dublje, a krvni tlak sa 15—20 mm Hg-a je povišen (po Recklinghau- senovom tonometru) za vrijeme masaže u svim slučajevima. Poslije masaže izgleda koža, kao i sluznice umobolnih, svježija, bolesnicima se poboljšava tek, noću brže zaspu i san im je duži.

Isto tako i sekrecija mokraće je alterirana, poslije masaže je kvantum mokraće veći, mokraća je bistrija, poslije masaže je specifična težina oko 1 — 1 1/2 veća i sadrži obično povećanu količinu fosfata i kreatinina.

Ovaj upliv suhe masaže tjelesne muskulature možemo protumačiti najbolje pomoću „refleksa za defenzivu“ (Bechtjerew). Masažom kože i muskulature podražujemo mehanički t. j. istiskavamo krv iz perifernih arterija i vena, a ujedno i podražujemo i lokalne centre krvnih sudova. Masirajući izazivamo sapetost lokalnih centara od krvnih sudova. Uslijed toga p o t r a živanja kože i muskulature u isto doba nastupi raširenje krvnih sudova u sistemu splanhnika i povišenje krvnog tlaka.

Dakle, da bi se fizijo.loška ravnoteža održala, moraju pojedini organi cijelog tijela neprestano biti u saobraćaju reflektorične naravi i na taj način izgleda, da bi i cerebralni krvni sudovi putem dilatacija bili- za to vrijeme nekako odterećeni.

Kod pokušaja liječenja pomoću hidropatične procedure i masažom istodobno namjeravao sam da postignem dva efekta i to: mehanički i termički.

Masažu u banji cijele tjelesne muskulature na već spomenuti način izvršio sam pored temperature izmedju 28—34 C u psihičkoj uzbudjenosti šizofreničkih, katatoničkih i maniakalnih bolesnika za vrijeme od 30’ do 60’. Umobolne osobe (170) podnašaju ovaj način masaže s hidroterapijom dobro, što se ima pripisati termičkim i mehaničkim utjecajima. Pod uplivom tople banje vazomotorična reakcija kože nastupa brzo i potencira se pomoću masaže i u dubljim dijelovima okrajina i trupla. Izuzetak nam prave samo astenični bolesnici s hipoplastičnom muskulaturom, koji su prema masaži s hidroterapeutskim procedurama evidentno intolerantni.

Što se tiče uplivisanja masaže u termalnoj banji, u tom pogledu moram izjaviti, da ovaj način liječenja u cjelini pojačava tonus živčanog sistema. Već u početku ove procedure pokazuje se reakcija kao izražena u kadi, umobolni se osjećaju svježijima, psihomotorična agilnost se smanjiva. Taj ugodni subjektivni osjećaj (kojeg bolesnici nazivaju „božanstvenim“) dolazi do svog značaja i u funkciji unutarnjih organa. — Živahnija cirkulacija se pokazuje i u poboljšanju digestivnog aparata: tek je bolji, stolica bolesnika je regularnija, bolesnici se više znoje, koža dobiva živahniji turgor, cijanoza nestaje na distalnim dijelovima gornjih okrajina i t. d. Isto tako se promjenjuje i srčani rad pod uplivom masaže za vrijeme hidropa-

tične procedure; bilo je punije i u diferenciji sa 15—20 udaraca brže, krvni tlak padne sa 10—25 mm Hg po Recklinghausenovom tonometru, disanje je dublje i ekvalno i nestaju eventualne kataralne pojave iz respiratornog trakta.

Pod uplivom masaže u termama promjenuje se diureza; poslije procedure je mokraća ponajviše bistrija nego prije, reakcija joj je amfoterna, količina joj je proporcijonalno manja u razmjeri sa povišenjem teinperiranja banje. Specifična težina mokraće je manja i sadrži veći kvantum kreatinina, ksantina i fosfata. Kod ženskih se opaža za vrijeme menstruacije, da je krv svjetlija, bistrija.

U psihičkom pogledu upada nam u oči, da su umobolni već u toku procedure sabraniji, asocijacija i kombinacija je olakšana, bolesnici su ra- spoloženiji i samosvjesniji. Ujedno je za primjetiti, da banje sa temperaturom nad 34 C (35— 36 C) u psihičkom pogledu djeluju konformno na već spomenuti način, ali krvni tlak pada rapidno, rad srca je veoma uzbudjen, bilo postaje rapidno frekventnije i disanje brže i nedostatno.

Kod hidroterapeutske procedure u kupki od--28— 34° C pomoću trvenja cijele kože četkom od kose kokosovog oraha donjih, gornjih okrajina, pleća i prsiju, postigao sam efekat kao kod masaže u termalnoj kupki u slučajevima već spomenutog duševnog uzbudjenja kod navedenih psihoza u 160 slučaja. Djejstvo procedure je u glavnom identično sa načinom gore spomenute fizikalne terapije u subjektivnom, kao i u objektivnom pogledu.

K o n t r a i n d i k a c i j i ! u p o r a b e o v o g n a č i n a f i z i k a l n e t e r a p i j e s a č i n j a v a j u : o r g a n i č n a m u s k u l ä r n a o b o l j e n j a s r c a , i n s u f i c i j e n c i j a b u b r e g a , t e š k a m o ž d a n a a r t e r i o s k l e r o z a , a m e n t n a s t a n j a i p a d a v i c a s k o n v u l z i j a m a .

Sve ove mnogobrojne eksperimentalne slučajeve kod uzbudjenih umobolnih uzevši u obzir moramo zaključiti, da masaža tjelesne muskulatiire u suhom, kao i u termalnim kupkama, trljanje kože u termama kod duševne uzbudjenosti psihotičkih osoba:

a) djeluje kao odlično terapeutsko sredstvo u najužem smislu.b) da ta terapeutična masaža tjelesne muskulature, kako na suho, tako

i u termalnim kupkama kod duševne uzbudjenosti nadmašuje po izgledu sva dosadanja sredstva prigodom suzbijanja duševne uzbudjenosti umobolnih osoba.

Poznavajući navedene fizijološke-patološke fakte možemo danas r a zumjeti, zašto je već A s c l e p i a d e s sa svojim djacima imao uspjeha kod liječenja raznih tjelesnih i duševnih bolesti još u vrijeme rimskog carstva.

Resum e.Prof. dr. Laza S t a n o j e v i ć, Beograd: D i e t h e r a p e u t i s c h e M a s s a g e

a l s B e h a n d l u n g s m i t t e l b e i p s y c h i s c h e n E r r e g u n g e n .Prof. dr. Stanojevič berichtet über die Wirkung der Massage in ver

schiedener Form (trocken, im warmen Bad durch Massage und Hautfriction) auf die psychische Erregung bei Geisteskranken. Die beruhigende Wirkung der Versuche dehnte sich auf die Erregtheit der Katatoniker, Manie- und Schizophrenie-Fälle aus.

Kontraindikation sind: schwere Herzerkrankungen, Nierenleiden, Hirn- atheromatose, amente Bilder und Epilepsie mit Konvulsionen.

Liječenje kirurške tuberkuloze u Hohenlychenu.

Dr. Josip V o d e h n a l , ravnatelj drž. bolnice, Gračac.

U zadnje se vrijeme cijeli medicinski svijet listom digao u boj protiv tuberkuloze. Nije se nikad više proučavalo i pisalo i prepiralo o njoj kao sada, i to paralelno kao o tbc. internoj tako i otvorenoj kirurškoj. Raspravljalo se mnogo i raspravlja, kako da se liječi kirurška tuberkuloza: konzervativno ili radikalno.

Liječenje je konzervativno i to poglavito ekstenzijom i sadrenim povojima. Dakle prva zadaća je bila u imobilizaciji uda, zgloba. Ekstenzijom se ud nije mogao tako dobro imobilizirati, stoga su prevladali u liječenju sadreni povoji, a ekstenzija upotrebljavala se već prema udu i dobi bolesnika samo dotle, dok traje kontraktura mišičja. Sadreni povoji imaju tu prednost, Što u mnogim slučajevima iz ležećeg’ bolesnika postaje mobilan — ambulantan ( R e i c h e l , L o r e n z ) . Postupkom t. j. pronalaskom asepse i antisepse potisnuto je konzervativno liječenje u pozadinu, te se provadjale incizije studenih apscesa, drenaže, otvaranje eksartikularnih i intraartiku- larnih apscesa, ekskohleacija tbc. granulacija, ekskohleacija tbc. ognjišta u kostima, artrektomije, resekcije kosti, zglobova itd. A u najnovije vrijeme opet se dijele mnijenja, da li treba liječiti operativno ili konzervativno. Nazor današnjeg konzervativnog liječenja razlikuje se od prijašnjeg konzervativnog.

Današnja konzervativna terapija otklanja dakako svaki kirurški zahvat ( Bi e r , Ki s ć h ) , a i sadrene povoje te liječi sa suncem, umjetnim, svjetlom, zrakom, higijenski, fizikalno, ortopedijski, Bierovom hiperemijom i medika- mentozno. Skreće se velika važnost ne samo bolesnoj kosti, zglobu, žlijezdama itd., već cijelome tijelu. Današnja konzervativna terapija zahvaća cijelo tijelo, a ne samo oboljelo mjesto. Liječi se u južnim krajevima, na moru ( C a lo t ) , te gorama ( B e r n h a r d t — St. M o r i t z i R o l l i e r — L e y s in ) . Ali polagano iskustvom opaženo je, da se konzervativnim liječenjem postignu isto vrlo lijepi rezultati i u nizini, i u niskom gorju te da se ne mora putovati na more ili u gore, što socijalno ekonomski mnogo znači.

Takovo lječilište u nizini je H o h e n l y c h e n , o kojem hoću da kažem par riječi, kako sam ga vidio za mog proljetnog boravka u Njemačkoj. Hohenlychen nalazi se tri sata vlakom sjeverno od Berlina u šumovitom kraju, pokraj nekoliko spojnih jezera. Lječilište je pridijeljeno Bierovoj kirurškoj klinici u Berlinu, a šef lječilišta je profesor K i s c h , asistenat prof. Biera. Lječilište je osnovano 1902. godine u svrhu liječenja bogalja, a za svjetskog rata bio je to ortopedijski zavod za vojnike, a poslije rata namijenjen je liječenju tuberkuloze i interne i kirurške.-Kirurška tuberkuloza ima tri paviljona sa 250 kreveta. Paviljoni su na 2 sprata s verandama na južnoj strani. Verande su gradjene u stilu terasa, t. j. prizemno duljinom oko 6 m, u prvom spratu duljinom oko 4 m, a u drugom špratu oko 2 metra. Pacijenti liječe se suncem, i to ne da dopadaju sunčane zrake samo na bolesno mjesto ( B e r n h a r d ) , već da je postepeno izloženo cijelo tijelo sunčanim zrakama (Kis c h , Ro l l i e r ) . Bolesnici priučavaju se polagano na prosti zrak i sunce. Bez razlike svaki bolesnik podvrgne se tomu liječenju, a doziranje se provadja pod nadzorom liječnika, te se i na kratko vrijeme prekine, nastane li nagla reakcija na koži ili povišena temperatura. Osobito oprezno mora se napredovati u sunčanju kod vrlo slabih pacijenata te al- bineza. Postupak je slijedeći; Prvi dan mir u postelji uz otvoren prozor; 2. dan isto; 3. dan -1 sat u na pola pokrivenoj verandi; 4. dan dva sata u na

pola pokrivenoj verandi; 5. dan isto 3 sata; 6. dan 3 X po 5 min. sunča- nje nogu; 7. dan 3 X 5 min- sunčanje podgoljeni, a 3 X 10 min. noge; 8.dan 3 X 5 min. koljena, 3 X 1 ° min. podgoljeni, a 3 X I 5 min- nog e ; 9-dan 3 X ' 5 min. bedra, 3 X 1 ° min- koljena, 3 X 1 5 'm i a podgoljeni, a 3 X 20 min. noge; 10. dan 3 X 5 min. do pupka, 3 X 10 min. bedra, 3 X 15min. koljena, 3 X 20 min. podgoljeni, 3 X 2 5 min. noge; 11. dan 3 X 5 m.do prsnih bradavica, 3 X 10 min. do pupka, 3 X 15 min. bedra, 3 X 20 min. koljena, 3 X 2 5 min. podgoljeni, a 3 X 30 min. noge; 12. dan početak lokalnog sunčanja: 3 X 5 min. sunčanje bolesnog mjesta, 3 X 5 min. stražnja strana podgoljeni, 13. dan 3 X 1 ° min. bolesno mjesto, 3 X 5 minuta stražnja strana bedara, a 3 X 1 0 min. stražnja stana podgoljeni; 14. dan 3 X 2 0 min. bolesno mjesto, 3 X 5 min. predjel glutea, 3 X 10 min. bedra, a 3X15 min. podgoljeni; 15. dan 3X30 min. bolesno mjesto, 3X5 min. bedra, 3 X 1 0 min. glutei, 3 X 1 5 min. bedra, 3 X 2 0 min. podgoljeni; 16. dan 1 sat neprekidnog sunčanja bolesnog mjesta, a 2 sata sunčanje cijeloga tijela; 17. dan I V 2 sat neprekidnog sunčanja bol. mjesta, a tri sata sunčanje cijelog tijela. Daljnje dane produljuje se sunčanje bolesnog mjesta i cijelog tijela za 1 sat tako, da se postigne sedmerosatno sunčanje. Ako bolesno mjesto leži u predjelu cjelokupnog sunčanja, to se to mjesto do 12. dana pokriva. Pacijenti pokrivaju glavu s bijelom kapom ili šeširom i nose naočare s modrim staklom.

Sunčanjem proizvadja se pigment. Zašto se stvara pigment u čovjeka a i u životinja, kada je koža izložena suncu ili zrakama umjetnog izvora svjetla, nije do danas unatoč mnogog studiranja i proučavanja riješeno. Postoji više teorija, koje se temelje na raznim znanstvenim opažanjima, ali jedno je eksperimentelno sigurno, da je prognoza kod tbc. procesa tim bolja, što se u kraćem vremenu više pigmenta stvara. Pigmentiranje proizvadjaju po eksaktnim pokusima D o r n e o v i m ne ultraljubičaste zrake ( B e r n - h a r d ) , već crvene i infracrvene. U danima bez sunca osvjetljava se sa kremenom lampom, ali najviše se osvjetljava s lampama posebno kostruiranim po Kischu. Lampe su na električnu struju i za lokalno i cjelokupno osvjetljivanje. Kischova lampa je žarulja, koja je u svojoj donjoj polovini pokrivena tankim kovinskim slojem, a iznad te žarulje je konkavno zrcalo, tako da se svjetlo žarulje najprije odražava od metalne prevlake donjeg pola žarulje u asferično zrcalo, a odanle na željeno mjesto bolesnika. Kisch ima lampu s jednom žaruljom za lokalno osvjetljivanje i lampu sa više žarulja za cjelokupno osvjetljivanje. Lampe po Kischu imaju najbliži učinak suncu, jer se njima postizava ista temperatura osvjetljenog mjesta kao i suncem, pro secundo proizvadjaju gotovo istu hiperemiju, a pro tertio zadrži osvjet- ljeno mjesto hiperemiju isto tako dugo kao i od sunca. Sunčanjem i umjetnim osvjetljivanjem postizava se ne samo pigmentiranje već i jačanje cijelog organizma. Mišičje mlohavo i mlitavo postaje čvrsto, puno i jedro.

Rentgenovih se zraka u svrhu terapije, čiji su najveći zastupnici Wi l m s , I s e l i n , K o h l e r — ne upotrebljava.

Sunčanje kombinira se sa Bierovom stazom. Hiperemiju prouzročenu sunčanjem kombinira K i s c h sa Bierovom hiperemijom i to 3 puta po 4 sata na dan. B i e r sam opažao je u početku provadjanja svoje hiperemije pogoršanje procesa; pravili su se apscesi, znatniji edemi i t . d. Da se tome predusretne daje Kisch prema Bieru 10— 15 min. prije svake staze interno jodnatrium i to odraslima na dan 3 gr., od 10— 14 god. 1 gr., a ispod 10 godina 0.5 gr. Time se prepriječi pravljenje apscesa, a dogadja se, da se već i postojeći apscesi rezorbfraju. Bierov uspor krvi pravi elastičnim vezovima, ili običnim gumenim drenažama. Za pravilno postavljanje staze mora biti uvježbana ruka, da se ne bi steglo ni previše ni premalo. Vene jedva vidljive, da postanu dobro vidljive, a vene dobro vidljive da postanu znatno

nabrekle, koža tamnije boje od normalnog stanja, a ne Iividno modra. Kod tbc. procesa na vratu i na glavi daje se elastični vez na vrat, kod antibra- hija na brahium, kod brahija ili ramena elastični krug aksilotn preko akro- mija fiksiran pojasom ispod drugog pazuha, kod tbc. stegna, koljena, podgoljeni ili noge daje se elastični vez na bedro, a kod tbc. kokse staza po Momburgu.

Dalje daje se bolesnicima u koliko je to moguće u poratnom stanju dosta obilata i izdašna hrana. Medikamenata upotrebljava se malo, tuberkulin vrlo rijetko. 0 3 medikamenata katkad pyramidona 0 1 0 —0'20 u povišenim temperaturama.

Glavna terapija osim sunčartja, uspora krvi i hrane je ortopedija. Tu je pravo umijeće, kako se provadja ekstenzija, kontraekstenzija, postrane ekstenzije, podmetanje jastuka (Polsterung) i odterećenje zgloba (Entlastung des Gelenkes) itd. Da spomenem u kratko postupak kod stanovitih dijelova tijela. Kod tuberkuloze kralježnice je slijedeći postupak: Na tvrd krevet položi se pacijenat na ledja. Istome pričvrsti se na ledja Rollierov korzet modificiran po Kischu, koji ga skladno drži u danom položaju. Korzet je samo na ledjima i sprijeda tako pričvršćen, da ne smeta disanju i suncanju. Na noge za skočne zglobove pričvrsti se ekstenzija, a zadnji kraj postelje uzdigne se za 10—20 cm. Ispod gibusa položi se tvrd suknen jastuk 30—40 cm dug, 30 cm širok, 10 cm visok, a na njemu pacijenat leži ispočetka 3 put 10 min. u danu, a tad sve dulje i dulje dok izdrži na njemu i 24 sata. Tad se ovako široki jastuk zamijeni za uzak i kratak, toliko da odgovara veličini gibusa. Jastuk podloži se još sa drvenom daščicom. Vidio sam bolesnike, koji su već po više mjeseci ovako fiksirani na jastuku, u ekstenziji. Rentgenološki snimci su mi pokazali, kako se iskrivljenje polagano korigira te gotovo nastaje restitutio ad integrum. Ovakvo liječenje traje poprječno 14 do 18 mjeseci, a sa fistulama i dulje. Nalazi li se infekcija u višim kralješcima, to se daje na glavu Glissonova uška ili povoj iza zatiljka na ekstenziju, a prednji kraj kreveta uzdigne se za 10— 20 cm. Kod odlaska iz lječilišta dobiva bolesnik posebno gradjeni korzet od željeznih prečaka opšivenih sa kožom.

Kod tbc. kokse postupa se isto s ekstenzijom na nogama ili nogi 8 do 12 kg, s većom ili manjom obdukcijom, s postranom ekstenzijom ili postranom rotacionom ekstenzijom na uteg od 2—3 kg te s usporom krvnim po Momburgu. Brzo nakon početka ovakve terapije počne se provadjati masaža te pasivno i aktivno gibanje, ali koje ne smije biti nikako bolno; — Ovakövo liječenje sa sunčanjem, usporom krvnim, ekstenzijama te aktivnim i pasivnim gibanjem traje 6— 12 mjeseci, a i preko 24 mjeseca, pogotovo ako je više tbc. ognjišta, više fistula, te slučaj dosta zastarjeo ili pacijenat dosta dekrepidan. Vidio sam slučaj tbc. kokse, koji je tamo ležao 33. mjesec, i taj je već sigurno otišao izliječen kući, a drugoga bolesnika isto s koksom, koji je prije toga od 1914. god. bio u raznim bolnicama i od raznih kirurga je do 18 puta operiran — incizije, ekskohleacije itd.

Kod tbc. genu fiksira se tijelo s Kochovim korzetom ,— a is t i se rabi korzet i kod tbc. kokse. Na nogu dade se ekstenzija, a prema tome da li je subluksacija ili kombinirana s položajem genus valgum tad se daju jastuci distalno ili proksimalno pod fosu popliteu te ekstenzije odozdola prema gore ili odozgora prema dolje, te postrane ekstenzije ili rotacije, već kako to sam patološki položaj koljena zahtjeva. Uz to provadja se Bierova staza te pasivno i aktivno gibanje.

Kod tbc. radiokarpalnog zgloba provadja se ekstenzija tako, da se ruka i s podlakticom fiksira na šinu, koja bar za 20 cm. prelazi okraj prstiju. Na vrške prstiju prilijepi se elastični vez, a taj se pričvrsti na okraj šine

— te je tako ruka i fiksirana i ekstendirana. Isto se upotrebljava i kod spina ventoza prsta. U tom slučaju dakako ekstenzija na bolesni prst.

Kod tbc. noge, zgloba talokruralnog, kod lakta, a i ramena liječi se u glavnom suncem, stazom i jodnatrijem.

Jedini operativni zahvat, koji se provadja u lječilištu Hohenlychen je punkcija' apscesa, i to punkcija na poseban način, t. j. ne punktira se uobičajenim načinom već uzima se duga i dosta debela igla, zabode se u kožu izvan predjela apcesa tad- se skloni da bude paralelno sa površinom kože i sad prolazi igla ispod kože u predjel apscesa, a kada dostigne vršak igle najveću izbočinu apscesa pod kožom, tad se igla postavi skoro okomito, vršak igle zabode u sam apsces te isti punktira. Kad se apsces isprazni igla se izvuče. Time se predusretne ponavljanje arteficijelnih fistula i infekciji izvana. Kada se ponovno napuni apsces punktira se opetovno u nekojim slučajevima i 3 put na dan. U sam apsces poslije punkcije ne uštrcava se ni karbolna kiselina ni Chlumsky ni Lannelauque ni jodoformove rastopine — naprosto ništa.

R o l l ie r ima statistiku boljih rezultata od Kischa, ali K i s c h ne otklanja ni jedan ni najdesperatniji slučaj, koji se prijavi na liječenje, što kod Rolliera nije.

Usporedjujući statistike ozdravljenja i poboljšanja kod radikalnih operativnih zahvata ( K ö n i g , H o f m e i s t e r ) te statistike konzervativnog liječenja ( B i e r , Ki s c h ) , bolje su statistike konzervativne terapije. 1 najveći zastupnici radikalne terapije kao Kö n i g , K o c h e r , P a y r , G a r re, S t i e r l in priznavaju velike zasluge konzervativnog liječenja. K ö n i g priznaje, da je operacija tuberkuloze samo privremenom prelaznom dobom i glavno zastupa operativni zahvat kod tbc. afekcije, koja brzo napreduje, kod apscesa, kod sekvestara, te kada prijeti, da će eksartikulerno ognjište prodrijeti u sam zglob, te kod sekundarnih infekcija tbc. ognjišta. Konzervativno liječenje ima prednost pred operativnim zahvatima, gdje postaju ankiloze potpune ili parcijelne te skraćenje ili deformiranje udova, brazgotine itd., a tu istu prednost ima i pred sadrenim povojima, pod kojima nastaju velike atrofije mišičja i tetiva te ankiloze, dok je kod Kischovog konzervativnog liječenja pacijentu sačuvana mobilnost uda, u dosta slučajeva potpuna, i bolesnik opet postaje aktivan, a nije na teret ljudskog društva. Vidio sam dosta slučajeva tako teških, da sam pitao zašto su uopće primljeni ili zašto se ne provede amputacija ili eksartikulacija, ali me prof. Kisch uvjeravao, da će po iskustvu ti isti za više mjeseci ozdraviti. Rentgenološki cijelim nizom snimaka ustanovljeno je i pokazano mi, kako se tijekom liječenja tbc. proces zaustavlja, kako oštećene i jako deformirane kosti dobivaju opet svoj prijašnji oblik, svoju prijašnju strukturu, kako se sekvestri ne samo mali već i veliki polako rezorbiraju te kako često, što se do sada činilo nemogućim, slijedi potpuna restitutio ad integrum.

Ima i u Kischovom liječenju mortaliteta, neuspjeha ili djelomičnog uspjeha, ali cjelokupni rezultati za sada potpuno zadovoljavaju. Jedinu pogrješku i to ne malu sa socijalno-ekonomskog stanovišta ima ovo liječenje, jer dugo traje, godinu dana, dvije, dapače i tri godine. Sjećam se kako se prof. Kisch gotovo rasrdio, kada sam kod više bolesnika pitao, kako dugo leže, te kod odgovora: 16 mjeseci, 24 mjeseca itd., da sam malo zakimao glavom. Mislio sam na naše prilike, tko da plati takovo dugo liječenje? Bolesničke blagajne samo 6 mjeseci, a dalje? — zar ovaj ovdašnji seljak sa par dana oranja ili sa ono par koza ili ovaca što ima, a kako da plati č inovnik?

