View
146
Download
16
Category
Preview:
Citation preview
1
UNIVERZITET U SARAJEVUFILOZOFSKI FAKULTET
ODSJEK ZA KNJIŽEVNOSTI NARODA BOSNE I HERCEGOVINE
Putopisi Ćamila Sijarića
(MASTER RAD)
MENTOR KANDIDATKINJA Prof dr Sanjin Kodrić Amra Kijamet
Sarajevo septembar 2014Sadržaj
UVOD 11Bošnjački putopis 72 Putopisac Ćamil Sijarić 1121 Zapisi o gradovima 1522 Herceg-Bosno i tvoji gradovi 2123 Oslobođeni Jasenovac 263 Zanimljivost i novosti 304 Obrazloženje ili okvir 355 Subjekt putopisnog diskursa 386 Pripovijedanje i opisivanje 427 Dotematizacija 478 Figure kulturalnog pamćenja 50ZAKLJUČAK 58O PISCU 61SAŽETAK62SUMMARY 63IZVORI I LITERATURA 64
2
UvodNefikcionalni pripovijedni žanrovi rijetko su dio tradicionalne povijesti književnosti kako
svjetske tako i nacionalne Putopis a pored njega i dnevnik i autobiografija nisu primarni
predmeti njenog interesovanja Kako navodi Dean Duda ulaze u polje njezina interesa
gotovo usput i to samo ako pripadaju piscima koji su mjesto u povijesti književnosti
zaslužili značajnim ostvarenjem u nekom od velikih žanrova Ova konstatacija je polazna
tačka i jedan od razloga pisanja ovog masterskog rada jer Ćamil Sijarić je prvenstveno i
općepoznato romanopisac zatim stvaralac mnogih pripovjedaka a bdquonajmanjeldquo je
putopisac Putopis a i dnevnik i autobiografija najčešće se razumiju kao dokumenti
stvaralačkog procesa a ono što je karakteristično jeste razumijevanje u domeni bdquoautorske
osobnostildquo povijesnih okolnosti ili duha vremena
Matko Peić hrvatski književnik povjesničar umjetnosti i slikar početkom 70-ih godina
ističe da mnogi književni kritičari i povjesničari književnosti nepravedno gledaju na
putopis a samim tim putopisac doživljava uvredu Postoje samo dva razloga za to Prvi je
taj što sami pisci na svoje putopise gledaju kao na nešto što je sporedno u odnosu na npr
romane Kao drugi razlog izdvaja se taj da kritičari i povjesničari književnosti putopis
smatraju manje važnom književnom vrstom
Iako je zanimanje za bdquorubne književne žanroveldquo književnost manjih estetskih dometa
minimalno u posljednje vrijeme čak posljednjih nekoliko desetljeća ono je znatno poraslo
Takvi žanrovi smatrani su manje značajnim za razvoj i historiju književnosti te je
bdquograničnildquo karakter putopisa i putopisne književnosti općenito bio zanemarivan
Postmoderna im donosi snažan pomak od periferije prema središtu Putopis dobija važno
mjesto u okviru komparativnog proučavanja književnosti Bitna značajka toga je činjenica
da su putopisci često prvi izvjestitelji o stranoj kulturi tamošnjoj baštini i književnom
životu Putopisac istovremeno predstavlja vlastitu kulturu u stranom prostoru i upoznaje taj
prostor sa vlastitom kulturom što je svakako komparativnog karaktera
Putopisac je prvo umjetnik riječi koji se u pisanju ndash osim jezika ndash oslanja podjednako i na
stvarnost i na maštu Za njega je istinito ne samo ono što vidi već i ono što doživljava
Ovo drugo iskustvo širi granice viđenoga tj stvarnoga koje posredovanjem jezika ulazi u
3
putopis i to ne kao novi oblik stvarnosti već kao oblik doživljene stvarnosti (V Brešić
1997)
U Hrvatskoj općoj enciklopediji Leksikografskog zavoda Miroslava Krleže putopis se
definira u širem značenju kao općekulturna književna vjersko-religiozna znanstvena i
popularno znanstvena vrsta teksta u kojoj autor izlaže svoje putničko iskustvo Njegov se
razvoj može pratiti s jedne strane na općekulturnom području s obzirom na povijest
putovanja migracija i razmjene trgovine hodočašća zemljopisnih otkrića antropoloških
istraživanja turizma dokolice te na političku i diplomatsku povijest a s druge strane na
uže književnom gdje se uz spomenute smjernice putopis promatra unutar institucije
književnosti kao estetska jezična tvorevina S književnoznanstvenoga stajališta putopis je
temeljni žanr širega područja kulture putovanja i povlaštena vrsta komparatističkih
imagoloških istraživanja Višefunkcionalan i hibridan prema svojem kulturnom položaju i
značenju putopis je često i žanrovski kontaminiran pa se oblikuje i u privatnijim
žanrovima ndash dnevnicima pismima autobiografskim zapisima i memoarima Početci
putopisa zapravo su žanrovski kontaminirani i obično se vezuju uz antičke izvore
Putopis kao forma razvija se još u antici a u srednjem vijeku uglavnom se svodi na
hodočasničke tekstove U renesansi doživljava procvat zahvaljujući geografskim otkrićima
i razvoju kartografije U okvirima antičke grčke književnosti prvi put se može promatrati
kako putopis funkcionira i u fikcionalnom i faktografskom obliku Bio je obavezan dio
pustolovnog romana Kada je u pitanju srednji vijek putopise najčešće pišu hodočasnici
kao zasebna cjelina izdvaja se čitava skupina skandinavskih bdquoflores peregrinationisldquo
koji su nažalost izgubljeni u požaru kopenhagenske knjižnice te se ono što nam je poznato
svodi uglavnom na fragmente iz kojih je moguće izdvojiti tri glavna hodočasnička smjera
istočni zapadni i rimski
Obično se XIX i prva polovina XXemspst određuju kao zlatno doba putovanja što se u
književnosti potvrđuje profesionalizacijom putopisnoga stvaranja pa se već početkom
XXemspstoljeća uz književno trajanje žanra u modernističkoj izvedbi i svojevrsnom razvoju
turizma i putovanja pojavljuju profesionalni popularni putopisci Naime dugo vremena je
bilo potrebno da se općenito bdquorubni žanrovildquo a posebno putopis počnu drugačije
posmatrati i interpretirati Iako ta drugačija interpretacija opet podrazumijeva bdquograničnildquo
karakter taj karakter je posmatran na potpuno novi način Ta nova interpretacija
uvjetovana je drugačijim interpretacijama svega onoga što je predstavljalo izučavanje
proznih tekstova i književnosti općenito Tako i bdquorubni žanrovildquo uzgredno dobijaju
drugačiji karakter
4
S tim da napominje kako je treba uzeti uvjetno Dean Duda daje sljedeću definiciju
putopisa Putopis je književna vrsta tematski oblikovana vjerodostojnim putovanjem
subjekta diskurza (putopisca) koji pripovjeda zgode na putu opisuje prostore kojima
putuje i mjesta na kojima boravi iznosi svoja zapažanja o ljudima koje na putu susreće o
njihovim običajima i načinu života te počesto o kulturnim i umjetničkim znamenitostima
krajeva u kojima se zatječe
Ova definicija ne obuhvata djela u stihu a neki teoretičari smatraju da se i ona trebaju
svrstati u putopisnu književnost Pri odabiru kriterija za utvrđivanje žanrovskih obilježja
putopisa većina kritičara osvrće se na kategoriju fikcionalnosti ili nefikcionalnosti uvodeći
pojam referencijalnog pakta to jeste na tipičnu potrebu da se putopisi odnose na
vantekstualnu stvarnost Iako je lahko napraviti razliku između elemenata realnog i
čudesnog često je vrlo teško odrediti stvarna zbivanja i odvojiti ih od onih koja
podražavaju stvarnost Jan Borm ističe da se kao što u romanima i pripovijetkama pisci
koriste historijski materijal i dokumenta u putopisima može naići na elemente fikcije
poput izmišljenih priča i mitova Pisci mogu radi postizanja satiričnih ili nekih drugih
efekata koristiti izmišljena imena iza kojih je moguće iščitati stvarna postojeća mjesta i
situacije Isto tako je moguće i situirati izmišljenu radnju u okviru poznatih geografskih
prostora Takvo shvatanje doprinosi proučavanju putopisa kao poluknjiževnog žanra u
slučajevima kada se eliminiraju imaginarna putovanja Borm također smatra da odlike
Aristotelovog podražavanja (mimesis) trebaju da obuhvate sva djela pripovjedačke proze a
ne samo fikcionalna djela kako čine mnogi kritičari
Ksenija Polouektova predlaže drugačiji oblik razlikovanja S obzirom da je svako
predstavljanje stvarnosti nužno neka vrsta interpretacije stvarnost ne treba da bude
svojevrsna prezentacija već različiti oblici prezentacija stvarnosti i njihova kako poetska
tako i politička efektna snaga
Žak Derida ukazuje da se problemi u definiranju javljaju zbog samog principa
klasificiranja zapravo zbog mišljenja i vjerovanja da postoje čisti žanrovi On također
tvrdi da jedan tekst sadrži odlike više žanrova a da pri tome ne pripada niti jednom u
potpunosti
Pored toga što je teško definirati putopis tu se pojavljuje još jedan problem a odnosi se na
pitanja šta zapravo čini i šta obuhvata jedan putopis Da li se prilikom određivanja uzima
u obzir posebnost subjekta putopisnog diskursa razlozi njegova putovanja perceptivna
sposobnost fikcionalna ili dokumentarna usmjerenost teksta i pripovjedačko umijeće
5
Mnogi kritičari tvrde da se na te odrednice nerijetko zaboravlja Uglavnom svaki tekst koji
sadrži putovanje svrstava se pod putopisnu književnost
Sve je od Homerove bdquoOdisejeldquo starogrčkih fantastičnih priča o putovanju poput
Čudnovatih zgoda onkraj Tule Antonija Diogena i perijegetičke književnosti preko
srednjovjekovne epike i pikarskog romana do prosvjetiteljskih filozofskih pripovijesti i
romantičarskih putopisa smješteno u isto žanrovsko polje
S obzirom da se ne pravi jasna granica između onoga što jeste dio putopisne književnosti i
onoga što nije često se povezuje roman i putopis stih i proza izmišljeno i stvarno itd
Dovoljno je da putovanje predstavlja tematsku ili kompozicijsku okosnicu nekog teksta
kako bi se odmah odredila njegova pripadnost putopisnoj književnosti Iako je svakako
nesporna veza između pripovijedanja i putovanja putopis kao književni žanr ima tu
nevjerovatnu povijesnu otpornost Dok se razdoblja žanrovske hijerarhije i književne
mode neprestano mijenjaju putovanje ostaje među najfrekventnijim temama George
Gingras napominje da putovanje egzistira u različitim pojavnim oblicima kao jedna od
najosnovnijih najrasprostranjenijih i najtrajnijih tema u svjetskoj književnosti Mihail
Bahtin potvrđuje da je putopis najbolji način da se razvije i prikaže prostorna i društveno-
statična raznolikost zemlje grada kulture naroda različitih društvenih skupina i uvjeta
njihova života
Važnost putovanja u književnosti potvrđuju i pokušaji Michela Butora koji predlaže
utemeljenje iterologije posebne nauke o premještanju pomicanju ili kretanju tačnije i
najjednostavnije rečeno o putovanju
Prilikom teoretiziranja žanrova D Duda nužno podrazumijeva njihovu podjelu i
definiranje a samim tim i proces isključivosti i uključivosti hibridnih književnih žanrova
Granični književni žanrovi i publicistika su forme koje su i književnost i nauka s tim da se
jasna granica između književnosti i nauke nikako ne može povući Nisu ni čista
književnost niti čista nauka ali putem klasifikacije njihovih elemenata imamo bazu za
različite vrste izučavanja pa i onu koja se tiče književne teorije i književne kritike Kao
granični književni žanr putopis se kreće po širokoj skali koja na jednoj strani ima
reportažu a na drugoj lirsku ili meditativnu ili filozofsku ispovijest Ponekad putopis
može prerasti u esej ili studiju o novoj manje poznatoj sredini Moguća definicija putopisa
se izvodi upravo iz hibridnih karakteristika ovog žanra
Porast popularnosti putopisa od kraja devetnaestog a posebno u dvadesetom stoljeću brza
smjena društveno-historijskih poredaka i kulturna različitost prije svega zahtijevaju
mogućnost novog čitanja i osvjetljavanja karakteristika ovog žanra koje se reflektiraju kroz
6
ideologiju teksta Kada je u pitanju čovjekov odnos prema granicama i prostoru ljudi su
uvijek dijelili svijet na oblasti predstavljajući ili stvarnu ili zamišljenu liniju razdvajanja
Najpoznatija takva podjela jeste ona prema geografskoj odrednici Zapad ndash Istok ili još
popularnije nazvano Okcident ndash Orijent Poseban doprinos proučavanju putopisa dale su
postkolonijalne studije s pojavom orijentalizma Edvarda Saida On je baveći se
konstrukcijom orijentalnog Drugog u kolonijalnoj kulturi kroz analizu pretežno putopisnih
djela pokušao da ilustrira dijalektičke odnose kulture i imperije Said vjeruje da Orijent nije
bio slobodan predmet mišljenja zbog uspostavljanja određenih načina izlaganja i pisanja o
Orijentu kao važećeg normativa Smatra da se orijentalizam bolje shvata kao bdquoniz
ograničenja u području mišljenja nego kao pozitivna doktrinaldquo Također on navodi da
orijentalizam nije skup laži i mitova niti bilo šta drugo što nema oslonac u nekoj
korespondentnoj stvarnosti
Orijentalizam nije nestvarna evropska fantazija o Orijentu nego stvoreni korpus teorije i
prakse prihvaćena rešetka kroz koju je Orijent kao kroz filter ulazio u zapadnu svest
Svaka podjela nužno zahtijeva i međusobni odnos bdquodrugi u odnosu na sebeldquo što je tipični
proizvod podsvijesti a ne postojanja stvarnih granica Na literarnom polju govor o
Drugima proizlazi iz vlastitih iskustava onoga koji govori Otuda dolazi ograničeni broj
tipičnih oblika putovanje povijest izmišljanje stereotip polemičko sučeljavanje Sve ove
odrednice koje imaju negativnu konotaciju mogu se odnositi na putopis kao pismo o
Drugostima proizvod kulturne dominacije Zapada Govor o Drugima je uspostava
antitetične pozicije iz koje se generiraju sterotipi Pri tome svaki dio vidi sebe kao normu a
one druge kao odstupanje od norme Imagologija koja se bavi slikama Drugog u
književnosti (M Todorova) postaće oruđe za osvjetljavanje igara moći i nadmoći u
tumačenju kulturalnih sporova same ideje kulture ideologija i u artikulaciji pitanja
svakodnevnog života između klasa rasa polova nacija itd
Često se postavlja pitanje šta je to u putopisu kao tekstu što postaje zanimljivo čitaocima
Brešić navodi kako je zanimanje za nepoznato koje je uvijek privlačno i izazovno upravo
ta polazišna tačka putovanja Samim tim i pripovijedanje o nekom putovanju odnosno
putopis kao tekst biva zanimljiv čitaocu jer može zadovoljiti njegovu žudnju za
otkrivanjem novog a nerijetko ga i potaknuti na samo putovanje
7
Bošnjački putopisTako naši ljudi mučno kretahu u svijet i nerado ostavljahu tragove svoga putovanja
Kada je riječ o putopisu našeg prostora i Balkana općenito poseban značaj ima Marija
Todorova i njen pojam bdquobalkanizamldquo Ona definira taj pojam kao neki specifični diskurs
koji određuje stavove prema Balkanu i radnje usmjerene na njega odnosno kao stabilni
sistem stereotipa koji stavljaju Balkan u kognitivne mengele
To je jedan od najstarijih recepata formi šema ili mentalnih obrazaca putem kojih se
plasiraju informacije o Balkanu i to naročito u novinarstvu politici i književnosti
S jedne strane Orijent se prikazuje kao apsolutno Drugo u odnosu na Evropu dok se sa
druge Balkan prikazuje kao most ili kao raskršće koje spaja Istok i Zapad Ta
međupozicija između Evrope i Azije dovodi do razumijevanja Balkana kao polurazvijenog
polukolonijalnog polucivilizovanog i poluorijentalnog Dakle dok orijentalizam
predstavlja bdquodiskurs o imputiranoj opozicijildquo Todorova smatra da je balkanizam bdquodiskurs o
imputiranoj dvosmislenostildquo
Među žanrovima koji su najvažniji putevi za širenje balkanizma Todorova izdvaja
putopise političku esejistiku i akademsko novinarstvo Posebnu pažnju poklanja
putopisima i izvještajima političkih posmatrača agenata i diplomata jer se u njima mogu
otkriti počeci i postepeno uobličavanje predstave o Balkanu kao posebnom geografskom i
kulturnom entitetu Ti putnici imali su ulogu današnjih novinara pa se u njihovim opisima
može pronaći kombinacija skoro svih elemenata koji su oblikovali postojeći stereotip o
Balkanu
Ono što je zajedničko i kategoriji orijentalnog i balkanskog jeste da su obje korištene da
označe suprotnost predstavi o Evropi koja simboliše čistoću red samokontrolu karakter
osjećaj za zakon pravdu efikasnu administraciju
Sa naših prostora Ivan Frano Jukić (Slavoljub Bošnjak kako je sebe nazivao) je prvi pravi
putnik ističe Alija Isaković u svojoj knjizi Hodoljublje Iako je sam dosta toga zabilježio
8
zapisao i ostavio generacijama koje dolaze poslije njega nažalost tek nakon njegove smrti
ti radovi dobijaju zasluženu vrijednost On ističe pomalo surovu realnost koja je takva
ostala i dan-danas a to je Bosna koliko nesretna i potlačena toliko nepoznata i neopisana
Bošnjaci su uvijek putovali nekada neplanirano a nekada sasvim namjerno radi svojih
putopisa Neki su spriječeni u toj svojoj namjeri stvaranja jednog putopisa tako da su
mnogi još neotkriveni i neistraženi Profesor F Rizvanbegović u Antologiji bošnjačkog
putopisa 20 vijeka ističe da je iz tih razloga putopis Hadži- Jusufa Livnjaka prvi putopis
koji poznajemo Hadži-Jusuf Livnjak je krenuo iz Duvna na hadž 1615 godine
U tom periodu javljaju se i drugi putopisci
Mnogi su se složili kako je Evlija Čelebija najpoznatiji svjetski putopisac On je rekao da
je više od 50 godina svoga života posvetio putovanju Smatra se da je prešao oko 350000
kilometara tragajući za novim prostorima ljudima i običajima Obišao je cijelo Osmansko
carstvo koje se prostiralo na tri kontinenta Tokom putovanja bilježio je sve pojedinosti o
životu i običajima ljudi koje je sretao opisivao do detalja mjesta koja je obilazio historiju
građevine običaje tradiciju kao i značajne ličnosti On nije zapisivao samo ono što je
vidio već i priče koje je sakupljao iz naroda
Veliki dio svoga života preko 20 godina Čelebija je posvetio Balkanu uključujući tu i
sandžačke gradove Njegova ostavština smještena je na 7000 stranica odnosno u sedam
tomova Bitno je spomenuti da i sam Ćamil Sijarić u svojim putopisima spominje velikog
Evliju Čelebiju
Za bošnjačku književnost u osmanskom periodu karakteristična je književnost u stihu ali i
u prozi koja je među bošnjačkim piscima bila najzastupljenija u ljetopisu i u putopisu o
odlasku na hadž Književnost na orijentalnim jezicima nastajala je najvećim dijelom na tlu
Bosne i tematski je za nju često veoma vezana (epigrafika pjesme o gradovima ljetopisi u
kojima su bilježeni značajni događaji putopisi s opisom bosanskih i stranih gradova kroz
koje su hodočasnici prolazili)
Karakteristični su oni pisci specifične poezije šehrengiza Šehrengiz ili opis gradova i
života u njima specifičan je istočnjački pjesnički žanr putopisne koncepcije Doprinos su
mu dali i neki naši autori primjerice eminentni pjesnici Derviš paša Bajezidagić (umro
1603) i Nerkesi Sarajlija (1584-1635) navodi Ivan Lovrenović u svom tekstu Prostori
putopisa 1984 godine
Putopis se pojavljuje i u hronikama s putopisnom podlogom kao npr kod Saliha Sidkija
Hadžihuseinovića i Envera Kadića Administrativno-diplomatski izvještaji također sadrže
elemente putopisa a izdvaja se Osman Šehdi- efendija u Sefaretnami gdje je opisao put u
9
Moskvu 1858 godine Međutim u njima je najmanje književnoga što je i razumljivo s
obzirom na formulaičnost i shematičnost jezika takvih spisa ali ih vrijedi zabilježiti zbog
njihove dokumentarno-historijske vrijednosti i mogućnosti da posluže kao književna građa
Najbrojniji među njima su izvještaji s apostolskih vizitacija slani iz Bosne u Rim
Uspon bošnjačkog putopisa veže se za kraj prošlog stoljeća Njegovi oblici su različiti i
brojni to je ili reportaža sa pojavom moderne bošnjačke štampe ili opis putovanja na hadž
ili nešto sasvim drugo Ibrahim ef Čokić-Hakki i Hafiz Muhamed ef Krpo su ponudili
najbolje opise putovanja sa hadža Edhem Mulabdić pisac prvog bosanskog i bošnjačkog
romana ujedno je i zaslužan za osnivanje prvog bošnjačkog modernog putopisa opisujući
jedan vikend u Fojnici Ta njegova prvobitna reportaža pokazala je novi model putopisnog
književnog oblika i pristupa On na taj način otkriva svoj posmatrački dar i rječitost
Kasnije će se ti pristupi neprekidno razvijati sve do Skendera Kulenovića Zuke Džumhura
i Alije Isakovića
A Isaković smatra da je daleko najzanimljiviji sarajevski trgovac Risto Besarović koji je
živo i svježe ispričao svoj put u Carigrad 1889 godine Iako s povremenim pretjerivanjem
u samom iskazu i sa ponekom nacionalno-političkom opaskom putopisci nam nude sliku
svijeta koji mi bdquopreko njihldquo doživljavamo Kako to Isaković ističe možda ne pravu a tu
nikad ne- ali zato onu kakvu je vidio naš čovjek
Potrebno je još spomenuti i to da u knjizi Hodoljublje Alija Isaković spominje i niz
novinara-publicista i novinara-književnika koji nisu živjeli u BiH ali su rođeni Bosanci
jer su tek oni zakoračili u zemlje i krajeve gdje se naš čovjek rijetko ili nikako nalazio
Oni su učinili prvi naš bdquoprodor u svijetldquo Zahvaljujući trudu i talentu svih mi ćemo
bdquoHodoljubljemldquo obići skoro sve kutke svijeta i susresti brojne rase i narode
Tako on kao dio bosanskohercegovačkog putopisa spominje i mnoge trgovce oficire
fratre hafize novinare itd
Držeći se onog što sam već tvrdio ne bi trebalo da nas u bosanskohercegovačkom
putopisu iznenadi što su uvršteni putopisi jednog književnika jednog trgovca oficira
nogometaša mitropolita fratra hafiza buntovnika naučnog radnika novinara
političara humoriste težaka
Kažu Bošnjaci da je putniku najveća planina kućni prag a to je istina (Ivan Frano Jukić
1843)
10
Putopisac Ćamil SijarićĆamil Sijarić je da još ovo kažem na kraju bio neobično pitoreskna pojava u našem
ljudskom svijetu i već za života postao predmet mnogih priča i anegdota Bio je oličenje
drevne jednostavnosti i neposrednosti U neprirodnom svijetu bio je prirodan čovjek
Književno djelo Ć Sijarića je višeslojna tvorevina u kojoj se međusobno prepliću različiti
narativni obrasci Slike i predstave koje na površinu izbijaju kao pamćenje iz djetinjstva ili
izuzetno dobro oblikovane anegdote i scene ne izražavaju samo prolazno uzbuđenje ili
neko izuzetno bdquostanje dušeldquo nego se pretvaraju u šire vizije života i svijeta pri čemu je
emotivnost samo sredstvo dočaravanja dubljih čovjekovih nemira i neizvjesnosti njegove
sudbine
Izuzme li se prvo veće putovanje školarca Sijarića od rodnih Šipovica do Skopja za njega
će ostati upečatljivo putovanje odlaska u Đalovsku klisuru do izvora vode do nekakve
pećine Ta rijeka koja je tekla iz izvora ta priroda koja je bila u klisuri ta tajanstvena
pećina činili su mu se toliko netaknutim kao da nije do tada nijedna ljudska noga tuda
prošla To je uzbuđivalo njegovu maštu
Husein Zvrko navodi kako je upravo to naivno dječije vjerovanje da je prvi vidio u
Đalovskoj klisuri ono što još niko nije imao prilike pobudilo u njemu želju da i dalje
putuje posmatra i istražuje
Nosila ga je misao da se putovanjem i pričanjem dva puta živi
11
On još dodaje i to kako je put za Ć Sijarića simbol trajanja saznavanja upoznavanja
savladavanja prepreka te učenje da svaki jad i muka imaju svoje trajanje pa i sam putnik
Kad čovjek ne ide nikud od kuće on je opet putnik ide od svog postanka ka kraju koji je
neminovan
Izdvajaju se dva osnovna strukturna pristupa kod onoga što se naziva građom za bošnjački
putopis Za neke autore putopis je opis putovanja svojevrsna geografija historija i
etnografija Drugima je putovanje povod za iskaz vlastitosti a trećima je ono čiji je
predmet književno djelo ili književna ličnost koju pohode
Ćamil Sijarić pripada prvoj grupi Za njega je putops jednostavno opis putovanja zajedno i
geografija i historija i etnografija Kako navodi profesor Rizvanbegović Sijariću nije bitan
predmet opisa isto kao i historijski fakti Historijska priča je ona koja zauzima primarno
mjesto u njegovom putopisnom opusu Ona postaje umjetnost putopisa Ćamil Sijarić
nastoji spoznati ljude prošlosti koji ostavljaju trag i prenose ga na čitaoca
Karakteristične i bitne odrednice motivi i termini za njegove putopise su doba mjesto i
trajanje Dobaemspje ključna riječ za razumijevanje tih putopisa za Sijarićaemspmjestoemspima smisao
ako imaemsptrajanje sam prostor je irelevantan Sami Borhes navodi da je duhovni život
čovjeka bez prostora sasvim moguć ali bez vremena nije Tome sad treba dodati onaj drugi
zahtjev za živim ljudima mada se tijesno vezuje za historiju
Sijarić i u putopisima bdquoostaje pisacldquo On sve zna prethodno bi proučio sve što je mogao
naći o mjestu prema kojem putuje sve je naučio poznaje svaki kamen ali nije historičar a
daleko od toga da je arheolog Vrijeme je za njega onoliko duboko koliko je stiglo da
uobliči da zapiše ljudsku sudbinu mada ona može biti zapisana i u kamenuemsp
Njegovi putopisi su moderni prozni šehrengizi On priča isključivo o gradovima jer su
gradovi historija i jer sela nemaju tu historiju Sela su samo postojanja koja su najčešće
prolazna i ne toliko bitna ona ne pamte historiju
Od svojih sagovornika tražio je obaviještenost istinitost jasnoću eventualno zanimljivost
Tvrtko Kulenović kaže da je on samemspbio isti onaj Ćamil koji je pisao one fantastične
pripovijetke sa onom fantastičnom sposobnošću uranjanja u ljudsku sudbinu onim
fantastičnim jezikom koji je već sam po sebi bio umjetnička kreacija najvišeg reda
Nije to od njih zahtjevao to je samo od sebe išlo Ne mora biti ali može biti osobina
genija u svakom slučaju je sudbina književnih poštenjaka da zanemaruju ne primjećuju
12
ono što su sobom svojim bićem iznutra donijeli a insistiraju na onome što je uneseno
spolja na znanju na iskustvu na posmatranju na rdquoživoturdquo a ne na rdquoumjetnostirdquo (Tvrtko
Kulenović)
Svojim knjigama Zapisi o gradovima Herceg-Bosno i tvoji gradovi i Oslobođeni
Jasenovac Ćamil Sijarić zaokružuje svoje putopisno umijeće Bosanski putopisi Ćamilovi
su gradovi tu je njihova prošlost historija a upravo su ti gradovi prepuni historije a ta
historija je prepuna lica i naličja ili jednostavno likova koji i današnji lik određuju
U ovom masterskom radu prikazat će se Sijarićevi putopisi Zapis o gradovima Herceg-
Bosno i tvoji gradovi i Jasenovac Ono što sam pisac poručuje ovim djelima je to da
prošlost ne smije ostati u sjenci zaborava da će se ona uvijek pamtiti i prenositi novim
generacijama (to je posebno istaknuto u onim dijelovima gdje pisac govori o Drugom
svjetskom ratu) Tako npr u putopisu Zapisi o gradovima Sijarić govori o Lenjingradu te
posebno ističe kako se ne smije zaboraviti na mnogobrojne žrtve rata
Možeš samo da ćutiš i da se izgubiš u nečemu što je groblje što je smrzavanje gladovanje
i umiranje ndash što je onih devet stotina dana Dobro bi bilo da tu brojku znaju svi profesori ndash
svih jezika i svih narodnosti i da je đacima daju u zadatak Svim đacima i u svim
zemljama ndash na svim jezicima Nek bi se ta brojka znala i pamtila kako se više ne bi
ponovila ndash ni u ovom gradu ni u drugom gradu ni u jednom mjestu
Kada je riječ o prošlosti ona je uvijek nedovoljno poznata otkrivena sačuvana i
tajanstvena U jednom trenutku sam Sijarić se pita šta je prošlost kakva je ona i čija je
jednostavno izgovaramo zidine starine vremena nekakva nekakva stoljeća ndash nekakva
tama prošlosti ndash kakve to prošlosti čije prošlosti I čudo jedno prošlost nam se svačija
nekako učini kao da je to i naša prošlost Kao da su tuda prošli naši stari Tu živjeli tu
gradove gradili tu snove sanjali ndash i otišli oni otišli a mi došli
U predgovoru knjige Zapisi o gradovima sam pisac navodi da su po cijeloj našoj Bosni i
Hercegovini razasuti bezbrojni srednjovjekovni gradovi Za mnoge od njih se ne zna ni
kada su građeni ko ih je gradio niti kojim povodom Također njihova imena su
zaboravljena posebno od dolaska Osmanlija Srednjovjekovni gradovi su najčešće građeni
u župama kao odbrambeni centri i središta-provincijske vlasti to jeste vlasti gradskih
upravnika Najveći razvoj doživjeli su uz krstaške ratove
13
Vraćajući se sa Istoka krstaši su prenosili iskustva koja su stekli na Orijentu pa i iskustvo
u zidanju gradova od kamena sa svim oblicima i osobinama tadašnjih gradova na Istoku
Javljaju nam se iz daleke prošlosti ove zemlje Bosne iz tamne tame njenih vijekova ndash i
jedna je od stranica njene istorije koja traži da je odgonetnemo ko ih je zidao i zašto je li
iz nužde ili za slavu Gusta mahovina pala je po njihovom kamenu i još gušća zavjesa po
njihovom vremenu ndash i sakrila staru davnu Bosnu
Zapisi o gradovimaGradovi su kao i ljudi ndash i kao i ljudi mogu da budu stari ili mladi tužni ili veseli zaneseni
ili zamišljeni I mogu da budu lijepi ili ružni
Ćamil je bio pisac povijesti onakve kakva je ova naša historije koja se dogodila i prošla
a koju je on spašavao vještinom čuđenja Vjerovao je da samo čuđenje spašava njegov
svijet što je vrlo poučno Puno je bolje čuditi se svome životu nego žaliti za njim
(Miljenko Jergović)
14
Knjiga Zapisi o gradovima objavljena je 1970 godine Putujući kroz mnoge gradove
tadašnje Jugoslavije daleke Rusije i Iraka Ćamil Sijarić sve uspomene bdquoupisujeldquo u tu
knjigu putopisa
Mićo Cvijetić u svom tekstu Magija riječi priče i pričanja u knjizi Ćamil gora razgovora
ističe kako su Ćamila Sijarića zanosili putevi i putovanja očaravala voda obilježja i zapisi
na kamenu
Pišući o Drini i gradovima koje vode zapljuskuju reći će i ovo da će tu vodu pominjati
pjesme pominjaće istorija pominjaće vojske i vojskovođe Na njoj će stajati stražari i
graničari prelaziće je handžije i karavandžije U očima će je nositi putnici kao vodu plavu
i brzu Zamicaće niz nju splavovi i splavari zavijaće nad njom vuci stajaće nad njom
hajduci nadlijetaće orli i gavranovi brodiće je lovci i trgovci Crtaće je u knjigama
Putopis ne sadrži onu količinu događaja koja je karakteristična za fikcionalni pripovjedni
tekst On podrazumijeva drugačiji tip događajnosti Njegov uzorak je nefikcionalna narav
putopisnog teksta Predmet putopisa je neposredna nepriređena i zatečena stvarnost tako
da njeno postojanje ne ovisi o tekstu Putopisac je može prikazati više ili manje
vjerodostojnom ali joj time i ne uskraćuje zbiljsku predmetnost U radu je već spomenuto
da Ćamil Sijarić bdquozna sveldquo o mjestu na koje putuje ali to nije ono znanje koje iznosi
historičar On uvijek bdquoostaje pisacldquo U ovoj knjizi miješaju se lirske epske putopisne
historijske i literarne asocijacije
Ismet Rebronja u tekstu bdquoDrumovi u delima Ćamila Sijarićaldquo ističe kako je drum za njega
prije svega historija svaki je put jedna historija o vremenima i ljudima promjenama i
izmjenama nastajanju novog i prestajanju starog
Ima putova kojima se nekada mnogo hodilo pa se više ne hodi ima takvih putova i na vodi
ndash kojima se nekad mnogo brodilo pa se više ne brodi Ima ih kroz šume kroz polja kroz
klisure i kroz gudure - pa se više njima ne hodi i na (putu) više nema hanova nema
handžija i kafedžija i nema nikoga i čini se da su otišle i vode Trava je sada tuda i
priča da je sve to nekad na tom putu bilo - kunu se da je tako bilo a više nije jer nema
hanova i nema putnika i u šumama nema hajduka putovi kao i ljudi bivaju mladi pa
bivaju stari pa ih sasvim nestane Putovi su kao istorija Pa pričaju
Kada govori o Lenjingradu (današnjem Sankt Peterburgu) poslije Moskve drugom po
broju stanovnika ekonomskom kulturnom naučnom centru Rusije Ćamil Sijarić kao da
čitav taj putopis obilježava motivom smrti Govori o tome kako je ovaj grad bio opkoljen
Nijemcima
15
Umirale su uz tih devet stotina dana po cijele porodice za jedan dan Svi skupa otac
majka baba djeca ndash za jedan dan Tako da su se vrata na kućama zatvarala i na njima
lijepio natpis bdquoOvdje više ne tražite nikogldquo
Kada govori o gradu Pančevu opet nagovještava da se njegovo ime veže za slavenski
jezik što znači močvara
Ako je istina da je to slovenska riječ i da znači močvara blato brlog i slično tome onda je
toga blata i toga brloga na ovoj rijeci Tamišu sigurno nekada bilo mnogo pa je i ime
mjestu - eventualno moglo otud nastati no ko to zna
Kao odličan poznavalac historije Ć Sijarić nudi podatke o tome kako se ime grada
mijenjalo kroz stoljeća pa tako prvo njegovo ime bilo je Panuka iz 9 stoljeća u 10
stoljeću spominje se ime Panucea a kasnije i Panoča
On također govori o tome po čemu su se pojedini gradovi posebno isticali kao npr
Đakovica čiji se stari dio grada nekada isticao po neizmjernom bogatstvu a posebno po
vještini svojih zanatlija puškara sabljara abadžija gajtandžija aščija kujundžija
kundurdžija itd Trgovina je bila toliko razvijena da je Đakovica bila vodeća u prodaji
Dok je Đakovica bila poznata po dobrim zanatlijama Struško polje obilovalo je voćem
Voće od svake vrste moglo se pronaći u Struškom polju tu su kruške jabuke šeftelije
breskve kajsije te južno voće kao smokve badem i drugo
Treba zamisliti ovakvu sliku polje ravno kao dlan opružilo se i raširilo sve dok vidik ne
zaklone planine A vrijedne ruke došle su i tu zasadile sve što zemlja rodi i rodom plodi I
sve se to u proljeće zaodjene cvijetom a u jesen plodom Pa granama teško da drže A za
oči uživanje Jer možeš da biraš plod koji hoćeš I svih vrsta
Husein Zvrko navodi kako u pripovijednim kazivanjima Ćamila Sijarića često nailazimo
na motiv vode izvora rijeke i jezera Ti motivi su neizbježni u njegovoj pripovijednoj i
putopisnoj prozi Kada je riječ o putopisima taj motiv je nezaobilazan Dok su i čovjek i
grad prolazni voda je ta koja uvijek ostaje mlada Voda je za Sijarića nešto mistično
zagonetno i nedostižno dok je sve ostalo poznato i ljudi i putevi i gradovi Tako u zapisu
Voda ne stari star je samo Ohrid govori o starom makedonskom gradu Ohridu i
Ohridskom jezeru
No - na njemu se vijekovi ne vide ne vidi se njegova starost ndash jer voda je uvijek samo voda
i vrijeme na njoj ne bilježi se ndash šta više čini se da je uvijek mlada i da će mladom i ostati
Ono kao i da jeste tu - da se u njemu ogleda Ohrid I tu ndash u ogledalu njegovom ovaj grad
treba i gledati Jer on tada ne izgleda stvaran nego liči na nekakav prividan grad ndash na
sliku naslikanu nekad davno rukom starih slikara iz Ohrida a na licu vode ndash na jezeru
16
Još jedan motiv koji ovaj pisac pronalazi u vodi je i sloboda U selu Tivoli kod Rima selu
poznatom po hramu božice Veste Sijarić nailazi na jedan potok Iako sasvim običan potok
naizgled nimalo drugačiji od ostalih pisac vidi u njemu nešto posebno i lijepo Poseban je
bio taj potok jer je bio slobodan jer je tekao tamo kuda je htio bez ljudske ruke koja bi ga
vodila
Jer su sve ostale vode stegnute u cijevi svima je nametnuta ljudska volja da čini ono što
čovjek hoće i jedino ovaj mali potok čini sam što hoće ndash teče slobodno ništa ga se ne tiče
niko ga ne gleda jer zašto bi i gledao jedan sasvim običan potok kod toliko vodoskoka i
vodopada Ali ja sam ipak gledao taj potok I divio se njegovoj slobodi I kad bi on bio
razumno stvorenje ja bih mu rekao da bježi što dalje i što brže i spasi se huke i buke koju
prave vode iz cijevi
Motiv slobode nalazimo i na samom početku zapisa Duša Bukurešta gdje Sijarić govori o
slobodi koju ima jedan putopisac Kada si sam u nekom tebi nepoznatom gradu onda si
potpuno slobodan jer si kako kaže i sam pisac gospodar vremena i ideš kud hoćeš radiš
šta hoćeš
Sijarić je također i odličan poznavalac čovjeka njegovih misli osjećanja i potreba
Nastoji razbiti njegovu otuđenost i predstaviti ga u boljem svjetlu svjetlu druželjubivog
čovjeka koji razumije i prihvata druge i drugačije Želi pojedinca stranca približiti masi
tako da bude prihvaćen kao jedan od njih Na taj način u zapisu Na Dunavu Estergon
pokazuje kako ne bi smjele postojati razilke među ljudima već kako bi se i u tuđoj zemlji
trebalo osjećati kao i u svojoj ne kao gost već kao domaćin tu među domaćinima U
zapisu Na mramorju Pompeja kazujući o Pompeji u erupciji vulkana Vezuva uništenom
rimskom gradu Sijarić stvara gotovo opipljivu sliku agonije i boli svakog čovjeka tog
nekadašnjeg grada agonije svakog onog koga je zadesila takva smrt Zgrudvani su
sklupčeni su od bola su se previjali i takvu nam sliku ostavili da taj bol onako užasan od
vatre osjetimo nekako i mi danas Ono što svakako ističe jeste i to da čovjek dijeli
sudbinu drugog čovjeka i suosjeća sa njegovom tragedijom
Međutim on kazuje i o ljudskoj okrutnosti čovjekovoj lošoj strani i potrebi da povrijedi
drugog čovjeka Na najbolji mogući način to slika opisujući arenu u Rimu čuvenu
Koloseo Flavio Sijarić time kao da želi pokazati kako čovjek uvijek ostaje isti kako se od
najstarijih vremena pa do danas nije promijenio njegova surova strana ostaje
nepopravljiva U čovjeku postoji nešto animalno i zastrašujuće
Ima jedna pjesma o mladoj hrišćanki koju su bacili među lavove ndash u vrijeme
neznabožačko Ta arena tu je i danas Ogromna je i stravična izgledom Zovu je kratko ndash
17
bdquoKoloseo Flavioldquo Veće gledalište valjda ne postoji A ni strašnije od ovoga Jer tu su
zvijeri rastrzale ljude jer tu se svjetina smijala žrtvama jer tu je čovjek bio zvijer
Koliko se samo pakosti i oholosti može javiti u čovjeku i koliko takav pojedinac može biti
bezosjećajan Sijarić ovo potvrđuje i u zapisu Niniva zapisu o istoimenom gradu a
današnjem Mosulu Drevni narod tog grada vjerovao je u boga Asura a kraljevi od
najstarijeg do posljednjeg kako kaže i sam putopisac bili su božji poslanici na zemlji i sve
što su činili činili su to u ime boga Ono što su radili ti kraljevi bilo je svakako zlo i
strašno daleko od onoga što bi čovjek trebao raditi Kako bi stvorio što vjerniju sliku
takvih kraljeva Sijarić citira jednu priču urezanu u ploči o tome šta kralj čini kada vodi
rat
Ja Asurnazirbal ovako osvajam tuđe gradove pred kapijom grada koji hoću da osvojim
ja najprije podignem piramidu od zemlje zatim žive oderem nekoliko vođa neprijateljske
vojske i njihove kože razapnem na piramidu neprijatelj iz grada gleda te kože i biće da ga
tada strah hvata ndash jer i sebe zamišlja u takvom stanju koje ga ne može mimoići Zatim
naredim da se izvjestan broj neprijatelja živi uzidaju u gradske zidine a drugi da se živi
nabiju na kolje i istaknu gore na zidine da ih otud iz grada gledaju građani i da znaju šta i
njih čeka
Kao potvrda ovakvog govora uz taj strašni natpis u reljefu je isklesan i lik kralja
Asurnazirbala Sijarić ističe kako ta figura zrači samo surovost divljinu i užas Kao i svi
drugi kraljevi u Ninivi tako je i kralj Asurnazirbal isklesan mnogo veći u odnosu na druge
koji su uz njega Na taj način kraljevi se žele posebno istaći i veličinom i snagom
Ovaj putopisac piše o umjetnosti i kulturi nekog prostora pa na taj način stvara povezanost
opisanog prostora i samog čitaoca Kada govori o tradiciji kulturi običajima i svemu
onome što se vezuje za neki grad i njegove stanovnike Sijarić to čini izuzetno detaljno pa
se kod čitaoca stvara dojam da je dio tog prostora i da sam posmatra grad i njegove
stanovnike Ti detaljni opisi i dočaravanje određenog prostora nekako se najbolje uočavaju
u zapisu gdje pisac govori o Pompeji Iako sasvim uništen još davne 79 godine ne taj
grad čuva ruševine koje su dokaz njegovog postojonja i života Na osnovu slike na zidu
na kojoj je prikazana gola žena Sijarić detaljno govori o njihovoj kulturi To je bila
jelinska kultura Govori o stanovnicima Pompeje kao o pobornicima zabave koji su
uživali u životu prepuštajući se igri i svirci Poznavajući Ilijadu i Odiseju slikali su scene iz
tih pjesama kao i iz nekih drugih pa putopisac zaključuje da su im zidovi bili sasvim
išarani najčešće motivima golih bića Sijarić detaljno opisuje i neka svoja putovanja kao
što je to primjer putovanja u Konstancu rumunski grad na Crnom moru U namjeri da
18
posjeti spomenik pjesnika Publija Ovidija Sijarić luta tim velikim gradom i njegovim
ulicama Iako nije znao gdje se tačno nalazi spomenik ovaj putopisac je uživao u tome da
ga pronađe bez nečije pomoći Sijarić također detaljno opisuje i sam spomenik Publija
Ovidija jednog od najvećih rimskih pjesnika i elegičara kojeg je protjerao car August
Da ga opišem natprirodne je veličine Dignut na ne mnogo visoko postolje Gologlav
Glava s malo kose čelo otvoreno Lice pravilnih linija lijepo koštunjavo pomalo
staračko sjetno zamišljeno zgledano preda se stoji grozno usamljenički na svome
postolju i na ovom mjestu kao što je uostalom i bio usamljen u ovom dalekom
varvarskom gradu na Crnom moru i u Dakiji ndash u zemlji
Herceg-Bosno i tvoji gradoviGodine 1986 Sijarić objavljuje putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi Po tematici se ovaj
putopis može izjednačiti sa putopisom Zapisi o gradovima jer i u ovom putopisu na isti
način kao i u Zapisima o gradovima Sijarić priča historiju gradova s tim da je u ovom
putopisu predmet historija Bosne i njenih gradova Ono što je vjerovatno najuočljivije u
ovom djelu jeste to da pisac u istom trenutku iznosi historijske činjenice daje podatke
(najčešće etimološke prirode) ispriča neku anegdotu i bdquootpjevaldquo pjesmu Dakle mogli
19
bismo reći da se ističu historijske činjenice koje su poetski uobličene Kako je Sijarić često
objašnjavao porijeklo i značenje imena nekog grada svjedoči i primjer u zapisu Prozor i
Rama gdje objašnjava porijeklo imena grada tako što se detaljno prisjeća svog djetinjstva i
odlazaka u mekteb Tamo su sa kalfom učili arapski jezik te spominjali gradove Bosne i
Hercegovine
Idući ka ovom gradu i izgovarajući njegovo ime dugo - Prόzor ili kratko Prȍzor što je
prvo pogrešno a drugo pravilno prisjetio sam se jednog davnog slučaja kad sam prvi put
čuo za ime ovog grada u župi Rama Bilo je to kad sam kao dijete ndash to jeste kao mejtefski
đak prvi put uzeo knjigu u ruke Bila je ta knjiga ispisana arapskim slovima koja nijedno
od nas djece nije umjelo da čita Bila su tim slovima ispisana imena gotovo svih gradova u
Bosni i Hercegovini i trebalo je da ta imena naučimo napamet ndash pa smo jednostavno išli za
kalfom kako on kaže tako i mi za njim ponovimo Imena gradova u Bosni i Hercegovini
počinjala su ovako Sarajevo Mostar Banja Luka Tuzla Bihać Travnik i tako dalje ndash a
posljednji je bio Prȍzor
Pisac objašnjava u kakvoj je vezi riječ Prozor sa staroslovenskim jezikom Grad nije dobio
ime po prozoru na kući već potječe od glagola bdquozretildquo što je na staroslovenskom značilo
gledati pogledati kroz nešto pa je od imenice izvedene iz toga glagola nastalo i ime grada
ndash Prozor Pored toga ono što je možda i neočekivano za ovakvo književno djelo jeste to
što Sijarić nudi i pravilan izgovor te riječi ukazuje na koji način se akcentira Umjesto
dugosilaznog akcenta kako je i sam pisac mislio javlja se kratkosilazni Upravo ti
bdquoneobični potezildquo čine Sijarićevu cjelokupnu putopisnu građu jedinstvenom
Može se reći da svaki putopis pojedinačno sadrži niz historijskih činjenica koje su i
osnova tih putopisa Ćamil Sijarić prije nego što bi pošao na put dobro bi proučio historiju
datog mjesta Kada je grad Prozor u pitanju on piše kako i sam kaže najraniju historiju
onu iz srednjeg vijeka Govori o banu Tvrtku koji je izdavao povelje u Prozoru Spominje
Tvrtkovu povelju Vukcu Hrvatiniću iz godine 1366 te podatak da je Matija Korvin 1463
poklonio Prozor zajedno sa Ramom sinu hercegu Stjepanu Vladislavu
Pišući o Sarajevu - gradu za riječ i sliku on započinje jednom anegdotom Kada su upitali
jednog čovjeka kakav je to grad on ga je usporedio sa jednom kućom sa puno prozora sa
kojih pjevaju djevojke
One tu ostaju po cio dan i pjesmu prekidaju samo dokle ručaju ndash a kad ručaju opet sjednu
na svoja mjesta i odozgo kroz prozor daju svijetu gotove pjesme
Također kada govori o ljepotama i bdquomagičnostildquo Sarajeva nudi čitavu jednu priču o
fenjerdžiji koji je palio fenjere po sarajevskim sokacima čitav svoj život Igrom slučaja
20
postao je bogataš naslijedio je rođaka iz Bosanske Gradiške Međutim nakon nekog
vremena vratio se u Sarajevo i svojim fenjerima Sijarić pokazuje multinacionalno
Sarajevo ali nekadašnje Sarajevo kada su trgovci i muslimani i katolici i pravoslavci išli
zajedno u Carigrad i nosili kožne proizvode Pisac spominje i Alifakovac i Trebević te
objašnjava porijeklo tih riječi Ime Alifakovac dolazi od Alije koji je inače bio niskog
rasta jer bdquoufakldquo je turska riječ i znači mali Naziv Trebević dolazi od riječi bdquotrebeldquo što
znači bdquosofreldquo koje su se postavljale nekada bogovima i na njima polagane žrtve Pored tih
činjenica Sijarić piše i o kugi koja je bila zahvatila Sarajevo i odnijela mnoge živote Da
je mene vatra pogorjela bijele bi mi dvore ponovila da je mene voda poplavila barem bi
mi oprala sokake već je mene kuga pomorila pomorila i staro i mlado rastavila i milo i
drago kugo pusta da te bog ubije
Ono što je doprinijelo estetici i zanimljivosti Sijarićevih putopisa svakako su upravo te
anegdote i niz pjesama koje su nezaobilazni elementi gotovo svakog pojedinačnog
putopisa
Ćehotina govorila Drini pričekaj me sjutradan do podne dok ja dođem mutna i krvava
mutna jeste dolazila a ne zna se da je nekad došla i krvava
Kako u Sijarićevim romanima i pripovijetkama susrećemo niz različitih likova on i u
putopisu karakterizira čovjeka pokazuje sve njegove vrline i mane Sarajlije su prkosne i
ponosne i umjeli su grdno da se naljute Nisu ispoštovali naredbu Omer-paše Latasa da se
pripremaju za vojsku čak i onda kada im je prijetio raznim kaznama već svaki ode u svoju
krajinu barut tući i olovo liti pa na carsku vojsku udariti
Od Osmanlija do napada Austrije pisac ispisuje priču o Sarajevu i Sarajlijama O tome
kakav je taj grad nekada bio i kakvi su bili njegovi ljudi Sijarić govori na zanimljiv
upečatljiv metaforičan i slikovit način
U čizmara cio red čizama i sve su jednake Mušterija pita za jedne i dobija cijenu pita za
druge i dobija manju cijenu ndash i pita zašto je manja kada su čizme jednake ndash Nisu jednake
u tim što su za jednu paru jevtinije kalfi se kad ih je šio prekinuo jednom konac a kod
drugih se nije kidao pa su zato jevtinije ne zapitkuj tu dokon nego ako hoćeš kupi a ako
nećeš kao i da hoćeš - bio je odgovor čizmedžije
Gračanica podsjeća Ć Sijarića na ljude na njihovu gostoprimljivost koji kao pravi
domaćini rado ugoste svakog prolaznika
21
i sva je ona jedan široko otvoren dom s domaćinom pred kapijom i avlijom da primi
gosta I od svega što ima odlomiće i staviti pred gosta a najviše od svoje duše ndash to jest od
onoga čega Gračanica ponajviše i ima
Sarajlije se mogu pohvaliti svojim bogatstvom Mostarci su pismeni i učeni ljudi u Banjoj
Luci su talentirani pjevači a Fočaci dobri ratnici junaci
Sijarić govori i o pojedinim historijskim ličnostima gdje svaka od njih poprima neko novo
značenje Tako npr govori i o Jeleni ženi bosanskog kralja Stjepana koju su zarobili
turski vojnici Kako bi sačuvala svoj život i život svojih sinova primorana je bila da ode u
Dubrovnik i tamo da živi sama bez krune i kao udovica a njeni sinovi postali su janjičari
Spominje se još i Omer-paša Latas a nekadašnji Mihajlo te njegov dolazak u Banjaluku i
prelazak na islam Taj bdquoBič nad Bosnomldquo kako su ga nazivali bio je sultanova desna ruka
kojom je zavodio red u Bosni
Svaki grad sa sobom nosi svoju sudbinu baš kao i ljudi a tu njihovu sudbinu Sijarić
prikazuje kroz mnoga osvajanja Za Srebrenicu grad srebra uvijek su se zanimali kraljevi
carevi vojske osvajačke čete hajdučke svi oni koji su znali za njeno bogatstvo srebrom
Sijarić opisuje ovaj grad kao jedan od onih gradova s tužnom sudbinom grad koji su
mnogi preuzmimali na prevaru prodavali i kupovali Srebrenicom su prošli i Iliri
Rimljani Bosanci Austrijanci Mađari Turci i Dubrovčani pa u svom putopisu Ćamil
Sijarić kaže ldquoI na strijele koplja sablje i puške osvajali i harali svi koji su stigli i nije
samo onaj ko nije stigaoldquo
Ono što Sijarićevu cjelokupnu putopisnu prozu čini jedinstvenom i prepoznatljivom
svakako su legende po kojima se i gradovi pamte i poznaju Za Banjaluku se veže legenda
o jednoj Austrijanki čijeg je sina zarobio turski oficir Ferhat-paša Da bi ga oslobodio
Ferhat-paša je tražio da se u Banjaluci naprave kaldrme i hamami velika džamija i uz nju
sahat-kula i uz sve to ndash tri tovara blaga Sve što je zatražio i dobio je i po dogovoru
oslobodio mladića Međutim mladić je umro od tuge kad je saznao da je njegova majka
srušila i svoju crkvu da bi paši izgradili džamiju
U zapisu Tvrdi mi grad Bobovac pisac piše legendu o Radaku izdajici zbog kojeg je
Bobovac pao Kralj Stjepan je Radaku povjerio odbranu Bobovca međutim nadajući se da
će dobiti novac zvanje i počast on je izdao to povjerenje i Turcima otvorio vrata Bobovca
Umjesto nagrade Radak je osuđen na smrt Sultan Mehmed Fatih nije želio izdajicu poput
njega pa je naredio da ga strmoglave niz stijenu Ono po čemu se i danas pamti Bobovac
grad koji je gotovo do temelja porušen upravo je ta priča o izdajici Radaku i stijeni niz
koju je survan ndash Radakovoj stijeni
22
Putopisi govore o tradiciji i običajima koji se vijekovima prenose sa generacije na
generaciju Za grad Jajce se kaže da nijedno mjesto u Bosni nije toliko bosansko koliko je
taj grad Takva jedna tradicija može se vidjeti i u narodnoj nošnji koju ovaj putopisac vrlo
detaljno opisuje
To je stara bosanska nošnja Nikakvih džidža ničeg suvišnog ndash do onoliko koliko treba Ni
malo ni mnogo do po mjeri Tako se nosio a i danas se tako nosi svijet oko Jajca I uz
one zidine i onakve krovove spojiva je jedino ovakva nošnja Ona je žena kao isklesana A
kao isklesan je i sam grad I samo zajedno oni čine cjelinu i jedinstvo Nešto što imaju u
sebi sve stare stvari imaju u sebi i ove žene oko Jajca Vuku u sebi nešto iz davnine - čak
možda iz one bogumilske Bosne Nešto što je vječno a narodno
Motiv puta se ponavlja i u ovom putopisu Za Sijarića put je cilj i pravac put djeluje kao
zamišljena tačka prema kojoj se ide Ono što pokreće čovjeka da pođe na neko putovanje je
samo ljudska radoznalost i čežnja za onim što je daleko i nepoznato Tako će i Ćamil
Sijarić reći ldquoPutovi su valjda i nastali iz vječitog ljudskog nemiraldquo
Oslobođeni Jasenovac
23
Sve što je ovdje u ovome naselju nekada stajalo na svojim nogama danas je palo dolje A
gore ostali samo dimnjaci iz kojih se više dim ne diže Strše grozno iznad paljevine strše
kao dignute ruke u prazno nebo a nebo je danas plavo i lijepo danas je dan proljetni Dok
je drugo sve palo dolje ndash sve se sravnilo sa ravnom zemljom i umrlo
Sabirni logor Jasenovac bio je najveći sabirni logor i logor smrti u Nezavisnoj Državi
Hrvatskoj Sabirni logori osnovani su kao mjesta zatočenja prisilnog rada i ubistva velikog
broja Srba Židova Roma i Hrvata tačnije svih onih koji su se protivili tadašnjem
ustaškom režimu Sabrini logori nastali su kao rezultat politike rasne i nacionalne
isključivosti u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj koju je 1941 godine pod utjecajem nacističke
Njemačke proglasila Ustaška domovinska organizacija
U svom tekstu bdquoĆamilovi putopisildquo Tvrtko Kulenović navodi da je ovaj putopis drugačiji i
da se zbog toga izdvaja među objavljenim knjigama njegovih putopisa Oslobođeni
Jasenovac je na raskršću između beletrističkog i feljtonističkog oblikovanja gdje pisac
opisuje strahote Drugog svjetskog rata Kao mladi partizanski oficir Ćamil Sijarić je bio
među prvima koji su posjetili taj logor Na samom početku on navodi razlog zbog
putovanja gdje kaže ldquo Išao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjetildquo On
prikazuje strašne slike prikazuje smrt ludilo čovjeka koji nije mogao podnijeti sve ono što
je u logoru doživio gomilu ljudskih tijela izgorjelih ili poluspaljenih
Sijarić kroz tekst naglašava strahote tog zločina tako što nekoliko puta izgovara riječ
Jasenovac On kaže ldquoZemlja na koju stupamo nogom zove se Slavonija a mjesto u koje
smo stigli - Jasenovac Izgovaram tu strašnu riječ nekoliko puta Jasenovac Jasenovacldquo
Vjerovatno najjači efekat ostavljaju izuzetno detaljni opisu u ovom putopisu Sijarić kao da
nastoji stvoriti jednu neuništivu sliku koja će biti svevremeni podsjetnik i opomena Pišući
o leševima koje su zločinci bacili u rijeku kaže ldquoNeki nemaju svoga lica Nemaju glave
Neko nema ruke Nema noge Ili nema nijedne noge A poneki i ne liče na ljudske leševe
nego na nešto neodređeno što se crni iz vode i oko čega se viju muhe Jednog takvog voda
je digla gore na granu Glava i ostalo više se na njemu i ne razlikuju I takav ndash s grane ne
ličeći više na čovjeka kao da govori onim dolje pod sobom Šta bi mogao da im govori
kad bi zaista govorioldquo
Sijarić nudi priču o jednom univerzalnom zlu koje nikoga ne zaobilazi pa ni djecu Tu
djecu te mnogobrojne raskomadane leševe naziva lutkama To su za ovog pisca dječije
lutke koje poslije mnogo igre i čupanja ostanu bez svojih dijelova
24
Kao i u većini svojih djela tako i u ovom putopisu Sijarić prati i tumači psihološku stranu
čovjeka kao pojedinca Čovjek je u stanju da svirepo ubije i muči drugog čovjeka on gubi
sve osobine čovjeka i pretvara se u životinju
Vodnik Markić iz logorske satnije nadzornik električara došao je u mehaničarsku
radionicu i tražio da mu se izmijeni baterija Bio je krvav od glave do pete i bijesan kao
zvijer Htio je da zapuši ali nije mogao jer su mu ruke bile krvave i od krvi mokre Digao
je obadvije šake i sa njih olizao krv gutajući je
Čovjek je zvijer koja bez imalo samilosti muči zatvorenike U tom mučenju vide igru i
zabavu i sve više što bi odlagali smrt i više mučili zatvorenike to bi postajalo sve
zabavnije Kada bi već ustaljeni načini mučenja postajali dosadni onda bi nastojali
izmisliti novi Zatvorenicima bi to ličilo na utakmicu jer svako od njih je pokušavao biti
pobjednik u tom takmičenju Koliko je sve to bilo strašno i prelazilo granice ljudskog
razuma svjedoči i najnoviji način mučenja To je bio šiljati kočić čiji se oštri kraj zabode
u bradu a tupi se udara puškom sve dok kolac ne probode do mozga
Veći dio ovog putopisa djeluje kao jedna ispovijest čovjeka koji je preživio i uspio pobjeći
iz logora a koji je u logoru obavljao posao grobara Na zanimljiv način Sijarić slika tog
čovjeka Pokazuje kako se živ čovjek uspijeva navići na sve ma koliko djelovalo strano i
nemoguće Takav čovjek gubi razum i emocije jer u logoru kako kaže i sam pisac čovjek
poživinči on više ne zna za odnose prema porodici i prijateljima jednostavno zamru čula i
sve ono što je ljudsko
Ali mi smo se razlikovali od takvih grobara jer mi grobari u logoru morali smo da
zakopavamo i mrtve i žive A šta to znači moj prijatelju zakopati u zemlju živa čovjeka to
vama niko ne umije kazati Niti vi možete ikada to shvatiti Nisam ni ja mogao to da
shvatim Bio sam tada još zdravih čula I ono što nekad ne biste učinili ni za živu glavu
sad činite sasvim mirno ndash jer vi više niste čovjek koji ima svoja zdrava čula nego ste
čovjek koji nema čula ndash ili su vam čula bolesna
Motiv straha provlači se kroz čitavo ovo djelo Taj strah sadržan je u glasu onih koji su u
logoru i koji u užasnim mukama čekaju smrt Oni koji su preživjeli logor pamte te glasove
po tome što čovjek nikada prije nije čuo takve ljudske glasove To nisu bili niti ljudski niti
životinjski glasovi jer ništa živo ne ispušta iz sebe takve glasove takve da od njih izludite
Sijarić posebno izdvaja ljudsku naivnost Čovjek od straha i nemoći često postane i naivan
pa vjeruje u razna obećanja i nada se spasu a spas u logoru bio je nešto nemoguće
25
Dok u putopisu Zapisi o gradovima voda simbolizira slobodu život i sreću u ovom
putopisu voda ima sasvim suprotno značenje Sada za Sijarića voda znači smrt rijeka Sava
je puna leševa i takva mu je odvratna Ona je grob ndash bdquobezmjeran grob ndash ne kopan ne
mjeren i ne ograđenldquo
Nešto što je svakako bitno spomenuti jeste i to da T Kulenović smatra kako je Sijarić
pišući djelo poput ovog o Jasenovcu mogao i trebao steći reputaciju jednog
jugoslovenskog Malapartea
Mogao je ali nije jer je njegov temperament bio drugačiji lirski a njegov pogled u istoriju
dublji pružao se do davnih vremena do samih mitskih korijena čovjekovih I korijeni zla
su isto tako duboki iako ono možda nikad ranije nije planulo tako strašnim plamenom kao
u ovoj sceni u ovom vremenu Želja za osvetom je elementarna ljudska potreba ali zlo se
zlom ne može ispraviti a uopštavanje te želje u optužbu čitavog jednog naroda samo vodi
u novo zlo
Općenito putopisi Ć Sijarića obiluju lirskim detaljima sa čim se slaže i sam Kulenović a
što potvrđuju završne rečenice Oslobođenog Jasenovca
Maj je
Trava je
Prolaze odnekud jednako vojske I sva ti je zemlja čudna ndash i kao da nije ona stara zemlja
nego neka nova koja dolazi samo jednom i samo s proljeća
Pored ovoga Faruk Dizdarević ističe kako ovi zapisi i ne sadrže toliko lirskih
reminiscencija kako je inače karakteristično za Sijarićev način pripovijedanja On niti u
jednom trenutku ne moralizira znajući da to ne bi bilo dobro Govoreći o različitim
načinima stradanja tih nesretnih zatočenika on prepušta čitaocu da sam donese vlastiti sud
o užasnim događajima i zlom vremenu On se zaključuje Dizdarević više drži
faktografije i užasnih slika događaja koji su se tamo dešavali a takav način posmatranja to
pripovijedanje doprinosi tome da se čitalac osjeća neugodno ndash čitanje gdje povremeno
zaboli želudac
26
Zanimljivost i novostiHayden White podsjeća da skupina riječi koje označavaju pripovijedanje potječe od
latinskog gnarus što znači vješt upućen i upoznat Znanje i naracija odnosno upućenost u
stvar i njeno posredovanje dvije su središnje sastavnice određenja svake pa tako i
putopisne pripovjedne situacije Pripovjedač mora voditi računa o svome naslovljeniku i
procijeniti obavijesti kojima raspolaže s tim da prvenstveno obraća pažnju na one kojima
ih želi posredovati Njegovo znanje mora biti zanimljivo drugima Zanimljivost ima dva
osnovna obilježja i oba se temelje na kategoriji novosti ili novine Prvo je novina samog
znanja a drugo često u situacijama u kojima je naslovljenik već upućen u ono što
pripovjedač iznosi to je novina načina pripovijedanja Pripovjedačeva zanimljivost
njegova znanja mora kod recipijenta izazvati znatiželju Ona se odražava kao potreba za
znanjem kao pokazivanje znakova zainteresiranosti za temu i način pripovjednog
posredovanja
Osnovni element promjene je zgoda kao osnovna jedinica pripovijedanja Ona sadrži bit
novosti i zanimljivosti čak i ako je suzimo na elementarnu promjenu mjesta poput
putovanja iz jednog grada u drugi Iako mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive
zgode ne odvijaju u vlastitom prostoru Ćamil Sijarić u ovom putopisu pokazuje upravo
suprotno
Biti u nepoznatom kraju ili dalekoj zemlji i potom ispričati svoje doživljaje znatiželjnima
predstavlja ishodište pripovjedne komunikacije Za one koji nisu upućeni putnikove su
27
zgode novost Na putu se svašta može dogoditi svašta se može zaplesti i nužno je to
zainteresiranim ispripovijedati
Putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi ne govori o bilo kojim gradovima niti o nekim
dalekim neistraženim egzotičnim prostorima Ćamil Sijarić je na bdquosvojoj zemljildquo i piše o
bdquosvojimldquo o bosanskohercegovačkim gradovima Kako je gore navedeno mnogi kritičari
tvrde da se najčešće zanimljive zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru ovaj
pisac ipak sve što je zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način
Da bi prikazao zgodu i promjenu njemu ne treba novi prostor
Treba spomenuti da je sasvim zanimljivo i krajnje upečatljivo to što Sijarić kada piše o
Rudom gradiću na Limu piše na ćirilici a abecedu zamjenjuje azbukom što nije jedini
slučaj Iako je riječ o vlastitom domaćem prostoru pisac uspijeva ispuniti zadatak
zanimljivosti
Piše o nečemu što i nije toliko poznato i što je daleko piše o historiji koja se najčešće
zaboravlja Već na samom početku spominje stećak ploču od bijelog kamena ravnu do
polovine u zemlju urasla Dalje priča o Radojici dječaku iz Rudog i njegovoj svijetloj
sudbini Tu Sijarić i spominje legendu kada je dječakova majka usnila san u kojem joj se
kazalo šta čeka Radojicu
Jedne noći je uoči Božića gore u Ravnicama jedna mlada snaha Sokolovićka usnila san
nikad ranije nije tako čudan san sanjala i nije mogla da se uzdrži a da ne ispriča svome
svekru to što joj se u snu prividjelo da je iz nje iznikao zelen bor velik toliko da je svu
carevinu s kraja na kraj svojim hladom prekrio san je laža a ja istina
Sudbina bistar um i vještina upravljanja dovela je ovog mladića (Radojicu ili Mehmed-
pašu Sokolovića) iz Rudog na mjesto velikog vezira osmanskog carstva Pored tih
podataka pisac govori i o njegovoj izuzetnoj sposobnosti kao graditelja Mehmed-paša
Sokolović bio je jedan od najvećih graditelja u turskoj historiji Jedna od njegovih ideja
bila je ta da prokopa Suecki kanal i tako spoji Crno more sa Kaspijskim jezerom Međutim
radove nije priveo kraju jer ga je u tome omeo Ivan Grozni U Medinu je doveo vodu u
Carigradu izgradio jednu od najljepših džamija a nedaleko od Aja Sofije na mjestu gdje je
danas Sultan Ahmed džamija podigao je saraj svoju vezirsku rezidenciju ukrašenu
sedefom srebrom i zlatom Sijarić spominje i ostale paše Sokolovića a posebno Kara
Mustafu koji je izgradio Rudo
Kara Mustafa-paša Sokolović da bi se odužio svom rodnom kraju darovao mu je ndash ništa
manje nego cio jedan grad Grad izgrađuje na poljani koja se zove Rudo a koja se nalazi
28
između dvije rijeke - Lima i Krupe u nahiji Polimlje a daleko od svakog drugog grada ndash
to jeste na mjestu gdje na Limu nije bilo mosta a putnici ga stalno prelazili otudi i odovud
Rudo je bio bogat grad jer je kroz njega prolazi bdquobosanski putldquo koji je vodio u Carigrad a
isto tako i u Dubrovnik Stanovnici su uživali mnoge privilegije Nisu plaćali porez a
svako je bio zaštićen i unaprijed oslobođen krivice Rudo je kroz histoju imao svoje tri
kobi kugu vatru i vodu Kuga mu je odnosila živote do gotovo potpunog istrebljenja
Vatra ga je gorjela do crne zemlje a voda mu odnosila i zemlju i kuće i rod sav i
ostavljala za sobom pustoš
Da bi postigao efekat zanimljivosti i pobudio znatiželju u čitaocu Sijarić ne govori ništa
što je novo i nepoznato on priča historiju koja nije puka statistika podataka
Njegova historija je priča anegdota i legenda a ujedno i činjenica on govori o nečemu što
je manje-više poznato ali ne dovoljno sačuvano od zaborava
Kada govori o Gračanici izdvaja jednu posebnu zanimljivost a odnosi se na to da je ovaj
grad bio prvi u Bosni i Hercegovini koji je imao svoj urbanistički plan
po kojem su tačno kao po koncu išle ulice i dućani gradske mahale i čaršije i biće da
je to bilo djelo jednog od njenih kapetana I ako je taj kapetan Bahtijarević vidio kroz selo
loš put on bi seljacima toga sela rekao da će u petak njihovim putem proći u džamiju na
čezama ndash i put je do petka bio gotov za čeze
Za razliku o tog putopisa u putopisu Zapisi o gradovima Sijarić nudi sliku jednog dalekog
nepoznatog kraja Govori o drevnoj Mezopotamiji Asiriji dalekoj Rusiji i jugoslavenskim
gradovima U tom slučaju pronalazimo potvrde toga da putovanje u nepoznat kraj ili
daleku zemlju predstavlja ishodište pripovjedne komunikacije
Kada govori o Rimu Sijarić zapravo priča njegovu historiju pa i sam putopis naziva Vekia
Roma što u prijevodu znači stari Rim Govori o Romulu i Remu o rimskim hramovima
(forumima) o velikom Cezaru kojeg ubi vlastiti sin i areni bdquoKoloseo Flavioldquo gdje su kako
kaže sam pisac bdquoZvijeri rastrzale ljude jer tu se svjetina smijala žrtvama jer tu je čovjek
bio zvijerldquo U putopisu Ktesifon i Hatra spominje luk Ktesifon kojeg su izgradili kraljevi
Parte u 3 vijeku naše ere i koji je služio kao lovački dvorac Sijarić ističe da je širok 25 a
visok 37 metara što predstavlja širinu i visinu kakva se još nigdje nije vidjela U gradu
Hatra govori o veličanstvenom hramu boga Sunca o crtežima na mramoru koji prikazuju
bogove kraljeve trgovce seljake žene Ono što je samom Sijariću bilo zanimljivo jeste to
što su svi ti likovi i bogati i siromašni i carevi i ratari i prosjaci i kraljevi bili bosi
Upravo te bdquousputneldquo priče stvaraju novost i zanimljivost Sijarićevih putopisa Za njega
historija nije dovoljna historija u pravom smislu te riječi on teži za bdquonepoznatomldquo pričom
29
legendom onom koju će čuti usput koju će mu neko ispričati Tako gotovo svaki putopis
ima legendu kao npr što je ima nekadašnja bogata i blistava Hatra
Kralj Daizan naime imao je kćerku A ona je bila takva da ni jedan otac na svijetu ne bi
poželio sličan porod Priča o njoj jedna je od najstrašnijih priča na svijetu a ujedno i
najstrašnija ndash i evo šta se u njoj kaže Kralj sasanidski Sapor Prvi opsjedao je godinama i
godinama tvrdu Hatru ali je Hatra odoljevala ndash branila se i odbranila I kralju Saporu
bilo bi uzalud da se nije u sudbinu Hatre umiješala kćerka njenog kralja Daizana i to
ovako kralju napadaču otkrila je tajne zapise ndash hamajlije koji su svojim božjim moćima
štitili grad Hatru
Iskustvo pustolovine i okus egzotike tačnije upravo ono što čitateljslušatelj želi nije
moguće ponuditi ako se putovanje ne učini tematskom okosnicom teksta To doslovno
znači učiniti ga lijepim Narativni tekstovi su logikom zanimljivosti priče događajne
novosti ili uzbudljivosti što je dominantno smještena u nepoznate prostore ishodišno
tematski upućeni na putovanje i stoga stvaraju od njega strukturu Ta struktura je dugog
trajanja u književnosti pa je jedna od najčešćih uloga koju pripovjedači ili likovi ostvaruju
upravo uloga putnika Putovati je gotovo izjednačeno sa pripovijedati odnosno na neki
način imaju istu pretpostavku o zanimljivosti i novosti Pripovijedna zgoda uvijek je
isprepletena sa opisom u putopisnom tekstu
U pojedinim svojim putopisima Sijarić posebno naglašava ono što je zanimljivo ili što bi
se čitaocu moglo učiniti zanimljivim Taj postupak pronalazimo u zapisu Stara Đakovica u
Zapisima o gradovima kada naglašava da je zanimljivo to što u Đakovici i danas postoji
sedam sekti od ukupno dvanaest koliko ih je u islamu postojalo Neke od tih sekti bavile
su se isključivo proučavanjem duševnih ljudskih osjećanja ljudskim senzibilitetima
Pripadnici sekti Bektašije i Sadija napisali su veliki broj knjiga tako da je Đakovica
nekada bila mjesto učenih ljudi sa puno tekija i derviša Također na isti način zanimljivost
prikazuje i u putopisu Zemun ili bdquoSrebrogradldquo kada govori o imenima ulica koja su data
još u drugoj polovini 18 vijeka i da su neka od tih imena ostala i danas Godine 1816 na
ulicama su postavljene tablice i na kućama brojevi Prvobitno ulice nisu nosile imena
značajnih ličnosti već ona imena koja su im građani dali Tako su postojale ulice Marijina
ulica Rimska Anikina ulica Tri goluba Ulica zelenog drveta itd
U Priči o Leskovcu pisac izdvaja posebnu zanimljivost ndash priču o Radoju Domanoviću
piscu i kako sam Sijarić kaže čvrstom radikalu U Leskovcu je Domanović predavao jezik
i književnost a niko nije znao da je on književnik Domanović je bio jako bogat od oca je
naslijedio veliko imanje bio je dobar crtač i gimnastičar međutim svi su ga poznavali kao
30
boema i čovjeka bez mnogo skrupula Leskovac je poznat i po raznim narodnim pjesmama
a jedna od njih je i pjesma o srpskoj djevojci koja je otišla pod čador turskom miralaju
(gradskom načelniku) i prešla na islam dobivši ime Lejla Sijarić u svom putopisu o
Leskovcu bilježi stihove pjesme gdje majka proklinje svoju kćer
bdquoZašto Sike zašto pod čador da idešldquo
bdquoKako da ne idem miralaj me zove
Miralaj me zove kafu da mu služim
Kafu da mu služim ljuba da mu bidemldquo
Obrazloženje ili okvirObrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta
njegovo razumijevanje načina putopisnog posredovanja Putopisac iscrtava granice
vlastitog diskursa uokviruje prostor unutar kojeg se odvija komunikacija Obrazloženjem
putopisac argumentira logiku vlastitog diskursa i na određen način usmjerava proces
čitanja Iako se ta obrazloženja najčešće nalaze na početku ili kraju samog teksta mogu se
javiti i na bilo kojem drugom mjestu u diskursu
Tipično mjesto okvira ili obrazloženja pojavljuje se u obliku osobnih stavova o namjeri
okolnostima putovanja i diskurzivnoj izvedbi putopisa To doslovno otkriva razloge
pojedinih postupaka Nekada to može biti procjena očekivanja čitaoca koja ujedno i
implicira autorsku poetiku Vrlo često putopisac bira tuđi putopisni tekst kao svoj vodič
On ga na specifičan način usmjerava i vodi njegov diskurs
Kada je u pitanju Ćamil Sijarić i tačnije putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi njegovo
obrazloženje se nalazi u predgovoru On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja
a zatim vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa
putovanja Razlozi tog Sijarićevog putovanja su vrlo jasni jugoslovenski srednjovjekovni
31
gradovi nisu dovoljno istraženi Za mnoge se ne zna kada su građeni koji je bio povod za
to i čijom zaslugom su oni izgrađeni Uspoređuje ih sa spomenicima historije ali ne bilo
kakve historije već one nepoznate i vremenski neodređene one koja nudi mnogo pitanja a
ne dobija odgovore Tako ovaj pisac u putopisu Herceg-Bosno i tvoji gradovi govori o
bosanskohercegovačkim gradovima od perioda srednjeg vijeka preko onoga kada su
vladali Turci pa sve do vremena kada je vlast preuzela Austrougarska carevina
Za sve stare bosanske gradove vezan je po dio istorije nekad ta istorija u knjigama nije
zapisana nego samo u pričama ispričana a nekad samo tragovima i znakovima
nagoviještena Jedan od tih tragova od tih znakova nalazi se u gustoj gori nad Fojnicom i
ko se tamo oštro zagleda vidjeće - gradinu
Ono što čini okvir ovih putopisa karakterističnim jeste i to što sam pisac rijetko spominje
sebe rijetko kada nagovještava tu ich formu Jedan od rijetkih primjera gdje se ističe sam
pisac je njegovo putovanje u grad Daorsa iz putopisa Zapisi o gradovima
Daorsi ili Daversi su ilirsko pleme koje je živjelo u dolini rijeke Neretve u naselju kod
mjesta Ošanjići u blizini Stoca Smatra se da je grad Daorson osnovan u 4 stoljeću prije
Krista na području naseljenom još u brončano doba
Bio sam sam i velim hajd` bože pomozi A ako me noge i iznesu gore ne znam kako će
me dolje snijeti I kako su snosile one jadne Daorse Kako konje njihove kako putnika
kako vojnika kako ženu I je li im upravo zbog te visine i strmine život bio jadan ndash ili su
može biti bili srećni što su na visoku na stijeni pa zbog toga sigurni I nije mi se
drukčije činilo nego da sam se zabo u go kamen kroz koji dalje ne mogu ndash pa hajd`
natrag
U tekstu Putovati znači ndash vidjeti Sijarić kao da objašnjava razlog samog pisanja putopisa
Za njega su putevi ono što spaja i razdvaja ono što vodi na mjesta gdje su nekada bili
gradovi a gdje danas gotovo nema ništa Da nije njih ne bi se znalo kako se nekada
živjelo kako kaže sam Sijarić ldquoNekada su tamo bile pijace na kojima se prodavao vosak
koža srebro čoha vino ndash dok najzad sve nije izumrlo i pijace i gradovi i putevildquo
Putevi su primarni za civilizaciju oni stvaraju velike gradove
Oslobođeni Jasenovac Sijarić započinje rečenicom ldquoIšao sam u logor Jasenovac da
opišem to što ću tamo vidjetildquo Ta efektna rečenica predstavlja sami okvir putopisa On
polazi na put u Jasenovac da otkrije sve te strahote koje su se desile ali ni sam Sijarić ne
sluti šta će sve zateći i vidjeti
Ovaj putopisac svoja obrazloženja namjere i razloge nerijetko nudi i u samom putopisu
dakle ne samo u uvodnom dijelu Kada nailazimo na takva obrazloženja u samom
32
putopisu onda je to najčešće na početku i kraju zapisa Uočavamo početne i završne
rečenice koje su sadržajno i smisleno slične Jedan takav primjer je zapis Vekia Roma na
samom početku Sijarić kazuje o starinama starim gradovima starim zidovima te o
historiji i njenom značenju i smislu Zaključuje da je ona uvijek misteriozna i da niko ne
zna pročitati i tumačiti to što jedna starina kazuje Na kraju putopisa to isto ponavlja opet
govori o starini a posebno o starinama vječnog grada ndash Vekia Rome Ističe kako se te
starine uvijek iznova čitaju i tumače i da tome nema kraja Vrijeme predstavlja
nepoznanicu kako kaže Sijarić vremena su tama pa se čovjek teško snalazi jer vrijeme
stvari čini bezobličnim a ljude bezličnim Isti postupak pronalazimo i u zapisu Grad
bdquoSkupildquo - grad Skoplje gdje opet na početku i kraju Sijarić govori o tome kako svako
putovanje ostaje dugo u sjećanju a to prvenstveno zavisi od toga gdje putujemo i šta smo
vidjeli Neko želi vidjeti nešto novo a neko ipak nešto što je tu decenijama što je upravo
razlog njegovog putovanja u Skoplje vidjeti starine jer su one bdquoduša tog gradaldquo
Ćamil Sijarić posebno naglašava da svaki grad ima dušu koju čovjek treba dobro upoznati
da bi vidio ono što sam grad nudi Prema gradu se treba ponašati kao prema svakom
umjetničkom djelu kao prema slikama i spomenicima koje treba razumjeti i otkriti
Pred Zemunom sam dugo vremena bio nepismen i nisam umio da ga čitam I sve
donedavno nisam znao ni otkad je taj grad tu na Dunavu ni šta u njemu ima od značaja ni
prošlost kakva mu je Trebalo je da se prije kratkog vremena nekoliko dana zadržim u
tome gradu i da ga izbliza vidim
33
Subjekt putopisnog diskursaKategoriju putopisnog subjekta odlikuju pitanja o uporištima putopiščeve legitimacije
načinima njegova predstavljanja perceptivnoj i diskurzivnoj sposobnosti mogućim
podudarnostima i razlikama sa obzirom na mentalne stavove vremena i književna
strujanja
Te obavijesti o putopisnom subjektu su najčešće direktno ponuđene okvirom ali se nalaze i
u svakom dodatnom iskazu u svakom činu U slučaju da se putopisni diskurs približava
izvještajnom polu to povlači da se putopisac pred ispripovijedanim zgodama i opisanom
predmetnošću povlači u drugi plan D Duda ističe kako sam putopisac često posreduje
obavijesti o svom činu pripovijedanja te se zbog toga smatra samosvjesnim ili
osviještenim putopiscem Naime pitanje o subjektu putopisnog diskursa javlja se kao
postupak izravne ili s druge strane neizravne karakterizacije putnika promatrača ili
pripovjedača
Vjerovatno najvažnije obavijesti o putniku nalaze se na događajnoj razini Zahvaljujući
prikazu njegovog djelovanja i ponašanja otkrivamo i njegove osobine Često se u putopisu
susrećemo sa detaljima pa tako se dešava da se spominju mnogi podaci npr o vrstama
obimnosti periodu obroka Međutim takve detalje ne susrećemo u putopisima Ćamila
Sijarića Još jedna komponenta svojstvena putniku je i snalažljivost On se mora prilagoditi
svakodnevnoj logici manje poznatog svijeta Upravo je radi toga potrebna dobra
obaviještenost putopisca
Pored snalažljivosti tu je i perceptivna usmjerenost kao još jedna važna značajka
putopisnog subjekta Neki se putopisci zadržavaju na opisima historijskih znamenitosti
neki na tradiciji svakodnevnom životu neki na opisima prirode Dean Duda smatra kako
dobri promatrači često posežu za usporedbom strukturirajući zapažanja u cjeline koje
funkcioniraju poput malih studija o izgledu navikama i mentalitetima Pripovjedni
postupci koje koristi putopisac u obradi prikazane predmetnosti su znakovi njegove
sklonosti ili indiferentnosti prema njoj
Ako se osvrnemo na sami okvir Sijarićevih putopisa vidjet ćemo da tu nisu ponuđene
obavijesti o putopisnom subjektu Te obavijesti uočavamo u samom dodatnom iskazu u
svakom drugom činu U Zapisima o gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih
dijelova kada se opisuju putevi i historijske znamenitosti kao npr u zapisu Na Dunavu
Estergon kada opisuje samo putovanje i put
34
Put je dobar ravan širok asfaltiran pa je uživanje voziti se i gledati desno i lijevo zemlju
mađarsku onu za koju bi neko rekao zemlju Ungariju - zemlju Ungara ili zemlju Bele
Trećega i Bele Četvrtoga
Kao što je već rečeno putopisac se najčešće spominje kada opisuje neku znamenitost
prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi Kada piše o Pompeji Sijarić
opisuje Vezuv bdquoOno što sam najprije pogledao kad sam se našao u Pompejama bio je
Vezuv Taj uvijek zaplašujući uvijek prijeteći smrtonosni bič zemljin dignut gore nad
ljudskim glavamaldquo
Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi gdje također obavijesti o
putopisnom subjektu pronalazimo u samom događajnom činu Vjerovatno najviše tih
bdquosusretaldquo sa putopiscem imamo u tekstu Putovati znači ndash vidjeti gdje izravno upoznajemo
Sijarića kao putopisca spoznajemo njegovu ljubav prema tom književnom žanru i težnji da
spasi historiju od zaborava Slušajući ljubavnu pjesmu na gramofonskoj ploči u jednoj
ulici na periferiji Sarajeva Sijarić pamti stihove pjesme
Sinoć dođe tuđe momče iz tuđe zemlje a jutros mi konja kuje hoće da ide Više njega crne
oči suze ronjahu ne plačite crne oči opet ću vam doć`
Ono što pisac posebno pamti u toj pjesmi su riječi put i putnik On objašnjava da čak u
rječniku ne postoji niti jedna druga riječ koja ima tako sjetno značenje kao što ga ima
kratka i jednostavna riječ put a što svakako podsjeća na tužne odlaske i sretanja
Oslobođeni Jasenovac nastao je kao rezultat jednog strašnog iskustva Putopisac kao mladi
partizanski oficir je među prvima dospio na to strašno mjesto i pri tome Sijarić nudi detalje
o ljudima koje spaljuju i o glasovima zvukovima koje oni pri tom ispuštaju i o ljudima
koji u baraci te glasove slušaju čekajući da jedne od sljedećih noći i na njih dođe red
detalje koji spadaju u scene epskog užasa kakvih je u literaturi malo
Odsjev plamena vidio bi se na zidovima zgrada u logoru Mi smo taj odsjev gledali kroz
pukotine kroz rupe na barakama I slušali smo otud glasove nikad čovjek nije čuo takve
glasove To više nisu bili ljudski glasovi a ni životinjski Ništa živo ne ispušta iz sebe takve
glasove kao što su bili oni koji su dolazili s druge strane Save iz Gradiške Nisu to bili
pojedinačni glasovi nego je to bilo mnoštvo glasova Tužnih glasova Ne znate kakvih
glasova Takvih da od njih izludite
Iz ovog citata uočavamo subjekt putopisnog diskursa kojeg kroz tekst više pratimo nego
što je to slučaj sa druga dva putopisa a što svakako doprinosi tome da se općenito putopis
Oslobođeni Jasenovac svrstava između beletristike i feljtona Pored samog putopisca tu se
spominju još i vojnici grupa koja je pošla zajedno sa Sijarićem na taj put
35
Putopisni subjek subjektivno iznosi podatke o prostorima kojima putuje spomenicima
historiji običajima i mentalitetu ljudi koje upoznaje te zbivanjima na putu zgodama i
nezgodama i sl Kako bi postigli zanimljivost putopisci često preoblikuju nadograđuju ili
izmišljaju detalje u svojim tekstovima Zbog toga često se dešava situacija da je teško
utvrditi stepen vjerodostojnosti u određenom putopisu Sijarić ne djeluje kao usputni
znatiželjni putopisac već kao putopisac poznavalac određenih historijskih momenata
mjesta gdje se i sam putopis odvija Kako je Oslobođeni Jasenovac potpuno drugačije
djelo u odnosu na druga dva Sijarićeva putopisa možemo uočiti da se u ovom putopisu
izravno prati sam putopisac Čitaoci mogu pratiti putopiščeve misli emocije i ideje tu
neku subjektivnu stranu putopisnog subjekta Kada se zajedno sa ostalim vojnicima
približava logoru Sijarić razmišlja o tome kako će izgledati ono što će vidjeti U njemu se
javlja strah strah od onoga što ga čeka što mu je još uvijek nepoznato a što može
naslutiti
U onom trenutku kada spominje stvarne likove u domenu putopisne priče svi ti likovi
dobivaju sasvim novu nestvarnu dimenziju i nerijetko bivaju samo povod putopisnoj priči
Na isti način djeluju i određeni historijski događaji Upravo u putopisu Oslobođeni
Jasenovac Sijarić susreće jednog bivšeg zatočenika logora koji se igrom sreće uspio
spasiti Od tog susreta pisac bilježi njegovu priču tako da većim dijelom putopisa
možemo pratiti ispovijest osobe koja je bila dio logora i svih njegovih strahota Obavljajući
posao grobara taj čovjek je vidio pravu stranu logora vidio je sve ono što se ne može
zamisliti ili riječima opisati Njegova ispovijest je detaljna to je ispovijest živog svjedoka
koji je primoran svojim rukama zakopavao i žive i mrtve svojim očima vidio razna
mučenja i ubistva zatočenika i svojim ušima čuo očajne vapaje vrisku i strah svih tih ljudi
Za Brešića putopisac je prvo umjetnik riječi koji se u pisanju oslanja podjednako i na
stvarnost i na maštu Za njega je istinito ne samo ono što vidi već i ono što doživljava
Ovo drugo iskustvo širi granice viđenoga tj stvarnoga koje posredovanjem jezika ulazi u
putopis i to ne kao novi oblik stvarnosti već kao oblik doživljene stvarnosti
36
Pripovijedanje i opisivanjeKretanje je zapravo put bez putovanja a svijet kojim se putuje nije opisani svijet (opisom
prikazani svijet) nego tek imenovani imenom oprisutnjeni svijet
Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje
je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost
putopisnog svijeta Sa obzirom na to putopisna obrada se dijeli na općekulturnu
(turističku izvještajnu naučnu) i umjetničku (kulturnu) kako prema dominantnom tipu
diskursa tako i putopiščevoj namjeri i unaprijed zadanoj ulozi koju ima u određenoj
kulturi U središtu književnih putopisa nalazi se subjekt putopisnog diskursa njegova
sposobnost opažanja i to jedinstveno jezičko oblikovanje
Sijarićevi putopisi Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi su prvenstveno
usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje mjestima građevinama
običajima i drugom To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj izvještajnoj ili
naučnoj obradi Sa druge strane u slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se
drugačije odlike
Dean Duda ističe kako ravnopravnost naracije i deskripcije predstavlja temeljno načelo
žanra Kada je u pitanju uloga i omjer ovih dvaju osnovnih izražajnih postupaka u putopisu
- pripovijedanja i opisivanja moguće je zaključiti da u Zapisima o gradovima i Herceg-
Bosno i tvoji gradovi dominira opisivanje zbog veće usmjerenosti prema predmetnosti
svijeta nego prema pripovijedanju zgoda
Ono što Duda svakako napominje je i to da nipošto nije riječ o manjoj vrijednosti
deskripcije u odnosu na naraciju jer su ta dva postupka u putopisu istovrijedna Opisivanje
37
i pripovijedanje se međusobno nadopunjuju ono što je viđeno neodvojivo je od onoga što
je doživljeno
Sijarićevo opisivanje proteže se od onog bdquoformalnogldquo naučnog onog gdje kao historičar
nudi niz pukih činjenica Taj bijeg u prošlost stvara putopisnu stvarnost Međutim trenutni
prikaz datog mjesta pomjera u historiju uz popratne zanimljive priče o događajima i
ljudima koji su na neki način obilježili prostor gdje je i smještena sama putopisna priča
Takvo jedno opisivanje pronalazimo u zapisu iz Beograda kada govori o periodu
Osmanskog carstva u tom gradu
U Beogradu ima jedan broj kuća koje su ostale još od turskih vremena To su kuće
orijentalnog tipa i izvanredna su slika o tome kakav je po prilici mogao izgledati Beograd
kad su u njemu upravljali Turci ndash to jest do prvog odnosno drugog srpskog ustanka a i
neko vrijeme kasnije jer grad se nije ni lako ni brzo mijenjao ni poslije odlaska Turaka
Međutim u njegovim opisivanjima pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici
samog putopisa kao što je ono opisivanje planine Zlatibor
Zlatibor je jedna od onih naših planina koje samo što vas ne zovu dođi ndash a kad im čovjek
dođe onda im dolazi da ga i ne zovu Tek ovdje čini se čovjek osjeti šta znače
prostranstvo i vidici i koliko opijaju visine i širine na visinama čovjek se osjeti moćnijim
Zlatibor je visoka planina ali to ne znači i da je divlja i surova naprotiv ndash ako se za
planinu može reći da je pitoma za ovu bi se to naprije reklo
U knjizi Kultura putovanja Deana Dude primijetit ćemo da se čin pripovijedanja i
književni i svakodnevni zasniva na klasičnom principu neravnoteže tj promjene Da bi
sve to općenito bilo prihvatljivo i za čitaoca zanimljivo mora se nešto dogoditi Ta
uspostavljena ravnoteža mora se poremetiti stvari se moraju promijeniti Događaj je taj
koji zadržava pažnju Upravo je samo putovanje taj događaj i samim tim izaziva nečiju
znatiželju S jedne strane putnik posjeduje dinamiku dok su čitaoci uvjetno rečeno
statični Putnik kao kreator događaja i posjetilac nečeg nepoznatog posjeduje višak
znanja
Znanje je uvijek izvan granica mjesta što ga svakodnevno proizvodimo manje ili više
rutiniranim ustaljenim djelovanjem Narativno oblikovanje toga znanja čini od putnika
pripovjedača Duga tradicija zapadnjačke književnosti pokazuje da je putovanje posve
podudarno sa osnovnim pretpostavkama pripovijedanja i otud vjerojatno njegova
tematska kao i kompozicijska uposlenost posve sukladna spomenutoj pretpostavci
geografije da govori ljudima koji su ovdje ono što se zbiva tamo negdje iza sedam gora i
dolina
38
Te promjene pokazuju narušenu ravnotežu a ona svakako omogućava pripovijedanje Ta
Dudina ideja poklapa se sa Lotmanovim shvatanjem da junak može biti samo onaj koji
prelazi granicu iz jednog semantičkog polja u drugo
Pripovijedanje koje čini okosnicu u ovim Sijarićevim putopisima u događajnom smislu
spada u drugi plan odnosno pripovijedanje je podređeno opisu koji je s druge strane
prožet asocijacijama na prošlost promišljanjima o sebi i vlastitom mjestu u svijetu Ovdje
funkcionira samo kao vezivno tkivo Putopisac u nekoliko rečenica ispripovijeda gdje je
došao ili gdje putuje Samo pripovijedanje svodi na minimalne zgode poput promjene
mjesta u prostoru On prvenstveno donosi opis poput navedenog opis prostora gledan
okom naučnika koji određuje prostorne odnose broji raspoređuje razvrstava Bitno je
napomenuti da Sijarićevi prikazi prostora ne funkcioniraju kao puko i nasumično
opisivanje onoga što vidi već onoga što zna o njemu
U Oslobođenom Jasenovcu pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju
istu poziciju u samom tekstu O užasnim događanjima u logoru Sijarić detaljno
pripovijeda ali isto tako nudi bdquoživeldquo slike kroz iscrpna opisivanja Faruk Dizdarević u
tekstu Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila Sijarića ističe kako
zapisi odnosno cjelokupno to djelo nisu protkani lirskim reminiscencijama tako
karakterističnim za Sijarićev način pripovijedanja On se s druge strane ipak bazira na
faktografiju i užasne slike događaja koji su se tamo dešavali Ono što je svakako
karakteristično i vjerovatno slikovito rečeno jeste Dizdarevićevo viđenje Sijarićevog
pripovijedanja
Taj ugao posmatranja to pripovijedanje doprinosi tome da vas tokom čitanja povremeno
zaboli želudac
Kada je riječ o opisima samog logora i prikazivanja strahota koje su se dešavale tu
poznato je kako je Mladen Iveković bivši zatočenik tog logora istakao kako nema pera
koje bi bilo u stanju opisati strahote i užasnu atmosferu Jasenovca To je nešto što uveliko
nadmašuje svaku ljudsku fantaziju Riječ je o paklu inkviziciji najužasnijem mjestu
krvološtvu divljih zvijeri izbijanju na površinu najtamnijih instikta kakvi se dosad kod
ljudi uopće nisu pojavljivali Bitno je spomenuti i to da u samim opisima peovladavaju
tama tmurna osjećanja i crna boja koja je sasvim simbolična
Učinio sam nekoliko koraka naprijed i stao dalje nisam mogao ndash zaustavila me gomila
cigala i prašine koja ovdje nije žuta nego crna ndash od vatre od gara Danas je ovdje ndash kud
god se okreneš sve crno crna čađa crn katran crni ugarci crna zemlja ndash i mučna toliko
mučna i neizdržljiva pustoš i tišina da od toga čula zabole
39
Sijarić ujednačenim pripovjedačkim tokom izlaže različite načine stradanja tih zatočenika
Međutim ono što upotpunjuje tu sliku svakako su opisi prvenstveno onoga što je vidio
ali isto tako i onoga što je osjetio i doživio gledajući jedan takav užasan prizor
I tu vam čovjeka nije strah od smrti nego od toga kakvom će ga smrću umoriti Rekao sam
vam da je ona od vatre najgora I stoga mnogi ndash kad čuju one jauke preko vode i vide otud
odbljesak vatre ne čekaju drugu noć iduću noć svoju noć ndash noć takvu nego se sami
ubijaju
U putopisu Oslobođeni Jasenovac pronalazimo niz opisa koji su posebno efektni i samim
tim privlače pažnju čitaoca Na samom početku djela u onome što se u ovom radu izdvaja
kao okvir ovog putopisa Ćamil Sijarić ističe namjeru svog putovanja u Jasenovac Odlazi
na to putovanje da opiše ono što će vidjeti Onog trenutka kada stiže ispred logora
Jasenovac zatiče samo ruševine kuća nešto što je bilo ljudsko naselje zatiče paljevinu i
pustoš Sijarić efektno opisuje ono što trenutno vidi a što na samom početku svog
putovanja nije ni slutio da će vidjeti
Karakterističan je i opis rode prvog živog stvorenja kojeg pisac zatiče u Jasenovcu Postoji
mnogo mitova simbola i vjerovanja u raznim kulturama koja su povezana sa rodama
Vijekovima su ove ptice povezivane sa bebama i porodicom gdje je roda simbol početka
života Ćamil Sijarić u Jasenovcu zatiče rodu bijelu visoku gdje stoji na visokom odžaku
oko kojeg se zidovi nisu održali Jedini glas u mrtvoj tišini i jedino živo stvorenje u
jezivom Jasenovcu djeluje kao potpuni paradoks što i pisac vrlo slikovito opisuje
Stoji i gleda nekud u daljinu Tu joj je i gnijezdo ndash crni se veliko cijela gomila granja i
zemlje ndash i u njemu ona Roda Noga joj je duga i tanka kao vlat žita Ponekad se okrene i
gleda ispod sebe opustjelo naselje tako kao da se čudi i pita šta je to bilo šta je to moglo
tako da bude tako da se dogodi tako da se učini A svijet je dolje pod njom izgledao kao
da je doživio potop ndash koji je u svom gnijezdu u Nojevom kovčegu preživjela samo ta ptica
ta roda
40
DotematizacijaMatoš ističe kako putopisac može biti učenjak i šaljivdžija slikar i psiholog fantast i
realist jer u široki okvir putopisa pristaju sve literarne vrste
Dotematizacija uključuje tipove znanja ili obavijesti kojima se nadograđuje osnovno
putopisno izlaganje i postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za
približavanje putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta jer
se osnovnoj strukturi putovanja i opisu predmetnosti mogu dodavati različite tematske
cjeline u kojima se subjekt može pokazati kao vješt pisac ili zanimljiv mislilac Upravo se
postupkom dotematizacije temeljnog putopisnog zbivanja ostvaruje složenost putopisnog
diskursa i omogućuje posredno upoznavanje putopisca i njegova idejnoga svijeta
Branimir Donat hrvatski književni kritičar smatra da je struktura beletrističkog putopisa
za razliku od načina oblikovanja putopisnog teksta kojim dominira naučni način izlaganja
uvijek pružala piscima šanse da govore o svemu i svačemu omogućavala im je da digresija
postane važna okosnica pripovijedanja i da se u okviru reportaže dotaknu i onih tema koje
su se prije gotovo isključivo povezivale uz priču ili roman
Dva osnovna postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija
figuralnim postupcima Uz misaonu nadogradnju koja se u putopisu najčešće javalja kao
manja tekstualna cjelina i svojom motivskom zaokupljenošću upućuje na posebnu
autonomiju upravo tropi i figure značenja pridonese literarizaciji žanra Dean Duda prvi
postupak naziva izravnom a drugi neizravnom dotematizacijom
Primjer osnovne misaone nadogradnje uočavamo u putopisu Herceg-Bosno i tvoji gradovi
gdje pisac slušajući ljubavnu pjesmu razmišlja o sastancima i rastancima ljudima koje
41
spajaju i rastavljaju putevi Razmišlja o prolaznosti života o čovjeku koji je i neprimijetan
u vremenu koje dolazi i prolazi o putu koji čovjeka odvede negdje ali ga i ne vrati
I mi koji niz te puteve nekog pratimo ili sretnemo uvijek smo jedno uzbuđenje jedno
zažareno ljudsko osjećanje jedna teška žalost ili radovanje Put je nešto drugačije od
svega ostalog On je ono što nas spaja ili razdvaja i pred čim često kane naša suza Jer
nekog za kim smo digli svoju ruku da pozdravimo i ispratimo ubrzo će upiti daljina i za
njim ostati prazan put Šta teških briga šta divnih želja šta čežnja šta nada šta pitanja i
pogleda upućujemo ponekad niz put a on ostaje nijem i prazan a dug kao vječnost jer
koliko ih je odveo nekud nekakv put a da ih nije vratio I koliko je duž putova ljudskih
mramorova
Misaona nadogradnja pretvara putopis u ogled i proširujući osnovnu temu putovanja
približava ga hijerarhijski višim žanrovima To je samostalna cjelina koju razlog
putopiščeva nadahnuća povezuje sa događajnim slijedom putovanja Figuralni postupak
dotematizacije nije nužno vezan uz misaonu nadogradnju i može se pojaviti na bilo kojem
mjestu u tekstu Njime se putopisni diskurs širi kao zapažanje dosjetka ili kratka priča
Subjekt putopisnog diskursa dotematizacijskim postupcima pokazuje književno umijeće
slično onome koje se podrazumijeva u hijerarhijski višim vrstama
Postupak dotematizacije pronalazimo i u Oslobođenom Jasenovcu gdje krvavi dječiji
siperčić i na njemu crvenim koncem izvezen patuljak koji za sobom vodi puža u Sijariću
budi razna razmišljanja i pitanja Razmišlja o ratu o tome kako je neko imao sreće i ostao
živ a neko drugi opet iako je sačuvao život izgubio je razum a oni treći koji su se
izgubili u ovom ratu više se nikada neće vratiti
Dani su majski Godina je 1945 Putevima ndash kud god pogledate prolaze vojske Kraj rata
je toliko blizu da prosto možete da ga vidite Neko će se iz njega srećan vratiti Neko lud A
neko Sjetio sam se onog krvavog dječijeg siperčića sa patuljkom i pužem izvezenim
crvenim koncem pa patuljak vodi za rogove puža Ta se mala družina neće vratiti
Prolaze odnekud jednako vojske I sva ti je zemlja čudna ndash i kao da nije ona stara zemlja
nego neka nova koja dolazi samo jednom i samo s proljeća
Mogli bismo zaključiti da upravo taj emotivni dio teksta ta uvjetno rečeno bdquoemotivna
nadogradnjaldquo (kao što je navedeni citat) otkriva ličnost putopisnog subjekta te njegova
shvatanja prirode života čovjeka i prolaznosti U Sijarićevim putopisima prisutan je
figuralni postupak dotematizacije ali i naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj
baštini uz karakterističan književno-estetski stil Takav postupak prepoznajemo u zapisu
Boja riječ i kamen kada Sijarić piše o Jajcu kojeg mnogi slikari slikaju isključivo zbog
42
vodopada sa čim se ovaj putopisac ne slaže Jajce je grad koji ima historiju i koji se nalazi
u Bosni pa ga zbog toga i treba slikati Sijarić ističe kako je nekadašnja nezavisna
bogumilska Bosna u svoje vrijeme bila okupila duhove slobodarske protiv dogme i protiv
crkve U Bosnu se dolazilo i prolazilo da se nadahne slobodama u nju se dolazilo i
dogovaralo i odatle se borilo Ovakve primjere naučnog postupka dotematizacije isključivo
pronalazimo u putopisu Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi dok je
figuralni postupak dotematizacije najviše zastupljen u Oslobođenom Jasenovcu a takvim
postupkom putopisni diskurs se širi i preobražava u esej i kratku priču
Figure kulturalnog pamćenjaPojam bdquoumijeća pamćenjaldquo (ars memorativa) prvenstveno se veže za zapadnjačku tradiciju
Grčki pjesnik Simonid (živio je u 6 st pr n e) izdvaja se kao tvorac općenito umijeća
pamćenja te ovo umijeće definira kao jednu od pet oblasti retorike Smatra se da je
Ciceron najbolje objasnio mnemotehniku u smislu da se princip mnemotehnike sastoji u
43
tome da se odaberu određena mjesta te da se stvore mentalne slike za stvari i mjesta koja
se žele zadržati u svijesti Kada je riječ o pamćenju razlikuje se prirodno i artificijelno a
umijeće pamćenja temelj je artificijelnog pamćenja a kultura sjećanja je univerzalni
fenomen Svaka socijalna grupa manja ili veća posjeduje određeni oblik kulture sjećanja
U prethodnim poglavljima ovog rada bitno se isticalo to da je Ć Sijarić u svojim
putopisima prvenstveno u Zapisima o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi nastojao
sačuvati sjećanje na prošlost te na taj način stvoriti neraskidivu vezu prošlosti i
sadašnjosti a tu vezu isključivo stvara na temeljima prostora i vremena Upravo se smatra
da ono što je prostor za umijeće pamćenja vrijeme je za kulturu sjećanja Tako kultura
sjećanja počiva najviše na oblicima odnosa prema prošlosti dakle u sjećanju se
rekonstruira prošlost Međutim ta prošlost kao takva mora ući u svijest jer ne smije
sasvim nestati moraju postojati svjedočanstva a koja moraju iskazivati neku
karakterističnu diferenciju
Svaka ličnost i svaki historijski fakt se već u svom prispijeću u pamćenje transponiraju u
neki nauk pojam simbol tako oni dobivaju neki smisao postaju element idejnog sistema
društva Iz ove suigre pojmova i iskustva nastaje ono što želimo nazvati figurama sjećanja
Figure sjećanja određuju tri obilježja konkretni spoj s vremenom i prostorom spoj sa
nekom grupom i rekonstruktivnost kao poseban postupak Figure sjećanja su uvijek
prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila Sijarića riječ je o oživljenom
prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu Pojam prostora obuhvata i
svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu (namještaj uređaji prostorije sa svojom
specifičnom uređenošću) što pruža sliku stabilnosti U putopisu Herceg-Bosno i tvoji
gradovi dominantan je spoj s vremenom i prostorom Kada govori o gradu Travniku
Sijarić spaja prošlost i budućnost u obliku tvrđave
Dugo poslije pada Bosne pod Turke Travnik je bio jedno malo mjesto ndash sa malo dućana i
sa hanom ali i sa svojom tvrdom tvrđavom iznad sebe koja je značila sigurnost onih koji tu
žive To je danas onaj stari dio Travnika koji se zove Stara varoš i u kojem je Nova
džamija ndash to jest bila nova u jedno vrlo davno vrijeme kad je načinjena ndash čak godine
1549 što znači da je ta Nova džamija jedna od najstarijih u cijeloj Bosni a reklo bi se i
najljepših
Historija slijedi pamćenje a kulturno pamćenje se usmjerava na fiksne tačke u prošlosti
Međutim prošlost kao takva ndash u tom obliku se ne može održati ona se preoblikuje u
simboličke figure za koje se veže određeno sjećanje Razne pripovijesti one istinite i
neistinite također su figure sjećanja Za kulturno pamćenje nije bitna faktična već
44
prisjećana povijest Tako da su i mitovi figure sjećanja Mnoge priče čija istinitost nije
provjerena i ustanovljena (možemo ih nazvati legendama) također su figure sjećanja a
takve priče u velikoj mjeri pronalazimo i u Sijarićevoj putopisnoj prozi Pišući o Drini
Sijarić priča priču o dvjema sestrama koje su gradile dva grada Jerina s lijeve a njena
sestra sa desne strane Drine Kako je grad sa desne strane bio veći Jerina je zbog toga
otrovala svoju sestru
Ali priča tu nije stala i ide dalje ndash slika Jerinu kao golu ženu i raspusnicu Mlada gola i
željna mladića ndash ona ih je uvodila u svoje odaje da je obljube a poslije bacala ih u Drinu
I sve dok se gore gradio grad Drina je dolje odnosila mladiće Majstori su o tome morali
da ćute A što riječima nisu smjeli da kažu kazali su svojim dlijetima Na jednoj ploči
uzidanoj isklesali su golu ženu ndash u položaju grozno razvratnom da time kažu kakva je
Jerina I tako je kamen govorio ono što jezik nije smio
Kulturno pamćenje uvijek ima svoje posebne nosioce to su najčešće učitelji sveštenici
pisari učenjaci a što svakako možemo povezati sa putopiscem Ć Sijarićem U ulozi
putnika Sijarić čuva sjećanje na Bosnu i Hercegovinu (prvenstveno njene gradove) i
sjećanje na mračnu prošlost kakvo je ono u putopisu Oslobođeni Jasenovac Kulturno
pamćenje se kroz slijed generacija održava putem kulture što sa sobom povlači pitanje
identiteta Identitet se uspostavlja preko pamćenja i sjećanja Tako jedna grupa svoj grupni
identitet može reproducirati samo pamćenjem a osnovu pamćenja čini kultura
Putopis kao takva forma ima upravo taj zadatak da sačuva identitet jedne čitave grupe
Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku prošlost govore o
drevnim gradovima bosanskim kraljevima banovima feudalcima pašama agama i
begovima kazuju o Bosni i Hercegovini Bosancima i Hercegovcima o njihovim
sudbinama I samo ljudsko postojanje zamislivo je samo na tlu i u okviru kulture i društva
Svijest o socijalnom pripadanju (kolektivnom identitetu) temelji se na zajedničkom znanju
i zajedničkom pamćenju koje je obilježeno govorom Kada je riječ o identitetu i njegovom
značaju vjerovatno najviše do izražaja dolazi zapis Tvrdi mi grad Bobovac gdje Sijarić
govori o najznačajnijem i najbolje utvrđenom gradu srednjovjekovne Bosne kojeg je
podigao ban Stjepan II Kotromanić prije prve polovine 14 stoljeća
Bobovac je bio u centru zemlje bosanske ndash u gorostasnom i od puteva udaljenom kraju u
onom gdje je bio i dvor bosanskih banova to jest prijestonica zemlje i vjerovalo se dokle
se god drži tvrdi Bobovac držaće se i cijela Bosna iz ovog se grada branila Bosna I sva
njena snaga bila je tu U tom kamenu ndash na kamenu u tim zidovima što su strčali kao da su
iz stijene izrasli Danas vam to liči na zube starca Jer ono što je nekad krepko stajalo i
45
prijetilo oburvalo se kule tabije podzidi ndash danas su samo gomile ili ako još stoje ndash stoje
žalosno
Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom 20 stoljeća izdvaja se figura
kulturalnog pamćenja Tzv mjesta pamćenja koja književni tekstovi obnavljaju skupom
simboličkih figura javljaju se u funkciji pohranjivanja utemeljenja i očuvanja znanja o
sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke prošlosti U skupu simboličkih
slika stvara se sistem kulture pamćenja koji se u književnim djelima najviše postiže
intertekstualnošću
Mnogi književni teoretičari i kritičari smatraju da je prostor bitan element proznih
književnih djela u cjelosti U Kritici čistog uma Immanuel Kant određuje prostor i
vrijeme kao nužne oblike svake spoznaje počevši od elementarnih opažanja i predstava U
dvadesetom stoljeću veliku pažnju prostoru posvećivali su Max Weber E Durkheim G
Simmel M Foucault i E Husserl To tzv povezivanje književnosti s geografijom dogodilo
se 90-ih godina dvadesetoga stoljeća a pitanje prostora postala je važna tema u mnogim
područjima književnosti Prostor ima zadatak da omogući liku da se kreće da se snalazi da
kroz prostor iskazuje neke svoje osobine karakteristike i vlastite probleme egzistencije
Motiv prostora se u književnom djelu nije dovoljno izučavao Bahtin kaže bdquoProces
osvajanja realnog istorijskog vremena i prostora i realnog istorijskog čoveka koji se nalazio
u njima u književnosti je tekao komplikovano i isprekidanoldquo Bahtin povezuje vrijeme i
prostor i daje mu zajednički naziv hronotop On je zastupao tezu da su osvajane pojedine
strane vremena i prostora dostupne na određenom povijesnom stepenu razvoja
čovječanstva ali ne u dovoljnoj mjeri Bahtin je još i dodao da je došlo vrijeme kada se na
prostor u književnim djelima treba gledati kao na nešto bitno i u skladu sa vremenom jer
je značajno izražavanje neraskidivosti prostora i vremena Prostorna i vremenska obilježja
se stapaju u jednu konkretnu cjelinu vrijeme se bdquosteželdquo postaje umjetnički vidljivo a taj
prostor se uvlači u kretanje vremena sižea Obilježja vremena razotkrivaju se u prostoru a
prostor se osmišljava i meri vremenom
Kada je u pitanju gradski prostor u književnosti Richard Lehan navodi kako grad uvijek
igra veliku ulogu u ljudskoj sudbini bez obzira na način kako je predstavljen te da urbani
konstrukti moraju biti neprestano preispitivani jer su oni artificijelni i diverzni Upravo je
taj gradski prostor često obilježen nelagodom odbojnošću strahom i neprilagođenošću
nasuprot idiličnom i bdquorajskomldquo selu
Tijelo se stjecajem okolnosti našlo u mrskom gradu dok zarobljena bolesna duša žudi za
povratkom u iskon na selo u čedno pastoralno okruženje u zdravlje u čistoću identiteta
46
Za razliku od artificijalnoga grada selo je tijesno povezano sa prirodnom slikom svijeta
Stoga realisti nisu voljeli grad i o urbanoj civilizaciji pišu gotovo isključivo kao o otuđenoj
formi života
U razdoblju moderne prepoznaje se veće zanimanje za urbanu tematiku i fenomene
gradske civilizacije Ona donosi i sasvim novo viđenje grada kao slojevitog prostora u
kojem se pokazuju različite kulturne političke društvene nacionalne i umjetničke
vrijednosti Upravo u razdoblju moderne prvi put se u književnosti grad počinje promatrati
kao proces kao simultanost različitosti Modernistički pisci predstavljaju grad kao
kompleksnu strukturu koja postaje poticaj za čisto mentalne procese Grad postaje mjesto
duševnih kriza U čovjeku se javlja nemir strah nelagoda i beznađe
Dean Duda napominje da djelovanje nadmašuje viđenje u svakodnevnim pričama o
prostoru a to jednostavno znači da se prostor proizvodi kretanjem
Već u samom smislu i razlogu nastanku putopisa Oslobođeni Jasenovac izdvaja se figura
najvećeg sabirnog logora u nekadašnjoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj logor Jasenovac
Sam pojam bdquosabirni logorldquo kao vrsta zatvora koja je stvorena za političke protivnike
pripadnike pojedinih etničkih ili religijskih grupa civila iz kritičnog vojnog područja ili
bilo koju grupu ljudi povlači sa sobom sve negativne konotacije Ćamil Sijarić taj prostor
uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na smrt pa
pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Cjelokupan taj prizor izaziva strah a gluha
tišina smrad od blata od truleži od gasova i same zemlje pojačava to nezaobilazno
osjećanje u njemu Smrt je osnovna misao koja prati ovaj prostor Sijarić ističe da je drveće
i ptice na njima jedino što pokazuje trag života osim toga tu ništa više nije živo
Zato je ova zemlja tako utabana
Zato je tako jadna
Sada je sva crna I ćutljiva Kao kakvo živo a jadno biće koje je mnogo propatilo Ovdje
ima drveća i na njemu ima ptica I reklo bi se da više ništa živo tu nema
Ovo je bilo mjesto umiranja
Logor smrti
Bilo mu je ime Jasenovac
Kroz njegovu kapiju ulazilo se ali se nije i izlazilo
Također Sijarić napominje da to i nije neki veliki prostor ali da je užasan zbog svega
onoga što se na njemu vidi Za njega je to groblje koje se širi i nema granica Možda
jedinu simboliku života pruža slika čovjeka koji je nekako uspio preživjeti između tih
mrtvih ljudskih tijela
47
I eno s kraja vode sa blatne obale između panjeva i vrbovog granja jedan čovjek ustaje
Diže se gore kao avet Poderan je mokar i kaljav Lice mu je u maljama i staro Mršav je i
jadan i izgleda tako kao da je već bio jednom umro pa nekim slučajem oživio i ustao
odozdo između mrtvih Ustajanjem jednog živog čovjeka iz ovog beskrajnog groblja u
vodi bio sam zbunjen i preplašen
D Duda također ističe kako je učestalost tegoba i prostora patnje (kakvo je upravo ovaj
prostor logora) u jasnoj opreci naspram domovine i slobode ali isto tako i jasno definirane
klasne pozicije tj socijalnog statusa Ono možda što je karakteristično za prostor logora i
sam ovaj putopis je i to što Sijarić u samom djelu ne opisuje dovoljno čovjeka zatočenika
njegove misli osjećanja i strah Sve se to nazire u cjelokupnom djelu sva ta osjećanja i
strahovi čovjeka koji očekuje smrt su podloga ovog putopisa ali konkretnih opisa
pronalazimo samo na nekoliko mjesta a jedan takav je i sljedeći
Čovjek u logoru mnogo vidi ali sve ne može vidjeti ndash jer šta vi znate koga sve to dovode na
obalu čujete kako se voz zaustavio i kako lokomotiva brekće i znate da su to tamo
dovedene nove žrtve Najedanput čujete ustaške psovke plač ženski vrisak zapomaganje
pisku djece i jasno vam je da to tamo ustaše ubijaju ženski glasovi se uvijek jače čuju
Žene pred smrt više protestuju nego muškarci A novodovedeni zatočenici više od starih
Možemo uočiti da kod Sijarića često imamo pozivanje na određene objekte i mjesta To su
prvenstveno gradovi i logor u Oslobođenom Jasenovcu Tako i ovdje svaki grad sam za
sebe predstavlja određeno mjesto mjesto pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i
njeno oživljavanje Srednjovjekovne gradine koje baš zbog toga što su gradine i to još
srednjovjekovne asociraju na prošlost dalju i od one koju poznaje i sam putopisac Smatra
se da se na određenim mjestima objektima u gradovima struktuira čovjekov život
njegovo ponašanje putanje koje slijedi kroz prostor i vrijeme jer grad kao takav
reflektira i utjelovljuje moć stvara red u prostoru i vremenu te disciplinu prostora i
vremena
U ovom putopisu (Oslobođeni Jasenovac) izdvaja se i bolnica kao još jedna
karakteristična figura prostora Namijenjena da liječi i time pomogne onima koji su
bolesni ovdje bolnica poprima sasvim drugačije značenje To je bila jedna baraka koja je
postojala samo formalno niti jedan bolesnik te bolnice nije izliječen Kako bi pred
međunarodnom komisijom prekrili tragove stravičnih zločina renovirali su tu bolnicu
Bitno je navesti to da ove podatke Ć Sijarić doznaje od preživjelog logoraša
Ustaše su tom prilikom pobili oko šesdeset bolesnika iz te bolnice onih koji su svojim
izgledom odavali pravo stanje logora Zatim su u bolnicu uneseni novi kreveti Uneseno je
48
i sve drugo što je jednoj bolnici potrebno A onda su ndash na kraju u bolnicu na nove krevete
i u nove postelje uvedeni novi bolesnici Ali oni nisu bili bolesni oni su bili zdravi ljudi ndash
koliko u logoru neko može da bude zdrav ali su i takvi jadno izgledali i imali da
predstavljaju bolesnike Tada smo dobili i nove logorske brojeve Bili su vrlo niski kako bi
se prikrilo pravo brojno stanje logora
U ovom stravičnom okruženju izdvaja se i religijski prostor Za D Dudu religijski prostor
je prostor susreta To je način stvaranja ljepote harmoničnosti i prirodnog idiličnog
prostora Kao i bolnica i ovdje je religijski prostor sasvim formalan Godine 1941 i 1942
u logoru su bili zaveli bogosluženje Za katoličku crkvu i džamiju uređene su bile posebne
sobe
Pop je bio neki Zvonko Brekalo Umro je od tifusa A hodža jedan zatočenik Ustaše su ga
uniformisali dali su mu čin satnika ndash a odmah zatim likvidirali ga ndash objesili su ga
Figuru smrti i grobnice pronalazimo i u putopisu Zapis o gradovima tačnije u zapisu O
Lenjingradu gdje Sijarić govori o stradanjima u Drugom svjetskom ratu Na specifičan
način opisuje grobnice te zajedničke masovne grobnice koje spajaju one sa istim tragičnim
sudbinama a koje su i nazvali bdquobratskim mogilamaldquo Sijarić kazuje o svim žrtvama rata o
tom besmislu koje ne donosi ništa dobro a uzima puno više o svakom pojedincu koji
izgubi dragu osobu
Tu među njih uđi ćutke S kapom u ruci S mislima da su to žrtve kakve si i ti imao u svojoj
zemlji Tako ćeš moći lakše da hodiš kroz ove beskrajne bdquobratske mogileldquo I zublja koja
nad njima gori podsjetiće te na zublje žrtvama u tvojoj zemlji Pa ti ovo groblje dođe kao
ono u tvojoj zemlji ndash nad kojim si već lio svoju suzu za drugovima za prijateljima za
poznanicima I nije ti drukčije nego da ovdje leže i tvoji ndash tvoji znanci
Sijarić piše i o porodici Savič koja je nastradala u tom ratu Posebno ističe bilješke
djevojčice Tanje najmlađe u toj porodici
Kao učenica Tanja je napisala jedno pismo o stradanjima svoje porodice Kratka hronika
djevojčice Tanje svakako da podsjeća i samim tim može se usporediti sa dnevnikom Ane
Frank trinaestogodišnje Židovke koja je u tajnom skrovištu bilježila svoje misli osjećanja
i strahove Te djevojčice dijelile su istu sudbinu jedne od mnogobrojnih žrtava Drugog
svjetskog rata
49
Zaključak Govoreći o književnim vrstama koje ujedinjuju povijesno-znanstveni interes s umjetničkim
oblikovanjem Milivoj Solar kaže ldquoMeđu takvim književno-znanstvenim vrstama od
posebne je važnosti također putopis S jedne strane on može predstavljati doprinos
geografiji ili etnografiji dok s druge strane predstavlja osobitu književnu vrstu u kojoj je
putovanje i opis proputovanih predjela ili zemalja povod za šire umjetničko oblikovanje
zapažanja dojmova i razmišljanja o svemu onom što putopisca zaokuplja tokom
putovanjaldquoemspČesto se na taj način putopis približava eseju ili romanu u kojemu je fabula
organizirana kao slijed događaja koji seemspzbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine
likova Iako postoji to mišljenje da se putopis približava eseju ili romanu i isto tako da se u
posljednje vrijeme pokazuje veći interes za takvim književnim žanrom putopis je svakako
manje istraženo proučavano i na kraju krajeva čitano područje To se pokazuje i kada je u
pitanju Ćamil Sijarić poznatiji je Sijarić romanopisac nego Sijarić putopisac
Ako se vratimo na mišljenje M Solara da je u putopisu fabula organizirana kao slijed
događaja koji se zbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine njih to bismo mogli
povezati sa ovim piscem bar konkretno u putopisu Oslobođeni Jasenovac dok Zapisi o
gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi djeluju na posve drugačiji način Sijarić se više
50
bazira na historiju koja se polahko zaboravlja i kao da nastoji da je spasi od tog zaborava
Njegovi likovi su usputni i bez nekog posebnog značaja osim ako nije riječ o nekoj
historijskoj ličnosti Međutim tu se opet izdvaja Oslobođeni Jasenovac u kojem jedan lik
preuzima ulogu naratora pa kao bivši logoraš grobar priča svoje doživljaje koji djeluju
kao neka vrsta ispovijesti Onog trenutka kada Sijarić govori o historijskim ličnostima
govori ono što je manje i više poznato
Često ne nudi ništa novo i novost nije način njegovog postizanja zanimljivosti ali on je
pisac koji odlično poznaje mjesto na koje putuje a posebno historiju iako nije historičar
već uvijek u svakom smislu samo pisac Njegova historijska priča nije puko kazivanje
činjenica već pravi književno-umjetnički tekst Anegdote i legende su ono što krasi
njegovo pisanje i doprinosi toj zanimljivosti Pokazalo se da su doba mjesto i trajanje
ključni elementi Sijarićevog putopisa On je vremenski i prostorno ovjekovječio i sadašnji
ali i daleki i zagubljeni teritorij Bosne i Hercegovine
Ostavio je jasnu sliku njenih ljudi njihovu historiju i legendu nacionalnu i vjersku
isprepletenost i suprotstavljenost ujedno i pitome i surove prirode te običaja
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti tj putopiščeva objašnjenja o razlozima nastanka nekog
putopisa najčešće se nalaze u samom predgovoru Pokazalo se da je to slučaj i u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja a zatim
vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa putovanja
Sijarić kao razlog svog putovanja navodi tu činjenicu da jugoslavenski srednjovjekovni
gradovi nisu dovoljno istraženi U Oslobođenom Jasenovcu okvir predstavlja uvodna
rečenica Sijarić kaže ldquoIšao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjetildquo
Razlog njegovog putovanja u Jasenovac je namjera da otkrije sve te strahote koje su se
desile s tim da ni sam pisac ne sluti šta će sve zateći i vidjeti
Vjerovatno dvije najvažnije značajke putopisnog subjekta su snalažljivost i perceptivna
usmjerenost Neki se putopisci baziraju na opise historijskih znamenitosti neki na
tradiciju svakodnevni život neki na opise prirode a Sijarić u svoje putopise kombinira sve
te elemente Najviše bdquoizravnih susretaldquo sa putopiscem imamo onda kada opisuje neku
znamenitost prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi U Zapisima o
gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih dijelova kada se opisuju putevi i
historijske znamenitosti Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi Kako je
i navedeno to se najbolje može vidjeti u tekstu Putovati znači ndash vidjeti
Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje
je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost
51
putopisnog svijeta Oba Sijarićeva putopisa Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji
gradovi prvenstveno su usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje
mjestima građevinama i običajima To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj
izvještajnoj ili naučnoj obradi Međutim u tim pripovijedanjima i opisivanjima
pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici samog putopisa S druge strane u
slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se drugačije odlike U tom djelu
pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju istu poziciju u samom
tekstu
Dotematizacija uključuje obavijesti kojima se nadograđuje osnovno putopisno izlaganje i
postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za približavanje
putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta Dva osnovna
postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija figuralnim
postupcima U Sijarićevim putopisima prisutan je figuralni postupak dotematizacije ali i
naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj baštini uz karakterističan književno-
estetski stil
Figure sjećanja su uvijek prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila
Sijarića riječ je o oživljenom prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu
Pojam prostora obuhvata i svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu Figure sjećanja
su uvijek prostorno i vremenski konkretne Putopis ima zadatak da sačuva identitet jedne
čitave zajednice Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku
prošlost U Oslobođenom Jasenovcu u prvom planu izdvaja se figura logora Ovaj pisac taj
prostor uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na
smrt pa pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Sijarić piše isključivo o gradu i
gradskim običajima jer za njega svaki grad predstavlja određeno mjesto mjesto
pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i njeno oživljavanje
52
O piscu
Ćamil Sijarić je da još ovo kažem na kraju bio neobično pitoreskna pojava u našem
ljudskom svijetu i već za života postao predmet mnogih priča i anegdota Bio je oličenje
drevne jednostavnosti i neposrednosti U neprirodnom svijetu bio je prirodan čovjek
Ćamil Sijarić rođen je 18 decembra 1913 godine u Šipovicama kod Bijelog Polja u Crnoj
Gori u jako imućnoj zemljoradničkoj porodici Rano ostaje bez oba roditelja te odrasta
kod strica Osnovnu školu završio je u Godijevu u Bijelom Polju a odemsp1927 doemsp1935
godine pohađa Veliku medresu kralja Aleksandra uemspSkopljuemspiz koje je zbog političke
aktivnosti bio isključen Školovanje nastavlja u Vranju i u gimnaziji maturiraemsp1936
godine Iste te godine upisuje Pravni fakultet uemspBeogradu Diplomirao jeemsp1940 godine a
za vrijeme Drugog svjetskog rataemspslužbuje uemspSarajevuemspMostaruemspBosanskoj Gradiški
iemspBanjaluci Za sekretara Suda narodne časti u Banjaluci izabran jeemsp1945 godine potom je
novinar lista Glas i dramaturg Narodnog pozorišta u Banjaluci U Sarajevo prelaziemsp1947
godine radi u redakciji lista Pregled a potom je u Glavnom odboru Narodnog fronta i
redakciji Zadrugara U literarnu sekciju Radio Sarajeva prelaziemsp1951 godine i tu ostaje
sve do odlaska u mirovinuemsp1983 godine
Već kao đak Velike medrese u Soplju pokazuje interesovanje za književni rad U toj školi
bio je predsjednik literarne družine koja je izdavala časopis bdquoVesnikldquo u kojem je objavio
svoje prve književne radove ndash pjesme 1929 godine Bavio se i sakupljanjem narodnih
epskih pjesama u rodnom Bihoru koje je poslao Srpskoj akademiji nauka u Beogradu (i
danas se te pjesme čuvaju u arhivi spomenute akademije) Književni rad nastavlja
53
objavljujući pjesme u bdquoGajretuldquo bdquoŽeni danasldquo i bdquoPregleduldquo Za vrijeme rata ništa ne
objavljuje Bio je redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i
Akademije naua i umjetnosti Crne Gore
Nagrađen je brojnim nagradama kao što su 27-julska nagrada SR Bosne i Hercegovine
13-julska nagrada SR Crne Gore Andrićeva nagrada i dr
Umro jeemsp6 decembraemsp1989 godine
SažetakPutopis kao forma razvija se još u antici To je književna vrsta tematski oblikovana
putovanjem putopisca koji pripovjeda zgode na putu opisuje prostore kojima putuje i
mjesta na kojima boravi iznosi svoja zapažanja o ljudima koje na putu susreće o njihovim
običajima i načinu života te često o kulturnim i umjetničkim znamenitostima određenih
krajeva Za Ćamila Sijarića putopis je jednostavno opis putovanja zajedno i geografija i
historija i etnografija Historijska priča je ona koja zauzima primarno mjesto u njegovom
putopisnom opusu U ovom masterskom radu prikazali su se Sijarićevi putopisi Zapis o
gradovima Herceg-Bosno i tvoji gradovi i Jasenovac Knjiga Zapisi o gradovima
objavljena je 1970 godine a 1986 Sijarić objavljuje putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi
Po tematici se ovaj putopis može izjednačiti sa putopisom Zapisi o gradovima dok je
Oslobođeni Jasenovac i svojom formom i sadržajem ustrojen na potpuno drugačiji način
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta
Pokazalo se kako te obavijesti pronalazimo u predgovoru ali i u pojedinim zapisima unutar
putopisa Kada je riječ o zanimljivosti mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive
zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru međutim ovaj pisac ipak sve što je
zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način posebno u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi Usputne priče anegdote i legende su osnovni elementi
kojima Sijarić postiže zanimljivost i novost Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna
izražajna postupka u putopisu Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom
20 stoljeća izdvaja se figura kulturalnog pamćenja Ta tzv mjesta pamćenja javljaju se u
funkciji očuvanja znanja o sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke
54
prošlosti Ovi putopisi sadrže niz figura kulturalnih pamćenja kao što se i pokazalo u
samom radu
SummaryTravelouge as form was developed in the classical period It is a literatur category
thematicly shaped with travelers journey in which he narrates about events descripes
places he has seen people he met their customs and way of living and often about cultural
and artistic sights of specific areas For Ćamil Sijarić travelouge is simply description of
travels including geography history and etnhography Historical story is primar in his
travelouge opus This master thresis showed us Sijarićs travelouges Zapis o gradovima
Herceg-Bosno i tvoji gradovi and Jasenovac Zapis o gradovima was published 1970
Herceg-Bosno i tvoji gradovi 1986 Thematically they are very similar while Jasenovac is
with its form and content established differently Framework and notices are authors
expalanations for writing the text We found notices in preface but also in the text of
travelouge Critics claim that most interesting events happen in unknown and far places
However this author search for new and ineresting in his country in a completly different
way as shown in Herceg-Bosno i tvoji gradovi Side stories anecdotes and mhyts are basic
elements for Sijarićs new and interesting storytelling As expressed element of literature of
late 19 and 20 century it stands out figure of cultural memory Those cedilcedil memory placesldquo
occur as intent to preserve knowledge about ourselfs recall historicaly endangered
meaning of common past These travelouges contain series of cultural memories as
shown
55
Literatura Assmann Jann Kulturno pamćenje Pismo sjećanje i politički identitet u ranim
visokim kulturama s njemačkog preveo Vahidin Preljević Biblioteka tEKST
Zenica 2005
Bahtin Mihail Oblici vremena i kronotopa u romanuMatica hrvatska kolo 3
(2008)
Dizdarević Faruk Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila
Sijarića Avlija-portal za kulturu književnost i društvene teme Dostupno na
httpwwwavlijameesejifaruk-dizdarevic-stradalnistvo-kao-umjetnicka-vizija-u-
knjizevnom-djelu-camila-sijarica (2352014)
Duda Dean Priča i putovnje hrvatski romantičarski putopis kao pripovjedni žanr
Matica hrvatska Zagreb 1998
Duda Dean Kultura putovanja Naklada Ljevak Zagreb 2012
Galić Gordana Vladimir Nazor od Splita do piramida - tekst imaginacija
reprezentacija Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske Dostupno
na httphrcaksrcehr86365 (1352014)
Hrvatska opća enciklopedija Leksikografski zavod Miroslav Krleža Zagreb 2008
Dostupno na httpwwwenciklopedijahrNatuknicaaspxID=51177
Isaković Alija Hodoljublje Svjetlost Sarajevo 1973
Kulenović Tvrtko (priredio) Ćamil Sijarić- Zapisi Izabrana djela I-X knjiga
deveta Veselin Masleša Sarajevo 1991
Kulenović Tvrtko Ćamilovi putopisi Diwan - časopis za kulturu Javna biblioteka
Alija Isaković Dostupno na httpwwwdiwanmagcombaarhivadiwan7-
8sadrzajsadrzaj14htm (562014)
Lešić Zdenko i Martinović Juraj (ur) Naučni skup Književno djelo Ćamila
Sijarića Sarajevo 2003
Ivan Lovrenović (2012) Prostori putopisa Dostupno na
httpivanlovrenoviccom201203prostori-putopisa-2 (2762014)
Miličić Irena Teoretičari hodočasnici činovnici tri vrtse renesansnih putopisnih
tekstova Zagreb 2010 Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske
Dostupno na httphrcaksrcehr56766 (1152014)
Nemec Krešimir Čitanje grada Ljevak Zagreb 2010
56
Sijarić Ćamil Zapisi o gradovima Zadruga Sarajevo 1976
Todorova Marija Imaginarni Balkan prevele s engleskog A B Vučen i D
Starčević Biblioteka XX vek 2 izdanje 2006
Zvrko Husein Ćamil Sijarić- pripovjedna proza Dobra knjiga Sarajevo 2013
2
UvodNefikcionalni pripovijedni žanrovi rijetko su dio tradicionalne povijesti književnosti kako
svjetske tako i nacionalne Putopis a pored njega i dnevnik i autobiografija nisu primarni
predmeti njenog interesovanja Kako navodi Dean Duda ulaze u polje njezina interesa
gotovo usput i to samo ako pripadaju piscima koji su mjesto u povijesti književnosti
zaslužili značajnim ostvarenjem u nekom od velikih žanrova Ova konstatacija je polazna
tačka i jedan od razloga pisanja ovog masterskog rada jer Ćamil Sijarić je prvenstveno i
općepoznato romanopisac zatim stvaralac mnogih pripovjedaka a bdquonajmanjeldquo je
putopisac Putopis a i dnevnik i autobiografija najčešće se razumiju kao dokumenti
stvaralačkog procesa a ono što je karakteristično jeste razumijevanje u domeni bdquoautorske
osobnostildquo povijesnih okolnosti ili duha vremena
Matko Peić hrvatski književnik povjesničar umjetnosti i slikar početkom 70-ih godina
ističe da mnogi književni kritičari i povjesničari književnosti nepravedno gledaju na
putopis a samim tim putopisac doživljava uvredu Postoje samo dva razloga za to Prvi je
taj što sami pisci na svoje putopise gledaju kao na nešto što je sporedno u odnosu na npr
romane Kao drugi razlog izdvaja se taj da kritičari i povjesničari književnosti putopis
smatraju manje važnom književnom vrstom
Iako je zanimanje za bdquorubne književne žanroveldquo književnost manjih estetskih dometa
minimalno u posljednje vrijeme čak posljednjih nekoliko desetljeća ono je znatno poraslo
Takvi žanrovi smatrani su manje značajnim za razvoj i historiju književnosti te je
bdquograničnildquo karakter putopisa i putopisne književnosti općenito bio zanemarivan
Postmoderna im donosi snažan pomak od periferije prema središtu Putopis dobija važno
mjesto u okviru komparativnog proučavanja književnosti Bitna značajka toga je činjenica
da su putopisci često prvi izvjestitelji o stranoj kulturi tamošnjoj baštini i književnom
životu Putopisac istovremeno predstavlja vlastitu kulturu u stranom prostoru i upoznaje taj
prostor sa vlastitom kulturom što je svakako komparativnog karaktera
Putopisac je prvo umjetnik riječi koji se u pisanju ndash osim jezika ndash oslanja podjednako i na
stvarnost i na maštu Za njega je istinito ne samo ono što vidi već i ono što doživljava
Ovo drugo iskustvo širi granice viđenoga tj stvarnoga koje posredovanjem jezika ulazi u
3
putopis i to ne kao novi oblik stvarnosti već kao oblik doživljene stvarnosti (V Brešić
1997)
U Hrvatskoj općoj enciklopediji Leksikografskog zavoda Miroslava Krleže putopis se
definira u širem značenju kao općekulturna književna vjersko-religiozna znanstvena i
popularno znanstvena vrsta teksta u kojoj autor izlaže svoje putničko iskustvo Njegov se
razvoj može pratiti s jedne strane na općekulturnom području s obzirom na povijest
putovanja migracija i razmjene trgovine hodočašća zemljopisnih otkrića antropoloških
istraživanja turizma dokolice te na političku i diplomatsku povijest a s druge strane na
uže književnom gdje se uz spomenute smjernice putopis promatra unutar institucije
književnosti kao estetska jezična tvorevina S književnoznanstvenoga stajališta putopis je
temeljni žanr širega područja kulture putovanja i povlaštena vrsta komparatističkih
imagoloških istraživanja Višefunkcionalan i hibridan prema svojem kulturnom položaju i
značenju putopis je često i žanrovski kontaminiran pa se oblikuje i u privatnijim
žanrovima ndash dnevnicima pismima autobiografskim zapisima i memoarima Početci
putopisa zapravo su žanrovski kontaminirani i obično se vezuju uz antičke izvore
Putopis kao forma razvija se još u antici a u srednjem vijeku uglavnom se svodi na
hodočasničke tekstove U renesansi doživljava procvat zahvaljujući geografskim otkrićima
i razvoju kartografije U okvirima antičke grčke književnosti prvi put se može promatrati
kako putopis funkcionira i u fikcionalnom i faktografskom obliku Bio je obavezan dio
pustolovnog romana Kada je u pitanju srednji vijek putopise najčešće pišu hodočasnici
kao zasebna cjelina izdvaja se čitava skupina skandinavskih bdquoflores peregrinationisldquo
koji su nažalost izgubljeni u požaru kopenhagenske knjižnice te se ono što nam je poznato
svodi uglavnom na fragmente iz kojih je moguće izdvojiti tri glavna hodočasnička smjera
istočni zapadni i rimski
Obično se XIX i prva polovina XXemspst određuju kao zlatno doba putovanja što se u
književnosti potvrđuje profesionalizacijom putopisnoga stvaranja pa se već početkom
XXemspstoljeća uz književno trajanje žanra u modernističkoj izvedbi i svojevrsnom razvoju
turizma i putovanja pojavljuju profesionalni popularni putopisci Naime dugo vremena je
bilo potrebno da se općenito bdquorubni žanrovildquo a posebno putopis počnu drugačije
posmatrati i interpretirati Iako ta drugačija interpretacija opet podrazumijeva bdquograničnildquo
karakter taj karakter je posmatran na potpuno novi način Ta nova interpretacija
uvjetovana je drugačijim interpretacijama svega onoga što je predstavljalo izučavanje
proznih tekstova i književnosti općenito Tako i bdquorubni žanrovildquo uzgredno dobijaju
drugačiji karakter
4
S tim da napominje kako je treba uzeti uvjetno Dean Duda daje sljedeću definiciju
putopisa Putopis je književna vrsta tematski oblikovana vjerodostojnim putovanjem
subjekta diskurza (putopisca) koji pripovjeda zgode na putu opisuje prostore kojima
putuje i mjesta na kojima boravi iznosi svoja zapažanja o ljudima koje na putu susreće o
njihovim običajima i načinu života te počesto o kulturnim i umjetničkim znamenitostima
krajeva u kojima se zatječe
Ova definicija ne obuhvata djela u stihu a neki teoretičari smatraju da se i ona trebaju
svrstati u putopisnu književnost Pri odabiru kriterija za utvrđivanje žanrovskih obilježja
putopisa većina kritičara osvrće se na kategoriju fikcionalnosti ili nefikcionalnosti uvodeći
pojam referencijalnog pakta to jeste na tipičnu potrebu da se putopisi odnose na
vantekstualnu stvarnost Iako je lahko napraviti razliku između elemenata realnog i
čudesnog često je vrlo teško odrediti stvarna zbivanja i odvojiti ih od onih koja
podražavaju stvarnost Jan Borm ističe da se kao što u romanima i pripovijetkama pisci
koriste historijski materijal i dokumenta u putopisima može naići na elemente fikcije
poput izmišljenih priča i mitova Pisci mogu radi postizanja satiričnih ili nekih drugih
efekata koristiti izmišljena imena iza kojih je moguće iščitati stvarna postojeća mjesta i
situacije Isto tako je moguće i situirati izmišljenu radnju u okviru poznatih geografskih
prostora Takvo shvatanje doprinosi proučavanju putopisa kao poluknjiževnog žanra u
slučajevima kada se eliminiraju imaginarna putovanja Borm također smatra da odlike
Aristotelovog podražavanja (mimesis) trebaju da obuhvate sva djela pripovjedačke proze a
ne samo fikcionalna djela kako čine mnogi kritičari
Ksenija Polouektova predlaže drugačiji oblik razlikovanja S obzirom da je svako
predstavljanje stvarnosti nužno neka vrsta interpretacije stvarnost ne treba da bude
svojevrsna prezentacija već različiti oblici prezentacija stvarnosti i njihova kako poetska
tako i politička efektna snaga
Žak Derida ukazuje da se problemi u definiranju javljaju zbog samog principa
klasificiranja zapravo zbog mišljenja i vjerovanja da postoje čisti žanrovi On također
tvrdi da jedan tekst sadrži odlike više žanrova a da pri tome ne pripada niti jednom u
potpunosti
Pored toga što je teško definirati putopis tu se pojavljuje još jedan problem a odnosi se na
pitanja šta zapravo čini i šta obuhvata jedan putopis Da li se prilikom određivanja uzima
u obzir posebnost subjekta putopisnog diskursa razlozi njegova putovanja perceptivna
sposobnost fikcionalna ili dokumentarna usmjerenost teksta i pripovjedačko umijeće
5
Mnogi kritičari tvrde da se na te odrednice nerijetko zaboravlja Uglavnom svaki tekst koji
sadrži putovanje svrstava se pod putopisnu književnost
Sve je od Homerove bdquoOdisejeldquo starogrčkih fantastičnih priča o putovanju poput
Čudnovatih zgoda onkraj Tule Antonija Diogena i perijegetičke književnosti preko
srednjovjekovne epike i pikarskog romana do prosvjetiteljskih filozofskih pripovijesti i
romantičarskih putopisa smješteno u isto žanrovsko polje
S obzirom da se ne pravi jasna granica između onoga što jeste dio putopisne književnosti i
onoga što nije često se povezuje roman i putopis stih i proza izmišljeno i stvarno itd
Dovoljno je da putovanje predstavlja tematsku ili kompozicijsku okosnicu nekog teksta
kako bi se odmah odredila njegova pripadnost putopisnoj književnosti Iako je svakako
nesporna veza između pripovijedanja i putovanja putopis kao književni žanr ima tu
nevjerovatnu povijesnu otpornost Dok se razdoblja žanrovske hijerarhije i književne
mode neprestano mijenjaju putovanje ostaje među najfrekventnijim temama George
Gingras napominje da putovanje egzistira u različitim pojavnim oblicima kao jedna od
najosnovnijih najrasprostranjenijih i najtrajnijih tema u svjetskoj književnosti Mihail
Bahtin potvrđuje da je putopis najbolji način da se razvije i prikaže prostorna i društveno-
statična raznolikost zemlje grada kulture naroda različitih društvenih skupina i uvjeta
njihova života
Važnost putovanja u književnosti potvrđuju i pokušaji Michela Butora koji predlaže
utemeljenje iterologije posebne nauke o premještanju pomicanju ili kretanju tačnije i
najjednostavnije rečeno o putovanju
Prilikom teoretiziranja žanrova D Duda nužno podrazumijeva njihovu podjelu i
definiranje a samim tim i proces isključivosti i uključivosti hibridnih književnih žanrova
Granični književni žanrovi i publicistika su forme koje su i književnost i nauka s tim da se
jasna granica između književnosti i nauke nikako ne može povući Nisu ni čista
književnost niti čista nauka ali putem klasifikacije njihovih elemenata imamo bazu za
različite vrste izučavanja pa i onu koja se tiče književne teorije i književne kritike Kao
granični književni žanr putopis se kreće po širokoj skali koja na jednoj strani ima
reportažu a na drugoj lirsku ili meditativnu ili filozofsku ispovijest Ponekad putopis
može prerasti u esej ili studiju o novoj manje poznatoj sredini Moguća definicija putopisa
se izvodi upravo iz hibridnih karakteristika ovog žanra
Porast popularnosti putopisa od kraja devetnaestog a posebno u dvadesetom stoljeću brza
smjena društveno-historijskih poredaka i kulturna različitost prije svega zahtijevaju
mogućnost novog čitanja i osvjetljavanja karakteristika ovog žanra koje se reflektiraju kroz
6
ideologiju teksta Kada je u pitanju čovjekov odnos prema granicama i prostoru ljudi su
uvijek dijelili svijet na oblasti predstavljajući ili stvarnu ili zamišljenu liniju razdvajanja
Najpoznatija takva podjela jeste ona prema geografskoj odrednici Zapad ndash Istok ili još
popularnije nazvano Okcident ndash Orijent Poseban doprinos proučavanju putopisa dale su
postkolonijalne studije s pojavom orijentalizma Edvarda Saida On je baveći se
konstrukcijom orijentalnog Drugog u kolonijalnoj kulturi kroz analizu pretežno putopisnih
djela pokušao da ilustrira dijalektičke odnose kulture i imperije Said vjeruje da Orijent nije
bio slobodan predmet mišljenja zbog uspostavljanja određenih načina izlaganja i pisanja o
Orijentu kao važećeg normativa Smatra da se orijentalizam bolje shvata kao bdquoniz
ograničenja u području mišljenja nego kao pozitivna doktrinaldquo Također on navodi da
orijentalizam nije skup laži i mitova niti bilo šta drugo što nema oslonac u nekoj
korespondentnoj stvarnosti
Orijentalizam nije nestvarna evropska fantazija o Orijentu nego stvoreni korpus teorije i
prakse prihvaćena rešetka kroz koju je Orijent kao kroz filter ulazio u zapadnu svest
Svaka podjela nužno zahtijeva i međusobni odnos bdquodrugi u odnosu na sebeldquo što je tipični
proizvod podsvijesti a ne postojanja stvarnih granica Na literarnom polju govor o
Drugima proizlazi iz vlastitih iskustava onoga koji govori Otuda dolazi ograničeni broj
tipičnih oblika putovanje povijest izmišljanje stereotip polemičko sučeljavanje Sve ove
odrednice koje imaju negativnu konotaciju mogu se odnositi na putopis kao pismo o
Drugostima proizvod kulturne dominacije Zapada Govor o Drugima je uspostava
antitetične pozicije iz koje se generiraju sterotipi Pri tome svaki dio vidi sebe kao normu a
one druge kao odstupanje od norme Imagologija koja se bavi slikama Drugog u
književnosti (M Todorova) postaće oruđe za osvjetljavanje igara moći i nadmoći u
tumačenju kulturalnih sporova same ideje kulture ideologija i u artikulaciji pitanja
svakodnevnog života između klasa rasa polova nacija itd
Često se postavlja pitanje šta je to u putopisu kao tekstu što postaje zanimljivo čitaocima
Brešić navodi kako je zanimanje za nepoznato koje je uvijek privlačno i izazovno upravo
ta polazišna tačka putovanja Samim tim i pripovijedanje o nekom putovanju odnosno
putopis kao tekst biva zanimljiv čitaocu jer može zadovoljiti njegovu žudnju za
otkrivanjem novog a nerijetko ga i potaknuti na samo putovanje
7
Bošnjački putopisTako naši ljudi mučno kretahu u svijet i nerado ostavljahu tragove svoga putovanja
Kada je riječ o putopisu našeg prostora i Balkana općenito poseban značaj ima Marija
Todorova i njen pojam bdquobalkanizamldquo Ona definira taj pojam kao neki specifični diskurs
koji određuje stavove prema Balkanu i radnje usmjerene na njega odnosno kao stabilni
sistem stereotipa koji stavljaju Balkan u kognitivne mengele