Zastupam srednje stanovište (Zah r ad n icky), da uz konzervativnu terapiju dobro promišljena operacija, (sekvestrektomija, ekskohleacija, disci- zija itd.) ne može da naškodi, već naprotiv da skrati to dobro ali dugotrajno

konzervativno liječenje. Ovdje u Lici ima mnogo svakovrsne tuberkuloze. Kombinirajući konzervativnu terapiju (suncem, — u koliko ga imamo — izdašnom hranom, usporom krvi, jodnatrijem, ekstenzijom), s operativnim zahvatima postigao sam par lijepih rezultata. Ovdje ima dosta vjetra, te duga zima, ali u ljetu i jeseni opaža se rapidan op 'rav ak tbc. procesa djelovanjem sunca i gotovo neprekidnim boravkom na otvorenom zraku. Nastupom zime kao da se sve ohladi — zavučemo se u sobe, kuriramo u koliko jeto god moguće, da nam se tbc. procesi ne pogoršaju i željno svi i s bolesnicima iščekujemo ljetno sunce. — Ali više puta mi to ipak izgleda kao igračka prama onom serioznom liječenju u Njemačkoj; Mi ovdje nemamo električne struje, nemamo više toga, a nemamo niti onako strpljivih bolesnika. Liječim spondilitidu ili koks'tidu i tbc. proces kreće na bolje, ali najednom za 2 mjeseca ili još i prije bolesnik se sjeti, da bi kući, da vidi svoje roditelje, ili djecu ili „rastužio se i zaželio svoga kraja“. Pred 14 dana doveli su mi roditelji 12-godišnju djevojčicu s maluin Poti 3. vratnog kralješka, da mogu li to izliječiti. Rekoh neka dijete ostane u bolnici. „Kako d u g o ?“ — pita. — „E pa nekoliko mjeseci“. — „E dokture, ako vi to nemožete izliječiti za 10 dana, onda ja je ne mogu ovdje ostaviti!“ — „Aliako uzmeš dijete kući bit će mu po svoj prilici još gore i umrijet će ti!“ — „E pa vala bogu“ — odvrati i odvede je kući.

Nekoji ostanu po 5— 6 i više mjeseci i tad s uspjesima sam za ove prilike dosta zadovoljan, prem smo još daleko od‘ liječenja u Hohenlychenu.

Osim lječilišta u Hohenlychenu posjetio sam i ambulatorij za djecu u samom Berlinu. Djeca siromašnih roditelja dovažaju se u ambulatorij u jutro i ostaju tamo po cijeli dan. Ü podne dobivaju za vrlo mali novac objed. Sunčaju se na otvorenim verandama i drvenim ležištima. Osvijetljuju se Ki- sehovim lampama. Provadja se Bierov uspor krvi. Djeca za vrijeme šk. godine imaju tamo i svoga učitelja.

Isto kao što se liječi u Hohenlychenu, liječi prof. Kisch i u sanatoriju „H ubertus“ u Schlachtenseeu, gdje ima svojih privatnih pacijenata.

Zahvalan sam g. prof. Kischu za veliku dobrotu i susretljivost, koju mi je iskazao, pokazujući mi i tumačeći liječenje kirurške tuberkuloze u Hohenlychenu.

Rćsume.

Dr. j. V o d e h n al : T h e r a p i e d e r c h i rur g isch e n Tub e r c ul o s ei n H o h e n l y c h e n .

ln der neuesten Zeit behandelt man Chirurg. Tuberculose überwiegend konservativ — so auch in Hohenlychen. Die Therapie besteht hauptsächlich in der natürlichen Sonnenbestrahlung; an Tagen ohne Sonne wird künstlich mit Kisch’s Lampe bestrahlt. Weiter benützt man die Bier’sche Stauungshy- peraemie mit interner Darreichung des Jodnatriums. Viel Wert wird auf ortho- pedische Behandlung gelegt. Die Resultate sind viel besser als bei der chirurgischen Therapie.

Sa venerološko-urološkog odjela bolnice mil. sestara u Zagfebu; primarij Dr. Aleksandar Blašković.

Rijetki slučaj svježeg luesa u vesici.Dr. Ivan B e u c , asistenat, Zagreb.

Dne 17./9. o. g. primljen je na odjeljenje F. Š. 22 god. star, stolarskipomoćnik iz Zagreba radi hematurije.

A n a m n e z a : Prije 8 dana nenadano i bez prethodnih boli, opazio je kod uriniranja, da mu je urin krvav i da na koncu uriniranja iz uretre izilazi čista krv, pri tome imao tenezme i boli u oblasti mjehura. Od tada tenezmi česti, tako, da je morao svakih l/2— 1 sata urinirati, a katkada i češće, a isto i noću. Urin pri tomu uvijek heinoragičan, a na koncu mikcije nekoliko kapi čiste krvi. Noću česte polucije, isto krvave. — P. c. prije 2 mjeseca sa nepoznatom u Zagrebu. Do sada antiluetično nije bio uopće liječen. — Familijarna anamneza: Mati prije 10 godina umrla navodno od tuberkuloze plućiju, otac i braća živi.

S t a t u s p r a e s e n s : Srednje visok, slabo ugojen, nešto anemičan. Plućni n a la z : Lijevo gore straga muklina, oslabljeno disanje, desno gore straga i u sredini ispod lijeve lopatice nešto sitnog vlažnog hroptanja. Cor i abdominalni organi bez promjene. Temperatura normalna.

S t a t u s l o c i : Urin spontano pušten makroskopski heinoragičan, unjemu nekoliko komada koagulirane k rv i ; u sedimentu eritrocita mnoštvo, tu i tamo pojedinačni leukociti. Ingvinalne žlijezde povećane, indolentne, uz rektum na desnoj strani . velika hipertrofirana papula (condyloma latum). Na pritisak iz uretre nešto sangvinolentne tekućine, prostata palpatorno bez opaske, u sekretu prostate pojedinačni leukociti i eritrociti. Sonda prelazi slobodno kroz uretru, u vesici se strani predmet ne palpira. Wa. R. kompletno pozitivna, Meinicke Cistoskopija (Novocain 2 % 80 ccm):kapacitet jedva 100 ccm, pri jakim bolima i tenezmima. Sluznica vesice u kolumu difuzno injicirana, pokrita sa fibrinoznom naslagom, nabubrena, lako krvari. Oko obiju uretera sluznica isto difuzno injicirana, nabubrena, a u sluznici mnoštvo površnih ulceracija pokritih djelomice sa fibrinoznim naslagama, djelomice s koaguliranom krvlju; tik nad lijevim ureterom veći ulkus, nepravilnih rubova, koji krvari; jedan njegov dio pokrit takodjer s fibrinom. Ureteri se ritmički ispražnuju, kod uvadjanja ureternih katetera izilazi makroskopski čisti urin iz obiju uretera, indigokarmin (intravenozno) obostrano nakon 4 l/2 minuta pozitivan, dobro koncentrira.

Diferencijalno diagnostički dolaze u obzir tuberkulozne promjene mjehura od strane bubrega, no normalna funkcija obiju bubrega uz općenito povoljno stanje bolesnika, nenadani nastup bolesti uz luetične promjene na vanjskim dijelovima tijela govore protiv tuberkuloznog zaboljevanja mjehura, a ponajvažnije: antiluetičnom terapijom bez lokalne terapije vesice utvrdila se diagnoza: Lues II. manifesta, scleradenitis inguinalis bilateralis, condyloma latum ad rectum, papulae exulceratae vesicae.

T e r a p i j a : Neosalvarsan + Hg injekcije. Nakon druge injekcije neo- salvarsana krvarenje, boli i tenezmi prešteli, urin makroskopski čist, u sedimentu pojedinačni eritrociti. Nakon četvrte neosalvarsan injekcije poduzeta ponovno cistoskopija (tada demonstriran u venerološkoj sekciji). Kapacitet 300 ccm. Sluznica vesice tek u kolumu i nešto oko obiju uretera injicirana, ulceracija i fibrinoznih naslaga nema. Ostali dio vesice normalan.

U ovome slučaju radi se dakle o rijetkom slučaju sekundarnog luesa u vesici. Cistoskopska slika je sasvim nekarakteristična za lues, a iz urina

pronaći spirohetu do sada nije uspjelo ; ustvrditi diagnozu može se samo antiluetičnim liječenjem.

Zaboljevanje urogenitalnog trakta, a osobito mjehura, svježim luesom je vrlo rijetko. Poznato je, da primarni lues do sada in vivo nije bio sigurnošću diagnosticiran, sekundarnih sliičajeva imade, kako ćemo vidjeti, vrlo malo objelodanjenih, dok tercijarnih — gumoznih -— luesa imade već mnoštvo diagnosticiranih i objelodanjenih. Luesom najčešće zaboljeva uro- genitalni trakt istom u metaluetičnom stadiju, pa radi toga držim, da je ovaj slučaj za kazuistiku svježih luesa u vesici — interesantan.

Objelodanjenih sekundarnih slučajeva u vesici, u koliko sam mogao u literaturi naći, imade do sada 9 (Lederm ann: Störungen u. Erkrankungen der Blase auf syphilitischer Grundlage, Zeitschrift f. Urologie, svezak 12. — 1919. god.) i to : Aschow: Die syphilitischen Erkrankungen der Harnblase, Zeitschrift f. Urologie 1911., Pereschiw skin : Zur Frage der Syphilis der Blase, Zeitschrift f. Urologie 1911. 3 slučaja. M ucharieck i: Zur Frage der Harnblasensyphilis, Zeitschrift f. U. 1912. P au li tsch : Arch. f. Derm, und Syphil. 1912., Lewy-Bing u. Durveux, Annales des mal ven. 1911. N. A. Mi- hailoff: Syphilis der Harnblase u. oberen Harnwege, Zeitschrift f. U. 1912. Hesse: Lues papulosa vesicae. Derm. Zeitschrift, 1918.

Rćsum e.Dr. I v a n B e u c : E i n S e l t e n e r F a l l v o n s e k u n d ä r e r L u e s i n d e r

H a r n b l a s e . .Ein 22-jähriger Mann, der früher antiluetisch nicht behandelt wurde,

erkrankte plötzlich an Hämaturie, terminalen Blutungen u. starken Tenesmen. Infektion vor 2 Monaten. Ausser manifesten luetischen Erscheinungen an der Haut (condyloma latum ad rectum, scleradenitis inguinalis bilat.) u. stark positiven Wa. R. u. Meinicke, zeigte die Cystoscopie eine diffus entzündliche Schleimhaut der Harnblase mit placqnes an derselben, während in der Umgebung der beiden Uretheren sehr viele oberflächliche Ulcerationen vorhanden waren. — Nach der zweiten Neosalvarsaninjektion haben die Blutungen aufgehört u. nach der vierten Neosalvarsaninjektion war abermals die Cystoscopie vorgenommen : ausser leichter Injektion der Gefässe im colum vesicae u. in der Umgebung der beiden Uretheren, war das cysto- scopische Bild der Harnblase vollkommen normal. Die Diagnose wurde ex iuvantibus. sichergestellt.

Dr. Gjuro Catti.Prof. dr. Dragutin M a š e k , Zagreb.

Dne 10. septembra o. g. preminuo je na svom posjedu u Begunju na Gorenskom dr. Gjuro C a t t i . Bio je kao liječnik i kao čovjek opće štovana ličnost. Radi njegovog velikog medicinskog znanja i savjesnog stručnog rada smatralo ga se najuglednijim liječnikom ne samo u gradu Rijeci, nego i u čitavom hrvatskom i istarskom Primorju. Naročito je on bio uvaženi kon- zilijarij u Opatiji u vrijeme, kad je ona bila stjecište stranaca sviju strana svijeta. A i u svjetskim liječničkim krugovima bilo je njegovo ime dobro poznato. Politički se nije nikada isticao, ali je bila za njega rezultanta političkih struja i nazora, koji su se na Rijeci od vajkada sudarali ta, da se

je smatrao Jugoslavenom. Svoju odanost domovini očitovao je time, da je za života poklonio otc-laring. klinici u Zagrebu svoju laringološku knjižnicu, a svu ostalu medicinsku biblioteku testamentarno ostavio med. fakultetu u Zagrebu.

Dr. Gjuro C a t t i rodio se 23. maja 1849. na Rijeci. Otac mu je bio porijetlom Švajcarac, a majka Dubrovčanka. Gimnazijalnu nauku svršio je na hrvatskoj gimnaziji na Rijeci, a medicinu u Beču. Pošto je ondje nakon doktorata na raznim odjeljenjima služio kao aspirant, bude imenovan demonstratorom, a kasnije asistentom na Schrötterovoj klinici. Ovdje je svojim marom te živim interesom za laringologiju i za internu medicinu brzo stekao povjerenje svoga šefa tako, da mu je dao nalog, da izradi statistiku i literarni materijal za „Laryngologische Mitteilungen 1874.“ Naskoro mu je povjerio održavanje kurzeva iz laringologije, te auskultacije i perkusije. Kako je tada bio Beč svjetsko medicinsko stjecište, okupilo se u tim kurzevima liječnika iz čitavoga svijeta, koji' su se kasnije sa zadovoljstvom i priznanjem sjećali njegovih prikazivanja i tumačenja. (Njegovi su se kurzevi n. p. u „Lancet-u“ pohvalno spomenuli.)

Sestgodišnji marljivi i uspješni rad kao asistenat na laring. klinici doveo je do tolikog priznanja njegove vrline, da mu je bilo ponudjeno — makar se ga smatralo kao Rječanina quasi inozemcem — uredjenje oto- laringol. poliklinike u Innsbrucku. Nu baš u isto doba imao se popuniti primarijat interne medicine na Rijeci. Trebalo se odlučiti i dr. Catti se odlučio izjavom prof. Langeru: „Žalim, ali ja imam radje med. odjel na Rijeci nego li laringološku polikliniku u Innsbruck-u“ . Time je dr. Catti izrazio svoju sklonost za široko područje interne medicine, kojemu je kanio svoj život posvetiti. To je i izvršio, ali je pored toga ipak laringologiju sa ljubavlju i interesom kultivirao. Dne 18. augusta 1879. prisegao je kao rječki gradski činovnik.

Sada je trebalo samostalno u ograničenim prilikama nastaviti stručni naučni rad iz Beča u povjerenoj mu bolnici, a uz to još i zadovoljavati zahtjevima privatne prakse. To je dr. Catti dakako uz odgovarajući napor i uspješno proveo. Niz njegovih publikacija osniva se na opažanjima iz bolnice nadopunjena motrenjem u privatnoj praksi. Ovo naročito pokazuje njegova radnja u „Heymann, Handbuch für Laryngologie etc.“ o promjenama u grkljanu, nosu i ždrijelu kod akutnih infekcijoznilT bolesti. U toj je radnji nadopunio netočnosti i manjkavosti u literaturi sa vlastitim opažanjima. Kako nije bilo u njegovoj bolnici naročitog odjela za dječje infekcijozne bolesti, izveo je i laringološka opažanja kod pacijenata u privatnoj praksi oboljelih od skarlatine, morbila i varicele. Koliko tu treba vještine, truda i strpljivosti ovakove bolesnike u privatnoj kući sistematski laringoskopirati — to će svatko razumjeti. Vrlo mnogo se kod toga služio uporabom sunčanog svjetla.

Široka opća i medicinska naobrazba, kao i odlična svojstva značaja dovela su već za vrijeme asistentske službe dr. Catti-a do bližega spoznan- stva i prijateljskog saobraćaja s istaknutim medicinskim ličnostima u Beču (Rokitansky, Škoda, Schrötter, Billroth i dr.), što ga je dakako i poticalo na znanstveni rad. Živi njegov interes za medicinu nukao ga je na sudjelovanje kod kongresa, gdje je naskoro postao poznata i uvažena ličnost. — Za internacionalni medic, kongres u Moskvi 1879. b io 'm u je povjeren uz prof.O. Chiari-a referat o diagnozi karcinoma grkljana.

Kako se iz popisa njegovih radnja vidi posvetio je dr. Catti osobitu pažnju svojoj prvobitnoj specijalnoj struci laringologiji. U tim se radnjama osobito osvrtao i na opću medicinu, pa tako kultivirao što užu vezu specijalne struke s odnošajima ostaloga organizma. Djelovao je i na području socijalne medicine i higijene. Bio je preko 20 godina članom zdrav

stvenoga vijeća ugarsko-hrvatske-pomorske oblasti na Rijeci. U liječničkom društvu na Rijeci održao je oko 25 predavanja, a povodom jedne erupcije boginja istupio je u interesu općenitosti sa stvarnom kritikom sanitarnih mjera.

Sa više strana iskazano mu je priznanje za njegov rad, tako je bio izabran za dopisujućeg člana u „Gesellschaft der Aerzte, W ien “, „Laryngo- logische Gesellschaft, W ien“. Kod 25-godišnjice Liječničkog Zbora u Zagrebu bio je izabran začasnim predsjednikom, a isti ga je Zbor izabrao i svojim začasnim članom.

Makar je bio kod kuće bolnicom i praksom intenzivno zaposlen (laboratorijski rad kod svojih opažanja si je većinom u bolnici sam obavljao) ipak je još veći dio odmoru odredjenih dopusta upotrjebio za sudjelovanje na kongresima i za posjete evropskih medicinskih centara, obnavljajući stara poznanstva i sklapajući novih veza sa stručnjacima. Tako mu je malo, gdjekad samo po nekoliko dana ostalo za pravi odmor, koji bi sproveo na svom posjedu u Begunju na podnožju Karavanka, sa pogledom na otmeni sklop Triglava. I tu je kao radina i produktivna narav uredio uzorni voćnjak, čiji se plodovi natječu u ukusu i izgledu s onima južnoga Tirola. Da se pak okoriste s njegovim radom i uspjehom i daljnji susjedi, napisao je u „Slovenskom Sadjaru“ niz poučnih članaka.

Po značaju iskren, po umnim sposobnostima čovjek sa širokim vidokrugom, poštivao je dr. Catti u svakomu poštenje, duševne sposobnosti i krjeposti bez obzira na nacijonalne, vjerske ili političke osebine. Zanimao se za svaku umjetnost, a osobito su ga privlačile umjetnine i predmeti iz starijih vremena. U časovima odmora promatrao i proučavao bi on takove predmete, te bi se udubio u odnosne knjige i spise.

Kod tog svog mnogovrsnog i često vrlo mučnog rada imao je uza se ljubljenu suprugu, koja je s njime puna razumijevanja i nježne brižljivosti dijelila svjetle i tmurne dane života. Tih jg pako u posljednje vrijeme zbog neprijatnih poratnih odnošaja u njegovom rodn im mjestu bilo i suviše, te mu nije bilo sudjeno doživjeti izrazitije znakove sredjenosti na temelju tolerancije i medjusobnog poštivanja, a osnovane na općim moralnim principima, do čega mora jednoć doći ne samo na Rijeci nego i na čitavom svijetu.

M e d i c i n s k e r a d n j e . Ein Fali von Pharynxstenose. Anzeiger der Ges. d. Aerzte, Wien 1875. — Zur Therapie der Nasenkrankheiten. Allg. Anzeiger d. Ges. d. Aerzte, Wien 1876. — Zwei Fälle von Larynxstenose. Mitteilg\ des W iener med. Doktorencollegiums, Wien 1878. No. 15. — Zur Therapie d. Nasenkrankheiten. Allg. Wiener med. Zeitung. 1876. — Zur Kasuistik d. chord i tis vocalis ihf. hypertrophica. Allg. Wiener med. Zeitung, 1878. — Ein Fall von Trachealstenose durch einen fremden Körper im Oesophagus bedingt. Wiener med Blätter, No. 25., 1878. — Über Behandlung d. adenoiden Vegetationen im Nasenrachenraume. Monatsschr. f. Ohren- heilk., 1879.. No. 1. u. 2. — Über Ankylose d. cricoaritaenoidalen Gelenke. Comptes rendus du congres international de laryngologie 1. session, Milano 1882. — Zur Technik des Luftröhrenschnittes. Comptes rendus du congres international de laryngologie, Kopenhagen, 1884,-— 13. kongres za unutarnju medicinu u Mouakovu. Lij. Vi. 1893. — Der pharyngo-laryngeale Typus der acuten Miliartuberculose. W. kl. W. 1894. No. 24. Die Diagnose des Kehlkopfkrebses. .Comptes rendus du congres int. de medicine ä Moscou. Moskva 1900. — Die Veränderungen des Kehlkopfes, der Nase u. des Rachens bei acuten Infektionskrankheiten. Heymanns Handb. der Laryngologieu. Rhinologie. Bd. 1., 2. u. 3. Wien, Holder, 1900. — Ueber Venengeräusche bei der interstitiellen Hepatitis. Zeitschr. f. kl. Medizin. Bd. 61., Heft 3. u.

4. — Ueber die letzten Blatternfälle in Fiume. Urania, Fiume 1913. — Der Kehlkopfspiegelbefund beim Asthma bronchiale. M m atsschr. f. Ohrenheilk. 'u. Laryngo-Rhin. 55. Jahrg. Supplementband.

Dopisi.B e r l i n , 12. novembar 1923.

Predavanja u „Berlinskom neurološkom društvu".II.

Dr. Nikola S u g a r , Berlin*.

Glavna tema prve sjednice neurološkog društva ove školske godine bila je l i j e č e n j e . p r o g r e s i v n e p a r a l i z e m a l a r i j o m .

Prvi je referirao J o s s m a n n (Charite, Psihijatr. klinika Bonhoeffer-ova). On je dao procentualnu poredbu remisija kod progresivne paralize sa berlinske klinike i remisija, što su ih publicirali Gerstmann s bečke klinike i Kirschbaum iz hamburške.

S t e n a r t z (ista klinika) drži, da je liječenje malarijom samo simptomatsko liječenje progresivne paralize. Predstavlja zatim bolesnicu, kod koje da je postignuta remisija dokazana.

S c h l o m e r (Sanatorium Westend) tvrdi vrlo optimistički, da nakon liječenja malarijom može nastati posvemašnje ozdravljenje. On je sam imao nekoliko slučajeva, kod kojih je osim male pogrješke u govoru nastupio status quo ante. (? Ref.)

P r a t z (Dahldorf) odvraća od preoptimističkog suda; valja u ovakovim sudovima biti oprezan. Treba da se bar godina dana počeka, a da se stvori neki definitivni zaključak o eksistenciji remisije.

P l e h n (Bolnica na Urbanu) je što više inokulirao i tropsku malariju i kod tog imao dobrih rezultata; naravski da se to može učiniti sanio kod čvrstih individua. Po njegovom mišljenju se djelovanje malarije ne sastoji samo u dizanju temperature, nego je to „Protein-Reizkörpertherapie“.

S c h i l l i n g (I. Med. klinika prof. His) pregledao je krv kod inokuli- ranih malarijom, te nije nikad nalazio gameta. Liječenje malarijom nije obična proteinova terapija, jer je našao naime kod leukocita neke promjene kao na pr. premještaj jezgra, a to ne može da bude samo posljedica podražaja proteina.

Zaključnu riječ uzima S t e n a r t z . On preporuča liječenje malarijom upotrjebiti osobito kod početnih stadija progresivne paralize, jer je kod upotrebe u već vrlo progredijentnim slučajevima opažen tu i tamo brzi smrtni završetak. Preporuča na koncu ipak samo tertianu, a misli da je to liječenje malarijom tek samo simptomatsko liječenje.

* Napisano njemački za L. V. Preveo dr. R. Z. L.

Bilješka.507

Naputak za uzimanje krvi u svrhu serološke pretrage po W assermannu.

Dr, Richard F i s c h e r , asistenat zakladne bolnice, Zagreb.

Na posljednjoj sjednici povjerenstva za suzbijanje veneričnih bolesti, povjerena mi je zadaća, da u kratko skiciram način kako se imade uzimatikrv za serološke pretrage, i kako da se ova mora priposlati laboratorijima.

Svi mi naime, koji vodimo serolpške stanice, . imademo gotovo danomice prilike, da vidimo, kako se malo pažnje posvećuje uzimanju i otprema- niu krvi. Tako se dogadja primjerice slijedeće: Krv se šalje u laboratorijtek jedan dva dana, nakon što je uzeta; krv dolazi u vrlo. širokim epruvetama ili kojekakovim bočicama, tako da_se potpunoma ispremješa; epruvete nijesu sterilne, a umjesto sterilnog čepa zatvaraju se pamukom ili sličnim. Sve to upliviše u velikoj mjeri na rezultate serološke pretrage, te je to posljedicom, da su rezultati neodredjeni ili da se krv uopće ne može upotrjebiti za reakciju.

Iznijet ću dakle same poznate činjenice, koje bi bezuvjetno morao uvažiti svaki liječnik, koji šalje krvi na pretragu.

1. Krv se oduzima najbolje iz kubitalne vene (vene-punctio), ili iz prsta ruke (kod plašljivih osoba i djece), što mi se ali čini mnogo manje zgodnim.

2. Koža se dezinficira prije uboda eterom, benzinom ili jodbenzinom (5 10%), i to tako, da se dotični dio dobro otare. Zatim treba malo p r i čekati, dok ta tekućina na koži ishlapi.

3. Igle za vadjenje krvi moraju biti dovoljno debele, da se koagulacijom krvi odmah ne začepe.

4. Preporuča se, da se prve kapi krvi ne ulove odmah u epruvetu, i to zato ne, jer se na nutarnjim stjenkama iskuhane igle n ah ze još malene kapljice vode, koje mogu takodjer nepovoljno uplivisati na pretragu.

5. Epruvete i čepovi moraju biti sterilni. Samo duge uske epruvete prikladne su za razašiljanje (mogu se naručiti zajedno sa drvenim kutijama od svih stanica za pretrage krvi).

6. Oduzeta krv imade do odašiljanja stajati na što hladnijem mjestu. Najbolje ]ei da se iz provincije šalju krvi ekspres preporučeno. Krvi treba uztmati i poslati tako, da stignu u laboratorije na dan pretrage ili najranije dan prije toga.

Referati.Kirurgija.

E. Payr: O nekim pogrješkam a u asepsi, na koje se m alo pazi.(Zentralblatt für Chirurgie, 1923. Nr. 43.)

Pisac upozoruje, da imade mnogo prilika, da se virulentni koki gnojenja prenašaju na naše ruke i na kožu bolesnika, a da se na nje malo pazi. Te pogrješke većinom se ne dogadjaju u operacijonoj dvorani već inače u bolnici.

Svaka se sumnjiva pretraga radi u gumenim rukavicama, sonda, pinceta, rovašnica produljeni su nastavak naših prstiju, koji se može kuhanjem sterilizirati. Daljnu okolicu gnojne, grariulirajuće rane pretražuje se često golom rukom, a da se ne misli na to, da se zavoj često pomakne i da se- kretom nakvašeni dijelovi zavojne tkanine dolaze i do dosta udaljenih mjesta na koži, te im ucijepljuju klice. Piščeva su istraživanja dokazala, da je normalna koža 20 dapače 30 cm. daleko od ruba rane puna gnojnih koka. Tko to ne zna inficira si prste, makar se čuva rane i njezine najbliže okolice ; stoga se smije i daljna okolica rane dirati samo instrumentima Ili u gumenim rukavicama. Mora li se to ipak činiti golom rukom, to ju treba prije toga dobro namastiti žutim vazelinom. Važno je, da se K ö n i g o v zahtjev, da se operira „bez ruku“, proširi i na pretrage bolesnika. Nije pogibelj u tom, da se inficira septični slučaj što se pretražuje, nego onaj aseptični, koji iza toga dolazi. To je važno i stoga, što nije moguće provesti to da se najprije operira, a onda pravi liječnički posjet, jer će uvijek opet dolaziti septični slučaji, koji se moraju odmah pregledati i liječiti.

Treba učiniti sve što je moguće, da vjerojatnost aseptičnog uspjeha bude što veća. Stoga P. daje u večer prije operacije svoje bolesnike kupati i obrijati, te očistiti eterom i alkoholom, a onda aseptičnim zavojem pokriti predjel operacije. Na dan operacije ne smije na kožu doći voda, nego se čisti samo eterom, alkoholom i jodovom tinkturom. Osobitu pažnju treba posvetiti čišćenju pupka.

Mnogo imade predmeta što se svaki dan trebaju za pretragu bolesnika, a kolebaju medju sepsom i asepsom. Britva, vrpca i šestilo za mjerenje, instrumenti za auskultaciju i perkusiju, termometar, olovka za kožu, i t. d., predmeti su koji su često puni patogenih klica. Najmanje oni od kovine, zatim lakirani, a najviše oni od tk an in e ; te predmete treba dakle praviti od kovine.

Možda još veće su pogibelji nesvijesnog prenosa klica za vrijeme kliničke obuke. Komad skeleta prima se danas kod septičnog slučaja s gumenim rukavicama, a sutra kod aseptičnog slučaja golom rukom ; isto se dogadja i sa staklima za preparate, modelima od drva, mikroskopima.

Najpogibeljniji su predmeti, što se upotreb ljava ju u bolesničkoj sobi. Tu su u prvom redu udlage od drva, koje se upotrjebljavaju naročito kod kompliciranih preloma, zatim šarniri i spone za prekinute sadrene zavoje; naročito u drvu klice dugo vremena ostaju virulentne. Na rentgenovim pločama staklena je strana obično sterilna, a sloj je pun stafilokoka i to osobito tamo, gdje se vide otisci prstiju. 1 na povjestima bolesti, na temperaturnim ceduljama može se naći klica.

Na piščevoj klinici liječnik nosi rukavicu od gume samo na desnoj ruci, koja radi na rani i na zavoju, dok je druga gola.

U operacijonoj dvorani Esmarchova ovojka ili cijev od gume, koja u tu svrhu služi rijetko se kuhaju, jer se time kvare. Maska Roth-Drägerovog aparata za narkozu može se kuhati, ali ne ona za Schoemakerovog aparata za povišeni tlak. Remenje kojim se bolesnik veže na operacijom stol take djer nije aseptično.

Kod operacija na velikim zglobovima, kod šavi kosti treba komprese prišiti uz kožu. Kod operacija u trbuhu (želudac, crijevo, žučni mjehur) nakon svršenog zahvata na intraabdominalnom organu treba odstraniti upotrebljavane instrumente, te šav trbušnih stijenka praviti s novim instrumentima i novim materijalom za šivanje, nakon što su ruke ponovno očišćene ili promijenjene gumene rukavice. Tako se mnogo lakše sprječavaju apscesi trbušnih stijenka.

Treba upotrebljavati za operacije i za pretragu pomoćna sredstva od materijala, koji se može vrućinom sterilizovati (kovina, staklo, meka guma, platn i), poučavati pomoćno, liječničko i dvoreće osoblje, te od vremena^ do vremena praviti bakteriološka kontrolna ispitivanja. Č.

Dr. Roubal: Köhlerov pobol.(Časopis čes. lekarü, broj 24. g. 1923.)

Referira o dva motrena slučaja, kojih imade u literaturi tek oko Ö0. Pobol je prvi opisao g. 1908. Köhler kao do sada nepoznati pobol dječijih kostiju, osobito ossis navicularis pedis. Temeljne pojave: Promjena kosti u veličini, obliku, arhitekturi i sadržaju vapna. Skiagrafički je os naviculare smanjena, osobito u sagitalnom promjeru skoro za polovicu, nepravilnih kontura, u cjelini kao stisnuta u pravcu proksimo-distalnome, uz to produljena u pravcu dorzo-plantarnome. Sjena kosti je napadno tamna i ne pokazuje one karakteristične slike spongioze kosti. Sguštjela jezgra kosti nije uz to jednolična, kao što je normalna, okrugla ili barem pravilnog oblika, već nepravilna i raspršena u nekoliko dijelova. Slika je tako tipična, da omogućuje rentgenološku dijagnozu na prvi pogled.

Klinička slika je jednostavna: Pobol počimlje kod djece' u 3.—4. god. života. U četvrtini slučajeva je obostrani, u desnoj nozi češći. Dijete dosada zdravo, nekada iza traume, počinje šepesati, uz bolove u nozi, na kojoj se može ustanoviti ograničena bol na pritisak u predjelu ossis navicularis, nekada laki otok mekih dijelova pastozne konzistencije odnosno i laka atrofija mišičja u listanjku. Pobol K. ne zahtjeva posebne terapije. Pa- togenetički je analogan onome kod malum coxae juvenile Calvć-Perthes. Ovamo može se takodjer ubrojiti pobol petne kosti. Geneza ovih bolesti nije za sada dovoljno razjašnjena. Vjerojatno su to povrjede u osifikaciji, prouzročene oslabljenjem bioplastičke energije hrskavice, moguće uslijed oštećenja unutarnje sekrecije.

Dr. Cul e k.

Higijena.Prof. Dr. Stan. Riižička: Kronično trovanje pučanstva vodom iz vodovoda, što prolazi kroz cijevi od olova. Kako se može predusresti.

(Časopis pro zdravotnietvo, broj 8. i 9. g. 1923.)

Voda, prolazeći kroz olovnu cijev, upija u se nešto od ove otrovne kovine te je već konstatovano dosta takovih teških slučajeva, ne uzevši u ubzir mnogo slučajeva lakog pobola, koji ostaju liječniku s obzirom na etiologiju nejasni a figuriraju kao raznovrstan lagan pobol „nepoznatog izvora i nepoznatog uzroka“. Iz tehničkih razloga je nemoguće olovo posve isključiti kod fabrikacije vodovodnih cijevi. Najzgodnije još bi ih mogle nadomjestiti željezne cijevi s unutarnjom asfaltnom prevlakom. Moramo polaziti sa stanovišta, da je olovo za tijelo jaki otrov, koji ne bi smio u tijelo dolaziti n i t i u n a j m a n j o j k o l i č i n i , jer se djelovanje kumulacijom može pojačati. Mora se dakle ustanoviti, uz koje prilike, t. j. kod kakovog sastava vode, a i kod kakovog sastava cijevi od olova dolazi u vod u š t o n a j m a n j a količina olova, jer ako su i cijevi od kemički čistog olova, dolazi još u obzir i drugi čimbenik, a taj je k e m i č k i s a s t a v v o d e . Kao temelj pokusa uzela je destilirana voda, o kojoj je poznato, da obiljno rastapa olovo. Rastopine anorgan. soli (K, Na, Ca, Mg, Amonij) djeluju prema svojoj kiselini.

Nitrati pojačavaju rastapljauje olova; kloridi, sulfati i karbonati snizuju, i to karbonati najjače, manje sulfati, a još manje kloridi. Prisutnost kisika (zraka) u vodi uz kakav god sastav vode j a k o p o v e č a v a rastapljauje olova vodom. Ugljična kiselina s m a n j u j e u dosta znatnoj mjeri rastapljauje.

O r g a n s k e t v a r i : Maceracija lišća trave, rotkvice i ribljeg mesa s n i zuje rastapljanje, dočirn maceracija treseta ga p o v e ć a v a . Ako dolazi olovo u doticaj s u v i j e k n o v i m partijama otopine ugljičnih spojeva, tada množina olova postepeno sve više i više p a d a .

Kod stalnog obnavljanja kombinirane rastopine i uz najnepovoljnije okolnosti (t. j. kada zrak imade pristupa i kada voda sadržaje nitrate) p a d a količina olova u vodi, a k o se u n j o j n a l a z i d o s t a t n a k o l i č i n a k a r b o n a t a , koji naime na površini olova stvaraju prevlaku olovnog karbonata, a taj sprječava daljnje otapanje olova. Ako se ali količina karbonata u vod.i smanji, povećati će se brzo opet množina otopljenog olova. Isto čine, ali u manjoj mjeri sulfati, u najmanjoj kloridi. Ovim pokusima je prvi put, a na temeljit način riješeno pitanje uvjeta i uzroka prelaza olova u vodu.

Iz toga slijedi drugo, praktično pitanje: M o ž e li s e z a v o d o v o d s t a n o v i t e v o d e d o p u s t i t i u p o r a b a o l o v n i h c i j e v i i k a k o v e c i j e v i ( i z k o j e t v o r n i c e ) d a i z a b e r e m o ?

U praksi se uvijek mora provesti i z r a v a n p o k u s s a d o t i č n o m - v o d o m z a j e d n o s a d o t i č n o m c i j e v i . Dakle: dotična voda -j- olovna cijev mora kod neprestanog protjecanja vode kroz više tjedana pokazivati neprestani pad količine otopljenog olova. Ako količina olova ne pada, m o r a s e d o t i č n a k o m b i n a c i j a v o d a -j- c i j e v o t k l o n i t i , odnosno pokušati istu vodu sa kojom drugom vrsti olovne cijevi. Jedino takova kombinacija će biti dobra, kod koje će se stvorit i . s o l idna, s a m o n i k l a p r e v l a k a , k o j a će se a u t o m a t i č k i p o n o v i t i i u s l u č a j u o š t e ć e n j a c i j e v i , što u ostalom odmah razpoznamo pogledom. Prevlaka daje tamnu, mutnu površinu, ako je nema, svjetlit će sjajna metalna površina.

Iz toga slijedi još drugi zahtjev higijene: Nakon dovršenja vodovoda neka se u svakoj kući prije p r e d a j e j a v n o j u p o r a b i n a p u n e . c i j e v i s a 5 % o t o p i n o m s o d e k r o z t j e d a n d a n a . T i me će se sniziti otopivost olova na minimum, a skratit će se vrijeme potrebno, da se prevlaka stvori djelovanjem prolazeće vode. Konačno i tlo, iz kojeg voda dolazi, mora sadržati dovoljno karbonata. Ako ih malo ima, mora se smatrati sumnjivim radi primiješanja vode sa površine.

D r. C u l e k

Prof. Dr. Kabrhel: O pripusnosti konzerviranja voćnih sokova samravjom kiselinom.

(Časopis čes. Ićkarii, broj 36, 37, 38. g. 1923.)

S obzirom na oteščani eksport malinovog soka i prosudjivanje štetnosti mravje kiseline po čovjeka, daje pisac ovaj prijedlog: Kod malinovog soka, ako je po izvoz važno, da bude drugim načinom konzerviran nego što je kuhanje i dodatak sladora,'dozvoljava se uz uvjet deklaracije dodatak mravje kiseline u množini, da u gotovom proizvodu ne prekoračuje 0'25'% Kod ostalih sokova kao što je voćni sok bez alkohola, ostaju na snazi dosadašnji propisi.

Konzervacija sa mravjom kiselinom ne tiče se nikako oficinelnog malinovog s ka, kod kojeg vrijede dosadašnje odredbe ljekopisa.

Dr. Cu l e k .

W olf: Djeluje li dim od duhana desjnfekcijono?(Archiv f. Hygiene, sv. 91. br. 7—8 1923.).

Pisac je nastojao serijom pokusa ustanoviti, kako djeluje dim duhana na razvitak mikroba, u prvom redu na bac. influence, te dokazuje, da se djelovanjem dima na mikrobe ucijepljene u hranivo tlo veoma jako zaustavlja njihov porast. I djelovanje je dima na bacile već izrasle vidljivo. Na pušačima inficiranima sa bac. prodigiosus opažen je takodjer vidljiv upliv. Da može prosuditi kvalitet desinfekcijonih tvari u dimu, odstranio je filtracijom nikotin i produkte katrana i puštao dim kroz vodu. Filtrirani dim zadržaje i dalje svoje antibakterijelno svojstvo, prani dim gubi to svojstvo. Baktericidne su tvari, koje dim sadržaje, po Puntoniu formaldehid i pyrrol.

Dr. C u l ek.

Prof. Ružička: Riječ higijenika k izradbi socijalnog os iguran ja urepublici ČSR.

(Časopis pro zdravotnietvo, broj 6. i 7. 1923.)

Nakon temeljite pripreme predložilo je min. za socijalnu skrb kao glavni dio čitavog elaborata o soc. osiguranju, osnovu zakona o o s i g u r a n j u r a d n i k a z a s l u č a j b o l e s t i , i n v a l i d n o s t i i s t a r o s t i . Jednu okolnost treba kod toga is taknut i : Ra c i j on a l no o s i g u r a n j e protiv bolesti i invalidnosti ne sastoji se u sakupljanju novca za kojekakovu korekciju stanja koje je već nastalo, v e ć j e d i n o i u p r v o m r e d u u p r e v e n t i v n o m r a d u , spriječit i . bolest uopće. Danas još nije posve prodrla svijest, da je s v a k i p o b o l p r o u z r o č e n i da njega ne bi bilo, kad bi se dotični uzrok odstranio. Kad jedanput ta spoznaja postane sveopća, ne će se više dogadjati, da na pr. na uredjenje zbora preventivnih liječnika parla- menat ne da uopće sredstava, a na krpariju ex post (socijalno osiguranje) s užasnim brojkama na sramotu naše zdr. statistike — izdaje milijune.

O s n o v a z a k o n a o n a d z o r u r a d a . Min. socijalne brige pripravlja u tom pogledu nov zakon. Ovaj je veoma važan problem državne uprave u svojim temeljima z d r a v s t v e n i , jer glavna svrha nadzora rada je č u v a n j e ž i v o t a i z d r a v l j a . Za to takovim nadzornikom može biti jedino liječnik, higijenski specijelno naobražen, naročito u tehničkoj i zanatlijskoj higijeni.

Dr. Cul ek.

Dr. T renkler: Prilog k vodjenju i uredjenju poljskih bolnica.(Bratislavske lekarske Iisty, broj 9. 1923.)

Tečajem djelovanja kod poljske bolnice broj 309. etablirao je istu 28 puta za vrijeme od 30 mjeseci; za to je vrijeme bila 17 mjeseci aktivna, 13 mjeseci u rezervi, 109 na maršu, te je prevalila 2400 km.; primila je 10.691 ranjenog i 7.959 bolesnih (razmjer 4 : 3 ) . Provedeno operacija: Tre- panacija 31, debridement lubanje 148, laparotoinija 11, amputacija 59, ekstrakcija projektila 100, raznih debridements 367, sutura 67.

Kod normalnog transporta bilo je dostatno 250 kreveta, kod otešćanog i 700, maksimum 1713. Obično se uredila u školi, rjedje u tvornici ili crkvi, ali takodjer i u štali. Improviziran je i tuš, kupaona i prostorije za dezinfekciju.

Nespretna i teška vojn. tovarna kola zamijenio je svuda sa lakim seljačkim, na koje se pričvrstio velik zatvoren sanduk sa praktičnom prama svrsi razdiobom.

Nekoji uredjaji (škafovi, umivaonik, pljuvačnice) nijesu se pokazali praktičnima ili nijesu se dali dobro čistiti, jer su bili od zinkovog lima, za to uveden;e' emajliranog posudja bio je napredak.

Rublja trebalo je imati 300 garnitura, koje su švelje odmah i krpale.Ljekarna u polju treba radikalnih promjena. Propisanih lijekova imade

mnogo, a sastav ne odgovara. Sanduci i omoti su teški, nepraktični. Treba imati sobom manje ali sve samo iskušane (heroičke) lijekove, osobito pastile i kapljice. Pilula uopće nije ordinirao. Za to što više injekcija. Lijekova je potrošeno u g. 1915. 450 kg, mjesečno 50 kg, dakle 2 seoska kola mogu zalihe na 2 mjeseca lako voziti.

Čestito vodjenu kancelariju smatra glavnim stupom poljske bolnice.Predlaže iz iskustva, da se legitimacijom kapsli nose oko vrata, a opis glede identifikacije da se proširi. Da svaki nosi na kapi ili na bluzi maleni štit od lima s oznakom čete, god. rodjenja i brojem (Stammblatt) ilioznaku tetoviranjem. D r . Cu l e k .

Dr. L. P rochäzka: Studij populacije Velike P rahe u svrhu državnogpovjerenstva za regulaciju.

(Časopis pro zdravotnictvo, broj 8. i 9. g. 1923.)

Državno povjerenstvo za regulaciju Velike Prahe treba za svoje poslove kao temelj, da s az n ad e : A. Kalkulaciju broja stanovništva za 50 god. t. j. za koliko stanovništva imade se načiniti regulacijoni plan. B. Kako velik teritorij k tomu treba odrediti, ili kakova imade biti gustoća stanovništva.

P r i r o d j e n i p r i r a s t je kao u svim velikim gradovima skoro negativan. S e l i t b a . Do sada se kalkulirala samo iz poreznih iskaza ispražnjenih stanova. Za to se ni prvo ni drugo ne može ozbiljno uzeti u račun i mora se računat i: 1. sa poprječnim prirastom kroz zadnjih 40 god. Taj prirast sačinjavao je kroz svakih 10 god. (1883.— 1920.) 17%, 22, 26, 5 % ( = g . 1910.— 20.) dakle poprječno kroz svakih 10 god. 20°/o- Prama tome će Praha, koja sada imade 694.027, za 50 god. imati 100% = 1,388.054 stanovništva. 2. Ako uzmemo u obzir a g l o m e r a c i j u pučanstva u ČSR, iznaša razmjer ladanjskog pučanstva prema gradskome 6 :4 . U god. 1890. stanovalo je u Prahi od sveg stanovništva Češke, Moravske i Šleske 3'5%, 1900. već 3'9%, g. 1910. — 4 '6% tako, da će nakon 50 god. t. j. g. 1970. iznašati 8%, a broj ukupnog stanovništva ČSR. od 13,499.368 (g d. 1910.) narasti će na 19,879.064. Prama tomu otpasti će g. 1970. na Prahu 1,590.325. Ako sravnimo konačne brojke pod 1.) i 2.) uz korekture p o v o l j n e po razvitak grada (glavni grad, uredjene prilike administrativne, socijalne i zdravstvene), i n e p o v o l j n e (ekscentrični položaj Prahe, decentralizacija uprave, porast drugih gradova), dolazimo do zaključka, da će Praha g. 1970. imati oko 1,400.000 stanovništva.

Dr. C u l e k .

Terapija.

Vedomin.U moru novih lijekova i specijaliteta protiv tbc, koje internacijonalno

tržište producira i koji svakoga praktičnoga liječnika tako reći progone, oduzimajući mu i ono malo slobodna vremejia, zaslužuje jedino v e d o m i n , da se o njemu koja progovori i to iz tri razloga: 1. što ima svoju tradiciju; 2. što je domaći proizvod i 3. što se mnogo naših liječnika od ranga angažo- valo za njega. Svaki novi lijek protiv tuberkuloze, pa makar on dolazio i od

prvih svjetskih autoriteta ne pob ud j uje više radoznalost kod liječnika, jer je cijela nauka o tuberkulozi okrenula sasvim drugim pravcem ne specifičnog liječenja, nego provadjanja socijalno higijenskih mjera, poboljšavanja ishrane naroda i stanbenih prilika i postepenog imuniziranja. Stoga se i djel vanje vedomina nema tražiti u specifičnom djelovanju na tuberkulozni proces 'ili samo u toliko, u koliko preparati kreozota djeluju na tuberkulozu — a svaki liječnik ima o tome drugo mišljenje — nego u održavanju i podizanju fizične snage bolesnika, dajući u koncentriranoj i lako probavljivoj formi dovoljnu količinu masti, šećera i inih supstancija, -k je su kadre, da tijelo održe na snazi i da mu dadu otporne snage protiv bolesti. Vedomin, koji se u glavnom sastoji od meda, masla, ulja i izvjesne količine kreozota, željeza i fosfata, može se dakle preporučiti u svim slučajevima slabosti, ka- heksije, početne tuberkuloze, kronične tuberkuloze, dakle u svima slučajevima, gdje uspjeh liječenja zavisi od održanja fizične snage bolesnika. Kao takovo sredstvo može se vedomin upotrjebiti.

Dr. J. B a r a ć*.

Kupferberg: Nov način liječenja karcinoma.(Miinch. med. Wochensch., broj 1., god. 1923.)

Ističe refrakternost stanica tumora na rentgenove zrake, te refrakternost stanica na radij kod tumora s njime liječenih. Ova refrakternost nestaje, ako ili injekcijom ili galvanički dovedemo u tumor cuprum colloidale ili seien. Spominje i način, kod kojeg se tumor preplete kapilarama, napunjenima s radioaktivnom supstancijom. Ove kapilare su staklene, te znadu biti po bolesnika vrlo bolne. Za to je pisac te kapilare udesio od tvari, koja se može rezorbirati, a impregnirao ih s torijem X. Kapilare se tečajem 14 dana rezorbiraju, te djeluju tečajem tog vremena radioaktivno. Osim torija X rabi još derivat radiotor, kojemu perijoda iznaša 1 s/ 4 god., te koji imade 2 vrsti soli: 1. topivu u vodi, a upotrebljenu po Lazaru k intravenoznim injekcijama; 2. netopivu u -vodi. Od ove druge zgotavlja Auergesellschaft u Berlinu sterilnu emulziju sa sadržajem ekvivalentnim Vio mg radium-bromida, s kojom pisac injekcijom infiltrira tumore. Bio je s dobrim uspjehom upravo iznenadjen. Rabi s obzirpm na dugu perijodu samo sadržaj jedne fijolice (25 mg thoriumoxida = 1/ 10 mg radiumbromida) a u slučaju, da je tumor velik, razrjedjuje sadržaj fijole sa vodom. Druga se injekcija smije dati tek iza pola godine. Radijev „Katzenjammer“ iza radiotora nije nikad opazio.

Dr. Cul ek.

H ech l: Uspješno liječenje perniciozne anemije sa caseosanoni.(Med. Klinik, broj 17. god. 1923.)