To je jedan od najstarijih recepata formi šema ili mentalnih obrazaca putem kojih se
plasiraju informacije o Balkanu i to naročito u novinarstvu politici i književnosti
S jedne strane Orijent se prikazuje kao apsolutno Drugo u odnosu na Evropu dok se sa
druge Balkan prikazuje kao most ili kao raskršće koje spaja Istok i Zapad Ta
međupozicija između Evrope i Azije dovodi do razumijevanja Balkana kao polurazvijenog
polukolonijalnog polucivilizovanog i poluorijentalnog Dakle dok orijentalizam
predstavlja bdquodiskurs o imputiranoj opozicijildquo Todorova smatra da je balkanizam bdquodiskurs o
imputiranoj dvosmislenostildquo
Među žanrovima koji su najvažniji putevi za širenje balkanizma Todorova izdvaja
putopise političku esejistiku i akademsko novinarstvo Posebnu pažnju poklanja
putopisima i izvještajima političkih posmatrača agenata i diplomata jer se u njima mogu
otkriti počeci i postepeno uobličavanje predstave o Balkanu kao posebnom geografskom i
kulturnom entitetu Ti putnici imali su ulogu današnjih novinara pa se u njihovim opisima
može pronaći kombinacija skoro svih elemenata koji su oblikovali postojeći stereotip o
Balkanu
Ono što je zajedničko i kategoriji orijentalnog i balkanskog jeste da su obje korištene da
označe suprotnost predstavi o Evropi koja simboliše čistoću red samokontrolu karakter
osjećaj za zakon pravdu efikasnu administraciju
Sa naših prostora Ivan Frano Jukić (Slavoljub Bošnjak kako je sebe nazivao) je prvi pravi
putnik ističe Alija Isaković u svojoj knjizi Hodoljublje Iako je sam dosta toga zabilježio
8
zapisao i ostavio generacijama koje dolaze poslije njega nažalost tek nakon njegove smrti
ti radovi dobijaju zasluženu vrijednost On ističe pomalo surovu realnost koja je takva
ostala i dan-danas a to je Bosna koliko nesretna i potlačena toliko nepoznata i neopisana
Bošnjaci su uvijek putovali nekada neplanirano a nekada sasvim namjerno radi svojih
putopisa Neki su spriječeni u toj svojoj namjeri stvaranja jednog putopisa tako da su
mnogi još neotkriveni i neistraženi Profesor F Rizvanbegović u Antologiji bošnjačkog
putopisa 20 vijeka ističe da je iz tih razloga putopis Hadži- Jusufa Livnjaka prvi putopis
koji poznajemo Hadži-Jusuf Livnjak je krenuo iz Duvna na hadž 1615 godine
U tom periodu javljaju se i drugi putopisci
Mnogi su se složili kako je Evlija Čelebija najpoznatiji svjetski putopisac On je rekao da
je više od 50 godina svoga života posvetio putovanju Smatra se da je prešao oko 350000
kilometara tragajući za novim prostorima ljudima i običajima Obišao je cijelo Osmansko
carstvo koje se prostiralo na tri kontinenta Tokom putovanja bilježio je sve pojedinosti o
životu i običajima ljudi koje je sretao opisivao do detalja mjesta koja je obilazio historiju
građevine običaje tradiciju kao i značajne ličnosti On nije zapisivao samo ono što je
vidio već i priče koje je sakupljao iz naroda
Veliki dio svoga života preko 20 godina Čelebija je posvetio Balkanu uključujući tu i
sandžačke gradove Njegova ostavština smještena je na 7000 stranica odnosno u sedam
tomova Bitno je spomenuti da i sam Ćamil Sijarić u svojim putopisima spominje velikog
Evliju Čelebiju
Za bošnjačku književnost u osmanskom periodu karakteristična je književnost u stihu ali i
u prozi koja je među bošnjačkim piscima bila najzastupljenija u ljetopisu i u putopisu o
odlasku na hadž Književnost na orijentalnim jezicima nastajala je najvećim dijelom na tlu
Bosne i tematski je za nju često veoma vezana (epigrafika pjesme o gradovima ljetopisi u
kojima su bilježeni značajni događaji putopisi s opisom bosanskih i stranih gradova kroz
koje su hodočasnici prolazili)
Karakteristični su oni pisci specifične poezije šehrengiza Šehrengiz ili opis gradova i
života u njima specifičan je istočnjački pjesnički žanr putopisne koncepcije Doprinos su
mu dali i neki naši autori primjerice eminentni pjesnici Derviš paša Bajezidagić (umro
1603) i Nerkesi Sarajlija (1584-1635) navodi Ivan Lovrenović u svom tekstu Prostori
putopisa 1984 godine
Putopis se pojavljuje i u hronikama s putopisnom podlogom kao npr kod Saliha Sidkija
Hadžihuseinovića i Envera Kadića Administrativno-diplomatski izvještaji također sadrže
elemente putopisa a izdvaja se Osman Šehdi- efendija u Sefaretnami gdje je opisao put u
9
Moskvu 1858 godine Međutim u njima je najmanje književnoga što je i razumljivo s
obzirom na formulaičnost i shematičnost jezika takvih spisa ali ih vrijedi zabilježiti zbog
njihove dokumentarno-historijske vrijednosti i mogućnosti da posluže kao književna građa
Najbrojniji među njima su izvještaji s apostolskih vizitacija slani iz Bosne u Rim
Uspon bošnjačkog putopisa veže se za kraj prošlog stoljeća Njegovi oblici su različiti i
brojni to je ili reportaža sa pojavom moderne bošnjačke štampe ili opis putovanja na hadž
ili nešto sasvim drugo Ibrahim ef Čokić-Hakki i Hafiz Muhamed ef Krpo su ponudili
najbolje opise putovanja sa hadža Edhem Mulabdić pisac prvog bosanskog i bošnjačkog
romana ujedno je i zaslužan za osnivanje prvog bošnjačkog modernog putopisa opisujući
jedan vikend u Fojnici Ta njegova prvobitna reportaža pokazala je novi model putopisnog
književnog oblika i pristupa On na taj način otkriva svoj posmatrački dar i rječitost
Kasnije će se ti pristupi neprekidno razvijati sve do Skendera Kulenovića Zuke Džumhura
i Alije Isakovića
A Isaković smatra da je daleko najzanimljiviji sarajevski trgovac Risto Besarović koji je
živo i svježe ispričao svoj put u Carigrad 1889 godine Iako s povremenim pretjerivanjem
u samom iskazu i sa ponekom nacionalno-političkom opaskom putopisci nam nude sliku
svijeta koji mi bdquopreko njihldquo doživljavamo Kako to Isaković ističe možda ne pravu a tu
nikad ne- ali zato onu kakvu je vidio naš čovjek
Potrebno je još spomenuti i to da u knjizi Hodoljublje Alija Isaković spominje i niz
novinara-publicista i novinara-književnika koji nisu živjeli u BiH ali su rođeni Bosanci
jer su tek oni zakoračili u zemlje i krajeve gdje se naš čovjek rijetko ili nikako nalazio
Oni su učinili prvi naš bdquoprodor u svijetldquo Zahvaljujući trudu i talentu svih mi ćemo
bdquoHodoljubljemldquo obići skoro sve kutke svijeta i susresti brojne rase i narode
Tako on kao dio bosanskohercegovačkog putopisa spominje i mnoge trgovce oficire
fratre hafize novinare itd
Držeći se onog što sam već tvrdio ne bi trebalo da nas u bosanskohercegovačkom
putopisu iznenadi što su uvršteni putopisi jednog književnika jednog trgovca oficira
nogometaša mitropolita fratra hafiza buntovnika naučnog radnika novinara
političara humoriste težaka
Kažu Bošnjaci da je putniku najveća planina kućni prag a to je istina (Ivan Frano Jukić
1843)
10
Putopisac Ćamil SijarićĆamil Sijarić je da još ovo kažem na kraju bio neobično pitoreskna pojava u našem
ljudskom svijetu i već za života postao predmet mnogih priča i anegdota Bio je oličenje
drevne jednostavnosti i neposrednosti U neprirodnom svijetu bio je prirodan čovjek
Književno djelo Ć Sijarića je višeslojna tvorevina u kojoj se međusobno prepliću različiti
narativni obrasci Slike i predstave koje na površinu izbijaju kao pamćenje iz djetinjstva ili
izuzetno dobro oblikovane anegdote i scene ne izražavaju samo prolazno uzbuđenje ili
neko izuzetno bdquostanje dušeldquo nego se pretvaraju u šire vizije života i svijeta pri čemu je
emotivnost samo sredstvo dočaravanja dubljih čovjekovih nemira i neizvjesnosti njegove
sudbine
Izuzme li se prvo veće putovanje školarca Sijarića od rodnih Šipovica do Skopja za njega
će ostati upečatljivo putovanje odlaska u Đalovsku klisuru do izvora vode do nekakve
pećine Ta rijeka koja je tekla iz izvora ta priroda koja je bila u klisuri ta tajanstvena
pećina činili su mu se toliko netaknutim kao da nije do tada nijedna ljudska noga tuda
prošla To je uzbuđivalo njegovu maštu
Husein Zvrko navodi kako je upravo to naivno dječije vjerovanje da je prvi vidio u
Đalovskoj klisuri ono što još niko nije imao prilike pobudilo u njemu želju da i dalje
putuje posmatra i istražuje
Nosila ga je misao da se putovanjem i pričanjem dva puta živi
11
On još dodaje i to kako je put za Ć Sijarića simbol trajanja saznavanja upoznavanja
savladavanja prepreka te učenje da svaki jad i muka imaju svoje trajanje pa i sam putnik
Kad čovjek ne ide nikud od kuće on je opet putnik ide od svog postanka ka kraju koji je
neminovan
Izdvajaju se dva osnovna strukturna pristupa kod onoga što se naziva građom za bošnjački
putopis Za neke autore putopis je opis putovanja svojevrsna geografija historija i
etnografija Drugima je putovanje povod za iskaz vlastitosti a trećima je ono čiji je
predmet književno djelo ili književna ličnost koju pohode
Ćamil Sijarić pripada prvoj grupi Za njega je putops jednostavno opis putovanja zajedno i
geografija i historija i etnografija Kako navodi profesor Rizvanbegović Sijariću nije bitan
predmet opisa isto kao i historijski fakti Historijska priča je ona koja zauzima primarno
mjesto u njegovom putopisnom opusu Ona postaje umjetnost putopisa Ćamil Sijarić
nastoji spoznati ljude prošlosti koji ostavljaju trag i prenose ga na čitaoca
Karakteristične i bitne odrednice motivi i termini za njegove putopise su doba mjesto i
trajanje Dobaemspje ključna riječ za razumijevanje tih putopisa za Sijarićaemspmjestoemspima smisao
ako imaemsptrajanje sam prostor je irelevantan Sami Borhes navodi da je duhovni život
čovjeka bez prostora sasvim moguć ali bez vremena nije Tome sad treba dodati onaj drugi
zahtjev za živim ljudima mada se tijesno vezuje za historiju
Sijarić i u putopisima bdquoostaje pisacldquo On sve zna prethodno bi proučio sve što je mogao
naći o mjestu prema kojem putuje sve je naučio poznaje svaki kamen ali nije historičar a
daleko od toga da je arheolog Vrijeme je za njega onoliko duboko koliko je stiglo da
uobliči da zapiše ljudsku sudbinu mada ona može biti zapisana i u kamenuemsp
Njegovi putopisi su moderni prozni šehrengizi On priča isključivo o gradovima jer su
gradovi historija i jer sela nemaju tu historiju Sela su samo postojanja koja su najčešće
prolazna i ne toliko bitna ona ne pamte historiju
Od svojih sagovornika tražio je obaviještenost istinitost jasnoću eventualno zanimljivost
Tvrtko Kulenović kaže da je on samemspbio isti onaj Ćamil koji je pisao one fantastične
pripovijetke sa onom fantastičnom sposobnošću uranjanja u ljudsku sudbinu onim
fantastičnim jezikom koji je već sam po sebi bio umjetnička kreacija najvišeg reda
Nije to od njih zahtjevao to je samo od sebe išlo Ne mora biti ali može biti osobina
genija u svakom slučaju je sudbina književnih poštenjaka da zanemaruju ne primjećuju
12
ono što su sobom svojim bićem iznutra donijeli a insistiraju na onome što je uneseno
spolja na znanju na iskustvu na posmatranju na rdquoživoturdquo a ne na rdquoumjetnostirdquo (Tvrtko
Kulenović)
Svojim knjigama Zapisi o gradovima Herceg-Bosno i tvoji gradovi i Oslobođeni
Jasenovac Ćamil Sijarić zaokružuje svoje putopisno umijeće Bosanski putopisi Ćamilovi
su gradovi tu je njihova prošlost historija a upravo su ti gradovi prepuni historije a ta
historija je prepuna lica i naličja ili jednostavno likova koji i današnji lik određuju
U ovom masterskom radu prikazat će se Sijarićevi putopisi Zapis o gradovima Herceg-
Bosno i tvoji gradovi i Jasenovac Ono što sam pisac poručuje ovim djelima je to da
prošlost ne smije ostati u sjenci zaborava da će se ona uvijek pamtiti i prenositi novim
generacijama (to je posebno istaknuto u onim dijelovima gdje pisac govori o Drugom
svjetskom ratu) Tako npr u putopisu Zapisi o gradovima Sijarić govori o Lenjingradu te
posebno ističe kako se ne smije zaboraviti na mnogobrojne žrtve rata
Možeš samo da ćutiš i da se izgubiš u nečemu što je groblje što je smrzavanje gladovanje
i umiranje ndash što je onih devet stotina dana Dobro bi bilo da tu brojku znaju svi profesori ndash
svih jezika i svih narodnosti i da je đacima daju u zadatak Svim đacima i u svim
zemljama ndash na svim jezicima Nek bi se ta brojka znala i pamtila kako se više ne bi
ponovila ndash ni u ovom gradu ni u drugom gradu ni u jednom mjestu
Kada je riječ o prošlosti ona je uvijek nedovoljno poznata otkrivena sačuvana i
tajanstvena U jednom trenutku sam Sijarić se pita šta je prošlost kakva je ona i čija je
jednostavno izgovaramo zidine starine vremena nekakva nekakva stoljeća ndash nekakva
tama prošlosti ndash kakve to prošlosti čije prošlosti I čudo jedno prošlost nam se svačija
nekako učini kao da je to i naša prošlost Kao da su tuda prošli naši stari Tu živjeli tu
gradove gradili tu snove sanjali ndash i otišli oni otišli a mi došli
U predgovoru knjige Zapisi o gradovima sam pisac navodi da su po cijeloj našoj Bosni i
Hercegovini razasuti bezbrojni srednjovjekovni gradovi Za mnoge od njih se ne zna ni
kada su građeni ko ih je gradio niti kojim povodom Također njihova imena su
zaboravljena posebno od dolaska Osmanlija Srednjovjekovni gradovi su najčešće građeni
u župama kao odbrambeni centri i središta-provincijske vlasti to jeste vlasti gradskih
upravnika Najveći razvoj doživjeli su uz krstaške ratove
13
Vraćajući se sa Istoka krstaši su prenosili iskustva koja su stekli na Orijentu pa i iskustvo
u zidanju gradova od kamena sa svim oblicima i osobinama tadašnjih gradova na Istoku
Javljaju nam se iz daleke prošlosti ove zemlje Bosne iz tamne tame njenih vijekova ndash i
jedna je od stranica njene istorije koja traži da je odgonetnemo ko ih je zidao i zašto je li
iz nužde ili za slavu Gusta mahovina pala je po njihovom kamenu i još gušća zavjesa po
njihovom vremenu ndash i sakrila staru davnu Bosnu
Zapisi o gradovimaGradovi su kao i ljudi ndash i kao i ljudi mogu da budu stari ili mladi tužni ili veseli zaneseni
ili zamišljeni I mogu da budu lijepi ili ružni
Ćamil je bio pisac povijesti onakve kakva je ova naša historije koja se dogodila i prošla
a koju je on spašavao vještinom čuđenja Vjerovao je da samo čuđenje spašava njegov
svijet što je vrlo poučno Puno je bolje čuditi se svome životu nego žaliti za njim
(Miljenko Jergović)
14
Knjiga Zapisi o gradovima objavljena je 1970 godine Putujući kroz mnoge gradove
tadašnje Jugoslavije daleke Rusije i Iraka Ćamil Sijarić sve uspomene bdquoupisujeldquo u tu
knjigu putopisa
Mićo Cvijetić u svom tekstu Magija riječi priče i pričanja u knjizi Ćamil gora razgovora
ističe kako su Ćamila Sijarića zanosili putevi i putovanja očaravala voda obilježja i zapisi
na kamenu
Pišući o Drini i gradovima koje vode zapljuskuju reći će i ovo da će tu vodu pominjati
pjesme pominjaće istorija pominjaće vojske i vojskovođe Na njoj će stajati stražari i
graničari prelaziće je handžije i karavandžije U očima će je nositi putnici kao vodu plavu
i brzu Zamicaće niz nju splavovi i splavari zavijaće nad njom vuci stajaće nad njom
hajduci nadlijetaće orli i gavranovi brodiće je lovci i trgovci Crtaće je u knjigama
Putopis ne sadrži onu količinu događaja koja je karakteristična za fikcionalni pripovjedni
tekst On podrazumijeva drugačiji tip događajnosti Njegov uzorak je nefikcionalna narav
putopisnog teksta Predmet putopisa je neposredna nepriređena i zatečena stvarnost tako
da njeno postojanje ne ovisi o tekstu Putopisac je može prikazati više ili manje
vjerodostojnom ali joj time i ne uskraćuje zbiljsku predmetnost U radu je već spomenuto
da Ćamil Sijarić bdquozna sveldquo o mjestu na koje putuje ali to nije ono znanje koje iznosi
historičar On uvijek bdquoostaje pisacldquo U ovoj knjizi miješaju se lirske epske putopisne
historijske i literarne asocijacije
Ismet Rebronja u tekstu bdquoDrumovi u delima Ćamila Sijarićaldquo ističe kako je drum za njega
prije svega historija svaki je put jedna historija o vremenima i ljudima promjenama i
izmjenama nastajanju novog i prestajanju starog
Ima putova kojima se nekada mnogo hodilo pa se više ne hodi ima takvih putova i na vodi
ndash kojima se nekad mnogo brodilo pa se više ne brodi Ima ih kroz šume kroz polja kroz
klisure i kroz gudure - pa se više njima ne hodi i na (putu) više nema hanova nema
handžija i kafedžija i nema nikoga i čini se da su otišle i vode Trava je sada tuda i
priča da je sve to nekad na tom putu bilo - kunu se da je tako bilo a više nije jer nema
hanova i nema putnika i u šumama nema hajduka putovi kao i ljudi bivaju mladi pa
bivaju stari pa ih sasvim nestane Putovi su kao istorija Pa pričaju
Kada govori o Lenjingradu (današnjem Sankt Peterburgu) poslije Moskve drugom po
broju stanovnika ekonomskom kulturnom naučnom centru Rusije Ćamil Sijarić kao da
čitav taj putopis obilježava motivom smrti Govori o tome kako je ovaj grad bio opkoljen
Nijemcima
15
Umirale su uz tih devet stotina dana po cijele porodice za jedan dan Svi skupa otac
majka baba djeca ndash za jedan dan Tako da su se vrata na kućama zatvarala i na njima
lijepio natpis bdquoOvdje više ne tražite nikogldquo
Kada govori o gradu Pančevu opet nagovještava da se njegovo ime veže za slavenski
jezik što znači močvara
Ako je istina da je to slovenska riječ i da znači močvara blato brlog i slično tome onda je
toga blata i toga brloga na ovoj rijeci Tamišu sigurno nekada bilo mnogo pa je i ime
mjestu - eventualno moglo otud nastati no ko to zna
Kao odličan poznavalac historije Ć Sijarić nudi podatke o tome kako se ime grada
mijenjalo kroz stoljeća pa tako prvo njegovo ime bilo je Panuka iz 9 stoljeća u 10
stoljeću spominje se ime Panucea a kasnije i Panoča
On također govori o tome po čemu su se pojedini gradovi posebno isticali kao npr
Đakovica čiji se stari dio grada nekada isticao po neizmjernom bogatstvu a posebno po
vještini svojih zanatlija puškara sabljara abadžija gajtandžija aščija kujundžija
kundurdžija itd Trgovina je bila toliko razvijena da je Đakovica bila vodeća u prodaji
Dok je Đakovica bila poznata po dobrim zanatlijama Struško polje obilovalo je voćem
Voće od svake vrste moglo se pronaći u Struškom polju tu su kruške jabuke šeftelije
breskve kajsije te južno voće kao smokve badem i drugo
Treba zamisliti ovakvu sliku polje ravno kao dlan opružilo se i raširilo sve dok vidik ne
zaklone planine A vrijedne ruke došle su i tu zasadile sve što zemlja rodi i rodom plodi I
sve se to u proljeće zaodjene cvijetom a u jesen plodom Pa granama teško da drže A za
oči uživanje Jer možeš da biraš plod koji hoćeš I svih vrsta
Husein Zvrko navodi kako u pripovijednim kazivanjima Ćamila Sijarića često nailazimo
na motiv vode izvora rijeke i jezera Ti motivi su neizbježni u njegovoj pripovijednoj i
putopisnoj prozi Kada je riječ o putopisima taj motiv je nezaobilazan Dok su i čovjek i
grad prolazni voda je ta koja uvijek ostaje mlada Voda je za Sijarića nešto mistično
zagonetno i nedostižno dok je sve ostalo poznato i ljudi i putevi i gradovi Tako u zapisu
Voda ne stari star je samo Ohrid govori o starom makedonskom gradu Ohridu i
Ohridskom jezeru
No - na njemu se vijekovi ne vide ne vidi se njegova starost ndash jer voda je uvijek samo voda
i vrijeme na njoj ne bilježi se ndash šta više čini se da je uvijek mlada i da će mladom i ostati
Ono kao i da jeste tu - da se u njemu ogleda Ohrid I tu ndash u ogledalu njegovom ovaj grad
treba i gledati Jer on tada ne izgleda stvaran nego liči na nekakav prividan grad ndash na
sliku naslikanu nekad davno rukom starih slikara iz Ohrida a na licu vode ndash na jezeru
16
Još jedan motiv koji ovaj pisac pronalazi u vodi je i sloboda U selu Tivoli kod Rima selu
poznatom po hramu božice Veste Sijarić nailazi na jedan potok Iako sasvim običan potok
naizgled nimalo drugačiji od ostalih pisac vidi u njemu nešto posebno i lijepo Poseban je
bio taj potok jer je bio slobodan jer je tekao tamo kuda je htio bez ljudske ruke koja bi ga
vodila
Jer su sve ostale vode stegnute u cijevi svima je nametnuta ljudska volja da čini ono što
čovjek hoće i jedino ovaj mali potok čini sam što hoće ndash teče slobodno ništa ga se ne tiče
niko ga ne gleda jer zašto bi i gledao jedan sasvim običan potok kod toliko vodoskoka i
vodopada Ali ja sam ipak gledao taj potok I divio se njegovoj slobodi I kad bi on bio
razumno stvorenje ja bih mu rekao da bježi što dalje i što brže i spasi se huke i buke koju
prave vode iz cijevi
Motiv slobode nalazimo i na samom početku zapisa Duša Bukurešta gdje Sijarić govori o
slobodi koju ima jedan putopisac Kada si sam u nekom tebi nepoznatom gradu onda si
potpuno slobodan jer si kako kaže i sam pisac gospodar vremena i ideš kud hoćeš radiš
šta hoćeš
Sijarić je također i odličan poznavalac čovjeka njegovih misli osjećanja i potreba
Nastoji razbiti njegovu otuđenost i predstaviti ga u boljem svjetlu svjetlu druželjubivog
čovjeka koji razumije i prihvata druge i drugačije Želi pojedinca stranca približiti masi
tako da bude prihvaćen kao jedan od njih Na taj način u zapisu Na Dunavu Estergon
pokazuje kako ne bi smjele postojati razilke među ljudima već kako bi se i u tuđoj zemlji
trebalo osjećati kao i u svojoj ne kao gost već kao domaćin tu među domaćinima U
zapisu Na mramorju Pompeja kazujući o Pompeji u erupciji vulkana Vezuva uništenom
rimskom gradu Sijarić stvara gotovo opipljivu sliku agonije i boli svakog čovjeka tog
nekadašnjeg grada agonije svakog onog koga je zadesila takva smrt Zgrudvani su
sklupčeni su od bola su se previjali i takvu nam sliku ostavili da taj bol onako užasan od
vatre osjetimo nekako i mi danas Ono što svakako ističe jeste i to da čovjek dijeli
sudbinu drugog čovjeka i suosjeća sa njegovom tragedijom
Međutim on kazuje i o ljudskoj okrutnosti čovjekovoj lošoj strani i potrebi da povrijedi
drugog čovjeka Na najbolji mogući način to slika opisujući arenu u Rimu čuvenu
Koloseo Flavio Sijarić time kao da želi pokazati kako čovjek uvijek ostaje isti kako se od
najstarijih vremena pa do danas nije promijenio njegova surova strana ostaje
nepopravljiva U čovjeku postoji nešto animalno i zastrašujuće
Ima jedna pjesma o mladoj hrišćanki koju su bacili među lavove ndash u vrijeme
neznabožačko Ta arena tu je i danas Ogromna je i stravična izgledom Zovu je kratko ndash
17
bdquoKoloseo Flavioldquo Veće gledalište valjda ne postoji A ni strašnije od ovoga Jer tu su
zvijeri rastrzale ljude jer tu se svjetina smijala žrtvama jer tu je čovjek bio zvijer
Koliko se samo pakosti i oholosti može javiti u čovjeku i koliko takav pojedinac može biti
bezosjećajan Sijarić ovo potvrđuje i u zapisu Niniva zapisu o istoimenom gradu a
današnjem Mosulu Drevni narod tog grada vjerovao je u boga Asura a kraljevi od
najstarijeg do posljednjeg kako kaže i sam putopisac bili su božji poslanici na zemlji i sve
što su činili činili su to u ime boga Ono što su radili ti kraljevi bilo je svakako zlo i
strašno daleko od onoga što bi čovjek trebao raditi Kako bi stvorio što vjerniju sliku
takvih kraljeva Sijarić citira jednu priču urezanu u ploči o tome šta kralj čini kada vodi
rat
Ja Asurnazirbal ovako osvajam tuđe gradove pred kapijom grada koji hoću da osvojim
ja najprije podignem piramidu od zemlje zatim žive oderem nekoliko vođa neprijateljske
vojske i njihove kože razapnem na piramidu neprijatelj iz grada gleda te kože i biće da ga
tada strah hvata ndash jer i sebe zamišlja u takvom stanju koje ga ne može mimoići Zatim
naredim da se izvjestan broj neprijatelja živi uzidaju u gradske zidine a drugi da se živi
nabiju na kolje i istaknu gore na zidine da ih otud iz grada gledaju građani i da znaju šta i
njih čeka
Kao potvrda ovakvog govora uz taj strašni natpis u reljefu je isklesan i lik kralja
Asurnazirbala Sijarić ističe kako ta figura zrači samo surovost divljinu i užas Kao i svi
drugi kraljevi u Ninivi tako je i kralj Asurnazirbal isklesan mnogo veći u odnosu na druge
koji su uz njega Na taj način kraljevi se žele posebno istaći i veličinom i snagom
Ovaj putopisac piše o umjetnosti i kulturi nekog prostora pa na taj način stvara povezanost
opisanog prostora i samog čitaoca Kada govori o tradiciji kulturi običajima i svemu
onome što se vezuje za neki grad i njegove stanovnike Sijarić to čini izuzetno detaljno pa
se kod čitaoca stvara dojam da je dio tog prostora i da sam posmatra grad i njegove
stanovnike Ti detaljni opisi i dočaravanje određenog prostora nekako se najbolje uočavaju
u zapisu gdje pisac govori o Pompeji Iako sasvim uništen još davne 79 godine ne taj
grad čuva ruševine koje su dokaz njegovog postojonja i života Na osnovu slike na zidu
na kojoj je prikazana gola žena Sijarić detaljno govori o njihovoj kulturi To je bila
jelinska kultura Govori o stanovnicima Pompeje kao o pobornicima zabave koji su
uživali u životu prepuštajući se igri i svirci Poznavajući Ilijadu i Odiseju slikali su scene iz
tih pjesama kao i iz nekih drugih pa putopisac zaključuje da su im zidovi bili sasvim
išarani najčešće motivima golih bića Sijarić detaljno opisuje i neka svoja putovanja kao
što je to primjer putovanja u Konstancu rumunski grad na Crnom moru U namjeri da
18
posjeti spomenik pjesnika Publija Ovidija Sijarić luta tim velikim gradom i njegovim
ulicama Iako nije znao gdje se tačno nalazi spomenik ovaj putopisac je uživao u tome da
ga pronađe bez nečije pomoći Sijarić također detaljno opisuje i sam spomenik Publija
Ovidija jednog od najvećih rimskih pjesnika i elegičara kojeg je protjerao car August
Da ga opišem natprirodne je veličine Dignut na ne mnogo visoko postolje Gologlav
Glava s malo kose čelo otvoreno Lice pravilnih linija lijepo koštunjavo pomalo
staračko sjetno zamišljeno zgledano preda se stoji grozno usamljenički na svome
postolju i na ovom mjestu kao što je uostalom i bio usamljen u ovom dalekom
varvarskom gradu na Crnom moru i u Dakiji ndash u zemlji
Herceg-Bosno i tvoji gradoviGodine 1986 Sijarić objavljuje putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi Po tematici se ovaj
putopis može izjednačiti sa putopisom Zapisi o gradovima jer i u ovom putopisu na isti
način kao i u Zapisima o gradovima Sijarić priča historiju gradova s tim da je u ovom
putopisu predmet historija Bosne i njenih gradova Ono što je vjerovatno najuočljivije u
ovom djelu jeste to da pisac u istom trenutku iznosi historijske činjenice daje podatke
(najčešće etimološke prirode) ispriča neku anegdotu i bdquootpjevaldquo pjesmu Dakle mogli
19
bismo reći da se ističu historijske činjenice koje su poetski uobličene Kako je Sijarić često
objašnjavao porijeklo i značenje imena nekog grada svjedoči i primjer u zapisu Prozor i
Rama gdje objašnjava porijeklo imena grada tako što se detaljno prisjeća svog djetinjstva i
odlazaka u mekteb Tamo su sa kalfom učili arapski jezik te spominjali gradove Bosne i
Hercegovine
Idući ka ovom gradu i izgovarajući njegovo ime dugo - Prόzor ili kratko Prȍzor što je
prvo pogrešno a drugo pravilno prisjetio sam se jednog davnog slučaja kad sam prvi put
čuo za ime ovog grada u župi Rama Bilo je to kad sam kao dijete ndash to jeste kao mejtefski
đak prvi put uzeo knjigu u ruke Bila je ta knjiga ispisana arapskim slovima koja nijedno
od nas djece nije umjelo da čita Bila su tim slovima ispisana imena gotovo svih gradova u
Bosni i Hercegovini i trebalo je da ta imena naučimo napamet ndash pa smo jednostavno išli za
kalfom kako on kaže tako i mi za njim ponovimo Imena gradova u Bosni i Hercegovini
počinjala su ovako Sarajevo Mostar Banja Luka Tuzla Bihać Travnik i tako dalje ndash a
posljednji je bio Prȍzor
Pisac objašnjava u kakvoj je vezi riječ Prozor sa staroslovenskim jezikom Grad nije dobio
ime po prozoru na kući već potječe od glagola bdquozretildquo što je na staroslovenskom značilo
gledati pogledati kroz nešto pa je od imenice izvedene iz toga glagola nastalo i ime grada
ndash Prozor Pored toga ono što je možda i neočekivano za ovakvo književno djelo jeste to
što Sijarić nudi i pravilan izgovor te riječi ukazuje na koji način se akcentira Umjesto
dugosilaznog akcenta kako je i sam pisac mislio javlja se kratkosilazni Upravo ti
bdquoneobični potezildquo čine Sijarićevu cjelokupnu putopisnu građu jedinstvenom
Može se reći da svaki putopis pojedinačno sadrži niz historijskih činjenica koje su i
osnova tih putopisa Ćamil Sijarić prije nego što bi pošao na put dobro bi proučio historiju
datog mjesta Kada je grad Prozor u pitanju on piše kako i sam kaže najraniju historiju
onu iz srednjeg vijeka Govori o banu Tvrtku koji je izdavao povelje u Prozoru Spominje
Tvrtkovu povelju Vukcu Hrvatiniću iz godine 1366 te podatak da je Matija Korvin 1463
poklonio Prozor zajedno sa Ramom sinu hercegu Stjepanu Vladislavu
Pišući o Sarajevu - gradu za riječ i sliku on započinje jednom anegdotom Kada su upitali
jednog čovjeka kakav je to grad on ga je usporedio sa jednom kućom sa puno prozora sa
kojih pjevaju djevojke
One tu ostaju po cio dan i pjesmu prekidaju samo dokle ručaju ndash a kad ručaju opet sjednu
na svoja mjesta i odozgo kroz prozor daju svijetu gotove pjesme
Također kada govori o ljepotama i bdquomagičnostildquo Sarajeva nudi čitavu jednu priču o
fenjerdžiji koji je palio fenjere po sarajevskim sokacima čitav svoj život Igrom slučaja
20
postao je bogataš naslijedio je rođaka iz Bosanske Gradiške Međutim nakon nekog
vremena vratio se u Sarajevo i svojim fenjerima Sijarić pokazuje multinacionalno
Sarajevo ali nekadašnje Sarajevo kada su trgovci i muslimani i katolici i pravoslavci išli
zajedno u Carigrad i nosili kožne proizvode Pisac spominje i Alifakovac i Trebević te
objašnjava porijeklo tih riječi Ime Alifakovac dolazi od Alije koji je inače bio niskog
rasta jer bdquoufakldquo je turska riječ i znači mali Naziv Trebević dolazi od riječi bdquotrebeldquo što
znači bdquosofreldquo koje su se postavljale nekada bogovima i na njima polagane žrtve Pored tih
činjenica Sijarić piše i o kugi koja je bila zahvatila Sarajevo i odnijela mnoge živote Da
je mene vatra pogorjela bijele bi mi dvore ponovila da je mene voda poplavila barem bi
mi oprala sokake već je mene kuga pomorila pomorila i staro i mlado rastavila i milo i
drago kugo pusta da te bog ubije
Ono što je doprinijelo estetici i zanimljivosti Sijarićevih putopisa svakako su upravo te
anegdote i niz pjesama koje su nezaobilazni elementi gotovo svakog pojedinačnog
putopisa
Ćehotina govorila Drini pričekaj me sjutradan do podne dok ja dođem mutna i krvava
mutna jeste dolazila a ne zna se da je nekad došla i krvava
Kako u Sijarićevim romanima i pripovijetkama susrećemo niz različitih likova on i u
putopisu karakterizira čovjeka pokazuje sve njegove vrline i mane Sarajlije su prkosne i
ponosne i umjeli su grdno da se naljute Nisu ispoštovali naredbu Omer-paše Latasa da se
pripremaju za vojsku čak i onda kada im je prijetio raznim kaznama već svaki ode u svoju
krajinu barut tući i olovo liti pa na carsku vojsku udariti
Od Osmanlija do napada Austrije pisac ispisuje priču o Sarajevu i Sarajlijama O tome
kakav je taj grad nekada bio i kakvi su bili njegovi ljudi Sijarić govori na zanimljiv
upečatljiv metaforičan i slikovit način
U čizmara cio red čizama i sve su jednake Mušterija pita za jedne i dobija cijenu pita za
druge i dobija manju cijenu ndash i pita zašto je manja kada su čizme jednake ndash Nisu jednake
u tim što su za jednu paru jevtinije kalfi se kad ih je šio prekinuo jednom konac a kod
drugih se nije kidao pa su zato jevtinije ne zapitkuj tu dokon nego ako hoćeš kupi a ako
nećeš kao i da hoćeš - bio je odgovor čizmedžije
Gračanica podsjeća Ć Sijarića na ljude na njihovu gostoprimljivost koji kao pravi
domaćini rado ugoste svakog prolaznika
21
i sva je ona jedan široko otvoren dom s domaćinom pred kapijom i avlijom da primi
gosta I od svega što ima odlomiće i staviti pred gosta a najviše od svoje duše ndash to jest od
onoga čega Gračanica ponajviše i ima
Sarajlije se mogu pohvaliti svojim bogatstvom Mostarci su pismeni i učeni ljudi u Banjoj
Luci su talentirani pjevači a Fočaci dobri ratnici junaci
Sijarić govori i o pojedinim historijskim ličnostima gdje svaka od njih poprima neko novo
značenje Tako npr govori i o Jeleni ženi bosanskog kralja Stjepana koju su zarobili
turski vojnici Kako bi sačuvala svoj život i život svojih sinova primorana je bila da ode u
Dubrovnik i tamo da živi sama bez krune i kao udovica a njeni sinovi postali su janjičari
Spominje se još i Omer-paša Latas a nekadašnji Mihajlo te njegov dolazak u Banjaluku i
prelazak na islam Taj bdquoBič nad Bosnomldquo kako su ga nazivali bio je sultanova desna ruka
kojom je zavodio red u Bosni
Svaki grad sa sobom nosi svoju sudbinu baš kao i ljudi a tu njihovu sudbinu Sijarić
prikazuje kroz mnoga osvajanja Za Srebrenicu grad srebra uvijek su se zanimali kraljevi
carevi vojske osvajačke čete hajdučke svi oni koji su znali za njeno bogatstvo srebrom
Sijarić opisuje ovaj grad kao jedan od onih gradova s tužnom sudbinom grad koji su
mnogi preuzmimali na prevaru prodavali i kupovali Srebrenicom su prošli i Iliri
Rimljani Bosanci Austrijanci Mađari Turci i Dubrovčani pa u svom putopisu Ćamil
Sijarić kaže ldquoI na strijele koplja sablje i puške osvajali i harali svi koji su stigli i nije
samo onaj ko nije stigaoldquo
Ono što Sijarićevu cjelokupnu putopisnu prozu čini jedinstvenom i prepoznatljivom
svakako su legende po kojima se i gradovi pamte i poznaju Za Banjaluku se veže legenda
o jednoj Austrijanki čijeg je sina zarobio turski oficir Ferhat-paša Da bi ga oslobodio
Ferhat-paša je tražio da se u Banjaluci naprave kaldrme i hamami velika džamija i uz nju
sahat-kula i uz sve to ndash tri tovara blaga Sve što je zatražio i dobio je i po dogovoru
oslobodio mladića Međutim mladić je umro od tuge kad je saznao da je njegova majka
srušila i svoju crkvu da bi paši izgradili džamiju
U zapisu Tvrdi mi grad Bobovac pisac piše legendu o Radaku izdajici zbog kojeg je
Bobovac pao Kralj Stjepan je Radaku povjerio odbranu Bobovca međutim nadajući se da
će dobiti novac zvanje i počast on je izdao to povjerenje i Turcima otvorio vrata Bobovca
Umjesto nagrade Radak je osuđen na smrt Sultan Mehmed Fatih nije želio izdajicu poput
njega pa je naredio da ga strmoglave niz stijenu Ono po čemu se i danas pamti Bobovac
grad koji je gotovo do temelja porušen upravo je ta priča o izdajici Radaku i stijeni niz
koju je survan ndash Radakovoj stijeni
22
Putopisi govore o tradiciji i običajima koji se vijekovima prenose sa generacije na
generaciju Za grad Jajce se kaže da nijedno mjesto u Bosni nije toliko bosansko koliko je
taj grad Takva jedna tradicija može se vidjeti i u narodnoj nošnji koju ovaj putopisac vrlo
detaljno opisuje
To je stara bosanska nošnja Nikakvih džidža ničeg suvišnog ndash do onoliko koliko treba Ni
malo ni mnogo do po mjeri Tako se nosio a i danas se tako nosi svijet oko Jajca I uz
one zidine i onakve krovove spojiva je jedino ovakva nošnja Ona je žena kao isklesana A
kao isklesan je i sam grad I samo zajedno oni čine cjelinu i jedinstvo Nešto što imaju u
sebi sve stare stvari imaju u sebi i ove žene oko Jajca Vuku u sebi nešto iz davnine - čak
možda iz one bogumilske Bosne Nešto što je vječno a narodno
Motiv puta se ponavlja i u ovom putopisu Za Sijarića put je cilj i pravac put djeluje kao
zamišljena tačka prema kojoj se ide Ono što pokreće čovjeka da pođe na neko putovanje je
samo ljudska radoznalost i čežnja za onim što je daleko i nepoznato Tako će i Ćamil
Sijarić reći ldquoPutovi su valjda i nastali iz vječitog ljudskog nemiraldquo
Oslobođeni Jasenovac
23
Sve što je ovdje u ovome naselju nekada stajalo na svojim nogama danas je palo dolje A
gore ostali samo dimnjaci iz kojih se više dim ne diže Strše grozno iznad paljevine strše
kao dignute ruke u prazno nebo a nebo je danas plavo i lijepo danas je dan proljetni Dok
je drugo sve palo dolje ndash sve se sravnilo sa ravnom zemljom i umrlo
Sabirni logor Jasenovac bio je najveći sabirni logor i logor smrti u Nezavisnoj Državi
Hrvatskoj Sabirni logori osnovani su kao mjesta zatočenja prisilnog rada i ubistva velikog
broja Srba Židova Roma i Hrvata tačnije svih onih koji su se protivili tadašnjem
ustaškom režimu Sabrini logori nastali su kao rezultat politike rasne i nacionalne
isključivosti u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj koju je 1941 godine pod utjecajem nacističke
Njemačke proglasila Ustaška domovinska organizacija
U svom tekstu bdquoĆamilovi putopisildquo Tvrtko Kulenović navodi da je ovaj putopis drugačiji i
da se zbog toga izdvaja među objavljenim knjigama njegovih putopisa Oslobođeni
Jasenovac je na raskršću između beletrističkog i feljtonističkog oblikovanja gdje pisac
opisuje strahote Drugog svjetskog rata Kao mladi partizanski oficir Ćamil Sijarić je bio
među prvima koji su posjetili taj logor Na samom početku on navodi razlog zbog
putovanja gdje kaže ldquo Išao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjetildquo On
prikazuje strašne slike prikazuje smrt ludilo čovjeka koji nije mogao podnijeti sve ono što
je u logoru doživio gomilu ljudskih tijela izgorjelih ili poluspaljenih
Sijarić kroz tekst naglašava strahote tog zločina tako što nekoliko puta izgovara riječ
Jasenovac On kaže ldquoZemlja na koju stupamo nogom zove se Slavonija a mjesto u koje
smo stigli - Jasenovac Izgovaram tu strašnu riječ nekoliko puta Jasenovac Jasenovacldquo
Vjerovatno najjači efekat ostavljaju izuzetno detaljni opisu u ovom putopisu Sijarić kao da
nastoji stvoriti jednu neuništivu sliku koja će biti svevremeni podsjetnik i opomena Pišući
o leševima koje su zločinci bacili u rijeku kaže ldquoNeki nemaju svoga lica Nemaju glave
Neko nema ruke Nema noge Ili nema nijedne noge A poneki i ne liče na ljudske leševe
nego na nešto neodređeno što se crni iz vode i oko čega se viju muhe Jednog takvog voda
je digla gore na granu Glava i ostalo više se na njemu i ne razlikuju I takav ndash s grane ne
ličeći više na čovjeka kao da govori onim dolje pod sobom Šta bi mogao da im govori
kad bi zaista govorioldquo
Sijarić nudi priču o jednom univerzalnom zlu koje nikoga ne zaobilazi pa ni djecu Tu
djecu te mnogobrojne raskomadane leševe naziva lutkama To su za ovog pisca dječije
lutke koje poslije mnogo igre i čupanja ostanu bez svojih dijelova
24
Kao i u većini svojih djela tako i u ovom putopisu Sijarić prati i tumači psihološku stranu
čovjeka kao pojedinca Čovjek je u stanju da svirepo ubije i muči drugog čovjeka on gubi
sve osobine čovjeka i pretvara se u životinju
Vodnik Markić iz logorske satnije nadzornik električara došao je u mehaničarsku
radionicu i tražio da mu se izmijeni baterija Bio je krvav od glave do pete i bijesan kao
zvijer Htio je da zapuši ali nije mogao jer su mu ruke bile krvave i od krvi mokre Digao
je obadvije šake i sa njih olizao krv gutajući je
Čovjek je zvijer koja bez imalo samilosti muči zatvorenike U tom mučenju vide igru i
zabavu i sve više što bi odlagali smrt i više mučili zatvorenike to bi postajalo sve
zabavnije Kada bi već ustaljeni načini mučenja postajali dosadni onda bi nastojali
izmisliti novi Zatvorenicima bi to ličilo na utakmicu jer svako od njih je pokušavao biti
pobjednik u tom takmičenju Koliko je sve to bilo strašno i prelazilo granice ljudskog
razuma svjedoči i najnoviji način mučenja To je bio šiljati kočić čiji se oštri kraj zabode
u bradu a tupi se udara puškom sve dok kolac ne probode do mozga
Veći dio ovog putopisa djeluje kao jedna ispovijest čovjeka koji je preživio i uspio pobjeći
iz logora a koji je u logoru obavljao posao grobara Na zanimljiv način Sijarić slika tog
čovjeka Pokazuje kako se živ čovjek uspijeva navići na sve ma koliko djelovalo strano i
nemoguće Takav čovjek gubi razum i emocije jer u logoru kako kaže i sam pisac čovjek
poživinči on više ne zna za odnose prema porodici i prijateljima jednostavno zamru čula i
sve ono što je ljudsko
Ali mi smo se razlikovali od takvih grobara jer mi grobari u logoru morali smo da
zakopavamo i mrtve i žive A šta to znači moj prijatelju zakopati u zemlju živa čovjeka to
vama niko ne umije kazati Niti vi možete ikada to shvatiti Nisam ni ja mogao to da
shvatim Bio sam tada još zdravih čula I ono što nekad ne biste učinili ni za živu glavu
sad činite sasvim mirno ndash jer vi više niste čovjek koji ima svoja zdrava čula nego ste
čovjek koji nema čula ndash ili su vam čula bolesna
Motiv straha provlači se kroz čitavo ovo djelo Taj strah sadržan je u glasu onih koji su u
logoru i koji u užasnim mukama čekaju smrt Oni koji su preživjeli logor pamte te glasove
po tome što čovjek nikada prije nije čuo takve ljudske glasove To nisu bili niti ljudski niti
životinjski glasovi jer ništa živo ne ispušta iz sebe takve glasove takve da od njih izludite
Sijarić posebno izdvaja ljudsku naivnost Čovjek od straha i nemoći često postane i naivan
pa vjeruje u razna obećanja i nada se spasu a spas u logoru bio je nešto nemoguće
25
Dok u putopisu Zapisi o gradovima voda simbolizira slobodu život i sreću u ovom
putopisu voda ima sasvim suprotno značenje Sada za Sijarića voda znači smrt rijeka Sava
je puna leševa i takva mu je odvratna Ona je grob ndash bdquobezmjeran grob ndash ne kopan ne
mjeren i ne ograđenldquo
Nešto što je svakako bitno spomenuti jeste i to da T Kulenović smatra kako je Sijarić
pišući djelo poput ovog o Jasenovcu mogao i trebao steći reputaciju jednog
jugoslovenskog Malapartea
Mogao je ali nije jer je njegov temperament bio drugačiji lirski a njegov pogled u istoriju
dublji pružao se do davnih vremena do samih mitskih korijena čovjekovih I korijeni zla
su isto tako duboki iako ono možda nikad ranije nije planulo tako strašnim plamenom kao
u ovoj sceni u ovom vremenu Želja za osvetom je elementarna ljudska potreba ali zlo se
zlom ne može ispraviti a uopštavanje te želje u optužbu čitavog jednog naroda samo vodi
u novo zlo
Općenito putopisi Ć Sijarića obiluju lirskim detaljima sa čim se slaže i sam Kulenović a
što potvrđuju završne rečenice Oslobođenog Jasenovca
Maj je
Trava je
Prolaze odnekud jednako vojske I sva ti je zemlja čudna ndash i kao da nije ona stara zemlja
nego neka nova koja dolazi samo jednom i samo s proljeća
Pored ovoga Faruk Dizdarević ističe kako ovi zapisi i ne sadrže toliko lirskih
reminiscencija kako je inače karakteristično za Sijarićev način pripovijedanja On niti u
jednom trenutku ne moralizira znajući da to ne bi bilo dobro Govoreći o različitim
načinima stradanja tih nesretnih zatočenika on prepušta čitaocu da sam donese vlastiti sud
o užasnim događajima i zlom vremenu On se zaključuje Dizdarević više drži
faktografije i užasnih slika događaja koji su se tamo dešavali a takav način posmatranja to
pripovijedanje doprinosi tome da se čitalac osjeća neugodno ndash čitanje gdje povremeno
zaboli želudac
26
Zanimljivost i novostiHayden White podsjeća da skupina riječi koje označavaju pripovijedanje potječe od
latinskog gnarus što znači vješt upućen i upoznat Znanje i naracija odnosno upućenost u
stvar i njeno posredovanje dvije su središnje sastavnice određenja svake pa tako i
putopisne pripovjedne situacije Pripovjedač mora voditi računa o svome naslovljeniku i
procijeniti obavijesti kojima raspolaže s tim da prvenstveno obraća pažnju na one kojima
ih želi posredovati Njegovo znanje mora biti zanimljivo drugima Zanimljivost ima dva
osnovna obilježja i oba se temelje na kategoriji novosti ili novine Prvo je novina samog
znanja a drugo često u situacijama u kojima je naslovljenik već upućen u ono što
pripovjedač iznosi to je novina načina pripovijedanja Pripovjedačeva zanimljivost
njegova znanja mora kod recipijenta izazvati znatiželju Ona se odražava kao potreba za
znanjem kao pokazivanje znakova zainteresiranosti za temu i način pripovjednog
posredovanja
Osnovni element promjene je zgoda kao osnovna jedinica pripovijedanja Ona sadrži bit
novosti i zanimljivosti čak i ako je suzimo na elementarnu promjenu mjesta poput
putovanja iz jednog grada u drugi Iako mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive
zgode ne odvijaju u vlastitom prostoru Ćamil Sijarić u ovom putopisu pokazuje upravo
suprotno
Biti u nepoznatom kraju ili dalekoj zemlji i potom ispričati svoje doživljaje znatiželjnima
predstavlja ishodište pripovjedne komunikacije Za one koji nisu upućeni putnikove su
27
zgode novost Na putu se svašta može dogoditi svašta se može zaplesti i nužno je to
zainteresiranim ispripovijedati
Putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi ne govori o bilo kojim gradovima niti o nekim
dalekim neistraženim egzotičnim prostorima Ćamil Sijarić je na bdquosvojoj zemljildquo i piše o
bdquosvojimldquo o bosanskohercegovačkim gradovima Kako je gore navedeno mnogi kritičari
tvrde da se najčešće zanimljive zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru ovaj
pisac ipak sve što je zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način
Da bi prikazao zgodu i promjenu njemu ne treba novi prostor
Treba spomenuti da je sasvim zanimljivo i krajnje upečatljivo to što Sijarić kada piše o
Rudom gradiću na Limu piše na ćirilici a abecedu zamjenjuje azbukom što nije jedini
slučaj Iako je riječ o vlastitom domaćem prostoru pisac uspijeva ispuniti zadatak
zanimljivosti
Piše o nečemu što i nije toliko poznato i što je daleko piše o historiji koja se najčešće
zaboravlja Već na samom početku spominje stećak ploču od bijelog kamena ravnu do
polovine u zemlju urasla Dalje priča o Radojici dječaku iz Rudog i njegovoj svijetloj
sudbini Tu Sijarić i spominje legendu kada je dječakova majka usnila san u kojem joj se
kazalo šta čeka Radojicu
Jedne noći je uoči Božića gore u Ravnicama jedna mlada snaha Sokolovićka usnila san
nikad ranije nije tako čudan san sanjala i nije mogla da se uzdrži a da ne ispriča svome
svekru to što joj se u snu prividjelo da je iz nje iznikao zelen bor velik toliko da je svu
carevinu s kraja na kraj svojim hladom prekrio san je laža a ja istina
Sudbina bistar um i vještina upravljanja dovela je ovog mladića (Radojicu ili Mehmed-
pašu Sokolovića) iz Rudog na mjesto velikog vezira osmanskog carstva Pored tih
podataka pisac govori i o njegovoj izuzetnoj sposobnosti kao graditelja Mehmed-paša
Sokolović bio je jedan od najvećih graditelja u turskoj historiji Jedna od njegovih ideja
bila je ta da prokopa Suecki kanal i tako spoji Crno more sa Kaspijskim jezerom Međutim
radove nije priveo kraju jer ga je u tome omeo Ivan Grozni U Medinu je doveo vodu u
Carigradu izgradio jednu od najljepših džamija a nedaleko od Aja Sofije na mjestu gdje je
danas Sultan Ahmed džamija podigao je saraj svoju vezirsku rezidenciju ukrašenu
sedefom srebrom i zlatom Sijarić spominje i ostale paše Sokolovića a posebno Kara
Mustafu koji je izgradio Rudo
Kara Mustafa-paša Sokolović da bi se odužio svom rodnom kraju darovao mu je ndash ništa
manje nego cio jedan grad Grad izgrađuje na poljani koja se zove Rudo a koja se nalazi
28
između dvije rijeke - Lima i Krupe u nahiji Polimlje a daleko od svakog drugog grada ndash
to jeste na mjestu gdje na Limu nije bilo mosta a putnici ga stalno prelazili otudi i odovud
Rudo je bio bogat grad jer je kroz njega prolazi bdquobosanski putldquo koji je vodio u Carigrad a
isto tako i u Dubrovnik Stanovnici su uživali mnoge privilegije Nisu plaćali porez a
svako je bio zaštićen i unaprijed oslobođen krivice Rudo je kroz histoju imao svoje tri
kobi kugu vatru i vodu Kuga mu je odnosila živote do gotovo potpunog istrebljenja
Vatra ga je gorjela do crne zemlje a voda mu odnosila i zemlju i kuće i rod sav i
ostavljala za sobom pustoš
Da bi postigao efekat zanimljivosti i pobudio znatiželju u čitaocu Sijarić ne govori ništa
što je novo i nepoznato on priča historiju koja nije puka statistika podataka
Njegova historija je priča anegdota i legenda a ujedno i činjenica on govori o nečemu što
je manje-više poznato ali ne dovoljno sačuvano od zaborava
Kada govori o Gračanici izdvaja jednu posebnu zanimljivost a odnosi se na to da je ovaj
grad bio prvi u Bosni i Hercegovini koji je imao svoj urbanistički plan
po kojem su tačno kao po koncu išle ulice i dućani gradske mahale i čaršije i biće da
je to bilo djelo jednog od njenih kapetana I ako je taj kapetan Bahtijarević vidio kroz selo
loš put on bi seljacima toga sela rekao da će u petak njihovim putem proći u džamiju na
čezama ndash i put je do petka bio gotov za čeze
Za razliku o tog putopisa u putopisu Zapisi o gradovima Sijarić nudi sliku jednog dalekog
nepoznatog kraja Govori o drevnoj Mezopotamiji Asiriji dalekoj Rusiji i jugoslavenskim
gradovima U tom slučaju pronalazimo potvrde toga da putovanje u nepoznat kraj ili
daleku zemlju predstavlja ishodište pripovjedne komunikacije
Kada govori o Rimu Sijarić zapravo priča njegovu historiju pa i sam putopis naziva Vekia
Roma što u prijevodu znači stari Rim Govori o Romulu i Remu o rimskim hramovima
(forumima) o velikom Cezaru kojeg ubi vlastiti sin i areni bdquoKoloseo Flavioldquo gdje su kako
kaže sam pisac bdquoZvijeri rastrzale ljude jer tu se svjetina smijala žrtvama jer tu je čovjek
bio zvijerldquo U putopisu Ktesifon i Hatra spominje luk Ktesifon kojeg su izgradili kraljevi
Parte u 3 vijeku naše ere i koji je služio kao lovački dvorac Sijarić ističe da je širok 25 a
visok 37 metara što predstavlja širinu i visinu kakva se još nigdje nije vidjela U gradu
Hatra govori o veličanstvenom hramu boga Sunca o crtežima na mramoru koji prikazuju
bogove kraljeve trgovce seljake žene Ono što je samom Sijariću bilo zanimljivo jeste to
što su svi ti likovi i bogati i siromašni i carevi i ratari i prosjaci i kraljevi bili bosi
Upravo te bdquousputneldquo priče stvaraju novost i zanimljivost Sijarićevih putopisa Za njega
historija nije dovoljna historija u pravom smislu te riječi on teži za bdquonepoznatomldquo pričom
29
legendom onom koju će čuti usput koju će mu neko ispričati Tako gotovo svaki putopis
ima legendu kao npr što je ima nekadašnja bogata i blistava Hatra
Kralj Daizan naime imao je kćerku A ona je bila takva da ni jedan otac na svijetu ne bi
poželio sličan porod Priča o njoj jedna je od najstrašnijih priča na svijetu a ujedno i
najstrašnija ndash i evo šta se u njoj kaže Kralj sasanidski Sapor Prvi opsjedao je godinama i
godinama tvrdu Hatru ali je Hatra odoljevala ndash branila se i odbranila I kralju Saporu
bilo bi uzalud da se nije u sudbinu Hatre umiješala kćerka njenog kralja Daizana i to
ovako kralju napadaču otkrila je tajne zapise ndash hamajlije koji su svojim božjim moćima
štitili grad Hatru
Iskustvo pustolovine i okus egzotike tačnije upravo ono što čitateljslušatelj želi nije
moguće ponuditi ako se putovanje ne učini tematskom okosnicom teksta To doslovno
znači učiniti ga lijepim Narativni tekstovi su logikom zanimljivosti priče događajne
novosti ili uzbudljivosti što je dominantno smještena u nepoznate prostore ishodišno
tematski upućeni na putovanje i stoga stvaraju od njega strukturu Ta struktura je dugog
trajanja u književnosti pa je jedna od najčešćih uloga koju pripovjedači ili likovi ostvaruju
upravo uloga putnika Putovati je gotovo izjednačeno sa pripovijedati odnosno na neki
način imaju istu pretpostavku o zanimljivosti i novosti Pripovijedna zgoda uvijek je
isprepletena sa opisom u putopisnom tekstu
U pojedinim svojim putopisima Sijarić posebno naglašava ono što je zanimljivo ili što bi
se čitaocu moglo učiniti zanimljivim Taj postupak pronalazimo u zapisu Stara Đakovica u
Zapisima o gradovima kada naglašava da je zanimljivo to što u Đakovici i danas postoji
sedam sekti od ukupno dvanaest koliko ih je u islamu postojalo Neke od tih sekti bavile
su se isključivo proučavanjem duševnih ljudskih osjećanja ljudskim senzibilitetima
Pripadnici sekti Bektašije i Sadija napisali su veliki broj knjiga tako da je Đakovica
nekada bila mjesto učenih ljudi sa puno tekija i derviša Također na isti način zanimljivost
prikazuje i u putopisu Zemun ili bdquoSrebrogradldquo kada govori o imenima ulica koja su data
još u drugoj polovini 18 vijeka i da su neka od tih imena ostala i danas Godine 1816 na
ulicama su postavljene tablice i na kućama brojevi Prvobitno ulice nisu nosile imena
značajnih ličnosti već ona imena koja su im građani dali Tako su postojale ulice Marijina
ulica Rimska Anikina ulica Tri goluba Ulica zelenog drveta itd
U Priči o Leskovcu pisac izdvaja posebnu zanimljivost ndash priču o Radoju Domanoviću
piscu i kako sam Sijarić kaže čvrstom radikalu U Leskovcu je Domanović predavao jezik
i književnost a niko nije znao da je on književnik Domanović je bio jako bogat od oca je
naslijedio veliko imanje bio je dobar crtač i gimnastičar međutim svi su ga poznavali kao
30
boema i čovjeka bez mnogo skrupula Leskovac je poznat i po raznim narodnim pjesmama
a jedna od njih je i pjesma o srpskoj djevojci koja je otišla pod čador turskom miralaju
(gradskom načelniku) i prešla na islam dobivši ime Lejla Sijarić u svom putopisu o
Leskovcu bilježi stihove pjesme gdje majka proklinje svoju kćer
bdquoZašto Sike zašto pod čador da idešldquo
bdquoKako da ne idem miralaj me zove
Miralaj me zove kafu da mu služim
Kafu da mu služim ljuba da mu bidemldquo
Obrazloženje ili okvirObrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta
njegovo razumijevanje načina putopisnog posredovanja Putopisac iscrtava granice
vlastitog diskursa uokviruje prostor unutar kojeg se odvija komunikacija Obrazloženjem
putopisac argumentira logiku vlastitog diskursa i na određen način usmjerava proces
čitanja Iako se ta obrazloženja najčešće nalaze na početku ili kraju samog teksta mogu se
javiti i na bilo kojem drugom mjestu u diskursu
Tipično mjesto okvira ili obrazloženja pojavljuje se u obliku osobnih stavova o namjeri
okolnostima putovanja i diskurzivnoj izvedbi putopisa To doslovno otkriva razloge
pojedinih postupaka Nekada to može biti procjena očekivanja čitaoca koja ujedno i
implicira autorsku poetiku Vrlo često putopisac bira tuđi putopisni tekst kao svoj vodič
On ga na specifičan način usmjerava i vodi njegov diskurs
Kada je u pitanju Ćamil Sijarić i tačnije putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi njegovo
obrazloženje se nalazi u predgovoru On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja
a zatim vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa
putovanja Razlozi tog Sijarićevog putovanja su vrlo jasni jugoslovenski srednjovjekovni
31
gradovi nisu dovoljno istraženi Za mnoge se ne zna kada su građeni koji je bio povod za
to i čijom zaslugom su oni izgrađeni Uspoređuje ih sa spomenicima historije ali ne bilo
kakve historije već one nepoznate i vremenski neodređene one koja nudi mnogo pitanja a
ne dobija odgovore Tako ovaj pisac u putopisu Herceg-Bosno i tvoji gradovi govori o
bosanskohercegovačkim gradovima od perioda srednjeg vijeka preko onoga kada su
vladali Turci pa sve do vremena kada je vlast preuzela Austrougarska carevina
Za sve stare bosanske gradove vezan je po dio istorije nekad ta istorija u knjigama nije
zapisana nego samo u pričama ispričana a nekad samo tragovima i znakovima
nagoviještena Jedan od tih tragova od tih znakova nalazi se u gustoj gori nad Fojnicom i
ko se tamo oštro zagleda vidjeće - gradinu
Ono što čini okvir ovih putopisa karakterističnim jeste i to što sam pisac rijetko spominje
sebe rijetko kada nagovještava tu ich formu Jedan od rijetkih primjera gdje se ističe sam
pisac je njegovo putovanje u grad Daorsa iz putopisa Zapisi o gradovima
Daorsi ili Daversi su ilirsko pleme koje je živjelo u dolini rijeke Neretve u naselju kod
mjesta Ošanjići u blizini Stoca Smatra se da je grad Daorson osnovan u 4 stoljeću prije
Krista na području naseljenom još u brončano doba
Bio sam sam i velim hajd` bože pomozi A ako me noge i iznesu gore ne znam kako će
me dolje snijeti I kako su snosile one jadne Daorse Kako konje njihove kako putnika
kako vojnika kako ženu I je li im upravo zbog te visine i strmine život bio jadan ndash ili su
može biti bili srećni što su na visoku na stijeni pa zbog toga sigurni I nije mi se
drukčije činilo nego da sam se zabo u go kamen kroz koji dalje ne mogu ndash pa hajd`
natrag
U tekstu Putovati znači ndash vidjeti Sijarić kao da objašnjava razlog samog pisanja putopisa
Za njega su putevi ono što spaja i razdvaja ono što vodi na mjesta gdje su nekada bili
gradovi a gdje danas gotovo nema ništa Da nije njih ne bi se znalo kako se nekada
živjelo kako kaže sam Sijarić ldquoNekada su tamo bile pijace na kojima se prodavao vosak
koža srebro čoha vino ndash dok najzad sve nije izumrlo i pijace i gradovi i putevildquo
Putevi su primarni za civilizaciju oni stvaraju velike gradove
Oslobođeni Jasenovac Sijarić započinje rečenicom ldquoIšao sam u logor Jasenovac da
opišem to što ću tamo vidjetildquo Ta efektna rečenica predstavlja sami okvir putopisa On
polazi na put u Jasenovac da otkrije sve te strahote koje su se desile ali ni sam Sijarić ne
sluti šta će sve zateći i vidjeti
Ovaj putopisac svoja obrazloženja namjere i razloge nerijetko nudi i u samom putopisu
dakle ne samo u uvodnom dijelu Kada nailazimo na takva obrazloženja u samom
32
putopisu onda je to najčešće na početku i kraju zapisa Uočavamo početne i završne
rečenice koje su sadržajno i smisleno slične Jedan takav primjer je zapis Vekia Roma na
samom početku Sijarić kazuje o starinama starim gradovima starim zidovima te o
historiji i njenom značenju i smislu Zaključuje da je ona uvijek misteriozna i da niko ne
zna pročitati i tumačiti to što jedna starina kazuje Na kraju putopisa to isto ponavlja opet
govori o starini a posebno o starinama vječnog grada ndash Vekia Rome Ističe kako se te
starine uvijek iznova čitaju i tumače i da tome nema kraja Vrijeme predstavlja
nepoznanicu kako kaže Sijarić vremena su tama pa se čovjek teško snalazi jer vrijeme
stvari čini bezobličnim a ljude bezličnim Isti postupak pronalazimo i u zapisu Grad
bdquoSkupildquo - grad Skoplje gdje opet na početku i kraju Sijarić govori o tome kako svako
putovanje ostaje dugo u sjećanju a to prvenstveno zavisi od toga gdje putujemo i šta smo
vidjeli Neko želi vidjeti nešto novo a neko ipak nešto što je tu decenijama što je upravo
razlog njegovog putovanja u Skoplje vidjeti starine jer su one bdquoduša tog gradaldquo
Ćamil Sijarić posebno naglašava da svaki grad ima dušu koju čovjek treba dobro upoznati
da bi vidio ono što sam grad nudi Prema gradu se treba ponašati kao prema svakom
umjetničkom djelu kao prema slikama i spomenicima koje treba razumjeti i otkriti
Pred Zemunom sam dugo vremena bio nepismen i nisam umio da ga čitam I sve
donedavno nisam znao ni otkad je taj grad tu na Dunavu ni šta u njemu ima od značaja ni
prošlost kakva mu je Trebalo je da se prije kratkog vremena nekoliko dana zadržim u
tome gradu i da ga izbliza vidim
33
Subjekt putopisnog diskursaKategoriju putopisnog subjekta odlikuju pitanja o uporištima putopiščeve legitimacije
načinima njegova predstavljanja perceptivnoj i diskurzivnoj sposobnosti mogućim
podudarnostima i razlikama sa obzirom na mentalne stavove vremena i književna
strujanja
Te obavijesti o putopisnom subjektu su najčešće direktno ponuđene okvirom ali se nalaze i
u svakom dodatnom iskazu u svakom činu U slučaju da se putopisni diskurs približava
izvještajnom polu to povlači da se putopisac pred ispripovijedanim zgodama i opisanom
predmetnošću povlači u drugi plan D Duda ističe kako sam putopisac često posreduje
obavijesti o svom činu pripovijedanja te se zbog toga smatra samosvjesnim ili
osviještenim putopiscem Naime pitanje o subjektu putopisnog diskursa javlja se kao
postupak izravne ili s druge strane neizravne karakterizacije putnika promatrača ili
pripovjedača
Vjerovatno najvažnije obavijesti o putniku nalaze se na događajnoj razini Zahvaljujući
prikazu njegovog djelovanja i ponašanja otkrivamo i njegove osobine Često se u putopisu
susrećemo sa detaljima pa tako se dešava da se spominju mnogi podaci npr o vrstama
obimnosti periodu obroka Međutim takve detalje ne susrećemo u putopisima Ćamila
Sijarića Još jedna komponenta svojstvena putniku je i snalažljivost On se mora prilagoditi
svakodnevnoj logici manje poznatog svijeta Upravo je radi toga potrebna dobra
obaviještenost putopisca
Pored snalažljivosti tu je i perceptivna usmjerenost kao još jedna važna značajka
putopisnog subjekta Neki se putopisci zadržavaju na opisima historijskih znamenitosti
neki na tradiciji svakodnevnom životu neki na opisima prirode Dean Duda smatra kako
dobri promatrači često posežu za usporedbom strukturirajući zapažanja u cjeline koje
funkcioniraju poput malih studija o izgledu navikama i mentalitetima Pripovjedni
postupci koje koristi putopisac u obradi prikazane predmetnosti su znakovi njegove
sklonosti ili indiferentnosti prema njoj
Ako se osvrnemo na sami okvir Sijarićevih putopisa vidjet ćemo da tu nisu ponuđene
obavijesti o putopisnom subjektu Te obavijesti uočavamo u samom dodatnom iskazu u
svakom drugom činu U Zapisima o gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih
dijelova kada se opisuju putevi i historijske znamenitosti kao npr u zapisu Na Dunavu
Estergon kada opisuje samo putovanje i put
34
Put je dobar ravan širok asfaltiran pa je uživanje voziti se i gledati desno i lijevo zemlju
mađarsku onu za koju bi neko rekao zemlju Ungariju - zemlju Ungara ili zemlju Bele
Trećega i Bele Četvrtoga
Kao što je već rečeno putopisac se najčešće spominje kada opisuje neku znamenitost
prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi Kada piše o Pompeji Sijarić
opisuje Vezuv bdquoOno što sam najprije pogledao kad sam se našao u Pompejama bio je
Vezuv Taj uvijek zaplašujući uvijek prijeteći smrtonosni bič zemljin dignut gore nad
ljudskim glavamaldquo
Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi gdje također obavijesti o
putopisnom subjektu pronalazimo u samom događajnom činu Vjerovatno najviše tih
bdquosusretaldquo sa putopiscem imamo u tekstu Putovati znači ndash vidjeti gdje izravno upoznajemo
Sijarića kao putopisca spoznajemo njegovu ljubav prema tom književnom žanru i težnji da
spasi historiju od zaborava Slušajući ljubavnu pjesmu na gramofonskoj ploči u jednoj
ulici na periferiji Sarajeva Sijarić pamti stihove pjesme
Sinoć dođe tuđe momče iz tuđe zemlje a jutros mi konja kuje hoće da ide Više njega crne
oči suze ronjahu ne plačite crne oči opet ću vam doć`
Ono što pisac posebno pamti u toj pjesmi su riječi put i putnik On objašnjava da čak u
rječniku ne postoji niti jedna druga riječ koja ima tako sjetno značenje kao što ga ima
kratka i jednostavna riječ put a što svakako podsjeća na tužne odlaske i sretanja
Oslobođeni Jasenovac nastao je kao rezultat jednog strašnog iskustva Putopisac kao mladi
partizanski oficir je među prvima dospio na to strašno mjesto i pri tome Sijarić nudi detalje
o ljudima koje spaljuju i o glasovima zvukovima koje oni pri tom ispuštaju i o ljudima
koji u baraci te glasove slušaju čekajući da jedne od sljedećih noći i na njih dođe red
detalje koji spadaju u scene epskog užasa kakvih je u literaturi malo
Odsjev plamena vidio bi se na zidovima zgrada u logoru Mi smo taj odsjev gledali kroz
pukotine kroz rupe na barakama I slušali smo otud glasove nikad čovjek nije čuo takve
glasove To više nisu bili ljudski glasovi a ni životinjski Ništa živo ne ispušta iz sebe takve
glasove kao što su bili oni koji su dolazili s druge strane Save iz Gradiške Nisu to bili
pojedinačni glasovi nego je to bilo mnoštvo glasova Tužnih glasova Ne znate kakvih
glasova Takvih da od njih izludite
Iz ovog citata uočavamo subjekt putopisnog diskursa kojeg kroz tekst više pratimo nego
što je to slučaj sa druga dva putopisa a što svakako doprinosi tome da se općenito putopis
Oslobođeni Jasenovac svrstava između beletristike i feljtona Pored samog putopisca tu se
spominju još i vojnici grupa koja je pošla zajedno sa Sijarićem na taj put
35
Putopisni subjek subjektivno iznosi podatke o prostorima kojima putuje spomenicima
historiji običajima i mentalitetu ljudi koje upoznaje te zbivanjima na putu zgodama i
nezgodama i sl Kako bi postigli zanimljivost putopisci često preoblikuju nadograđuju ili
izmišljaju detalje u svojim tekstovima Zbog toga često se dešava situacija da je teško
utvrditi stepen vjerodostojnosti u određenom putopisu Sijarić ne djeluje kao usputni
znatiželjni putopisac već kao putopisac poznavalac određenih historijskih momenata
mjesta gdje se i sam putopis odvija Kako je Oslobođeni Jasenovac potpuno drugačije
djelo u odnosu na druga dva Sijarićeva putopisa možemo uočiti da se u ovom putopisu
izravno prati sam putopisac Čitaoci mogu pratiti putopiščeve misli emocije i ideje tu
neku subjektivnu stranu putopisnog subjekta Kada se zajedno sa ostalim vojnicima
približava logoru Sijarić razmišlja o tome kako će izgledati ono što će vidjeti U njemu se
javlja strah strah od onoga što ga čeka što mu je još uvijek nepoznato a što može
naslutiti
U onom trenutku kada spominje stvarne likove u domenu putopisne priče svi ti likovi
dobivaju sasvim novu nestvarnu dimenziju i nerijetko bivaju samo povod putopisnoj priči
Na isti način djeluju i određeni historijski događaji Upravo u putopisu Oslobođeni
Jasenovac Sijarić susreće jednog bivšeg zatočenika logora koji se igrom sreće uspio
spasiti Od tog susreta pisac bilježi njegovu priču tako da većim dijelom putopisa
možemo pratiti ispovijest osobe koja je bila dio logora i svih njegovih strahota Obavljajući
posao grobara taj čovjek je vidio pravu stranu logora vidio je sve ono što se ne može
zamisliti ili riječima opisati Njegova ispovijest je detaljna to je ispovijest živog svjedoka
koji je primoran svojim rukama zakopavao i žive i mrtve svojim očima vidio razna
mučenja i ubistva zatočenika i svojim ušima čuo očajne vapaje vrisku i strah svih tih ljudi
Za Brešića putopisac je prvo umjetnik riječi koji se u pisanju oslanja podjednako i na
stvarnost i na maštu Za njega je istinito ne samo ono što vidi već i ono što doživljava
Ovo drugo iskustvo širi granice viđenoga tj stvarnoga koje posredovanjem jezika ulazi u
putopis i to ne kao novi oblik stvarnosti već kao oblik doživljene stvarnosti
36
Pripovijedanje i opisivanjeKretanje je zapravo put bez putovanja a svijet kojim se putuje nije opisani svijet (opisom
prikazani svijet) nego tek imenovani imenom oprisutnjeni svijet
Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje
je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost
putopisnog svijeta Sa obzirom na to putopisna obrada se dijeli na općekulturnu
(turističku izvještajnu naučnu) i umjetničku (kulturnu) kako prema dominantnom tipu
diskursa tako i putopiščevoj namjeri i unaprijed zadanoj ulozi koju ima u određenoj
kulturi U središtu književnih putopisa nalazi se subjekt putopisnog diskursa njegova
sposobnost opažanja i to jedinstveno jezičko oblikovanje
Sijarićevi putopisi Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi su prvenstveno
usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje mjestima građevinama
običajima i drugom To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj izvještajnoj ili
naučnoj obradi Sa druge strane u slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se
drugačije odlike
Dean Duda ističe kako ravnopravnost naracije i deskripcije predstavlja temeljno načelo
žanra Kada je u pitanju uloga i omjer ovih dvaju osnovnih izražajnih postupaka u putopisu
- pripovijedanja i opisivanja moguće je zaključiti da u Zapisima o gradovima i Herceg-
Bosno i tvoji gradovi dominira opisivanje zbog veće usmjerenosti prema predmetnosti
svijeta nego prema pripovijedanju zgoda
Ono što Duda svakako napominje je i to da nipošto nije riječ o manjoj vrijednosti
deskripcije u odnosu na naraciju jer su ta dva postupka u putopisu istovrijedna Opisivanje
37
i pripovijedanje se međusobno nadopunjuju ono što je viđeno neodvojivo je od onoga što
je doživljeno
Sijarićevo opisivanje proteže se od onog bdquoformalnogldquo naučnog onog gdje kao historičar
nudi niz pukih činjenica Taj bijeg u prošlost stvara putopisnu stvarnost Međutim trenutni
prikaz datog mjesta pomjera u historiju uz popratne zanimljive priče o događajima i
ljudima koji su na neki način obilježili prostor gdje je i smještena sama putopisna priča
Takvo jedno opisivanje pronalazimo u zapisu iz Beograda kada govori o periodu
Osmanskog carstva u tom gradu
U Beogradu ima jedan broj kuća koje su ostale još od turskih vremena To su kuće
orijentalnog tipa i izvanredna su slika o tome kakav je po prilici mogao izgledati Beograd
kad su u njemu upravljali Turci ndash to jest do prvog odnosno drugog srpskog ustanka a i
neko vrijeme kasnije jer grad se nije ni lako ni brzo mijenjao ni poslije odlaska Turaka
Međutim u njegovim opisivanjima pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici
samog putopisa kao što je ono opisivanje planine Zlatibor
Zlatibor je jedna od onih naših planina koje samo što vas ne zovu dođi ndash a kad im čovjek
dođe onda im dolazi da ga i ne zovu Tek ovdje čini se čovjek osjeti šta znače
prostranstvo i vidici i koliko opijaju visine i širine na visinama čovjek se osjeti moćnijim
Zlatibor je visoka planina ali to ne znači i da je divlja i surova naprotiv ndash ako se za
planinu može reći da je pitoma za ovu bi se to naprije reklo
U knjizi Kultura putovanja Deana Dude primijetit ćemo da se čin pripovijedanja i
književni i svakodnevni zasniva na klasičnom principu neravnoteže tj promjene Da bi
sve to općenito bilo prihvatljivo i za čitaoca zanimljivo mora se nešto dogoditi Ta
uspostavljena ravnoteža mora se poremetiti stvari se moraju promijeniti Događaj je taj
koji zadržava pažnju Upravo je samo putovanje taj događaj i samim tim izaziva nečiju
znatiželju S jedne strane putnik posjeduje dinamiku dok su čitaoci uvjetno rečeno
statični Putnik kao kreator događaja i posjetilac nečeg nepoznatog posjeduje višak
znanja
Znanje je uvijek izvan granica mjesta što ga svakodnevno proizvodimo manje ili više
rutiniranim ustaljenim djelovanjem Narativno oblikovanje toga znanja čini od putnika
pripovjedača Duga tradicija zapadnjačke književnosti pokazuje da je putovanje posve
podudarno sa osnovnim pretpostavkama pripovijedanja i otud vjerojatno njegova
tematska kao i kompozicijska uposlenost posve sukladna spomenutoj pretpostavci
geografije da govori ljudima koji su ovdje ono što se zbiva tamo negdje iza sedam gora i
dolina
38
Te promjene pokazuju narušenu ravnotežu a ona svakako omogućava pripovijedanje Ta
Dudina ideja poklapa se sa Lotmanovim shvatanjem da junak može biti samo onaj koji
prelazi granicu iz jednog semantičkog polja u drugo
Pripovijedanje koje čini okosnicu u ovim Sijarićevim putopisima u događajnom smislu
spada u drugi plan odnosno pripovijedanje je podređeno opisu koji je s druge strane
prožet asocijacijama na prošlost promišljanjima o sebi i vlastitom mjestu u svijetu Ovdje
funkcionira samo kao vezivno tkivo Putopisac u nekoliko rečenica ispripovijeda gdje je
došao ili gdje putuje Samo pripovijedanje svodi na minimalne zgode poput promjene
mjesta u prostoru On prvenstveno donosi opis poput navedenog opis prostora gledan
okom naučnika koji određuje prostorne odnose broji raspoređuje razvrstava Bitno je
napomenuti da Sijarićevi prikazi prostora ne funkcioniraju kao puko i nasumično
opisivanje onoga što vidi već onoga što zna o njemu
U Oslobođenom Jasenovcu pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju
istu poziciju u samom tekstu O užasnim događanjima u logoru Sijarić detaljno
pripovijeda ali isto tako nudi bdquoživeldquo slike kroz iscrpna opisivanja Faruk Dizdarević u
tekstu Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila Sijarića ističe kako
zapisi odnosno cjelokupno to djelo nisu protkani lirskim reminiscencijama tako
karakterističnim za Sijarićev način pripovijedanja On se s druge strane ipak bazira na
faktografiju i užasne slike događaja koji su se tamo dešavali Ono što je svakako
karakteristično i vjerovatno slikovito rečeno jeste Dizdarevićevo viđenje Sijarićevog
pripovijedanja
Taj ugao posmatranja to pripovijedanje doprinosi tome da vas tokom čitanja povremeno
zaboli želudac
Kada je riječ o opisima samog logora i prikazivanja strahota koje su se dešavale tu
poznato je kako je Mladen Iveković bivši zatočenik tog logora istakao kako nema pera
koje bi bilo u stanju opisati strahote i užasnu atmosferu Jasenovca To je nešto što uveliko
nadmašuje svaku ljudsku fantaziju Riječ je o paklu inkviziciji najužasnijem mjestu
krvološtvu divljih zvijeri izbijanju na površinu najtamnijih instikta kakvi se dosad kod
ljudi uopće nisu pojavljivali Bitno je spomenuti i to da u samim opisima peovladavaju
tama tmurna osjećanja i crna boja koja je sasvim simbolična
Učinio sam nekoliko koraka naprijed i stao dalje nisam mogao ndash zaustavila me gomila
cigala i prašine koja ovdje nije žuta nego crna ndash od vatre od gara Danas je ovdje ndash kud
god se okreneš sve crno crna čađa crn katran crni ugarci crna zemlja ndash i mučna toliko
mučna i neizdržljiva pustoš i tišina da od toga čula zabole
39
Sijarić ujednačenim pripovjedačkim tokom izlaže različite načine stradanja tih zatočenika
Međutim ono što upotpunjuje tu sliku svakako su opisi prvenstveno onoga što je vidio
ali isto tako i onoga što je osjetio i doživio gledajući jedan takav užasan prizor
I tu vam čovjeka nije strah od smrti nego od toga kakvom će ga smrću umoriti Rekao sam
vam da je ona od vatre najgora I stoga mnogi ndash kad čuju one jauke preko vode i vide otud
odbljesak vatre ne čekaju drugu noć iduću noć svoju noć ndash noć takvu nego se sami
ubijaju
U putopisu Oslobođeni Jasenovac pronalazimo niz opisa koji su posebno efektni i samim
tim privlače pažnju čitaoca Na samom početku djela u onome što se u ovom radu izdvaja
kao okvir ovog putopisa Ćamil Sijarić ističe namjeru svog putovanja u Jasenovac Odlazi
na to putovanje da opiše ono što će vidjeti Onog trenutka kada stiže ispred logora
Jasenovac zatiče samo ruševine kuća nešto što je bilo ljudsko naselje zatiče paljevinu i
pustoš Sijarić efektno opisuje ono što trenutno vidi a što na samom početku svog
putovanja nije ni slutio da će vidjeti
Karakterističan je i opis rode prvog živog stvorenja kojeg pisac zatiče u Jasenovcu Postoji
mnogo mitova simbola i vjerovanja u raznim kulturama koja su povezana sa rodama
Vijekovima su ove ptice povezivane sa bebama i porodicom gdje je roda simbol početka
života Ćamil Sijarić u Jasenovcu zatiče rodu bijelu visoku gdje stoji na visokom odžaku
oko kojeg se zidovi nisu održali Jedini glas u mrtvoj tišini i jedino živo stvorenje u
jezivom Jasenovcu djeluje kao potpuni paradoks što i pisac vrlo slikovito opisuje
Stoji i gleda nekud u daljinu Tu joj je i gnijezdo ndash crni se veliko cijela gomila granja i
zemlje ndash i u njemu ona Roda Noga joj je duga i tanka kao vlat žita Ponekad se okrene i
gleda ispod sebe opustjelo naselje tako kao da se čudi i pita šta je to bilo šta je to moglo
tako da bude tako da se dogodi tako da se učini A svijet je dolje pod njom izgledao kao
da je doživio potop ndash koji je u svom gnijezdu u Nojevom kovčegu preživjela samo ta ptica
ta roda
40
DotematizacijaMatoš ističe kako putopisac može biti učenjak i šaljivdžija slikar i psiholog fantast i
realist jer u široki okvir putopisa pristaju sve literarne vrste
Dotematizacija uključuje tipove znanja ili obavijesti kojima se nadograđuje osnovno
putopisno izlaganje i postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za
približavanje putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta jer
se osnovnoj strukturi putovanja i opisu predmetnosti mogu dodavati različite tematske
cjeline u kojima se subjekt može pokazati kao vješt pisac ili zanimljiv mislilac Upravo se
postupkom dotematizacije temeljnog putopisnog zbivanja ostvaruje složenost putopisnog
diskursa i omogućuje posredno upoznavanje putopisca i njegova idejnoga svijeta
Branimir Donat hrvatski književni kritičar smatra da je struktura beletrističkog putopisa
za razliku od načina oblikovanja putopisnog teksta kojim dominira naučni način izlaganja
uvijek pružala piscima šanse da govore o svemu i svačemu omogućavala im je da digresija
postane važna okosnica pripovijedanja i da se u okviru reportaže dotaknu i onih tema koje
su se prije gotovo isključivo povezivale uz priču ili roman
Dva osnovna postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija
figuralnim postupcima Uz misaonu nadogradnju koja se u putopisu najčešće javalja kao
manja tekstualna cjelina i svojom motivskom zaokupljenošću upućuje na posebnu
autonomiju upravo tropi i figure značenja pridonese literarizaciji žanra Dean Duda prvi
postupak naziva izravnom a drugi neizravnom dotematizacijom
Primjer osnovne misaone nadogradnje uočavamo u putopisu Herceg-Bosno i tvoji gradovi
gdje pisac slušajući ljubavnu pjesmu razmišlja o sastancima i rastancima ljudima koje
41
spajaju i rastavljaju putevi Razmišlja o prolaznosti života o čovjeku koji je i neprimijetan
u vremenu koje dolazi i prolazi o putu koji čovjeka odvede negdje ali ga i ne vrati
I mi koji niz te puteve nekog pratimo ili sretnemo uvijek smo jedno uzbuđenje jedno
zažareno ljudsko osjećanje jedna teška žalost ili radovanje Put je nešto drugačije od
svega ostalog On je ono što nas spaja ili razdvaja i pred čim često kane naša suza Jer
nekog za kim smo digli svoju ruku da pozdravimo i ispratimo ubrzo će upiti daljina i za
njim ostati prazan put Šta teških briga šta divnih želja šta čežnja šta nada šta pitanja i
pogleda upućujemo ponekad niz put a on ostaje nijem i prazan a dug kao vječnost jer
koliko ih je odveo nekud nekakv put a da ih nije vratio I koliko je duž putova ljudskih
mramorova
Misaona nadogradnja pretvara putopis u ogled i proširujući osnovnu temu putovanja
približava ga hijerarhijski višim žanrovima To je samostalna cjelina koju razlog
putopiščeva nadahnuća povezuje sa događajnim slijedom putovanja Figuralni postupak
dotematizacije nije nužno vezan uz misaonu nadogradnju i može se pojaviti na bilo kojem
mjestu u tekstu Njime se putopisni diskurs širi kao zapažanje dosjetka ili kratka priča
Subjekt putopisnog diskursa dotematizacijskim postupcima pokazuje književno umijeće
slično onome koje se podrazumijeva u hijerarhijski višim vrstama
Postupak dotematizacije pronalazimo i u Oslobođenom Jasenovcu gdje krvavi dječiji
siperčić i na njemu crvenim koncem izvezen patuljak koji za sobom vodi puža u Sijariću
budi razna razmišljanja i pitanja Razmišlja o ratu o tome kako je neko imao sreće i ostao
živ a neko drugi opet iako je sačuvao život izgubio je razum a oni treći koji su se
izgubili u ovom ratu više se nikada neće vratiti
Dani su majski Godina je 1945 Putevima ndash kud god pogledate prolaze vojske Kraj rata
je toliko blizu da prosto možete da ga vidite Neko će se iz njega srećan vratiti Neko lud A
neko Sjetio sam se onog krvavog dječijeg siperčića sa patuljkom i pužem izvezenim
crvenim koncem pa patuljak vodi za rogove puža Ta se mala družina neće vratiti
Prolaze odnekud jednako vojske I sva ti je zemlja čudna ndash i kao da nije ona stara zemlja
nego neka nova koja dolazi samo jednom i samo s proljeća
Mogli bismo zaključiti da upravo taj emotivni dio teksta ta uvjetno rečeno bdquoemotivna
nadogradnjaldquo (kao što je navedeni citat) otkriva ličnost putopisnog subjekta te njegova
shvatanja prirode života čovjeka i prolaznosti U Sijarićevim putopisima prisutan je
figuralni postupak dotematizacije ali i naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj
baštini uz karakterističan književno-estetski stil Takav postupak prepoznajemo u zapisu
Boja riječ i kamen kada Sijarić piše o Jajcu kojeg mnogi slikari slikaju isključivo zbog
42
vodopada sa čim se ovaj putopisac ne slaže Jajce je grad koji ima historiju i koji se nalazi
u Bosni pa ga zbog toga i treba slikati Sijarić ističe kako je nekadašnja nezavisna
bogumilska Bosna u svoje vrijeme bila okupila duhove slobodarske protiv dogme i protiv
crkve U Bosnu se dolazilo i prolazilo da se nadahne slobodama u nju se dolazilo i
dogovaralo i odatle se borilo Ovakve primjere naučnog postupka dotematizacije isključivo
pronalazimo u putopisu Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi dok je
figuralni postupak dotematizacije najviše zastupljen u Oslobođenom Jasenovcu a takvim
postupkom putopisni diskurs se širi i preobražava u esej i kratku priču
Figure kulturalnog pamćenjaPojam bdquoumijeća pamćenjaldquo (ars memorativa) prvenstveno se veže za zapadnjačku tradiciju
Grčki pjesnik Simonid (živio je u 6 st pr n e) izdvaja se kao tvorac općenito umijeća
pamćenja te ovo umijeće definira kao jednu od pet oblasti retorike Smatra se da je
Ciceron najbolje objasnio mnemotehniku u smislu da se princip mnemotehnike sastoji u
43
tome da se odaberu određena mjesta te da se stvore mentalne slike za stvari i mjesta koja
se žele zadržati u svijesti Kada je riječ o pamćenju razlikuje se prirodno i artificijelno a
umijeće pamćenja temelj je artificijelnog pamćenja a kultura sjećanja je univerzalni
fenomen Svaka socijalna grupa manja ili veća posjeduje određeni oblik kulture sjećanja
U prethodnim poglavljima ovog rada bitno se isticalo to da je Ć Sijarić u svojim
putopisima prvenstveno u Zapisima o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi nastojao
sačuvati sjećanje na prošlost te na taj način stvoriti neraskidivu vezu prošlosti i
sadašnjosti a tu vezu isključivo stvara na temeljima prostora i vremena Upravo se smatra
da ono što je prostor za umijeće pamćenja vrijeme je za kulturu sjećanja Tako kultura
sjećanja počiva najviše na oblicima odnosa prema prošlosti dakle u sjećanju se
rekonstruira prošlost Međutim ta prošlost kao takva mora ući u svijest jer ne smije
sasvim nestati moraju postojati svjedočanstva a koja moraju iskazivati neku
karakterističnu diferenciju
Svaka ličnost i svaki historijski fakt se već u svom prispijeću u pamćenje transponiraju u
neki nauk pojam simbol tako oni dobivaju neki smisao postaju element idejnog sistema
društva Iz ove suigre pojmova i iskustva nastaje ono što želimo nazvati figurama sjećanja
Figure sjećanja određuju tri obilježja konkretni spoj s vremenom i prostorom spoj sa
nekom grupom i rekonstruktivnost kao poseban postupak Figure sjećanja su uvijek
prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila Sijarića riječ je o oživljenom
prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu Pojam prostora obuhvata i
svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu (namještaj uređaji prostorije sa svojom
specifičnom uređenošću) što pruža sliku stabilnosti U putopisu Herceg-Bosno i tvoji
gradovi dominantan je spoj s vremenom i prostorom Kada govori o gradu Travniku
Sijarić spaja prošlost i budućnost u obliku tvrđave
Dugo poslije pada Bosne pod Turke Travnik je bio jedno malo mjesto ndash sa malo dućana i
sa hanom ali i sa svojom tvrdom tvrđavom iznad sebe koja je značila sigurnost onih koji tu
žive To je danas onaj stari dio Travnika koji se zove Stara varoš i u kojem je Nova
džamija ndash to jest bila nova u jedno vrlo davno vrijeme kad je načinjena ndash čak godine
1549 što znači da je ta Nova džamija jedna od najstarijih u cijeloj Bosni a reklo bi se i
najljepših
Historija slijedi pamćenje a kulturno pamćenje se usmjerava na fiksne tačke u prošlosti
Međutim prošlost kao takva ndash u tom obliku se ne može održati ona se preoblikuje u
simboličke figure za koje se veže određeno sjećanje Razne pripovijesti one istinite i
neistinite također su figure sjećanja Za kulturno pamćenje nije bitna faktična već
44
prisjećana povijest Tako da su i mitovi figure sjećanja Mnoge priče čija istinitost nije
provjerena i ustanovljena (možemo ih nazvati legendama) također su figure sjećanja a
takve priče u velikoj mjeri pronalazimo i u Sijarićevoj putopisnoj prozi Pišući o Drini
Sijarić priča priču o dvjema sestrama koje su gradile dva grada Jerina s lijeve a njena
sestra sa desne strane Drine Kako je grad sa desne strane bio veći Jerina je zbog toga
otrovala svoju sestru
Ali priča tu nije stala i ide dalje ndash slika Jerinu kao golu ženu i raspusnicu Mlada gola i
željna mladića ndash ona ih je uvodila u svoje odaje da je obljube a poslije bacala ih u Drinu
I sve dok se gore gradio grad Drina je dolje odnosila mladiće Majstori su o tome morali
da ćute A što riječima nisu smjeli da kažu kazali su svojim dlijetima Na jednoj ploči
uzidanoj isklesali su golu ženu ndash u položaju grozno razvratnom da time kažu kakva je
Jerina I tako je kamen govorio ono što jezik nije smio
Kulturno pamćenje uvijek ima svoje posebne nosioce to su najčešće učitelji sveštenici
pisari učenjaci a što svakako možemo povezati sa putopiscem Ć Sijarićem U ulozi
putnika Sijarić čuva sjećanje na Bosnu i Hercegovinu (prvenstveno njene gradove) i
sjećanje na mračnu prošlost kakvo je ono u putopisu Oslobođeni Jasenovac Kulturno
pamćenje se kroz slijed generacija održava putem kulture što sa sobom povlači pitanje
identiteta Identitet se uspostavlja preko pamćenja i sjećanja Tako jedna grupa svoj grupni
identitet može reproducirati samo pamćenjem a osnovu pamćenja čini kultura
Putopis kao takva forma ima upravo taj zadatak da sačuva identitet jedne čitave grupe
Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku prošlost govore o
drevnim gradovima bosanskim kraljevima banovima feudalcima pašama agama i
begovima kazuju o Bosni i Hercegovini Bosancima i Hercegovcima o njihovim
sudbinama I samo ljudsko postojanje zamislivo je samo na tlu i u okviru kulture i društva
Svijest o socijalnom pripadanju (kolektivnom identitetu) temelji se na zajedničkom znanju
i zajedničkom pamćenju koje je obilježeno govorom Kada je riječ o identitetu i njegovom
značaju vjerovatno najviše do izražaja dolazi zapis Tvrdi mi grad Bobovac gdje Sijarić
govori o najznačajnijem i najbolje utvrđenom gradu srednjovjekovne Bosne kojeg je
podigao ban Stjepan II Kotromanić prije prve polovine 14 stoljeća
Bobovac je bio u centru zemlje bosanske ndash u gorostasnom i od puteva udaljenom kraju u
onom gdje je bio i dvor bosanskih banova to jest prijestonica zemlje i vjerovalo se dokle
se god drži tvrdi Bobovac držaće se i cijela Bosna iz ovog se grada branila Bosna I sva
njena snaga bila je tu U tom kamenu ndash na kamenu u tim zidovima što su strčali kao da su
iz stijene izrasli Danas vam to liči na zube starca Jer ono što je nekad krepko stajalo i
45
prijetilo oburvalo se kule tabije podzidi ndash danas su samo gomile ili ako još stoje ndash stoje
žalosno
Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom 20 stoljeća izdvaja se figura
kulturalnog pamćenja Tzv mjesta pamćenja koja književni tekstovi obnavljaju skupom
simboličkih figura javljaju se u funkciji pohranjivanja utemeljenja i očuvanja znanja o
sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke prošlosti U skupu simboličkih
slika stvara se sistem kulture pamćenja koji se u književnim djelima najviše postiže
intertekstualnošću
Mnogi književni teoretičari i kritičari smatraju da je prostor bitan element proznih
književnih djela u cjelosti U Kritici čistog uma Immanuel Kant određuje prostor i
vrijeme kao nužne oblike svake spoznaje počevši od elementarnih opažanja i predstava U
dvadesetom stoljeću veliku pažnju prostoru posvećivali su Max Weber E Durkheim G
Simmel M Foucault i E Husserl To tzv povezivanje književnosti s geografijom dogodilo
se 90-ih godina dvadesetoga stoljeća a pitanje prostora postala je važna tema u mnogim
područjima književnosti Prostor ima zadatak da omogući liku da se kreće da se snalazi da
kroz prostor iskazuje neke svoje osobine karakteristike i vlastite probleme egzistencije
Motiv prostora se u književnom djelu nije dovoljno izučavao Bahtin kaže bdquoProces
osvajanja realnog istorijskog vremena i prostora i realnog istorijskog čoveka koji se nalazio
u njima u književnosti je tekao komplikovano i isprekidanoldquo Bahtin povezuje vrijeme i
prostor i daje mu zajednički naziv hronotop On je zastupao tezu da su osvajane pojedine
strane vremena i prostora dostupne na određenom povijesnom stepenu razvoja
čovječanstva ali ne u dovoljnoj mjeri Bahtin je još i dodao da je došlo vrijeme kada se na
prostor u književnim djelima treba gledati kao na nešto bitno i u skladu sa vremenom jer
je značajno izražavanje neraskidivosti prostora i vremena Prostorna i vremenska obilježja
se stapaju u jednu konkretnu cjelinu vrijeme se bdquosteželdquo postaje umjetnički vidljivo a taj
prostor se uvlači u kretanje vremena sižea Obilježja vremena razotkrivaju se u prostoru a
prostor se osmišljava i meri vremenom
Kada je u pitanju gradski prostor u književnosti Richard Lehan navodi kako grad uvijek
igra veliku ulogu u ljudskoj sudbini bez obzira na način kako je predstavljen te da urbani
konstrukti moraju biti neprestano preispitivani jer su oni artificijelni i diverzni Upravo je
taj gradski prostor često obilježen nelagodom odbojnošću strahom i neprilagođenošću
nasuprot idiličnom i bdquorajskomldquo selu
Tijelo se stjecajem okolnosti našlo u mrskom gradu dok zarobljena bolesna duša žudi za
povratkom u iskon na selo u čedno pastoralno okruženje u zdravlje u čistoću identiteta
46
Za razliku od artificijalnoga grada selo je tijesno povezano sa prirodnom slikom svijeta
Stoga realisti nisu voljeli grad i o urbanoj civilizaciji pišu gotovo isključivo kao o otuđenoj
formi života
U razdoblju moderne prepoznaje se veće zanimanje za urbanu tematiku i fenomene
gradske civilizacije Ona donosi i sasvim novo viđenje grada kao slojevitog prostora u
kojem se pokazuju različite kulturne političke društvene nacionalne i umjetničke
vrijednosti Upravo u razdoblju moderne prvi put se u književnosti grad počinje promatrati
kao proces kao simultanost različitosti Modernistički pisci predstavljaju grad kao
kompleksnu strukturu koja postaje poticaj za čisto mentalne procese Grad postaje mjesto
duševnih kriza U čovjeku se javlja nemir strah nelagoda i beznađe
Dean Duda napominje da djelovanje nadmašuje viđenje u svakodnevnim pričama o
prostoru a to jednostavno znači da se prostor proizvodi kretanjem
Već u samom smislu i razlogu nastanku putopisa Oslobođeni Jasenovac izdvaja se figura
najvećeg sabirnog logora u nekadašnjoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj logor Jasenovac
Sam pojam bdquosabirni logorldquo kao vrsta zatvora koja je stvorena za političke protivnike
pripadnike pojedinih etničkih ili religijskih grupa civila iz kritičnog vojnog područja ili
bilo koju grupu ljudi povlači sa sobom sve negativne konotacije Ćamil Sijarić taj prostor
uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na smrt pa
pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Cjelokupan taj prizor izaziva strah a gluha
tišina smrad od blata od truleži od gasova i same zemlje pojačava to nezaobilazno
osjećanje u njemu Smrt je osnovna misao koja prati ovaj prostor Sijarić ističe da je drveće
i ptice na njima jedino što pokazuje trag života osim toga tu ništa više nije živo
Zato je ova zemlja tako utabana
Zato je tako jadna
Sada je sva crna I ćutljiva Kao kakvo živo a jadno biće koje je mnogo propatilo Ovdje
ima drveća i na njemu ima ptica I reklo bi se da više ništa živo tu nema
Ovo je bilo mjesto umiranja
Logor smrti
Bilo mu je ime Jasenovac
Kroz njegovu kapiju ulazilo se ali se nije i izlazilo
Također Sijarić napominje da to i nije neki veliki prostor ali da je užasan zbog svega
onoga što se na njemu vidi Za njega je to groblje koje se širi i nema granica Možda
jedinu simboliku života pruža slika čovjeka koji je nekako uspio preživjeti između tih
mrtvih ljudskih tijela
47
I eno s kraja vode sa blatne obale između panjeva i vrbovog granja jedan čovjek ustaje
Diže se gore kao avet Poderan je mokar i kaljav Lice mu je u maljama i staro Mršav je i
jadan i izgleda tako kao da je već bio jednom umro pa nekim slučajem oživio i ustao
odozdo između mrtvih Ustajanjem jednog živog čovjeka iz ovog beskrajnog groblja u
vodi bio sam zbunjen i preplašen
D Duda također ističe kako je učestalost tegoba i prostora patnje (kakvo je upravo ovaj
prostor logora) u jasnoj opreci naspram domovine i slobode ali isto tako i jasno definirane
klasne pozicije tj socijalnog statusa Ono možda što je karakteristično za prostor logora i
sam ovaj putopis je i to što Sijarić u samom djelu ne opisuje dovoljno čovjeka zatočenika
njegove misli osjećanja i strah Sve se to nazire u cjelokupnom djelu sva ta osjećanja i
strahovi čovjeka koji očekuje smrt su podloga ovog putopisa ali konkretnih opisa
pronalazimo samo na nekoliko mjesta a jedan takav je i sljedeći
Čovjek u logoru mnogo vidi ali sve ne može vidjeti ndash jer šta vi znate koga sve to dovode na
obalu čujete kako se voz zaustavio i kako lokomotiva brekće i znate da su to tamo
dovedene nove žrtve Najedanput čujete ustaške psovke plač ženski vrisak zapomaganje
pisku djece i jasno vam je da to tamo ustaše ubijaju ženski glasovi se uvijek jače čuju
Žene pred smrt više protestuju nego muškarci A novodovedeni zatočenici više od starih
Možemo uočiti da kod Sijarića često imamo pozivanje na određene objekte i mjesta To su
prvenstveno gradovi i logor u Oslobođenom Jasenovcu Tako i ovdje svaki grad sam za
sebe predstavlja određeno mjesto mjesto pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i
njeno oživljavanje Srednjovjekovne gradine koje baš zbog toga što su gradine i to još
srednjovjekovne asociraju na prošlost dalju i od one koju poznaje i sam putopisac Smatra
se da se na određenim mjestima objektima u gradovima struktuira čovjekov život
njegovo ponašanje putanje koje slijedi kroz prostor i vrijeme jer grad kao takav
reflektira i utjelovljuje moć stvara red u prostoru i vremenu te disciplinu prostora i
vremena
U ovom putopisu (Oslobođeni Jasenovac) izdvaja se i bolnica kao još jedna
karakteristična figura prostora Namijenjena da liječi i time pomogne onima koji su
bolesni ovdje bolnica poprima sasvim drugačije značenje To je bila jedna baraka koja je
postojala samo formalno niti jedan bolesnik te bolnice nije izliječen Kako bi pred
međunarodnom komisijom prekrili tragove stravičnih zločina renovirali su tu bolnicu
Bitno je navesti to da ove podatke Ć Sijarić doznaje od preživjelog logoraša
Ustaše su tom prilikom pobili oko šesdeset bolesnika iz te bolnice onih koji su svojim
izgledom odavali pravo stanje logora Zatim su u bolnicu uneseni novi kreveti Uneseno je
48
i sve drugo što je jednoj bolnici potrebno A onda su ndash na kraju u bolnicu na nove krevete
i u nove postelje uvedeni novi bolesnici Ali oni nisu bili bolesni oni su bili zdravi ljudi ndash
koliko u logoru neko može da bude zdrav ali su i takvi jadno izgledali i imali da
predstavljaju bolesnike Tada smo dobili i nove logorske brojeve Bili su vrlo niski kako bi
se prikrilo pravo brojno stanje logora
U ovom stravičnom okruženju izdvaja se i religijski prostor Za D Dudu religijski prostor
je prostor susreta To je način stvaranja ljepote harmoničnosti i prirodnog idiličnog
prostora Kao i bolnica i ovdje je religijski prostor sasvim formalan Godine 1941 i 1942
u logoru su bili zaveli bogosluženje Za katoličku crkvu i džamiju uređene su bile posebne
sobe
Pop je bio neki Zvonko Brekalo Umro je od tifusa A hodža jedan zatočenik Ustaše su ga
uniformisali dali su mu čin satnika ndash a odmah zatim likvidirali ga ndash objesili su ga
Figuru smrti i grobnice pronalazimo i u putopisu Zapis o gradovima tačnije u zapisu O
Lenjingradu gdje Sijarić govori o stradanjima u Drugom svjetskom ratu Na specifičan
način opisuje grobnice te zajedničke masovne grobnice koje spajaju one sa istim tragičnim
sudbinama a koje su i nazvali bdquobratskim mogilamaldquo Sijarić kazuje o svim žrtvama rata o
tom besmislu koje ne donosi ništa dobro a uzima puno više o svakom pojedincu koji
izgubi dragu osobu
Tu među njih uđi ćutke S kapom u ruci S mislima da su to žrtve kakve si i ti imao u svojoj
zemlji Tako ćeš moći lakše da hodiš kroz ove beskrajne bdquobratske mogileldquo I zublja koja
nad njima gori podsjetiće te na zublje žrtvama u tvojoj zemlji Pa ti ovo groblje dođe kao
ono u tvojoj zemlji ndash nad kojim si već lio svoju suzu za drugovima za prijateljima za
poznanicima I nije ti drukčije nego da ovdje leže i tvoji ndash tvoji znanci
Sijarić piše i o porodici Savič koja je nastradala u tom ratu Posebno ističe bilješke
djevojčice Tanje najmlađe u toj porodici
Kao učenica Tanja je napisala jedno pismo o stradanjima svoje porodice Kratka hronika
djevojčice Tanje svakako da podsjeća i samim tim može se usporediti sa dnevnikom Ane
Frank trinaestogodišnje Židovke koja je u tajnom skrovištu bilježila svoje misli osjećanja
i strahove Te djevojčice dijelile su istu sudbinu jedne od mnogobrojnih žrtava Drugog
svjetskog rata
49
Zaključak Govoreći o književnim vrstama koje ujedinjuju povijesno-znanstveni interes s umjetničkim
oblikovanjem Milivoj Solar kaže ldquoMeđu takvim književno-znanstvenim vrstama od
posebne je važnosti također putopis S jedne strane on može predstavljati doprinos
geografiji ili etnografiji dok s druge strane predstavlja osobitu književnu vrstu u kojoj je
putovanje i opis proputovanih predjela ili zemalja povod za šire umjetničko oblikovanje
zapažanja dojmova i razmišljanja o svemu onom što putopisca zaokuplja tokom
putovanjaldquoemspČesto se na taj način putopis približava eseju ili romanu u kojemu je fabula
organizirana kao slijed događaja koji seemspzbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine
likova Iako postoji to mišljenje da se putopis približava eseju ili romanu i isto tako da se u
posljednje vrijeme pokazuje veći interes za takvim književnim žanrom putopis je svakako
manje istraženo proučavano i na kraju krajeva čitano područje To se pokazuje i kada je u
pitanju Ćamil Sijarić poznatiji je Sijarić romanopisac nego Sijarić putopisac
Ako se vratimo na mišljenje M Solara da je u putopisu fabula organizirana kao slijed
događaja koji se zbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine njih to bismo mogli
povezati sa ovim piscem bar konkretno u putopisu Oslobođeni Jasenovac dok Zapisi o
gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi djeluju na posve drugačiji način Sijarić se više
50
bazira na historiju koja se polahko zaboravlja i kao da nastoji da je spasi od tog zaborava
Njegovi likovi su usputni i bez nekog posebnog značaja osim ako nije riječ o nekoj
historijskoj ličnosti Međutim tu se opet izdvaja Oslobođeni Jasenovac u kojem jedan lik
preuzima ulogu naratora pa kao bivši logoraš grobar priča svoje doživljaje koji djeluju
kao neka vrsta ispovijesti Onog trenutka kada Sijarić govori o historijskim ličnostima
govori ono što je manje i više poznato
Često ne nudi ništa novo i novost nije način njegovog postizanja zanimljivosti ali on je
pisac koji odlično poznaje mjesto na koje putuje a posebno historiju iako nije historičar
već uvijek u svakom smislu samo pisac Njegova historijska priča nije puko kazivanje
činjenica već pravi književno-umjetnički tekst Anegdote i legende su ono što krasi
njegovo pisanje i doprinosi toj zanimljivosti Pokazalo se da su doba mjesto i trajanje
ključni elementi Sijarićevog putopisa On je vremenski i prostorno ovjekovječio i sadašnji
ali i daleki i zagubljeni teritorij Bosne i Hercegovine
Ostavio je jasnu sliku njenih ljudi njihovu historiju i legendu nacionalnu i vjersku
isprepletenost i suprotstavljenost ujedno i pitome i surove prirode te običaja
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti tj putopiščeva objašnjenja o razlozima nastanka nekog
putopisa najčešće se nalaze u samom predgovoru Pokazalo se da je to slučaj i u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja a zatim
vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa putovanja
Sijarić kao razlog svog putovanja navodi tu činjenicu da jugoslavenski srednjovjekovni
gradovi nisu dovoljno istraženi U Oslobođenom Jasenovcu okvir predstavlja uvodna
rečenica Sijarić kaže ldquoIšao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjetildquo
Razlog njegovog putovanja u Jasenovac je namjera da otkrije sve te strahote koje su se
desile s tim da ni sam pisac ne sluti šta će sve zateći i vidjeti
Vjerovatno dvije najvažnije značajke putopisnog subjekta su snalažljivost i perceptivna
usmjerenost Neki se putopisci baziraju na opise historijskih znamenitosti neki na
tradiciju svakodnevni život neki na opise prirode a Sijarić u svoje putopise kombinira sve
te elemente Najviše bdquoizravnih susretaldquo sa putopiscem imamo onda kada opisuje neku
znamenitost prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi U Zapisima o
gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih dijelova kada se opisuju putevi i
historijske znamenitosti Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi Kako je
i navedeno to se najbolje može vidjeti u tekstu Putovati znači ndash vidjeti
Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje
je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost
51
putopisnog svijeta Oba Sijarićeva putopisa Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji
gradovi prvenstveno su usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje
mjestima građevinama i običajima To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj
izvještajnoj ili naučnoj obradi Međutim u tim pripovijedanjima i opisivanjima
pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici samog putopisa S druge strane u
slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se drugačije odlike U tom djelu
pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju istu poziciju u samom
tekstu
Dotematizacija uključuje obavijesti kojima se nadograđuje osnovno putopisno izlaganje i
postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za približavanje
putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta Dva osnovna
postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija figuralnim
postupcima U Sijarićevim putopisima prisutan je figuralni postupak dotematizacije ali i
naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj baštini uz karakterističan književno-
estetski stil
Figure sjećanja su uvijek prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila
Sijarića riječ je o oživljenom prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu
Pojam prostora obuhvata i svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu Figure sjećanja
su uvijek prostorno i vremenski konkretne Putopis ima zadatak da sačuva identitet jedne
čitave zajednice Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku
prošlost U Oslobođenom Jasenovcu u prvom planu izdvaja se figura logora Ovaj pisac taj
prostor uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na
smrt pa pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Sijarić piše isključivo o gradu i
gradskim običajima jer za njega svaki grad predstavlja određeno mjesto mjesto
pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i njeno oživljavanje
52
O piscu
Ćamil Sijarić je da još ovo kažem na kraju bio neobično pitoreskna pojava u našem
ljudskom svijetu i već za života postao predmet mnogih priča i anegdota Bio je oličenje
drevne jednostavnosti i neposrednosti U neprirodnom svijetu bio je prirodan čovjek
Ćamil Sijarić rođen je 18 decembra 1913 godine u Šipovicama kod Bijelog Polja u Crnoj
Gori u jako imućnoj zemljoradničkoj porodici Rano ostaje bez oba roditelja te odrasta
kod strica Osnovnu školu završio je u Godijevu u Bijelom Polju a odemsp1927 doemsp1935
godine pohađa Veliku medresu kralja Aleksandra uemspSkopljuemspiz koje je zbog političke
aktivnosti bio isključen Školovanje nastavlja u Vranju i u gimnaziji maturiraemsp1936
godine Iste te godine upisuje Pravni fakultet uemspBeogradu Diplomirao jeemsp1940 godine a
za vrijeme Drugog svjetskog rataemspslužbuje uemspSarajevuemspMostaruemspBosanskoj Gradiški
iemspBanjaluci Za sekretara Suda narodne časti u Banjaluci izabran jeemsp1945 godine potom je
novinar lista Glas i dramaturg Narodnog pozorišta u Banjaluci U Sarajevo prelaziemsp1947
godine radi u redakciji lista Pregled a potom je u Glavnom odboru Narodnog fronta i
redakciji Zadrugara U literarnu sekciju Radio Sarajeva prelaziemsp1951 godine i tu ostaje
sve do odlaska u mirovinuemsp1983 godine
Već kao đak Velike medrese u Soplju pokazuje interesovanje za književni rad U toj školi
bio je predsjednik literarne družine koja je izdavala časopis bdquoVesnikldquo u kojem je objavio
svoje prve književne radove ndash pjesme 1929 godine Bavio se i sakupljanjem narodnih
epskih pjesama u rodnom Bihoru koje je poslao Srpskoj akademiji nauka u Beogradu (i
danas se te pjesme čuvaju u arhivi spomenute akademije) Književni rad nastavlja
53
objavljujući pjesme u bdquoGajretuldquo bdquoŽeni danasldquo i bdquoPregleduldquo Za vrijeme rata ništa ne
objavljuje Bio je redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i
Akademije naua i umjetnosti Crne Gore
Nagrađen je brojnim nagradama kao što su 27-julska nagrada SR Bosne i Hercegovine
13-julska nagrada SR Crne Gore Andrićeva nagrada i dr
Umro jeemsp6 decembraemsp1989 godine
SažetakPutopis kao forma razvija se još u antici To je književna vrsta tematski oblikovana
putovanjem putopisca koji pripovjeda zgode na putu opisuje prostore kojima putuje i
mjesta na kojima boravi iznosi svoja zapažanja o ljudima koje na putu susreće o njihovim
običajima i načinu života te često o kulturnim i umjetničkim znamenitostima određenih
krajeva Za Ćamila Sijarića putopis je jednostavno opis putovanja zajedno i geografija i
historija i etnografija Historijska priča je ona koja zauzima primarno mjesto u njegovom
putopisnom opusu U ovom masterskom radu prikazali su se Sijarićevi putopisi Zapis o
gradovima Herceg-Bosno i tvoji gradovi i Jasenovac Knjiga Zapisi o gradovima
objavljena je 1970 godine a 1986 Sijarić objavljuje putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi
Po tematici se ovaj putopis može izjednačiti sa putopisom Zapisi o gradovima dok je
Oslobođeni Jasenovac i svojom formom i sadržajem ustrojen na potpuno drugačiji način
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta
Pokazalo se kako te obavijesti pronalazimo u predgovoru ali i u pojedinim zapisima unutar
putopisa Kada je riječ o zanimljivosti mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive
zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru međutim ovaj pisac ipak sve što je
zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način posebno u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi Usputne priče anegdote i legende su osnovni elementi
kojima Sijarić postiže zanimljivost i novost Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna
izražajna postupka u putopisu Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom
20 stoljeća izdvaja se figura kulturalnog pamćenja Ta tzv mjesta pamćenja javljaju se u
funkciji očuvanja znanja o sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke
54
prošlosti Ovi putopisi sadrže niz figura kulturalnih pamćenja kao što se i pokazalo u
samom radu
SummaryTravelouge as form was developed in the classical period It is a literatur category
thematicly shaped with travelers journey in which he narrates about events descripes
places he has seen people he met their customs and way of living and often about cultural
and artistic sights of specific areas For Ćamil Sijarić travelouge is simply description of
travels including geography history and etnhography Historical story is primar in his
travelouge opus This master thresis showed us Sijarićs travelouges Zapis o gradovima
Herceg-Bosno i tvoji gradovi and Jasenovac Zapis o gradovima was published 1970
Herceg-Bosno i tvoji gradovi 1986 Thematically they are very similar while Jasenovac is
with its form and content established differently Framework and notices are authors
expalanations for writing the text We found notices in preface but also in the text of
travelouge Critics claim that most interesting events happen in unknown and far places
However this author search for new and ineresting in his country in a completly different
way as shown in Herceg-Bosno i tvoji gradovi Side stories anecdotes and mhyts are basic
elements for Sijarićs new and interesting storytelling As expressed element of literature of
late 19 and 20 century it stands out figure of cultural memory Those cedilcedil memory placesldquo
occur as intent to preserve knowledge about ourselfs recall historicaly endangered
meaning of common past These travelouges contain series of cultural memories as
shown
55
Literatura Assmann Jann Kulturno pamćenje Pismo sjećanje i politički identitet u ranim
visokim kulturama s njemačkog preveo Vahidin Preljević Biblioteka tEKST
Zenica 2005
Bahtin Mihail Oblici vremena i kronotopa u romanuMatica hrvatska kolo 3
(2008)
Dizdarević Faruk Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila
Sijarića Avlija-portal za kulturu književnost i društvene teme Dostupno na
httpwwwavlijameesejifaruk-dizdarevic-stradalnistvo-kao-umjetnicka-vizija-u-
knjizevnom-djelu-camila-sijarica (2352014)
Duda Dean Priča i putovnje hrvatski romantičarski putopis kao pripovjedni žanr
Matica hrvatska Zagreb 1998
Duda Dean Kultura putovanja Naklada Ljevak Zagreb 2012
Galić Gordana Vladimir Nazor od Splita do piramida - tekst imaginacija
reprezentacija Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske Dostupno
na httphrcaksrcehr86365 (1352014)
Hrvatska opća enciklopedija Leksikografski zavod Miroslav Krleža Zagreb 2008
Dostupno na httpwwwenciklopedijahrNatuknicaaspxID=51177
Isaković Alija Hodoljublje Svjetlost Sarajevo 1973
Kulenović Tvrtko (priredio) Ćamil Sijarić- Zapisi Izabrana djela I-X knjiga
deveta Veselin Masleša Sarajevo 1991
Kulenović Tvrtko Ćamilovi putopisi Diwan - časopis za kulturu Javna biblioteka
Alija Isaković Dostupno na httpwwwdiwanmagcombaarhivadiwan7-
8sadrzajsadrzaj14htm (562014)
Lešić Zdenko i Martinović Juraj (ur) Naučni skup Književno djelo Ćamila
Sijarića Sarajevo 2003
Ivan Lovrenović (2012) Prostori putopisa Dostupno na
httpivanlovrenoviccom201203prostori-putopisa-2 (2762014)
Miličić Irena Teoretičari hodočasnici činovnici tri vrtse renesansnih putopisnih
tekstova Zagreb 2010 Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske
Dostupno na httphrcaksrcehr56766 (1152014)
Nemec Krešimir Čitanje grada Ljevak Zagreb 2010
56
Sijarić Ćamil Zapisi o gradovima Zadruga Sarajevo 1976
Todorova Marija Imaginarni Balkan prevele s engleskog A B Vučen i D
Starčević Biblioteka XX vek 2 izdanje 2006
Zvrko Husein Ćamil Sijarić- pripovjedna proza Dobra knjiga Sarajevo 2013
3
putopis i to ne kao novi oblik stvarnosti već kao oblik doživljene stvarnosti (V Brešić
1997)
U Hrvatskoj općoj enciklopediji Leksikografskog zavoda Miroslava Krleže putopis se
definira u širem značenju kao općekulturna književna vjersko-religiozna znanstvena i
popularno znanstvena vrsta teksta u kojoj autor izlaže svoje putničko iskustvo Njegov se
razvoj može pratiti s jedne strane na općekulturnom području s obzirom na povijest
putovanja migracija i razmjene trgovine hodočašća zemljopisnih otkrića antropoloških
istraživanja turizma dokolice te na političku i diplomatsku povijest a s druge strane na
uže književnom gdje se uz spomenute smjernice putopis promatra unutar institucije
književnosti kao estetska jezična tvorevina S književnoznanstvenoga stajališta putopis je
temeljni žanr širega područja kulture putovanja i povlaštena vrsta komparatističkih
imagoloških istraživanja Višefunkcionalan i hibridan prema svojem kulturnom položaju i
značenju putopis je često i žanrovski kontaminiran pa se oblikuje i u privatnijim
žanrovima ndash dnevnicima pismima autobiografskim zapisima i memoarima Početci
putopisa zapravo su žanrovski kontaminirani i obično se vezuju uz antičke izvore
Putopis kao forma razvija se još u antici a u srednjem vijeku uglavnom se svodi na
hodočasničke tekstove U renesansi doživljava procvat zahvaljujući geografskim otkrićima
i razvoju kartografije U okvirima antičke grčke književnosti prvi put se može promatrati
kako putopis funkcionira i u fikcionalnom i faktografskom obliku Bio je obavezan dio
pustolovnog romana Kada je u pitanju srednji vijek putopise najčešće pišu hodočasnici
kao zasebna cjelina izdvaja se čitava skupina skandinavskih bdquoflores peregrinationisldquo
koji su nažalost izgubljeni u požaru kopenhagenske knjižnice te se ono što nam je poznato
svodi uglavnom na fragmente iz kojih je moguće izdvojiti tri glavna hodočasnička smjera
istočni zapadni i rimski
Obično se XIX i prva polovina XXemspst određuju kao zlatno doba putovanja što se u
književnosti potvrđuje profesionalizacijom putopisnoga stvaranja pa se već početkom
XXemspstoljeća uz književno trajanje žanra u modernističkoj izvedbi i svojevrsnom razvoju
turizma i putovanja pojavljuju profesionalni popularni putopisci Naime dugo vremena je
bilo potrebno da se općenito bdquorubni žanrovildquo a posebno putopis počnu drugačije
posmatrati i interpretirati Iako ta drugačija interpretacija opet podrazumijeva bdquograničnildquo
karakter taj karakter je posmatran na potpuno novi način Ta nova interpretacija
uvjetovana je drugačijim interpretacijama svega onoga što je predstavljalo izučavanje
proznih tekstova i književnosti općenito Tako i bdquorubni žanrovildquo uzgredno dobijaju
drugačiji karakter
4
S tim da napominje kako je treba uzeti uvjetno Dean Duda daje sljedeću definiciju
putopisa Putopis je književna vrsta tematski oblikovana vjerodostojnim putovanjem
subjekta diskurza (putopisca) koji pripovjeda zgode na putu opisuje prostore kojima
putuje i mjesta na kojima boravi iznosi svoja zapažanja o ljudima koje na putu susreće o
njihovim običajima i načinu života te počesto o kulturnim i umjetničkim znamenitostima
krajeva u kojima se zatječe
Ova definicija ne obuhvata djela u stihu a neki teoretičari smatraju da se i ona trebaju
svrstati u putopisnu književnost Pri odabiru kriterija za utvrđivanje žanrovskih obilježja
putopisa većina kritičara osvrće se na kategoriju fikcionalnosti ili nefikcionalnosti uvodeći
pojam referencijalnog pakta to jeste na tipičnu potrebu da se putopisi odnose na
vantekstualnu stvarnost Iako je lahko napraviti razliku između elemenata realnog i
čudesnog često je vrlo teško odrediti stvarna zbivanja i odvojiti ih od onih koja
podražavaju stvarnost Jan Borm ističe da se kao što u romanima i pripovijetkama pisci
koriste historijski materijal i dokumenta u putopisima može naići na elemente fikcije
poput izmišljenih priča i mitova Pisci mogu radi postizanja satiričnih ili nekih drugih
efekata koristiti izmišljena imena iza kojih je moguće iščitati stvarna postojeća mjesta i
situacije Isto tako je moguće i situirati izmišljenu radnju u okviru poznatih geografskih
prostora Takvo shvatanje doprinosi proučavanju putopisa kao poluknjiževnog žanra u
slučajevima kada se eliminiraju imaginarna putovanja Borm također smatra da odlike
Aristotelovog podražavanja (mimesis) trebaju da obuhvate sva djela pripovjedačke proze a
ne samo fikcionalna djela kako čine mnogi kritičari
Ksenija Polouektova predlaže drugačiji oblik razlikovanja S obzirom da je svako
predstavljanje stvarnosti nužno neka vrsta interpretacije stvarnost ne treba da bude
svojevrsna prezentacija već različiti oblici prezentacija stvarnosti i njihova kako poetska
tako i politička efektna snaga
Žak Derida ukazuje da se problemi u definiranju javljaju zbog samog principa
klasificiranja zapravo zbog mišljenja i vjerovanja da postoje čisti žanrovi On također
tvrdi da jedan tekst sadrži odlike više žanrova a da pri tome ne pripada niti jednom u
potpunosti
Pored toga što je teško definirati putopis tu se pojavljuje još jedan problem a odnosi se na
pitanja šta zapravo čini i šta obuhvata jedan putopis Da li se prilikom određivanja uzima
u obzir posebnost subjekta putopisnog diskursa razlozi njegova putovanja perceptivna
sposobnost fikcionalna ili dokumentarna usmjerenost teksta i pripovjedačko umijeće
5
Mnogi kritičari tvrde da se na te odrednice nerijetko zaboravlja Uglavnom svaki tekst koji
sadrži putovanje svrstava se pod putopisnu književnost
Sve je od Homerove bdquoOdisejeldquo starogrčkih fantastičnih priča o putovanju poput
Čudnovatih zgoda onkraj Tule Antonija Diogena i perijegetičke književnosti preko
srednjovjekovne epike i pikarskog romana do prosvjetiteljskih filozofskih pripovijesti i
romantičarskih putopisa smješteno u isto žanrovsko polje
S obzirom da se ne pravi jasna granica između onoga što jeste dio putopisne književnosti i
onoga što nije često se povezuje roman i putopis stih i proza izmišljeno i stvarno itd
Dovoljno je da putovanje predstavlja tematsku ili kompozicijsku okosnicu nekog teksta
kako bi se odmah odredila njegova pripadnost putopisnoj književnosti Iako je svakako
nesporna veza između pripovijedanja i putovanja putopis kao književni žanr ima tu
nevjerovatnu povijesnu otpornost Dok se razdoblja žanrovske hijerarhije i književne
mode neprestano mijenjaju putovanje ostaje među najfrekventnijim temama George
Gingras napominje da putovanje egzistira u različitim pojavnim oblicima kao jedna od
najosnovnijih najrasprostranjenijih i najtrajnijih tema u svjetskoj književnosti Mihail
Bahtin potvrđuje da je putopis najbolji način da se razvije i prikaže prostorna i društveno-
statična raznolikost zemlje grada kulture naroda različitih društvenih skupina i uvjeta
njihova života
Važnost putovanja u književnosti potvrđuju i pokušaji Michela Butora koji predlaže
utemeljenje iterologije posebne nauke o premještanju pomicanju ili kretanju tačnije i
najjednostavnije rečeno o putovanju
Prilikom teoretiziranja žanrova D Duda nužno podrazumijeva njihovu podjelu i
definiranje a samim tim i proces isključivosti i uključivosti hibridnih književnih žanrova
Granični književni žanrovi i publicistika su forme koje su i književnost i nauka s tim da se
jasna granica između književnosti i nauke nikako ne može povući Nisu ni čista
književnost niti čista nauka ali putem klasifikacije njihovih elemenata imamo bazu za
različite vrste izučavanja pa i onu koja se tiče književne teorije i književne kritike Kao
granični književni žanr putopis se kreće po širokoj skali koja na jednoj strani ima
reportažu a na drugoj lirsku ili meditativnu ili filozofsku ispovijest Ponekad putopis
može prerasti u esej ili studiju o novoj manje poznatoj sredini Moguća definicija putopisa
se izvodi upravo iz hibridnih karakteristika ovog žanra
Porast popularnosti putopisa od kraja devetnaestog a posebno u dvadesetom stoljeću brza
smjena društveno-historijskih poredaka i kulturna različitost prije svega zahtijevaju
mogućnost novog čitanja i osvjetljavanja karakteristika ovog žanra koje se reflektiraju kroz
6
ideologiju teksta Kada je u pitanju čovjekov odnos prema granicama i prostoru ljudi su
uvijek dijelili svijet na oblasti predstavljajući ili stvarnu ili zamišljenu liniju razdvajanja
Najpoznatija takva podjela jeste ona prema geografskoj odrednici Zapad ndash Istok ili još
popularnije nazvano Okcident ndash Orijent Poseban doprinos proučavanju putopisa dale su
postkolonijalne studije s pojavom orijentalizma Edvarda Saida On je baveći se
konstrukcijom orijentalnog Drugog u kolonijalnoj kulturi kroz analizu pretežno putopisnih
djela pokušao da ilustrira dijalektičke odnose kulture i imperije Said vjeruje da Orijent nije
bio slobodan predmet mišljenja zbog uspostavljanja određenih načina izlaganja i pisanja o
Orijentu kao važećeg normativa Smatra da se orijentalizam bolje shvata kao bdquoniz
ograničenja u području mišljenja nego kao pozitivna doktrinaldquo Također on navodi da
orijentalizam nije skup laži i mitova niti bilo šta drugo što nema oslonac u nekoj
korespondentnoj stvarnosti
Orijentalizam nije nestvarna evropska fantazija o Orijentu nego stvoreni korpus teorije i
prakse prihvaćena rešetka kroz koju je Orijent kao kroz filter ulazio u zapadnu svest
Svaka podjela nužno zahtijeva i međusobni odnos bdquodrugi u odnosu na sebeldquo što je tipični
proizvod podsvijesti a ne postojanja stvarnih granica Na literarnom polju govor o
Drugima proizlazi iz vlastitih iskustava onoga koji govori Otuda dolazi ograničeni broj
tipičnih oblika putovanje povijest izmišljanje stereotip polemičko sučeljavanje Sve ove
odrednice koje imaju negativnu konotaciju mogu se odnositi na putopis kao pismo o
Drugostima proizvod kulturne dominacije Zapada Govor o Drugima je uspostava
antitetične pozicije iz koje se generiraju sterotipi Pri tome svaki dio vidi sebe kao normu a
one druge kao odstupanje od norme Imagologija koja se bavi slikama Drugog u
književnosti (M Todorova) postaće oruđe za osvjetljavanje igara moći i nadmoći u
tumačenju kulturalnih sporova same ideje kulture ideologija i u artikulaciji pitanja
svakodnevnog života između klasa rasa polova nacija itd
Često se postavlja pitanje šta je to u putopisu kao tekstu što postaje zanimljivo čitaocima
Brešić navodi kako je zanimanje za nepoznato koje je uvijek privlačno i izazovno upravo
ta polazišna tačka putovanja Samim tim i pripovijedanje o nekom putovanju odnosno
putopis kao tekst biva zanimljiv čitaocu jer može zadovoljiti njegovu žudnju za
otkrivanjem novog a nerijetko ga i potaknuti na samo putovanje
7
Bošnjački putopisTako naši ljudi mučno kretahu u svijet i nerado ostavljahu tragove svoga putovanja
Kada je riječ o putopisu našeg prostora i Balkana općenito poseban značaj ima Marija
Todorova i njen pojam bdquobalkanizamldquo Ona definira taj pojam kao neki specifični diskurs
koji određuje stavove prema Balkanu i radnje usmjerene na njega odnosno kao stabilni
sistem stereotipa koji stavljaju Balkan u kognitivne mengele
To je jedan od najstarijih recepata formi šema ili mentalnih obrazaca putem kojih se
plasiraju informacije o Balkanu i to naročito u novinarstvu politici i književnosti
S jedne strane Orijent se prikazuje kao apsolutno Drugo u odnosu na Evropu dok se sa
druge Balkan prikazuje kao most ili kao raskršće koje spaja Istok i Zapad Ta
međupozicija između Evrope i Azije dovodi do razumijevanja Balkana kao polurazvijenog
polukolonijalnog polucivilizovanog i poluorijentalnog Dakle dok orijentalizam
predstavlja bdquodiskurs o imputiranoj opozicijildquo Todorova smatra da je balkanizam bdquodiskurs o
imputiranoj dvosmislenostildquo
Među žanrovima koji su najvažniji putevi za širenje balkanizma Todorova izdvaja
putopise političku esejistiku i akademsko novinarstvo Posebnu pažnju poklanja
putopisima i izvještajima političkih posmatrača agenata i diplomata jer se u njima mogu
otkriti počeci i postepeno uobličavanje predstave o Balkanu kao posebnom geografskom i
kulturnom entitetu Ti putnici imali su ulogu današnjih novinara pa se u njihovim opisima
može pronaći kombinacija skoro svih elemenata koji su oblikovali postojeći stereotip o
Balkanu
Ono što je zajedničko i kategoriji orijentalnog i balkanskog jeste da su obje korištene da
označe suprotnost predstavi o Evropi koja simboliše čistoću red samokontrolu karakter
osjećaj za zakon pravdu efikasnu administraciju
Sa naših prostora Ivan Frano Jukić (Slavoljub Bošnjak kako je sebe nazivao) je prvi pravi
putnik ističe Alija Isaković u svojoj knjizi Hodoljublje Iako je sam dosta toga zabilježio
8
zapisao i ostavio generacijama koje dolaze poslije njega nažalost tek nakon njegove smrti
ti radovi dobijaju zasluženu vrijednost On ističe pomalo surovu realnost koja je takva
ostala i dan-danas a to je Bosna koliko nesretna i potlačena toliko nepoznata i neopisana
Bošnjaci su uvijek putovali nekada neplanirano a nekada sasvim namjerno radi svojih
putopisa Neki su spriječeni u toj svojoj namjeri stvaranja jednog putopisa tako da su
mnogi još neotkriveni i neistraženi Profesor F Rizvanbegović u Antologiji bošnjačkog
putopisa 20 vijeka ističe da je iz tih razloga putopis Hadži- Jusufa Livnjaka prvi putopis
koji poznajemo Hadži-Jusuf Livnjak je krenuo iz Duvna na hadž 1615 godine
U tom periodu javljaju se i drugi putopisci
Mnogi su se složili kako je Evlija Čelebija najpoznatiji svjetski putopisac On je rekao da
je više od 50 godina svoga života posvetio putovanju Smatra se da je prešao oko 350000
kilometara tragajući za novim prostorima ljudima i običajima Obišao je cijelo Osmansko
carstvo koje se prostiralo na tri kontinenta Tokom putovanja bilježio je sve pojedinosti o
životu i običajima ljudi koje je sretao opisivao do detalja mjesta koja je obilazio historiju
građevine običaje tradiciju kao i značajne ličnosti On nije zapisivao samo ono što je
vidio već i priče koje je sakupljao iz naroda
Veliki dio svoga života preko 20 godina Čelebija je posvetio Balkanu uključujući tu i
sandžačke gradove Njegova ostavština smještena je na 7000 stranica odnosno u sedam
tomova Bitno je spomenuti da i sam Ćamil Sijarić u svojim putopisima spominje velikog
Evliju Čelebiju
Za bošnjačku književnost u osmanskom periodu karakteristična je književnost u stihu ali i
u prozi koja je među bošnjačkim piscima bila najzastupljenija u ljetopisu i u putopisu o
odlasku na hadž Književnost na orijentalnim jezicima nastajala je najvećim dijelom na tlu
Bosne i tematski je za nju često veoma vezana (epigrafika pjesme o gradovima ljetopisi u
kojima su bilježeni značajni događaji putopisi s opisom bosanskih i stranih gradova kroz
koje su hodočasnici prolazili)
Karakteristični su oni pisci specifične poezije šehrengiza Šehrengiz ili opis gradova i
života u njima specifičan je istočnjački pjesnički žanr putopisne koncepcije Doprinos su
mu dali i neki naši autori primjerice eminentni pjesnici Derviš paša Bajezidagić (umro
1603) i Nerkesi Sarajlija (1584-1635) navodi Ivan Lovrenović u svom tekstu Prostori
putopisa 1984 godine
Putopis se pojavljuje i u hronikama s putopisnom podlogom kao npr kod Saliha Sidkija
Hadžihuseinovića i Envera Kadića Administrativno-diplomatski izvještaji također sadrže
elemente putopisa a izdvaja se Osman Šehdi- efendija u Sefaretnami gdje je opisao put u
9
Moskvu 1858 godine Međutim u njima je najmanje književnoga što je i razumljivo s
obzirom na formulaičnost i shematičnost jezika takvih spisa ali ih vrijedi zabilježiti zbog
njihove dokumentarno-historijske vrijednosti i mogućnosti da posluže kao književna građa
Najbrojniji među njima su izvještaji s apostolskih vizitacija slani iz Bosne u Rim
Uspon bošnjačkog putopisa veže se za kraj prošlog stoljeća Njegovi oblici su različiti i
brojni to je ili reportaža sa pojavom moderne bošnjačke štampe ili opis putovanja na hadž
ili nešto sasvim drugo Ibrahim ef Čokić-Hakki i Hafiz Muhamed ef Krpo su ponudili
najbolje opise putovanja sa hadža Edhem Mulabdić pisac prvog bosanskog i bošnjačkog
romana ujedno je i zaslužan za osnivanje prvog bošnjačkog modernog putopisa opisujući
jedan vikend u Fojnici Ta njegova prvobitna reportaža pokazala je novi model putopisnog
književnog oblika i pristupa On na taj način otkriva svoj posmatrački dar i rječitost
Kasnije će se ti pristupi neprekidno razvijati sve do Skendera Kulenovića Zuke Džumhura
i Alije Isakovića
A Isaković smatra da je daleko najzanimljiviji sarajevski trgovac Risto Besarović koji je
živo i svježe ispričao svoj put u Carigrad 1889 godine Iako s povremenim pretjerivanjem
u samom iskazu i sa ponekom nacionalno-političkom opaskom putopisci nam nude sliku
svijeta koji mi bdquopreko njihldquo doživljavamo Kako to Isaković ističe možda ne pravu a tu
nikad ne- ali zato onu kakvu je vidio naš čovjek
Potrebno je još spomenuti i to da u knjizi Hodoljublje Alija Isaković spominje i niz
novinara-publicista i novinara-književnika koji nisu živjeli u BiH ali su rođeni Bosanci
jer su tek oni zakoračili u zemlje i krajeve gdje se naš čovjek rijetko ili nikako nalazio
Oni su učinili prvi naš bdquoprodor u svijetldquo Zahvaljujući trudu i talentu svih mi ćemo
bdquoHodoljubljemldquo obići skoro sve kutke svijeta i susresti brojne rase i narode
Tako on kao dio bosanskohercegovačkog putopisa spominje i mnoge trgovce oficire
fratre hafize novinare itd
Držeći se onog što sam već tvrdio ne bi trebalo da nas u bosanskohercegovačkom
putopisu iznenadi što su uvršteni putopisi jednog književnika jednog trgovca oficira
nogometaša mitropolita fratra hafiza buntovnika naučnog radnika novinara
političara humoriste težaka
Kažu Bošnjaci da je putniku najveća planina kućni prag a to je istina (Ivan Frano Jukić
1843)
10
Putopisac Ćamil SijarićĆamil Sijarić je da još ovo kažem na kraju bio neobično pitoreskna pojava u našem
ljudskom svijetu i već za života postao predmet mnogih priča i anegdota Bio je oličenje
drevne jednostavnosti i neposrednosti U neprirodnom svijetu bio je prirodan čovjek
Književno djelo Ć Sijarića je višeslojna tvorevina u kojoj se međusobno prepliću različiti
narativni obrasci Slike i predstave koje na površinu izbijaju kao pamćenje iz djetinjstva ili
izuzetno dobro oblikovane anegdote i scene ne izražavaju samo prolazno uzbuđenje ili
neko izuzetno bdquostanje dušeldquo nego se pretvaraju u šire vizije života i svijeta pri čemu je
emotivnost samo sredstvo dočaravanja dubljih čovjekovih nemira i neizvjesnosti njegove
sudbine
Izuzme li se prvo veće putovanje školarca Sijarića od rodnih Šipovica do Skopja za njega
će ostati upečatljivo putovanje odlaska u Đalovsku klisuru do izvora vode do nekakve
pećine Ta rijeka koja je tekla iz izvora ta priroda koja je bila u klisuri ta tajanstvena
pećina činili su mu se toliko netaknutim kao da nije do tada nijedna ljudska noga tuda
prošla To je uzbuđivalo njegovu maštu
Husein Zvrko navodi kako je upravo to naivno dječije vjerovanje da je prvi vidio u
Đalovskoj klisuri ono što još niko nije imao prilike pobudilo u njemu želju da i dalje
putuje posmatra i istražuje
Nosila ga je misao da se putovanjem i pričanjem dva puta živi
11
On još dodaje i to kako je put za Ć Sijarića simbol trajanja saznavanja upoznavanja
savladavanja prepreka te učenje da svaki jad i muka imaju svoje trajanje pa i sam putnik
Kad čovjek ne ide nikud od kuće on je opet putnik ide od svog postanka ka kraju koji je
neminovan
Izdvajaju se dva osnovna strukturna pristupa kod onoga što se naziva građom za bošnjački
putopis Za neke autore putopis je opis putovanja svojevrsna geografija historija i
etnografija Drugima je putovanje povod za iskaz vlastitosti a trećima je ono čiji je
predmet književno djelo ili književna ličnost koju pohode
Ćamil Sijarić pripada prvoj grupi Za njega je putops jednostavno opis putovanja zajedno i
geografija i historija i etnografija Kako navodi profesor Rizvanbegović Sijariću nije bitan
predmet opisa isto kao i historijski fakti Historijska priča je ona koja zauzima primarno
mjesto u njegovom putopisnom opusu Ona postaje umjetnost putopisa Ćamil Sijarić
nastoji spoznati ljude prošlosti koji ostavljaju trag i prenose ga na čitaoca
Karakteristične i bitne odrednice motivi i termini za njegove putopise su doba mjesto i
trajanje Dobaemspje ključna riječ za razumijevanje tih putopisa za Sijarićaemspmjestoemspima smisao
ako imaemsptrajanje sam prostor je irelevantan Sami Borhes navodi da je duhovni život
čovjeka bez prostora sasvim moguć ali bez vremena nije Tome sad treba dodati onaj drugi
zahtjev za živim ljudima mada se tijesno vezuje za historiju
Sijarić i u putopisima bdquoostaje pisacldquo On sve zna prethodno bi proučio sve što je mogao
naći o mjestu prema kojem putuje sve je naučio poznaje svaki kamen ali nije historičar a
daleko od toga da je arheolog Vrijeme je za njega onoliko duboko koliko je stiglo da
uobliči da zapiše ljudsku sudbinu mada ona može biti zapisana i u kamenuemsp
Njegovi putopisi su moderni prozni šehrengizi On priča isključivo o gradovima jer su
gradovi historija i jer sela nemaju tu historiju Sela su samo postojanja koja su najčešće
prolazna i ne toliko bitna ona ne pamte historiju
Od svojih sagovornika tražio je obaviještenost istinitost jasnoću eventualno zanimljivost
Tvrtko Kulenović kaže da je on samemspbio isti onaj Ćamil koji je pisao one fantastične
pripovijetke sa onom fantastičnom sposobnošću uranjanja u ljudsku sudbinu onim
fantastičnim jezikom koji je već sam po sebi bio umjetnička kreacija najvišeg reda
Nije to od njih zahtjevao to je samo od sebe išlo Ne mora biti ali može biti osobina
genija u svakom slučaju je sudbina književnih poštenjaka da zanemaruju ne primjećuju
12
ono što su sobom svojim bićem iznutra donijeli a insistiraju na onome što je uneseno
spolja na znanju na iskustvu na posmatranju na rdquoživoturdquo a ne na rdquoumjetnostirdquo (Tvrtko
Kulenović)
Svojim knjigama Zapisi o gradovima Herceg-Bosno i tvoji gradovi i Oslobođeni
Jasenovac Ćamil Sijarić zaokružuje svoje putopisno umijeće Bosanski putopisi Ćamilovi
su gradovi tu je njihova prošlost historija a upravo su ti gradovi prepuni historije a ta
historija je prepuna lica i naličja ili jednostavno likova koji i današnji lik određuju
U ovom masterskom radu prikazat će se Sijarićevi putopisi Zapis o gradovima Herceg-
Bosno i tvoji gradovi i Jasenovac Ono što sam pisac poručuje ovim djelima je to da
prošlost ne smije ostati u sjenci zaborava da će se ona uvijek pamtiti i prenositi novim
generacijama (to je posebno istaknuto u onim dijelovima gdje pisac govori o Drugom
svjetskom ratu) Tako npr u putopisu Zapisi o gradovima Sijarić govori o Lenjingradu te
posebno ističe kako se ne smije zaboraviti na mnogobrojne žrtve rata
Možeš samo da ćutiš i da se izgubiš u nečemu što je groblje što je smrzavanje gladovanje
i umiranje ndash što je onih devet stotina dana Dobro bi bilo da tu brojku znaju svi profesori ndash
svih jezika i svih narodnosti i da je đacima daju u zadatak Svim đacima i u svim
zemljama ndash na svim jezicima Nek bi se ta brojka znala i pamtila kako se više ne bi
ponovila ndash ni u ovom gradu ni u drugom gradu ni u jednom mjestu
Kada je riječ o prošlosti ona je uvijek nedovoljno poznata otkrivena sačuvana i
tajanstvena U jednom trenutku sam Sijarić se pita šta je prošlost kakva je ona i čija je
jednostavno izgovaramo zidine starine vremena nekakva nekakva stoljeća ndash nekakva
tama prošlosti ndash kakve to prošlosti čije prošlosti I čudo jedno prošlost nam se svačija
nekako učini kao da je to i naša prošlost Kao da su tuda prošli naši stari Tu živjeli tu
gradove gradili tu snove sanjali ndash i otišli oni otišli a mi došli
U predgovoru knjige Zapisi o gradovima sam pisac navodi da su po cijeloj našoj Bosni i
Hercegovini razasuti bezbrojni srednjovjekovni gradovi Za mnoge od njih se ne zna ni
kada su građeni ko ih je gradio niti kojim povodom Također njihova imena su
zaboravljena posebno od dolaska Osmanlija Srednjovjekovni gradovi su najčešće građeni
u župama kao odbrambeni centri i središta-provincijske vlasti to jeste vlasti gradskih
upravnika Najveći razvoj doživjeli su uz krstaške ratove
13
Vraćajući se sa Istoka krstaši su prenosili iskustva koja su stekli na Orijentu pa i iskustvo
u zidanju gradova od kamena sa svim oblicima i osobinama tadašnjih gradova na Istoku
Javljaju nam se iz daleke prošlosti ove zemlje Bosne iz tamne tame njenih vijekova ndash i
jedna je od stranica njene istorije koja traži da je odgonetnemo ko ih je zidao i zašto je li
iz nužde ili za slavu Gusta mahovina pala je po njihovom kamenu i još gušća zavjesa po
njihovom vremenu ndash i sakrila staru davnu Bosnu
Zapisi o gradovimaGradovi su kao i ljudi ndash i kao i ljudi mogu da budu stari ili mladi tužni ili veseli zaneseni
ili zamišljeni I mogu da budu lijepi ili ružni
Ćamil je bio pisac povijesti onakve kakva je ova naša historije koja se dogodila i prošla
a koju je on spašavao vještinom čuđenja Vjerovao je da samo čuđenje spašava njegov
svijet što je vrlo poučno Puno je bolje čuditi se svome životu nego žaliti za njim
(Miljenko Jergović)
14
Knjiga Zapisi o gradovima objavljena je 1970 godine Putujući kroz mnoge gradove
tadašnje Jugoslavije daleke Rusije i Iraka Ćamil Sijarić sve uspomene bdquoupisujeldquo u tu
knjigu putopisa
Mićo Cvijetić u svom tekstu Magija riječi priče i pričanja u knjizi Ćamil gora razgovora
ističe kako su Ćamila Sijarića zanosili putevi i putovanja očaravala voda obilježja i zapisi
na kamenu
Pišući o Drini i gradovima koje vode zapljuskuju reći će i ovo da će tu vodu pominjati
pjesme pominjaće istorija pominjaće vojske i vojskovođe Na njoj će stajati stražari i
graničari prelaziće je handžije i karavandžije U očima će je nositi putnici kao vodu plavu
i brzu Zamicaće niz nju splavovi i splavari zavijaće nad njom vuci stajaće nad njom
hajduci nadlijetaće orli i gavranovi brodiće je lovci i trgovci Crtaće je u knjigama
Putopis ne sadrži onu količinu događaja koja je karakteristična za fikcionalni pripovjedni
tekst On podrazumijeva drugačiji tip događajnosti Njegov uzorak je nefikcionalna narav
putopisnog teksta Predmet putopisa je neposredna nepriređena i zatečena stvarnost tako
da njeno postojanje ne ovisi o tekstu Putopisac je može prikazati više ili manje
vjerodostojnom ali joj time i ne uskraćuje zbiljsku predmetnost U radu je već spomenuto
da Ćamil Sijarić bdquozna sveldquo o mjestu na koje putuje ali to nije ono znanje koje iznosi
historičar On uvijek bdquoostaje pisacldquo U ovoj knjizi miješaju se lirske epske putopisne
historijske i literarne asocijacije
Ismet Rebronja u tekstu bdquoDrumovi u delima Ćamila Sijarićaldquo ističe kako je drum za njega
prije svega historija svaki je put jedna historija o vremenima i ljudima promjenama i
izmjenama nastajanju novog i prestajanju starog
Ima putova kojima se nekada mnogo hodilo pa se više ne hodi ima takvih putova i na vodi
ndash kojima se nekad mnogo brodilo pa se više ne brodi Ima ih kroz šume kroz polja kroz
klisure i kroz gudure - pa se više njima ne hodi i na (putu) više nema hanova nema
handžija i kafedžija i nema nikoga i čini se da su otišle i vode Trava je sada tuda i
priča da je sve to nekad na tom putu bilo - kunu se da je tako bilo a više nije jer nema
hanova i nema putnika i u šumama nema hajduka putovi kao i ljudi bivaju mladi pa
bivaju stari pa ih sasvim nestane Putovi su kao istorija Pa pričaju
Kada govori o Lenjingradu (današnjem Sankt Peterburgu) poslije Moskve drugom po
broju stanovnika ekonomskom kulturnom naučnom centru Rusije Ćamil Sijarić kao da