Pisac postigao je u jednom slučaju pernic, anemije napadan uspjeh s intramuskul. injekcijama 2 3 ccm. caseosana, predmnijevajući, da se stimulacija djelatnosti mozga kostiju, koja se isazivije ekstirpacijom slezene, dade izazvati i parenteralno proteinom. Prije injekcija bilo je eritrocita 1,700.000, leukocita 2.370, hemoglobina 45%- iza 4 injekcije naraslo je eritrocita za 1 milijun, leukocita na 4470, hemoglobina na 65%; stanje se napadno popravilo, slika krvi pokazivala je anizocitozu sa neznatnom poiki- locitozom, mnogo megalocita, a nikakove normoblaste niti megaloblaste.

Dr. Cul ek.* Referenat pripominje, da je gornje retke napisao po želji mnogih kolega. — Op. ur.

K oertin g : Da li je gynergen neškodljiv ?(Klin. Wochenschr., broj 25. god. 1923.)

Gynergen je sol vinske kiseline i ergotamina te bi se imao davati per os i parenteralno kao preparat aktivniji od ergotina. Ispitan je na njemačkoj porodničnoj klinici u Prahi, te je nadjeno, da nij e p r ikl a d a n za uporabu intra partum niti u malenim obrocima, budući prouzrokuje asfiksiju te in- trauterinu smrt ploda. Nije prikladan niti kod krvarenja u babinjama, jer prouzrokuje uslijed jakih grčeva žila teške n-uzgredne pojave. Pisac dakle savjetuje, da se ne rabi niti u porodničkoj praksi, niti kod pobola krvnog žilja, niti kod živčanog pobola.

Dr. C u l e k .

T erapeu tske bilješke.L i j e č e n j e m i g r e n e s a u t o h e m o t e r apijo m preporuča D u

r a n d . Kod gospodje 50 god. stare pojavili su se napadaji migrene, kojima je slijedila urtikarija. Sjetivši se iz iskustva o povoljnom djelovanju autohe- moterapije kod urtikarije, injicirao je oboljeloj 10 cm3 vlastite krvi oduzete venepunkcijom u napadaju, te je isto ponovio nakon 4 dana kod novog napadaja. Napadaji su prestali kroz 14 dana, kasnije bili su neznatni, a mogli su se obustaviti sa 2 cm3 krvi.

L i j e č e n j e e p i d e m i č k e š t u c a v i c e s a s p i r i n o m preporuča P e tg e s , u dozi 1 gr. Misli, da se radi o reumatičkoj ili reumatoidnoj infekciji i da štucavicu tu ne prouzrokuje gripa ili encephalitis epidemica.

S p a s m odin. Prof. M a c h t u Baltimore preporuča benzyl-benzoat u 20 % alkohol, rastopini, (spasmodin) 20—30 kapi 3 —4 puta dnevno kod epidem. štucavice, dalje kao sedativum kod hripavca i kod angine pectoris, jer smanjuje spazmus koronarnih arterija.

T a h i k a r d i j u liječi L i n n s eserinum sulphur, ä 0001 gr l X d n e v - no. Izliječio je 11 slučajeva.

A d e n i t i s t u b e r , liječi D uf o u r sa svježom T. jodi, 70— 80 kapi dnevno u mlijeku. Izliječio je i slučajeva, koji su bili refrakterni na rentgen.

N o v a s u r o l k a o d i u r e t i c um. (Dr. S u m bal , Bratisl. lekarske listy, broj 7. god. 1922.) Novasurol sadržaje 3 4 % žive, blagi je antisyphili- ticum, te djeluje jako diuretički. Uštrcava se intramuskularno u gluteus, 1— 2 ccm dva puta u tjednu. Dr. Sumbal na temelju iskustva u 3 slučaja smatra ga v r l o p o g i b e l j n i m l i j e k o m osobito kod slabog srca te ne posve zdravog bubrega. Navadja 2 slučaja smrti iza injekcije novasurola kombiniranog s neosalvarsanom kod Issela te slučaj smrti kod Marlingera iza prve injekcije novasurola kod encephalitis haemorrhagica.

Dr. Cul ek.

Književnost.

Prof. A. Heveroch: Ludilo odnoša ja i problem uzročnosti. — Preveo dr. VI. Vu j i č , Kragujevac, Šumadija 1923. — Cijena 9 Din. — U zagrebač

kim knjižarama 10 Din.?

Zauzevši stanovište svoje prema tumačenjima raznih autora o postanku lude zamisli u opće, a ludila odnošaja (sumanutog odnošaja) napose, nastoji autor da nam iznese svoje tumačenje o tom zakučastom, a važnom psihi-

jatrijskom pitanju. On to čini tako, da cijeli problem o ludilu odnošaja svodi na pitanje svijesti kauzaliteta i finaliteta, na posve psihološki, filozofski način. Prema toj svijesti postoje dvije vrsti duševnih poremećenja: Jedno su paranoičari, koji su uvjereni, da postoji i tamo kauzalni i finalni neksus izmedju njih i okoline, gdje ga uistinu nema, a drugo su takovi — kod ra- strojenosti naše osobnosti — koji ne vide taj kauzalni i finalni neksus, gdje u istinu postoji. Budući da je kod obih poremećaja ostala razumova djelatnost, volja i osjećanje — u koliko već nijesu a priori poremećeni — normalni, to je nuždan zaključak, da poremećaj svijesti o kauzalitetu i finalitetu ne može biti posljedica poremećaja osjećaja, volje ni razumove djelatnosti, nego je primarno poremećenje našeg „ja“, naše duše „sensu strictiori“. — Spor se o tom problemu zato ne može ni da riješi nikakovim razumovim argumentima. Mi možemo tek da u neki neksus vjerujemo ili da ne vjerujemo.

Vujić je htio da s tom duhovitom radnjom predstavi našoj malobrojnoj psihijatrijskoj i filozofskoj publici odličnog češkog psihijatra i psihopa- tologa, cijenjenog ne samo kod kuće nego i u Francuza i Nijemaca. To će mu po svoj prilici i uspjeti. Trebalo je ipak da se naznači odakle je ta radnja prevedena, a i onda nešto više reći i o autoru. Nadamo se, da će prevodioc, kad bude prevodio drugu radnju (eventualno onu „ 0 poremećenju našeg J a “, Allgem. Zeitsch. f. W. u. Ps. XIX. ili „ 0 postanku svijesti realnog“, Archiv f. P. u. N. 53., 2. H.) to i učiniti.

O samom prijevodu je teško nešto reći kraj naše tako različne i nedovoljne psihijatrijske terminologije.

Dr. R. Z. L o p a š i ć .

Maks Oker-Blom: 1. Na ladanju kod u jaka liječnika. 2. Mira kod ujaka liječnika. — Preveo na hrvatski dr. Rikard F i s c h e r . — Izdanje

Hrv. štamparskog zavoda. — Po 8 Din.

Ova djela poznata su po cijelom svijetu i smatraju je najuspjelijima u podučavanju o seksualnom životu. Treba dakle da svi liječnici ovaj prijevod preporučuju i da svaka obitelj ima (u knjižicu za svoju djecu i upotrebljuje je prema uputi, koja je posebno odijeljena od knjige i upućena

« samo roditeljima. Prijevod je vrlo dobar.1. K.

Dr. Josip T ičar : Boj nalezljivim bo lezn im .— 155 str. Tiskovna zadrugav Ljubljani, 1922.

Slovenska literatura se o b o g atil a ovim djelom. Djelo se sastoji od općega dijela i opisa pojedinih zaraznih bolesti. Napisano je u praktične svrhe, da se uputi narod u obranu od tih bolesti, kako da se ravna bolesnik, kakoga treba njegovati i kako se cijelo društvo mora boriti protiv širenja zaraze.U općem je dijelu vrlo jasnim i razumljivim načinom opisao današnjenaziranje o bakterijama, o okuženju, o izvoru okuženja, o nositeljima bak terija, o dispoziciji, imunitetu, izlučivanju bakterija, o živim prenosiocima bakterija’ i o epidemijama, kao i osobna obrana, boj protiv bakterija idezinfekcija. Opisane su sve zarazne bolesti, koje se pojavljuju kod nas; nije opisana sušica ni spolne bolesti. Kod svake je bolesti poslije uvoda ocrtan prenos bolesti, razvoj, obrana, njega i ozdravljenje. Zadaća bi naša bila, da se ta knjiga prevede na hrvatski jezik, jer držim, da bi se zgodnija jedva mogla napisati.

I. K .

Na proslavu osam desetgodišnjice prof. Chodounskoga izdali su njegovi djaci dvostruki broj Časopisa čes. lekafu (br. 20. i 21. g. 1923.)

U svečanom uvodu spominje prof. B a b ä k , da je prof. Chodounsky danas jedini, koji je zajedno radio još sa slavnim Purkynjom, čiji je bio asistenat. Kao starac dočekao se konačno redovite profesure, a u 74. god. išao je u mirovinu, ali na prvu zamolbu, da treba njegove pomoći kod osnutka sveučilišta u Brnu, prihvaća se 76-godišnji starac posla i predaje kroz 4 godine i uredjuje farmakološki zavod, putujući iz Prahe u Brno i obratno. Pomagao je tako izdašno, da se uredi liječnički fakultet u godinama, u kojima su drugi, ako ih uopće dožive, već posve nesposobni za ikakav veći napor. — Zatim slijede slijedeći č l anc i :

Dr. B ouček: D jelovan je strychnina na vazom otoričn o sred ište .

Strychnin kod kunića u malenim obrocima ne jača konstantno krvni tlak. Tek obrok približno tonički prouzrokuje vidljivo pojačanje krvnog tlaka podražujući vazomotorično središte. Prije grčevitog- stezanja mišičja nastupa često sklonost k padu; osobito u dobi,-koja odgovara tetaničkom paroksiz- mii te u stankama izmedju pojedinih napadaja, padanje je krvnog tlaka pravilna pojava (centralno vazomotorično djelovanje).

K d umjetnog disanja ne samo što se toksičko djelovanje strychnina oslabljuje, već pojačava se time podražaj vazomotora, a paralizirajuče djelovanje se odstranjuje. Terapeutski unutarnji obrok veći od 5 mg te pot- kožni, pogotovo intravenozni, iznad 2—3 mg nije racijonalan, jer dosada nemamo točnog fizijološkog promatranja u pogledu na djelovanje strychnina na centrum med. oblongatae.

Freund: K vocijenti to p lin e srca kod d je lovan ja razne m aterije .

Treba da se čita u originalu.

L aufberger: Upliv d iuretika na izm jenu tvari.

Kunićima davao se intravenozno kofein, diuretin i eufyllin, te je an a lizirana plazma odnosno krv prije i poslije injekcija. Dušik u ostatku i mokraćna kiselina nijesu pokazivali promjena, ali količina kreatina i kreatinina krvi bila je uvijek povećana.

Iza intravenoznog uštrcanja kofeina i diuretina kuniću nastupa p ra vilno pomnožanje kalcija u plazmi, dočim kod kontrolnog pokusa bez injekcije nastupa sniženje kalcija. Na čovjeku je ispitivan upliv peroralnog davanja kofeina na sastav mokraće. Istražena je voda, alkaličke i kisele soli, amonij, fosfati, kloridi, K, Ca, Na, kreatinin. Kofein nije pokazivao nikakvog karakterističnog upliva na sastav mokraće, što je u opreci sa dosadašnjom literaturom. Svestrano je promatran mekanizam pojedinih promjena izmjena tvari iza kofeina.

B. P olak: A naliza d jelovanja tetra -h ydro-ß -n afty lam ina na Brce te n jegov a n ta g o nizam sa strychninom .

Karakteristična je pojava djelovanja tog lijeka na izolirano srce žabe postajanje pravilnog nepotpunog srčanog bloka 2 : 1 . Uzrok tomu je osim snižene vodivosti aparata koji spaja atrij i komoru vjerojatno i snižena pc- dražljivost srčanog mišičja. Ovo je otrovanje samo u najranijoj dobi reverzibilno. Ovaj blok može se pospješiti s adrenalinom, odstraniti pilokarpi- nom te opet izazvati s atropinom.

Djelovanje na srce je vjerojatno djelovanje na muskulatura srca, koja se time oštećuje prije i jače nego motorički aparat srca. Tetra-hydro-ß-naf- tylamin je nepotpuni antagonista strofantina, jer kombinacija obiju pospješuje u svakom slučaju razvoj karakterističnog bloka.

P rof. R ybäk: D jelovanje h lada na bub rege.

Kod 4 žena iza ginekoloških operacija, starih 21— 28 godina, omotao je tijelo iznad bubrega s kaučukovom cijevi, kroz koju je prolazila voda od 10°C. Ureterosondažom hvatana je mokraća iz svakog bubrega posebno svakih 5 minuta. Aplikacija hlada mijenjala se i s aplikacijom tople vode od 47— 54°C kroz istu cijev.

Time je jasno i nedvoumno dokazao, da niti dugotrajno djelovanje hlada izravno na predjel tijela, koji je sa bubrezima u anatomičkom i funk- cijonelnom spoju, u n i č e m u n e o š t e ć u j e n o r m a l a n b u b r e g .

Dr. C u l e k .

Dr. S. Jessner: Hautleiden kleiner Kinder.(4. Auflage. Verlag von Curt Kabitzsch, Leipzig 1923.)

Ova je knjižica čije je eto već četvrto izdanje izašlo, — vrlo podesna za praktičara, koji će u njoj naći dobar putokaz za terapiju kožnih afekcija kod djece, koje je poglavlje dermatologije jedno od najtežih, te vrlo često liječniku zadaje velikih poteškoća.

Dr. Fark a š .

Lexicon der gesam ten T herap ie des practischen Arztes.(2. popravljeno izdanje. 4. dio. W. Marie. Izdgnje Urban i Schwarzenberg,

Wien, 1923.)

Nastavak od slova F do slova H. Zadatak, koji su sebi i izdavač i nakladnik postavili a priori je jako težak. Potreba za takvo djelo postoji, takva je knjiga danas bez sumnje za svakoga praktičnoga liječnika potrebna i nužna. Ali trebalo je prije toga postaviti jasno cilj.- Ili je to trebala biti enciklopedija u smislu starih liječničkih enciklopedija, ili terapija. U posljednjem slučaju suvišne su one nepotpune dif. dijagnoze, i često laičke definicije. Na pr. ovakovih riječi kao što je „Grübelsucht“ ili „Gymnastik“. Tu se baš vidi nejasnost u postavljanju zadaće. U terapiji šteta da je tako malo ličnih iskustava, a toga baš u terapeutskim priručnicima najviše treba, jer je knjiga namijenjena prakticima.

Dr. K. D.

Dr. S. Jessner: Des Haarschw unds Ursachen und Behandlung.(9. und 10 Auflage. Verlag von Curt Kabitzsch, Leipzig, 1923:)

Medju Jessnerovim za-svakoga liječnika vrlo podesnim „dermatološkim predavanjima za praktičara“, ova je knjižica, čini se, najtraženija, što pokazuje relativno visoki broj izdanja. Tako prolaze obično sve knjige, koje obradjuju gornju temu. Sizifov posao liječenja alopecije tjera liječnike, a i laike; da pomno paze na svako novo izlazeče djelo o tom predmetu.

Terapija alopecije prikazana je u ovoj knjižici na vrlo uvjerljiv način i tako, da je lako pristupačna svakom praktičaru, komu je ova knjiga i namijenjena.

Dr. F a r k a š .

Od uredništva.Ovim brojem svršava L. V. svoje 45. godište. Dok je a životu Zbora

značila prošla godina perijoda znatnih trzavica i opasnih peripetija — dotle je njegovo glasilo nesmetano i stalno išlo odredjenoin stazom ozbiljnog znanstvenog rada i odlučnog zastupanja staleških interesa. Prošla godina znači dapače izvjesni napredak u životu Zborovog glasila, jer se 0110 ne samo vratilo predratnom obliku, što se tiče uredjivanja, nego je i proširilo i produbilo svoj znanstveni dio, u prvom redu zaslugom i marom našeg najvišeg medicinskog foruma, našeg medtc. fakulteta, čiji su ponajbolji predstavnici starije generacije i podmlatka vanredno marljivo i savjesno suradji- vali. Njima uredništvo posebice zahvaljuje te toplo preporuča i za narednu god in u !— Jednako blagodari i svim ostalim kolegama, osobito praktičarima, koji uza sav svoj naporni fizički posao još dospješe, da se i umnim radom sjete svog glasila.

L. V. poći će za cijelo i u narednoj godini utrtom stazom, a nada se u vrsnu suradnju tim više, jer če Zbor do godine u većem okviru jugoslavenskog liječničkog kongresa u Zagrebu proslaviti pedesetgodišnjicu svog opstanka. U toj jubilejnoj godini treba da se i njegovo glasilo uzvine do dostojne visine. Braneći strogo objektivno znanstveno uvjerenje i pripuštajući svaki ozbiljni, promišljeni glas u staleškim pitanjima bit će L. V. i- nadalje vjerno, no i ugledno zrcalo svih unakrštajnih misli i težnja našeg medicinskog svijeta. Baš tim svojim objektivnim stavom stekao si je ugled i suradnju ne samo u redovima kolega izvan djelokruga Zbora, nego i u ostalom s lavenskom'svi jetu, dapače i u inostranstvu. I nije tek slučajnost ili neznatna sitnica, nego vrlo značajna činjenica, da mu i komercijalni svijet poklanja sve veću pažnju. Bez ugleda nema anonsa, bez anonsa danas ne bi bilo ovog oblika našeg lista — tako se tradicije prošlosti srečno spajaju s nesentimentalnim duhom sadašnjice na korist i veličinu našeg glasila!

Da nam jubilejna godina bude srečna i blagoslovena!

Gg. članove Zbora koncem godine ponovno molimo, da nam svaki smjesta javi promjenu svoje adrese: premještenje, imenovanje itd., da uzmog- nemo što sasvjesnije i tačnije sastaviti naš i m e n i k č l a n o v a za 1. broj 1924. i da prema tomu ispravimo naš adresar, kako bi razašiljanje lista bilo točno. — Tko broja ne primi do konca mjeseca, neka ga smjesta reklamira.

Liječnički V jesnik izlazi svakog 15. u mjesecu, i to sa zn anstven im sadržajem i prilogom sa sta lešk im v ijestim a (člancima 0 staleškim pitanjima, referatima „0 radu liječ. društava, kongresa te omanjim bilješkama) na 4—5 štampanih araka. Članovi Zbora dobivaju ga besplatno, dok pretplata za nečlanove iznaša godišnje Din. 150'—, za inozemstvo Din. 200'—, za djake Din. 100'— . Pojedini brojevi stoje Din. 25'—. — Rukopisi i svi dopisi šalju se na: U r e d n i š t v o i u p r a v a L i j e č n i č k o g V j e s n i k a , Ka r l o v a c . — Rukopisi imadu se pisati tintom i sam o na jednoj strani papira; pvoželjno je da se udese pisaćim strojem. — Zaključak redakcije svakog 5. u mjesecu. Članarina, pretplata i sve ostale novčane pošiljke šalju se blagajniku Dru. Oskaru W e i s s u , Zagreb, Nikolićeva ul. 8. Telefon 762. — Oglase računamo: za jednokratno uvrštenje: Vi str. D 300'—, 2/3 str. D 216'—, */2 str. D 180'—, 'la str. D 120'—, 'U str. D 96'— ; za višekratno uvrštenje i službene oglase dajemo srazmjeran popust. Zavodima za oglašivanje dajemo 10°/0 provizije. Posebni prilozi primaju se uz umjerenu cijenu prema dogovoru. M o l i m o r a d i r e d o v i t o g d o s t a v l j a n j a l i s t a , da n a m s e o d m a h t a č n o j av i s v a k a p r o m j e n a b o r a v i š t a .

Vlasnik i izdavatelj: Zbor liječnika Hrvatske, Slavonije i Medjunnirja u Zagrebu. — Uz pomoć redakcionalnog odbora uredjuje Dr. Vladimir J e l o v š e k .

T isak D ion ičke štam parije d. d. u Karlovcu.

A. ZNANSTVENI DIO.

I. Kazalo im ena*Bachem 284.Benčević 88.Besarović 311.Beuc 502 Beutl 278.Biedl 51.Borčić 106.Bosanac 98.Botteri A. 119.Botteri I. H. 67, 229. Bouček 516.Božić 344.Bubanović 461.Bumke 405.

Cambessćdčs 49.Catti 503.Cavara 93.Croner 284.Culek 516, 517.

Ćepulić V. 358, 388, . 444 (454).

Čačković 50, 183,184.

Deak 173.Derkač 360.De Roussel 91. Dobrodolac 76, 394. Duhot 179.Dumont 90.Dvorak 377.

Egorov 348. Eisepstädter 45. Elschnig 49.

Fabian 335, 378, 451. Farkaš 517.Fibich 404.Fischer R. 507.Frank P. 408.Frejka 404.Freund 516.

Freymuth 403. Friedrich Sieg. 86. Frisch 179. Fröhlich A. 185.

Gala 336.Ganz 72.Gojtan 439.Greil 379.Grossmänh M. 185,

298.Gutmann 377.

Harrisson Buttler 92. Hechl 513.Heveroch 514.Hilt 181.Hirsch M. 222.Hirsch Sl. 39, 44, 169. Hofman S. 381. Horälek 452.Hynek 448.

lvančević 51.Jessner 517. Jovanović-Batut 184. Jovanović Gj. 339.

Kabrhel 510.Kastl 374. Kauenhoweh 403. Kleinsasser 93.Klika 377.Koch 405.Koerting 514.Kolibaš 213.Kolin 129.Krakora 376.Kronfeld 453. Kryspin-Exner 363. Kuhar 391.Kuklovä 402. Kupferberg 513.Krivy 376.

Lapinsky 79, 208, 316, 425.

Laufberger 516.Le Lasier 179. Leppmann 455.Lo Cascio 48.Lokar 436.Lopašić 222, 225, 369,

405, 453, 470, 514.

Maiocchi 450.Marcuse 457.Marki 402.Mašek D. 503.Maurer 91.Mayerhofer 187. Mikula 180, 402. Minär 32, 93, 200. Morat 179. ^Müller Ad. 204. Müller 335.

Netoušek 447.Netto 404.Novak 333.

Oker-Blom 515. Orlowski 282.

Payr 507.Pehän 402.Peričić 194.Pillat 335.Pinard 178.Pliverić 313.Podlaha 405.Polak B. 378, 516. Poljak Stj. 355, 428. Poljanić 368. Polonovski 179. Popović 183.Prašek 99. Predescu-Rion 378. Prochäzka L. 512. Proust 91.

* Autori originali ja označeni su krupnim brojkama.

Przibram 224. Precechtčl 48.

Radimskä-Jandovä376.

Radošević 249. Rismondo 385.Robida 225.Rohaček 402.Roubal 509.Ružička 280, 283, 509,

511.Rybäk 517.

Sabourand 179.Sattler 336.Savič 156.Sebi lean 449.Sed lak 452, 453. Sollier 179.

Stančić-Rokotov 282, 285.

Stangl 369.Stanojevič 164, 270,

324, 363, 396, 493. Stradomski 23.Strohal 275.Sugar 506.Sumbal 377.

Šarčević 180.Šeliga 335, 405. Šercer A. 53, 276, 277,

323, 372, 411, 470. Schlesinger M. 216. Schmidt Hans 50. Schneider 92.Šimec 111, 151. Špišić 93, 304. Shukoff 91.

Thaller L. 162, 401.Tičar 515. ”Tobias 336.Tomašič 444, (454). Trenkler 511.Trtnik 146.Tzank 49.

Vidlička 404. Vierordt 50. Vodehnal 497. Vouk 103.

Wasicky 185. Wittmann 264. Wolf 511.

Zalokar 240. Zaviška 336, 376.

II. Kazalo stvarno*

Abdomen — corpus alienum 405.Abducenta kljenut otogenog izvora 376.Abortivno liječenje i luetička reinfek-

cija 452.Adenitis tbc i tinct. jodi 514.Adenomom crijeva pr. uzrokovana kro

nična invaginacija ileuma 313.Adneksalnih upaljivih tumora terapija

mlijekom 335.Adnexitis dextra i neurastenija 425.Afekcije malog mozga 276.Ambliopija od duhana porast 336.Amiostatički sindrom i intoksikacija sa

syr. colae comp. 402. 'Albeeova operacija i gibus 404.Alkoholične histerije slučaj 208,Alopecije dijagnoza 179.An af i laksija ekinokokova 67.Anafilaksija u internoj medicini 229.Anafilaksije zanimiv slučaj uslijed se

ruma 369.Anemije perniciozne uspješno liječenje

sa caseosanom 513.Anestezija lumbalna 404.Anestezija n. splanchnicus i plexus

mesent. 91.Angiolimfa — neuspjesi liječenja t u

berkuloze s njome 444 (454).

Angiolimfa — sredstvo protiv tuberkuloze 179.

Ankiloza i kontraktura nova shema klasifikacije 180.

Anthrax — epidemiologija, bakteriologija i seroterapija 151.

Anthrax — patološka anatomija i klinika 146.

Antigeno djelovanje lipoida i njihova biologija 50.

Aparati za pneumotoraks 162.Appendectomia subserosa kot tipična

operacija 391.Ascaridiasis žučnih puteva 436.Asepsa — pogrješke kod nje, na koje

se malo pazi 507.Asparol Stroschein iskustva

s njime 404.Astigmatismus inversus 93.Auskultacija i perkusija 50.Autohemoterapija i migrena 514.Autopsija župnika Jerčiča 396.

Berlinskih klinika terapija 284.Berlinsko neurol ško društvo pre

davanja 369, 506.Biologija lipoida s osobitim obzirom

na njihovo antigeno djelovanje 50.

Originnlija označena su krupnim brojkama.

Bismut i sifilis 374.Bismut u terapiji sifilisa 279.Bojadisanja spiroheta nov način 452;Boleznim nalezljivim boj 515.Bolnica poljskih vodjenje i uredje-

nje 511.Bruckova seroreakcija i reakcija Bordet-

Wassermann 451.Bubrezi i djelovanje hlada 517.

Caseosan — uspješno liječenje pcrni- ciožne anemije s njime 513

Catti Dr. Gjuro 503.Cistoradioskopije vrijednost u opera

tivnoj medicini 45.Corpus alienum in abdominc 405.

Časopis čes. lekafti prof. Chodounsko- niu 516.

Deformacije fiziološke nosnog pretina 372.

Degeneracija i kultura 405.Delirija tremens atipički tečaj 376.Dementia praecox simplex — zločin

za njenog nastupa 316.Dermatoskopija normalne kože 333.Deviacija utera — operativno lije

čenje 335.Diabetes i sifilis 178.Diabetes mellitus i Insulin 311.Diateze mokraćne kiseline terapija 403.Dim od duhana da li djeluje desinfek-

cijono 511.Diuretika upliv na izmjenu tvari 516.Dizenterije nov metod imunizacije 72.Djece male kožne bolesti 517.Dojenčadi i shrana 339.Drvene umjetne proteze povjest i teh

nika 93.Duševne uzbudjenosti liječenje tera-

peutskom masažom 493.Dušičnim protoxydom narkoza 90.

Eflorescencije nekojih bolesti 4cože 333.Ekinokokova anafilaksija 67.Eklampsija i hipertenzija arterijelna

179.Eklampsizam 179.Ekstenzija funkcijonelno liječenje

kostoloma pomoću nje 213.Elemenata kemijskih izotopija 461.Encefalitide epidemičke slika 377.Encephalitis epidemica 377.Endocarditis lenta 169.

Erythrodermia desquamativa (Lciner) 264.

Ezofagus — strana tijela u njemu kod djece 450.

Febris biliosa haemoglobinurica 194.Fermenti tekućina i tkiva oka 48.Fimoze živčane komplikacije 377.Fistula kosti operativna terapija 129.Forenzično-seksualna tri interesantna

tipa 453.

Galvanopalpacija 76.Gibus i operacija Albeeova 404.Gibus kod traumatičnog tetanusa 402.Glikemija i glikorahija 179.Glikorahija i glikemija 179.Gonoblenoreja — uspjeh mliječnih

injekcija 335.Govor u slavu Pasteurovu 98.Graviditet tubarni 335.Gripa i njeno liječenje 448.Gripe pandemija g. 1918, —1920. 39.Gripi dalji prilog 44.Gynergen neškodljiv? 514.

Haarschwunds Ursachen und Behandlung 517.

Haemangioma cavernosum hepatis 405.Hautleiden kleiner Kinder 517.Helmintiasis liječenje duodenalnom

sondom 402.Hemikoreja — neobični simptomi 355.Hemoklazija i morfinizaiU 179.Hepatis — haemangioma cavernosum

405.Hidro- i termoterapija 336.Higijenika riječ k izradbi socijalnog

osiguranja u ČSR. 511.Higijensko uredjenje stanova na selu

280.Hipertenzija arterijelna i eklampsija

179.Histerije alkoholične slučaj 208.Hlada djelovanje na bubrege 507.Hrptenjače osobitosti ustrojstva kod

Pterygistes noctula 428.

Ileuma kronična invaginacija radi adenoma 313.

Impotencija muža 282.Imunizacije nov metod kod tifusa, di

zenterije i kolere 72.Infekcija kod laringektoinije 48.

Injekcije mliječne u terapiji veneričkili bolesti 452.

Insulin 447.Insulin i Diabetes mellitus 311.Intoksikacija sa syr. colae comp, i

amiostatički sindrom 402.Invaginacija kronična ileuma radi ade

noma 313.Inversio uteri totalis post partum 385.Iridociklitida i smetnje zornog polja 93.Ishijasa liječenje akutnih napadaja 403.Ishrana dojenčadi 339.Izotopija kemijskih elemenata 461.

Jednostrana krstobolja 439.Jezika karcinoma terapija 91.

Kalcijeva terapija u okulistici 336.Kamenci želučani 405.Karcinoma jezika terapija 91.Karcinoma nov način liječenja 513.Keimesfürsorge 379.Kemijskih elemenata izotopija 461.Keratitis parenchymatosa i povrjede

unut. uha 336.Keratitis parenchymatosa i t rauma 92.Keratitis pustuliformis profunda 92.Kinina preporod 298.Kirurške tuberkuloze liječenje u Ho-

henlychenu 497.Kiseline mokraćne dijateza — lije

čenje 403.Klinička rentgenologija 183.Klinično-kazuističen prispevek k „Ma

lum Legg-Calve-Perthes“ 32.Kljenuti n. recurrens etiologija 377.Köhlerov pobol 509.Kolere nov metod imunizacije 72.Koloidne kovine u liječenju tuberku

loze 402.Kongenitalne luksacije kuka liječenje

304.Kongres III. njefn. oto-laringološkog

društva 325.Kontraktura i ankiloza nova shema

klasifikacije 180.Konzerviranje voćnih sokova mravjom

kiselinom 510.Kose ispadanje i liječenje 517.Kosti fistula operativna terapija 129.Kostoloma funkcijonelno liječenje po

moću ekstenzije 213.Kožne bolesti male djece 517.Krstobolja jednostrana 439.

Krvi protjecanja razne količine kroz organe tijela — tumačenje uvjeta 23.

Krvi uzimanje u svrhu serološke pretrage 507.

Kuka liječenje kongenitalne luksacije 304.

Kultur und Entartung 405.Kvocijenti topline srca kod djelovanja

razne materije 516.

Laringektomije — infekcija 48.Larinksa tuberkuloza — resekcija n.

laryngeus sup. 91.Lexicon der gesamten Therapie des

practischen Arztes 517.Lipoida biologija — antigeno djelo

vanje 50.Ludilo odnošaja i pr blem uzročnosti

514.Luesa svježeg rijetki slučaj u vesici

502.Luetička reinfekcija i abortivno lije

čenja 452.Luksacije kongenitalne kuka liječenje

304.Lumbalna anestezija 404.

„Malum Legg-Calvć-Perthes“ — klinično-kazuističen prispevek 32.

Mame akcesorne hipertilialan oblik 335.Masaža terapeutska kao sredstvo za

liječenje duševne uzbudjenosti 493.Mastoiditis — rijetke forme 378.Medeničnega koščenega pasu dve redki

poškodbi 200.Medicina u osvitu lika Pasteurova 99.Medicinskih naziva riječnik 401.Meinicke („D. M.“), Wassermann i

Sachs-Georgi 285.Meinickeova i Sachs-Georgijeva reak

cija kod sifilisa 344.Menstruacija pri tuberkulozi ženskih

spolnih organa 348.Metadromička progresija kod parkin-

sonskog s indroma 376.Migrena i autohemoterapija 514.Miopija — uzroci i liječenje 49.Mira kod ujaka liječnika 515.Mliječne injekcije kod gonoblenoreje

335.Mliječne injekcije u terapiji veneričkih

bolesti 452.Mlijekom terapija kod upaljivih ad-

neksalnih tumora 335.

Mokraćne kiseline dijateza — liječenje 403.

Morfinizam i hemoklazija 179.Mozga malog afekcije 276.Moždjana tumor oko 111. komore —

prilog k dijagnostici 378.

Na ladanju kod ujaka liječnika 515.Nalezljivim boleznim boj 515.Napitog patološkog stanja slučaj 363.Narkoza dušičnim protoxydom 90.Nervus recurrens — prilog k etiolo-

giji njegove kljenuti 377.Nervus vagus i strihnin 378.Neurastenija uslijed adnexitis dextra

425.Neurološko berlinsko društvo — pre

davanja 369, 506.Nosa fiziološke deformacije 372.Novasurol kao diureticum 514.

Obitelj i priroda — zajednički život 283.

Odgoj zdravstveni u dječjoj dobi 181.Oka tekućine i tkiva fermenti 48.Okulistike važnost za opću medicinu

119.Ospice i terpentinsko ulje 368.Oto-laringološkog njem. društva III.

kongres 325.Otrovanje s lukšijom 180.Ozljeda teška tjelesna u deliriju radi

sclerosis polyinsularis 270.Ozljede trbušne 404.

Parkinsonski sindrom — slučaj meta- dromičke progresije 376.

Pasteur i nauka o prastvaranju 103.Pasteur i njegovo značenje za medi

cinsku nauku 106.Pasteurja proslava v Sloveniji 111.Pasteur — medicina u osvitu njegova

lika 99.Pasteurova proslava u Zagrebu 97.Pasteuru u slavu govor 98.Pčelinji ubod smrtonosan ? 409.Pedijatrije putevi i ciljevi u Jugosla

viji 187.Peritomija zubnoga mesa 204.Peritonitide žučne slučaj 88.Perkusija i auskultacija 50.Plod — briga za nj 379.Pluća radiološka diagnostika i današ

nje shvaćanje tuberkuloze 381.Pneumot raks — aparati za nj 162.

Pneumotoraks — jednostavni aparat za nj 358.

Pneumotoraks veštački kod tuberkuloze pluća — indikacije 156.

Poliartritide reumatične terapija 394.Poljskih bolnica — prilog k vodjenju

i uredjenju 511.Pometanje ploda — bilješke 173, 216.Populacije Velike Prahe studij u svrhu

državnog povjerenstva za regulaciju 512.

Praktičnog liječnika terapija 284.Predohrane nov metod kod tifusa, di

zenterije i kolere 72.Pregled historijski i epidemiološki skle

roma 53.Preparati specifični za dijagnozu tu

berkuloze 388.Prilog k pandemiji gripe (influence)

g. 1918,— 1920. 39.Process Frank 455.Process Grossmann 453.Profilaktično liječenje sifilisa prije

šankra 49.Progresije metadromičke slučaj kod

parkinsonskog s indroma 376.Proteze umetne lesene zgodovina in

tehnika 93.Protjecanja razne količine krvi kroz

organe tijela — tumačenje uvjeta 23.Psihične motnje na alkoholski podlagi

s posebnim ozirom na formo 225.Psihijatrička mnijenja 79, 164, 268,

270, 316, 363, 396.

Radiološka diagnostika pluća i tuberkuloza 381.

Recepture ekonomske i racijonalne priručnik 185.

Rentgenologija klinička 183.Resekcija korjena zuba 86.Resekcija n. laryngis sup. kod tuber

kuloze larinksa 91.Reumatične poliartritide terapija 394.Reume liječenje akutnih napadaja 403.Riječnik medicinskih naziva 401.Rinoplastika 411, 470.Ruptura gravidnog uterusa pseudody-

delfičnog 335.

Sachs-Georgijeva i Meinickeova reakcija kod sifilisa 344.

Sachs-Georgi, Wassermann i Meinicke („D. M.“) 285.

Sekrecija unutarnja 51,

Seroreakcija Bruckova i reakcija Bor- det-Wassermami 451.

Serum-anafilaksije zanimiv slučaj 369.Serumi ljekoviti zašto postaju

mutni? 224.Sifilisa profilaktično liječenje prije

šankra 49.Sifilis i bismut 374.Sifilis i diabetes 178. Sifilis — reakcija Sachs-Georgijeva i

Meinickeova 344.Sifilis — terapija bismutom 278.Silbersalvarsan u kombinaciji sa Hg453.Silovanja zagonetni slučaj 164.Simfizeotomija 240.Simptomi neobični kod hemikoreje 355.Sittlichkeitsdelikte eines Studienrates

457.Skleroma historijski i epidemiološki

pregled 53.Sklerom u Jugoslaviji 277.Smrt uslijed uboda pčela 275.Socijalno osiguranje u ČSR — riječ

higiienika k njegovoj izradbi 511.Sondom duodenalnom liječenje helmin-

tiasis 402.Spasmodin 514.Spiroheta nov način bojadisanja 452.Spolnih ženskih organa tuberkuloza i

menstruacija 348.Srce — djelovanje tetramethylamonijeva

klorida na nj 402.Srpski Arhiv za cel kupno lekarstvo

283.Slanja napitog patološkog slučaj 363.Stanova higijensko uredjenje na selu

280.Strana tijela u ezofagu djece 450.Strihnin i centrum n. vagi 378.Strychnina djelovanje na vazomotorično

središte 516.Sudbeni slučaj i autopsija župnika Jer

čića 396.Svjedodžba liječnička za sklapanje

braka 222.Syr. colae comp. intoksikacija i amio-

statički sindrom 402.

Štucavice epidemičke liječenje s aspirinom 514.

Tahikardija i eserin sulph. 514.Terapeutske bilješke 514.Terapija berlinskih klinika 284.Terapija praktičnog liječnika 284.

Termo- i hidroterapija 336.Terpentinsko ulje kod ospica 368.Tetanus traumatični i gibus 402.Tetra-hydro- ß-naftylamina djelovanje

na srce te njegov antagonizam sa strychninom 516.

Tetramethylamonijeva klorida djelovanje na srce 402.

Tifusa nov metod imunizacije 72.Traheotomija — praktični savjeti za

nju 449.Trauma i keratitis parenchymatosa 92.Trbušne ozljede 404.Trovanje kronično pučanstva vodom iz

olovnih vodovodnih cijevi 509.Trudnoća i tuberkuloza pluća 219.Tubami graviditet 335.Tuberkuloza i radiološka diagnostika

pluća 381.Tuberkuloza kronička žilnice 360.Tuberkuloza larinksa — resekcija n,

laryngeus sup. 91.Tuberkuloza — neuspjesi liječenja an-

giolimfoin 444 (454).Tuberkuloza pluća — indikacije za

veštački pneumotoraks 156.Tuberkuloza pluća i trudnoća 219.Tuberkuloza ženskih spolnih organa i

menstruacija 348.Tuberkuloze kirurške liječenje u Ho-

henlychenu 497.Tuberkuloze liječenje koloidnim kovi

nama 402.Tuberkulozne zaraze dijagnoza po

moću specifičnih preparata 388.Tumora upaljivih adneksalnih terapija

mlijekom 335.Tumora ventr. lat. cer. simptomatolo-

gija 376.Tumor moždjana oko 111. komore

prilog k dijagnostici 378.Tvarne mijene u zubu osnovni princip

Ubod pčela - smrt uslijed njega 275.Uha unut. povrjede i keratitis paren

chymatosa 336.Uloga liječenje akutnih napadaja 403.Ultravioletne i x-zrake - - promjene

na koži 333.Umobolni — uporaba u domaćinstvu

324.Unutarnja sekrecija 51.Utera devijacija — operativno liječenje

Uteri inversio totalis post partum 385.U terusa g rav idnog pseudodydelf icnog

rup tura 335.Uzimanje krvi za W asse rm an n a 507.

Vazomotorično središte d jelovanje s trychnina na nj 516.

Vedomin 512.Velike Prahe studij populacije u svrhu

državnog povjerenstva za regulaciju 512.

Veneričke bolesti i te rapija mliječnim in jekcijam a 452.

Vesica — rijetki slučaj svježeg luesa u. njoj 502.

Voćnih sokova konzerviranje mravjom kiselinom 510.

W asse rm annova pre traga - uzimanje krvi 507.

W asserm ann , Sachs-G eorgi i Meinicke („D. M .“) 285.

Zdravlje i bolesti 184.Zdravstveni odgoj u dječjoj dobi 181.Zločin za vrijeme dem entia praecox

sim plex 316.Zornog polja smetnje kod iridocikli-

tide 93.Z uba — resekcija korjena 86.Zubnoga mesa peritomija 204.Zub — osnovni princip tvarne mijene

u njemu 249.

Želučani kamenci 40 5.Žilnice — kronička tuberku loza 360.Živa u kombinaciji sa s ilbersa lvar-

sanom 453.Žučne peritonitide slučaj 88.Žučnih puteva ascarid iasis 436.

B. STALEŠKE VIJESTI.

III. Kazalo imena.

Beuc 12/1.Botteri À. 105, 182. Budisavljević 64.

Culek 69, 92.

D em and 5/1.De.rkač 106, 186. D olinšek 234.

Farkaš 12/1.

Gregorič 99, 155, 181. G rossm anu M. 36, 67.

H einer 86.Heinz 237.

Jenner 45.Jurak 168.

Koeppe 50.Kohout 1/1.Kuljženko 212.

Lazič 6/1.

M arkovič L. 5/1. Martinović 89, 216. Maše k D. 14/1. M atanović 4/1, 5/1. Mirič 5/1, 6/1, 7/1, 8/1.

Nenadović J. 5/1, 6/1, 7/1, 8/1.

P e ičić 64.Perov 87, 88, 143. Pfefferer 139.Pliverič 235, 236. Popovič M. 6/1., 7/1. P rodanov ič 6/1.

Rogina 45.

S tančič-Pokotov 12/1.

Šanjek 65.Sarčevič 59.Šercer A. 15/1, 141,

142, 143, 215, 218, 219, 220.

Š ta jduhar 186.Šundič 7/1.

T ha lle r M. 60, 100.

Veličkovič 4/1, 5/1, 6/1, 7/1.

Vidakovič 232.Voit 69.

Zsiga 236.

IV. Kazalo stvarno.Afonija histerična izliječena kompre

sijom grkljana 141.Anestezija kokainom 89.Angina septična recid. 14/1. .Artritis 6/1.Atrophia n. optici genuina ill syphi

litica? 5/1.

Balanitis gangraenosa 6/1.

Cholesteatom 5/1.Conjunctivitis catarrhalis chronica c.

ectropio 7/1.Corpus alienum oesophagi 15/1, 139.

Čeone šupljine ispreparirane 15/1.

Dermatološke sekcije J. 1. d. referat o godišnjem sastanku 12/1.

Dizanje tereta — živčani poremećaji 6/ 1.

Koeppeov aparat za osvjetljivanje oka 187.

Kondiiomi 7/1.

Lekarske komore 99.Leptomeningitis poslije otitide 212.Leukoderma universalis syphilitica 6/1.Liječničkih komora uredjenje poslo

vanja 181.Lues i materica 7/1.Lupus vulgaris 12/1.Manus varus dext. congenitus 235Mastoiditis zygomatica Molisona 143.Mikroskopsko istraživanje oka 50.Miom materice 7/1.Morbus Basedowi 6/1.Morbus Osgood-Schlatter 59.Myoma uteri sa t rudnoćom 4/ i .

Naevus vasculosus sclerae c. hydro- phthalmo et naevus vasculosus cutis generalisatus 182.

Nasledje bolesti 5/1.Nosnog pretina — prilog patogonezi

njegove iskrivljenosti 143.

Obuka iz socijalnog osiguranja u Austriji 121.

O nama 1/1.Osiguranja bolničkog radništva u Če-

hoslovačkoj zakon 116.Osiguranja za slučaj bolesti i nezgode

u Švicarskoj revizija 119.Osiguranja za slučaj nezgode za me

dicinu važna iskustva i rezultati u Švicarskoj 124.

Osiguranje drž. činovnika za slučaj bolesti u Njemačkoj 121.

Osiguranje za slučaj bolesti u Švicarskoj 120.

Osiguravajuća društva za slučaj bolesti u Švedskoj 121.

Osteom 5/1.Osteoma labyrinthi ethmoidalis 142.Otitis media suppur. chron. i djelo

vanje aspiracije 88.Ozljeda nabodna zdjelišta 237.Ozljede od eksplozije bombe 5/1.

Panoftalmija 8/1.Panophthalmitis 7/1.Periostitis luetica 12/1.

Eklampsija i prvorotkinja 6/1. Ekstrauterini graviditet 6/1, 7/1. Erythema indtir. Bazin 6/1.

Favus 8/1.

Guma 5/1.Gummata exulcerata 12/1.Graviditet intersticijalni rupturiran 234. Graviditet u atretičnoj polovici uterus

bilocularis 232.Gravidna žena s ovarialnom cistom 4/1.

Horioideje tuberkulozni tumor 106.

Ileus od mezenterijalne žlijezde u vezi s peritonejem 4/1.

Intersticijelni graviditet rupturiian 234. Invaginacija crijeva 236.Involucija totalna genitalija 7/1. Iridektomija i meningealni simptomi

8 / 1.

Jenneru komemoracija 45.

Karcinoma liječenje plodnom vodom 216.

Keratoconjunctivitis eczem. c. prolapsu iridis 7/1.

Kirurške plastike 64.

LIJEČNIČKI VJESNIK

VLASNIK I IZDAVATELJ ZBOR LIJEČNIKA HRVATSKE SLAVONIJE I MEDJUMURJA : : : OFICIJELNI ORGAN

SLOVENSKEGA ZDRAVNIŠKEGA DRUŠTVA.

G O D I Š T E 45.

UREDNIK:

DR. VLAD IM IR JELO V ŠEK

ZAGREB 1923.TISAK DIONIČKE ŠTAMPARIJE, KARLOVAC.