čitav taj putopis obilježava motivom smrti Govori o tome kako je ovaj grad bio opkoljen
Nijemcima
15
Umirale su uz tih devet stotina dana po cijele porodice za jedan dan Svi skupa otac
majka baba djeca ndash za jedan dan Tako da su se vrata na kućama zatvarala i na njima
lijepio natpis bdquoOvdje više ne tražite nikogldquo
Kada govori o gradu Pančevu opet nagovještava da se njegovo ime veže za slavenski
jezik što znači močvara
Ako je istina da je to slovenska riječ i da znači močvara blato brlog i slično tome onda je
toga blata i toga brloga na ovoj rijeci Tamišu sigurno nekada bilo mnogo pa je i ime
mjestu - eventualno moglo otud nastati no ko to zna
Kao odličan poznavalac historije Ć Sijarić nudi podatke o tome kako se ime grada
mijenjalo kroz stoljeća pa tako prvo njegovo ime bilo je Panuka iz 9 stoljeća u 10
stoljeću spominje se ime Panucea a kasnije i Panoča
On također govori o tome po čemu su se pojedini gradovi posebno isticali kao npr
Đakovica čiji se stari dio grada nekada isticao po neizmjernom bogatstvu a posebno po
vještini svojih zanatlija puškara sabljara abadžija gajtandžija aščija kujundžija
kundurdžija itd Trgovina je bila toliko razvijena da je Đakovica bila vodeća u prodaji
Dok je Đakovica bila poznata po dobrim zanatlijama Struško polje obilovalo je voćem
Voće od svake vrste moglo se pronaći u Struškom polju tu su kruške jabuke šeftelije
breskve kajsije te južno voće kao smokve badem i drugo
Treba zamisliti ovakvu sliku polje ravno kao dlan opružilo se i raširilo sve dok vidik ne
zaklone planine A vrijedne ruke došle su i tu zasadile sve što zemlja rodi i rodom plodi I
sve se to u proljeće zaodjene cvijetom a u jesen plodom Pa granama teško da drže A za
oči uživanje Jer možeš da biraš plod koji hoćeš I svih vrsta
Husein Zvrko navodi kako u pripovijednim kazivanjima Ćamila Sijarića često nailazimo
na motiv vode izvora rijeke i jezera Ti motivi su neizbježni u njegovoj pripovijednoj i
putopisnoj prozi Kada je riječ o putopisima taj motiv je nezaobilazan Dok su i čovjek i
grad prolazni voda je ta koja uvijek ostaje mlada Voda je za Sijarića nešto mistično
zagonetno i nedostižno dok je sve ostalo poznato i ljudi i putevi i gradovi Tako u zapisu
Voda ne stari star je samo Ohrid govori o starom makedonskom gradu Ohridu i
Ohridskom jezeru
No - na njemu se vijekovi ne vide ne vidi se njegova starost ndash jer voda je uvijek samo voda
i vrijeme na njoj ne bilježi se ndash šta više čini se da je uvijek mlada i da će mladom i ostati
Ono kao i da jeste tu - da se u njemu ogleda Ohrid I tu ndash u ogledalu njegovom ovaj grad
treba i gledati Jer on tada ne izgleda stvaran nego liči na nekakav prividan grad ndash na
sliku naslikanu nekad davno rukom starih slikara iz Ohrida a na licu vode ndash na jezeru
16
Još jedan motiv koji ovaj pisac pronalazi u vodi je i sloboda U selu Tivoli kod Rima selu
poznatom po hramu božice Veste Sijarić nailazi na jedan potok Iako sasvim običan potok
naizgled nimalo drugačiji od ostalih pisac vidi u njemu nešto posebno i lijepo Poseban je
bio taj potok jer je bio slobodan jer je tekao tamo kuda je htio bez ljudske ruke koja bi ga
vodila
Jer su sve ostale vode stegnute u cijevi svima je nametnuta ljudska volja da čini ono što
čovjek hoće i jedino ovaj mali potok čini sam što hoće ndash teče slobodno ništa ga se ne tiče
niko ga ne gleda jer zašto bi i gledao jedan sasvim običan potok kod toliko vodoskoka i
vodopada Ali ja sam ipak gledao taj potok I divio se njegovoj slobodi I kad bi on bio
razumno stvorenje ja bih mu rekao da bježi što dalje i što brže i spasi se huke i buke koju
prave vode iz cijevi
Motiv slobode nalazimo i na samom početku zapisa Duša Bukurešta gdje Sijarić govori o
slobodi koju ima jedan putopisac Kada si sam u nekom tebi nepoznatom gradu onda si
potpuno slobodan jer si kako kaže i sam pisac gospodar vremena i ideš kud hoćeš radiš
šta hoćeš
Sijarić je također i odličan poznavalac čovjeka njegovih misli osjećanja i potreba
Nastoji razbiti njegovu otuđenost i predstaviti ga u boljem svjetlu svjetlu druželjubivog
čovjeka koji razumije i prihvata druge i drugačije Želi pojedinca stranca približiti masi
tako da bude prihvaćen kao jedan od njih Na taj način u zapisu Na Dunavu Estergon
pokazuje kako ne bi smjele postojati razilke među ljudima već kako bi se i u tuđoj zemlji
trebalo osjećati kao i u svojoj ne kao gost već kao domaćin tu među domaćinima U
zapisu Na mramorju Pompeja kazujući o Pompeji u erupciji vulkana Vezuva uništenom
rimskom gradu Sijarić stvara gotovo opipljivu sliku agonije i boli svakog čovjeka tog
nekadašnjeg grada agonije svakog onog koga je zadesila takva smrt Zgrudvani su
sklupčeni su od bola su se previjali i takvu nam sliku ostavili da taj bol onako užasan od
vatre osjetimo nekako i mi danas Ono što svakako ističe jeste i to da čovjek dijeli
sudbinu drugog čovjeka i suosjeća sa njegovom tragedijom
Međutim on kazuje i o ljudskoj okrutnosti čovjekovoj lošoj strani i potrebi da povrijedi
drugog čovjeka Na najbolji mogući način to slika opisujući arenu u Rimu čuvenu
Koloseo Flavio Sijarić time kao da želi pokazati kako čovjek uvijek ostaje isti kako se od
najstarijih vremena pa do danas nije promijenio njegova surova strana ostaje
nepopravljiva U čovjeku postoji nešto animalno i zastrašujuće
Ima jedna pjesma o mladoj hrišćanki koju su bacili među lavove ndash u vrijeme
neznabožačko Ta arena tu je i danas Ogromna je i stravična izgledom Zovu je kratko ndash
17
bdquoKoloseo Flavioldquo Veće gledalište valjda ne postoji A ni strašnije od ovoga Jer tu su
zvijeri rastrzale ljude jer tu se svjetina smijala žrtvama jer tu je čovjek bio zvijer
Koliko se samo pakosti i oholosti može javiti u čovjeku i koliko takav pojedinac može biti
bezosjećajan Sijarić ovo potvrđuje i u zapisu Niniva zapisu o istoimenom gradu a
današnjem Mosulu Drevni narod tog grada vjerovao je u boga Asura a kraljevi od
najstarijeg do posljednjeg kako kaže i sam putopisac bili su božji poslanici na zemlji i sve
što su činili činili su to u ime boga Ono što su radili ti kraljevi bilo je svakako zlo i
strašno daleko od onoga što bi čovjek trebao raditi Kako bi stvorio što vjerniju sliku
takvih kraljeva Sijarić citira jednu priču urezanu u ploči o tome šta kralj čini kada vodi
rat
Ja Asurnazirbal ovako osvajam tuđe gradove pred kapijom grada koji hoću da osvojim
ja najprije podignem piramidu od zemlje zatim žive oderem nekoliko vođa neprijateljske
vojske i njihove kože razapnem na piramidu neprijatelj iz grada gleda te kože i biće da ga
tada strah hvata ndash jer i sebe zamišlja u takvom stanju koje ga ne može mimoići Zatim
naredim da se izvjestan broj neprijatelja živi uzidaju u gradske zidine a drugi da se živi
nabiju na kolje i istaknu gore na zidine da ih otud iz grada gledaju građani i da znaju šta i
njih čeka
Kao potvrda ovakvog govora uz taj strašni natpis u reljefu je isklesan i lik kralja
Asurnazirbala Sijarić ističe kako ta figura zrači samo surovost divljinu i užas Kao i svi
drugi kraljevi u Ninivi tako je i kralj Asurnazirbal isklesan mnogo veći u odnosu na druge
koji su uz njega Na taj način kraljevi se žele posebno istaći i veličinom i snagom
Ovaj putopisac piše o umjetnosti i kulturi nekog prostora pa na taj način stvara povezanost
opisanog prostora i samog čitaoca Kada govori o tradiciji kulturi običajima i svemu
onome što se vezuje za neki grad i njegove stanovnike Sijarić to čini izuzetno detaljno pa
se kod čitaoca stvara dojam da je dio tog prostora i da sam posmatra grad i njegove
stanovnike Ti detaljni opisi i dočaravanje određenog prostora nekako se najbolje uočavaju
u zapisu gdje pisac govori o Pompeji Iako sasvim uništen još davne 79 godine ne taj
grad čuva ruševine koje su dokaz njegovog postojonja i života Na osnovu slike na zidu
na kojoj je prikazana gola žena Sijarić detaljno govori o njihovoj kulturi To je bila
jelinska kultura Govori o stanovnicima Pompeje kao o pobornicima zabave koji su
uživali u životu prepuštajući se igri i svirci Poznavajući Ilijadu i Odiseju slikali su scene iz
tih pjesama kao i iz nekih drugih pa putopisac zaključuje da su im zidovi bili sasvim
išarani najčešće motivima golih bića Sijarić detaljno opisuje i neka svoja putovanja kao
što je to primjer putovanja u Konstancu rumunski grad na Crnom moru U namjeri da
18
posjeti spomenik pjesnika Publija Ovidija Sijarić luta tim velikim gradom i njegovim
ulicama Iako nije znao gdje se tačno nalazi spomenik ovaj putopisac je uživao u tome da
ga pronađe bez nečije pomoći Sijarić također detaljno opisuje i sam spomenik Publija
Ovidija jednog od najvećih rimskih pjesnika i elegičara kojeg je protjerao car August
Da ga opišem natprirodne je veličine Dignut na ne mnogo visoko postolje Gologlav
Glava s malo kose čelo otvoreno Lice pravilnih linija lijepo koštunjavo pomalo
staračko sjetno zamišljeno zgledano preda se stoji grozno usamljenički na svome
postolju i na ovom mjestu kao što je uostalom i bio usamljen u ovom dalekom
varvarskom gradu na Crnom moru i u Dakiji ndash u zemlji
Herceg-Bosno i tvoji gradoviGodine 1986 Sijarić objavljuje putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi Po tematici se ovaj
putopis može izjednačiti sa putopisom Zapisi o gradovima jer i u ovom putopisu na isti
način kao i u Zapisima o gradovima Sijarić priča historiju gradova s tim da je u ovom
putopisu predmet historija Bosne i njenih gradova Ono što je vjerovatno najuočljivije u
ovom djelu jeste to da pisac u istom trenutku iznosi historijske činjenice daje podatke
(najčešće etimološke prirode) ispriča neku anegdotu i bdquootpjevaldquo pjesmu Dakle mogli
19
bismo reći da se ističu historijske činjenice koje su poetski uobličene Kako je Sijarić često
objašnjavao porijeklo i značenje imena nekog grada svjedoči i primjer u zapisu Prozor i
Rama gdje objašnjava porijeklo imena grada tako što se detaljno prisjeća svog djetinjstva i
odlazaka u mekteb Tamo su sa kalfom učili arapski jezik te spominjali gradove Bosne i
Hercegovine
Idući ka ovom gradu i izgovarajući njegovo ime dugo - Prόzor ili kratko Prȍzor što je
prvo pogrešno a drugo pravilno prisjetio sam se jednog davnog slučaja kad sam prvi put
čuo za ime ovog grada u župi Rama Bilo je to kad sam kao dijete ndash to jeste kao mejtefski
đak prvi put uzeo knjigu u ruke Bila je ta knjiga ispisana arapskim slovima koja nijedno
od nas djece nije umjelo da čita Bila su tim slovima ispisana imena gotovo svih gradova u
Bosni i Hercegovini i trebalo je da ta imena naučimo napamet ndash pa smo jednostavno išli za
kalfom kako on kaže tako i mi za njim ponovimo Imena gradova u Bosni i Hercegovini
počinjala su ovako Sarajevo Mostar Banja Luka Tuzla Bihać Travnik i tako dalje ndash a
posljednji je bio Prȍzor
Pisac objašnjava u kakvoj je vezi riječ Prozor sa staroslovenskim jezikom Grad nije dobio
ime po prozoru na kući već potječe od glagola bdquozretildquo što je na staroslovenskom značilo
gledati pogledati kroz nešto pa je od imenice izvedene iz toga glagola nastalo i ime grada
ndash Prozor Pored toga ono što je možda i neočekivano za ovakvo književno djelo jeste to
što Sijarić nudi i pravilan izgovor te riječi ukazuje na koji način se akcentira Umjesto
dugosilaznog akcenta kako je i sam pisac mislio javlja se kratkosilazni Upravo ti
bdquoneobični potezildquo čine Sijarićevu cjelokupnu putopisnu građu jedinstvenom
Može se reći da svaki putopis pojedinačno sadrži niz historijskih činjenica koje su i
osnova tih putopisa Ćamil Sijarić prije nego što bi pošao na put dobro bi proučio historiju
datog mjesta Kada je grad Prozor u pitanju on piše kako i sam kaže najraniju historiju
onu iz srednjeg vijeka Govori o banu Tvrtku koji je izdavao povelje u Prozoru Spominje
Tvrtkovu povelju Vukcu Hrvatiniću iz godine 1366 te podatak da je Matija Korvin 1463
poklonio Prozor zajedno sa Ramom sinu hercegu Stjepanu Vladislavu
Pišući o Sarajevu - gradu za riječ i sliku on započinje jednom anegdotom Kada su upitali
jednog čovjeka kakav je to grad on ga je usporedio sa jednom kućom sa puno prozora sa
kojih pjevaju djevojke
One tu ostaju po cio dan i pjesmu prekidaju samo dokle ručaju ndash a kad ručaju opet sjednu
na svoja mjesta i odozgo kroz prozor daju svijetu gotove pjesme
Također kada govori o ljepotama i bdquomagičnostildquo Sarajeva nudi čitavu jednu priču o
fenjerdžiji koji je palio fenjere po sarajevskim sokacima čitav svoj život Igrom slučaja
20
postao je bogataš naslijedio je rođaka iz Bosanske Gradiške Međutim nakon nekog
vremena vratio se u Sarajevo i svojim fenjerima Sijarić pokazuje multinacionalno
Sarajevo ali nekadašnje Sarajevo kada su trgovci i muslimani i katolici i pravoslavci išli
zajedno u Carigrad i nosili kožne proizvode Pisac spominje i Alifakovac i Trebević te
objašnjava porijeklo tih riječi Ime Alifakovac dolazi od Alije koji je inače bio niskog
rasta jer bdquoufakldquo je turska riječ i znači mali Naziv Trebević dolazi od riječi bdquotrebeldquo što
znači bdquosofreldquo koje su se postavljale nekada bogovima i na njima polagane žrtve Pored tih
činjenica Sijarić piše i o kugi koja je bila zahvatila Sarajevo i odnijela mnoge živote Da
je mene vatra pogorjela bijele bi mi dvore ponovila da je mene voda poplavila barem bi
mi oprala sokake već je mene kuga pomorila pomorila i staro i mlado rastavila i milo i
drago kugo pusta da te bog ubije
Ono što je doprinijelo estetici i zanimljivosti Sijarićevih putopisa svakako su upravo te
anegdote i niz pjesama koje su nezaobilazni elementi gotovo svakog pojedinačnog
putopisa
Ćehotina govorila Drini pričekaj me sjutradan do podne dok ja dođem mutna i krvava
mutna jeste dolazila a ne zna se da je nekad došla i krvava
Kako u Sijarićevim romanima i pripovijetkama susrećemo niz različitih likova on i u
putopisu karakterizira čovjeka pokazuje sve njegove vrline i mane Sarajlije su prkosne i
ponosne i umjeli su grdno da se naljute Nisu ispoštovali naredbu Omer-paše Latasa da se
pripremaju za vojsku čak i onda kada im je prijetio raznim kaznama već svaki ode u svoju
krajinu barut tući i olovo liti pa na carsku vojsku udariti
Od Osmanlija do napada Austrije pisac ispisuje priču o Sarajevu i Sarajlijama O tome
kakav je taj grad nekada bio i kakvi su bili njegovi ljudi Sijarić govori na zanimljiv
upečatljiv metaforičan i slikovit način
U čizmara cio red čizama i sve su jednake Mušterija pita za jedne i dobija cijenu pita za
druge i dobija manju cijenu ndash i pita zašto je manja kada su čizme jednake ndash Nisu jednake
u tim što su za jednu paru jevtinije kalfi se kad ih je šio prekinuo jednom konac a kod
drugih se nije kidao pa su zato jevtinije ne zapitkuj tu dokon nego ako hoćeš kupi a ako
nećeš kao i da hoćeš - bio je odgovor čizmedžije
Gračanica podsjeća Ć Sijarića na ljude na njihovu gostoprimljivost koji kao pravi
domaćini rado ugoste svakog prolaznika
21
i sva je ona jedan široko otvoren dom s domaćinom pred kapijom i avlijom da primi
gosta I od svega što ima odlomiće i staviti pred gosta a najviše od svoje duše ndash to jest od
onoga čega Gračanica ponajviše i ima
Sarajlije se mogu pohvaliti svojim bogatstvom Mostarci su pismeni i učeni ljudi u Banjoj
Luci su talentirani pjevači a Fočaci dobri ratnici junaci
Sijarić govori i o pojedinim historijskim ličnostima gdje svaka od njih poprima neko novo
značenje Tako npr govori i o Jeleni ženi bosanskog kralja Stjepana koju su zarobili
turski vojnici Kako bi sačuvala svoj život i život svojih sinova primorana je bila da ode u
Dubrovnik i tamo da živi sama bez krune i kao udovica a njeni sinovi postali su janjičari
Spominje se još i Omer-paša Latas a nekadašnji Mihajlo te njegov dolazak u Banjaluku i
prelazak na islam Taj bdquoBič nad Bosnomldquo kako su ga nazivali bio je sultanova desna ruka
kojom je zavodio red u Bosni
Svaki grad sa sobom nosi svoju sudbinu baš kao i ljudi a tu njihovu sudbinu Sijarić
prikazuje kroz mnoga osvajanja Za Srebrenicu grad srebra uvijek su se zanimali kraljevi
carevi vojske osvajačke čete hajdučke svi oni koji su znali za njeno bogatstvo srebrom
Sijarić opisuje ovaj grad kao jedan od onih gradova s tužnom sudbinom grad koji su
mnogi preuzmimali na prevaru prodavali i kupovali Srebrenicom su prošli i Iliri
Rimljani Bosanci Austrijanci Mađari Turci i Dubrovčani pa u svom putopisu Ćamil
Sijarić kaže ldquoI na strijele koplja sablje i puške osvajali i harali svi koji su stigli i nije
samo onaj ko nije stigaoldquo
Ono što Sijarićevu cjelokupnu putopisnu prozu čini jedinstvenom i prepoznatljivom
svakako su legende po kojima se i gradovi pamte i poznaju Za Banjaluku se veže legenda
o jednoj Austrijanki čijeg je sina zarobio turski oficir Ferhat-paša Da bi ga oslobodio
Ferhat-paša je tražio da se u Banjaluci naprave kaldrme i hamami velika džamija i uz nju
sahat-kula i uz sve to ndash tri tovara blaga Sve što je zatražio i dobio je i po dogovoru
oslobodio mladića Međutim mladić je umro od tuge kad je saznao da je njegova majka
srušila i svoju crkvu da bi paši izgradili džamiju
U zapisu Tvrdi mi grad Bobovac pisac piše legendu o Radaku izdajici zbog kojeg je
Bobovac pao Kralj Stjepan je Radaku povjerio odbranu Bobovca međutim nadajući se da
će dobiti novac zvanje i počast on je izdao to povjerenje i Turcima otvorio vrata Bobovca
Umjesto nagrade Radak je osuđen na smrt Sultan Mehmed Fatih nije želio izdajicu poput
njega pa je naredio da ga strmoglave niz stijenu Ono po čemu se i danas pamti Bobovac
grad koji je gotovo do temelja porušen upravo je ta priča o izdajici Radaku i stijeni niz
koju je survan ndash Radakovoj stijeni
22
Putopisi govore o tradiciji i običajima koji se vijekovima prenose sa generacije na
generaciju Za grad Jajce se kaže da nijedno mjesto u Bosni nije toliko bosansko koliko je
taj grad Takva jedna tradicija može se vidjeti i u narodnoj nošnji koju ovaj putopisac vrlo
detaljno opisuje
To je stara bosanska nošnja Nikakvih džidža ničeg suvišnog ndash do onoliko koliko treba Ni
malo ni mnogo do po mjeri Tako se nosio a i danas se tako nosi svijet oko Jajca I uz
one zidine i onakve krovove spojiva je jedino ovakva nošnja Ona je žena kao isklesana A
kao isklesan je i sam grad I samo zajedno oni čine cjelinu i jedinstvo Nešto što imaju u
sebi sve stare stvari imaju u sebi i ove žene oko Jajca Vuku u sebi nešto iz davnine - čak
možda iz one bogumilske Bosne Nešto što je vječno a narodno
Motiv puta se ponavlja i u ovom putopisu Za Sijarića put je cilj i pravac put djeluje kao
zamišljena tačka prema kojoj se ide Ono što pokreće čovjeka da pođe na neko putovanje je
samo ljudska radoznalost i čežnja za onim što je daleko i nepoznato Tako će i Ćamil
Sijarić reći ldquoPutovi su valjda i nastali iz vječitog ljudskog nemiraldquo
Oslobođeni Jasenovac
23
Sve što je ovdje u ovome naselju nekada stajalo na svojim nogama danas je palo dolje A
gore ostali samo dimnjaci iz kojih se više dim ne diže Strše grozno iznad paljevine strše
kao dignute ruke u prazno nebo a nebo je danas plavo i lijepo danas je dan proljetni Dok
je drugo sve palo dolje ndash sve se sravnilo sa ravnom zemljom i umrlo
Sabirni logor Jasenovac bio je najveći sabirni logor i logor smrti u Nezavisnoj Državi
Hrvatskoj Sabirni logori osnovani su kao mjesta zatočenja prisilnog rada i ubistva velikog
broja Srba Židova Roma i Hrvata tačnije svih onih koji su se protivili tadašnjem
ustaškom režimu Sabrini logori nastali su kao rezultat politike rasne i nacionalne
isključivosti u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj koju je 1941 godine pod utjecajem nacističke
Njemačke proglasila Ustaška domovinska organizacija
U svom tekstu bdquoĆamilovi putopisildquo Tvrtko Kulenović navodi da je ovaj putopis drugačiji i
da se zbog toga izdvaja među objavljenim knjigama njegovih putopisa Oslobođeni
Jasenovac je na raskršću između beletrističkog i feljtonističkog oblikovanja gdje pisac
opisuje strahote Drugog svjetskog rata Kao mladi partizanski oficir Ćamil Sijarić je bio
među prvima koji su posjetili taj logor Na samom početku on navodi razlog zbog
putovanja gdje kaže ldquo Išao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjetildquo On
prikazuje strašne slike prikazuje smrt ludilo čovjeka koji nije mogao podnijeti sve ono što
je u logoru doživio gomilu ljudskih tijela izgorjelih ili poluspaljenih
Sijarić kroz tekst naglašava strahote tog zločina tako što nekoliko puta izgovara riječ
Jasenovac On kaže ldquoZemlja na koju stupamo nogom zove se Slavonija a mjesto u koje
smo stigli - Jasenovac Izgovaram tu strašnu riječ nekoliko puta Jasenovac Jasenovacldquo
Vjerovatno najjači efekat ostavljaju izuzetno detaljni opisu u ovom putopisu Sijarić kao da
nastoji stvoriti jednu neuništivu sliku koja će biti svevremeni podsjetnik i opomena Pišući
o leševima koje su zločinci bacili u rijeku kaže ldquoNeki nemaju svoga lica Nemaju glave
Neko nema ruke Nema noge Ili nema nijedne noge A poneki i ne liče na ljudske leševe
nego na nešto neodređeno što se crni iz vode i oko čega se viju muhe Jednog takvog voda
je digla gore na granu Glava i ostalo više se na njemu i ne razlikuju I takav ndash s grane ne
ličeći više na čovjeka kao da govori onim dolje pod sobom Šta bi mogao da im govori
kad bi zaista govorioldquo
Sijarić nudi priču o jednom univerzalnom zlu koje nikoga ne zaobilazi pa ni djecu Tu
djecu te mnogobrojne raskomadane leševe naziva lutkama To su za ovog pisca dječije
lutke koje poslije mnogo igre i čupanja ostanu bez svojih dijelova
24
Kao i u većini svojih djela tako i u ovom putopisu Sijarić prati i tumači psihološku stranu
čovjeka kao pojedinca Čovjek je u stanju da svirepo ubije i muči drugog čovjeka on gubi
sve osobine čovjeka i pretvara se u životinju
Vodnik Markić iz logorske satnije nadzornik električara došao je u mehaničarsku
radionicu i tražio da mu se izmijeni baterija Bio je krvav od glave do pete i bijesan kao
zvijer Htio je da zapuši ali nije mogao jer su mu ruke bile krvave i od krvi mokre Digao
je obadvije šake i sa njih olizao krv gutajući je
Čovjek je zvijer koja bez imalo samilosti muči zatvorenike U tom mučenju vide igru i
zabavu i sve više što bi odlagali smrt i više mučili zatvorenike to bi postajalo sve
zabavnije Kada bi već ustaljeni načini mučenja postajali dosadni onda bi nastojali
izmisliti novi Zatvorenicima bi to ličilo na utakmicu jer svako od njih je pokušavao biti
pobjednik u tom takmičenju Koliko je sve to bilo strašno i prelazilo granice ljudskog
razuma svjedoči i najnoviji način mučenja To je bio šiljati kočić čiji se oštri kraj zabode
u bradu a tupi se udara puškom sve dok kolac ne probode do mozga
Veći dio ovog putopisa djeluje kao jedna ispovijest čovjeka koji je preživio i uspio pobjeći
iz logora a koji je u logoru obavljao posao grobara Na zanimljiv način Sijarić slika tog
čovjeka Pokazuje kako se živ čovjek uspijeva navići na sve ma koliko djelovalo strano i
nemoguće Takav čovjek gubi razum i emocije jer u logoru kako kaže i sam pisac čovjek
poživinči on više ne zna za odnose prema porodici i prijateljima jednostavno zamru čula i
sve ono što je ljudsko
Ali mi smo se razlikovali od takvih grobara jer mi grobari u logoru morali smo da
zakopavamo i mrtve i žive A šta to znači moj prijatelju zakopati u zemlju živa čovjeka to
vama niko ne umije kazati Niti vi možete ikada to shvatiti Nisam ni ja mogao to da
shvatim Bio sam tada još zdravih čula I ono što nekad ne biste učinili ni za živu glavu
sad činite sasvim mirno ndash jer vi više niste čovjek koji ima svoja zdrava čula nego ste
čovjek koji nema čula ndash ili su vam čula bolesna
Motiv straha provlači se kroz čitavo ovo djelo Taj strah sadržan je u glasu onih koji su u
logoru i koji u užasnim mukama čekaju smrt Oni koji su preživjeli logor pamte te glasove
po tome što čovjek nikada prije nije čuo takve ljudske glasove To nisu bili niti ljudski niti
životinjski glasovi jer ništa živo ne ispušta iz sebe takve glasove takve da od njih izludite
Sijarić posebno izdvaja ljudsku naivnost Čovjek od straha i nemoći često postane i naivan
pa vjeruje u razna obećanja i nada se spasu a spas u logoru bio je nešto nemoguće
25
Dok u putopisu Zapisi o gradovima voda simbolizira slobodu život i sreću u ovom
putopisu voda ima sasvim suprotno značenje Sada za Sijarića voda znači smrt rijeka Sava
je puna leševa i takva mu je odvratna Ona je grob ndash bdquobezmjeran grob ndash ne kopan ne
mjeren i ne ograđenldquo
Nešto što je svakako bitno spomenuti jeste i to da T Kulenović smatra kako je Sijarić
pišući djelo poput ovog o Jasenovcu mogao i trebao steći reputaciju jednog
jugoslovenskog Malapartea
Mogao je ali nije jer je njegov temperament bio drugačiji lirski a njegov pogled u istoriju
dublji pružao se do davnih vremena do samih mitskih korijena čovjekovih I korijeni zla
su isto tako duboki iako ono možda nikad ranije nije planulo tako strašnim plamenom kao
u ovoj sceni u ovom vremenu Želja za osvetom je elementarna ljudska potreba ali zlo se
zlom ne može ispraviti a uopštavanje te želje u optužbu čitavog jednog naroda samo vodi
u novo zlo
Općenito putopisi Ć Sijarića obiluju lirskim detaljima sa čim se slaže i sam Kulenović a
što potvrđuju završne rečenice Oslobođenog Jasenovca
Maj je
Trava je
Prolaze odnekud jednako vojske I sva ti je zemlja čudna ndash i kao da nije ona stara zemlja
nego neka nova koja dolazi samo jednom i samo s proljeća
Pored ovoga Faruk Dizdarević ističe kako ovi zapisi i ne sadrže toliko lirskih
reminiscencija kako je inače karakteristično za Sijarićev način pripovijedanja On niti u
jednom trenutku ne moralizira znajući da to ne bi bilo dobro Govoreći o različitim
načinima stradanja tih nesretnih zatočenika on prepušta čitaocu da sam donese vlastiti sud
o užasnim događajima i zlom vremenu On se zaključuje Dizdarević više drži
faktografije i užasnih slika događaja koji su se tamo dešavali a takav način posmatranja to
pripovijedanje doprinosi tome da se čitalac osjeća neugodno ndash čitanje gdje povremeno
zaboli želudac
26
Zanimljivost i novostiHayden White podsjeća da skupina riječi koje označavaju pripovijedanje potječe od
latinskog gnarus što znači vješt upućen i upoznat Znanje i naracija odnosno upućenost u
stvar i njeno posredovanje dvije su središnje sastavnice određenja svake pa tako i
putopisne pripovjedne situacije Pripovjedač mora voditi računa o svome naslovljeniku i
procijeniti obavijesti kojima raspolaže s tim da prvenstveno obraća pažnju na one kojima
ih želi posredovati Njegovo znanje mora biti zanimljivo drugima Zanimljivost ima dva
osnovna obilježja i oba se temelje na kategoriji novosti ili novine Prvo je novina samog
znanja a drugo često u situacijama u kojima je naslovljenik već upućen u ono što
pripovjedač iznosi to je novina načina pripovijedanja Pripovjedačeva zanimljivost
njegova znanja mora kod recipijenta izazvati znatiželju Ona se odražava kao potreba za
znanjem kao pokazivanje znakova zainteresiranosti za temu i način pripovjednog
posredovanja
Osnovni element promjene je zgoda kao osnovna jedinica pripovijedanja Ona sadrži bit
novosti i zanimljivosti čak i ako je suzimo na elementarnu promjenu mjesta poput
putovanja iz jednog grada u drugi Iako mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive
zgode ne odvijaju u vlastitom prostoru Ćamil Sijarić u ovom putopisu pokazuje upravo
suprotno
Biti u nepoznatom kraju ili dalekoj zemlji i potom ispričati svoje doživljaje znatiželjnima
predstavlja ishodište pripovjedne komunikacije Za one koji nisu upućeni putnikove su
27
zgode novost Na putu se svašta može dogoditi svašta se može zaplesti i nužno je to
zainteresiranim ispripovijedati
Putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi ne govori o bilo kojim gradovima niti o nekim
dalekim neistraženim egzotičnim prostorima Ćamil Sijarić je na bdquosvojoj zemljildquo i piše o
bdquosvojimldquo o bosanskohercegovačkim gradovima Kako je gore navedeno mnogi kritičari
tvrde da se najčešće zanimljive zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru ovaj
pisac ipak sve što je zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način
Da bi prikazao zgodu i promjenu njemu ne treba novi prostor
Treba spomenuti da je sasvim zanimljivo i krajnje upečatljivo to što Sijarić kada piše o
Rudom gradiću na Limu piše na ćirilici a abecedu zamjenjuje azbukom što nije jedini
slučaj Iako je riječ o vlastitom domaćem prostoru pisac uspijeva ispuniti zadatak
zanimljivosti
Piše o nečemu što i nije toliko poznato i što je daleko piše o historiji koja se najčešće
zaboravlja Već na samom početku spominje stećak ploču od bijelog kamena ravnu do
polovine u zemlju urasla Dalje priča o Radojici dječaku iz Rudog i njegovoj svijetloj
sudbini Tu Sijarić i spominje legendu kada je dječakova majka usnila san u kojem joj se
kazalo šta čeka Radojicu
Jedne noći je uoči Božića gore u Ravnicama jedna mlada snaha Sokolovićka usnila san
nikad ranije nije tako čudan san sanjala i nije mogla da se uzdrži a da ne ispriča svome
svekru to što joj se u snu prividjelo da je iz nje iznikao zelen bor velik toliko da je svu
carevinu s kraja na kraj svojim hladom prekrio san je laža a ja istina
Sudbina bistar um i vještina upravljanja dovela je ovog mladića (Radojicu ili Mehmed-
pašu Sokolovića) iz Rudog na mjesto velikog vezira osmanskog carstva Pored tih
podataka pisac govori i o njegovoj izuzetnoj sposobnosti kao graditelja Mehmed-paša
Sokolović bio je jedan od najvećih graditelja u turskoj historiji Jedna od njegovih ideja
bila je ta da prokopa Suecki kanal i tako spoji Crno more sa Kaspijskim jezerom Međutim
radove nije priveo kraju jer ga je u tome omeo Ivan Grozni U Medinu je doveo vodu u
Carigradu izgradio jednu od najljepših džamija a nedaleko od Aja Sofije na mjestu gdje je
danas Sultan Ahmed džamija podigao je saraj svoju vezirsku rezidenciju ukrašenu
sedefom srebrom i zlatom Sijarić spominje i ostale paše Sokolovića a posebno Kara
Mustafu koji je izgradio Rudo
Kara Mustafa-paša Sokolović da bi se odužio svom rodnom kraju darovao mu je ndash ništa
manje nego cio jedan grad Grad izgrađuje na poljani koja se zove Rudo a koja se nalazi
28
između dvije rijeke - Lima i Krupe u nahiji Polimlje a daleko od svakog drugog grada ndash
to jeste na mjestu gdje na Limu nije bilo mosta a putnici ga stalno prelazili otudi i odovud
Rudo je bio bogat grad jer je kroz njega prolazi bdquobosanski putldquo koji je vodio u Carigrad a
isto tako i u Dubrovnik Stanovnici su uživali mnoge privilegije Nisu plaćali porez a
svako je bio zaštićen i unaprijed oslobođen krivice Rudo je kroz histoju imao svoje tri
kobi kugu vatru i vodu Kuga mu je odnosila živote do gotovo potpunog istrebljenja
Vatra ga je gorjela do crne zemlje a voda mu odnosila i zemlju i kuće i rod sav i
ostavljala za sobom pustoš
Da bi postigao efekat zanimljivosti i pobudio znatiželju u čitaocu Sijarić ne govori ništa
što je novo i nepoznato on priča historiju koja nije puka statistika podataka
Njegova historija je priča anegdota i legenda a ujedno i činjenica on govori o nečemu što
je manje-više poznato ali ne dovoljno sačuvano od zaborava
Kada govori o Gračanici izdvaja jednu posebnu zanimljivost a odnosi se na to da je ovaj
grad bio prvi u Bosni i Hercegovini koji je imao svoj urbanistički plan
po kojem su tačno kao po koncu išle ulice i dućani gradske mahale i čaršije i biće da
je to bilo djelo jednog od njenih kapetana I ako je taj kapetan Bahtijarević vidio kroz selo
loš put on bi seljacima toga sela rekao da će u petak njihovim putem proći u džamiju na
čezama ndash i put je do petka bio gotov za čeze
Za razliku o tog putopisa u putopisu Zapisi o gradovima Sijarić nudi sliku jednog dalekog
nepoznatog kraja Govori o drevnoj Mezopotamiji Asiriji dalekoj Rusiji i jugoslavenskim
gradovima U tom slučaju pronalazimo potvrde toga da putovanje u nepoznat kraj ili
daleku zemlju predstavlja ishodište pripovjedne komunikacije
Kada govori o Rimu Sijarić zapravo priča njegovu historiju pa i sam putopis naziva Vekia
Roma što u prijevodu znači stari Rim Govori o Romulu i Remu o rimskim hramovima
(forumima) o velikom Cezaru kojeg ubi vlastiti sin i areni bdquoKoloseo Flavioldquo gdje su kako
kaže sam pisac bdquoZvijeri rastrzale ljude jer tu se svjetina smijala žrtvama jer tu je čovjek
bio zvijerldquo U putopisu Ktesifon i Hatra spominje luk Ktesifon kojeg su izgradili kraljevi
Parte u 3 vijeku naše ere i koji je služio kao lovački dvorac Sijarić ističe da je širok 25 a
visok 37 metara što predstavlja širinu i visinu kakva se još nigdje nije vidjela U gradu
Hatra govori o veličanstvenom hramu boga Sunca o crtežima na mramoru koji prikazuju
bogove kraljeve trgovce seljake žene Ono što je samom Sijariću bilo zanimljivo jeste to
što su svi ti likovi i bogati i siromašni i carevi i ratari i prosjaci i kraljevi bili bosi
Upravo te bdquousputneldquo priče stvaraju novost i zanimljivost Sijarićevih putopisa Za njega
historija nije dovoljna historija u pravom smislu te riječi on teži za bdquonepoznatomldquo pričom
29
legendom onom koju će čuti usput koju će mu neko ispričati Tako gotovo svaki putopis
ima legendu kao npr što je ima nekadašnja bogata i blistava Hatra
Kralj Daizan naime imao je kćerku A ona je bila takva da ni jedan otac na svijetu ne bi
poželio sličan porod Priča o njoj jedna je od najstrašnijih priča na svijetu a ujedno i
najstrašnija ndash i evo šta se u njoj kaže Kralj sasanidski Sapor Prvi opsjedao je godinama i
godinama tvrdu Hatru ali je Hatra odoljevala ndash branila se i odbranila I kralju Saporu
bilo bi uzalud da se nije u sudbinu Hatre umiješala kćerka njenog kralja Daizana i to
ovako kralju napadaču otkrila je tajne zapise ndash hamajlije koji su svojim božjim moćima
štitili grad Hatru
Iskustvo pustolovine i okus egzotike tačnije upravo ono što čitateljslušatelj želi nije
moguće ponuditi ako se putovanje ne učini tematskom okosnicom teksta To doslovno
znači učiniti ga lijepim Narativni tekstovi su logikom zanimljivosti priče događajne
novosti ili uzbudljivosti što je dominantno smještena u nepoznate prostore ishodišno
tematski upućeni na putovanje i stoga stvaraju od njega strukturu Ta struktura je dugog
trajanja u književnosti pa je jedna od najčešćih uloga koju pripovjedači ili likovi ostvaruju
upravo uloga putnika Putovati je gotovo izjednačeno sa pripovijedati odnosno na neki
način imaju istu pretpostavku o zanimljivosti i novosti Pripovijedna zgoda uvijek je
isprepletena sa opisom u putopisnom tekstu
U pojedinim svojim putopisima Sijarić posebno naglašava ono što je zanimljivo ili što bi
se čitaocu moglo učiniti zanimljivim Taj postupak pronalazimo u zapisu Stara Đakovica u
Zapisima o gradovima kada naglašava da je zanimljivo to što u Đakovici i danas postoji
sedam sekti od ukupno dvanaest koliko ih je u islamu postojalo Neke od tih sekti bavile
su se isključivo proučavanjem duševnih ljudskih osjećanja ljudskim senzibilitetima
Pripadnici sekti Bektašije i Sadija napisali su veliki broj knjiga tako da je Đakovica
nekada bila mjesto učenih ljudi sa puno tekija i derviša Također na isti način zanimljivost
prikazuje i u putopisu Zemun ili bdquoSrebrogradldquo kada govori o imenima ulica koja su data
još u drugoj polovini 18 vijeka i da su neka od tih imena ostala i danas Godine 1816 na
ulicama su postavljene tablice i na kućama brojevi Prvobitno ulice nisu nosile imena
značajnih ličnosti već ona imena koja su im građani dali Tako su postojale ulice Marijina
ulica Rimska Anikina ulica Tri goluba Ulica zelenog drveta itd
U Priči o Leskovcu pisac izdvaja posebnu zanimljivost ndash priču o Radoju Domanoviću
piscu i kako sam Sijarić kaže čvrstom radikalu U Leskovcu je Domanović predavao jezik
i književnost a niko nije znao da je on književnik Domanović je bio jako bogat od oca je
naslijedio veliko imanje bio je dobar crtač i gimnastičar međutim svi su ga poznavali kao
30
boema i čovjeka bez mnogo skrupula Leskovac je poznat i po raznim narodnim pjesmama
a jedna od njih je i pjesma o srpskoj djevojci koja je otišla pod čador turskom miralaju
(gradskom načelniku) i prešla na islam dobivši ime Lejla Sijarić u svom putopisu o
Leskovcu bilježi stihove pjesme gdje majka proklinje svoju kćer
bdquoZašto Sike zašto pod čador da idešldquo
bdquoKako da ne idem miralaj me zove
Miralaj me zove kafu da mu služim
Kafu da mu služim ljuba da mu bidemldquo
Obrazloženje ili okvirObrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta
njegovo razumijevanje načina putopisnog posredovanja Putopisac iscrtava granice
vlastitog diskursa uokviruje prostor unutar kojeg se odvija komunikacija Obrazloženjem
putopisac argumentira logiku vlastitog diskursa i na određen način usmjerava proces
čitanja Iako se ta obrazloženja najčešće nalaze na početku ili kraju samog teksta mogu se
javiti i na bilo kojem drugom mjestu u diskursu
Tipično mjesto okvira ili obrazloženja pojavljuje se u obliku osobnih stavova o namjeri
okolnostima putovanja i diskurzivnoj izvedbi putopisa To doslovno otkriva razloge
pojedinih postupaka Nekada to može biti procjena očekivanja čitaoca koja ujedno i
implicira autorsku poetiku Vrlo često putopisac bira tuđi putopisni tekst kao svoj vodič
On ga na specifičan način usmjerava i vodi njegov diskurs
Kada je u pitanju Ćamil Sijarić i tačnije putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi njegovo
obrazloženje se nalazi u predgovoru On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja
a zatim vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa
putovanja Razlozi tog Sijarićevog putovanja su vrlo jasni jugoslovenski srednjovjekovni
31
gradovi nisu dovoljno istraženi Za mnoge se ne zna kada su građeni koji je bio povod za
to i čijom zaslugom su oni izgrađeni Uspoređuje ih sa spomenicima historije ali ne bilo
kakve historije već one nepoznate i vremenski neodređene one koja nudi mnogo pitanja a
ne dobija odgovore Tako ovaj pisac u putopisu Herceg-Bosno i tvoji gradovi govori o
bosanskohercegovačkim gradovima od perioda srednjeg vijeka preko onoga kada su
vladali Turci pa sve do vremena kada je vlast preuzela Austrougarska carevina
Za sve stare bosanske gradove vezan je po dio istorije nekad ta istorija u knjigama nije
zapisana nego samo u pričama ispričana a nekad samo tragovima i znakovima
nagoviještena Jedan od tih tragova od tih znakova nalazi se u gustoj gori nad Fojnicom i
ko se tamo oštro zagleda vidjeće - gradinu
Ono što čini okvir ovih putopisa karakterističnim jeste i to što sam pisac rijetko spominje
sebe rijetko kada nagovještava tu ich formu Jedan od rijetkih primjera gdje se ističe sam
pisac je njegovo putovanje u grad Daorsa iz putopisa Zapisi o gradovima
Daorsi ili Daversi su ilirsko pleme koje je živjelo u dolini rijeke Neretve u naselju kod
mjesta Ošanjići u blizini Stoca Smatra se da je grad Daorson osnovan u 4 stoljeću prije
Krista na području naseljenom još u brončano doba
Bio sam sam i velim hajd` bože pomozi A ako me noge i iznesu gore ne znam kako će
me dolje snijeti I kako su snosile one jadne Daorse Kako konje njihove kako putnika
kako vojnika kako ženu I je li im upravo zbog te visine i strmine život bio jadan ndash ili su
može biti bili srećni što su na visoku na stijeni pa zbog toga sigurni I nije mi se
drukčije činilo nego da sam se zabo u go kamen kroz koji dalje ne mogu ndash pa hajd`
natrag
U tekstu Putovati znači ndash vidjeti Sijarić kao da objašnjava razlog samog pisanja putopisa
Za njega su putevi ono što spaja i razdvaja ono što vodi na mjesta gdje su nekada bili
gradovi a gdje danas gotovo nema ništa Da nije njih ne bi se znalo kako se nekada
živjelo kako kaže sam Sijarić ldquoNekada su tamo bile pijace na kojima se prodavao vosak
koža srebro čoha vino ndash dok najzad sve nije izumrlo i pijace i gradovi i putevildquo
Putevi su primarni za civilizaciju oni stvaraju velike gradove
Oslobođeni Jasenovac Sijarić započinje rečenicom ldquoIšao sam u logor Jasenovac da
opišem to što ću tamo vidjetildquo Ta efektna rečenica predstavlja sami okvir putopisa On
polazi na put u Jasenovac da otkrije sve te strahote koje su se desile ali ni sam Sijarić ne
sluti šta će sve zateći i vidjeti
Ovaj putopisac svoja obrazloženja namjere i razloge nerijetko nudi i u samom putopisu
dakle ne samo u uvodnom dijelu Kada nailazimo na takva obrazloženja u samom
32
putopisu onda je to najčešće na početku i kraju zapisa Uočavamo početne i završne
rečenice koje su sadržajno i smisleno slične Jedan takav primjer je zapis Vekia Roma na
samom početku Sijarić kazuje o starinama starim gradovima starim zidovima te o
historiji i njenom značenju i smislu Zaključuje da je ona uvijek misteriozna i da niko ne
zna pročitati i tumačiti to što jedna starina kazuje Na kraju putopisa to isto ponavlja opet
govori o starini a posebno o starinama vječnog grada ndash Vekia Rome Ističe kako se te
starine uvijek iznova čitaju i tumače i da tome nema kraja Vrijeme predstavlja
nepoznanicu kako kaže Sijarić vremena su tama pa se čovjek teško snalazi jer vrijeme
stvari čini bezobličnim a ljude bezličnim Isti postupak pronalazimo i u zapisu Grad
bdquoSkupildquo - grad Skoplje gdje opet na početku i kraju Sijarić govori o tome kako svako
putovanje ostaje dugo u sjećanju a to prvenstveno zavisi od toga gdje putujemo i šta smo
vidjeli Neko želi vidjeti nešto novo a neko ipak nešto što je tu decenijama što je upravo
razlog njegovog putovanja u Skoplje vidjeti starine jer su one bdquoduša tog gradaldquo
Ćamil Sijarić posebno naglašava da svaki grad ima dušu koju čovjek treba dobro upoznati
da bi vidio ono što sam grad nudi Prema gradu se treba ponašati kao prema svakom
umjetničkom djelu kao prema slikama i spomenicima koje treba razumjeti i otkriti
Pred Zemunom sam dugo vremena bio nepismen i nisam umio da ga čitam I sve
donedavno nisam znao ni otkad je taj grad tu na Dunavu ni šta u njemu ima od značaja ni
prošlost kakva mu je Trebalo je da se prije kratkog vremena nekoliko dana zadržim u
tome gradu i da ga izbliza vidim
33
Subjekt putopisnog diskursaKategoriju putopisnog subjekta odlikuju pitanja o uporištima putopiščeve legitimacije
načinima njegova predstavljanja perceptivnoj i diskurzivnoj sposobnosti mogućim
podudarnostima i razlikama sa obzirom na mentalne stavove vremena i književna
strujanja
Te obavijesti o putopisnom subjektu su najčešće direktno ponuđene okvirom ali se nalaze i
u svakom dodatnom iskazu u svakom činu U slučaju da se putopisni diskurs približava
izvještajnom polu to povlači da se putopisac pred ispripovijedanim zgodama i opisanom
predmetnošću povlači u drugi plan D Duda ističe kako sam putopisac često posreduje
obavijesti o svom činu pripovijedanja te se zbog toga smatra samosvjesnim ili
osviještenim putopiscem Naime pitanje o subjektu putopisnog diskursa javlja se kao
postupak izravne ili s druge strane neizravne karakterizacije putnika promatrača ili
pripovjedača
Vjerovatno najvažnije obavijesti o putniku nalaze se na događajnoj razini Zahvaljujući
prikazu njegovog djelovanja i ponašanja otkrivamo i njegove osobine Često se u putopisu
susrećemo sa detaljima pa tako se dešava da se spominju mnogi podaci npr o vrstama
obimnosti periodu obroka Međutim takve detalje ne susrećemo u putopisima Ćamila
Sijarića Još jedna komponenta svojstvena putniku je i snalažljivost On se mora prilagoditi
svakodnevnoj logici manje poznatog svijeta Upravo je radi toga potrebna dobra
obaviještenost putopisca
Pored snalažljivosti tu je i perceptivna usmjerenost kao još jedna važna značajka
putopisnog subjekta Neki se putopisci zadržavaju na opisima historijskih znamenitosti
neki na tradiciji svakodnevnom životu neki na opisima prirode Dean Duda smatra kako
dobri promatrači često posežu za usporedbom strukturirajući zapažanja u cjeline koje
funkcioniraju poput malih studija o izgledu navikama i mentalitetima Pripovjedni
postupci koje koristi putopisac u obradi prikazane predmetnosti su znakovi njegove
sklonosti ili indiferentnosti prema njoj
Ako se osvrnemo na sami okvir Sijarićevih putopisa vidjet ćemo da tu nisu ponuđene
obavijesti o putopisnom subjektu Te obavijesti uočavamo u samom dodatnom iskazu u
svakom drugom činu U Zapisima o gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih
dijelova kada se opisuju putevi i historijske znamenitosti kao npr u zapisu Na Dunavu
Estergon kada opisuje samo putovanje i put
34
Put je dobar ravan širok asfaltiran pa je uživanje voziti se i gledati desno i lijevo zemlju
mađarsku onu za koju bi neko rekao zemlju Ungariju - zemlju Ungara ili zemlju Bele
Trećega i Bele Četvrtoga
Kao što je već rečeno putopisac se najčešće spominje kada opisuje neku znamenitost
prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi Kada piše o Pompeji Sijarić
opisuje Vezuv bdquoOno što sam najprije pogledao kad sam se našao u Pompejama bio je
Vezuv Taj uvijek zaplašujući uvijek prijeteći smrtonosni bič zemljin dignut gore nad
ljudskim glavamaldquo
Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi gdje također obavijesti o
putopisnom subjektu pronalazimo u samom događajnom činu Vjerovatno najviše tih
bdquosusretaldquo sa putopiscem imamo u tekstu Putovati znači ndash vidjeti gdje izravno upoznajemo
Sijarića kao putopisca spoznajemo njegovu ljubav prema tom književnom žanru i težnji da
spasi historiju od zaborava Slušajući ljubavnu pjesmu na gramofonskoj ploči u jednoj
ulici na periferiji Sarajeva Sijarić pamti stihove pjesme
Sinoć dođe tuđe momče iz tuđe zemlje a jutros mi konja kuje hoće da ide Više njega crne
oči suze ronjahu ne plačite crne oči opet ću vam doć`
Ono što pisac posebno pamti u toj pjesmi su riječi put i putnik On objašnjava da čak u
rječniku ne postoji niti jedna druga riječ koja ima tako sjetno značenje kao što ga ima
kratka i jednostavna riječ put a što svakako podsjeća na tužne odlaske i sretanja
Oslobođeni Jasenovac nastao je kao rezultat jednog strašnog iskustva Putopisac kao mladi
partizanski oficir je među prvima dospio na to strašno mjesto i pri tome Sijarić nudi detalje
o ljudima koje spaljuju i o glasovima zvukovima koje oni pri tom ispuštaju i o ljudima
koji u baraci te glasove slušaju čekajući da jedne od sljedećih noći i na njih dođe red
detalje koji spadaju u scene epskog užasa kakvih je u literaturi malo
Odsjev plamena vidio bi se na zidovima zgrada u logoru Mi smo taj odsjev gledali kroz
pukotine kroz rupe na barakama I slušali smo otud glasove nikad čovjek nije čuo takve
glasove To više nisu bili ljudski glasovi a ni životinjski Ništa živo ne ispušta iz sebe takve
glasove kao što su bili oni koji su dolazili s druge strane Save iz Gradiške Nisu to bili
pojedinačni glasovi nego je to bilo mnoštvo glasova Tužnih glasova Ne znate kakvih
glasova Takvih da od njih izludite
Iz ovog citata uočavamo subjekt putopisnog diskursa kojeg kroz tekst više pratimo nego
što je to slučaj sa druga dva putopisa a što svakako doprinosi tome da se općenito putopis
Oslobođeni Jasenovac svrstava između beletristike i feljtona Pored samog putopisca tu se
spominju još i vojnici grupa koja je pošla zajedno sa Sijarićem na taj put
35
Putopisni subjek subjektivno iznosi podatke o prostorima kojima putuje spomenicima
historiji običajima i mentalitetu ljudi koje upoznaje te zbivanjima na putu zgodama i
nezgodama i sl Kako bi postigli zanimljivost putopisci često preoblikuju nadograđuju ili
izmišljaju detalje u svojim tekstovima Zbog toga često se dešava situacija da je teško
utvrditi stepen vjerodostojnosti u određenom putopisu Sijarić ne djeluje kao usputni
znatiželjni putopisac već kao putopisac poznavalac određenih historijskih momenata
mjesta gdje se i sam putopis odvija Kako je Oslobođeni Jasenovac potpuno drugačije
djelo u odnosu na druga dva Sijarićeva putopisa možemo uočiti da se u ovom putopisu
izravno prati sam putopisac Čitaoci mogu pratiti putopiščeve misli emocije i ideje tu
neku subjektivnu stranu putopisnog subjekta Kada se zajedno sa ostalim vojnicima
približava logoru Sijarić razmišlja o tome kako će izgledati ono što će vidjeti U njemu se
javlja strah strah od onoga što ga čeka što mu je još uvijek nepoznato a što može
naslutiti
U onom trenutku kada spominje stvarne likove u domenu putopisne priče svi ti likovi
dobivaju sasvim novu nestvarnu dimenziju i nerijetko bivaju samo povod putopisnoj priči
Na isti način djeluju i određeni historijski događaji Upravo u putopisu Oslobođeni
Jasenovac Sijarić susreće jednog bivšeg zatočenika logora koji se igrom sreće uspio
spasiti Od tog susreta pisac bilježi njegovu priču tako da većim dijelom putopisa
možemo pratiti ispovijest osobe koja je bila dio logora i svih njegovih strahota Obavljajući
posao grobara taj čovjek je vidio pravu stranu logora vidio je sve ono što se ne može
zamisliti ili riječima opisati Njegova ispovijest je detaljna to je ispovijest živog svjedoka
koji je primoran svojim rukama zakopavao i žive i mrtve svojim očima vidio razna
mučenja i ubistva zatočenika i svojim ušima čuo očajne vapaje vrisku i strah svih tih ljudi
Za Brešića putopisac je prvo umjetnik riječi koji se u pisanju oslanja podjednako i na
stvarnost i na maštu Za njega je istinito ne samo ono što vidi već i ono što doživljava
Ovo drugo iskustvo širi granice viđenoga tj stvarnoga koje posredovanjem jezika ulazi u
putopis i to ne kao novi oblik stvarnosti već kao oblik doživljene stvarnosti
36
Pripovijedanje i opisivanjeKretanje je zapravo put bez putovanja a svijet kojim se putuje nije opisani svijet (opisom
prikazani svijet) nego tek imenovani imenom oprisutnjeni svijet
Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje
je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost
putopisnog svijeta Sa obzirom na to putopisna obrada se dijeli na općekulturnu
(turističku izvještajnu naučnu) i umjetničku (kulturnu) kako prema dominantnom tipu
diskursa tako i putopiščevoj namjeri i unaprijed zadanoj ulozi koju ima u određenoj
kulturi U središtu književnih putopisa nalazi se subjekt putopisnog diskursa njegova
sposobnost opažanja i to jedinstveno jezičko oblikovanje
Sijarićevi putopisi Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi su prvenstveno
usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje mjestima građevinama
običajima i drugom To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj izvještajnoj ili
naučnoj obradi Sa druge strane u slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se
drugačije odlike
Dean Duda ističe kako ravnopravnost naracije i deskripcije predstavlja temeljno načelo
žanra Kada je u pitanju uloga i omjer ovih dvaju osnovnih izražajnih postupaka u putopisu
- pripovijedanja i opisivanja moguće je zaključiti da u Zapisima o gradovima i Herceg-
Bosno i tvoji gradovi dominira opisivanje zbog veće usmjerenosti prema predmetnosti
svijeta nego prema pripovijedanju zgoda
Ono što Duda svakako napominje je i to da nipošto nije riječ o manjoj vrijednosti
deskripcije u odnosu na naraciju jer su ta dva postupka u putopisu istovrijedna Opisivanje
37
i pripovijedanje se međusobno nadopunjuju ono što je viđeno neodvojivo je od onoga što
je doživljeno
Sijarićevo opisivanje proteže se od onog bdquoformalnogldquo naučnog onog gdje kao historičar
nudi niz pukih činjenica Taj bijeg u prošlost stvara putopisnu stvarnost Međutim trenutni
prikaz datog mjesta pomjera u historiju uz popratne zanimljive priče o događajima i
ljudima koji su na neki način obilježili prostor gdje je i smještena sama putopisna priča
Takvo jedno opisivanje pronalazimo u zapisu iz Beograda kada govori o periodu
Osmanskog carstva u tom gradu
U Beogradu ima jedan broj kuća koje su ostale još od turskih vremena To su kuće
orijentalnog tipa i izvanredna su slika o tome kakav je po prilici mogao izgledati Beograd
kad su u njemu upravljali Turci ndash to jest do prvog odnosno drugog srpskog ustanka a i
neko vrijeme kasnije jer grad se nije ni lako ni brzo mijenjao ni poslije odlaska Turaka
Međutim u njegovim opisivanjima pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici
samog putopisa kao što je ono opisivanje planine Zlatibor
Zlatibor je jedna od onih naših planina koje samo što vas ne zovu dođi ndash a kad im čovjek
dođe onda im dolazi da ga i ne zovu Tek ovdje čini se čovjek osjeti šta znače
prostranstvo i vidici i koliko opijaju visine i širine na visinama čovjek se osjeti moćnijim
Zlatibor je visoka planina ali to ne znači i da je divlja i surova naprotiv ndash ako se za
planinu može reći da je pitoma za ovu bi se to naprije reklo
U knjizi Kultura putovanja Deana Dude primijetit ćemo da se čin pripovijedanja i
književni i svakodnevni zasniva na klasičnom principu neravnoteže tj promjene Da bi
sve to općenito bilo prihvatljivo i za čitaoca zanimljivo mora se nešto dogoditi Ta
uspostavljena ravnoteža mora se poremetiti stvari se moraju promijeniti Događaj je taj
koji zadržava pažnju Upravo je samo putovanje taj događaj i samim tim izaziva nečiju
znatiželju S jedne strane putnik posjeduje dinamiku dok su čitaoci uvjetno rečeno
statični Putnik kao kreator događaja i posjetilac nečeg nepoznatog posjeduje višak
znanja
Znanje je uvijek izvan granica mjesta što ga svakodnevno proizvodimo manje ili više
rutiniranim ustaljenim djelovanjem Narativno oblikovanje toga znanja čini od putnika
pripovjedača Duga tradicija zapadnjačke književnosti pokazuje da je putovanje posve
podudarno sa osnovnim pretpostavkama pripovijedanja i otud vjerojatno njegova
tematska kao i kompozicijska uposlenost posve sukladna spomenutoj pretpostavci
geografije da govori ljudima koji su ovdje ono što se zbiva tamo negdje iza sedam gora i
dolina
38
Te promjene pokazuju narušenu ravnotežu a ona svakako omogućava pripovijedanje Ta
Dudina ideja poklapa se sa Lotmanovim shvatanjem da junak može biti samo onaj koji
prelazi granicu iz jednog semantičkog polja u drugo
Pripovijedanje koje čini okosnicu u ovim Sijarićevim putopisima u događajnom smislu
spada u drugi plan odnosno pripovijedanje je podređeno opisu koji je s druge strane
prožet asocijacijama na prošlost promišljanjima o sebi i vlastitom mjestu u svijetu Ovdje
funkcionira samo kao vezivno tkivo Putopisac u nekoliko rečenica ispripovijeda gdje je
došao ili gdje putuje Samo pripovijedanje svodi na minimalne zgode poput promjene
mjesta u prostoru On prvenstveno donosi opis poput navedenog opis prostora gledan
okom naučnika koji određuje prostorne odnose broji raspoređuje razvrstava Bitno je
napomenuti da Sijarićevi prikazi prostora ne funkcioniraju kao puko i nasumično
opisivanje onoga što vidi već onoga što zna o njemu
U Oslobođenom Jasenovcu pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju
istu poziciju u samom tekstu O užasnim događanjima u logoru Sijarić detaljno
pripovijeda ali isto tako nudi bdquoživeldquo slike kroz iscrpna opisivanja Faruk Dizdarević u
tekstu Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila Sijarića ističe kako
zapisi odnosno cjelokupno to djelo nisu protkani lirskim reminiscencijama tako
karakterističnim za Sijarićev način pripovijedanja On se s druge strane ipak bazira na
faktografiju i užasne slike događaja koji su se tamo dešavali Ono što je svakako
karakteristično i vjerovatno slikovito rečeno jeste Dizdarevićevo viđenje Sijarićevog
pripovijedanja
Taj ugao posmatranja to pripovijedanje doprinosi tome da vas tokom čitanja povremeno
zaboli želudac
Kada je riječ o opisima samog logora i prikazivanja strahota koje su se dešavale tu
poznato je kako je Mladen Iveković bivši zatočenik tog logora istakao kako nema pera
koje bi bilo u stanju opisati strahote i užasnu atmosferu Jasenovca To je nešto što uveliko
nadmašuje svaku ljudsku fantaziju Riječ je o paklu inkviziciji najužasnijem mjestu
krvološtvu divljih zvijeri izbijanju na površinu najtamnijih instikta kakvi se dosad kod
ljudi uopće nisu pojavljivali Bitno je spomenuti i to da u samim opisima peovladavaju
tama tmurna osjećanja i crna boja koja je sasvim simbolična
Učinio sam nekoliko koraka naprijed i stao dalje nisam mogao ndash zaustavila me gomila
cigala i prašine koja ovdje nije žuta nego crna ndash od vatre od gara Danas je ovdje ndash kud
god se okreneš sve crno crna čađa crn katran crni ugarci crna zemlja ndash i mučna toliko
mučna i neizdržljiva pustoš i tišina da od toga čula zabole
39
Sijarić ujednačenim pripovjedačkim tokom izlaže različite načine stradanja tih zatočenika
Međutim ono što upotpunjuje tu sliku svakako su opisi prvenstveno onoga što je vidio
ali isto tako i onoga što je osjetio i doživio gledajući jedan takav užasan prizor
I tu vam čovjeka nije strah od smrti nego od toga kakvom će ga smrću umoriti Rekao sam
vam da je ona od vatre najgora I stoga mnogi ndash kad čuju one jauke preko vode i vide otud
odbljesak vatre ne čekaju drugu noć iduću noć svoju noć ndash noć takvu nego se sami
ubijaju
U putopisu Oslobođeni Jasenovac pronalazimo niz opisa koji su posebno efektni i samim
tim privlače pažnju čitaoca Na samom početku djela u onome što se u ovom radu izdvaja
kao okvir ovog putopisa Ćamil Sijarić ističe namjeru svog putovanja u Jasenovac Odlazi
na to putovanje da opiše ono što će vidjeti Onog trenutka kada stiže ispred logora
Jasenovac zatiče samo ruševine kuća nešto što je bilo ljudsko naselje zatiče paljevinu i
pustoš Sijarić efektno opisuje ono što trenutno vidi a što na samom početku svog
putovanja nije ni slutio da će vidjeti
Karakterističan je i opis rode prvog živog stvorenja kojeg pisac zatiče u Jasenovcu Postoji
mnogo mitova simbola i vjerovanja u raznim kulturama koja su povezana sa rodama
Vijekovima su ove ptice povezivane sa bebama i porodicom gdje je roda simbol početka
života Ćamil Sijarić u Jasenovcu zatiče rodu bijelu visoku gdje stoji na visokom odžaku
oko kojeg se zidovi nisu održali Jedini glas u mrtvoj tišini i jedino živo stvorenje u
jezivom Jasenovcu djeluje kao potpuni paradoks što i pisac vrlo slikovito opisuje
Stoji i gleda nekud u daljinu Tu joj je i gnijezdo ndash crni se veliko cijela gomila granja i
zemlje ndash i u njemu ona Roda Noga joj je duga i tanka kao vlat žita Ponekad se okrene i
gleda ispod sebe opustjelo naselje tako kao da se čudi i pita šta je to bilo šta je to moglo
tako da bude tako da se dogodi tako da se učini A svijet je dolje pod njom izgledao kao
da je doživio potop ndash koji je u svom gnijezdu u Nojevom kovčegu preživjela samo ta ptica
ta roda
40
DotematizacijaMatoš ističe kako putopisac može biti učenjak i šaljivdžija slikar i psiholog fantast i
realist jer u široki okvir putopisa pristaju sve literarne vrste
Dotematizacija uključuje tipove znanja ili obavijesti kojima se nadograđuje osnovno
putopisno izlaganje i postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za
približavanje putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta jer
se osnovnoj strukturi putovanja i opisu predmetnosti mogu dodavati različite tematske
cjeline u kojima se subjekt može pokazati kao vješt pisac ili zanimljiv mislilac Upravo se
postupkom dotematizacije temeljnog putopisnog zbivanja ostvaruje složenost putopisnog
diskursa i omogućuje posredno upoznavanje putopisca i njegova idejnoga svijeta
Branimir Donat hrvatski književni kritičar smatra da je struktura beletrističkog putopisa
za razliku od načina oblikovanja putopisnog teksta kojim dominira naučni način izlaganja
uvijek pružala piscima šanse da govore o svemu i svačemu omogućavala im je da digresija
postane važna okosnica pripovijedanja i da se u okviru reportaže dotaknu i onih tema koje
su se prije gotovo isključivo povezivale uz priču ili roman
Dva osnovna postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija
figuralnim postupcima Uz misaonu nadogradnju koja se u putopisu najčešće javalja kao
manja tekstualna cjelina i svojom motivskom zaokupljenošću upućuje na posebnu
autonomiju upravo tropi i figure značenja pridonese literarizaciji žanra Dean Duda prvi
postupak naziva izravnom a drugi neizravnom dotematizacijom
Primjer osnovne misaone nadogradnje uočavamo u putopisu Herceg-Bosno i tvoji gradovi
gdje pisac slušajući ljubavnu pjesmu razmišlja o sastancima i rastancima ljudima koje
41
spajaju i rastavljaju putevi Razmišlja o prolaznosti života o čovjeku koji je i neprimijetan
u vremenu koje dolazi i prolazi o putu koji čovjeka odvede negdje ali ga i ne vrati
I mi koji niz te puteve nekog pratimo ili sretnemo uvijek smo jedno uzbuđenje jedno
zažareno ljudsko osjećanje jedna teška žalost ili radovanje Put je nešto drugačije od
svega ostalog On je ono što nas spaja ili razdvaja i pred čim često kane naša suza Jer
nekog za kim smo digli svoju ruku da pozdravimo i ispratimo ubrzo će upiti daljina i za
njim ostati prazan put Šta teških briga šta divnih želja šta čežnja šta nada šta pitanja i
pogleda upućujemo ponekad niz put a on ostaje nijem i prazan a dug kao vječnost jer
koliko ih je odveo nekud nekakv put a da ih nije vratio I koliko je duž putova ljudskih
mramorova
Misaona nadogradnja pretvara putopis u ogled i proširujući osnovnu temu putovanja
približava ga hijerarhijski višim žanrovima To je samostalna cjelina koju razlog
putopiščeva nadahnuća povezuje sa događajnim slijedom putovanja Figuralni postupak
dotematizacije nije nužno vezan uz misaonu nadogradnju i može se pojaviti na bilo kojem
mjestu u tekstu Njime se putopisni diskurs širi kao zapažanje dosjetka ili kratka priča
Subjekt putopisnog diskursa dotematizacijskim postupcima pokazuje književno umijeće
slično onome koje se podrazumijeva u hijerarhijski višim vrstama
Postupak dotematizacije pronalazimo i u Oslobođenom Jasenovcu gdje krvavi dječiji
siperčić i na njemu crvenim koncem izvezen patuljak koji za sobom vodi puža u Sijariću
budi razna razmišljanja i pitanja Razmišlja o ratu o tome kako je neko imao sreće i ostao
živ a neko drugi opet iako je sačuvao život izgubio je razum a oni treći koji su se
izgubili u ovom ratu više se nikada neće vratiti
Dani su majski Godina je 1945 Putevima ndash kud god pogledate prolaze vojske Kraj rata
je toliko blizu da prosto možete da ga vidite Neko će se iz njega srećan vratiti Neko lud A
neko Sjetio sam se onog krvavog dječijeg siperčića sa patuljkom i pužem izvezenim
crvenim koncem pa patuljak vodi za rogove puža Ta se mala družina neće vratiti
Prolaze odnekud jednako vojske I sva ti je zemlja čudna ndash i kao da nije ona stara zemlja
nego neka nova koja dolazi samo jednom i samo s proljeća
Mogli bismo zaključiti da upravo taj emotivni dio teksta ta uvjetno rečeno bdquoemotivna
nadogradnjaldquo (kao što je navedeni citat) otkriva ličnost putopisnog subjekta te njegova
shvatanja prirode života čovjeka i prolaznosti U Sijarićevim putopisima prisutan je
figuralni postupak dotematizacije ali i naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj
baštini uz karakterističan književno-estetski stil Takav postupak prepoznajemo u zapisu
Boja riječ i kamen kada Sijarić piše o Jajcu kojeg mnogi slikari slikaju isključivo zbog
42
vodopada sa čim se ovaj putopisac ne slaže Jajce je grad koji ima historiju i koji se nalazi
u Bosni pa ga zbog toga i treba slikati Sijarić ističe kako je nekadašnja nezavisna
bogumilska Bosna u svoje vrijeme bila okupila duhove slobodarske protiv dogme i protiv
crkve U Bosnu se dolazilo i prolazilo da se nadahne slobodama u nju se dolazilo i
dogovaralo i odatle se borilo Ovakve primjere naučnog postupka dotematizacije isključivo
pronalazimo u putopisu Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi dok je
figuralni postupak dotematizacije najviše zastupljen u Oslobođenom Jasenovcu a takvim
postupkom putopisni diskurs se širi i preobražava u esej i kratku priču
Figure kulturalnog pamćenjaPojam bdquoumijeća pamćenjaldquo (ars memorativa) prvenstveno se veže za zapadnjačku tradiciju
Grčki pjesnik Simonid (živio je u 6 st pr n e) izdvaja se kao tvorac općenito umijeća
pamćenja te ovo umijeće definira kao jednu od pet oblasti retorike Smatra se da je
Ciceron najbolje objasnio mnemotehniku u smislu da se princip mnemotehnike sastoji u
43
tome da se odaberu određena mjesta te da se stvore mentalne slike za stvari i mjesta koja
se žele zadržati u svijesti Kada je riječ o pamćenju razlikuje se prirodno i artificijelno a
umijeće pamćenja temelj je artificijelnog pamćenja a kultura sjećanja je univerzalni
fenomen Svaka socijalna grupa manja ili veća posjeduje određeni oblik kulture sjećanja
U prethodnim poglavljima ovog rada bitno se isticalo to da je Ć Sijarić u svojim
putopisima prvenstveno u Zapisima o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi nastojao
sačuvati sjećanje na prošlost te na taj način stvoriti neraskidivu vezu prošlosti i
sadašnjosti a tu vezu isključivo stvara na temeljima prostora i vremena Upravo se smatra
da ono što je prostor za umijeće pamćenja vrijeme je za kulturu sjećanja Tako kultura
sjećanja počiva najviše na oblicima odnosa prema prošlosti dakle u sjećanju se
rekonstruira prošlost Međutim ta prošlost kao takva mora ući u svijest jer ne smije
sasvim nestati moraju postojati svjedočanstva a koja moraju iskazivati neku
karakterističnu diferenciju
Svaka ličnost i svaki historijski fakt se već u svom prispijeću u pamćenje transponiraju u
neki nauk pojam simbol tako oni dobivaju neki smisao postaju element idejnog sistema
društva Iz ove suigre pojmova i iskustva nastaje ono što želimo nazvati figurama sjećanja
Figure sjećanja određuju tri obilježja konkretni spoj s vremenom i prostorom spoj sa
nekom grupom i rekonstruktivnost kao poseban postupak Figure sjećanja su uvijek
prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila Sijarića riječ je o oživljenom
prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu Pojam prostora obuhvata i
svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu (namještaj uređaji prostorije sa svojom
specifičnom uređenošću) što pruža sliku stabilnosti U putopisu Herceg-Bosno i tvoji
gradovi dominantan je spoj s vremenom i prostorom Kada govori o gradu Travniku
Sijarić spaja prošlost i budućnost u obliku tvrđave
Dugo poslije pada Bosne pod Turke Travnik je bio jedno malo mjesto ndash sa malo dućana i
sa hanom ali i sa svojom tvrdom tvrđavom iznad sebe koja je značila sigurnost onih koji tu
žive To je danas onaj stari dio Travnika koji se zove Stara varoš i u kojem je Nova
džamija ndash to jest bila nova u jedno vrlo davno vrijeme kad je načinjena ndash čak godine
1549 što znači da je ta Nova džamija jedna od najstarijih u cijeloj Bosni a reklo bi se i
najljepših
Historija slijedi pamćenje a kulturno pamćenje se usmjerava na fiksne tačke u prošlosti
Međutim prošlost kao takva ndash u tom obliku se ne može održati ona se preoblikuje u
simboličke figure za koje se veže određeno sjećanje Razne pripovijesti one istinite i
neistinite također su figure sjećanja Za kulturno pamćenje nije bitna faktična već
44
prisjećana povijest Tako da su i mitovi figure sjećanja Mnoge priče čija istinitost nije
provjerena i ustanovljena (možemo ih nazvati legendama) također su figure sjećanja a
takve priče u velikoj mjeri pronalazimo i u Sijarićevoj putopisnoj prozi Pišući o Drini
Sijarić priča priču o dvjema sestrama koje su gradile dva grada Jerina s lijeve a njena
sestra sa desne strane Drine Kako je grad sa desne strane bio veći Jerina je zbog toga
otrovala svoju sestru
Ali priča tu nije stala i ide dalje ndash slika Jerinu kao golu ženu i raspusnicu Mlada gola i
željna mladića ndash ona ih je uvodila u svoje odaje da je obljube a poslije bacala ih u Drinu
I sve dok se gore gradio grad Drina je dolje odnosila mladiće Majstori su o tome morali
da ćute A što riječima nisu smjeli da kažu kazali su svojim dlijetima Na jednoj ploči
uzidanoj isklesali su golu ženu ndash u položaju grozno razvratnom da time kažu kakva je
Jerina I tako je kamen govorio ono što jezik nije smio
Kulturno pamćenje uvijek ima svoje posebne nosioce to su najčešće učitelji sveštenici
pisari učenjaci a što svakako možemo povezati sa putopiscem Ć Sijarićem U ulozi
putnika Sijarić čuva sjećanje na Bosnu i Hercegovinu (prvenstveno njene gradove) i
sjećanje na mračnu prošlost kakvo je ono u putopisu Oslobođeni Jasenovac Kulturno
pamćenje se kroz slijed generacija održava putem kulture što sa sobom povlači pitanje
identiteta Identitet se uspostavlja preko pamćenja i sjećanja Tako jedna grupa svoj grupni
identitet može reproducirati samo pamćenjem a osnovu pamćenja čini kultura
Putopis kao takva forma ima upravo taj zadatak da sačuva identitet jedne čitave grupe
Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku prošlost govore o
drevnim gradovima bosanskim kraljevima banovima feudalcima pašama agama i
begovima kazuju o Bosni i Hercegovini Bosancima i Hercegovcima o njihovim
sudbinama I samo ljudsko postojanje zamislivo je samo na tlu i u okviru kulture i društva
Svijest o socijalnom pripadanju (kolektivnom identitetu) temelji se na zajedničkom znanju
i zajedničkom pamćenju koje je obilježeno govorom Kada je riječ o identitetu i njegovom
značaju vjerovatno najviše do izražaja dolazi zapis Tvrdi mi grad Bobovac gdje Sijarić
govori o najznačajnijem i najbolje utvrđenom gradu srednjovjekovne Bosne kojeg je
podigao ban Stjepan II Kotromanić prije prve polovine 14 stoljeća
Bobovac je bio u centru zemlje bosanske ndash u gorostasnom i od puteva udaljenom kraju u
onom gdje je bio i dvor bosanskih banova to jest prijestonica zemlje i vjerovalo se dokle
se god drži tvrdi Bobovac držaće se i cijela Bosna iz ovog se grada branila Bosna I sva
njena snaga bila je tu U tom kamenu ndash na kamenu u tim zidovima što su strčali kao da su
iz stijene izrasli Danas vam to liči na zube starca Jer ono što je nekad krepko stajalo i
45
prijetilo oburvalo se kule tabije podzidi ndash danas su samo gomile ili ako još stoje ndash stoje
žalosno
Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom 20 stoljeća izdvaja se figura
kulturalnog pamćenja Tzv mjesta pamćenja koja književni tekstovi obnavljaju skupom
simboličkih figura javljaju se u funkciji pohranjivanja utemeljenja i očuvanja znanja o
sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke prošlosti U skupu simboličkih
slika stvara se sistem kulture pamćenja koji se u književnim djelima najviše postiže
intertekstualnošću
Mnogi književni teoretičari i kritičari smatraju da je prostor bitan element proznih
književnih djela u cjelosti U Kritici čistog uma Immanuel Kant određuje prostor i
vrijeme kao nužne oblike svake spoznaje počevši od elementarnih opažanja i predstava U
dvadesetom stoljeću veliku pažnju prostoru posvećivali su Max Weber E Durkheim G
Simmel M Foucault i E Husserl To tzv povezivanje književnosti s geografijom dogodilo
se 90-ih godina dvadesetoga stoljeća a pitanje prostora postala je važna tema u mnogim
područjima književnosti Prostor ima zadatak da omogući liku da se kreće da se snalazi da
kroz prostor iskazuje neke svoje osobine karakteristike i vlastite probleme egzistencije
Motiv prostora se u književnom djelu nije dovoljno izučavao Bahtin kaže bdquoProces
osvajanja realnog istorijskog vremena i prostora i realnog istorijskog čoveka koji se nalazio
u njima u književnosti je tekao komplikovano i isprekidanoldquo Bahtin povezuje vrijeme i
prostor i daje mu zajednički naziv hronotop On je zastupao tezu da su osvajane pojedine
strane vremena i prostora dostupne na određenom povijesnom stepenu razvoja
čovječanstva ali ne u dovoljnoj mjeri Bahtin je još i dodao da je došlo vrijeme kada se na
prostor u književnim djelima treba gledati kao na nešto bitno i u skladu sa vremenom jer
je značajno izražavanje neraskidivosti prostora i vremena Prostorna i vremenska obilježja
se stapaju u jednu konkretnu cjelinu vrijeme se bdquosteželdquo postaje umjetnički vidljivo a taj
prostor se uvlači u kretanje vremena sižea Obilježja vremena razotkrivaju se u prostoru a
prostor se osmišljava i meri vremenom
Kada je u pitanju gradski prostor u književnosti Richard Lehan navodi kako grad uvijek
igra veliku ulogu u ljudskoj sudbini bez obzira na način kako je predstavljen te da urbani
konstrukti moraju biti neprestano preispitivani jer su oni artificijelni i diverzni Upravo je
taj gradski prostor često obilježen nelagodom odbojnošću strahom i neprilagođenošću
nasuprot idiličnom i bdquorajskomldquo selu
Tijelo se stjecajem okolnosti našlo u mrskom gradu dok zarobljena bolesna duša žudi za
povratkom u iskon na selo u čedno pastoralno okruženje u zdravlje u čistoću identiteta
46
Za razliku od artificijalnoga grada selo je tijesno povezano sa prirodnom slikom svijeta
Stoga realisti nisu voljeli grad i o urbanoj civilizaciji pišu gotovo isključivo kao o otuđenoj
formi života
U razdoblju moderne prepoznaje se veće zanimanje za urbanu tematiku i fenomene
gradske civilizacije Ona donosi i sasvim novo viđenje grada kao slojevitog prostora u
kojem se pokazuju različite kulturne političke društvene nacionalne i umjetničke
vrijednosti Upravo u razdoblju moderne prvi put se u književnosti grad počinje promatrati
kao proces kao simultanost različitosti Modernistički pisci predstavljaju grad kao
kompleksnu strukturu koja postaje poticaj za čisto mentalne procese Grad postaje mjesto
duševnih kriza U čovjeku se javlja nemir strah nelagoda i beznađe
Dean Duda napominje da djelovanje nadmašuje viđenje u svakodnevnim pričama o
prostoru a to jednostavno znači da se prostor proizvodi kretanjem
Već u samom smislu i razlogu nastanku putopisa Oslobođeni Jasenovac izdvaja se figura
najvećeg sabirnog logora u nekadašnjoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj logor Jasenovac
Sam pojam bdquosabirni logorldquo kao vrsta zatvora koja je stvorena za političke protivnike
pripadnike pojedinih etničkih ili religijskih grupa civila iz kritičnog vojnog područja ili
bilo koju grupu ljudi povlači sa sobom sve negativne konotacije Ćamil Sijarić taj prostor
uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na smrt pa
pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Cjelokupan taj prizor izaziva strah a gluha
tišina smrad od blata od truleži od gasova i same zemlje pojačava to nezaobilazno
osjećanje u njemu Smrt je osnovna misao koja prati ovaj prostor Sijarić ističe da je drveće
i ptice na njima jedino što pokazuje trag života osim toga tu ništa više nije živo
Zato je ova zemlja tako utabana
Zato je tako jadna
Sada je sva crna I ćutljiva Kao kakvo živo a jadno biće koje je mnogo propatilo Ovdje
ima drveća i na njemu ima ptica I reklo bi se da više ništa živo tu nema
Ovo je bilo mjesto umiranja
Logor smrti
Bilo mu je ime Jasenovac
Kroz njegovu kapiju ulazilo se ali se nije i izlazilo
Također Sijarić napominje da to i nije neki veliki prostor ali da je užasan zbog svega
onoga što se na njemu vidi Za njega je to groblje koje se širi i nema granica Možda
jedinu simboliku života pruža slika čovjeka koji je nekako uspio preživjeti između tih
mrtvih ljudskih tijela
47
I eno s kraja vode sa blatne obale između panjeva i vrbovog granja jedan čovjek ustaje
Diže se gore kao avet Poderan je mokar i kaljav Lice mu je u maljama i staro Mršav je i
jadan i izgleda tako kao da je već bio jednom umro pa nekim slučajem oživio i ustao
odozdo između mrtvih Ustajanjem jednog živog čovjeka iz ovog beskrajnog groblja u
vodi bio sam zbunjen i preplašen
D Duda također ističe kako je učestalost tegoba i prostora patnje (kakvo je upravo ovaj
prostor logora) u jasnoj opreci naspram domovine i slobode ali isto tako i jasno definirane
klasne pozicije tj socijalnog statusa Ono možda što je karakteristično za prostor logora i
sam ovaj putopis je i to što Sijarić u samom djelu ne opisuje dovoljno čovjeka zatočenika
njegove misli osjećanja i strah Sve se to nazire u cjelokupnom djelu sva ta osjećanja i
strahovi čovjeka koji očekuje smrt su podloga ovog putopisa ali konkretnih opisa
pronalazimo samo na nekoliko mjesta a jedan takav je i sljedeći
Čovjek u logoru mnogo vidi ali sve ne može vidjeti ndash jer šta vi znate koga sve to dovode na
obalu čujete kako se voz zaustavio i kako lokomotiva brekće i znate da su to tamo
dovedene nove žrtve Najedanput čujete ustaške psovke plač ženski vrisak zapomaganje
pisku djece i jasno vam je da to tamo ustaše ubijaju ženski glasovi se uvijek jače čuju
Žene pred smrt više protestuju nego muškarci A novodovedeni zatočenici više od starih
Možemo uočiti da kod Sijarića često imamo pozivanje na određene objekte i mjesta To su
prvenstveno gradovi i logor u Oslobođenom Jasenovcu Tako i ovdje svaki grad sam za
sebe predstavlja određeno mjesto mjesto pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i
njeno oživljavanje Srednjovjekovne gradine koje baš zbog toga što su gradine i to još
srednjovjekovne asociraju na prošlost dalju i od one koju poznaje i sam putopisac Smatra
se da se na određenim mjestima objektima u gradovima struktuira čovjekov život
njegovo ponašanje putanje koje slijedi kroz prostor i vrijeme jer grad kao takav
reflektira i utjelovljuje moć stvara red u prostoru i vremenu te disciplinu prostora i
vremena
U ovom putopisu (Oslobođeni Jasenovac) izdvaja se i bolnica kao još jedna
karakteristična figura prostora Namijenjena da liječi i time pomogne onima koji su
bolesni ovdje bolnica poprima sasvim drugačije značenje To je bila jedna baraka koja je
postojala samo formalno niti jedan bolesnik te bolnice nije izliječen Kako bi pred
međunarodnom komisijom prekrili tragove stravičnih zločina renovirali su tu bolnicu
Bitno je navesti to da ove podatke Ć Sijarić doznaje od preživjelog logoraša
Ustaše su tom prilikom pobili oko šesdeset bolesnika iz te bolnice onih koji su svojim
izgledom odavali pravo stanje logora Zatim su u bolnicu uneseni novi kreveti Uneseno je
48
i sve drugo što je jednoj bolnici potrebno A onda su ndash na kraju u bolnicu na nove krevete
i u nove postelje uvedeni novi bolesnici Ali oni nisu bili bolesni oni su bili zdravi ljudi ndash
koliko u logoru neko može da bude zdrav ali su i takvi jadno izgledali i imali da
predstavljaju bolesnike Tada smo dobili i nove logorske brojeve Bili su vrlo niski kako bi
se prikrilo pravo brojno stanje logora
U ovom stravičnom okruženju izdvaja se i religijski prostor Za D Dudu religijski prostor
je prostor susreta To je način stvaranja ljepote harmoničnosti i prirodnog idiličnog
prostora Kao i bolnica i ovdje je religijski prostor sasvim formalan Godine 1941 i 1942
u logoru su bili zaveli bogosluženje Za katoličku crkvu i džamiju uređene su bile posebne
sobe
Pop je bio neki Zvonko Brekalo Umro je od tifusa A hodža jedan zatočenik Ustaše su ga
uniformisali dali su mu čin satnika ndash a odmah zatim likvidirali ga ndash objesili su ga
Figuru smrti i grobnice pronalazimo i u putopisu Zapis o gradovima tačnije u zapisu O
Lenjingradu gdje Sijarić govori o stradanjima u Drugom svjetskom ratu Na specifičan
način opisuje grobnice te zajedničke masovne grobnice koje spajaju one sa istim tragičnim
sudbinama a koje su i nazvali bdquobratskim mogilamaldquo Sijarić kazuje o svim žrtvama rata o
tom besmislu koje ne donosi ništa dobro a uzima puno više o svakom pojedincu koji
izgubi dragu osobu
Tu među njih uđi ćutke S kapom u ruci S mislima da su to žrtve kakve si i ti imao u svojoj
zemlji Tako ćeš moći lakše da hodiš kroz ove beskrajne bdquobratske mogileldquo I zublja koja
nad njima gori podsjetiće te na zublje žrtvama u tvojoj zemlji Pa ti ovo groblje dođe kao
ono u tvojoj zemlji ndash nad kojim si već lio svoju suzu za drugovima za prijateljima za
poznanicima I nije ti drukčije nego da ovdje leže i tvoji ndash tvoji znanci
Sijarić piše i o porodici Savič koja je nastradala u tom ratu Posebno ističe bilješke
djevojčice Tanje najmlađe u toj porodici
Kao učenica Tanja je napisala jedno pismo o stradanjima svoje porodice Kratka hronika
djevojčice Tanje svakako da podsjeća i samim tim može se usporediti sa dnevnikom Ane
Frank trinaestogodišnje Židovke koja je u tajnom skrovištu bilježila svoje misli osjećanja
i strahove Te djevojčice dijelile su istu sudbinu jedne od mnogobrojnih žrtava Drugog
svjetskog rata
49
Zaključak Govoreći o književnim vrstama koje ujedinjuju povijesno-znanstveni interes s umjetničkim
oblikovanjem Milivoj Solar kaže ldquoMeđu takvim književno-znanstvenim vrstama od
posebne je važnosti također putopis S jedne strane on može predstavljati doprinos
geografiji ili etnografiji dok s druge strane predstavlja osobitu književnu vrstu u kojoj je
putovanje i opis proputovanih predjela ili zemalja povod za šire umjetničko oblikovanje
zapažanja dojmova i razmišljanja o svemu onom što putopisca zaokuplja tokom
putovanjaldquoemspČesto se na taj način putopis približava eseju ili romanu u kojemu je fabula
organizirana kao slijed događaja koji seemspzbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine
likova Iako postoji to mišljenje da se putopis približava eseju ili romanu i isto tako da se u
posljednje vrijeme pokazuje veći interes za takvim književnim žanrom putopis je svakako
manje istraženo proučavano i na kraju krajeva čitano područje To se pokazuje i kada je u
pitanju Ćamil Sijarić poznatiji je Sijarić romanopisac nego Sijarić putopisac
Ako se vratimo na mišljenje M Solara da je u putopisu fabula organizirana kao slijed
događaja koji se zbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine njih to bismo mogli
povezati sa ovim piscem bar konkretno u putopisu Oslobođeni Jasenovac dok Zapisi o
gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi djeluju na posve drugačiji način Sijarić se više
50
bazira na historiju koja se polahko zaboravlja i kao da nastoji da je spasi od tog zaborava
Njegovi likovi su usputni i bez nekog posebnog značaja osim ako nije riječ o nekoj
historijskoj ličnosti Međutim tu se opet izdvaja Oslobođeni Jasenovac u kojem jedan lik
preuzima ulogu naratora pa kao bivši logoraš grobar priča svoje doživljaje koji djeluju
kao neka vrsta ispovijesti Onog trenutka kada Sijarić govori o historijskim ličnostima
govori ono što je manje i više poznato
Često ne nudi ništa novo i novost nije način njegovog postizanja zanimljivosti ali on je
pisac koji odlično poznaje mjesto na koje putuje a posebno historiju iako nije historičar
već uvijek u svakom smislu samo pisac Njegova historijska priča nije puko kazivanje
činjenica već pravi književno-umjetnički tekst Anegdote i legende su ono što krasi
njegovo pisanje i doprinosi toj zanimljivosti Pokazalo se da su doba mjesto i trajanje
ključni elementi Sijarićevog putopisa On je vremenski i prostorno ovjekovječio i sadašnji
ali i daleki i zagubljeni teritorij Bosne i Hercegovine
Ostavio je jasnu sliku njenih ljudi njihovu historiju i legendu nacionalnu i vjersku
isprepletenost i suprotstavljenost ujedno i pitome i surove prirode te običaja
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti tj putopiščeva objašnjenja o razlozima nastanka nekog
putopisa najčešće se nalaze u samom predgovoru Pokazalo se da je to slučaj i u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja a zatim
vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa putovanja
Sijarić kao razlog svog putovanja navodi tu činjenicu da jugoslavenski srednjovjekovni
gradovi nisu dovoljno istraženi U Oslobođenom Jasenovcu okvir predstavlja uvodna
rečenica Sijarić kaže ldquoIšao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjetildquo
Razlog njegovog putovanja u Jasenovac je namjera da otkrije sve te strahote koje su se
desile s tim da ni sam pisac ne sluti šta će sve zateći i vidjeti
Vjerovatno dvije najvažnije značajke putopisnog subjekta su snalažljivost i perceptivna
usmjerenost Neki se putopisci baziraju na opise historijskih znamenitosti neki na
tradiciju svakodnevni život neki na opise prirode a Sijarić u svoje putopise kombinira sve
te elemente Najviše bdquoizravnih susretaldquo sa putopiscem imamo onda kada opisuje neku
znamenitost prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi U Zapisima o
gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih dijelova kada se opisuju putevi i
historijske znamenitosti Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi Kako je
i navedeno to se najbolje može vidjeti u tekstu Putovati znači ndash vidjeti
Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje
je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost
51
putopisnog svijeta Oba Sijarićeva putopisa Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji
gradovi prvenstveno su usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje
mjestima građevinama i običajima To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj
izvještajnoj ili naučnoj obradi Međutim u tim pripovijedanjima i opisivanjima
pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici samog putopisa S druge strane u
slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se drugačije odlike U tom djelu
pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju istu poziciju u samom
tekstu
Dotematizacija uključuje obavijesti kojima se nadograđuje osnovno putopisno izlaganje i
postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za približavanje
putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta Dva osnovna
postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija figuralnim
postupcima U Sijarićevim putopisima prisutan je figuralni postupak dotematizacije ali i
naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj baštini uz karakterističan književno-
estetski stil
Figure sjećanja su uvijek prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila
Sijarića riječ je o oživljenom prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu
Pojam prostora obuhvata i svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu Figure sjećanja
su uvijek prostorno i vremenski konkretne Putopis ima zadatak da sačuva identitet jedne
čitave zajednice Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku
prošlost U Oslobođenom Jasenovcu u prvom planu izdvaja se figura logora Ovaj pisac taj
prostor uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na
smrt pa pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Sijarić piše isključivo o gradu i
gradskim običajima jer za njega svaki grad predstavlja određeno mjesto mjesto
pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i njeno oživljavanje
52
O piscu
Ćamil Sijarić je da još ovo kažem na kraju bio neobično pitoreskna pojava u našem
ljudskom svijetu i već za života postao predmet mnogih priča i anegdota Bio je oličenje
drevne jednostavnosti i neposrednosti U neprirodnom svijetu bio je prirodan čovjek
Ćamil Sijarić rođen je 18 decembra 1913 godine u Šipovicama kod Bijelog Polja u Crnoj
Gori u jako imućnoj zemljoradničkoj porodici Rano ostaje bez oba roditelja te odrasta
kod strica Osnovnu školu završio je u Godijevu u Bijelom Polju a odemsp1927 doemsp1935
godine pohađa Veliku medresu kralja Aleksandra uemspSkopljuemspiz koje je zbog političke
aktivnosti bio isključen Školovanje nastavlja u Vranju i u gimnaziji maturiraemsp1936
godine Iste te godine upisuje Pravni fakultet uemspBeogradu Diplomirao jeemsp1940 godine a
za vrijeme Drugog svjetskog rataemspslužbuje uemspSarajevuemspMostaruemspBosanskoj Gradiški
iemspBanjaluci Za sekretara Suda narodne časti u Banjaluci izabran jeemsp1945 godine potom je
novinar lista Glas i dramaturg Narodnog pozorišta u Banjaluci U Sarajevo prelaziemsp1947
godine radi u redakciji lista Pregled a potom je u Glavnom odboru Narodnog fronta i
redakciji Zadrugara U literarnu sekciju Radio Sarajeva prelaziemsp1951 godine i tu ostaje
sve do odlaska u mirovinuemsp1983 godine
Već kao đak Velike medrese u Soplju pokazuje interesovanje za književni rad U toj školi
bio je predsjednik literarne družine koja je izdavala časopis bdquoVesnikldquo u kojem je objavio
svoje prve književne radove ndash pjesme 1929 godine Bavio se i sakupljanjem narodnih
epskih pjesama u rodnom Bihoru koje je poslao Srpskoj akademiji nauka u Beogradu (i
danas se te pjesme čuvaju u arhivi spomenute akademije) Književni rad nastavlja
53
objavljujući pjesme u bdquoGajretuldquo bdquoŽeni danasldquo i bdquoPregleduldquo Za vrijeme rata ništa ne
objavljuje Bio je redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i
Akademije naua i umjetnosti Crne Gore
Nagrađen je brojnim nagradama kao što su 27-julska nagrada SR Bosne i Hercegovine
13-julska nagrada SR Crne Gore Andrićeva nagrada i dr
Umro jeemsp6 decembraemsp1989 godine
SažetakPutopis kao forma razvija se još u antici To je književna vrsta tematski oblikovana
putovanjem putopisca koji pripovjeda zgode na putu opisuje prostore kojima putuje i
mjesta na kojima boravi iznosi svoja zapažanja o ljudima koje na putu susreće o njihovim
običajima i načinu života te često o kulturnim i umjetničkim znamenitostima određenih
krajeva Za Ćamila Sijarića putopis je jednostavno opis putovanja zajedno i geografija i
historija i etnografija Historijska priča je ona koja zauzima primarno mjesto u njegovom
putopisnom opusu U ovom masterskom radu prikazali su se Sijarićevi putopisi Zapis o
gradovima Herceg-Bosno i tvoji gradovi i Jasenovac Knjiga Zapisi o gradovima
objavljena je 1970 godine a 1986 Sijarić objavljuje putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi
Po tematici se ovaj putopis može izjednačiti sa putopisom Zapisi o gradovima dok je
Oslobođeni Jasenovac i svojom formom i sadržajem ustrojen na potpuno drugačiji način
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta
Pokazalo se kako te obavijesti pronalazimo u predgovoru ali i u pojedinim zapisima unutar
putopisa Kada je riječ o zanimljivosti mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive
zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru međutim ovaj pisac ipak sve što je
zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način posebno u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi Usputne priče anegdote i legende su osnovni elementi
kojima Sijarić postiže zanimljivost i novost Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna
izražajna postupka u putopisu Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom
20 stoljeća izdvaja se figura kulturalnog pamćenja Ta tzv mjesta pamćenja javljaju se u
funkciji očuvanja znanja o sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke
54
prošlosti Ovi putopisi sadrže niz figura kulturalnih pamćenja kao što se i pokazalo u
samom radu
SummaryTravelouge as form was developed in the classical period It is a literatur category
thematicly shaped with travelers journey in which he narrates about events descripes
places he has seen people he met their customs and way of living and often about cultural
and artistic sights of specific areas For Ćamil Sijarić travelouge is simply description of
travels including geography history and etnhography Historical story is primar in his
travelouge opus This master thresis showed us Sijarićs travelouges Zapis o gradovima
Herceg-Bosno i tvoji gradovi and Jasenovac Zapis o gradovima was published 1970
Herceg-Bosno i tvoji gradovi 1986 Thematically they are very similar while Jasenovac is
with its form and content established differently Framework and notices are authors
expalanations for writing the text We found notices in preface but also in the text of
travelouge Critics claim that most interesting events happen in unknown and far places
However this author search for new and ineresting in his country in a completly different
way as shown in Herceg-Bosno i tvoji gradovi Side stories anecdotes and mhyts are basic
elements for Sijarićs new and interesting storytelling As expressed element of literature of
late 19 and 20 century it stands out figure of cultural memory Those cedilcedil memory placesldquo
occur as intent to preserve knowledge about ourselfs recall historicaly endangered
meaning of common past These travelouges contain series of cultural memories as
shown
55
Literatura Assmann Jann Kulturno pamćenje Pismo sjećanje i politički identitet u ranim
visokim kulturama s njemačkog preveo Vahidin Preljević Biblioteka tEKST
Zenica 2005
Bahtin Mihail Oblici vremena i kronotopa u romanuMatica hrvatska kolo 3
(2008)
Dizdarević Faruk Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila
Sijarića Avlija-portal za kulturu književnost i društvene teme Dostupno na
httpwwwavlijameesejifaruk-dizdarevic-stradalnistvo-kao-umjetnicka-vizija-u-
knjizevnom-djelu-camila-sijarica (2352014)
Duda Dean Priča i putovnje hrvatski romantičarski putopis kao pripovjedni žanr
Matica hrvatska Zagreb 1998
Duda Dean Kultura putovanja Naklada Ljevak Zagreb 2012
Galić Gordana Vladimir Nazor od Splita do piramida - tekst imaginacija
reprezentacija Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske Dostupno
na httphrcaksrcehr86365 (1352014)
Hrvatska opća enciklopedija Leksikografski zavod Miroslav Krleža Zagreb 2008
Dostupno na httpwwwenciklopedijahrNatuknicaaspxID=51177
Isaković Alija Hodoljublje Svjetlost Sarajevo 1973
Kulenović Tvrtko (priredio) Ćamil Sijarić- Zapisi Izabrana djela I-X knjiga
deveta Veselin Masleša Sarajevo 1991
Kulenović Tvrtko Ćamilovi putopisi Diwan - časopis za kulturu Javna biblioteka
Alija Isaković Dostupno na httpwwwdiwanmagcombaarhivadiwan7-
8sadrzajsadrzaj14htm (562014)
Lešić Zdenko i Martinović Juraj (ur) Naučni skup Književno djelo Ćamila
Sijarića Sarajevo 2003
Ivan Lovrenović (2012) Prostori putopisa Dostupno na
httpivanlovrenoviccom201203prostori-putopisa-2 (2762014)
Miličić Irena Teoretičari hodočasnici činovnici tri vrtse renesansnih putopisnih
tekstova Zagreb 2010 Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske
Dostupno na httphrcaksrcehr56766 (1152014)
Nemec Krešimir Čitanje grada Ljevak Zagreb 2010
56
Sijarić Ćamil Zapisi o gradovima Zadruga Sarajevo 1976
Todorova Marija Imaginarni Balkan prevele s engleskog A B Vučen i D
Starčević Biblioteka XX vek 2 izdanje 2006
Zvrko Husein Ćamil Sijarić- pripovjedna proza Dobra knjiga Sarajevo 2013
4
S tim da napominje kako je treba uzeti uvjetno Dean Duda daje sljedeću definiciju
putopisa Putopis je književna vrsta tematski oblikovana vjerodostojnim putovanjem
subjekta diskurza (putopisca) koji pripovjeda zgode na putu opisuje prostore kojima
putuje i mjesta na kojima boravi iznosi svoja zapažanja o ljudima koje na putu susreće o
njihovim običajima i načinu života te počesto o kulturnim i umjetničkim znamenitostima
krajeva u kojima se zatječe
Ova definicija ne obuhvata djela u stihu a neki teoretičari smatraju da se i ona trebaju
svrstati u putopisnu književnost Pri odabiru kriterija za utvrđivanje žanrovskih obilježja
putopisa većina kritičara osvrće se na kategoriju fikcionalnosti ili nefikcionalnosti uvodeći
pojam referencijalnog pakta to jeste na tipičnu potrebu da se putopisi odnose na
vantekstualnu stvarnost Iako je lahko napraviti razliku između elemenata realnog i
čudesnog često je vrlo teško odrediti stvarna zbivanja i odvojiti ih od onih koja
podražavaju stvarnost Jan Borm ističe da se kao što u romanima i pripovijetkama pisci
koriste historijski materijal i dokumenta u putopisima može naići na elemente fikcije
poput izmišljenih priča i mitova Pisci mogu radi postizanja satiričnih ili nekih drugih
efekata koristiti izmišljena imena iza kojih je moguće iščitati stvarna postojeća mjesta i
situacije Isto tako je moguće i situirati izmišljenu radnju u okviru poznatih geografskih
prostora Takvo shvatanje doprinosi proučavanju putopisa kao poluknjiževnog žanra u
slučajevima kada se eliminiraju imaginarna putovanja Borm također smatra da odlike
Aristotelovog podražavanja (mimesis) trebaju da obuhvate sva djela pripovjedačke proze a
ne samo fikcionalna djela kako čine mnogi kritičari
Ksenija Polouektova predlaže drugačiji oblik razlikovanja S obzirom da je svako
predstavljanje stvarnosti nužno neka vrsta interpretacije stvarnost ne treba da bude
svojevrsna prezentacija već različiti oblici prezentacija stvarnosti i njihova kako poetska
tako i politička efektna snaga
Žak Derida ukazuje da se problemi u definiranju javljaju zbog samog principa
klasificiranja zapravo zbog mišljenja i vjerovanja da postoje čisti žanrovi On također
tvrdi da jedan tekst sadrži odlike više žanrova a da pri tome ne pripada niti jednom u
potpunosti
Pored toga što je teško definirati putopis tu se pojavljuje još jedan problem a odnosi se na
pitanja šta zapravo čini i šta obuhvata jedan putopis Da li se prilikom određivanja uzima
u obzir posebnost subjekta putopisnog diskursa razlozi njegova putovanja perceptivna
sposobnost fikcionalna ili dokumentarna usmjerenost teksta i pripovjedačko umijeće
5
Mnogi kritičari tvrde da se na te odrednice nerijetko zaboravlja Uglavnom svaki tekst koji
sadrži putovanje svrstava se pod putopisnu književnost
Sve je od Homerove bdquoOdisejeldquo starogrčkih fantastičnih priča o putovanju poput
Čudnovatih zgoda onkraj Tule Antonija Diogena i perijegetičke književnosti preko
srednjovjekovne epike i pikarskog romana do prosvjetiteljskih filozofskih pripovijesti i
romantičarskih putopisa smješteno u isto žanrovsko polje
S obzirom da se ne pravi jasna granica između onoga što jeste dio putopisne književnosti i
onoga što nije često se povezuje roman i putopis stih i proza izmišljeno i stvarno itd
Dovoljno je da putovanje predstavlja tematsku ili kompozicijsku okosnicu nekog teksta
kako bi se odmah odredila njegova pripadnost putopisnoj književnosti Iako je svakako
nesporna veza između pripovijedanja i putovanja putopis kao književni žanr ima tu
nevjerovatnu povijesnu otpornost Dok se razdoblja žanrovske hijerarhije i književne
mode neprestano mijenjaju putovanje ostaje među najfrekventnijim temama George
Gingras napominje da putovanje egzistira u različitim pojavnim oblicima kao jedna od
najosnovnijih najrasprostranjenijih i najtrajnijih tema u svjetskoj književnosti Mihail
Bahtin potvrđuje da je putopis najbolji način da se razvije i prikaže prostorna i društveno-
statična raznolikost zemlje grada kulture naroda različitih društvenih skupina i uvjeta
njihova života
Važnost putovanja u književnosti potvrđuju i pokušaji Michela Butora koji predlaže
utemeljenje iterologije posebne nauke o premještanju pomicanju ili kretanju tačnije i
najjednostavnije rečeno o putovanju
Prilikom teoretiziranja žanrova D Duda nužno podrazumijeva njihovu podjelu i
definiranje a samim tim i proces isključivosti i uključivosti hibridnih književnih žanrova
Granični književni žanrovi i publicistika su forme koje su i književnost i nauka s tim da se
jasna granica između književnosti i nauke nikako ne može povući Nisu ni čista
književnost niti čista nauka ali putem klasifikacije njihovih elemenata imamo bazu za
različite vrste izučavanja pa i onu koja se tiče književne teorije i književne kritike Kao
granični književni žanr putopis se kreće po širokoj skali koja na jednoj strani ima
reportažu a na drugoj lirsku ili meditativnu ili filozofsku ispovijest Ponekad putopis
može prerasti u esej ili studiju o novoj manje poznatoj sredini Moguća definicija putopisa
se izvodi upravo iz hibridnih karakteristika ovog žanra
Porast popularnosti putopisa od kraja devetnaestog a posebno u dvadesetom stoljeću brza
smjena društveno-historijskih poredaka i kulturna različitost prije svega zahtijevaju
mogućnost novog čitanja i osvjetljavanja karakteristika ovog žanra koje se reflektiraju kroz
6
ideologiju teksta Kada je u pitanju čovjekov odnos prema granicama i prostoru ljudi su
uvijek dijelili svijet na oblasti predstavljajući ili stvarnu ili zamišljenu liniju razdvajanja
Najpoznatija takva podjela jeste ona prema geografskoj odrednici Zapad ndash Istok ili još
popularnije nazvano Okcident ndash Orijent Poseban doprinos proučavanju putopisa dale su
postkolonijalne studije s pojavom orijentalizma Edvarda Saida On je baveći se
konstrukcijom orijentalnog Drugog u kolonijalnoj kulturi kroz analizu pretežno putopisnih
djela pokušao da ilustrira dijalektičke odnose kulture i imperije Said vjeruje da Orijent nije
bio slobodan predmet mišljenja zbog uspostavljanja određenih načina izlaganja i pisanja o
Orijentu kao važećeg normativa Smatra da se orijentalizam bolje shvata kao bdquoniz
ograničenja u području mišljenja nego kao pozitivna doktrinaldquo Također on navodi da
orijentalizam nije skup laži i mitova niti bilo šta drugo što nema oslonac u nekoj
korespondentnoj stvarnosti
Orijentalizam nije nestvarna evropska fantazija o Orijentu nego stvoreni korpus teorije i
prakse prihvaćena rešetka kroz koju je Orijent kao kroz filter ulazio u zapadnu svest
Svaka podjela nužno zahtijeva i međusobni odnos bdquodrugi u odnosu na sebeldquo što je tipični
proizvod podsvijesti a ne postojanja stvarnih granica Na literarnom polju govor o
Drugima proizlazi iz vlastitih iskustava onoga koji govori Otuda dolazi ograničeni broj
tipičnih oblika putovanje povijest izmišljanje stereotip polemičko sučeljavanje Sve ove
odrednice koje imaju negativnu konotaciju mogu se odnositi na putopis kao pismo o
Drugostima proizvod kulturne dominacije Zapada Govor o Drugima je uspostava
antitetične pozicije iz koje se generiraju sterotipi Pri tome svaki dio vidi sebe kao normu a
one druge kao odstupanje od norme Imagologija koja se bavi slikama Drugog u
književnosti (M Todorova) postaće oruđe za osvjetljavanje igara moći i nadmoći u
tumačenju kulturalnih sporova same ideje kulture ideologija i u artikulaciji pitanja
svakodnevnog života između klasa rasa polova nacija itd
Često se postavlja pitanje šta je to u putopisu kao tekstu što postaje zanimljivo čitaocima
Brešić navodi kako je zanimanje za nepoznato koje je uvijek privlačno i izazovno upravo
ta polazišna tačka putovanja Samim tim i pripovijedanje o nekom putovanju odnosno
putopis kao tekst biva zanimljiv čitaocu jer može zadovoljiti njegovu žudnju za
otkrivanjem novog a nerijetko ga i potaknuti na samo putovanje
7
Bošnjački putopisTako naši ljudi mučno kretahu u svijet i nerado ostavljahu tragove svoga putovanja
Kada je riječ o putopisu našeg prostora i Balkana općenito poseban značaj ima Marija
Todorova i njen pojam bdquobalkanizamldquo Ona definira taj pojam kao neki specifični diskurs
koji određuje stavove prema Balkanu i radnje usmjerene na njega odnosno kao stabilni
sistem stereotipa koji stavljaju Balkan u kognitivne mengele
To je jedan od najstarijih recepata formi šema ili mentalnih obrazaca putem kojih se
plasiraju informacije o Balkanu i to naročito u novinarstvu politici i književnosti
S jedne strane Orijent se prikazuje kao apsolutno Drugo u odnosu na Evropu dok se sa
druge Balkan prikazuje kao most ili kao raskršće koje spaja Istok i Zapad Ta
međupozicija između Evrope i Azije dovodi do razumijevanja Balkana kao polurazvijenog
polukolonijalnog polucivilizovanog i poluorijentalnog Dakle dok orijentalizam
predstavlja bdquodiskurs o imputiranoj opozicijildquo Todorova smatra da je balkanizam bdquodiskurs o
imputiranoj dvosmislenostildquo
Među žanrovima koji su najvažniji putevi za širenje balkanizma Todorova izdvaja
putopise političku esejistiku i akademsko novinarstvo Posebnu pažnju poklanja
putopisima i izvještajima političkih posmatrača agenata i diplomata jer se u njima mogu
otkriti počeci i postepeno uobličavanje predstave o Balkanu kao posebnom geografskom i
kulturnom entitetu Ti putnici imali su ulogu današnjih novinara pa se u njihovim opisima
može pronaći kombinacija skoro svih elemenata koji su oblikovali postojeći stereotip o
Balkanu
Ono što je zajedničko i kategoriji orijentalnog i balkanskog jeste da su obje korištene da
označe suprotnost predstavi o Evropi koja simboliše čistoću red samokontrolu karakter
osjećaj za zakon pravdu efikasnu administraciju
Sa naših prostora Ivan Frano Jukić (Slavoljub Bošnjak kako je sebe nazivao) je prvi pravi
putnik ističe Alija Isaković u svojoj knjizi Hodoljublje Iako je sam dosta toga zabilježio
8
zapisao i ostavio generacijama koje dolaze poslije njega nažalost tek nakon njegove smrti
ti radovi dobijaju zasluženu vrijednost On ističe pomalo surovu realnost koja je takva
ostala i dan-danas a to je Bosna koliko nesretna i potlačena toliko nepoznata i neopisana
Bošnjaci su uvijek putovali nekada neplanirano a nekada sasvim namjerno radi svojih
putopisa Neki su spriječeni u toj svojoj namjeri stvaranja jednog putopisa tako da su
mnogi još neotkriveni i neistraženi Profesor F Rizvanbegović u Antologiji bošnjačkog
putopisa 20 vijeka ističe da je iz tih razloga putopis Hadži- Jusufa Livnjaka prvi putopis
koji poznajemo Hadži-Jusuf Livnjak je krenuo iz Duvna na hadž 1615 godine
U tom periodu javljaju se i drugi putopisci
Mnogi su se složili kako je Evlija Čelebija najpoznatiji svjetski putopisac On je rekao da
je više od 50 godina svoga života posvetio putovanju Smatra se da je prešao oko 350000
kilometara tragajući za novim prostorima ljudima i običajima Obišao je cijelo Osmansko
carstvo koje se prostiralo na tri kontinenta Tokom putovanja bilježio je sve pojedinosti o
životu i običajima ljudi koje je sretao opisivao do detalja mjesta koja je obilazio historiju
građevine običaje tradiciju kao i značajne ličnosti On nije zapisivao samo ono što je
vidio već i priče koje je sakupljao iz naroda
Veliki dio svoga života preko 20 godina Čelebija je posvetio Balkanu uključujući tu i
sandžačke gradove Njegova ostavština smještena je na 7000 stranica odnosno u sedam
tomova Bitno je spomenuti da i sam Ćamil Sijarić u svojim putopisima spominje velikog
Evliju Čelebiju
Za bošnjačku književnost u osmanskom periodu karakteristična je književnost u stihu ali i
u prozi koja je među bošnjačkim piscima bila najzastupljenija u ljetopisu i u putopisu o
odlasku na hadž Književnost na orijentalnim jezicima nastajala je najvećim dijelom na tlu
Bosne i tematski je za nju često veoma vezana (epigrafika pjesme o gradovima ljetopisi u
kojima su bilježeni značajni događaji putopisi s opisom bosanskih i stranih gradova kroz
koje su hodočasnici prolazili)
Karakteristični su oni pisci specifične poezije šehrengiza Šehrengiz ili opis gradova i
života u njima specifičan je istočnjački pjesnički žanr putopisne koncepcije Doprinos su
mu dali i neki naši autori primjerice eminentni pjesnici Derviš paša Bajezidagić (umro
1603) i Nerkesi Sarajlija (1584-1635) navodi Ivan Lovrenović u svom tekstu Prostori
putopisa 1984 godine
Putopis se pojavljuje i u hronikama s putopisnom podlogom kao npr kod Saliha Sidkija
Hadžihuseinovića i Envera Kadića Administrativno-diplomatski izvještaji također sadrže
elemente putopisa a izdvaja se Osman Šehdi- efendija u Sefaretnami gdje je opisao put u
9
Moskvu 1858 godine Međutim u njima je najmanje književnoga što je i razumljivo s
obzirom na formulaičnost i shematičnost jezika takvih spisa ali ih vrijedi zabilježiti zbog
njihove dokumentarno-historijske vrijednosti i mogućnosti da posluže kao književna građa
Najbrojniji među njima su izvještaji s apostolskih vizitacija slani iz Bosne u Rim
Uspon bošnjačkog putopisa veže se za kraj prošlog stoljeća Njegovi oblici su različiti i
brojni to je ili reportaža sa pojavom moderne bošnjačke štampe ili opis putovanja na hadž
ili nešto sasvim drugo Ibrahim ef Čokić-Hakki i Hafiz Muhamed ef Krpo su ponudili
najbolje opise putovanja sa hadža Edhem Mulabdić pisac prvog bosanskog i bošnjačkog
romana ujedno je i zaslužan za osnivanje prvog bošnjačkog modernog putopisa opisujući
jedan vikend u Fojnici Ta njegova prvobitna reportaža pokazala je novi model putopisnog
književnog oblika i pristupa On na taj način otkriva svoj posmatrački dar i rječitost
Kasnije će se ti pristupi neprekidno razvijati sve do Skendera Kulenovića Zuke Džumhura
i Alije Isakovića
A Isaković smatra da je daleko najzanimljiviji sarajevski trgovac Risto Besarović koji je
živo i svježe ispričao svoj put u Carigrad 1889 godine Iako s povremenim pretjerivanjem
u samom iskazu i sa ponekom nacionalno-političkom opaskom putopisci nam nude sliku
svijeta koji mi bdquopreko njihldquo doživljavamo Kako to Isaković ističe možda ne pravu a tu
nikad ne- ali zato onu kakvu je vidio naš čovjek
Potrebno je još spomenuti i to da u knjizi Hodoljublje Alija Isaković spominje i niz
novinara-publicista i novinara-književnika koji nisu živjeli u BiH ali su rođeni Bosanci
jer su tek oni zakoračili u zemlje i krajeve gdje se naš čovjek rijetko ili nikako nalazio
Oni su učinili prvi naš bdquoprodor u svijetldquo Zahvaljujući trudu i talentu svih mi ćemo
bdquoHodoljubljemldquo obići skoro sve kutke svijeta i susresti brojne rase i narode
Tako on kao dio bosanskohercegovačkog putopisa spominje i mnoge trgovce oficire
fratre hafize novinare itd
Držeći se onog što sam već tvrdio ne bi trebalo da nas u bosanskohercegovačkom
putopisu iznenadi što su uvršteni putopisi jednog književnika jednog trgovca oficira
nogometaša mitropolita fratra hafiza buntovnika naučnog radnika novinara
političara humoriste težaka
Kažu Bošnjaci da je putniku najveća planina kućni prag a to je istina (Ivan Frano Jukić
1843)
10
Putopisac Ćamil SijarićĆamil Sijarić je da još ovo kažem na kraju bio neobično pitoreskna pojava u našem
ljudskom svijetu i već za života postao predmet mnogih priča i anegdota Bio je oličenje
drevne jednostavnosti i neposrednosti U neprirodnom svijetu bio je prirodan čovjek
Književno djelo Ć Sijarića je višeslojna tvorevina u kojoj se međusobno prepliću različiti
narativni obrasci Slike i predstave koje na površinu izbijaju kao pamćenje iz djetinjstva ili
izuzetno dobro oblikovane anegdote i scene ne izražavaju samo prolazno uzbuđenje ili
neko izuzetno bdquostanje dušeldquo nego se pretvaraju u šire vizije života i svijeta pri čemu je
emotivnost samo sredstvo dočaravanja dubljih čovjekovih nemira i neizvjesnosti njegove
sudbine
Izuzme li se prvo veće putovanje školarca Sijarića od rodnih Šipovica do Skopja za njega
će ostati upečatljivo putovanje odlaska u Đalovsku klisuru do izvora vode do nekakve
pećine Ta rijeka koja je tekla iz izvora ta priroda koja je bila u klisuri ta tajanstvena
pećina činili su mu se toliko netaknutim kao da nije do tada nijedna ljudska noga tuda
prošla To je uzbuđivalo njegovu maštu
Husein Zvrko navodi kako je upravo to naivno dječije vjerovanje da je prvi vidio u
Đalovskoj klisuri ono što još niko nije imao prilike pobudilo u njemu želju da i dalje
putuje posmatra i istražuje
Nosila ga je misao da se putovanjem i pričanjem dva puta živi
11
On još dodaje i to kako je put za Ć Sijarića simbol trajanja saznavanja upoznavanja
savladavanja prepreka te učenje da svaki jad i muka imaju svoje trajanje pa i sam putnik
Kad čovjek ne ide nikud od kuće on je opet putnik ide od svog postanka ka kraju koji je
neminovan
Izdvajaju se dva osnovna strukturna pristupa kod onoga što se naziva građom za bošnjački
putopis Za neke autore putopis je opis putovanja svojevrsna geografija historija i
etnografija Drugima je putovanje povod za iskaz vlastitosti a trećima je ono čiji je
predmet književno djelo ili književna ličnost koju pohode
Ćamil Sijarić pripada prvoj grupi Za njega je putops jednostavno opis putovanja zajedno i
geografija i historija i etnografija Kako navodi profesor Rizvanbegović Sijariću nije bitan
predmet opisa isto kao i historijski fakti Historijska priča je ona koja zauzima primarno
mjesto u njegovom putopisnom opusu Ona postaje umjetnost putopisa Ćamil Sijarić
nastoji spoznati ljude prošlosti koji ostavljaju trag i prenose ga na čitaoca
Karakteristične i bitne odrednice motivi i termini za njegove putopise su doba mjesto i
trajanje Dobaemspje ključna riječ za razumijevanje tih putopisa za Sijarićaemspmjestoemspima smisao
ako imaemsptrajanje sam prostor je irelevantan Sami Borhes navodi da je duhovni život
čovjeka bez prostora sasvim moguć ali bez vremena nije Tome sad treba dodati onaj drugi
zahtjev za živim ljudima mada se tijesno vezuje za historiju
Sijarić i u putopisima bdquoostaje pisacldquo On sve zna prethodno bi proučio sve što je mogao
naći o mjestu prema kojem putuje sve je naučio poznaje svaki kamen ali nije historičar a
daleko od toga da je arheolog Vrijeme je za njega onoliko duboko koliko je stiglo da
uobliči da zapiše ljudsku sudbinu mada ona može biti zapisana i u kamenuemsp
Njegovi putopisi su moderni prozni šehrengizi On priča isključivo o gradovima jer su
gradovi historija i jer sela nemaju tu historiju Sela su samo postojanja koja su najčešće
prolazna i ne toliko bitna ona ne pamte historiju
Od svojih sagovornika tražio je obaviještenost istinitost jasnoću eventualno zanimljivost
Tvrtko Kulenović kaže da je on samemspbio isti onaj Ćamil koji je pisao one fantastične
pripovijetke sa onom fantastičnom sposobnošću uranjanja u ljudsku sudbinu onim
fantastičnim jezikom koji je već sam po sebi bio umjetnička kreacija najvišeg reda
Nije to od njih zahtjevao to je samo od sebe išlo Ne mora biti ali može biti osobina
genija u svakom slučaju je sudbina književnih poštenjaka da zanemaruju ne primjećuju
12
ono što su sobom svojim bićem iznutra donijeli a insistiraju na onome što je uneseno
spolja na znanju na iskustvu na posmatranju na rdquoživoturdquo a ne na rdquoumjetnostirdquo (Tvrtko
Kulenović)
Svojim knjigama Zapisi o gradovima Herceg-Bosno i tvoji gradovi i Oslobođeni
Jasenovac Ćamil Sijarić zaokružuje svoje putopisno umijeće Bosanski putopisi Ćamilovi
su gradovi tu je njihova prošlost historija a upravo su ti gradovi prepuni historije a ta
historija je prepuna lica i naličja ili jednostavno likova koji i današnji lik određuju
U ovom masterskom radu prikazat će se Sijarićevi putopisi Zapis o gradovima Herceg-
Bosno i tvoji gradovi i Jasenovac Ono što sam pisac poručuje ovim djelima je to da
prošlost ne smije ostati u sjenci zaborava da će se ona uvijek pamtiti i prenositi novim
generacijama (to je posebno istaknuto u onim dijelovima gdje pisac govori o Drugom
svjetskom ratu) Tako npr u putopisu Zapisi o gradovima Sijarić govori o Lenjingradu te
posebno ističe kako se ne smije zaboraviti na mnogobrojne žrtve rata
Možeš samo da ćutiš i da se izgubiš u nečemu što je groblje što je smrzavanje gladovanje
i umiranje ndash što je onih devet stotina dana Dobro bi bilo da tu brojku znaju svi profesori ndash
svih jezika i svih narodnosti i da je đacima daju u zadatak Svim đacima i u svim
zemljama ndash na svim jezicima Nek bi se ta brojka znala i pamtila kako se više ne bi
ponovila ndash ni u ovom gradu ni u drugom gradu ni u jednom mjestu
Kada je riječ o prošlosti ona je uvijek nedovoljno poznata otkrivena sačuvana i
tajanstvena U jednom trenutku sam Sijarić se pita šta je prošlost kakva je ona i čija je
jednostavno izgovaramo zidine starine vremena nekakva nekakva stoljeća ndash nekakva
tama prošlosti ndash kakve to prošlosti čije prošlosti I čudo jedno prošlost nam se svačija
nekako učini kao da je to i naša prošlost Kao da su tuda prošli naši stari Tu živjeli tu
gradove gradili tu snove sanjali ndash i otišli oni otišli a mi došli
U predgovoru knjige Zapisi o gradovima sam pisac navodi da su po cijeloj našoj Bosni i
Hercegovini razasuti bezbrojni srednjovjekovni gradovi Za mnoge od njih se ne zna ni
kada su građeni ko ih je gradio niti kojim povodom Također njihova imena su
zaboravljena posebno od dolaska Osmanlija Srednjovjekovni gradovi su najčešće građeni
u župama kao odbrambeni centri i središta-provincijske vlasti to jeste vlasti gradskih
upravnika Najveći razvoj doživjeli su uz krstaške ratove
13
Vraćajući se sa Istoka krstaši su prenosili iskustva koja su stekli na Orijentu pa i iskustvo
u zidanju gradova od kamena sa svim oblicima i osobinama tadašnjih gradova na Istoku
Javljaju nam se iz daleke prošlosti ove zemlje Bosne iz tamne tame njenih vijekova ndash i
jedna je od stranica njene istorije koja traži da je odgonetnemo ko ih je zidao i zašto je li
iz nužde ili za slavu Gusta mahovina pala je po njihovom kamenu i još gušća zavjesa po
njihovom vremenu ndash i sakrila staru davnu Bosnu
Zapisi o gradovimaGradovi su kao i ljudi ndash i kao i ljudi mogu da budu stari ili mladi tužni ili veseli zaneseni
ili zamišljeni I mogu da budu lijepi ili ružni
Ćamil je bio pisac povijesti onakve kakva je ova naša historije koja se dogodila i prošla
a koju je on spašavao vještinom čuđenja Vjerovao je da samo čuđenje spašava njegov
svijet što je vrlo poučno Puno je bolje čuditi se svome životu nego žaliti za njim
(Miljenko Jergović)
14
Knjiga Zapisi o gradovima objavljena je 1970 godine Putujući kroz mnoge gradove
tadašnje Jugoslavije daleke Rusije i Iraka Ćamil Sijarić sve uspomene bdquoupisujeldquo u tu
knjigu putopisa
Mićo Cvijetić u svom tekstu Magija riječi priče i pričanja u knjizi Ćamil gora razgovora
ističe kako su Ćamila Sijarića zanosili putevi i putovanja očaravala voda obilježja i zapisi
na kamenu
Pišući o Drini i gradovima koje vode zapljuskuju reći će i ovo da će tu vodu pominjati
pjesme pominjaće istorija pominjaće vojske i vojskovođe Na njoj će stajati stražari i
graničari prelaziće je handžije i karavandžije U očima će je nositi putnici kao vodu plavu
i brzu Zamicaće niz nju splavovi i splavari zavijaće nad njom vuci stajaće nad njom
hajduci nadlijetaće orli i gavranovi brodiće je lovci i trgovci Crtaće je u knjigama
Putopis ne sadrži onu količinu događaja koja je karakteristična za fikcionalni pripovjedni
tekst On podrazumijeva drugačiji tip događajnosti Njegov uzorak je nefikcionalna narav
putopisnog teksta Predmet putopisa je neposredna nepriređena i zatečena stvarnost tako
da njeno postojanje ne ovisi o tekstu Putopisac je može prikazati više ili manje
vjerodostojnom ali joj time i ne uskraćuje zbiljsku predmetnost U radu je već spomenuto
da Ćamil Sijarić bdquozna sveldquo o mjestu na koje putuje ali to nije ono znanje koje iznosi
historičar On uvijek bdquoostaje pisacldquo U ovoj knjizi miješaju se lirske epske putopisne
historijske i literarne asocijacije
Ismet Rebronja u tekstu bdquoDrumovi u delima Ćamila Sijarićaldquo ističe kako je drum za njega
prije svega historija svaki je put jedna historija o vremenima i ljudima promjenama i
izmjenama nastajanju novog i prestajanju starog
Ima putova kojima se nekada mnogo hodilo pa se više ne hodi ima takvih putova i na vodi
ndash kojima se nekad mnogo brodilo pa se više ne brodi Ima ih kroz šume kroz polja kroz
klisure i kroz gudure - pa se više njima ne hodi i na (putu) više nema hanova nema
handžija i kafedžija i nema nikoga i čini se da su otišle i vode Trava je sada tuda i
priča da je sve to nekad na tom putu bilo - kunu se da je tako bilo a više nije jer nema
hanova i nema putnika i u šumama nema hajduka putovi kao i ljudi bivaju mladi pa
bivaju stari pa ih sasvim nestane Putovi su kao istorija Pa pričaju
Kada govori o Lenjingradu (današnjem Sankt Peterburgu) poslije Moskve drugom po
broju stanovnika ekonomskom kulturnom naučnom centru Rusije Ćamil Sijarić kao da
čitav taj putopis obilježava motivom smrti Govori o tome kako je ovaj grad bio opkoljen
Nijemcima
15
Umirale su uz tih devet stotina dana po cijele porodice za jedan dan Svi skupa otac
majka baba djeca ndash za jedan dan Tako da su se vrata na kućama zatvarala i na njima
lijepio natpis bdquoOvdje više ne tražite nikogldquo
Kada govori o gradu Pančevu opet nagovještava da se njegovo ime veže za slavenski
jezik što znači močvara
Ako je istina da je to slovenska riječ i da znači močvara blato brlog i slično tome onda je
toga blata i toga brloga na ovoj rijeci Tamišu sigurno nekada bilo mnogo pa je i ime
mjestu - eventualno moglo otud nastati no ko to zna
Kao odličan poznavalac historije Ć Sijarić nudi podatke o tome kako se ime grada
mijenjalo kroz stoljeća pa tako prvo njegovo ime bilo je Panuka iz 9 stoljeća u 10
stoljeću spominje se ime Panucea a kasnije i Panoča
On također govori o tome po čemu su se pojedini gradovi posebno isticali kao npr
Đakovica čiji se stari dio grada nekada isticao po neizmjernom bogatstvu a posebno po
vještini svojih zanatlija puškara sabljara abadžija gajtandžija aščija kujundžija
kundurdžija itd Trgovina je bila toliko razvijena da je Đakovica bila vodeća u prodaji
Dok je Đakovica bila poznata po dobrim zanatlijama Struško polje obilovalo je voćem
Voće od svake vrste moglo se pronaći u Struškom polju tu su kruške jabuke šeftelije
breskve kajsije te južno voće kao smokve badem i drugo
Treba zamisliti ovakvu sliku polje ravno kao dlan opružilo se i raširilo sve dok vidik ne
zaklone planine A vrijedne ruke došle su i tu zasadile sve što zemlja rodi i rodom plodi I
sve se to u proljeće zaodjene cvijetom a u jesen plodom Pa granama teško da drže A za
oči uživanje Jer možeš da biraš plod koji hoćeš I svih vrsta
Husein Zvrko navodi kako u pripovijednim kazivanjima Ćamila Sijarića često nailazimo
na motiv vode izvora rijeke i jezera Ti motivi su neizbježni u njegovoj pripovijednoj i
putopisnoj prozi Kada je riječ o putopisima taj motiv je nezaobilazan Dok su i čovjek i
grad prolazni voda je ta koja uvijek ostaje mlada Voda je za Sijarića nešto mistično
zagonetno i nedostižno dok je sve ostalo poznato i ljudi i putevi i gradovi Tako u zapisu
Voda ne stari star je samo Ohrid govori o starom makedonskom gradu Ohridu i
Ohridskom jezeru
No - na njemu se vijekovi ne vide ne vidi se njegova starost ndash jer voda je uvijek samo voda
i vrijeme na njoj ne bilježi se ndash šta više čini se da je uvijek mlada i da će mladom i ostati
Ono kao i da jeste tu - da se u njemu ogleda Ohrid I tu ndash u ogledalu njegovom ovaj grad
treba i gledati Jer on tada ne izgleda stvaran nego liči na nekakav prividan grad ndash na
sliku naslikanu nekad davno rukom starih slikara iz Ohrida a na licu vode ndash na jezeru
16
Još jedan motiv koji ovaj pisac pronalazi u vodi je i sloboda U selu Tivoli kod Rima selu
poznatom po hramu božice Veste Sijarić nailazi na jedan potok Iako sasvim običan potok
naizgled nimalo drugačiji od ostalih pisac vidi u njemu nešto posebno i lijepo Poseban je
bio taj potok jer je bio slobodan jer je tekao tamo kuda je htio bez ljudske ruke koja bi ga
vodila
Jer su sve ostale vode stegnute u cijevi svima je nametnuta ljudska volja da čini ono što
čovjek hoće i jedino ovaj mali potok čini sam što hoće ndash teče slobodno ništa ga se ne tiče
niko ga ne gleda jer zašto bi i gledao jedan sasvim običan potok kod toliko vodoskoka i
vodopada Ali ja sam ipak gledao taj potok I divio se njegovoj slobodi I kad bi on bio
razumno stvorenje ja bih mu rekao da bježi što dalje i što brže i spasi se huke i buke koju
prave vode iz cijevi
Motiv slobode nalazimo i na samom početku zapisa Duša Bukurešta gdje Sijarić govori o
slobodi koju ima jedan putopisac Kada si sam u nekom tebi nepoznatom gradu onda si
potpuno slobodan jer si kako kaže i sam pisac gospodar vremena i ideš kud hoćeš radiš
šta hoćeš
Sijarić je također i odličan poznavalac čovjeka njegovih misli osjećanja i potreba
Nastoji razbiti njegovu otuđenost i predstaviti ga u boljem svjetlu svjetlu druželjubivog
čovjeka koji razumije i prihvata druge i drugačije Želi pojedinca stranca približiti masi
tako da bude prihvaćen kao jedan od njih Na taj način u zapisu Na Dunavu Estergon
pokazuje kako ne bi smjele postojati razilke među ljudima već kako bi se i u tuđoj zemlji
trebalo osjećati kao i u svojoj ne kao gost već kao domaćin tu među domaćinima U
zapisu Na mramorju Pompeja kazujući o Pompeji u erupciji vulkana Vezuva uništenom
rimskom gradu Sijarić stvara gotovo opipljivu sliku agonije i boli svakog čovjeka tog
nekadašnjeg grada agonije svakog onog koga je zadesila takva smrt Zgrudvani su
sklupčeni su od bola su se previjali i takvu nam sliku ostavili da taj bol onako užasan od
vatre osjetimo nekako i mi danas Ono što svakako ističe jeste i to da čovjek dijeli
sudbinu drugog čovjeka i suosjeća sa njegovom tragedijom
Međutim on kazuje i o ljudskoj okrutnosti čovjekovoj lošoj strani i potrebi da povrijedi
drugog čovjeka Na najbolji mogući način to slika opisujući arenu u Rimu čuvenu
Koloseo Flavio Sijarić time kao da želi pokazati kako čovjek uvijek ostaje isti kako se od
najstarijih vremena pa do danas nije promijenio njegova surova strana ostaje
nepopravljiva U čovjeku postoji nešto animalno i zastrašujuće
Ima jedna pjesma o mladoj hrišćanki koju su bacili među lavove ndash u vrijeme
neznabožačko Ta arena tu je i danas Ogromna je i stravična izgledom Zovu je kratko ndash
17
bdquoKoloseo Flavioldquo Veće gledalište valjda ne postoji A ni strašnije od ovoga Jer tu su
zvijeri rastrzale ljude jer tu se svjetina smijala žrtvama jer tu je čovjek bio zvijer
Koliko se samo pakosti i oholosti može javiti u čovjeku i koliko takav pojedinac može biti
bezosjećajan Sijarić ovo potvrđuje i u zapisu Niniva zapisu o istoimenom gradu a
današnjem Mosulu Drevni narod tog grada vjerovao je u boga Asura a kraljevi od
najstarijeg do posljednjeg kako kaže i sam putopisac bili su božji poslanici na zemlji i sve
što su činili činili su to u ime boga Ono što su radili ti kraljevi bilo je svakako zlo i
strašno daleko od onoga što bi čovjek trebao raditi Kako bi stvorio što vjerniju sliku
takvih kraljeva Sijarić citira jednu priču urezanu u ploči o tome šta kralj čini kada vodi
rat
Ja Asurnazirbal ovako osvajam tuđe gradove pred kapijom grada koji hoću da osvojim
ja najprije podignem piramidu od zemlje zatim žive oderem nekoliko vođa neprijateljske
vojske i njihove kože razapnem na piramidu neprijatelj iz grada gleda te kože i biće da ga
tada strah hvata ndash jer i sebe zamišlja u takvom stanju koje ga ne može mimoići Zatim
naredim da se izvjestan broj neprijatelja živi uzidaju u gradske zidine a drugi da se živi
nabiju na kolje i istaknu gore na zidine da ih otud iz grada gledaju građani i da znaju šta i
njih čeka
Kao potvrda ovakvog govora uz taj strašni natpis u reljefu je isklesan i lik kralja
Asurnazirbala Sijarić ističe kako ta figura zrači samo surovost divljinu i užas Kao i svi
drugi kraljevi u Ninivi tako je i kralj Asurnazirbal isklesan mnogo veći u odnosu na druge
koji su uz njega Na taj način kraljevi se žele posebno istaći i veličinom i snagom
Ovaj putopisac piše o umjetnosti i kulturi nekog prostora pa na taj način stvara povezanost
opisanog prostora i samog čitaoca Kada govori o tradiciji kulturi običajima i svemu
onome što se vezuje za neki grad i njegove stanovnike Sijarić to čini izuzetno detaljno pa
se kod čitaoca stvara dojam da je dio tog prostora i da sam posmatra grad i njegove
stanovnike Ti detaljni opisi i dočaravanje određenog prostora nekako se najbolje uočavaju
u zapisu gdje pisac govori o Pompeji Iako sasvim uništen još davne 79 godine ne taj
grad čuva ruševine koje su dokaz njegovog postojonja i života Na osnovu slike na zidu
na kojoj je prikazana gola žena Sijarić detaljno govori o njihovoj kulturi To je bila
jelinska kultura Govori o stanovnicima Pompeje kao o pobornicima zabave koji su
uživali u životu prepuštajući se igri i svirci Poznavajući Ilijadu i Odiseju slikali su scene iz
tih pjesama kao i iz nekih drugih pa putopisac zaključuje da su im zidovi bili sasvim
išarani najčešće motivima golih bića Sijarić detaljno opisuje i neka svoja putovanja kao
što je to primjer putovanja u Konstancu rumunski grad na Crnom moru U namjeri da
18
posjeti spomenik pjesnika Publija Ovidija Sijarić luta tim velikim gradom i njegovim
ulicama Iako nije znao gdje se tačno nalazi spomenik ovaj putopisac je uživao u tome da
ga pronađe bez nečije pomoći Sijarić također detaljno opisuje i sam spomenik Publija
Ovidija jednog od najvećih rimskih pjesnika i elegičara kojeg je protjerao car August
Da ga opišem natprirodne je veličine Dignut na ne mnogo visoko postolje Gologlav
Glava s malo kose čelo otvoreno Lice pravilnih linija lijepo koštunjavo pomalo
staračko sjetno zamišljeno zgledano preda se stoji grozno usamljenički na svome
postolju i na ovom mjestu kao što je uostalom i bio usamljen u ovom dalekom
varvarskom gradu na Crnom moru i u Dakiji ndash u zemlji
Herceg-Bosno i tvoji gradoviGodine 1986 Sijarić objavljuje putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi Po tematici se ovaj
putopis može izjednačiti sa putopisom Zapisi o gradovima jer i u ovom putopisu na isti
način kao i u Zapisima o gradovima Sijarić priča historiju gradova s tim da je u ovom
putopisu predmet historija Bosne i njenih gradova Ono što je vjerovatno najuočljivije u
ovom djelu jeste to da pisac u istom trenutku iznosi historijske činjenice daje podatke
(najčešće etimološke prirode) ispriča neku anegdotu i bdquootpjevaldquo pjesmu Dakle mogli
19
bismo reći da se ističu historijske činjenice koje su poetski uobličene Kako je Sijarić često
objašnjavao porijeklo i značenje imena nekog grada svjedoči i primjer u zapisu Prozor i
Rama gdje objašnjava porijeklo imena grada tako što se detaljno prisjeća svog djetinjstva i
odlazaka u mekteb Tamo su sa kalfom učili arapski jezik te spominjali gradove Bosne i
Hercegovine
Idući ka ovom gradu i izgovarajući njegovo ime dugo - Prόzor ili kratko Prȍzor što je
prvo pogrešno a drugo pravilno prisjetio sam se jednog davnog slučaja kad sam prvi put
čuo za ime ovog grada u župi Rama Bilo je to kad sam kao dijete ndash to jeste kao mejtefski
đak prvi put uzeo knjigu u ruke Bila je ta knjiga ispisana arapskim slovima koja nijedno
od nas djece nije umjelo da čita Bila su tim slovima ispisana imena gotovo svih gradova u
Bosni i Hercegovini i trebalo je da ta imena naučimo napamet ndash pa smo jednostavno išli za
kalfom kako on kaže tako i mi za njim ponovimo Imena gradova u Bosni i Hercegovini
počinjala su ovako Sarajevo Mostar Banja Luka Tuzla Bihać Travnik i tako dalje ndash a
posljednji je bio Prȍzor
Pisac objašnjava u kakvoj je vezi riječ Prozor sa staroslovenskim jezikom Grad nije dobio
ime po prozoru na kući već potječe od glagola bdquozretildquo što je na staroslovenskom značilo
gledati pogledati kroz nešto pa je od imenice izvedene iz toga glagola nastalo i ime grada
ndash Prozor Pored toga ono što je možda i neočekivano za ovakvo književno djelo jeste to
što Sijarić nudi i pravilan izgovor te riječi ukazuje na koji način se akcentira Umjesto
dugosilaznog akcenta kako je i sam pisac mislio javlja se kratkosilazni Upravo ti
bdquoneobični potezildquo čine Sijarićevu cjelokupnu putopisnu građu jedinstvenom
Može se reći da svaki putopis pojedinačno sadrži niz historijskih činjenica koje su i
osnova tih putopisa Ćamil Sijarić prije nego što bi pošao na put dobro bi proučio historiju
datog mjesta Kada je grad Prozor u pitanju on piše kako i sam kaže najraniju historiju
onu iz srednjeg vijeka Govori o banu Tvrtku koji je izdavao povelje u Prozoru Spominje
Tvrtkovu povelju Vukcu Hrvatiniću iz godine 1366 te podatak da je Matija Korvin 1463
poklonio Prozor zajedno sa Ramom sinu hercegu Stjepanu Vladislavu
Pišući o Sarajevu - gradu za riječ i sliku on započinje jednom anegdotom Kada su upitali
jednog čovjeka kakav je to grad on ga je usporedio sa jednom kućom sa puno prozora sa
kojih pjevaju djevojke
One tu ostaju po cio dan i pjesmu prekidaju samo dokle ručaju ndash a kad ručaju opet sjednu
na svoja mjesta i odozgo kroz prozor daju svijetu gotove pjesme
Također kada govori o ljepotama i bdquomagičnostildquo Sarajeva nudi čitavu jednu priču o
fenjerdžiji koji je palio fenjere po sarajevskim sokacima čitav svoj život Igrom slučaja
20
postao je bogataš naslijedio je rođaka iz Bosanske Gradiške Međutim nakon nekog
vremena vratio se u Sarajevo i svojim fenjerima Sijarić pokazuje multinacionalno
Sarajevo ali nekadašnje Sarajevo kada su trgovci i muslimani i katolici i pravoslavci išli
zajedno u Carigrad i nosili kožne proizvode Pisac spominje i Alifakovac i Trebević te
objašnjava porijeklo tih riječi Ime Alifakovac dolazi od Alije koji je inače bio niskog
rasta jer bdquoufakldquo je turska riječ i znači mali Naziv Trebević dolazi od riječi bdquotrebeldquo što
znači bdquosofreldquo koje su se postavljale nekada bogovima i na njima polagane žrtve Pored tih
činjenica Sijarić piše i o kugi koja je bila zahvatila Sarajevo i odnijela mnoge živote Da
je mene vatra pogorjela bijele bi mi dvore ponovila da je mene voda poplavila barem bi
mi oprala sokake već je mene kuga pomorila pomorila i staro i mlado rastavila i milo i
drago kugo pusta da te bog ubije
Ono što je doprinijelo estetici i zanimljivosti Sijarićevih putopisa svakako su upravo te
anegdote i niz pjesama koje su nezaobilazni elementi gotovo svakog pojedinačnog
putopisa
Ćehotina govorila Drini pričekaj me sjutradan do podne dok ja dođem mutna i krvava
mutna jeste dolazila a ne zna se da je nekad došla i krvava
Kako u Sijarićevim romanima i pripovijetkama susrećemo niz različitih likova on i u
putopisu karakterizira čovjeka pokazuje sve njegove vrline i mane Sarajlije su prkosne i
ponosne i umjeli su grdno da se naljute Nisu ispoštovali naredbu Omer-paše Latasa da se
pripremaju za vojsku čak i onda kada im je prijetio raznim kaznama već svaki ode u svoju
krajinu barut tući i olovo liti pa na carsku vojsku udariti
Od Osmanlija do napada Austrije pisac ispisuje priču o Sarajevu i Sarajlijama O tome
kakav je taj grad nekada bio i kakvi su bili njegovi ljudi Sijarić govori na zanimljiv
upečatljiv metaforičan i slikovit način
U čizmara cio red čizama i sve su jednake Mušterija pita za jedne i dobija cijenu pita za
druge i dobija manju cijenu ndash i pita zašto je manja kada su čizme jednake ndash Nisu jednake
u tim što su za jednu paru jevtinije kalfi se kad ih je šio prekinuo jednom konac a kod
drugih se nije kidao pa su zato jevtinije ne zapitkuj tu dokon nego ako hoćeš kupi a ako
nećeš kao i da hoćeš - bio je odgovor čizmedžije
Gračanica podsjeća Ć Sijarića na ljude na njihovu gostoprimljivost koji kao pravi
domaćini rado ugoste svakog prolaznika
21
i sva je ona jedan široko otvoren dom s domaćinom pred kapijom i avlijom da primi
gosta I od svega što ima odlomiće i staviti pred gosta a najviše od svoje duše ndash to jest od
onoga čega Gračanica ponajviše i ima
Sarajlije se mogu pohvaliti svojim bogatstvom Mostarci su pismeni i učeni ljudi u Banjoj
Luci su talentirani pjevači a Fočaci dobri ratnici junaci
Sijarić govori i o pojedinim historijskim ličnostima gdje svaka od njih poprima neko novo
značenje Tako npr govori i o Jeleni ženi bosanskog kralja Stjepana koju su zarobili
turski vojnici Kako bi sačuvala svoj život i život svojih sinova primorana je bila da ode u
Dubrovnik i tamo da živi sama bez krune i kao udovica a njeni sinovi postali su janjičari
Spominje se još i Omer-paša Latas a nekadašnji Mihajlo te njegov dolazak u Banjaluku i
prelazak na islam Taj bdquoBič nad Bosnomldquo kako su ga nazivali bio je sultanova desna ruka
kojom je zavodio red u Bosni
Svaki grad sa sobom nosi svoju sudbinu baš kao i ljudi a tu njihovu sudbinu Sijarić
prikazuje kroz mnoga osvajanja Za Srebrenicu grad srebra uvijek su se zanimali kraljevi
carevi vojske osvajačke čete hajdučke svi oni koji su znali za njeno bogatstvo srebrom
Sijarić opisuje ovaj grad kao jedan od onih gradova s tužnom sudbinom grad koji su
mnogi preuzmimali na prevaru prodavali i kupovali Srebrenicom su prošli i Iliri
Rimljani Bosanci Austrijanci Mađari Turci i Dubrovčani pa u svom putopisu Ćamil
Sijarić kaže ldquoI na strijele koplja sablje i puške osvajali i harali svi koji su stigli i nije
samo onaj ko nije stigaoldquo
Ono što Sijarićevu cjelokupnu putopisnu prozu čini jedinstvenom i prepoznatljivom
svakako su legende po kojima se i gradovi pamte i poznaju Za Banjaluku se veže legenda
o jednoj Austrijanki čijeg je sina zarobio turski oficir Ferhat-paša Da bi ga oslobodio
Ferhat-paša je tražio da se u Banjaluci naprave kaldrme i hamami velika džamija i uz nju
sahat-kula i uz sve to ndash tri tovara blaga Sve što je zatražio i dobio je i po dogovoru
oslobodio mladića Međutim mladić je umro od tuge kad je saznao da je njegova majka
srušila i svoju crkvu da bi paši izgradili džamiju
U zapisu Tvrdi mi grad Bobovac pisac piše legendu o Radaku izdajici zbog kojeg je
Bobovac pao Kralj Stjepan je Radaku povjerio odbranu Bobovca međutim nadajući se da
će dobiti novac zvanje i počast on je izdao to povjerenje i Turcima otvorio vrata Bobovca
Umjesto nagrade Radak je osuđen na smrt Sultan Mehmed Fatih nije želio izdajicu poput
njega pa je naredio da ga strmoglave niz stijenu Ono po čemu se i danas pamti Bobovac
grad koji je gotovo do temelja porušen upravo je ta priča o izdajici Radaku i stijeni niz
koju je survan ndash Radakovoj stijeni
22
Putopisi govore o tradiciji i običajima koji se vijekovima prenose sa generacije na
generaciju Za grad Jajce se kaže da nijedno mjesto u Bosni nije toliko bosansko koliko je
taj grad Takva jedna tradicija može se vidjeti i u narodnoj nošnji koju ovaj putopisac vrlo
detaljno opisuje
To je stara bosanska nošnja Nikakvih džidža ničeg suvišnog ndash do onoliko koliko treba Ni
malo ni mnogo do po mjeri Tako se nosio a i danas se tako nosi svijet oko Jajca I uz
one zidine i onakve krovove spojiva je jedino ovakva nošnja Ona je žena kao isklesana A
kao isklesan je i sam grad I samo zajedno oni čine cjelinu i jedinstvo Nešto što imaju u
sebi sve stare stvari imaju u sebi i ove žene oko Jajca Vuku u sebi nešto iz davnine - čak
možda iz one bogumilske Bosne Nešto što je vječno a narodno
Motiv puta se ponavlja i u ovom putopisu Za Sijarića put je cilj i pravac put djeluje kao
zamišljena tačka prema kojoj se ide Ono što pokreće čovjeka da pođe na neko putovanje je
samo ljudska radoznalost i čežnja za onim što je daleko i nepoznato Tako će i Ćamil
Sijarić reći ldquoPutovi su valjda i nastali iz vječitog ljudskog nemiraldquo
Oslobođeni Jasenovac
23
Sve što je ovdje u ovome naselju nekada stajalo na svojim nogama danas je palo dolje A
gore ostali samo dimnjaci iz kojih se više dim ne diže Strše grozno iznad paljevine strše
kao dignute ruke u prazno nebo a nebo je danas plavo i lijepo danas je dan proljetni Dok
je drugo sve palo dolje ndash sve se sravnilo sa ravnom zemljom i umrlo
Sabirni logor Jasenovac bio je najveći sabirni logor i logor smrti u Nezavisnoj Državi
Hrvatskoj Sabirni logori osnovani su kao mjesta zatočenja prisilnog rada i ubistva velikog
broja Srba Židova Roma i Hrvata tačnije svih onih koji su se protivili tadašnjem