S A D R Ž A J

A. ZNANSTVENI DIO1. ČLANCI.

Dr. B e n č e v i ć J o s o : Slučaj ograničene žučne p e r i t o n i t i d e 88Dr. B e s a r o v i ć Miloš: Insulin i Diabetes m e l l i t u s 311Dr. B e u c Ivan: Rijetki slučaj svježeg luesa u v e s i c i 502Dr. B o r č i č Berislav: Louis Pasteur i njegovo značenje za medi

cinsku n a u k u 106Dr. B o s a n a c Stjepan: Govor u Slavu P a s t e u r o v u 98Prof. Dr. B o t t e r i Albert: Važnost okulistike za opću medicinu . . 119Doc. Dr. B o t t e r i Ivan Hugo: Anafilaksija u internoj medicini . . . 229Doc. Dr. B o t t e r i Ivan Hugo: O ekinokokovoj anafilaksiji . . . . 67Dr. B o ž i č Janko: Sachs-Georgi i Meinickeova reakcija kod sifilisa . 344Prof., Dr. B u b a n o v i č Fran: O izotopiji kemijskih elemenata . . . 461Dr. Ć e p u i i ć Vladimir: Jednostavni aparat za pneumotoraks . . . . 358Dr. Ć e p u i i ć Vladimir: O specifičnim preparatima za dijagnozu tu

berkulozne zaraze i o tehnici njihove a p l i k a c i j e 388Dr. Ć e p u i i ć Vladimir i Dr. T o m a š i č Kuzma: Neuspjesi liječenja

tuberkuloze angiolimfom 444 (454)Dr. D e a k Andrija: Bilješke o pometanju p l o d a 173Dr. D e r k a č Vasi l j : Prilog kroničkoj tuberkulozi ž i l n i c e 360Dr. D o b r o d o l a c Jovan : G a l v a n o p a l p a c i j a 76Dr. D o b r o d o l a c Jovan: Nekoliko reči k terapiji reumatične poliar

tritide 394Dr. E g o r o v Ivan Petrovič: Menstruacija pri tuberkulozi ženskih

spolnih o r g a n a 348Dr. E i s e n s t ä d t e r David: Vrijednost cistoradioskopije za dijagnozu

i terapiju u operativnoj m e d i c i n i 45Dr. F r i e d r i c h S ie gm und : Doprinos k pitanju resekcije korjena zuba 86Dr. G a n z O. Petar : Nov metod predohrane (imunizacije) od tifusa,

dizenterije i k o l e r e 72Dr. G o j t a n Stjepan: Jednostrana k r s t o b o l j a 439Dr. G r o s s m a n n M a k s o : O preporodu k i n i n a 298Dr. H i r s c h Slavko: Dalji prilog g r i p i 44Dr. H i r s c h Slavko: Endocarditis l e n t a 169Dr. H i r s c h Slavko: Prilog k pandemiji gripe (influence) g. 1918— 1920. 39Dr. H o f m a n Srečko: Današnje shvaćanje tuberkuloze i radiološka

diagnostika p l u ć a 381Dr. J o v a n o v i č G jo rg je : Nešto važnije iz ishrane dojenčadi . . . . 339Dr. Ko l i b a š Mijo: Funkcijonelno liječenje kostoloma pomoću eks

tenzije 213Dr. K o l i n Lujo: K operativnoj terapiji fistula k o s t i 129Dr. K u h a r Aleksandar: Appendectomia subserosa kot tipična operacija 391Prof. Dr. L a p i n s k y Mihajlo N.: Psihijatrička mnijenja 1 79

Prof. Dr. L a p i n s k y Mihajlo N.: Psihijatrička mnijenja. Slučaj alkoholične h i s t e r i j e 208

Prof. Dr. L a p i n s k y Mihajlo M.: Psihijatrička mnijenja. Zločin za vrijeme dementia praecox s i m p l e x 316

Prof. Dr. L a p i n s k y Mihajlo N.: Slučaj neurastenije uslijed adnexitisd e x t r a 425

Dr. L o k a r Danilo: Ascaridiasis žučnih p u t e v a . 436Prof. Dr. M a š e k Dragutin: Dr. Gjuro C a t t i 503Prof. Dr. M a y e r h o f e r Erns t: Pu tev i j ciljevi pedijatrije u Jugoslaviji 187 Dr, M i n ä r Fran: Dve redki poškodbi medeničnega koščenega pasu 200 Dr. M i n ä r Fran: Klinično-kazuistioen prispevek k „Malutn Legg-Calvč-

Per thes“ 32Dr. M ü l l e r Adolf: Peritoinija zubnog m e s a 204Dr. P e r i č i ć Božo: Febris biliosa h a e m o g l o b i n u r i c a 194Dr. P l i v e r i ć Vladimir: Kronična invaginacija ileuma, pr uzrokovana

adenomom c r i j e v a 31.3Dr. P o l j a k Stjepan : Neobični simptomi kod jednog slučaja hemikoreje 355 Dr. P o l j a k Stjepan: Osobitosti ustrojstva hrptenjače kod Pterygistes

n o c t u l a 428Prof. Dr. P r a š e k Emi l : Medicina u osvitu lika Pasteurova . . . . 99P r o s l a v a P a s t e u r o v a u Z a g r e b u 97P r o s l a v a P a s t e u r j a v S l o v e n i j i 111Doc. Dr. R a d o š e v i ć Eduard: Osnovni princip tvarne mijene u zubu 249Dr. Ris m o n d o P e t a r : Inversio uteri totalis post p a r t u m 385Dr. S a v i č Vasa: Indikacije za veštački pneumotoraks kod tuberkuloze

p l u ć a 156xDr. S t a n č i ć - R o k o t o v Ivo: Wassermann, Sachs-Georgi i Meinicke

(„D. M.“) 285Prof. Dr. S t a n o j e v i ć Laza: Jesu li za uporabu u domaćinstvu umo

bolni? 324Prof. Dr. S t a n o j e v i ć Laza:. Psihijatrička mnijenja. Katamnestički

pregled i nalaz autopsije u sudbenom slučaju umobolnog župnika J e r č i č a 396

Prof. Dr. S t a n o j e v i ć Laza: Psihijatrička mnijenja. Teška tjelesnaozjjeda u deliriju radi sclerosis p o l y i n s u l a r i s 270

Prof. Dr. S t a n o j e v i ć Laza: Psihijatrička mnijenja. Zagonetni slučajsilovanja 164

Prof. dr. S t a n o j e v i ć Laza: Terapeutska masaža kao sredstvo za liječenje duševne uzbu d jen os t i 493

Prof. Dr. S t a n o j e v i ć Laza i Dr. K r y s p i n - E x n e r Vikart: Psihijatrička mnijenja. Slučaj patološkog napitog s t a n j a 363

Dr. S t r a d o m s k i Nikola: K tumačenju uvjeta protjecanja razne količine krvi kroz' organe t i j e l a 23

Dr. S c h l e s i n g e r Miroslav: Bilješke o pometanju p l o d a 216Dr. Š e r c e r Ante: Historijski i epidemiološki pregled skleroma . . 53Dr. Š e r c e r Ante: R in o p la s t i k a 411, 470Dr. Š i me nc Malka: Anthrax II 151Doc. Dr. Š p i š i ć Božidar: Prilozi liječenju kongenitalne luksacije kuka 304Dr. T h a l l e r Lu jo : O aparatima za p n e u m o t o r a k s 162Dr. T h a l l e r Lujo: Riječnik medicinskih n a z i v a 401Dr. T r t n i k Albert: Anthrax 1 146Dr. V o d e h n a l Josip: Liječenje kirurške tuberkuloze u Hohenlychenu 497Prof. Dr. V o u k Vale: Louis Pasteur i nauka o prastvaranju . . . . 103Dr. W i t t m a n n Ivan: Erythrodermia desquamativa (Leiner) . . . . 264Prof. Dr. Z a l o k a r Alojz: Prinos k s i m f i z e o t o m i j i 240

Dr. P o l j a n i ć Vlaho: Terpentinsko ulje kod o s p i c a 368Dr. S t a n g l Aleksandar: Zanimiv slučaj serum anafilaksije . . . . 369Dr. S t r o h a l Franjo : Smrt uslijed uboda pčela 275

UL DOPISI.

Dr. L o p a š i ć Z. Radoslav: Predavanja u Berlinskom neurološkomdruštvu“ I 369

Dr. S u g a r Nikola: Predavanja u „Berlinskom neurološkom dništvu'HI. 506Dr . Š e r c e r Ante: III. kongres njemačkog oto-laring'ološkog društva 325

IV. BILJEŠKE.

Dr. B. K.: Pčelinji ubod s m r t o n o s a n ? 409Dr. F i s c h e r Rikard: Naputak za uzimanje krvi u svrhu serološke

pretrage po W a s s e r m a n n u 507

V. REFERATI.

Dr. C u l e k Antun: Časopis českych lekarü u slavu prof. Chodounskoga 516 Prof. Dr. Č a č k o vi ć Miroslav: Jovanović-Batut, Zdravlje i bolesti . 184Prof. Dr. Č a č k o v i ć Miroslav: Popovič, Klinička rentgenologija. 1. deo

Grudni koš 183Prof. Dr. Č a č k o v i ć Miroslav: Vierordt, Perkusija i auskultacija. Pre

veo Dr. B. P e r i č i ć 50D e r m a t o l o g i j a 333Dr. D. K.: Lexicon der gesamten Therapie des practischen Arztes . 517Dr. F a r k a š Kamilo: Hans Schmidt, Zur Biologie der Lipoide mit be

sonderer Berücksichtigung ihrer Ä n t i g e n w i r k u n g 50Dr. F a r k a s Kamilo: Jessne*; Des Haarschwunds Ursachen und Be

handlung 517Dr. F a r k a š Kamilo: Jessner, Hautleiden kleiner K i n d e r 517Dr. F r a n k Pavao: Strauss, Erkrankungen des Rectum und Sigmoideum 408G i n e k o l o g i j a 335Dr. G r o s s m a n n M a k s o : Fröhlich und Wasicky, Taschenbuch der

ökonomischen u. rationellen R e z e p t u r 185H i g i j e n a 181, 222, 280, 509I n t e r n a 1 7 8 , 2 1 9 , 4 0 2 , 4 4 7Dr. I v a n č e v i ć Ivan: Biedl, Innere Sekretion . 51Dr. K a s t i Ernest: Bismut i sifilis 374K i r u r g i j a . 90, _404, 507K n j i ž e v n o s t 50, 93, 183, 225, 282, 336, 379, 405, 453, 514K. I.i. Bachem, Arzneitherapie des praktischen A r z t e s 284K. I . : Croner, Die Therapie an den berliner Universitätskliniken . . 284K. I . : Greil, Keimesfürsorge . 379K. I.: Dr. Josip Tičar, Boj nalezljivim boleznim 515K. I.: Maks Oker-Blom, 1. Na ladanju kod ujaka liječnika; 2. Mira kod

ujaka l i j e č n i k a 515K. L: Rfižička, Die Familie im Zusammenleben mit der Natur ist der

einzige natürliche Urgrundpfeiler der volksgesundheitlichen Kultur 283K. I . : Srpski Arhiv za celokupno lekarstvo 283L a r i n g o l o g i j a 48, 9.1, 180, 449Dr. L o p a š i ć Z. Radoslav: Bumke, Kultur und E n t a r t u n g 405

II. IZ PRAKSE.

Dr. L o p a š i ć Z. Radoslav: Prof. A. Heveroch, Ludilo odnošaja i problem uzročnosti 514

Dr. L o p a š i ć Z. Radoslav: Hirsch, Das ärztliche Heiratszeugniss, seinewissenschaftlichen u. praktischen G r u n d l a g e n 222

Dr. L o p a š i ć Z. Radoslav: Robida, Psihične motnje na alkoholskipodlagi s posebnim ozirom na f o r m o 225

Dr. L o p a š i ć Z. Radoslav: Tri interesantna forenzično-seksualna tipa 453N e u r o l o g i j a 376O f t a l m o l o g i j a . . . 48, 92O k u l i s t i k a 335O r t o p e d i j a 180O t o - l a r i n g o l o g i j a 276O t o l o g i ja 378Prof. Dr. P r z i b r a m : Zašto postaju ljekoviti serumi mutni? . . . . 224R i n o l o g i j a 372Si f il i d o l og i ja 49Dr. S.: Tobias, Hydro- und T h e r m o t h e r a p i e 336Dr. S t a n c i ć - R o k o t o v Ivan: Orlowski, Die Impotenz des Mannes . 282Doc. Dr. Š p i š i ć Božidar: Minär, Zgodovina in tehnika umetne le

sene proteze za spodno okončino 93T e r a p i j a 224, 512V e n e r o l o g i j a . . - 278, 374, 451O d u r e d n i š t v a 95, 118, 228, 518

B. STALEŠKE VIJESTI.(Stalni prilog za staleška pitanja).

I. ČLANCI.

Dr. G r e g o r i č Vinko: Lekarske k o m o r e 99Dr. G r e g o r i č Vinko: Nacrt poslovnika za odbor liječ. komore, glavnu

skupštinu, disciplinarni sud i staleški r e d 155Dr. G r e g o r i č Vinko: Uredjenje poslovanja liječničkih komora . . 181Dr. K o h o u t Bogumil: O nama 1/1*K pitanju socijalnog o s i g u r a n j a 115Uredba o liječničkim k o m o r a m a 73

II. SKUPŠTINE I KONGRESI.

Blagajničkih liječnika sastanak s e k c i j e 238Dermato-venerološke sekcije s a s t a n c i 12/1Glavna izvanredna skupština Z b o r a 132Glavna redovita godišnja skupština Z b o r a 4Godišnji V. skup Jugosl. ljekarskog d r u š t v a 193Hirurške sekcije Zbora s a s t a n c i 64, 232Mjesečne izvanredne skupštine Z b o r a 44, 50, 86, 167, 189Mjesečne redovite skupštine Zbora . . 1, 2, 30, 43, 59, 100, 105, 182, 205Mjesečne skupštine društva ljekara iz Banata, Bačke i Baranje u g. 1922. 4/1Občni zbor izredni Slov. zdrav, d r u š t v a 227, 229, 230Občni zbor redni Slov. zdrav, d r u š t v a 27Oto-laringološke sekcije s a s t a n c i 14/1, 87, 139, 212, 216Zdravniške zbornice za Slovenijo prva seja o d b o r a 210

* Brojke označene na ovaj način odnose se na 1. broj L. V., koji je bio posebice paginiran i sav posvećen staleškim pitanjima,

Alkoholizma suzbijanje u Jugoslaviji — prva stanica . . . . . . . 201Amerikanske metode l i ječenj a 177Antituberkuloznih dispanzera p r a v i ln ik 91Antituberkulozni 1. čehoslovački znanstveni kongres . . . . . . . 51, 70Bakterijološka stanica i ambulatorij u C e l j u 52Bakterijološka stanica u V a r a ž d i n u 201Bakterijološkog zavoda u Zagrebu cijenik . 149Bakterijološkog zavoda u Zagrebu p re us t ro js tvo 221Blagajničkim liječnicima p o z i v 52Bolnička služba o b a v e z n a 39Bolnoopskrbne pristojbe u ortopedskoj bolnici u Z a g r e b u 20Budget ministarstva za narodno zdravlje u Francuskoj . . . . . . . 177D a r * 202Ferijalni tečajevi u B e r l i n u 24, 178Francuski časopisi za članove Z b o r a 247Friedmannov lijek protiv tuberkuloze 224I m e n o v a n j a 18/1, 16, 35, 68, 90, 110, 149, 174, 198, 220, 240Institut za socijalnu m e d i c i n u 39, 111Institut za zarazne bolesti u B e o g r a d u 51I s tup i l i 35, 67, 240Izbori za liječničke k o m o r e 173Izbori za liječničku komoru u Z a g r e b u 107, 146, 195, 221Izmjena p r o f e s o r a 241Jednogodišnja bolnička praksa i s p e c i j a l i s t e 90Jugoslavenskog ljekarskog društva vijesti 17, 68, 109, 171, 199Kongres 35. njemačkog društva za unutarnje bolesti it Wienu 18/1, 40Kurzevi za usavršavanje na klinikama u Wienu . . . . 18/1, 113, 178, 226Liječnička komora u Zagrebu — potvrda o d b o r a 241Liječničke komore o s n o v a n e 67Lječilište novo za tuberkulozne u J u g o s l a v i j i 151Ljekarskog stalnog vijeća kod sred. ureda za osig. radnika izbor . . 222Medicinski studij u Francuskoj. S t a g e s 69Medicinskog fakulteta u Zagrebu v i j e s t i 16, 68, 110, 149, 241Medicinskog studija r e f o r m a . 92Meyer H. H 36Nedostatak razorni liječnika u Rusiji 176Nostrifikacija doktorata 244Novi č l a n o v i 18/1, 16, 35, 67, 110, 149, 174, 198Odbor ljekarske komore u S a r a j e v u 198Od u re d n i š tv a 18/1, 226Okrožnih zdravnikov v Sloveniji a k c i j a I l lOkružnice središnjeg ureda za osig. radnika u Zagrebu :

Banjsko (kupališnoj liječenje č l a n o v a 93Besplatna liječnička njega zubi 21Bolničkog liječenja troškovi kod veneričkih bolesti, trahoma, umo-

bola i t u b e r k u l o z e 55Bolničko liječenje nesrečnih s l u č a j e v a 55Davanje naočara č l a n o v i m a 53Liječničke svjedodžbe o stanju nesrečnim slučajem povrjedjenih

č l a n o v a 54Liječničkog stalnog vijeća i z b o r 246Namještanje uredskih l i j e č n i k a 96, 246Neubrajanje kile u tjelesne m a n e 151

III. RAZNE VIJESTI.

O uzajamnom liječenju članova pojedinih okr. u r e d a 20Upućivanje članova na bolničko l i j e č e n j e 21Upućivanje članova na liječenje u oporavilište Kasindol . . . 175

Okulistički kurzevi 23, 40, 225Opskrbnih pristojba povišenje u kr. zem. rodilištu u Zagrebu . . . 20Osiguranja ograničenje obvezatnosti u Š v i c a r s k o j 69Osiguranje nezaposlenih — jugoslavenski z a k o n 222Osiguravajuća društva i liječnički h o n o r a r i 17, 39, 153Osnova zakona za suzbijanje tuberkuloze u P r u s k o j 96Pneumotoraks-stanica o s n i v a n j e 69Pokojninski zaklad za zdravniške vdove in sirote v Ljubljani . . . . 23Popis liječnika u ljekarnama 53Porodični dodaci za djecu drž. s l u ž b e n i k a 19Pragmatika za liječnike okr. ureda za osig. r a d n i k a 222Pregled letovišč in kopališč v S l o v e n i j i 95Premješten j a 18/1, 35, 68, 149, 174, 199, 221Primanje bolesnika u lječilište Topolšica 247Pripomoćna blagajna 24, 56, 96, 152, 226, 248Produžni internac. tečaj za prakt. liječnike u K i s s i n g e n 152Promocija prvih doktora medicine zagreb. s v e u č i l i š t a 31Rakovčeva zaklada 24, 70, 96, 152, 226Sanitetskog savjeta s a s t a v 111Seruma protiv difterije po v lače n je 151Slike za p ro j i c i r a n je 152Slobodne organizacije liječnika Dalmacije v i j e s t i 110, 174, 241Slovenskega zdrav, društva v e s t i 110, 175Socijalno-higijenske nove ustanove u Jugoslaviji 199Statut sred. ureda za osig. radnika (stalno liječničko vijeće) . . . . 52Svagdje je t e š k o 18/1Školskih liječnika uredjenje p i t a n j a 36Tjesnogrudnost . . . . . . . . . . . 177Tuberkuloza — moderna načela sadanje borbe protiv n j e 112Tuberkuloze interesantna s t a t i s t i k a 225Tuberkuloze suzbijanje u nekim d r ž a v a m a 224Tuberkuloze zakon za suzbijanje u P r u s k o j 202U m i r o v l j e n 174U m r l i 18/1, 16, 67, 90, 174, 198, 240Uplate gg. članova Zbora 20/1, 25, 41, 56, 71, 97, 114, 152, 178, 202, 226,248Upućivanje članova na liječenje u „Državno zdravilišče Topolš ica“ . 223Vojnog saniteta promjene : 17Volitve v zdravniško zbornico za S lo v en i jo 197Zaboravljeni g r o b 20/1, 57Zaštita porod i l a i u neuposlenosti medjunarodni u g o v o r 113Zdravniškega društva v Mariboru vesti 175Židovski tnedic. fakultet u J e r u z a l e m u 178

Prilog: Imenik članova Zbora za god. 1922...................... Br. 1/1-

Aus der Medizinischen Zeitschrift Therapia, 1923, Nr. 8.

Grundlagen und Bedeutung der Tebecin-Behandlung.V on Spezialarzt Dr. E rnst P achner in W ien,

emer. O berarzt der H eilanstalt Alland.

Zur A nw endung der fettfreien T uberkulosevakzine Dostals in der P raxis führen E rw ägungen, w elche an das neue Züchtungs- verfahren fo lgerichtig anknüpfen. D ie typ ische säurefeste Kultur wird auf einem N ährboden gezüchtet, dem eine lipoid lösende Substanz, Saponin, zugesetzt ist. D adurch erfährt der B azillus keine Schädigung, sondern es werden ihm allm ählich jen e Substanzen entzogen, die ihm die Säurefestigkeit verle ihen und die offenbar dam it identisch sind, was man gem einiglich die W achshülle des Tuberkelbazillus nennt. E s is t interessant zu beobachten, w ie im gefärbten Au&strichpräparate (Ziehl-Neelsen) der sattrote F arbenton blasser wird, b is endlich B azillen herausgezüchtet werden, d ie nur mehr die N achfärbung annehm en und die w esen tlich rascher gew achsen sind, als die Stam m bazillen. Man m öchte glauben, daß wir h ier eine Urform des T uberkelbazillus vor uns haben; denn die fast g leichen E igenschaften findet Marmoreck bei seinem Prim itivbazillus. W eiters kann man sich vorstellen, daß d ie w achsartige Schutzhülle des B azillus ein sekundäres, erst durch Anpassung im L ebenskäm pfe erworbenes M erkm al ist, w elch es mit der chem ischen Zusam m ensetzung des Nährbodens ursächlich zusam menhängt. Ändert man den N ährboden, also die L ebensbed ingungen des B azillus, so zwingt man ihn, andere E igenschaften anzunehm en; daß dies m öglich ist, dafür finden wir in den m annigfachen M utationen auf allen G ebieten der B iologie hinreichend B ew eise.

A us der Beobachtung derartiger K ulturen ergeben sich nun fo lgend e Schlüsse:

1. Man hat bisher die W achshülle des fertigen T uberkelbazillus als H indernis gegen jed e A ufschließung betrachtet und daher war es so schwierig, gerade diesem K rankheitserreger wirksam zu L eibe zu rücken.

2. D er von der W achsliülle befreite B azillus wird naturgem äß v ie l rascher resorbiert und bat somit eine prom ptere A ntigenw irkung.

3. E in e derartige V ak zin e wird vom Organismus v iel besser vertragen: d ie Befreiung von B allaststoffen erspart dem gescbw äcbten kranken K örper A rbeit und s< ’lädigi ihn nicht mehr durch die sonst auftretenden G iftwirkungen ( z .B . hohes Eieber); darum erscheint die V akzine auch bei F iebernden anwendbar.

4. E s ist nach der Sachlage anzunehmen, daß die Selbst- heilutigsvorgäuge, w ie sie in jed em T uberkulosefalle, w enn auch in verschiedenem Grade, in Erscheinung treten, auf denselben G rundlagen beruhen dürften, w ie sie der A utor des T eb ecin in vitro geschehen läßt.

5. E in in richtiger M enge einverleibtes A ntigen muß die Selbstheilungsvorgänge w esentlich beschleunigen und fördern.

U ber die Spezifität des T ebecin ist kaum ein Zweifel m öglich: durch das Züchtungsverfahren wird nur ein unw esentlich es Merkmal ausgeschaltet, die W irkung des B azillus aber keinesw egs beeinflußt. D ie nach T ebecin-Injektioneu und nach E inreibung von T ebecin-L inim ent auftretenden H autveräude- rungen an der E inverleibungsstelle dürfen nur m it größt.er V orsicht im Sinne der Spezifität gew ertet werden. E s ist hinlänglich bekannt, daß man auch bei E inverleibung von jedem artfremden E iw eiß derartige R eaktionen zu sehen bekom m t: ich m öchte nur auf die B eobachtungen von E udolf Schmidt h inw eisen, auf das P hlogetan etc. N och schw ieriger erscheint mir die D eutung von H erdreaktionen, insbesondere bei der Lungentuberkulose. D as P oststellen von geringfügigen V eränderungen des A tem geräusches im B ereiche des K rankheitsherdes, von Ä nderungen der R asselgeräusche hinsichtlich ihrer Art und M enge und K langfarbe, geringer A bw eichungen im Perkussionsbefunde erfordert eine ungeheure Ü bung und trotzdem läßt sich hier das subjektive M oment niem als gänzlich ausschalten. G leich schwierig ist die D eutung der A llgem einreaktion . Schon der gesunde Organismus reagiert auf äußere R eize aller A rt in Form von A bw ehrbew egungen (B ew egungsprüfung nach Sorgo)- und bei einer A llgem einerkrankung, w ie sie d ie T uberkulose darstellt, ist der Organismus des K ranken um so lab iler und schon durch geringfügige V eränderungen beeinflußbar.

N ach den U ntersuchungen von Hagemann (K l. W . I., Nr. 41) lieg t das Kriterium für die U nterscheidung von spezifischen und un spezifischen E iw eißkörpern in der Art der R eaktion, der

niedrigen R eizdosis und dem A uftreten der Herdreaktion. A ber die Ü berzahl der Tuberkuloseforscher steht auf dem Standpunkte der Spezifität der Tuberkuline und F . Klemperer sieht keinen Anlaß, die Tuberkulintherapie durch E iw eißbehandluug zu ersetzen, wenn auch ein T e il der T uberkulinw irkung dem einverleibten E iw eiß zugesprochen w erden muß. Immerhin ist d ie von Hagemann aufgew orfene F rage über die B edeutung des N -G elia ltes der g e bräuchlichen T uberkulosem ittel insofern w ertvoll, w eil man zw ischen spezifischem und unspezifischem E iw eiß zu unterscheiden hätte oder gar zu dem Begriffe eines spezifischen Stickstoffes käm e. Som it komm t die eigentliche Im m unisierung nur durch die Proteinkörper zustande und die W achshülle der T uberkelbazillen sp ielt dabei keine llo lle : dies spricht wiederum für die Dostals che V akzine. V on verschiedenen Seiten ist darum auch die L ehre von Deyche und Much angezw eifelt worden, w onach den O rganlipoiden antigene E igenschaften zukomm en sollen und so erscheint die B edeutung der P artigene F und N für im m undiagnostische und therapeutische Zw ecke problematisch. U ntersucht man nun die verschiedenen T uberkulosem ittel auf ihren N -G eh alt, so kann man zu dem Schlüsse gelangen, daß sich vielle ich t eine B eziehung zw ischen der M enge des einverleibten N und der resultierenden H eilw irk ung ergibt. F e in er ist die T oleranz des O rganism us gegenüber den einzelnen P räparaten eine verschiedene und ebenso die R aschheit, mit w elcher eine Beeinflussung der subjektiven sowohl, w ie der objektiven K rankheitserscheinungen erzielt wird. W eil nun gerade beim T eb ecin schon in den ersten Behandlungsw oclien dem K ranken eine um das V ielfach e größere M enge von spezifischem E iw eiß zugeführt w erden kann als bei anderen Präparaten, olm e daß Schädigungen auftreten, erscheint die Erklärung für dessen in tensive H eilw irkung und die R aschheit ihres E intretens gegeben.