ustaškom režimu Sabrini logori nastali su kao rezultat politike rasne i nacionalne
isključivosti u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj koju je 1941 godine pod utjecajem nacističke
Njemačke proglasila Ustaška domovinska organizacija
U svom tekstu bdquoĆamilovi putopisildquo Tvrtko Kulenović navodi da je ovaj putopis drugačiji i
da se zbog toga izdvaja među objavljenim knjigama njegovih putopisa Oslobođeni
Jasenovac je na raskršću između beletrističkog i feljtonističkog oblikovanja gdje pisac
opisuje strahote Drugog svjetskog rata Kao mladi partizanski oficir Ćamil Sijarić je bio
među prvima koji su posjetili taj logor Na samom početku on navodi razlog zbog
putovanja gdje kaže ldquo Išao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjetildquo On
prikazuje strašne slike prikazuje smrt ludilo čovjeka koji nije mogao podnijeti sve ono što
je u logoru doživio gomilu ljudskih tijela izgorjelih ili poluspaljenih
Sijarić kroz tekst naglašava strahote tog zločina tako što nekoliko puta izgovara riječ
Jasenovac On kaže ldquoZemlja na koju stupamo nogom zove se Slavonija a mjesto u koje
smo stigli - Jasenovac Izgovaram tu strašnu riječ nekoliko puta Jasenovac Jasenovacldquo
Vjerovatno najjači efekat ostavljaju izuzetno detaljni opisu u ovom putopisu Sijarić kao da
nastoji stvoriti jednu neuništivu sliku koja će biti svevremeni podsjetnik i opomena Pišući
o leševima koje su zločinci bacili u rijeku kaže ldquoNeki nemaju svoga lica Nemaju glave
Neko nema ruke Nema noge Ili nema nijedne noge A poneki i ne liče na ljudske leševe
nego na nešto neodređeno što se crni iz vode i oko čega se viju muhe Jednog takvog voda
je digla gore na granu Glava i ostalo više se na njemu i ne razlikuju I takav ndash s grane ne
ličeći više na čovjeka kao da govori onim dolje pod sobom Šta bi mogao da im govori
kad bi zaista govorioldquo
Sijarić nudi priču o jednom univerzalnom zlu koje nikoga ne zaobilazi pa ni djecu Tu
djecu te mnogobrojne raskomadane leševe naziva lutkama To su za ovog pisca dječije
lutke koje poslije mnogo igre i čupanja ostanu bez svojih dijelova
24
Kao i u većini svojih djela tako i u ovom putopisu Sijarić prati i tumači psihološku stranu
čovjeka kao pojedinca Čovjek je u stanju da svirepo ubije i muči drugog čovjeka on gubi
sve osobine čovjeka i pretvara se u životinju
Vodnik Markić iz logorske satnije nadzornik električara došao je u mehaničarsku
radionicu i tražio da mu se izmijeni baterija Bio je krvav od glave do pete i bijesan kao
zvijer Htio je da zapuši ali nije mogao jer su mu ruke bile krvave i od krvi mokre Digao
je obadvije šake i sa njih olizao krv gutajući je
Čovjek je zvijer koja bez imalo samilosti muči zatvorenike U tom mučenju vide igru i
zabavu i sve više što bi odlagali smrt i više mučili zatvorenike to bi postajalo sve
zabavnije Kada bi već ustaljeni načini mučenja postajali dosadni onda bi nastojali
izmisliti novi Zatvorenicima bi to ličilo na utakmicu jer svako od njih je pokušavao biti
pobjednik u tom takmičenju Koliko je sve to bilo strašno i prelazilo granice ljudskog
razuma svjedoči i najnoviji način mučenja To je bio šiljati kočić čiji se oštri kraj zabode
u bradu a tupi se udara puškom sve dok kolac ne probode do mozga
Veći dio ovog putopisa djeluje kao jedna ispovijest čovjeka koji je preživio i uspio pobjeći
iz logora a koji je u logoru obavljao posao grobara Na zanimljiv način Sijarić slika tog
čovjeka Pokazuje kako se živ čovjek uspijeva navići na sve ma koliko djelovalo strano i
nemoguće Takav čovjek gubi razum i emocije jer u logoru kako kaže i sam pisac čovjek
poživinči on više ne zna za odnose prema porodici i prijateljima jednostavno zamru čula i
sve ono što je ljudsko
Ali mi smo se razlikovali od takvih grobara jer mi grobari u logoru morali smo da
zakopavamo i mrtve i žive A šta to znači moj prijatelju zakopati u zemlju živa čovjeka to
vama niko ne umije kazati Niti vi možete ikada to shvatiti Nisam ni ja mogao to da
shvatim Bio sam tada još zdravih čula I ono što nekad ne biste učinili ni za živu glavu
sad činite sasvim mirno ndash jer vi više niste čovjek koji ima svoja zdrava čula nego ste
čovjek koji nema čula ndash ili su vam čula bolesna
Motiv straha provlači se kroz čitavo ovo djelo Taj strah sadržan je u glasu onih koji su u
logoru i koji u užasnim mukama čekaju smrt Oni koji su preživjeli logor pamte te glasove
po tome što čovjek nikada prije nije čuo takve ljudske glasove To nisu bili niti ljudski niti
životinjski glasovi jer ništa živo ne ispušta iz sebe takve glasove takve da od njih izludite
Sijarić posebno izdvaja ljudsku naivnost Čovjek od straha i nemoći često postane i naivan
pa vjeruje u razna obećanja i nada se spasu a spas u logoru bio je nešto nemoguće
25
Dok u putopisu Zapisi o gradovima voda simbolizira slobodu život i sreću u ovom
putopisu voda ima sasvim suprotno značenje Sada za Sijarića voda znači smrt rijeka Sava
je puna leševa i takva mu je odvratna Ona je grob ndash bdquobezmjeran grob ndash ne kopan ne
mjeren i ne ograđenldquo
Nešto što je svakako bitno spomenuti jeste i to da T Kulenović smatra kako je Sijarić
pišući djelo poput ovog o Jasenovcu mogao i trebao steći reputaciju jednog
jugoslovenskog Malapartea
Mogao je ali nije jer je njegov temperament bio drugačiji lirski a njegov pogled u istoriju
dublji pružao se do davnih vremena do samih mitskih korijena čovjekovih I korijeni zla
su isto tako duboki iako ono možda nikad ranije nije planulo tako strašnim plamenom kao
u ovoj sceni u ovom vremenu Želja za osvetom je elementarna ljudska potreba ali zlo se
zlom ne može ispraviti a uopštavanje te želje u optužbu čitavog jednog naroda samo vodi
u novo zlo
Općenito putopisi Ć Sijarića obiluju lirskim detaljima sa čim se slaže i sam Kulenović a
što potvrđuju završne rečenice Oslobođenog Jasenovca
Maj je
Trava je
Prolaze odnekud jednako vojske I sva ti je zemlja čudna ndash i kao da nije ona stara zemlja
nego neka nova koja dolazi samo jednom i samo s proljeća
Pored ovoga Faruk Dizdarević ističe kako ovi zapisi i ne sadrže toliko lirskih
reminiscencija kako je inače karakteristično za Sijarićev način pripovijedanja On niti u
jednom trenutku ne moralizira znajući da to ne bi bilo dobro Govoreći o različitim
načinima stradanja tih nesretnih zatočenika on prepušta čitaocu da sam donese vlastiti sud
o užasnim događajima i zlom vremenu On se zaključuje Dizdarević više drži
faktografije i užasnih slika događaja koji su se tamo dešavali a takav način posmatranja to
pripovijedanje doprinosi tome da se čitalac osjeća neugodno ndash čitanje gdje povremeno
zaboli želudac
26
Zanimljivost i novostiHayden White podsjeća da skupina riječi koje označavaju pripovijedanje potječe od
latinskog gnarus što znači vješt upućen i upoznat Znanje i naracija odnosno upućenost u
stvar i njeno posredovanje dvije su središnje sastavnice određenja svake pa tako i
putopisne pripovjedne situacije Pripovjedač mora voditi računa o svome naslovljeniku i
procijeniti obavijesti kojima raspolaže s tim da prvenstveno obraća pažnju na one kojima
ih želi posredovati Njegovo znanje mora biti zanimljivo drugima Zanimljivost ima dva
osnovna obilježja i oba se temelje na kategoriji novosti ili novine Prvo je novina samog
znanja a drugo često u situacijama u kojima je naslovljenik već upućen u ono što
pripovjedač iznosi to je novina načina pripovijedanja Pripovjedačeva zanimljivost
njegova znanja mora kod recipijenta izazvati znatiželju Ona se odražava kao potreba za
znanjem kao pokazivanje znakova zainteresiranosti za temu i način pripovjednog
posredovanja
Osnovni element promjene je zgoda kao osnovna jedinica pripovijedanja Ona sadrži bit
novosti i zanimljivosti čak i ako je suzimo na elementarnu promjenu mjesta poput
putovanja iz jednog grada u drugi Iako mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive
zgode ne odvijaju u vlastitom prostoru Ćamil Sijarić u ovom putopisu pokazuje upravo
suprotno
Biti u nepoznatom kraju ili dalekoj zemlji i potom ispričati svoje doživljaje znatiželjnima
predstavlja ishodište pripovjedne komunikacije Za one koji nisu upućeni putnikove su
27
zgode novost Na putu se svašta može dogoditi svašta se može zaplesti i nužno je to
zainteresiranim ispripovijedati
Putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi ne govori o bilo kojim gradovima niti o nekim
dalekim neistraženim egzotičnim prostorima Ćamil Sijarić je na bdquosvojoj zemljildquo i piše o
bdquosvojimldquo o bosanskohercegovačkim gradovima Kako je gore navedeno mnogi kritičari
tvrde da se najčešće zanimljive zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru ovaj
pisac ipak sve što je zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način
Da bi prikazao zgodu i promjenu njemu ne treba novi prostor
Treba spomenuti da je sasvim zanimljivo i krajnje upečatljivo to što Sijarić kada piše o
Rudom gradiću na Limu piše na ćirilici a abecedu zamjenjuje azbukom što nije jedini
slučaj Iako je riječ o vlastitom domaćem prostoru pisac uspijeva ispuniti zadatak
zanimljivosti
Piše o nečemu što i nije toliko poznato i što je daleko piše o historiji koja se najčešće
zaboravlja Već na samom početku spominje stećak ploču od bijelog kamena ravnu do
polovine u zemlju urasla Dalje priča o Radojici dječaku iz Rudog i njegovoj svijetloj
sudbini Tu Sijarić i spominje legendu kada je dječakova majka usnila san u kojem joj se
kazalo šta čeka Radojicu
Jedne noći je uoči Božića gore u Ravnicama jedna mlada snaha Sokolovićka usnila san
nikad ranije nije tako čudan san sanjala i nije mogla da se uzdrži a da ne ispriča svome
svekru to što joj se u snu prividjelo da je iz nje iznikao zelen bor velik toliko da je svu
carevinu s kraja na kraj svojim hladom prekrio san je laža a ja istina
Sudbina bistar um i vještina upravljanja dovela je ovog mladića (Radojicu ili Mehmed-
pašu Sokolovića) iz Rudog na mjesto velikog vezira osmanskog carstva Pored tih
podataka pisac govori i o njegovoj izuzetnoj sposobnosti kao graditelja Mehmed-paša
Sokolović bio je jedan od najvećih graditelja u turskoj historiji Jedna od njegovih ideja
bila je ta da prokopa Suecki kanal i tako spoji Crno more sa Kaspijskim jezerom Međutim
radove nije priveo kraju jer ga je u tome omeo Ivan Grozni U Medinu je doveo vodu u
Carigradu izgradio jednu od najljepših džamija a nedaleko od Aja Sofije na mjestu gdje je
danas Sultan Ahmed džamija podigao je saraj svoju vezirsku rezidenciju ukrašenu
sedefom srebrom i zlatom Sijarić spominje i ostale paše Sokolovića a posebno Kara
Mustafu koji je izgradio Rudo
Kara Mustafa-paša Sokolović da bi se odužio svom rodnom kraju darovao mu je ndash ništa
manje nego cio jedan grad Grad izgrađuje na poljani koja se zove Rudo a koja se nalazi
28
između dvije rijeke - Lima i Krupe u nahiji Polimlje a daleko od svakog drugog grada ndash
to jeste na mjestu gdje na Limu nije bilo mosta a putnici ga stalno prelazili otudi i odovud
Rudo je bio bogat grad jer je kroz njega prolazi bdquobosanski putldquo koji je vodio u Carigrad a
isto tako i u Dubrovnik Stanovnici su uživali mnoge privilegije Nisu plaćali porez a
svako je bio zaštićen i unaprijed oslobođen krivice Rudo je kroz histoju imao svoje tri
kobi kugu vatru i vodu Kuga mu je odnosila živote do gotovo potpunog istrebljenja
Vatra ga je gorjela do crne zemlje a voda mu odnosila i zemlju i kuće i rod sav i
ostavljala za sobom pustoš
Da bi postigao efekat zanimljivosti i pobudio znatiželju u čitaocu Sijarić ne govori ništa
što je novo i nepoznato on priča historiju koja nije puka statistika podataka
Njegova historija je priča anegdota i legenda a ujedno i činjenica on govori o nečemu što
je manje-više poznato ali ne dovoljno sačuvano od zaborava
Kada govori o Gračanici izdvaja jednu posebnu zanimljivost a odnosi se na to da je ovaj
grad bio prvi u Bosni i Hercegovini koji je imao svoj urbanistički plan
po kojem su tačno kao po koncu išle ulice i dućani gradske mahale i čaršije i biće da
je to bilo djelo jednog od njenih kapetana I ako je taj kapetan Bahtijarević vidio kroz selo
loš put on bi seljacima toga sela rekao da će u petak njihovim putem proći u džamiju na
čezama ndash i put je do petka bio gotov za čeze
Za razliku o tog putopisa u putopisu Zapisi o gradovima Sijarić nudi sliku jednog dalekog
nepoznatog kraja Govori o drevnoj Mezopotamiji Asiriji dalekoj Rusiji i jugoslavenskim
gradovima U tom slučaju pronalazimo potvrde toga da putovanje u nepoznat kraj ili
daleku zemlju predstavlja ishodište pripovjedne komunikacije
Kada govori o Rimu Sijarić zapravo priča njegovu historiju pa i sam putopis naziva Vekia
Roma što u prijevodu znači stari Rim Govori o Romulu i Remu o rimskim hramovima
(forumima) o velikom Cezaru kojeg ubi vlastiti sin i areni bdquoKoloseo Flavioldquo gdje su kako
kaže sam pisac bdquoZvijeri rastrzale ljude jer tu se svjetina smijala žrtvama jer tu je čovjek
bio zvijerldquo U putopisu Ktesifon i Hatra spominje luk Ktesifon kojeg su izgradili kraljevi
Parte u 3 vijeku naše ere i koji je služio kao lovački dvorac Sijarić ističe da je širok 25 a
visok 37 metara što predstavlja širinu i visinu kakva se još nigdje nije vidjela U gradu
Hatra govori o veličanstvenom hramu boga Sunca o crtežima na mramoru koji prikazuju
bogove kraljeve trgovce seljake žene Ono što je samom Sijariću bilo zanimljivo jeste to
što su svi ti likovi i bogati i siromašni i carevi i ratari i prosjaci i kraljevi bili bosi
Upravo te bdquousputneldquo priče stvaraju novost i zanimljivost Sijarićevih putopisa Za njega
historija nije dovoljna historija u pravom smislu te riječi on teži za bdquonepoznatomldquo pričom
29
legendom onom koju će čuti usput koju će mu neko ispričati Tako gotovo svaki putopis
ima legendu kao npr što je ima nekadašnja bogata i blistava Hatra
Kralj Daizan naime imao je kćerku A ona je bila takva da ni jedan otac na svijetu ne bi
poželio sličan porod Priča o njoj jedna je od najstrašnijih priča na svijetu a ujedno i
najstrašnija ndash i evo šta se u njoj kaže Kralj sasanidski Sapor Prvi opsjedao je godinama i
godinama tvrdu Hatru ali je Hatra odoljevala ndash branila se i odbranila I kralju Saporu
bilo bi uzalud da se nije u sudbinu Hatre umiješala kćerka njenog kralja Daizana i to
ovako kralju napadaču otkrila je tajne zapise ndash hamajlije koji su svojim božjim moćima
štitili grad Hatru
Iskustvo pustolovine i okus egzotike tačnije upravo ono što čitateljslušatelj želi nije
moguće ponuditi ako se putovanje ne učini tematskom okosnicom teksta To doslovno
znači učiniti ga lijepim Narativni tekstovi su logikom zanimljivosti priče događajne
novosti ili uzbudljivosti što je dominantno smještena u nepoznate prostore ishodišno
tematski upućeni na putovanje i stoga stvaraju od njega strukturu Ta struktura je dugog
trajanja u književnosti pa je jedna od najčešćih uloga koju pripovjedači ili likovi ostvaruju
upravo uloga putnika Putovati je gotovo izjednačeno sa pripovijedati odnosno na neki
način imaju istu pretpostavku o zanimljivosti i novosti Pripovijedna zgoda uvijek je
isprepletena sa opisom u putopisnom tekstu
U pojedinim svojim putopisima Sijarić posebno naglašava ono što je zanimljivo ili što bi
se čitaocu moglo učiniti zanimljivim Taj postupak pronalazimo u zapisu Stara Đakovica u
Zapisima o gradovima kada naglašava da je zanimljivo to što u Đakovici i danas postoji
sedam sekti od ukupno dvanaest koliko ih je u islamu postojalo Neke od tih sekti bavile
su se isključivo proučavanjem duševnih ljudskih osjećanja ljudskim senzibilitetima
Pripadnici sekti Bektašije i Sadija napisali su veliki broj knjiga tako da je Đakovica
nekada bila mjesto učenih ljudi sa puno tekija i derviša Također na isti način zanimljivost
prikazuje i u putopisu Zemun ili bdquoSrebrogradldquo kada govori o imenima ulica koja su data
još u drugoj polovini 18 vijeka i da su neka od tih imena ostala i danas Godine 1816 na
ulicama su postavljene tablice i na kućama brojevi Prvobitno ulice nisu nosile imena
značajnih ličnosti već ona imena koja su im građani dali Tako su postojale ulice Marijina
ulica Rimska Anikina ulica Tri goluba Ulica zelenog drveta itd
U Priči o Leskovcu pisac izdvaja posebnu zanimljivost ndash priču o Radoju Domanoviću
piscu i kako sam Sijarić kaže čvrstom radikalu U Leskovcu je Domanović predavao jezik
i književnost a niko nije znao da je on književnik Domanović je bio jako bogat od oca je
naslijedio veliko imanje bio je dobar crtač i gimnastičar međutim svi su ga poznavali kao
30
boema i čovjeka bez mnogo skrupula Leskovac je poznat i po raznim narodnim pjesmama
a jedna od njih je i pjesma o srpskoj djevojci koja je otišla pod čador turskom miralaju
(gradskom načelniku) i prešla na islam dobivši ime Lejla Sijarić u svom putopisu o
Leskovcu bilježi stihove pjesme gdje majka proklinje svoju kćer
bdquoZašto Sike zašto pod čador da idešldquo
bdquoKako da ne idem miralaj me zove
Miralaj me zove kafu da mu služim
Kafu da mu služim ljuba da mu bidemldquo
Obrazloženje ili okvirObrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta
njegovo razumijevanje načina putopisnog posredovanja Putopisac iscrtava granice
vlastitog diskursa uokviruje prostor unutar kojeg se odvija komunikacija Obrazloženjem
putopisac argumentira logiku vlastitog diskursa i na određen način usmjerava proces
čitanja Iako se ta obrazloženja najčešće nalaze na početku ili kraju samog teksta mogu se
javiti i na bilo kojem drugom mjestu u diskursu
Tipično mjesto okvira ili obrazloženja pojavljuje se u obliku osobnih stavova o namjeri
okolnostima putovanja i diskurzivnoj izvedbi putopisa To doslovno otkriva razloge
pojedinih postupaka Nekada to može biti procjena očekivanja čitaoca koja ujedno i
implicira autorsku poetiku Vrlo često putopisac bira tuđi putopisni tekst kao svoj vodič
On ga na specifičan način usmjerava i vodi njegov diskurs
Kada je u pitanju Ćamil Sijarić i tačnije putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi njegovo
obrazloženje se nalazi u predgovoru On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja
a zatim vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa
putovanja Razlozi tog Sijarićevog putovanja su vrlo jasni jugoslovenski srednjovjekovni
31
gradovi nisu dovoljno istraženi Za mnoge se ne zna kada su građeni koji je bio povod za
to i čijom zaslugom su oni izgrađeni Uspoređuje ih sa spomenicima historije ali ne bilo
kakve historije već one nepoznate i vremenski neodređene one koja nudi mnogo pitanja a
ne dobija odgovore Tako ovaj pisac u putopisu Herceg-Bosno i tvoji gradovi govori o
bosanskohercegovačkim gradovima od perioda srednjeg vijeka preko onoga kada su
vladali Turci pa sve do vremena kada je vlast preuzela Austrougarska carevina
Za sve stare bosanske gradove vezan je po dio istorije nekad ta istorija u knjigama nije
zapisana nego samo u pričama ispričana a nekad samo tragovima i znakovima
nagoviještena Jedan od tih tragova od tih znakova nalazi se u gustoj gori nad Fojnicom i
ko se tamo oštro zagleda vidjeće - gradinu
Ono što čini okvir ovih putopisa karakterističnim jeste i to što sam pisac rijetko spominje
sebe rijetko kada nagovještava tu ich formu Jedan od rijetkih primjera gdje se ističe sam
pisac je njegovo putovanje u grad Daorsa iz putopisa Zapisi o gradovima
Daorsi ili Daversi su ilirsko pleme koje je živjelo u dolini rijeke Neretve u naselju kod
mjesta Ošanjići u blizini Stoca Smatra se da je grad Daorson osnovan u 4 stoljeću prije
Krista na području naseljenom još u brončano doba
Bio sam sam i velim hajd` bože pomozi A ako me noge i iznesu gore ne znam kako će
me dolje snijeti I kako su snosile one jadne Daorse Kako konje njihove kako putnika
kako vojnika kako ženu I je li im upravo zbog te visine i strmine život bio jadan ndash ili su
može biti bili srećni što su na visoku na stijeni pa zbog toga sigurni I nije mi se
drukčije činilo nego da sam se zabo u go kamen kroz koji dalje ne mogu ndash pa hajd`
natrag
U tekstu Putovati znači ndash vidjeti Sijarić kao da objašnjava razlog samog pisanja putopisa
Za njega su putevi ono što spaja i razdvaja ono što vodi na mjesta gdje su nekada bili
gradovi a gdje danas gotovo nema ništa Da nije njih ne bi se znalo kako se nekada
živjelo kako kaže sam Sijarić ldquoNekada su tamo bile pijace na kojima se prodavao vosak
koža srebro čoha vino ndash dok najzad sve nije izumrlo i pijace i gradovi i putevildquo
Putevi su primarni za civilizaciju oni stvaraju velike gradove
Oslobođeni Jasenovac Sijarić započinje rečenicom ldquoIšao sam u logor Jasenovac da
opišem to što ću tamo vidjetildquo Ta efektna rečenica predstavlja sami okvir putopisa On
polazi na put u Jasenovac da otkrije sve te strahote koje su se desile ali ni sam Sijarić ne
sluti šta će sve zateći i vidjeti
Ovaj putopisac svoja obrazloženja namjere i razloge nerijetko nudi i u samom putopisu
dakle ne samo u uvodnom dijelu Kada nailazimo na takva obrazloženja u samom
32
putopisu onda je to najčešće na početku i kraju zapisa Uočavamo početne i završne
rečenice koje su sadržajno i smisleno slične Jedan takav primjer je zapis Vekia Roma na
samom početku Sijarić kazuje o starinama starim gradovima starim zidovima te o
historiji i njenom značenju i smislu Zaključuje da je ona uvijek misteriozna i da niko ne
zna pročitati i tumačiti to što jedna starina kazuje Na kraju putopisa to isto ponavlja opet
govori o starini a posebno o starinama vječnog grada ndash Vekia Rome Ističe kako se te
starine uvijek iznova čitaju i tumače i da tome nema kraja Vrijeme predstavlja
nepoznanicu kako kaže Sijarić vremena su tama pa se čovjek teško snalazi jer vrijeme
stvari čini bezobličnim a ljude bezličnim Isti postupak pronalazimo i u zapisu Grad
bdquoSkupildquo - grad Skoplje gdje opet na početku i kraju Sijarić govori o tome kako svako
putovanje ostaje dugo u sjećanju a to prvenstveno zavisi od toga gdje putujemo i šta smo
vidjeli Neko želi vidjeti nešto novo a neko ipak nešto što je tu decenijama što je upravo
razlog njegovog putovanja u Skoplje vidjeti starine jer su one bdquoduša tog gradaldquo
Ćamil Sijarić posebno naglašava da svaki grad ima dušu koju čovjek treba dobro upoznati
da bi vidio ono što sam grad nudi Prema gradu se treba ponašati kao prema svakom
umjetničkom djelu kao prema slikama i spomenicima koje treba razumjeti i otkriti
Pred Zemunom sam dugo vremena bio nepismen i nisam umio da ga čitam I sve
donedavno nisam znao ni otkad je taj grad tu na Dunavu ni šta u njemu ima od značaja ni
prošlost kakva mu je Trebalo je da se prije kratkog vremena nekoliko dana zadržim u
tome gradu i da ga izbliza vidim
33
Subjekt putopisnog diskursaKategoriju putopisnog subjekta odlikuju pitanja o uporištima putopiščeve legitimacije
načinima njegova predstavljanja perceptivnoj i diskurzivnoj sposobnosti mogućim
podudarnostima i razlikama sa obzirom na mentalne stavove vremena i književna
strujanja
Te obavijesti o putopisnom subjektu su najčešće direktno ponuđene okvirom ali se nalaze i
u svakom dodatnom iskazu u svakom činu U slučaju da se putopisni diskurs približava
izvještajnom polu to povlači da se putopisac pred ispripovijedanim zgodama i opisanom
predmetnošću povlači u drugi plan D Duda ističe kako sam putopisac često posreduje
obavijesti o svom činu pripovijedanja te se zbog toga smatra samosvjesnim ili
osviještenim putopiscem Naime pitanje o subjektu putopisnog diskursa javlja se kao
postupak izravne ili s druge strane neizravne karakterizacije putnika promatrača ili
pripovjedača
Vjerovatno najvažnije obavijesti o putniku nalaze se na događajnoj razini Zahvaljujući
prikazu njegovog djelovanja i ponašanja otkrivamo i njegove osobine Često se u putopisu
susrećemo sa detaljima pa tako se dešava da se spominju mnogi podaci npr o vrstama
obimnosti periodu obroka Međutim takve detalje ne susrećemo u putopisima Ćamila
Sijarića Još jedna komponenta svojstvena putniku je i snalažljivost On se mora prilagoditi
svakodnevnoj logici manje poznatog svijeta Upravo je radi toga potrebna dobra
obaviještenost putopisca
Pored snalažljivosti tu je i perceptivna usmjerenost kao još jedna važna značajka
putopisnog subjekta Neki se putopisci zadržavaju na opisima historijskih znamenitosti
neki na tradiciji svakodnevnom životu neki na opisima prirode Dean Duda smatra kako
dobri promatrači često posežu za usporedbom strukturirajući zapažanja u cjeline koje
funkcioniraju poput malih studija o izgledu navikama i mentalitetima Pripovjedni
postupci koje koristi putopisac u obradi prikazane predmetnosti su znakovi njegove
sklonosti ili indiferentnosti prema njoj
Ako se osvrnemo na sami okvir Sijarićevih putopisa vidjet ćemo da tu nisu ponuđene
obavijesti o putopisnom subjektu Te obavijesti uočavamo u samom dodatnom iskazu u
svakom drugom činu U Zapisima o gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih
dijelova kada se opisuju putevi i historijske znamenitosti kao npr u zapisu Na Dunavu
Estergon kada opisuje samo putovanje i put
34
Put je dobar ravan širok asfaltiran pa je uživanje voziti se i gledati desno i lijevo zemlju
mađarsku onu za koju bi neko rekao zemlju Ungariju - zemlju Ungara ili zemlju Bele
Trećega i Bele Četvrtoga
Kao što je već rečeno putopisac se najčešće spominje kada opisuje neku znamenitost
prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi Kada piše o Pompeji Sijarić
opisuje Vezuv bdquoOno što sam najprije pogledao kad sam se našao u Pompejama bio je
Vezuv Taj uvijek zaplašujući uvijek prijeteći smrtonosni bič zemljin dignut gore nad
ljudskim glavamaldquo
Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi gdje također obavijesti o
putopisnom subjektu pronalazimo u samom događajnom činu Vjerovatno najviše tih
bdquosusretaldquo sa putopiscem imamo u tekstu Putovati znači ndash vidjeti gdje izravno upoznajemo
Sijarića kao putopisca spoznajemo njegovu ljubav prema tom književnom žanru i težnji da
spasi historiju od zaborava Slušajući ljubavnu pjesmu na gramofonskoj ploči u jednoj
ulici na periferiji Sarajeva Sijarić pamti stihove pjesme
Sinoć dođe tuđe momče iz tuđe zemlje a jutros mi konja kuje hoće da ide Više njega crne
oči suze ronjahu ne plačite crne oči opet ću vam doć`
Ono što pisac posebno pamti u toj pjesmi su riječi put i putnik On objašnjava da čak u
rječniku ne postoji niti jedna druga riječ koja ima tako sjetno značenje kao što ga ima
kratka i jednostavna riječ put a što svakako podsjeća na tužne odlaske i sretanja
Oslobođeni Jasenovac nastao je kao rezultat jednog strašnog iskustva Putopisac kao mladi
partizanski oficir je među prvima dospio na to strašno mjesto i pri tome Sijarić nudi detalje
o ljudima koje spaljuju i o glasovima zvukovima koje oni pri tom ispuštaju i o ljudima
koji u baraci te glasove slušaju čekajući da jedne od sljedećih noći i na njih dođe red
detalje koji spadaju u scene epskog užasa kakvih je u literaturi malo
Odsjev plamena vidio bi se na zidovima zgrada u logoru Mi smo taj odsjev gledali kroz
pukotine kroz rupe na barakama I slušali smo otud glasove nikad čovjek nije čuo takve
glasove To više nisu bili ljudski glasovi a ni životinjski Ništa živo ne ispušta iz sebe takve
glasove kao što su bili oni koji su dolazili s druge strane Save iz Gradiške Nisu to bili
pojedinačni glasovi nego je to bilo mnoštvo glasova Tužnih glasova Ne znate kakvih
glasova Takvih da od njih izludite
Iz ovog citata uočavamo subjekt putopisnog diskursa kojeg kroz tekst više pratimo nego
što je to slučaj sa druga dva putopisa a što svakako doprinosi tome da se općenito putopis
Oslobođeni Jasenovac svrstava između beletristike i feljtona Pored samog putopisca tu se
spominju još i vojnici grupa koja je pošla zajedno sa Sijarićem na taj put
35
Putopisni subjek subjektivno iznosi podatke o prostorima kojima putuje spomenicima
historiji običajima i mentalitetu ljudi koje upoznaje te zbivanjima na putu zgodama i
nezgodama i sl Kako bi postigli zanimljivost putopisci često preoblikuju nadograđuju ili
izmišljaju detalje u svojim tekstovima Zbog toga često se dešava situacija da je teško
utvrditi stepen vjerodostojnosti u određenom putopisu Sijarić ne djeluje kao usputni
znatiželjni putopisac već kao putopisac poznavalac određenih historijskih momenata
mjesta gdje se i sam putopis odvija Kako je Oslobođeni Jasenovac potpuno drugačije
djelo u odnosu na druga dva Sijarićeva putopisa možemo uočiti da se u ovom putopisu
izravno prati sam putopisac Čitaoci mogu pratiti putopiščeve misli emocije i ideje tu
neku subjektivnu stranu putopisnog subjekta Kada se zajedno sa ostalim vojnicima
približava logoru Sijarić razmišlja o tome kako će izgledati ono što će vidjeti U njemu se
javlja strah strah od onoga što ga čeka što mu je još uvijek nepoznato a što može
naslutiti
U onom trenutku kada spominje stvarne likove u domenu putopisne priče svi ti likovi
dobivaju sasvim novu nestvarnu dimenziju i nerijetko bivaju samo povod putopisnoj priči
Na isti način djeluju i određeni historijski događaji Upravo u putopisu Oslobođeni
Jasenovac Sijarić susreće jednog bivšeg zatočenika logora koji se igrom sreće uspio
spasiti Od tog susreta pisac bilježi njegovu priču tako da većim dijelom putopisa
možemo pratiti ispovijest osobe koja je bila dio logora i svih njegovih strahota Obavljajući
posao grobara taj čovjek je vidio pravu stranu logora vidio je sve ono što se ne može
zamisliti ili riječima opisati Njegova ispovijest je detaljna to je ispovijest živog svjedoka
koji je primoran svojim rukama zakopavao i žive i mrtve svojim očima vidio razna
mučenja i ubistva zatočenika i svojim ušima čuo očajne vapaje vrisku i strah svih tih ljudi
Za Brešića putopisac je prvo umjetnik riječi koji se u pisanju oslanja podjednako i na
stvarnost i na maštu Za njega je istinito ne samo ono što vidi već i ono što doživljava
Ovo drugo iskustvo širi granice viđenoga tj stvarnoga koje posredovanjem jezika ulazi u
putopis i to ne kao novi oblik stvarnosti već kao oblik doživljene stvarnosti
36
Pripovijedanje i opisivanjeKretanje je zapravo put bez putovanja a svijet kojim se putuje nije opisani svijet (opisom
prikazani svijet) nego tek imenovani imenom oprisutnjeni svijet
Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje
je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost
putopisnog svijeta Sa obzirom na to putopisna obrada se dijeli na općekulturnu
(turističku izvještajnu naučnu) i umjetničku (kulturnu) kako prema dominantnom tipu
diskursa tako i putopiščevoj namjeri i unaprijed zadanoj ulozi koju ima u određenoj
kulturi U središtu književnih putopisa nalazi se subjekt putopisnog diskursa njegova
sposobnost opažanja i to jedinstveno jezičko oblikovanje
Sijarićevi putopisi Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi su prvenstveno
usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje mjestima građevinama
običajima i drugom To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj izvještajnoj ili
naučnoj obradi Sa druge strane u slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se
drugačije odlike
Dean Duda ističe kako ravnopravnost naracije i deskripcije predstavlja temeljno načelo
žanra Kada je u pitanju uloga i omjer ovih dvaju osnovnih izražajnih postupaka u putopisu
- pripovijedanja i opisivanja moguće je zaključiti da u Zapisima o gradovima i Herceg-
Bosno i tvoji gradovi dominira opisivanje zbog veće usmjerenosti prema predmetnosti
svijeta nego prema pripovijedanju zgoda
Ono što Duda svakako napominje je i to da nipošto nije riječ o manjoj vrijednosti
deskripcije u odnosu na naraciju jer su ta dva postupka u putopisu istovrijedna Opisivanje
37
i pripovijedanje se međusobno nadopunjuju ono što je viđeno neodvojivo je od onoga što
je doživljeno
Sijarićevo opisivanje proteže se od onog bdquoformalnogldquo naučnog onog gdje kao historičar
nudi niz pukih činjenica Taj bijeg u prošlost stvara putopisnu stvarnost Međutim trenutni
prikaz datog mjesta pomjera u historiju uz popratne zanimljive priče o događajima i
ljudima koji su na neki način obilježili prostor gdje je i smještena sama putopisna priča
Takvo jedno opisivanje pronalazimo u zapisu iz Beograda kada govori o periodu
Osmanskog carstva u tom gradu
U Beogradu ima jedan broj kuća koje su ostale još od turskih vremena To su kuće
orijentalnog tipa i izvanredna su slika o tome kakav je po prilici mogao izgledati Beograd
kad su u njemu upravljali Turci ndash to jest do prvog odnosno drugog srpskog ustanka a i
neko vrijeme kasnije jer grad se nije ni lako ni brzo mijenjao ni poslije odlaska Turaka
Međutim u njegovim opisivanjima pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici
samog putopisa kao što je ono opisivanje planine Zlatibor
Zlatibor je jedna od onih naših planina koje samo što vas ne zovu dođi ndash a kad im čovjek
dođe onda im dolazi da ga i ne zovu Tek ovdje čini se čovjek osjeti šta znače
prostranstvo i vidici i koliko opijaju visine i širine na visinama čovjek se osjeti moćnijim
Zlatibor je visoka planina ali to ne znači i da je divlja i surova naprotiv ndash ako se za
planinu može reći da je pitoma za ovu bi se to naprije reklo
U knjizi Kultura putovanja Deana Dude primijetit ćemo da se čin pripovijedanja i
književni i svakodnevni zasniva na klasičnom principu neravnoteže tj promjene Da bi
sve to općenito bilo prihvatljivo i za čitaoca zanimljivo mora se nešto dogoditi Ta
uspostavljena ravnoteža mora se poremetiti stvari se moraju promijeniti Događaj je taj
koji zadržava pažnju Upravo je samo putovanje taj događaj i samim tim izaziva nečiju
znatiželju S jedne strane putnik posjeduje dinamiku dok su čitaoci uvjetno rečeno
statični Putnik kao kreator događaja i posjetilac nečeg nepoznatog posjeduje višak
znanja
Znanje je uvijek izvan granica mjesta što ga svakodnevno proizvodimo manje ili više
rutiniranim ustaljenim djelovanjem Narativno oblikovanje toga znanja čini od putnika
pripovjedača Duga tradicija zapadnjačke književnosti pokazuje da je putovanje posve
podudarno sa osnovnim pretpostavkama pripovijedanja i otud vjerojatno njegova
tematska kao i kompozicijska uposlenost posve sukladna spomenutoj pretpostavci
geografije da govori ljudima koji su ovdje ono što se zbiva tamo negdje iza sedam gora i
dolina
38
Te promjene pokazuju narušenu ravnotežu a ona svakako omogućava pripovijedanje Ta
Dudina ideja poklapa se sa Lotmanovim shvatanjem da junak može biti samo onaj koji
prelazi granicu iz jednog semantičkog polja u drugo
Pripovijedanje koje čini okosnicu u ovim Sijarićevim putopisima u događajnom smislu
spada u drugi plan odnosno pripovijedanje je podređeno opisu koji je s druge strane
prožet asocijacijama na prošlost promišljanjima o sebi i vlastitom mjestu u svijetu Ovdje
funkcionira samo kao vezivno tkivo Putopisac u nekoliko rečenica ispripovijeda gdje je
došao ili gdje putuje Samo pripovijedanje svodi na minimalne zgode poput promjene
mjesta u prostoru On prvenstveno donosi opis poput navedenog opis prostora gledan
okom naučnika koji određuje prostorne odnose broji raspoređuje razvrstava Bitno je
napomenuti da Sijarićevi prikazi prostora ne funkcioniraju kao puko i nasumično
opisivanje onoga što vidi već onoga što zna o njemu
U Oslobođenom Jasenovcu pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju
istu poziciju u samom tekstu O užasnim događanjima u logoru Sijarić detaljno
pripovijeda ali isto tako nudi bdquoživeldquo slike kroz iscrpna opisivanja Faruk Dizdarević u
tekstu Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila Sijarića ističe kako
zapisi odnosno cjelokupno to djelo nisu protkani lirskim reminiscencijama tako
karakterističnim za Sijarićev način pripovijedanja On se s druge strane ipak bazira na
faktografiju i užasne slike događaja koji su se tamo dešavali Ono što je svakako
karakteristično i vjerovatno slikovito rečeno jeste Dizdarevićevo viđenje Sijarićevog
pripovijedanja
Taj ugao posmatranja to pripovijedanje doprinosi tome da vas tokom čitanja povremeno
zaboli želudac
Kada je riječ o opisima samog logora i prikazivanja strahota koje su se dešavale tu
poznato je kako je Mladen Iveković bivši zatočenik tog logora istakao kako nema pera
koje bi bilo u stanju opisati strahote i užasnu atmosferu Jasenovca To je nešto što uveliko
nadmašuje svaku ljudsku fantaziju Riječ je o paklu inkviziciji najužasnijem mjestu
krvološtvu divljih zvijeri izbijanju na površinu najtamnijih instikta kakvi se dosad kod
ljudi uopće nisu pojavljivali Bitno je spomenuti i to da u samim opisima peovladavaju
tama tmurna osjećanja i crna boja koja je sasvim simbolična
Učinio sam nekoliko koraka naprijed i stao dalje nisam mogao ndash zaustavila me gomila
cigala i prašine koja ovdje nije žuta nego crna ndash od vatre od gara Danas je ovdje ndash kud
god se okreneš sve crno crna čađa crn katran crni ugarci crna zemlja ndash i mučna toliko
mučna i neizdržljiva pustoš i tišina da od toga čula zabole
39
Sijarić ujednačenim pripovjedačkim tokom izlaže različite načine stradanja tih zatočenika
Međutim ono što upotpunjuje tu sliku svakako su opisi prvenstveno onoga što je vidio
ali isto tako i onoga što je osjetio i doživio gledajući jedan takav užasan prizor
I tu vam čovjeka nije strah od smrti nego od toga kakvom će ga smrću umoriti Rekao sam
vam da je ona od vatre najgora I stoga mnogi ndash kad čuju one jauke preko vode i vide otud
odbljesak vatre ne čekaju drugu noć iduću noć svoju noć ndash noć takvu nego se sami
ubijaju
U putopisu Oslobođeni Jasenovac pronalazimo niz opisa koji su posebno efektni i samim
tim privlače pažnju čitaoca Na samom početku djela u onome što se u ovom radu izdvaja
kao okvir ovog putopisa Ćamil Sijarić ističe namjeru svog putovanja u Jasenovac Odlazi
na to putovanje da opiše ono što će vidjeti Onog trenutka kada stiže ispred logora
Jasenovac zatiče samo ruševine kuća nešto što je bilo ljudsko naselje zatiče paljevinu i
pustoš Sijarić efektno opisuje ono što trenutno vidi a što na samom početku svog
putovanja nije ni slutio da će vidjeti
Karakterističan je i opis rode prvog živog stvorenja kojeg pisac zatiče u Jasenovcu Postoji
mnogo mitova simbola i vjerovanja u raznim kulturama koja su povezana sa rodama
Vijekovima su ove ptice povezivane sa bebama i porodicom gdje je roda simbol početka
života Ćamil Sijarić u Jasenovcu zatiče rodu bijelu visoku gdje stoji na visokom odžaku
oko kojeg se zidovi nisu održali Jedini glas u mrtvoj tišini i jedino živo stvorenje u
jezivom Jasenovcu djeluje kao potpuni paradoks što i pisac vrlo slikovito opisuje
Stoji i gleda nekud u daljinu Tu joj je i gnijezdo ndash crni se veliko cijela gomila granja i
zemlje ndash i u njemu ona Roda Noga joj je duga i tanka kao vlat žita Ponekad se okrene i
gleda ispod sebe opustjelo naselje tako kao da se čudi i pita šta je to bilo šta je to moglo
tako da bude tako da se dogodi tako da se učini A svijet je dolje pod njom izgledao kao
da je doživio potop ndash koji je u svom gnijezdu u Nojevom kovčegu preživjela samo ta ptica
ta roda
40
DotematizacijaMatoš ističe kako putopisac može biti učenjak i šaljivdžija slikar i psiholog fantast i
realist jer u široki okvir putopisa pristaju sve literarne vrste
Dotematizacija uključuje tipove znanja ili obavijesti kojima se nadograđuje osnovno
putopisno izlaganje i postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za
približavanje putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta jer
se osnovnoj strukturi putovanja i opisu predmetnosti mogu dodavati različite tematske
cjeline u kojima se subjekt može pokazati kao vješt pisac ili zanimljiv mislilac Upravo se
postupkom dotematizacije temeljnog putopisnog zbivanja ostvaruje složenost putopisnog
diskursa i omogućuje posredno upoznavanje putopisca i njegova idejnoga svijeta
Branimir Donat hrvatski književni kritičar smatra da je struktura beletrističkog putopisa
za razliku od načina oblikovanja putopisnog teksta kojim dominira naučni način izlaganja
uvijek pružala piscima šanse da govore o svemu i svačemu omogućavala im je da digresija
postane važna okosnica pripovijedanja i da se u okviru reportaže dotaknu i onih tema koje
su se prije gotovo isključivo povezivale uz priču ili roman
Dva osnovna postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija
figuralnim postupcima Uz misaonu nadogradnju koja se u putopisu najčešće javalja kao
manja tekstualna cjelina i svojom motivskom zaokupljenošću upućuje na posebnu
autonomiju upravo tropi i figure značenja pridonese literarizaciji žanra Dean Duda prvi
postupak naziva izravnom a drugi neizravnom dotematizacijom
Primjer osnovne misaone nadogradnje uočavamo u putopisu Herceg-Bosno i tvoji gradovi
gdje pisac slušajući ljubavnu pjesmu razmišlja o sastancima i rastancima ljudima koje
41
spajaju i rastavljaju putevi Razmišlja o prolaznosti života o čovjeku koji je i neprimijetan
u vremenu koje dolazi i prolazi o putu koji čovjeka odvede negdje ali ga i ne vrati
I mi koji niz te puteve nekog pratimo ili sretnemo uvijek smo jedno uzbuđenje jedno
zažareno ljudsko osjećanje jedna teška žalost ili radovanje Put je nešto drugačije od
svega ostalog On je ono što nas spaja ili razdvaja i pred čim često kane naša suza Jer
nekog za kim smo digli svoju ruku da pozdravimo i ispratimo ubrzo će upiti daljina i za
njim ostati prazan put Šta teških briga šta divnih želja šta čežnja šta nada šta pitanja i
pogleda upućujemo ponekad niz put a on ostaje nijem i prazan a dug kao vječnost jer
koliko ih je odveo nekud nekakv put a da ih nije vratio I koliko je duž putova ljudskih
mramorova
Misaona nadogradnja pretvara putopis u ogled i proširujući osnovnu temu putovanja
približava ga hijerarhijski višim žanrovima To je samostalna cjelina koju razlog
putopiščeva nadahnuća povezuje sa događajnim slijedom putovanja Figuralni postupak
dotematizacije nije nužno vezan uz misaonu nadogradnju i može se pojaviti na bilo kojem
mjestu u tekstu Njime se putopisni diskurs širi kao zapažanje dosjetka ili kratka priča
Subjekt putopisnog diskursa dotematizacijskim postupcima pokazuje književno umijeće
slično onome koje se podrazumijeva u hijerarhijski višim vrstama
Postupak dotematizacije pronalazimo i u Oslobođenom Jasenovcu gdje krvavi dječiji
siperčić i na njemu crvenim koncem izvezen patuljak koji za sobom vodi puža u Sijariću
budi razna razmišljanja i pitanja Razmišlja o ratu o tome kako je neko imao sreće i ostao
živ a neko drugi opet iako je sačuvao život izgubio je razum a oni treći koji su se
izgubili u ovom ratu više se nikada neće vratiti
Dani su majski Godina je 1945 Putevima ndash kud god pogledate prolaze vojske Kraj rata
je toliko blizu da prosto možete da ga vidite Neko će se iz njega srećan vratiti Neko lud A
neko Sjetio sam se onog krvavog dječijeg siperčića sa patuljkom i pužem izvezenim
crvenim koncem pa patuljak vodi za rogove puža Ta se mala družina neće vratiti
Prolaze odnekud jednako vojske I sva ti je zemlja čudna ndash i kao da nije ona stara zemlja
nego neka nova koja dolazi samo jednom i samo s proljeća
Mogli bismo zaključiti da upravo taj emotivni dio teksta ta uvjetno rečeno bdquoemotivna
nadogradnjaldquo (kao što je navedeni citat) otkriva ličnost putopisnog subjekta te njegova
shvatanja prirode života čovjeka i prolaznosti U Sijarićevim putopisima prisutan je
figuralni postupak dotematizacije ali i naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj
baštini uz karakterističan književno-estetski stil Takav postupak prepoznajemo u zapisu
Boja riječ i kamen kada Sijarić piše o Jajcu kojeg mnogi slikari slikaju isključivo zbog
42
vodopada sa čim se ovaj putopisac ne slaže Jajce je grad koji ima historiju i koji se nalazi
u Bosni pa ga zbog toga i treba slikati Sijarić ističe kako je nekadašnja nezavisna
bogumilska Bosna u svoje vrijeme bila okupila duhove slobodarske protiv dogme i protiv
crkve U Bosnu se dolazilo i prolazilo da se nadahne slobodama u nju se dolazilo i
dogovaralo i odatle se borilo Ovakve primjere naučnog postupka dotematizacije isključivo
pronalazimo u putopisu Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi dok je
figuralni postupak dotematizacije najviše zastupljen u Oslobođenom Jasenovcu a takvim
postupkom putopisni diskurs se širi i preobražava u esej i kratku priču
Figure kulturalnog pamćenjaPojam bdquoumijeća pamćenjaldquo (ars memorativa) prvenstveno se veže za zapadnjačku tradiciju
Grčki pjesnik Simonid (živio je u 6 st pr n e) izdvaja se kao tvorac općenito umijeća
pamćenja te ovo umijeće definira kao jednu od pet oblasti retorike Smatra se da je
Ciceron najbolje objasnio mnemotehniku u smislu da se princip mnemotehnike sastoji u
43
tome da se odaberu određena mjesta te da se stvore mentalne slike za stvari i mjesta koja
se žele zadržati u svijesti Kada je riječ o pamćenju razlikuje se prirodno i artificijelno a
umijeće pamćenja temelj je artificijelnog pamćenja a kultura sjećanja je univerzalni
fenomen Svaka socijalna grupa manja ili veća posjeduje određeni oblik kulture sjećanja
U prethodnim poglavljima ovog rada bitno se isticalo to da je Ć Sijarić u svojim
putopisima prvenstveno u Zapisima o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi nastojao
sačuvati sjećanje na prošlost te na taj način stvoriti neraskidivu vezu prošlosti i
sadašnjosti a tu vezu isključivo stvara na temeljima prostora i vremena Upravo se smatra
da ono što je prostor za umijeće pamćenja vrijeme je za kulturu sjećanja Tako kultura
sjećanja počiva najviše na oblicima odnosa prema prošlosti dakle u sjećanju se
rekonstruira prošlost Međutim ta prošlost kao takva mora ući u svijest jer ne smije
sasvim nestati moraju postojati svjedočanstva a koja moraju iskazivati neku
karakterističnu diferenciju
Svaka ličnost i svaki historijski fakt se već u svom prispijeću u pamćenje transponiraju u
neki nauk pojam simbol tako oni dobivaju neki smisao postaju element idejnog sistema
društva Iz ove suigre pojmova i iskustva nastaje ono što želimo nazvati figurama sjećanja
Figure sjećanja određuju tri obilježja konkretni spoj s vremenom i prostorom spoj sa
nekom grupom i rekonstruktivnost kao poseban postupak Figure sjećanja su uvijek
prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila Sijarića riječ je o oživljenom
prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu Pojam prostora obuhvata i
svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu (namještaj uređaji prostorije sa svojom
specifičnom uređenošću) što pruža sliku stabilnosti U putopisu Herceg-Bosno i tvoji
gradovi dominantan je spoj s vremenom i prostorom Kada govori o gradu Travniku
Sijarić spaja prošlost i budućnost u obliku tvrđave
Dugo poslije pada Bosne pod Turke Travnik je bio jedno malo mjesto ndash sa malo dućana i
sa hanom ali i sa svojom tvrdom tvrđavom iznad sebe koja je značila sigurnost onih koji tu
žive To je danas onaj stari dio Travnika koji se zove Stara varoš i u kojem je Nova
džamija ndash to jest bila nova u jedno vrlo davno vrijeme kad je načinjena ndash čak godine
1549 što znači da je ta Nova džamija jedna od najstarijih u cijeloj Bosni a reklo bi se i
najljepših
Historija slijedi pamćenje a kulturno pamćenje se usmjerava na fiksne tačke u prošlosti
Međutim prošlost kao takva ndash u tom obliku se ne može održati ona se preoblikuje u
simboličke figure za koje se veže određeno sjećanje Razne pripovijesti one istinite i
neistinite također su figure sjećanja Za kulturno pamćenje nije bitna faktična već
44
prisjećana povijest Tako da su i mitovi figure sjećanja Mnoge priče čija istinitost nije
provjerena i ustanovljena (možemo ih nazvati legendama) također su figure sjećanja a
takve priče u velikoj mjeri pronalazimo i u Sijarićevoj putopisnoj prozi Pišući o Drini
Sijarić priča priču o dvjema sestrama koje su gradile dva grada Jerina s lijeve a njena
sestra sa desne strane Drine Kako je grad sa desne strane bio veći Jerina je zbog toga
otrovala svoju sestru
Ali priča tu nije stala i ide dalje ndash slika Jerinu kao golu ženu i raspusnicu Mlada gola i
željna mladića ndash ona ih je uvodila u svoje odaje da je obljube a poslije bacala ih u Drinu
I sve dok se gore gradio grad Drina je dolje odnosila mladiće Majstori su o tome morali
da ćute A što riječima nisu smjeli da kažu kazali su svojim dlijetima Na jednoj ploči
uzidanoj isklesali su golu ženu ndash u položaju grozno razvratnom da time kažu kakva je
Jerina I tako je kamen govorio ono što jezik nije smio
Kulturno pamćenje uvijek ima svoje posebne nosioce to su najčešće učitelji sveštenici
pisari učenjaci a što svakako možemo povezati sa putopiscem Ć Sijarićem U ulozi
putnika Sijarić čuva sjećanje na Bosnu i Hercegovinu (prvenstveno njene gradove) i
sjećanje na mračnu prošlost kakvo je ono u putopisu Oslobođeni Jasenovac Kulturno
pamćenje se kroz slijed generacija održava putem kulture što sa sobom povlači pitanje
identiteta Identitet se uspostavlja preko pamćenja i sjećanja Tako jedna grupa svoj grupni
identitet može reproducirati samo pamćenjem a osnovu pamćenja čini kultura
Putopis kao takva forma ima upravo taj zadatak da sačuva identitet jedne čitave grupe
Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku prošlost govore o
drevnim gradovima bosanskim kraljevima banovima feudalcima pašama agama i
begovima kazuju o Bosni i Hercegovini Bosancima i Hercegovcima o njihovim
sudbinama I samo ljudsko postojanje zamislivo je samo na tlu i u okviru kulture i društva
Svijest o socijalnom pripadanju (kolektivnom identitetu) temelji se na zajedničkom znanju
i zajedničkom pamćenju koje je obilježeno govorom Kada je riječ o identitetu i njegovom
značaju vjerovatno najviše do izražaja dolazi zapis Tvrdi mi grad Bobovac gdje Sijarić
govori o najznačajnijem i najbolje utvrđenom gradu srednjovjekovne Bosne kojeg je
podigao ban Stjepan II Kotromanić prije prve polovine 14 stoljeća
Bobovac je bio u centru zemlje bosanske ndash u gorostasnom i od puteva udaljenom kraju u
onom gdje je bio i dvor bosanskih banova to jest prijestonica zemlje i vjerovalo se dokle
se god drži tvrdi Bobovac držaće se i cijela Bosna iz ovog se grada branila Bosna I sva
njena snaga bila je tu U tom kamenu ndash na kamenu u tim zidovima što su strčali kao da su
iz stijene izrasli Danas vam to liči na zube starca Jer ono što je nekad krepko stajalo i
45
prijetilo oburvalo se kule tabije podzidi ndash danas su samo gomile ili ako još stoje ndash stoje
žalosno
Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom 20 stoljeća izdvaja se figura
kulturalnog pamćenja Tzv mjesta pamćenja koja književni tekstovi obnavljaju skupom
simboličkih figura javljaju se u funkciji pohranjivanja utemeljenja i očuvanja znanja o
sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke prošlosti U skupu simboličkih
slika stvara se sistem kulture pamćenja koji se u književnim djelima najviše postiže
intertekstualnošću
Mnogi književni teoretičari i kritičari smatraju da je prostor bitan element proznih
književnih djela u cjelosti U Kritici čistog uma Immanuel Kant određuje prostor i
vrijeme kao nužne oblike svake spoznaje počevši od elementarnih opažanja i predstava U
dvadesetom stoljeću veliku pažnju prostoru posvećivali su Max Weber E Durkheim G
Simmel M Foucault i E Husserl To tzv povezivanje književnosti s geografijom dogodilo
se 90-ih godina dvadesetoga stoljeća a pitanje prostora postala je važna tema u mnogim
područjima književnosti Prostor ima zadatak da omogući liku da se kreće da se snalazi da
kroz prostor iskazuje neke svoje osobine karakteristike i vlastite probleme egzistencije
Motiv prostora se u književnom djelu nije dovoljno izučavao Bahtin kaže bdquoProces
osvajanja realnog istorijskog vremena i prostora i realnog istorijskog čoveka koji se nalazio
u njima u književnosti je tekao komplikovano i isprekidanoldquo Bahtin povezuje vrijeme i
prostor i daje mu zajednički naziv hronotop On je zastupao tezu da su osvajane pojedine
strane vremena i prostora dostupne na određenom povijesnom stepenu razvoja
čovječanstva ali ne u dovoljnoj mjeri Bahtin je još i dodao da je došlo vrijeme kada se na
prostor u književnim djelima treba gledati kao na nešto bitno i u skladu sa vremenom jer
je značajno izražavanje neraskidivosti prostora i vremena Prostorna i vremenska obilježja
se stapaju u jednu konkretnu cjelinu vrijeme se bdquosteželdquo postaje umjetnički vidljivo a taj
prostor se uvlači u kretanje vremena sižea Obilježja vremena razotkrivaju se u prostoru a
prostor se osmišljava i meri vremenom
Kada je u pitanju gradski prostor u književnosti Richard Lehan navodi kako grad uvijek
igra veliku ulogu u ljudskoj sudbini bez obzira na način kako je predstavljen te da urbani
konstrukti moraju biti neprestano preispitivani jer su oni artificijelni i diverzni Upravo je
taj gradski prostor često obilježen nelagodom odbojnošću strahom i neprilagođenošću
nasuprot idiličnom i bdquorajskomldquo selu
Tijelo se stjecajem okolnosti našlo u mrskom gradu dok zarobljena bolesna duša žudi za
povratkom u iskon na selo u čedno pastoralno okruženje u zdravlje u čistoću identiteta
46
Za razliku od artificijalnoga grada selo je tijesno povezano sa prirodnom slikom svijeta
Stoga realisti nisu voljeli grad i o urbanoj civilizaciji pišu gotovo isključivo kao o otuđenoj
formi života
U razdoblju moderne prepoznaje se veće zanimanje za urbanu tematiku i fenomene
gradske civilizacije Ona donosi i sasvim novo viđenje grada kao slojevitog prostora u
kojem se pokazuju različite kulturne političke društvene nacionalne i umjetničke
vrijednosti Upravo u razdoblju moderne prvi put se u književnosti grad počinje promatrati
kao proces kao simultanost različitosti Modernistički pisci predstavljaju grad kao
kompleksnu strukturu koja postaje poticaj za čisto mentalne procese Grad postaje mjesto
duševnih kriza U čovjeku se javlja nemir strah nelagoda i beznađe
Dean Duda napominje da djelovanje nadmašuje viđenje u svakodnevnim pričama o
prostoru a to jednostavno znači da se prostor proizvodi kretanjem
Već u samom smislu i razlogu nastanku putopisa Oslobođeni Jasenovac izdvaja se figura
najvećeg sabirnog logora u nekadašnjoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj logor Jasenovac
Sam pojam bdquosabirni logorldquo kao vrsta zatvora koja je stvorena za političke protivnike
pripadnike pojedinih etničkih ili religijskih grupa civila iz kritičnog vojnog područja ili
bilo koju grupu ljudi povlači sa sobom sve negativne konotacije Ćamil Sijarić taj prostor
uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na smrt pa
pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Cjelokupan taj prizor izaziva strah a gluha
tišina smrad od blata od truleži od gasova i same zemlje pojačava to nezaobilazno
osjećanje u njemu Smrt je osnovna misao koja prati ovaj prostor Sijarić ističe da je drveće
i ptice na njima jedino što pokazuje trag života osim toga tu ništa više nije živo
Zato je ova zemlja tako utabana
Zato je tako jadna
Sada je sva crna I ćutljiva Kao kakvo živo a jadno biće koje je mnogo propatilo Ovdje
ima drveća i na njemu ima ptica I reklo bi se da više ništa živo tu nema
Ovo je bilo mjesto umiranja
Logor smrti
Bilo mu je ime Jasenovac
Kroz njegovu kapiju ulazilo se ali se nije i izlazilo
Također Sijarić napominje da to i nije neki veliki prostor ali da je užasan zbog svega
onoga što se na njemu vidi Za njega je to groblje koje se širi i nema granica Možda
jedinu simboliku života pruža slika čovjeka koji je nekako uspio preživjeti između tih
mrtvih ljudskih tijela
47
I eno s kraja vode sa blatne obale između panjeva i vrbovog granja jedan čovjek ustaje
Diže se gore kao avet Poderan je mokar i kaljav Lice mu je u maljama i staro Mršav je i
jadan i izgleda tako kao da je već bio jednom umro pa nekim slučajem oživio i ustao
odozdo između mrtvih Ustajanjem jednog živog čovjeka iz ovog beskrajnog groblja u
vodi bio sam zbunjen i preplašen
D Duda također ističe kako je učestalost tegoba i prostora patnje (kakvo je upravo ovaj
prostor logora) u jasnoj opreci naspram domovine i slobode ali isto tako i jasno definirane
klasne pozicije tj socijalnog statusa Ono možda što je karakteristično za prostor logora i
sam ovaj putopis je i to što Sijarić u samom djelu ne opisuje dovoljno čovjeka zatočenika
njegove misli osjećanja i strah Sve se to nazire u cjelokupnom djelu sva ta osjećanja i
strahovi čovjeka koji očekuje smrt su podloga ovog putopisa ali konkretnih opisa
pronalazimo samo na nekoliko mjesta a jedan takav je i sljedeći
Čovjek u logoru mnogo vidi ali sve ne može vidjeti ndash jer šta vi znate koga sve to dovode na
obalu čujete kako se voz zaustavio i kako lokomotiva brekće i znate da su to tamo
dovedene nove žrtve Najedanput čujete ustaške psovke plač ženski vrisak zapomaganje
pisku djece i jasno vam je da to tamo ustaše ubijaju ženski glasovi se uvijek jače čuju
Žene pred smrt više protestuju nego muškarci A novodovedeni zatočenici više od starih
Možemo uočiti da kod Sijarića često imamo pozivanje na određene objekte i mjesta To su
prvenstveno gradovi i logor u Oslobođenom Jasenovcu Tako i ovdje svaki grad sam za
sebe predstavlja određeno mjesto mjesto pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i
njeno oživljavanje Srednjovjekovne gradine koje baš zbog toga što su gradine i to još
srednjovjekovne asociraju na prošlost dalju i od one koju poznaje i sam putopisac Smatra
se da se na određenim mjestima objektima u gradovima struktuira čovjekov život
njegovo ponašanje putanje koje slijedi kroz prostor i vrijeme jer grad kao takav
reflektira i utjelovljuje moć stvara red u prostoru i vremenu te disciplinu prostora i
vremena
U ovom putopisu (Oslobođeni Jasenovac) izdvaja se i bolnica kao još jedna
karakteristična figura prostora Namijenjena da liječi i time pomogne onima koji su
bolesni ovdje bolnica poprima sasvim drugačije značenje To je bila jedna baraka koja je
postojala samo formalno niti jedan bolesnik te bolnice nije izliječen Kako bi pred
međunarodnom komisijom prekrili tragove stravičnih zločina renovirali su tu bolnicu
Bitno je navesti to da ove podatke Ć Sijarić doznaje od preživjelog logoraša
Ustaše su tom prilikom pobili oko šesdeset bolesnika iz te bolnice onih koji su svojim
izgledom odavali pravo stanje logora Zatim su u bolnicu uneseni novi kreveti Uneseno je
48
i sve drugo što je jednoj bolnici potrebno A onda su ndash na kraju u bolnicu na nove krevete
i u nove postelje uvedeni novi bolesnici Ali oni nisu bili bolesni oni su bili zdravi ljudi ndash
koliko u logoru neko može da bude zdrav ali su i takvi jadno izgledali i imali da
predstavljaju bolesnike Tada smo dobili i nove logorske brojeve Bili su vrlo niski kako bi
se prikrilo pravo brojno stanje logora
U ovom stravičnom okruženju izdvaja se i religijski prostor Za D Dudu religijski prostor
je prostor susreta To je način stvaranja ljepote harmoničnosti i prirodnog idiličnog
prostora Kao i bolnica i ovdje je religijski prostor sasvim formalan Godine 1941 i 1942
u logoru su bili zaveli bogosluženje Za katoličku crkvu i džamiju uređene su bile posebne
sobe
Pop je bio neki Zvonko Brekalo Umro je od tifusa A hodža jedan zatočenik Ustaše su ga
uniformisali dali su mu čin satnika ndash a odmah zatim likvidirali ga ndash objesili su ga
Figuru smrti i grobnice pronalazimo i u putopisu Zapis o gradovima tačnije u zapisu O
Lenjingradu gdje Sijarić govori o stradanjima u Drugom svjetskom ratu Na specifičan
način opisuje grobnice te zajedničke masovne grobnice koje spajaju one sa istim tragičnim
sudbinama a koje su i nazvali bdquobratskim mogilamaldquo Sijarić kazuje o svim žrtvama rata o
tom besmislu koje ne donosi ništa dobro a uzima puno više o svakom pojedincu koji
izgubi dragu osobu
Tu među njih uđi ćutke S kapom u ruci S mislima da su to žrtve kakve si i ti imao u svojoj
zemlji Tako ćeš moći lakše da hodiš kroz ove beskrajne bdquobratske mogileldquo I zublja koja
nad njima gori podsjetiće te na zublje žrtvama u tvojoj zemlji Pa ti ovo groblje dođe kao
ono u tvojoj zemlji ndash nad kojim si već lio svoju suzu za drugovima za prijateljima za
poznanicima I nije ti drukčije nego da ovdje leže i tvoji ndash tvoji znanci
Sijarić piše i o porodici Savič koja je nastradala u tom ratu Posebno ističe bilješke
djevojčice Tanje najmlađe u toj porodici
Kao učenica Tanja je napisala jedno pismo o stradanjima svoje porodice Kratka hronika
djevojčice Tanje svakako da podsjeća i samim tim može se usporediti sa dnevnikom Ane
Frank trinaestogodišnje Židovke koja je u tajnom skrovištu bilježila svoje misli osjećanja
i strahove Te djevojčice dijelile su istu sudbinu jedne od mnogobrojnih žrtava Drugog
svjetskog rata
49
Zaključak Govoreći o književnim vrstama koje ujedinjuju povijesno-znanstveni interes s umjetničkim
oblikovanjem Milivoj Solar kaže ldquoMeđu takvim književno-znanstvenim vrstama od
posebne je važnosti također putopis S jedne strane on može predstavljati doprinos
geografiji ili etnografiji dok s druge strane predstavlja osobitu književnu vrstu u kojoj je
putovanje i opis proputovanih predjela ili zemalja povod za šire umjetničko oblikovanje
zapažanja dojmova i razmišljanja o svemu onom što putopisca zaokuplja tokom
putovanjaldquoemspČesto se na taj način putopis približava eseju ili romanu u kojemu je fabula
organizirana kao slijed događaja koji seemspzbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine
likova Iako postoji to mišljenje da se putopis približava eseju ili romanu i isto tako da se u
posljednje vrijeme pokazuje veći interes za takvim književnim žanrom putopis je svakako
manje istraženo proučavano i na kraju krajeva čitano područje To se pokazuje i kada je u
pitanju Ćamil Sijarić poznatiji je Sijarić romanopisac nego Sijarić putopisac
Ako se vratimo na mišljenje M Solara da je u putopisu fabula organizirana kao slijed
događaja koji se zbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine njih to bismo mogli
povezati sa ovim piscem bar konkretno u putopisu Oslobođeni Jasenovac dok Zapisi o
gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi djeluju na posve drugačiji način Sijarić se više
50
bazira na historiju koja se polahko zaboravlja i kao da nastoji da je spasi od tog zaborava
Njegovi likovi su usputni i bez nekog posebnog značaja osim ako nije riječ o nekoj
historijskoj ličnosti Međutim tu se opet izdvaja Oslobođeni Jasenovac u kojem jedan lik
preuzima ulogu naratora pa kao bivši logoraš grobar priča svoje doživljaje koji djeluju
kao neka vrsta ispovijesti Onog trenutka kada Sijarić govori o historijskim ličnostima
govori ono što je manje i više poznato
Često ne nudi ništa novo i novost nije način njegovog postizanja zanimljivosti ali on je
pisac koji odlično poznaje mjesto na koje putuje a posebno historiju iako nije historičar
već uvijek u svakom smislu samo pisac Njegova historijska priča nije puko kazivanje
činjenica već pravi književno-umjetnički tekst Anegdote i legende su ono što krasi
njegovo pisanje i doprinosi toj zanimljivosti Pokazalo se da su doba mjesto i trajanje
ključni elementi Sijarićevog putopisa On je vremenski i prostorno ovjekovječio i sadašnji
ali i daleki i zagubljeni teritorij Bosne i Hercegovine
Ostavio je jasnu sliku njenih ljudi njihovu historiju i legendu nacionalnu i vjersku
isprepletenost i suprotstavljenost ujedno i pitome i surove prirode te običaja
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti tj putopiščeva objašnjenja o razlozima nastanka nekog
putopisa najčešće se nalaze u samom predgovoru Pokazalo se da je to slučaj i u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja a zatim
vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa putovanja
Sijarić kao razlog svog putovanja navodi tu činjenicu da jugoslavenski srednjovjekovni
gradovi nisu dovoljno istraženi U Oslobođenom Jasenovcu okvir predstavlja uvodna
rečenica Sijarić kaže ldquoIšao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjetildquo
Razlog njegovog putovanja u Jasenovac je namjera da otkrije sve te strahote koje su se
desile s tim da ni sam pisac ne sluti šta će sve zateći i vidjeti
Vjerovatno dvije najvažnije značajke putopisnog subjekta su snalažljivost i perceptivna
usmjerenost Neki se putopisci baziraju na opise historijskih znamenitosti neki na
tradiciju svakodnevni život neki na opise prirode a Sijarić u svoje putopise kombinira sve
te elemente Najviše bdquoizravnih susretaldquo sa putopiscem imamo onda kada opisuje neku
znamenitost prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi U Zapisima o
gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih dijelova kada se opisuju putevi i
historijske znamenitosti Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi Kako je
i navedeno to se najbolje može vidjeti u tekstu Putovati znači ndash vidjeti
Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje
je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost
51
putopisnog svijeta Oba Sijarićeva putopisa Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji
gradovi prvenstveno su usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje
mjestima građevinama i običajima To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj
izvještajnoj ili naučnoj obradi Međutim u tim pripovijedanjima i opisivanjima
pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici samog putopisa S druge strane u
slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se drugačije odlike U tom djelu
pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju istu poziciju u samom
tekstu
Dotematizacija uključuje obavijesti kojima se nadograđuje osnovno putopisno izlaganje i
postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za približavanje
putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta Dva osnovna
postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija figuralnim
postupcima U Sijarićevim putopisima prisutan je figuralni postupak dotematizacije ali i
naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj baštini uz karakterističan književno-
estetski stil
Figure sjećanja su uvijek prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila
Sijarića riječ je o oživljenom prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu
Pojam prostora obuhvata i svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu Figure sjećanja
su uvijek prostorno i vremenski konkretne Putopis ima zadatak da sačuva identitet jedne
čitave zajednice Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku
prošlost U Oslobođenom Jasenovcu u prvom planu izdvaja se figura logora Ovaj pisac taj
prostor uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na
smrt pa pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Sijarić piše isključivo o gradu i
gradskim običajima jer za njega svaki grad predstavlja određeno mjesto mjesto
pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i njeno oživljavanje
52
O piscu
Ćamil Sijarić je da još ovo kažem na kraju bio neobično pitoreskna pojava u našem
ljudskom svijetu i već za života postao predmet mnogih priča i anegdota Bio je oličenje
drevne jednostavnosti i neposrednosti U neprirodnom svijetu bio je prirodan čovjek
Ćamil Sijarić rođen je 18 decembra 1913 godine u Šipovicama kod Bijelog Polja u Crnoj
Gori u jako imućnoj zemljoradničkoj porodici Rano ostaje bez oba roditelja te odrasta
kod strica Osnovnu školu završio je u Godijevu u Bijelom Polju a odemsp1927 doemsp1935
godine pohađa Veliku medresu kralja Aleksandra uemspSkopljuemspiz koje je zbog političke
aktivnosti bio isključen Školovanje nastavlja u Vranju i u gimnaziji maturiraemsp1936
godine Iste te godine upisuje Pravni fakultet uemspBeogradu Diplomirao jeemsp1940 godine a
za vrijeme Drugog svjetskog rataemspslužbuje uemspSarajevuemspMostaruemspBosanskoj Gradiški
iemspBanjaluci Za sekretara Suda narodne časti u Banjaluci izabran jeemsp1945 godine potom je
novinar lista Glas i dramaturg Narodnog pozorišta u Banjaluci U Sarajevo prelaziemsp1947
godine radi u redakciji lista Pregled a potom je u Glavnom odboru Narodnog fronta i
redakciji Zadrugara U literarnu sekciju Radio Sarajeva prelaziemsp1951 godine i tu ostaje
sve do odlaska u mirovinuemsp1983 godine
Već kao đak Velike medrese u Soplju pokazuje interesovanje za književni rad U toj školi
bio je predsjednik literarne družine koja je izdavala časopis bdquoVesnikldquo u kojem je objavio
svoje prve književne radove ndash pjesme 1929 godine Bavio se i sakupljanjem narodnih
epskih pjesama u rodnom Bihoru koje je poslao Srpskoj akademiji nauka u Beogradu (i
danas se te pjesme čuvaju u arhivi spomenute akademije) Književni rad nastavlja
53
objavljujući pjesme u bdquoGajretuldquo bdquoŽeni danasldquo i bdquoPregleduldquo Za vrijeme rata ništa ne
objavljuje Bio je redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i
Akademije naua i umjetnosti Crne Gore
Nagrađen je brojnim nagradama kao što su 27-julska nagrada SR Bosne i Hercegovine
13-julska nagrada SR Crne Gore Andrićeva nagrada i dr
Umro jeemsp6 decembraemsp1989 godine
SažetakPutopis kao forma razvija se još u antici To je književna vrsta tematski oblikovana
putovanjem putopisca koji pripovjeda zgode na putu opisuje prostore kojima putuje i
mjesta na kojima boravi iznosi svoja zapažanja o ljudima koje na putu susreće o njihovim
običajima i načinu života te često o kulturnim i umjetničkim znamenitostima određenih
krajeva Za Ćamila Sijarića putopis je jednostavno opis putovanja zajedno i geografija i
historija i etnografija Historijska priča je ona koja zauzima primarno mjesto u njegovom
putopisnom opusu U ovom masterskom radu prikazali su se Sijarićevi putopisi Zapis o
gradovima Herceg-Bosno i tvoji gradovi i Jasenovac Knjiga Zapisi o gradovima
objavljena je 1970 godine a 1986 Sijarić objavljuje putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi
Po tematici se ovaj putopis može izjednačiti sa putopisom Zapisi o gradovima dok je
Oslobođeni Jasenovac i svojom formom i sadržajem ustrojen na potpuno drugačiji način
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta
Pokazalo se kako te obavijesti pronalazimo u predgovoru ali i u pojedinim zapisima unutar
putopisa Kada je riječ o zanimljivosti mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive
zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru međutim ovaj pisac ipak sve što je
zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način posebno u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi Usputne priče anegdote i legende su osnovni elementi
kojima Sijarić postiže zanimljivost i novost Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna
izražajna postupka u putopisu Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom
20 stoljeća izdvaja se figura kulturalnog pamćenja Ta tzv mjesta pamćenja javljaju se u
funkciji očuvanja znanja o sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke
54
prošlosti Ovi putopisi sadrže niz figura kulturalnih pamćenja kao što se i pokazalo u
samom radu
SummaryTravelouge as form was developed in the classical period It is a literatur category
thematicly shaped with travelers journey in which he narrates about events descripes
places he has seen people he met their customs and way of living and often about cultural
and artistic sights of specific areas For Ćamil Sijarić travelouge is simply description of
travels including geography history and etnhography Historical story is primar in his
travelouge opus This master thresis showed us Sijarićs travelouges Zapis o gradovima
Herceg-Bosno i tvoji gradovi and Jasenovac Zapis o gradovima was published 1970
Herceg-Bosno i tvoji gradovi 1986 Thematically they are very similar while Jasenovac is
with its form and content established differently Framework and notices are authors
expalanations for writing the text We found notices in preface but also in the text of
travelouge Critics claim that most interesting events happen in unknown and far places
However this author search for new and ineresting in his country in a completly different
way as shown in Herceg-Bosno i tvoji gradovi Side stories anecdotes and mhyts are basic
elements for Sijarićs new and interesting storytelling As expressed element of literature of
late 19 and 20 century it stands out figure of cultural memory Those cedilcedil memory placesldquo
occur as intent to preserve knowledge about ourselfs recall historicaly endangered
meaning of common past These travelouges contain series of cultural memories as
shown
55
Literatura Assmann Jann Kulturno pamćenje Pismo sjećanje i politički identitet u ranim
visokim kulturama s njemačkog preveo Vahidin Preljević Biblioteka tEKST
Zenica 2005
Bahtin Mihail Oblici vremena i kronotopa u romanuMatica hrvatska kolo 3
(2008)
Dizdarević Faruk Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila
Sijarića Avlija-portal za kulturu književnost i društvene teme Dostupno na
httpwwwavlijameesejifaruk-dizdarevic-stradalnistvo-kao-umjetnicka-vizija-u-
knjizevnom-djelu-camila-sijarica (2352014)
Duda Dean Priča i putovnje hrvatski romantičarski putopis kao pripovjedni žanr
Matica hrvatska Zagreb 1998
Duda Dean Kultura putovanja Naklada Ljevak Zagreb 2012
Galić Gordana Vladimir Nazor od Splita do piramida - tekst imaginacija
reprezentacija Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske Dostupno
na httphrcaksrcehr86365 (1352014)
Hrvatska opća enciklopedija Leksikografski zavod Miroslav Krleža Zagreb 2008
Dostupno na httpwwwenciklopedijahrNatuknicaaspxID=51177
Isaković Alija Hodoljublje Svjetlost Sarajevo 1973
Kulenović Tvrtko (priredio) Ćamil Sijarić- Zapisi Izabrana djela I-X knjiga
deveta Veselin Masleša Sarajevo 1991
Kulenović Tvrtko Ćamilovi putopisi Diwan - časopis za kulturu Javna biblioteka
Alija Isaković Dostupno na httpwwwdiwanmagcombaarhivadiwan7-
8sadrzajsadrzaj14htm (562014)
Lešić Zdenko i Martinović Juraj (ur) Naučni skup Književno djelo Ćamila
Sijarića Sarajevo 2003
Ivan Lovrenović (2012) Prostori putopisa Dostupno na
httpivanlovrenoviccom201203prostori-putopisa-2 (2762014)
Miličić Irena Teoretičari hodočasnici činovnici tri vrtse renesansnih putopisnih
tekstova Zagreb 2010 Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske
Dostupno na httphrcaksrcehr56766 (1152014)
Nemec Krešimir Čitanje grada Ljevak Zagreb 2010
56
Sijarić Ćamil Zapisi o gradovima Zadruga Sarajevo 1976
Todorova Marija Imaginarni Balkan prevele s engleskog A B Vučen i D
Starčević Biblioteka XX vek 2 izdanje 2006
Zvrko Husein Ćamil Sijarić- pripovjedna proza Dobra knjiga Sarajevo 2013
5
Mnogi kritičari tvrde da se na te odrednice nerijetko zaboravlja Uglavnom svaki tekst koji
sadrži putovanje svrstava se pod putopisnu književnost
Sve je od Homerove bdquoOdisejeldquo starogrčkih fantastičnih priča o putovanju poput
Čudnovatih zgoda onkraj Tule Antonija Diogena i perijegetičke književnosti preko
srednjovjekovne epike i pikarskog romana do prosvjetiteljskih filozofskih pripovijesti i
romantičarskih putopisa smješteno u isto žanrovsko polje
S obzirom da se ne pravi jasna granica između onoga što jeste dio putopisne književnosti i
onoga što nije često se povezuje roman i putopis stih i proza izmišljeno i stvarno itd
Dovoljno je da putovanje predstavlja tematsku ili kompozicijsku okosnicu nekog teksta
kako bi se odmah odredila njegova pripadnost putopisnoj književnosti Iako je svakako
nesporna veza između pripovijedanja i putovanja putopis kao književni žanr ima tu
nevjerovatnu povijesnu otpornost Dok se razdoblja žanrovske hijerarhije i književne
mode neprestano mijenjaju putovanje ostaje među najfrekventnijim temama George
Gingras napominje da putovanje egzistira u različitim pojavnim oblicima kao jedna od
najosnovnijih najrasprostranjenijih i najtrajnijih tema u svjetskoj književnosti Mihail
Bahtin potvrđuje da je putopis najbolji način da se razvije i prikaže prostorna i društveno-
statična raznolikost zemlje grada kulture naroda različitih društvenih skupina i uvjeta
njihova života
Važnost putovanja u književnosti potvrđuju i pokušaji Michela Butora koji predlaže
utemeljenje iterologije posebne nauke o premještanju pomicanju ili kretanju tačnije i
najjednostavnije rečeno o putovanju
Prilikom teoretiziranja žanrova D Duda nužno podrazumijeva njihovu podjelu i
definiranje a samim tim i proces isključivosti i uključivosti hibridnih književnih žanrova
Granični književni žanrovi i publicistika su forme koje su i književnost i nauka s tim da se
jasna granica između književnosti i nauke nikako ne može povući Nisu ni čista
književnost niti čista nauka ali putem klasifikacije njihovih elemenata imamo bazu za
različite vrste izučavanja pa i onu koja se tiče književne teorije i književne kritike Kao
granični književni žanr putopis se kreće po širokoj skali koja na jednoj strani ima
reportažu a na drugoj lirsku ili meditativnu ili filozofsku ispovijest Ponekad putopis
može prerasti u esej ili studiju o novoj manje poznatoj sredini Moguća definicija putopisa
se izvodi upravo iz hibridnih karakteristika ovog žanra
Porast popularnosti putopisa od kraja devetnaestog a posebno u dvadesetom stoljeću brza
smjena društveno-historijskih poredaka i kulturna različitost prije svega zahtijevaju
mogućnost novog čitanja i osvjetljavanja karakteristika ovog žanra koje se reflektiraju kroz
6
ideologiju teksta Kada je u pitanju čovjekov odnos prema granicama i prostoru ljudi su
uvijek dijelili svijet na oblasti predstavljajući ili stvarnu ili zamišljenu liniju razdvajanja
Najpoznatija takva podjela jeste ona prema geografskoj odrednici Zapad ndash Istok ili još
popularnije nazvano Okcident ndash Orijent Poseban doprinos proučavanju putopisa dale su
postkolonijalne studije s pojavom orijentalizma Edvarda Saida On je baveći se
konstrukcijom orijentalnog Drugog u kolonijalnoj kulturi kroz analizu pretežno putopisnih
djela pokušao da ilustrira dijalektičke odnose kulture i imperije Said vjeruje da Orijent nije
bio slobodan predmet mišljenja zbog uspostavljanja određenih načina izlaganja i pisanja o
Orijentu kao važećeg normativa Smatra da se orijentalizam bolje shvata kao bdquoniz
ograničenja u području mišljenja nego kao pozitivna doktrinaldquo Također on navodi da
orijentalizam nije skup laži i mitova niti bilo šta drugo što nema oslonac u nekoj
korespondentnoj stvarnosti
Orijentalizam nije nestvarna evropska fantazija o Orijentu nego stvoreni korpus teorije i
prakse prihvaćena rešetka kroz koju je Orijent kao kroz filter ulazio u zapadnu svest
Svaka podjela nužno zahtijeva i međusobni odnos bdquodrugi u odnosu na sebeldquo što je tipični
proizvod podsvijesti a ne postojanja stvarnih granica Na literarnom polju govor o
Drugima proizlazi iz vlastitih iskustava onoga koji govori Otuda dolazi ograničeni broj
tipičnih oblika putovanje povijest izmišljanje stereotip polemičko sučeljavanje Sve ove
odrednice koje imaju negativnu konotaciju mogu se odnositi na putopis kao pismo o
Drugostima proizvod kulturne dominacije Zapada Govor o Drugima je uspostava
antitetične pozicije iz koje se generiraju sterotipi Pri tome svaki dio vidi sebe kao normu a
one druge kao odstupanje od norme Imagologija koja se bavi slikama Drugog u
književnosti (M Todorova) postaće oruđe za osvjetljavanje igara moći i nadmoći u
tumačenju kulturalnih sporova same ideje kulture ideologija i u artikulaciji pitanja
svakodnevnog života između klasa rasa polova nacija itd
Često se postavlja pitanje šta je to u putopisu kao tekstu što postaje zanimljivo čitaocima
Brešić navodi kako je zanimanje za nepoznato koje je uvijek privlačno i izazovno upravo
ta polazišna tačka putovanja Samim tim i pripovijedanje o nekom putovanju odnosno
putopis kao tekst biva zanimljiv čitaocu jer može zadovoljiti njegovu žudnju za
otkrivanjem novog a nerijetko ga i potaknuti na samo putovanje
7
Bošnjački putopisTako naši ljudi mučno kretahu u svijet i nerado ostavljahu tragove svoga putovanja
Kada je riječ o putopisu našeg prostora i Balkana općenito poseban značaj ima Marija
Todorova i njen pojam bdquobalkanizamldquo Ona definira taj pojam kao neki specifični diskurs
koji određuje stavove prema Balkanu i radnje usmjerene na njega odnosno kao stabilni
sistem stereotipa koji stavljaju Balkan u kognitivne mengele
To je jedan od najstarijih recepata formi šema ili mentalnih obrazaca putem kojih se
plasiraju informacije o Balkanu i to naročito u novinarstvu politici i književnosti
S jedne strane Orijent se prikazuje kao apsolutno Drugo u odnosu na Evropu dok se sa
druge Balkan prikazuje kao most ili kao raskršće koje spaja Istok i Zapad Ta
međupozicija između Evrope i Azije dovodi do razumijevanja Balkana kao polurazvijenog
polukolonijalnog polucivilizovanog i poluorijentalnog Dakle dok orijentalizam
predstavlja bdquodiskurs o imputiranoj opozicijildquo Todorova smatra da je balkanizam bdquodiskurs o
imputiranoj dvosmislenostildquo
Među žanrovima koji su najvažniji putevi za širenje balkanizma Todorova izdvaja
putopise političku esejistiku i akademsko novinarstvo Posebnu pažnju poklanja
putopisima i izvještajima političkih posmatrača agenata i diplomata jer se u njima mogu
otkriti počeci i postepeno uobličavanje predstave o Balkanu kao posebnom geografskom i
kulturnom entitetu Ti putnici imali su ulogu današnjih novinara pa se u njihovim opisima
može pronaći kombinacija skoro svih elemenata koji su oblikovali postojeći stereotip o
Balkanu
Ono što je zajedničko i kategoriji orijentalnog i balkanskog jeste da su obje korištene da
označe suprotnost predstavi o Evropi koja simboliše čistoću red samokontrolu karakter
osjećaj za zakon pravdu efikasnu administraciju
Sa naših prostora Ivan Frano Jukić (Slavoljub Bošnjak kako je sebe nazivao) je prvi pravi
putnik ističe Alija Isaković u svojoj knjizi Hodoljublje Iako je sam dosta toga zabilježio
8
zapisao i ostavio generacijama koje dolaze poslije njega nažalost tek nakon njegove smrti
ti radovi dobijaju zasluženu vrijednost On ističe pomalo surovu realnost koja je takva
ostala i dan-danas a to je Bosna koliko nesretna i potlačena toliko nepoznata i neopisana
Bošnjaci su uvijek putovali nekada neplanirano a nekada sasvim namjerno radi svojih
putopisa Neki su spriječeni u toj svojoj namjeri stvaranja jednog putopisa tako da su
mnogi još neotkriveni i neistraženi Profesor F Rizvanbegović u Antologiji bošnjačkog
putopisa 20 vijeka ističe da je iz tih razloga putopis Hadži- Jusufa Livnjaka prvi putopis
koji poznajemo Hadži-Jusuf Livnjak je krenuo iz Duvna na hadž 1615 godine
U tom periodu javljaju se i drugi putopisci
Mnogi su se složili kako je Evlija Čelebija najpoznatiji svjetski putopisac On je rekao da
je više od 50 godina svoga života posvetio putovanju Smatra se da je prešao oko 350000
kilometara tragajući za novim prostorima ljudima i običajima Obišao je cijelo Osmansko
carstvo koje se prostiralo na tri kontinenta Tokom putovanja bilježio je sve pojedinosti o
životu i običajima ljudi koje je sretao opisivao do detalja mjesta koja je obilazio historiju
građevine običaje tradiciju kao i značajne ličnosti On nije zapisivao samo ono što je
vidio već i priče koje je sakupljao iz naroda
Veliki dio svoga života preko 20 godina Čelebija je posvetio Balkanu uključujući tu i
sandžačke gradove Njegova ostavština smještena je na 7000 stranica odnosno u sedam
tomova Bitno je spomenuti da i sam Ćamil Sijarić u svojim putopisima spominje velikog
Evliju Čelebiju
Za bošnjačku književnost u osmanskom periodu karakteristična je književnost u stihu ali i
u prozi koja je među bošnjačkim piscima bila najzastupljenija u ljetopisu i u putopisu o
odlasku na hadž Književnost na orijentalnim jezicima nastajala je najvećim dijelom na tlu
Bosne i tematski je za nju često veoma vezana (epigrafika pjesme o gradovima ljetopisi u
kojima su bilježeni značajni događaji putopisi s opisom bosanskih i stranih gradova kroz
koje su hodočasnici prolazili)
Karakteristični su oni pisci specifične poezije šehrengiza Šehrengiz ili opis gradova i
života u njima specifičan je istočnjački pjesnički žanr putopisne koncepcije Doprinos su
mu dali i neki naši autori primjerice eminentni pjesnici Derviš paša Bajezidagić (umro
1603) i Nerkesi Sarajlija (1584-1635) navodi Ivan Lovrenović u svom tekstu Prostori
putopisa 1984 godine
Putopis se pojavljuje i u hronikama s putopisnom podlogom kao npr kod Saliha Sidkija
Hadžihuseinovića i Envera Kadića Administrativno-diplomatski izvještaji također sadrže
elemente putopisa a izdvaja se Osman Šehdi- efendija u Sefaretnami gdje je opisao put u
9
Moskvu 1858 godine Međutim u njima je najmanje književnoga što je i razumljivo s
obzirom na formulaičnost i shematičnost jezika takvih spisa ali ih vrijedi zabilježiti zbog
njihove dokumentarno-historijske vrijednosti i mogućnosti da posluže kao književna građa
Najbrojniji među njima su izvještaji s apostolskih vizitacija slani iz Bosne u Rim
Uspon bošnjačkog putopisa veže se za kraj prošlog stoljeća Njegovi oblici su različiti i
brojni to je ili reportaža sa pojavom moderne bošnjačke štampe ili opis putovanja na hadž
ili nešto sasvim drugo Ibrahim ef Čokić-Hakki i Hafiz Muhamed ef Krpo su ponudili
najbolje opise putovanja sa hadža Edhem Mulabdić pisac prvog bosanskog i bošnjačkog
romana ujedno je i zaslužan za osnivanje prvog bošnjačkog modernog putopisa opisujući
jedan vikend u Fojnici Ta njegova prvobitna reportaža pokazala je novi model putopisnog
književnog oblika i pristupa On na taj način otkriva svoj posmatrački dar i rječitost
Kasnije će se ti pristupi neprekidno razvijati sve do Skendera Kulenovića Zuke Džumhura
i Alije Isakovića
A Isaković smatra da je daleko najzanimljiviji sarajevski trgovac Risto Besarović koji je
živo i svježe ispričao svoj put u Carigrad 1889 godine Iako s povremenim pretjerivanjem
u samom iskazu i sa ponekom nacionalno-političkom opaskom putopisci nam nude sliku
svijeta koji mi bdquopreko njihldquo doživljavamo Kako to Isaković ističe možda ne pravu a tu
nikad ne- ali zato onu kakvu je vidio naš čovjek
Potrebno je još spomenuti i to da u knjizi Hodoljublje Alija Isaković spominje i niz
novinara-publicista i novinara-književnika koji nisu živjeli u BiH ali su rođeni Bosanci
jer su tek oni zakoračili u zemlje i krajeve gdje se naš čovjek rijetko ili nikako nalazio
Oni su učinili prvi naš bdquoprodor u svijetldquo Zahvaljujući trudu i talentu svih mi ćemo
bdquoHodoljubljemldquo obići skoro sve kutke svijeta i susresti brojne rase i narode
Tako on kao dio bosanskohercegovačkog putopisa spominje i mnoge trgovce oficire
fratre hafize novinare itd
Držeći se onog što sam već tvrdio ne bi trebalo da nas u bosanskohercegovačkom
putopisu iznenadi što su uvršteni putopisi jednog književnika jednog trgovca oficira
nogometaša mitropolita fratra hafiza buntovnika naučnog radnika novinara
političara humoriste težaka
Kažu Bošnjaci da je putniku najveća planina kućni prag a to je istina (Ivan Frano Jukić
1843)
10
Putopisac Ćamil SijarićĆamil Sijarić je da još ovo kažem na kraju bio neobično pitoreskna pojava u našem
ljudskom svijetu i već za života postao predmet mnogih priča i anegdota Bio je oličenje
drevne jednostavnosti i neposrednosti U neprirodnom svijetu bio je prirodan čovjek
Književno djelo Ć Sijarića je višeslojna tvorevina u kojoj se međusobno prepliću različiti
narativni obrasci Slike i predstave koje na površinu izbijaju kao pamćenje iz djetinjstva ili
izuzetno dobro oblikovane anegdote i scene ne izražavaju samo prolazno uzbuđenje ili
neko izuzetno bdquostanje dušeldquo nego se pretvaraju u šire vizije života i svijeta pri čemu je
emotivnost samo sredstvo dočaravanja dubljih čovjekovih nemira i neizvjesnosti njegove
sudbine
Izuzme li se prvo veće putovanje školarca Sijarića od rodnih Šipovica do Skopja za njega
će ostati upečatljivo putovanje odlaska u Đalovsku klisuru do izvora vode do nekakve
pećine Ta rijeka koja je tekla iz izvora ta priroda koja je bila u klisuri ta tajanstvena
pećina činili su mu se toliko netaknutim kao da nije do tada nijedna ljudska noga tuda
prošla To je uzbuđivalo njegovu maštu
Husein Zvrko navodi kako je upravo to naivno dječije vjerovanje da je prvi vidio u
Đalovskoj klisuri ono što još niko nije imao prilike pobudilo u njemu želju da i dalje
putuje posmatra i istražuje
Nosila ga je misao da se putovanjem i pričanjem dva puta živi
11
On još dodaje i to kako je put za Ć Sijarića simbol trajanja saznavanja upoznavanja
savladavanja prepreka te učenje da svaki jad i muka imaju svoje trajanje pa i sam putnik
Kad čovjek ne ide nikud od kuće on je opet putnik ide od svog postanka ka kraju koji je
neminovan
Izdvajaju se dva osnovna strukturna pristupa kod onoga što se naziva građom za bošnjački
putopis Za neke autore putopis je opis putovanja svojevrsna geografija historija i
etnografija Drugima je putovanje povod za iskaz vlastitosti a trećima je ono čiji je
predmet književno djelo ili književna ličnost koju pohode
Ćamil Sijarić pripada prvoj grupi Za njega je putops jednostavno opis putovanja zajedno i
geografija i historija i etnografija Kako navodi profesor Rizvanbegović Sijariću nije bitan
predmet opisa isto kao i historijski fakti Historijska priča je ona koja zauzima primarno
mjesto u njegovom putopisnom opusu Ona postaje umjetnost putopisa Ćamil Sijarić
nastoji spoznati ljude prošlosti koji ostavljaju trag i prenose ga na čitaoca
Karakteristične i bitne odrednice motivi i termini za njegove putopise su doba mjesto i
trajanje Dobaemspje ključna riječ za razumijevanje tih putopisa za Sijarićaemspmjestoemspima smisao
ako imaemsptrajanje sam prostor je irelevantan Sami Borhes navodi da je duhovni život
čovjeka bez prostora sasvim moguć ali bez vremena nije Tome sad treba dodati onaj drugi
zahtjev za živim ljudima mada se tijesno vezuje za historiju
Sijarić i u putopisima bdquoostaje pisacldquo On sve zna prethodno bi proučio sve što je mogao
naći o mjestu prema kojem putuje sve je naučio poznaje svaki kamen ali nije historičar a
daleko od toga da je arheolog Vrijeme je za njega onoliko duboko koliko je stiglo da
uobliči da zapiše ljudsku sudbinu mada ona može biti zapisana i u kamenuemsp
Njegovi putopisi su moderni prozni šehrengizi On priča isključivo o gradovima jer su
gradovi historija i jer sela nemaju tu historiju Sela su samo postojanja koja su najčešće
prolazna i ne toliko bitna ona ne pamte historiju
Od svojih sagovornika tražio je obaviještenost istinitost jasnoću eventualno zanimljivost
Tvrtko Kulenović kaže da je on samemspbio isti onaj Ćamil koji je pisao one fantastične
pripovijetke sa onom fantastičnom sposobnošću uranjanja u ljudsku sudbinu onim
fantastičnim jezikom koji je već sam po sebi bio umjetnička kreacija najvišeg reda
Nije to od njih zahtjevao to je samo od sebe išlo Ne mora biti ali može biti osobina
genija u svakom slučaju je sudbina književnih poštenjaka da zanemaruju ne primjećuju
12
ono što su sobom svojim bićem iznutra donijeli a insistiraju na onome što je uneseno
spolja na znanju na iskustvu na posmatranju na rdquoživoturdquo a ne na rdquoumjetnostirdquo (Tvrtko
Kulenović)
Svojim knjigama Zapisi o gradovima Herceg-Bosno i tvoji gradovi i Oslobođeni
Jasenovac Ćamil Sijarić zaokružuje svoje putopisno umijeće Bosanski putopisi Ćamilovi
su gradovi tu je njihova prošlost historija a upravo su ti gradovi prepuni historije a ta
historija je prepuna lica i naličja ili jednostavno likova koji i današnji lik određuju
U ovom masterskom radu prikazat će se Sijarićevi putopisi Zapis o gradovima Herceg-
Bosno i tvoji gradovi i Jasenovac Ono što sam pisac poručuje ovim djelima je to da
prošlost ne smije ostati u sjenci zaborava da će se ona uvijek pamtiti i prenositi novim
generacijama (to je posebno istaknuto u onim dijelovima gdje pisac govori o Drugom
svjetskom ratu) Tako npr u putopisu Zapisi o gradovima Sijarić govori o Lenjingradu te
posebno ističe kako se ne smije zaboraviti na mnogobrojne žrtve rata
Možeš samo da ćutiš i da se izgubiš u nečemu što je groblje što je smrzavanje gladovanje
i umiranje ndash što je onih devet stotina dana Dobro bi bilo da tu brojku znaju svi profesori ndash
svih jezika i svih narodnosti i da je đacima daju u zadatak Svim đacima i u svim
zemljama ndash na svim jezicima Nek bi se ta brojka znala i pamtila kako se više ne bi
ponovila ndash ni u ovom gradu ni u drugom gradu ni u jednom mjestu
Kada je riječ o prošlosti ona je uvijek nedovoljno poznata otkrivena sačuvana i
tajanstvena U jednom trenutku sam Sijarić se pita šta je prošlost kakva je ona i čija je
jednostavno izgovaramo zidine starine vremena nekakva nekakva stoljeća ndash nekakva
tama prošlosti ndash kakve to prošlosti čije prošlosti I čudo jedno prošlost nam se svačija
nekako učini kao da je to i naša prošlost Kao da su tuda prošli naši stari Tu živjeli tu
gradove gradili tu snove sanjali ndash i otišli oni otišli a mi došli
U predgovoru knjige Zapisi o gradovima sam pisac navodi da su po cijeloj našoj Bosni i
Hercegovini razasuti bezbrojni srednjovjekovni gradovi Za mnoge od njih se ne zna ni
kada su građeni ko ih je gradio niti kojim povodom Također njihova imena su
zaboravljena posebno od dolaska Osmanlija Srednjovjekovni gradovi su najčešće građeni
u župama kao odbrambeni centri i središta-provincijske vlasti to jeste vlasti gradskih
upravnika Najveći razvoj doživjeli su uz krstaške ratove
13
Vraćajući se sa Istoka krstaši su prenosili iskustva koja su stekli na Orijentu pa i iskustvo
u zidanju gradova od kamena sa svim oblicima i osobinama tadašnjih gradova na Istoku
Javljaju nam se iz daleke prošlosti ove zemlje Bosne iz tamne tame njenih vijekova ndash i
jedna je od stranica njene istorije koja traži da je odgonetnemo ko ih je zidao i zašto je li
iz nužde ili za slavu Gusta mahovina pala je po njihovom kamenu i još gušća zavjesa po
njihovom vremenu ndash i sakrila staru davnu Bosnu
Zapisi o gradovimaGradovi su kao i ljudi ndash i kao i ljudi mogu da budu stari ili mladi tužni ili veseli zaneseni
ili zamišljeni I mogu da budu lijepi ili ružni
Ćamil je bio pisac povijesti onakve kakva je ova naša historije koja se dogodila i prošla
a koju je on spašavao vještinom čuđenja Vjerovao je da samo čuđenje spašava njegov
svijet što je vrlo poučno Puno je bolje čuditi se svome životu nego žaliti za njim
(Miljenko Jergović)
14
Knjiga Zapisi o gradovima objavljena je 1970 godine Putujući kroz mnoge gradove
tadašnje Jugoslavije daleke Rusije i Iraka Ćamil Sijarić sve uspomene bdquoupisujeldquo u tu
knjigu putopisa
Mićo Cvijetić u svom tekstu Magija riječi priče i pričanja u knjizi Ćamil gora razgovora
ističe kako su Ćamila Sijarića zanosili putevi i putovanja očaravala voda obilježja i zapisi
na kamenu
Pišući o Drini i gradovima koje vode zapljuskuju reći će i ovo da će tu vodu pominjati
pjesme pominjaće istorija pominjaće vojske i vojskovođe Na njoj će stajati stražari i
graničari prelaziće je handžije i karavandžije U očima će je nositi putnici kao vodu plavu
i brzu Zamicaće niz nju splavovi i splavari zavijaće nad njom vuci stajaće nad njom
hajduci nadlijetaće orli i gavranovi brodiće je lovci i trgovci Crtaće je u knjigama
Putopis ne sadrži onu količinu događaja koja je karakteristična za fikcionalni pripovjedni
tekst On podrazumijeva drugačiji tip događajnosti Njegov uzorak je nefikcionalna narav
putopisnog teksta Predmet putopisa je neposredna nepriređena i zatečena stvarnost tako
da njeno postojanje ne ovisi o tekstu Putopisac je može prikazati više ili manje
vjerodostojnom ali joj time i ne uskraćuje zbiljsku predmetnost U radu je već spomenuto
da Ćamil Sijarić bdquozna sveldquo o mjestu na koje putuje ali to nije ono znanje koje iznosi
historičar On uvijek bdquoostaje pisacldquo U ovoj knjizi miješaju se lirske epske putopisne
historijske i literarne asocijacije
Ismet Rebronja u tekstu bdquoDrumovi u delima Ćamila Sijarićaldquo ističe kako je drum za njega
prije svega historija svaki je put jedna historija o vremenima i ljudima promjenama i
izmjenama nastajanju novog i prestajanju starog
Ima putova kojima se nekada mnogo hodilo pa se više ne hodi ima takvih putova i na vodi
ndash kojima se nekad mnogo brodilo pa se više ne brodi Ima ih kroz šume kroz polja kroz
klisure i kroz gudure - pa se više njima ne hodi i na (putu) više nema hanova nema
handžija i kafedžija i nema nikoga i čini se da su otišle i vode Trava je sada tuda i
priča da je sve to nekad na tom putu bilo - kunu se da je tako bilo a više nije jer nema
hanova i nema putnika i u šumama nema hajduka putovi kao i ljudi bivaju mladi pa
bivaju stari pa ih sasvim nestane Putovi su kao istorija Pa pričaju
Kada govori o Lenjingradu (današnjem Sankt Peterburgu) poslije Moskve drugom po
broju stanovnika ekonomskom kulturnom naučnom centru Rusije Ćamil Sijarić kao da
čitav taj putopis obilježava motivom smrti Govori o tome kako je ovaj grad bio opkoljen
Nijemcima
15
Umirale su uz tih devet stotina dana po cijele porodice za jedan dan Svi skupa otac
majka baba djeca ndash za jedan dan Tako da su se vrata na kućama zatvarala i na njima
lijepio natpis bdquoOvdje više ne tražite nikogldquo
Kada govori o gradu Pančevu opet nagovještava da se njegovo ime veže za slavenski
jezik što znači močvara
Ako je istina da je to slovenska riječ i da znači močvara blato brlog i slično tome onda je
toga blata i toga brloga na ovoj rijeci Tamišu sigurno nekada bilo mnogo pa je i ime
mjestu - eventualno moglo otud nastati no ko to zna
Kao odličan poznavalac historije Ć Sijarić nudi podatke o tome kako se ime grada
mijenjalo kroz stoljeća pa tako prvo njegovo ime bilo je Panuka iz 9 stoljeća u 10
stoljeću spominje se ime Panucea a kasnije i Panoča
On također govori o tome po čemu su se pojedini gradovi posebno isticali kao npr
Đakovica čiji se stari dio grada nekada isticao po neizmjernom bogatstvu a posebno po
vještini svojih zanatlija puškara sabljara abadžija gajtandžija aščija kujundžija
kundurdžija itd Trgovina je bila toliko razvijena da je Đakovica bila vodeća u prodaji
Dok je Đakovica bila poznata po dobrim zanatlijama Struško polje obilovalo je voćem
Voće od svake vrste moglo se pronaći u Struškom polju tu su kruške jabuke šeftelije
breskve kajsije te južno voće kao smokve badem i drugo
Treba zamisliti ovakvu sliku polje ravno kao dlan opružilo se i raširilo sve dok vidik ne
zaklone planine A vrijedne ruke došle su i tu zasadile sve što zemlja rodi i rodom plodi I
sve se to u proljeće zaodjene cvijetom a u jesen plodom Pa granama teško da drže A za
oči uživanje Jer možeš da biraš plod koji hoćeš I svih vrsta
Husein Zvrko navodi kako u pripovijednim kazivanjima Ćamila Sijarića često nailazimo
na motiv vode izvora rijeke i jezera Ti motivi su neizbježni u njegovoj pripovijednoj i
putopisnoj prozi Kada je riječ o putopisima taj motiv je nezaobilazan Dok su i čovjek i
grad prolazni voda je ta koja uvijek ostaje mlada Voda je za Sijarića nešto mistično
zagonetno i nedostižno dok je sve ostalo poznato i ljudi i putevi i gradovi Tako u zapisu
Voda ne stari star je samo Ohrid govori o starom makedonskom gradu Ohridu i
Ohridskom jezeru
No - na njemu se vijekovi ne vide ne vidi se njegova starost ndash jer voda je uvijek samo voda
i vrijeme na njoj ne bilježi se ndash šta više čini se da je uvijek mlada i da će mladom i ostati
Ono kao i da jeste tu - da se u njemu ogleda Ohrid I tu ndash u ogledalu njegovom ovaj grad
treba i gledati Jer on tada ne izgleda stvaran nego liči na nekakav prividan grad ndash na
sliku naslikanu nekad davno rukom starih slikara iz Ohrida a na licu vode ndash na jezeru
16
Još jedan motiv koji ovaj pisac pronalazi u vodi je i sloboda U selu Tivoli kod Rima selu
poznatom po hramu božice Veste Sijarić nailazi na jedan potok Iako sasvim običan potok
naizgled nimalo drugačiji od ostalih pisac vidi u njemu nešto posebno i lijepo Poseban je
bio taj potok jer je bio slobodan jer je tekao tamo kuda je htio bez ljudske ruke koja bi ga
vodila
Jer su sve ostale vode stegnute u cijevi svima je nametnuta ljudska volja da čini ono što
čovjek hoće i jedino ovaj mali potok čini sam što hoće ndash teče slobodno ništa ga se ne tiče
niko ga ne gleda jer zašto bi i gledao jedan sasvim običan potok kod toliko vodoskoka i
vodopada Ali ja sam ipak gledao taj potok I divio se njegovoj slobodi I kad bi on bio
razumno stvorenje ja bih mu rekao da bježi što dalje i što brže i spasi se huke i buke koju
prave vode iz cijevi
Motiv slobode nalazimo i na samom početku zapisa Duša Bukurešta gdje Sijarić govori o
slobodi koju ima jedan putopisac Kada si sam u nekom tebi nepoznatom gradu onda si
potpuno slobodan jer si kako kaže i sam pisac gospodar vremena i ideš kud hoćeš radiš
šta hoćeš
Sijarić je također i odličan poznavalac čovjeka njegovih misli osjećanja i potreba
Nastoji razbiti njegovu otuđenost i predstaviti ga u boljem svjetlu svjetlu druželjubivog
čovjeka koji razumije i prihvata druge i drugačije Želi pojedinca stranca približiti masi
tako da bude prihvaćen kao jedan od njih Na taj način u zapisu Na Dunavu Estergon
pokazuje kako ne bi smjele postojati razilke među ljudima već kako bi se i u tuđoj zemlji
trebalo osjećati kao i u svojoj ne kao gost već kao domaćin tu među domaćinima U
zapisu Na mramorju Pompeja kazujući o Pompeji u erupciji vulkana Vezuva uništenom
rimskom gradu Sijarić stvara gotovo opipljivu sliku agonije i boli svakog čovjeka tog
nekadašnjeg grada agonije svakog onog koga je zadesila takva smrt Zgrudvani su
sklupčeni su od bola su se previjali i takvu nam sliku ostavili da taj bol onako užasan od
vatre osjetimo nekako i mi danas Ono što svakako ističe jeste i to da čovjek dijeli
sudbinu drugog čovjeka i suosjeća sa njegovom tragedijom
Međutim on kazuje i o ljudskoj okrutnosti čovjekovoj lošoj strani i potrebi da povrijedi
drugog čovjeka Na najbolji mogući način to slika opisujući arenu u Rimu čuvenu
Koloseo Flavio Sijarić time kao da želi pokazati kako čovjek uvijek ostaje isti kako se od
najstarijih vremena pa do danas nije promijenio njegova surova strana ostaje
nepopravljiva U čovjeku postoji nešto animalno i zastrašujuće
Ima jedna pjesma o mladoj hrišćanki koju su bacili među lavove ndash u vrijeme
neznabožačko Ta arena tu je i danas Ogromna je i stravična izgledom Zovu je kratko ndash
17
bdquoKoloseo Flavioldquo Veće gledalište valjda ne postoji A ni strašnije od ovoga Jer tu su
zvijeri rastrzale ljude jer tu se svjetina smijala žrtvama jer tu je čovjek bio zvijer
Koliko se samo pakosti i oholosti može javiti u čovjeku i koliko takav pojedinac može biti
bezosjećajan Sijarić ovo potvrđuje i u zapisu Niniva zapisu o istoimenom gradu a
današnjem Mosulu Drevni narod tog grada vjerovao je u boga Asura a kraljevi od
najstarijeg do posljednjeg kako kaže i sam putopisac bili su božji poslanici na zemlji i sve
što su činili činili su to u ime boga Ono što su radili ti kraljevi bilo je svakako zlo i
strašno daleko od onoga što bi čovjek trebao raditi Kako bi stvorio što vjerniju sliku
takvih kraljeva Sijarić citira jednu priču urezanu u ploči o tome šta kralj čini kada vodi
rat
Ja Asurnazirbal ovako osvajam tuđe gradove pred kapijom grada koji hoću da osvojim
ja najprije podignem piramidu od zemlje zatim žive oderem nekoliko vođa neprijateljske
vojske i njihove kože razapnem na piramidu neprijatelj iz grada gleda te kože i biće da ga
tada strah hvata ndash jer i sebe zamišlja u takvom stanju koje ga ne može mimoići Zatim
naredim da se izvjestan broj neprijatelja živi uzidaju u gradske zidine a drugi da se živi
nabiju na kolje i istaknu gore na zidine da ih otud iz grada gledaju građani i da znaju šta i
njih čeka
Kao potvrda ovakvog govora uz taj strašni natpis u reljefu je isklesan i lik kralja
Asurnazirbala Sijarić ističe kako ta figura zrači samo surovost divljinu i užas Kao i svi
drugi kraljevi u Ninivi tako je i kralj Asurnazirbal isklesan mnogo veći u odnosu na druge
koji su uz njega Na taj način kraljevi se žele posebno istaći i veličinom i snagom
Ovaj putopisac piše o umjetnosti i kulturi nekog prostora pa na taj način stvara povezanost
opisanog prostora i samog čitaoca Kada govori o tradiciji kulturi običajima i svemu
onome što se vezuje za neki grad i njegove stanovnike Sijarić to čini izuzetno detaljno pa
se kod čitaoca stvara dojam da je dio tog prostora i da sam posmatra grad i njegove
stanovnike Ti detaljni opisi i dočaravanje određenog prostora nekako se najbolje uočavaju
u zapisu gdje pisac govori o Pompeji Iako sasvim uništen još davne 79 godine ne taj
grad čuva ruševine koje su dokaz njegovog postojonja i života Na osnovu slike na zidu
na kojoj je prikazana gola žena Sijarić detaljno govori o njihovoj kulturi To je bila
jelinska kultura Govori o stanovnicima Pompeje kao o pobornicima zabave koji su
uživali u životu prepuštajući se igri i svirci Poznavajući Ilijadu i Odiseju slikali su scene iz
tih pjesama kao i iz nekih drugih pa putopisac zaključuje da su im zidovi bili sasvim
išarani najčešće motivima golih bića Sijarić detaljno opisuje i neka svoja putovanja kao
što je to primjer putovanja u Konstancu rumunski grad na Crnom moru U namjeri da
18
posjeti spomenik pjesnika Publija Ovidija Sijarić luta tim velikim gradom i njegovim
ulicama Iako nije znao gdje se tačno nalazi spomenik ovaj putopisac je uživao u tome da
ga pronađe bez nečije pomoći Sijarić također detaljno opisuje i sam spomenik Publija
Ovidija jednog od najvećih rimskih pjesnika i elegičara kojeg je protjerao car August
Da ga opišem natprirodne je veličine Dignut na ne mnogo visoko postolje Gologlav
Glava s malo kose čelo otvoreno Lice pravilnih linija lijepo koštunjavo pomalo
staračko sjetno zamišljeno zgledano preda se stoji grozno usamljenički na svome
postolju i na ovom mjestu kao što je uostalom i bio usamljen u ovom dalekom
varvarskom gradu na Crnom moru i u Dakiji ndash u zemlji
Herceg-Bosno i tvoji gradoviGodine 1986 Sijarić objavljuje putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi Po tematici se ovaj
putopis može izjednačiti sa putopisom Zapisi o gradovima jer i u ovom putopisu na isti
način kao i u Zapisima o gradovima Sijarić priča historiju gradova s tim da je u ovom
putopisu predmet historija Bosne i njenih gradova Ono što je vjerovatno najuočljivije u
ovom djelu jeste to da pisac u istom trenutku iznosi historijske činjenice daje podatke
(najčešće etimološke prirode) ispriča neku anegdotu i bdquootpjevaldquo pjesmu Dakle mogli
19
bismo reći da se ističu historijske činjenice koje su poetski uobličene Kako je Sijarić često
objašnjavao porijeklo i značenje imena nekog grada svjedoči i primjer u zapisu Prozor i
Rama gdje objašnjava porijeklo imena grada tako što se detaljno prisjeća svog djetinjstva i
odlazaka u mekteb Tamo su sa kalfom učili arapski jezik te spominjali gradove Bosne i
Hercegovine
Idući ka ovom gradu i izgovarajući njegovo ime dugo - Prόzor ili kratko Prȍzor što je
prvo pogrešno a drugo pravilno prisjetio sam se jednog davnog slučaja kad sam prvi put
čuo za ime ovog grada u župi Rama Bilo je to kad sam kao dijete ndash to jeste kao mejtefski
đak prvi put uzeo knjigu u ruke Bila je ta knjiga ispisana arapskim slovima koja nijedno
od nas djece nije umjelo da čita Bila su tim slovima ispisana imena gotovo svih gradova u
Bosni i Hercegovini i trebalo je da ta imena naučimo napamet ndash pa smo jednostavno išli za
kalfom kako on kaže tako i mi za njim ponovimo Imena gradova u Bosni i Hercegovini
počinjala su ovako Sarajevo Mostar Banja Luka Tuzla Bihać Travnik i tako dalje ndash a
posljednji je bio Prȍzor
Pisac objašnjava u kakvoj je vezi riječ Prozor sa staroslovenskim jezikom Grad nije dobio
ime po prozoru na kući već potječe od glagola bdquozretildquo što je na staroslovenskom značilo
gledati pogledati kroz nešto pa je od imenice izvedene iz toga glagola nastalo i ime grada
ndash Prozor Pored toga ono što je možda i neočekivano za ovakvo književno djelo jeste to
što Sijarić nudi i pravilan izgovor te riječi ukazuje na koji način se akcentira Umjesto
dugosilaznog akcenta kako je i sam pisac mislio javlja se kratkosilazni Upravo ti
bdquoneobični potezildquo čine Sijarićevu cjelokupnu putopisnu građu jedinstvenom
Može se reći da svaki putopis pojedinačno sadrži niz historijskih činjenica koje su i
osnova tih putopisa Ćamil Sijarić prije nego što bi pošao na put dobro bi proučio historiju
datog mjesta Kada je grad Prozor u pitanju on piše kako i sam kaže najraniju historiju
onu iz srednjeg vijeka Govori o banu Tvrtku koji je izdavao povelje u Prozoru Spominje
Tvrtkovu povelju Vukcu Hrvatiniću iz godine 1366 te podatak da je Matija Korvin 1463
poklonio Prozor zajedno sa Ramom sinu hercegu Stjepanu Vladislavu
Pišući o Sarajevu - gradu za riječ i sliku on započinje jednom anegdotom Kada su upitali
jednog čovjeka kakav je to grad on ga je usporedio sa jednom kućom sa puno prozora sa
kojih pjevaju djevojke
One tu ostaju po cio dan i pjesmu prekidaju samo dokle ručaju ndash a kad ručaju opet sjednu
na svoja mjesta i odozgo kroz prozor daju svijetu gotove pjesme
Također kada govori o ljepotama i bdquomagičnostildquo Sarajeva nudi čitavu jednu priču o
fenjerdžiji koji je palio fenjere po sarajevskim sokacima čitav svoj život Igrom slučaja
20
postao je bogataš naslijedio je rođaka iz Bosanske Gradiške Međutim nakon nekog
vremena vratio se u Sarajevo i svojim fenjerima Sijarić pokazuje multinacionalno
Sarajevo ali nekadašnje Sarajevo kada su trgovci i muslimani i katolici i pravoslavci išli
zajedno u Carigrad i nosili kožne proizvode Pisac spominje i Alifakovac i Trebević te
objašnjava porijeklo tih riječi Ime Alifakovac dolazi od Alije koji je inače bio niskog
rasta jer bdquoufakldquo je turska riječ i znači mali Naziv Trebević dolazi od riječi bdquotrebeldquo što
znači bdquosofreldquo koje su se postavljale nekada bogovima i na njima polagane žrtve Pored tih
činjenica Sijarić piše i o kugi koja je bila zahvatila Sarajevo i odnijela mnoge živote Da
je mene vatra pogorjela bijele bi mi dvore ponovila da je mene voda poplavila barem bi
mi oprala sokake već je mene kuga pomorila pomorila i staro i mlado rastavila i milo i
drago kugo pusta da te bog ubije
Ono što je doprinijelo estetici i zanimljivosti Sijarićevih putopisa svakako su upravo te
anegdote i niz pjesama koje su nezaobilazni elementi gotovo svakog pojedinačnog
putopisa
Ćehotina govorila Drini pričekaj me sjutradan do podne dok ja dođem mutna i krvava
mutna jeste dolazila a ne zna se da je nekad došla i krvava
Kako u Sijarićevim romanima i pripovijetkama susrećemo niz različitih likova on i u
putopisu karakterizira čovjeka pokazuje sve njegove vrline i mane Sarajlije su prkosne i
ponosne i umjeli su grdno da se naljute Nisu ispoštovali naredbu Omer-paše Latasa da se
pripremaju za vojsku čak i onda kada im je prijetio raznim kaznama već svaki ode u svoju
krajinu barut tući i olovo liti pa na carsku vojsku udariti
Od Osmanlija do napada Austrije pisac ispisuje priču o Sarajevu i Sarajlijama O tome
kakav je taj grad nekada bio i kakvi su bili njegovi ljudi Sijarić govori na zanimljiv
upečatljiv metaforičan i slikovit način
U čizmara cio red čizama i sve su jednake Mušterija pita za jedne i dobija cijenu pita za
druge i dobija manju cijenu ndash i pita zašto je manja kada su čizme jednake ndash Nisu jednake
u tim što su za jednu paru jevtinije kalfi se kad ih je šio prekinuo jednom konac a kod
drugih se nije kidao pa su zato jevtinije ne zapitkuj tu dokon nego ako hoćeš kupi a ako
nećeš kao i da hoćeš - bio je odgovor čizmedžije
Gračanica podsjeća Ć Sijarića na ljude na njihovu gostoprimljivost koji kao pravi
domaćini rado ugoste svakog prolaznika
21
i sva je ona jedan široko otvoren dom s domaćinom pred kapijom i avlijom da primi
gosta I od svega što ima odlomiće i staviti pred gosta a najviše od svoje duše ndash to jest od
onoga čega Gračanica ponajviše i ima
Sarajlije se mogu pohvaliti svojim bogatstvom Mostarci su pismeni i učeni ljudi u Banjoj
Luci su talentirani pjevači a Fočaci dobri ratnici junaci
Sijarić govori i o pojedinim historijskim ličnostima gdje svaka od njih poprima neko novo
značenje Tako npr govori i o Jeleni ženi bosanskog kralja Stjepana koju su zarobili
turski vojnici Kako bi sačuvala svoj život i život svojih sinova primorana je bila da ode u
Dubrovnik i tamo da živi sama bez krune i kao udovica a njeni sinovi postali su janjičari
Spominje se još i Omer-paša Latas a nekadašnji Mihajlo te njegov dolazak u Banjaluku i
prelazak na islam Taj bdquoBič nad Bosnomldquo kako su ga nazivali bio je sultanova desna ruka
kojom je zavodio red u Bosni
Svaki grad sa sobom nosi svoju sudbinu baš kao i ljudi a tu njihovu sudbinu Sijarić
prikazuje kroz mnoga osvajanja Za Srebrenicu grad srebra uvijek su se zanimali kraljevi
carevi vojske osvajačke čete hajdučke svi oni koji su znali za njeno bogatstvo srebrom
Sijarić opisuje ovaj grad kao jedan od onih gradova s tužnom sudbinom grad koji su
mnogi preuzmimali na prevaru prodavali i kupovali Srebrenicom su prošli i Iliri
Rimljani Bosanci Austrijanci Mađari Turci i Dubrovčani pa u svom putopisu Ćamil
Sijarić kaže ldquoI na strijele koplja sablje i puške osvajali i harali svi koji su stigli i nije
samo onaj ko nije stigaoldquo
Ono što Sijarićevu cjelokupnu putopisnu prozu čini jedinstvenom i prepoznatljivom
svakako su legende po kojima se i gradovi pamte i poznaju Za Banjaluku se veže legenda
o jednoj Austrijanki čijeg je sina zarobio turski oficir Ferhat-paša Da bi ga oslobodio
Ferhat-paša je tražio da se u Banjaluci naprave kaldrme i hamami velika džamija i uz nju
sahat-kula i uz sve to ndash tri tovara blaga Sve što je zatražio i dobio je i po dogovoru
oslobodio mladića Međutim mladić je umro od tuge kad je saznao da je njegova majka
srušila i svoju crkvu da bi paši izgradili džamiju
U zapisu Tvrdi mi grad Bobovac pisac piše legendu o Radaku izdajici zbog kojeg je
Bobovac pao Kralj Stjepan je Radaku povjerio odbranu Bobovca međutim nadajući se da
će dobiti novac zvanje i počast on je izdao to povjerenje i Turcima otvorio vrata Bobovca
Umjesto nagrade Radak je osuđen na smrt Sultan Mehmed Fatih nije želio izdajicu poput
njega pa je naredio da ga strmoglave niz stijenu Ono po čemu se i danas pamti Bobovac
grad koji je gotovo do temelja porušen upravo je ta priča o izdajici Radaku i stijeni niz
koju je survan ndash Radakovoj stijeni
22
Putopisi govore o tradiciji i običajima koji se vijekovima prenose sa generacije na
generaciju Za grad Jajce se kaže da nijedno mjesto u Bosni nije toliko bosansko koliko je
taj grad Takva jedna tradicija može se vidjeti i u narodnoj nošnji koju ovaj putopisac vrlo
detaljno opisuje
To je stara bosanska nošnja Nikakvih džidža ničeg suvišnog ndash do onoliko koliko treba Ni
malo ni mnogo do po mjeri Tako se nosio a i danas se tako nosi svijet oko Jajca I uz
one zidine i onakve krovove spojiva je jedino ovakva nošnja Ona je žena kao isklesana A
kao isklesan je i sam grad I samo zajedno oni čine cjelinu i jedinstvo Nešto što imaju u
sebi sve stare stvari imaju u sebi i ove žene oko Jajca Vuku u sebi nešto iz davnine - čak
možda iz one bogumilske Bosne Nešto što je vječno a narodno
Motiv puta se ponavlja i u ovom putopisu Za Sijarića put je cilj i pravac put djeluje kao
zamišljena tačka prema kojoj se ide Ono što pokreće čovjeka da pođe na neko putovanje je
samo ljudska radoznalost i čežnja za onim što je daleko i nepoznato Tako će i Ćamil
Sijarić reći ldquoPutovi su valjda i nastali iz vječitog ljudskog nemiraldquo
Oslobođeni Jasenovac
23
Sve što je ovdje u ovome naselju nekada stajalo na svojim nogama danas je palo dolje A
gore ostali samo dimnjaci iz kojih se više dim ne diže Strše grozno iznad paljevine strše
kao dignute ruke u prazno nebo a nebo je danas plavo i lijepo danas je dan proljetni Dok
je drugo sve palo dolje ndash sve se sravnilo sa ravnom zemljom i umrlo
Sabirni logor Jasenovac bio je najveći sabirni logor i logor smrti u Nezavisnoj Državi
Hrvatskoj Sabirni logori osnovani su kao mjesta zatočenja prisilnog rada i ubistva velikog
broja Srba Židova Roma i Hrvata tačnije svih onih koji su se protivili tadašnjem
ustaškom režimu Sabrini logori nastali su kao rezultat politike rasne i nacionalne
isključivosti u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj koju je 1941 godine pod utjecajem nacističke
Njemačke proglasila Ustaška domovinska organizacija
U svom tekstu bdquoĆamilovi putopisildquo Tvrtko Kulenović navodi da je ovaj putopis drugačiji i
da se zbog toga izdvaja među objavljenim knjigama njegovih putopisa Oslobođeni
Jasenovac je na raskršću između beletrističkog i feljtonističkog oblikovanja gdje pisac
opisuje strahote Drugog svjetskog rata Kao mladi partizanski oficir Ćamil Sijarić je bio
među prvima koji su posjetili taj logor Na samom početku on navodi razlog zbog
putovanja gdje kaže ldquo Išao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjetildquo On
prikazuje strašne slike prikazuje smrt ludilo čovjeka koji nije mogao podnijeti sve ono što
je u logoru doživio gomilu ljudskih tijela izgorjelih ili poluspaljenih
Sijarić kroz tekst naglašava strahote tog zločina tako što nekoliko puta izgovara riječ
Jasenovac On kaže ldquoZemlja na koju stupamo nogom zove se Slavonija a mjesto u koje
smo stigli - Jasenovac Izgovaram tu strašnu riječ nekoliko puta Jasenovac Jasenovacldquo
Vjerovatno najjači efekat ostavljaju izuzetno detaljni opisu u ovom putopisu Sijarić kao da
nastoji stvoriti jednu neuništivu sliku koja će biti svevremeni podsjetnik i opomena Pišući
o leševima koje su zločinci bacili u rijeku kaže ldquoNeki nemaju svoga lica Nemaju glave
Neko nema ruke Nema noge Ili nema nijedne noge A poneki i ne liče na ljudske leševe
nego na nešto neodređeno što se crni iz vode i oko čega se viju muhe Jednog takvog voda
je digla gore na granu Glava i ostalo više se na njemu i ne razlikuju I takav ndash s grane ne
ličeći više na čovjeka kao da govori onim dolje pod sobom Šta bi mogao da im govori
kad bi zaista govorioldquo
Sijarić nudi priču o jednom univerzalnom zlu koje nikoga ne zaobilazi pa ni djecu Tu
djecu te mnogobrojne raskomadane leševe naziva lutkama To su za ovog pisca dječije
lutke koje poslije mnogo igre i čupanja ostanu bez svojih dijelova
24
Kao i u većini svojih djela tako i u ovom putopisu Sijarić prati i tumači psihološku stranu
čovjeka kao pojedinca Čovjek je u stanju da svirepo ubije i muči drugog čovjeka on gubi
sve osobine čovjeka i pretvara se u životinju
Vodnik Markić iz logorske satnije nadzornik električara došao je u mehaničarsku
radionicu i tražio da mu se izmijeni baterija Bio je krvav od glave do pete i bijesan kao
zvijer Htio je da zapuši ali nije mogao jer su mu ruke bile krvave i od krvi mokre Digao
je obadvije šake i sa njih olizao krv gutajući je
Čovjek je zvijer koja bez imalo samilosti muči zatvorenike U tom mučenju vide igru i
zabavu i sve više što bi odlagali smrt i više mučili zatvorenike to bi postajalo sve
zabavnije Kada bi već ustaljeni načini mučenja postajali dosadni onda bi nastojali
izmisliti novi Zatvorenicima bi to ličilo na utakmicu jer svako od njih je pokušavao biti
pobjednik u tom takmičenju Koliko je sve to bilo strašno i prelazilo granice ljudskog
razuma svjedoči i najnoviji način mučenja To je bio šiljati kočić čiji se oštri kraj zabode
u bradu a tupi se udara puškom sve dok kolac ne probode do mozga
Veći dio ovog putopisa djeluje kao jedna ispovijest čovjeka koji je preživio i uspio pobjeći
iz logora a koji je u logoru obavljao posao grobara Na zanimljiv način Sijarić slika tog
čovjeka Pokazuje kako se živ čovjek uspijeva navići na sve ma koliko djelovalo strano i
nemoguće Takav čovjek gubi razum i emocije jer u logoru kako kaže i sam pisac čovjek
poživinči on više ne zna za odnose prema porodici i prijateljima jednostavno zamru čula i
sve ono što je ljudsko
Ali mi smo se razlikovali od takvih grobara jer mi grobari u logoru morali smo da
zakopavamo i mrtve i žive A šta to znači moj prijatelju zakopati u zemlju živa čovjeka to
vama niko ne umije kazati Niti vi možete ikada to shvatiti Nisam ni ja mogao to da
shvatim Bio sam tada još zdravih čula I ono što nekad ne biste učinili ni za živu glavu
sad činite sasvim mirno ndash jer vi više niste čovjek koji ima svoja zdrava čula nego ste
čovjek koji nema čula ndash ili su vam čula bolesna
Motiv straha provlači se kroz čitavo ovo djelo Taj strah sadržan je u glasu onih koji su u
logoru i koji u užasnim mukama čekaju smrt Oni koji su preživjeli logor pamte te glasove
po tome što čovjek nikada prije nije čuo takve ljudske glasove To nisu bili niti ljudski niti
životinjski glasovi jer ništa živo ne ispušta iz sebe takve glasove takve da od njih izludite
Sijarić posebno izdvaja ljudsku naivnost Čovjek od straha i nemoći često postane i naivan
pa vjeruje u razna obećanja i nada se spasu a spas u logoru bio je nešto nemoguće
25
Dok u putopisu Zapisi o gradovima voda simbolizira slobodu život i sreću u ovom
putopisu voda ima sasvim suprotno značenje Sada za Sijarića voda znači smrt rijeka Sava
je puna leševa i takva mu je odvratna Ona je grob ndash bdquobezmjeran grob ndash ne kopan ne
mjeren i ne ograđenldquo
Nešto što je svakako bitno spomenuti jeste i to da T Kulenović smatra kako je Sijarić
pišući djelo poput ovog o Jasenovcu mogao i trebao steći reputaciju jednog
jugoslovenskog Malapartea
Mogao je ali nije jer je njegov temperament bio drugačiji lirski a njegov pogled u istoriju
dublji pružao se do davnih vremena do samih mitskih korijena čovjekovih I korijeni zla
su isto tako duboki iako ono možda nikad ranije nije planulo tako strašnim plamenom kao
u ovoj sceni u ovom vremenu Želja za osvetom je elementarna ljudska potreba ali zlo se
zlom ne može ispraviti a uopštavanje te želje u optužbu čitavog jednog naroda samo vodi
u novo zlo
Općenito putopisi Ć Sijarića obiluju lirskim detaljima sa čim se slaže i sam Kulenović a
što potvrđuju završne rečenice Oslobođenog Jasenovca
Maj je
Trava je
Prolaze odnekud jednako vojske I sva ti je zemlja čudna ndash i kao da nije ona stara zemlja
nego neka nova koja dolazi samo jednom i samo s proljeća
Pored ovoga Faruk Dizdarević ističe kako ovi zapisi i ne sadrže toliko lirskih
reminiscencija kako je inače karakteristično za Sijarićev način pripovijedanja On niti u
jednom trenutku ne moralizira znajući da to ne bi bilo dobro Govoreći o različitim
načinima stradanja tih nesretnih zatočenika on prepušta čitaocu da sam donese vlastiti sud
o užasnim događajima i zlom vremenu On se zaključuje Dizdarević više drži
faktografije i užasnih slika događaja koji su se tamo dešavali a takav način posmatranja to
pripovijedanje doprinosi tome da se čitalac osjeća neugodno ndash čitanje gdje povremeno
zaboli želudac
26
Zanimljivost i novostiHayden White podsjeća da skupina riječi koje označavaju pripovijedanje potječe od
latinskog gnarus što znači vješt upućen i upoznat Znanje i naracija odnosno upućenost u
stvar i njeno posredovanje dvije su središnje sastavnice određenja svake pa tako i
putopisne pripovjedne situacije Pripovjedač mora voditi računa o svome naslovljeniku i
procijeniti obavijesti kojima raspolaže s tim da prvenstveno obraća pažnju na one kojima
ih želi posredovati Njegovo znanje mora biti zanimljivo drugima Zanimljivost ima dva
osnovna obilježja i oba se temelje na kategoriji novosti ili novine Prvo je novina samog
znanja a drugo često u situacijama u kojima je naslovljenik već upućen u ono što
pripovjedač iznosi to je novina načina pripovijedanja Pripovjedačeva zanimljivost
njegova znanja mora kod recipijenta izazvati znatiželju Ona se odražava kao potreba za
znanjem kao pokazivanje znakova zainteresiranosti za temu i način pripovjednog
posredovanja
Osnovni element promjene je zgoda kao osnovna jedinica pripovijedanja Ona sadrži bit
novosti i zanimljivosti čak i ako je suzimo na elementarnu promjenu mjesta poput
putovanja iz jednog grada u drugi Iako mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive
zgode ne odvijaju u vlastitom prostoru Ćamil Sijarić u ovom putopisu pokazuje upravo
suprotno
Biti u nepoznatom kraju ili dalekoj zemlji i potom ispričati svoje doživljaje znatiželjnima
predstavlja ishodište pripovjedne komunikacije Za one koji nisu upućeni putnikove su
27
zgode novost Na putu se svašta može dogoditi svašta se može zaplesti i nužno je to
zainteresiranim ispripovijedati
Putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi ne govori o bilo kojim gradovima niti o nekim
dalekim neistraženim egzotičnim prostorima Ćamil Sijarić je na bdquosvojoj zemljildquo i piše o
bdquosvojimldquo o bosanskohercegovačkim gradovima Kako je gore navedeno mnogi kritičari
tvrde da se najčešće zanimljive zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru ovaj
pisac ipak sve što je zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način
Da bi prikazao zgodu i promjenu njemu ne treba novi prostor
Treba spomenuti da je sasvim zanimljivo i krajnje upečatljivo to što Sijarić kada piše o
Rudom gradiću na Limu piše na ćirilici a abecedu zamjenjuje azbukom što nije jedini
slučaj Iako je riječ o vlastitom domaćem prostoru pisac uspijeva ispuniti zadatak
zanimljivosti
Piše o nečemu što i nije toliko poznato i što je daleko piše o historiji koja se najčešće
zaboravlja Već na samom početku spominje stećak ploču od bijelog kamena ravnu do
polovine u zemlju urasla Dalje priča o Radojici dječaku iz Rudog i njegovoj svijetloj
sudbini Tu Sijarić i spominje legendu kada je dječakova majka usnila san u kojem joj se
kazalo šta čeka Radojicu
Jedne noći je uoči Božića gore u Ravnicama jedna mlada snaha Sokolovićka usnila san
nikad ranije nije tako čudan san sanjala i nije mogla da se uzdrži a da ne ispriča svome
svekru to što joj se u snu prividjelo da je iz nje iznikao zelen bor velik toliko da je svu
carevinu s kraja na kraj svojim hladom prekrio san je laža a ja istina
Sudbina bistar um i vještina upravljanja dovela je ovog mladića (Radojicu ili Mehmed-
pašu Sokolovića) iz Rudog na mjesto velikog vezira osmanskog carstva Pored tih
podataka pisac govori i o njegovoj izuzetnoj sposobnosti kao graditelja Mehmed-paša
Sokolović bio je jedan od najvećih graditelja u turskoj historiji Jedna od njegovih ideja
bila je ta da prokopa Suecki kanal i tako spoji Crno more sa Kaspijskim jezerom Međutim
radove nije priveo kraju jer ga je u tome omeo Ivan Grozni U Medinu je doveo vodu u
Carigradu izgradio jednu od najljepših džamija a nedaleko od Aja Sofije na mjestu gdje je
danas Sultan Ahmed džamija podigao je saraj svoju vezirsku rezidenciju ukrašenu
sedefom srebrom i zlatom Sijarić spominje i ostale paše Sokolovića a posebno Kara
Mustafu koji je izgradio Rudo
Kara Mustafa-paša Sokolović da bi se odužio svom rodnom kraju darovao mu je ndash ništa
manje nego cio jedan grad Grad izgrađuje na poljani koja se zove Rudo a koja se nalazi
28
između dvije rijeke - Lima i Krupe u nahiji Polimlje a daleko od svakog drugog grada ndash
to jeste na mjestu gdje na Limu nije bilo mosta a putnici ga stalno prelazili otudi i odovud
Rudo je bio bogat grad jer je kroz njega prolazi bdquobosanski putldquo koji je vodio u Carigrad a
isto tako i u Dubrovnik Stanovnici su uživali mnoge privilegije Nisu plaćali porez a
svako je bio zaštićen i unaprijed oslobođen krivice Rudo je kroz histoju imao svoje tri
kobi kugu vatru i vodu Kuga mu je odnosila živote do gotovo potpunog istrebljenja
Vatra ga je gorjela do crne zemlje a voda mu odnosila i zemlju i kuće i rod sav i
ostavljala za sobom pustoš
Da bi postigao efekat zanimljivosti i pobudio znatiželju u čitaocu Sijarić ne govori ništa
što je novo i nepoznato on priča historiju koja nije puka statistika podataka
Njegova historija je priča anegdota i legenda a ujedno i činjenica on govori o nečemu što
je manje-više poznato ali ne dovoljno sačuvano od zaborava
Kada govori o Gračanici izdvaja jednu posebnu zanimljivost a odnosi se na to da je ovaj
grad bio prvi u Bosni i Hercegovini koji je imao svoj urbanistički plan
po kojem su tačno kao po koncu išle ulice i dućani gradske mahale i čaršije i biće da
je to bilo djelo jednog od njenih kapetana I ako je taj kapetan Bahtijarević vidio kroz selo
loš put on bi seljacima toga sela rekao da će u petak njihovim putem proći u džamiju na
čezama ndash i put je do petka bio gotov za čeze
Za razliku o tog putopisa u putopisu Zapisi o gradovima Sijarić nudi sliku jednog dalekog
nepoznatog kraja Govori o drevnoj Mezopotamiji Asiriji dalekoj Rusiji i jugoslavenskim
gradovima U tom slučaju pronalazimo potvrde toga da putovanje u nepoznat kraj ili
daleku zemlju predstavlja ishodište pripovjedne komunikacije
Kada govori o Rimu Sijarić zapravo priča njegovu historiju pa i sam putopis naziva Vekia
Roma što u prijevodu znači stari Rim Govori o Romulu i Remu o rimskim hramovima
(forumima) o velikom Cezaru kojeg ubi vlastiti sin i areni bdquoKoloseo Flavioldquo gdje su kako
kaže sam pisac bdquoZvijeri rastrzale ljude jer tu se svjetina smijala žrtvama jer tu je čovjek
bio zvijerldquo U putopisu Ktesifon i Hatra spominje luk Ktesifon kojeg su izgradili kraljevi
Parte u 3 vijeku naše ere i koji je služio kao lovački dvorac Sijarić ističe da je širok 25 a
visok 37 metara što predstavlja širinu i visinu kakva se još nigdje nije vidjela U gradu
Hatra govori o veličanstvenom hramu boga Sunca o crtežima na mramoru koji prikazuju
bogove kraljeve trgovce seljake žene Ono što je samom Sijariću bilo zanimljivo jeste to
što su svi ti likovi i bogati i siromašni i carevi i ratari i prosjaci i kraljevi bili bosi
Upravo te bdquousputneldquo priče stvaraju novost i zanimljivost Sijarićevih putopisa Za njega
historija nije dovoljna historija u pravom smislu te riječi on teži za bdquonepoznatomldquo pričom
29
legendom onom koju će čuti usput koju će mu neko ispričati Tako gotovo svaki putopis
ima legendu kao npr što je ima nekadašnja bogata i blistava Hatra
Kralj Daizan naime imao je kćerku A ona je bila takva da ni jedan otac na svijetu ne bi
poželio sličan porod Priča o njoj jedna je od najstrašnijih priča na svijetu a ujedno i
najstrašnija ndash i evo šta se u njoj kaže Kralj sasanidski Sapor Prvi opsjedao je godinama i
godinama tvrdu Hatru ali je Hatra odoljevala ndash branila se i odbranila I kralju Saporu
bilo bi uzalud da se nije u sudbinu Hatre umiješala kćerka njenog kralja Daizana i to
ovako kralju napadaču otkrila je tajne zapise ndash hamajlije koji su svojim božjim moćima
štitili grad Hatru
Iskustvo pustolovine i okus egzotike tačnije upravo ono što čitateljslušatelj želi nije
moguće ponuditi ako se putovanje ne učini tematskom okosnicom teksta To doslovno
znači učiniti ga lijepim Narativni tekstovi su logikom zanimljivosti priče događajne
novosti ili uzbudljivosti što je dominantno smještena u nepoznate prostore ishodišno
tematski upućeni na putovanje i stoga stvaraju od njega strukturu Ta struktura je dugog
trajanja u književnosti pa je jedna od najčešćih uloga koju pripovjedači ili likovi ostvaruju
upravo uloga putnika Putovati je gotovo izjednačeno sa pripovijedati odnosno na neki
način imaju istu pretpostavku o zanimljivosti i novosti Pripovijedna zgoda uvijek je
isprepletena sa opisom u putopisnom tekstu
U pojedinim svojim putopisima Sijarić posebno naglašava ono što je zanimljivo ili što bi
se čitaocu moglo učiniti zanimljivim Taj postupak pronalazimo u zapisu Stara Đakovica u
Zapisima o gradovima kada naglašava da je zanimljivo to što u Đakovici i danas postoji
sedam sekti od ukupno dvanaest koliko ih je u islamu postojalo Neke od tih sekti bavile
su se isključivo proučavanjem duševnih ljudskih osjećanja ljudskim senzibilitetima
Pripadnici sekti Bektašije i Sadija napisali su veliki broj knjiga tako da je Đakovica
nekada bila mjesto učenih ljudi sa puno tekija i derviša Također na isti način zanimljivost
prikazuje i u putopisu Zemun ili bdquoSrebrogradldquo kada govori o imenima ulica koja su data
još u drugoj polovini 18 vijeka i da su neka od tih imena ostala i danas Godine 1816 na
ulicama su postavljene tablice i na kućama brojevi Prvobitno ulice nisu nosile imena
značajnih ličnosti već ona imena koja su im građani dali Tako su postojale ulice Marijina
ulica Rimska Anikina ulica Tri goluba Ulica zelenog drveta itd
U Priči o Leskovcu pisac izdvaja posebnu zanimljivost ndash priču o Radoju Domanoviću
piscu i kako sam Sijarić kaže čvrstom radikalu U Leskovcu je Domanović predavao jezik
i književnost a niko nije znao da je on književnik Domanović je bio jako bogat od oca je
naslijedio veliko imanje bio je dobar crtač i gimnastičar međutim svi su ga poznavali kao
30
boema i čovjeka bez mnogo skrupula Leskovac je poznat i po raznim narodnim pjesmama
a jedna od njih je i pjesma o srpskoj djevojci koja je otišla pod čador turskom miralaju
(gradskom načelniku) i prešla na islam dobivši ime Lejla Sijarić u svom putopisu o
Leskovcu bilježi stihove pjesme gdje majka proklinje svoju kćer
bdquoZašto Sike zašto pod čador da idešldquo
bdquoKako da ne idem miralaj me zove
Miralaj me zove kafu da mu služim
Kafu da mu služim ljuba da mu bidemldquo
Obrazloženje ili okvirObrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta
njegovo razumijevanje načina putopisnog posredovanja Putopisac iscrtava granice
vlastitog diskursa uokviruje prostor unutar kojeg se odvija komunikacija Obrazloženjem
putopisac argumentira logiku vlastitog diskursa i na određen način usmjerava proces
čitanja Iako se ta obrazloženja najčešće nalaze na početku ili kraju samog teksta mogu se
javiti i na bilo kojem drugom mjestu u diskursu
Tipično mjesto okvira ili obrazloženja pojavljuje se u obliku osobnih stavova o namjeri
okolnostima putovanja i diskurzivnoj izvedbi putopisa To doslovno otkriva razloge
pojedinih postupaka Nekada to može biti procjena očekivanja čitaoca koja ujedno i
implicira autorsku poetiku Vrlo često putopisac bira tuđi putopisni tekst kao svoj vodič
On ga na specifičan način usmjerava i vodi njegov diskurs
Kada je u pitanju Ćamil Sijarić i tačnije putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi njegovo
obrazloženje se nalazi u predgovoru On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja
a zatim vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa
putovanja Razlozi tog Sijarićevog putovanja su vrlo jasni jugoslovenski srednjovjekovni
31
gradovi nisu dovoljno istraženi Za mnoge se ne zna kada su građeni koji je bio povod za
to i čijom zaslugom su oni izgrađeni Uspoređuje ih sa spomenicima historije ali ne bilo
kakve historije već one nepoznate i vremenski neodređene one koja nudi mnogo pitanja a
ne dobija odgovore Tako ovaj pisac u putopisu Herceg-Bosno i tvoji gradovi govori o
bosanskohercegovačkim gradovima od perioda srednjeg vijeka preko onoga kada su
vladali Turci pa sve do vremena kada je vlast preuzela Austrougarska carevina
Za sve stare bosanske gradove vezan je po dio istorije nekad ta istorija u knjigama nije
zapisana nego samo u pričama ispričana a nekad samo tragovima i znakovima
nagoviještena Jedan od tih tragova od tih znakova nalazi se u gustoj gori nad Fojnicom i
ko se tamo oštro zagleda vidjeće - gradinu
Ono što čini okvir ovih putopisa karakterističnim jeste i to što sam pisac rijetko spominje
sebe rijetko kada nagovještava tu ich formu Jedan od rijetkih primjera gdje se ističe sam
pisac je njegovo putovanje u grad Daorsa iz putopisa Zapisi o gradovima
Daorsi ili Daversi su ilirsko pleme koje je živjelo u dolini rijeke Neretve u naselju kod
mjesta Ošanjići u blizini Stoca Smatra se da je grad Daorson osnovan u 4 stoljeću prije
Krista na području naseljenom još u brončano doba
Bio sam sam i velim hajd` bože pomozi A ako me noge i iznesu gore ne znam kako će
me dolje snijeti I kako su snosile one jadne Daorse Kako konje njihove kako putnika
kako vojnika kako ženu I je li im upravo zbog te visine i strmine život bio jadan ndash ili su
može biti bili srećni što su na visoku na stijeni pa zbog toga sigurni I nije mi se
drukčije činilo nego da sam se zabo u go kamen kroz koji dalje ne mogu ndash pa hajd`
natrag
U tekstu Putovati znači ndash vidjeti Sijarić kao da objašnjava razlog samog pisanja putopisa
Za njega su putevi ono što spaja i razdvaja ono što vodi na mjesta gdje su nekada bili
gradovi a gdje danas gotovo nema ništa Da nije njih ne bi se znalo kako se nekada
živjelo kako kaže sam Sijarić ldquoNekada su tamo bile pijace na kojima se prodavao vosak
koža srebro čoha vino ndash dok najzad sve nije izumrlo i pijace i gradovi i putevildquo
Putevi su primarni za civilizaciju oni stvaraju velike gradove
Oslobođeni Jasenovac Sijarić započinje rečenicom ldquoIšao sam u logor Jasenovac da
opišem to što ću tamo vidjetildquo Ta efektna rečenica predstavlja sami okvir putopisa On
polazi na put u Jasenovac da otkrije sve te strahote koje su se desile ali ni sam Sijarić ne
sluti šta će sve zateći i vidjeti
Ovaj putopisac svoja obrazloženja namjere i razloge nerijetko nudi i u samom putopisu
dakle ne samo u uvodnom dijelu Kada nailazimo na takva obrazloženja u samom
32
putopisu onda je to najčešće na početku i kraju zapisa Uočavamo početne i završne
rečenice koje su sadržajno i smisleno slične Jedan takav primjer je zapis Vekia Roma na
samom početku Sijarić kazuje o starinama starim gradovima starim zidovima te o
historiji i njenom značenju i smislu Zaključuje da je ona uvijek misteriozna i da niko ne
zna pročitati i tumačiti to što jedna starina kazuje Na kraju putopisa to isto ponavlja opet
govori o starini a posebno o starinama vječnog grada ndash Vekia Rome Ističe kako se te
starine uvijek iznova čitaju i tumače i da tome nema kraja Vrijeme predstavlja
nepoznanicu kako kaže Sijarić vremena su tama pa se čovjek teško snalazi jer vrijeme
stvari čini bezobličnim a ljude bezličnim Isti postupak pronalazimo i u zapisu Grad
bdquoSkupildquo - grad Skoplje gdje opet na početku i kraju Sijarić govori o tome kako svako
putovanje ostaje dugo u sjećanju a to prvenstveno zavisi od toga gdje putujemo i šta smo
vidjeli Neko želi vidjeti nešto novo a neko ipak nešto što je tu decenijama što je upravo
razlog njegovog putovanja u Skoplje vidjeti starine jer su one bdquoduša tog gradaldquo
Ćamil Sijarić posebno naglašava da svaki grad ima dušu koju čovjek treba dobro upoznati
da bi vidio ono što sam grad nudi Prema gradu se treba ponašati kao prema svakom
umjetničkom djelu kao prema slikama i spomenicima koje treba razumjeti i otkriti
Pred Zemunom sam dugo vremena bio nepismen i nisam umio da ga čitam I sve
donedavno nisam znao ni otkad je taj grad tu na Dunavu ni šta u njemu ima od značaja ni
prošlost kakva mu je Trebalo je da se prije kratkog vremena nekoliko dana zadržim u
tome gradu i da ga izbliza vidim
33
Subjekt putopisnog diskursaKategoriju putopisnog subjekta odlikuju pitanja o uporištima putopiščeve legitimacije
načinima njegova predstavljanja perceptivnoj i diskurzivnoj sposobnosti mogućim
podudarnostima i razlikama sa obzirom na mentalne stavove vremena i književna
strujanja
Te obavijesti o putopisnom subjektu su najčešće direktno ponuđene okvirom ali se nalaze i
u svakom dodatnom iskazu u svakom činu U slučaju da se putopisni diskurs približava
izvještajnom polu to povlači da se putopisac pred ispripovijedanim zgodama i opisanom
predmetnošću povlači u drugi plan D Duda ističe kako sam putopisac često posreduje
obavijesti o svom činu pripovijedanja te se zbog toga smatra samosvjesnim ili
osviještenim putopiscem Naime pitanje o subjektu putopisnog diskursa javlja se kao
postupak izravne ili s druge strane neizravne karakterizacije putnika promatrača ili
pripovjedača
Vjerovatno najvažnije obavijesti o putniku nalaze se na događajnoj razini Zahvaljujući
prikazu njegovog djelovanja i ponašanja otkrivamo i njegove osobine Često se u putopisu
susrećemo sa detaljima pa tako se dešava da se spominju mnogi podaci npr o vrstama
obimnosti periodu obroka Međutim takve detalje ne susrećemo u putopisima Ćamila
Sijarića Još jedna komponenta svojstvena putniku je i snalažljivost On se mora prilagoditi
svakodnevnoj logici manje poznatog svijeta Upravo je radi toga potrebna dobra
obaviještenost putopisca
Pored snalažljivosti tu je i perceptivna usmjerenost kao još jedna važna značajka
putopisnog subjekta Neki se putopisci zadržavaju na opisima historijskih znamenitosti
neki na tradiciji svakodnevnom životu neki na opisima prirode Dean Duda smatra kako
dobri promatrači često posežu za usporedbom strukturirajući zapažanja u cjeline koje
funkcioniraju poput malih studija o izgledu navikama i mentalitetima Pripovjedni
postupci koje koristi putopisac u obradi prikazane predmetnosti su znakovi njegove
sklonosti ili indiferentnosti prema njoj
Ako se osvrnemo na sami okvir Sijarićevih putopisa vidjet ćemo da tu nisu ponuđene
obavijesti o putopisnom subjektu Te obavijesti uočavamo u samom dodatnom iskazu u
svakom drugom činu U Zapisima o gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih
dijelova kada se opisuju putevi i historijske znamenitosti kao npr u zapisu Na Dunavu
Estergon kada opisuje samo putovanje i put
34
Put je dobar ravan širok asfaltiran pa je uživanje voziti se i gledati desno i lijevo zemlju
mađarsku onu za koju bi neko rekao zemlju Ungariju - zemlju Ungara ili zemlju Bele
Trećega i Bele Četvrtoga
Kao što je već rečeno putopisac se najčešće spominje kada opisuje neku znamenitost
prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi Kada piše o Pompeji Sijarić
opisuje Vezuv bdquoOno što sam najprije pogledao kad sam se našao u Pompejama bio je
Vezuv Taj uvijek zaplašujući uvijek prijeteći smrtonosni bič zemljin dignut gore nad
ljudskim glavamaldquo
Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi gdje također obavijesti o
putopisnom subjektu pronalazimo u samom događajnom činu Vjerovatno najviše tih
bdquosusretaldquo sa putopiscem imamo u tekstu Putovati znači ndash vidjeti gdje izravno upoznajemo
Sijarića kao putopisca spoznajemo njegovu ljubav prema tom književnom žanru i težnji da
spasi historiju od zaborava Slušajući ljubavnu pjesmu na gramofonskoj ploči u jednoj
ulici na periferiji Sarajeva Sijarić pamti stihove pjesme
Sinoć dođe tuđe momče iz tuđe zemlje a jutros mi konja kuje hoće da ide Više njega crne
oči suze ronjahu ne plačite crne oči opet ću vam doć`
Ono što pisac posebno pamti u toj pjesmi su riječi put i putnik On objašnjava da čak u
rječniku ne postoji niti jedna druga riječ koja ima tako sjetno značenje kao što ga ima
kratka i jednostavna riječ put a što svakako podsjeća na tužne odlaske i sretanja
Oslobođeni Jasenovac nastao je kao rezultat jednog strašnog iskustva Putopisac kao mladi
partizanski oficir je među prvima dospio na to strašno mjesto i pri tome Sijarić nudi detalje
o ljudima koje spaljuju i o glasovima zvukovima koje oni pri tom ispuštaju i o ljudima
koji u baraci te glasove slušaju čekajući da jedne od sljedećih noći i na njih dođe red
detalje koji spadaju u scene epskog užasa kakvih je u literaturi malo
Odsjev plamena vidio bi se na zidovima zgrada u logoru Mi smo taj odsjev gledali kroz
pukotine kroz rupe na barakama I slušali smo otud glasove nikad čovjek nije čuo takve
glasove To više nisu bili ljudski glasovi a ni životinjski Ništa živo ne ispušta iz sebe takve
glasove kao što su bili oni koji su dolazili s druge strane Save iz Gradiške Nisu to bili
pojedinačni glasovi nego je to bilo mnoštvo glasova Tužnih glasova Ne znate kakvih
glasova Takvih da od njih izludite
Iz ovog citata uočavamo subjekt putopisnog diskursa kojeg kroz tekst više pratimo nego
što je to slučaj sa druga dva putopisa a što svakako doprinosi tome da se općenito putopis
Oslobođeni Jasenovac svrstava između beletristike i feljtona Pored samog putopisca tu se
spominju još i vojnici grupa koja je pošla zajedno sa Sijarićem na taj put
35
Putopisni subjek subjektivno iznosi podatke o prostorima kojima putuje spomenicima
historiji običajima i mentalitetu ljudi koje upoznaje te zbivanjima na putu zgodama i
nezgodama i sl Kako bi postigli zanimljivost putopisci često preoblikuju nadograđuju ili
izmišljaju detalje u svojim tekstovima Zbog toga često se dešava situacija da je teško
utvrditi stepen vjerodostojnosti u određenom putopisu Sijarić ne djeluje kao usputni
znatiželjni putopisac već kao putopisac poznavalac određenih historijskih momenata
mjesta gdje se i sam putopis odvija Kako je Oslobođeni Jasenovac potpuno drugačije
djelo u odnosu na druga dva Sijarićeva putopisa možemo uočiti da se u ovom putopisu
izravno prati sam putopisac Čitaoci mogu pratiti putopiščeve misli emocije i ideje tu
neku subjektivnu stranu putopisnog subjekta Kada se zajedno sa ostalim vojnicima
približava logoru Sijarić razmišlja o tome kako će izgledati ono što će vidjeti U njemu se
javlja strah strah od onoga što ga čeka što mu je još uvijek nepoznato a što može
naslutiti
U onom trenutku kada spominje stvarne likove u domenu putopisne priče svi ti likovi
dobivaju sasvim novu nestvarnu dimenziju i nerijetko bivaju samo povod putopisnoj priči
Na isti način djeluju i određeni historijski događaji Upravo u putopisu Oslobođeni
Jasenovac Sijarić susreće jednog bivšeg zatočenika logora koji se igrom sreće uspio
spasiti Od tog susreta pisac bilježi njegovu priču tako da većim dijelom putopisa
možemo pratiti ispovijest osobe koja je bila dio logora i svih njegovih strahota Obavljajući
posao grobara taj čovjek je vidio pravu stranu logora vidio je sve ono što se ne može
zamisliti ili riječima opisati Njegova ispovijest je detaljna to je ispovijest živog svjedoka
koji je primoran svojim rukama zakopavao i žive i mrtve svojim očima vidio razna
mučenja i ubistva zatočenika i svojim ušima čuo očajne vapaje vrisku i strah svih tih ljudi
Za Brešića putopisac je prvo umjetnik riječi koji se u pisanju oslanja podjednako i na
stvarnost i na maštu Za njega je istinito ne samo ono što vidi već i ono što doživljava
Ovo drugo iskustvo širi granice viđenoga tj stvarnoga koje posredovanjem jezika ulazi u
putopis i to ne kao novi oblik stvarnosti već kao oblik doživljene stvarnosti
36
Pripovijedanje i opisivanjeKretanje je zapravo put bez putovanja a svijet kojim se putuje nije opisani svijet (opisom
prikazani svijet) nego tek imenovani imenom oprisutnjeni svijet
Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje
je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost
putopisnog svijeta Sa obzirom na to putopisna obrada se dijeli na općekulturnu
(turističku izvještajnu naučnu) i umjetničku (kulturnu) kako prema dominantnom tipu
diskursa tako i putopiščevoj namjeri i unaprijed zadanoj ulozi koju ima u određenoj
kulturi U središtu književnih putopisa nalazi se subjekt putopisnog diskursa njegova
sposobnost opažanja i to jedinstveno jezičko oblikovanje
Sijarićevi putopisi Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi su prvenstveno
usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje mjestima građevinama
običajima i drugom To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj izvještajnoj ili
naučnoj obradi Sa druge strane u slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se
drugačije odlike
Dean Duda ističe kako ravnopravnost naracije i deskripcije predstavlja temeljno načelo
žanra Kada je u pitanju uloga i omjer ovih dvaju osnovnih izražajnih postupaka u putopisu
- pripovijedanja i opisivanja moguće je zaključiti da u Zapisima o gradovima i Herceg-
Bosno i tvoji gradovi dominira opisivanje zbog veće usmjerenosti prema predmetnosti
svijeta nego prema pripovijedanju zgoda
Ono što Duda svakako napominje je i to da nipošto nije riječ o manjoj vrijednosti
deskripcije u odnosu na naraciju jer su ta dva postupka u putopisu istovrijedna Opisivanje
37
i pripovijedanje se međusobno nadopunjuju ono što je viđeno neodvojivo je od onoga što
je doživljeno
Sijarićevo opisivanje proteže se od onog bdquoformalnogldquo naučnog onog gdje kao historičar
nudi niz pukih činjenica Taj bijeg u prošlost stvara putopisnu stvarnost Međutim trenutni
prikaz datog mjesta pomjera u historiju uz popratne zanimljive priče o događajima i
ljudima koji su na neki način obilježili prostor gdje je i smještena sama putopisna priča
Takvo jedno opisivanje pronalazimo u zapisu iz Beograda kada govori o periodu
Osmanskog carstva u tom gradu
U Beogradu ima jedan broj kuća koje su ostale još od turskih vremena To su kuće
orijentalnog tipa i izvanredna su slika o tome kakav je po prilici mogao izgledati Beograd
kad su u njemu upravljali Turci ndash to jest do prvog odnosno drugog srpskog ustanka a i
neko vrijeme kasnije jer grad se nije ni lako ni brzo mijenjao ni poslije odlaska Turaka
Međutim u njegovim opisivanjima pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici
samog putopisa kao što je ono opisivanje planine Zlatibor
Zlatibor je jedna od onih naših planina koje samo što vas ne zovu dođi ndash a kad im čovjek
dođe onda im dolazi da ga i ne zovu Tek ovdje čini se čovjek osjeti šta znače
prostranstvo i vidici i koliko opijaju visine i širine na visinama čovjek se osjeti moćnijim
Zlatibor je visoka planina ali to ne znači i da je divlja i surova naprotiv ndash ako se za
planinu može reći da je pitoma za ovu bi se to naprije reklo
U knjizi Kultura putovanja Deana Dude primijetit ćemo da se čin pripovijedanja i
književni i svakodnevni zasniva na klasičnom principu neravnoteže tj promjene Da bi
sve to općenito bilo prihvatljivo i za čitaoca zanimljivo mora se nešto dogoditi Ta
uspostavljena ravnoteža mora se poremetiti stvari se moraju promijeniti Događaj je taj
koji zadržava pažnju Upravo je samo putovanje taj događaj i samim tim izaziva nečiju
znatiželju S jedne strane putnik posjeduje dinamiku dok su čitaoci uvjetno rečeno
statični Putnik kao kreator događaja i posjetilac nečeg nepoznatog posjeduje višak
znanja
Znanje je uvijek izvan granica mjesta što ga svakodnevno proizvodimo manje ili više
rutiniranim ustaljenim djelovanjem Narativno oblikovanje toga znanja čini od putnika
pripovjedača Duga tradicija zapadnjačke književnosti pokazuje da je putovanje posve
podudarno sa osnovnim pretpostavkama pripovijedanja i otud vjerojatno njegova
tematska kao i kompozicijska uposlenost posve sukladna spomenutoj pretpostavci
geografije da govori ljudima koji su ovdje ono što se zbiva tamo negdje iza sedam gora i
dolina
38
Te promjene pokazuju narušenu ravnotežu a ona svakako omogućava pripovijedanje Ta
Dudina ideja poklapa se sa Lotmanovim shvatanjem da junak može biti samo onaj koji
prelazi granicu iz jednog semantičkog polja u drugo
Pripovijedanje koje čini okosnicu u ovim Sijarićevim putopisima u događajnom smislu
spada u drugi plan odnosno pripovijedanje je podređeno opisu koji je s druge strane
prožet asocijacijama na prošlost promišljanjima o sebi i vlastitom mjestu u svijetu Ovdje
funkcionira samo kao vezivno tkivo Putopisac u nekoliko rečenica ispripovijeda gdje je
došao ili gdje putuje Samo pripovijedanje svodi na minimalne zgode poput promjene
mjesta u prostoru On prvenstveno donosi opis poput navedenog opis prostora gledan
okom naučnika koji određuje prostorne odnose broji raspoređuje razvrstava Bitno je
napomenuti da Sijarićevi prikazi prostora ne funkcioniraju kao puko i nasumično
opisivanje onoga što vidi već onoga što zna o njemu
U Oslobođenom Jasenovcu pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju
istu poziciju u samom tekstu O užasnim događanjima u logoru Sijarić detaljno
pripovijeda ali isto tako nudi bdquoživeldquo slike kroz iscrpna opisivanja Faruk Dizdarević u
tekstu Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila Sijarića ističe kako
zapisi odnosno cjelokupno to djelo nisu protkani lirskim reminiscencijama tako
karakterističnim za Sijarićev način pripovijedanja On se s druge strane ipak bazira na
faktografiju i užasne slike događaja koji su se tamo dešavali Ono što je svakako
karakteristično i vjerovatno slikovito rečeno jeste Dizdarevićevo viđenje Sijarićevog
pripovijedanja
Taj ugao posmatranja to pripovijedanje doprinosi tome da vas tokom čitanja povremeno
zaboli želudac
Kada je riječ o opisima samog logora i prikazivanja strahota koje su se dešavale tu
poznato je kako je Mladen Iveković bivši zatočenik tog logora istakao kako nema pera
koje bi bilo u stanju opisati strahote i užasnu atmosferu Jasenovca To je nešto što uveliko
nadmašuje svaku ljudsku fantaziju Riječ je o paklu inkviziciji najužasnijem mjestu
krvološtvu divljih zvijeri izbijanju na površinu najtamnijih instikta kakvi se dosad kod
ljudi uopće nisu pojavljivali Bitno je spomenuti i to da u samim opisima peovladavaju
tama tmurna osjećanja i crna boja koja je sasvim simbolična
Učinio sam nekoliko koraka naprijed i stao dalje nisam mogao ndash zaustavila me gomila
cigala i prašine koja ovdje nije žuta nego crna ndash od vatre od gara Danas je ovdje ndash kud
god se okreneš sve crno crna čađa crn katran crni ugarci crna zemlja ndash i mučna toliko
mučna i neizdržljiva pustoš i tišina da od toga čula zabole
39
Sijarić ujednačenim pripovjedačkim tokom izlaže različite načine stradanja tih zatočenika
Međutim ono što upotpunjuje tu sliku svakako su opisi prvenstveno onoga što je vidio
ali isto tako i onoga što je osjetio i doživio gledajući jedan takav užasan prizor
I tu vam čovjeka nije strah od smrti nego od toga kakvom će ga smrću umoriti Rekao sam
vam da je ona od vatre najgora I stoga mnogi ndash kad čuju one jauke preko vode i vide otud
odbljesak vatre ne čekaju drugu noć iduću noć svoju noć ndash noć takvu nego se sami
ubijaju
U putopisu Oslobođeni Jasenovac pronalazimo niz opisa koji su posebno efektni i samim
tim privlače pažnju čitaoca Na samom početku djela u onome što se u ovom radu izdvaja
kao okvir ovog putopisa Ćamil Sijarić ističe namjeru svog putovanja u Jasenovac Odlazi
na to putovanje da opiše ono što će vidjeti Onog trenutka kada stiže ispred logora
Jasenovac zatiče samo ruševine kuća nešto što je bilo ljudsko naselje zatiče paljevinu i
pustoš Sijarić efektno opisuje ono što trenutno vidi a što na samom početku svog
putovanja nije ni slutio da će vidjeti
Karakterističan je i opis rode prvog živog stvorenja kojeg pisac zatiče u Jasenovcu Postoji
mnogo mitova simbola i vjerovanja u raznim kulturama koja su povezana sa rodama
Vijekovima su ove ptice povezivane sa bebama i porodicom gdje je roda simbol početka
života Ćamil Sijarić u Jasenovcu zatiče rodu bijelu visoku gdje stoji na visokom odžaku
oko kojeg se zidovi nisu održali Jedini glas u mrtvoj tišini i jedino živo stvorenje u
jezivom Jasenovcu djeluje kao potpuni paradoks što i pisac vrlo slikovito opisuje
Stoji i gleda nekud u daljinu Tu joj je i gnijezdo ndash crni se veliko cijela gomila granja i
zemlje ndash i u njemu ona Roda Noga joj je duga i tanka kao vlat žita Ponekad se okrene i
gleda ispod sebe opustjelo naselje tako kao da se čudi i pita šta je to bilo šta je to moglo
tako da bude tako da se dogodi tako da se učini A svijet je dolje pod njom izgledao kao
da je doživio potop ndash koji je u svom gnijezdu u Nojevom kovčegu preživjela samo ta ptica
ta roda
40
DotematizacijaMatoš ističe kako putopisac može biti učenjak i šaljivdžija slikar i psiholog fantast i
realist jer u široki okvir putopisa pristaju sve literarne vrste
Dotematizacija uključuje tipove znanja ili obavijesti kojima se nadograđuje osnovno
putopisno izlaganje i postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za
približavanje putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta jer
se osnovnoj strukturi putovanja i opisu predmetnosti mogu dodavati različite tematske
cjeline u kojima se subjekt može pokazati kao vješt pisac ili zanimljiv mislilac Upravo se
postupkom dotematizacije temeljnog putopisnog zbivanja ostvaruje složenost putopisnog
diskursa i omogućuje posredno upoznavanje putopisca i njegova idejnoga svijeta
Branimir Donat hrvatski književni kritičar smatra da je struktura beletrističkog putopisa
za razliku od načina oblikovanja putopisnog teksta kojim dominira naučni način izlaganja
uvijek pružala piscima šanse da govore o svemu i svačemu omogućavala im je da digresija
postane važna okosnica pripovijedanja i da se u okviru reportaže dotaknu i onih tema koje
su se prije gotovo isključivo povezivale uz priču ili roman
Dva osnovna postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija
figuralnim postupcima Uz misaonu nadogradnju koja se u putopisu najčešće javalja kao
manja tekstualna cjelina i svojom motivskom zaokupljenošću upućuje na posebnu
autonomiju upravo tropi i figure značenja pridonese literarizaciji žanra Dean Duda prvi
postupak naziva izravnom a drugi neizravnom dotematizacijom
Primjer osnovne misaone nadogradnje uočavamo u putopisu Herceg-Bosno i tvoji gradovi
gdje pisac slušajući ljubavnu pjesmu razmišlja o sastancima i rastancima ljudima koje
41
spajaju i rastavljaju putevi Razmišlja o prolaznosti života o čovjeku koji je i neprimijetan
u vremenu koje dolazi i prolazi o putu koji čovjeka odvede negdje ali ga i ne vrati
I mi koji niz te puteve nekog pratimo ili sretnemo uvijek smo jedno uzbuđenje jedno
zažareno ljudsko osjećanje jedna teška žalost ili radovanje Put je nešto drugačije od
svega ostalog On je ono što nas spaja ili razdvaja i pred čim često kane naša suza Jer
nekog za kim smo digli svoju ruku da pozdravimo i ispratimo ubrzo će upiti daljina i za
njim ostati prazan put Šta teških briga šta divnih želja šta čežnja šta nada šta pitanja i
pogleda upućujemo ponekad niz put a on ostaje nijem i prazan a dug kao vječnost jer
koliko ih je odveo nekud nekakv put a da ih nije vratio I koliko je duž putova ljudskih
mramorova
Misaona nadogradnja pretvara putopis u ogled i proširujući osnovnu temu putovanja
približava ga hijerarhijski višim žanrovima To je samostalna cjelina koju razlog
putopiščeva nadahnuća povezuje sa događajnim slijedom putovanja Figuralni postupak
dotematizacije nije nužno vezan uz misaonu nadogradnju i može se pojaviti na bilo kojem
mjestu u tekstu Njime se putopisni diskurs širi kao zapažanje dosjetka ili kratka priča
Subjekt putopisnog diskursa dotematizacijskim postupcima pokazuje književno umijeće
slično onome koje se podrazumijeva u hijerarhijski višim vrstama
Postupak dotematizacije pronalazimo i u Oslobođenom Jasenovcu gdje krvavi dječiji
siperčić i na njemu crvenim koncem izvezen patuljak koji za sobom vodi puža u Sijariću
budi razna razmišljanja i pitanja Razmišlja o ratu o tome kako je neko imao sreće i ostao
živ a neko drugi opet iako je sačuvao život izgubio je razum a oni treći koji su se
izgubili u ovom ratu više se nikada neće vratiti
Dani su majski Godina je 1945 Putevima ndash kud god pogledate prolaze vojske Kraj rata
je toliko blizu da prosto možete da ga vidite Neko će se iz njega srećan vratiti Neko lud A
neko Sjetio sam se onog krvavog dječijeg siperčića sa patuljkom i pužem izvezenim
crvenim koncem pa patuljak vodi za rogove puža Ta se mala družina neće vratiti
Prolaze odnekud jednako vojske I sva ti je zemlja čudna ndash i kao da nije ona stara zemlja
nego neka nova koja dolazi samo jednom i samo s proljeća
Mogli bismo zaključiti da upravo taj emotivni dio teksta ta uvjetno rečeno bdquoemotivna
nadogradnjaldquo (kao što je navedeni citat) otkriva ličnost putopisnog subjekta te njegova
shvatanja prirode života čovjeka i prolaznosti U Sijarićevim putopisima prisutan je
figuralni postupak dotematizacije ali i naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj
baštini uz karakterističan književno-estetski stil Takav postupak prepoznajemo u zapisu
Boja riječ i kamen kada Sijarić piše o Jajcu kojeg mnogi slikari slikaju isključivo zbog
42
vodopada sa čim se ovaj putopisac ne slaže Jajce je grad koji ima historiju i koji se nalazi
u Bosni pa ga zbog toga i treba slikati Sijarić ističe kako je nekadašnja nezavisna
bogumilska Bosna u svoje vrijeme bila okupila duhove slobodarske protiv dogme i protiv
crkve U Bosnu se dolazilo i prolazilo da se nadahne slobodama u nju se dolazilo i
dogovaralo i odatle se borilo Ovakve primjere naučnog postupka dotematizacije isključivo
pronalazimo u putopisu Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi dok je
figuralni postupak dotematizacije najviše zastupljen u Oslobođenom Jasenovcu a takvim
postupkom putopisni diskurs se širi i preobražava u esej i kratku priču
Figure kulturalnog pamćenjaPojam bdquoumijeća pamćenjaldquo (ars memorativa) prvenstveno se veže za zapadnjačku tradiciju
Grčki pjesnik Simonid (živio je u 6 st pr n e) izdvaja se kao tvorac općenito umijeća
pamćenja te ovo umijeće definira kao jednu od pet oblasti retorike Smatra se da je
Ciceron najbolje objasnio mnemotehniku u smislu da se princip mnemotehnike sastoji u
43
tome da se odaberu određena mjesta te da se stvore mentalne slike za stvari i mjesta koja
se žele zadržati u svijesti Kada je riječ o pamćenju razlikuje se prirodno i artificijelno a
umijeće pamćenja temelj je artificijelnog pamćenja a kultura sjećanja je univerzalni
fenomen Svaka socijalna grupa manja ili veća posjeduje određeni oblik kulture sjećanja
U prethodnim poglavljima ovog rada bitno se isticalo to da je Ć Sijarić u svojim
putopisima prvenstveno u Zapisima o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi nastojao
sačuvati sjećanje na prošlost te na taj način stvoriti neraskidivu vezu prošlosti i
sadašnjosti a tu vezu isključivo stvara na temeljima prostora i vremena Upravo se smatra
da ono što je prostor za umijeće pamćenja vrijeme je za kulturu sjećanja Tako kultura
sjećanja počiva najviše na oblicima odnosa prema prošlosti dakle u sjećanju se
rekonstruira prošlost Međutim ta prošlost kao takva mora ući u svijest jer ne smije
sasvim nestati moraju postojati svjedočanstva a koja moraju iskazivati neku
karakterističnu diferenciju
Svaka ličnost i svaki historijski fakt se već u svom prispijeću u pamćenje transponiraju u
neki nauk pojam simbol tako oni dobivaju neki smisao postaju element idejnog sistema
društva Iz ove suigre pojmova i iskustva nastaje ono što želimo nazvati figurama sjećanja
Figure sjećanja određuju tri obilježja konkretni spoj s vremenom i prostorom spoj sa
nekom grupom i rekonstruktivnost kao poseban postupak Figure sjećanja su uvijek
prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila Sijarića riječ je o oživljenom
prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu Pojam prostora obuhvata i
svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu (namještaj uređaji prostorije sa svojom
specifičnom uređenošću) što pruža sliku stabilnosti U putopisu Herceg-Bosno i tvoji
gradovi dominantan je spoj s vremenom i prostorom Kada govori o gradu Travniku
Sijarić spaja prošlost i budućnost u obliku tvrđave
Dugo poslije pada Bosne pod Turke Travnik je bio jedno malo mjesto ndash sa malo dućana i
sa hanom ali i sa svojom tvrdom tvrđavom iznad sebe koja je značila sigurnost onih koji tu
žive To je danas onaj stari dio Travnika koji se zove Stara varoš i u kojem je Nova
džamija ndash to jest bila nova u jedno vrlo davno vrijeme kad je načinjena ndash čak godine
1549 što znači da je ta Nova džamija jedna od najstarijih u cijeloj Bosni a reklo bi se i
najljepših
Historija slijedi pamćenje a kulturno pamćenje se usmjerava na fiksne tačke u prošlosti
Međutim prošlost kao takva ndash u tom obliku se ne može održati ona se preoblikuje u
simboličke figure za koje se veže određeno sjećanje Razne pripovijesti one istinite i
neistinite također su figure sjećanja Za kulturno pamćenje nije bitna faktična već
44
prisjećana povijest Tako da su i mitovi figure sjećanja Mnoge priče čija istinitost nije
provjerena i ustanovljena (možemo ih nazvati legendama) također su figure sjećanja a
takve priče u velikoj mjeri pronalazimo i u Sijarićevoj putopisnoj prozi Pišući o Drini
Sijarić priča priču o dvjema sestrama koje su gradile dva grada Jerina s lijeve a njena
sestra sa desne strane Drine Kako je grad sa desne strane bio veći Jerina je zbog toga
otrovala svoju sestru
Ali priča tu nije stala i ide dalje ndash slika Jerinu kao golu ženu i raspusnicu Mlada gola i
željna mladića ndash ona ih je uvodila u svoje odaje da je obljube a poslije bacala ih u Drinu
I sve dok se gore gradio grad Drina je dolje odnosila mladiće Majstori su o tome morali
da ćute A što riječima nisu smjeli da kažu kazali su svojim dlijetima Na jednoj ploči
uzidanoj isklesali su golu ženu ndash u položaju grozno razvratnom da time kažu kakva je
Jerina I tako je kamen govorio ono što jezik nije smio
Kulturno pamćenje uvijek ima svoje posebne nosioce to su najčešće učitelji sveštenici
pisari učenjaci a što svakako možemo povezati sa putopiscem Ć Sijarićem U ulozi
putnika Sijarić čuva sjećanje na Bosnu i Hercegovinu (prvenstveno njene gradove) i
sjećanje na mračnu prošlost kakvo je ono u putopisu Oslobođeni Jasenovac Kulturno
pamćenje se kroz slijed generacija održava putem kulture što sa sobom povlači pitanje
identiteta Identitet se uspostavlja preko pamćenja i sjećanja Tako jedna grupa svoj grupni
identitet može reproducirati samo pamćenjem a osnovu pamćenja čini kultura
Putopis kao takva forma ima upravo taj zadatak da sačuva identitet jedne čitave grupe
Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku prošlost govore o
drevnim gradovima bosanskim kraljevima banovima feudalcima pašama agama i
begovima kazuju o Bosni i Hercegovini Bosancima i Hercegovcima o njihovim
sudbinama I samo ljudsko postojanje zamislivo je samo na tlu i u okviru kulture i društva
Svijest o socijalnom pripadanju (kolektivnom identitetu) temelji se na zajedničkom znanju
i zajedničkom pamćenju koje je obilježeno govorom Kada je riječ o identitetu i njegovom
značaju vjerovatno najviše do izražaja dolazi zapis Tvrdi mi grad Bobovac gdje Sijarić
govori o najznačajnijem i najbolje utvrđenom gradu srednjovjekovne Bosne kojeg je
podigao ban Stjepan II Kotromanić prije prve polovine 14 stoljeća
Bobovac je bio u centru zemlje bosanske ndash u gorostasnom i od puteva udaljenom kraju u
onom gdje je bio i dvor bosanskih banova to jest prijestonica zemlje i vjerovalo se dokle
se god drži tvrdi Bobovac držaće se i cijela Bosna iz ovog se grada branila Bosna I sva
njena snaga bila je tu U tom kamenu ndash na kamenu u tim zidovima što su strčali kao da su
iz stijene izrasli Danas vam to liči na zube starca Jer ono što je nekad krepko stajalo i
45
prijetilo oburvalo se kule tabije podzidi ndash danas su samo gomile ili ako još stoje ndash stoje
žalosno
Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom 20 stoljeća izdvaja se figura
kulturalnog pamćenja Tzv mjesta pamćenja koja književni tekstovi obnavljaju skupom
simboličkih figura javljaju se u funkciji pohranjivanja utemeljenja i očuvanja znanja o
sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke prošlosti U skupu simboličkih
slika stvara se sistem kulture pamćenja koji se u književnim djelima najviše postiže
intertekstualnošću
Mnogi književni teoretičari i kritičari smatraju da je prostor bitan element proznih
književnih djela u cjelosti U Kritici čistog uma Immanuel Kant određuje prostor i
vrijeme kao nužne oblike svake spoznaje počevši od elementarnih opažanja i predstava U
dvadesetom stoljeću veliku pažnju prostoru posvećivali su Max Weber E Durkheim G
Simmel M Foucault i E Husserl To tzv povezivanje književnosti s geografijom dogodilo
se 90-ih godina dvadesetoga stoljeća a pitanje prostora postala je važna tema u mnogim
područjima književnosti Prostor ima zadatak da omogući liku da se kreće da se snalazi da
kroz prostor iskazuje neke svoje osobine karakteristike i vlastite probleme egzistencije
Motiv prostora se u književnom djelu nije dovoljno izučavao Bahtin kaže bdquoProces
osvajanja realnog istorijskog vremena i prostora i realnog istorijskog čoveka koji se nalazio
u njima u književnosti je tekao komplikovano i isprekidanoldquo Bahtin povezuje vrijeme i
prostor i daje mu zajednički naziv hronotop On je zastupao tezu da su osvajane pojedine
strane vremena i prostora dostupne na određenom povijesnom stepenu razvoja
čovječanstva ali ne u dovoljnoj mjeri Bahtin je još i dodao da je došlo vrijeme kada se na
prostor u književnim djelima treba gledati kao na nešto bitno i u skladu sa vremenom jer
je značajno izražavanje neraskidivosti prostora i vremena Prostorna i vremenska obilježja
se stapaju u jednu konkretnu cjelinu vrijeme se bdquosteželdquo postaje umjetnički vidljivo a taj
prostor se uvlači u kretanje vremena sižea Obilježja vremena razotkrivaju se u prostoru a
prostor se osmišljava i meri vremenom
Kada je u pitanju gradski prostor u književnosti Richard Lehan navodi kako grad uvijek
igra veliku ulogu u ljudskoj sudbini bez obzira na način kako je predstavljen te da urbani
konstrukti moraju biti neprestano preispitivani jer su oni artificijelni i diverzni Upravo je
taj gradski prostor često obilježen nelagodom odbojnošću strahom i neprilagođenošću
nasuprot idiličnom i bdquorajskomldquo selu
Tijelo se stjecajem okolnosti našlo u mrskom gradu dok zarobljena bolesna duša žudi za
povratkom u iskon na selo u čedno pastoralno okruženje u zdravlje u čistoću identiteta
46
Za razliku od artificijalnoga grada selo je tijesno povezano sa prirodnom slikom svijeta
Stoga realisti nisu voljeli grad i o urbanoj civilizaciji pišu gotovo isključivo kao o otuđenoj
formi života
U razdoblju moderne prepoznaje se veće zanimanje za urbanu tematiku i fenomene
gradske civilizacije Ona donosi i sasvim novo viđenje grada kao slojevitog prostora u
kojem se pokazuju različite kulturne političke društvene nacionalne i umjetničke
vrijednosti Upravo u razdoblju moderne prvi put se u književnosti grad počinje promatrati
kao proces kao simultanost različitosti Modernistički pisci predstavljaju grad kao
kompleksnu strukturu koja postaje poticaj za čisto mentalne procese Grad postaje mjesto
duševnih kriza U čovjeku se javlja nemir strah nelagoda i beznađe
Dean Duda napominje da djelovanje nadmašuje viđenje u svakodnevnim pričama o
prostoru a to jednostavno znači da se prostor proizvodi kretanjem
Već u samom smislu i razlogu nastanku putopisa Oslobođeni Jasenovac izdvaja se figura
najvećeg sabirnog logora u nekadašnjoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj logor Jasenovac
Sam pojam bdquosabirni logorldquo kao vrsta zatvora koja je stvorena za političke protivnike
pripadnike pojedinih etničkih ili religijskih grupa civila iz kritičnog vojnog područja ili
bilo koju grupu ljudi povlači sa sobom sve negativne konotacije Ćamil Sijarić taj prostor
uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na smrt pa
pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Cjelokupan taj prizor izaziva strah a gluha
tišina smrad od blata od truleži od gasova i same zemlje pojačava to nezaobilazno
osjećanje u njemu Smrt je osnovna misao koja prati ovaj prostor Sijarić ističe da je drveće
i ptice na njima jedino što pokazuje trag života osim toga tu ništa više nije živo
Zato je ova zemlja tako utabana
Zato je tako jadna
Sada je sva crna I ćutljiva Kao kakvo živo a jadno biće koje je mnogo propatilo Ovdje
ima drveća i na njemu ima ptica I reklo bi se da više ništa živo tu nema
Ovo je bilo mjesto umiranja
Logor smrti
Bilo mu je ime Jasenovac
Kroz njegovu kapiju ulazilo se ali se nije i izlazilo
Također Sijarić napominje da to i nije neki veliki prostor ali da je užasan zbog svega
onoga što se na njemu vidi Za njega je to groblje koje se širi i nema granica Možda
jedinu simboliku života pruža slika čovjeka koji je nekako uspio preživjeti između tih
mrtvih ljudskih tijela
47
I eno s kraja vode sa blatne obale između panjeva i vrbovog granja jedan čovjek ustaje
Diže se gore kao avet Poderan je mokar i kaljav Lice mu je u maljama i staro Mršav je i
jadan i izgleda tako kao da je već bio jednom umro pa nekim slučajem oživio i ustao
odozdo između mrtvih Ustajanjem jednog živog čovjeka iz ovog beskrajnog groblja u
vodi bio sam zbunjen i preplašen
D Duda također ističe kako je učestalost tegoba i prostora patnje (kakvo je upravo ovaj
prostor logora) u jasnoj opreci naspram domovine i slobode ali isto tako i jasno definirane
klasne pozicije tj socijalnog statusa Ono možda što je karakteristično za prostor logora i
sam ovaj putopis je i to što Sijarić u samom djelu ne opisuje dovoljno čovjeka zatočenika
njegove misli osjećanja i strah Sve se to nazire u cjelokupnom djelu sva ta osjećanja i
strahovi čovjeka koji očekuje smrt su podloga ovog putopisa ali konkretnih opisa
pronalazimo samo na nekoliko mjesta a jedan takav je i sljedeći
Čovjek u logoru mnogo vidi ali sve ne može vidjeti ndash jer šta vi znate koga sve to dovode na
obalu čujete kako se voz zaustavio i kako lokomotiva brekće i znate da su to tamo
dovedene nove žrtve Najedanput čujete ustaške psovke plač ženski vrisak zapomaganje
pisku djece i jasno vam je da to tamo ustaše ubijaju ženski glasovi se uvijek jače čuju
Žene pred smrt više protestuju nego muškarci A novodovedeni zatočenici više od starih
Možemo uočiti da kod Sijarića često imamo pozivanje na određene objekte i mjesta To su
prvenstveno gradovi i logor u Oslobođenom Jasenovcu Tako i ovdje svaki grad sam za
sebe predstavlja određeno mjesto mjesto pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i
njeno oživljavanje Srednjovjekovne gradine koje baš zbog toga što su gradine i to još
srednjovjekovne asociraju na prošlost dalju i od one koju poznaje i sam putopisac Smatra
se da se na određenim mjestima objektima u gradovima struktuira čovjekov život
njegovo ponašanje putanje koje slijedi kroz prostor i vrijeme jer grad kao takav
reflektira i utjelovljuje moć stvara red u prostoru i vremenu te disciplinu prostora i
vremena
U ovom putopisu (Oslobođeni Jasenovac) izdvaja se i bolnica kao još jedna
karakteristična figura prostora Namijenjena da liječi i time pomogne onima koji su
bolesni ovdje bolnica poprima sasvim drugačije značenje To je bila jedna baraka koja je
postojala samo formalno niti jedan bolesnik te bolnice nije izliječen Kako bi pred
međunarodnom komisijom prekrili tragove stravičnih zločina renovirali su tu bolnicu
Bitno je navesti to da ove podatke Ć Sijarić doznaje od preživjelog logoraša
Ustaše su tom prilikom pobili oko šesdeset bolesnika iz te bolnice onih koji su svojim
izgledom odavali pravo stanje logora Zatim su u bolnicu uneseni novi kreveti Uneseno je
48
i sve drugo što je jednoj bolnici potrebno A onda su ndash na kraju u bolnicu na nove krevete
i u nove postelje uvedeni novi bolesnici Ali oni nisu bili bolesni oni su bili zdravi ljudi ndash
koliko u logoru neko može da bude zdrav ali su i takvi jadno izgledali i imali da
predstavljaju bolesnike Tada smo dobili i nove logorske brojeve Bili su vrlo niski kako bi
se prikrilo pravo brojno stanje logora
U ovom stravičnom okruženju izdvaja se i religijski prostor Za D Dudu religijski prostor
je prostor susreta To je način stvaranja ljepote harmoničnosti i prirodnog idiličnog
prostora Kao i bolnica i ovdje je religijski prostor sasvim formalan Godine 1941 i 1942
u logoru su bili zaveli bogosluženje Za katoličku crkvu i džamiju uređene su bile posebne
sobe
Pop je bio neki Zvonko Brekalo Umro je od tifusa A hodža jedan zatočenik Ustaše su ga
uniformisali dali su mu čin satnika ndash a odmah zatim likvidirali ga ndash objesili su ga
Figuru smrti i grobnice pronalazimo i u putopisu Zapis o gradovima tačnije u zapisu O
Lenjingradu gdje Sijarić govori o stradanjima u Drugom svjetskom ratu Na specifičan
način opisuje grobnice te zajedničke masovne grobnice koje spajaju one sa istim tragičnim
sudbinama a koje su i nazvali bdquobratskim mogilamaldquo Sijarić kazuje o svim žrtvama rata o
tom besmislu koje ne donosi ništa dobro a uzima puno više o svakom pojedincu koji
izgubi dragu osobu
Tu među njih uđi ćutke S kapom u ruci S mislima da su to žrtve kakve si i ti imao u svojoj
zemlji Tako ćeš moći lakše da hodiš kroz ove beskrajne bdquobratske mogileldquo I zublja koja
nad njima gori podsjetiće te na zublje žrtvama u tvojoj zemlji Pa ti ovo groblje dođe kao
ono u tvojoj zemlji ndash nad kojim si već lio svoju suzu za drugovima za prijateljima za
poznanicima I nije ti drukčije nego da ovdje leže i tvoji ndash tvoji znanci
Sijarić piše i o porodici Savič koja je nastradala u tom ratu Posebno ističe bilješke
djevojčice Tanje najmlađe u toj porodici
Kao učenica Tanja je napisala jedno pismo o stradanjima svoje porodice Kratka hronika
djevojčice Tanje svakako da podsjeća i samim tim može se usporediti sa dnevnikom Ane
Frank trinaestogodišnje Židovke koja je u tajnom skrovištu bilježila svoje misli osjećanja
i strahove Te djevojčice dijelile su istu sudbinu jedne od mnogobrojnih žrtava Drugog
svjetskog rata
49
Zaključak Govoreći o književnim vrstama koje ujedinjuju povijesno-znanstveni interes s umjetničkim
oblikovanjem Milivoj Solar kaže ldquoMeđu takvim književno-znanstvenim vrstama od
posebne je važnosti također putopis S jedne strane on može predstavljati doprinos
geografiji ili etnografiji dok s druge strane predstavlja osobitu književnu vrstu u kojoj je
putovanje i opis proputovanih predjela ili zemalja povod za šire umjetničko oblikovanje
zapažanja dojmova i razmišljanja o svemu onom što putopisca zaokuplja tokom
putovanjaldquoemspČesto se na taj način putopis približava eseju ili romanu u kojemu je fabula
organizirana kao slijed događaja koji seemspzbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine
likova Iako postoji to mišljenje da se putopis približava eseju ili romanu i isto tako da se u
posljednje vrijeme pokazuje veći interes za takvim književnim žanrom putopis je svakako
manje istraženo proučavano i na kraju krajeva čitano područje To se pokazuje i kada je u
pitanju Ćamil Sijarić poznatiji je Sijarić romanopisac nego Sijarić putopisac
Ako se vratimo na mišljenje M Solara da je u putopisu fabula organizirana kao slijed
događaja koji se zbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine njih to bismo mogli
povezati sa ovim piscem bar konkretno u putopisu Oslobođeni Jasenovac dok Zapisi o
gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi djeluju na posve drugačiji način Sijarić se više
50
bazira na historiju koja se polahko zaboravlja i kao da nastoji da je spasi od tog zaborava
Njegovi likovi su usputni i bez nekog posebnog značaja osim ako nije riječ o nekoj
historijskoj ličnosti Međutim tu se opet izdvaja Oslobođeni Jasenovac u kojem jedan lik
preuzima ulogu naratora pa kao bivši logoraš grobar priča svoje doživljaje koji djeluju
kao neka vrsta ispovijesti Onog trenutka kada Sijarić govori o historijskim ličnostima
govori ono što je manje i više poznato
Često ne nudi ništa novo i novost nije način njegovog postizanja zanimljivosti ali on je
pisac koji odlično poznaje mjesto na koje putuje a posebno historiju iako nije historičar
već uvijek u svakom smislu samo pisac Njegova historijska priča nije puko kazivanje
činjenica već pravi književno-umjetnički tekst Anegdote i legende su ono što krasi
njegovo pisanje i doprinosi toj zanimljivosti Pokazalo se da su doba mjesto i trajanje
ključni elementi Sijarićevog putopisa On je vremenski i prostorno ovjekovječio i sadašnji
ali i daleki i zagubljeni teritorij Bosne i Hercegovine
Ostavio je jasnu sliku njenih ljudi njihovu historiju i legendu nacionalnu i vjersku
isprepletenost i suprotstavljenost ujedno i pitome i surove prirode te običaja
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti tj putopiščeva objašnjenja o razlozima nastanka nekog
putopisa najčešće se nalaze u samom predgovoru Pokazalo se da je to slučaj i u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja a zatim
vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa putovanja
Sijarić kao razlog svog putovanja navodi tu činjenicu da jugoslavenski srednjovjekovni
gradovi nisu dovoljno istraženi U Oslobođenom Jasenovcu okvir predstavlja uvodna
rečenica Sijarić kaže ldquoIšao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjetildquo
Razlog njegovog putovanja u Jasenovac je namjera da otkrije sve te strahote koje su se
desile s tim da ni sam pisac ne sluti šta će sve zateći i vidjeti
Vjerovatno dvije najvažnije značajke putopisnog subjekta su snalažljivost i perceptivna
usmjerenost Neki se putopisci baziraju na opise historijskih znamenitosti neki na
tradiciju svakodnevni život neki na opise prirode a Sijarić u svoje putopise kombinira sve
te elemente Najviše bdquoizravnih susretaldquo sa putopiscem imamo onda kada opisuje neku
znamenitost prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi U Zapisima o
gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih dijelova kada se opisuju putevi i
historijske znamenitosti Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi Kako je
i navedeno to se najbolje može vidjeti u tekstu Putovati znači ndash vidjeti
Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje
je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost
51
putopisnog svijeta Oba Sijarićeva putopisa Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji
gradovi prvenstveno su usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje
mjestima građevinama i običajima To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj
izvještajnoj ili naučnoj obradi Međutim u tim pripovijedanjima i opisivanjima
pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici samog putopisa S druge strane u
slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se drugačije odlike U tom djelu
pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju istu poziciju u samom
tekstu
Dotematizacija uključuje obavijesti kojima se nadograđuje osnovno putopisno izlaganje i
postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za približavanje
putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta Dva osnovna
postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija figuralnim
postupcima U Sijarićevim putopisima prisutan je figuralni postupak dotematizacije ali i
naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj baštini uz karakterističan književno-
estetski stil
Figure sjećanja su uvijek prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila
Sijarića riječ je o oživljenom prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu
Pojam prostora obuhvata i svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu Figure sjećanja
su uvijek prostorno i vremenski konkretne Putopis ima zadatak da sačuva identitet jedne
čitave zajednice Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku
prošlost U Oslobođenom Jasenovcu u prvom planu izdvaja se figura logora Ovaj pisac taj
prostor uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na
smrt pa pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Sijarić piše isključivo o gradu i
gradskim običajima jer za njega svaki grad predstavlja određeno mjesto mjesto
pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i njeno oživljavanje
52
O piscu
Ćamil Sijarić je da još ovo kažem na kraju bio neobično pitoreskna pojava u našem
ljudskom svijetu i već za života postao predmet mnogih priča i anegdota Bio je oličenje
drevne jednostavnosti i neposrednosti U neprirodnom svijetu bio je prirodan čovjek
Ćamil Sijarić rođen je 18 decembra 1913 godine u Šipovicama kod Bijelog Polja u Crnoj
Gori u jako imućnoj zemljoradničkoj porodici Rano ostaje bez oba roditelja te odrasta
kod strica Osnovnu školu završio je u Godijevu u Bijelom Polju a odemsp1927 doemsp1935
godine pohađa Veliku medresu kralja Aleksandra uemspSkopljuemspiz koje je zbog političke
aktivnosti bio isključen Školovanje nastavlja u Vranju i u gimnaziji maturiraemsp1936
godine Iste te godine upisuje Pravni fakultet uemspBeogradu Diplomirao jeemsp1940 godine a
za vrijeme Drugog svjetskog rataemspslužbuje uemspSarajevuemspMostaruemspBosanskoj Gradiški
iemspBanjaluci Za sekretara Suda narodne časti u Banjaluci izabran jeemsp1945 godine potom je
novinar lista Glas i dramaturg Narodnog pozorišta u Banjaluci U Sarajevo prelaziemsp1947
godine radi u redakciji lista Pregled a potom je u Glavnom odboru Narodnog fronta i
redakciji Zadrugara U literarnu sekciju Radio Sarajeva prelaziemsp1951 godine i tu ostaje
sve do odlaska u mirovinuemsp1983 godine
Već kao đak Velike medrese u Soplju pokazuje interesovanje za književni rad U toj školi
bio je predsjednik literarne družine koja je izdavala časopis bdquoVesnikldquo u kojem je objavio
svoje prve književne radove ndash pjesme 1929 godine Bavio se i sakupljanjem narodnih
epskih pjesama u rodnom Bihoru koje je poslao Srpskoj akademiji nauka u Beogradu (i
danas se te pjesme čuvaju u arhivi spomenute akademije) Književni rad nastavlja
53
objavljujući pjesme u bdquoGajretuldquo bdquoŽeni danasldquo i bdquoPregleduldquo Za vrijeme rata ništa ne
objavljuje Bio je redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i
Akademije naua i umjetnosti Crne Gore
Nagrađen je brojnim nagradama kao što su 27-julska nagrada SR Bosne i Hercegovine
13-julska nagrada SR Crne Gore Andrićeva nagrada i dr
Umro jeemsp6 decembraemsp1989 godine
SažetakPutopis kao forma razvija se još u antici To je književna vrsta tematski oblikovana
putovanjem putopisca koji pripovjeda zgode na putu opisuje prostore kojima putuje i
mjesta na kojima boravi iznosi svoja zapažanja o ljudima koje na putu susreće o njihovim
običajima i načinu života te često o kulturnim i umjetničkim znamenitostima određenih
krajeva Za Ćamila Sijarića putopis je jednostavno opis putovanja zajedno i geografija i
historija i etnografija Historijska priča je ona koja zauzima primarno mjesto u njegovom
putopisnom opusu U ovom masterskom radu prikazali su se Sijarićevi putopisi Zapis o
gradovima Herceg-Bosno i tvoji gradovi i Jasenovac Knjiga Zapisi o gradovima
objavljena je 1970 godine a 1986 Sijarić objavljuje putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi
Po tematici se ovaj putopis može izjednačiti sa putopisom Zapisi o gradovima dok je
Oslobođeni Jasenovac i svojom formom i sadržajem ustrojen na potpuno drugačiji način
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta
Pokazalo se kako te obavijesti pronalazimo u predgovoru ali i u pojedinim zapisima unutar
putopisa Kada je riječ o zanimljivosti mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive
zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru međutim ovaj pisac ipak sve što je
zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način posebno u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi Usputne priče anegdote i legende su osnovni elementi
kojima Sijarić postiže zanimljivost i novost Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna
izražajna postupka u putopisu Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom
20 stoljeća izdvaja se figura kulturalnog pamćenja Ta tzv mjesta pamćenja javljaju se u
funkciji očuvanja znanja o sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke
54
prošlosti Ovi putopisi sadrže niz figura kulturalnih pamćenja kao što se i pokazalo u
samom radu
SummaryTravelouge as form was developed in the classical period It is a literatur category
thematicly shaped with travelers journey in which he narrates about events descripes
places he has seen people he met their customs and way of living and often about cultural
and artistic sights of specific areas For Ćamil Sijarić travelouge is simply description of
travels including geography history and etnhography Historical story is primar in his
travelouge opus This master thresis showed us Sijarićs travelouges Zapis o gradovima
Herceg-Bosno i tvoji gradovi and Jasenovac Zapis o gradovima was published 1970
Herceg-Bosno i tvoji gradovi 1986 Thematically they are very similar while Jasenovac is
with its form and content established differently Framework and notices are authors
expalanations for writing the text We found notices in preface but also in the text of
travelouge Critics claim that most interesting events happen in unknown and far places
However this author search for new and ineresting in his country in a completly different
way as shown in Herceg-Bosno i tvoji gradovi Side stories anecdotes and mhyts are basic
elements for Sijarićs new and interesting storytelling As expressed element of literature of
late 19 and 20 century it stands out figure of cultural memory Those cedilcedil memory placesldquo
occur as intent to preserve knowledge about ourselfs recall historicaly endangered
meaning of common past These travelouges contain series of cultural memories as
shown
55
Literatura Assmann Jann Kulturno pamćenje Pismo sjećanje i politički identitet u ranim
visokim kulturama s njemačkog preveo Vahidin Preljević Biblioteka tEKST
Zenica 2005
Bahtin Mihail Oblici vremena i kronotopa u romanuMatica hrvatska kolo 3
(2008)
Dizdarević Faruk Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila
Sijarića Avlija-portal za kulturu književnost i društvene teme Dostupno na
httpwwwavlijameesejifaruk-dizdarevic-stradalnistvo-kao-umjetnicka-vizija-u-
knjizevnom-djelu-camila-sijarica (2352014)
Duda Dean Priča i putovnje hrvatski romantičarski putopis kao pripovjedni žanr
Matica hrvatska Zagreb 1998
Duda Dean Kultura putovanja Naklada Ljevak Zagreb 2012
Galić Gordana Vladimir Nazor od Splita do piramida - tekst imaginacija
reprezentacija Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske Dostupno
na httphrcaksrcehr86365 (1352014)
Hrvatska opća enciklopedija Leksikografski zavod Miroslav Krleža Zagreb 2008
Dostupno na httpwwwenciklopedijahrNatuknicaaspxID=51177
Isaković Alija Hodoljublje Svjetlost Sarajevo 1973
Kulenović Tvrtko (priredio) Ćamil Sijarić- Zapisi Izabrana djela I-X knjiga
deveta Veselin Masleša Sarajevo 1991
Kulenović Tvrtko Ćamilovi putopisi Diwan - časopis za kulturu Javna biblioteka
Alija Isaković Dostupno na httpwwwdiwanmagcombaarhivadiwan7-
8sadrzajsadrzaj14htm (562014)
Lešić Zdenko i Martinović Juraj (ur) Naučni skup Književno djelo Ćamila
Sijarića Sarajevo 2003
Ivan Lovrenović (2012) Prostori putopisa Dostupno na
httpivanlovrenoviccom201203prostori-putopisa-2 (2762014)
Miličić Irena Teoretičari hodočasnici činovnici tri vrtse renesansnih putopisnih
tekstova Zagreb 2010 Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske
Dostupno na httphrcaksrcehr56766 (1152014)
Nemec Krešimir Čitanje grada Ljevak Zagreb 2010
56
Sijarić Ćamil Zapisi o gradovima Zadruga Sarajevo 1976
Todorova Marija Imaginarni Balkan prevele s engleskog A B Vučen i D
Starčević Biblioteka XX vek 2 izdanje 2006
Zvrko Husein Ćamil Sijarić- pripovjedna proza Dobra knjiga Sarajevo 2013
6
ideologiju teksta Kada je u pitanju čovjekov odnos prema granicama i prostoru ljudi su
uvijek dijelili svijet na oblasti predstavljajući ili stvarnu ili zamišljenu liniju razdvajanja
Najpoznatija takva podjela jeste ona prema geografskoj odrednici Zapad ndash Istok ili još
popularnije nazvano Okcident ndash Orijent Poseban doprinos proučavanju putopisa dale su
postkolonijalne studije s pojavom orijentalizma Edvarda Saida On je baveći se
konstrukcijom orijentalnog Drugog u kolonijalnoj kulturi kroz analizu pretežno putopisnih
djela pokušao da ilustrira dijalektičke odnose kulture i imperije Said vjeruje da Orijent nije
bio slobodan predmet mišljenja zbog uspostavljanja određenih načina izlaganja i pisanja o
Orijentu kao važećeg normativa Smatra da se orijentalizam bolje shvata kao bdquoniz
ograničenja u području mišljenja nego kao pozitivna doktrinaldquo Također on navodi da
orijentalizam nije skup laži i mitova niti bilo šta drugo što nema oslonac u nekoj
korespondentnoj stvarnosti
Orijentalizam nije nestvarna evropska fantazija o Orijentu nego stvoreni korpus teorije i
prakse prihvaćena rešetka kroz koju je Orijent kao kroz filter ulazio u zapadnu svest
Svaka podjela nužno zahtijeva i međusobni odnos bdquodrugi u odnosu na sebeldquo što je tipični
proizvod podsvijesti a ne postojanja stvarnih granica Na literarnom polju govor o
Drugima proizlazi iz vlastitih iskustava onoga koji govori Otuda dolazi ograničeni broj
tipičnih oblika putovanje povijest izmišljanje stereotip polemičko sučeljavanje Sve ove
odrednice koje imaju negativnu konotaciju mogu se odnositi na putopis kao pismo o
Drugostima proizvod kulturne dominacije Zapada Govor o Drugima je uspostava
antitetične pozicije iz koje se generiraju sterotipi Pri tome svaki dio vidi sebe kao normu a
one druge kao odstupanje od norme Imagologija koja se bavi slikama Drugog u
književnosti (M Todorova) postaće oruđe za osvjetljavanje igara moći i nadmoći u
tumačenju kulturalnih sporova same ideje kulture ideologija i u artikulaciji pitanja
svakodnevnog života između klasa rasa polova nacija itd
Često se postavlja pitanje šta je to u putopisu kao tekstu što postaje zanimljivo čitaocima
Brešić navodi kako je zanimanje za nepoznato koje je uvijek privlačno i izazovno upravo
ta polazišna tačka putovanja Samim tim i pripovijedanje o nekom putovanju odnosno
putopis kao tekst biva zanimljiv čitaocu jer može zadovoljiti njegovu žudnju za
otkrivanjem novog a nerijetko ga i potaknuti na samo putovanje
7
Bošnjački putopisTako naši ljudi mučno kretahu u svijet i nerado ostavljahu tragove svoga putovanja
Kada je riječ o putopisu našeg prostora i Balkana općenito poseban značaj ima Marija
Todorova i njen pojam bdquobalkanizamldquo Ona definira taj pojam kao neki specifični diskurs
koji određuje stavove prema Balkanu i radnje usmjerene na njega odnosno kao stabilni
sistem stereotipa koji stavljaju Balkan u kognitivne mengele
To je jedan od najstarijih recepata formi šema ili mentalnih obrazaca putem kojih se
plasiraju informacije o Balkanu i to naročito u novinarstvu politici i književnosti
S jedne strane Orijent se prikazuje kao apsolutno Drugo u odnosu na Evropu dok se sa
druge Balkan prikazuje kao most ili kao raskršće koje spaja Istok i Zapad Ta
međupozicija između Evrope i Azije dovodi do razumijevanja Balkana kao polurazvijenog
polukolonijalnog polucivilizovanog i poluorijentalnog Dakle dok orijentalizam
predstavlja bdquodiskurs o imputiranoj opozicijildquo Todorova smatra da je balkanizam bdquodiskurs o
imputiranoj dvosmislenostildquo
Među žanrovima koji su najvažniji putevi za širenje balkanizma Todorova izdvaja
putopise političku esejistiku i akademsko novinarstvo Posebnu pažnju poklanja
putopisima i izvještajima političkih posmatrača agenata i diplomata jer se u njima mogu
otkriti počeci i postepeno uobličavanje predstave o Balkanu kao posebnom geografskom i
kulturnom entitetu Ti putnici imali su ulogu današnjih novinara pa se u njihovim opisima
može pronaći kombinacija skoro svih elemenata koji su oblikovali postojeći stereotip o
Balkanu
Ono što je zajedničko i kategoriji orijentalnog i balkanskog jeste da su obje korištene da
označe suprotnost predstavi o Evropi koja simboliše čistoću red samokontrolu karakter
osjećaj za zakon pravdu efikasnu administraciju
Sa naših prostora Ivan Frano Jukić (Slavoljub Bošnjak kako je sebe nazivao) je prvi pravi
putnik ističe Alija Isaković u svojoj knjizi Hodoljublje Iako je sam dosta toga zabilježio
8
zapisao i ostavio generacijama koje dolaze poslije njega nažalost tek nakon njegove smrti
ti radovi dobijaju zasluženu vrijednost On ističe pomalo surovu realnost koja je takva
ostala i dan-danas a to je Bosna koliko nesretna i potlačena toliko nepoznata i neopisana
Bošnjaci su uvijek putovali nekada neplanirano a nekada sasvim namjerno radi svojih
putopisa Neki su spriječeni u toj svojoj namjeri stvaranja jednog putopisa tako da su
mnogi još neotkriveni i neistraženi Profesor F Rizvanbegović u Antologiji bošnjačkog
putopisa 20 vijeka ističe da je iz tih razloga putopis Hadži- Jusufa Livnjaka prvi putopis
koji poznajemo Hadži-Jusuf Livnjak je krenuo iz Duvna na hadž 1615 godine
U tom periodu javljaju se i drugi putopisci
Mnogi su se složili kako je Evlija Čelebija najpoznatiji svjetski putopisac On je rekao da
je više od 50 godina svoga života posvetio putovanju Smatra se da je prešao oko 350000
kilometara tragajući za novim prostorima ljudima i običajima Obišao je cijelo Osmansko
carstvo koje se prostiralo na tri kontinenta Tokom putovanja bilježio je sve pojedinosti o
životu i običajima ljudi koje je sretao opisivao do detalja mjesta koja je obilazio historiju
građevine običaje tradiciju kao i značajne ličnosti On nije zapisivao samo ono što je
vidio već i priče koje je sakupljao iz naroda
Veliki dio svoga života preko 20 godina Čelebija je posvetio Balkanu uključujući tu i
sandžačke gradove Njegova ostavština smještena je na 7000 stranica odnosno u sedam
tomova Bitno je spomenuti da i sam Ćamil Sijarić u svojim putopisima spominje velikog
Evliju Čelebiju
Za bošnjačku književnost u osmanskom periodu karakteristična je književnost u stihu ali i
u prozi koja je među bošnjačkim piscima bila najzastupljenija u ljetopisu i u putopisu o
odlasku na hadž Književnost na orijentalnim jezicima nastajala je najvećim dijelom na tlu
Bosne i tematski je za nju često veoma vezana (epigrafika pjesme o gradovima ljetopisi u
kojima su bilježeni značajni događaji putopisi s opisom bosanskih i stranih gradova kroz
koje su hodočasnici prolazili)
Karakteristični su oni pisci specifične poezije šehrengiza Šehrengiz ili opis gradova i
života u njima specifičan je istočnjački pjesnički žanr putopisne koncepcije Doprinos su
mu dali i neki naši autori primjerice eminentni pjesnici Derviš paša Bajezidagić (umro
1603) i Nerkesi Sarajlija (1584-1635) navodi Ivan Lovrenović u svom tekstu Prostori
putopisa 1984 godine
Putopis se pojavljuje i u hronikama s putopisnom podlogom kao npr kod Saliha Sidkija
Hadžihuseinovića i Envera Kadića Administrativno-diplomatski izvještaji također sadrže
elemente putopisa a izdvaja se Osman Šehdi- efendija u Sefaretnami gdje je opisao put u
9
Moskvu 1858 godine Međutim u njima je najmanje književnoga što je i razumljivo s
obzirom na formulaičnost i shematičnost jezika takvih spisa ali ih vrijedi zabilježiti zbog
njihove dokumentarno-historijske vrijednosti i mogućnosti da posluže kao književna građa
Najbrojniji među njima su izvještaji s apostolskih vizitacija slani iz Bosne u Rim
Uspon bošnjačkog putopisa veže se za kraj prošlog stoljeća Njegovi oblici su različiti i
brojni to je ili reportaža sa pojavom moderne bošnjačke štampe ili opis putovanja na hadž
ili nešto sasvim drugo Ibrahim ef Čokić-Hakki i Hafiz Muhamed ef Krpo su ponudili
najbolje opise putovanja sa hadža Edhem Mulabdić pisac prvog bosanskog i bošnjačkog
romana ujedno je i zaslužan za osnivanje prvog bošnjačkog modernog putopisa opisujući
jedan vikend u Fojnici Ta njegova prvobitna reportaža pokazala je novi model putopisnog
književnog oblika i pristupa On na taj način otkriva svoj posmatrački dar i rječitost
Kasnije će se ti pristupi neprekidno razvijati sve do Skendera Kulenovića Zuke Džumhura
i Alije Isakovića
A Isaković smatra da je daleko najzanimljiviji sarajevski trgovac Risto Besarović koji je
živo i svježe ispričao svoj put u Carigrad 1889 godine Iako s povremenim pretjerivanjem
u samom iskazu i sa ponekom nacionalno-političkom opaskom putopisci nam nude sliku
svijeta koji mi bdquopreko njihldquo doživljavamo Kako to Isaković ističe možda ne pravu a tu
nikad ne- ali zato onu kakvu je vidio naš čovjek
Potrebno je još spomenuti i to da u knjizi Hodoljublje Alija Isaković spominje i niz
novinara-publicista i novinara-književnika koji nisu živjeli u BiH ali su rođeni Bosanci
jer su tek oni zakoračili u zemlje i krajeve gdje se naš čovjek rijetko ili nikako nalazio
Oni su učinili prvi naš bdquoprodor u svijetldquo Zahvaljujući trudu i talentu svih mi ćemo
bdquoHodoljubljemldquo obići skoro sve kutke svijeta i susresti brojne rase i narode
Tako on kao dio bosanskohercegovačkog putopisa spominje i mnoge trgovce oficire
fratre hafize novinare itd
Držeći se onog što sam već tvrdio ne bi trebalo da nas u bosanskohercegovačkom
putopisu iznenadi što su uvršteni putopisi jednog književnika jednog trgovca oficira
nogometaša mitropolita fratra hafiza buntovnika naučnog radnika novinara
političara humoriste težaka
Kažu Bošnjaci da je putniku najveća planina kućni prag a to je istina (Ivan Frano Jukić
1843)
10
Putopisac Ćamil SijarićĆamil Sijarić je da još ovo kažem na kraju bio neobično pitoreskna pojava u našem
ljudskom svijetu i već za života postao predmet mnogih priča i anegdota Bio je oličenje
drevne jednostavnosti i neposrednosti U neprirodnom svijetu bio je prirodan čovjek
Književno djelo Ć Sijarića je višeslojna tvorevina u kojoj se međusobno prepliću različiti
narativni obrasci Slike i predstave koje na površinu izbijaju kao pamćenje iz djetinjstva ili
izuzetno dobro oblikovane anegdote i scene ne izražavaju samo prolazno uzbuđenje ili
neko izuzetno bdquostanje dušeldquo nego se pretvaraju u šire vizije života i svijeta pri čemu je
emotivnost samo sredstvo dočaravanja dubljih čovjekovih nemira i neizvjesnosti njegove
sudbine
Izuzme li se prvo veće putovanje školarca Sijarića od rodnih Šipovica do Skopja za njega
će ostati upečatljivo putovanje odlaska u Đalovsku klisuru do izvora vode do nekakve
pećine Ta rijeka koja je tekla iz izvora ta priroda koja je bila u klisuri ta tajanstvena
pećina činili su mu se toliko netaknutim kao da nije do tada nijedna ljudska noga tuda
prošla To je uzbuđivalo njegovu maštu
Husein Zvrko navodi kako je upravo to naivno dječije vjerovanje da je prvi vidio u
Đalovskoj klisuri ono što još niko nije imao prilike pobudilo u njemu želju da i dalje
putuje posmatra i istražuje
Nosila ga je misao da se putovanjem i pričanjem dva puta živi
11
On još dodaje i to kako je put za Ć Sijarića simbol trajanja saznavanja upoznavanja
savladavanja prepreka te učenje da svaki jad i muka imaju svoje trajanje pa i sam putnik
Kad čovjek ne ide nikud od kuće on je opet putnik ide od svog postanka ka kraju koji je
neminovan
Izdvajaju se dva osnovna strukturna pristupa kod onoga što se naziva građom za bošnjački
putopis Za neke autore putopis je opis putovanja svojevrsna geografija historija i
etnografija Drugima je putovanje povod za iskaz vlastitosti a trećima je ono čiji je
predmet književno djelo ili književna ličnost koju pohode
Ćamil Sijarić pripada prvoj grupi Za njega je putops jednostavno opis putovanja zajedno i
geografija i historija i etnografija Kako navodi profesor Rizvanbegović Sijariću nije bitan
predmet opisa isto kao i historijski fakti Historijska priča je ona koja zauzima primarno
mjesto u njegovom putopisnom opusu Ona postaje umjetnost putopisa Ćamil Sijarić
nastoji spoznati ljude prošlosti koji ostavljaju trag i prenose ga na čitaoca
Karakteristične i bitne odrednice motivi i termini za njegove putopise su doba mjesto i
trajanje Dobaemspje ključna riječ za razumijevanje tih putopisa za Sijarićaemspmjestoemspima smisao
ako imaemsptrajanje sam prostor je irelevantan Sami Borhes navodi da je duhovni život
čovjeka bez prostora sasvim moguć ali bez vremena nije Tome sad treba dodati onaj drugi
zahtjev za živim ljudima mada se tijesno vezuje za historiju
Sijarić i u putopisima bdquoostaje pisacldquo On sve zna prethodno bi proučio sve što je mogao
naći o mjestu prema kojem putuje sve je naučio poznaje svaki kamen ali nije historičar a
daleko od toga da je arheolog Vrijeme je za njega onoliko duboko koliko je stiglo da
uobliči da zapiše ljudsku sudbinu mada ona može biti zapisana i u kamenuemsp
Njegovi putopisi su moderni prozni šehrengizi On priča isključivo o gradovima jer su
gradovi historija i jer sela nemaju tu historiju Sela su samo postojanja koja su najčešće
prolazna i ne toliko bitna ona ne pamte historiju
Od svojih sagovornika tražio je obaviještenost istinitost jasnoću eventualno zanimljivost
Tvrtko Kulenović kaže da je on samemspbio isti onaj Ćamil koji je pisao one fantastične
pripovijetke sa onom fantastičnom sposobnošću uranjanja u ljudsku sudbinu onim
fantastičnim jezikom koji je već sam po sebi bio umjetnička kreacija najvišeg reda
Nije to od njih zahtjevao to je samo od sebe išlo Ne mora biti ali može biti osobina
genija u svakom slučaju je sudbina književnih poštenjaka da zanemaruju ne primjećuju
12
ono što su sobom svojim bićem iznutra donijeli a insistiraju na onome što je uneseno
spolja na znanju na iskustvu na posmatranju na rdquoživoturdquo a ne na rdquoumjetnostirdquo (Tvrtko
Kulenović)
Svojim knjigama Zapisi o gradovima Herceg-Bosno i tvoji gradovi i Oslobođeni
Jasenovac Ćamil Sijarić zaokružuje svoje putopisno umijeće Bosanski putopisi Ćamilovi
su gradovi tu je njihova prošlost historija a upravo su ti gradovi prepuni historije a ta
historija je prepuna lica i naličja ili jednostavno likova koji i današnji lik određuju
U ovom masterskom radu prikazat će se Sijarićevi putopisi Zapis o gradovima Herceg-
Bosno i tvoji gradovi i Jasenovac Ono što sam pisac poručuje ovim djelima je to da
prošlost ne smije ostati u sjenci zaborava da će se ona uvijek pamtiti i prenositi novim
generacijama (to je posebno istaknuto u onim dijelovima gdje pisac govori o Drugom
svjetskom ratu) Tako npr u putopisu Zapisi o gradovima Sijarić govori o Lenjingradu te
posebno ističe kako se ne smije zaboraviti na mnogobrojne žrtve rata
Možeš samo da ćutiš i da se izgubiš u nečemu što je groblje što je smrzavanje gladovanje
i umiranje ndash što je onih devet stotina dana Dobro bi bilo da tu brojku znaju svi profesori ndash
svih jezika i svih narodnosti i da je đacima daju u zadatak Svim đacima i u svim
zemljama ndash na svim jezicima Nek bi se ta brojka znala i pamtila kako se više ne bi
ponovila ndash ni u ovom gradu ni u drugom gradu ni u jednom mjestu
Kada je riječ o prošlosti ona je uvijek nedovoljno poznata otkrivena sačuvana i
tajanstvena U jednom trenutku sam Sijarić se pita šta je prošlost kakva je ona i čija je
jednostavno izgovaramo zidine starine vremena nekakva nekakva stoljeća ndash nekakva
tama prošlosti ndash kakve to prošlosti čije prošlosti I čudo jedno prošlost nam se svačija
nekako učini kao da je to i naša prošlost Kao da su tuda prošli naši stari Tu živjeli tu
gradove gradili tu snove sanjali ndash i otišli oni otišli a mi došli
U predgovoru knjige Zapisi o gradovima sam pisac navodi da su po cijeloj našoj Bosni i
Hercegovini razasuti bezbrojni srednjovjekovni gradovi Za mnoge od njih se ne zna ni
kada su građeni ko ih je gradio niti kojim povodom Također njihova imena su
zaboravljena posebno od dolaska Osmanlija Srednjovjekovni gradovi su najčešće građeni
u župama kao odbrambeni centri i središta-provincijske vlasti to jeste vlasti gradskih
upravnika Najveći razvoj doživjeli su uz krstaške ratove
13
Vraćajući se sa Istoka krstaši su prenosili iskustva koja su stekli na Orijentu pa i iskustvo
u zidanju gradova od kamena sa svim oblicima i osobinama tadašnjih gradova na Istoku
Javljaju nam se iz daleke prošlosti ove zemlje Bosne iz tamne tame njenih vijekova ndash i
jedna je od stranica njene istorije koja traži da je odgonetnemo ko ih je zidao i zašto je li
iz nužde ili za slavu Gusta mahovina pala je po njihovom kamenu i još gušća zavjesa po
njihovom vremenu ndash i sakrila staru davnu Bosnu
Zapisi o gradovimaGradovi su kao i ljudi ndash i kao i ljudi mogu da budu stari ili mladi tužni ili veseli zaneseni
ili zamišljeni I mogu da budu lijepi ili ružni
Ćamil je bio pisac povijesti onakve kakva je ova naša historije koja se dogodila i prošla
a koju je on spašavao vještinom čuđenja Vjerovao je da samo čuđenje spašava njegov
svijet što je vrlo poučno Puno je bolje čuditi se svome životu nego žaliti za njim
(Miljenko Jergović)
14
Knjiga Zapisi o gradovima objavljena je 1970 godine Putujući kroz mnoge gradove
tadašnje Jugoslavije daleke Rusije i Iraka Ćamil Sijarić sve uspomene bdquoupisujeldquo u tu
knjigu putopisa
Mićo Cvijetić u svom tekstu Magija riječi priče i pričanja u knjizi Ćamil gora razgovora
ističe kako su Ćamila Sijarića zanosili putevi i putovanja očaravala voda obilježja i zapisi
na kamenu
Pišući o Drini i gradovima koje vode zapljuskuju reći će i ovo da će tu vodu pominjati
pjesme pominjaće istorija pominjaće vojske i vojskovođe Na njoj će stajati stražari i
graničari prelaziće je handžije i karavandžije U očima će je nositi putnici kao vodu plavu
i brzu Zamicaće niz nju splavovi i splavari zavijaće nad njom vuci stajaće nad njom
hajduci nadlijetaće orli i gavranovi brodiće je lovci i trgovci Crtaće je u knjigama
Putopis ne sadrži onu količinu događaja koja je karakteristična za fikcionalni pripovjedni
tekst On podrazumijeva drugačiji tip događajnosti Njegov uzorak je nefikcionalna narav
putopisnog teksta Predmet putopisa je neposredna nepriređena i zatečena stvarnost tako
da njeno postojanje ne ovisi o tekstu Putopisac je može prikazati više ili manje
vjerodostojnom ali joj time i ne uskraćuje zbiljsku predmetnost U radu je već spomenuto
da Ćamil Sijarić bdquozna sveldquo o mjestu na koje putuje ali to nije ono znanje koje iznosi
historičar On uvijek bdquoostaje pisacldquo U ovoj knjizi miješaju se lirske epske putopisne
historijske i literarne asocijacije
Ismet Rebronja u tekstu bdquoDrumovi u delima Ćamila Sijarićaldquo ističe kako je drum za njega
prije svega historija svaki je put jedna historija o vremenima i ljudima promjenama i
izmjenama nastajanju novog i prestajanju starog
Ima putova kojima se nekada mnogo hodilo pa se više ne hodi ima takvih putova i na vodi
ndash kojima se nekad mnogo brodilo pa se više ne brodi Ima ih kroz šume kroz polja kroz
klisure i kroz gudure - pa se više njima ne hodi i na (putu) više nema hanova nema
handžija i kafedžija i nema nikoga i čini se da su otišle i vode Trava je sada tuda i
priča da je sve to nekad na tom putu bilo - kunu se da je tako bilo a više nije jer nema
hanova i nema putnika i u šumama nema hajduka putovi kao i ljudi bivaju mladi pa
bivaju stari pa ih sasvim nestane Putovi su kao istorija Pa pričaju
Kada govori o Lenjingradu (današnjem Sankt Peterburgu) poslije Moskve drugom po
broju stanovnika ekonomskom kulturnom naučnom centru Rusije Ćamil Sijarić kao da
čitav taj putopis obilježava motivom smrti Govori o tome kako je ovaj grad bio opkoljen
Nijemcima
15
Umirale su uz tih devet stotina dana po cijele porodice za jedan dan Svi skupa otac
majka baba djeca ndash za jedan dan Tako da su se vrata na kućama zatvarala i na njima
lijepio natpis bdquoOvdje više ne tražite nikogldquo
Kada govori o gradu Pančevu opet nagovještava da se njegovo ime veže za slavenski
jezik što znači močvara
Ako je istina da je to slovenska riječ i da znači močvara blato brlog i slično tome onda je
toga blata i toga brloga na ovoj rijeci Tamišu sigurno nekada bilo mnogo pa je i ime
mjestu - eventualno moglo otud nastati no ko to zna
Kao odličan poznavalac historije Ć Sijarić nudi podatke o tome kako se ime grada
mijenjalo kroz stoljeća pa tako prvo njegovo ime bilo je Panuka iz 9 stoljeća u 10
stoljeću spominje se ime Panucea a kasnije i Panoča
On također govori o tome po čemu su se pojedini gradovi posebno isticali kao npr
Đakovica čiji se stari dio grada nekada isticao po neizmjernom bogatstvu a posebno po
vještini svojih zanatlija puškara sabljara abadžija gajtandžija aščija kujundžija
kundurdžija itd Trgovina je bila toliko razvijena da je Đakovica bila vodeća u prodaji
Dok je Đakovica bila poznata po dobrim zanatlijama Struško polje obilovalo je voćem
Voće od svake vrste moglo se pronaći u Struškom polju tu su kruške jabuke šeftelije
breskve kajsije te južno voće kao smokve badem i drugo
Treba zamisliti ovakvu sliku polje ravno kao dlan opružilo se i raširilo sve dok vidik ne
zaklone planine A vrijedne ruke došle su i tu zasadile sve što zemlja rodi i rodom plodi I
sve se to u proljeće zaodjene cvijetom a u jesen plodom Pa granama teško da drže A za
oči uživanje Jer možeš da biraš plod koji hoćeš I svih vrsta
Husein Zvrko navodi kako u pripovijednim kazivanjima Ćamila Sijarića često nailazimo
na motiv vode izvora rijeke i jezera Ti motivi su neizbježni u njegovoj pripovijednoj i
putopisnoj prozi Kada je riječ o putopisima taj motiv je nezaobilazan Dok su i čovjek i
grad prolazni voda je ta koja uvijek ostaje mlada Voda je za Sijarića nešto mistično
zagonetno i nedostižno dok je sve ostalo poznato i ljudi i putevi i gradovi Tako u zapisu
Voda ne stari star je samo Ohrid govori o starom makedonskom gradu Ohridu i
Ohridskom jezeru
No - na njemu se vijekovi ne vide ne vidi se njegova starost ndash jer voda je uvijek samo voda
i vrijeme na njoj ne bilježi se ndash šta više čini se da je uvijek mlada i da će mladom i ostati
Ono kao i da jeste tu - da se u njemu ogleda Ohrid I tu ndash u ogledalu njegovom ovaj grad
treba i gledati Jer on tada ne izgleda stvaran nego liči na nekakav prividan grad ndash na
sliku naslikanu nekad davno rukom starih slikara iz Ohrida a na licu vode ndash na jezeru
16
Još jedan motiv koji ovaj pisac pronalazi u vodi je i sloboda U selu Tivoli kod Rima selu
poznatom po hramu božice Veste Sijarić nailazi na jedan potok Iako sasvim običan potok
naizgled nimalo drugačiji od ostalih pisac vidi u njemu nešto posebno i lijepo Poseban je
bio taj potok jer je bio slobodan jer je tekao tamo kuda je htio bez ljudske ruke koja bi ga
vodila
Jer su sve ostale vode stegnute u cijevi svima je nametnuta ljudska volja da čini ono što
čovjek hoće i jedino ovaj mali potok čini sam što hoće ndash teče slobodno ništa ga se ne tiče
niko ga ne gleda jer zašto bi i gledao jedan sasvim običan potok kod toliko vodoskoka i
vodopada Ali ja sam ipak gledao taj potok I divio se njegovoj slobodi I kad bi on bio
razumno stvorenje ja bih mu rekao da bježi što dalje i što brže i spasi se huke i buke koju
prave vode iz cijevi
Motiv slobode nalazimo i na samom početku zapisa Duša Bukurešta gdje Sijarić govori o
slobodi koju ima jedan putopisac Kada si sam u nekom tebi nepoznatom gradu onda si
potpuno slobodan jer si kako kaže i sam pisac gospodar vremena i ideš kud hoćeš radiš
šta hoćeš
Sijarić je također i odličan poznavalac čovjeka njegovih misli osjećanja i potreba
Nastoji razbiti njegovu otuđenost i predstaviti ga u boljem svjetlu svjetlu druželjubivog
čovjeka koji razumije i prihvata druge i drugačije Želi pojedinca stranca približiti masi
tako da bude prihvaćen kao jedan od njih Na taj način u zapisu Na Dunavu Estergon
pokazuje kako ne bi smjele postojati razilke među ljudima već kako bi se i u tuđoj zemlji
trebalo osjećati kao i u svojoj ne kao gost već kao domaćin tu među domaćinima U
zapisu Na mramorju Pompeja kazujući o Pompeji u erupciji vulkana Vezuva uništenom
rimskom gradu Sijarić stvara gotovo opipljivu sliku agonije i boli svakog čovjeka tog
nekadašnjeg grada agonije svakog onog koga je zadesila takva smrt Zgrudvani su
sklupčeni su od bola su se previjali i takvu nam sliku ostavili da taj bol onako užasan od
vatre osjetimo nekako i mi danas Ono što svakako ističe jeste i to da čovjek dijeli
sudbinu drugog čovjeka i suosjeća sa njegovom tragedijom
Međutim on kazuje i o ljudskoj okrutnosti čovjekovoj lošoj strani i potrebi da povrijedi
drugog čovjeka Na najbolji mogući način to slika opisujući arenu u Rimu čuvenu
Koloseo Flavio Sijarić time kao da želi pokazati kako čovjek uvijek ostaje isti kako se od
najstarijih vremena pa do danas nije promijenio njegova surova strana ostaje
nepopravljiva U čovjeku postoji nešto animalno i zastrašujuće
Ima jedna pjesma o mladoj hrišćanki koju su bacili među lavove ndash u vrijeme
neznabožačko Ta arena tu je i danas Ogromna je i stravična izgledom Zovu je kratko ndash
17
bdquoKoloseo Flavioldquo Veće gledalište valjda ne postoji A ni strašnije od ovoga Jer tu su
zvijeri rastrzale ljude jer tu se svjetina smijala žrtvama jer tu je čovjek bio zvijer
Koliko se samo pakosti i oholosti može javiti u čovjeku i koliko takav pojedinac može biti
bezosjećajan Sijarić ovo potvrđuje i u zapisu Niniva zapisu o istoimenom gradu a
današnjem Mosulu Drevni narod tog grada vjerovao je u boga Asura a kraljevi od
najstarijeg do posljednjeg kako kaže i sam putopisac bili su božji poslanici na zemlji i sve
što su činili činili su to u ime boga Ono što su radili ti kraljevi bilo je svakako zlo i
strašno daleko od onoga što bi čovjek trebao raditi Kako bi stvorio što vjerniju sliku
takvih kraljeva Sijarić citira jednu priču urezanu u ploči o tome šta kralj čini kada vodi
rat
Ja Asurnazirbal ovako osvajam tuđe gradove pred kapijom grada koji hoću da osvojim
ja najprije podignem piramidu od zemlje zatim žive oderem nekoliko vođa neprijateljske
vojske i njihove kože razapnem na piramidu neprijatelj iz grada gleda te kože i biće da ga
tada strah hvata ndash jer i sebe zamišlja u takvom stanju koje ga ne može mimoići Zatim
naredim da se izvjestan broj neprijatelja živi uzidaju u gradske zidine a drugi da se živi
nabiju na kolje i istaknu gore na zidine da ih otud iz grada gledaju građani i da znaju šta i
njih čeka
Kao potvrda ovakvog govora uz taj strašni natpis u reljefu je isklesan i lik kralja
Asurnazirbala Sijarić ističe kako ta figura zrači samo surovost divljinu i užas Kao i svi
drugi kraljevi u Ninivi tako je i kralj Asurnazirbal isklesan mnogo veći u odnosu na druge
koji su uz njega Na taj način kraljevi se žele posebno istaći i veličinom i snagom
Ovaj putopisac piše o umjetnosti i kulturi nekog prostora pa na taj način stvara povezanost
opisanog prostora i samog čitaoca Kada govori o tradiciji kulturi običajima i svemu
onome što se vezuje za neki grad i njegove stanovnike Sijarić to čini izuzetno detaljno pa
se kod čitaoca stvara dojam da je dio tog prostora i da sam posmatra grad i njegove
stanovnike Ti detaljni opisi i dočaravanje određenog prostora nekako se najbolje uočavaju
u zapisu gdje pisac govori o Pompeji Iako sasvim uništen još davne 79 godine ne taj
grad čuva ruševine koje su dokaz njegovog postojonja i života Na osnovu slike na zidu
na kojoj je prikazana gola žena Sijarić detaljno govori o njihovoj kulturi To je bila
jelinska kultura Govori o stanovnicima Pompeje kao o pobornicima zabave koji su
uživali u životu prepuštajući se igri i svirci Poznavajući Ilijadu i Odiseju slikali su scene iz
tih pjesama kao i iz nekih drugih pa putopisac zaključuje da su im zidovi bili sasvim
išarani najčešće motivima golih bića Sijarić detaljno opisuje i neka svoja putovanja kao
što je to primjer putovanja u Konstancu rumunski grad na Crnom moru U namjeri da
18
posjeti spomenik pjesnika Publija Ovidija Sijarić luta tim velikim gradom i njegovim
ulicama Iako nije znao gdje se tačno nalazi spomenik ovaj putopisac je uživao u tome da
ga pronađe bez nečije pomoći Sijarić također detaljno opisuje i sam spomenik Publija
Ovidija jednog od najvećih rimskih pjesnika i elegičara kojeg je protjerao car August
Da ga opišem natprirodne je veličine Dignut na ne mnogo visoko postolje Gologlav
Glava s malo kose čelo otvoreno Lice pravilnih linija lijepo koštunjavo pomalo
staračko sjetno zamišljeno zgledano preda se stoji grozno usamljenički na svome
postolju i na ovom mjestu kao što je uostalom i bio usamljen u ovom dalekom
varvarskom gradu na Crnom moru i u Dakiji ndash u zemlji
Herceg-Bosno i tvoji gradoviGodine 1986 Sijarić objavljuje putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi Po tematici se ovaj
putopis može izjednačiti sa putopisom Zapisi o gradovima jer i u ovom putopisu na isti
način kao i u Zapisima o gradovima Sijarić priča historiju gradova s tim da je u ovom
putopisu predmet historija Bosne i njenih gradova Ono što je vjerovatno najuočljivije u
ovom djelu jeste to da pisac u istom trenutku iznosi historijske činjenice daje podatke
(najčešće etimološke prirode) ispriča neku anegdotu i bdquootpjevaldquo pjesmu Dakle mogli
19
bismo reći da se ističu historijske činjenice koje su poetski uobličene Kako je Sijarić često
objašnjavao porijeklo i značenje imena nekog grada svjedoči i primjer u zapisu Prozor i
Rama gdje objašnjava porijeklo imena grada tako što se detaljno prisjeća svog djetinjstva i
odlazaka u mekteb Tamo su sa kalfom učili arapski jezik te spominjali gradove Bosne i
Hercegovine
Idući ka ovom gradu i izgovarajući njegovo ime dugo - Prόzor ili kratko Prȍzor što je
prvo pogrešno a drugo pravilno prisjetio sam se jednog davnog slučaja kad sam prvi put
čuo za ime ovog grada u župi Rama Bilo je to kad sam kao dijete ndash to jeste kao mejtefski
đak prvi put uzeo knjigu u ruke Bila je ta knjiga ispisana arapskim slovima koja nijedno
od nas djece nije umjelo da čita Bila su tim slovima ispisana imena gotovo svih gradova u
Bosni i Hercegovini i trebalo je da ta imena naučimo napamet ndash pa smo jednostavno išli za
kalfom kako on kaže tako i mi za njim ponovimo Imena gradova u Bosni i Hercegovini
počinjala su ovako Sarajevo Mostar Banja Luka Tuzla Bihać Travnik i tako dalje ndash a
posljednji je bio Prȍzor
Pisac objašnjava u kakvoj je vezi riječ Prozor sa staroslovenskim jezikom Grad nije dobio
ime po prozoru na kući već potječe od glagola bdquozretildquo što je na staroslovenskom značilo
gledati pogledati kroz nešto pa je od imenice izvedene iz toga glagola nastalo i ime grada
ndash Prozor Pored toga ono što je možda i neočekivano za ovakvo književno djelo jeste to
što Sijarić nudi i pravilan izgovor te riječi ukazuje na koji način se akcentira Umjesto
dugosilaznog akcenta kako je i sam pisac mislio javlja se kratkosilazni Upravo ti
bdquoneobični potezildquo čine Sijarićevu cjelokupnu putopisnu građu jedinstvenom
Može se reći da svaki putopis pojedinačno sadrži niz historijskih činjenica koje su i
osnova tih putopisa Ćamil Sijarić prije nego što bi pošao na put dobro bi proučio historiju
datog mjesta Kada je grad Prozor u pitanju on piše kako i sam kaže najraniju historiju
onu iz srednjeg vijeka Govori o banu Tvrtku koji je izdavao povelje u Prozoru Spominje
Tvrtkovu povelju Vukcu Hrvatiniću iz godine 1366 te podatak da je Matija Korvin 1463
poklonio Prozor zajedno sa Ramom sinu hercegu Stjepanu Vladislavu
Pišući o Sarajevu - gradu za riječ i sliku on započinje jednom anegdotom Kada su upitali
jednog čovjeka kakav je to grad on ga je usporedio sa jednom kućom sa puno prozora sa
kojih pjevaju djevojke
One tu ostaju po cio dan i pjesmu prekidaju samo dokle ručaju ndash a kad ručaju opet sjednu
na svoja mjesta i odozgo kroz prozor daju svijetu gotove pjesme
Također kada govori o ljepotama i bdquomagičnostildquo Sarajeva nudi čitavu jednu priču o
fenjerdžiji koji je palio fenjere po sarajevskim sokacima čitav svoj život Igrom slučaja
20
postao je bogataš naslijedio je rođaka iz Bosanske Gradiške Međutim nakon nekog
vremena vratio se u Sarajevo i svojim fenjerima Sijarić pokazuje multinacionalno
Sarajevo ali nekadašnje Sarajevo kada su trgovci i muslimani i katolici i pravoslavci išli
zajedno u Carigrad i nosili kožne proizvode Pisac spominje i Alifakovac i Trebević te
objašnjava porijeklo tih riječi Ime Alifakovac dolazi od Alije koji je inače bio niskog
rasta jer bdquoufakldquo je turska riječ i znači mali Naziv Trebević dolazi od riječi bdquotrebeldquo što
znači bdquosofreldquo koje su se postavljale nekada bogovima i na njima polagane žrtve Pored tih
činjenica Sijarić piše i o kugi koja je bila zahvatila Sarajevo i odnijela mnoge živote Da
je mene vatra pogorjela bijele bi mi dvore ponovila da je mene voda poplavila barem bi
mi oprala sokake već je mene kuga pomorila pomorila i staro i mlado rastavila i milo i
drago kugo pusta da te bog ubije
Ono što je doprinijelo estetici i zanimljivosti Sijarićevih putopisa svakako su upravo te
anegdote i niz pjesama koje su nezaobilazni elementi gotovo svakog pojedinačnog
putopisa
Ćehotina govorila Drini pričekaj me sjutradan do podne dok ja dođem mutna i krvava
mutna jeste dolazila a ne zna se da je nekad došla i krvava
Kako u Sijarićevim romanima i pripovijetkama susrećemo niz različitih likova on i u
putopisu karakterizira čovjeka pokazuje sve njegove vrline i mane Sarajlije su prkosne i
ponosne i umjeli su grdno da se naljute Nisu ispoštovali naredbu Omer-paše Latasa da se
pripremaju za vojsku čak i onda kada im je prijetio raznim kaznama već svaki ode u svoju
krajinu barut tući i olovo liti pa na carsku vojsku udariti
Od Osmanlija do napada Austrije pisac ispisuje priču o Sarajevu i Sarajlijama O tome
kakav je taj grad nekada bio i kakvi su bili njegovi ljudi Sijarić govori na zanimljiv
upečatljiv metaforičan i slikovit način
U čizmara cio red čizama i sve su jednake Mušterija pita za jedne i dobija cijenu pita za
druge i dobija manju cijenu ndash i pita zašto je manja kada su čizme jednake ndash Nisu jednake
u tim što su za jednu paru jevtinije kalfi se kad ih je šio prekinuo jednom konac a kod
drugih se nije kidao pa su zato jevtinije ne zapitkuj tu dokon nego ako hoćeš kupi a ako
nećeš kao i da hoćeš - bio je odgovor čizmedžije
Gračanica podsjeća Ć Sijarića na ljude na njihovu gostoprimljivost koji kao pravi
domaćini rado ugoste svakog prolaznika
21
i sva je ona jedan široko otvoren dom s domaćinom pred kapijom i avlijom da primi
gosta I od svega što ima odlomiće i staviti pred gosta a najviše od svoje duše ndash to jest od
onoga čega Gračanica ponajviše i ima
Sarajlije se mogu pohvaliti svojim bogatstvom Mostarci su pismeni i učeni ljudi u Banjoj
Luci su talentirani pjevači a Fočaci dobri ratnici junaci
Sijarić govori i o pojedinim historijskim ličnostima gdje svaka od njih poprima neko novo
značenje Tako npr govori i o Jeleni ženi bosanskog kralja Stjepana koju su zarobili
turski vojnici Kako bi sačuvala svoj život i život svojih sinova primorana je bila da ode u
Dubrovnik i tamo da živi sama bez krune i kao udovica a njeni sinovi postali su janjičari
Spominje se još i Omer-paša Latas a nekadašnji Mihajlo te njegov dolazak u Banjaluku i
prelazak na islam Taj bdquoBič nad Bosnomldquo kako su ga nazivali bio je sultanova desna ruka
kojom je zavodio red u Bosni
Svaki grad sa sobom nosi svoju sudbinu baš kao i ljudi a tu njihovu sudbinu Sijarić
prikazuje kroz mnoga osvajanja Za Srebrenicu grad srebra uvijek su se zanimali kraljevi
carevi vojske osvajačke čete hajdučke svi oni koji su znali za njeno bogatstvo srebrom
Sijarić opisuje ovaj grad kao jedan od onih gradova s tužnom sudbinom grad koji su
mnogi preuzmimali na prevaru prodavali i kupovali Srebrenicom su prošli i Iliri
Rimljani Bosanci Austrijanci Mađari Turci i Dubrovčani pa u svom putopisu Ćamil
Sijarić kaže ldquoI na strijele koplja sablje i puške osvajali i harali svi koji su stigli i nije
samo onaj ko nije stigaoldquo
Ono što Sijarićevu cjelokupnu putopisnu prozu čini jedinstvenom i prepoznatljivom
svakako su legende po kojima se i gradovi pamte i poznaju Za Banjaluku se veže legenda
o jednoj Austrijanki čijeg je sina zarobio turski oficir Ferhat-paša Da bi ga oslobodio
Ferhat-paša je tražio da se u Banjaluci naprave kaldrme i hamami velika džamija i uz nju
sahat-kula i uz sve to ndash tri tovara blaga Sve što je zatražio i dobio je i po dogovoru
oslobodio mladića Međutim mladić je umro od tuge kad je saznao da je njegova majka
srušila i svoju crkvu da bi paši izgradili džamiju
U zapisu Tvrdi mi grad Bobovac pisac piše legendu o Radaku izdajici zbog kojeg je
Bobovac pao Kralj Stjepan je Radaku povjerio odbranu Bobovca međutim nadajući se da
će dobiti novac zvanje i počast on je izdao to povjerenje i Turcima otvorio vrata Bobovca
Umjesto nagrade Radak je osuđen na smrt Sultan Mehmed Fatih nije želio izdajicu poput
njega pa je naredio da ga strmoglave niz stijenu Ono po čemu se i danas pamti Bobovac
grad koji je gotovo do temelja porušen upravo je ta priča o izdajici Radaku i stijeni niz
koju je survan ndash Radakovoj stijeni
22
Putopisi govore o tradiciji i običajima koji se vijekovima prenose sa generacije na
generaciju Za grad Jajce se kaže da nijedno mjesto u Bosni nije toliko bosansko koliko je
taj grad Takva jedna tradicija može se vidjeti i u narodnoj nošnji koju ovaj putopisac vrlo
detaljno opisuje
To je stara bosanska nošnja Nikakvih džidža ničeg suvišnog ndash do onoliko koliko treba Ni
malo ni mnogo do po mjeri Tako se nosio a i danas se tako nosi svijet oko Jajca I uz
one zidine i onakve krovove spojiva je jedino ovakva nošnja Ona je žena kao isklesana A
kao isklesan je i sam grad I samo zajedno oni čine cjelinu i jedinstvo Nešto što imaju u
sebi sve stare stvari imaju u sebi i ove žene oko Jajca Vuku u sebi nešto iz davnine - čak
možda iz one bogumilske Bosne Nešto što je vječno a narodno
Motiv puta se ponavlja i u ovom putopisu Za Sijarića put je cilj i pravac put djeluje kao
zamišljena tačka prema kojoj se ide Ono što pokreće čovjeka da pođe na neko putovanje je
samo ljudska radoznalost i čežnja za onim što je daleko i nepoznato Tako će i Ćamil
Sijarić reći ldquoPutovi su valjda i nastali iz vječitog ljudskog nemiraldquo
Oslobođeni Jasenovac
23
Sve što je ovdje u ovome naselju nekada stajalo na svojim nogama danas je palo dolje A
gore ostali samo dimnjaci iz kojih se više dim ne diže Strše grozno iznad paljevine strše
kao dignute ruke u prazno nebo a nebo je danas plavo i lijepo danas je dan proljetni Dok
je drugo sve palo dolje ndash sve se sravnilo sa ravnom zemljom i umrlo
Sabirni logor Jasenovac bio je najveći sabirni logor i logor smrti u Nezavisnoj Državi
Hrvatskoj Sabirni logori osnovani su kao mjesta zatočenja prisilnog rada i ubistva velikog
broja Srba Židova Roma i Hrvata tačnije svih onih koji su se protivili tadašnjem
ustaškom režimu Sabrini logori nastali su kao rezultat politike rasne i nacionalne
isključivosti u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj koju je 1941 godine pod utjecajem nacističke
Njemačke proglasila Ustaška domovinska organizacija
U svom tekstu bdquoĆamilovi putopisildquo Tvrtko Kulenović navodi da je ovaj putopis drugačiji i
da se zbog toga izdvaja među objavljenim knjigama njegovih putopisa Oslobođeni
Jasenovac je na raskršću između beletrističkog i feljtonističkog oblikovanja gdje pisac
opisuje strahote Drugog svjetskog rata Kao mladi partizanski oficir Ćamil Sijarić je bio
među prvima koji su posjetili taj logor Na samom početku on navodi razlog zbog
putovanja gdje kaže ldquo Išao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjetildquo On
prikazuje strašne slike prikazuje smrt ludilo čovjeka koji nije mogao podnijeti sve ono što
je u logoru doživio gomilu ljudskih tijela izgorjelih ili poluspaljenih
Sijarić kroz tekst naglašava strahote tog zločina tako što nekoliko puta izgovara riječ
Jasenovac On kaže ldquoZemlja na koju stupamo nogom zove se Slavonija a mjesto u koje
smo stigli - Jasenovac Izgovaram tu strašnu riječ nekoliko puta Jasenovac Jasenovacldquo
Vjerovatno najjači efekat ostavljaju izuzetno detaljni opisu u ovom putopisu Sijarić kao da
nastoji stvoriti jednu neuništivu sliku koja će biti svevremeni podsjetnik i opomena Pišući
o leševima koje su zločinci bacili u rijeku kaže ldquoNeki nemaju svoga lica Nemaju glave
Neko nema ruke Nema noge Ili nema nijedne noge A poneki i ne liče na ljudske leševe
nego na nešto neodređeno što se crni iz vode i oko čega se viju muhe Jednog takvog voda
je digla gore na granu Glava i ostalo više se na njemu i ne razlikuju I takav ndash s grane ne
ličeći više na čovjeka kao da govori onim dolje pod sobom Šta bi mogao da im govori
kad bi zaista govorioldquo
Sijarić nudi priču o jednom univerzalnom zlu koje nikoga ne zaobilazi pa ni djecu Tu
djecu te mnogobrojne raskomadane leševe naziva lutkama To su za ovog pisca dječije
lutke koje poslije mnogo igre i čupanja ostanu bez svojih dijelova
24
Kao i u većini svojih djela tako i u ovom putopisu Sijarić prati i tumači psihološku stranu
čovjeka kao pojedinca Čovjek je u stanju da svirepo ubije i muči drugog čovjeka on gubi
sve osobine čovjeka i pretvara se u životinju
Vodnik Markić iz logorske satnije nadzornik električara došao je u mehaničarsku
radionicu i tražio da mu se izmijeni baterija Bio je krvav od glave do pete i bijesan kao
zvijer Htio je da zapuši ali nije mogao jer su mu ruke bile krvave i od krvi mokre Digao
je obadvije šake i sa njih olizao krv gutajući je
Čovjek je zvijer koja bez imalo samilosti muči zatvorenike U tom mučenju vide igru i
zabavu i sve više što bi odlagali smrt i više mučili zatvorenike to bi postajalo sve
zabavnije Kada bi već ustaljeni načini mučenja postajali dosadni onda bi nastojali
izmisliti novi Zatvorenicima bi to ličilo na utakmicu jer svako od njih je pokušavao biti
pobjednik u tom takmičenju Koliko je sve to bilo strašno i prelazilo granice ljudskog
razuma svjedoči i najnoviji način mučenja To je bio šiljati kočić čiji se oštri kraj zabode
u bradu a tupi se udara puškom sve dok kolac ne probode do mozga
Veći dio ovog putopisa djeluje kao jedna ispovijest čovjeka koji je preživio i uspio pobjeći
iz logora a koji je u logoru obavljao posao grobara Na zanimljiv način Sijarić slika tog
čovjeka Pokazuje kako se živ čovjek uspijeva navići na sve ma koliko djelovalo strano i
nemoguće Takav čovjek gubi razum i emocije jer u logoru kako kaže i sam pisac čovjek
poživinči on više ne zna za odnose prema porodici i prijateljima jednostavno zamru čula i
sve ono što je ljudsko
Ali mi smo se razlikovali od takvih grobara jer mi grobari u logoru morali smo da
zakopavamo i mrtve i žive A šta to znači moj prijatelju zakopati u zemlju živa čovjeka to
vama niko ne umije kazati Niti vi možete ikada to shvatiti Nisam ni ja mogao to da
shvatim Bio sam tada još zdravih čula I ono što nekad ne biste učinili ni za živu glavu
sad činite sasvim mirno ndash jer vi više niste čovjek koji ima svoja zdrava čula nego ste
čovjek koji nema čula ndash ili su vam čula bolesna
Motiv straha provlači se kroz čitavo ovo djelo Taj strah sadržan je u glasu onih koji su u
logoru i koji u užasnim mukama čekaju smrt Oni koji su preživjeli logor pamte te glasove
po tome što čovjek nikada prije nije čuo takve ljudske glasove To nisu bili niti ljudski niti
životinjski glasovi jer ništa živo ne ispušta iz sebe takve glasove takve da od njih izludite
Sijarić posebno izdvaja ljudsku naivnost Čovjek od straha i nemoći često postane i naivan
pa vjeruje u razna obećanja i nada se spasu a spas u logoru bio je nešto nemoguće
25
Dok u putopisu Zapisi o gradovima voda simbolizira slobodu život i sreću u ovom
putopisu voda ima sasvim suprotno značenje Sada za Sijarića voda znači smrt rijeka Sava
je puna leševa i takva mu je odvratna Ona je grob ndash bdquobezmjeran grob ndash ne kopan ne
mjeren i ne ograđenldquo
Nešto što je svakako bitno spomenuti jeste i to da T Kulenović smatra kako je Sijarić
pišući djelo poput ovog o Jasenovcu mogao i trebao steći reputaciju jednog
jugoslovenskog Malapartea
Mogao je ali nije jer je njegov temperament bio drugačiji lirski a njegov pogled u istoriju
dublji pružao se do davnih vremena do samih mitskih korijena čovjekovih I korijeni zla
su isto tako duboki iako ono možda nikad ranije nije planulo tako strašnim plamenom kao
u ovoj sceni u ovom vremenu Želja za osvetom je elementarna ljudska potreba ali zlo se
zlom ne može ispraviti a uopštavanje te želje u optužbu čitavog jednog naroda samo vodi
u novo zlo
Općenito putopisi Ć Sijarića obiluju lirskim detaljima sa čim se slaže i sam Kulenović a
što potvrđuju završne rečenice Oslobođenog Jasenovca
Maj je
Trava je
Prolaze odnekud jednako vojske I sva ti je zemlja čudna ndash i kao da nije ona stara zemlja
nego neka nova koja dolazi samo jednom i samo s proljeća
Pored ovoga Faruk Dizdarević ističe kako ovi zapisi i ne sadrže toliko lirskih
reminiscencija kako je inače karakteristično za Sijarićev način pripovijedanja On niti u
jednom trenutku ne moralizira znajući da to ne bi bilo dobro Govoreći o različitim
načinima stradanja tih nesretnih zatočenika on prepušta čitaocu da sam donese vlastiti sud
o užasnim događajima i zlom vremenu On se zaključuje Dizdarević više drži
faktografije i užasnih slika događaja koji su se tamo dešavali a takav način posmatranja to
pripovijedanje doprinosi tome da se čitalac osjeća neugodno ndash čitanje gdje povremeno
zaboli želudac
26
Zanimljivost i novostiHayden White podsjeća da skupina riječi koje označavaju pripovijedanje potječe od
latinskog gnarus što znači vješt upućen i upoznat Znanje i naracija odnosno upućenost u
stvar i njeno posredovanje dvije su središnje sastavnice određenja svake pa tako i
putopisne pripovjedne situacije Pripovjedač mora voditi računa o svome naslovljeniku i
procijeniti obavijesti kojima raspolaže s tim da prvenstveno obraća pažnju na one kojima
ih želi posredovati Njegovo znanje mora biti zanimljivo drugima Zanimljivost ima dva
osnovna obilježja i oba se temelje na kategoriji novosti ili novine Prvo je novina samog
znanja a drugo često u situacijama u kojima je naslovljenik već upućen u ono što
pripovjedač iznosi to je novina načina pripovijedanja Pripovjedačeva zanimljivost
njegova znanja mora kod recipijenta izazvati znatiželju Ona se odražava kao potreba za
znanjem kao pokazivanje znakova zainteresiranosti za temu i način pripovjednog
posredovanja
Osnovni element promjene je zgoda kao osnovna jedinica pripovijedanja Ona sadrži bit
novosti i zanimljivosti čak i ako je suzimo na elementarnu promjenu mjesta poput
putovanja iz jednog grada u drugi Iako mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive
zgode ne odvijaju u vlastitom prostoru Ćamil Sijarić u ovom putopisu pokazuje upravo
suprotno
Biti u nepoznatom kraju ili dalekoj zemlji i potom ispričati svoje doživljaje znatiželjnima
predstavlja ishodište pripovjedne komunikacije Za one koji nisu upućeni putnikove su
27
zgode novost Na putu se svašta može dogoditi svašta se može zaplesti i nužno je to
zainteresiranim ispripovijedati
Putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi ne govori o bilo kojim gradovima niti o nekim
dalekim neistraženim egzotičnim prostorima Ćamil Sijarić je na bdquosvojoj zemljildquo i piše o
bdquosvojimldquo o bosanskohercegovačkim gradovima Kako je gore navedeno mnogi kritičari
tvrde da se najčešće zanimljive zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru ovaj
pisac ipak sve što je zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način
Da bi prikazao zgodu i promjenu njemu ne treba novi prostor
Treba spomenuti da je sasvim zanimljivo i krajnje upečatljivo to što Sijarić kada piše o
Rudom gradiću na Limu piše na ćirilici a abecedu zamjenjuje azbukom što nije jedini
slučaj Iako je riječ o vlastitom domaćem prostoru pisac uspijeva ispuniti zadatak
zanimljivosti
Piše o nečemu što i nije toliko poznato i što je daleko piše o historiji koja se najčešće
zaboravlja Već na samom početku spominje stećak ploču od bijelog kamena ravnu do
polovine u zemlju urasla Dalje priča o Radojici dječaku iz Rudog i njegovoj svijetloj
sudbini Tu Sijarić i spominje legendu kada je dječakova majka usnila san u kojem joj se
kazalo šta čeka Radojicu
Jedne noći je uoči Božića gore u Ravnicama jedna mlada snaha Sokolovićka usnila san
nikad ranije nije tako čudan san sanjala i nije mogla da se uzdrži a da ne ispriča svome
svekru to što joj se u snu prividjelo da je iz nje iznikao zelen bor velik toliko da je svu
carevinu s kraja na kraj svojim hladom prekrio san je laža a ja istina
Sudbina bistar um i vještina upravljanja dovela je ovog mladića (Radojicu ili Mehmed-
pašu Sokolovića) iz Rudog na mjesto velikog vezira osmanskog carstva Pored tih
podataka pisac govori i o njegovoj izuzetnoj sposobnosti kao graditelja Mehmed-paša
Sokolović bio je jedan od najvećih graditelja u turskoj historiji Jedna od njegovih ideja
bila je ta da prokopa Suecki kanal i tako spoji Crno more sa Kaspijskim jezerom Međutim
radove nije priveo kraju jer ga je u tome omeo Ivan Grozni U Medinu je doveo vodu u
Carigradu izgradio jednu od najljepših džamija a nedaleko od Aja Sofije na mjestu gdje je
danas Sultan Ahmed džamija podigao je saraj svoju vezirsku rezidenciju ukrašenu
sedefom srebrom i zlatom Sijarić spominje i ostale paše Sokolovića a posebno Kara
Mustafu koji je izgradio Rudo
Kara Mustafa-paša Sokolović da bi se odužio svom rodnom kraju darovao mu je ndash ništa
manje nego cio jedan grad Grad izgrađuje na poljani koja se zove Rudo a koja se nalazi
28
između dvije rijeke - Lima i Krupe u nahiji Polimlje a daleko od svakog drugog grada ndash
to jeste na mjestu gdje na Limu nije bilo mosta a putnici ga stalno prelazili otudi i odovud
Rudo je bio bogat grad jer je kroz njega prolazi bdquobosanski putldquo koji je vodio u Carigrad a
isto tako i u Dubrovnik Stanovnici su uživali mnoge privilegije Nisu plaćali porez a
svako je bio zaštićen i unaprijed oslobođen krivice Rudo je kroz histoju imao svoje tri
kobi kugu vatru i vodu Kuga mu je odnosila živote do gotovo potpunog istrebljenja
Vatra ga je gorjela do crne zemlje a voda mu odnosila i zemlju i kuće i rod sav i
ostavljala za sobom pustoš
Da bi postigao efekat zanimljivosti i pobudio znatiželju u čitaocu Sijarić ne govori ništa
što je novo i nepoznato on priča historiju koja nije puka statistika podataka
Njegova historija je priča anegdota i legenda a ujedno i činjenica on govori o nečemu što
je manje-više poznato ali ne dovoljno sačuvano od zaborava
Kada govori o Gračanici izdvaja jednu posebnu zanimljivost a odnosi se na to da je ovaj
grad bio prvi u Bosni i Hercegovini koji je imao svoj urbanistički plan
po kojem su tačno kao po koncu išle ulice i dućani gradske mahale i čaršije i biće da
je to bilo djelo jednog od njenih kapetana I ako je taj kapetan Bahtijarević vidio kroz selo
loš put on bi seljacima toga sela rekao da će u petak njihovim putem proći u džamiju na
čezama ndash i put je do petka bio gotov za čeze
Za razliku o tog putopisa u putopisu Zapisi o gradovima Sijarić nudi sliku jednog dalekog
nepoznatog kraja Govori o drevnoj Mezopotamiji Asiriji dalekoj Rusiji i jugoslavenskim
gradovima U tom slučaju pronalazimo potvrde toga da putovanje u nepoznat kraj ili
daleku zemlju predstavlja ishodište pripovjedne komunikacije
Kada govori o Rimu Sijarić zapravo priča njegovu historiju pa i sam putopis naziva Vekia
Roma što u prijevodu znači stari Rim Govori o Romulu i Remu o rimskim hramovima
(forumima) o velikom Cezaru kojeg ubi vlastiti sin i areni bdquoKoloseo Flavioldquo gdje su kako
kaže sam pisac bdquoZvijeri rastrzale ljude jer tu se svjetina smijala žrtvama jer tu je čovjek
bio zvijerldquo U putopisu Ktesifon i Hatra spominje luk Ktesifon kojeg su izgradili kraljevi
Parte u 3 vijeku naše ere i koji je služio kao lovački dvorac Sijarić ističe da je širok 25 a
visok 37 metara što predstavlja širinu i visinu kakva se još nigdje nije vidjela U gradu
Hatra govori o veličanstvenom hramu boga Sunca o crtežima na mramoru koji prikazuju
bogove kraljeve trgovce seljake žene Ono što je samom Sijariću bilo zanimljivo jeste to
što su svi ti likovi i bogati i siromašni i carevi i ratari i prosjaci i kraljevi bili bosi
Upravo te bdquousputneldquo priče stvaraju novost i zanimljivost Sijarićevih putopisa Za njega
historija nije dovoljna historija u pravom smislu te riječi on teži za bdquonepoznatomldquo pričom
29
legendom onom koju će čuti usput koju će mu neko ispričati Tako gotovo svaki putopis
ima legendu kao npr što je ima nekadašnja bogata i blistava Hatra
Kralj Daizan naime imao je kćerku A ona je bila takva da ni jedan otac na svijetu ne bi
poželio sličan porod Priča o njoj jedna je od najstrašnijih priča na svijetu a ujedno i
najstrašnija ndash i evo šta se u njoj kaže Kralj sasanidski Sapor Prvi opsjedao je godinama i
godinama tvrdu Hatru ali je Hatra odoljevala ndash branila se i odbranila I kralju Saporu
bilo bi uzalud da se nije u sudbinu Hatre umiješala kćerka njenog kralja Daizana i to
ovako kralju napadaču otkrila je tajne zapise ndash hamajlije koji su svojim božjim moćima
štitili grad Hatru
Iskustvo pustolovine i okus egzotike tačnije upravo ono što čitateljslušatelj želi nije
moguće ponuditi ako se putovanje ne učini tematskom okosnicom teksta To doslovno
znači učiniti ga lijepim Narativni tekstovi su logikom zanimljivosti priče događajne
novosti ili uzbudljivosti što je dominantno smještena u nepoznate prostore ishodišno
tematski upućeni na putovanje i stoga stvaraju od njega strukturu Ta struktura je dugog
trajanja u književnosti pa je jedna od najčešćih uloga koju pripovjedači ili likovi ostvaruju
upravo uloga putnika Putovati je gotovo izjednačeno sa pripovijedati odnosno na neki
način imaju istu pretpostavku o zanimljivosti i novosti Pripovijedna zgoda uvijek je
isprepletena sa opisom u putopisnom tekstu
U pojedinim svojim putopisima Sijarić posebno naglašava ono što je zanimljivo ili što bi
se čitaocu moglo učiniti zanimljivim Taj postupak pronalazimo u zapisu Stara Đakovica u
Zapisima o gradovima kada naglašava da je zanimljivo to što u Đakovici i danas postoji
sedam sekti od ukupno dvanaest koliko ih je u islamu postojalo Neke od tih sekti bavile
su se isključivo proučavanjem duševnih ljudskih osjećanja ljudskim senzibilitetima
Pripadnici sekti Bektašije i Sadija napisali su veliki broj knjiga tako da je Đakovica
nekada bila mjesto učenih ljudi sa puno tekija i derviša Također na isti način zanimljivost
prikazuje i u putopisu Zemun ili bdquoSrebrogradldquo kada govori o imenima ulica koja su data
još u drugoj polovini 18 vijeka i da su neka od tih imena ostala i danas Godine 1816 na
ulicama su postavljene tablice i na kućama brojevi Prvobitno ulice nisu nosile imena
značajnih ličnosti već ona imena koja su im građani dali Tako su postojale ulice Marijina
ulica Rimska Anikina ulica Tri goluba Ulica zelenog drveta itd
U Priči o Leskovcu pisac izdvaja posebnu zanimljivost ndash priču o Radoju Domanoviću
piscu i kako sam Sijarić kaže čvrstom radikalu U Leskovcu je Domanović predavao jezik
i književnost a niko nije znao da je on književnik Domanović je bio jako bogat od oca je
naslijedio veliko imanje bio je dobar crtač i gimnastičar međutim svi su ga poznavali kao
30
boema i čovjeka bez mnogo skrupula Leskovac je poznat i po raznim narodnim pjesmama
a jedna od njih je i pjesma o srpskoj djevojci koja je otišla pod čador turskom miralaju
(gradskom načelniku) i prešla na islam dobivši ime Lejla Sijarić u svom putopisu o
Leskovcu bilježi stihove pjesme gdje majka proklinje svoju kćer
bdquoZašto Sike zašto pod čador da idešldquo
bdquoKako da ne idem miralaj me zove
Miralaj me zove kafu da mu služim
Kafu da mu služim ljuba da mu bidemldquo
Obrazloženje ili okvirObrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta
njegovo razumijevanje načina putopisnog posredovanja Putopisac iscrtava granice
vlastitog diskursa uokviruje prostor unutar kojeg se odvija komunikacija Obrazloženjem
putopisac argumentira logiku vlastitog diskursa i na određen način usmjerava proces
čitanja Iako se ta obrazloženja najčešće nalaze na početku ili kraju samog teksta mogu se
javiti i na bilo kojem drugom mjestu u diskursu
Tipično mjesto okvira ili obrazloženja pojavljuje se u obliku osobnih stavova o namjeri
okolnostima putovanja i diskurzivnoj izvedbi putopisa To doslovno otkriva razloge
pojedinih postupaka Nekada to može biti procjena očekivanja čitaoca koja ujedno i
implicira autorsku poetiku Vrlo često putopisac bira tuđi putopisni tekst kao svoj vodič
On ga na specifičan način usmjerava i vodi njegov diskurs
Kada je u pitanju Ćamil Sijarić i tačnije putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi njegovo
obrazloženje se nalazi u predgovoru On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja
a zatim vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa
putovanja Razlozi tog Sijarićevog putovanja su vrlo jasni jugoslovenski srednjovjekovni
31
gradovi nisu dovoljno istraženi Za mnoge se ne zna kada su građeni koji je bio povod za
to i čijom zaslugom su oni izgrađeni Uspoređuje ih sa spomenicima historije ali ne bilo
kakve historije već one nepoznate i vremenski neodređene one koja nudi mnogo pitanja a
ne dobija odgovore Tako ovaj pisac u putopisu Herceg-Bosno i tvoji gradovi govori o
bosanskohercegovačkim gradovima od perioda srednjeg vijeka preko onoga kada su
vladali Turci pa sve do vremena kada je vlast preuzela Austrougarska carevina
Za sve stare bosanske gradove vezan je po dio istorije nekad ta istorija u knjigama nije
zapisana nego samo u pričama ispričana a nekad samo tragovima i znakovima
nagoviještena Jedan od tih tragova od tih znakova nalazi se u gustoj gori nad Fojnicom i
ko se tamo oštro zagleda vidjeće - gradinu
Ono što čini okvir ovih putopisa karakterističnim jeste i to što sam pisac rijetko spominje
sebe rijetko kada nagovještava tu ich formu Jedan od rijetkih primjera gdje se ističe sam
pisac je njegovo putovanje u grad Daorsa iz putopisa Zapisi o gradovima
Daorsi ili Daversi su ilirsko pleme koje je živjelo u dolini rijeke Neretve u naselju kod
mjesta Ošanjići u blizini Stoca Smatra se da je grad Daorson osnovan u 4 stoljeću prije
Krista na području naseljenom još u brončano doba
Bio sam sam i velim hajd` bože pomozi A ako me noge i iznesu gore ne znam kako će
me dolje snijeti I kako su snosile one jadne Daorse Kako konje njihove kako putnika
kako vojnika kako ženu I je li im upravo zbog te visine i strmine život bio jadan ndash ili su
može biti bili srećni što su na visoku na stijeni pa zbog toga sigurni I nije mi se
drukčije činilo nego da sam se zabo u go kamen kroz koji dalje ne mogu ndash pa hajd`
natrag
U tekstu Putovati znači ndash vidjeti Sijarić kao da objašnjava razlog samog pisanja putopisa
Za njega su putevi ono što spaja i razdvaja ono što vodi na mjesta gdje su nekada bili
gradovi a gdje danas gotovo nema ništa Da nije njih ne bi se znalo kako se nekada
živjelo kako kaže sam Sijarić ldquoNekada su tamo bile pijace na kojima se prodavao vosak
koža srebro čoha vino ndash dok najzad sve nije izumrlo i pijace i gradovi i putevildquo
Putevi su primarni za civilizaciju oni stvaraju velike gradove
Oslobođeni Jasenovac Sijarić započinje rečenicom ldquoIšao sam u logor Jasenovac da
opišem to što ću tamo vidjetildquo Ta efektna rečenica predstavlja sami okvir putopisa On
polazi na put u Jasenovac da otkrije sve te strahote koje su se desile ali ni sam Sijarić ne
sluti šta će sve zateći i vidjeti
Ovaj putopisac svoja obrazloženja namjere i razloge nerijetko nudi i u samom putopisu
dakle ne samo u uvodnom dijelu Kada nailazimo na takva obrazloženja u samom
32
putopisu onda je to najčešće na početku i kraju zapisa Uočavamo početne i završne
rečenice koje su sadržajno i smisleno slične Jedan takav primjer je zapis Vekia Roma na
samom početku Sijarić kazuje o starinama starim gradovima starim zidovima te o
historiji i njenom značenju i smislu Zaključuje da je ona uvijek misteriozna i da niko ne
zna pročitati i tumačiti to što jedna starina kazuje Na kraju putopisa to isto ponavlja opet
govori o starini a posebno o starinama vječnog grada ndash Vekia Rome Ističe kako se te
starine uvijek iznova čitaju i tumače i da tome nema kraja Vrijeme predstavlja
nepoznanicu kako kaže Sijarić vremena su tama pa se čovjek teško snalazi jer vrijeme
stvari čini bezobličnim a ljude bezličnim Isti postupak pronalazimo i u zapisu Grad
bdquoSkupildquo - grad Skoplje gdje opet na početku i kraju Sijarić govori o tome kako svako
putovanje ostaje dugo u sjećanju a to prvenstveno zavisi od toga gdje putujemo i šta smo
vidjeli Neko želi vidjeti nešto novo a neko ipak nešto što je tu decenijama što je upravo
razlog njegovog putovanja u Skoplje vidjeti starine jer su one bdquoduša tog gradaldquo
Ćamil Sijarić posebno naglašava da svaki grad ima dušu koju čovjek treba dobro upoznati
da bi vidio ono što sam grad nudi Prema gradu se treba ponašati kao prema svakom
umjetničkom djelu kao prema slikama i spomenicima koje treba razumjeti i otkriti
Pred Zemunom sam dugo vremena bio nepismen i nisam umio da ga čitam I sve
donedavno nisam znao ni otkad je taj grad tu na Dunavu ni šta u njemu ima od značaja ni
prošlost kakva mu je Trebalo je da se prije kratkog vremena nekoliko dana zadržim u
tome gradu i da ga izbliza vidim
33
Subjekt putopisnog diskursaKategoriju putopisnog subjekta odlikuju pitanja o uporištima putopiščeve legitimacije
načinima njegova predstavljanja perceptivnoj i diskurzivnoj sposobnosti mogućim
podudarnostima i razlikama sa obzirom na mentalne stavove vremena i književna
strujanja
Te obavijesti o putopisnom subjektu su najčešće direktno ponuđene okvirom ali se nalaze i
u svakom dodatnom iskazu u svakom činu U slučaju da se putopisni diskurs približava
izvještajnom polu to povlači da se putopisac pred ispripovijedanim zgodama i opisanom
predmetnošću povlači u drugi plan D Duda ističe kako sam putopisac često posreduje
obavijesti o svom činu pripovijedanja te se zbog toga smatra samosvjesnim ili
osviještenim putopiscem Naime pitanje o subjektu putopisnog diskursa javlja se kao
postupak izravne ili s druge strane neizravne karakterizacije putnika promatrača ili
pripovjedača
Vjerovatno najvažnije obavijesti o putniku nalaze se na događajnoj razini Zahvaljujući
prikazu njegovog djelovanja i ponašanja otkrivamo i njegove osobine Često se u putopisu
susrećemo sa detaljima pa tako se dešava da se spominju mnogi podaci npr o vrstama
obimnosti periodu obroka Međutim takve detalje ne susrećemo u putopisima Ćamila
Sijarića Još jedna komponenta svojstvena putniku je i snalažljivost On se mora prilagoditi
svakodnevnoj logici manje poznatog svijeta Upravo je radi toga potrebna dobra
obaviještenost putopisca
Pored snalažljivosti tu je i perceptivna usmjerenost kao još jedna važna značajka
putopisnog subjekta Neki se putopisci zadržavaju na opisima historijskih znamenitosti
neki na tradiciji svakodnevnom životu neki na opisima prirode Dean Duda smatra kako
dobri promatrači često posežu za usporedbom strukturirajući zapažanja u cjeline koje
funkcioniraju poput malih studija o izgledu navikama i mentalitetima Pripovjedni
postupci koje koristi putopisac u obradi prikazane predmetnosti su znakovi njegove
sklonosti ili indiferentnosti prema njoj
Ako se osvrnemo na sami okvir Sijarićevih putopisa vidjet ćemo da tu nisu ponuđene
obavijesti o putopisnom subjektu Te obavijesti uočavamo u samom dodatnom iskazu u
svakom drugom činu U Zapisima o gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih
dijelova kada se opisuju putevi i historijske znamenitosti kao npr u zapisu Na Dunavu
Estergon kada opisuje samo putovanje i put
34
Put je dobar ravan širok asfaltiran pa je uživanje voziti se i gledati desno i lijevo zemlju
mađarsku onu za koju bi neko rekao zemlju Ungariju - zemlju Ungara ili zemlju Bele
Trećega i Bele Četvrtoga
Kao što je već rečeno putopisac se najčešće spominje kada opisuje neku znamenitost
prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi Kada piše o Pompeji Sijarić
opisuje Vezuv bdquoOno što sam najprije pogledao kad sam se našao u Pompejama bio je
Vezuv Taj uvijek zaplašujući uvijek prijeteći smrtonosni bič zemljin dignut gore nad
ljudskim glavamaldquo
Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi gdje također obavijesti o
putopisnom subjektu pronalazimo u samom događajnom činu Vjerovatno najviše tih
bdquosusretaldquo sa putopiscem imamo u tekstu Putovati znači ndash vidjeti gdje izravno upoznajemo
Sijarića kao putopisca spoznajemo njegovu ljubav prema tom književnom žanru i težnji da
spasi historiju od zaborava Slušajući ljubavnu pjesmu na gramofonskoj ploči u jednoj
ulici na periferiji Sarajeva Sijarić pamti stihove pjesme
Sinoć dođe tuđe momče iz tuđe zemlje a jutros mi konja kuje hoće da ide Više njega crne
oči suze ronjahu ne plačite crne oči opet ću vam doć`
Ono što pisac posebno pamti u toj pjesmi su riječi put i putnik On objašnjava da čak u
rječniku ne postoji niti jedna druga riječ koja ima tako sjetno značenje kao što ga ima
kratka i jednostavna riječ put a što svakako podsjeća na tužne odlaske i sretanja
Oslobođeni Jasenovac nastao je kao rezultat jednog strašnog iskustva Putopisac kao mladi
partizanski oficir je među prvima dospio na to strašno mjesto i pri tome Sijarić nudi detalje
o ljudima koje spaljuju i o glasovima zvukovima koje oni pri tom ispuštaju i o ljudima
koji u baraci te glasove slušaju čekajući da jedne od sljedećih noći i na njih dođe red
detalje koji spadaju u scene epskog užasa kakvih je u literaturi malo
Odsjev plamena vidio bi se na zidovima zgrada u logoru Mi smo taj odsjev gledali kroz
pukotine kroz rupe na barakama I slušali smo otud glasove nikad čovjek nije čuo takve
glasove To više nisu bili ljudski glasovi a ni životinjski Ništa živo ne ispušta iz sebe takve
glasove kao što su bili oni koji su dolazili s druge strane Save iz Gradiške Nisu to bili
pojedinačni glasovi nego je to bilo mnoštvo glasova Tužnih glasova Ne znate kakvih
glasova Takvih da od njih izludite
Iz ovog citata uočavamo subjekt putopisnog diskursa kojeg kroz tekst više pratimo nego
što je to slučaj sa druga dva putopisa a što svakako doprinosi tome da se općenito putopis
Oslobođeni Jasenovac svrstava između beletristike i feljtona Pored samog putopisca tu se
spominju još i vojnici grupa koja je pošla zajedno sa Sijarićem na taj put
35
Putopisni subjek subjektivno iznosi podatke o prostorima kojima putuje spomenicima
historiji običajima i mentalitetu ljudi koje upoznaje te zbivanjima na putu zgodama i
nezgodama i sl Kako bi postigli zanimljivost putopisci često preoblikuju nadograđuju ili
izmišljaju detalje u svojim tekstovima Zbog toga često se dešava situacija da je teško
utvrditi stepen vjerodostojnosti u određenom putopisu Sijarić ne djeluje kao usputni
znatiželjni putopisac već kao putopisac poznavalac određenih historijskih momenata
mjesta gdje se i sam putopis odvija Kako je Oslobođeni Jasenovac potpuno drugačije
djelo u odnosu na druga dva Sijarićeva putopisa možemo uočiti da se u ovom putopisu
izravno prati sam putopisac Čitaoci mogu pratiti putopiščeve misli emocije i ideje tu
neku subjektivnu stranu putopisnog subjekta Kada se zajedno sa ostalim vojnicima
približava logoru Sijarić razmišlja o tome kako će izgledati ono što će vidjeti U njemu se
javlja strah strah od onoga što ga čeka što mu je još uvijek nepoznato a što može
naslutiti
U onom trenutku kada spominje stvarne likove u domenu putopisne priče svi ti likovi
dobivaju sasvim novu nestvarnu dimenziju i nerijetko bivaju samo povod putopisnoj priči
Na isti način djeluju i određeni historijski događaji Upravo u putopisu Oslobođeni
Jasenovac Sijarić susreće jednog bivšeg zatočenika logora koji se igrom sreće uspio
spasiti Od tog susreta pisac bilježi njegovu priču tako da većim dijelom putopisa
možemo pratiti ispovijest osobe koja je bila dio logora i svih njegovih strahota Obavljajući
posao grobara taj čovjek je vidio pravu stranu logora vidio je sve ono što se ne može
zamisliti ili riječima opisati Njegova ispovijest je detaljna to je ispovijest živog svjedoka
koji je primoran svojim rukama zakopavao i žive i mrtve svojim očima vidio razna
mučenja i ubistva zatočenika i svojim ušima čuo očajne vapaje vrisku i strah svih tih ljudi
Za Brešića putopisac je prvo umjetnik riječi koji se u pisanju oslanja podjednako i na
stvarnost i na maštu Za njega je istinito ne samo ono što vidi već i ono što doživljava
Ovo drugo iskustvo širi granice viđenoga tj stvarnoga koje posredovanjem jezika ulazi u
putopis i to ne kao novi oblik stvarnosti već kao oblik doživljene stvarnosti
36
Pripovijedanje i opisivanjeKretanje je zapravo put bez putovanja a svijet kojim se putuje nije opisani svijet (opisom
prikazani svijet) nego tek imenovani imenom oprisutnjeni svijet
Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje
je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost
putopisnog svijeta Sa obzirom na to putopisna obrada se dijeli na općekulturnu
(turističku izvještajnu naučnu) i umjetničku (kulturnu) kako prema dominantnom tipu
diskursa tako i putopiščevoj namjeri i unaprijed zadanoj ulozi koju ima u određenoj
kulturi U središtu književnih putopisa nalazi se subjekt putopisnog diskursa njegova
sposobnost opažanja i to jedinstveno jezičko oblikovanje
Sijarićevi putopisi Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi su prvenstveno
usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje mjestima građevinama
običajima i drugom To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj izvještajnoj ili
naučnoj obradi Sa druge strane u slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se
drugačije odlike
Dean Duda ističe kako ravnopravnost naracije i deskripcije predstavlja temeljno načelo
žanra Kada je u pitanju uloga i omjer ovih dvaju osnovnih izražajnih postupaka u putopisu
- pripovijedanja i opisivanja moguće je zaključiti da u Zapisima o gradovima i Herceg-
Bosno i tvoji gradovi dominira opisivanje zbog veće usmjerenosti prema predmetnosti
svijeta nego prema pripovijedanju zgoda
Ono što Duda svakako napominje je i to da nipošto nije riječ o manjoj vrijednosti
deskripcije u odnosu na naraciju jer su ta dva postupka u putopisu istovrijedna Opisivanje
37
i pripovijedanje se međusobno nadopunjuju ono što je viđeno neodvojivo je od onoga što
je doživljeno
Sijarićevo opisivanje proteže se od onog bdquoformalnogldquo naučnog onog gdje kao historičar
nudi niz pukih činjenica Taj bijeg u prošlost stvara putopisnu stvarnost Međutim trenutni
prikaz datog mjesta pomjera u historiju uz popratne zanimljive priče o događajima i
ljudima koji su na neki način obilježili prostor gdje je i smještena sama putopisna priča
Takvo jedno opisivanje pronalazimo u zapisu iz Beograda kada govori o periodu
Osmanskog carstva u tom gradu
U Beogradu ima jedan broj kuća koje su ostale još od turskih vremena To su kuće
orijentalnog tipa i izvanredna su slika o tome kakav je po prilici mogao izgledati Beograd
kad su u njemu upravljali Turci ndash to jest do prvog odnosno drugog srpskog ustanka a i
neko vrijeme kasnije jer grad se nije ni lako ni brzo mijenjao ni poslije odlaska Turaka
Međutim u njegovim opisivanjima pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici
samog putopisa kao što je ono opisivanje planine Zlatibor
Zlatibor je jedna od onih naših planina koje samo što vas ne zovu dođi ndash a kad im čovjek
dođe onda im dolazi da ga i ne zovu Tek ovdje čini se čovjek osjeti šta znače
prostranstvo i vidici i koliko opijaju visine i širine na visinama čovjek se osjeti moćnijim
Zlatibor je visoka planina ali to ne znači i da je divlja i surova naprotiv ndash ako se za
planinu može reći da je pitoma za ovu bi se to naprije reklo
U knjizi Kultura putovanja Deana Dude primijetit ćemo da se čin pripovijedanja i
književni i svakodnevni zasniva na klasičnom principu neravnoteže tj promjene Da bi
sve to općenito bilo prihvatljivo i za čitaoca zanimljivo mora se nešto dogoditi Ta
uspostavljena ravnoteža mora se poremetiti stvari se moraju promijeniti Događaj je taj
koji zadržava pažnju Upravo je samo putovanje taj događaj i samim tim izaziva nečiju
znatiželju S jedne strane putnik posjeduje dinamiku dok su čitaoci uvjetno rečeno
statični Putnik kao kreator događaja i posjetilac nečeg nepoznatog posjeduje višak
znanja
Znanje je uvijek izvan granica mjesta što ga svakodnevno proizvodimo manje ili više
rutiniranim ustaljenim djelovanjem Narativno oblikovanje toga znanja čini od putnika
pripovjedača Duga tradicija zapadnjačke književnosti pokazuje da je putovanje posve
podudarno sa osnovnim pretpostavkama pripovijedanja i otud vjerojatno njegova
tematska kao i kompozicijska uposlenost posve sukladna spomenutoj pretpostavci
geografije da govori ljudima koji su ovdje ono što se zbiva tamo negdje iza sedam gora i
dolina
38
Te promjene pokazuju narušenu ravnotežu a ona svakako omogućava pripovijedanje Ta
Dudina ideja poklapa se sa Lotmanovim shvatanjem da junak može biti samo onaj koji
prelazi granicu iz jednog semantičkog polja u drugo
Pripovijedanje koje čini okosnicu u ovim Sijarićevim putopisima u događajnom smislu
spada u drugi plan odnosno pripovijedanje je podređeno opisu koji je s druge strane
prožet asocijacijama na prošlost promišljanjima o sebi i vlastitom mjestu u svijetu Ovdje
funkcionira samo kao vezivno tkivo Putopisac u nekoliko rečenica ispripovijeda gdje je
došao ili gdje putuje Samo pripovijedanje svodi na minimalne zgode poput promjene
mjesta u prostoru On prvenstveno donosi opis poput navedenog opis prostora gledan
okom naučnika koji određuje prostorne odnose broji raspoređuje razvrstava Bitno je
napomenuti da Sijarićevi prikazi prostora ne funkcioniraju kao puko i nasumično
opisivanje onoga što vidi već onoga što zna o njemu
U Oslobođenom Jasenovcu pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju
istu poziciju u samom tekstu O užasnim događanjima u logoru Sijarić detaljno
pripovijeda ali isto tako nudi bdquoživeldquo slike kroz iscrpna opisivanja Faruk Dizdarević u
tekstu Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila Sijarića ističe kako
zapisi odnosno cjelokupno to djelo nisu protkani lirskim reminiscencijama tako
karakterističnim za Sijarićev način pripovijedanja On se s druge strane ipak bazira na
faktografiju i užasne slike događaja koji su se tamo dešavali Ono što je svakako
karakteristično i vjerovatno slikovito rečeno jeste Dizdarevićevo viđenje Sijarićevog
pripovijedanja
Taj ugao posmatranja to pripovijedanje doprinosi tome da vas tokom čitanja povremeno
zaboli želudac
Kada je riječ o opisima samog logora i prikazivanja strahota koje su se dešavale tu
poznato je kako je Mladen Iveković bivši zatočenik tog logora istakao kako nema pera
koje bi bilo u stanju opisati strahote i užasnu atmosferu Jasenovca To je nešto što uveliko
nadmašuje svaku ljudsku fantaziju Riječ je o paklu inkviziciji najužasnijem mjestu
krvološtvu divljih zvijeri izbijanju na površinu najtamnijih instikta kakvi se dosad kod
ljudi uopće nisu pojavljivali Bitno je spomenuti i to da u samim opisima peovladavaju
tama tmurna osjećanja i crna boja koja je sasvim simbolična
Učinio sam nekoliko koraka naprijed i stao dalje nisam mogao ndash zaustavila me gomila
cigala i prašine koja ovdje nije žuta nego crna ndash od vatre od gara Danas je ovdje ndash kud
god se okreneš sve crno crna čađa crn katran crni ugarci crna zemlja ndash i mučna toliko
mučna i neizdržljiva pustoš i tišina da od toga čula zabole
39
Sijarić ujednačenim pripovjedačkim tokom izlaže različite načine stradanja tih zatočenika
Međutim ono što upotpunjuje tu sliku svakako su opisi prvenstveno onoga što je vidio
ali isto tako i onoga što je osjetio i doživio gledajući jedan takav užasan prizor
I tu vam čovjeka nije strah od smrti nego od toga kakvom će ga smrću umoriti Rekao sam
vam da je ona od vatre najgora I stoga mnogi ndash kad čuju one jauke preko vode i vide otud
odbljesak vatre ne čekaju drugu noć iduću noć svoju noć ndash noć takvu nego se sami
ubijaju
U putopisu Oslobođeni Jasenovac pronalazimo niz opisa koji su posebno efektni i samim
tim privlače pažnju čitaoca Na samom početku djela u onome što se u ovom radu izdvaja
kao okvir ovog putopisa Ćamil Sijarić ističe namjeru svog putovanja u Jasenovac Odlazi
na to putovanje da opiše ono što će vidjeti Onog trenutka kada stiže ispred logora
Jasenovac zatiče samo ruševine kuća nešto što je bilo ljudsko naselje zatiče paljevinu i
pustoš Sijarić efektno opisuje ono što trenutno vidi a što na samom početku svog
putovanja nije ni slutio da će vidjeti
Karakterističan je i opis rode prvog živog stvorenja kojeg pisac zatiče u Jasenovcu Postoji
mnogo mitova simbola i vjerovanja u raznim kulturama koja su povezana sa rodama
Vijekovima su ove ptice povezivane sa bebama i porodicom gdje je roda simbol početka
života Ćamil Sijarić u Jasenovcu zatiče rodu bijelu visoku gdje stoji na visokom odžaku
oko kojeg se zidovi nisu održali Jedini glas u mrtvoj tišini i jedino živo stvorenje u
jezivom Jasenovcu djeluje kao potpuni paradoks što i pisac vrlo slikovito opisuje
Stoji i gleda nekud u daljinu Tu joj je i gnijezdo ndash crni se veliko cijela gomila granja i
zemlje ndash i u njemu ona Roda Noga joj je duga i tanka kao vlat žita Ponekad se okrene i
gleda ispod sebe opustjelo naselje tako kao da se čudi i pita šta je to bilo šta je to moglo
tako da bude tako da se dogodi tako da se učini A svijet je dolje pod njom izgledao kao
da je doživio potop ndash koji je u svom gnijezdu u Nojevom kovčegu preživjela samo ta ptica
ta roda
40
DotematizacijaMatoš ističe kako putopisac može biti učenjak i šaljivdžija slikar i psiholog fantast i
realist jer u široki okvir putopisa pristaju sve literarne vrste
Dotematizacija uključuje tipove znanja ili obavijesti kojima se nadograđuje osnovno
putopisno izlaganje i postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za
približavanje putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta jer
se osnovnoj strukturi putovanja i opisu predmetnosti mogu dodavati različite tematske
cjeline u kojima se subjekt može pokazati kao vješt pisac ili zanimljiv mislilac Upravo se
postupkom dotematizacije temeljnog putopisnog zbivanja ostvaruje složenost putopisnog
diskursa i omogućuje posredno upoznavanje putopisca i njegova idejnoga svijeta
Branimir Donat hrvatski književni kritičar smatra da je struktura beletrističkog putopisa
za razliku od načina oblikovanja putopisnog teksta kojim dominira naučni način izlaganja
uvijek pružala piscima šanse da govore o svemu i svačemu omogućavala im je da digresija
postane važna okosnica pripovijedanja i da se u okviru reportaže dotaknu i onih tema koje
su se prije gotovo isključivo povezivale uz priču ili roman
Dva osnovna postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija
figuralnim postupcima Uz misaonu nadogradnju koja se u putopisu najčešće javalja kao
manja tekstualna cjelina i svojom motivskom zaokupljenošću upućuje na posebnu
autonomiju upravo tropi i figure značenja pridonese literarizaciji žanra Dean Duda prvi
postupak naziva izravnom a drugi neizravnom dotematizacijom
Primjer osnovne misaone nadogradnje uočavamo u putopisu Herceg-Bosno i tvoji gradovi
gdje pisac slušajući ljubavnu pjesmu razmišlja o sastancima i rastancima ljudima koje
41
spajaju i rastavljaju putevi Razmišlja o prolaznosti života o čovjeku koji je i neprimijetan
u vremenu koje dolazi i prolazi o putu koji čovjeka odvede negdje ali ga i ne vrati
I mi koji niz te puteve nekog pratimo ili sretnemo uvijek smo jedno uzbuđenje jedno
zažareno ljudsko osjećanje jedna teška žalost ili radovanje Put je nešto drugačije od
svega ostalog On je ono što nas spaja ili razdvaja i pred čim često kane naša suza Jer
nekog za kim smo digli svoju ruku da pozdravimo i ispratimo ubrzo će upiti daljina i za
njim ostati prazan put Šta teških briga šta divnih želja šta čežnja šta nada šta pitanja i
pogleda upućujemo ponekad niz put a on ostaje nijem i prazan a dug kao vječnost jer
koliko ih je odveo nekud nekakv put a da ih nije vratio I koliko je duž putova ljudskih
mramorova
Misaona nadogradnja pretvara putopis u ogled i proširujući osnovnu temu putovanja
približava ga hijerarhijski višim žanrovima To je samostalna cjelina koju razlog
putopiščeva nadahnuća povezuje sa događajnim slijedom putovanja Figuralni postupak
dotematizacije nije nužno vezan uz misaonu nadogradnju i može se pojaviti na bilo kojem
mjestu u tekstu Njime se putopisni diskurs širi kao zapažanje dosjetka ili kratka priča
Subjekt putopisnog diskursa dotematizacijskim postupcima pokazuje književno umijeće
slično onome koje se podrazumijeva u hijerarhijski višim vrstama
Postupak dotematizacije pronalazimo i u Oslobođenom Jasenovcu gdje krvavi dječiji
siperčić i na njemu crvenim koncem izvezen patuljak koji za sobom vodi puža u Sijariću
budi razna razmišljanja i pitanja Razmišlja o ratu o tome kako je neko imao sreće i ostao
živ a neko drugi opet iako je sačuvao život izgubio je razum a oni treći koji su se
izgubili u ovom ratu više se nikada neće vratiti
Dani su majski Godina je 1945 Putevima ndash kud god pogledate prolaze vojske Kraj rata
je toliko blizu da prosto možete da ga vidite Neko će se iz njega srećan vratiti Neko lud A
neko Sjetio sam se onog krvavog dječijeg siperčića sa patuljkom i pužem izvezenim
crvenim koncem pa patuljak vodi za rogove puža Ta se mala družina neće vratiti
Prolaze odnekud jednako vojske I sva ti je zemlja čudna ndash i kao da nije ona stara zemlja
nego neka nova koja dolazi samo jednom i samo s proljeća
Mogli bismo zaključiti da upravo taj emotivni dio teksta ta uvjetno rečeno bdquoemotivna
nadogradnjaldquo (kao što je navedeni citat) otkriva ličnost putopisnog subjekta te njegova
shvatanja prirode života čovjeka i prolaznosti U Sijarićevim putopisima prisutan je
figuralni postupak dotematizacije ali i naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj
baštini uz karakterističan književno-estetski stil Takav postupak prepoznajemo u zapisu
Boja riječ i kamen kada Sijarić piše o Jajcu kojeg mnogi slikari slikaju isključivo zbog
42
vodopada sa čim se ovaj putopisac ne slaže Jajce je grad koji ima historiju i koji se nalazi
u Bosni pa ga zbog toga i treba slikati Sijarić ističe kako je nekadašnja nezavisna
bogumilska Bosna u svoje vrijeme bila okupila duhove slobodarske protiv dogme i protiv
crkve U Bosnu se dolazilo i prolazilo da se nadahne slobodama u nju se dolazilo i
dogovaralo i odatle se borilo Ovakve primjere naučnog postupka dotematizacije isključivo
pronalazimo u putopisu Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi dok je
figuralni postupak dotematizacije najviše zastupljen u Oslobođenom Jasenovcu a takvim
postupkom putopisni diskurs se širi i preobražava u esej i kratku priču
Figure kulturalnog pamćenjaPojam bdquoumijeća pamćenjaldquo (ars memorativa) prvenstveno se veže za zapadnjačku tradiciju
Grčki pjesnik Simonid (živio je u 6 st pr n e) izdvaja se kao tvorac općenito umijeća
pamćenja te ovo umijeće definira kao jednu od pet oblasti retorike Smatra se da je
Ciceron najbolje objasnio mnemotehniku u smislu da se princip mnemotehnike sastoji u
43
tome da se odaberu određena mjesta te da se stvore mentalne slike za stvari i mjesta koja
se žele zadržati u svijesti Kada je riječ o pamćenju razlikuje se prirodno i artificijelno a
umijeće pamćenja temelj je artificijelnog pamćenja a kultura sjećanja je univerzalni
fenomen Svaka socijalna grupa manja ili veća posjeduje određeni oblik kulture sjećanja
U prethodnim poglavljima ovog rada bitno se isticalo to da je Ć Sijarić u svojim
putopisima prvenstveno u Zapisima o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi nastojao
sačuvati sjećanje na prošlost te na taj način stvoriti neraskidivu vezu prošlosti i
sadašnjosti a tu vezu isključivo stvara na temeljima prostora i vremena Upravo se smatra
da ono što je prostor za umijeće pamćenja vrijeme je za kulturu sjećanja Tako kultura
sjećanja počiva najviše na oblicima odnosa prema prošlosti dakle u sjećanju se
rekonstruira prošlost Međutim ta prošlost kao takva mora ući u svijest jer ne smije
sasvim nestati moraju postojati svjedočanstva a koja moraju iskazivati neku
karakterističnu diferenciju
Svaka ličnost i svaki historijski fakt se već u svom prispijeću u pamćenje transponiraju u
neki nauk pojam simbol tako oni dobivaju neki smisao postaju element idejnog sistema
društva Iz ove suigre pojmova i iskustva nastaje ono što želimo nazvati figurama sjećanja
Figure sjećanja određuju tri obilježja konkretni spoj s vremenom i prostorom spoj sa
nekom grupom i rekonstruktivnost kao poseban postupak Figure sjećanja su uvijek
prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila Sijarića riječ je o oživljenom
prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu Pojam prostora obuhvata i
svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu (namještaj uređaji prostorije sa svojom
specifičnom uređenošću) što pruža sliku stabilnosti U putopisu Herceg-Bosno i tvoji
gradovi dominantan je spoj s vremenom i prostorom Kada govori o gradu Travniku
Sijarić spaja prošlost i budućnost u obliku tvrđave
Dugo poslije pada Bosne pod Turke Travnik je bio jedno malo mjesto ndash sa malo dućana i