B ei einer R eihe von T uberkulinen lieg t ein großer N achte il in der überm äßigen E m pfindlichkeit der inaktiven, nicht mehr behandlungsbedürftigen T uberkulosen . D ieser F eh ler läßt sich bei V erw endung von T ebecin verm eiden, w eil es eine sein- geringe T oxizitä t hat und Ü berem pfindlichkeit bei k linisch G esunden oder G eheilten sicher nur ganz ausnahm sweise b eobachtet wird. E s kann also das T ebecin in relativ sehr großen D osen verw endet w erden und wird anstandslos vertragen. In den bisherigen V eröffentlichungen wird ab und zu von stärkeren L okalreaktionen berichtet. N atürlich muß bei jed er spezifischen B ehandlung die A nfangsdosis durch vorsichtiges Prüfen und exakte B eobachtung erst erm ittelt werden und dabei muß man in jedem F a lle streng individualisierend vorgelien. A u f diese

- 4 —

W eise lassen sicli fast mit S icherheit derartige U nannehm lichk e iten verm eiden, zum al w enn man exakt subkutan injiziert oder anfangs intramuskulär.

D as T ebecin b ietet auch die M öglichkeit, ziem lich rasch zu großen D osen zu gelangen und diese durch längere Zeit zu verabreichen. D enn b ei aller W ürdigung der einschleichenden B ehandlung sucht man h e i jed er spezifischen B ehandlung sch ließlich m öglichst hohe D osen zu erzielen. B edeutungsvoll erscheint mir auch der U m stand, daß sich der kranke Organismus sehr bald an das T ebecin gew öhnt und man die D osis daher rasch steigern kann, ohne toxische Erscheinungen, w ie plötzliche Fiebersteigerungen,' auszulösen. B ei vorsichtiger D osierung b eobachtet m an dem nach kaum jem als prim äre U berem pfindlichkeit und trotzdem bei der fortgesetzten B ehandlung dem K ranken relativ große M engen von artfremdem E iw eiß zugeführt werden, kom m t es nicht zu anaphylaktischen E rscheinungen. E s reagieren auf T eb ecin nur Individuen, bei denen man eine tuberkulöse E rkrankung klinisch feststellen kann, auch w enn eine solche nur ganz leichten Grades ist. D agegen sprechen N ich ttuberkulöso auf das Präparat nicht an.

R ichtlin ien für d ie D osierung bei subkutaner E inverleibung des T ebecin lassen sich ebensow enig aufstellen, w ie bei einer anderen T uberkulosebehandlung, N ach m einen Erfahrungen in der am bulanten P raxis m öchte ich em pfehlen, mit kleinsten D osen zu beginnen. E tw a 0 '02 = 2 T eilstriche einer Lösung von 1 T e il O riginal-T ebecin mit 9 T eilen steriler, physio logischer K ochsalzlösung. D ie Verdünnung läßt sich leicht herstellen. (Man zieht in der Injektionsspritze 1 T eil auf, dazu 9 T e ile steriler, physiologischer K ochsalzlösung, schüttelt gut durch und injiz iert dann die gew ünschte A nzahl von T eilstrichen.) In v iertägigen Intervallen steigert man die D osis auf 0 '05 , dann 0'07, bis man zu OT, also einem T eilstriche des unverdünnten Präparates gelangt. Schon nach den ersten Injektionen wird sich zuerst eine Beeinflussung der subjektiven K rankheitsäußeruugen und allm ählich auch eine objektive Ä nderung zeigen; sobald dies erreicht ist, kann man bei der als optimal erkannten D osis b leiben, bis zum E nderfolge. B e i schw ereren F ä llen kann man ohn.e Schaden die D osis etappenw eise bis l'O steigern. Natürlich werden auch bei der am bulanten T ebecin -B ehand iung die äußeren L ebensbedingungen und die L ebensw eise des K ranken im Sinne der hygienisch-diätetischen T uberkulosebehandlung nach T u n lich k eit geändert und es wäre ein zu w eit gehender Optimismus, w ollte man H eilu n gen ausschließlich der T eb ecin-W irkung zuschreiben. V or dem Schlüsse „post hoc, propter hoc” kann nicht

genügend gewarnt werden. A ber aus einer großen A nzahl von Beobachtungen kann man behaupten, daß durch das T ebecin Tuberkulosen, w elche man im L aufe der Z eit als progredient erkannt hat, zum Stillstände kommen und allmählich eine B esserung erfahren, daß ferner leichtere Erkrankungen in w eit kürzerer Z eit zur A usheilung kom m en, als man es sonst beobachtet, daß sich damit kostspielige Anstaltskuren ersparen lassen, was einen ökonom ischen Vorzug bedeutet.

E ine w esentliche E rw eiterung sein es A nw endungsgebietes bekom m t das T ebecin dadurch, daß es auch perkutan als T ebecin-L inim ent einverleib t w erden kann. D as in die H aut eiugeriebene A ntigen fo lg t natürlich den gleichen biologischen G esetzen, w ie das subkutan eingespritzte; als w esentlicher U nterschied kom m t nun noch die abbauende T ätigk eit der H aut dazu. L okale G ew ebsveränderungen an der E inreibungsstelle g e hören zu den Seltenheiten . M anchesm al beobachtet man wohl eine k lein e A nzahl von K nötchen verschiedener Größe, aber nur dann, wenn man m it sehr hohen A nfangsdosen arbeitet. E iebersteigerungen kom m en nicht vor und w enn am zw eiten oder dritten T age nach der E inreibung eine Tem peraturerhöhung zu verzeichnen ist, so muß man in ihrer D eutung sehr vorsichtig sein. D ie einzigen Sypm tom e, die man als A llgem einreaktion ansprechen könnte, sind vorübergehende M üdigkeit und Schlafbedürfnis, Verm ehrung des A ppetites und nervöse E rscheinungen in derselben Art, w ie sie Petruschky bei seinen L inim ent- P atien ten beobachten konnte. B e i Lungentuberkulosen werden sich auch nach T ebecin-L in im ent kaum jew eils einwandfreie H erdreaktionen feststellen lassen . D en einzigen Maßstab für die W ertigk eit des L inim entes gibt d ie H erdw irkung, w ie sie vor allem bei H auttuberkulosen und Drüsentuberkulosen vorkommt. In diesen F ä llen kann man die V eränderungen am K rankheitsherde objektiv verfolgen. B esonders auffallend tritt die H e ilw irkung des T ebecin-L in im ent bei der B ronchial- und H ilu s- drüsentuberkulose der K inder in E rscheinung. Ich habe eine R eihe solcher F ä lle während der B ehandlung röntgenologisch verfolgt und folgende B eobachtungen gem acht: In der erstenZeit der B ehandlung zeigt sich im R öntgenbilde eine deutliche Verbreiterung der D rüseuschatten im Brustraum (v ielle ich t löst diese D rüsenschw ellung durch D ruck auf V agusfasern krampfartigen H usten aus, w ie er m anchesm al auftritt), später lösen sich die unscharf begrenzten Schatten in einzelne um schriebene D rüsenherde auf, d ie Drüsen werden zusehends kleiner. N ach Abschluß einer erfolgreichen Kur zeigt das R öntgenbild nur mehr eine zarte V erschleierung der H ilusgegcnden, ohne daß ein-

zelue H erde nachw eisbar wären, die man als tuberkulöse ansprechen könnte. W as das A llgem einbefinden derartig behandelter K inder hetrifft, zeigt sich fast in allen F ä llen eine Gewichtszunahme, d ie blasse Gesichtsfarbe w eicht einem gu ten A ussehen, die früher matten K inder werden frisch und lebhaft, sogenannte „Schulanäm ien” und „Schulneurasthenien” verschw inden. A llerd ings m üssen noch Jahre vergehen, bis man von einem D auererfo lge w ird sprechen können, wenn sich herausstellen wird, daß die lin im entbehandelten K inder in der Pubertätszeit keiner sekundären T uberkulose anheim fallen. D ie L inim ent-B ehandlung sollte nicht nur bei allen tuberkulosekranken K indern durchgeführt werden, sondern auch bei allen tuberkuloseinfizierten und tuberkulosedisponierten aus Fam ilien, wo ein M itglied an einer offenen T uberkulose leidet. E benso müßte eine a llgem eine B ehandlung der K inder in Schulen und besonders in Internaten unendlich v ie l G utes im Sinne einer V olkssanierung leisten .

Ü ber die D osierung des T ebecin-L inim entes für therapeutische Z w ecke m öchte ich kurz folgendes sagen: D ie A bgabe von vier K onzentrationen, w elche auf verschiedene K eim zahlen genau e ingestellt sind, gestattet ein durchaus exaktes A rbeiten. D a es sich um eine E m ulsion handelt, muß darauf geachtet w erden, die L ösung vor dem jedesm aligen Gebrauche durchzuschütteln und die Entnahm e der gew ünschten T ropfenzahl erfo lg t am zw eckm äßigsten durch ein T ropfglas. Man beginnt mit einem T ropfen der K onzentration I I und steigt nach zw eitägigen Iutervallen allm ählich bis zu 5 T ropfen. Jed er K ranke lernt le ich t selbst mit dem unbedeckten H andballen der zw eiten H and einzureiben; vom A rzte muß darauf aufmerksam gem acht werden, daß die T ropfen nur auf einer m öglichst k le in en F läche der Innenseite des Vorderarmes eingerieben werden. Von In strumenten zum E inreiben sowohl w ie von Stäbchen zur E n tnahme der Tropfen so ll man besser absehen. B ei der prophylaktischen A nw endung beginne man mit K onzentration I. N ach B eendigung einer K uretappe mit der ersten K onzentration kann man ohne Schaden g leich zur nächst höheren K onzentration übergehen. D as hat den Vorteil, daß man den K ranken unter einem ständigen A ntigenreiz hält, b is zur Erreichung des g e w ünschten E rfolges, was ohnew eiters zulässig ist, da es sich hier um eine m ilde Verabreichungsart handelt, die kaum jem als zu unangenehm en Störungen führt. D as V erzichten auf größere B ehandlungspausen erm öglicht es w eiters in der am bulanten T herapie, daß wir den P atien ten nicht le ich t aus der B eobachtung verlieren. Ü ber d ie diagnostische V erwertbarkeit des

T ebecin werden w ohl die M einungen ebenso geteilt sein, w ie in betreff der auderen Spezifika. A ber auf einen besonderen Vorzug gerade des T ebecin-L iuim entes sei aufmerksam gem acht: In der P raxis sehen wir häufig anämische, reizbare und im A llgem einzustand lab ile K ranke mit ruhenden T uberkulosen, die gew ohnheitsm äßig jed es Jahr eine m ehrw öchentliche Freiluftliegekur in den Sommermonaten durchmachen, trotzdem aber bei E intritt der rauhen Jahreszeit von allerlei Beschw erden geplagt werden, die ihre A rbeitsfähigkeit herabmindern. R egelm äßige N achuntersuchungen lassen niem als eine A ktivierung des tuberkulösen H erdes mit Sicherheit feststellen. U nterzieht man nun solche K ranke einer T ebecin-K ur und läßt sie dann erst ein ige W ochen körperliche R uhe halten, wird man beobachten, daß erstens die Freilu ftliegekur w eit bessere R esultate zeitig t und dann, daß die subjektiven Beschw erden für längere Zeit verschw inden. Ich kenne K ranke, die durch mehr als 10 Jahre an derartigen scheinbar ruhenden T uberkulosen gelitten hatten und durch eine T ebeciu-K ur so w eit gebracht worden sind, daß man sie je tz t als klinisch geheilt betrachten kann. A llerd ings erstreckt sich m eine d iesbezügliche längste Betrachtungszeit nur auf 2 Jahre. Man kann sich das so vorstellen, daß das T ebecin zur endgültigen A usheilung der Tuberkulose geführt hat und darum die nachfolgende L iegekur eine K räftigung des Organismus, die von D auer ist, bew irken konnte. D as T ebecin ist also im stande, nicht nur die T uberkulose durch kräftige Unterstützung der Selbstheilungsvorgänge zu beeinflussen, sondern es m acht auch den darniederliegenden Organismus reaktiv für die allgem einen Behändlungsm aßnahm en (Licht, L uft, Ernährung, W asser). W eiters sei hervorgehoben die günstige E inw irkung des T ebecin in jen en F ä llen , die ebenfalls n icht gerade selten sind; es sind das die sogenannten rezidivierenden Grippen, die immer w iederkehrenden sogenannten pleuralen R eizungen, die katarrhalischen A ffektionen der oberen L uftw ege, w ie sie sich in jed em F rühjahr und in jed em H erbst einzustellen pflegen, D rüsenschw ellungen und ekzem atöse A ugenerkrankungen u. dgl. A uch diese lassen sich m eist durch T eb ecin in K om bination mit den allgem einen Behandlungsm ethoden zur A usheilung bringen. V ie lle ich t läßt sich gerade aus solchen F ä llen ein diagnostischer W ert des T ebecin ableiten, indem uns erst der E rfolg sagt, daß die behandelte E rkrankung tuberkulösen Ursprunges gew esen sein muß. Schließlich verm ag das T eb ecin auch den Boden für m anche A rten der C hem otherapie vorzubereiten. Ich habe einige F ä lle gesehen , wo erst bei K om bination mit T ebecin eine A rsenoder Jodkur einen vollen E rfolg gebracht hat.

In dieser R ichtung ist die von Löwinger (Schw eizerische Rundschau für M edizin 1 9 22 , Nr. 36 ) beschriebene H eilu n g eines F ungus bei K om bination von R öntgenbehandlung mit T ebecin lehrreich. H ier ist dem T eb ecin nicht nur die H eilu ng des tuberkulösen K nochenherdes zuzuschreiben. E s hat vielm ehr auch als K atalysator für das R öntgenlicht gew irkt, w elches nur so zur K nochenneubildung führen konnte.

A uf die W iedergabe von K rankengeschichten der mit T ebecin behandelten F ä lle kann ich füglich verzichten, zumal K asuistiken gar le ich t zum Schem atisieren verleiten. Zweck dieser Ü bersichtarbeit ist nur die A nregung, das T eb ecin in der am bulanten Praxis bei allen Form en der T uberkulose zu verwenden, auch dort, wo aus äußeren Gründen oder w egen der Schw ere der E rkrankung m it der V erabreichung eines spezifischen Mittels gezögert wird. Ich selbst habe k einerlei Schädigungen gesehen und glaube, daß man bei vorsichtigem und ind ividualisierendem A rbeiten solche verm eiden kann. A nderseits berechtigen d ie v ie len E rfolge, w elche zw eifellos dem T ebecin zufallen, dazu, auch in schwereren und refraktären T uberk u losefällen das Präparat in A nw endung zu nehm en und nicht erst durch langes Zuwarten v iel kostbare Zeit vorübergehen zu lassen.

D ruck: Carl F rom m e Ges. m .b .H ., W ien V.

Vj. Rojc VI. RojcZ A G R E B

Syrupus kreosoti läctici compositus

LACTOSOTRp.

Kreosot, lact. 0.913%, Calc. phosp. 0.3595%, Codein phosph. 0.0310%, Tine, aconit. 0.45619%, Syr. citri 88.224%, Syr. seneaae 3.17%

I z d a j e s e s a m o n a l i j e č n i č k i p r e p is .

Gg. liječnici p rop isu j tek o d b o l e s t i organa za disanje, škrofaloze, klonulosti, pom anjkanja otporne snage tijela

LACTOSOTG R A D S K A L J E K A R N A

jer se vrsnoćom može takmiti sa svim stranim preparatima, a mnogo je jeftiniji.

B o c a od 2 5 0 ccm = 3 2 5 gr. stoji D 15"

D obiva se u svim većim ljekarnam a.Izravne narudžbe obavljaju se o d m a h najsavjesnije.

Hr. MIRKO KLEŠGICL J E K A R N I K U S A M O B O R U

TELEFON: SAMOBOR Br. 10 — BRZOJAV: KLEŠČIĆ-SAMOBOR

Dozvolom kr. zem. vlade br. 41259 ex 1912.

Pilulae Chinoferrinic. aeid. arsenicos.

S a s t a v i n e : Chinoferrin 0 i 2 , aciđ. arsenicos. O'OOl pro dosi. Uspješno, vrlo lako probavlj ivo sredstvo za kom

biniranu terapiju. - Jednostavno doziranje.Indikacije: C h l o r o s i s , A n a e m i a , L e u k a e m i a , R e

k o n v a l e s c e n t i a, P s o r i a s i s e t c .

ORIGINALNE BOČICE OD 100 PILULA.

Dozvolom kr. zem. vlade br. 61870 ex 1909.

Vinum ch in a e ferratum

ChinoferrinDjeluje izvrsno kao stomachicum, roborans, kod dječje eksudativne i skrofulozne dijateze kao stimulans za tek, malokrvnosti školske djece i odraslih te u stadiju rekonvalescencije nakon akutnih i dugotrajnih kroničkih bolesti.

O R I G I N A L N E B O C E O D 500,o.

U svrhu pokusa stoje gornji preparatF gg. liječnicima besplatno na raspolaganje.

Prolzvadja

Mr. pharm. Mirko Klešcić, l je k a rn ikSaknobor k ra j Zagreba.

D o b i v a j u s e u s v i m l j e k a r n a m a !

Ph. Mr. J. KOLA RProizvadja, preporuča i šalje gg.

AmpyroVen(Amidopyrin coff. citric.)

protiv glavobolje, neuralgije, reumatizma, astme, influence, groznice i t. d.

Em ulsio olei iecorissec. Dr. Vit.

Rachitis, scrophulosis, kod s l a b o k r v n e djece, tuberculosis.

Guajacalcol(Syr. Kalii sulfoguajacolici comp. c. Calc.

lactico et glycerinophosphorico) u kombinacijama: c. Ferro, c. Arseno, c, Ferro-arseno, c. Codeino; u raznim stadijima tuberkuloze, bronhitide, astme, ka

šlja i influence.

Pillu lae calcinantessec. Dr. Peyr.

(Pill, guajacol-calcium arsenicales comp.

HEM.-FARM. LA BO R A TO R IJLjubljana »M oste-Selo, 25.

liječnicima uzorke gra tis i frankomitiores 0.001, fortiores 0.002 As2 03)

Specificum kod tuberkuloze.

Lecitarsenin tabl. c. chocolad. obduet.

Sadržaje: Lecithin-ovo, Ferrum,albumin., Natr. kakodyl. 0.02 pro tabl.

Brom-Lecitarsen(10 gr polybroma u 100 tabl.)

Jod-Lecitarsen(10 gr. Natr. jodat. u 100 tabl.)

Ta b l. ergotini eomp.Mr. Kolär.

Preispitani haemostaticum.

Trisantal(Capsulae gelatinosae.) — Olei santali salicyl. c. extractis herniariae et uvae ursi

dialysatis kod gonorrhoe i cystitis.

Gonoreja, cistitida, katari m okraćnih — organa, p ielonefridita, p ie litid a .—

DOZIRANJE: 10 do 12 kapsula dnevno, kod jela .

GRANULIRANI

ANTINEURASTHENICUM R E G U L A T O R S R C A

D O Z I R A N J E : 2 kavske žlice dnevno, u vinu ili drugom piću .

O r g a n s k a o t o p in a jo d a . Stalni i jednomjerni kemički spoj

n e p ro u z ro k u je io d iz a mARTERIOSCLEROSIS - M YOCARDITIS CHRON. - ASTHMA

B RONCH ITIS - REUM ATISM US

u s v im s lu č a je v im a , gdje je nužno liječenje jodom i jodnim spojevima.

DOZIRANJE: 2 do 6 bobica dnevno p o s lije je la .

Laboratoires P. A S T I E R , 45. Rue du Docteur Blanches, Paris. U zorke i literaturu ša lje : I. RYDL, Z agreb , p oštan sk i pretinac 234.

F O L I A D I G I T A L I SSADRŽAVA SVE AKTIVNE SASTAVINE DIBITALISOVE BILJKE, SLOBODNE OD NEPOTREBNIH PRIMEŠA

A P S O L U T N O S J E G U R N I , L A K O D O Z IR i . , K O N S T A N T N I D I G I T A L IS P R IP R A V A K

DOBIVA SE U SVIM LJEKARNAMA.

LITERATURU I UZORKE ŠALJEMO NA ZAHTJEV BESPLATNO.

OR. A. WANDER D. D. BERN.PODRUŽNICA ZA KRALJEVINU SHS.: ZAGREB, JURJEVSKA UL. 37.

Z A G R E BLIQ . O F.

IRONLiq . f e r r i o x y d . s a c c h . a r o m a t . c o m p o s .

R p. Ferr. 2.20% , Syrup. 40°/o, Spir. vini gall. 34°/0, Tint. arom. 2°/0. Aether acet. 0.0032%

IRON odlikuje se osobitom kombinacijom željeza sa nekim stomachicumima, tim načinom je postignuta najveća apsorpcija željeza, koja je moguća podavanjem „per os“, a da nimalo ne škodi zubima i ne kvari probave već naprotiv podiže tek za jelo.

Stoga je indikacija za p re p is „ I R O N A “ -akod slabokrvnosti, bljedičavosti, obnemoglosti iza teških bolesti,

te gd je je potrebno podići tek za jelo.IRON je već nekoliko desetaka godina veom a raširen i cijenjen po krajevima današnje Italije, Njemačke, Austrije, Madjarske, Rumunjske, Čehoslovačke. Mnogobrojne zahvalnice iz ovih krajeva dokazuju popularnost i izvrsno djelovanje IRONA.

„ IR O N " uzima se 3 žlice na dan, a djeci daje se polovica sa jednakim dijelom vode.

Za gg. liječnike stoji boca od 250 ccm. K 60'- D 15'-Dobiva se u svim ljekarnama. Izravne narudžbe obavljaju se smjesta.

K O N S T A N T N G S A S T A V . JEDNOLIČNO T E R A P E U T SK O DELOVANJE

DOBIVA SE U SVIM LJEKARNAMA.

1ITERATURU I UZORKE ŠALJEMO NA ZAHTJEV BESPLATNO.

dR. A. WANDER D. D. BERN.PODRUŽNICA ZA KRALJEVINU SHS.: ZAGREB, JURJEVSKA UL. 37.

I. hrvatska tvornica medicinskih kirurških instrumenata, ortopedskih aparata, bandaža i zavojne robe.

Skladište m ikroskopa i mikrotoma prvih svjetskih tvornica Z e i s s i R e ic h e r t

Jakov Hlavka - ZagrebI l i c a b r o j 2 9 .

S p r a v e z a s t e r i l i z a c i j u i d e z i n f e k c i j u i t. d.

Potpuni uredjaj za bolnice

kao i sobe za operacije i ordinacije.

Vodeća tvrtka u zubarskoj struci.

Poznato- najbolje vrelo prvovrsnih fabrikata modernog namještaja, materijala, te svih potrepština za zubarsku ordinaciju

i tehniku.

Zlato, zlatni lot i žica, uvijek na skladištu.

Telegr. naslov: A SH PEPO T.

Beograd, Lovćenska ul. 11, Te le f. 11-50 Zagreb, Hatzova ul. 14, Telefon 11-77Brzojavni naslov: ISIS—BEOGRAD. Brzojavni naslov: I S I S —Z A G R E B .

Prodaja na veliko samo prvorazrednih droga, kemikalija, galenskih pripravaka, kemičkih i ljekarničkih specijaliteta, medicinskih sapuna, kirurških potrepština, ovojnoga materijala i gumene robe

kao i l jekarničkih pomagala.

Upozorujemo, da smo primili na novo zastupstva i držimo na skladištu proizvode:

BIOMALZH R A N I V I S L A D

D obiva se opet u predratnoj kakvoći.Indikacije: Preporuča se kao krepka hrana kod svih, koji trpe na slabom apetitu, te kojima je tjelesno stanje takovo, da ga treba pridići u prvom redu podesnom hranom. Dakle kod rekonvalescenata iza bilo koje bolesti, osobito iza teških operacija; kod svih, koji tjelesno ili duševno naporno rade; kod plućnih oboljenja i poteškoća skopčanih s praeseniumom. Kombiniran sa željezom djeluje vrlo dobro kod slabokrvnih, a s lecithinom kod svih nervoznih oboljenja s glavoboljom, besanicom, iscrpenošću, melankolijom, rastrojenošću i nervoznim smetnjama probavnih organa.

Svojstva: Biomalz se priredjuje iz fine ječmene kaše, dodaje mu se soli, koje Sadrže glicerofosphata i zatvara se u hermetičke kutije. Tek mu je vrlo prijatan, no blaži ili oštriji, prema tomu da li je svjetlije ili tamnije boje (smedje). Ovisi to o neznatnim razlikama temperature kod priredjivanja, no ne utiče nikako na hranivost i valjanost samog preparata. Sadržina otvorene kutije ostaje do osam dana jednako svježa, ako se spremi na hladnom i suhom mjestu. Uživa se ili onako kako se izvadi iz kutije, ili s mlijekom, kakaom, čajem, juhdm i t. d. Svakomu jelu daje rijetko fin i aromatičan okus. Osim toga osvježuje i podnosi ga i

naslablji želudac.

P ro d a ja sam o na veliko. — P ro d a ja n a m a lo s a m o p o l j e k a r n a m a .

Va«8neurinvrlo neurotropan protiv

n e u r i t i d a , i s h i j a s a i

neural gi j a .

O t a l a a nz a k o n z e r v a t i v n o liječenje

a k u t n i h u p a l a s r e d n j e g

u h a i inih bolova u ušima.