sa hanom ali i sa svojom tvrdom tvrđavom iznad sebe koja je značila sigurnost onih koji tu
žive To je danas onaj stari dio Travnika koji se zove Stara varoš i u kojem je Nova
džamija ndash to jest bila nova u jedno vrlo davno vrijeme kad je načinjena ndash čak godine
1549 što znači da je ta Nova džamija jedna od najstarijih u cijeloj Bosni a reklo bi se i
najljepših
Historija slijedi pamćenje a kulturno pamćenje se usmjerava na fiksne tačke u prošlosti
Međutim prošlost kao takva ndash u tom obliku se ne može održati ona se preoblikuje u
simboličke figure za koje se veže određeno sjećanje Razne pripovijesti one istinite i
neistinite također su figure sjećanja Za kulturno pamćenje nije bitna faktična već
44
prisjećana povijest Tako da su i mitovi figure sjećanja Mnoge priče čija istinitost nije
provjerena i ustanovljena (možemo ih nazvati legendama) također su figure sjećanja a
takve priče u velikoj mjeri pronalazimo i u Sijarićevoj putopisnoj prozi Pišući o Drini
Sijarić priča priču o dvjema sestrama koje su gradile dva grada Jerina s lijeve a njena
sestra sa desne strane Drine Kako je grad sa desne strane bio veći Jerina je zbog toga
otrovala svoju sestru
Ali priča tu nije stala i ide dalje ndash slika Jerinu kao golu ženu i raspusnicu Mlada gola i
željna mladića ndash ona ih je uvodila u svoje odaje da je obljube a poslije bacala ih u Drinu
I sve dok se gore gradio grad Drina je dolje odnosila mladiće Majstori su o tome morali
da ćute A što riječima nisu smjeli da kažu kazali su svojim dlijetima Na jednoj ploči
uzidanoj isklesali su golu ženu ndash u položaju grozno razvratnom da time kažu kakva je
Jerina I tako je kamen govorio ono što jezik nije smio
Kulturno pamćenje uvijek ima svoje posebne nosioce to su najčešće učitelji sveštenici
pisari učenjaci a što svakako možemo povezati sa putopiscem Ć Sijarićem U ulozi
putnika Sijarić čuva sjećanje na Bosnu i Hercegovinu (prvenstveno njene gradove) i
sjećanje na mračnu prošlost kakvo je ono u putopisu Oslobođeni Jasenovac Kulturno
pamćenje se kroz slijed generacija održava putem kulture što sa sobom povlači pitanje
identiteta Identitet se uspostavlja preko pamćenja i sjećanja Tako jedna grupa svoj grupni
identitet može reproducirati samo pamćenjem a osnovu pamćenja čini kultura
Putopis kao takva forma ima upravo taj zadatak da sačuva identitet jedne čitave grupe
Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku prošlost govore o
drevnim gradovima bosanskim kraljevima banovima feudalcima pašama agama i
begovima kazuju o Bosni i Hercegovini Bosancima i Hercegovcima o njihovim
sudbinama I samo ljudsko postojanje zamislivo je samo na tlu i u okviru kulture i društva
Svijest o socijalnom pripadanju (kolektivnom identitetu) temelji se na zajedničkom znanju
i zajedničkom pamćenju koje je obilježeno govorom Kada je riječ o identitetu i njegovom
značaju vjerovatno najviše do izražaja dolazi zapis Tvrdi mi grad Bobovac gdje Sijarić
govori o najznačajnijem i najbolje utvrđenom gradu srednjovjekovne Bosne kojeg je
podigao ban Stjepan II Kotromanić prije prve polovine 14 stoljeća
Bobovac je bio u centru zemlje bosanske ndash u gorostasnom i od puteva udaljenom kraju u
onom gdje je bio i dvor bosanskih banova to jest prijestonica zemlje i vjerovalo se dokle
se god drži tvrdi Bobovac držaće se i cijela Bosna iz ovog se grada branila Bosna I sva
njena snaga bila je tu U tom kamenu ndash na kamenu u tim zidovima što su strčali kao da su
iz stijene izrasli Danas vam to liči na zube starca Jer ono što je nekad krepko stajalo i
45
prijetilo oburvalo se kule tabije podzidi ndash danas su samo gomile ili ako još stoje ndash stoje
žalosno
Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom 20 stoljeća izdvaja se figura
kulturalnog pamćenja Tzv mjesta pamćenja koja književni tekstovi obnavljaju skupom
simboličkih figura javljaju se u funkciji pohranjivanja utemeljenja i očuvanja znanja o
sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke prošlosti U skupu simboličkih
slika stvara se sistem kulture pamćenja koji se u književnim djelima najviše postiže
intertekstualnošću
Mnogi književni teoretičari i kritičari smatraju da je prostor bitan element proznih
književnih djela u cjelosti U Kritici čistog uma Immanuel Kant određuje prostor i
vrijeme kao nužne oblike svake spoznaje počevši od elementarnih opažanja i predstava U
dvadesetom stoljeću veliku pažnju prostoru posvećivali su Max Weber E Durkheim G
Simmel M Foucault i E Husserl To tzv povezivanje književnosti s geografijom dogodilo
se 90-ih godina dvadesetoga stoljeća a pitanje prostora postala je važna tema u mnogim
područjima književnosti Prostor ima zadatak da omogući liku da se kreće da se snalazi da
kroz prostor iskazuje neke svoje osobine karakteristike i vlastite probleme egzistencije
Motiv prostora se u književnom djelu nije dovoljno izučavao Bahtin kaže bdquoProces
osvajanja realnog istorijskog vremena i prostora i realnog istorijskog čoveka koji se nalazio
u njima u književnosti je tekao komplikovano i isprekidanoldquo Bahtin povezuje vrijeme i
prostor i daje mu zajednički naziv hronotop On je zastupao tezu da su osvajane pojedine
strane vremena i prostora dostupne na određenom povijesnom stepenu razvoja
čovječanstva ali ne u dovoljnoj mjeri Bahtin je još i dodao da je došlo vrijeme kada se na
prostor u književnim djelima treba gledati kao na nešto bitno i u skladu sa vremenom jer
je značajno izražavanje neraskidivosti prostora i vremena Prostorna i vremenska obilježja
se stapaju u jednu konkretnu cjelinu vrijeme se bdquosteželdquo postaje umjetnički vidljivo a taj
prostor se uvlači u kretanje vremena sižea Obilježja vremena razotkrivaju se u prostoru a
prostor se osmišljava i meri vremenom
Kada je u pitanju gradski prostor u književnosti Richard Lehan navodi kako grad uvijek
igra veliku ulogu u ljudskoj sudbini bez obzira na način kako je predstavljen te da urbani
konstrukti moraju biti neprestano preispitivani jer su oni artificijelni i diverzni Upravo je
taj gradski prostor često obilježen nelagodom odbojnošću strahom i neprilagođenošću
nasuprot idiličnom i bdquorajskomldquo selu
Tijelo se stjecajem okolnosti našlo u mrskom gradu dok zarobljena bolesna duša žudi za
povratkom u iskon na selo u čedno pastoralno okruženje u zdravlje u čistoću identiteta
46
Za razliku od artificijalnoga grada selo je tijesno povezano sa prirodnom slikom svijeta
Stoga realisti nisu voljeli grad i o urbanoj civilizaciji pišu gotovo isključivo kao o otuđenoj
formi života
U razdoblju moderne prepoznaje se veće zanimanje za urbanu tematiku i fenomene
gradske civilizacije Ona donosi i sasvim novo viđenje grada kao slojevitog prostora u
kojem se pokazuju različite kulturne političke društvene nacionalne i umjetničke
vrijednosti Upravo u razdoblju moderne prvi put se u književnosti grad počinje promatrati
kao proces kao simultanost različitosti Modernistički pisci predstavljaju grad kao
kompleksnu strukturu koja postaje poticaj za čisto mentalne procese Grad postaje mjesto
duševnih kriza U čovjeku se javlja nemir strah nelagoda i beznađe
Dean Duda napominje da djelovanje nadmašuje viđenje u svakodnevnim pričama o
prostoru a to jednostavno znači da se prostor proizvodi kretanjem
Već u samom smislu i razlogu nastanku putopisa Oslobođeni Jasenovac izdvaja se figura
najvećeg sabirnog logora u nekadašnjoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj logor Jasenovac
Sam pojam bdquosabirni logorldquo kao vrsta zatvora koja je stvorena za političke protivnike
pripadnike pojedinih etničkih ili religijskih grupa civila iz kritičnog vojnog područja ili
bilo koju grupu ljudi povlači sa sobom sve negativne konotacije Ćamil Sijarić taj prostor
uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na smrt pa
pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Cjelokupan taj prizor izaziva strah a gluha
tišina smrad od blata od truleži od gasova i same zemlje pojačava to nezaobilazno
osjećanje u njemu Smrt je osnovna misao koja prati ovaj prostor Sijarić ističe da je drveće
i ptice na njima jedino što pokazuje trag života osim toga tu ništa više nije živo
Zato je ova zemlja tako utabana
Zato je tako jadna
Sada je sva crna I ćutljiva Kao kakvo živo a jadno biće koje je mnogo propatilo Ovdje
ima drveća i na njemu ima ptica I reklo bi se da više ništa živo tu nema
Ovo je bilo mjesto umiranja
Logor smrti
Bilo mu je ime Jasenovac
Kroz njegovu kapiju ulazilo se ali se nije i izlazilo
Također Sijarić napominje da to i nije neki veliki prostor ali da je užasan zbog svega
onoga što se na njemu vidi Za njega je to groblje koje se širi i nema granica Možda
jedinu simboliku života pruža slika čovjeka koji je nekako uspio preživjeti između tih
mrtvih ljudskih tijela
47
I eno s kraja vode sa blatne obale između panjeva i vrbovog granja jedan čovjek ustaje
Diže se gore kao avet Poderan je mokar i kaljav Lice mu je u maljama i staro Mršav je i
jadan i izgleda tako kao da je već bio jednom umro pa nekim slučajem oživio i ustao
odozdo između mrtvih Ustajanjem jednog živog čovjeka iz ovog beskrajnog groblja u
vodi bio sam zbunjen i preplašen
D Duda također ističe kako je učestalost tegoba i prostora patnje (kakvo je upravo ovaj
prostor logora) u jasnoj opreci naspram domovine i slobode ali isto tako i jasno definirane
klasne pozicije tj socijalnog statusa Ono možda što je karakteristično za prostor logora i
sam ovaj putopis je i to što Sijarić u samom djelu ne opisuje dovoljno čovjeka zatočenika
njegove misli osjećanja i strah Sve se to nazire u cjelokupnom djelu sva ta osjećanja i
strahovi čovjeka koji očekuje smrt su podloga ovog putopisa ali konkretnih opisa
pronalazimo samo na nekoliko mjesta a jedan takav je i sljedeći
Čovjek u logoru mnogo vidi ali sve ne može vidjeti ndash jer šta vi znate koga sve to dovode na
obalu čujete kako se voz zaustavio i kako lokomotiva brekće i znate da su to tamo
dovedene nove žrtve Najedanput čujete ustaške psovke plač ženski vrisak zapomaganje
pisku djece i jasno vam je da to tamo ustaše ubijaju ženski glasovi se uvijek jače čuju
Žene pred smrt više protestuju nego muškarci A novodovedeni zatočenici više od starih
Možemo uočiti da kod Sijarića često imamo pozivanje na određene objekte i mjesta To su
prvenstveno gradovi i logor u Oslobođenom Jasenovcu Tako i ovdje svaki grad sam za
sebe predstavlja određeno mjesto mjesto pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i
njeno oživljavanje Srednjovjekovne gradine koje baš zbog toga što su gradine i to još
srednjovjekovne asociraju na prošlost dalju i od one koju poznaje i sam putopisac Smatra
se da se na određenim mjestima objektima u gradovima struktuira čovjekov život
njegovo ponašanje putanje koje slijedi kroz prostor i vrijeme jer grad kao takav
reflektira i utjelovljuje moć stvara red u prostoru i vremenu te disciplinu prostora i
vremena
U ovom putopisu (Oslobođeni Jasenovac) izdvaja se i bolnica kao još jedna
karakteristična figura prostora Namijenjena da liječi i time pomogne onima koji su
bolesni ovdje bolnica poprima sasvim drugačije značenje To je bila jedna baraka koja je
postojala samo formalno niti jedan bolesnik te bolnice nije izliječen Kako bi pred
međunarodnom komisijom prekrili tragove stravičnih zločina renovirali su tu bolnicu
Bitno je navesti to da ove podatke Ć Sijarić doznaje od preživjelog logoraša
Ustaše su tom prilikom pobili oko šesdeset bolesnika iz te bolnice onih koji su svojim
izgledom odavali pravo stanje logora Zatim su u bolnicu uneseni novi kreveti Uneseno je
48
i sve drugo što je jednoj bolnici potrebno A onda su ndash na kraju u bolnicu na nove krevete
i u nove postelje uvedeni novi bolesnici Ali oni nisu bili bolesni oni su bili zdravi ljudi ndash
koliko u logoru neko može da bude zdrav ali su i takvi jadno izgledali i imali da
predstavljaju bolesnike Tada smo dobili i nove logorske brojeve Bili su vrlo niski kako bi
se prikrilo pravo brojno stanje logora
U ovom stravičnom okruženju izdvaja se i religijski prostor Za D Dudu religijski prostor
je prostor susreta To je način stvaranja ljepote harmoničnosti i prirodnog idiličnog
prostora Kao i bolnica i ovdje je religijski prostor sasvim formalan Godine 1941 i 1942
u logoru su bili zaveli bogosluženje Za katoličku crkvu i džamiju uređene su bile posebne
sobe
Pop je bio neki Zvonko Brekalo Umro je od tifusa A hodža jedan zatočenik Ustaše su ga
uniformisali dali su mu čin satnika ndash a odmah zatim likvidirali ga ndash objesili su ga
Figuru smrti i grobnice pronalazimo i u putopisu Zapis o gradovima tačnije u zapisu O
Lenjingradu gdje Sijarić govori o stradanjima u Drugom svjetskom ratu Na specifičan
način opisuje grobnice te zajedničke masovne grobnice koje spajaju one sa istim tragičnim
sudbinama a koje su i nazvali bdquobratskim mogilamaldquo Sijarić kazuje o svim žrtvama rata o
tom besmislu koje ne donosi ništa dobro a uzima puno više o svakom pojedincu koji
izgubi dragu osobu
Tu među njih uđi ćutke S kapom u ruci S mislima da su to žrtve kakve si i ti imao u svojoj
zemlji Tako ćeš moći lakše da hodiš kroz ove beskrajne bdquobratske mogileldquo I zublja koja
nad njima gori podsjetiće te na zublje žrtvama u tvojoj zemlji Pa ti ovo groblje dođe kao
ono u tvojoj zemlji ndash nad kojim si već lio svoju suzu za drugovima za prijateljima za
poznanicima I nije ti drukčije nego da ovdje leže i tvoji ndash tvoji znanci
Sijarić piše i o porodici Savič koja je nastradala u tom ratu Posebno ističe bilješke
djevojčice Tanje najmlađe u toj porodici
Kao učenica Tanja je napisala jedno pismo o stradanjima svoje porodice Kratka hronika
djevojčice Tanje svakako da podsjeća i samim tim može se usporediti sa dnevnikom Ane
Frank trinaestogodišnje Židovke koja je u tajnom skrovištu bilježila svoje misli osjećanja
i strahove Te djevojčice dijelile su istu sudbinu jedne od mnogobrojnih žrtava Drugog
svjetskog rata
49
Zaključak Govoreći o književnim vrstama koje ujedinjuju povijesno-znanstveni interes s umjetničkim
oblikovanjem Milivoj Solar kaže ldquoMeđu takvim književno-znanstvenim vrstama od
posebne je važnosti također putopis S jedne strane on može predstavljati doprinos
geografiji ili etnografiji dok s druge strane predstavlja osobitu književnu vrstu u kojoj je
putovanje i opis proputovanih predjela ili zemalja povod za šire umjetničko oblikovanje
zapažanja dojmova i razmišljanja o svemu onom što putopisca zaokuplja tokom
putovanjaldquoemspČesto se na taj način putopis približava eseju ili romanu u kojemu je fabula
organizirana kao slijed događaja koji seemspzbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine
likova Iako postoji to mišljenje da se putopis približava eseju ili romanu i isto tako da se u
posljednje vrijeme pokazuje veći interes za takvim književnim žanrom putopis je svakako
manje istraženo proučavano i na kraju krajeva čitano područje To se pokazuje i kada je u
pitanju Ćamil Sijarić poznatiji je Sijarić romanopisac nego Sijarić putopisac
Ako se vratimo na mišljenje M Solara da je u putopisu fabula organizirana kao slijed
događaja koji se zbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine njih to bismo mogli
povezati sa ovim piscem bar konkretno u putopisu Oslobođeni Jasenovac dok Zapisi o
gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi djeluju na posve drugačiji način Sijarić se više
50
bazira na historiju koja se polahko zaboravlja i kao da nastoji da je spasi od tog zaborava
Njegovi likovi su usputni i bez nekog posebnog značaja osim ako nije riječ o nekoj
historijskoj ličnosti Međutim tu se opet izdvaja Oslobođeni Jasenovac u kojem jedan lik
preuzima ulogu naratora pa kao bivši logoraš grobar priča svoje doživljaje koji djeluju
kao neka vrsta ispovijesti Onog trenutka kada Sijarić govori o historijskim ličnostima
govori ono što je manje i više poznato
Često ne nudi ništa novo i novost nije način njegovog postizanja zanimljivosti ali on je
pisac koji odlično poznaje mjesto na koje putuje a posebno historiju iako nije historičar
već uvijek u svakom smislu samo pisac Njegova historijska priča nije puko kazivanje
činjenica već pravi književno-umjetnički tekst Anegdote i legende su ono što krasi
njegovo pisanje i doprinosi toj zanimljivosti Pokazalo se da su doba mjesto i trajanje
ključni elementi Sijarićevog putopisa On je vremenski i prostorno ovjekovječio i sadašnji
ali i daleki i zagubljeni teritorij Bosne i Hercegovine
Ostavio je jasnu sliku njenih ljudi njihovu historiju i legendu nacionalnu i vjersku
isprepletenost i suprotstavljenost ujedno i pitome i surove prirode te običaja
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti tj putopiščeva objašnjenja o razlozima nastanka nekog
putopisa najčešće se nalaze u samom predgovoru Pokazalo se da je to slučaj i u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja a zatim
vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa putovanja
Sijarić kao razlog svog putovanja navodi tu činjenicu da jugoslavenski srednjovjekovni
gradovi nisu dovoljno istraženi U Oslobođenom Jasenovcu okvir predstavlja uvodna
rečenica Sijarić kaže ldquoIšao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjetildquo
Razlog njegovog putovanja u Jasenovac je namjera da otkrije sve te strahote koje su se
desile s tim da ni sam pisac ne sluti šta će sve zateći i vidjeti
Vjerovatno dvije najvažnije značajke putopisnog subjekta su snalažljivost i perceptivna
usmjerenost Neki se putopisci baziraju na opise historijskih znamenitosti neki na
tradiciju svakodnevni život neki na opise prirode a Sijarić u svoje putopise kombinira sve
te elemente Najviše bdquoizravnih susretaldquo sa putopiscem imamo onda kada opisuje neku
znamenitost prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi U Zapisima o
gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih dijelova kada se opisuju putevi i
historijske znamenitosti Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi Kako je
i navedeno to se najbolje može vidjeti u tekstu Putovati znači ndash vidjeti
Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje
je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost
51
putopisnog svijeta Oba Sijarićeva putopisa Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji
gradovi prvenstveno su usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje
mjestima građevinama i običajima To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj
izvještajnoj ili naučnoj obradi Međutim u tim pripovijedanjima i opisivanjima
pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici samog putopisa S druge strane u
slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se drugačije odlike U tom djelu
pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju istu poziciju u samom
tekstu
Dotematizacija uključuje obavijesti kojima se nadograđuje osnovno putopisno izlaganje i
postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za približavanje
putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta Dva osnovna
postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija figuralnim
postupcima U Sijarićevim putopisima prisutan je figuralni postupak dotematizacije ali i
naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj baštini uz karakterističan književno-
estetski stil
Figure sjećanja su uvijek prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila
Sijarića riječ je o oživljenom prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu
Pojam prostora obuhvata i svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu Figure sjećanja
su uvijek prostorno i vremenski konkretne Putopis ima zadatak da sačuva identitet jedne
čitave zajednice Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku
prošlost U Oslobođenom Jasenovcu u prvom planu izdvaja se figura logora Ovaj pisac taj
prostor uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na
smrt pa pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Sijarić piše isključivo o gradu i
gradskim običajima jer za njega svaki grad predstavlja određeno mjesto mjesto
pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i njeno oživljavanje
52
O piscu
Ćamil Sijarić je da još ovo kažem na kraju bio neobično pitoreskna pojava u našem
ljudskom svijetu i već za života postao predmet mnogih priča i anegdota Bio je oličenje
drevne jednostavnosti i neposrednosti U neprirodnom svijetu bio je prirodan čovjek
Ćamil Sijarić rođen je 18 decembra 1913 godine u Šipovicama kod Bijelog Polja u Crnoj
Gori u jako imućnoj zemljoradničkoj porodici Rano ostaje bez oba roditelja te odrasta
kod strica Osnovnu školu završio je u Godijevu u Bijelom Polju a odemsp1927 doemsp1935
godine pohađa Veliku medresu kralja Aleksandra uemspSkopljuemspiz koje je zbog političke
aktivnosti bio isključen Školovanje nastavlja u Vranju i u gimnaziji maturiraemsp1936
godine Iste te godine upisuje Pravni fakultet uemspBeogradu Diplomirao jeemsp1940 godine a
za vrijeme Drugog svjetskog rataemspslužbuje uemspSarajevuemspMostaruemspBosanskoj Gradiški
iemspBanjaluci Za sekretara Suda narodne časti u Banjaluci izabran jeemsp1945 godine potom je
novinar lista Glas i dramaturg Narodnog pozorišta u Banjaluci U Sarajevo prelaziemsp1947
godine radi u redakciji lista Pregled a potom je u Glavnom odboru Narodnog fronta i
redakciji Zadrugara U literarnu sekciju Radio Sarajeva prelaziemsp1951 godine i tu ostaje
sve do odlaska u mirovinuemsp1983 godine
Već kao đak Velike medrese u Soplju pokazuje interesovanje za književni rad U toj školi
bio je predsjednik literarne družine koja je izdavala časopis bdquoVesnikldquo u kojem je objavio
svoje prve književne radove ndash pjesme 1929 godine Bavio se i sakupljanjem narodnih
epskih pjesama u rodnom Bihoru koje je poslao Srpskoj akademiji nauka u Beogradu (i
danas se te pjesme čuvaju u arhivi spomenute akademije) Književni rad nastavlja
53
objavljujući pjesme u bdquoGajretuldquo bdquoŽeni danasldquo i bdquoPregleduldquo Za vrijeme rata ništa ne
objavljuje Bio je redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i
Akademije naua i umjetnosti Crne Gore
Nagrađen je brojnim nagradama kao što su 27-julska nagrada SR Bosne i Hercegovine
13-julska nagrada SR Crne Gore Andrićeva nagrada i dr
Umro jeemsp6 decembraemsp1989 godine
SažetakPutopis kao forma razvija se još u antici To je književna vrsta tematski oblikovana
putovanjem putopisca koji pripovjeda zgode na putu opisuje prostore kojima putuje i
mjesta na kojima boravi iznosi svoja zapažanja o ljudima koje na putu susreće o njihovim
običajima i načinu života te često o kulturnim i umjetničkim znamenitostima određenih
krajeva Za Ćamila Sijarića putopis je jednostavno opis putovanja zajedno i geografija i
historija i etnografija Historijska priča je ona koja zauzima primarno mjesto u njegovom
putopisnom opusu U ovom masterskom radu prikazali su se Sijarićevi putopisi Zapis o
gradovima Herceg-Bosno i tvoji gradovi i Jasenovac Knjiga Zapisi o gradovima
objavljena je 1970 godine a 1986 Sijarić objavljuje putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi
Po tematici se ovaj putopis može izjednačiti sa putopisom Zapisi o gradovima dok je
Oslobođeni Jasenovac i svojom formom i sadržajem ustrojen na potpuno drugačiji način
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta
Pokazalo se kako te obavijesti pronalazimo u predgovoru ali i u pojedinim zapisima unutar
putopisa Kada je riječ o zanimljivosti mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive
zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru međutim ovaj pisac ipak sve što je
zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način posebno u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi Usputne priče anegdote i legende su osnovni elementi
kojima Sijarić postiže zanimljivost i novost Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna
izražajna postupka u putopisu Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom
20 stoljeća izdvaja se figura kulturalnog pamćenja Ta tzv mjesta pamćenja javljaju se u
funkciji očuvanja znanja o sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke
54
prošlosti Ovi putopisi sadrže niz figura kulturalnih pamćenja kao što se i pokazalo u
samom radu
SummaryTravelouge as form was developed in the classical period It is a literatur category
thematicly shaped with travelers journey in which he narrates about events descripes
places he has seen people he met their customs and way of living and often about cultural
and artistic sights of specific areas For Ćamil Sijarić travelouge is simply description of
travels including geography history and etnhography Historical story is primar in his
travelouge opus This master thresis showed us Sijarićs travelouges Zapis o gradovima
Herceg-Bosno i tvoji gradovi and Jasenovac Zapis o gradovima was published 1970
Herceg-Bosno i tvoji gradovi 1986 Thematically they are very similar while Jasenovac is
with its form and content established differently Framework and notices are authors
expalanations for writing the text We found notices in preface but also in the text of
travelouge Critics claim that most interesting events happen in unknown and far places
However this author search for new and ineresting in his country in a completly different
way as shown in Herceg-Bosno i tvoji gradovi Side stories anecdotes and mhyts are basic
elements for Sijarićs new and interesting storytelling As expressed element of literature of
late 19 and 20 century it stands out figure of cultural memory Those cedilcedil memory placesldquo
occur as intent to preserve knowledge about ourselfs recall historicaly endangered
meaning of common past These travelouges contain series of cultural memories as
shown
55
Literatura Assmann Jann Kulturno pamćenje Pismo sjećanje i politički identitet u ranim
visokim kulturama s njemačkog preveo Vahidin Preljević Biblioteka tEKST
Zenica 2005
Bahtin Mihail Oblici vremena i kronotopa u romanuMatica hrvatska kolo 3
(2008)
Dizdarević Faruk Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila
Sijarića Avlija-portal za kulturu književnost i društvene teme Dostupno na
httpwwwavlijameesejifaruk-dizdarevic-stradalnistvo-kao-umjetnicka-vizija-u-
knjizevnom-djelu-camila-sijarica (2352014)
Duda Dean Priča i putovnje hrvatski romantičarski putopis kao pripovjedni žanr
Matica hrvatska Zagreb 1998
Duda Dean Kultura putovanja Naklada Ljevak Zagreb 2012
Galić Gordana Vladimir Nazor od Splita do piramida - tekst imaginacija
reprezentacija Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske Dostupno
na httphrcaksrcehr86365 (1352014)
Hrvatska opća enciklopedija Leksikografski zavod Miroslav Krleža Zagreb 2008
Dostupno na httpwwwenciklopedijahrNatuknicaaspxID=51177
Isaković Alija Hodoljublje Svjetlost Sarajevo 1973
Kulenović Tvrtko (priredio) Ćamil Sijarić- Zapisi Izabrana djela I-X knjiga
deveta Veselin Masleša Sarajevo 1991
Kulenović Tvrtko Ćamilovi putopisi Diwan - časopis za kulturu Javna biblioteka
Alija Isaković Dostupno na httpwwwdiwanmagcombaarhivadiwan7-
8sadrzajsadrzaj14htm (562014)
Lešić Zdenko i Martinović Juraj (ur) Naučni skup Književno djelo Ćamila
Sijarića Sarajevo 2003
Ivan Lovrenović (2012) Prostori putopisa Dostupno na
httpivanlovrenoviccom201203prostori-putopisa-2 (2762014)
Miličić Irena Teoretičari hodočasnici činovnici tri vrtse renesansnih putopisnih
tekstova Zagreb 2010 Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske
Dostupno na httphrcaksrcehr56766 (1152014)
Nemec Krešimir Čitanje grada Ljevak Zagreb 2010
56
Sijarić Ćamil Zapisi o gradovima Zadruga Sarajevo 1976
Todorova Marija Imaginarni Balkan prevele s engleskog A B Vučen i D
Starčević Biblioteka XX vek 2 izdanje 2006
Zvrko Husein Ćamil Sijarić- pripovjedna proza Dobra knjiga Sarajevo 2013
7
Bošnjački putopisTako naši ljudi mučno kretahu u svijet i nerado ostavljahu tragove svoga putovanja
Kada je riječ o putopisu našeg prostora i Balkana općenito poseban značaj ima Marija
Todorova i njen pojam bdquobalkanizamldquo Ona definira taj pojam kao neki specifični diskurs
koji određuje stavove prema Balkanu i radnje usmjerene na njega odnosno kao stabilni
sistem stereotipa koji stavljaju Balkan u kognitivne mengele
To je jedan od najstarijih recepata formi šema ili mentalnih obrazaca putem kojih se
plasiraju informacije o Balkanu i to naročito u novinarstvu politici i književnosti
S jedne strane Orijent se prikazuje kao apsolutno Drugo u odnosu na Evropu dok se sa
druge Balkan prikazuje kao most ili kao raskršće koje spaja Istok i Zapad Ta
međupozicija između Evrope i Azije dovodi do razumijevanja Balkana kao polurazvijenog
polukolonijalnog polucivilizovanog i poluorijentalnog Dakle dok orijentalizam
predstavlja bdquodiskurs o imputiranoj opozicijildquo Todorova smatra da je balkanizam bdquodiskurs o
imputiranoj dvosmislenostildquo
Među žanrovima koji su najvažniji putevi za širenje balkanizma Todorova izdvaja
putopise političku esejistiku i akademsko novinarstvo Posebnu pažnju poklanja
putopisima i izvještajima političkih posmatrača agenata i diplomata jer se u njima mogu
otkriti počeci i postepeno uobličavanje predstave o Balkanu kao posebnom geografskom i
kulturnom entitetu Ti putnici imali su ulogu današnjih novinara pa se u njihovim opisima
može pronaći kombinacija skoro svih elemenata koji su oblikovali postojeći stereotip o
Balkanu
Ono što je zajedničko i kategoriji orijentalnog i balkanskog jeste da su obje korištene da
označe suprotnost predstavi o Evropi koja simboliše čistoću red samokontrolu karakter
osjećaj za zakon pravdu efikasnu administraciju
Sa naših prostora Ivan Frano Jukić (Slavoljub Bošnjak kako je sebe nazivao) je prvi pravi
putnik ističe Alija Isaković u svojoj knjizi Hodoljublje Iako je sam dosta toga zabilježio
8
zapisao i ostavio generacijama koje dolaze poslije njega nažalost tek nakon njegove smrti
ti radovi dobijaju zasluženu vrijednost On ističe pomalo surovu realnost koja je takva
ostala i dan-danas a to je Bosna koliko nesretna i potlačena toliko nepoznata i neopisana
Bošnjaci su uvijek putovali nekada neplanirano a nekada sasvim namjerno radi svojih
putopisa Neki su spriječeni u toj svojoj namjeri stvaranja jednog putopisa tako da su
mnogi još neotkriveni i neistraženi Profesor F Rizvanbegović u Antologiji bošnjačkog
putopisa 20 vijeka ističe da je iz tih razloga putopis Hadži- Jusufa Livnjaka prvi putopis
koji poznajemo Hadži-Jusuf Livnjak je krenuo iz Duvna na hadž 1615 godine
U tom periodu javljaju se i drugi putopisci
Mnogi su se složili kako je Evlija Čelebija najpoznatiji svjetski putopisac On je rekao da
je više od 50 godina svoga života posvetio putovanju Smatra se da je prešao oko 350000
kilometara tragajući za novim prostorima ljudima i običajima Obišao je cijelo Osmansko
carstvo koje se prostiralo na tri kontinenta Tokom putovanja bilježio je sve pojedinosti o
životu i običajima ljudi koje je sretao opisivao do detalja mjesta koja je obilazio historiju
građevine običaje tradiciju kao i značajne ličnosti On nije zapisivao samo ono što je
vidio već i priče koje je sakupljao iz naroda
Veliki dio svoga života preko 20 godina Čelebija je posvetio Balkanu uključujući tu i
sandžačke gradove Njegova ostavština smještena je na 7000 stranica odnosno u sedam
tomova Bitno je spomenuti da i sam Ćamil Sijarić u svojim putopisima spominje velikog
Evliju Čelebiju
Za bošnjačku književnost u osmanskom periodu karakteristična je književnost u stihu ali i
u prozi koja je među bošnjačkim piscima bila najzastupljenija u ljetopisu i u putopisu o
odlasku na hadž Književnost na orijentalnim jezicima nastajala je najvećim dijelom na tlu
Bosne i tematski je za nju često veoma vezana (epigrafika pjesme o gradovima ljetopisi u
kojima su bilježeni značajni događaji putopisi s opisom bosanskih i stranih gradova kroz
koje su hodočasnici prolazili)
Karakteristični su oni pisci specifične poezije šehrengiza Šehrengiz ili opis gradova i
života u njima specifičan je istočnjački pjesnički žanr putopisne koncepcije Doprinos su
mu dali i neki naši autori primjerice eminentni pjesnici Derviš paša Bajezidagić (umro
1603) i Nerkesi Sarajlija (1584-1635) navodi Ivan Lovrenović u svom tekstu Prostori
putopisa 1984 godine
Putopis se pojavljuje i u hronikama s putopisnom podlogom kao npr kod Saliha Sidkija
Hadžihuseinovića i Envera Kadića Administrativno-diplomatski izvještaji također sadrže
elemente putopisa a izdvaja se Osman Šehdi- efendija u Sefaretnami gdje je opisao put u
9
Moskvu 1858 godine Međutim u njima je najmanje književnoga što je i razumljivo s
obzirom na formulaičnost i shematičnost jezika takvih spisa ali ih vrijedi zabilježiti zbog
njihove dokumentarno-historijske vrijednosti i mogućnosti da posluže kao književna građa
Najbrojniji među njima su izvještaji s apostolskih vizitacija slani iz Bosne u Rim
Uspon bošnjačkog putopisa veže se za kraj prošlog stoljeća Njegovi oblici su različiti i
brojni to je ili reportaža sa pojavom moderne bošnjačke štampe ili opis putovanja na hadž
ili nešto sasvim drugo Ibrahim ef Čokić-Hakki i Hafiz Muhamed ef Krpo su ponudili
najbolje opise putovanja sa hadža Edhem Mulabdić pisac prvog bosanskog i bošnjačkog
romana ujedno je i zaslužan za osnivanje prvog bošnjačkog modernog putopisa opisujući
jedan vikend u Fojnici Ta njegova prvobitna reportaža pokazala je novi model putopisnog
književnog oblika i pristupa On na taj način otkriva svoj posmatrački dar i rječitost
Kasnije će se ti pristupi neprekidno razvijati sve do Skendera Kulenovića Zuke Džumhura
i Alije Isakovića
A Isaković smatra da je daleko najzanimljiviji sarajevski trgovac Risto Besarović koji je
živo i svježe ispričao svoj put u Carigrad 1889 godine Iako s povremenim pretjerivanjem
u samom iskazu i sa ponekom nacionalno-političkom opaskom putopisci nam nude sliku
svijeta koji mi bdquopreko njihldquo doživljavamo Kako to Isaković ističe možda ne pravu a tu
nikad ne- ali zato onu kakvu je vidio naš čovjek
Potrebno je još spomenuti i to da u knjizi Hodoljublje Alija Isaković spominje i niz
novinara-publicista i novinara-književnika koji nisu živjeli u BiH ali su rođeni Bosanci
jer su tek oni zakoračili u zemlje i krajeve gdje se naš čovjek rijetko ili nikako nalazio
Oni su učinili prvi naš bdquoprodor u svijetldquo Zahvaljujući trudu i talentu svih mi ćemo
bdquoHodoljubljemldquo obići skoro sve kutke svijeta i susresti brojne rase i narode
Tako on kao dio bosanskohercegovačkog putopisa spominje i mnoge trgovce oficire
fratre hafize novinare itd
Držeći se onog što sam već tvrdio ne bi trebalo da nas u bosanskohercegovačkom
putopisu iznenadi što su uvršteni putopisi jednog književnika jednog trgovca oficira
nogometaša mitropolita fratra hafiza buntovnika naučnog radnika novinara
političara humoriste težaka
Kažu Bošnjaci da je putniku najveća planina kućni prag a to je istina (Ivan Frano Jukić
1843)
10
Putopisac Ćamil SijarićĆamil Sijarić je da još ovo kažem na kraju bio neobično pitoreskna pojava u našem
ljudskom svijetu i već za života postao predmet mnogih priča i anegdota Bio je oličenje
drevne jednostavnosti i neposrednosti U neprirodnom svijetu bio je prirodan čovjek
Književno djelo Ć Sijarića je višeslojna tvorevina u kojoj se međusobno prepliću različiti
narativni obrasci Slike i predstave koje na površinu izbijaju kao pamćenje iz djetinjstva ili
izuzetno dobro oblikovane anegdote i scene ne izražavaju samo prolazno uzbuđenje ili
neko izuzetno bdquostanje dušeldquo nego se pretvaraju u šire vizije života i svijeta pri čemu je
emotivnost samo sredstvo dočaravanja dubljih čovjekovih nemira i neizvjesnosti njegove
sudbine
Izuzme li se prvo veće putovanje školarca Sijarića od rodnih Šipovica do Skopja za njega
će ostati upečatljivo putovanje odlaska u Đalovsku klisuru do izvora vode do nekakve
pećine Ta rijeka koja je tekla iz izvora ta priroda koja je bila u klisuri ta tajanstvena
pećina činili su mu se toliko netaknutim kao da nije do tada nijedna ljudska noga tuda
prošla To je uzbuđivalo njegovu maštu
Husein Zvrko navodi kako je upravo to naivno dječije vjerovanje da je prvi vidio u
Đalovskoj klisuri ono što još niko nije imao prilike pobudilo u njemu želju da i dalje
putuje posmatra i istražuje
Nosila ga je misao da se putovanjem i pričanjem dva puta živi
11
On još dodaje i to kako je put za Ć Sijarića simbol trajanja saznavanja upoznavanja
savladavanja prepreka te učenje da svaki jad i muka imaju svoje trajanje pa i sam putnik
Kad čovjek ne ide nikud od kuće on je opet putnik ide od svog postanka ka kraju koji je
neminovan
Izdvajaju se dva osnovna strukturna pristupa kod onoga što se naziva građom za bošnjački
putopis Za neke autore putopis je opis putovanja svojevrsna geografija historija i
etnografija Drugima je putovanje povod za iskaz vlastitosti a trećima je ono čiji je
predmet književno djelo ili književna ličnost koju pohode
Ćamil Sijarić pripada prvoj grupi Za njega je putops jednostavno opis putovanja zajedno i
geografija i historija i etnografija Kako navodi profesor Rizvanbegović Sijariću nije bitan
predmet opisa isto kao i historijski fakti Historijska priča je ona koja zauzima primarno
mjesto u njegovom putopisnom opusu Ona postaje umjetnost putopisa Ćamil Sijarić
nastoji spoznati ljude prošlosti koji ostavljaju trag i prenose ga na čitaoca
Karakteristične i bitne odrednice motivi i termini za njegove putopise su doba mjesto i
trajanje Dobaemspje ključna riječ za razumijevanje tih putopisa za Sijarićaemspmjestoemspima smisao
ako imaemsptrajanje sam prostor je irelevantan Sami Borhes navodi da je duhovni život
čovjeka bez prostora sasvim moguć ali bez vremena nije Tome sad treba dodati onaj drugi
zahtjev za živim ljudima mada se tijesno vezuje za historiju
Sijarić i u putopisima bdquoostaje pisacldquo On sve zna prethodno bi proučio sve što je mogao
naći o mjestu prema kojem putuje sve je naučio poznaje svaki kamen ali nije historičar a
daleko od toga da je arheolog Vrijeme je za njega onoliko duboko koliko je stiglo da
uobliči da zapiše ljudsku sudbinu mada ona može biti zapisana i u kamenuemsp
Njegovi putopisi su moderni prozni šehrengizi On priča isključivo o gradovima jer su
gradovi historija i jer sela nemaju tu historiju Sela su samo postojanja koja su najčešće
prolazna i ne toliko bitna ona ne pamte historiju
Od svojih sagovornika tražio je obaviještenost istinitost jasnoću eventualno zanimljivost
Tvrtko Kulenović kaže da je on samemspbio isti onaj Ćamil koji je pisao one fantastične
pripovijetke sa onom fantastičnom sposobnošću uranjanja u ljudsku sudbinu onim
fantastičnim jezikom koji je već sam po sebi bio umjetnička kreacija najvišeg reda
Nije to od njih zahtjevao to je samo od sebe išlo Ne mora biti ali može biti osobina
genija u svakom slučaju je sudbina književnih poštenjaka da zanemaruju ne primjećuju
12
ono što su sobom svojim bićem iznutra donijeli a insistiraju na onome što je uneseno
spolja na znanju na iskustvu na posmatranju na rdquoživoturdquo a ne na rdquoumjetnostirdquo (Tvrtko
Kulenović)
Svojim knjigama Zapisi o gradovima Herceg-Bosno i tvoji gradovi i Oslobođeni
Jasenovac Ćamil Sijarić zaokružuje svoje putopisno umijeće Bosanski putopisi Ćamilovi
su gradovi tu je njihova prošlost historija a upravo su ti gradovi prepuni historije a ta
historija je prepuna lica i naličja ili jednostavno likova koji i današnji lik određuju
U ovom masterskom radu prikazat će se Sijarićevi putopisi Zapis o gradovima Herceg-
Bosno i tvoji gradovi i Jasenovac Ono što sam pisac poručuje ovim djelima je to da
prošlost ne smije ostati u sjenci zaborava da će se ona uvijek pamtiti i prenositi novim
generacijama (to je posebno istaknuto u onim dijelovima gdje pisac govori o Drugom
svjetskom ratu) Tako npr u putopisu Zapisi o gradovima Sijarić govori o Lenjingradu te
posebno ističe kako se ne smije zaboraviti na mnogobrojne žrtve rata
Možeš samo da ćutiš i da se izgubiš u nečemu što je groblje što je smrzavanje gladovanje
i umiranje ndash što je onih devet stotina dana Dobro bi bilo da tu brojku znaju svi profesori ndash
svih jezika i svih narodnosti i da je đacima daju u zadatak Svim đacima i u svim
zemljama ndash na svim jezicima Nek bi se ta brojka znala i pamtila kako se više ne bi
ponovila ndash ni u ovom gradu ni u drugom gradu ni u jednom mjestu
Kada je riječ o prošlosti ona je uvijek nedovoljno poznata otkrivena sačuvana i
tajanstvena U jednom trenutku sam Sijarić se pita šta je prošlost kakva je ona i čija je
jednostavno izgovaramo zidine starine vremena nekakva nekakva stoljeća ndash nekakva
tama prošlosti ndash kakve to prošlosti čije prošlosti I čudo jedno prošlost nam se svačija
nekako učini kao da je to i naša prošlost Kao da su tuda prošli naši stari Tu živjeli tu
gradove gradili tu snove sanjali ndash i otišli oni otišli a mi došli
U predgovoru knjige Zapisi o gradovima sam pisac navodi da su po cijeloj našoj Bosni i
Hercegovini razasuti bezbrojni srednjovjekovni gradovi Za mnoge od njih se ne zna ni
kada su građeni ko ih je gradio niti kojim povodom Također njihova imena su
zaboravljena posebno od dolaska Osmanlija Srednjovjekovni gradovi su najčešće građeni
u župama kao odbrambeni centri i središta-provincijske vlasti to jeste vlasti gradskih
upravnika Najveći razvoj doživjeli su uz krstaške ratove
13
Vraćajući se sa Istoka krstaši su prenosili iskustva koja su stekli na Orijentu pa i iskustvo
u zidanju gradova od kamena sa svim oblicima i osobinama tadašnjih gradova na Istoku
Javljaju nam se iz daleke prošlosti ove zemlje Bosne iz tamne tame njenih vijekova ndash i
jedna je od stranica njene istorije koja traži da je odgonetnemo ko ih je zidao i zašto je li
iz nužde ili za slavu Gusta mahovina pala je po njihovom kamenu i još gušća zavjesa po
njihovom vremenu ndash i sakrila staru davnu Bosnu
Zapisi o gradovimaGradovi su kao i ljudi ndash i kao i ljudi mogu da budu stari ili mladi tužni ili veseli zaneseni
ili zamišljeni I mogu da budu lijepi ili ružni
Ćamil je bio pisac povijesti onakve kakva je ova naša historije koja se dogodila i prošla
a koju je on spašavao vještinom čuđenja Vjerovao je da samo čuđenje spašava njegov
svijet što je vrlo poučno Puno je bolje čuditi se svome životu nego žaliti za njim
(Miljenko Jergović)
14
Knjiga Zapisi o gradovima objavljena je 1970 godine Putujući kroz mnoge gradove
tadašnje Jugoslavije daleke Rusije i Iraka Ćamil Sijarić sve uspomene bdquoupisujeldquo u tu
knjigu putopisa
Mićo Cvijetić u svom tekstu Magija riječi priče i pričanja u knjizi Ćamil gora razgovora
ističe kako su Ćamila Sijarića zanosili putevi i putovanja očaravala voda obilježja i zapisi
na kamenu
Pišući o Drini i gradovima koje vode zapljuskuju reći će i ovo da će tu vodu pominjati
pjesme pominjaće istorija pominjaće vojske i vojskovođe Na njoj će stajati stražari i
graničari prelaziće je handžije i karavandžije U očima će je nositi putnici kao vodu plavu
i brzu Zamicaće niz nju splavovi i splavari zavijaće nad njom vuci stajaće nad njom
hajduci nadlijetaće orli i gavranovi brodiće je lovci i trgovci Crtaće je u knjigama
Putopis ne sadrži onu količinu događaja koja je karakteristična za fikcionalni pripovjedni
tekst On podrazumijeva drugačiji tip događajnosti Njegov uzorak je nefikcionalna narav
putopisnog teksta Predmet putopisa je neposredna nepriređena i zatečena stvarnost tako
da njeno postojanje ne ovisi o tekstu Putopisac je može prikazati više ili manje
vjerodostojnom ali joj time i ne uskraćuje zbiljsku predmetnost U radu je već spomenuto
da Ćamil Sijarić bdquozna sveldquo o mjestu na koje putuje ali to nije ono znanje koje iznosi
historičar On uvijek bdquoostaje pisacldquo U ovoj knjizi miješaju se lirske epske putopisne
historijske i literarne asocijacije
Ismet Rebronja u tekstu bdquoDrumovi u delima Ćamila Sijarićaldquo ističe kako je drum za njega
prije svega historija svaki je put jedna historija o vremenima i ljudima promjenama i
izmjenama nastajanju novog i prestajanju starog
Ima putova kojima se nekada mnogo hodilo pa se više ne hodi ima takvih putova i na vodi
ndash kojima se nekad mnogo brodilo pa se više ne brodi Ima ih kroz šume kroz polja kroz
klisure i kroz gudure - pa se više njima ne hodi i na (putu) više nema hanova nema
handžija i kafedžija i nema nikoga i čini se da su otišle i vode Trava je sada tuda i
priča da je sve to nekad na tom putu bilo - kunu se da je tako bilo a više nije jer nema
hanova i nema putnika i u šumama nema hajduka putovi kao i ljudi bivaju mladi pa
bivaju stari pa ih sasvim nestane Putovi su kao istorija Pa pričaju
Kada govori o Lenjingradu (današnjem Sankt Peterburgu) poslije Moskve drugom po
broju stanovnika ekonomskom kulturnom naučnom centru Rusije Ćamil Sijarić kao da
čitav taj putopis obilježava motivom smrti Govori o tome kako je ovaj grad bio opkoljen
Nijemcima
15
Umirale su uz tih devet stotina dana po cijele porodice za jedan dan Svi skupa otac
majka baba djeca ndash za jedan dan Tako da su se vrata na kućama zatvarala i na njima
lijepio natpis bdquoOvdje više ne tražite nikogldquo
Kada govori o gradu Pančevu opet nagovještava da se njegovo ime veže za slavenski
jezik što znači močvara
Ako je istina da je to slovenska riječ i da znači močvara blato brlog i slično tome onda je
toga blata i toga brloga na ovoj rijeci Tamišu sigurno nekada bilo mnogo pa je i ime
mjestu - eventualno moglo otud nastati no ko to zna
Kao odličan poznavalac historije Ć Sijarić nudi podatke o tome kako se ime grada
mijenjalo kroz stoljeća pa tako prvo njegovo ime bilo je Panuka iz 9 stoljeća u 10
stoljeću spominje se ime Panucea a kasnije i Panoča
On također govori o tome po čemu su se pojedini gradovi posebno isticali kao npr
Đakovica čiji se stari dio grada nekada isticao po neizmjernom bogatstvu a posebno po
vještini svojih zanatlija puškara sabljara abadžija gajtandžija aščija kujundžija
kundurdžija itd Trgovina je bila toliko razvijena da je Đakovica bila vodeća u prodaji
Dok je Đakovica bila poznata po dobrim zanatlijama Struško polje obilovalo je voćem
Voće od svake vrste moglo se pronaći u Struškom polju tu su kruške jabuke šeftelije
breskve kajsije te južno voće kao smokve badem i drugo
Treba zamisliti ovakvu sliku polje ravno kao dlan opružilo se i raširilo sve dok vidik ne
zaklone planine A vrijedne ruke došle su i tu zasadile sve što zemlja rodi i rodom plodi I
sve se to u proljeće zaodjene cvijetom a u jesen plodom Pa granama teško da drže A za
oči uživanje Jer možeš da biraš plod koji hoćeš I svih vrsta
Husein Zvrko navodi kako u pripovijednim kazivanjima Ćamila Sijarića često nailazimo
na motiv vode izvora rijeke i jezera Ti motivi su neizbježni u njegovoj pripovijednoj i
putopisnoj prozi Kada je riječ o putopisima taj motiv je nezaobilazan Dok su i čovjek i
grad prolazni voda je ta koja uvijek ostaje mlada Voda je za Sijarića nešto mistično
zagonetno i nedostižno dok je sve ostalo poznato i ljudi i putevi i gradovi Tako u zapisu
Voda ne stari star je samo Ohrid govori o starom makedonskom gradu Ohridu i
Ohridskom jezeru
No - na njemu se vijekovi ne vide ne vidi se njegova starost ndash jer voda je uvijek samo voda
i vrijeme na njoj ne bilježi se ndash šta više čini se da je uvijek mlada i da će mladom i ostati
Ono kao i da jeste tu - da se u njemu ogleda Ohrid I tu ndash u ogledalu njegovom ovaj grad
treba i gledati Jer on tada ne izgleda stvaran nego liči na nekakav prividan grad ndash na
sliku naslikanu nekad davno rukom starih slikara iz Ohrida a na licu vode ndash na jezeru
16
Još jedan motiv koji ovaj pisac pronalazi u vodi je i sloboda U selu Tivoli kod Rima selu
poznatom po hramu božice Veste Sijarić nailazi na jedan potok Iako sasvim običan potok
naizgled nimalo drugačiji od ostalih pisac vidi u njemu nešto posebno i lijepo Poseban je
bio taj potok jer je bio slobodan jer je tekao tamo kuda je htio bez ljudske ruke koja bi ga
vodila
Jer su sve ostale vode stegnute u cijevi svima je nametnuta ljudska volja da čini ono što
čovjek hoće i jedino ovaj mali potok čini sam što hoće ndash teče slobodno ništa ga se ne tiče
niko ga ne gleda jer zašto bi i gledao jedan sasvim običan potok kod toliko vodoskoka i
vodopada Ali ja sam ipak gledao taj potok I divio se njegovoj slobodi I kad bi on bio
razumno stvorenje ja bih mu rekao da bježi što dalje i što brže i spasi se huke i buke koju
prave vode iz cijevi
Motiv slobode nalazimo i na samom početku zapisa Duša Bukurešta gdje Sijarić govori o
slobodi koju ima jedan putopisac Kada si sam u nekom tebi nepoznatom gradu onda si
potpuno slobodan jer si kako kaže i sam pisac gospodar vremena i ideš kud hoćeš radiš
šta hoćeš
Sijarić je također i odličan poznavalac čovjeka njegovih misli osjećanja i potreba
Nastoji razbiti njegovu otuđenost i predstaviti ga u boljem svjetlu svjetlu druželjubivog
čovjeka koji razumije i prihvata druge i drugačije Želi pojedinca stranca približiti masi
tako da bude prihvaćen kao jedan od njih Na taj način u zapisu Na Dunavu Estergon
pokazuje kako ne bi smjele postojati razilke među ljudima već kako bi se i u tuđoj zemlji
trebalo osjećati kao i u svojoj ne kao gost već kao domaćin tu među domaćinima U
zapisu Na mramorju Pompeja kazujući o Pompeji u erupciji vulkana Vezuva uništenom
rimskom gradu Sijarić stvara gotovo opipljivu sliku agonije i boli svakog čovjeka tog
nekadašnjeg grada agonije svakog onog koga je zadesila takva smrt Zgrudvani su
sklupčeni su od bola su se previjali i takvu nam sliku ostavili da taj bol onako užasan od
vatre osjetimo nekako i mi danas Ono što svakako ističe jeste i to da čovjek dijeli
sudbinu drugog čovjeka i suosjeća sa njegovom tragedijom
Međutim on kazuje i o ljudskoj okrutnosti čovjekovoj lošoj strani i potrebi da povrijedi
drugog čovjeka Na najbolji mogući način to slika opisujući arenu u Rimu čuvenu
Koloseo Flavio Sijarić time kao da želi pokazati kako čovjek uvijek ostaje isti kako se od
najstarijih vremena pa do danas nije promijenio njegova surova strana ostaje
nepopravljiva U čovjeku postoji nešto animalno i zastrašujuće
Ima jedna pjesma o mladoj hrišćanki koju su bacili među lavove ndash u vrijeme
neznabožačko Ta arena tu je i danas Ogromna je i stravična izgledom Zovu je kratko ndash
17
bdquoKoloseo Flavioldquo Veće gledalište valjda ne postoji A ni strašnije od ovoga Jer tu su
zvijeri rastrzale ljude jer tu se svjetina smijala žrtvama jer tu je čovjek bio zvijer
Koliko se samo pakosti i oholosti može javiti u čovjeku i koliko takav pojedinac može biti
bezosjećajan Sijarić ovo potvrđuje i u zapisu Niniva zapisu o istoimenom gradu a
današnjem Mosulu Drevni narod tog grada vjerovao je u boga Asura a kraljevi od
najstarijeg do posljednjeg kako kaže i sam putopisac bili su božji poslanici na zemlji i sve
što su činili činili su to u ime boga Ono što su radili ti kraljevi bilo je svakako zlo i
strašno daleko od onoga što bi čovjek trebao raditi Kako bi stvorio što vjerniju sliku
takvih kraljeva Sijarić citira jednu priču urezanu u ploči o tome šta kralj čini kada vodi
rat
Ja Asurnazirbal ovako osvajam tuđe gradove pred kapijom grada koji hoću da osvojim
ja najprije podignem piramidu od zemlje zatim žive oderem nekoliko vođa neprijateljske
vojske i njihove kože razapnem na piramidu neprijatelj iz grada gleda te kože i biće da ga
tada strah hvata ndash jer i sebe zamišlja u takvom stanju koje ga ne može mimoići Zatim
naredim da se izvjestan broj neprijatelja živi uzidaju u gradske zidine a drugi da se živi
nabiju na kolje i istaknu gore na zidine da ih otud iz grada gledaju građani i da znaju šta i
njih čeka
Kao potvrda ovakvog govora uz taj strašni natpis u reljefu je isklesan i lik kralja
Asurnazirbala Sijarić ističe kako ta figura zrači samo surovost divljinu i užas Kao i svi
drugi kraljevi u Ninivi tako je i kralj Asurnazirbal isklesan mnogo veći u odnosu na druge
koji su uz njega Na taj način kraljevi se žele posebno istaći i veličinom i snagom
Ovaj putopisac piše o umjetnosti i kulturi nekog prostora pa na taj način stvara povezanost
opisanog prostora i samog čitaoca Kada govori o tradiciji kulturi običajima i svemu
onome što se vezuje za neki grad i njegove stanovnike Sijarić to čini izuzetno detaljno pa
se kod čitaoca stvara dojam da je dio tog prostora i da sam posmatra grad i njegove
stanovnike Ti detaljni opisi i dočaravanje određenog prostora nekako se najbolje uočavaju
u zapisu gdje pisac govori o Pompeji Iako sasvim uništen još davne 79 godine ne taj
grad čuva ruševine koje su dokaz njegovog postojonja i života Na osnovu slike na zidu
na kojoj je prikazana gola žena Sijarić detaljno govori o njihovoj kulturi To je bila
jelinska kultura Govori o stanovnicima Pompeje kao o pobornicima zabave koji su
uživali u životu prepuštajući se igri i svirci Poznavajući Ilijadu i Odiseju slikali su scene iz
tih pjesama kao i iz nekih drugih pa putopisac zaključuje da su im zidovi bili sasvim
išarani najčešće motivima golih bića Sijarić detaljno opisuje i neka svoja putovanja kao
što je to primjer putovanja u Konstancu rumunski grad na Crnom moru U namjeri da
18
posjeti spomenik pjesnika Publija Ovidija Sijarić luta tim velikim gradom i njegovim
ulicama Iako nije znao gdje se tačno nalazi spomenik ovaj putopisac je uživao u tome da
ga pronađe bez nečije pomoći Sijarić također detaljno opisuje i sam spomenik Publija
Ovidija jednog od najvećih rimskih pjesnika i elegičara kojeg je protjerao car August
Da ga opišem natprirodne je veličine Dignut na ne mnogo visoko postolje Gologlav
Glava s malo kose čelo otvoreno Lice pravilnih linija lijepo koštunjavo pomalo
staračko sjetno zamišljeno zgledano preda se stoji grozno usamljenički na svome
postolju i na ovom mjestu kao što je uostalom i bio usamljen u ovom dalekom
varvarskom gradu na Crnom moru i u Dakiji ndash u zemlji
Herceg-Bosno i tvoji gradoviGodine 1986 Sijarić objavljuje putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi Po tematici se ovaj
putopis može izjednačiti sa putopisom Zapisi o gradovima jer i u ovom putopisu na isti
način kao i u Zapisima o gradovima Sijarić priča historiju gradova s tim da je u ovom
putopisu predmet historija Bosne i njenih gradova Ono što je vjerovatno najuočljivije u
ovom djelu jeste to da pisac u istom trenutku iznosi historijske činjenice daje podatke
(najčešće etimološke prirode) ispriča neku anegdotu i bdquootpjevaldquo pjesmu Dakle mogli
19
bismo reći da se ističu historijske činjenice koje su poetski uobličene Kako je Sijarić često
objašnjavao porijeklo i značenje imena nekog grada svjedoči i primjer u zapisu Prozor i
Rama gdje objašnjava porijeklo imena grada tako što se detaljno prisjeća svog djetinjstva i
odlazaka u mekteb Tamo su sa kalfom učili arapski jezik te spominjali gradove Bosne i
Hercegovine
Idući ka ovom gradu i izgovarajući njegovo ime dugo - Prόzor ili kratko Prȍzor što je
prvo pogrešno a drugo pravilno prisjetio sam se jednog davnog slučaja kad sam prvi put
čuo za ime ovog grada u župi Rama Bilo je to kad sam kao dijete ndash to jeste kao mejtefski
đak prvi put uzeo knjigu u ruke Bila je ta knjiga ispisana arapskim slovima koja nijedno
od nas djece nije umjelo da čita Bila su tim slovima ispisana imena gotovo svih gradova u
Bosni i Hercegovini i trebalo je da ta imena naučimo napamet ndash pa smo jednostavno išli za
kalfom kako on kaže tako i mi za njim ponovimo Imena gradova u Bosni i Hercegovini
počinjala su ovako Sarajevo Mostar Banja Luka Tuzla Bihać Travnik i tako dalje ndash a
posljednji je bio Prȍzor
Pisac objašnjava u kakvoj je vezi riječ Prozor sa staroslovenskim jezikom Grad nije dobio
ime po prozoru na kući već potječe od glagola bdquozretildquo što je na staroslovenskom značilo
gledati pogledati kroz nešto pa je od imenice izvedene iz toga glagola nastalo i ime grada
ndash Prozor Pored toga ono što je možda i neočekivano za ovakvo književno djelo jeste to
što Sijarić nudi i pravilan izgovor te riječi ukazuje na koji način se akcentira Umjesto
dugosilaznog akcenta kako je i sam pisac mislio javlja se kratkosilazni Upravo ti
bdquoneobični potezildquo čine Sijarićevu cjelokupnu putopisnu građu jedinstvenom
Može se reći da svaki putopis pojedinačno sadrži niz historijskih činjenica koje su i
osnova tih putopisa Ćamil Sijarić prije nego što bi pošao na put dobro bi proučio historiju
datog mjesta Kada je grad Prozor u pitanju on piše kako i sam kaže najraniju historiju
onu iz srednjeg vijeka Govori o banu Tvrtku koji je izdavao povelje u Prozoru Spominje
Tvrtkovu povelju Vukcu Hrvatiniću iz godine 1366 te podatak da je Matija Korvin 1463
poklonio Prozor zajedno sa Ramom sinu hercegu Stjepanu Vladislavu
Pišući o Sarajevu - gradu za riječ i sliku on započinje jednom anegdotom Kada su upitali
jednog čovjeka kakav je to grad on ga je usporedio sa jednom kućom sa puno prozora sa
kojih pjevaju djevojke
One tu ostaju po cio dan i pjesmu prekidaju samo dokle ručaju ndash a kad ručaju opet sjednu
na svoja mjesta i odozgo kroz prozor daju svijetu gotove pjesme
Također kada govori o ljepotama i bdquomagičnostildquo Sarajeva nudi čitavu jednu priču o
fenjerdžiji koji je palio fenjere po sarajevskim sokacima čitav svoj život Igrom slučaja
20
postao je bogataš naslijedio je rođaka iz Bosanske Gradiške Međutim nakon nekog
vremena vratio se u Sarajevo i svojim fenjerima Sijarić pokazuje multinacionalno
Sarajevo ali nekadašnje Sarajevo kada su trgovci i muslimani i katolici i pravoslavci išli
zajedno u Carigrad i nosili kožne proizvode Pisac spominje i Alifakovac i Trebević te
objašnjava porijeklo tih riječi Ime Alifakovac dolazi od Alije koji je inače bio niskog
rasta jer bdquoufakldquo je turska riječ i znači mali Naziv Trebević dolazi od riječi bdquotrebeldquo što
znači bdquosofreldquo koje su se postavljale nekada bogovima i na njima polagane žrtve Pored tih
činjenica Sijarić piše i o kugi koja je bila zahvatila Sarajevo i odnijela mnoge živote Da
je mene vatra pogorjela bijele bi mi dvore ponovila da je mene voda poplavila barem bi
mi oprala sokake već je mene kuga pomorila pomorila i staro i mlado rastavila i milo i
drago kugo pusta da te bog ubije
Ono što je doprinijelo estetici i zanimljivosti Sijarićevih putopisa svakako su upravo te
anegdote i niz pjesama koje su nezaobilazni elementi gotovo svakog pojedinačnog
putopisa
Ćehotina govorila Drini pričekaj me sjutradan do podne dok ja dođem mutna i krvava
mutna jeste dolazila a ne zna se da je nekad došla i krvava
Kako u Sijarićevim romanima i pripovijetkama susrećemo niz različitih likova on i u
putopisu karakterizira čovjeka pokazuje sve njegove vrline i mane Sarajlije su prkosne i
ponosne i umjeli su grdno da se naljute Nisu ispoštovali naredbu Omer-paše Latasa da se
pripremaju za vojsku čak i onda kada im je prijetio raznim kaznama već svaki ode u svoju
krajinu barut tući i olovo liti pa na carsku vojsku udariti
Od Osmanlija do napada Austrije pisac ispisuje priču o Sarajevu i Sarajlijama O tome
kakav je taj grad nekada bio i kakvi su bili njegovi ljudi Sijarić govori na zanimljiv
upečatljiv metaforičan i slikovit način
U čizmara cio red čizama i sve su jednake Mušterija pita za jedne i dobija cijenu pita za
druge i dobija manju cijenu ndash i pita zašto je manja kada su čizme jednake ndash Nisu jednake
u tim što su za jednu paru jevtinije kalfi se kad ih je šio prekinuo jednom konac a kod
drugih se nije kidao pa su zato jevtinije ne zapitkuj tu dokon nego ako hoćeš kupi a ako
nećeš kao i da hoćeš - bio je odgovor čizmedžije
Gračanica podsjeća Ć Sijarića na ljude na njihovu gostoprimljivost koji kao pravi
domaćini rado ugoste svakog prolaznika
21
i sva je ona jedan široko otvoren dom s domaćinom pred kapijom i avlijom da primi
gosta I od svega što ima odlomiće i staviti pred gosta a najviše od svoje duše ndash to jest od
onoga čega Gračanica ponajviše i ima
Sarajlije se mogu pohvaliti svojim bogatstvom Mostarci su pismeni i učeni ljudi u Banjoj
Luci su talentirani pjevači a Fočaci dobri ratnici junaci
Sijarić govori i o pojedinim historijskim ličnostima gdje svaka od njih poprima neko novo
značenje Tako npr govori i o Jeleni ženi bosanskog kralja Stjepana koju su zarobili
turski vojnici Kako bi sačuvala svoj život i život svojih sinova primorana je bila da ode u
Dubrovnik i tamo da živi sama bez krune i kao udovica a njeni sinovi postali su janjičari
Spominje se još i Omer-paša Latas a nekadašnji Mihajlo te njegov dolazak u Banjaluku i
prelazak na islam Taj bdquoBič nad Bosnomldquo kako su ga nazivali bio je sultanova desna ruka
kojom je zavodio red u Bosni
Svaki grad sa sobom nosi svoju sudbinu baš kao i ljudi a tu njihovu sudbinu Sijarić
prikazuje kroz mnoga osvajanja Za Srebrenicu grad srebra uvijek su se zanimali kraljevi
carevi vojske osvajačke čete hajdučke svi oni koji su znali za njeno bogatstvo srebrom
Sijarić opisuje ovaj grad kao jedan od onih gradova s tužnom sudbinom grad koji su
mnogi preuzmimali na prevaru prodavali i kupovali Srebrenicom su prošli i Iliri
Rimljani Bosanci Austrijanci Mađari Turci i Dubrovčani pa u svom putopisu Ćamil
Sijarić kaže ldquoI na strijele koplja sablje i puške osvajali i harali svi koji su stigli i nije
samo onaj ko nije stigaoldquo
Ono što Sijarićevu cjelokupnu putopisnu prozu čini jedinstvenom i prepoznatljivom
svakako su legende po kojima se i gradovi pamte i poznaju Za Banjaluku se veže legenda
o jednoj Austrijanki čijeg je sina zarobio turski oficir Ferhat-paša Da bi ga oslobodio
Ferhat-paša je tražio da se u Banjaluci naprave kaldrme i hamami velika džamija i uz nju
sahat-kula i uz sve to ndash tri tovara blaga Sve što je zatražio i dobio je i po dogovoru
oslobodio mladića Međutim mladić je umro od tuge kad je saznao da je njegova majka
srušila i svoju crkvu da bi paši izgradili džamiju
U zapisu Tvrdi mi grad Bobovac pisac piše legendu o Radaku izdajici zbog kojeg je
Bobovac pao Kralj Stjepan je Radaku povjerio odbranu Bobovca međutim nadajući se da
će dobiti novac zvanje i počast on je izdao to povjerenje i Turcima otvorio vrata Bobovca
Umjesto nagrade Radak je osuđen na smrt Sultan Mehmed Fatih nije želio izdajicu poput
njega pa je naredio da ga strmoglave niz stijenu Ono po čemu se i danas pamti Bobovac
grad koji je gotovo do temelja porušen upravo je ta priča o izdajici Radaku i stijeni niz
koju je survan ndash Radakovoj stijeni
22
Putopisi govore o tradiciji i običajima koji se vijekovima prenose sa generacije na
generaciju Za grad Jajce se kaže da nijedno mjesto u Bosni nije toliko bosansko koliko je
taj grad Takva jedna tradicija može se vidjeti i u narodnoj nošnji koju ovaj putopisac vrlo
detaljno opisuje
To je stara bosanska nošnja Nikakvih džidža ničeg suvišnog ndash do onoliko koliko treba Ni
malo ni mnogo do po mjeri Tako se nosio a i danas se tako nosi svijet oko Jajca I uz
one zidine i onakve krovove spojiva je jedino ovakva nošnja Ona je žena kao isklesana A
kao isklesan je i sam grad I samo zajedno oni čine cjelinu i jedinstvo Nešto što imaju u
sebi sve stare stvari imaju u sebi i ove žene oko Jajca Vuku u sebi nešto iz davnine - čak
možda iz one bogumilske Bosne Nešto što je vječno a narodno
Motiv puta se ponavlja i u ovom putopisu Za Sijarića put je cilj i pravac put djeluje kao
zamišljena tačka prema kojoj se ide Ono što pokreće čovjeka da pođe na neko putovanje je
samo ljudska radoznalost i čežnja za onim što je daleko i nepoznato Tako će i Ćamil
Sijarić reći ldquoPutovi su valjda i nastali iz vječitog ljudskog nemiraldquo
Oslobođeni Jasenovac
23
Sve što je ovdje u ovome naselju nekada stajalo na svojim nogama danas je palo dolje A
gore ostali samo dimnjaci iz kojih se više dim ne diže Strše grozno iznad paljevine strše
kao dignute ruke u prazno nebo a nebo je danas plavo i lijepo danas je dan proljetni Dok
je drugo sve palo dolje ndash sve se sravnilo sa ravnom zemljom i umrlo
Sabirni logor Jasenovac bio je najveći sabirni logor i logor smrti u Nezavisnoj Državi
Hrvatskoj Sabirni logori osnovani su kao mjesta zatočenja prisilnog rada i ubistva velikog
broja Srba Židova Roma i Hrvata tačnije svih onih koji su se protivili tadašnjem
ustaškom režimu Sabrini logori nastali su kao rezultat politike rasne i nacionalne
isključivosti u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj koju je 1941 godine pod utjecajem nacističke
Njemačke proglasila Ustaška domovinska organizacija
U svom tekstu bdquoĆamilovi putopisildquo Tvrtko Kulenović navodi da je ovaj putopis drugačiji i
da se zbog toga izdvaja među objavljenim knjigama njegovih putopisa Oslobođeni
Jasenovac je na raskršću između beletrističkog i feljtonističkog oblikovanja gdje pisac
opisuje strahote Drugog svjetskog rata Kao mladi partizanski oficir Ćamil Sijarić je bio
među prvima koji su posjetili taj logor Na samom početku on navodi razlog zbog
putovanja gdje kaže ldquo Išao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjetildquo On
prikazuje strašne slike prikazuje smrt ludilo čovjeka koji nije mogao podnijeti sve ono što
je u logoru doživio gomilu ljudskih tijela izgorjelih ili poluspaljenih
Sijarić kroz tekst naglašava strahote tog zločina tako što nekoliko puta izgovara riječ
Jasenovac On kaže ldquoZemlja na koju stupamo nogom zove se Slavonija a mjesto u koje
smo stigli - Jasenovac Izgovaram tu strašnu riječ nekoliko puta Jasenovac Jasenovacldquo
Vjerovatno najjači efekat ostavljaju izuzetno detaljni opisu u ovom putopisu Sijarić kao da
nastoji stvoriti jednu neuništivu sliku koja će biti svevremeni podsjetnik i opomena Pišući
o leševima koje su zločinci bacili u rijeku kaže ldquoNeki nemaju svoga lica Nemaju glave
Neko nema ruke Nema noge Ili nema nijedne noge A poneki i ne liče na ljudske leševe
nego na nešto neodređeno što se crni iz vode i oko čega se viju muhe Jednog takvog voda
je digla gore na granu Glava i ostalo više se na njemu i ne razlikuju I takav ndash s grane ne
ličeći više na čovjeka kao da govori onim dolje pod sobom Šta bi mogao da im govori
kad bi zaista govorioldquo
Sijarić nudi priču o jednom univerzalnom zlu koje nikoga ne zaobilazi pa ni djecu Tu
djecu te mnogobrojne raskomadane leševe naziva lutkama To su za ovog pisca dječije
lutke koje poslije mnogo igre i čupanja ostanu bez svojih dijelova
24
Kao i u većini svojih djela tako i u ovom putopisu Sijarić prati i tumači psihološku stranu
čovjeka kao pojedinca Čovjek je u stanju da svirepo ubije i muči drugog čovjeka on gubi
sve osobine čovjeka i pretvara se u životinju
Vodnik Markić iz logorske satnije nadzornik električara došao je u mehaničarsku
radionicu i tražio da mu se izmijeni baterija Bio je krvav od glave do pete i bijesan kao
zvijer Htio je da zapuši ali nije mogao jer su mu ruke bile krvave i od krvi mokre Digao
je obadvije šake i sa njih olizao krv gutajući je
Čovjek je zvijer koja bez imalo samilosti muči zatvorenike U tom mučenju vide igru i
zabavu i sve više što bi odlagali smrt i više mučili zatvorenike to bi postajalo sve
zabavnije Kada bi već ustaljeni načini mučenja postajali dosadni onda bi nastojali
izmisliti novi Zatvorenicima bi to ličilo na utakmicu jer svako od njih je pokušavao biti
pobjednik u tom takmičenju Koliko je sve to bilo strašno i prelazilo granice ljudskog
razuma svjedoči i najnoviji način mučenja To je bio šiljati kočić čiji se oštri kraj zabode
u bradu a tupi se udara puškom sve dok kolac ne probode do mozga
Veći dio ovog putopisa djeluje kao jedna ispovijest čovjeka koji je preživio i uspio pobjeći
iz logora a koji je u logoru obavljao posao grobara Na zanimljiv način Sijarić slika tog
čovjeka Pokazuje kako se živ čovjek uspijeva navići na sve ma koliko djelovalo strano i
nemoguće Takav čovjek gubi razum i emocije jer u logoru kako kaže i sam pisac čovjek
poživinči on više ne zna za odnose prema porodici i prijateljima jednostavno zamru čula i
sve ono što je ljudsko
Ali mi smo se razlikovali od takvih grobara jer mi grobari u logoru morali smo da
zakopavamo i mrtve i žive A šta to znači moj prijatelju zakopati u zemlju živa čovjeka to
vama niko ne umije kazati Niti vi možete ikada to shvatiti Nisam ni ja mogao to da
shvatim Bio sam tada još zdravih čula I ono što nekad ne biste učinili ni za živu glavu
sad činite sasvim mirno ndash jer vi više niste čovjek koji ima svoja zdrava čula nego ste
čovjek koji nema čula ndash ili su vam čula bolesna
Motiv straha provlači se kroz čitavo ovo djelo Taj strah sadržan je u glasu onih koji su u
logoru i koji u užasnim mukama čekaju smrt Oni koji su preživjeli logor pamte te glasove
po tome što čovjek nikada prije nije čuo takve ljudske glasove To nisu bili niti ljudski niti
životinjski glasovi jer ništa živo ne ispušta iz sebe takve glasove takve da od njih izludite
Sijarić posebno izdvaja ljudsku naivnost Čovjek od straha i nemoći često postane i naivan
pa vjeruje u razna obećanja i nada se spasu a spas u logoru bio je nešto nemoguće
25
Dok u putopisu Zapisi o gradovima voda simbolizira slobodu život i sreću u ovom
putopisu voda ima sasvim suprotno značenje Sada za Sijarića voda znači smrt rijeka Sava
je puna leševa i takva mu je odvratna Ona je grob ndash bdquobezmjeran grob ndash ne kopan ne
mjeren i ne ograđenldquo
Nešto što je svakako bitno spomenuti jeste i to da T Kulenović smatra kako je Sijarić
pišući djelo poput ovog o Jasenovcu mogao i trebao steći reputaciju jednog
jugoslovenskog Malapartea
Mogao je ali nije jer je njegov temperament bio drugačiji lirski a njegov pogled u istoriju
dublji pružao se do davnih vremena do samih mitskih korijena čovjekovih I korijeni zla
su isto tako duboki iako ono možda nikad ranije nije planulo tako strašnim plamenom kao
u ovoj sceni u ovom vremenu Želja za osvetom je elementarna ljudska potreba ali zlo se
zlom ne može ispraviti a uopštavanje te želje u optužbu čitavog jednog naroda samo vodi
u novo zlo
Općenito putopisi Ć Sijarića obiluju lirskim detaljima sa čim se slaže i sam Kulenović a
što potvrđuju završne rečenice Oslobođenog Jasenovca
Maj je
Trava je
Prolaze odnekud jednako vojske I sva ti je zemlja čudna ndash i kao da nije ona stara zemlja
nego neka nova koja dolazi samo jednom i samo s proljeća
Pored ovoga Faruk Dizdarević ističe kako ovi zapisi i ne sadrže toliko lirskih
reminiscencija kako je inače karakteristično za Sijarićev način pripovijedanja On niti u
jednom trenutku ne moralizira znajući da to ne bi bilo dobro Govoreći o različitim
načinima stradanja tih nesretnih zatočenika on prepušta čitaocu da sam donese vlastiti sud
o užasnim događajima i zlom vremenu On se zaključuje Dizdarević više drži
faktografije i užasnih slika događaja koji su se tamo dešavali a takav način posmatranja to
pripovijedanje doprinosi tome da se čitalac osjeća neugodno ndash čitanje gdje povremeno
zaboli želudac
26
Zanimljivost i novostiHayden White podsjeća da skupina riječi koje označavaju pripovijedanje potječe od
latinskog gnarus što znači vješt upućen i upoznat Znanje i naracija odnosno upućenost u
stvar i njeno posredovanje dvije su središnje sastavnice određenja svake pa tako i
putopisne pripovjedne situacije Pripovjedač mora voditi računa o svome naslovljeniku i
procijeniti obavijesti kojima raspolaže s tim da prvenstveno obraća pažnju na one kojima
ih želi posredovati Njegovo znanje mora biti zanimljivo drugima Zanimljivost ima dva
osnovna obilježja i oba se temelje na kategoriji novosti ili novine Prvo je novina samog
znanja a drugo često u situacijama u kojima je naslovljenik već upućen u ono što
pripovjedač iznosi to je novina načina pripovijedanja Pripovjedačeva zanimljivost
njegova znanja mora kod recipijenta izazvati znatiželju Ona se odražava kao potreba za
znanjem kao pokazivanje znakova zainteresiranosti za temu i način pripovjednog
posredovanja
Osnovni element promjene je zgoda kao osnovna jedinica pripovijedanja Ona sadrži bit
novosti i zanimljivosti čak i ako je suzimo na elementarnu promjenu mjesta poput
putovanja iz jednog grada u drugi Iako mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive
zgode ne odvijaju u vlastitom prostoru Ćamil Sijarić u ovom putopisu pokazuje upravo
suprotno
Biti u nepoznatom kraju ili dalekoj zemlji i potom ispričati svoje doživljaje znatiželjnima
predstavlja ishodište pripovjedne komunikacije Za one koji nisu upućeni putnikove su
27
zgode novost Na putu se svašta može dogoditi svašta se može zaplesti i nužno je to
zainteresiranim ispripovijedati
Putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi ne govori o bilo kojim gradovima niti o nekim
dalekim neistraženim egzotičnim prostorima Ćamil Sijarić je na bdquosvojoj zemljildquo i piše o
bdquosvojimldquo o bosanskohercegovačkim gradovima Kako je gore navedeno mnogi kritičari
tvrde da se najčešće zanimljive zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru ovaj
pisac ipak sve što je zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način
Da bi prikazao zgodu i promjenu njemu ne treba novi prostor
Treba spomenuti da je sasvim zanimljivo i krajnje upečatljivo to što Sijarić kada piše o
Rudom gradiću na Limu piše na ćirilici a abecedu zamjenjuje azbukom što nije jedini
slučaj Iako je riječ o vlastitom domaćem prostoru pisac uspijeva ispuniti zadatak
zanimljivosti
Piše o nečemu što i nije toliko poznato i što je daleko piše o historiji koja se najčešće
zaboravlja Već na samom početku spominje stećak ploču od bijelog kamena ravnu do
polovine u zemlju urasla Dalje priča o Radojici dječaku iz Rudog i njegovoj svijetloj
sudbini Tu Sijarić i spominje legendu kada je dječakova majka usnila san u kojem joj se
kazalo šta čeka Radojicu
Jedne noći je uoči Božića gore u Ravnicama jedna mlada snaha Sokolovićka usnila san
nikad ranije nije tako čudan san sanjala i nije mogla da se uzdrži a da ne ispriča svome
svekru to što joj se u snu prividjelo da je iz nje iznikao zelen bor velik toliko da je svu
carevinu s kraja na kraj svojim hladom prekrio san je laža a ja istina
Sudbina bistar um i vještina upravljanja dovela je ovog mladića (Radojicu ili Mehmed-
pašu Sokolovića) iz Rudog na mjesto velikog vezira osmanskog carstva Pored tih
podataka pisac govori i o njegovoj izuzetnoj sposobnosti kao graditelja Mehmed-paša
Sokolović bio je jedan od najvećih graditelja u turskoj historiji Jedna od njegovih ideja
bila je ta da prokopa Suecki kanal i tako spoji Crno more sa Kaspijskim jezerom Međutim
radove nije priveo kraju jer ga je u tome omeo Ivan Grozni U Medinu je doveo vodu u
Carigradu izgradio jednu od najljepših džamija a nedaleko od Aja Sofije na mjestu gdje je
danas Sultan Ahmed džamija podigao je saraj svoju vezirsku rezidenciju ukrašenu
sedefom srebrom i zlatom Sijarić spominje i ostale paše Sokolovića a posebno Kara
Mustafu koji je izgradio Rudo
Kara Mustafa-paša Sokolović da bi se odužio svom rodnom kraju darovao mu je ndash ništa
manje nego cio jedan grad Grad izgrađuje na poljani koja se zove Rudo a koja se nalazi
28
između dvije rijeke - Lima i Krupe u nahiji Polimlje a daleko od svakog drugog grada ndash
to jeste na mjestu gdje na Limu nije bilo mosta a putnici ga stalno prelazili otudi i odovud
Rudo je bio bogat grad jer je kroz njega prolazi bdquobosanski putldquo koji je vodio u Carigrad a
isto tako i u Dubrovnik Stanovnici su uživali mnoge privilegije Nisu plaćali porez a
svako je bio zaštićen i unaprijed oslobođen krivice Rudo je kroz histoju imao svoje tri
kobi kugu vatru i vodu Kuga mu je odnosila živote do gotovo potpunog istrebljenja
Vatra ga je gorjela do crne zemlje a voda mu odnosila i zemlju i kuće i rod sav i
ostavljala za sobom pustoš
Da bi postigao efekat zanimljivosti i pobudio znatiželju u čitaocu Sijarić ne govori ništa
što je novo i nepoznato on priča historiju koja nije puka statistika podataka
Njegova historija je priča anegdota i legenda a ujedno i činjenica on govori o nečemu što
je manje-više poznato ali ne dovoljno sačuvano od zaborava
Kada govori o Gračanici izdvaja jednu posebnu zanimljivost a odnosi se na to da je ovaj
grad bio prvi u Bosni i Hercegovini koji je imao svoj urbanistički plan
po kojem su tačno kao po koncu išle ulice i dućani gradske mahale i čaršije i biće da
je to bilo djelo jednog od njenih kapetana I ako je taj kapetan Bahtijarević vidio kroz selo
loš put on bi seljacima toga sela rekao da će u petak njihovim putem proći u džamiju na
čezama ndash i put je do petka bio gotov za čeze
Za razliku o tog putopisa u putopisu Zapisi o gradovima Sijarić nudi sliku jednog dalekog
nepoznatog kraja Govori o drevnoj Mezopotamiji Asiriji dalekoj Rusiji i jugoslavenskim
gradovima U tom slučaju pronalazimo potvrde toga da putovanje u nepoznat kraj ili
daleku zemlju predstavlja ishodište pripovjedne komunikacije
Kada govori o Rimu Sijarić zapravo priča njegovu historiju pa i sam putopis naziva Vekia
Roma što u prijevodu znači stari Rim Govori o Romulu i Remu o rimskim hramovima
(forumima) o velikom Cezaru kojeg ubi vlastiti sin i areni bdquoKoloseo Flavioldquo gdje su kako
kaže sam pisac bdquoZvijeri rastrzale ljude jer tu se svjetina smijala žrtvama jer tu je čovjek
bio zvijerldquo U putopisu Ktesifon i Hatra spominje luk Ktesifon kojeg su izgradili kraljevi
Parte u 3 vijeku naše ere i koji je služio kao lovački dvorac Sijarić ističe da je širok 25 a
visok 37 metara što predstavlja širinu i visinu kakva se još nigdje nije vidjela U gradu
Hatra govori o veličanstvenom hramu boga Sunca o crtežima na mramoru koji prikazuju
bogove kraljeve trgovce seljake žene Ono što je samom Sijariću bilo zanimljivo jeste to
što su svi ti likovi i bogati i siromašni i carevi i ratari i prosjaci i kraljevi bili bosi
Upravo te bdquousputneldquo priče stvaraju novost i zanimljivost Sijarićevih putopisa Za njega
historija nije dovoljna historija u pravom smislu te riječi on teži za bdquonepoznatomldquo pričom
29
legendom onom koju će čuti usput koju će mu neko ispričati Tako gotovo svaki putopis
ima legendu kao npr što je ima nekadašnja bogata i blistava Hatra
Kralj Daizan naime imao je kćerku A ona je bila takva da ni jedan otac na svijetu ne bi
poželio sličan porod Priča o njoj jedna je od najstrašnijih priča na svijetu a ujedno i
najstrašnija ndash i evo šta se u njoj kaže Kralj sasanidski Sapor Prvi opsjedao je godinama i
godinama tvrdu Hatru ali je Hatra odoljevala ndash branila se i odbranila I kralju Saporu
bilo bi uzalud da se nije u sudbinu Hatre umiješala kćerka njenog kralja Daizana i to
ovako kralju napadaču otkrila je tajne zapise ndash hamajlije koji su svojim božjim moćima
štitili grad Hatru
Iskustvo pustolovine i okus egzotike tačnije upravo ono što čitateljslušatelj želi nije
moguće ponuditi ako se putovanje ne učini tematskom okosnicom teksta To doslovno
znači učiniti ga lijepim Narativni tekstovi su logikom zanimljivosti priče događajne
novosti ili uzbudljivosti što je dominantno smještena u nepoznate prostore ishodišno
tematski upućeni na putovanje i stoga stvaraju od njega strukturu Ta struktura je dugog
trajanja u književnosti pa je jedna od najčešćih uloga koju pripovjedači ili likovi ostvaruju
upravo uloga putnika Putovati je gotovo izjednačeno sa pripovijedati odnosno na neki
način imaju istu pretpostavku o zanimljivosti i novosti Pripovijedna zgoda uvijek je
isprepletena sa opisom u putopisnom tekstu
U pojedinim svojim putopisima Sijarić posebno naglašava ono što je zanimljivo ili što bi
se čitaocu moglo učiniti zanimljivim Taj postupak pronalazimo u zapisu Stara Đakovica u
Zapisima o gradovima kada naglašava da je zanimljivo to što u Đakovici i danas postoji
sedam sekti od ukupno dvanaest koliko ih je u islamu postojalo Neke od tih sekti bavile
su se isključivo proučavanjem duševnih ljudskih osjećanja ljudskim senzibilitetima
Pripadnici sekti Bektašije i Sadija napisali su veliki broj knjiga tako da je Đakovica
nekada bila mjesto učenih ljudi sa puno tekija i derviša Također na isti način zanimljivost
prikazuje i u putopisu Zemun ili bdquoSrebrogradldquo kada govori o imenima ulica koja su data
još u drugoj polovini 18 vijeka i da su neka od tih imena ostala i danas Godine 1816 na
ulicama su postavljene tablice i na kućama brojevi Prvobitno ulice nisu nosile imena
značajnih ličnosti već ona imena koja su im građani dali Tako su postojale ulice Marijina
ulica Rimska Anikina ulica Tri goluba Ulica zelenog drveta itd
U Priči o Leskovcu pisac izdvaja posebnu zanimljivost ndash priču o Radoju Domanoviću
piscu i kako sam Sijarić kaže čvrstom radikalu U Leskovcu je Domanović predavao jezik
i književnost a niko nije znao da je on književnik Domanović je bio jako bogat od oca je
naslijedio veliko imanje bio je dobar crtač i gimnastičar međutim svi su ga poznavali kao
30
boema i čovjeka bez mnogo skrupula Leskovac je poznat i po raznim narodnim pjesmama
a jedna od njih je i pjesma o srpskoj djevojci koja je otišla pod čador turskom miralaju
(gradskom načelniku) i prešla na islam dobivši ime Lejla Sijarić u svom putopisu o
Leskovcu bilježi stihove pjesme gdje majka proklinje svoju kćer
bdquoZašto Sike zašto pod čador da idešldquo
bdquoKako da ne idem miralaj me zove
Miralaj me zove kafu da mu služim
Kafu da mu služim ljuba da mu bidemldquo
Obrazloženje ili okvirObrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta
njegovo razumijevanje načina putopisnog posredovanja Putopisac iscrtava granice
vlastitog diskursa uokviruje prostor unutar kojeg se odvija komunikacija Obrazloženjem
putopisac argumentira logiku vlastitog diskursa i na određen način usmjerava proces
čitanja Iako se ta obrazloženja najčešće nalaze na početku ili kraju samog teksta mogu se
javiti i na bilo kojem drugom mjestu u diskursu
Tipično mjesto okvira ili obrazloženja pojavljuje se u obliku osobnih stavova o namjeri
okolnostima putovanja i diskurzivnoj izvedbi putopisa To doslovno otkriva razloge
pojedinih postupaka Nekada to može biti procjena očekivanja čitaoca koja ujedno i
implicira autorsku poetiku Vrlo često putopisac bira tuđi putopisni tekst kao svoj vodič
On ga na specifičan način usmjerava i vodi njegov diskurs
Kada je u pitanju Ćamil Sijarić i tačnije putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi njegovo
obrazloženje se nalazi u predgovoru On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja
a zatim vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa
putovanja Razlozi tog Sijarićevog putovanja su vrlo jasni jugoslovenski srednjovjekovni
31
gradovi nisu dovoljno istraženi Za mnoge se ne zna kada su građeni koji je bio povod za
to i čijom zaslugom su oni izgrađeni Uspoređuje ih sa spomenicima historije ali ne bilo
kakve historije već one nepoznate i vremenski neodređene one koja nudi mnogo pitanja a
ne dobija odgovore Tako ovaj pisac u putopisu Herceg-Bosno i tvoji gradovi govori o
bosanskohercegovačkim gradovima od perioda srednjeg vijeka preko onoga kada su
vladali Turci pa sve do vremena kada je vlast preuzela Austrougarska carevina
Za sve stare bosanske gradove vezan je po dio istorije nekad ta istorija u knjigama nije
zapisana nego samo u pričama ispričana a nekad samo tragovima i znakovima
nagoviještena Jedan od tih tragova od tih znakova nalazi se u gustoj gori nad Fojnicom i
ko se tamo oštro zagleda vidjeće - gradinu
Ono što čini okvir ovih putopisa karakterističnim jeste i to što sam pisac rijetko spominje
sebe rijetko kada nagovještava tu ich formu Jedan od rijetkih primjera gdje se ističe sam
pisac je njegovo putovanje u grad Daorsa iz putopisa Zapisi o gradovima
Daorsi ili Daversi su ilirsko pleme koje je živjelo u dolini rijeke Neretve u naselju kod
mjesta Ošanjići u blizini Stoca Smatra se da je grad Daorson osnovan u 4 stoljeću prije
Krista na području naseljenom još u brončano doba
Bio sam sam i velim hajd` bože pomozi A ako me noge i iznesu gore ne znam kako će
me dolje snijeti I kako su snosile one jadne Daorse Kako konje njihove kako putnika
kako vojnika kako ženu I je li im upravo zbog te visine i strmine život bio jadan ndash ili su
može biti bili srećni što su na visoku na stijeni pa zbog toga sigurni I nije mi se
drukčije činilo nego da sam se zabo u go kamen kroz koji dalje ne mogu ndash pa hajd`
natrag
U tekstu Putovati znači ndash vidjeti Sijarić kao da objašnjava razlog samog pisanja putopisa
Za njega su putevi ono što spaja i razdvaja ono što vodi na mjesta gdje su nekada bili
gradovi a gdje danas gotovo nema ništa Da nije njih ne bi se znalo kako se nekada
živjelo kako kaže sam Sijarić ldquoNekada su tamo bile pijace na kojima se prodavao vosak
koža srebro čoha vino ndash dok najzad sve nije izumrlo i pijace i gradovi i putevildquo
Putevi su primarni za civilizaciju oni stvaraju velike gradove
Oslobođeni Jasenovac Sijarić započinje rečenicom ldquoIšao sam u logor Jasenovac da
opišem to što ću tamo vidjetildquo Ta efektna rečenica predstavlja sami okvir putopisa On
polazi na put u Jasenovac da otkrije sve te strahote koje su se desile ali ni sam Sijarić ne
sluti šta će sve zateći i vidjeti
Ovaj putopisac svoja obrazloženja namjere i razloge nerijetko nudi i u samom putopisu
dakle ne samo u uvodnom dijelu Kada nailazimo na takva obrazloženja u samom
32
putopisu onda je to najčešće na početku i kraju zapisa Uočavamo početne i završne
rečenice koje su sadržajno i smisleno slične Jedan takav primjer je zapis Vekia Roma na
samom početku Sijarić kazuje o starinama starim gradovima starim zidovima te o
historiji i njenom značenju i smislu Zaključuje da je ona uvijek misteriozna i da niko ne
zna pročitati i tumačiti to što jedna starina kazuje Na kraju putopisa to isto ponavlja opet
govori o starini a posebno o starinama vječnog grada ndash Vekia Rome Ističe kako se te
starine uvijek iznova čitaju i tumače i da tome nema kraja Vrijeme predstavlja
nepoznanicu kako kaže Sijarić vremena su tama pa se čovjek teško snalazi jer vrijeme
stvari čini bezobličnim a ljude bezličnim Isti postupak pronalazimo i u zapisu Grad
bdquoSkupildquo - grad Skoplje gdje opet na početku i kraju Sijarić govori o tome kako svako
putovanje ostaje dugo u sjećanju a to prvenstveno zavisi od toga gdje putujemo i šta smo
vidjeli Neko želi vidjeti nešto novo a neko ipak nešto što je tu decenijama što je upravo
razlog njegovog putovanja u Skoplje vidjeti starine jer su one bdquoduša tog gradaldquo
Ćamil Sijarić posebno naglašava da svaki grad ima dušu koju čovjek treba dobro upoznati
da bi vidio ono što sam grad nudi Prema gradu se treba ponašati kao prema svakom
umjetničkom djelu kao prema slikama i spomenicima koje treba razumjeti i otkriti
Pred Zemunom sam dugo vremena bio nepismen i nisam umio da ga čitam I sve
donedavno nisam znao ni otkad je taj grad tu na Dunavu ni šta u njemu ima od značaja ni
prošlost kakva mu je Trebalo je da se prije kratkog vremena nekoliko dana zadržim u
tome gradu i da ga izbliza vidim
33
Subjekt putopisnog diskursaKategoriju putopisnog subjekta odlikuju pitanja o uporištima putopiščeve legitimacije
načinima njegova predstavljanja perceptivnoj i diskurzivnoj sposobnosti mogućim
podudarnostima i razlikama sa obzirom na mentalne stavove vremena i književna
strujanja
Te obavijesti o putopisnom subjektu su najčešće direktno ponuđene okvirom ali se nalaze i
u svakom dodatnom iskazu u svakom činu U slučaju da se putopisni diskurs približava
izvještajnom polu to povlači da se putopisac pred ispripovijedanim zgodama i opisanom
predmetnošću povlači u drugi plan D Duda ističe kako sam putopisac često posreduje
obavijesti o svom činu pripovijedanja te se zbog toga smatra samosvjesnim ili
osviještenim putopiscem Naime pitanje o subjektu putopisnog diskursa javlja se kao
postupak izravne ili s druge strane neizravne karakterizacije putnika promatrača ili
pripovjedača
Vjerovatno najvažnije obavijesti o putniku nalaze se na događajnoj razini Zahvaljujući
prikazu njegovog djelovanja i ponašanja otkrivamo i njegove osobine Često se u putopisu
susrećemo sa detaljima pa tako se dešava da se spominju mnogi podaci npr o vrstama
obimnosti periodu obroka Međutim takve detalje ne susrećemo u putopisima Ćamila
Sijarića Još jedna komponenta svojstvena putniku je i snalažljivost On se mora prilagoditi
svakodnevnoj logici manje poznatog svijeta Upravo je radi toga potrebna dobra
obaviještenost putopisca
Pored snalažljivosti tu je i perceptivna usmjerenost kao još jedna važna značajka
putopisnog subjekta Neki se putopisci zadržavaju na opisima historijskih znamenitosti
neki na tradiciji svakodnevnom životu neki na opisima prirode Dean Duda smatra kako
dobri promatrači često posežu za usporedbom strukturirajući zapažanja u cjeline koje
funkcioniraju poput malih studija o izgledu navikama i mentalitetima Pripovjedni
postupci koje koristi putopisac u obradi prikazane predmetnosti su znakovi njegove
sklonosti ili indiferentnosti prema njoj
Ako se osvrnemo na sami okvir Sijarićevih putopisa vidjet ćemo da tu nisu ponuđene
obavijesti o putopisnom subjektu Te obavijesti uočavamo u samom dodatnom iskazu u
svakom drugom činu U Zapisima o gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih
dijelova kada se opisuju putevi i historijske znamenitosti kao npr u zapisu Na Dunavu
Estergon kada opisuje samo putovanje i put
34
Put je dobar ravan širok asfaltiran pa je uživanje voziti se i gledati desno i lijevo zemlju
mađarsku onu za koju bi neko rekao zemlju Ungariju - zemlju Ungara ili zemlju Bele
Trećega i Bele Četvrtoga
Kao što je već rečeno putopisac se najčešće spominje kada opisuje neku znamenitost
prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi Kada piše o Pompeji Sijarić
opisuje Vezuv bdquoOno što sam najprije pogledao kad sam se našao u Pompejama bio je
Vezuv Taj uvijek zaplašujući uvijek prijeteći smrtonosni bič zemljin dignut gore nad
ljudskim glavamaldquo
Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi gdje također obavijesti o
putopisnom subjektu pronalazimo u samom događajnom činu Vjerovatno najviše tih
bdquosusretaldquo sa putopiscem imamo u tekstu Putovati znači ndash vidjeti gdje izravno upoznajemo
Sijarića kao putopisca spoznajemo njegovu ljubav prema tom književnom žanru i težnji da
spasi historiju od zaborava Slušajući ljubavnu pjesmu na gramofonskoj ploči u jednoj
ulici na periferiji Sarajeva Sijarić pamti stihove pjesme
Sinoć dođe tuđe momče iz tuđe zemlje a jutros mi konja kuje hoće da ide Više njega crne
oči suze ronjahu ne plačite crne oči opet ću vam doć`
Ono što pisac posebno pamti u toj pjesmi su riječi put i putnik On objašnjava da čak u
rječniku ne postoji niti jedna druga riječ koja ima tako sjetno značenje kao što ga ima
kratka i jednostavna riječ put a što svakako podsjeća na tužne odlaske i sretanja
Oslobođeni Jasenovac nastao je kao rezultat jednog strašnog iskustva Putopisac kao mladi
partizanski oficir je među prvima dospio na to strašno mjesto i pri tome Sijarić nudi detalje
o ljudima koje spaljuju i o glasovima zvukovima koje oni pri tom ispuštaju i o ljudima
koji u baraci te glasove slušaju čekajući da jedne od sljedećih noći i na njih dođe red
detalje koji spadaju u scene epskog užasa kakvih je u literaturi malo
Odsjev plamena vidio bi se na zidovima zgrada u logoru Mi smo taj odsjev gledali kroz
pukotine kroz rupe na barakama I slušali smo otud glasove nikad čovjek nije čuo takve
glasove To više nisu bili ljudski glasovi a ni životinjski Ništa živo ne ispušta iz sebe takve
glasove kao što su bili oni koji su dolazili s druge strane Save iz Gradiške Nisu to bili
pojedinačni glasovi nego je to bilo mnoštvo glasova Tužnih glasova Ne znate kakvih
glasova Takvih da od njih izludite
Iz ovog citata uočavamo subjekt putopisnog diskursa kojeg kroz tekst više pratimo nego
što je to slučaj sa druga dva putopisa a što svakako doprinosi tome da se općenito putopis
Oslobođeni Jasenovac svrstava između beletristike i feljtona Pored samog putopisca tu se
spominju još i vojnici grupa koja je pošla zajedno sa Sijarićem na taj put
35
Putopisni subjek subjektivno iznosi podatke o prostorima kojima putuje spomenicima
historiji običajima i mentalitetu ljudi koje upoznaje te zbivanjima na putu zgodama i
nezgodama i sl Kako bi postigli zanimljivost putopisci često preoblikuju nadograđuju ili
izmišljaju detalje u svojim tekstovima Zbog toga često se dešava situacija da je teško
utvrditi stepen vjerodostojnosti u određenom putopisu Sijarić ne djeluje kao usputni
znatiželjni putopisac već kao putopisac poznavalac određenih historijskih momenata
mjesta gdje se i sam putopis odvija Kako je Oslobođeni Jasenovac potpuno drugačije
djelo u odnosu na druga dva Sijarićeva putopisa možemo uočiti da se u ovom putopisu
izravno prati sam putopisac Čitaoci mogu pratiti putopiščeve misli emocije i ideje tu
neku subjektivnu stranu putopisnog subjekta Kada se zajedno sa ostalim vojnicima
približava logoru Sijarić razmišlja o tome kako će izgledati ono što će vidjeti U njemu se
javlja strah strah od onoga što ga čeka što mu je još uvijek nepoznato a što može
naslutiti
U onom trenutku kada spominje stvarne likove u domenu putopisne priče svi ti likovi
dobivaju sasvim novu nestvarnu dimenziju i nerijetko bivaju samo povod putopisnoj priči
Na isti način djeluju i određeni historijski događaji Upravo u putopisu Oslobođeni
Jasenovac Sijarić susreće jednog bivšeg zatočenika logora koji se igrom sreće uspio
spasiti Od tog susreta pisac bilježi njegovu priču tako da većim dijelom putopisa
možemo pratiti ispovijest osobe koja je bila dio logora i svih njegovih strahota Obavljajući
posao grobara taj čovjek je vidio pravu stranu logora vidio je sve ono što se ne može
zamisliti ili riječima opisati Njegova ispovijest je detaljna to je ispovijest živog svjedoka
koji je primoran svojim rukama zakopavao i žive i mrtve svojim očima vidio razna
mučenja i ubistva zatočenika i svojim ušima čuo očajne vapaje vrisku i strah svih tih ljudi
Za Brešića putopisac je prvo umjetnik riječi koji se u pisanju oslanja podjednako i na
stvarnost i na maštu Za njega je istinito ne samo ono što vidi već i ono što doživljava
Ovo drugo iskustvo širi granice viđenoga tj stvarnoga koje posredovanjem jezika ulazi u
putopis i to ne kao novi oblik stvarnosti već kao oblik doživljene stvarnosti
36
Pripovijedanje i opisivanjeKretanje je zapravo put bez putovanja a svijet kojim se putuje nije opisani svijet (opisom
prikazani svijet) nego tek imenovani imenom oprisutnjeni svijet
Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje
je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost
putopisnog svijeta Sa obzirom na to putopisna obrada se dijeli na općekulturnu
(turističku izvještajnu naučnu) i umjetničku (kulturnu) kako prema dominantnom tipu
diskursa tako i putopiščevoj namjeri i unaprijed zadanoj ulozi koju ima u određenoj
kulturi U središtu književnih putopisa nalazi se subjekt putopisnog diskursa njegova
sposobnost opažanja i to jedinstveno jezičko oblikovanje
Sijarićevi putopisi Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi su prvenstveno
usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje mjestima građevinama
običajima i drugom To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj izvještajnoj ili
naučnoj obradi Sa druge strane u slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se
drugačije odlike
Dean Duda ističe kako ravnopravnost naracije i deskripcije predstavlja temeljno načelo
žanra Kada je u pitanju uloga i omjer ovih dvaju osnovnih izražajnih postupaka u putopisu
- pripovijedanja i opisivanja moguće je zaključiti da u Zapisima o gradovima i Herceg-
Bosno i tvoji gradovi dominira opisivanje zbog veće usmjerenosti prema predmetnosti
svijeta nego prema pripovijedanju zgoda
Ono što Duda svakako napominje je i to da nipošto nije riječ o manjoj vrijednosti
deskripcije u odnosu na naraciju jer su ta dva postupka u putopisu istovrijedna Opisivanje
37
i pripovijedanje se međusobno nadopunjuju ono što je viđeno neodvojivo je od onoga što
je doživljeno
Sijarićevo opisivanje proteže se od onog bdquoformalnogldquo naučnog onog gdje kao historičar
nudi niz pukih činjenica Taj bijeg u prošlost stvara putopisnu stvarnost Međutim trenutni
prikaz datog mjesta pomjera u historiju uz popratne zanimljive priče o događajima i
ljudima koji su na neki način obilježili prostor gdje je i smještena sama putopisna priča
Takvo jedno opisivanje pronalazimo u zapisu iz Beograda kada govori o periodu
Osmanskog carstva u tom gradu
U Beogradu ima jedan broj kuća koje su ostale još od turskih vremena To su kuće
orijentalnog tipa i izvanredna su slika o tome kakav je po prilici mogao izgledati Beograd
kad su u njemu upravljali Turci ndash to jest do prvog odnosno drugog srpskog ustanka a i
neko vrijeme kasnije jer grad se nije ni lako ni brzo mijenjao ni poslije odlaska Turaka
Međutim u njegovim opisivanjima pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici
samog putopisa kao što je ono opisivanje planine Zlatibor
Zlatibor je jedna od onih naših planina koje samo što vas ne zovu dođi ndash a kad im čovjek
dođe onda im dolazi da ga i ne zovu Tek ovdje čini se čovjek osjeti šta znače
prostranstvo i vidici i koliko opijaju visine i širine na visinama čovjek se osjeti moćnijim
Zlatibor je visoka planina ali to ne znači i da je divlja i surova naprotiv ndash ako se za
planinu može reći da je pitoma za ovu bi se to naprije reklo
U knjizi Kultura putovanja Deana Dude primijetit ćemo da se čin pripovijedanja i
književni i svakodnevni zasniva na klasičnom principu neravnoteže tj promjene Da bi
sve to općenito bilo prihvatljivo i za čitaoca zanimljivo mora se nešto dogoditi Ta
uspostavljena ravnoteža mora se poremetiti stvari se moraju promijeniti Događaj je taj
koji zadržava pažnju Upravo je samo putovanje taj događaj i samim tim izaziva nečiju
znatiželju S jedne strane putnik posjeduje dinamiku dok su čitaoci uvjetno rečeno
statični Putnik kao kreator događaja i posjetilac nečeg nepoznatog posjeduje višak
znanja
Znanje je uvijek izvan granica mjesta što ga svakodnevno proizvodimo manje ili više
rutiniranim ustaljenim djelovanjem Narativno oblikovanje toga znanja čini od putnika
pripovjedača Duga tradicija zapadnjačke književnosti pokazuje da je putovanje posve
podudarno sa osnovnim pretpostavkama pripovijedanja i otud vjerojatno njegova
tematska kao i kompozicijska uposlenost posve sukladna spomenutoj pretpostavci
geografije da govori ljudima koji su ovdje ono što se zbiva tamo negdje iza sedam gora i
dolina
38
Te promjene pokazuju narušenu ravnotežu a ona svakako omogućava pripovijedanje Ta
Dudina ideja poklapa se sa Lotmanovim shvatanjem da junak može biti samo onaj koji
prelazi granicu iz jednog semantičkog polja u drugo
Pripovijedanje koje čini okosnicu u ovim Sijarićevim putopisima u događajnom smislu
spada u drugi plan odnosno pripovijedanje je podređeno opisu koji je s druge strane
prožet asocijacijama na prošlost promišljanjima o sebi i vlastitom mjestu u svijetu Ovdje
funkcionira samo kao vezivno tkivo Putopisac u nekoliko rečenica ispripovijeda gdje je
došao ili gdje putuje Samo pripovijedanje svodi na minimalne zgode poput promjene
mjesta u prostoru On prvenstveno donosi opis poput navedenog opis prostora gledan
okom naučnika koji određuje prostorne odnose broji raspoređuje razvrstava Bitno je
napomenuti da Sijarićevi prikazi prostora ne funkcioniraju kao puko i nasumično
opisivanje onoga što vidi već onoga što zna o njemu
U Oslobođenom Jasenovcu pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju
istu poziciju u samom tekstu O užasnim događanjima u logoru Sijarić detaljno
pripovijeda ali isto tako nudi bdquoživeldquo slike kroz iscrpna opisivanja Faruk Dizdarević u
tekstu Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila Sijarića ističe kako
zapisi odnosno cjelokupno to djelo nisu protkani lirskim reminiscencijama tako
karakterističnim za Sijarićev način pripovijedanja On se s druge strane ipak bazira na
faktografiju i užasne slike događaja koji su se tamo dešavali Ono što je svakako
karakteristično i vjerovatno slikovito rečeno jeste Dizdarevićevo viđenje Sijarićevog
pripovijedanja
Taj ugao posmatranja to pripovijedanje doprinosi tome da vas tokom čitanja povremeno
zaboli želudac
Kada je riječ o opisima samog logora i prikazivanja strahota koje su se dešavale tu
poznato je kako je Mladen Iveković bivši zatočenik tog logora istakao kako nema pera
koje bi bilo u stanju opisati strahote i užasnu atmosferu Jasenovca To je nešto što uveliko
nadmašuje svaku ljudsku fantaziju Riječ je o paklu inkviziciji najužasnijem mjestu
krvološtvu divljih zvijeri izbijanju na površinu najtamnijih instikta kakvi se dosad kod
ljudi uopće nisu pojavljivali Bitno je spomenuti i to da u samim opisima peovladavaju
tama tmurna osjećanja i crna boja koja je sasvim simbolična
Učinio sam nekoliko koraka naprijed i stao dalje nisam mogao ndash zaustavila me gomila
cigala i prašine koja ovdje nije žuta nego crna ndash od vatre od gara Danas je ovdje ndash kud
god se okreneš sve crno crna čađa crn katran crni ugarci crna zemlja ndash i mučna toliko
mučna i neizdržljiva pustoš i tišina da od toga čula zabole
39
Sijarić ujednačenim pripovjedačkim tokom izlaže različite načine stradanja tih zatočenika
Međutim ono što upotpunjuje tu sliku svakako su opisi prvenstveno onoga što je vidio
ali isto tako i onoga što je osjetio i doživio gledajući jedan takav užasan prizor
I tu vam čovjeka nije strah od smrti nego od toga kakvom će ga smrću umoriti Rekao sam
vam da je ona od vatre najgora I stoga mnogi ndash kad čuju one jauke preko vode i vide otud
odbljesak vatre ne čekaju drugu noć iduću noć svoju noć ndash noć takvu nego se sami
ubijaju
U putopisu Oslobođeni Jasenovac pronalazimo niz opisa koji su posebno efektni i samim
tim privlače pažnju čitaoca Na samom početku djela u onome što se u ovom radu izdvaja
kao okvir ovog putopisa Ćamil Sijarić ističe namjeru svog putovanja u Jasenovac Odlazi
na to putovanje da opiše ono što će vidjeti Onog trenutka kada stiže ispred logora
Jasenovac zatiče samo ruševine kuća nešto što je bilo ljudsko naselje zatiče paljevinu i
pustoš Sijarić efektno opisuje ono što trenutno vidi a što na samom početku svog
putovanja nije ni slutio da će vidjeti
Karakterističan je i opis rode prvog živog stvorenja kojeg pisac zatiče u Jasenovcu Postoji
mnogo mitova simbola i vjerovanja u raznim kulturama koja su povezana sa rodama
Vijekovima su ove ptice povezivane sa bebama i porodicom gdje je roda simbol početka
života Ćamil Sijarić u Jasenovcu zatiče rodu bijelu visoku gdje stoji na visokom odžaku
oko kojeg se zidovi nisu održali Jedini glas u mrtvoj tišini i jedino živo stvorenje u
jezivom Jasenovcu djeluje kao potpuni paradoks što i pisac vrlo slikovito opisuje
Stoji i gleda nekud u daljinu Tu joj je i gnijezdo ndash crni se veliko cijela gomila granja i
zemlje ndash i u njemu ona Roda Noga joj je duga i tanka kao vlat žita Ponekad se okrene i
gleda ispod sebe opustjelo naselje tako kao da se čudi i pita šta je to bilo šta je to moglo
tako da bude tako da se dogodi tako da se učini A svijet je dolje pod njom izgledao kao
da je doživio potop ndash koji je u svom gnijezdu u Nojevom kovčegu preživjela samo ta ptica
ta roda
40
DotematizacijaMatoš ističe kako putopisac može biti učenjak i šaljivdžija slikar i psiholog fantast i
realist jer u široki okvir putopisa pristaju sve literarne vrste
Dotematizacija uključuje tipove znanja ili obavijesti kojima se nadograđuje osnovno
putopisno izlaganje i postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za
približavanje putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta jer
se osnovnoj strukturi putovanja i opisu predmetnosti mogu dodavati različite tematske
cjeline u kojima se subjekt može pokazati kao vješt pisac ili zanimljiv mislilac Upravo se
postupkom dotematizacije temeljnog putopisnog zbivanja ostvaruje složenost putopisnog
diskursa i omogućuje posredno upoznavanje putopisca i njegova idejnoga svijeta
Branimir Donat hrvatski književni kritičar smatra da je struktura beletrističkog putopisa
za razliku od načina oblikovanja putopisnog teksta kojim dominira naučni način izlaganja
uvijek pružala piscima šanse da govore o svemu i svačemu omogućavala im je da digresija
postane važna okosnica pripovijedanja i da se u okviru reportaže dotaknu i onih tema koje
su se prije gotovo isključivo povezivale uz priču ili roman
Dva osnovna postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija
figuralnim postupcima Uz misaonu nadogradnju koja se u putopisu najčešće javalja kao
manja tekstualna cjelina i svojom motivskom zaokupljenošću upućuje na posebnu
autonomiju upravo tropi i figure značenja pridonese literarizaciji žanra Dean Duda prvi
postupak naziva izravnom a drugi neizravnom dotematizacijom
Primjer osnovne misaone nadogradnje uočavamo u putopisu Herceg-Bosno i tvoji gradovi
gdje pisac slušajući ljubavnu pjesmu razmišlja o sastancima i rastancima ljudima koje
41
spajaju i rastavljaju putevi Razmišlja o prolaznosti života o čovjeku koji je i neprimijetan
u vremenu koje dolazi i prolazi o putu koji čovjeka odvede negdje ali ga i ne vrati
I mi koji niz te puteve nekog pratimo ili sretnemo uvijek smo jedno uzbuđenje jedno
zažareno ljudsko osjećanje jedna teška žalost ili radovanje Put je nešto drugačije od
svega ostalog On je ono što nas spaja ili razdvaja i pred čim često kane naša suza Jer
nekog za kim smo digli svoju ruku da pozdravimo i ispratimo ubrzo će upiti daljina i za
njim ostati prazan put Šta teških briga šta divnih želja šta čežnja šta nada šta pitanja i
pogleda upućujemo ponekad niz put a on ostaje nijem i prazan a dug kao vječnost jer
koliko ih je odveo nekud nekakv put a da ih nije vratio I koliko je duž putova ljudskih
mramorova
Misaona nadogradnja pretvara putopis u ogled i proširujući osnovnu temu putovanja
približava ga hijerarhijski višim žanrovima To je samostalna cjelina koju razlog
putopiščeva nadahnuća povezuje sa događajnim slijedom putovanja Figuralni postupak
dotematizacije nije nužno vezan uz misaonu nadogradnju i može se pojaviti na bilo kojem
mjestu u tekstu Njime se putopisni diskurs širi kao zapažanje dosjetka ili kratka priča
Subjekt putopisnog diskursa dotematizacijskim postupcima pokazuje književno umijeće
slično onome koje se podrazumijeva u hijerarhijski višim vrstama
Postupak dotematizacije pronalazimo i u Oslobođenom Jasenovcu gdje krvavi dječiji
siperčić i na njemu crvenim koncem izvezen patuljak koji za sobom vodi puža u Sijariću
budi razna razmišljanja i pitanja Razmišlja o ratu o tome kako je neko imao sreće i ostao
živ a neko drugi opet iako je sačuvao život izgubio je razum a oni treći koji su se
izgubili u ovom ratu više se nikada neće vratiti
Dani su majski Godina je 1945 Putevima ndash kud god pogledate prolaze vojske Kraj rata
je toliko blizu da prosto možete da ga vidite Neko će se iz njega srećan vratiti Neko lud A
neko Sjetio sam se onog krvavog dječijeg siperčića sa patuljkom i pužem izvezenim
crvenim koncem pa patuljak vodi za rogove puža Ta se mala družina neće vratiti
Prolaze odnekud jednako vojske I sva ti je zemlja čudna ndash i kao da nije ona stara zemlja
nego neka nova koja dolazi samo jednom i samo s proljeća
Mogli bismo zaključiti da upravo taj emotivni dio teksta ta uvjetno rečeno bdquoemotivna
nadogradnjaldquo (kao što je navedeni citat) otkriva ličnost putopisnog subjekta te njegova
shvatanja prirode života čovjeka i prolaznosti U Sijarićevim putopisima prisutan je
figuralni postupak dotematizacije ali i naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj
baštini uz karakterističan književno-estetski stil Takav postupak prepoznajemo u zapisu
Boja riječ i kamen kada Sijarić piše o Jajcu kojeg mnogi slikari slikaju isključivo zbog
42
vodopada sa čim se ovaj putopisac ne slaže Jajce je grad koji ima historiju i koji se nalazi
u Bosni pa ga zbog toga i treba slikati Sijarić ističe kako je nekadašnja nezavisna
bogumilska Bosna u svoje vrijeme bila okupila duhove slobodarske protiv dogme i protiv
crkve U Bosnu se dolazilo i prolazilo da se nadahne slobodama u nju se dolazilo i
dogovaralo i odatle se borilo Ovakve primjere naučnog postupka dotematizacije isključivo
pronalazimo u putopisu Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi dok je
figuralni postupak dotematizacije najviše zastupljen u Oslobođenom Jasenovcu a takvim
postupkom putopisni diskurs se širi i preobražava u esej i kratku priču
Figure kulturalnog pamćenjaPojam bdquoumijeća pamćenjaldquo (ars memorativa) prvenstveno se veže za zapadnjačku tradiciju
Grčki pjesnik Simonid (živio je u 6 st pr n e) izdvaja se kao tvorac općenito umijeća
pamćenja te ovo umijeće definira kao jednu od pet oblasti retorike Smatra se da je
Ciceron najbolje objasnio mnemotehniku u smislu da se princip mnemotehnike sastoji u
43
tome da se odaberu određena mjesta te da se stvore mentalne slike za stvari i mjesta koja
se žele zadržati u svijesti Kada je riječ o pamćenju razlikuje se prirodno i artificijelno a
umijeće pamćenja temelj je artificijelnog pamćenja a kultura sjećanja je univerzalni
fenomen Svaka socijalna grupa manja ili veća posjeduje određeni oblik kulture sjećanja
U prethodnim poglavljima ovog rada bitno se isticalo to da je Ć Sijarić u svojim
putopisima prvenstveno u Zapisima o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi nastojao
sačuvati sjećanje na prošlost te na taj način stvoriti neraskidivu vezu prošlosti i
sadašnjosti a tu vezu isključivo stvara na temeljima prostora i vremena Upravo se smatra
da ono što je prostor za umijeće pamćenja vrijeme je za kulturu sjećanja Tako kultura
sjećanja počiva najviše na oblicima odnosa prema prošlosti dakle u sjećanju se
rekonstruira prošlost Međutim ta prošlost kao takva mora ući u svijest jer ne smije
sasvim nestati moraju postojati svjedočanstva a koja moraju iskazivati neku
karakterističnu diferenciju
Svaka ličnost i svaki historijski fakt se već u svom prispijeću u pamćenje transponiraju u
neki nauk pojam simbol tako oni dobivaju neki smisao postaju element idejnog sistema
društva Iz ove suigre pojmova i iskustva nastaje ono što želimo nazvati figurama sjećanja
Figure sjećanja određuju tri obilježja konkretni spoj s vremenom i prostorom spoj sa
nekom grupom i rekonstruktivnost kao poseban postupak Figure sjećanja su uvijek
prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila Sijarića riječ je o oživljenom
prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu Pojam prostora obuhvata i
svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu (namještaj uređaji prostorije sa svojom
specifičnom uređenošću) što pruža sliku stabilnosti U putopisu Herceg-Bosno i tvoji
gradovi dominantan je spoj s vremenom i prostorom Kada govori o gradu Travniku
Sijarić spaja prošlost i budućnost u obliku tvrđave
Dugo poslije pada Bosne pod Turke Travnik je bio jedno malo mjesto ndash sa malo dućana i
sa hanom ali i sa svojom tvrdom tvrđavom iznad sebe koja je značila sigurnost onih koji tu
žive To je danas onaj stari dio Travnika koji se zove Stara varoš i u kojem je Nova
džamija ndash to jest bila nova u jedno vrlo davno vrijeme kad je načinjena ndash čak godine
1549 što znači da je ta Nova džamija jedna od najstarijih u cijeloj Bosni a reklo bi se i
najljepših
Historija slijedi pamćenje a kulturno pamćenje se usmjerava na fiksne tačke u prošlosti
Međutim prošlost kao takva ndash u tom obliku se ne može održati ona se preoblikuje u
simboličke figure za koje se veže određeno sjećanje Razne pripovijesti one istinite i
neistinite također su figure sjećanja Za kulturno pamćenje nije bitna faktična već
44
prisjećana povijest Tako da su i mitovi figure sjećanja Mnoge priče čija istinitost nije
provjerena i ustanovljena (možemo ih nazvati legendama) također su figure sjećanja a
takve priče u velikoj mjeri pronalazimo i u Sijarićevoj putopisnoj prozi Pišući o Drini
Sijarić priča priču o dvjema sestrama koje su gradile dva grada Jerina s lijeve a njena
sestra sa desne strane Drine Kako je grad sa desne strane bio veći Jerina je zbog toga
otrovala svoju sestru
Ali priča tu nije stala i ide dalje ndash slika Jerinu kao golu ženu i raspusnicu Mlada gola i
željna mladića ndash ona ih je uvodila u svoje odaje da je obljube a poslije bacala ih u Drinu
I sve dok se gore gradio grad Drina je dolje odnosila mladiće Majstori su o tome morali
da ćute A što riječima nisu smjeli da kažu kazali su svojim dlijetima Na jednoj ploči
uzidanoj isklesali su golu ženu ndash u položaju grozno razvratnom da time kažu kakva je
Jerina I tako je kamen govorio ono što jezik nije smio
Kulturno pamćenje uvijek ima svoje posebne nosioce to su najčešće učitelji sveštenici
pisari učenjaci a što svakako možemo povezati sa putopiscem Ć Sijarićem U ulozi
putnika Sijarić čuva sjećanje na Bosnu i Hercegovinu (prvenstveno njene gradove) i
sjećanje na mračnu prošlost kakvo je ono u putopisu Oslobođeni Jasenovac Kulturno
pamćenje se kroz slijed generacija održava putem kulture što sa sobom povlači pitanje
identiteta Identitet se uspostavlja preko pamćenja i sjećanja Tako jedna grupa svoj grupni
identitet može reproducirati samo pamćenjem a osnovu pamćenja čini kultura
Putopis kao takva forma ima upravo taj zadatak da sačuva identitet jedne čitave grupe
Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku prošlost govore o
drevnim gradovima bosanskim kraljevima banovima feudalcima pašama agama i
begovima kazuju o Bosni i Hercegovini Bosancima i Hercegovcima o njihovim
sudbinama I samo ljudsko postojanje zamislivo je samo na tlu i u okviru kulture i društva
Svijest o socijalnom pripadanju (kolektivnom identitetu) temelji se na zajedničkom znanju
i zajedničkom pamćenju koje je obilježeno govorom Kada je riječ o identitetu i njegovom
značaju vjerovatno najviše do izražaja dolazi zapis Tvrdi mi grad Bobovac gdje Sijarić
govori o najznačajnijem i najbolje utvrđenom gradu srednjovjekovne Bosne kojeg je
podigao ban Stjepan II Kotromanić prije prve polovine 14 stoljeća
Bobovac je bio u centru zemlje bosanske ndash u gorostasnom i od puteva udaljenom kraju u
onom gdje je bio i dvor bosanskih banova to jest prijestonica zemlje i vjerovalo se dokle
se god drži tvrdi Bobovac držaće se i cijela Bosna iz ovog se grada branila Bosna I sva
njena snaga bila je tu U tom kamenu ndash na kamenu u tim zidovima što su strčali kao da su
iz stijene izrasli Danas vam to liči na zube starca Jer ono što je nekad krepko stajalo i
45
prijetilo oburvalo se kule tabije podzidi ndash danas su samo gomile ili ako još stoje ndash stoje
žalosno
Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom 20 stoljeća izdvaja se figura
kulturalnog pamćenja Tzv mjesta pamćenja koja književni tekstovi obnavljaju skupom
simboličkih figura javljaju se u funkciji pohranjivanja utemeljenja i očuvanja znanja o
sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke prošlosti U skupu simboličkih
slika stvara se sistem kulture pamćenja koji se u književnim djelima najviše postiže
intertekstualnošću
Mnogi književni teoretičari i kritičari smatraju da je prostor bitan element proznih
književnih djela u cjelosti U Kritici čistog uma Immanuel Kant određuje prostor i
vrijeme kao nužne oblike svake spoznaje počevši od elementarnih opažanja i predstava U
dvadesetom stoljeću veliku pažnju prostoru posvećivali su Max Weber E Durkheim G
Simmel M Foucault i E Husserl To tzv povezivanje književnosti s geografijom dogodilo
se 90-ih godina dvadesetoga stoljeća a pitanje prostora postala je važna tema u mnogim
područjima književnosti Prostor ima zadatak da omogući liku da se kreće da se snalazi da
kroz prostor iskazuje neke svoje osobine karakteristike i vlastite probleme egzistencije
Motiv prostora se u književnom djelu nije dovoljno izučavao Bahtin kaže bdquoProces
osvajanja realnog istorijskog vremena i prostora i realnog istorijskog čoveka koji se nalazio
u njima u književnosti je tekao komplikovano i isprekidanoldquo Bahtin povezuje vrijeme i
prostor i daje mu zajednički naziv hronotop On je zastupao tezu da su osvajane pojedine
strane vremena i prostora dostupne na određenom povijesnom stepenu razvoja
čovječanstva ali ne u dovoljnoj mjeri Bahtin je još i dodao da je došlo vrijeme kada se na
prostor u književnim djelima treba gledati kao na nešto bitno i u skladu sa vremenom jer
je značajno izražavanje neraskidivosti prostora i vremena Prostorna i vremenska obilježja
se stapaju u jednu konkretnu cjelinu vrijeme se bdquosteželdquo postaje umjetnički vidljivo a taj
prostor se uvlači u kretanje vremena sižea Obilježja vremena razotkrivaju se u prostoru a
prostor se osmišljava i meri vremenom
Kada je u pitanju gradski prostor u književnosti Richard Lehan navodi kako grad uvijek
igra veliku ulogu u ljudskoj sudbini bez obzira na način kako je predstavljen te da urbani
konstrukti moraju biti neprestano preispitivani jer su oni artificijelni i diverzni Upravo je
taj gradski prostor često obilježen nelagodom odbojnošću strahom i neprilagođenošću
nasuprot idiličnom i bdquorajskomldquo selu
Tijelo se stjecajem okolnosti našlo u mrskom gradu dok zarobljena bolesna duša žudi za
povratkom u iskon na selo u čedno pastoralno okruženje u zdravlje u čistoću identiteta
46
Za razliku od artificijalnoga grada selo je tijesno povezano sa prirodnom slikom svijeta
Stoga realisti nisu voljeli grad i o urbanoj civilizaciji pišu gotovo isključivo kao o otuđenoj
formi života
U razdoblju moderne prepoznaje se veće zanimanje za urbanu tematiku i fenomene
gradske civilizacije Ona donosi i sasvim novo viđenje grada kao slojevitog prostora u
kojem se pokazuju različite kulturne političke društvene nacionalne i umjetničke
vrijednosti Upravo u razdoblju moderne prvi put se u književnosti grad počinje promatrati
kao proces kao simultanost različitosti Modernistički pisci predstavljaju grad kao
kompleksnu strukturu koja postaje poticaj za čisto mentalne procese Grad postaje mjesto
duševnih kriza U čovjeku se javlja nemir strah nelagoda i beznađe
Dean Duda napominje da djelovanje nadmašuje viđenje u svakodnevnim pričama o
prostoru a to jednostavno znači da se prostor proizvodi kretanjem
Već u samom smislu i razlogu nastanku putopisa Oslobođeni Jasenovac izdvaja se figura
najvećeg sabirnog logora u nekadašnjoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj logor Jasenovac
Sam pojam bdquosabirni logorldquo kao vrsta zatvora koja je stvorena za političke protivnike
pripadnike pojedinih etničkih ili religijskih grupa civila iz kritičnog vojnog područja ili
bilo koju grupu ljudi povlači sa sobom sve negativne konotacije Ćamil Sijarić taj prostor
uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na smrt pa
pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Cjelokupan taj prizor izaziva strah a gluha
tišina smrad od blata od truleži od gasova i same zemlje pojačava to nezaobilazno
osjećanje u njemu Smrt je osnovna misao koja prati ovaj prostor Sijarić ističe da je drveće
i ptice na njima jedino što pokazuje trag života osim toga tu ništa više nije živo
Zato je ova zemlja tako utabana
Zato je tako jadna
Sada je sva crna I ćutljiva Kao kakvo živo a jadno biće koje je mnogo propatilo Ovdje
ima drveća i na njemu ima ptica I reklo bi se da više ništa živo tu nema
Ovo je bilo mjesto umiranja
Logor smrti
Bilo mu je ime Jasenovac
Kroz njegovu kapiju ulazilo se ali se nije i izlazilo
Također Sijarić napominje da to i nije neki veliki prostor ali da je užasan zbog svega
onoga što se na njemu vidi Za njega je to groblje koje se širi i nema granica Možda
jedinu simboliku života pruža slika čovjeka koji je nekako uspio preživjeti između tih
mrtvih ljudskih tijela
47
I eno s kraja vode sa blatne obale između panjeva i vrbovog granja jedan čovjek ustaje
Diže se gore kao avet Poderan je mokar i kaljav Lice mu je u maljama i staro Mršav je i
jadan i izgleda tako kao da je već bio jednom umro pa nekim slučajem oživio i ustao
odozdo između mrtvih Ustajanjem jednog živog čovjeka iz ovog beskrajnog groblja u
vodi bio sam zbunjen i preplašen
D Duda također ističe kako je učestalost tegoba i prostora patnje (kakvo je upravo ovaj
prostor logora) u jasnoj opreci naspram domovine i slobode ali isto tako i jasno definirane
klasne pozicije tj socijalnog statusa Ono možda što je karakteristično za prostor logora i
sam ovaj putopis je i to što Sijarić u samom djelu ne opisuje dovoljno čovjeka zatočenika
njegove misli osjećanja i strah Sve se to nazire u cjelokupnom djelu sva ta osjećanja i
strahovi čovjeka koji očekuje smrt su podloga ovog putopisa ali konkretnih opisa
pronalazimo samo na nekoliko mjesta a jedan takav je i sljedeći
Čovjek u logoru mnogo vidi ali sve ne može vidjeti ndash jer šta vi znate koga sve to dovode na
obalu čujete kako se voz zaustavio i kako lokomotiva brekće i znate da su to tamo
dovedene nove žrtve Najedanput čujete ustaške psovke plač ženski vrisak zapomaganje
pisku djece i jasno vam je da to tamo ustaše ubijaju ženski glasovi se uvijek jače čuju
Žene pred smrt više protestuju nego muškarci A novodovedeni zatočenici više od starih
Možemo uočiti da kod Sijarića često imamo pozivanje na određene objekte i mjesta To su
prvenstveno gradovi i logor u Oslobođenom Jasenovcu Tako i ovdje svaki grad sam za
sebe predstavlja određeno mjesto mjesto pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i
njeno oživljavanje Srednjovjekovne gradine koje baš zbog toga što su gradine i to još
srednjovjekovne asociraju na prošlost dalju i od one koju poznaje i sam putopisac Smatra
se da se na određenim mjestima objektima u gradovima struktuira čovjekov život
njegovo ponašanje putanje koje slijedi kroz prostor i vrijeme jer grad kao takav
reflektira i utjelovljuje moć stvara red u prostoru i vremenu te disciplinu prostora i
vremena
U ovom putopisu (Oslobođeni Jasenovac) izdvaja se i bolnica kao još jedna
karakteristična figura prostora Namijenjena da liječi i time pomogne onima koji su
bolesni ovdje bolnica poprima sasvim drugačije značenje To je bila jedna baraka koja je
postojala samo formalno niti jedan bolesnik te bolnice nije izliječen Kako bi pred
međunarodnom komisijom prekrili tragove stravičnih zločina renovirali su tu bolnicu
Bitno je navesti to da ove podatke Ć Sijarić doznaje od preživjelog logoraša
Ustaše su tom prilikom pobili oko šesdeset bolesnika iz te bolnice onih koji su svojim
izgledom odavali pravo stanje logora Zatim su u bolnicu uneseni novi kreveti Uneseno je
48
i sve drugo što je jednoj bolnici potrebno A onda su ndash na kraju u bolnicu na nove krevete
i u nove postelje uvedeni novi bolesnici Ali oni nisu bili bolesni oni su bili zdravi ljudi ndash
koliko u logoru neko može da bude zdrav ali su i takvi jadno izgledali i imali da
predstavljaju bolesnike Tada smo dobili i nove logorske brojeve Bili su vrlo niski kako bi
se prikrilo pravo brojno stanje logora
U ovom stravičnom okruženju izdvaja se i religijski prostor Za D Dudu religijski prostor
je prostor susreta To je način stvaranja ljepote harmoničnosti i prirodnog idiličnog
prostora Kao i bolnica i ovdje je religijski prostor sasvim formalan Godine 1941 i 1942
u logoru su bili zaveli bogosluženje Za katoličku crkvu i džamiju uređene su bile posebne
sobe
Pop je bio neki Zvonko Brekalo Umro je od tifusa A hodža jedan zatočenik Ustaše su ga
uniformisali dali su mu čin satnika ndash a odmah zatim likvidirali ga ndash objesili su ga
Figuru smrti i grobnice pronalazimo i u putopisu Zapis o gradovima tačnije u zapisu O
Lenjingradu gdje Sijarić govori o stradanjima u Drugom svjetskom ratu Na specifičan
način opisuje grobnice te zajedničke masovne grobnice koje spajaju one sa istim tragičnim
sudbinama a koje su i nazvali bdquobratskim mogilamaldquo Sijarić kazuje o svim žrtvama rata o
tom besmislu koje ne donosi ništa dobro a uzima puno više o svakom pojedincu koji
izgubi dragu osobu
Tu među njih uđi ćutke S kapom u ruci S mislima da su to žrtve kakve si i ti imao u svojoj
zemlji Tako ćeš moći lakše da hodiš kroz ove beskrajne bdquobratske mogileldquo I zublja koja
nad njima gori podsjetiće te na zublje žrtvama u tvojoj zemlji Pa ti ovo groblje dođe kao
ono u tvojoj zemlji ndash nad kojim si već lio svoju suzu za drugovima za prijateljima za
poznanicima I nije ti drukčije nego da ovdje leže i tvoji ndash tvoji znanci
Sijarić piše i o porodici Savič koja je nastradala u tom ratu Posebno ističe bilješke
djevojčice Tanje najmlađe u toj porodici
Kao učenica Tanja je napisala jedno pismo o stradanjima svoje porodice Kratka hronika
djevojčice Tanje svakako da podsjeća i samim tim može se usporediti sa dnevnikom Ane
Frank trinaestogodišnje Židovke koja je u tajnom skrovištu bilježila svoje misli osjećanja
i strahove Te djevojčice dijelile su istu sudbinu jedne od mnogobrojnih žrtava Drugog
svjetskog rata
49
Zaključak Govoreći o književnim vrstama koje ujedinjuju povijesno-znanstveni interes s umjetničkim
oblikovanjem Milivoj Solar kaže ldquoMeđu takvim književno-znanstvenim vrstama od
posebne je važnosti također putopis S jedne strane on može predstavljati doprinos
geografiji ili etnografiji dok s druge strane predstavlja osobitu književnu vrstu u kojoj je
putovanje i opis proputovanih predjela ili zemalja povod za šire umjetničko oblikovanje
zapažanja dojmova i razmišljanja o svemu onom što putopisca zaokuplja tokom
putovanjaldquoemspČesto se na taj način putopis približava eseju ili romanu u kojemu je fabula
organizirana kao slijed događaja koji seemspzbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine
likova Iako postoji to mišljenje da se putopis približava eseju ili romanu i isto tako da se u
posljednje vrijeme pokazuje veći interes za takvim književnim žanrom putopis je svakako
manje istraženo proučavano i na kraju krajeva čitano područje To se pokazuje i kada je u
pitanju Ćamil Sijarić poznatiji je Sijarić romanopisac nego Sijarić putopisac
Ako se vratimo na mišljenje M Solara da je u putopisu fabula organizirana kao slijed
događaja koji se zbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine njih to bismo mogli
povezati sa ovim piscem bar konkretno u putopisu Oslobođeni Jasenovac dok Zapisi o
gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi djeluju na posve drugačiji način Sijarić se više
50
bazira na historiju koja se polahko zaboravlja i kao da nastoji da je spasi od tog zaborava
Njegovi likovi su usputni i bez nekog posebnog značaja osim ako nije riječ o nekoj
historijskoj ličnosti Međutim tu se opet izdvaja Oslobođeni Jasenovac u kojem jedan lik
preuzima ulogu naratora pa kao bivši logoraš grobar priča svoje doživljaje koji djeluju
kao neka vrsta ispovijesti Onog trenutka kada Sijarić govori o historijskim ličnostima
govori ono što je manje i više poznato
Često ne nudi ništa novo i novost nije način njegovog postizanja zanimljivosti ali on je
pisac koji odlično poznaje mjesto na koje putuje a posebno historiju iako nije historičar
već uvijek u svakom smislu samo pisac Njegova historijska priča nije puko kazivanje
činjenica već pravi književno-umjetnički tekst Anegdote i legende su ono što krasi
njegovo pisanje i doprinosi toj zanimljivosti Pokazalo se da su doba mjesto i trajanje
ključni elementi Sijarićevog putopisa On je vremenski i prostorno ovjekovječio i sadašnji
ali i daleki i zagubljeni teritorij Bosne i Hercegovine
Ostavio je jasnu sliku njenih ljudi njihovu historiju i legendu nacionalnu i vjersku
isprepletenost i suprotstavljenost ujedno i pitome i surove prirode te običaja
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti tj putopiščeva objašnjenja o razlozima nastanka nekog
putopisa najčešće se nalaze u samom predgovoru Pokazalo se da je to slučaj i u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja a zatim
vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa putovanja
Sijarić kao razlog svog putovanja navodi tu činjenicu da jugoslavenski srednjovjekovni
gradovi nisu dovoljno istraženi U Oslobođenom Jasenovcu okvir predstavlja uvodna
rečenica Sijarić kaže ldquoIšao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjetildquo
Razlog njegovog putovanja u Jasenovac je namjera da otkrije sve te strahote koje su se
desile s tim da ni sam pisac ne sluti šta će sve zateći i vidjeti
Vjerovatno dvije najvažnije značajke putopisnog subjekta su snalažljivost i perceptivna
usmjerenost Neki se putopisci baziraju na opise historijskih znamenitosti neki na
tradiciju svakodnevni život neki na opise prirode a Sijarić u svoje putopise kombinira sve
te elemente Najviše bdquoizravnih susretaldquo sa putopiscem imamo onda kada opisuje neku
znamenitost prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi U Zapisima o
gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih dijelova kada se opisuju putevi i
historijske znamenitosti Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi Kako je
i navedeno to se najbolje može vidjeti u tekstu Putovati znači ndash vidjeti
Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje
je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost
51
putopisnog svijeta Oba Sijarićeva putopisa Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji
gradovi prvenstveno su usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje
mjestima građevinama i običajima To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj
izvještajnoj ili naučnoj obradi Međutim u tim pripovijedanjima i opisivanjima
pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici samog putopisa S druge strane u
slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se drugačije odlike U tom djelu
pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju istu poziciju u samom
tekstu
Dotematizacija uključuje obavijesti kojima se nadograđuje osnovno putopisno izlaganje i
postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za približavanje
putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta Dva osnovna
postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija figuralnim
postupcima U Sijarićevim putopisima prisutan je figuralni postupak dotematizacije ali i
naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj baštini uz karakterističan književno-
estetski stil
Figure sjećanja su uvijek prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila
Sijarića riječ je o oživljenom prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu
Pojam prostora obuhvata i svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu Figure sjećanja
su uvijek prostorno i vremenski konkretne Putopis ima zadatak da sačuva identitet jedne
čitave zajednice Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku
prošlost U Oslobođenom Jasenovcu u prvom planu izdvaja se figura logora Ovaj pisac taj
prostor uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na
smrt pa pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Sijarić piše isključivo o gradu i
gradskim običajima jer za njega svaki grad predstavlja određeno mjesto mjesto
pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i njeno oživljavanje
52
O piscu
Ćamil Sijarić je da još ovo kažem na kraju bio neobično pitoreskna pojava u našem
ljudskom svijetu i već za života postao predmet mnogih priča i anegdota Bio je oličenje
drevne jednostavnosti i neposrednosti U neprirodnom svijetu bio je prirodan čovjek
Ćamil Sijarić rođen je 18 decembra 1913 godine u Šipovicama kod Bijelog Polja u Crnoj
Gori u jako imućnoj zemljoradničkoj porodici Rano ostaje bez oba roditelja te odrasta
kod strica Osnovnu školu završio je u Godijevu u Bijelom Polju a odemsp1927 doemsp1935
godine pohađa Veliku medresu kralja Aleksandra uemspSkopljuemspiz koje je zbog političke
aktivnosti bio isključen Školovanje nastavlja u Vranju i u gimnaziji maturiraemsp1936
godine Iste te godine upisuje Pravni fakultet uemspBeogradu Diplomirao jeemsp1940 godine a
za vrijeme Drugog svjetskog rataemspslužbuje uemspSarajevuemspMostaruemspBosanskoj Gradiški
iemspBanjaluci Za sekretara Suda narodne časti u Banjaluci izabran jeemsp1945 godine potom je
novinar lista Glas i dramaturg Narodnog pozorišta u Banjaluci U Sarajevo prelaziemsp1947
godine radi u redakciji lista Pregled a potom je u Glavnom odboru Narodnog fronta i
redakciji Zadrugara U literarnu sekciju Radio Sarajeva prelaziemsp1951 godine i tu ostaje
sve do odlaska u mirovinuemsp1983 godine
Već kao đak Velike medrese u Soplju pokazuje interesovanje za književni rad U toj školi
bio je predsjednik literarne družine koja je izdavala časopis bdquoVesnikldquo u kojem je objavio
svoje prve književne radove ndash pjesme 1929 godine Bavio se i sakupljanjem narodnih
epskih pjesama u rodnom Bihoru koje je poslao Srpskoj akademiji nauka u Beogradu (i
danas se te pjesme čuvaju u arhivi spomenute akademije) Književni rad nastavlja
53
objavljujući pjesme u bdquoGajretuldquo bdquoŽeni danasldquo i bdquoPregleduldquo Za vrijeme rata ništa ne
objavljuje Bio je redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i
Akademije naua i umjetnosti Crne Gore
Nagrađen je brojnim nagradama kao što su 27-julska nagrada SR Bosne i Hercegovine
13-julska nagrada SR Crne Gore Andrićeva nagrada i dr
Umro jeemsp6 decembraemsp1989 godine
SažetakPutopis kao forma razvija se još u antici To je književna vrsta tematski oblikovana
putovanjem putopisca koji pripovjeda zgode na putu opisuje prostore kojima putuje i
mjesta na kojima boravi iznosi svoja zapažanja o ljudima koje na putu susreće o njihovim
običajima i načinu života te često o kulturnim i umjetničkim znamenitostima određenih
krajeva Za Ćamila Sijarića putopis je jednostavno opis putovanja zajedno i geografija i
historija i etnografija Historijska priča je ona koja zauzima primarno mjesto u njegovom
putopisnom opusu U ovom masterskom radu prikazali su se Sijarićevi putopisi Zapis o
gradovima Herceg-Bosno i tvoji gradovi i Jasenovac Knjiga Zapisi o gradovima
objavljena je 1970 godine a 1986 Sijarić objavljuje putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi
Po tematici se ovaj putopis može izjednačiti sa putopisom Zapisi o gradovima dok je
Oslobođeni Jasenovac i svojom formom i sadržajem ustrojen na potpuno drugačiji način
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta
Pokazalo se kako te obavijesti pronalazimo u predgovoru ali i u pojedinim zapisima unutar
putopisa Kada je riječ o zanimljivosti mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive
zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru međutim ovaj pisac ipak sve što je
zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način posebno u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi Usputne priče anegdote i legende su osnovni elementi
kojima Sijarić postiže zanimljivost i novost Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna
izražajna postupka u putopisu Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom
20 stoljeća izdvaja se figura kulturalnog pamćenja Ta tzv mjesta pamćenja javljaju se u
funkciji očuvanja znanja o sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke
54
prošlosti Ovi putopisi sadrže niz figura kulturalnih pamćenja kao što se i pokazalo u
samom radu
SummaryTravelouge as form was developed in the classical period It is a literatur category
thematicly shaped with travelers journey in which he narrates about events descripes
places he has seen people he met their customs and way of living and often about cultural
and artistic sights of specific areas For Ćamil Sijarić travelouge is simply description of
travels including geography history and etnhography Historical story is primar in his
travelouge opus This master thresis showed us Sijarićs travelouges Zapis o gradovima
Herceg-Bosno i tvoji gradovi and Jasenovac Zapis o gradovima was published 1970
Herceg-Bosno i tvoji gradovi 1986 Thematically they are very similar while Jasenovac is
with its form and content established differently Framework and notices are authors
expalanations for writing the text We found notices in preface but also in the text of
travelouge Critics claim that most interesting events happen in unknown and far places
However this author search for new and ineresting in his country in a completly different
way as shown in Herceg-Bosno i tvoji gradovi Side stories anecdotes and mhyts are basic
elements for Sijarićs new and interesting storytelling As expressed element of literature of
late 19 and 20 century it stands out figure of cultural memory Those cedilcedil memory placesldquo
occur as intent to preserve knowledge about ourselfs recall historicaly endangered
meaning of common past These travelouges contain series of cultural memories as
shown
55
Literatura Assmann Jann Kulturno pamćenje Pismo sjećanje i politički identitet u ranim
visokim kulturama s njemačkog preveo Vahidin Preljević Biblioteka tEKST
Zenica 2005
Bahtin Mihail Oblici vremena i kronotopa u romanuMatica hrvatska kolo 3
(2008)
Dizdarević Faruk Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila
Sijarića Avlija-portal za kulturu književnost i društvene teme Dostupno na
httpwwwavlijameesejifaruk-dizdarevic-stradalnistvo-kao-umjetnicka-vizija-u-
knjizevnom-djelu-camila-sijarica (2352014)
Duda Dean Priča i putovnje hrvatski romantičarski putopis kao pripovjedni žanr
Matica hrvatska Zagreb 1998
Duda Dean Kultura putovanja Naklada Ljevak Zagreb 2012
Galić Gordana Vladimir Nazor od Splita do piramida - tekst imaginacija
reprezentacija Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske Dostupno
na httphrcaksrcehr86365 (1352014)
Hrvatska opća enciklopedija Leksikografski zavod Miroslav Krleža Zagreb 2008
Dostupno na httpwwwenciklopedijahrNatuknicaaspxID=51177
Isaković Alija Hodoljublje Svjetlost Sarajevo 1973
Kulenović Tvrtko (priredio) Ćamil Sijarić- Zapisi Izabrana djela I-X knjiga
deveta Veselin Masleša Sarajevo 1991
Kulenović Tvrtko Ćamilovi putopisi Diwan - časopis za kulturu Javna biblioteka
Alija Isaković Dostupno na httpwwwdiwanmagcombaarhivadiwan7-
8sadrzajsadrzaj14htm (562014)
Lešić Zdenko i Martinović Juraj (ur) Naučni skup Književno djelo Ćamila
Sijarića Sarajevo 2003