Originalna

kolna ciiepiva po Ponndorfuza uspješno pobijanje t u b e r k u l o z e i njenih miješanih infekcija. Najjednostavnija primjena

bez ikakvih opasnosti.

T r o p h i ipreparat vapna i željeza

(0,015 g As.)Vanredno se ugodno i lako pod- naša bez ikakvih smetnja ili po-

remećenja.

Vacci gonvisoko polivalentna vakcina

protiv g o n o r e j e .a) u dijagnostičke svrhe,b) za specifično liječenje zatvo

renih gonoroičkih procesa i svih s time u vezi raznih komplikacija.

X i f a L m l i i e k osuverene sredstvo

za u s p j e r i pobijanje

p a d i i c e.

S era i c iie p iv a u najeišćoj p r ir e d b i i s n a jv e ć o m s n a g o m im u n ite ta .

Sächsisches SerumwerkA. G. Dresden

S k l a d i š t a z a SHS.:

ISIS d. d., Zagreb-Beograd,Jugopharmacia d. d., Zagreb

Vj. Rojc VI. RojcZ A G R E B

G g . l i j e č n i c i !Kod kostob'olje, reum atizm a kosti i mišičja, trganja u križima, reumatične glavo- i zubobolje, uloga, neuralgičnih boli, upale živaca, te gdje je po trebna lokalna hiperemija p r o p i s u j t e

R e u m a t i s(Tine. caps. 72%, Meth. salic. 10%, Spir.sinap.100/«, Sapo ven.5°/o, Menthol 37»)

G r a d s k a l j e k a r n a

jer djeluje posve sigurno i svojim brzim djelovanjem upravo iznenadjuje. 0 izvrsnom djelovanju R E U M A T I S A najbolje svjedoče mnogobrojne priznanice gg. liječnika i bolesnika.

Cijena boci ofl 75 gr. za liječnike i ljekarnike K 32 — = Din 8 S v a k o j b o c i prileži točna uputa o načinu uporabe.

Dobiva se gotovo u svim ljekarnama.Izravne narudžbe obavljaju se smjesta.

Emulsio tuberculovaccinae sec. Dr. Dostal

kod sviju forma tuberkulozeod g. 1916. iskušan na klinikama

Rp. s izvrsnim terapeutskim uspjehom.T e b e c i n - D r . Dostal

scat. orig. ampuli . X pro inj.

Tebec in -D r . Dostallag. orig. 5,opro inject .

Oprema za radn ičke blagajne.

T e b e c i n - D r . Dostallag. orig. 20,,pro inj.

Oprema za boln ice .

T e b e c i n - LinimentConcen tr . I.C oncen t r . II .C oncen tr . III. C oncen tr . IV. lag. orig.D. S. Izvana.P o liječniku.

„Prakticky lekar, ročn ik I I I . č. 8.“ „Iz navedenih s lučajeva slijedi, da T eb e -

c in-Dostal povo ljno dje luje kod p lućne tu b e r kuloze svakog s tep e n a kao i kod kožne i ki ru rške tuberku loze . P r ed n o s t je n jegova u prvom redu u tome, da n ikada ne prouzroku je bu rne ili š te tne reakci je , te da se m ože primjenit i i kod razvit ih, dapače vrlo već uzna- predovalih s lučajeva tuberku loze , gd je se na kon injekcija pokazalo sub jek t ivno i ob jek tivno poboljšan je . Iz ovih se razloga može Tebe c in -D os ta l osobi to am bu la to rno s u sp je hom p rim jen i t i“. Dr. Horešovsky.

Opsežnu literaturu (dosele 28 ras

prava) sprem no šalje:

P r o i z v a d j a č :

Biopharma G.m.b.H.W ien I., Schauflergasse.

Glavno skladište za SHS:

i s i s a. a.Zagreb, H atzova ul. 14.

MAXIMALToplomjeri sa aluminij »skalom

D obivaju se opet.

Glavno zastupstvo za Jugoslaviju : RAVE d. d. Zagreb.

Jelačićev t rg broj 4 V l a s t i t a p a l a č a .T elefon: 2-S5, 7-96, 11-94 i 15-54 — B rzo ja v i: T rade i Trgobanka. D ion ička g la vn ica s p riču va m a : D in 2 8 , 0 0 0 . 0 0 0 K 112,000.000'—

P o d ru ž n ic e : K o p r iv n ica , Ruma.

Afilirani zavodi : U svim većim trgovačkim središtima Jugoslavije. Izravne veze sa prvorazrednim bankama u cijeloj Evropi, te Americi.

Prim a: uloške na knjižice i na tekući račun uz najkulantniji kamatnjak.Eskom ptira: mjenice i devize.

Financira i osniva: obrtnička, trgovačka i industrijalna poduzeća. K u p u j e i p r o d a j e : valute, devize i vrijednosne papire.

Podije lju je : predujmove na vrijednosne papire.Burzovne naloge: obavlja kulantno i točno.

Izdaje: čekove i kreditna pisma, te obavlja isplate na temelju akreditiva na sva tu- i inozemna mjesta.

Nudjam postavno Sušak u prvorazrednoj zajamčenoj kakvoći:

jednako najjeftinije F š s s h e r o v e š t r c a l j k e za zubare te druge liječničke štrcaljke.

Farbw erke p rije Meister Lucius & Brüning,H oechst a. Main.

N e o s a l v a r s a n

S i l b e r s a l v a r s a n

Neosilbersalvarsanza specifično liječenje sifilitičnih i drugih spiro-

hetnih oboljenja te m alarije.

S e r a i v a k c i n e

B ehringov antidifterični lijek

O riginalni tuberkulin „Koch“

Gonargin (vakcina gonokokova)

Serum protiv gripe Serum protiv d izenterije

Leukogen (vakcina stafilokokova)

T ifusova vakcina

Serum antistreptokokovi

Liječnicima šalje na zahtjev literaturu i probe

Generalno zastupstvo za Jugoslaviju: I. lsajlović, Beograd, Knez Mihajlova 4 8 .

KOVČEZI ZA INSTRUMENTE I P O V O JU ROBUPO PROF. SCHIMMELBUSCHU.

Kutije za pokusne naočale - kremene swjetiljke - kovčezi za akušerevazda na skladištu, mogu se smjesta priposlati.

Potanje cjenike šalje na zahtjev „Dentalis“ D e n t a l i Sanite t - D e p o t

2ü a g r e b , M e d u ü c e v a uti. 2 6

EMULZIJA NAJFINIJEG SADRŽAJE FOSFORR I B L J E G U L J A . U VEZI S KALCIJEM

0LE0SANKOD RAHITIDE, SKROFULOZE,ANEMIJE, U REKONVALESCENCI

KEM IKA Đ. D., ZAGREB.

Saxlehnerov

Najbolja naravna gorka voda. Blago, pouzdano i ugodno sredstvo za probavu. Od liječničkog svijeta s osobitom ljubavlju preporučivana.

p ro tiv

holelitijazeholecistitide, holemije

ikterusaOriginalni omoti sa 100 ccm rastopine ili 50 tableta ä 0,6 g.

(uzorak za liječnike) šalje:

ISIS d. d.Z a g r e b , H a t z o v a u l ic a 14.

Dobiva se u svim ljekarnama.

Rapidno liječenje S IFILIS AOBUSTAVLJANJE AKCIDENATA POMOĆU

,,OLARSOL“ -AIN T R A M U S K U L A R N O U B R IZ G A V A N JE G L IK O Z IR A N E

A M P U L E NOVARSENOBENZOLOMBEZ ILI SA M ALO I BEZ REAKCIJE I B EZ G R O ZN IC E

BOLOVA I BEZ A K CIDENATA | STERILIZACIJA

NA D O M A Š A J U SVI H P R A K T I Č A R A (TRAŽITE LITERATURU)

LABORATOIRES DUM OUTHIERS h . r u e d e b o u r g o g n e , p a r i š

G EO RG E VERG LA SPR E D STA V N IK U JU GOSLA VIJI. - BEO G RA D , G U N D U L IĆ E V A ULICA BR. 14.

„OLARSOL“ se dobije n svim boljim apotekama

— In

— St

d čij

—1.0

dotič

čiste

l—0'

0'2—

šalj,

jjače

šalju

— Do

LIJEČENJErentoenovih čirova obasjavanjem

u i i t i gorskim suncem(Künstliche Höhensonne - Original Hanan)

H. E. S c h m i d t , B e r l i n označio je već u svom „Kompendium der Lichtbehandlung (Sollux-Verlag, Hanau) obasjavanje kre- menim svjetlom kao najbolju metodu kod liječenja rentgenovih čirova.

J. B e c k e r , Frankfurt, opetovano je upozorio na vanredno povoljno djelovanje kremene svjetiljke kod liječenja rentgenovih povrjeda (Fortschritte auf dem Gebiet der Röntgenstrahlen, Band 14.H. 3. und Strahlentherapie, Band 6, 1915.).

Nedavno je G o t t h a r d t u „Fortschritte der Röntgenstrahlen, Jahrg. 29., B. 5.“ o istoj temi saopćio iskustva sa dermat. odjela u Krankenhaus München links der Isar (predstojnik Prof. von Zumbusch). Pomoću konzekventnog i opreznog obasjavanja s umjetnim gorskim suncem uz lokalnu konzervativnu terapiju postignuti su vanredni uspjesi dapače i kod zastarjelih rentgenovih spaljenja četvrtog stupnja. Već nakon nekoliko sveopćih i lokalnih obasjavanja čistili su se čirovi i podražaj je popustio. U relativno kratkom vremenu postignuto je potpuno izliječenje, nakon svih ostalih metoda, koje su ostale bez uspjeha.

Obzirom na relativno velik i česti broj rentgenovih čirova i p oteškoća kod njihovog liječenja zaslužuje zanim iv članak Gotthardta

sveopću pažnju i uvažavanje.

Quarzlampen-Gesellschaft m. b. H.H a n a u a m M a i n - P o s t f a c h 7 1 4 .

L A B O R A T O R I U M P . F A M E L , 20 22, RUE des ORTEAUX, PARIS.

LAKO TOPIVI LAKTOKREOZOTOV PREPARATNajbolje sredstvo protiv kašlja, bronhitida, plućne tuberkuloze i kataralnih bolestidisala.Sadržaje pravi kreozot bukovog drveta u novoj kombinaciji, koju lako podnosi

najosjetljiviji bolesnik.U puta: Z a o d r a s l e : 2 —3 žlice dnevnov(jutrom i večerom), Z a d j e c u : Prema

dobi 2—3' žlice dnevno. Cisto ili u toplom čaju.

D obiva se u svim l je k a r n a m a .

Literaturu i pokusnu bocu šalje:

JULIEN MEYER, PRAHA II. Vysehradska 47.Z a s t u p n i k za J u g o s l a v i j u : J. Ry d l , Zagreb 1, pošt. pretinac 234.

Krajiška ul. 19-21

Z a s t u p n i k za J u g o s l a v i j u : J. R y d l , Zagreb 1, pošt. pretinac 234-Krajiška ul. 19-21.

L I J E Č N I Č K E I N S T R U M E N T E B A N D A Ž E — O RTOPEDIČKA POMAGALA, BRUNSOVU VATU I POVOJNU ROBU, POM AGALA ZA E L E K T R I Č N O LIJEČENJE O UREDJAJE ZA OPERACIJE ©

P R U Ž A U NAJBOLJOJ KAKVOĆI UZ CI J ENE K O N K U R E N C I J E FI RMA:

BRATRI ČIŽKOVE näst.I. ČEŠKA TVORNICA POVOJNE ROBE, LIJEČNIČKIH INSTRUMENATA I BANDAŽA

PRAHA II - POfflČ O. - ČSR.

S r e b r e n ic k i

GÜBER-IZVORS reb ren ic i« :!

GÜRER-IZVORS r e b r e n ic k i

GUBER-IZVOR

Nebrojena p riznan ja liječničkih kapacite ta tu - i inozem stva.

N a j l a k š e p r o b a v l j i v a

ARSENA VODASjajni uspjesi protiv:

b lje d o će — chlorosis m a lokrvno sti — anaemia nervoziteta — neurasthenia nesanice — agrypnia m a la rije

i svih slučajeva slabosti poslije operacija i kužnih bolesti.Dobiva se u svim apotekama, drogerijama i trgovinajna mineral, voda. Brošure i uputstva kao i uzorke gg. liječnicima šalje na zahtjev

besplatno:Uprava Srebreničkog Guber-izvora

HERMAN FÜRST, CENTRALNI BIRO: SARAJEVO.

Jedini kemijski spoj, koji sjedinjuje radikale santonina s onima filixa (kamala, kuso i tanacetum) u potenciranom djelovanju, a da kod upotrebe ne prouzročuje nikakovih štetnih posljedica. Odrasli 2—3 puta dnevno 0'3 gr., djeca 1—2 puta

dnevno 0.01—0.02 gr. već prema starosti.Santoperonin pulv. Santoperonin-tabl. po 0.01 i 0.03 gr.

Ordinira se sa magnes. usta.

O rbis-W erke A rG CHEM,PHARM, FABRIKEN Glavno zastupstvo za Jugoslaviju:.,RAVE" kemijsko-farmaceutsko

indus trijsko i trgovačko d.d., Zagreb.

NAPHTHALINLACTONOXYPHENOLAT-CU SPOJ IDEALNO SREDSTVO PROTIV GLISTA

T a kod je r protiv trakavica i oxyura . Bolje od s an ton ina , a tr ideset pu ta jeft in ij e od njega.

NA JBOLJA JE HRANA ZA

D O JE N Č A D , D J E C U I D O J I L J E

Prva hrvatska štedionica u ZagrebuO snovana g o d in e 1846. — B rzojavni n aslov: „P rašted ion a“D ionička g lavn ica : K 200,000.000'— P ričuve: K 135,000.000'—

U lošci: preko K 1.900,000.000'— M j e n j a č n i c a u Z a g r e b u .

Podružnice: Beograd, Bjelovar, Brod n./S., Celje, Crikvenica, Čakovec, Daruvar, Delnice, Djakovo, Gjurgjevac, Ilok, Karlovac, Kraljevica, Križevci, Ljubljana, Maribor, Mitroviča, Nova Gradiška, Novi Sad, Ogulin, Osijek g. g., Požega, Rijeka, Senj, Sisak, Skoplje, Subotica, Sušak, Sv. Ivan Zelina, Varaždin, Velika Gorica, Vinkovci, Virovitica, Vukovar, Zagreb gor

nja Ilica, Zemun. — I s p o s t a v e : Osijek donji grad, Vinica.

Prim a uloške na uložne knjižice i na tekući račun.Eskomptira mjenice i devize.Obavlja sve burzovne naloge te isplate na sva tu i inozemna

mjesta.Izdaje čekove i kreditna pisma.Izdaje 6°/o, 4Vz°/o i 4°/o zadužnice te 6o/o i 4'/2°/o komunalne za

dužnice.Finansira trgovačka, obrtnička i industrijalna poduzeća. Obavlja sve štedioničke i bankovne poslove najkulantnije.

T V O R N I C A H R ANIV 1H S R E D S T A V A Z A G R E B . K S A V E R S K A C E S T A 10.

Z d r a v s t v e n e p o t r e p š t in eKaliko i mull-ovoji. — Hidrofilna tkanina. — Vata od staničevine. —

Brunsov očišćeni pamuk.

G u m e n o z d r a v s t v e n a r o b oi druge potrepštine kao kirurška svila, catgut. — Rekord štrcaljke. —

Rekord i kirurške igle. — Potpasači. — Pojasi itd.U r e d j a j i z a l i j e č n i k e i b o l n i c e ,

LEOPOLD M A U T N E RZAGREB, P rera d ov ićeva u lica br. S. — Telefon 16-97.

VARAŽDINSKE N o v o lieč ilišn o svratiš te s e lektričnoml ječilište rasv je tom . - S tarodavn o ra d io a k tiv n o

s u m p o r n o kupališ te , + 58° C, preporuča se p ro tiv : u loga, reum e, iš ijasa itd. — L i j e č e n j e p i ć e m liječen je k a ta ra ž d r ije la , g rk lja n a ilib ro n h ija , te za bo lesti p r s i j u , želuca,i i s lijep o g crijeva . E le k trič n a m asaža,

HR V A T SK A b la tn e , u g l j i č n e i sum porne ku p e lji.

Željeznička, poštanska, telefonska i brzojavna postaja, Prekrasna okolica. - M o d e m i „ k o m f o r t . — Novouredjena svra-

I. Kupališni l i j e č i č i t a v u p d i i u . m a . - v o j n a g l a z b a .

Odlikovan« prvim nagradam a: Budim pešta 1885. 1 1896., London 1893., B ei 1894., Rim 1894., B ruselj 1897 Postaja državne željeznice: Pakrac-L lp ik .

Terme Lipika radi naravne, (64 C) visoke topline, radi bogatoga sadrža ja natrona, radi spojeva jo d a osobito su zgodne za p l ie i kupan je , te isvrsno d je lu ju kod svih ka ta ra slu zn ica (žd r ije la , želuca, crijeva, m jehura itd .), ko d uloga, reum atizm a , ish ijasa , ka o i k o d sk ro fu lo zn ih i sviju b o les ti k rv i itd . — Moderno kupalište, raskošno uredjene prostorije za kupanje, kace od m ra m oru i porcu lana itd ., kom ore za znojenje (tep id a rija ), k u p e lj u bazenu, elegantno ured jen l hoteti, s ja jno po p ra v ljen a nova kupa lišna zgrada , dvorana za gospodje , za g lasov ir i za ko n verzaciju , g ostione i kavane, ukusno i zračno p o kr ito še ta liš te s bazarim a. E lek trična rasv je ta

u parku i u svim prostorijam a. — CIJELU GODINU OTVO RENO.P otanje obavijesti i p ro sp ek te razašilje ravn a te ljs tvo ku p a liš ta u Lipika.

SANATORIJ U ZAGREBUzdravstveni zavod uredjen najmodernije za sve operativne, unutarnje, očne i kožne bolesti, za porode kao što i za lake živčane bolesti, te u opće za bolesnike, kojima bi radi teških njihovih boli, visoke starosti ili manjkave kućne njege ovakav zavod bio poželjan.Od primitka su isključeni slučajevi pošasnih bolesti kao i umobola.

Za pobliže informacije obratiti se na

RAVNATELJSTVO ZAVODA, A ULICA BROJ 18.

„ K A Š T E L “tvornica kemijsko-farmaceutskih proizvoda d. d.

KARLOVAC

Specialni pripravci: Sterilna Izotonska otopina sa stryclininom i

arsenom. Okrepljujuće sredstvo (roborans).

otopina dinatriummethylarsenata (u amp.).Za bezbolne supkutane injekcije.

Sinergetično djelovanje papaverina i novatropina (homatropinmethylnitrat). Za odstranjenje grčeva glat

kih mišića. Tablete i injekcije.

sulfat U fino suspendiranom obliku kao r v c u i u u a i y I Ventrobaryt. Upotrebljava se pomoću irigatora

Sterilne injekcije:M orphium hydrochlor, Atropin, sulf., Cocain, hydrochlor., Coffein, na tr .-benz ., Coffein, natr. salicyl., Natr. kakodyl., Hydrarg. salicyl., Aether sulf. pitriss., Aether sulf. puriss. c.

cam phora, 01. cam phor, i f. d.

Galenski- pripravci:E k s t r a k t i , t i n k t u r e , t a b l e t e , s i r u p i , p i l u l e i t. d.

LITERATURA SPECIALNIH PREPA RATA ŠALJE SE NA ZAHTJEV!

No. 11. p rije — ava n t N o. 12. p rije — a va n t

N o . 1 3 . p o s l i j e — a p r è s N o . 14. p o s l i j e — a p r è s

N o . 9 . p rije — a va n t No. 10. p o slije — a p rè s

No. 15. pri je — av ant No. 16. posli je — a prè s

N o . 17. pri je — av ant No. 18. posli je — a prè s

N o . 19. p rije — ava n t N o . 2 0 . po slije — a p rè s

N o . 21. p rije — a va n t No. 2 2 . p o s li je — a p r è s

N o . 2 3 . p rije — a va n t N o . 2 4 . poslije — a p rè s

N o . 2 5 . poslije — a p rè s N o. 2 6 . po slije — a p rè s

N o . 2 7 . p rije — a va n t N o . 2 8 . poslije — a p r e s

No. 2 9 . p rije — avant No. 3 0 . poslije — a p re s

No. 31. prije — avant N o. 3 2 . p o s lije — a p r e s

GOD. 45. 1923. SVEZAK 12. LIJEČNIČKI VJESNIK · tumbe. Einsteinova teorija relativiteta, vele, i...

Documents

LIJEČNIČKI VJESNIK · 2015-07-13 · antiartritička, antiflogistička, antidiskratička metodika — ... dokazati, da je konstituciona terapija u stanju izrazito popraviti i štaviše

EINSTEINOVA RELATIVNOST ŽIVOTOPISgimnazija-cres.hr/wp-content/uploads/2019/01/EINSTEINOVA-RELATIVNOST.pdf · SPECIJALNA TEORIJA RELATIVNOSTI Problem nesuglasja između Galilejeve

New TEORIJA GRAVITACIJE - Astronomska skupina · 2018. 10. 26. · Einsteinova teorija, le zelo, zelo malo razlikujejo od napovedi preprostejˇse Newtonove teorije gravitacije. Lepota

Deine Verbindungen ab Wien Flughafen nach - Passagiere · 21:50 täglich 901 Bratislava Flughafen Bratislava/Einsteinova, Bratislava Most SNP, Bratislava (ZOB) 22:10 täglich X96

Einsteinova otkrića iz 1905. · 2005. 6. 14. · 1. Einsteinova otkrića iz 1905. i Svjetska godina fizike 2005. Ljetna škola mladih fizičara 2005., Labin 7 Einsteinova otkrića

Fotoelektrični efekt i Einsteinova fotonska hipotezaFotoelektrični efekt i Einsteinova fotonska hipoteza 24 Ljetna škola mladih fizičara 2005., Labin Hertzovo slučajno otkriće

Specijalna teorija relativiteta

First Serbian works on Theory of Relativity · Sima Markovi´c Milutin Milankovi´c Sima Markovic´ Theory of relativity 1924 - Teorija relativiteta - popularno naucna skicaˇ (Theory

Smjernice Guidelines - Liječnički vjesniklijecnicki-vjesnik.hlz.hr/wp-content/uploads/2016/11-12/...slav Bardek”, Koprivnica (Nenad Teufel, dr. med.), Zavod za kardio-vaskularne

Pregledi Reviews - Liječnički vjesniklijecnicki-vjesnik.hlz.hr/wp-content/uploads/2017/... · Liječ Vjesn 2016; godište 138 G. Bićanić i sur. Seksualna aktivnost nakon ugradnje

CRD U KLINI KOJ PRAKSI - Hrvatski liječnički zborhdmr.hlz.hr/6kongres/pdf/6k-prez--Petranovic--CRD_u_klinickoj_praksi.pdf · PROCJENA KOGNICIJE Testovi iz CRD- serije (Complex reactionmeter

The Lenovo ThinkPad X200 TabLeT - LenovoArvutid€¦ · copy of applicable product warranties, write to: Warranty Support Dept., EMEA Services, Lenovo, Einsteinova 21, 851 01 Bratislava,

Izvorni radovi Original articles - Liječnički vjesnik · jer je poglavito službeno glasilo jedne akademske ustanove te objavljuje radove prema posebnim kriterijima. Konačni popis

“COLPOSCOPY - Hrvatski liječnički zborkolposkopija.hlz.hr/.../uploads/2015/05/Colposcopy.pdf · 2016-10-21 · “COLPOSCOPY ” author: Goran Grubi šić, full professor, MD,

TEORIJA RELATIVITETA Ö ......9 Fakultet za IL]LþNXKHPLMX Fizika III Terija relativiteta D. Popovic Kinematika specijalne teorije relativnosti Prostor Minkovskog Uvode se pojmovi

:: Rotacija koordinatnih osimapmf.pmfst.unist.hr/~pero/mmf1/vjezbe/10. Tenzori.pdf · 2010-12-20 · Rotacija koordinatnih osi T1 Einsteinova konvencija Poopćenje definicije vektora

Pregledi Reviews - Liječnički vjesnik – Glasilo Hrvatskog ... bolesnika s komor biditetima moguća je opcija biološka terapija. Od biološke terapije treba istaknuti ibrutinib,

wyp2005.hfd.hrwyp2005.hfd.hr/media/Jutarnji_list_02_01_2005.pdf · Einsteinova teorlJa relativnosti: revolucija u fizici 20. stoljeéa Specijalna teorija relativnostijedan je od temelja

Apsolutni princip teorije relativiteta - Ajnštajn i Njutn

HRVATSKI LIJEČNIČKI ZBOR · slučajevima nepravednog i nezakonskog postupka prema časti i materijalnim interesima člana, ... pridržavati se načela medicinske etike i svojim