Ivan Lovrenović (2012) Prostori putopisa Dostupno na
httpivanlovrenoviccom201203prostori-putopisa-2 (2762014)
Miličić Irena Teoretičari hodočasnici činovnici tri vrtse renesansnih putopisnih
tekstova Zagreb 2010 Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske
Dostupno na httphrcaksrcehr56766 (1152014)
Nemec Krešimir Čitanje grada Ljevak Zagreb 2010
56
Sijarić Ćamil Zapisi o gradovima Zadruga Sarajevo 1976
Todorova Marija Imaginarni Balkan prevele s engleskog A B Vučen i D
Starčević Biblioteka XX vek 2 izdanje 2006
Zvrko Husein Ćamil Sijarić- pripovjedna proza Dobra knjiga Sarajevo 2013
8
zapisao i ostavio generacijama koje dolaze poslije njega nažalost tek nakon njegove smrti
ti radovi dobijaju zasluženu vrijednost On ističe pomalo surovu realnost koja je takva
ostala i dan-danas a to je Bosna koliko nesretna i potlačena toliko nepoznata i neopisana
Bošnjaci su uvijek putovali nekada neplanirano a nekada sasvim namjerno radi svojih
putopisa Neki su spriječeni u toj svojoj namjeri stvaranja jednog putopisa tako da su
mnogi još neotkriveni i neistraženi Profesor F Rizvanbegović u Antologiji bošnjačkog
putopisa 20 vijeka ističe da je iz tih razloga putopis Hadži- Jusufa Livnjaka prvi putopis
koji poznajemo Hadži-Jusuf Livnjak je krenuo iz Duvna na hadž 1615 godine
U tom periodu javljaju se i drugi putopisci
Mnogi su se složili kako je Evlija Čelebija najpoznatiji svjetski putopisac On je rekao da
je više od 50 godina svoga života posvetio putovanju Smatra se da je prešao oko 350000
kilometara tragajući za novim prostorima ljudima i običajima Obišao je cijelo Osmansko
carstvo koje se prostiralo na tri kontinenta Tokom putovanja bilježio je sve pojedinosti o
životu i običajima ljudi koje je sretao opisivao do detalja mjesta koja je obilazio historiju
građevine običaje tradiciju kao i značajne ličnosti On nije zapisivao samo ono što je
vidio već i priče koje je sakupljao iz naroda
Veliki dio svoga života preko 20 godina Čelebija je posvetio Balkanu uključujući tu i
sandžačke gradove Njegova ostavština smještena je na 7000 stranica odnosno u sedam
tomova Bitno je spomenuti da i sam Ćamil Sijarić u svojim putopisima spominje velikog
Evliju Čelebiju
Za bošnjačku književnost u osmanskom periodu karakteristična je književnost u stihu ali i
u prozi koja je među bošnjačkim piscima bila najzastupljenija u ljetopisu i u putopisu o
odlasku na hadž Književnost na orijentalnim jezicima nastajala je najvećim dijelom na tlu
Bosne i tematski je za nju često veoma vezana (epigrafika pjesme o gradovima ljetopisi u
kojima su bilježeni značajni događaji putopisi s opisom bosanskih i stranih gradova kroz
koje su hodočasnici prolazili)
Karakteristični su oni pisci specifične poezije šehrengiza Šehrengiz ili opis gradova i
života u njima specifičan je istočnjački pjesnički žanr putopisne koncepcije Doprinos su
mu dali i neki naši autori primjerice eminentni pjesnici Derviš paša Bajezidagić (umro
1603) i Nerkesi Sarajlija (1584-1635) navodi Ivan Lovrenović u svom tekstu Prostori
putopisa 1984 godine
Putopis se pojavljuje i u hronikama s putopisnom podlogom kao npr kod Saliha Sidkija
Hadžihuseinovića i Envera Kadića Administrativno-diplomatski izvještaji također sadrže
elemente putopisa a izdvaja se Osman Šehdi- efendija u Sefaretnami gdje je opisao put u
9
Moskvu 1858 godine Međutim u njima je najmanje književnoga što je i razumljivo s
obzirom na formulaičnost i shematičnost jezika takvih spisa ali ih vrijedi zabilježiti zbog
njihove dokumentarno-historijske vrijednosti i mogućnosti da posluže kao književna građa
Najbrojniji među njima su izvještaji s apostolskih vizitacija slani iz Bosne u Rim
Uspon bošnjačkog putopisa veže se za kraj prošlog stoljeća Njegovi oblici su različiti i
brojni to je ili reportaža sa pojavom moderne bošnjačke štampe ili opis putovanja na hadž
ili nešto sasvim drugo Ibrahim ef Čokić-Hakki i Hafiz Muhamed ef Krpo su ponudili
najbolje opise putovanja sa hadža Edhem Mulabdić pisac prvog bosanskog i bošnjačkog
romana ujedno je i zaslužan za osnivanje prvog bošnjačkog modernog putopisa opisujući
jedan vikend u Fojnici Ta njegova prvobitna reportaža pokazala je novi model putopisnog
književnog oblika i pristupa On na taj način otkriva svoj posmatrački dar i rječitost
Kasnije će se ti pristupi neprekidno razvijati sve do Skendera Kulenovića Zuke Džumhura
i Alije Isakovića
A Isaković smatra da je daleko najzanimljiviji sarajevski trgovac Risto Besarović koji je
živo i svježe ispričao svoj put u Carigrad 1889 godine Iako s povremenim pretjerivanjem
u samom iskazu i sa ponekom nacionalno-političkom opaskom putopisci nam nude sliku
svijeta koji mi bdquopreko njihldquo doživljavamo Kako to Isaković ističe možda ne pravu a tu
nikad ne- ali zato onu kakvu je vidio naš čovjek
Potrebno je još spomenuti i to da u knjizi Hodoljublje Alija Isaković spominje i niz
novinara-publicista i novinara-književnika koji nisu živjeli u BiH ali su rođeni Bosanci
jer su tek oni zakoračili u zemlje i krajeve gdje se naš čovjek rijetko ili nikako nalazio
Oni su učinili prvi naš bdquoprodor u svijetldquo Zahvaljujući trudu i talentu svih mi ćemo
bdquoHodoljubljemldquo obići skoro sve kutke svijeta i susresti brojne rase i narode
Tako on kao dio bosanskohercegovačkog putopisa spominje i mnoge trgovce oficire
fratre hafize novinare itd
Držeći se onog što sam već tvrdio ne bi trebalo da nas u bosanskohercegovačkom
putopisu iznenadi što su uvršteni putopisi jednog književnika jednog trgovca oficira
nogometaša mitropolita fratra hafiza buntovnika naučnog radnika novinara
političara humoriste težaka
Kažu Bošnjaci da je putniku najveća planina kućni prag a to je istina (Ivan Frano Jukić
1843)
10
Putopisac Ćamil SijarićĆamil Sijarić je da još ovo kažem na kraju bio neobično pitoreskna pojava u našem
ljudskom svijetu i već za života postao predmet mnogih priča i anegdota Bio je oličenje
drevne jednostavnosti i neposrednosti U neprirodnom svijetu bio je prirodan čovjek
Književno djelo Ć Sijarića je višeslojna tvorevina u kojoj se međusobno prepliću različiti
narativni obrasci Slike i predstave koje na površinu izbijaju kao pamćenje iz djetinjstva ili
izuzetno dobro oblikovane anegdote i scene ne izražavaju samo prolazno uzbuđenje ili
neko izuzetno bdquostanje dušeldquo nego se pretvaraju u šire vizije života i svijeta pri čemu je
emotivnost samo sredstvo dočaravanja dubljih čovjekovih nemira i neizvjesnosti njegove
sudbine
Izuzme li se prvo veće putovanje školarca Sijarića od rodnih Šipovica do Skopja za njega
će ostati upečatljivo putovanje odlaska u Đalovsku klisuru do izvora vode do nekakve
pećine Ta rijeka koja je tekla iz izvora ta priroda koja je bila u klisuri ta tajanstvena
pećina činili su mu se toliko netaknutim kao da nije do tada nijedna ljudska noga tuda
prošla To je uzbuđivalo njegovu maštu
Husein Zvrko navodi kako je upravo to naivno dječije vjerovanje da je prvi vidio u
Đalovskoj klisuri ono što još niko nije imao prilike pobudilo u njemu želju da i dalje
putuje posmatra i istražuje
Nosila ga je misao da se putovanjem i pričanjem dva puta živi
11
On još dodaje i to kako je put za Ć Sijarića simbol trajanja saznavanja upoznavanja
savladavanja prepreka te učenje da svaki jad i muka imaju svoje trajanje pa i sam putnik
Kad čovjek ne ide nikud od kuće on je opet putnik ide od svog postanka ka kraju koji je
neminovan
Izdvajaju se dva osnovna strukturna pristupa kod onoga što se naziva građom za bošnjački
putopis Za neke autore putopis je opis putovanja svojevrsna geografija historija i
etnografija Drugima je putovanje povod za iskaz vlastitosti a trećima je ono čiji je
predmet književno djelo ili književna ličnost koju pohode
Ćamil Sijarić pripada prvoj grupi Za njega je putops jednostavno opis putovanja zajedno i
geografija i historija i etnografija Kako navodi profesor Rizvanbegović Sijariću nije bitan
predmet opisa isto kao i historijski fakti Historijska priča je ona koja zauzima primarno
mjesto u njegovom putopisnom opusu Ona postaje umjetnost putopisa Ćamil Sijarić
nastoji spoznati ljude prošlosti koji ostavljaju trag i prenose ga na čitaoca
Karakteristične i bitne odrednice motivi i termini za njegove putopise su doba mjesto i
trajanje Dobaemspje ključna riječ za razumijevanje tih putopisa za Sijarićaemspmjestoemspima smisao
ako imaemsptrajanje sam prostor je irelevantan Sami Borhes navodi da je duhovni život
čovjeka bez prostora sasvim moguć ali bez vremena nije Tome sad treba dodati onaj drugi
zahtjev za živim ljudima mada se tijesno vezuje za historiju
Sijarić i u putopisima bdquoostaje pisacldquo On sve zna prethodno bi proučio sve što je mogao
naći o mjestu prema kojem putuje sve je naučio poznaje svaki kamen ali nije historičar a
daleko od toga da je arheolog Vrijeme je za njega onoliko duboko koliko je stiglo da
uobliči da zapiše ljudsku sudbinu mada ona može biti zapisana i u kamenuemsp
Njegovi putopisi su moderni prozni šehrengizi On priča isključivo o gradovima jer su
gradovi historija i jer sela nemaju tu historiju Sela su samo postojanja koja su najčešće
prolazna i ne toliko bitna ona ne pamte historiju
Od svojih sagovornika tražio je obaviještenost istinitost jasnoću eventualno zanimljivost
Tvrtko Kulenović kaže da je on samemspbio isti onaj Ćamil koji je pisao one fantastične
pripovijetke sa onom fantastičnom sposobnošću uranjanja u ljudsku sudbinu onim
fantastičnim jezikom koji je već sam po sebi bio umjetnička kreacija najvišeg reda
Nije to od njih zahtjevao to je samo od sebe išlo Ne mora biti ali može biti osobina
genija u svakom slučaju je sudbina književnih poštenjaka da zanemaruju ne primjećuju
12
ono što su sobom svojim bićem iznutra donijeli a insistiraju na onome što je uneseno
spolja na znanju na iskustvu na posmatranju na rdquoživoturdquo a ne na rdquoumjetnostirdquo (Tvrtko
Kulenović)
Svojim knjigama Zapisi o gradovima Herceg-Bosno i tvoji gradovi i Oslobođeni
Jasenovac Ćamil Sijarić zaokružuje svoje putopisno umijeće Bosanski putopisi Ćamilovi
su gradovi tu je njihova prošlost historija a upravo su ti gradovi prepuni historije a ta
historija je prepuna lica i naličja ili jednostavno likova koji i današnji lik određuju
U ovom masterskom radu prikazat će se Sijarićevi putopisi Zapis o gradovima Herceg-
Bosno i tvoji gradovi i Jasenovac Ono što sam pisac poručuje ovim djelima je to da
prošlost ne smije ostati u sjenci zaborava da će se ona uvijek pamtiti i prenositi novim
generacijama (to je posebno istaknuto u onim dijelovima gdje pisac govori o Drugom
svjetskom ratu) Tako npr u putopisu Zapisi o gradovima Sijarić govori o Lenjingradu te
posebno ističe kako se ne smije zaboraviti na mnogobrojne žrtve rata
Možeš samo da ćutiš i da se izgubiš u nečemu što je groblje što je smrzavanje gladovanje
i umiranje ndash što je onih devet stotina dana Dobro bi bilo da tu brojku znaju svi profesori ndash
svih jezika i svih narodnosti i da je đacima daju u zadatak Svim đacima i u svim
zemljama ndash na svim jezicima Nek bi se ta brojka znala i pamtila kako se više ne bi
ponovila ndash ni u ovom gradu ni u drugom gradu ni u jednom mjestu
Kada je riječ o prošlosti ona je uvijek nedovoljno poznata otkrivena sačuvana i
tajanstvena U jednom trenutku sam Sijarić se pita šta je prošlost kakva je ona i čija je
jednostavno izgovaramo zidine starine vremena nekakva nekakva stoljeća ndash nekakva
tama prošlosti ndash kakve to prošlosti čije prošlosti I čudo jedno prošlost nam se svačija
nekako učini kao da je to i naša prošlost Kao da su tuda prošli naši stari Tu živjeli tu
gradove gradili tu snove sanjali ndash i otišli oni otišli a mi došli
U predgovoru knjige Zapisi o gradovima sam pisac navodi da su po cijeloj našoj Bosni i
Hercegovini razasuti bezbrojni srednjovjekovni gradovi Za mnoge od njih se ne zna ni
kada su građeni ko ih je gradio niti kojim povodom Također njihova imena su
zaboravljena posebno od dolaska Osmanlija Srednjovjekovni gradovi su najčešće građeni
u župama kao odbrambeni centri i središta-provincijske vlasti to jeste vlasti gradskih
upravnika Najveći razvoj doživjeli su uz krstaške ratove
13
Vraćajući se sa Istoka krstaši su prenosili iskustva koja su stekli na Orijentu pa i iskustvo
u zidanju gradova od kamena sa svim oblicima i osobinama tadašnjih gradova na Istoku
Javljaju nam se iz daleke prošlosti ove zemlje Bosne iz tamne tame njenih vijekova ndash i
jedna je od stranica njene istorije koja traži da je odgonetnemo ko ih je zidao i zašto je li
iz nužde ili za slavu Gusta mahovina pala je po njihovom kamenu i još gušća zavjesa po
njihovom vremenu ndash i sakrila staru davnu Bosnu
Zapisi o gradovimaGradovi su kao i ljudi ndash i kao i ljudi mogu da budu stari ili mladi tužni ili veseli zaneseni
ili zamišljeni I mogu da budu lijepi ili ružni
Ćamil je bio pisac povijesti onakve kakva je ova naša historije koja se dogodila i prošla
a koju je on spašavao vještinom čuđenja Vjerovao je da samo čuđenje spašava njegov
svijet što je vrlo poučno Puno je bolje čuditi se svome životu nego žaliti za njim
(Miljenko Jergović)
14
Knjiga Zapisi o gradovima objavljena je 1970 godine Putujući kroz mnoge gradove
tadašnje Jugoslavije daleke Rusije i Iraka Ćamil Sijarić sve uspomene bdquoupisujeldquo u tu
knjigu putopisa
Mićo Cvijetić u svom tekstu Magija riječi priče i pričanja u knjizi Ćamil gora razgovora
ističe kako su Ćamila Sijarića zanosili putevi i putovanja očaravala voda obilježja i zapisi
na kamenu
Pišući o Drini i gradovima koje vode zapljuskuju reći će i ovo da će tu vodu pominjati
pjesme pominjaće istorija pominjaće vojske i vojskovođe Na njoj će stajati stražari i
graničari prelaziće je handžije i karavandžije U očima će je nositi putnici kao vodu plavu
i brzu Zamicaće niz nju splavovi i splavari zavijaće nad njom vuci stajaće nad njom
hajduci nadlijetaće orli i gavranovi brodiće je lovci i trgovci Crtaće je u knjigama
Putopis ne sadrži onu količinu događaja koja je karakteristična za fikcionalni pripovjedni
tekst On podrazumijeva drugačiji tip događajnosti Njegov uzorak je nefikcionalna narav
putopisnog teksta Predmet putopisa je neposredna nepriređena i zatečena stvarnost tako
da njeno postojanje ne ovisi o tekstu Putopisac je može prikazati više ili manje
vjerodostojnom ali joj time i ne uskraćuje zbiljsku predmetnost U radu je već spomenuto
da Ćamil Sijarić bdquozna sveldquo o mjestu na koje putuje ali to nije ono znanje koje iznosi
historičar On uvijek bdquoostaje pisacldquo U ovoj knjizi miješaju se lirske epske putopisne
historijske i literarne asocijacije
Ismet Rebronja u tekstu bdquoDrumovi u delima Ćamila Sijarićaldquo ističe kako je drum za njega
prije svega historija svaki je put jedna historija o vremenima i ljudima promjenama i
izmjenama nastajanju novog i prestajanju starog
Ima putova kojima se nekada mnogo hodilo pa se više ne hodi ima takvih putova i na vodi
ndash kojima se nekad mnogo brodilo pa se više ne brodi Ima ih kroz šume kroz polja kroz
klisure i kroz gudure - pa se više njima ne hodi i na (putu) više nema hanova nema
handžija i kafedžija i nema nikoga i čini se da su otišle i vode Trava je sada tuda i
priča da je sve to nekad na tom putu bilo - kunu se da je tako bilo a više nije jer nema
hanova i nema putnika i u šumama nema hajduka putovi kao i ljudi bivaju mladi pa
bivaju stari pa ih sasvim nestane Putovi su kao istorija Pa pričaju
Kada govori o Lenjingradu (današnjem Sankt Peterburgu) poslije Moskve drugom po
broju stanovnika ekonomskom kulturnom naučnom centru Rusije Ćamil Sijarić kao da
čitav taj putopis obilježava motivom smrti Govori o tome kako je ovaj grad bio opkoljen
Nijemcima
15
Umirale su uz tih devet stotina dana po cijele porodice za jedan dan Svi skupa otac
majka baba djeca ndash za jedan dan Tako da su se vrata na kućama zatvarala i na njima
lijepio natpis bdquoOvdje više ne tražite nikogldquo
Kada govori o gradu Pančevu opet nagovještava da se njegovo ime veže za slavenski
jezik što znači močvara
Ako je istina da je to slovenska riječ i da znači močvara blato brlog i slično tome onda je
toga blata i toga brloga na ovoj rijeci Tamišu sigurno nekada bilo mnogo pa je i ime
mjestu - eventualno moglo otud nastati no ko to zna
Kao odličan poznavalac historije Ć Sijarić nudi podatke o tome kako se ime grada
mijenjalo kroz stoljeća pa tako prvo njegovo ime bilo je Panuka iz 9 stoljeća u 10
stoljeću spominje se ime Panucea a kasnije i Panoča
On također govori o tome po čemu su se pojedini gradovi posebno isticali kao npr
Đakovica čiji se stari dio grada nekada isticao po neizmjernom bogatstvu a posebno po
vještini svojih zanatlija puškara sabljara abadžija gajtandžija aščija kujundžija
kundurdžija itd Trgovina je bila toliko razvijena da je Đakovica bila vodeća u prodaji
Dok je Đakovica bila poznata po dobrim zanatlijama Struško polje obilovalo je voćem
Voće od svake vrste moglo se pronaći u Struškom polju tu su kruške jabuke šeftelije
breskve kajsije te južno voće kao smokve badem i drugo
Treba zamisliti ovakvu sliku polje ravno kao dlan opružilo se i raširilo sve dok vidik ne
zaklone planine A vrijedne ruke došle su i tu zasadile sve što zemlja rodi i rodom plodi I
sve se to u proljeće zaodjene cvijetom a u jesen plodom Pa granama teško da drže A za
oči uživanje Jer možeš da biraš plod koji hoćeš I svih vrsta
Husein Zvrko navodi kako u pripovijednim kazivanjima Ćamila Sijarića često nailazimo
na motiv vode izvora rijeke i jezera Ti motivi su neizbježni u njegovoj pripovijednoj i
putopisnoj prozi Kada je riječ o putopisima taj motiv je nezaobilazan Dok su i čovjek i
grad prolazni voda je ta koja uvijek ostaje mlada Voda je za Sijarića nešto mistično
zagonetno i nedostižno dok je sve ostalo poznato i ljudi i putevi i gradovi Tako u zapisu
Voda ne stari star je samo Ohrid govori o starom makedonskom gradu Ohridu i
Ohridskom jezeru
No - na njemu se vijekovi ne vide ne vidi se njegova starost ndash jer voda je uvijek samo voda
i vrijeme na njoj ne bilježi se ndash šta više čini se da je uvijek mlada i da će mladom i ostati
Ono kao i da jeste tu - da se u njemu ogleda Ohrid I tu ndash u ogledalu njegovom ovaj grad
treba i gledati Jer on tada ne izgleda stvaran nego liči na nekakav prividan grad ndash na
sliku naslikanu nekad davno rukom starih slikara iz Ohrida a na licu vode ndash na jezeru
16
Još jedan motiv koji ovaj pisac pronalazi u vodi je i sloboda U selu Tivoli kod Rima selu
poznatom po hramu božice Veste Sijarić nailazi na jedan potok Iako sasvim običan potok
naizgled nimalo drugačiji od ostalih pisac vidi u njemu nešto posebno i lijepo Poseban je
bio taj potok jer je bio slobodan jer je tekao tamo kuda je htio bez ljudske ruke koja bi ga
vodila
Jer su sve ostale vode stegnute u cijevi svima je nametnuta ljudska volja da čini ono što
čovjek hoće i jedino ovaj mali potok čini sam što hoće ndash teče slobodno ništa ga se ne tiče
niko ga ne gleda jer zašto bi i gledao jedan sasvim običan potok kod toliko vodoskoka i
vodopada Ali ja sam ipak gledao taj potok I divio se njegovoj slobodi I kad bi on bio
razumno stvorenje ja bih mu rekao da bježi što dalje i što brže i spasi se huke i buke koju
prave vode iz cijevi
Motiv slobode nalazimo i na samom početku zapisa Duša Bukurešta gdje Sijarić govori o
slobodi koju ima jedan putopisac Kada si sam u nekom tebi nepoznatom gradu onda si
potpuno slobodan jer si kako kaže i sam pisac gospodar vremena i ideš kud hoćeš radiš
šta hoćeš
Sijarić je također i odličan poznavalac čovjeka njegovih misli osjećanja i potreba
Nastoji razbiti njegovu otuđenost i predstaviti ga u boljem svjetlu svjetlu druželjubivog
čovjeka koji razumije i prihvata druge i drugačije Želi pojedinca stranca približiti masi
tako da bude prihvaćen kao jedan od njih Na taj način u zapisu Na Dunavu Estergon
pokazuje kako ne bi smjele postojati razilke među ljudima već kako bi se i u tuđoj zemlji
trebalo osjećati kao i u svojoj ne kao gost već kao domaćin tu među domaćinima U
zapisu Na mramorju Pompeja kazujući o Pompeji u erupciji vulkana Vezuva uništenom
rimskom gradu Sijarić stvara gotovo opipljivu sliku agonije i boli svakog čovjeka tog
nekadašnjeg grada agonije svakog onog koga je zadesila takva smrt Zgrudvani su
sklupčeni su od bola su se previjali i takvu nam sliku ostavili da taj bol onako užasan od
vatre osjetimo nekako i mi danas Ono što svakako ističe jeste i to da čovjek dijeli
sudbinu drugog čovjeka i suosjeća sa njegovom tragedijom
Međutim on kazuje i o ljudskoj okrutnosti čovjekovoj lošoj strani i potrebi da povrijedi
drugog čovjeka Na najbolji mogući način to slika opisujući arenu u Rimu čuvenu
Koloseo Flavio Sijarić time kao da želi pokazati kako čovjek uvijek ostaje isti kako se od
najstarijih vremena pa do danas nije promijenio njegova surova strana ostaje
nepopravljiva U čovjeku postoji nešto animalno i zastrašujuće
Ima jedna pjesma o mladoj hrišćanki koju su bacili među lavove ndash u vrijeme
neznabožačko Ta arena tu je i danas Ogromna je i stravična izgledom Zovu je kratko ndash
17
bdquoKoloseo Flavioldquo Veće gledalište valjda ne postoji A ni strašnije od ovoga Jer tu su
zvijeri rastrzale ljude jer tu se svjetina smijala žrtvama jer tu je čovjek bio zvijer
Koliko se samo pakosti i oholosti može javiti u čovjeku i koliko takav pojedinac može biti
bezosjećajan Sijarić ovo potvrđuje i u zapisu Niniva zapisu o istoimenom gradu a
današnjem Mosulu Drevni narod tog grada vjerovao je u boga Asura a kraljevi od
najstarijeg do posljednjeg kako kaže i sam putopisac bili su božji poslanici na zemlji i sve
što su činili činili su to u ime boga Ono što su radili ti kraljevi bilo je svakako zlo i
strašno daleko od onoga što bi čovjek trebao raditi Kako bi stvorio što vjerniju sliku
takvih kraljeva Sijarić citira jednu priču urezanu u ploči o tome šta kralj čini kada vodi
rat
Ja Asurnazirbal ovako osvajam tuđe gradove pred kapijom grada koji hoću da osvojim
ja najprije podignem piramidu od zemlje zatim žive oderem nekoliko vođa neprijateljske
vojske i njihove kože razapnem na piramidu neprijatelj iz grada gleda te kože i biće da ga
tada strah hvata ndash jer i sebe zamišlja u takvom stanju koje ga ne može mimoići Zatim
naredim da se izvjestan broj neprijatelja živi uzidaju u gradske zidine a drugi da se živi
nabiju na kolje i istaknu gore na zidine da ih otud iz grada gledaju građani i da znaju šta i
njih čeka
Kao potvrda ovakvog govora uz taj strašni natpis u reljefu je isklesan i lik kralja
Asurnazirbala Sijarić ističe kako ta figura zrači samo surovost divljinu i užas Kao i svi
drugi kraljevi u Ninivi tako je i kralj Asurnazirbal isklesan mnogo veći u odnosu na druge
koji su uz njega Na taj način kraljevi se žele posebno istaći i veličinom i snagom
Ovaj putopisac piše o umjetnosti i kulturi nekog prostora pa na taj način stvara povezanost
opisanog prostora i samog čitaoca Kada govori o tradiciji kulturi običajima i svemu
onome što se vezuje za neki grad i njegove stanovnike Sijarić to čini izuzetno detaljno pa
se kod čitaoca stvara dojam da je dio tog prostora i da sam posmatra grad i njegove
stanovnike Ti detaljni opisi i dočaravanje određenog prostora nekako se najbolje uočavaju
u zapisu gdje pisac govori o Pompeji Iako sasvim uništen još davne 79 godine ne taj
grad čuva ruševine koje su dokaz njegovog postojonja i života Na osnovu slike na zidu
na kojoj je prikazana gola žena Sijarić detaljno govori o njihovoj kulturi To je bila
jelinska kultura Govori o stanovnicima Pompeje kao o pobornicima zabave koji su
uživali u životu prepuštajući se igri i svirci Poznavajući Ilijadu i Odiseju slikali su scene iz
tih pjesama kao i iz nekih drugih pa putopisac zaključuje da su im zidovi bili sasvim
išarani najčešće motivima golih bića Sijarić detaljno opisuje i neka svoja putovanja kao
što je to primjer putovanja u Konstancu rumunski grad na Crnom moru U namjeri da
18
posjeti spomenik pjesnika Publija Ovidija Sijarić luta tim velikim gradom i njegovim
ulicama Iako nije znao gdje se tačno nalazi spomenik ovaj putopisac je uživao u tome da
ga pronađe bez nečije pomoći Sijarić također detaljno opisuje i sam spomenik Publija
Ovidija jednog od najvećih rimskih pjesnika i elegičara kojeg je protjerao car August
Da ga opišem natprirodne je veličine Dignut na ne mnogo visoko postolje Gologlav
Glava s malo kose čelo otvoreno Lice pravilnih linija lijepo koštunjavo pomalo
staračko sjetno zamišljeno zgledano preda se stoji grozno usamljenički na svome
postolju i na ovom mjestu kao što je uostalom i bio usamljen u ovom dalekom
varvarskom gradu na Crnom moru i u Dakiji ndash u zemlji
Herceg-Bosno i tvoji gradoviGodine 1986 Sijarić objavljuje putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi Po tematici se ovaj
putopis može izjednačiti sa putopisom Zapisi o gradovima jer i u ovom putopisu na isti
način kao i u Zapisima o gradovima Sijarić priča historiju gradova s tim da je u ovom
putopisu predmet historija Bosne i njenih gradova Ono što je vjerovatno najuočljivije u
ovom djelu jeste to da pisac u istom trenutku iznosi historijske činjenice daje podatke
(najčešće etimološke prirode) ispriča neku anegdotu i bdquootpjevaldquo pjesmu Dakle mogli
19
bismo reći da se ističu historijske činjenice koje su poetski uobličene Kako je Sijarić često
objašnjavao porijeklo i značenje imena nekog grada svjedoči i primjer u zapisu Prozor i
Rama gdje objašnjava porijeklo imena grada tako što se detaljno prisjeća svog djetinjstva i
odlazaka u mekteb Tamo su sa kalfom učili arapski jezik te spominjali gradove Bosne i
Hercegovine
Idući ka ovom gradu i izgovarajući njegovo ime dugo - Prόzor ili kratko Prȍzor što je
prvo pogrešno a drugo pravilno prisjetio sam se jednog davnog slučaja kad sam prvi put
čuo za ime ovog grada u župi Rama Bilo je to kad sam kao dijete ndash to jeste kao mejtefski
đak prvi put uzeo knjigu u ruke Bila je ta knjiga ispisana arapskim slovima koja nijedno
od nas djece nije umjelo da čita Bila su tim slovima ispisana imena gotovo svih gradova u
Bosni i Hercegovini i trebalo je da ta imena naučimo napamet ndash pa smo jednostavno išli za
kalfom kako on kaže tako i mi za njim ponovimo Imena gradova u Bosni i Hercegovini
počinjala su ovako Sarajevo Mostar Banja Luka Tuzla Bihać Travnik i tako dalje ndash a
posljednji je bio Prȍzor
Pisac objašnjava u kakvoj je vezi riječ Prozor sa staroslovenskim jezikom Grad nije dobio
ime po prozoru na kući već potječe od glagola bdquozretildquo što je na staroslovenskom značilo
gledati pogledati kroz nešto pa je od imenice izvedene iz toga glagola nastalo i ime grada
ndash Prozor Pored toga ono što je možda i neočekivano za ovakvo književno djelo jeste to
što Sijarić nudi i pravilan izgovor te riječi ukazuje na koji način se akcentira Umjesto
dugosilaznog akcenta kako je i sam pisac mislio javlja se kratkosilazni Upravo ti
bdquoneobični potezildquo čine Sijarićevu cjelokupnu putopisnu građu jedinstvenom
Može se reći da svaki putopis pojedinačno sadrži niz historijskih činjenica koje su i
osnova tih putopisa Ćamil Sijarić prije nego što bi pošao na put dobro bi proučio historiju
datog mjesta Kada je grad Prozor u pitanju on piše kako i sam kaže najraniju historiju
onu iz srednjeg vijeka Govori o banu Tvrtku koji je izdavao povelje u Prozoru Spominje
Tvrtkovu povelju Vukcu Hrvatiniću iz godine 1366 te podatak da je Matija Korvin 1463
poklonio Prozor zajedno sa Ramom sinu hercegu Stjepanu Vladislavu
Pišući o Sarajevu - gradu za riječ i sliku on započinje jednom anegdotom Kada su upitali
jednog čovjeka kakav je to grad on ga je usporedio sa jednom kućom sa puno prozora sa
kojih pjevaju djevojke
One tu ostaju po cio dan i pjesmu prekidaju samo dokle ručaju ndash a kad ručaju opet sjednu
na svoja mjesta i odozgo kroz prozor daju svijetu gotove pjesme
Također kada govori o ljepotama i bdquomagičnostildquo Sarajeva nudi čitavu jednu priču o
fenjerdžiji koji je palio fenjere po sarajevskim sokacima čitav svoj život Igrom slučaja
20
postao je bogataš naslijedio je rođaka iz Bosanske Gradiške Međutim nakon nekog
vremena vratio se u Sarajevo i svojim fenjerima Sijarić pokazuje multinacionalno
Sarajevo ali nekadašnje Sarajevo kada su trgovci i muslimani i katolici i pravoslavci išli
zajedno u Carigrad i nosili kožne proizvode Pisac spominje i Alifakovac i Trebević te
objašnjava porijeklo tih riječi Ime Alifakovac dolazi od Alije koji je inače bio niskog
rasta jer bdquoufakldquo je turska riječ i znači mali Naziv Trebević dolazi od riječi bdquotrebeldquo što
znači bdquosofreldquo koje su se postavljale nekada bogovima i na njima polagane žrtve Pored tih
činjenica Sijarić piše i o kugi koja je bila zahvatila Sarajevo i odnijela mnoge živote Da
je mene vatra pogorjela bijele bi mi dvore ponovila da je mene voda poplavila barem bi
mi oprala sokake već je mene kuga pomorila pomorila i staro i mlado rastavila i milo i
drago kugo pusta da te bog ubije
Ono što je doprinijelo estetici i zanimljivosti Sijarićevih putopisa svakako su upravo te
anegdote i niz pjesama koje su nezaobilazni elementi gotovo svakog pojedinačnog
putopisa
Ćehotina govorila Drini pričekaj me sjutradan do podne dok ja dođem mutna i krvava
mutna jeste dolazila a ne zna se da je nekad došla i krvava
Kako u Sijarićevim romanima i pripovijetkama susrećemo niz različitih likova on i u
putopisu karakterizira čovjeka pokazuje sve njegove vrline i mane Sarajlije su prkosne i
ponosne i umjeli su grdno da se naljute Nisu ispoštovali naredbu Omer-paše Latasa da se
pripremaju za vojsku čak i onda kada im je prijetio raznim kaznama već svaki ode u svoju
krajinu barut tući i olovo liti pa na carsku vojsku udariti
Od Osmanlija do napada Austrije pisac ispisuje priču o Sarajevu i Sarajlijama O tome
kakav je taj grad nekada bio i kakvi su bili njegovi ljudi Sijarić govori na zanimljiv
upečatljiv metaforičan i slikovit način
U čizmara cio red čizama i sve su jednake Mušterija pita za jedne i dobija cijenu pita za
druge i dobija manju cijenu ndash i pita zašto je manja kada su čizme jednake ndash Nisu jednake
u tim što su za jednu paru jevtinije kalfi se kad ih je šio prekinuo jednom konac a kod
drugih se nije kidao pa su zato jevtinije ne zapitkuj tu dokon nego ako hoćeš kupi a ako
nećeš kao i da hoćeš - bio je odgovor čizmedžije
Gračanica podsjeća Ć Sijarića na ljude na njihovu gostoprimljivost koji kao pravi
domaćini rado ugoste svakog prolaznika
21
i sva je ona jedan široko otvoren dom s domaćinom pred kapijom i avlijom da primi
gosta I od svega što ima odlomiće i staviti pred gosta a najviše od svoje duše ndash to jest od
onoga čega Gračanica ponajviše i ima
Sarajlije se mogu pohvaliti svojim bogatstvom Mostarci su pismeni i učeni ljudi u Banjoj
Luci su talentirani pjevači a Fočaci dobri ratnici junaci
Sijarić govori i o pojedinim historijskim ličnostima gdje svaka od njih poprima neko novo
značenje Tako npr govori i o Jeleni ženi bosanskog kralja Stjepana koju su zarobili
turski vojnici Kako bi sačuvala svoj život i život svojih sinova primorana je bila da ode u
Dubrovnik i tamo da živi sama bez krune i kao udovica a njeni sinovi postali su janjičari
Spominje se još i Omer-paša Latas a nekadašnji Mihajlo te njegov dolazak u Banjaluku i
prelazak na islam Taj bdquoBič nad Bosnomldquo kako su ga nazivali bio je sultanova desna ruka
kojom je zavodio red u Bosni
Svaki grad sa sobom nosi svoju sudbinu baš kao i ljudi a tu njihovu sudbinu Sijarić
prikazuje kroz mnoga osvajanja Za Srebrenicu grad srebra uvijek su se zanimali kraljevi
carevi vojske osvajačke čete hajdučke svi oni koji su znali za njeno bogatstvo srebrom
Sijarić opisuje ovaj grad kao jedan od onih gradova s tužnom sudbinom grad koji su
mnogi preuzmimali na prevaru prodavali i kupovali Srebrenicom su prošli i Iliri
Rimljani Bosanci Austrijanci Mađari Turci i Dubrovčani pa u svom putopisu Ćamil
Sijarić kaže ldquoI na strijele koplja sablje i puške osvajali i harali svi koji su stigli i nije
samo onaj ko nije stigaoldquo
Ono što Sijarićevu cjelokupnu putopisnu prozu čini jedinstvenom i prepoznatljivom
svakako su legende po kojima se i gradovi pamte i poznaju Za Banjaluku se veže legenda
o jednoj Austrijanki čijeg je sina zarobio turski oficir Ferhat-paša Da bi ga oslobodio
Ferhat-paša je tražio da se u Banjaluci naprave kaldrme i hamami velika džamija i uz nju
sahat-kula i uz sve to ndash tri tovara blaga Sve što je zatražio i dobio je i po dogovoru
oslobodio mladića Međutim mladić je umro od tuge kad je saznao da je njegova majka
srušila i svoju crkvu da bi paši izgradili džamiju
U zapisu Tvrdi mi grad Bobovac pisac piše legendu o Radaku izdajici zbog kojeg je
Bobovac pao Kralj Stjepan je Radaku povjerio odbranu Bobovca međutim nadajući se da
će dobiti novac zvanje i počast on je izdao to povjerenje i Turcima otvorio vrata Bobovca
Umjesto nagrade Radak je osuđen na smrt Sultan Mehmed Fatih nije želio izdajicu poput
njega pa je naredio da ga strmoglave niz stijenu Ono po čemu se i danas pamti Bobovac
grad koji je gotovo do temelja porušen upravo je ta priča o izdajici Radaku i stijeni niz
koju je survan ndash Radakovoj stijeni
22
Putopisi govore o tradiciji i običajima koji se vijekovima prenose sa generacije na
generaciju Za grad Jajce se kaže da nijedno mjesto u Bosni nije toliko bosansko koliko je
taj grad Takva jedna tradicija može se vidjeti i u narodnoj nošnji koju ovaj putopisac vrlo
detaljno opisuje
To je stara bosanska nošnja Nikakvih džidža ničeg suvišnog ndash do onoliko koliko treba Ni
malo ni mnogo do po mjeri Tako se nosio a i danas se tako nosi svijet oko Jajca I uz
one zidine i onakve krovove spojiva je jedino ovakva nošnja Ona je žena kao isklesana A
kao isklesan je i sam grad I samo zajedno oni čine cjelinu i jedinstvo Nešto što imaju u
sebi sve stare stvari imaju u sebi i ove žene oko Jajca Vuku u sebi nešto iz davnine - čak
možda iz one bogumilske Bosne Nešto što je vječno a narodno
Motiv puta se ponavlja i u ovom putopisu Za Sijarića put je cilj i pravac put djeluje kao
zamišljena tačka prema kojoj se ide Ono što pokreće čovjeka da pođe na neko putovanje je
samo ljudska radoznalost i čežnja za onim što je daleko i nepoznato Tako će i Ćamil
Sijarić reći ldquoPutovi su valjda i nastali iz vječitog ljudskog nemiraldquo
Oslobođeni Jasenovac
23
Sve što je ovdje u ovome naselju nekada stajalo na svojim nogama danas je palo dolje A
gore ostali samo dimnjaci iz kojih se više dim ne diže Strše grozno iznad paljevine strše
kao dignute ruke u prazno nebo a nebo je danas plavo i lijepo danas je dan proljetni Dok
je drugo sve palo dolje ndash sve se sravnilo sa ravnom zemljom i umrlo
Sabirni logor Jasenovac bio je najveći sabirni logor i logor smrti u Nezavisnoj Državi
Hrvatskoj Sabirni logori osnovani su kao mjesta zatočenja prisilnog rada i ubistva velikog
broja Srba Židova Roma i Hrvata tačnije svih onih koji su se protivili tadašnjem
ustaškom režimu Sabrini logori nastali su kao rezultat politike rasne i nacionalne
isključivosti u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj koju je 1941 godine pod utjecajem nacističke
Njemačke proglasila Ustaška domovinska organizacija
U svom tekstu bdquoĆamilovi putopisildquo Tvrtko Kulenović navodi da je ovaj putopis drugačiji i
da se zbog toga izdvaja među objavljenim knjigama njegovih putopisa Oslobođeni
Jasenovac je na raskršću između beletrističkog i feljtonističkog oblikovanja gdje pisac
opisuje strahote Drugog svjetskog rata Kao mladi partizanski oficir Ćamil Sijarić je bio
među prvima koji su posjetili taj logor Na samom početku on navodi razlog zbog
putovanja gdje kaže ldquo Išao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjetildquo On
prikazuje strašne slike prikazuje smrt ludilo čovjeka koji nije mogao podnijeti sve ono što
je u logoru doživio gomilu ljudskih tijela izgorjelih ili poluspaljenih
Sijarić kroz tekst naglašava strahote tog zločina tako što nekoliko puta izgovara riječ
Jasenovac On kaže ldquoZemlja na koju stupamo nogom zove se Slavonija a mjesto u koje
smo stigli - Jasenovac Izgovaram tu strašnu riječ nekoliko puta Jasenovac Jasenovacldquo
Vjerovatno najjači efekat ostavljaju izuzetno detaljni opisu u ovom putopisu Sijarić kao da
nastoji stvoriti jednu neuništivu sliku koja će biti svevremeni podsjetnik i opomena Pišući
o leševima koje su zločinci bacili u rijeku kaže ldquoNeki nemaju svoga lica Nemaju glave
Neko nema ruke Nema noge Ili nema nijedne noge A poneki i ne liče na ljudske leševe
nego na nešto neodređeno što se crni iz vode i oko čega se viju muhe Jednog takvog voda
je digla gore na granu Glava i ostalo više se na njemu i ne razlikuju I takav ndash s grane ne
ličeći više na čovjeka kao da govori onim dolje pod sobom Šta bi mogao da im govori
kad bi zaista govorioldquo
Sijarić nudi priču o jednom univerzalnom zlu koje nikoga ne zaobilazi pa ni djecu Tu
djecu te mnogobrojne raskomadane leševe naziva lutkama To su za ovog pisca dječije
lutke koje poslije mnogo igre i čupanja ostanu bez svojih dijelova
24
Kao i u većini svojih djela tako i u ovom putopisu Sijarić prati i tumači psihološku stranu
čovjeka kao pojedinca Čovjek je u stanju da svirepo ubije i muči drugog čovjeka on gubi
sve osobine čovjeka i pretvara se u životinju
Vodnik Markić iz logorske satnije nadzornik električara došao je u mehaničarsku
radionicu i tražio da mu se izmijeni baterija Bio je krvav od glave do pete i bijesan kao
zvijer Htio je da zapuši ali nije mogao jer su mu ruke bile krvave i od krvi mokre Digao
je obadvije šake i sa njih olizao krv gutajući je
Čovjek je zvijer koja bez imalo samilosti muči zatvorenike U tom mučenju vide igru i
zabavu i sve više što bi odlagali smrt i više mučili zatvorenike to bi postajalo sve
zabavnije Kada bi već ustaljeni načini mučenja postajali dosadni onda bi nastojali
izmisliti novi Zatvorenicima bi to ličilo na utakmicu jer svako od njih je pokušavao biti
pobjednik u tom takmičenju Koliko je sve to bilo strašno i prelazilo granice ljudskog
razuma svjedoči i najnoviji način mučenja To je bio šiljati kočić čiji se oštri kraj zabode
u bradu a tupi se udara puškom sve dok kolac ne probode do mozga
Veći dio ovog putopisa djeluje kao jedna ispovijest čovjeka koji je preživio i uspio pobjeći
iz logora a koji je u logoru obavljao posao grobara Na zanimljiv način Sijarić slika tog
čovjeka Pokazuje kako se živ čovjek uspijeva navići na sve ma koliko djelovalo strano i
nemoguće Takav čovjek gubi razum i emocije jer u logoru kako kaže i sam pisac čovjek
poživinči on više ne zna za odnose prema porodici i prijateljima jednostavno zamru čula i
sve ono što je ljudsko
Ali mi smo se razlikovali od takvih grobara jer mi grobari u logoru morali smo da
zakopavamo i mrtve i žive A šta to znači moj prijatelju zakopati u zemlju živa čovjeka to
vama niko ne umije kazati Niti vi možete ikada to shvatiti Nisam ni ja mogao to da
shvatim Bio sam tada još zdravih čula I ono što nekad ne biste učinili ni za živu glavu
sad činite sasvim mirno ndash jer vi više niste čovjek koji ima svoja zdrava čula nego ste
čovjek koji nema čula ndash ili su vam čula bolesna
Motiv straha provlači se kroz čitavo ovo djelo Taj strah sadržan je u glasu onih koji su u
logoru i koji u užasnim mukama čekaju smrt Oni koji su preživjeli logor pamte te glasove
po tome što čovjek nikada prije nije čuo takve ljudske glasove To nisu bili niti ljudski niti
životinjski glasovi jer ništa živo ne ispušta iz sebe takve glasove takve da od njih izludite
Sijarić posebno izdvaja ljudsku naivnost Čovjek od straha i nemoći često postane i naivan
pa vjeruje u razna obećanja i nada se spasu a spas u logoru bio je nešto nemoguće
25
Dok u putopisu Zapisi o gradovima voda simbolizira slobodu život i sreću u ovom
putopisu voda ima sasvim suprotno značenje Sada za Sijarića voda znači smrt rijeka Sava
je puna leševa i takva mu je odvratna Ona je grob ndash bdquobezmjeran grob ndash ne kopan ne
mjeren i ne ograđenldquo
Nešto što je svakako bitno spomenuti jeste i to da T Kulenović smatra kako je Sijarić
pišući djelo poput ovog o Jasenovcu mogao i trebao steći reputaciju jednog
jugoslovenskog Malapartea
Mogao je ali nije jer je njegov temperament bio drugačiji lirski a njegov pogled u istoriju
dublji pružao se do davnih vremena do samih mitskih korijena čovjekovih I korijeni zla
su isto tako duboki iako ono možda nikad ranije nije planulo tako strašnim plamenom kao
u ovoj sceni u ovom vremenu Želja za osvetom je elementarna ljudska potreba ali zlo se
zlom ne može ispraviti a uopštavanje te želje u optužbu čitavog jednog naroda samo vodi
u novo zlo
Općenito putopisi Ć Sijarića obiluju lirskim detaljima sa čim se slaže i sam Kulenović a
što potvrđuju završne rečenice Oslobođenog Jasenovca
Maj je
Trava je
Prolaze odnekud jednako vojske I sva ti je zemlja čudna ndash i kao da nije ona stara zemlja
nego neka nova koja dolazi samo jednom i samo s proljeća
Pored ovoga Faruk Dizdarević ističe kako ovi zapisi i ne sadrže toliko lirskih
reminiscencija kako je inače karakteristično za Sijarićev način pripovijedanja On niti u
jednom trenutku ne moralizira znajući da to ne bi bilo dobro Govoreći o različitim
načinima stradanja tih nesretnih zatočenika on prepušta čitaocu da sam donese vlastiti sud
o užasnim događajima i zlom vremenu On se zaključuje Dizdarević više drži
faktografije i užasnih slika događaja koji su se tamo dešavali a takav način posmatranja to
pripovijedanje doprinosi tome da se čitalac osjeća neugodno ndash čitanje gdje povremeno
zaboli želudac
26
Zanimljivost i novostiHayden White podsjeća da skupina riječi koje označavaju pripovijedanje potječe od
latinskog gnarus što znači vješt upućen i upoznat Znanje i naracija odnosno upućenost u
stvar i njeno posredovanje dvije su središnje sastavnice određenja svake pa tako i
putopisne pripovjedne situacije Pripovjedač mora voditi računa o svome naslovljeniku i
procijeniti obavijesti kojima raspolaže s tim da prvenstveno obraća pažnju na one kojima
ih želi posredovati Njegovo znanje mora biti zanimljivo drugima Zanimljivost ima dva
osnovna obilježja i oba se temelje na kategoriji novosti ili novine Prvo je novina samog
znanja a drugo često u situacijama u kojima je naslovljenik već upućen u ono što
pripovjedač iznosi to je novina načina pripovijedanja Pripovjedačeva zanimljivost
njegova znanja mora kod recipijenta izazvati znatiželju Ona se odražava kao potreba za
znanjem kao pokazivanje znakova zainteresiranosti za temu i način pripovjednog
posredovanja
Osnovni element promjene je zgoda kao osnovna jedinica pripovijedanja Ona sadrži bit
novosti i zanimljivosti čak i ako je suzimo na elementarnu promjenu mjesta poput
putovanja iz jednog grada u drugi Iako mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive
zgode ne odvijaju u vlastitom prostoru Ćamil Sijarić u ovom putopisu pokazuje upravo
suprotno
Biti u nepoznatom kraju ili dalekoj zemlji i potom ispričati svoje doživljaje znatiželjnima
predstavlja ishodište pripovjedne komunikacije Za one koji nisu upućeni putnikove su
27
zgode novost Na putu se svašta može dogoditi svašta se može zaplesti i nužno je to
zainteresiranim ispripovijedati
Putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi ne govori o bilo kojim gradovima niti o nekim
dalekim neistraženim egzotičnim prostorima Ćamil Sijarić je na bdquosvojoj zemljildquo i piše o
bdquosvojimldquo o bosanskohercegovačkim gradovima Kako je gore navedeno mnogi kritičari
tvrde da se najčešće zanimljive zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru ovaj
pisac ipak sve što je zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način
Da bi prikazao zgodu i promjenu njemu ne treba novi prostor
Treba spomenuti da je sasvim zanimljivo i krajnje upečatljivo to što Sijarić kada piše o
Rudom gradiću na Limu piše na ćirilici a abecedu zamjenjuje azbukom što nije jedini
slučaj Iako je riječ o vlastitom domaćem prostoru pisac uspijeva ispuniti zadatak
zanimljivosti
Piše o nečemu što i nije toliko poznato i što je daleko piše o historiji koja se najčešće
zaboravlja Već na samom početku spominje stećak ploču od bijelog kamena ravnu do
polovine u zemlju urasla Dalje priča o Radojici dječaku iz Rudog i njegovoj svijetloj
sudbini Tu Sijarić i spominje legendu kada je dječakova majka usnila san u kojem joj se
kazalo šta čeka Radojicu
Jedne noći je uoči Božića gore u Ravnicama jedna mlada snaha Sokolovićka usnila san
nikad ranije nije tako čudan san sanjala i nije mogla da se uzdrži a da ne ispriča svome
svekru to što joj se u snu prividjelo da je iz nje iznikao zelen bor velik toliko da je svu
carevinu s kraja na kraj svojim hladom prekrio san je laža a ja istina
Sudbina bistar um i vještina upravljanja dovela je ovog mladića (Radojicu ili Mehmed-
pašu Sokolovića) iz Rudog na mjesto velikog vezira osmanskog carstva Pored tih
podataka pisac govori i o njegovoj izuzetnoj sposobnosti kao graditelja Mehmed-paša
Sokolović bio je jedan od najvećih graditelja u turskoj historiji Jedna od njegovih ideja
bila je ta da prokopa Suecki kanal i tako spoji Crno more sa Kaspijskim jezerom Međutim
radove nije priveo kraju jer ga je u tome omeo Ivan Grozni U Medinu je doveo vodu u
Carigradu izgradio jednu od najljepših džamija a nedaleko od Aja Sofije na mjestu gdje je
danas Sultan Ahmed džamija podigao je saraj svoju vezirsku rezidenciju ukrašenu
sedefom srebrom i zlatom Sijarić spominje i ostale paše Sokolovića a posebno Kara
Mustafu koji je izgradio Rudo
Kara Mustafa-paša Sokolović da bi se odužio svom rodnom kraju darovao mu je ndash ništa
manje nego cio jedan grad Grad izgrađuje na poljani koja se zove Rudo a koja se nalazi
28
između dvije rijeke - Lima i Krupe u nahiji Polimlje a daleko od svakog drugog grada ndash
to jeste na mjestu gdje na Limu nije bilo mosta a putnici ga stalno prelazili otudi i odovud
Rudo je bio bogat grad jer je kroz njega prolazi bdquobosanski putldquo koji je vodio u Carigrad a
isto tako i u Dubrovnik Stanovnici su uživali mnoge privilegije Nisu plaćali porez a
svako je bio zaštićen i unaprijed oslobođen krivice Rudo je kroz histoju imao svoje tri
kobi kugu vatru i vodu Kuga mu je odnosila živote do gotovo potpunog istrebljenja
Vatra ga je gorjela do crne zemlje a voda mu odnosila i zemlju i kuće i rod sav i
ostavljala za sobom pustoš
Da bi postigao efekat zanimljivosti i pobudio znatiželju u čitaocu Sijarić ne govori ništa
što je novo i nepoznato on priča historiju koja nije puka statistika podataka
Njegova historija je priča anegdota i legenda a ujedno i činjenica on govori o nečemu što
je manje-više poznato ali ne dovoljno sačuvano od zaborava
Kada govori o Gračanici izdvaja jednu posebnu zanimljivost a odnosi se na to da je ovaj
grad bio prvi u Bosni i Hercegovini koji je imao svoj urbanistički plan
po kojem su tačno kao po koncu išle ulice i dućani gradske mahale i čaršije i biće da
je to bilo djelo jednog od njenih kapetana I ako je taj kapetan Bahtijarević vidio kroz selo
loš put on bi seljacima toga sela rekao da će u petak njihovim putem proći u džamiju na
čezama ndash i put je do petka bio gotov za čeze
Za razliku o tog putopisa u putopisu Zapisi o gradovima Sijarić nudi sliku jednog dalekog
nepoznatog kraja Govori o drevnoj Mezopotamiji Asiriji dalekoj Rusiji i jugoslavenskim
gradovima U tom slučaju pronalazimo potvrde toga da putovanje u nepoznat kraj ili
daleku zemlju predstavlja ishodište pripovjedne komunikacije
Kada govori o Rimu Sijarić zapravo priča njegovu historiju pa i sam putopis naziva Vekia
Roma što u prijevodu znači stari Rim Govori o Romulu i Remu o rimskim hramovima
(forumima) o velikom Cezaru kojeg ubi vlastiti sin i areni bdquoKoloseo Flavioldquo gdje su kako
kaže sam pisac bdquoZvijeri rastrzale ljude jer tu se svjetina smijala žrtvama jer tu je čovjek
bio zvijerldquo U putopisu Ktesifon i Hatra spominje luk Ktesifon kojeg su izgradili kraljevi
Parte u 3 vijeku naše ere i koji je služio kao lovački dvorac Sijarić ističe da je širok 25 a
visok 37 metara što predstavlja širinu i visinu kakva se još nigdje nije vidjela U gradu
Hatra govori o veličanstvenom hramu boga Sunca o crtežima na mramoru koji prikazuju
bogove kraljeve trgovce seljake žene Ono što je samom Sijariću bilo zanimljivo jeste to
što su svi ti likovi i bogati i siromašni i carevi i ratari i prosjaci i kraljevi bili bosi
Upravo te bdquousputneldquo priče stvaraju novost i zanimljivost Sijarićevih putopisa Za njega
historija nije dovoljna historija u pravom smislu te riječi on teži za bdquonepoznatomldquo pričom
29
legendom onom koju će čuti usput koju će mu neko ispričati Tako gotovo svaki putopis
ima legendu kao npr što je ima nekadašnja bogata i blistava Hatra
Kralj Daizan naime imao je kćerku A ona je bila takva da ni jedan otac na svijetu ne bi
poželio sličan porod Priča o njoj jedna je od najstrašnijih priča na svijetu a ujedno i
najstrašnija ndash i evo šta se u njoj kaže Kralj sasanidski Sapor Prvi opsjedao je godinama i
godinama tvrdu Hatru ali je Hatra odoljevala ndash branila se i odbranila I kralju Saporu
bilo bi uzalud da se nije u sudbinu Hatre umiješala kćerka njenog kralja Daizana i to
ovako kralju napadaču otkrila je tajne zapise ndash hamajlije koji su svojim božjim moćima
štitili grad Hatru
Iskustvo pustolovine i okus egzotike tačnije upravo ono što čitateljslušatelj želi nije
moguće ponuditi ako se putovanje ne učini tematskom okosnicom teksta To doslovno
znači učiniti ga lijepim Narativni tekstovi su logikom zanimljivosti priče događajne
novosti ili uzbudljivosti što je dominantno smještena u nepoznate prostore ishodišno
tematski upućeni na putovanje i stoga stvaraju od njega strukturu Ta struktura je dugog
trajanja u književnosti pa je jedna od najčešćih uloga koju pripovjedači ili likovi ostvaruju
upravo uloga putnika Putovati je gotovo izjednačeno sa pripovijedati odnosno na neki
način imaju istu pretpostavku o zanimljivosti i novosti Pripovijedna zgoda uvijek je
isprepletena sa opisom u putopisnom tekstu
U pojedinim svojim putopisima Sijarić posebno naglašava ono što je zanimljivo ili što bi
se čitaocu moglo učiniti zanimljivim Taj postupak pronalazimo u zapisu Stara Đakovica u
Zapisima o gradovima kada naglašava da je zanimljivo to što u Đakovici i danas postoji
sedam sekti od ukupno dvanaest koliko ih je u islamu postojalo Neke od tih sekti bavile
su se isključivo proučavanjem duševnih ljudskih osjećanja ljudskim senzibilitetima
Pripadnici sekti Bektašije i Sadija napisali su veliki broj knjiga tako da je Đakovica
nekada bila mjesto učenih ljudi sa puno tekija i derviša Također na isti način zanimljivost
prikazuje i u putopisu Zemun ili bdquoSrebrogradldquo kada govori o imenima ulica koja su data
još u drugoj polovini 18 vijeka i da su neka od tih imena ostala i danas Godine 1816 na
ulicama su postavljene tablice i na kućama brojevi Prvobitno ulice nisu nosile imena
značajnih ličnosti već ona imena koja su im građani dali Tako su postojale ulice Marijina
ulica Rimska Anikina ulica Tri goluba Ulica zelenog drveta itd
U Priči o Leskovcu pisac izdvaja posebnu zanimljivost ndash priču o Radoju Domanoviću
piscu i kako sam Sijarić kaže čvrstom radikalu U Leskovcu je Domanović predavao jezik
i književnost a niko nije znao da je on književnik Domanović je bio jako bogat od oca je
naslijedio veliko imanje bio je dobar crtač i gimnastičar međutim svi su ga poznavali kao
30
boema i čovjeka bez mnogo skrupula Leskovac je poznat i po raznim narodnim pjesmama
a jedna od njih je i pjesma o srpskoj djevojci koja je otišla pod čador turskom miralaju
(gradskom načelniku) i prešla na islam dobivši ime Lejla Sijarić u svom putopisu o
Leskovcu bilježi stihove pjesme gdje majka proklinje svoju kćer
bdquoZašto Sike zašto pod čador da idešldquo
bdquoKako da ne idem miralaj me zove
Miralaj me zove kafu da mu služim
Kafu da mu služim ljuba da mu bidemldquo
Obrazloženje ili okvirObrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta
njegovo razumijevanje načina putopisnog posredovanja Putopisac iscrtava granice
vlastitog diskursa uokviruje prostor unutar kojeg se odvija komunikacija Obrazloženjem
putopisac argumentira logiku vlastitog diskursa i na određen način usmjerava proces
čitanja Iako se ta obrazloženja najčešće nalaze na početku ili kraju samog teksta mogu se
javiti i na bilo kojem drugom mjestu u diskursu
Tipično mjesto okvira ili obrazloženja pojavljuje se u obliku osobnih stavova o namjeri
okolnostima putovanja i diskurzivnoj izvedbi putopisa To doslovno otkriva razloge
pojedinih postupaka Nekada to može biti procjena očekivanja čitaoca koja ujedno i
implicira autorsku poetiku Vrlo često putopisac bira tuđi putopisni tekst kao svoj vodič
On ga na specifičan način usmjerava i vodi njegov diskurs
Kada je u pitanju Ćamil Sijarić i tačnije putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi njegovo
obrazloženje se nalazi u predgovoru On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja
a zatim vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa
putovanja Razlozi tog Sijarićevog putovanja su vrlo jasni jugoslovenski srednjovjekovni
31
gradovi nisu dovoljno istraženi Za mnoge se ne zna kada su građeni koji je bio povod za
to i čijom zaslugom su oni izgrađeni Uspoređuje ih sa spomenicima historije ali ne bilo
kakve historije već one nepoznate i vremenski neodređene one koja nudi mnogo pitanja a
ne dobija odgovore Tako ovaj pisac u putopisu Herceg-Bosno i tvoji gradovi govori o
bosanskohercegovačkim gradovima od perioda srednjeg vijeka preko onoga kada su
vladali Turci pa sve do vremena kada je vlast preuzela Austrougarska carevina
Za sve stare bosanske gradove vezan je po dio istorije nekad ta istorija u knjigama nije
zapisana nego samo u pričama ispričana a nekad samo tragovima i znakovima
nagoviještena Jedan od tih tragova od tih znakova nalazi se u gustoj gori nad Fojnicom i
ko se tamo oštro zagleda vidjeće - gradinu
Ono što čini okvir ovih putopisa karakterističnim jeste i to što sam pisac rijetko spominje
sebe rijetko kada nagovještava tu ich formu Jedan od rijetkih primjera gdje se ističe sam
pisac je njegovo putovanje u grad Daorsa iz putopisa Zapisi o gradovima
Daorsi ili Daversi su ilirsko pleme koje je živjelo u dolini rijeke Neretve u naselju kod
mjesta Ošanjići u blizini Stoca Smatra se da je grad Daorson osnovan u 4 stoljeću prije
Krista na području naseljenom još u brončano doba
Bio sam sam i velim hajd` bože pomozi A ako me noge i iznesu gore ne znam kako će
me dolje snijeti I kako su snosile one jadne Daorse Kako konje njihove kako putnika
kako vojnika kako ženu I je li im upravo zbog te visine i strmine život bio jadan ndash ili su
može biti bili srećni što su na visoku na stijeni pa zbog toga sigurni I nije mi se
drukčije činilo nego da sam se zabo u go kamen kroz koji dalje ne mogu ndash pa hajd`
natrag
U tekstu Putovati znači ndash vidjeti Sijarić kao da objašnjava razlog samog pisanja putopisa
Za njega su putevi ono što spaja i razdvaja ono što vodi na mjesta gdje su nekada bili
gradovi a gdje danas gotovo nema ništa Da nije njih ne bi se znalo kako se nekada
živjelo kako kaže sam Sijarić ldquoNekada su tamo bile pijace na kojima se prodavao vosak
koža srebro čoha vino ndash dok najzad sve nije izumrlo i pijace i gradovi i putevildquo
Putevi su primarni za civilizaciju oni stvaraju velike gradove
Oslobođeni Jasenovac Sijarić započinje rečenicom ldquoIšao sam u logor Jasenovac da
opišem to što ću tamo vidjetildquo Ta efektna rečenica predstavlja sami okvir putopisa On
polazi na put u Jasenovac da otkrije sve te strahote koje su se desile ali ni sam Sijarić ne
sluti šta će sve zateći i vidjeti
Ovaj putopisac svoja obrazloženja namjere i razloge nerijetko nudi i u samom putopisu
dakle ne samo u uvodnom dijelu Kada nailazimo na takva obrazloženja u samom
32
putopisu onda je to najčešće na početku i kraju zapisa Uočavamo početne i završne
rečenice koje su sadržajno i smisleno slične Jedan takav primjer je zapis Vekia Roma na
samom početku Sijarić kazuje o starinama starim gradovima starim zidovima te o
historiji i njenom značenju i smislu Zaključuje da je ona uvijek misteriozna i da niko ne
zna pročitati i tumačiti to što jedna starina kazuje Na kraju putopisa to isto ponavlja opet
govori o starini a posebno o starinama vječnog grada ndash Vekia Rome Ističe kako se te
starine uvijek iznova čitaju i tumače i da tome nema kraja Vrijeme predstavlja
nepoznanicu kako kaže Sijarić vremena su tama pa se čovjek teško snalazi jer vrijeme
stvari čini bezobličnim a ljude bezličnim Isti postupak pronalazimo i u zapisu Grad
bdquoSkupildquo - grad Skoplje gdje opet na početku i kraju Sijarić govori o tome kako svako
putovanje ostaje dugo u sjećanju a to prvenstveno zavisi od toga gdje putujemo i šta smo
vidjeli Neko želi vidjeti nešto novo a neko ipak nešto što je tu decenijama što je upravo
razlog njegovog putovanja u Skoplje vidjeti starine jer su one bdquoduša tog gradaldquo
Ćamil Sijarić posebno naglašava da svaki grad ima dušu koju čovjek treba dobro upoznati
da bi vidio ono što sam grad nudi Prema gradu se treba ponašati kao prema svakom
umjetničkom djelu kao prema slikama i spomenicima koje treba razumjeti i otkriti
Pred Zemunom sam dugo vremena bio nepismen i nisam umio da ga čitam I sve
donedavno nisam znao ni otkad je taj grad tu na Dunavu ni šta u njemu ima od značaja ni
prošlost kakva mu je Trebalo je da se prije kratkog vremena nekoliko dana zadržim u
tome gradu i da ga izbliza vidim
33
Subjekt putopisnog diskursaKategoriju putopisnog subjekta odlikuju pitanja o uporištima putopiščeve legitimacije
načinima njegova predstavljanja perceptivnoj i diskurzivnoj sposobnosti mogućim
podudarnostima i razlikama sa obzirom na mentalne stavove vremena i književna
strujanja
Te obavijesti o putopisnom subjektu su najčešće direktno ponuđene okvirom ali se nalaze i
u svakom dodatnom iskazu u svakom činu U slučaju da se putopisni diskurs približava
izvještajnom polu to povlači da se putopisac pred ispripovijedanim zgodama i opisanom
predmetnošću povlači u drugi plan D Duda ističe kako sam putopisac često posreduje
obavijesti o svom činu pripovijedanja te se zbog toga smatra samosvjesnim ili
osviještenim putopiscem Naime pitanje o subjektu putopisnog diskursa javlja se kao
postupak izravne ili s druge strane neizravne karakterizacije putnika promatrača ili
pripovjedača
Vjerovatno najvažnije obavijesti o putniku nalaze se na događajnoj razini Zahvaljujući
prikazu njegovog djelovanja i ponašanja otkrivamo i njegove osobine Često se u putopisu
susrećemo sa detaljima pa tako se dešava da se spominju mnogi podaci npr o vrstama
obimnosti periodu obroka Međutim takve detalje ne susrećemo u putopisima Ćamila
Sijarića Još jedna komponenta svojstvena putniku je i snalažljivost On se mora prilagoditi
svakodnevnoj logici manje poznatog svijeta Upravo je radi toga potrebna dobra
obaviještenost putopisca
Pored snalažljivosti tu je i perceptivna usmjerenost kao još jedna važna značajka
putopisnog subjekta Neki se putopisci zadržavaju na opisima historijskih znamenitosti
neki na tradiciji svakodnevnom životu neki na opisima prirode Dean Duda smatra kako
dobri promatrači često posežu za usporedbom strukturirajući zapažanja u cjeline koje
funkcioniraju poput malih studija o izgledu navikama i mentalitetima Pripovjedni
postupci koje koristi putopisac u obradi prikazane predmetnosti su znakovi njegove
sklonosti ili indiferentnosti prema njoj
Ako se osvrnemo na sami okvir Sijarićevih putopisa vidjet ćemo da tu nisu ponuđene
obavijesti o putopisnom subjektu Te obavijesti uočavamo u samom dodatnom iskazu u
svakom drugom činu U Zapisima o gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih
dijelova kada se opisuju putevi i historijske znamenitosti kao npr u zapisu Na Dunavu
Estergon kada opisuje samo putovanje i put
34
Put je dobar ravan širok asfaltiran pa je uživanje voziti se i gledati desno i lijevo zemlju
mađarsku onu za koju bi neko rekao zemlju Ungariju - zemlju Ungara ili zemlju Bele
Trećega i Bele Četvrtoga
Kao što je već rečeno putopisac se najčešće spominje kada opisuje neku znamenitost
prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi Kada piše o Pompeji Sijarić
opisuje Vezuv bdquoOno što sam najprije pogledao kad sam se našao u Pompejama bio je
Vezuv Taj uvijek zaplašujući uvijek prijeteći smrtonosni bič zemljin dignut gore nad
ljudskim glavamaldquo
Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi gdje također obavijesti o
putopisnom subjektu pronalazimo u samom događajnom činu Vjerovatno najviše tih
bdquosusretaldquo sa putopiscem imamo u tekstu Putovati znači ndash vidjeti gdje izravno upoznajemo
Sijarića kao putopisca spoznajemo njegovu ljubav prema tom književnom žanru i težnji da
spasi historiju od zaborava Slušajući ljubavnu pjesmu na gramofonskoj ploči u jednoj
ulici na periferiji Sarajeva Sijarić pamti stihove pjesme
Sinoć dođe tuđe momče iz tuđe zemlje a jutros mi konja kuje hoće da ide Više njega crne
oči suze ronjahu ne plačite crne oči opet ću vam doć`
Ono što pisac posebno pamti u toj pjesmi su riječi put i putnik On objašnjava da čak u
rječniku ne postoji niti jedna druga riječ koja ima tako sjetno značenje kao što ga ima
kratka i jednostavna riječ put a što svakako podsjeća na tužne odlaske i sretanja
Oslobođeni Jasenovac nastao je kao rezultat jednog strašnog iskustva Putopisac kao mladi
partizanski oficir je među prvima dospio na to strašno mjesto i pri tome Sijarić nudi detalje
o ljudima koje spaljuju i o glasovima zvukovima koje oni pri tom ispuštaju i o ljudima
koji u baraci te glasove slušaju čekajući da jedne od sljedećih noći i na njih dođe red
detalje koji spadaju u scene epskog užasa kakvih je u literaturi malo
Odsjev plamena vidio bi se na zidovima zgrada u logoru Mi smo taj odsjev gledali kroz
pukotine kroz rupe na barakama I slušali smo otud glasove nikad čovjek nije čuo takve
glasove To više nisu bili ljudski glasovi a ni životinjski Ništa živo ne ispušta iz sebe takve
glasove kao što su bili oni koji su dolazili s druge strane Save iz Gradiške Nisu to bili
pojedinačni glasovi nego je to bilo mnoštvo glasova Tužnih glasova Ne znate kakvih
glasova Takvih da od njih izludite
Iz ovog citata uočavamo subjekt putopisnog diskursa kojeg kroz tekst više pratimo nego
što je to slučaj sa druga dva putopisa a što svakako doprinosi tome da se općenito putopis
Oslobođeni Jasenovac svrstava između beletristike i feljtona Pored samog putopisca tu se
spominju još i vojnici grupa koja je pošla zajedno sa Sijarićem na taj put
35
Putopisni subjek subjektivno iznosi podatke o prostorima kojima putuje spomenicima
historiji običajima i mentalitetu ljudi koje upoznaje te zbivanjima na putu zgodama i
nezgodama i sl Kako bi postigli zanimljivost putopisci često preoblikuju nadograđuju ili
izmišljaju detalje u svojim tekstovima Zbog toga često se dešava situacija da je teško
utvrditi stepen vjerodostojnosti u određenom putopisu Sijarić ne djeluje kao usputni
znatiželjni putopisac već kao putopisac poznavalac određenih historijskih momenata
mjesta gdje se i sam putopis odvija Kako je Oslobođeni Jasenovac potpuno drugačije
djelo u odnosu na druga dva Sijarićeva putopisa možemo uočiti da se u ovom putopisu
izravno prati sam putopisac Čitaoci mogu pratiti putopiščeve misli emocije i ideje tu
neku subjektivnu stranu putopisnog subjekta Kada se zajedno sa ostalim vojnicima
približava logoru Sijarić razmišlja o tome kako će izgledati ono što će vidjeti U njemu se
javlja strah strah od onoga što ga čeka što mu je još uvijek nepoznato a što može
naslutiti
U onom trenutku kada spominje stvarne likove u domenu putopisne priče svi ti likovi
dobivaju sasvim novu nestvarnu dimenziju i nerijetko bivaju samo povod putopisnoj priči
Na isti način djeluju i određeni historijski događaji Upravo u putopisu Oslobođeni
Jasenovac Sijarić susreće jednog bivšeg zatočenika logora koji se igrom sreće uspio
spasiti Od tog susreta pisac bilježi njegovu priču tako da većim dijelom putopisa
možemo pratiti ispovijest osobe koja je bila dio logora i svih njegovih strahota Obavljajući
posao grobara taj čovjek je vidio pravu stranu logora vidio je sve ono što se ne može
zamisliti ili riječima opisati Njegova ispovijest je detaljna to je ispovijest živog svjedoka
koji je primoran svojim rukama zakopavao i žive i mrtve svojim očima vidio razna
mučenja i ubistva zatočenika i svojim ušima čuo očajne vapaje vrisku i strah svih tih ljudi
Za Brešića putopisac je prvo umjetnik riječi koji se u pisanju oslanja podjednako i na
stvarnost i na maštu Za njega je istinito ne samo ono što vidi već i ono što doživljava
Ovo drugo iskustvo širi granice viđenoga tj stvarnoga koje posredovanjem jezika ulazi u
putopis i to ne kao novi oblik stvarnosti već kao oblik doživljene stvarnosti
36
Pripovijedanje i opisivanjeKretanje je zapravo put bez putovanja a svijet kojim se putuje nije opisani svijet (opisom
prikazani svijet) nego tek imenovani imenom oprisutnjeni svijet
Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje
je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost
putopisnog svijeta Sa obzirom na to putopisna obrada se dijeli na općekulturnu
(turističku izvještajnu naučnu) i umjetničku (kulturnu) kako prema dominantnom tipu
diskursa tako i putopiščevoj namjeri i unaprijed zadanoj ulozi koju ima u određenoj
kulturi U središtu književnih putopisa nalazi se subjekt putopisnog diskursa njegova
sposobnost opažanja i to jedinstveno jezičko oblikovanje
Sijarićevi putopisi Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi su prvenstveno
usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje mjestima građevinama
običajima i drugom To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj izvještajnoj ili
naučnoj obradi Sa druge strane u slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se
drugačije odlike
Dean Duda ističe kako ravnopravnost naracije i deskripcije predstavlja temeljno načelo
žanra Kada je u pitanju uloga i omjer ovih dvaju osnovnih izražajnih postupaka u putopisu
- pripovijedanja i opisivanja moguće je zaključiti da u Zapisima o gradovima i Herceg-
Bosno i tvoji gradovi dominira opisivanje zbog veće usmjerenosti prema predmetnosti
svijeta nego prema pripovijedanju zgoda
Ono što Duda svakako napominje je i to da nipošto nije riječ o manjoj vrijednosti
deskripcije u odnosu na naraciju jer su ta dva postupka u putopisu istovrijedna Opisivanje
37
i pripovijedanje se međusobno nadopunjuju ono što je viđeno neodvojivo je od onoga što
je doživljeno
Sijarićevo opisivanje proteže se od onog bdquoformalnogldquo naučnog onog gdje kao historičar
nudi niz pukih činjenica Taj bijeg u prošlost stvara putopisnu stvarnost Međutim trenutni
prikaz datog mjesta pomjera u historiju uz popratne zanimljive priče o događajima i
ljudima koji su na neki način obilježili prostor gdje je i smještena sama putopisna priča
Takvo jedno opisivanje pronalazimo u zapisu iz Beograda kada govori o periodu
Osmanskog carstva u tom gradu
U Beogradu ima jedan broj kuća koje su ostale još od turskih vremena To su kuće
orijentalnog tipa i izvanredna su slika o tome kakav je po prilici mogao izgledati Beograd
kad su u njemu upravljali Turci ndash to jest do prvog odnosno drugog srpskog ustanka a i
neko vrijeme kasnije jer grad se nije ni lako ni brzo mijenjao ni poslije odlaska Turaka
Međutim u njegovim opisivanjima pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici
samog putopisa kao što je ono opisivanje planine Zlatibor
Zlatibor je jedna od onih naših planina koje samo što vas ne zovu dođi ndash a kad im čovjek
dođe onda im dolazi da ga i ne zovu Tek ovdje čini se čovjek osjeti šta znače
prostranstvo i vidici i koliko opijaju visine i širine na visinama čovjek se osjeti moćnijim
Zlatibor je visoka planina ali to ne znači i da je divlja i surova naprotiv ndash ako se za
planinu može reći da je pitoma za ovu bi se to naprije reklo
U knjizi Kultura putovanja Deana Dude primijetit ćemo da se čin pripovijedanja i
književni i svakodnevni zasniva na klasičnom principu neravnoteže tj promjene Da bi
sve to općenito bilo prihvatljivo i za čitaoca zanimljivo mora se nešto dogoditi Ta
uspostavljena ravnoteža mora se poremetiti stvari se moraju promijeniti Događaj je taj
koji zadržava pažnju Upravo je samo putovanje taj događaj i samim tim izaziva nečiju
znatiželju S jedne strane putnik posjeduje dinamiku dok su čitaoci uvjetno rečeno
statični Putnik kao kreator događaja i posjetilac nečeg nepoznatog posjeduje višak
znanja
Znanje je uvijek izvan granica mjesta što ga svakodnevno proizvodimo manje ili više
rutiniranim ustaljenim djelovanjem Narativno oblikovanje toga znanja čini od putnika
pripovjedača Duga tradicija zapadnjačke književnosti pokazuje da je putovanje posve
podudarno sa osnovnim pretpostavkama pripovijedanja i otud vjerojatno njegova
tematska kao i kompozicijska uposlenost posve sukladna spomenutoj pretpostavci
geografije da govori ljudima koji su ovdje ono što se zbiva tamo negdje iza sedam gora i
dolina
38
Te promjene pokazuju narušenu ravnotežu a ona svakako omogućava pripovijedanje Ta
Dudina ideja poklapa se sa Lotmanovim shvatanjem da junak može biti samo onaj koji
prelazi granicu iz jednog semantičkog polja u drugo
Pripovijedanje koje čini okosnicu u ovim Sijarićevim putopisima u događajnom smislu
spada u drugi plan odnosno pripovijedanje je podređeno opisu koji je s druge strane
prožet asocijacijama na prošlost promišljanjima o sebi i vlastitom mjestu u svijetu Ovdje
funkcionira samo kao vezivno tkivo Putopisac u nekoliko rečenica ispripovijeda gdje je
došao ili gdje putuje Samo pripovijedanje svodi na minimalne zgode poput promjene
mjesta u prostoru On prvenstveno donosi opis poput navedenog opis prostora gledan
okom naučnika koji određuje prostorne odnose broji raspoređuje razvrstava Bitno je
napomenuti da Sijarićevi prikazi prostora ne funkcioniraju kao puko i nasumično
opisivanje onoga što vidi već onoga što zna o njemu
U Oslobođenom Jasenovcu pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju
istu poziciju u samom tekstu O užasnim događanjima u logoru Sijarić detaljno
pripovijeda ali isto tako nudi bdquoživeldquo slike kroz iscrpna opisivanja Faruk Dizdarević u
tekstu Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila Sijarića ističe kako
zapisi odnosno cjelokupno to djelo nisu protkani lirskim reminiscencijama tako
karakterističnim za Sijarićev način pripovijedanja On se s druge strane ipak bazira na
faktografiju i užasne slike događaja koji su se tamo dešavali Ono što je svakako
karakteristično i vjerovatno slikovito rečeno jeste Dizdarevićevo viđenje Sijarićevog
pripovijedanja
Taj ugao posmatranja to pripovijedanje doprinosi tome da vas tokom čitanja povremeno
zaboli želudac
Kada je riječ o opisima samog logora i prikazivanja strahota koje su se dešavale tu
poznato je kako je Mladen Iveković bivši zatočenik tog logora istakao kako nema pera
koje bi bilo u stanju opisati strahote i užasnu atmosferu Jasenovca To je nešto što uveliko
nadmašuje svaku ljudsku fantaziju Riječ je o paklu inkviziciji najužasnijem mjestu
krvološtvu divljih zvijeri izbijanju na površinu najtamnijih instikta kakvi se dosad kod
ljudi uopće nisu pojavljivali Bitno je spomenuti i to da u samim opisima peovladavaju
tama tmurna osjećanja i crna boja koja je sasvim simbolična
Učinio sam nekoliko koraka naprijed i stao dalje nisam mogao ndash zaustavila me gomila
cigala i prašine koja ovdje nije žuta nego crna ndash od vatre od gara Danas je ovdje ndash kud
god se okreneš sve crno crna čađa crn katran crni ugarci crna zemlja ndash i mučna toliko
mučna i neizdržljiva pustoš i tišina da od toga čula zabole
39
Sijarić ujednačenim pripovjedačkim tokom izlaže različite načine stradanja tih zatočenika
Međutim ono što upotpunjuje tu sliku svakako su opisi prvenstveno onoga što je vidio
ali isto tako i onoga što je osjetio i doživio gledajući jedan takav užasan prizor
I tu vam čovjeka nije strah od smrti nego od toga kakvom će ga smrću umoriti Rekao sam
vam da je ona od vatre najgora I stoga mnogi ndash kad čuju one jauke preko vode i vide otud
odbljesak vatre ne čekaju drugu noć iduću noć svoju noć ndash noć takvu nego se sami
ubijaju
U putopisu Oslobođeni Jasenovac pronalazimo niz opisa koji su posebno efektni i samim
tim privlače pažnju čitaoca Na samom početku djela u onome što se u ovom radu izdvaja
kao okvir ovog putopisa Ćamil Sijarić ističe namjeru svog putovanja u Jasenovac Odlazi
na to putovanje da opiše ono što će vidjeti Onog trenutka kada stiže ispred logora
Jasenovac zatiče samo ruševine kuća nešto što je bilo ljudsko naselje zatiče paljevinu i
pustoš Sijarić efektno opisuje ono što trenutno vidi a što na samom početku svog
putovanja nije ni slutio da će vidjeti
Karakterističan je i opis rode prvog živog stvorenja kojeg pisac zatiče u Jasenovcu Postoji
mnogo mitova simbola i vjerovanja u raznim kulturama koja su povezana sa rodama
Vijekovima su ove ptice povezivane sa bebama i porodicom gdje je roda simbol početka
života Ćamil Sijarić u Jasenovcu zatiče rodu bijelu visoku gdje stoji na visokom odžaku
oko kojeg se zidovi nisu održali Jedini glas u mrtvoj tišini i jedino živo stvorenje u
jezivom Jasenovcu djeluje kao potpuni paradoks što i pisac vrlo slikovito opisuje
Stoji i gleda nekud u daljinu Tu joj je i gnijezdo ndash crni se veliko cijela gomila granja i
zemlje ndash i u njemu ona Roda Noga joj je duga i tanka kao vlat žita Ponekad se okrene i
gleda ispod sebe opustjelo naselje tako kao da se čudi i pita šta je to bilo šta je to moglo
tako da bude tako da se dogodi tako da se učini A svijet je dolje pod njom izgledao kao
da je doživio potop ndash koji je u svom gnijezdu u Nojevom kovčegu preživjela samo ta ptica
ta roda
40
DotematizacijaMatoš ističe kako putopisac može biti učenjak i šaljivdžija slikar i psiholog fantast i
realist jer u široki okvir putopisa pristaju sve literarne vrste
Dotematizacija uključuje tipove znanja ili obavijesti kojima se nadograđuje osnovno
putopisno izlaganje i postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za
približavanje putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta jer
se osnovnoj strukturi putovanja i opisu predmetnosti mogu dodavati različite tematske
cjeline u kojima se subjekt može pokazati kao vješt pisac ili zanimljiv mislilac Upravo se
postupkom dotematizacije temeljnog putopisnog zbivanja ostvaruje složenost putopisnog
diskursa i omogućuje posredno upoznavanje putopisca i njegova idejnoga svijeta
Branimir Donat hrvatski književni kritičar smatra da je struktura beletrističkog putopisa
za razliku od načina oblikovanja putopisnog teksta kojim dominira naučni način izlaganja
uvijek pružala piscima šanse da govore o svemu i svačemu omogućavala im je da digresija
postane važna okosnica pripovijedanja i da se u okviru reportaže dotaknu i onih tema koje
su se prije gotovo isključivo povezivale uz priču ili roman
Dva osnovna postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija
figuralnim postupcima Uz misaonu nadogradnju koja se u putopisu najčešće javalja kao
manja tekstualna cjelina i svojom motivskom zaokupljenošću upućuje na posebnu
autonomiju upravo tropi i figure značenja pridonese literarizaciji žanra Dean Duda prvi
postupak naziva izravnom a drugi neizravnom dotematizacijom
Primjer osnovne misaone nadogradnje uočavamo u putopisu Herceg-Bosno i tvoji gradovi
gdje pisac slušajući ljubavnu pjesmu razmišlja o sastancima i rastancima ljudima koje
41
spajaju i rastavljaju putevi Razmišlja o prolaznosti života o čovjeku koji je i neprimijetan
u vremenu koje dolazi i prolazi o putu koji čovjeka odvede negdje ali ga i ne vrati
I mi koji niz te puteve nekog pratimo ili sretnemo uvijek smo jedno uzbuđenje jedno
zažareno ljudsko osjećanje jedna teška žalost ili radovanje Put je nešto drugačije od
svega ostalog On je ono što nas spaja ili razdvaja i pred čim često kane naša suza Jer
nekog za kim smo digli svoju ruku da pozdravimo i ispratimo ubrzo će upiti daljina i za
njim ostati prazan put Šta teških briga šta divnih želja šta čežnja šta nada šta pitanja i
pogleda upućujemo ponekad niz put a on ostaje nijem i prazan a dug kao vječnost jer
koliko ih je odveo nekud nekakv put a da ih nije vratio I koliko je duž putova ljudskih
mramorova
Misaona nadogradnja pretvara putopis u ogled i proširujući osnovnu temu putovanja
približava ga hijerarhijski višim žanrovima To je samostalna cjelina koju razlog
putopiščeva nadahnuća povezuje sa događajnim slijedom putovanja Figuralni postupak
dotematizacije nije nužno vezan uz misaonu nadogradnju i može se pojaviti na bilo kojem
mjestu u tekstu Njime se putopisni diskurs širi kao zapažanje dosjetka ili kratka priča
Subjekt putopisnog diskursa dotematizacijskim postupcima pokazuje književno umijeće
slično onome koje se podrazumijeva u hijerarhijski višim vrstama
Postupak dotematizacije pronalazimo i u Oslobođenom Jasenovcu gdje krvavi dječiji
siperčić i na njemu crvenim koncem izvezen patuljak koji za sobom vodi puža u Sijariću
budi razna razmišljanja i pitanja Razmišlja o ratu o tome kako je neko imao sreće i ostao
živ a neko drugi opet iako je sačuvao život izgubio je razum a oni treći koji su se
izgubili u ovom ratu više se nikada neće vratiti
Dani su majski Godina je 1945 Putevima ndash kud god pogledate prolaze vojske Kraj rata
je toliko blizu da prosto možete da ga vidite Neko će se iz njega srećan vratiti Neko lud A
neko Sjetio sam se onog krvavog dječijeg siperčića sa patuljkom i pužem izvezenim
crvenim koncem pa patuljak vodi za rogove puža Ta se mala družina neće vratiti
Prolaze odnekud jednako vojske I sva ti je zemlja čudna ndash i kao da nije ona stara zemlja
nego neka nova koja dolazi samo jednom i samo s proljeća
Mogli bismo zaključiti da upravo taj emotivni dio teksta ta uvjetno rečeno bdquoemotivna
nadogradnjaldquo (kao što je navedeni citat) otkriva ličnost putopisnog subjekta te njegova
shvatanja prirode života čovjeka i prolaznosti U Sijarićevim putopisima prisutan je
figuralni postupak dotematizacije ali i naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj
baštini uz karakterističan književno-estetski stil Takav postupak prepoznajemo u zapisu
Boja riječ i kamen kada Sijarić piše o Jajcu kojeg mnogi slikari slikaju isključivo zbog
42
vodopada sa čim se ovaj putopisac ne slaže Jajce je grad koji ima historiju i koji se nalazi
u Bosni pa ga zbog toga i treba slikati Sijarić ističe kako je nekadašnja nezavisna
bogumilska Bosna u svoje vrijeme bila okupila duhove slobodarske protiv dogme i protiv
crkve U Bosnu se dolazilo i prolazilo da se nadahne slobodama u nju se dolazilo i
dogovaralo i odatle se borilo Ovakve primjere naučnog postupka dotematizacije isključivo
pronalazimo u putopisu Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi dok je
figuralni postupak dotematizacije najviše zastupljen u Oslobođenom Jasenovcu a takvim
postupkom putopisni diskurs se širi i preobražava u esej i kratku priču
Figure kulturalnog pamćenjaPojam bdquoumijeća pamćenjaldquo (ars memorativa) prvenstveno se veže za zapadnjačku tradiciju
Grčki pjesnik Simonid (živio je u 6 st pr n e) izdvaja se kao tvorac općenito umijeća
pamćenja te ovo umijeće definira kao jednu od pet oblasti retorike Smatra se da je
Ciceron najbolje objasnio mnemotehniku u smislu da se princip mnemotehnike sastoji u
43
tome da se odaberu određena mjesta te da se stvore mentalne slike za stvari i mjesta koja
se žele zadržati u svijesti Kada je riječ o pamćenju razlikuje se prirodno i artificijelno a
umijeće pamćenja temelj je artificijelnog pamćenja a kultura sjećanja je univerzalni
fenomen Svaka socijalna grupa manja ili veća posjeduje određeni oblik kulture sjećanja
U prethodnim poglavljima ovog rada bitno se isticalo to da je Ć Sijarić u svojim
putopisima prvenstveno u Zapisima o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi nastojao
sačuvati sjećanje na prošlost te na taj način stvoriti neraskidivu vezu prošlosti i
sadašnjosti a tu vezu isključivo stvara na temeljima prostora i vremena Upravo se smatra
da ono što je prostor za umijeće pamćenja vrijeme je za kulturu sjećanja Tako kultura
sjećanja počiva najviše na oblicima odnosa prema prošlosti dakle u sjećanju se
rekonstruira prošlost Međutim ta prošlost kao takva mora ući u svijest jer ne smije
sasvim nestati moraju postojati svjedočanstva a koja moraju iskazivati neku
karakterističnu diferenciju
Svaka ličnost i svaki historijski fakt se već u svom prispijeću u pamćenje transponiraju u
neki nauk pojam simbol tako oni dobivaju neki smisao postaju element idejnog sistema
društva Iz ove suigre pojmova i iskustva nastaje ono što želimo nazvati figurama sjećanja
Figure sjećanja određuju tri obilježja konkretni spoj s vremenom i prostorom spoj sa
nekom grupom i rekonstruktivnost kao poseban postupak Figure sjećanja su uvijek
prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila Sijarića riječ je o oživljenom
prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu Pojam prostora obuhvata i
svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu (namještaj uređaji prostorije sa svojom
specifičnom uređenošću) što pruža sliku stabilnosti U putopisu Herceg-Bosno i tvoji
gradovi dominantan je spoj s vremenom i prostorom Kada govori o gradu Travniku
Sijarić spaja prošlost i budućnost u obliku tvrđave
Dugo poslije pada Bosne pod Turke Travnik je bio jedno malo mjesto ndash sa malo dućana i
sa hanom ali i sa svojom tvrdom tvrđavom iznad sebe koja je značila sigurnost onih koji tu
žive To je danas onaj stari dio Travnika koji se zove Stara varoš i u kojem je Nova
džamija ndash to jest bila nova u jedno vrlo davno vrijeme kad je načinjena ndash čak godine
1549 što znači da je ta Nova džamija jedna od najstarijih u cijeloj Bosni a reklo bi se i
najljepših
Historija slijedi pamćenje a kulturno pamćenje se usmjerava na fiksne tačke u prošlosti
Međutim prošlost kao takva ndash u tom obliku se ne može održati ona se preoblikuje u
simboličke figure za koje se veže određeno sjećanje Razne pripovijesti one istinite i
neistinite također su figure sjećanja Za kulturno pamćenje nije bitna faktična već
44
prisjećana povijest Tako da su i mitovi figure sjećanja Mnoge priče čija istinitost nije
provjerena i ustanovljena (možemo ih nazvati legendama) također su figure sjećanja a
takve priče u velikoj mjeri pronalazimo i u Sijarićevoj putopisnoj prozi Pišući o Drini
Sijarić priča priču o dvjema sestrama koje su gradile dva grada Jerina s lijeve a njena
sestra sa desne strane Drine Kako je grad sa desne strane bio veći Jerina je zbog toga
otrovala svoju sestru
Ali priča tu nije stala i ide dalje ndash slika Jerinu kao golu ženu i raspusnicu Mlada gola i
željna mladića ndash ona ih je uvodila u svoje odaje da je obljube a poslije bacala ih u Drinu
I sve dok se gore gradio grad Drina je dolje odnosila mladiće Majstori su o tome morali
da ćute A što riječima nisu smjeli da kažu kazali su svojim dlijetima Na jednoj ploči
uzidanoj isklesali su golu ženu ndash u položaju grozno razvratnom da time kažu kakva je
Jerina I tako je kamen govorio ono što jezik nije smio
Kulturno pamćenje uvijek ima svoje posebne nosioce to su najčešće učitelji sveštenici
pisari učenjaci a što svakako možemo povezati sa putopiscem Ć Sijarićem U ulozi
putnika Sijarić čuva sjećanje na Bosnu i Hercegovinu (prvenstveno njene gradove) i
sjećanje na mračnu prošlost kakvo je ono u putopisu Oslobođeni Jasenovac Kulturno
pamćenje se kroz slijed generacija održava putem kulture što sa sobom povlači pitanje
identiteta Identitet se uspostavlja preko pamćenja i sjećanja Tako jedna grupa svoj grupni
identitet može reproducirati samo pamćenjem a osnovu pamćenja čini kultura
Putopis kao takva forma ima upravo taj zadatak da sačuva identitet jedne čitave grupe
Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku prošlost govore o
drevnim gradovima bosanskim kraljevima banovima feudalcima pašama agama i
begovima kazuju o Bosni i Hercegovini Bosancima i Hercegovcima o njihovim
sudbinama I samo ljudsko postojanje zamislivo je samo na tlu i u okviru kulture i društva
Svijest o socijalnom pripadanju (kolektivnom identitetu) temelji se na zajedničkom znanju
i zajedničkom pamćenju koje je obilježeno govorom Kada je riječ o identitetu i njegovom
značaju vjerovatno najviše do izražaja dolazi zapis Tvrdi mi grad Bobovac gdje Sijarić
govori o najznačajnijem i najbolje utvrđenom gradu srednjovjekovne Bosne kojeg je
podigao ban Stjepan II Kotromanić prije prve polovine 14 stoljeća
Bobovac je bio u centru zemlje bosanske ndash u gorostasnom i od puteva udaljenom kraju u
onom gdje je bio i dvor bosanskih banova to jest prijestonica zemlje i vjerovalo se dokle
se god drži tvrdi Bobovac držaće se i cijela Bosna iz ovog se grada branila Bosna I sva
njena snaga bila je tu U tom kamenu ndash na kamenu u tim zidovima što su strčali kao da su
iz stijene izrasli Danas vam to liči na zube starca Jer ono što je nekad krepko stajalo i
45
prijetilo oburvalo se kule tabije podzidi ndash danas su samo gomile ili ako još stoje ndash stoje
žalosno
Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom 20 stoljeća izdvaja se figura
kulturalnog pamćenja Tzv mjesta pamćenja koja književni tekstovi obnavljaju skupom
simboličkih figura javljaju se u funkciji pohranjivanja utemeljenja i očuvanja znanja o
sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke prošlosti U skupu simboličkih
slika stvara se sistem kulture pamćenja koji se u književnim djelima najviše postiže
intertekstualnošću
Mnogi književni teoretičari i kritičari smatraju da je prostor bitan element proznih
književnih djela u cjelosti U Kritici čistog uma Immanuel Kant određuje prostor i
vrijeme kao nužne oblike svake spoznaje počevši od elementarnih opažanja i predstava U
dvadesetom stoljeću veliku pažnju prostoru posvećivali su Max Weber E Durkheim G
Simmel M Foucault i E Husserl To tzv povezivanje književnosti s geografijom dogodilo
se 90-ih godina dvadesetoga stoljeća a pitanje prostora postala je važna tema u mnogim
područjima književnosti Prostor ima zadatak da omogući liku da se kreće da se snalazi da
kroz prostor iskazuje neke svoje osobine karakteristike i vlastite probleme egzistencije
Motiv prostora se u književnom djelu nije dovoljno izučavao Bahtin kaže bdquoProces
osvajanja realnog istorijskog vremena i prostora i realnog istorijskog čoveka koji se nalazio
u njima u književnosti je tekao komplikovano i isprekidanoldquo Bahtin povezuje vrijeme i
prostor i daje mu zajednički naziv hronotop On je zastupao tezu da su osvajane pojedine
strane vremena i prostora dostupne na određenom povijesnom stepenu razvoja
čovječanstva ali ne u dovoljnoj mjeri Bahtin je još i dodao da je došlo vrijeme kada se na
prostor u književnim djelima treba gledati kao na nešto bitno i u skladu sa vremenom jer
je značajno izražavanje neraskidivosti prostora i vremena Prostorna i vremenska obilježja
se stapaju u jednu konkretnu cjelinu vrijeme se bdquosteželdquo postaje umjetnički vidljivo a taj
prostor se uvlači u kretanje vremena sižea Obilježja vremena razotkrivaju se u prostoru a
prostor se osmišljava i meri vremenom
Kada je u pitanju gradski prostor u književnosti Richard Lehan navodi kako grad uvijek
igra veliku ulogu u ljudskoj sudbini bez obzira na način kako je predstavljen te da urbani
konstrukti moraju biti neprestano preispitivani jer su oni artificijelni i diverzni Upravo je
taj gradski prostor često obilježen nelagodom odbojnošću strahom i neprilagođenošću
nasuprot idiličnom i bdquorajskomldquo selu
Tijelo se stjecajem okolnosti našlo u mrskom gradu dok zarobljena bolesna duša žudi za
povratkom u iskon na selo u čedno pastoralno okruženje u zdravlje u čistoću identiteta
46
Za razliku od artificijalnoga grada selo je tijesno povezano sa prirodnom slikom svijeta
Stoga realisti nisu voljeli grad i o urbanoj civilizaciji pišu gotovo isključivo kao o otuđenoj
formi života
U razdoblju moderne prepoznaje se veće zanimanje za urbanu tematiku i fenomene
gradske civilizacije Ona donosi i sasvim novo viđenje grada kao slojevitog prostora u
kojem se pokazuju različite kulturne političke društvene nacionalne i umjetničke
vrijednosti Upravo u razdoblju moderne prvi put se u književnosti grad počinje promatrati
kao proces kao simultanost različitosti Modernistički pisci predstavljaju grad kao
kompleksnu strukturu koja postaje poticaj za čisto mentalne procese Grad postaje mjesto
duševnih kriza U čovjeku se javlja nemir strah nelagoda i beznađe
Dean Duda napominje da djelovanje nadmašuje viđenje u svakodnevnim pričama o
prostoru a to jednostavno znači da se prostor proizvodi kretanjem
Već u samom smislu i razlogu nastanku putopisa Oslobođeni Jasenovac izdvaja se figura
najvećeg sabirnog logora u nekadašnjoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj logor Jasenovac
Sam pojam bdquosabirni logorldquo kao vrsta zatvora koja je stvorena za političke protivnike
pripadnike pojedinih etničkih ili religijskih grupa civila iz kritičnog vojnog područja ili
bilo koju grupu ljudi povlači sa sobom sve negativne konotacije Ćamil Sijarić taj prostor
uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na smrt pa
pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Cjelokupan taj prizor izaziva strah a gluha
tišina smrad od blata od truleži od gasova i same zemlje pojačava to nezaobilazno
osjećanje u njemu Smrt je osnovna misao koja prati ovaj prostor Sijarić ističe da je drveće
i ptice na njima jedino što pokazuje trag života osim toga tu ništa više nije živo
Zato je ova zemlja tako utabana
Zato je tako jadna
Sada je sva crna I ćutljiva Kao kakvo živo a jadno biće koje je mnogo propatilo Ovdje
ima drveća i na njemu ima ptica I reklo bi se da više ništa živo tu nema
Ovo je bilo mjesto umiranja
Logor smrti
Bilo mu je ime Jasenovac
Kroz njegovu kapiju ulazilo se ali se nije i izlazilo
Također Sijarić napominje da to i nije neki veliki prostor ali da je užasan zbog svega
onoga što se na njemu vidi Za njega je to groblje koje se širi i nema granica Možda
jedinu simboliku života pruža slika čovjeka koji je nekako uspio preživjeti između tih
mrtvih ljudskih tijela
47
I eno s kraja vode sa blatne obale između panjeva i vrbovog granja jedan čovjek ustaje
Diže se gore kao avet Poderan je mokar i kaljav Lice mu je u maljama i staro Mršav je i
jadan i izgleda tako kao da je već bio jednom umro pa nekim slučajem oživio i ustao
odozdo između mrtvih Ustajanjem jednog živog čovjeka iz ovog beskrajnog groblja u
vodi bio sam zbunjen i preplašen
D Duda također ističe kako je učestalost tegoba i prostora patnje (kakvo je upravo ovaj
prostor logora) u jasnoj opreci naspram domovine i slobode ali isto tako i jasno definirane
klasne pozicije tj socijalnog statusa Ono možda što je karakteristično za prostor logora i
sam ovaj putopis je i to što Sijarić u samom djelu ne opisuje dovoljno čovjeka zatočenika
njegove misli osjećanja i strah Sve se to nazire u cjelokupnom djelu sva ta osjećanja i
strahovi čovjeka koji očekuje smrt su podloga ovog putopisa ali konkretnih opisa
pronalazimo samo na nekoliko mjesta a jedan takav je i sljedeći
Čovjek u logoru mnogo vidi ali sve ne može vidjeti ndash jer šta vi znate koga sve to dovode na
obalu čujete kako se voz zaustavio i kako lokomotiva brekće i znate da su to tamo
dovedene nove žrtve Najedanput čujete ustaške psovke plač ženski vrisak zapomaganje
pisku djece i jasno vam je da to tamo ustaše ubijaju ženski glasovi se uvijek jače čuju
Žene pred smrt više protestuju nego muškarci A novodovedeni zatočenici više od starih
Možemo uočiti da kod Sijarića često imamo pozivanje na određene objekte i mjesta To su
prvenstveno gradovi i logor u Oslobođenom Jasenovcu Tako i ovdje svaki grad sam za
sebe predstavlja određeno mjesto mjesto pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i
njeno oživljavanje Srednjovjekovne gradine koje baš zbog toga što su gradine i to još
srednjovjekovne asociraju na prošlost dalju i od one koju poznaje i sam putopisac Smatra
se da se na određenim mjestima objektima u gradovima struktuira čovjekov život
njegovo ponašanje putanje koje slijedi kroz prostor i vrijeme jer grad kao takav
reflektira i utjelovljuje moć stvara red u prostoru i vremenu te disciplinu prostora i
vremena
U ovom putopisu (Oslobođeni Jasenovac) izdvaja se i bolnica kao još jedna
karakteristična figura prostora Namijenjena da liječi i time pomogne onima koji su
bolesni ovdje bolnica poprima sasvim drugačije značenje To je bila jedna baraka koja je
postojala samo formalno niti jedan bolesnik te bolnice nije izliječen Kako bi pred
međunarodnom komisijom prekrili tragove stravičnih zločina renovirali su tu bolnicu
Bitno je navesti to da ove podatke Ć Sijarić doznaje od preživjelog logoraša
Ustaše su tom prilikom pobili oko šesdeset bolesnika iz te bolnice onih koji su svojim
izgledom odavali pravo stanje logora Zatim su u bolnicu uneseni novi kreveti Uneseno je
48
i sve drugo što je jednoj bolnici potrebno A onda su ndash na kraju u bolnicu na nove krevete
i u nove postelje uvedeni novi bolesnici Ali oni nisu bili bolesni oni su bili zdravi ljudi ndash
koliko u logoru neko može da bude zdrav ali su i takvi jadno izgledali i imali da
predstavljaju bolesnike Tada smo dobili i nove logorske brojeve Bili su vrlo niski kako bi
se prikrilo pravo brojno stanje logora
U ovom stravičnom okruženju izdvaja se i religijski prostor Za D Dudu religijski prostor
je prostor susreta To je način stvaranja ljepote harmoničnosti i prirodnog idiličnog
prostora Kao i bolnica i ovdje je religijski prostor sasvim formalan Godine 1941 i 1942
u logoru su bili zaveli bogosluženje Za katoličku crkvu i džamiju uređene su bile posebne
sobe
Pop je bio neki Zvonko Brekalo Umro je od tifusa A hodža jedan zatočenik Ustaše su ga
uniformisali dali su mu čin satnika ndash a odmah zatim likvidirali ga ndash objesili su ga
Figuru smrti i grobnice pronalazimo i u putopisu Zapis o gradovima tačnije u zapisu O
Lenjingradu gdje Sijarić govori o stradanjima u Drugom svjetskom ratu Na specifičan
način opisuje grobnice te zajedničke masovne grobnice koje spajaju one sa istim tragičnim
sudbinama a koje su i nazvali bdquobratskim mogilamaldquo Sijarić kazuje o svim žrtvama rata o
tom besmislu koje ne donosi ništa dobro a uzima puno više o svakom pojedincu koji
izgubi dragu osobu
Tu među njih uđi ćutke S kapom u ruci S mislima da su to žrtve kakve si i ti imao u svojoj
zemlji Tako ćeš moći lakše da hodiš kroz ove beskrajne bdquobratske mogileldquo I zublja koja
nad njima gori podsjetiće te na zublje žrtvama u tvojoj zemlji Pa ti ovo groblje dođe kao
ono u tvojoj zemlji ndash nad kojim si već lio svoju suzu za drugovima za prijateljima za
poznanicima I nije ti drukčije nego da ovdje leže i tvoji ndash tvoji znanci
Sijarić piše i o porodici Savič koja je nastradala u tom ratu Posebno ističe bilješke
djevojčice Tanje najmlađe u toj porodici
Kao učenica Tanja je napisala jedno pismo o stradanjima svoje porodice Kratka hronika
djevojčice Tanje svakako da podsjeća i samim tim može se usporediti sa dnevnikom Ane
Frank trinaestogodišnje Židovke koja je u tajnom skrovištu bilježila svoje misli osjećanja
i strahove Te djevojčice dijelile su istu sudbinu jedne od mnogobrojnih žrtava Drugog
svjetskog rata
49
Zaključak Govoreći o književnim vrstama koje ujedinjuju povijesno-znanstveni interes s umjetničkim
oblikovanjem Milivoj Solar kaže ldquoMeđu takvim književno-znanstvenim vrstama od
posebne je važnosti također putopis S jedne strane on može predstavljati doprinos
geografiji ili etnografiji dok s druge strane predstavlja osobitu književnu vrstu u kojoj je
putovanje i opis proputovanih predjela ili zemalja povod za šire umjetničko oblikovanje
zapažanja dojmova i razmišljanja o svemu onom što putopisca zaokuplja tokom
putovanjaldquoemspČesto se na taj način putopis približava eseju ili romanu u kojemu je fabula
organizirana kao slijed događaja koji seemspzbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine
likova Iako postoji to mišljenje da se putopis približava eseju ili romanu i isto tako da se u
posljednje vrijeme pokazuje veći interes za takvim književnim žanrom putopis je svakako
manje istraženo proučavano i na kraju krajeva čitano područje To se pokazuje i kada je u
pitanju Ćamil Sijarić poznatiji je Sijarić romanopisac nego Sijarić putopisac
Ako se vratimo na mišljenje M Solara da je u putopisu fabula organizirana kao slijed
događaja koji se zbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine njih to bismo mogli
povezati sa ovim piscem bar konkretno u putopisu Oslobođeni Jasenovac dok Zapisi o
gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi djeluju na posve drugačiji način Sijarić se više
50
bazira na historiju koja se polahko zaboravlja i kao da nastoji da je spasi od tog zaborava
Njegovi likovi su usputni i bez nekog posebnog značaja osim ako nije riječ o nekoj
historijskoj ličnosti Međutim tu se opet izdvaja Oslobođeni Jasenovac u kojem jedan lik
preuzima ulogu naratora pa kao bivši logoraš grobar priča svoje doživljaje koji djeluju
kao neka vrsta ispovijesti Onog trenutka kada Sijarić govori o historijskim ličnostima
govori ono što je manje i više poznato
Često ne nudi ništa novo i novost nije način njegovog postizanja zanimljivosti ali on je
pisac koji odlično poznaje mjesto na koje putuje a posebno historiju iako nije historičar
već uvijek u svakom smislu samo pisac Njegova historijska priča nije puko kazivanje
činjenica već pravi književno-umjetnički tekst Anegdote i legende su ono što krasi
njegovo pisanje i doprinosi toj zanimljivosti Pokazalo se da su doba mjesto i trajanje
ključni elementi Sijarićevog putopisa On je vremenski i prostorno ovjekovječio i sadašnji
ali i daleki i zagubljeni teritorij Bosne i Hercegovine
Ostavio je jasnu sliku njenih ljudi njihovu historiju i legendu nacionalnu i vjersku
isprepletenost i suprotstavljenost ujedno i pitome i surove prirode te običaja
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti tj putopiščeva objašnjenja o razlozima nastanka nekog
putopisa najčešće se nalaze u samom predgovoru Pokazalo se da je to slučaj i u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja a zatim
vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa putovanja
Sijarić kao razlog svog putovanja navodi tu činjenicu da jugoslavenski srednjovjekovni
gradovi nisu dovoljno istraženi U Oslobođenom Jasenovcu okvir predstavlja uvodna
rečenica Sijarić kaže ldquoIšao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjetildquo
Razlog njegovog putovanja u Jasenovac je namjera da otkrije sve te strahote koje su se
desile s tim da ni sam pisac ne sluti šta će sve zateći i vidjeti
Vjerovatno dvije najvažnije značajke putopisnog subjekta su snalažljivost i perceptivna
usmjerenost Neki se putopisci baziraju na opise historijskih znamenitosti neki na
tradiciju svakodnevni život neki na opise prirode a Sijarić u svoje putopise kombinira sve
te elemente Najviše bdquoizravnih susretaldquo sa putopiscem imamo onda kada opisuje neku
znamenitost prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi U Zapisima o
gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih dijelova kada se opisuju putevi i
historijske znamenitosti Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi Kako je
i navedeno to se najbolje može vidjeti u tekstu Putovati znači ndash vidjeti
Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje
je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost
51
putopisnog svijeta Oba Sijarićeva putopisa Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji
gradovi prvenstveno su usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje
mjestima građevinama i običajima To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj
izvještajnoj ili naučnoj obradi Međutim u tim pripovijedanjima i opisivanjima
pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici samog putopisa S druge strane u
slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se drugačije odlike U tom djelu
pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju istu poziciju u samom
tekstu
Dotematizacija uključuje obavijesti kojima se nadograđuje osnovno putopisno izlaganje i
postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za približavanje
putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta Dva osnovna
postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija figuralnim
postupcima U Sijarićevim putopisima prisutan je figuralni postupak dotematizacije ali i
naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj baštini uz karakterističan književno-
estetski stil
Figure sjećanja su uvijek prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila
Sijarića riječ je o oživljenom prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu
Pojam prostora obuhvata i svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu Figure sjećanja
su uvijek prostorno i vremenski konkretne Putopis ima zadatak da sačuva identitet jedne
čitave zajednice Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku
prošlost U Oslobođenom Jasenovcu u prvom planu izdvaja se figura logora Ovaj pisac taj
prostor uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na
smrt pa pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Sijarić piše isključivo o gradu i
gradskim običajima jer za njega svaki grad predstavlja određeno mjesto mjesto
pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i njeno oživljavanje
52
O piscu
Ćamil Sijarić je da još ovo kažem na kraju bio neobično pitoreskna pojava u našem
ljudskom svijetu i već za života postao predmet mnogih priča i anegdota Bio je oličenje
drevne jednostavnosti i neposrednosti U neprirodnom svijetu bio je prirodan čovjek
Ćamil Sijarić rođen je 18 decembra 1913 godine u Šipovicama kod Bijelog Polja u Crnoj
Gori u jako imućnoj zemljoradničkoj porodici Rano ostaje bez oba roditelja te odrasta
kod strica Osnovnu školu završio je u Godijevu u Bijelom Polju a odemsp1927 doemsp1935
godine pohađa Veliku medresu kralja Aleksandra uemspSkopljuemspiz koje je zbog političke
aktivnosti bio isključen Školovanje nastavlja u Vranju i u gimnaziji maturiraemsp1936
godine Iste te godine upisuje Pravni fakultet uemspBeogradu Diplomirao jeemsp1940 godine a
za vrijeme Drugog svjetskog rataemspslužbuje uemspSarajevuemspMostaruemspBosanskoj Gradiški
iemspBanjaluci Za sekretara Suda narodne časti u Banjaluci izabran jeemsp1945 godine potom je
novinar lista Glas i dramaturg Narodnog pozorišta u Banjaluci U Sarajevo prelaziemsp1947
godine radi u redakciji lista Pregled a potom je u Glavnom odboru Narodnog fronta i
redakciji Zadrugara U literarnu sekciju Radio Sarajeva prelaziemsp1951 godine i tu ostaje
sve do odlaska u mirovinuemsp1983 godine
Već kao đak Velike medrese u Soplju pokazuje interesovanje za književni rad U toj školi
bio je predsjednik literarne družine koja je izdavala časopis bdquoVesnikldquo u kojem je objavio
svoje prve književne radove ndash pjesme 1929 godine Bavio se i sakupljanjem narodnih
epskih pjesama u rodnom Bihoru koje je poslao Srpskoj akademiji nauka u Beogradu (i
danas se te pjesme čuvaju u arhivi spomenute akademije) Književni rad nastavlja
53
objavljujući pjesme u bdquoGajretuldquo bdquoŽeni danasldquo i bdquoPregleduldquo Za vrijeme rata ništa ne
objavljuje Bio je redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i
Akademije naua i umjetnosti Crne Gore
Nagrađen je brojnim nagradama kao što su 27-julska nagrada SR Bosne i Hercegovine
13-julska nagrada SR Crne Gore Andrićeva nagrada i dr
Umro jeemsp6 decembraemsp1989 godine
SažetakPutopis kao forma razvija se još u antici To je književna vrsta tematski oblikovana
putovanjem putopisca koji pripovjeda zgode na putu opisuje prostore kojima putuje i
mjesta na kojima boravi iznosi svoja zapažanja o ljudima koje na putu susreće o njihovim
običajima i načinu života te često o kulturnim i umjetničkim znamenitostima određenih
krajeva Za Ćamila Sijarića putopis je jednostavno opis putovanja zajedno i geografija i
historija i etnografija Historijska priča je ona koja zauzima primarno mjesto u njegovom
putopisnom opusu U ovom masterskom radu prikazali su se Sijarićevi putopisi Zapis o
gradovima Herceg-Bosno i tvoji gradovi i Jasenovac Knjiga Zapisi o gradovima
objavljena je 1970 godine a 1986 Sijarić objavljuje putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi
Po tematici se ovaj putopis može izjednačiti sa putopisom Zapisi o gradovima dok je
Oslobođeni Jasenovac i svojom formom i sadržajem ustrojen na potpuno drugačiji način
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta
Pokazalo se kako te obavijesti pronalazimo u predgovoru ali i u pojedinim zapisima unutar
putopisa Kada je riječ o zanimljivosti mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive
zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru međutim ovaj pisac ipak sve što je
zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način posebno u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi Usputne priče anegdote i legende su osnovni elementi
kojima Sijarić postiže zanimljivost i novost Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna
izražajna postupka u putopisu Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom
20 stoljeća izdvaja se figura kulturalnog pamćenja Ta tzv mjesta pamćenja javljaju se u
funkciji očuvanja znanja o sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke
54
prošlosti Ovi putopisi sadrže niz figura kulturalnih pamćenja kao što se i pokazalo u
samom radu
SummaryTravelouge as form was developed in the classical period It is a literatur category
thematicly shaped with travelers journey in which he narrates about events descripes
places he has seen people he met their customs and way of living and often about cultural
and artistic sights of specific areas For Ćamil Sijarić travelouge is simply description of
travels including geography history and etnhography Historical story is primar in his
travelouge opus This master thresis showed us Sijarićs travelouges Zapis o gradovima
Herceg-Bosno i tvoji gradovi and Jasenovac Zapis o gradovima was published 1970
Herceg-Bosno i tvoji gradovi 1986 Thematically they are very similar while Jasenovac is
with its form and content established differently Framework and notices are authors
expalanations for writing the text We found notices in preface but also in the text of
travelouge Critics claim that most interesting events happen in unknown and far places
However this author search for new and ineresting in his country in a completly different
way as shown in Herceg-Bosno i tvoji gradovi Side stories anecdotes and mhyts are basic
elements for Sijarićs new and interesting storytelling As expressed element of literature of
late 19 and 20 century it stands out figure of cultural memory Those cedilcedil memory placesldquo
occur as intent to preserve knowledge about ourselfs recall historicaly endangered
meaning of common past These travelouges contain series of cultural memories as
shown
55
Literatura Assmann Jann Kulturno pamćenje Pismo sjećanje i politički identitet u ranim
visokim kulturama s njemačkog preveo Vahidin Preljević Biblioteka tEKST
Zenica 2005
Bahtin Mihail Oblici vremena i kronotopa u romanuMatica hrvatska kolo 3
(2008)
Dizdarević Faruk Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila
Sijarića Avlija-portal za kulturu književnost i društvene teme Dostupno na
httpwwwavlijameesejifaruk-dizdarevic-stradalnistvo-kao-umjetnicka-vizija-u-
knjizevnom-djelu-camila-sijarica (2352014)
Duda Dean Priča i putovnje hrvatski romantičarski putopis kao pripovjedni žanr
Matica hrvatska Zagreb 1998
Duda Dean Kultura putovanja Naklada Ljevak Zagreb 2012
Galić Gordana Vladimir Nazor od Splita do piramida - tekst imaginacija
reprezentacija Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske Dostupno
na httphrcaksrcehr86365 (1352014)
Hrvatska opća enciklopedija Leksikografski zavod Miroslav Krleža Zagreb 2008
Dostupno na httpwwwenciklopedijahrNatuknicaaspxID=51177
Isaković Alija Hodoljublje Svjetlost Sarajevo 1973
Kulenović Tvrtko (priredio) Ćamil Sijarić- Zapisi Izabrana djela I-X knjiga
deveta Veselin Masleša Sarajevo 1991
Kulenović Tvrtko Ćamilovi putopisi Diwan - časopis za kulturu Javna biblioteka
Alija Isaković Dostupno na httpwwwdiwanmagcombaarhivadiwan7-
8sadrzajsadrzaj14htm (562014)
Lešić Zdenko i Martinović Juraj (ur) Naučni skup Književno djelo Ćamila
Sijarića Sarajevo 2003
Ivan Lovrenović (2012) Prostori putopisa Dostupno na
httpivanlovrenoviccom201203prostori-putopisa-2 (2762014)
Miličić Irena Teoretičari hodočasnici činovnici tri vrtse renesansnih putopisnih
tekstova Zagreb 2010 Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske
Dostupno na httphrcaksrcehr56766 (1152014)
Nemec Krešimir Čitanje grada Ljevak Zagreb 2010
56
Sijarić Ćamil Zapisi o gradovima Zadruga Sarajevo 1976
Todorova Marija Imaginarni Balkan prevele s engleskog A B Vučen i D
Starčević Biblioteka XX vek 2 izdanje 2006
Zvrko Husein Ćamil Sijarić- pripovjedna proza Dobra knjiga Sarajevo 2013
9
Moskvu 1858 godine Međutim u njima je najmanje književnoga što je i razumljivo s
obzirom na formulaičnost i shematičnost jezika takvih spisa ali ih vrijedi zabilježiti zbog
njihove dokumentarno-historijske vrijednosti i mogućnosti da posluže kao književna građa
Najbrojniji među njima su izvještaji s apostolskih vizitacija slani iz Bosne u Rim
Uspon bošnjačkog putopisa veže se za kraj prošlog stoljeća Njegovi oblici su različiti i
brojni to je ili reportaža sa pojavom moderne bošnjačke štampe ili opis putovanja na hadž
ili nešto sasvim drugo Ibrahim ef Čokić-Hakki i Hafiz Muhamed ef Krpo su ponudili
najbolje opise putovanja sa hadža Edhem Mulabdić pisac prvog bosanskog i bošnjačkog
romana ujedno je i zaslužan za osnivanje prvog bošnjačkog modernog putopisa opisujući
jedan vikend u Fojnici Ta njegova prvobitna reportaža pokazala je novi model putopisnog
književnog oblika i pristupa On na taj način otkriva svoj posmatrački dar i rječitost
Kasnije će se ti pristupi neprekidno razvijati sve do Skendera Kulenovića Zuke Džumhura
i Alije Isakovića
A Isaković smatra da je daleko najzanimljiviji sarajevski trgovac Risto Besarović koji je
živo i svježe ispričao svoj put u Carigrad 1889 godine Iako s povremenim pretjerivanjem
u samom iskazu i sa ponekom nacionalno-političkom opaskom putopisci nam nude sliku
svijeta koji mi bdquopreko njihldquo doživljavamo Kako to Isaković ističe možda ne pravu a tu
nikad ne- ali zato onu kakvu je vidio naš čovjek
Potrebno je još spomenuti i to da u knjizi Hodoljublje Alija Isaković spominje i niz
novinara-publicista i novinara-književnika koji nisu živjeli u BiH ali su rođeni Bosanci
jer su tek oni zakoračili u zemlje i krajeve gdje se naš čovjek rijetko ili nikako nalazio
Oni su učinili prvi naš bdquoprodor u svijetldquo Zahvaljujući trudu i talentu svih mi ćemo
bdquoHodoljubljemldquo obići skoro sve kutke svijeta i susresti brojne rase i narode
Tako on kao dio bosanskohercegovačkog putopisa spominje i mnoge trgovce oficire
fratre hafize novinare itd
Držeći se onog što sam već tvrdio ne bi trebalo da nas u bosanskohercegovačkom
putopisu iznenadi što su uvršteni putopisi jednog književnika jednog trgovca oficira
nogometaša mitropolita fratra hafiza buntovnika naučnog radnika novinara
političara humoriste težaka
Kažu Bošnjaci da je putniku najveća planina kućni prag a to je istina (Ivan Frano Jukić
1843)
10
Putopisac Ćamil SijarićĆamil Sijarić je da još ovo kažem na kraju bio neobično pitoreskna pojava u našem
ljudskom svijetu i već za života postao predmet mnogih priča i anegdota Bio je oličenje
drevne jednostavnosti i neposrednosti U neprirodnom svijetu bio je prirodan čovjek
Književno djelo Ć Sijarića je višeslojna tvorevina u kojoj se međusobno prepliću različiti
narativni obrasci Slike i predstave koje na površinu izbijaju kao pamćenje iz djetinjstva ili
izuzetno dobro oblikovane anegdote i scene ne izražavaju samo prolazno uzbuđenje ili
neko izuzetno bdquostanje dušeldquo nego se pretvaraju u šire vizije života i svijeta pri čemu je
emotivnost samo sredstvo dočaravanja dubljih čovjekovih nemira i neizvjesnosti njegove
sudbine
Izuzme li se prvo veće putovanje školarca Sijarića od rodnih Šipovica do Skopja za njega
će ostati upečatljivo putovanje odlaska u Đalovsku klisuru do izvora vode do nekakve
pećine Ta rijeka koja je tekla iz izvora ta priroda koja je bila u klisuri ta tajanstvena
pećina činili su mu se toliko netaknutim kao da nije do tada nijedna ljudska noga tuda
prošla To je uzbuđivalo njegovu maštu
Husein Zvrko navodi kako je upravo to naivno dječije vjerovanje da je prvi vidio u
Đalovskoj klisuri ono što još niko nije imao prilike pobudilo u njemu želju da i dalje
putuje posmatra i istražuje
Nosila ga je misao da se putovanjem i pričanjem dva puta živi
11
On još dodaje i to kako je put za Ć Sijarića simbol trajanja saznavanja upoznavanja
savladavanja prepreka te učenje da svaki jad i muka imaju svoje trajanje pa i sam putnik
Kad čovjek ne ide nikud od kuće on je opet putnik ide od svog postanka ka kraju koji je
neminovan
Izdvajaju se dva osnovna strukturna pristupa kod onoga što se naziva građom za bošnjački
putopis Za neke autore putopis je opis putovanja svojevrsna geografija historija i
etnografija Drugima je putovanje povod za iskaz vlastitosti a trećima je ono čiji je
predmet književno djelo ili književna ličnost koju pohode
Ćamil Sijarić pripada prvoj grupi Za njega je putops jednostavno opis putovanja zajedno i
geografija i historija i etnografija Kako navodi profesor Rizvanbegović Sijariću nije bitan
predmet opisa isto kao i historijski fakti Historijska priča je ona koja zauzima primarno
mjesto u njegovom putopisnom opusu Ona postaje umjetnost putopisa Ćamil Sijarić
nastoji spoznati ljude prošlosti koji ostavljaju trag i prenose ga na čitaoca
Karakteristične i bitne odrednice motivi i termini za njegove putopise su doba mjesto i
trajanje Dobaemspje ključna riječ za razumijevanje tih putopisa za Sijarićaemspmjestoemspima smisao
ako imaemsptrajanje sam prostor je irelevantan Sami Borhes navodi da je duhovni život
čovjeka bez prostora sasvim moguć ali bez vremena nije Tome sad treba dodati onaj drugi
zahtjev za živim ljudima mada se tijesno vezuje za historiju
Sijarić i u putopisima bdquoostaje pisacldquo On sve zna prethodno bi proučio sve što je mogao
naći o mjestu prema kojem putuje sve je naučio poznaje svaki kamen ali nije historičar a
daleko od toga da je arheolog Vrijeme je za njega onoliko duboko koliko je stiglo da
uobliči da zapiše ljudsku sudbinu mada ona može biti zapisana i u kamenuemsp
Njegovi putopisi su moderni prozni šehrengizi On priča isključivo o gradovima jer su
gradovi historija i jer sela nemaju tu historiju Sela su samo postojanja koja su najčešće
prolazna i ne toliko bitna ona ne pamte historiju
Od svojih sagovornika tražio je obaviještenost istinitost jasnoću eventualno zanimljivost
Tvrtko Kulenović kaže da je on samemspbio isti onaj Ćamil koji je pisao one fantastične
pripovijetke sa onom fantastičnom sposobnošću uranjanja u ljudsku sudbinu onim
fantastičnim jezikom koji je već sam po sebi bio umjetnička kreacija najvišeg reda
Nije to od njih zahtjevao to je samo od sebe išlo Ne mora biti ali može biti osobina
genija u svakom slučaju je sudbina književnih poštenjaka da zanemaruju ne primjećuju
12
ono što su sobom svojim bićem iznutra donijeli a insistiraju na onome što je uneseno
spolja na znanju na iskustvu na posmatranju na rdquoživoturdquo a ne na rdquoumjetnostirdquo (Tvrtko
Kulenović)
Svojim knjigama Zapisi o gradovima Herceg-Bosno i tvoji gradovi i Oslobođeni
Jasenovac Ćamil Sijarić zaokružuje svoje putopisno umijeće Bosanski putopisi Ćamilovi
su gradovi tu je njihova prošlost historija a upravo su ti gradovi prepuni historije a ta
historija je prepuna lica i naličja ili jednostavno likova koji i današnji lik određuju
U ovom masterskom radu prikazat će se Sijarićevi putopisi Zapis o gradovima Herceg-
Bosno i tvoji gradovi i Jasenovac Ono što sam pisac poručuje ovim djelima je to da
prošlost ne smije ostati u sjenci zaborava da će se ona uvijek pamtiti i prenositi novim
generacijama (to je posebno istaknuto u onim dijelovima gdje pisac govori o Drugom
svjetskom ratu) Tako npr u putopisu Zapisi o gradovima Sijarić govori o Lenjingradu te
posebno ističe kako se ne smije zaboraviti na mnogobrojne žrtve rata
Možeš samo da ćutiš i da se izgubiš u nečemu što je groblje što je smrzavanje gladovanje
i umiranje ndash što je onih devet stotina dana Dobro bi bilo da tu brojku znaju svi profesori ndash
svih jezika i svih narodnosti i da je đacima daju u zadatak Svim đacima i u svim
zemljama ndash na svim jezicima Nek bi se ta brojka znala i pamtila kako se više ne bi
ponovila ndash ni u ovom gradu ni u drugom gradu ni u jednom mjestu
Kada je riječ o prošlosti ona je uvijek nedovoljno poznata otkrivena sačuvana i
tajanstvena U jednom trenutku sam Sijarić se pita šta je prošlost kakva je ona i čija je
jednostavno izgovaramo zidine starine vremena nekakva nekakva stoljeća ndash nekakva
tama prošlosti ndash kakve to prošlosti čije prošlosti I čudo jedno prošlost nam se svačija
nekako učini kao da je to i naša prošlost Kao da su tuda prošli naši stari Tu živjeli tu
gradove gradili tu snove sanjali ndash i otišli oni otišli a mi došli
U predgovoru knjige Zapisi o gradovima sam pisac navodi da su po cijeloj našoj Bosni i
Hercegovini razasuti bezbrojni srednjovjekovni gradovi Za mnoge od njih se ne zna ni
kada su građeni ko ih je gradio niti kojim povodom Također njihova imena su
zaboravljena posebno od dolaska Osmanlija Srednjovjekovni gradovi su najčešće građeni
u župama kao odbrambeni centri i središta-provincijske vlasti to jeste vlasti gradskih
upravnika Najveći razvoj doživjeli su uz krstaške ratove
13
Vraćajući se sa Istoka krstaši su prenosili iskustva koja su stekli na Orijentu pa i iskustvo
u zidanju gradova od kamena sa svim oblicima i osobinama tadašnjih gradova na Istoku
Javljaju nam se iz daleke prošlosti ove zemlje Bosne iz tamne tame njenih vijekova ndash i
jedna je od stranica njene istorije koja traži da je odgonetnemo ko ih je zidao i zašto je li
iz nužde ili za slavu Gusta mahovina pala je po njihovom kamenu i još gušća zavjesa po
njihovom vremenu ndash i sakrila staru davnu Bosnu
Zapisi o gradovimaGradovi su kao i ljudi ndash i kao i ljudi mogu da budu stari ili mladi tužni ili veseli zaneseni
ili zamišljeni I mogu da budu lijepi ili ružni
Ćamil je bio pisac povijesti onakve kakva je ova naša historije koja se dogodila i prošla
a koju je on spašavao vještinom čuđenja Vjerovao je da samo čuđenje spašava njegov
svijet što je vrlo poučno Puno je bolje čuditi se svome životu nego žaliti za njim
(Miljenko Jergović)
14
Knjiga Zapisi o gradovima objavljena je 1970 godine Putujući kroz mnoge gradove
tadašnje Jugoslavije daleke Rusije i Iraka Ćamil Sijarić sve uspomene bdquoupisujeldquo u tu
knjigu putopisa
Mićo Cvijetić u svom tekstu Magija riječi priče i pričanja u knjizi Ćamil gora razgovora
ističe kako su Ćamila Sijarića zanosili putevi i putovanja očaravala voda obilježja i zapisi
na kamenu
Pišući o Drini i gradovima koje vode zapljuskuju reći će i ovo da će tu vodu pominjati
pjesme pominjaće istorija pominjaće vojske i vojskovođe Na njoj će stajati stražari i
graničari prelaziće je handžije i karavandžije U očima će je nositi putnici kao vodu plavu
i brzu Zamicaće niz nju splavovi i splavari zavijaće nad njom vuci stajaće nad njom
hajduci nadlijetaće orli i gavranovi brodiće je lovci i trgovci Crtaće je u knjigama
Putopis ne sadrži onu količinu događaja koja je karakteristična za fikcionalni pripovjedni
tekst On podrazumijeva drugačiji tip događajnosti Njegov uzorak je nefikcionalna narav
putopisnog teksta Predmet putopisa je neposredna nepriređena i zatečena stvarnost tako
da njeno postojanje ne ovisi o tekstu Putopisac je može prikazati više ili manje
vjerodostojnom ali joj time i ne uskraćuje zbiljsku predmetnost U radu je već spomenuto
da Ćamil Sijarić bdquozna sveldquo o mjestu na koje putuje ali to nije ono znanje koje iznosi
historičar On uvijek bdquoostaje pisacldquo U ovoj knjizi miješaju se lirske epske putopisne
historijske i literarne asocijacije
Ismet Rebronja u tekstu bdquoDrumovi u delima Ćamila Sijarićaldquo ističe kako je drum za njega
prije svega historija svaki je put jedna historija o vremenima i ljudima promjenama i
izmjenama nastajanju novog i prestajanju starog
Ima putova kojima se nekada mnogo hodilo pa se više ne hodi ima takvih putova i na vodi
ndash kojima se nekad mnogo brodilo pa se više ne brodi Ima ih kroz šume kroz polja kroz
klisure i kroz gudure - pa se više njima ne hodi i na (putu) više nema hanova nema
handžija i kafedžija i nema nikoga i čini se da su otišle i vode Trava je sada tuda i
priča da je sve to nekad na tom putu bilo - kunu se da je tako bilo a više nije jer nema
hanova i nema putnika i u šumama nema hajduka putovi kao i ljudi bivaju mladi pa
bivaju stari pa ih sasvim nestane Putovi su kao istorija Pa pričaju
Kada govori o Lenjingradu (današnjem Sankt Peterburgu) poslije Moskve drugom po
broju stanovnika ekonomskom kulturnom naučnom centru Rusije Ćamil Sijarić kao da
čitav taj putopis obilježava motivom smrti Govori o tome kako je ovaj grad bio opkoljen
Nijemcima
15
Umirale su uz tih devet stotina dana po cijele porodice za jedan dan Svi skupa otac
majka baba djeca ndash za jedan dan Tako da su se vrata na kućama zatvarala i na njima
lijepio natpis bdquoOvdje više ne tražite nikogldquo
Kada govori o gradu Pančevu opet nagovještava da se njegovo ime veže za slavenski
jezik što znači močvara
Ako je istina da je to slovenska riječ i da znači močvara blato brlog i slično tome onda je
toga blata i toga brloga na ovoj rijeci Tamišu sigurno nekada bilo mnogo pa je i ime
mjestu - eventualno moglo otud nastati no ko to zna
Kao odličan poznavalac historije Ć Sijarić nudi podatke o tome kako se ime grada
mijenjalo kroz stoljeća pa tako prvo njegovo ime bilo je Panuka iz 9 stoljeća u 10
stoljeću spominje se ime Panucea a kasnije i Panoča
On također govori o tome po čemu su se pojedini gradovi posebno isticali kao npr
Đakovica čiji se stari dio grada nekada isticao po neizmjernom bogatstvu a posebno po
vještini svojih zanatlija puškara sabljara abadžija gajtandžija aščija kujundžija
kundurdžija itd Trgovina je bila toliko razvijena da je Đakovica bila vodeća u prodaji
Dok je Đakovica bila poznata po dobrim zanatlijama Struško polje obilovalo je voćem
Voće od svake vrste moglo se pronaći u Struškom polju tu su kruške jabuke šeftelije
breskve kajsije te južno voće kao smokve badem i drugo
Treba zamisliti ovakvu sliku polje ravno kao dlan opružilo se i raširilo sve dok vidik ne
zaklone planine A vrijedne ruke došle su i tu zasadile sve što zemlja rodi i rodom plodi I
sve se to u proljeće zaodjene cvijetom a u jesen plodom Pa granama teško da drže A za
oči uživanje Jer možeš da biraš plod koji hoćeš I svih vrsta
Husein Zvrko navodi kako u pripovijednim kazivanjima Ćamila Sijarića često nailazimo
na motiv vode izvora rijeke i jezera Ti motivi su neizbježni u njegovoj pripovijednoj i
putopisnoj prozi Kada je riječ o putopisima taj motiv je nezaobilazan Dok su i čovjek i
grad prolazni voda je ta koja uvijek ostaje mlada Voda je za Sijarića nešto mistično
zagonetno i nedostižno dok je sve ostalo poznato i ljudi i putevi i gradovi Tako u zapisu
Voda ne stari star je samo Ohrid govori o starom makedonskom gradu Ohridu i
Ohridskom jezeru
No - na njemu se vijekovi ne vide ne vidi se njegova starost ndash jer voda je uvijek samo voda
i vrijeme na njoj ne bilježi se ndash šta više čini se da je uvijek mlada i da će mladom i ostati
Ono kao i da jeste tu - da se u njemu ogleda Ohrid I tu ndash u ogledalu njegovom ovaj grad
treba i gledati Jer on tada ne izgleda stvaran nego liči na nekakav prividan grad ndash na
sliku naslikanu nekad davno rukom starih slikara iz Ohrida a na licu vode ndash na jezeru
16
Još jedan motiv koji ovaj pisac pronalazi u vodi je i sloboda U selu Tivoli kod Rima selu
poznatom po hramu božice Veste Sijarić nailazi na jedan potok Iako sasvim običan potok
naizgled nimalo drugačiji od ostalih pisac vidi u njemu nešto posebno i lijepo Poseban je
bio taj potok jer je bio slobodan jer je tekao tamo kuda je htio bez ljudske ruke koja bi ga
vodila
Jer su sve ostale vode stegnute u cijevi svima je nametnuta ljudska volja da čini ono što
čovjek hoće i jedino ovaj mali potok čini sam što hoće ndash teče slobodno ništa ga se ne tiče
niko ga ne gleda jer zašto bi i gledao jedan sasvim običan potok kod toliko vodoskoka i
vodopada Ali ja sam ipak gledao taj potok I divio se njegovoj slobodi I kad bi on bio
razumno stvorenje ja bih mu rekao da bježi što dalje i što brže i spasi se huke i buke koju
prave vode iz cijevi
Motiv slobode nalazimo i na samom početku zapisa Duša Bukurešta gdje Sijarić govori o
slobodi koju ima jedan putopisac Kada si sam u nekom tebi nepoznatom gradu onda si
potpuno slobodan jer si kako kaže i sam pisac gospodar vremena i ideš kud hoćeš radiš
šta hoćeš
Sijarić je također i odličan poznavalac čovjeka njegovih misli osjećanja i potreba
Nastoji razbiti njegovu otuđenost i predstaviti ga u boljem svjetlu svjetlu druželjubivog
čovjeka koji razumije i prihvata druge i drugačije Želi pojedinca stranca približiti masi
tako da bude prihvaćen kao jedan od njih Na taj način u zapisu Na Dunavu Estergon
pokazuje kako ne bi smjele postojati razilke među ljudima već kako bi se i u tuđoj zemlji
trebalo osjećati kao i u svojoj ne kao gost već kao domaćin tu među domaćinima U
zapisu Na mramorju Pompeja kazujući o Pompeji u erupciji vulkana Vezuva uništenom
rimskom gradu Sijarić stvara gotovo opipljivu sliku agonije i boli svakog čovjeka tog
nekadašnjeg grada agonije svakog onog koga je zadesila takva smrt Zgrudvani su
sklupčeni su od bola su se previjali i takvu nam sliku ostavili da taj bol onako užasan od
vatre osjetimo nekako i mi danas Ono što svakako ističe jeste i to da čovjek dijeli
sudbinu drugog čovjeka i suosjeća sa njegovom tragedijom
Međutim on kazuje i o ljudskoj okrutnosti čovjekovoj lošoj strani i potrebi da povrijedi
drugog čovjeka Na najbolji mogući način to slika opisujući arenu u Rimu čuvenu
Koloseo Flavio Sijarić time kao da želi pokazati kako čovjek uvijek ostaje isti kako se od
najstarijih vremena pa do danas nije promijenio njegova surova strana ostaje
nepopravljiva U čovjeku postoji nešto animalno i zastrašujuće
Ima jedna pjesma o mladoj hrišćanki koju su bacili među lavove ndash u vrijeme
neznabožačko Ta arena tu je i danas Ogromna je i stravična izgledom Zovu je kratko ndash
17
bdquoKoloseo Flavioldquo Veće gledalište valjda ne postoji A ni strašnije od ovoga Jer tu su
zvijeri rastrzale ljude jer tu se svjetina smijala žrtvama jer tu je čovjek bio zvijer
Koliko se samo pakosti i oholosti može javiti u čovjeku i koliko takav pojedinac može biti
bezosjećajan Sijarić ovo potvrđuje i u zapisu Niniva zapisu o istoimenom gradu a
današnjem Mosulu Drevni narod tog grada vjerovao je u boga Asura a kraljevi od
najstarijeg do posljednjeg kako kaže i sam putopisac bili su božji poslanici na zemlji i sve
što su činili činili su to u ime boga Ono što su radili ti kraljevi bilo je svakako zlo i
strašno daleko od onoga što bi čovjek trebao raditi Kako bi stvorio što vjerniju sliku
takvih kraljeva Sijarić citira jednu priču urezanu u ploči o tome šta kralj čini kada vodi
rat
Ja Asurnazirbal ovako osvajam tuđe gradove pred kapijom grada koji hoću da osvojim
ja najprije podignem piramidu od zemlje zatim žive oderem nekoliko vođa neprijateljske
vojske i njihove kože razapnem na piramidu neprijatelj iz grada gleda te kože i biće da ga
tada strah hvata ndash jer i sebe zamišlja u takvom stanju koje ga ne može mimoići Zatim
naredim da se izvjestan broj neprijatelja živi uzidaju u gradske zidine a drugi da se živi
nabiju na kolje i istaknu gore na zidine da ih otud iz grada gledaju građani i da znaju šta i
njih čeka
Kao potvrda ovakvog govora uz taj strašni natpis u reljefu je isklesan i lik kralja
Asurnazirbala Sijarić ističe kako ta figura zrači samo surovost divljinu i užas Kao i svi
drugi kraljevi u Ninivi tako je i kralj Asurnazirbal isklesan mnogo veći u odnosu na druge
koji su uz njega Na taj način kraljevi se žele posebno istaći i veličinom i snagom
Ovaj putopisac piše o umjetnosti i kulturi nekog prostora pa na taj način stvara povezanost
opisanog prostora i samog čitaoca Kada govori o tradiciji kulturi običajima i svemu
onome što se vezuje za neki grad i njegove stanovnike Sijarić to čini izuzetno detaljno pa
se kod čitaoca stvara dojam da je dio tog prostora i da sam posmatra grad i njegove
stanovnike Ti detaljni opisi i dočaravanje određenog prostora nekako se najbolje uočavaju
u zapisu gdje pisac govori o Pompeji Iako sasvim uništen još davne 79 godine ne taj
grad čuva ruševine koje su dokaz njegovog postojonja i života Na osnovu slike na zidu
na kojoj je prikazana gola žena Sijarić detaljno govori o njihovoj kulturi To je bila
jelinska kultura Govori o stanovnicima Pompeje kao o pobornicima zabave koji su
uživali u životu prepuštajući se igri i svirci Poznavajući Ilijadu i Odiseju slikali su scene iz
tih pjesama kao i iz nekih drugih pa putopisac zaključuje da su im zidovi bili sasvim
išarani najčešće motivima golih bića Sijarić detaljno opisuje i neka svoja putovanja kao
što je to primjer putovanja u Konstancu rumunski grad na Crnom moru U namjeri da
18
posjeti spomenik pjesnika Publija Ovidija Sijarić luta tim velikim gradom i njegovim
ulicama Iako nije znao gdje se tačno nalazi spomenik ovaj putopisac je uživao u tome da
ga pronađe bez nečije pomoći Sijarić također detaljno opisuje i sam spomenik Publija
Ovidija jednog od najvećih rimskih pjesnika i elegičara kojeg je protjerao car August
Da ga opišem natprirodne je veličine Dignut na ne mnogo visoko postolje Gologlav
Glava s malo kose čelo otvoreno Lice pravilnih linija lijepo koštunjavo pomalo
staračko sjetno zamišljeno zgledano preda se stoji grozno usamljenički na svome
postolju i na ovom mjestu kao što je uostalom i bio usamljen u ovom dalekom
varvarskom gradu na Crnom moru i u Dakiji ndash u zemlji
Herceg-Bosno i tvoji gradoviGodine 1986 Sijarić objavljuje putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi Po tematici se ovaj
putopis može izjednačiti sa putopisom Zapisi o gradovima jer i u ovom putopisu na isti
način kao i u Zapisima o gradovima Sijarić priča historiju gradova s tim da je u ovom
putopisu predmet historija Bosne i njenih gradova Ono što je vjerovatno najuočljivije u
ovom djelu jeste to da pisac u istom trenutku iznosi historijske činjenice daje podatke
(najčešće etimološke prirode) ispriča neku anegdotu i bdquootpjevaldquo pjesmu Dakle mogli
19
bismo reći da se ističu historijske činjenice koje su poetski uobličene Kako je Sijarić često
objašnjavao porijeklo i značenje imena nekog grada svjedoči i primjer u zapisu Prozor i
Rama gdje objašnjava porijeklo imena grada tako što se detaljno prisjeća svog djetinjstva i
odlazaka u mekteb Tamo su sa kalfom učili arapski jezik te spominjali gradove Bosne i
Hercegovine
Idući ka ovom gradu i izgovarajući njegovo ime dugo - Prόzor ili kratko Prȍzor što je
prvo pogrešno a drugo pravilno prisjetio sam se jednog davnog slučaja kad sam prvi put
čuo za ime ovog grada u župi Rama Bilo je to kad sam kao dijete ndash to jeste kao mejtefski
đak prvi put uzeo knjigu u ruke Bila je ta knjiga ispisana arapskim slovima koja nijedno
od nas djece nije umjelo da čita Bila su tim slovima ispisana imena gotovo svih gradova u
Bosni i Hercegovini i trebalo je da ta imena naučimo napamet ndash pa smo jednostavno išli za
kalfom kako on kaže tako i mi za njim ponovimo Imena gradova u Bosni i Hercegovini
počinjala su ovako Sarajevo Mostar Banja Luka Tuzla Bihać Travnik i tako dalje ndash a
posljednji je bio Prȍzor
Pisac objašnjava u kakvoj je vezi riječ Prozor sa staroslovenskim jezikom Grad nije dobio
ime po prozoru na kući već potječe od glagola bdquozretildquo što je na staroslovenskom značilo
gledati pogledati kroz nešto pa je od imenice izvedene iz toga glagola nastalo i ime grada
ndash Prozor Pored toga ono što je možda i neočekivano za ovakvo književno djelo jeste to
što Sijarić nudi i pravilan izgovor te riječi ukazuje na koji način se akcentira Umjesto
dugosilaznog akcenta kako je i sam pisac mislio javlja se kratkosilazni Upravo ti
bdquoneobični potezildquo čine Sijarićevu cjelokupnu putopisnu građu jedinstvenom
Može se reći da svaki putopis pojedinačno sadrži niz historijskih činjenica koje su i
osnova tih putopisa Ćamil Sijarić prije nego što bi pošao na put dobro bi proučio historiju
datog mjesta Kada je grad Prozor u pitanju on piše kako i sam kaže najraniju historiju
onu iz srednjeg vijeka Govori o banu Tvrtku koji je izdavao povelje u Prozoru Spominje
Tvrtkovu povelju Vukcu Hrvatiniću iz godine 1366 te podatak da je Matija Korvin 1463
poklonio Prozor zajedno sa Ramom sinu hercegu Stjepanu Vladislavu
Pišući o Sarajevu - gradu za riječ i sliku on započinje jednom anegdotom Kada su upitali
jednog čovjeka kakav je to grad on ga je usporedio sa jednom kućom sa puno prozora sa
kojih pjevaju djevojke
One tu ostaju po cio dan i pjesmu prekidaju samo dokle ručaju ndash a kad ručaju opet sjednu
na svoja mjesta i odozgo kroz prozor daju svijetu gotove pjesme
Također kada govori o ljepotama i bdquomagičnostildquo Sarajeva nudi čitavu jednu priču o
fenjerdžiji koji je palio fenjere po sarajevskim sokacima čitav svoj život Igrom slučaja
20
postao je bogataš naslijedio je rođaka iz Bosanske Gradiške Međutim nakon nekog
vremena vratio se u Sarajevo i svojim fenjerima Sijarić pokazuje multinacionalno
Sarajevo ali nekadašnje Sarajevo kada su trgovci i muslimani i katolici i pravoslavci išli
zajedno u Carigrad i nosili kožne proizvode Pisac spominje i Alifakovac i Trebević te
objašnjava porijeklo tih riječi Ime Alifakovac dolazi od Alije koji je inače bio niskog
rasta jer bdquoufakldquo je turska riječ i znači mali Naziv Trebević dolazi od riječi bdquotrebeldquo što
znači bdquosofreldquo koje su se postavljale nekada bogovima i na njima polagane žrtve Pored tih
činjenica Sijarić piše i o kugi koja je bila zahvatila Sarajevo i odnijela mnoge živote Da
je mene vatra pogorjela bijele bi mi dvore ponovila da je mene voda poplavila barem bi
mi oprala sokake već je mene kuga pomorila pomorila i staro i mlado rastavila i milo i
drago kugo pusta da te bog ubije
Ono što je doprinijelo estetici i zanimljivosti Sijarićevih putopisa svakako su upravo te
anegdote i niz pjesama koje su nezaobilazni elementi gotovo svakog pojedinačnog
putopisa
Ćehotina govorila Drini pričekaj me sjutradan do podne dok ja dođem mutna i krvava
mutna jeste dolazila a ne zna se da je nekad došla i krvava
Kako u Sijarićevim romanima i pripovijetkama susrećemo niz različitih likova on i u
putopisu karakterizira čovjeka pokazuje sve njegove vrline i mane Sarajlije su prkosne i
ponosne i umjeli su grdno da se naljute Nisu ispoštovali naredbu Omer-paše Latasa da se
pripremaju za vojsku čak i onda kada im je prijetio raznim kaznama već svaki ode u svoju
krajinu barut tući i olovo liti pa na carsku vojsku udariti
Od Osmanlija do napada Austrije pisac ispisuje priču o Sarajevu i Sarajlijama O tome
kakav je taj grad nekada bio i kakvi su bili njegovi ljudi Sijarić govori na zanimljiv
upečatljiv metaforičan i slikovit način
U čizmara cio red čizama i sve su jednake Mušterija pita za jedne i dobija cijenu pita za
druge i dobija manju cijenu ndash i pita zašto je manja kada su čizme jednake ndash Nisu jednake
u tim što su za jednu paru jevtinije kalfi se kad ih je šio prekinuo jednom konac a kod
drugih se nije kidao pa su zato jevtinije ne zapitkuj tu dokon nego ako hoćeš kupi a ako
nećeš kao i da hoćeš - bio je odgovor čizmedžije
Gračanica podsjeća Ć Sijarića na ljude na njihovu gostoprimljivost koji kao pravi
domaćini rado ugoste svakog prolaznika
21
i sva je ona jedan široko otvoren dom s domaćinom pred kapijom i avlijom da primi
gosta I od svega što ima odlomiće i staviti pred gosta a najviše od svoje duše ndash to jest od
onoga čega Gračanica ponajviše i ima
Sarajlije se mogu pohvaliti svojim bogatstvom Mostarci su pismeni i učeni ljudi u Banjoj
Luci su talentirani pjevači a Fočaci dobri ratnici junaci
Sijarić govori i o pojedinim historijskim ličnostima gdje svaka od njih poprima neko novo
značenje Tako npr govori i o Jeleni ženi bosanskog kralja Stjepana koju su zarobili
turski vojnici Kako bi sačuvala svoj život i život svojih sinova primorana je bila da ode u
Dubrovnik i tamo da živi sama bez krune i kao udovica a njeni sinovi postali su janjičari
Spominje se još i Omer-paša Latas a nekadašnji Mihajlo te njegov dolazak u Banjaluku i
prelazak na islam Taj bdquoBič nad Bosnomldquo kako su ga nazivali bio je sultanova desna ruka
kojom je zavodio red u Bosni
Svaki grad sa sobom nosi svoju sudbinu baš kao i ljudi a tu njihovu sudbinu Sijarić
prikazuje kroz mnoga osvajanja Za Srebrenicu grad srebra uvijek su se zanimali kraljevi
carevi vojske osvajačke čete hajdučke svi oni koji su znali za njeno bogatstvo srebrom
Sijarić opisuje ovaj grad kao jedan od onih gradova s tužnom sudbinom grad koji su
mnogi preuzmimali na prevaru prodavali i kupovali Srebrenicom su prošli i Iliri
Rimljani Bosanci Austrijanci Mađari Turci i Dubrovčani pa u svom putopisu Ćamil
Sijarić kaže ldquoI na strijele koplja sablje i puške osvajali i harali svi koji su stigli i nije
samo onaj ko nije stigaoldquo
Ono što Sijarićevu cjelokupnu putopisnu prozu čini jedinstvenom i prepoznatljivom
svakako su legende po kojima se i gradovi pamte i poznaju Za Banjaluku se veže legenda
o jednoj Austrijanki čijeg je sina zarobio turski oficir Ferhat-paša Da bi ga oslobodio
Ferhat-paša je tražio da se u Banjaluci naprave kaldrme i hamami velika džamija i uz nju
sahat-kula i uz sve to ndash tri tovara blaga Sve što je zatražio i dobio je i po dogovoru
oslobodio mladića Međutim mladić je umro od tuge kad je saznao da je njegova majka
srušila i svoju crkvu da bi paši izgradili džamiju
U zapisu Tvrdi mi grad Bobovac pisac piše legendu o Radaku izdajici zbog kojeg je
Bobovac pao Kralj Stjepan je Radaku povjerio odbranu Bobovca međutim nadajući se da
će dobiti novac zvanje i počast on je izdao to povjerenje i Turcima otvorio vrata Bobovca
Umjesto nagrade Radak je osuđen na smrt Sultan Mehmed Fatih nije želio izdajicu poput
njega pa je naredio da ga strmoglave niz stijenu Ono po čemu se i danas pamti Bobovac
grad koji je gotovo do temelja porušen upravo je ta priča o izdajici Radaku i stijeni niz
koju je survan ndash Radakovoj stijeni
22
Putopisi govore o tradiciji i običajima koji se vijekovima prenose sa generacije na
generaciju Za grad Jajce se kaže da nijedno mjesto u Bosni nije toliko bosansko koliko je
taj grad Takva jedna tradicija može se vidjeti i u narodnoj nošnji koju ovaj putopisac vrlo
detaljno opisuje
To je stara bosanska nošnja Nikakvih džidža ničeg suvišnog ndash do onoliko koliko treba Ni
malo ni mnogo do po mjeri Tako se nosio a i danas se tako nosi svijet oko Jajca I uz
one zidine i onakve krovove spojiva je jedino ovakva nošnja Ona je žena kao isklesana A
kao isklesan je i sam grad I samo zajedno oni čine cjelinu i jedinstvo Nešto što imaju u
sebi sve stare stvari imaju u sebi i ove žene oko Jajca Vuku u sebi nešto iz davnine - čak
možda iz one bogumilske Bosne Nešto što je vječno a narodno
Motiv puta se ponavlja i u ovom putopisu Za Sijarića put je cilj i pravac put djeluje kao
zamišljena tačka prema kojoj se ide Ono što pokreće čovjeka da pođe na neko putovanje je
samo ljudska radoznalost i čežnja za onim što je daleko i nepoznato Tako će i Ćamil
Sijarić reći ldquoPutovi su valjda i nastali iz vječitog ljudskog nemiraldquo
Oslobođeni Jasenovac
23
Sve što je ovdje u ovome naselju nekada stajalo na svojim nogama danas je palo dolje A
gore ostali samo dimnjaci iz kojih se više dim ne diže Strše grozno iznad paljevine strše
kao dignute ruke u prazno nebo a nebo je danas plavo i lijepo danas je dan proljetni Dok
je drugo sve palo dolje ndash sve se sravnilo sa ravnom zemljom i umrlo
Sabirni logor Jasenovac bio je najveći sabirni logor i logor smrti u Nezavisnoj Državi
Hrvatskoj Sabirni logori osnovani su kao mjesta zatočenja prisilnog rada i ubistva velikog
broja Srba Židova Roma i Hrvata tačnije svih onih koji su se protivili tadašnjem
ustaškom režimu Sabrini logori nastali su kao rezultat politike rasne i nacionalne
isključivosti u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj koju je 1941 godine pod utjecajem nacističke
Njemačke proglasila Ustaška domovinska organizacija
U svom tekstu bdquoĆamilovi putopisildquo Tvrtko Kulenović navodi da je ovaj putopis drugačiji i
da se zbog toga izdvaja među objavljenim knjigama njegovih putopisa Oslobođeni
Jasenovac je na raskršću između beletrističkog i feljtonističkog oblikovanja gdje pisac
opisuje strahote Drugog svjetskog rata Kao mladi partizanski oficir Ćamil Sijarić je bio
među prvima koji su posjetili taj logor Na samom početku on navodi razlog zbog
putovanja gdje kaže ldquo Išao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjetildquo On
prikazuje strašne slike prikazuje smrt ludilo čovjeka koji nije mogao podnijeti sve ono što
je u logoru doživio gomilu ljudskih tijela izgorjelih ili poluspaljenih
Sijarić kroz tekst naglašava strahote tog zločina tako što nekoliko puta izgovara riječ
Jasenovac On kaže ldquoZemlja na koju stupamo nogom zove se Slavonija a mjesto u koje
smo stigli - Jasenovac Izgovaram tu strašnu riječ nekoliko puta Jasenovac Jasenovacldquo
Vjerovatno najjači efekat ostavljaju izuzetno detaljni opisu u ovom putopisu Sijarić kao da
nastoji stvoriti jednu neuništivu sliku koja će biti svevremeni podsjetnik i opomena Pišući
o leševima koje su zločinci bacili u rijeku kaže ldquoNeki nemaju svoga lica Nemaju glave
Neko nema ruke Nema noge Ili nema nijedne noge A poneki i ne liče na ljudske leševe
nego na nešto neodređeno što se crni iz vode i oko čega se viju muhe Jednog takvog voda
je digla gore na granu Glava i ostalo više se na njemu i ne razlikuju I takav ndash s grane ne
ličeći više na čovjeka kao da govori onim dolje pod sobom Šta bi mogao da im govori
kad bi zaista govorioldquo
Sijarić nudi priču o jednom univerzalnom zlu koje nikoga ne zaobilazi pa ni djecu Tu
djecu te mnogobrojne raskomadane leševe naziva lutkama To su za ovog pisca dječije
lutke koje poslije mnogo igre i čupanja ostanu bez svojih dijelova
24
Kao i u većini svojih djela tako i u ovom putopisu Sijarić prati i tumači psihološku stranu
čovjeka kao pojedinca Čovjek je u stanju da svirepo ubije i muči drugog čovjeka on gubi
sve osobine čovjeka i pretvara se u životinju
Vodnik Markić iz logorske satnije nadzornik električara došao je u mehaničarsku
radionicu i tražio da mu se izmijeni baterija Bio je krvav od glave do pete i bijesan kao
zvijer Htio je da zapuši ali nije mogao jer su mu ruke bile krvave i od krvi mokre Digao
je obadvije šake i sa njih olizao krv gutajući je
Čovjek je zvijer koja bez imalo samilosti muči zatvorenike U tom mučenju vide igru i
zabavu i sve više što bi odlagali smrt i više mučili zatvorenike to bi postajalo sve
zabavnije Kada bi već ustaljeni načini mučenja postajali dosadni onda bi nastojali
izmisliti novi Zatvorenicima bi to ličilo na utakmicu jer svako od njih je pokušavao biti
pobjednik u tom takmičenju Koliko je sve to bilo strašno i prelazilo granice ljudskog
razuma svjedoči i najnoviji način mučenja To je bio šiljati kočić čiji se oštri kraj zabode
u bradu a tupi se udara puškom sve dok kolac ne probode do mozga
Veći dio ovog putopisa djeluje kao jedna ispovijest čovjeka koji je preživio i uspio pobjeći
iz logora a koji je u logoru obavljao posao grobara Na zanimljiv način Sijarić slika tog
čovjeka Pokazuje kako se živ čovjek uspijeva navići na sve ma koliko djelovalo strano i
nemoguće Takav čovjek gubi razum i emocije jer u logoru kako kaže i sam pisac čovjek
poživinči on više ne zna za odnose prema porodici i prijateljima jednostavno zamru čula i
sve ono što je ljudsko
Ali mi smo se razlikovali od takvih grobara jer mi grobari u logoru morali smo da
zakopavamo i mrtve i žive A šta to znači moj prijatelju zakopati u zemlju živa čovjeka to
vama niko ne umije kazati Niti vi možete ikada to shvatiti Nisam ni ja mogao to da
shvatim Bio sam tada još zdravih čula I ono što nekad ne biste učinili ni za živu glavu
sad činite sasvim mirno ndash jer vi više niste čovjek koji ima svoja zdrava čula nego ste
čovjek koji nema čula ndash ili su vam čula bolesna
Motiv straha provlači se kroz čitavo ovo djelo Taj strah sadržan je u glasu onih koji su u
logoru i koji u užasnim mukama čekaju smrt Oni koji su preživjeli logor pamte te glasove
po tome što čovjek nikada prije nije čuo takve ljudske glasove To nisu bili niti ljudski niti
životinjski glasovi jer ništa živo ne ispušta iz sebe takve glasove takve da od njih izludite
Sijarić posebno izdvaja ljudsku naivnost Čovjek od straha i nemoći često postane i naivan
pa vjeruje u razna obećanja i nada se spasu a spas u logoru bio je nešto nemoguće
25
Dok u putopisu Zapisi o gradovima voda simbolizira slobodu život i sreću u ovom
putopisu voda ima sasvim suprotno značenje Sada za Sijarića voda znači smrt rijeka Sava
je puna leševa i takva mu je odvratna Ona je grob ndash bdquobezmjeran grob ndash ne kopan ne
mjeren i ne ograđenldquo
Nešto što je svakako bitno spomenuti jeste i to da T Kulenović smatra kako je Sijarić
pišući djelo poput ovog o Jasenovcu mogao i trebao steći reputaciju jednog
jugoslovenskog Malapartea
Mogao je ali nije jer je njegov temperament bio drugačiji lirski a njegov pogled u istoriju
dublji pružao se do davnih vremena do samih mitskih korijena čovjekovih I korijeni zla
su isto tako duboki iako ono možda nikad ranije nije planulo tako strašnim plamenom kao
u ovoj sceni u ovom vremenu Želja za osvetom je elementarna ljudska potreba ali zlo se
zlom ne može ispraviti a uopštavanje te želje u optužbu čitavog jednog naroda samo vodi
u novo zlo
Općenito putopisi Ć Sijarića obiluju lirskim detaljima sa čim se slaže i sam Kulenović a
što potvrđuju završne rečenice Oslobođenog Jasenovca
Maj je
Trava je
Prolaze odnekud jednako vojske I sva ti je zemlja čudna ndash i kao da nije ona stara zemlja
nego neka nova koja dolazi samo jednom i samo s proljeća
Pored ovoga Faruk Dizdarević ističe kako ovi zapisi i ne sadrže toliko lirskih
reminiscencija kako je inače karakteristično za Sijarićev način pripovijedanja On niti u
jednom trenutku ne moralizira znajući da to ne bi bilo dobro Govoreći o različitim
načinima stradanja tih nesretnih zatočenika on prepušta čitaocu da sam donese vlastiti sud
o užasnim događajima i zlom vremenu On se zaključuje Dizdarević više drži
faktografije i užasnih slika događaja koji su se tamo dešavali a takav način posmatranja to
pripovijedanje doprinosi tome da se čitalac osjeća neugodno ndash čitanje gdje povremeno
zaboli želudac
26
Zanimljivost i novostiHayden White podsjeća da skupina riječi koje označavaju pripovijedanje potječe od
latinskog gnarus što znači vješt upućen i upoznat Znanje i naracija odnosno upućenost u
stvar i njeno posredovanje dvije su središnje sastavnice određenja svake pa tako i
putopisne pripovjedne situacije Pripovjedač mora voditi računa o svome naslovljeniku i
procijeniti obavijesti kojima raspolaže s tim da prvenstveno obraća pažnju na one kojima
ih želi posredovati Njegovo znanje mora biti zanimljivo drugima Zanimljivost ima dva
osnovna obilježja i oba se temelje na kategoriji novosti ili novine Prvo je novina samog
znanja a drugo često u situacijama u kojima je naslovljenik već upućen u ono što
pripovjedač iznosi to je novina načina pripovijedanja Pripovjedačeva zanimljivost
njegova znanja mora kod recipijenta izazvati znatiželju Ona se odražava kao potreba za
znanjem kao pokazivanje znakova zainteresiranosti za temu i način pripovjednog
posredovanja
Osnovni element promjene je zgoda kao osnovna jedinica pripovijedanja Ona sadrži bit
novosti i zanimljivosti čak i ako je suzimo na elementarnu promjenu mjesta poput
putovanja iz jednog grada u drugi Iako mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive
zgode ne odvijaju u vlastitom prostoru Ćamil Sijarić u ovom putopisu pokazuje upravo
suprotno
Biti u nepoznatom kraju ili dalekoj zemlji i potom ispričati svoje doživljaje znatiželjnima
predstavlja ishodište pripovjedne komunikacije Za one koji nisu upućeni putnikove su
27
zgode novost Na putu se svašta može dogoditi svašta se može zaplesti i nužno je to
zainteresiranim ispripovijedati
Putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi ne govori o bilo kojim gradovima niti o nekim
dalekim neistraženim egzotičnim prostorima Ćamil Sijarić je na bdquosvojoj zemljildquo i piše o
bdquosvojimldquo o bosanskohercegovačkim gradovima Kako je gore navedeno mnogi kritičari
tvrde da se najčešće zanimljive zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru ovaj
pisac ipak sve što je zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način
Da bi prikazao zgodu i promjenu njemu ne treba novi prostor
Treba spomenuti da je sasvim zanimljivo i krajnje upečatljivo to što Sijarić kada piše o
Rudom gradiću na Limu piše na ćirilici a abecedu zamjenjuje azbukom što nije jedini
slučaj Iako je riječ o vlastitom domaćem prostoru pisac uspijeva ispuniti zadatak
zanimljivosti
Piše o nečemu što i nije toliko poznato i što je daleko piše o historiji koja se najčešće
zaboravlja Već na samom početku spominje stećak ploču od bijelog kamena ravnu do
polovine u zemlju urasla Dalje priča o Radojici dječaku iz Rudog i njegovoj svijetloj
sudbini Tu Sijarić i spominje legendu kada je dječakova majka usnila san u kojem joj se
kazalo šta čeka Radojicu
Jedne noći je uoči Božića gore u Ravnicama jedna mlada snaha Sokolovićka usnila san
nikad ranije nije tako čudan san sanjala i nije mogla da se uzdrži a da ne ispriča svome
svekru to što joj se u snu prividjelo da je iz nje iznikao zelen bor velik toliko da je svu
carevinu s kraja na kraj svojim hladom prekrio san je laža a ja istina
Sudbina bistar um i vještina upravljanja dovela je ovog mladića (Radojicu ili Mehmed-
pašu Sokolovića) iz Rudog na mjesto velikog vezira osmanskog carstva Pored tih
podataka pisac govori i o njegovoj izuzetnoj sposobnosti kao graditelja Mehmed-paša
Sokolović bio je jedan od najvećih graditelja u turskoj historiji Jedna od njegovih ideja
bila je ta da prokopa Suecki kanal i tako spoji Crno more sa Kaspijskim jezerom Međutim
radove nije priveo kraju jer ga je u tome omeo Ivan Grozni U Medinu je doveo vodu u
Carigradu izgradio jednu od najljepših džamija a nedaleko od Aja Sofije na mjestu gdje je
danas Sultan Ahmed džamija podigao je saraj svoju vezirsku rezidenciju ukrašenu
sedefom srebrom i zlatom Sijarić spominje i ostale paše Sokolovića a posebno Kara
Mustafu koji je izgradio Rudo
Kara Mustafa-paša Sokolović da bi se odužio svom rodnom kraju darovao mu je ndash ništa
manje nego cio jedan grad Grad izgrađuje na poljani koja se zove Rudo a koja se nalazi
28
između dvije rijeke - Lima i Krupe u nahiji Polimlje a daleko od svakog drugog grada ndash
to jeste na mjestu gdje na Limu nije bilo mosta a putnici ga stalno prelazili otudi i odovud
Rudo je bio bogat grad jer je kroz njega prolazi bdquobosanski putldquo koji je vodio u Carigrad a
isto tako i u Dubrovnik Stanovnici su uživali mnoge privilegije Nisu plaćali porez a
svako je bio zaštićen i unaprijed oslobođen krivice Rudo je kroz histoju imao svoje tri
kobi kugu vatru i vodu Kuga mu je odnosila živote do gotovo potpunog istrebljenja
Vatra ga je gorjela do crne zemlje a voda mu odnosila i zemlju i kuće i rod sav i
ostavljala za sobom pustoš
Da bi postigao efekat zanimljivosti i pobudio znatiželju u čitaocu Sijarić ne govori ništa
što je novo i nepoznato on priča historiju koja nije puka statistika podataka
Njegova historija je priča anegdota i legenda a ujedno i činjenica on govori o nečemu što
je manje-više poznato ali ne dovoljno sačuvano od zaborava
Kada govori o Gračanici izdvaja jednu posebnu zanimljivost a odnosi se na to da je ovaj
grad bio prvi u Bosni i Hercegovini koji je imao svoj urbanistički plan
po kojem su tačno kao po koncu išle ulice i dućani gradske mahale i čaršije i biće da
je to bilo djelo jednog od njenih kapetana I ako je taj kapetan Bahtijarević vidio kroz selo
loš put on bi seljacima toga sela rekao da će u petak njihovim putem proći u džamiju na
čezama ndash i put je do petka bio gotov za čeze
Za razliku o tog putopisa u putopisu Zapisi o gradovima Sijarić nudi sliku jednog dalekog
nepoznatog kraja Govori o drevnoj Mezopotamiji Asiriji dalekoj Rusiji i jugoslavenskim
gradovima U tom slučaju pronalazimo potvrde toga da putovanje u nepoznat kraj ili
daleku zemlju predstavlja ishodište pripovjedne komunikacije
Kada govori o Rimu Sijarić zapravo priča njegovu historiju pa i sam putopis naziva Vekia
Roma što u prijevodu znači stari Rim Govori o Romulu i Remu o rimskim hramovima
(forumima) o velikom Cezaru kojeg ubi vlastiti sin i areni bdquoKoloseo Flavioldquo gdje su kako
kaže sam pisac bdquoZvijeri rastrzale ljude jer tu se svjetina smijala žrtvama jer tu je čovjek
bio zvijerldquo U putopisu Ktesifon i Hatra spominje luk Ktesifon kojeg su izgradili kraljevi
Parte u 3 vijeku naše ere i koji je služio kao lovački dvorac Sijarić ističe da je širok 25 a
visok 37 metara što predstavlja širinu i visinu kakva se još nigdje nije vidjela U gradu
Hatra govori o veličanstvenom hramu boga Sunca o crtežima na mramoru koji prikazuju
bogove kraljeve trgovce seljake žene Ono što je samom Sijariću bilo zanimljivo jeste to
što su svi ti likovi i bogati i siromašni i carevi i ratari i prosjaci i kraljevi bili bosi
Upravo te bdquousputneldquo priče stvaraju novost i zanimljivost Sijarićevih putopisa Za njega
historija nije dovoljna historija u pravom smislu te riječi on teži za bdquonepoznatomldquo pričom
29
legendom onom koju će čuti usput koju će mu neko ispričati Tako gotovo svaki putopis
ima legendu kao npr što je ima nekadašnja bogata i blistava Hatra
Kralj Daizan naime imao je kćerku A ona je bila takva da ni jedan otac na svijetu ne bi
poželio sličan porod Priča o njoj jedna je od najstrašnijih priča na svijetu a ujedno i
najstrašnija ndash i evo šta se u njoj kaže Kralj sasanidski Sapor Prvi opsjedao je godinama i
godinama tvrdu Hatru ali je Hatra odoljevala ndash branila se i odbranila I kralju Saporu
bilo bi uzalud da se nije u sudbinu Hatre umiješala kćerka njenog kralja Daizana i to
ovako kralju napadaču otkrila je tajne zapise ndash hamajlije koji su svojim božjim moćima
štitili grad Hatru
Iskustvo pustolovine i okus egzotike tačnije upravo ono što čitateljslušatelj želi nije
moguće ponuditi ako se putovanje ne učini tematskom okosnicom teksta To doslovno
znači učiniti ga lijepim Narativni tekstovi su logikom zanimljivosti priče događajne
novosti ili uzbudljivosti što je dominantno smještena u nepoznate prostore ishodišno
tematski upućeni na putovanje i stoga stvaraju od njega strukturu Ta struktura je dugog
trajanja u književnosti pa je jedna od najčešćih uloga koju pripovjedači ili likovi ostvaruju
upravo uloga putnika Putovati je gotovo izjednačeno sa pripovijedati odnosno na neki
način imaju istu pretpostavku o zanimljivosti i novosti Pripovijedna zgoda uvijek je
isprepletena sa opisom u putopisnom tekstu
U pojedinim svojim putopisima Sijarić posebno naglašava ono što je zanimljivo ili što bi
se čitaocu moglo učiniti zanimljivim Taj postupak pronalazimo u zapisu Stara Đakovica u
Zapisima o gradovima kada naglašava da je zanimljivo to što u Đakovici i danas postoji
sedam sekti od ukupno dvanaest koliko ih je u islamu postojalo Neke od tih sekti bavile
su se isključivo proučavanjem duševnih ljudskih osjećanja ljudskim senzibilitetima
Pripadnici sekti Bektašije i Sadija napisali su veliki broj knjiga tako da je Đakovica
nekada bila mjesto učenih ljudi sa puno tekija i derviša Također na isti način zanimljivost
prikazuje i u putopisu Zemun ili bdquoSrebrogradldquo kada govori o imenima ulica koja su data
još u drugoj polovini 18 vijeka i da su neka od tih imena ostala i danas Godine 1816 na
ulicama su postavljene tablice i na kućama brojevi Prvobitno ulice nisu nosile imena
značajnih ličnosti već ona imena koja su im građani dali Tako su postojale ulice Marijina
ulica Rimska Anikina ulica Tri goluba Ulica zelenog drveta itd
U Priči o Leskovcu pisac izdvaja posebnu zanimljivost ndash priču o Radoju Domanoviću
piscu i kako sam Sijarić kaže čvrstom radikalu U Leskovcu je Domanović predavao jezik
i književnost a niko nije znao da je on književnik Domanović je bio jako bogat od oca je
naslijedio veliko imanje bio je dobar crtač i gimnastičar međutim svi su ga poznavali kao
30
boema i čovjeka bez mnogo skrupula Leskovac je poznat i po raznim narodnim pjesmama
a jedna od njih je i pjesma o srpskoj djevojci koja je otišla pod čador turskom miralaju
(gradskom načelniku) i prešla na islam dobivši ime Lejla Sijarić u svom putopisu o
Leskovcu bilježi stihove pjesme gdje majka proklinje svoju kćer
bdquoZašto Sike zašto pod čador da idešldquo
bdquoKako da ne idem miralaj me zove
Miralaj me zove kafu da mu služim
Kafu da mu služim ljuba da mu bidemldquo
Obrazloženje ili okvirObrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta
njegovo razumijevanje načina putopisnog posredovanja Putopisac iscrtava granice
vlastitog diskursa uokviruje prostor unutar kojeg se odvija komunikacija Obrazloženjem
putopisac argumentira logiku vlastitog diskursa i na određen način usmjerava proces
čitanja Iako se ta obrazloženja najčešće nalaze na početku ili kraju samog teksta mogu se
javiti i na bilo kojem drugom mjestu u diskursu
Tipično mjesto okvira ili obrazloženja pojavljuje se u obliku osobnih stavova o namjeri
okolnostima putovanja i diskurzivnoj izvedbi putopisa To doslovno otkriva razloge
pojedinih postupaka Nekada to može biti procjena očekivanja čitaoca koja ujedno i
implicira autorsku poetiku Vrlo često putopisac bira tuđi putopisni tekst kao svoj vodič
On ga na specifičan način usmjerava i vodi njegov diskurs
Kada je u pitanju Ćamil Sijarić i tačnije putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi njegovo
obrazloženje se nalazi u predgovoru On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja
a zatim vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa
putovanja Razlozi tog Sijarićevog putovanja su vrlo jasni jugoslovenski srednjovjekovni
31
gradovi nisu dovoljno istraženi Za mnoge se ne zna kada su građeni koji je bio povod za
to i čijom zaslugom su oni izgrađeni Uspoređuje ih sa spomenicima historije ali ne bilo
kakve historije već one nepoznate i vremenski neodređene one koja nudi mnogo pitanja a
ne dobija odgovore Tako ovaj pisac u putopisu Herceg-Bosno i tvoji gradovi govori o
bosanskohercegovačkim gradovima od perioda srednjeg vijeka preko onoga kada su
vladali Turci pa sve do vremena kada je vlast preuzela Austrougarska carevina
Za sve stare bosanske gradove vezan je po dio istorije nekad ta istorija u knjigama nije
zapisana nego samo u pričama ispričana a nekad samo tragovima i znakovima
nagoviještena Jedan od tih tragova od tih znakova nalazi se u gustoj gori nad Fojnicom i
ko se tamo oštro zagleda vidjeće - gradinu
Ono što čini okvir ovih putopisa karakterističnim jeste i to što sam pisac rijetko spominje
sebe rijetko kada nagovještava tu ich formu Jedan od rijetkih primjera gdje se ističe sam
pisac je njegovo putovanje u grad Daorsa iz putopisa Zapisi o gradovima
Daorsi ili Daversi su ilirsko pleme koje je živjelo u dolini rijeke Neretve u naselju kod
mjesta Ošanjići u blizini Stoca Smatra se da je grad Daorson osnovan u 4 stoljeću prije
Krista na području naseljenom još u brončano doba
Bio sam sam i velim hajd` bože pomozi A ako me noge i iznesu gore ne znam kako će
me dolje snijeti I kako su snosile one jadne Daorse Kako konje njihove kako putnika
kako vojnika kako ženu I je li im upravo zbog te visine i strmine život bio jadan ndash ili su
može biti bili srećni što su na visoku na stijeni pa zbog toga sigurni I nije mi se
drukčije činilo nego da sam se zabo u go kamen kroz koji dalje ne mogu ndash pa hajd`
natrag
U tekstu Putovati znači ndash vidjeti Sijarić kao da objašnjava razlog samog pisanja putopisa
Za njega su putevi ono što spaja i razdvaja ono što vodi na mjesta gdje su nekada bili
gradovi a gdje danas gotovo nema ništa Da nije njih ne bi se znalo kako se nekada
živjelo kako kaže sam Sijarić ldquoNekada su tamo bile pijace na kojima se prodavao vosak
koža srebro čoha vino ndash dok najzad sve nije izumrlo i pijace i gradovi i putevildquo
Putevi su primarni za civilizaciju oni stvaraju velike gradove
Oslobođeni Jasenovac Sijarić započinje rečenicom ldquoIšao sam u logor Jasenovac da
opišem to što ću tamo vidjetildquo Ta efektna rečenica predstavlja sami okvir putopisa On
polazi na put u Jasenovac da otkrije sve te strahote koje su se desile ali ni sam Sijarić ne
sluti šta će sve zateći i vidjeti
Ovaj putopisac svoja obrazloženja namjere i razloge nerijetko nudi i u samom putopisu
dakle ne samo u uvodnom dijelu Kada nailazimo na takva obrazloženja u samom
32
putopisu onda je to najčešće na početku i kraju zapisa Uočavamo početne i završne
rečenice koje su sadržajno i smisleno slične Jedan takav primjer je zapis Vekia Roma na
samom početku Sijarić kazuje o starinama starim gradovima starim zidovima te o
historiji i njenom značenju i smislu Zaključuje da je ona uvijek misteriozna i da niko ne
zna pročitati i tumačiti to što jedna starina kazuje Na kraju putopisa to isto ponavlja opet
govori o starini a posebno o starinama vječnog grada ndash Vekia Rome Ističe kako se te
starine uvijek iznova čitaju i tumače i da tome nema kraja Vrijeme predstavlja
nepoznanicu kako kaže Sijarić vremena su tama pa se čovjek teško snalazi jer vrijeme
stvari čini bezobličnim a ljude bezličnim Isti postupak pronalazimo i u zapisu Grad
bdquoSkupildquo - grad Skoplje gdje opet na početku i kraju Sijarić govori o tome kako svako
putovanje ostaje dugo u sjećanju a to prvenstveno zavisi od toga gdje putujemo i šta smo
vidjeli Neko želi vidjeti nešto novo a neko ipak nešto što je tu decenijama što je upravo
razlog njegovog putovanja u Skoplje vidjeti starine jer su one bdquoduša tog gradaldquo
Ćamil Sijarić posebno naglašava da svaki grad ima dušu koju čovjek treba dobro upoznati
da bi vidio ono što sam grad nudi Prema gradu se treba ponašati kao prema svakom
umjetničkom djelu kao prema slikama i spomenicima koje treba razumjeti i otkriti
Pred Zemunom sam dugo vremena bio nepismen i nisam umio da ga čitam I sve
donedavno nisam znao ni otkad je taj grad tu na Dunavu ni šta u njemu ima od značaja ni
prošlost kakva mu je Trebalo je da se prije kratkog vremena nekoliko dana zadržim u
tome gradu i da ga izbliza vidim
33
Subjekt putopisnog diskursaKategoriju putopisnog subjekta odlikuju pitanja o uporištima putopiščeve legitimacije
načinima njegova predstavljanja perceptivnoj i diskurzivnoj sposobnosti mogućim
podudarnostima i razlikama sa obzirom na mentalne stavove vremena i književna
strujanja
Te obavijesti o putopisnom subjektu su najčešće direktno ponuđene okvirom ali se nalaze i
u svakom dodatnom iskazu u svakom činu U slučaju da se putopisni diskurs približava
izvještajnom polu to povlači da se putopisac pred ispripovijedanim zgodama i opisanom
predmetnošću povlači u drugi plan D Duda ističe kako sam putopisac često posreduje
obavijesti o svom činu pripovijedanja te se zbog toga smatra samosvjesnim ili
osviještenim putopiscem Naime pitanje o subjektu putopisnog diskursa javlja se kao
postupak izravne ili s druge strane neizravne karakterizacije putnika promatrača ili
pripovjedača
Vjerovatno najvažnije obavijesti o putniku nalaze se na događajnoj razini Zahvaljujući
prikazu njegovog djelovanja i ponašanja otkrivamo i njegove osobine Često se u putopisu
susrećemo sa detaljima pa tako se dešava da se spominju mnogi podaci npr o vrstama
obimnosti periodu obroka Međutim takve detalje ne susrećemo u putopisima Ćamila
Sijarića Još jedna komponenta svojstvena putniku je i snalažljivost On se mora prilagoditi
svakodnevnoj logici manje poznatog svijeta Upravo je radi toga potrebna dobra
obaviještenost putopisca
Pored snalažljivosti tu je i perceptivna usmjerenost kao još jedna važna značajka
putopisnog subjekta Neki se putopisci zadržavaju na opisima historijskih znamenitosti
neki na tradiciji svakodnevnom životu neki na opisima prirode Dean Duda smatra kako
dobri promatrači često posežu za usporedbom strukturirajući zapažanja u cjeline koje
funkcioniraju poput malih studija o izgledu navikama i mentalitetima Pripovjedni
postupci koje koristi putopisac u obradi prikazane predmetnosti su znakovi njegove
sklonosti ili indiferentnosti prema njoj
Ako se osvrnemo na sami okvir Sijarićevih putopisa vidjet ćemo da tu nisu ponuđene
obavijesti o putopisnom subjektu Te obavijesti uočavamo u samom dodatnom iskazu u
svakom drugom činu U Zapisima o gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih
dijelova kada se opisuju putevi i historijske znamenitosti kao npr u zapisu Na Dunavu
Estergon kada opisuje samo putovanje i put
34
Put je dobar ravan širok asfaltiran pa je uživanje voziti se i gledati desno i lijevo zemlju
mađarsku onu za koju bi neko rekao zemlju Ungariju - zemlju Ungara ili zemlju Bele
Trećega i Bele Četvrtoga
Kao što je već rečeno putopisac se najčešće spominje kada opisuje neku znamenitost
prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi Kada piše o Pompeji Sijarić
opisuje Vezuv bdquoOno što sam najprije pogledao kad sam se našao u Pompejama bio je
Vezuv Taj uvijek zaplašujući uvijek prijeteći smrtonosni bič zemljin dignut gore nad
ljudskim glavamaldquo
Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi gdje također obavijesti o
putopisnom subjektu pronalazimo u samom događajnom činu Vjerovatno najviše tih
bdquosusretaldquo sa putopiscem imamo u tekstu Putovati znači ndash vidjeti gdje izravno upoznajemo
Sijarića kao putopisca spoznajemo njegovu ljubav prema tom književnom žanru i težnji da
spasi historiju od zaborava Slušajući ljubavnu pjesmu na gramofonskoj ploči u jednoj
ulici na periferiji Sarajeva Sijarić pamti stihove pjesme
Sinoć dođe tuđe momče iz tuđe zemlje a jutros mi konja kuje hoće da ide Više njega crne
oči suze ronjahu ne plačite crne oči opet ću vam doć`
Ono što pisac posebno pamti u toj pjesmi su riječi put i putnik On objašnjava da čak u
rječniku ne postoji niti jedna druga riječ koja ima tako sjetno značenje kao što ga ima
kratka i jednostavna riječ put a što svakako podsjeća na tužne odlaske i sretanja
Oslobođeni Jasenovac nastao je kao rezultat jednog strašnog iskustva Putopisac kao mladi
partizanski oficir je među prvima dospio na to strašno mjesto i pri tome Sijarić nudi detalje
o ljudima koje spaljuju i o glasovima zvukovima koje oni pri tom ispuštaju i o ljudima
koji u baraci te glasove slušaju čekajući da jedne od sljedećih noći i na njih dođe red
detalje koji spadaju u scene epskog užasa kakvih je u literaturi malo
Odsjev plamena vidio bi se na zidovima zgrada u logoru Mi smo taj odsjev gledali kroz
pukotine kroz rupe na barakama I slušali smo otud glasove nikad čovjek nije čuo takve
glasove To više nisu bili ljudski glasovi a ni životinjski Ništa živo ne ispušta iz sebe takve
glasove kao što su bili oni koji su dolazili s druge strane Save iz Gradiške Nisu to bili
pojedinačni glasovi nego je to bilo mnoštvo glasova Tužnih glasova Ne znate kakvih
glasova Takvih da od njih izludite
Iz ovog citata uočavamo subjekt putopisnog diskursa kojeg kroz tekst više pratimo nego
što je to slučaj sa druga dva putopisa a što svakako doprinosi tome da se općenito putopis
Oslobođeni Jasenovac svrstava između beletristike i feljtona Pored samog putopisca tu se
spominju još i vojnici grupa koja je pošla zajedno sa Sijarićem na taj put
35
Putopisni subjek subjektivno iznosi podatke o prostorima kojima putuje spomenicima
historiji običajima i mentalitetu ljudi koje upoznaje te zbivanjima na putu zgodama i
nezgodama i sl Kako bi postigli zanimljivost putopisci često preoblikuju nadograđuju ili
izmišljaju detalje u svojim tekstovima Zbog toga često se dešava situacija da je teško
utvrditi stepen vjerodostojnosti u određenom putopisu Sijarić ne djeluje kao usputni
znatiželjni putopisac već kao putopisac poznavalac određenih historijskih momenata
mjesta gdje se i sam putopis odvija Kako je Oslobođeni Jasenovac potpuno drugačije
djelo u odnosu na druga dva Sijarićeva putopisa možemo uočiti da se u ovom putopisu
izravno prati sam putopisac Čitaoci mogu pratiti putopiščeve misli emocije i ideje tu
neku subjektivnu stranu putopisnog subjekta Kada se zajedno sa ostalim vojnicima
približava logoru Sijarić razmišlja o tome kako će izgledati ono što će vidjeti U njemu se
javlja strah strah od onoga što ga čeka što mu je još uvijek nepoznato a što može
naslutiti
U onom trenutku kada spominje stvarne likove u domenu putopisne priče svi ti likovi
dobivaju sasvim novu nestvarnu dimenziju i nerijetko bivaju samo povod putopisnoj priči
Na isti način djeluju i određeni historijski događaji Upravo u putopisu Oslobođeni
Jasenovac Sijarić susreće jednog bivšeg zatočenika logora koji se igrom sreće uspio
spasiti Od tog susreta pisac bilježi njegovu priču tako da većim dijelom putopisa
možemo pratiti ispovijest osobe koja je bila dio logora i svih njegovih strahota Obavljajući
posao grobara taj čovjek je vidio pravu stranu logora vidio je sve ono što se ne može
zamisliti ili riječima opisati Njegova ispovijest je detaljna to je ispovijest živog svjedoka
koji je primoran svojim rukama zakopavao i žive i mrtve svojim očima vidio razna
mučenja i ubistva zatočenika i svojim ušima čuo očajne vapaje vrisku i strah svih tih ljudi
Za Brešića putopisac je prvo umjetnik riječi koji se u pisanju oslanja podjednako i na
stvarnost i na maštu Za njega je istinito ne samo ono što vidi već i ono što doživljava
Ovo drugo iskustvo širi granice viđenoga tj stvarnoga koje posredovanjem jezika ulazi u
putopis i to ne kao novi oblik stvarnosti već kao oblik doživljene stvarnosti
36
Pripovijedanje i opisivanjeKretanje je zapravo put bez putovanja a svijet kojim se putuje nije opisani svijet (opisom
prikazani svijet) nego tek imenovani imenom oprisutnjeni svijet
Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje
je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost
putopisnog svijeta Sa obzirom na to putopisna obrada se dijeli na općekulturnu
(turističku izvještajnu naučnu) i umjetničku (kulturnu) kako prema dominantnom tipu
diskursa tako i putopiščevoj namjeri i unaprijed zadanoj ulozi koju ima u određenoj
kulturi U središtu književnih putopisa nalazi se subjekt putopisnog diskursa njegova
sposobnost opažanja i to jedinstveno jezičko oblikovanje
Sijarićevi putopisi Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi su prvenstveno
usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje mjestima građevinama
običajima i drugom To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj izvještajnoj ili
naučnoj obradi Sa druge strane u slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se
drugačije odlike
Dean Duda ističe kako ravnopravnost naracije i deskripcije predstavlja temeljno načelo
žanra Kada je u pitanju uloga i omjer ovih dvaju osnovnih izražajnih postupaka u putopisu
- pripovijedanja i opisivanja moguće je zaključiti da u Zapisima o gradovima i Herceg-
Bosno i tvoji gradovi dominira opisivanje zbog veće usmjerenosti prema predmetnosti
svijeta nego prema pripovijedanju zgoda
Ono što Duda svakako napominje je i to da nipošto nije riječ o manjoj vrijednosti
deskripcije u odnosu na naraciju jer su ta dva postupka u putopisu istovrijedna Opisivanje
37
i pripovijedanje se međusobno nadopunjuju ono što je viđeno neodvojivo je od onoga što
je doživljeno
Sijarićevo opisivanje proteže se od onog bdquoformalnogldquo naučnog onog gdje kao historičar
nudi niz pukih činjenica Taj bijeg u prošlost stvara putopisnu stvarnost Međutim trenutni
prikaz datog mjesta pomjera u historiju uz popratne zanimljive priče o događajima i
ljudima koji su na neki način obilježili prostor gdje je i smještena sama putopisna priča
Takvo jedno opisivanje pronalazimo u zapisu iz Beograda kada govori o periodu
Osmanskog carstva u tom gradu
U Beogradu ima jedan broj kuća koje su ostale još od turskih vremena To su kuće
orijentalnog tipa i izvanredna su slika o tome kakav je po prilici mogao izgledati Beograd
kad su u njemu upravljali Turci ndash to jest do prvog odnosno drugog srpskog ustanka a i
neko vrijeme kasnije jer grad se nije ni lako ni brzo mijenjao ni poslije odlaska Turaka
Međutim u njegovim opisivanjima pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici
samog putopisa kao što je ono opisivanje planine Zlatibor
Zlatibor je jedna od onih naših planina koje samo što vas ne zovu dođi ndash a kad im čovjek
dođe onda im dolazi da ga i ne zovu Tek ovdje čini se čovjek osjeti šta znače
prostranstvo i vidici i koliko opijaju visine i širine na visinama čovjek se osjeti moćnijim
Zlatibor je visoka planina ali to ne znači i da je divlja i surova naprotiv ndash ako se za
planinu može reći da je pitoma za ovu bi se to naprije reklo
U knjizi Kultura putovanja Deana Dude primijetit ćemo da se čin pripovijedanja i
književni i svakodnevni zasniva na klasičnom principu neravnoteže tj promjene Da bi
sve to općenito bilo prihvatljivo i za čitaoca zanimljivo mora se nešto dogoditi Ta
uspostavljena ravnoteža mora se poremetiti stvari se moraju promijeniti Događaj je taj
koji zadržava pažnju Upravo je samo putovanje taj događaj i samim tim izaziva nečiju
znatiželju S jedne strane putnik posjeduje dinamiku dok su čitaoci uvjetno rečeno
statični Putnik kao kreator događaja i posjetilac nečeg nepoznatog posjeduje višak
znanja
Znanje je uvijek izvan granica mjesta što ga svakodnevno proizvodimo manje ili više
rutiniranim ustaljenim djelovanjem Narativno oblikovanje toga znanja čini od putnika
pripovjedača Duga tradicija zapadnjačke književnosti pokazuje da je putovanje posve
podudarno sa osnovnim pretpostavkama pripovijedanja i otud vjerojatno njegova
tematska kao i kompozicijska uposlenost posve sukladna spomenutoj pretpostavci
geografije da govori ljudima koji su ovdje ono što se zbiva tamo negdje iza sedam gora i
dolina
38
Te promjene pokazuju narušenu ravnotežu a ona svakako omogućava pripovijedanje Ta
Dudina ideja poklapa se sa Lotmanovim shvatanjem da junak može biti samo onaj koji
prelazi granicu iz jednog semantičkog polja u drugo
Pripovijedanje koje čini okosnicu u ovim Sijarićevim putopisima u događajnom smislu
spada u drugi plan odnosno pripovijedanje je podređeno opisu koji je s druge strane
prožet asocijacijama na prošlost promišljanjima o sebi i vlastitom mjestu u svijetu Ovdje
funkcionira samo kao vezivno tkivo Putopisac u nekoliko rečenica ispripovijeda gdje je
došao ili gdje putuje Samo pripovijedanje svodi na minimalne zgode poput promjene
mjesta u prostoru On prvenstveno donosi opis poput navedenog opis prostora gledan
okom naučnika koji određuje prostorne odnose broji raspoređuje razvrstava Bitno je
napomenuti da Sijarićevi prikazi prostora ne funkcioniraju kao puko i nasumično
opisivanje onoga što vidi već onoga što zna o njemu
U Oslobođenom Jasenovcu pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju
istu poziciju u samom tekstu O užasnim događanjima u logoru Sijarić detaljno
pripovijeda ali isto tako nudi bdquoživeldquo slike kroz iscrpna opisivanja Faruk Dizdarević u
tekstu Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila Sijarića ističe kako
zapisi odnosno cjelokupno to djelo nisu protkani lirskim reminiscencijama tako
karakterističnim za Sijarićev način pripovijedanja On se s druge strane ipak bazira na
faktografiju i užasne slike događaja koji su se tamo dešavali Ono što je svakako
karakteristično i vjerovatno slikovito rečeno jeste Dizdarevićevo viđenje Sijarićevog
pripovijedanja
Taj ugao posmatranja to pripovijedanje doprinosi tome da vas tokom čitanja povremeno
zaboli želudac
Kada je riječ o opisima samog logora i prikazivanja strahota koje su se dešavale tu
poznato je kako je Mladen Iveković bivši zatočenik tog logora istakao kako nema pera
koje bi bilo u stanju opisati strahote i užasnu atmosferu Jasenovca To je nešto što uveliko
nadmašuje svaku ljudsku fantaziju Riječ je o paklu inkviziciji najužasnijem mjestu
krvološtvu divljih zvijeri izbijanju na površinu najtamnijih instikta kakvi se dosad kod
ljudi uopće nisu pojavljivali Bitno je spomenuti i to da u samim opisima peovladavaju
tama tmurna osjećanja i crna boja koja je sasvim simbolična
Učinio sam nekoliko koraka naprijed i stao dalje nisam mogao ndash zaustavila me gomila
cigala i prašine koja ovdje nije žuta nego crna ndash od vatre od gara Danas je ovdje ndash kud
god se okreneš sve crno crna čađa crn katran crni ugarci crna zemlja ndash i mučna toliko
mučna i neizdržljiva pustoš i tišina da od toga čula zabole
39
Sijarić ujednačenim pripovjedačkim tokom izlaže različite načine stradanja tih zatočenika
Međutim ono što upotpunjuje tu sliku svakako su opisi prvenstveno onoga što je vidio
ali isto tako i onoga što je osjetio i doživio gledajući jedan takav užasan prizor
I tu vam čovjeka nije strah od smrti nego od toga kakvom će ga smrću umoriti Rekao sam
vam da je ona od vatre najgora I stoga mnogi ndash kad čuju one jauke preko vode i vide otud
odbljesak vatre ne čekaju drugu noć iduću noć svoju noć ndash noć takvu nego se sami
ubijaju
U putopisu Oslobođeni Jasenovac pronalazimo niz opisa koji su posebno efektni i samim
tim privlače pažnju čitaoca Na samom početku djela u onome što se u ovom radu izdvaja
kao okvir ovog putopisa Ćamil Sijarić ističe namjeru svog putovanja u Jasenovac Odlazi
na to putovanje da opiše ono što će vidjeti Onog trenutka kada stiže ispred logora
Jasenovac zatiče samo ruševine kuća nešto što je bilo ljudsko naselje zatiče paljevinu i
pustoš Sijarić efektno opisuje ono što trenutno vidi a što na samom početku svog
putovanja nije ni slutio da će vidjeti
Karakterističan je i opis rode prvog živog stvorenja kojeg pisac zatiče u Jasenovcu Postoji
mnogo mitova simbola i vjerovanja u raznim kulturama koja su povezana sa rodama
Vijekovima su ove ptice povezivane sa bebama i porodicom gdje je roda simbol početka
života Ćamil Sijarić u Jasenovcu zatiče rodu bijelu visoku gdje stoji na visokom odžaku
oko kojeg se zidovi nisu održali Jedini glas u mrtvoj tišini i jedino živo stvorenje u
jezivom Jasenovcu djeluje kao potpuni paradoks što i pisac vrlo slikovito opisuje
Stoji i gleda nekud u daljinu Tu joj je i gnijezdo ndash crni se veliko cijela gomila granja i
zemlje ndash i u njemu ona Roda Noga joj je duga i tanka kao vlat žita Ponekad se okrene i
gleda ispod sebe opustjelo naselje tako kao da se čudi i pita šta je to bilo šta je to moglo
tako da bude tako da se dogodi tako da se učini A svijet je dolje pod njom izgledao kao
da je doživio potop ndash koji je u svom gnijezdu u Nojevom kovčegu preživjela samo ta ptica
ta roda
40
DotematizacijaMatoš ističe kako putopisac može biti učenjak i šaljivdžija slikar i psiholog fantast i
realist jer u široki okvir putopisa pristaju sve literarne vrste
Dotematizacija uključuje tipove znanja ili obavijesti kojima se nadograđuje osnovno
putopisno izlaganje i postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za
približavanje putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta jer
se osnovnoj strukturi putovanja i opisu predmetnosti mogu dodavati različite tematske
cjeline u kojima se subjekt može pokazati kao vješt pisac ili zanimljiv mislilac Upravo se
postupkom dotematizacije temeljnog putopisnog zbivanja ostvaruje složenost putopisnog
diskursa i omogućuje posredno upoznavanje putopisca i njegova idejnoga svijeta
Branimir Donat hrvatski književni kritičar smatra da je struktura beletrističkog putopisa
za razliku od načina oblikovanja putopisnog teksta kojim dominira naučni način izlaganja
uvijek pružala piscima šanse da govore o svemu i svačemu omogućavala im je da digresija
postane važna okosnica pripovijedanja i da se u okviru reportaže dotaknu i onih tema koje
su se prije gotovo isključivo povezivale uz priču ili roman
Dva osnovna postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija
figuralnim postupcima Uz misaonu nadogradnju koja se u putopisu najčešće javalja kao
manja tekstualna cjelina i svojom motivskom zaokupljenošću upućuje na posebnu
autonomiju upravo tropi i figure značenja pridonese literarizaciji žanra Dean Duda prvi
postupak naziva izravnom a drugi neizravnom dotematizacijom
Primjer osnovne misaone nadogradnje uočavamo u putopisu Herceg-Bosno i tvoji gradovi
gdje pisac slušajući ljubavnu pjesmu razmišlja o sastancima i rastancima ljudima koje
41
spajaju i rastavljaju putevi Razmišlja o prolaznosti života o čovjeku koji je i neprimijetan
u vremenu koje dolazi i prolazi o putu koji čovjeka odvede negdje ali ga i ne vrati
I mi koji niz te puteve nekog pratimo ili sretnemo uvijek smo jedno uzbuđenje jedno
zažareno ljudsko osjećanje jedna teška žalost ili radovanje Put je nešto drugačije od
svega ostalog On je ono što nas spaja ili razdvaja i pred čim često kane naša suza Jer
nekog za kim smo digli svoju ruku da pozdravimo i ispratimo ubrzo će upiti daljina i za
njim ostati prazan put Šta teških briga šta divnih želja šta čežnja šta nada šta pitanja i
pogleda upućujemo ponekad niz put a on ostaje nijem i prazan a dug kao vječnost jer
koliko ih je odveo nekud nekakv put a da ih nije vratio I koliko je duž putova ljudskih
mramorova
Misaona nadogradnja pretvara putopis u ogled i proširujući osnovnu temu putovanja
približava ga hijerarhijski višim žanrovima To je samostalna cjelina koju razlog
putopiščeva nadahnuća povezuje sa događajnim slijedom putovanja Figuralni postupak
dotematizacije nije nužno vezan uz misaonu nadogradnju i može se pojaviti na bilo kojem
mjestu u tekstu Njime se putopisni diskurs širi kao zapažanje dosjetka ili kratka priča
Subjekt putopisnog diskursa dotematizacijskim postupcima pokazuje književno umijeće
slično onome koje se podrazumijeva u hijerarhijski višim vrstama
Postupak dotematizacije pronalazimo i u Oslobođenom Jasenovcu gdje krvavi dječiji
siperčić i na njemu crvenim koncem izvezen patuljak koji za sobom vodi puža u Sijariću
budi razna razmišljanja i pitanja Razmišlja o ratu o tome kako je neko imao sreće i ostao
živ a neko drugi opet iako je sačuvao život izgubio je razum a oni treći koji su se
izgubili u ovom ratu više se nikada neće vratiti
Dani su majski Godina je 1945 Putevima ndash kud god pogledate prolaze vojske Kraj rata
je toliko blizu da prosto možete da ga vidite Neko će se iz njega srećan vratiti Neko lud A
neko Sjetio sam se onog krvavog dječijeg siperčića sa patuljkom i pužem izvezenim
crvenim koncem pa patuljak vodi za rogove puža Ta se mala družina neće vratiti
Prolaze odnekud jednako vojske I sva ti je zemlja čudna ndash i kao da nije ona stara zemlja
nego neka nova koja dolazi samo jednom i samo s proljeća
Mogli bismo zaključiti da upravo taj emotivni dio teksta ta uvjetno rečeno bdquoemotivna
nadogradnjaldquo (kao što je navedeni citat) otkriva ličnost putopisnog subjekta te njegova
shvatanja prirode života čovjeka i prolaznosti U Sijarićevim putopisima prisutan je
figuralni postupak dotematizacije ali i naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj
baštini uz karakterističan književno-estetski stil Takav postupak prepoznajemo u zapisu
Boja riječ i kamen kada Sijarić piše o Jajcu kojeg mnogi slikari slikaju isključivo zbog
42
vodopada sa čim se ovaj putopisac ne slaže Jajce je grad koji ima historiju i koji se nalazi
u Bosni pa ga zbog toga i treba slikati Sijarić ističe kako je nekadašnja nezavisna
bogumilska Bosna u svoje vrijeme bila okupila duhove slobodarske protiv dogme i protiv
crkve U Bosnu se dolazilo i prolazilo da se nadahne slobodama u nju se dolazilo i
dogovaralo i odatle se borilo Ovakve primjere naučnog postupka dotematizacije isključivo
pronalazimo u putopisu Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi dok je
figuralni postupak dotematizacije najviše zastupljen u Oslobođenom Jasenovcu a takvim
postupkom putopisni diskurs se širi i preobražava u esej i kratku priču
Figure kulturalnog pamćenjaPojam bdquoumijeća pamćenjaldquo (ars memorativa) prvenstveno se veže za zapadnjačku tradiciju
Grčki pjesnik Simonid (živio je u 6 st pr n e) izdvaja se kao tvorac općenito umijeća
pamćenja te ovo umijeće definira kao jednu od pet oblasti retorike Smatra se da je
Ciceron najbolje objasnio mnemotehniku u smislu da se princip mnemotehnike sastoji u
43
tome da se odaberu određena mjesta te da se stvore mentalne slike za stvari i mjesta koja
se žele zadržati u svijesti Kada je riječ o pamćenju razlikuje se prirodno i artificijelno a
umijeće pamćenja temelj je artificijelnog pamćenja a kultura sjećanja je univerzalni
fenomen Svaka socijalna grupa manja ili veća posjeduje određeni oblik kulture sjećanja
U prethodnim poglavljima ovog rada bitno se isticalo to da je Ć Sijarić u svojim
putopisima prvenstveno u Zapisima o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi nastojao
sačuvati sjećanje na prošlost te na taj način stvoriti neraskidivu vezu prošlosti i
sadašnjosti a tu vezu isključivo stvara na temeljima prostora i vremena Upravo se smatra
da ono što je prostor za umijeće pamćenja vrijeme je za kulturu sjećanja Tako kultura
sjećanja počiva najviše na oblicima odnosa prema prošlosti dakle u sjećanju se
rekonstruira prošlost Međutim ta prošlost kao takva mora ući u svijest jer ne smije
sasvim nestati moraju postojati svjedočanstva a koja moraju iskazivati neku
karakterističnu diferenciju
Svaka ličnost i svaki historijski fakt se već u svom prispijeću u pamćenje transponiraju u
neki nauk pojam simbol tako oni dobivaju neki smisao postaju element idejnog sistema
društva Iz ove suigre pojmova i iskustva nastaje ono što želimo nazvati figurama sjećanja
Figure sjećanja određuju tri obilježja konkretni spoj s vremenom i prostorom spoj sa
nekom grupom i rekonstruktivnost kao poseban postupak Figure sjećanja su uvijek
prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila Sijarića riječ je o oživljenom
prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu Pojam prostora obuhvata i
svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu (namještaj uređaji prostorije sa svojom
specifičnom uređenošću) što pruža sliku stabilnosti U putopisu Herceg-Bosno i tvoji
gradovi dominantan je spoj s vremenom i prostorom Kada govori o gradu Travniku
Sijarić spaja prošlost i budućnost u obliku tvrđave
Dugo poslije pada Bosne pod Turke Travnik je bio jedno malo mjesto ndash sa malo dućana i
sa hanom ali i sa svojom tvrdom tvrđavom iznad sebe koja je značila sigurnost onih koji tu
žive To je danas onaj stari dio Travnika koji se zove Stara varoš i u kojem je Nova
džamija ndash to jest bila nova u jedno vrlo davno vrijeme kad je načinjena ndash čak godine
1549 što znači da je ta Nova džamija jedna od najstarijih u cijeloj Bosni a reklo bi se i
najljepših
Historija slijedi pamćenje a kulturno pamćenje se usmjerava na fiksne tačke u prošlosti
Međutim prošlost kao takva ndash u tom obliku se ne može održati ona se preoblikuje u
simboličke figure za koje se veže određeno sjećanje Razne pripovijesti one istinite i
neistinite također su figure sjećanja Za kulturno pamćenje nije bitna faktična već
44
prisjećana povijest Tako da su i mitovi figure sjećanja Mnoge priče čija istinitost nije
provjerena i ustanovljena (možemo ih nazvati legendama) također su figure sjećanja a
takve priče u velikoj mjeri pronalazimo i u Sijarićevoj putopisnoj prozi Pišući o Drini
Sijarić priča priču o dvjema sestrama koje su gradile dva grada Jerina s lijeve a njena
sestra sa desne strane Drine Kako je grad sa desne strane bio veći Jerina je zbog toga
otrovala svoju sestru
Ali priča tu nije stala i ide dalje ndash slika Jerinu kao golu ženu i raspusnicu Mlada gola i
željna mladića ndash ona ih je uvodila u svoje odaje da je obljube a poslije bacala ih u Drinu
I sve dok se gore gradio grad Drina je dolje odnosila mladiće Majstori su o tome morali
da ćute A što riječima nisu smjeli da kažu kazali su svojim dlijetima Na jednoj ploči
uzidanoj isklesali su golu ženu ndash u položaju grozno razvratnom da time kažu kakva je
Jerina I tako je kamen govorio ono što jezik nije smio
Kulturno pamćenje uvijek ima svoje posebne nosioce to su najčešće učitelji sveštenici
pisari učenjaci a što svakako možemo povezati sa putopiscem Ć Sijarićem U ulozi
putnika Sijarić čuva sjećanje na Bosnu i Hercegovinu (prvenstveno njene gradove) i
sjećanje na mračnu prošlost kakvo je ono u putopisu Oslobođeni Jasenovac Kulturno
pamćenje se kroz slijed generacija održava putem kulture što sa sobom povlači pitanje
identiteta Identitet se uspostavlja preko pamćenja i sjećanja Tako jedna grupa svoj grupni
identitet može reproducirati samo pamćenjem a osnovu pamćenja čini kultura
Putopis kao takva forma ima upravo taj zadatak da sačuva identitet jedne čitave grupe
Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku prošlost govore o
drevnim gradovima bosanskim kraljevima banovima feudalcima pašama agama i
begovima kazuju o Bosni i Hercegovini Bosancima i Hercegovcima o njihovim
sudbinama I samo ljudsko postojanje zamislivo je samo na tlu i u okviru kulture i društva
Svijest o socijalnom pripadanju (kolektivnom identitetu) temelji se na zajedničkom znanju
i zajedničkom pamćenju koje je obilježeno govorom Kada je riječ o identitetu i njegovom
značaju vjerovatno najviše do izražaja dolazi zapis Tvrdi mi grad Bobovac gdje Sijarić
govori o najznačajnijem i najbolje utvrđenom gradu srednjovjekovne Bosne kojeg je
podigao ban Stjepan II Kotromanić prije prve polovine 14 stoljeća
Bobovac je bio u centru zemlje bosanske ndash u gorostasnom i od puteva udaljenom kraju u
onom gdje je bio i dvor bosanskih banova to jest prijestonica zemlje i vjerovalo se dokle
se god drži tvrdi Bobovac držaće se i cijela Bosna iz ovog se grada branila Bosna I sva
njena snaga bila je tu U tom kamenu ndash na kamenu u tim zidovima što su strčali kao da su
iz stijene izrasli Danas vam to liči na zube starca Jer ono što je nekad krepko stajalo i
45
prijetilo oburvalo se kule tabije podzidi ndash danas su samo gomile ili ako još stoje ndash stoje
žalosno
Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom 20 stoljeća izdvaja se figura
kulturalnog pamćenja Tzv mjesta pamćenja koja književni tekstovi obnavljaju skupom
simboličkih figura javljaju se u funkciji pohranjivanja utemeljenja i očuvanja znanja o
sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke prošlosti U skupu simboličkih
slika stvara se sistem kulture pamćenja koji se u književnim djelima najviše postiže
intertekstualnošću
Mnogi književni teoretičari i kritičari smatraju da je prostor bitan element proznih
književnih djela u cjelosti U Kritici čistog uma Immanuel Kant određuje prostor i
vrijeme kao nužne oblike svake spoznaje počevši od elementarnih opažanja i predstava U
dvadesetom stoljeću veliku pažnju prostoru posvećivali su Max Weber E Durkheim G
Simmel M Foucault i E Husserl To tzv povezivanje književnosti s geografijom dogodilo
se 90-ih godina dvadesetoga stoljeća a pitanje prostora postala je važna tema u mnogim
područjima književnosti Prostor ima zadatak da omogući liku da se kreće da se snalazi da
kroz prostor iskazuje neke svoje osobine karakteristike i vlastite probleme egzistencije
Motiv prostora se u književnom djelu nije dovoljno izučavao Bahtin kaže bdquoProces
osvajanja realnog istorijskog vremena i prostora i realnog istorijskog čoveka koji se nalazio
u njima u književnosti je tekao komplikovano i isprekidanoldquo Bahtin povezuje vrijeme i
prostor i daje mu zajednički naziv hronotop On je zastupao tezu da su osvajane pojedine
strane vremena i prostora dostupne na određenom povijesnom stepenu razvoja
čovječanstva ali ne u dovoljnoj mjeri Bahtin je još i dodao da je došlo vrijeme kada se na
prostor u književnim djelima treba gledati kao na nešto bitno i u skladu sa vremenom jer
je značajno izražavanje neraskidivosti prostora i vremena Prostorna i vremenska obilježja
se stapaju u jednu konkretnu cjelinu vrijeme se bdquosteželdquo postaje umjetnički vidljivo a taj
prostor se uvlači u kretanje vremena sižea Obilježja vremena razotkrivaju se u prostoru a
prostor se osmišljava i meri vremenom
Kada je u pitanju gradski prostor u književnosti Richard Lehan navodi kako grad uvijek
igra veliku ulogu u ljudskoj sudbini bez obzira na način kako je predstavljen te da urbani
konstrukti moraju biti neprestano preispitivani jer su oni artificijelni i diverzni Upravo je
taj gradski prostor često obilježen nelagodom odbojnošću strahom i neprilagođenošću
nasuprot idiličnom i bdquorajskomldquo selu
Tijelo se stjecajem okolnosti našlo u mrskom gradu dok zarobljena bolesna duša žudi za
povratkom u iskon na selo u čedno pastoralno okruženje u zdravlje u čistoću identiteta
46
Za razliku od artificijalnoga grada selo je tijesno povezano sa prirodnom slikom svijeta
Stoga realisti nisu voljeli grad i o urbanoj civilizaciji pišu gotovo isključivo kao o otuđenoj
formi života
U razdoblju moderne prepoznaje se veće zanimanje za urbanu tematiku i fenomene
gradske civilizacije Ona donosi i sasvim novo viđenje grada kao slojevitog prostora u
kojem se pokazuju različite kulturne političke društvene nacionalne i umjetničke
vrijednosti Upravo u razdoblju moderne prvi put se u književnosti grad počinje promatrati
kao proces kao simultanost različitosti Modernistički pisci predstavljaju grad kao
kompleksnu strukturu koja postaje poticaj za čisto mentalne procese Grad postaje mjesto
duševnih kriza U čovjeku se javlja nemir strah nelagoda i beznađe
Dean Duda napominje da djelovanje nadmašuje viđenje u svakodnevnim pričama o
prostoru a to jednostavno znači da se prostor proizvodi kretanjem
Već u samom smislu i razlogu nastanku putopisa Oslobođeni Jasenovac izdvaja se figura
najvećeg sabirnog logora u nekadašnjoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj logor Jasenovac
Sam pojam bdquosabirni logorldquo kao vrsta zatvora koja je stvorena za političke protivnike
pripadnike pojedinih etničkih ili religijskih grupa civila iz kritičnog vojnog područja ili
bilo koju grupu ljudi povlači sa sobom sve negativne konotacije Ćamil Sijarić taj prostor
uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na smrt pa
pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Cjelokupan taj prizor izaziva strah a gluha
tišina smrad od blata od truleži od gasova i same zemlje pojačava to nezaobilazno
osjećanje u njemu Smrt je osnovna misao koja prati ovaj prostor Sijarić ističe da je drveće
i ptice na njima jedino što pokazuje trag života osim toga tu ništa više nije živo
Zato je ova zemlja tako utabana
Zato je tako jadna
Sada je sva crna I ćutljiva Kao kakvo živo a jadno biće koje je mnogo propatilo Ovdje
ima drveća i na njemu ima ptica I reklo bi se da više ništa živo tu nema
Ovo je bilo mjesto umiranja
Logor smrti
Bilo mu je ime Jasenovac
Kroz njegovu kapiju ulazilo se ali se nije i izlazilo
Također Sijarić napominje da to i nije neki veliki prostor ali da je užasan zbog svega
onoga što se na njemu vidi Za njega je to groblje koje se širi i nema granica Možda
jedinu simboliku života pruža slika čovjeka koji je nekako uspio preživjeti između tih
mrtvih ljudskih tijela
47
I eno s kraja vode sa blatne obale između panjeva i vrbovog granja jedan čovjek ustaje
Diže se gore kao avet Poderan je mokar i kaljav Lice mu je u maljama i staro Mršav je i
jadan i izgleda tako kao da je već bio jednom umro pa nekim slučajem oživio i ustao
odozdo između mrtvih Ustajanjem jednog živog čovjeka iz ovog beskrajnog groblja u
vodi bio sam zbunjen i preplašen
D Duda također ističe kako je učestalost tegoba i prostora patnje (kakvo je upravo ovaj
prostor logora) u jasnoj opreci naspram domovine i slobode ali isto tako i jasno definirane
klasne pozicije tj socijalnog statusa Ono možda što je karakteristično za prostor logora i
sam ovaj putopis je i to što Sijarić u samom djelu ne opisuje dovoljno čovjeka zatočenika
njegove misli osjećanja i strah Sve se to nazire u cjelokupnom djelu sva ta osjećanja i
strahovi čovjeka koji očekuje smrt su podloga ovog putopisa ali konkretnih opisa
pronalazimo samo na nekoliko mjesta a jedan takav je i sljedeći
Čovjek u logoru mnogo vidi ali sve ne može vidjeti ndash jer šta vi znate koga sve to dovode na
obalu čujete kako se voz zaustavio i kako lokomotiva brekće i znate da su to tamo
dovedene nove žrtve Najedanput čujete ustaške psovke plač ženski vrisak zapomaganje
pisku djece i jasno vam je da to tamo ustaše ubijaju ženski glasovi se uvijek jače čuju
Žene pred smrt više protestuju nego muškarci A novodovedeni zatočenici više od starih
Možemo uočiti da kod Sijarića često imamo pozivanje na određene objekte i mjesta To su
prvenstveno gradovi i logor u Oslobođenom Jasenovcu Tako i ovdje svaki grad sam za
sebe predstavlja određeno mjesto mjesto pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i
njeno oživljavanje Srednjovjekovne gradine koje baš zbog toga što su gradine i to još
srednjovjekovne asociraju na prošlost dalju i od one koju poznaje i sam putopisac Smatra
se da se na određenim mjestima objektima u gradovima struktuira čovjekov život
njegovo ponašanje putanje koje slijedi kroz prostor i vrijeme jer grad kao takav
reflektira i utjelovljuje moć stvara red u prostoru i vremenu te disciplinu prostora i
vremena
U ovom putopisu (Oslobođeni Jasenovac) izdvaja se i bolnica kao još jedna
karakteristična figura prostora Namijenjena da liječi i time pomogne onima koji su
bolesni ovdje bolnica poprima sasvim drugačije značenje To je bila jedna baraka koja je
postojala samo formalno niti jedan bolesnik te bolnice nije izliječen Kako bi pred
međunarodnom komisijom prekrili tragove stravičnih zločina renovirali su tu bolnicu
Bitno je navesti to da ove podatke Ć Sijarić doznaje od preživjelog logoraša
Ustaše su tom prilikom pobili oko šesdeset bolesnika iz te bolnice onih koji su svojim
izgledom odavali pravo stanje logora Zatim su u bolnicu uneseni novi kreveti Uneseno je
48
i sve drugo što je jednoj bolnici potrebno A onda su ndash na kraju u bolnicu na nove krevete
i u nove postelje uvedeni novi bolesnici Ali oni nisu bili bolesni oni su bili zdravi ljudi ndash
koliko u logoru neko može da bude zdrav ali su i takvi jadno izgledali i imali da
predstavljaju bolesnike Tada smo dobili i nove logorske brojeve Bili su vrlo niski kako bi
se prikrilo pravo brojno stanje logora
U ovom stravičnom okruženju izdvaja se i religijski prostor Za D Dudu religijski prostor
je prostor susreta To je način stvaranja ljepote harmoničnosti i prirodnog idiličnog
prostora Kao i bolnica i ovdje je religijski prostor sasvim formalan Godine 1941 i 1942
u logoru su bili zaveli bogosluženje Za katoličku crkvu i džamiju uređene su bile posebne
sobe
Pop je bio neki Zvonko Brekalo Umro je od tifusa A hodža jedan zatočenik Ustaše su ga
uniformisali dali su mu čin satnika ndash a odmah zatim likvidirali ga ndash objesili su ga
Figuru smrti i grobnice pronalazimo i u putopisu Zapis o gradovima tačnije u zapisu O
Lenjingradu gdje Sijarić govori o stradanjima u Drugom svjetskom ratu Na specifičan
način opisuje grobnice te zajedničke masovne grobnice koje spajaju one sa istim tragičnim
sudbinama a koje su i nazvali bdquobratskim mogilamaldquo Sijarić kazuje o svim žrtvama rata o
tom besmislu koje ne donosi ništa dobro a uzima puno više o svakom pojedincu koji
izgubi dragu osobu
Tu među njih uđi ćutke S kapom u ruci S mislima da su to žrtve kakve si i ti imao u svojoj
zemlji Tako ćeš moći lakše da hodiš kroz ove beskrajne bdquobratske mogileldquo I zublja koja
nad njima gori podsjetiće te na zublje žrtvama u tvojoj zemlji Pa ti ovo groblje dođe kao
ono u tvojoj zemlji ndash nad kojim si već lio svoju suzu za drugovima za prijateljima za
poznanicima I nije ti drukčije nego da ovdje leže i tvoji ndash tvoji znanci
Sijarić piše i o porodici Savič koja je nastradala u tom ratu Posebno ističe bilješke
djevojčice Tanje najmlađe u toj porodici
Kao učenica Tanja je napisala jedno pismo o stradanjima svoje porodice Kratka hronika
djevojčice Tanje svakako da podsjeća i samim tim može se usporediti sa dnevnikom Ane
Frank trinaestogodišnje Židovke koja je u tajnom skrovištu bilježila svoje misli osjećanja
i strahove Te djevojčice dijelile su istu sudbinu jedne od mnogobrojnih žrtava Drugog
svjetskog rata
49
Zaključak Govoreći o književnim vrstama koje ujedinjuju povijesno-znanstveni interes s umjetničkim
oblikovanjem Milivoj Solar kaže ldquoMeđu takvim književno-znanstvenim vrstama od
posebne je važnosti također putopis S jedne strane on može predstavljati doprinos
geografiji ili etnografiji dok s druge strane predstavlja osobitu književnu vrstu u kojoj je
putovanje i opis proputovanih predjela ili zemalja povod za šire umjetničko oblikovanje
zapažanja dojmova i razmišljanja o svemu onom što putopisca zaokuplja tokom
putovanjaldquoemspČesto se na taj način putopis približava eseju ili romanu u kojemu je fabula
organizirana kao slijed događaja koji seemspzbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine
likova Iako postoji to mišljenje da se putopis približava eseju ili romanu i isto tako da se u
posljednje vrijeme pokazuje veći interes za takvim književnim žanrom putopis je svakako
manje istraženo proučavano i na kraju krajeva čitano područje To se pokazuje i kada je u
pitanju Ćamil Sijarić poznatiji je Sijarić romanopisac nego Sijarić putopisac
Ako se vratimo na mišljenje M Solara da je u putopisu fabula organizirana kao slijed
događaja koji se zbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine njih to bismo mogli
povezati sa ovim piscem bar konkretno u putopisu Oslobođeni Jasenovac dok Zapisi o
gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi djeluju na posve drugačiji način Sijarić se više
50
bazira na historiju koja se polahko zaboravlja i kao da nastoji da je spasi od tog zaborava
Njegovi likovi su usputni i bez nekog posebnog značaja osim ako nije riječ o nekoj
historijskoj ličnosti Međutim tu se opet izdvaja Oslobođeni Jasenovac u kojem jedan lik
preuzima ulogu naratora pa kao bivši logoraš grobar priča svoje doživljaje koji djeluju
kao neka vrsta ispovijesti Onog trenutka kada Sijarić govori o historijskim ličnostima
govori ono što je manje i više poznato
Često ne nudi ništa novo i novost nije način njegovog postizanja zanimljivosti ali on je
pisac koji odlično poznaje mjesto na koje putuje a posebno historiju iako nije historičar
već uvijek u svakom smislu samo pisac Njegova historijska priča nije puko kazivanje
činjenica već pravi književno-umjetnički tekst Anegdote i legende su ono što krasi
njegovo pisanje i doprinosi toj zanimljivosti Pokazalo se da su doba mjesto i trajanje
ključni elementi Sijarićevog putopisa On je vremenski i prostorno ovjekovječio i sadašnji
ali i daleki i zagubljeni teritorij Bosne i Hercegovine
Ostavio je jasnu sliku njenih ljudi njihovu historiju i legendu nacionalnu i vjersku
isprepletenost i suprotstavljenost ujedno i pitome i surove prirode te običaja
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti tj putopiščeva objašnjenja o razlozima nastanka nekog
putopisa najčešće se nalaze u samom predgovoru Pokazalo se da je to slučaj i u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja a zatim
vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa putovanja
Sijarić kao razlog svog putovanja navodi tu činjenicu da jugoslavenski srednjovjekovni
gradovi nisu dovoljno istraženi U Oslobođenom Jasenovcu okvir predstavlja uvodna
rečenica Sijarić kaže ldquoIšao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjetildquo
Razlog njegovog putovanja u Jasenovac je namjera da otkrije sve te strahote koje su se
desile s tim da ni sam pisac ne sluti šta će sve zateći i vidjeti
Vjerovatno dvije najvažnije značajke putopisnog subjekta su snalažljivost i perceptivna
usmjerenost Neki se putopisci baziraju na opise historijskih znamenitosti neki na
tradiciju svakodnevni život neki na opise prirode a Sijarić u svoje putopise kombinira sve
te elemente Najviše bdquoizravnih susretaldquo sa putopiscem imamo onda kada opisuje neku
znamenitost prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi U Zapisima o
gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih dijelova kada se opisuju putevi i
historijske znamenitosti Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi Kako je
i navedeno to se najbolje može vidjeti u tekstu Putovati znači ndash vidjeti
Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje
je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost
51
putopisnog svijeta Oba Sijarićeva putopisa Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji
gradovi prvenstveno su usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje
mjestima građevinama i običajima To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj
izvještajnoj ili naučnoj obradi Međutim u tim pripovijedanjima i opisivanjima
pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici samog putopisa S druge strane u
slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se drugačije odlike U tom djelu
pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju istu poziciju u samom
tekstu
Dotematizacija uključuje obavijesti kojima se nadograđuje osnovno putopisno izlaganje i
postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za približavanje
putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta Dva osnovna
postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija figuralnim
postupcima U Sijarićevim putopisima prisutan je figuralni postupak dotematizacije ali i
naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj baštini uz karakterističan književno-
estetski stil
Figure sjećanja su uvijek prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila
Sijarića riječ je o oživljenom prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu
Pojam prostora obuhvata i svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu Figure sjećanja
su uvijek prostorno i vremenski konkretne Putopis ima zadatak da sačuva identitet jedne
čitave zajednice Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku
prošlost U Oslobođenom Jasenovcu u prvom planu izdvaja se figura logora Ovaj pisac taj
prostor uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na
smrt pa pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Sijarić piše isključivo o gradu i
gradskim običajima jer za njega svaki grad predstavlja određeno mjesto mjesto
pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i njeno oživljavanje
52
O piscu
Ćamil Sijarić je da još ovo kažem na kraju bio neobično pitoreskna pojava u našem
ljudskom svijetu i već za života postao predmet mnogih priča i anegdota Bio je oličenje
drevne jednostavnosti i neposrednosti U neprirodnom svijetu bio je prirodan čovjek
Ćamil Sijarić rođen je 18 decembra 1913 godine u Šipovicama kod Bijelog Polja u Crnoj
Gori u jako imućnoj zemljoradničkoj porodici Rano ostaje bez oba roditelja te odrasta
kod strica Osnovnu školu završio je u Godijevu u Bijelom Polju a odemsp1927 doemsp1935
godine pohađa Veliku medresu kralja Aleksandra uemspSkopljuemspiz koje je zbog političke
aktivnosti bio isključen Školovanje nastavlja u Vranju i u gimnaziji maturiraemsp1936
godine Iste te godine upisuje Pravni fakultet uemspBeogradu Diplomirao jeemsp1940 godine a
za vrijeme Drugog svjetskog rataemspslužbuje uemspSarajevuemspMostaruemspBosanskoj Gradiški
iemspBanjaluci Za sekretara Suda narodne časti u Banjaluci izabran jeemsp1945 godine potom je
novinar lista Glas i dramaturg Narodnog pozorišta u Banjaluci U Sarajevo prelaziemsp1947
godine radi u redakciji lista Pregled a potom je u Glavnom odboru Narodnog fronta i
redakciji Zadrugara U literarnu sekciju Radio Sarajeva prelaziemsp1951 godine i tu ostaje
sve do odlaska u mirovinuemsp1983 godine
Već kao đak Velike medrese u Soplju pokazuje interesovanje za književni rad U toj školi
bio je predsjednik literarne družine koja je izdavala časopis bdquoVesnikldquo u kojem je objavio
svoje prve književne radove ndash pjesme 1929 godine Bavio se i sakupljanjem narodnih
epskih pjesama u rodnom Bihoru koje je poslao Srpskoj akademiji nauka u Beogradu (i
danas se te pjesme čuvaju u arhivi spomenute akademije) Književni rad nastavlja
53
objavljujući pjesme u bdquoGajretuldquo bdquoŽeni danasldquo i bdquoPregleduldquo Za vrijeme rata ništa ne
objavljuje Bio je redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i
Akademije naua i umjetnosti Crne Gore
Nagrađen je brojnim nagradama kao što su 27-julska nagrada SR Bosne i Hercegovine
13-julska nagrada SR Crne Gore Andrićeva nagrada i dr
Umro jeemsp6 decembraemsp1989 godine
SažetakPutopis kao forma razvija se još u antici To je književna vrsta tematski oblikovana
putovanjem putopisca koji pripovjeda zgode na putu opisuje prostore kojima putuje i
mjesta na kojima boravi iznosi svoja zapažanja o ljudima koje na putu susreće o njihovim
običajima i načinu života te često o kulturnim i umjetničkim znamenitostima određenih
krajeva Za Ćamila Sijarića putopis je jednostavno opis putovanja zajedno i geografija i
historija i etnografija Historijska priča je ona koja zauzima primarno mjesto u njegovom
putopisnom opusu U ovom masterskom radu prikazali su se Sijarićevi putopisi Zapis o
gradovima Herceg-Bosno i tvoji gradovi i Jasenovac Knjiga Zapisi o gradovima
objavljena je 1970 godine a 1986 Sijarić objavljuje putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi
Po tematici se ovaj putopis može izjednačiti sa putopisom Zapisi o gradovima dok je
Oslobođeni Jasenovac i svojom formom i sadržajem ustrojen na potpuno drugačiji način
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta
Pokazalo se kako te obavijesti pronalazimo u predgovoru ali i u pojedinim zapisima unutar
putopisa Kada je riječ o zanimljivosti mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive
zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru međutim ovaj pisac ipak sve što je
zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način posebno u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi Usputne priče anegdote i legende su osnovni elementi
kojima Sijarić postiže zanimljivost i novost Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna
izražajna postupka u putopisu Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom
20 stoljeća izdvaja se figura kulturalnog pamćenja Ta tzv mjesta pamćenja javljaju se u
funkciji očuvanja znanja o sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke
54
prošlosti Ovi putopisi sadrže niz figura kulturalnih pamćenja kao što se i pokazalo u
samom radu
SummaryTravelouge as form was developed in the classical period It is a literatur category
thematicly shaped with travelers journey in which he narrates about events descripes
places he has seen people he met their customs and way of living and often about cultural
and artistic sights of specific areas For Ćamil Sijarić travelouge is simply description of
travels including geography history and etnhography Historical story is primar in his
travelouge opus This master thresis showed us Sijarićs travelouges Zapis o gradovima
Herceg-Bosno i tvoji gradovi and Jasenovac Zapis o gradovima was published 1970
Herceg-Bosno i tvoji gradovi 1986 Thematically they are very similar while Jasenovac is
with its form and content established differently Framework and notices are authors
expalanations for writing the text We found notices in preface but also in the text of
travelouge Critics claim that most interesting events happen in unknown and far places
However this author search for new and ineresting in his country in a completly different
way as shown in Herceg-Bosno i tvoji gradovi Side stories anecdotes and mhyts are basic
elements for Sijarićs new and interesting storytelling As expressed element of literature of
late 19 and 20 century it stands out figure of cultural memory Those cedilcedil memory placesldquo
occur as intent to preserve knowledge about ourselfs recall historicaly endangered
meaning of common past These travelouges contain series of cultural memories as
shown
55
Literatura Assmann Jann Kulturno pamćenje Pismo sjećanje i politički identitet u ranim
visokim kulturama s njemačkog preveo Vahidin Preljević Biblioteka tEKST
Zenica 2005
Bahtin Mihail Oblici vremena i kronotopa u romanuMatica hrvatska kolo 3
(2008)
Dizdarević Faruk Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila
Sijarića Avlija-portal za kulturu književnost i društvene teme Dostupno na
httpwwwavlijameesejifaruk-dizdarevic-stradalnistvo-kao-umjetnicka-vizija-u-
knjizevnom-djelu-camila-sijarica (2352014)
Duda Dean Priča i putovnje hrvatski romantičarski putopis kao pripovjedni žanr
Matica hrvatska Zagreb 1998
Duda Dean Kultura putovanja Naklada Ljevak Zagreb 2012
Galić Gordana Vladimir Nazor od Splita do piramida - tekst imaginacija
reprezentacija Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske Dostupno
na httphrcaksrcehr86365 (1352014)
Hrvatska opća enciklopedija Leksikografski zavod Miroslav Krleža Zagreb 2008
Dostupno na httpwwwenciklopedijahrNatuknicaaspxID=51177
Isaković Alija Hodoljublje Svjetlost Sarajevo 1973
Kulenović Tvrtko (priredio) Ćamil Sijarić- Zapisi Izabrana djela I-X knjiga
deveta Veselin Masleša Sarajevo 1991
Kulenović Tvrtko Ćamilovi putopisi Diwan - časopis za kulturu Javna biblioteka
Alija Isaković Dostupno na httpwwwdiwanmagcombaarhivadiwan7-
8sadrzajsadrzaj14htm (562014)
Lešić Zdenko i Martinović Juraj (ur) Naučni skup Književno djelo Ćamila
Sijarića Sarajevo 2003
Ivan Lovrenović (2012) Prostori putopisa Dostupno na
httpivanlovrenoviccom201203prostori-putopisa-2 (2762014)
Miličić Irena Teoretičari hodočasnici činovnici tri vrtse renesansnih putopisnih
tekstova Zagreb 2010 Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske
Dostupno na httphrcaksrcehr56766 (1152014)
Nemec Krešimir Čitanje grada Ljevak Zagreb 2010
56
Sijarić Ćamil Zapisi o gradovima Zadruga Sarajevo 1976
Todorova Marija Imaginarni Balkan prevele s engleskog A B Vučen i D
Starčević Biblioteka XX vek 2 izdanje 2006
Zvrko Husein Ćamil Sijarić- pripovjedna proza Dobra knjiga Sarajevo 2013
10
Putopisac Ćamil SijarićĆamil Sijarić je da još ovo kažem na kraju bio neobično pitoreskna pojava u našem
ljudskom svijetu i već za života postao predmet mnogih priča i anegdota Bio je oličenje
drevne jednostavnosti i neposrednosti U neprirodnom svijetu bio je prirodan čovjek
Književno djelo Ć Sijarića je višeslojna tvorevina u kojoj se međusobno prepliću različiti
narativni obrasci Slike i predstave koje na površinu izbijaju kao pamćenje iz djetinjstva ili
izuzetno dobro oblikovane anegdote i scene ne izražavaju samo prolazno uzbuđenje ili
neko izuzetno bdquostanje dušeldquo nego se pretvaraju u šire vizije života i svijeta pri čemu je
emotivnost samo sredstvo dočaravanja dubljih čovjekovih nemira i neizvjesnosti njegove
sudbine
Izuzme li se prvo veće putovanje školarca Sijarića od rodnih Šipovica do Skopja za njega
će ostati upečatljivo putovanje odlaska u Đalovsku klisuru do izvora vode do nekakve
pećine Ta rijeka koja je tekla iz izvora ta priroda koja je bila u klisuri ta tajanstvena
pećina činili su mu se toliko netaknutim kao da nije do tada nijedna ljudska noga tuda
prošla To je uzbuđivalo njegovu maštu
Husein Zvrko navodi kako je upravo to naivno dječije vjerovanje da je prvi vidio u
Đalovskoj klisuri ono što još niko nije imao prilike pobudilo u njemu želju da i dalje
putuje posmatra i istražuje
Nosila ga je misao da se putovanjem i pričanjem dva puta živi
11
On još dodaje i to kako je put za Ć Sijarića simbol trajanja saznavanja upoznavanja
savladavanja prepreka te učenje da svaki jad i muka imaju svoje trajanje pa i sam putnik
Kad čovjek ne ide nikud od kuće on je opet putnik ide od svog postanka ka kraju koji je
neminovan
Izdvajaju se dva osnovna strukturna pristupa kod onoga što se naziva građom za bošnjački
putopis Za neke autore putopis je opis putovanja svojevrsna geografija historija i
etnografija Drugima je putovanje povod za iskaz vlastitosti a trećima je ono čiji je
predmet književno djelo ili književna ličnost koju pohode
Ćamil Sijarić pripada prvoj grupi Za njega je putops jednostavno opis putovanja zajedno i
geografija i historija i etnografija Kako navodi profesor Rizvanbegović Sijariću nije bitan
predmet opisa isto kao i historijski fakti Historijska priča je ona koja zauzima primarno
mjesto u njegovom putopisnom opusu Ona postaje umjetnost putopisa Ćamil Sijarić
nastoji spoznati ljude prošlosti koji ostavljaju trag i prenose ga na čitaoca
Karakteristične i bitne odrednice motivi i termini za njegove putopise su doba mjesto i
trajanje Dobaemspje ključna riječ za razumijevanje tih putopisa za Sijarićaemspmjestoemspima smisao
ako imaemsptrajanje sam prostor je irelevantan Sami Borhes navodi da je duhovni život
čovjeka bez prostora sasvim moguć ali bez vremena nije Tome sad treba dodati onaj drugi
zahtjev za živim ljudima mada se tijesno vezuje za historiju
Sijarić i u putopisima bdquoostaje pisacldquo On sve zna prethodno bi proučio sve što je mogao
naći o mjestu prema kojem putuje sve je naučio poznaje svaki kamen ali nije historičar a
daleko od toga da je arheolog Vrijeme je za njega onoliko duboko koliko je stiglo da
uobliči da zapiše ljudsku sudbinu mada ona može biti zapisana i u kamenuemsp
Njegovi putopisi su moderni prozni šehrengizi On priča isključivo o gradovima jer su
gradovi historija i jer sela nemaju tu historiju Sela su samo postojanja koja su najčešće
prolazna i ne toliko bitna ona ne pamte historiju
Od svojih sagovornika tražio je obaviještenost istinitost jasnoću eventualno zanimljivost
Tvrtko Kulenović kaže da je on samemspbio isti onaj Ćamil koji je pisao one fantastične
pripovijetke sa onom fantastičnom sposobnošću uranjanja u ljudsku sudbinu onim
fantastičnim jezikom koji je već sam po sebi bio umjetnička kreacija najvišeg reda
Nije to od njih zahtjevao to je samo od sebe išlo Ne mora biti ali može biti osobina
genija u svakom slučaju je sudbina književnih poštenjaka da zanemaruju ne primjećuju
12
ono što su sobom svojim bićem iznutra donijeli a insistiraju na onome što je uneseno
spolja na znanju na iskustvu na posmatranju na rdquoživoturdquo a ne na rdquoumjetnostirdquo (Tvrtko
Kulenović)
Svojim knjigama Zapisi o gradovima Herceg-Bosno i tvoji gradovi i Oslobođeni
Jasenovac Ćamil Sijarić zaokružuje svoje putopisno umijeće Bosanski putopisi Ćamilovi
su gradovi tu je njihova prošlost historija a upravo su ti gradovi prepuni historije a ta
historija je prepuna lica i naličja ili jednostavno likova koji i današnji lik određuju
U ovom masterskom radu prikazat će se Sijarićevi putopisi Zapis o gradovima Herceg-
Bosno i tvoji gradovi i Jasenovac Ono što sam pisac poručuje ovim djelima je to da
prošlost ne smije ostati u sjenci zaborava da će se ona uvijek pamtiti i prenositi novim
generacijama (to je posebno istaknuto u onim dijelovima gdje pisac govori o Drugom
svjetskom ratu) Tako npr u putopisu Zapisi o gradovima Sijarić govori o Lenjingradu te
posebno ističe kako se ne smije zaboraviti na mnogobrojne žrtve rata
Možeš samo da ćutiš i da se izgubiš u nečemu što je groblje što je smrzavanje gladovanje
i umiranje ndash što je onih devet stotina dana Dobro bi bilo da tu brojku znaju svi profesori ndash
svih jezika i svih narodnosti i da je đacima daju u zadatak Svim đacima i u svim
zemljama ndash na svim jezicima Nek bi se ta brojka znala i pamtila kako se više ne bi
ponovila ndash ni u ovom gradu ni u drugom gradu ni u jednom mjestu
Kada je riječ o prošlosti ona je uvijek nedovoljno poznata otkrivena sačuvana i
tajanstvena U jednom trenutku sam Sijarić se pita šta je prošlost kakva je ona i čija je
jednostavno izgovaramo zidine starine vremena nekakva nekakva stoljeća ndash nekakva
tama prošlosti ndash kakve to prošlosti čije prošlosti I čudo jedno prošlost nam se svačija
nekako učini kao da je to i naša prošlost Kao da su tuda prošli naši stari Tu živjeli tu
gradove gradili tu snove sanjali ndash i otišli oni otišli a mi došli
U predgovoru knjige Zapisi o gradovima sam pisac navodi da su po cijeloj našoj Bosni i
Hercegovini razasuti bezbrojni srednjovjekovni gradovi Za mnoge od njih se ne zna ni
kada su građeni ko ih je gradio niti kojim povodom Također njihova imena su
zaboravljena posebno od dolaska Osmanlija Srednjovjekovni gradovi su najčešće građeni
u župama kao odbrambeni centri i središta-provincijske vlasti to jeste vlasti gradskih
upravnika Najveći razvoj doživjeli su uz krstaške ratove
13
Vraćajući se sa Istoka krstaši su prenosili iskustva koja su stekli na Orijentu pa i iskustvo
u zidanju gradova od kamena sa svim oblicima i osobinama tadašnjih gradova na Istoku
Javljaju nam se iz daleke prošlosti ove zemlje Bosne iz tamne tame njenih vijekova ndash i
jedna je od stranica njene istorije koja traži da je odgonetnemo ko ih je zidao i zašto je li
iz nužde ili za slavu Gusta mahovina pala je po njihovom kamenu i još gušća zavjesa po
njihovom vremenu ndash i sakrila staru davnu Bosnu
Zapisi o gradovimaGradovi su kao i ljudi ndash i kao i ljudi mogu da budu stari ili mladi tužni ili veseli zaneseni
ili zamišljeni I mogu da budu lijepi ili ružni
Ćamil je bio pisac povijesti onakve kakva je ova naša historije koja se dogodila i prošla
a koju je on spašavao vještinom čuđenja Vjerovao je da samo čuđenje spašava njegov
svijet što je vrlo poučno Puno je bolje čuditi se svome životu nego žaliti za njim
(Miljenko Jergović)
14
Knjiga Zapisi o gradovima objavljena je 1970 godine Putujući kroz mnoge gradove
tadašnje Jugoslavije daleke Rusije i Iraka Ćamil Sijarić sve uspomene bdquoupisujeldquo u tu
knjigu putopisa
Mićo Cvijetić u svom tekstu Magija riječi priče i pričanja u knjizi Ćamil gora razgovora
ističe kako su Ćamila Sijarića zanosili putevi i putovanja očaravala voda obilježja i zapisi
na kamenu
Pišući o Drini i gradovima koje vode zapljuskuju reći će i ovo da će tu vodu pominjati
pjesme pominjaće istorija pominjaće vojske i vojskovođe Na njoj će stajati stražari i
graničari prelaziće je handžije i karavandžije U očima će je nositi putnici kao vodu plavu
i brzu Zamicaće niz nju splavovi i splavari zavijaće nad njom vuci stajaće nad njom
hajduci nadlijetaće orli i gavranovi brodiće je lovci i trgovci Crtaće je u knjigama
Putopis ne sadrži onu količinu događaja koja je karakteristična za fikcionalni pripovjedni
tekst On podrazumijeva drugačiji tip događajnosti Njegov uzorak je nefikcionalna narav
putopisnog teksta Predmet putopisa je neposredna nepriređena i zatečena stvarnost tako
da njeno postojanje ne ovisi o tekstu Putopisac je može prikazati više ili manje
vjerodostojnom ali joj time i ne uskraćuje zbiljsku predmetnost U radu je već spomenuto
da Ćamil Sijarić bdquozna sveldquo o mjestu na koje putuje ali to nije ono znanje koje iznosi
historičar On uvijek bdquoostaje pisacldquo U ovoj knjizi miješaju se lirske epske putopisne
historijske i literarne asocijacije
Ismet Rebronja u tekstu bdquoDrumovi u delima Ćamila Sijarićaldquo ističe kako je drum za njega
prije svega historija svaki je put jedna historija o vremenima i ljudima promjenama i
izmjenama nastajanju novog i prestajanju starog
Ima putova kojima se nekada mnogo hodilo pa se više ne hodi ima takvih putova i na vodi
ndash kojima se nekad mnogo brodilo pa se više ne brodi Ima ih kroz šume kroz polja kroz
klisure i kroz gudure - pa se više njima ne hodi i na (putu) više nema hanova nema
handžija i kafedžija i nema nikoga i čini se da su otišle i vode Trava je sada tuda i
priča da je sve to nekad na tom putu bilo - kunu se da je tako bilo a više nije jer nema
hanova i nema putnika i u šumama nema hajduka putovi kao i ljudi bivaju mladi pa
bivaju stari pa ih sasvim nestane Putovi su kao istorija Pa pričaju
Kada govori o Lenjingradu (današnjem Sankt Peterburgu) poslije Moskve drugom po
broju stanovnika ekonomskom kulturnom naučnom centru Rusije Ćamil Sijarić kao da
čitav taj putopis obilježava motivom smrti Govori o tome kako je ovaj grad bio opkoljen
Nijemcima
15
Umirale su uz tih devet stotina dana po cijele porodice za jedan dan Svi skupa otac
majka baba djeca ndash za jedan dan Tako da su se vrata na kućama zatvarala i na njima
lijepio natpis bdquoOvdje više ne tražite nikogldquo
Kada govori o gradu Pančevu opet nagovještava da se njegovo ime veže za slavenski
jezik što znači močvara
Ako je istina da je to slovenska riječ i da znači močvara blato brlog i slično tome onda je
toga blata i toga brloga na ovoj rijeci Tamišu sigurno nekada bilo mnogo pa je i ime
mjestu - eventualno moglo otud nastati no ko to zna
Kao odličan poznavalac historije Ć Sijarić nudi podatke o tome kako se ime grada
mijenjalo kroz stoljeća pa tako prvo njegovo ime bilo je Panuka iz 9 stoljeća u 10
stoljeću spominje se ime Panucea a kasnije i Panoča
On također govori o tome po čemu su se pojedini gradovi posebno isticali kao npr
Đakovica čiji se stari dio grada nekada isticao po neizmjernom bogatstvu a posebno po
vještini svojih zanatlija puškara sabljara abadžija gajtandžija aščija kujundžija
kundurdžija itd Trgovina je bila toliko razvijena da je Đakovica bila vodeća u prodaji
Dok je Đakovica bila poznata po dobrim zanatlijama Struško polje obilovalo je voćem
Voće od svake vrste moglo se pronaći u Struškom polju tu su kruške jabuke šeftelije
breskve kajsije te južno voće kao smokve badem i drugo
Treba zamisliti ovakvu sliku polje ravno kao dlan opružilo se i raširilo sve dok vidik ne
zaklone planine A vrijedne ruke došle su i tu zasadile sve što zemlja rodi i rodom plodi I
sve se to u proljeće zaodjene cvijetom a u jesen plodom Pa granama teško da drže A za
oči uživanje Jer možeš da biraš plod koji hoćeš I svih vrsta
Husein Zvrko navodi kako u pripovijednim kazivanjima Ćamila Sijarića često nailazimo
na motiv vode izvora rijeke i jezera Ti motivi su neizbježni u njegovoj pripovijednoj i
putopisnoj prozi Kada je riječ o putopisima taj motiv je nezaobilazan Dok su i čovjek i
grad prolazni voda je ta koja uvijek ostaje mlada Voda je za Sijarića nešto mistično
zagonetno i nedostižno dok je sve ostalo poznato i ljudi i putevi i gradovi Tako u zapisu
Voda ne stari star je samo Ohrid govori o starom makedonskom gradu Ohridu i
Ohridskom jezeru
No - na njemu se vijekovi ne vide ne vidi se njegova starost ndash jer voda je uvijek samo voda
i vrijeme na njoj ne bilježi se ndash šta više čini se da je uvijek mlada i da će mladom i ostati
Ono kao i da jeste tu - da se u njemu ogleda Ohrid I tu ndash u ogledalu njegovom ovaj grad
treba i gledati Jer on tada ne izgleda stvaran nego liči na nekakav prividan grad ndash na
sliku naslikanu nekad davno rukom starih slikara iz Ohrida a na licu vode ndash na jezeru
16
Još jedan motiv koji ovaj pisac pronalazi u vodi je i sloboda U selu Tivoli kod Rima selu
poznatom po hramu božice Veste Sijarić nailazi na jedan potok Iako sasvim običan potok
naizgled nimalo drugačiji od ostalih pisac vidi u njemu nešto posebno i lijepo Poseban je
bio taj potok jer je bio slobodan jer je tekao tamo kuda je htio bez ljudske ruke koja bi ga
vodila
Jer su sve ostale vode stegnute u cijevi svima je nametnuta ljudska volja da čini ono što
čovjek hoće i jedino ovaj mali potok čini sam što hoće ndash teče slobodno ništa ga se ne tiče
niko ga ne gleda jer zašto bi i gledao jedan sasvim običan potok kod toliko vodoskoka i
vodopada Ali ja sam ipak gledao taj potok I divio se njegovoj slobodi I kad bi on bio
razumno stvorenje ja bih mu rekao da bježi što dalje i što brže i spasi se huke i buke koju
prave vode iz cijevi
Motiv slobode nalazimo i na samom početku zapisa Duša Bukurešta gdje Sijarić govori o
slobodi koju ima jedan putopisac Kada si sam u nekom tebi nepoznatom gradu onda si
potpuno slobodan jer si kako kaže i sam pisac gospodar vremena i ideš kud hoćeš radiš
šta hoćeš
Sijarić je također i odličan poznavalac čovjeka njegovih misli osjećanja i potreba
Nastoji razbiti njegovu otuđenost i predstaviti ga u boljem svjetlu svjetlu druželjubivog
čovjeka koji razumije i prihvata druge i drugačije Želi pojedinca stranca približiti masi
tako da bude prihvaćen kao jedan od njih Na taj način u zapisu Na Dunavu Estergon
pokazuje kako ne bi smjele postojati razilke među ljudima već kako bi se i u tuđoj zemlji
trebalo osjećati kao i u svojoj ne kao gost već kao domaćin tu među domaćinima U
zapisu Na mramorju Pompeja kazujući o Pompeji u erupciji vulkana Vezuva uništenom
rimskom gradu Sijarić stvara gotovo opipljivu sliku agonije i boli svakog čovjeka tog
nekadašnjeg grada agonije svakog onog koga je zadesila takva smrt Zgrudvani su
sklupčeni su od bola su se previjali i takvu nam sliku ostavili da taj bol onako užasan od
vatre osjetimo nekako i mi danas Ono što svakako ističe jeste i to da čovjek dijeli
sudbinu drugog čovjeka i suosjeća sa njegovom tragedijom
Međutim on kazuje i o ljudskoj okrutnosti čovjekovoj lošoj strani i potrebi da povrijedi
drugog čovjeka Na najbolji mogući način to slika opisujući arenu u Rimu čuvenu
Koloseo Flavio Sijarić time kao da želi pokazati kako čovjek uvijek ostaje isti kako se od
najstarijih vremena pa do danas nije promijenio njegova surova strana ostaje
nepopravljiva U čovjeku postoji nešto animalno i zastrašujuće
Ima jedna pjesma o mladoj hrišćanki koju su bacili među lavove ndash u vrijeme
neznabožačko Ta arena tu je i danas Ogromna je i stravična izgledom Zovu je kratko ndash
17
bdquoKoloseo Flavioldquo Veće gledalište valjda ne postoji A ni strašnije od ovoga Jer tu su
zvijeri rastrzale ljude jer tu se svjetina smijala žrtvama jer tu je čovjek bio zvijer
Koliko se samo pakosti i oholosti može javiti u čovjeku i koliko takav pojedinac može biti
bezosjećajan Sijarić ovo potvrđuje i u zapisu Niniva zapisu o istoimenom gradu a
današnjem Mosulu Drevni narod tog grada vjerovao je u boga Asura a kraljevi od
najstarijeg do posljednjeg kako kaže i sam putopisac bili su božji poslanici na zemlji i sve
što su činili činili su to u ime boga Ono što su radili ti kraljevi bilo je svakako zlo i
strašno daleko od onoga što bi čovjek trebao raditi Kako bi stvorio što vjerniju sliku
takvih kraljeva Sijarić citira jednu priču urezanu u ploči o tome šta kralj čini kada vodi
rat
Ja Asurnazirbal ovako osvajam tuđe gradove pred kapijom grada koji hoću da osvojim
ja najprije podignem piramidu od zemlje zatim žive oderem nekoliko vođa neprijateljske
vojske i njihove kože razapnem na piramidu neprijatelj iz grada gleda te kože i biće da ga
tada strah hvata ndash jer i sebe zamišlja u takvom stanju koje ga ne može mimoići Zatim
naredim da se izvjestan broj neprijatelja živi uzidaju u gradske zidine a drugi da se živi
nabiju na kolje i istaknu gore na zidine da ih otud iz grada gledaju građani i da znaju šta i
njih čeka
Kao potvrda ovakvog govora uz taj strašni natpis u reljefu je isklesan i lik kralja
Asurnazirbala Sijarić ističe kako ta figura zrači samo surovost divljinu i užas Kao i svi
drugi kraljevi u Ninivi tako je i kralj Asurnazirbal isklesan mnogo veći u odnosu na druge
koji su uz njega Na taj način kraljevi se žele posebno istaći i veličinom i snagom
Ovaj putopisac piše o umjetnosti i kulturi nekog prostora pa na taj način stvara povezanost
opisanog prostora i samog čitaoca Kada govori o tradiciji kulturi običajima i svemu
onome što se vezuje za neki grad i njegove stanovnike Sijarić to čini izuzetno detaljno pa
se kod čitaoca stvara dojam da je dio tog prostora i da sam posmatra grad i njegove
stanovnike Ti detaljni opisi i dočaravanje određenog prostora nekako se najbolje uočavaju
u zapisu gdje pisac govori o Pompeji Iako sasvim uništen još davne 79 godine ne taj
grad čuva ruševine koje su dokaz njegovog postojonja i života Na osnovu slike na zidu
na kojoj je prikazana gola žena Sijarić detaljno govori o njihovoj kulturi To je bila
jelinska kultura Govori o stanovnicima Pompeje kao o pobornicima zabave koji su
uživali u životu prepuštajući se igri i svirci Poznavajući Ilijadu i Odiseju slikali su scene iz
tih pjesama kao i iz nekih drugih pa putopisac zaključuje da su im zidovi bili sasvim
išarani najčešće motivima golih bića Sijarić detaljno opisuje i neka svoja putovanja kao
što je to primjer putovanja u Konstancu rumunski grad na Crnom moru U namjeri da
18
posjeti spomenik pjesnika Publija Ovidija Sijarić luta tim velikim gradom i njegovim
ulicama Iako nije znao gdje se tačno nalazi spomenik ovaj putopisac je uživao u tome da
ga pronađe bez nečije pomoći Sijarić također detaljno opisuje i sam spomenik Publija
Ovidija jednog od najvećih rimskih pjesnika i elegičara kojeg je protjerao car August
Da ga opišem natprirodne je veličine Dignut na ne mnogo visoko postolje Gologlav
Glava s malo kose čelo otvoreno Lice pravilnih linija lijepo koštunjavo pomalo
staračko sjetno zamišljeno zgledano preda se stoji grozno usamljenički na svome
postolju i na ovom mjestu kao što je uostalom i bio usamljen u ovom dalekom
varvarskom gradu na Crnom moru i u Dakiji ndash u zemlji
Herceg-Bosno i tvoji gradoviGodine 1986 Sijarić objavljuje putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi Po tematici se ovaj
putopis može izjednačiti sa putopisom Zapisi o gradovima jer i u ovom putopisu na isti
način kao i u Zapisima o gradovima Sijarić priča historiju gradova s tim da je u ovom
putopisu predmet historija Bosne i njenih gradova Ono što je vjerovatno najuočljivije u
ovom djelu jeste to da pisac u istom trenutku iznosi historijske činjenice daje podatke
(najčešće etimološke prirode) ispriča neku anegdotu i bdquootpjevaldquo pjesmu Dakle mogli
19
bismo reći da se ističu historijske činjenice koje su poetski uobličene Kako je Sijarić često
objašnjavao porijeklo i značenje imena nekog grada svjedoči i primjer u zapisu Prozor i
Rama gdje objašnjava porijeklo imena grada tako što se detaljno prisjeća svog djetinjstva i
odlazaka u mekteb Tamo su sa kalfom učili arapski jezik te spominjali gradove Bosne i
Hercegovine
Idući ka ovom gradu i izgovarajući njegovo ime dugo - Prόzor ili kratko Prȍzor što je
prvo pogrešno a drugo pravilno prisjetio sam se jednog davnog slučaja kad sam prvi put
čuo za ime ovog grada u župi Rama Bilo je to kad sam kao dijete ndash to jeste kao mejtefski
đak prvi put uzeo knjigu u ruke Bila je ta knjiga ispisana arapskim slovima koja nijedno
od nas djece nije umjelo da čita Bila su tim slovima ispisana imena gotovo svih gradova u
Bosni i Hercegovini i trebalo je da ta imena naučimo napamet ndash pa smo jednostavno išli za
kalfom kako on kaže tako i mi za njim ponovimo Imena gradova u Bosni i Hercegovini
počinjala su ovako Sarajevo Mostar Banja Luka Tuzla Bihać Travnik i tako dalje ndash a
posljednji je bio Prȍzor
Pisac objašnjava u kakvoj je vezi riječ Prozor sa staroslovenskim jezikom Grad nije dobio
ime po prozoru na kući već potječe od glagola bdquozretildquo što je na staroslovenskom značilo
gledati pogledati kroz nešto pa je od imenice izvedene iz toga glagola nastalo i ime grada
ndash Prozor Pored toga ono što je možda i neočekivano za ovakvo književno djelo jeste to
što Sijarić nudi i pravilan izgovor te riječi ukazuje na koji način se akcentira Umjesto
dugosilaznog akcenta kako je i sam pisac mislio javlja se kratkosilazni Upravo ti
bdquoneobični potezildquo čine Sijarićevu cjelokupnu putopisnu građu jedinstvenom
Može se reći da svaki putopis pojedinačno sadrži niz historijskih činjenica koje su i
osnova tih putopisa Ćamil Sijarić prije nego što bi pošao na put dobro bi proučio historiju
datog mjesta Kada je grad Prozor u pitanju on piše kako i sam kaže najraniju historiju
onu iz srednjeg vijeka Govori o banu Tvrtku koji je izdavao povelje u Prozoru Spominje
Tvrtkovu povelju Vukcu Hrvatiniću iz godine 1366 te podatak da je Matija Korvin 1463
poklonio Prozor zajedno sa Ramom sinu hercegu Stjepanu Vladislavu
Pišući o Sarajevu - gradu za riječ i sliku on započinje jednom anegdotom Kada su upitali
jednog čovjeka kakav je to grad on ga je usporedio sa jednom kućom sa puno prozora sa
kojih pjevaju djevojke
One tu ostaju po cio dan i pjesmu prekidaju samo dokle ručaju ndash a kad ručaju opet sjednu
na svoja mjesta i odozgo kroz prozor daju svijetu gotove pjesme
Također kada govori o ljepotama i bdquomagičnostildquo Sarajeva nudi čitavu jednu priču o
fenjerdžiji koji je palio fenjere po sarajevskim sokacima čitav svoj život Igrom slučaja
20
postao je bogataš naslijedio je rođaka iz Bosanske Gradiške Međutim nakon nekog
vremena vratio se u Sarajevo i svojim fenjerima Sijarić pokazuje multinacionalno
Sarajevo ali nekadašnje Sarajevo kada su trgovci i muslimani i katolici i pravoslavci išli
zajedno u Carigrad i nosili kožne proizvode Pisac spominje i Alifakovac i Trebević te
objašnjava porijeklo tih riječi Ime Alifakovac dolazi od Alije koji je inače bio niskog
rasta jer bdquoufakldquo je turska riječ i znači mali Naziv Trebević dolazi od riječi bdquotrebeldquo što
znači bdquosofreldquo koje su se postavljale nekada bogovima i na njima polagane žrtve Pored tih
činjenica Sijarić piše i o kugi koja je bila zahvatila Sarajevo i odnijela mnoge živote Da
je mene vatra pogorjela bijele bi mi dvore ponovila da je mene voda poplavila barem bi
mi oprala sokake već je mene kuga pomorila pomorila i staro i mlado rastavila i milo i
drago kugo pusta da te bog ubije
Ono što je doprinijelo estetici i zanimljivosti Sijarićevih putopisa svakako su upravo te
anegdote i niz pjesama koje su nezaobilazni elementi gotovo svakog pojedinačnog
putopisa
Ćehotina govorila Drini pričekaj me sjutradan do podne dok ja dođem mutna i krvava
mutna jeste dolazila a ne zna se da je nekad došla i krvava
Kako u Sijarićevim romanima i pripovijetkama susrećemo niz različitih likova on i u
putopisu karakterizira čovjeka pokazuje sve njegove vrline i mane Sarajlije su prkosne i
ponosne i umjeli su grdno da se naljute Nisu ispoštovali naredbu Omer-paše Latasa da se
pripremaju za vojsku čak i onda kada im je prijetio raznim kaznama već svaki ode u svoju
krajinu barut tući i olovo liti pa na carsku vojsku udariti
Od Osmanlija do napada Austrije pisac ispisuje priču o Sarajevu i Sarajlijama O tome
kakav je taj grad nekada bio i kakvi su bili njegovi ljudi Sijarić govori na zanimljiv
upečatljiv metaforičan i slikovit način
U čizmara cio red čizama i sve su jednake Mušterija pita za jedne i dobija cijenu pita za
druge i dobija manju cijenu ndash i pita zašto je manja kada su čizme jednake ndash Nisu jednake
u tim što su za jednu paru jevtinije kalfi se kad ih je šio prekinuo jednom konac a kod
drugih se nije kidao pa su zato jevtinije ne zapitkuj tu dokon nego ako hoćeš kupi a ako
nećeš kao i da hoćeš - bio je odgovor čizmedžije
Gračanica podsjeća Ć Sijarića na ljude na njihovu gostoprimljivost koji kao pravi
domaćini rado ugoste svakog prolaznika
21
i sva je ona jedan široko otvoren dom s domaćinom pred kapijom i avlijom da primi
gosta I od svega što ima odlomiće i staviti pred gosta a najviše od svoje duše ndash to jest od
onoga čega Gračanica ponajviše i ima
Sarajlije se mogu pohvaliti svojim bogatstvom Mostarci su pismeni i učeni ljudi u Banjoj
Luci su talentirani pjevači a Fočaci dobri ratnici junaci
Sijarić govori i o pojedinim historijskim ličnostima gdje svaka od njih poprima neko novo
značenje Tako npr govori i o Jeleni ženi bosanskog kralja Stjepana koju su zarobili
turski vojnici Kako bi sačuvala svoj život i život svojih sinova primorana je bila da ode u
Dubrovnik i tamo da živi sama bez krune i kao udovica a njeni sinovi postali su janjičari
Spominje se još i Omer-paša Latas a nekadašnji Mihajlo te njegov dolazak u Banjaluku i
prelazak na islam Taj bdquoBič nad Bosnomldquo kako su ga nazivali bio je sultanova desna ruka
kojom je zavodio red u Bosni
Svaki grad sa sobom nosi svoju sudbinu baš kao i ljudi a tu njihovu sudbinu Sijarić
prikazuje kroz mnoga osvajanja Za Srebrenicu grad srebra uvijek su se zanimali kraljevi
carevi vojske osvajačke čete hajdučke svi oni koji su znali za njeno bogatstvo srebrom
Sijarić opisuje ovaj grad kao jedan od onih gradova s tužnom sudbinom grad koji su
mnogi preuzmimali na prevaru prodavali i kupovali Srebrenicom su prošli i Iliri
Rimljani Bosanci Austrijanci Mađari Turci i Dubrovčani pa u svom putopisu Ćamil
Sijarić kaže ldquoI na strijele koplja sablje i puške osvajali i harali svi koji su stigli i nije
samo onaj ko nije stigaoldquo
Ono što Sijarićevu cjelokupnu putopisnu prozu čini jedinstvenom i prepoznatljivom
svakako su legende po kojima se i gradovi pamte i poznaju Za Banjaluku se veže legenda
o jednoj Austrijanki čijeg je sina zarobio turski oficir Ferhat-paša Da bi ga oslobodio
Ferhat-paša je tražio da se u Banjaluci naprave kaldrme i hamami velika džamija i uz nju
sahat-kula i uz sve to ndash tri tovara blaga Sve što je zatražio i dobio je i po dogovoru
oslobodio mladića Međutim mladić je umro od tuge kad je saznao da je njegova majka
srušila i svoju crkvu da bi paši izgradili džamiju
U zapisu Tvrdi mi grad Bobovac pisac piše legendu o Radaku izdajici zbog kojeg je
Bobovac pao Kralj Stjepan je Radaku povjerio odbranu Bobovca međutim nadajući se da
će dobiti novac zvanje i počast on je izdao to povjerenje i Turcima otvorio vrata Bobovca
Umjesto nagrade Radak je osuđen na smrt Sultan Mehmed Fatih nije želio izdajicu poput
njega pa je naredio da ga strmoglave niz stijenu Ono po čemu se i danas pamti Bobovac
grad koji je gotovo do temelja porušen upravo je ta priča o izdajici Radaku i stijeni niz
koju je survan ndash Radakovoj stijeni
22
Putopisi govore o tradiciji i običajima koji se vijekovima prenose sa generacije na
generaciju Za grad Jajce se kaže da nijedno mjesto u Bosni nije toliko bosansko koliko je
taj grad Takva jedna tradicija može se vidjeti i u narodnoj nošnji koju ovaj putopisac vrlo
detaljno opisuje
To je stara bosanska nošnja Nikakvih džidža ničeg suvišnog ndash do onoliko koliko treba Ni
malo ni mnogo do po mjeri Tako se nosio a i danas se tako nosi svijet oko Jajca I uz
one zidine i onakve krovove spojiva je jedino ovakva nošnja Ona je žena kao isklesana A
kao isklesan je i sam grad I samo zajedno oni čine cjelinu i jedinstvo Nešto što imaju u
sebi sve stare stvari imaju u sebi i ove žene oko Jajca Vuku u sebi nešto iz davnine - čak
možda iz one bogumilske Bosne Nešto što je vječno a narodno
Motiv puta se ponavlja i u ovom putopisu Za Sijarića put je cilj i pravac put djeluje kao
zamišljena tačka prema kojoj se ide Ono što pokreće čovjeka da pođe na neko putovanje je
samo ljudska radoznalost i čežnja za onim što je daleko i nepoznato Tako će i Ćamil
Sijarić reći ldquoPutovi su valjda i nastali iz vječitog ljudskog nemiraldquo
Oslobođeni Jasenovac
23
Sve što je ovdje u ovome naselju nekada stajalo na svojim nogama danas je palo dolje A
gore ostali samo dimnjaci iz kojih se više dim ne diže Strše grozno iznad paljevine strše
kao dignute ruke u prazno nebo a nebo je danas plavo i lijepo danas je dan proljetni Dok
je drugo sve palo dolje ndash sve se sravnilo sa ravnom zemljom i umrlo
Sabirni logor Jasenovac bio je najveći sabirni logor i logor smrti u Nezavisnoj Državi
Hrvatskoj Sabirni logori osnovani su kao mjesta zatočenja prisilnog rada i ubistva velikog
broja Srba Židova Roma i Hrvata tačnije svih onih koji su se protivili tadašnjem
ustaškom režimu Sabrini logori nastali su kao rezultat politike rasne i nacionalne
isključivosti u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj koju je 1941 godine pod utjecajem nacističke
Njemačke proglasila Ustaška domovinska organizacija
U svom tekstu bdquoĆamilovi putopisildquo Tvrtko Kulenović navodi da je ovaj putopis drugačiji i
da se zbog toga izdvaja među objavljenim knjigama njegovih putopisa Oslobođeni
Jasenovac je na raskršću između beletrističkog i feljtonističkog oblikovanja gdje pisac
opisuje strahote Drugog svjetskog rata Kao mladi partizanski oficir Ćamil Sijarić je bio
među prvima koji su posjetili taj logor Na samom početku on navodi razlog zbog
putovanja gdje kaže ldquo Išao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjetildquo On
prikazuje strašne slike prikazuje smrt ludilo čovjeka koji nije mogao podnijeti sve ono što
je u logoru doživio gomilu ljudskih tijela izgorjelih ili poluspaljenih
Sijarić kroz tekst naglašava strahote tog zločina tako što nekoliko puta izgovara riječ
Jasenovac On kaže ldquoZemlja na koju stupamo nogom zove se Slavonija a mjesto u koje
smo stigli - Jasenovac Izgovaram tu strašnu riječ nekoliko puta Jasenovac Jasenovacldquo
Vjerovatno najjači efekat ostavljaju izuzetno detaljni opisu u ovom putopisu Sijarić kao da
nastoji stvoriti jednu neuništivu sliku koja će biti svevremeni podsjetnik i opomena Pišući
o leševima koje su zločinci bacili u rijeku kaže ldquoNeki nemaju svoga lica Nemaju glave
Neko nema ruke Nema noge Ili nema nijedne noge A poneki i ne liče na ljudske leševe
nego na nešto neodređeno što se crni iz vode i oko čega se viju muhe Jednog takvog voda
je digla gore na granu Glava i ostalo više se na njemu i ne razlikuju I takav ndash s grane ne
ličeći više na čovjeka kao da govori onim dolje pod sobom Šta bi mogao da im govori
kad bi zaista govorioldquo
Sijarić nudi priču o jednom univerzalnom zlu koje nikoga ne zaobilazi pa ni djecu Tu
djecu te mnogobrojne raskomadane leševe naziva lutkama To su za ovog pisca dječije
lutke koje poslije mnogo igre i čupanja ostanu bez svojih dijelova
24
Kao i u većini svojih djela tako i u ovom putopisu Sijarić prati i tumači psihološku stranu
čovjeka kao pojedinca Čovjek je u stanju da svirepo ubije i muči drugog čovjeka on gubi
sve osobine čovjeka i pretvara se u životinju
Vodnik Markić iz logorske satnije nadzornik električara došao je u mehaničarsku
radionicu i tražio da mu se izmijeni baterija Bio je krvav od glave do pete i bijesan kao
zvijer Htio je da zapuši ali nije mogao jer su mu ruke bile krvave i od krvi mokre Digao
je obadvije šake i sa njih olizao krv gutajući je
Čovjek je zvijer koja bez imalo samilosti muči zatvorenike U tom mučenju vide igru i
zabavu i sve više što bi odlagali smrt i više mučili zatvorenike to bi postajalo sve
zabavnije Kada bi već ustaljeni načini mučenja postajali dosadni onda bi nastojali
izmisliti novi Zatvorenicima bi to ličilo na utakmicu jer svako od njih je pokušavao biti
pobjednik u tom takmičenju Koliko je sve to bilo strašno i prelazilo granice ljudskog
razuma svjedoči i najnoviji način mučenja To je bio šiljati kočić čiji se oštri kraj zabode
u bradu a tupi se udara puškom sve dok kolac ne probode do mozga
Veći dio ovog putopisa djeluje kao jedna ispovijest čovjeka koji je preživio i uspio pobjeći
iz logora a koji je u logoru obavljao posao grobara Na zanimljiv način Sijarić slika tog
čovjeka Pokazuje kako se živ čovjek uspijeva navići na sve ma koliko djelovalo strano i
nemoguće Takav čovjek gubi razum i emocije jer u logoru kako kaže i sam pisac čovjek
poživinči on više ne zna za odnose prema porodici i prijateljima jednostavno zamru čula i
sve ono što je ljudsko
Ali mi smo se razlikovali od takvih grobara jer mi grobari u logoru morali smo da
zakopavamo i mrtve i žive A šta to znači moj prijatelju zakopati u zemlju živa čovjeka to
vama niko ne umije kazati Niti vi možete ikada to shvatiti Nisam ni ja mogao to da
shvatim Bio sam tada još zdravih čula I ono što nekad ne biste učinili ni za živu glavu
sad činite sasvim mirno ndash jer vi više niste čovjek koji ima svoja zdrava čula nego ste
čovjek koji nema čula ndash ili su vam čula bolesna
Motiv straha provlači se kroz čitavo ovo djelo Taj strah sadržan je u glasu onih koji su u
logoru i koji u užasnim mukama čekaju smrt Oni koji su preživjeli logor pamte te glasove
po tome što čovjek nikada prije nije čuo takve ljudske glasove To nisu bili niti ljudski niti
životinjski glasovi jer ništa živo ne ispušta iz sebe takve glasove takve da od njih izludite
Sijarić posebno izdvaja ljudsku naivnost Čovjek od straha i nemoći često postane i naivan
pa vjeruje u razna obećanja i nada se spasu a spas u logoru bio je nešto nemoguće
25
Dok u putopisu Zapisi o gradovima voda simbolizira slobodu život i sreću u ovom
putopisu voda ima sasvim suprotno značenje Sada za Sijarića voda znači smrt rijeka Sava
je puna leševa i takva mu je odvratna Ona je grob ndash bdquobezmjeran grob ndash ne kopan ne
mjeren i ne ograđenldquo
Nešto što je svakako bitno spomenuti jeste i to da T Kulenović smatra kako je Sijarić
pišući djelo poput ovog o Jasenovcu mogao i trebao steći reputaciju jednog
jugoslovenskog Malapartea
Mogao je ali nije jer je njegov temperament bio drugačiji lirski a njegov pogled u istoriju
dublji pružao se do davnih vremena do samih mitskih korijena čovjekovih I korijeni zla
su isto tako duboki iako ono možda nikad ranije nije planulo tako strašnim plamenom kao
u ovoj sceni u ovom vremenu Želja za osvetom je elementarna ljudska potreba ali zlo se
zlom ne može ispraviti a uopštavanje te želje u optužbu čitavog jednog naroda samo vodi
u novo zlo
Općenito putopisi Ć Sijarića obiluju lirskim detaljima sa čim se slaže i sam Kulenović a
što potvrđuju završne rečenice Oslobođenog Jasenovca
Maj je
Trava je
Prolaze odnekud jednako vojske I sva ti je zemlja čudna ndash i kao da nije ona stara zemlja
nego neka nova koja dolazi samo jednom i samo s proljeća
Pored ovoga Faruk Dizdarević ističe kako ovi zapisi i ne sadrže toliko lirskih
reminiscencija kako je inače karakteristično za Sijarićev način pripovijedanja On niti u
jednom trenutku ne moralizira znajući da to ne bi bilo dobro Govoreći o različitim
načinima stradanja tih nesretnih zatočenika on prepušta čitaocu da sam donese vlastiti sud
o užasnim događajima i zlom vremenu On se zaključuje Dizdarević više drži
faktografije i užasnih slika događaja koji su se tamo dešavali a takav način posmatranja to
pripovijedanje doprinosi tome da se čitalac osjeća neugodno ndash čitanje gdje povremeno
zaboli želudac
26
Zanimljivost i novostiHayden White podsjeća da skupina riječi koje označavaju pripovijedanje potječe od
latinskog gnarus što znači vješt upućen i upoznat Znanje i naracija odnosno upućenost u
stvar i njeno posredovanje dvije su središnje sastavnice određenja svake pa tako i
putopisne pripovjedne situacije Pripovjedač mora voditi računa o svome naslovljeniku i
procijeniti obavijesti kojima raspolaže s tim da prvenstveno obraća pažnju na one kojima
ih želi posredovati Njegovo znanje mora biti zanimljivo drugima Zanimljivost ima dva
osnovna obilježja i oba se temelje na kategoriji novosti ili novine Prvo je novina samog
znanja a drugo često u situacijama u kojima je naslovljenik već upućen u ono što
pripovjedač iznosi to je novina načina pripovijedanja Pripovjedačeva zanimljivost
njegova znanja mora kod recipijenta izazvati znatiželju Ona se odražava kao potreba za
znanjem kao pokazivanje znakova zainteresiranosti za temu i način pripovjednog
posredovanja
Osnovni element promjene je zgoda kao osnovna jedinica pripovijedanja Ona sadrži bit
novosti i zanimljivosti čak i ako je suzimo na elementarnu promjenu mjesta poput
putovanja iz jednog grada u drugi Iako mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive
zgode ne odvijaju u vlastitom prostoru Ćamil Sijarić u ovom putopisu pokazuje upravo
suprotno
Biti u nepoznatom kraju ili dalekoj zemlji i potom ispričati svoje doživljaje znatiželjnima
predstavlja ishodište pripovjedne komunikacije Za one koji nisu upućeni putnikove su
27
zgode novost Na putu se svašta može dogoditi svašta se može zaplesti i nužno je to
zainteresiranim ispripovijedati
Putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi ne govori o bilo kojim gradovima niti o nekim
dalekim neistraženim egzotičnim prostorima Ćamil Sijarić je na bdquosvojoj zemljildquo i piše o
bdquosvojimldquo o bosanskohercegovačkim gradovima Kako je gore navedeno mnogi kritičari
tvrde da se najčešće zanimljive zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru ovaj
pisac ipak sve što je zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način
Da bi prikazao zgodu i promjenu njemu ne treba novi prostor
Treba spomenuti da je sasvim zanimljivo i krajnje upečatljivo to što Sijarić kada piše o
Rudom gradiću na Limu piše na ćirilici a abecedu zamjenjuje azbukom što nije jedini
slučaj Iako je riječ o vlastitom domaćem prostoru pisac uspijeva ispuniti zadatak
zanimljivosti
Piše o nečemu što i nije toliko poznato i što je daleko piše o historiji koja se najčešće
zaboravlja Već na samom početku spominje stećak ploču od bijelog kamena ravnu do
polovine u zemlju urasla Dalje priča o Radojici dječaku iz Rudog i njegovoj svijetloj
sudbini Tu Sijarić i spominje legendu kada je dječakova majka usnila san u kojem joj se
kazalo šta čeka Radojicu
Jedne noći je uoči Božića gore u Ravnicama jedna mlada snaha Sokolovićka usnila san
nikad ranije nije tako čudan san sanjala i nije mogla da se uzdrži a da ne ispriča svome
svekru to što joj se u snu prividjelo da je iz nje iznikao zelen bor velik toliko da je svu
carevinu s kraja na kraj svojim hladom prekrio san je laža a ja istina
Sudbina bistar um i vještina upravljanja dovela je ovog mladića (Radojicu ili Mehmed-
pašu Sokolovića) iz Rudog na mjesto velikog vezira osmanskog carstva Pored tih
podataka pisac govori i o njegovoj izuzetnoj sposobnosti kao graditelja Mehmed-paša
Sokolović bio je jedan od najvećih graditelja u turskoj historiji Jedna od njegovih ideja
bila je ta da prokopa Suecki kanal i tako spoji Crno more sa Kaspijskim jezerom Međutim
radove nije priveo kraju jer ga je u tome omeo Ivan Grozni U Medinu je doveo vodu u
Carigradu izgradio jednu od najljepših džamija a nedaleko od Aja Sofije na mjestu gdje je
danas Sultan Ahmed džamija podigao je saraj svoju vezirsku rezidenciju ukrašenu
sedefom srebrom i zlatom Sijarić spominje i ostale paše Sokolovića a posebno Kara
Mustafu koji je izgradio Rudo
Kara Mustafa-paša Sokolović da bi se odužio svom rodnom kraju darovao mu je ndash ništa
manje nego cio jedan grad Grad izgrađuje na poljani koja se zove Rudo a koja se nalazi
28
između dvije rijeke - Lima i Krupe u nahiji Polimlje a daleko od svakog drugog grada ndash
to jeste na mjestu gdje na Limu nije bilo mosta a putnici ga stalno prelazili otudi i odovud
Rudo je bio bogat grad jer je kroz njega prolazi bdquobosanski putldquo koji je vodio u Carigrad a
isto tako i u Dubrovnik Stanovnici su uživali mnoge privilegije Nisu plaćali porez a
svako je bio zaštićen i unaprijed oslobođen krivice Rudo je kroz histoju imao svoje tri
kobi kugu vatru i vodu Kuga mu je odnosila živote do gotovo potpunog istrebljenja
Vatra ga je gorjela do crne zemlje a voda mu odnosila i zemlju i kuće i rod sav i
ostavljala za sobom pustoš
Da bi postigao efekat zanimljivosti i pobudio znatiželju u čitaocu Sijarić ne govori ništa
što je novo i nepoznato on priča historiju koja nije puka statistika podataka
Njegova historija je priča anegdota i legenda a ujedno i činjenica on govori o nečemu što
je manje-više poznato ali ne dovoljno sačuvano od zaborava
Kada govori o Gračanici izdvaja jednu posebnu zanimljivost a odnosi se na to da je ovaj
grad bio prvi u Bosni i Hercegovini koji je imao svoj urbanistički plan
po kojem su tačno kao po koncu išle ulice i dućani gradske mahale i čaršije i biće da
je to bilo djelo jednog od njenih kapetana I ako je taj kapetan Bahtijarević vidio kroz selo
loš put on bi seljacima toga sela rekao da će u petak njihovim putem proći u džamiju na
čezama ndash i put je do petka bio gotov za čeze
Za razliku o tog putopisa u putopisu Zapisi o gradovima Sijarić nudi sliku jednog dalekog
nepoznatog kraja Govori o drevnoj Mezopotamiji Asiriji dalekoj Rusiji i jugoslavenskim
gradovima U tom slučaju pronalazimo potvrde toga da putovanje u nepoznat kraj ili
daleku zemlju predstavlja ishodište pripovjedne komunikacije
Kada govori o Rimu Sijarić zapravo priča njegovu historiju pa i sam putopis naziva Vekia
Roma što u prijevodu znači stari Rim Govori o Romulu i Remu o rimskim hramovima
(forumima) o velikom Cezaru kojeg ubi vlastiti sin i areni bdquoKoloseo Flavioldquo gdje su kako
kaže sam pisac bdquoZvijeri rastrzale ljude jer tu se svjetina smijala žrtvama jer tu je čovjek
bio zvijerldquo U putopisu Ktesifon i Hatra spominje luk Ktesifon kojeg su izgradili kraljevi
Parte u 3 vijeku naše ere i koji je služio kao lovački dvorac Sijarić ističe da je širok 25 a
visok 37 metara što predstavlja širinu i visinu kakva se još nigdje nije vidjela U gradu
Hatra govori o veličanstvenom hramu boga Sunca o crtežima na mramoru koji prikazuju
bogove kraljeve trgovce seljake žene Ono što je samom Sijariću bilo zanimljivo jeste to
što su svi ti likovi i bogati i siromašni i carevi i ratari i prosjaci i kraljevi bili bosi
Upravo te bdquousputneldquo priče stvaraju novost i zanimljivost Sijarićevih putopisa Za njega
historija nije dovoljna historija u pravom smislu te riječi on teži za bdquonepoznatomldquo pričom
29
legendom onom koju će čuti usput koju će mu neko ispričati Tako gotovo svaki putopis
ima legendu kao npr što je ima nekadašnja bogata i blistava Hatra
Kralj Daizan naime imao je kćerku A ona je bila takva da ni jedan otac na svijetu ne bi
poželio sličan porod Priča o njoj jedna je od najstrašnijih priča na svijetu a ujedno i
najstrašnija ndash i evo šta se u njoj kaže Kralj sasanidski Sapor Prvi opsjedao je godinama i
godinama tvrdu Hatru ali je Hatra odoljevala ndash branila se i odbranila I kralju Saporu
bilo bi uzalud da se nije u sudbinu Hatre umiješala kćerka njenog kralja Daizana i to
ovako kralju napadaču otkrila je tajne zapise ndash hamajlije koji su svojim božjim moćima
štitili grad Hatru
Iskustvo pustolovine i okus egzotike tačnije upravo ono što čitateljslušatelj želi nije
moguće ponuditi ako se putovanje ne učini tematskom okosnicom teksta To doslovno
znači učiniti ga lijepim Narativni tekstovi su logikom zanimljivosti priče događajne
novosti ili uzbudljivosti što je dominantno smještena u nepoznate prostore ishodišno
tematski upućeni na putovanje i stoga stvaraju od njega strukturu Ta struktura je dugog
trajanja u književnosti pa je jedna od najčešćih uloga koju pripovjedači ili likovi ostvaruju
upravo uloga putnika Putovati je gotovo izjednačeno sa pripovijedati odnosno na neki
način imaju istu pretpostavku o zanimljivosti i novosti Pripovijedna zgoda uvijek je
isprepletena sa opisom u putopisnom tekstu
U pojedinim svojim putopisima Sijarić posebno naglašava ono što je zanimljivo ili što bi
se čitaocu moglo učiniti zanimljivim Taj postupak pronalazimo u zapisu Stara Đakovica u
Zapisima o gradovima kada naglašava da je zanimljivo to što u Đakovici i danas postoji
sedam sekti od ukupno dvanaest koliko ih je u islamu postojalo Neke od tih sekti bavile
su se isključivo proučavanjem duševnih ljudskih osjećanja ljudskim senzibilitetima
Pripadnici sekti Bektašije i Sadija napisali su veliki broj knjiga tako da je Đakovica
nekada bila mjesto učenih ljudi sa puno tekija i derviša Također na isti način zanimljivost
prikazuje i u putopisu Zemun ili bdquoSrebrogradldquo kada govori o imenima ulica koja su data
još u drugoj polovini 18 vijeka i da su neka od tih imena ostala i danas Godine 1816 na
ulicama su postavljene tablice i na kućama brojevi Prvobitno ulice nisu nosile imena
značajnih ličnosti već ona imena koja su im građani dali Tako su postojale ulice Marijina
ulica Rimska Anikina ulica Tri goluba Ulica zelenog drveta itd
U Priči o Leskovcu pisac izdvaja posebnu zanimljivost ndash priču o Radoju Domanoviću
piscu i kako sam Sijarić kaže čvrstom radikalu U Leskovcu je Domanović predavao jezik
i književnost a niko nije znao da je on književnik Domanović je bio jako bogat od oca je
naslijedio veliko imanje bio je dobar crtač i gimnastičar međutim svi su ga poznavali kao
30
boema i čovjeka bez mnogo skrupula Leskovac je poznat i po raznim narodnim pjesmama
a jedna od njih je i pjesma o srpskoj djevojci koja je otišla pod čador turskom miralaju
(gradskom načelniku) i prešla na islam dobivši ime Lejla Sijarić u svom putopisu o
Leskovcu bilježi stihove pjesme gdje majka proklinje svoju kćer
bdquoZašto Sike zašto pod čador da idešldquo
bdquoKako da ne idem miralaj me zove
Miralaj me zove kafu da mu služim
Kafu da mu služim ljuba da mu bidemldquo
Obrazloženje ili okvirObrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta
njegovo razumijevanje načina putopisnog posredovanja Putopisac iscrtava granice
vlastitog diskursa uokviruje prostor unutar kojeg se odvija komunikacija Obrazloženjem
putopisac argumentira logiku vlastitog diskursa i na određen način usmjerava proces
čitanja Iako se ta obrazloženja najčešće nalaze na početku ili kraju samog teksta mogu se
javiti i na bilo kojem drugom mjestu u diskursu
Tipično mjesto okvira ili obrazloženja pojavljuje se u obliku osobnih stavova o namjeri
okolnostima putovanja i diskurzivnoj izvedbi putopisa To doslovno otkriva razloge
pojedinih postupaka Nekada to može biti procjena očekivanja čitaoca koja ujedno i
implicira autorsku poetiku Vrlo često putopisac bira tuđi putopisni tekst kao svoj vodič
On ga na specifičan način usmjerava i vodi njegov diskurs
Kada je u pitanju Ćamil Sijarić i tačnije putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi njegovo
obrazloženje se nalazi u predgovoru On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja
a zatim vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa
putovanja Razlozi tog Sijarićevog putovanja su vrlo jasni jugoslovenski srednjovjekovni
31
gradovi nisu dovoljno istraženi Za mnoge se ne zna kada su građeni koji je bio povod za
to i čijom zaslugom su oni izgrađeni Uspoređuje ih sa spomenicima historije ali ne bilo
kakve historije već one nepoznate i vremenski neodređene one koja nudi mnogo pitanja a
ne dobija odgovore Tako ovaj pisac u putopisu Herceg-Bosno i tvoji gradovi govori o
bosanskohercegovačkim gradovima od perioda srednjeg vijeka preko onoga kada su
vladali Turci pa sve do vremena kada je vlast preuzela Austrougarska carevina
Za sve stare bosanske gradove vezan je po dio istorije nekad ta istorija u knjigama nije
zapisana nego samo u pričama ispričana a nekad samo tragovima i znakovima
nagoviještena Jedan od tih tragova od tih znakova nalazi se u gustoj gori nad Fojnicom i
ko se tamo oštro zagleda vidjeće - gradinu
Ono što čini okvir ovih putopisa karakterističnim jeste i to što sam pisac rijetko spominje
sebe rijetko kada nagovještava tu ich formu Jedan od rijetkih primjera gdje se ističe sam
pisac je njegovo putovanje u grad Daorsa iz putopisa Zapisi o gradovima
Daorsi ili Daversi su ilirsko pleme koje je živjelo u dolini rijeke Neretve u naselju kod
mjesta Ošanjići u blizini Stoca Smatra se da je grad Daorson osnovan u 4 stoljeću prije
Krista na području naseljenom još u brončano doba
Bio sam sam i velim hajd` bože pomozi A ako me noge i iznesu gore ne znam kako će
me dolje snijeti I kako su snosile one jadne Daorse Kako konje njihove kako putnika
kako vojnika kako ženu I je li im upravo zbog te visine i strmine život bio jadan ndash ili su
može biti bili srećni što su na visoku na stijeni pa zbog toga sigurni I nije mi se
drukčije činilo nego da sam se zabo u go kamen kroz koji dalje ne mogu ndash pa hajd`
natrag
U tekstu Putovati znači ndash vidjeti Sijarić kao da objašnjava razlog samog pisanja putopisa
Za njega su putevi ono što spaja i razdvaja ono što vodi na mjesta gdje su nekada bili
gradovi a gdje danas gotovo nema ništa Da nije njih ne bi se znalo kako se nekada
živjelo kako kaže sam Sijarić ldquoNekada su tamo bile pijace na kojima se prodavao vosak
koža srebro čoha vino ndash dok najzad sve nije izumrlo i pijace i gradovi i putevildquo
Putevi su primarni za civilizaciju oni stvaraju velike gradove
Oslobođeni Jasenovac Sijarić započinje rečenicom ldquoIšao sam u logor Jasenovac da
opišem to što ću tamo vidjetildquo Ta efektna rečenica predstavlja sami okvir putopisa On
polazi na put u Jasenovac da otkrije sve te strahote koje su se desile ali ni sam Sijarić ne
sluti šta će sve zateći i vidjeti
Ovaj putopisac svoja obrazloženja namjere i razloge nerijetko nudi i u samom putopisu
dakle ne samo u uvodnom dijelu Kada nailazimo na takva obrazloženja u samom
32
putopisu onda je to najčešće na početku i kraju zapisa Uočavamo početne i završne
rečenice koje su sadržajno i smisleno slične Jedan takav primjer je zapis Vekia Roma na
samom početku Sijarić kazuje o starinama starim gradovima starim zidovima te o
historiji i njenom značenju i smislu Zaključuje da je ona uvijek misteriozna i da niko ne
zna pročitati i tumačiti to što jedna starina kazuje Na kraju putopisa to isto ponavlja opet
govori o starini a posebno o starinama vječnog grada ndash Vekia Rome Ističe kako se te
starine uvijek iznova čitaju i tumače i da tome nema kraja Vrijeme predstavlja
nepoznanicu kako kaže Sijarić vremena su tama pa se čovjek teško snalazi jer vrijeme
stvari čini bezobličnim a ljude bezličnim Isti postupak pronalazimo i u zapisu Grad
bdquoSkupildquo - grad Skoplje gdje opet na početku i kraju Sijarić govori o tome kako svako
putovanje ostaje dugo u sjećanju a to prvenstveno zavisi od toga gdje putujemo i šta smo
vidjeli Neko želi vidjeti nešto novo a neko ipak nešto što je tu decenijama što je upravo
razlog njegovog putovanja u Skoplje vidjeti starine jer su one bdquoduša tog gradaldquo
Ćamil Sijarić posebno naglašava da svaki grad ima dušu koju čovjek treba dobro upoznati
da bi vidio ono što sam grad nudi Prema gradu se treba ponašati kao prema svakom
umjetničkom djelu kao prema slikama i spomenicima koje treba razumjeti i otkriti
Pred Zemunom sam dugo vremena bio nepismen i nisam umio da ga čitam I sve
donedavno nisam znao ni otkad je taj grad tu na Dunavu ni šta u njemu ima od značaja ni
prošlost kakva mu je Trebalo je da se prije kratkog vremena nekoliko dana zadržim u
tome gradu i da ga izbliza vidim
33
Subjekt putopisnog diskursaKategoriju putopisnog subjekta odlikuju pitanja o uporištima putopiščeve legitimacije
načinima njegova predstavljanja perceptivnoj i diskurzivnoj sposobnosti mogućim
podudarnostima i razlikama sa obzirom na mentalne stavove vremena i književna
strujanja
Te obavijesti o putopisnom subjektu su najčešće direktno ponuđene okvirom ali se nalaze i
u svakom dodatnom iskazu u svakom činu U slučaju da se putopisni diskurs približava
izvještajnom polu to povlači da se putopisac pred ispripovijedanim zgodama i opisanom
predmetnošću povlači u drugi plan D Duda ističe kako sam putopisac često posreduje
obavijesti o svom činu pripovijedanja te se zbog toga smatra samosvjesnim ili
osviještenim putopiscem Naime pitanje o subjektu putopisnog diskursa javlja se kao
postupak izravne ili s druge strane neizravne karakterizacije putnika promatrača ili
pripovjedača
Vjerovatno najvažnije obavijesti o putniku nalaze se na događajnoj razini Zahvaljujući
prikazu njegovog djelovanja i ponašanja otkrivamo i njegove osobine Često se u putopisu
susrećemo sa detaljima pa tako se dešava da se spominju mnogi podaci npr o vrstama
obimnosti periodu obroka Međutim takve detalje ne susrećemo u putopisima Ćamila
Sijarića Još jedna komponenta svojstvena putniku je i snalažljivost On se mora prilagoditi
svakodnevnoj logici manje poznatog svijeta Upravo je radi toga potrebna dobra
obaviještenost putopisca
Pored snalažljivosti tu je i perceptivna usmjerenost kao još jedna važna značajka
putopisnog subjekta Neki se putopisci zadržavaju na opisima historijskih znamenitosti
neki na tradiciji svakodnevnom životu neki na opisima prirode Dean Duda smatra kako
dobri promatrači često posežu za usporedbom strukturirajući zapažanja u cjeline koje
funkcioniraju poput malih studija o izgledu navikama i mentalitetima Pripovjedni
postupci koje koristi putopisac u obradi prikazane predmetnosti su znakovi njegove
sklonosti ili indiferentnosti prema njoj
Ako se osvrnemo na sami okvir Sijarićevih putopisa vidjet ćemo da tu nisu ponuđene
obavijesti o putopisnom subjektu Te obavijesti uočavamo u samom dodatnom iskazu u
svakom drugom činu U Zapisima o gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih
dijelova kada se opisuju putevi i historijske znamenitosti kao npr u zapisu Na Dunavu
Estergon kada opisuje samo putovanje i put
34
Put je dobar ravan širok asfaltiran pa je uživanje voziti se i gledati desno i lijevo zemlju
mađarsku onu za koju bi neko rekao zemlju Ungariju - zemlju Ungara ili zemlju Bele
Trećega i Bele Četvrtoga
Kao što je već rečeno putopisac se najčešće spominje kada opisuje neku znamenitost
prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi Kada piše o Pompeji Sijarić
opisuje Vezuv bdquoOno što sam najprije pogledao kad sam se našao u Pompejama bio je
Vezuv Taj uvijek zaplašujući uvijek prijeteći smrtonosni bič zemljin dignut gore nad
ljudskim glavamaldquo
Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi gdje također obavijesti o
putopisnom subjektu pronalazimo u samom događajnom činu Vjerovatno najviše tih
bdquosusretaldquo sa putopiscem imamo u tekstu Putovati znači ndash vidjeti gdje izravno upoznajemo
Sijarića kao putopisca spoznajemo njegovu ljubav prema tom književnom žanru i težnji da
spasi historiju od zaborava Slušajući ljubavnu pjesmu na gramofonskoj ploči u jednoj
ulici na periferiji Sarajeva Sijarić pamti stihove pjesme
Sinoć dođe tuđe momče iz tuđe zemlje a jutros mi konja kuje hoće da ide Više njega crne
oči suze ronjahu ne plačite crne oči opet ću vam doć`
Ono što pisac posebno pamti u toj pjesmi su riječi put i putnik On objašnjava da čak u
rječniku ne postoji niti jedna druga riječ koja ima tako sjetno značenje kao što ga ima
kratka i jednostavna riječ put a što svakako podsjeća na tužne odlaske i sretanja
Oslobođeni Jasenovac nastao je kao rezultat jednog strašnog iskustva Putopisac kao mladi
partizanski oficir je među prvima dospio na to strašno mjesto i pri tome Sijarić nudi detalje
o ljudima koje spaljuju i o glasovima zvukovima koje oni pri tom ispuštaju i o ljudima
koji u baraci te glasove slušaju čekajući da jedne od sljedećih noći i na njih dođe red
detalje koji spadaju u scene epskog užasa kakvih je u literaturi malo
Odsjev plamena vidio bi se na zidovima zgrada u logoru Mi smo taj odsjev gledali kroz
pukotine kroz rupe na barakama I slušali smo otud glasove nikad čovjek nije čuo takve
glasove To više nisu bili ljudski glasovi a ni životinjski Ništa živo ne ispušta iz sebe takve
glasove kao što su bili oni koji su dolazili s druge strane Save iz Gradiške Nisu to bili
pojedinačni glasovi nego je to bilo mnoštvo glasova Tužnih glasova Ne znate kakvih
glasova Takvih da od njih izludite
Iz ovog citata uočavamo subjekt putopisnog diskursa kojeg kroz tekst više pratimo nego
što je to slučaj sa druga dva putopisa a što svakako doprinosi tome da se općenito putopis
Oslobođeni Jasenovac svrstava između beletristike i feljtona Pored samog putopisca tu se
spominju još i vojnici grupa koja je pošla zajedno sa Sijarićem na taj put
35
Putopisni subjek subjektivno iznosi podatke o prostorima kojima putuje spomenicima
historiji običajima i mentalitetu ljudi koje upoznaje te zbivanjima na putu zgodama i
nezgodama i sl Kako bi postigli zanimljivost putopisci često preoblikuju nadograđuju ili
izmišljaju detalje u svojim tekstovima Zbog toga često se dešava situacija da je teško
utvrditi stepen vjerodostojnosti u određenom putopisu Sijarić ne djeluje kao usputni
znatiželjni putopisac već kao putopisac poznavalac određenih historijskih momenata
mjesta gdje se i sam putopis odvija Kako je Oslobođeni Jasenovac potpuno drugačije
djelo u odnosu na druga dva Sijarićeva putopisa možemo uočiti da se u ovom putopisu
izravno prati sam putopisac Čitaoci mogu pratiti putopiščeve misli emocije i ideje tu
neku subjektivnu stranu putopisnog subjekta Kada se zajedno sa ostalim vojnicima
približava logoru Sijarić razmišlja o tome kako će izgledati ono što će vidjeti U njemu se
javlja strah strah od onoga što ga čeka što mu je još uvijek nepoznato a što može
naslutiti
U onom trenutku kada spominje stvarne likove u domenu putopisne priče svi ti likovi
dobivaju sasvim novu nestvarnu dimenziju i nerijetko bivaju samo povod putopisnoj priči
Na isti način djeluju i određeni historijski događaji Upravo u putopisu Oslobođeni
Jasenovac Sijarić susreće jednog bivšeg zatočenika logora koji se igrom sreće uspio
spasiti Od tog susreta pisac bilježi njegovu priču tako da većim dijelom putopisa
možemo pratiti ispovijest osobe koja je bila dio logora i svih njegovih strahota Obavljajući
posao grobara taj čovjek je vidio pravu stranu logora vidio je sve ono što se ne može
zamisliti ili riječima opisati Njegova ispovijest je detaljna to je ispovijest živog svjedoka
koji je primoran svojim rukama zakopavao i žive i mrtve svojim očima vidio razna
mučenja i ubistva zatočenika i svojim ušima čuo očajne vapaje vrisku i strah svih tih ljudi
Za Brešića putopisac je prvo umjetnik riječi koji se u pisanju oslanja podjednako i na
stvarnost i na maštu Za njega je istinito ne samo ono što vidi već i ono što doživljava
Ovo drugo iskustvo širi granice viđenoga tj stvarnoga koje posredovanjem jezika ulazi u
putopis i to ne kao novi oblik stvarnosti već kao oblik doživljene stvarnosti
36
Pripovijedanje i opisivanjeKretanje je zapravo put bez putovanja a svijet kojim se putuje nije opisani svijet (opisom
prikazani svijet) nego tek imenovani imenom oprisutnjeni svijet
Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje
je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost
putopisnog svijeta Sa obzirom na to putopisna obrada se dijeli na općekulturnu
(turističku izvještajnu naučnu) i umjetničku (kulturnu) kako prema dominantnom tipu
diskursa tako i putopiščevoj namjeri i unaprijed zadanoj ulozi koju ima u određenoj
kulturi U središtu književnih putopisa nalazi se subjekt putopisnog diskursa njegova
sposobnost opažanja i to jedinstveno jezičko oblikovanje
Sijarićevi putopisi Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi su prvenstveno
usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje mjestima građevinama
običajima i drugom To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj izvještajnoj ili
naučnoj obradi Sa druge strane u slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se
drugačije odlike
Dean Duda ističe kako ravnopravnost naracije i deskripcije predstavlja temeljno načelo
žanra Kada je u pitanju uloga i omjer ovih dvaju osnovnih izražajnih postupaka u putopisu
- pripovijedanja i opisivanja moguće je zaključiti da u Zapisima o gradovima i Herceg-
Bosno i tvoji gradovi dominira opisivanje zbog veće usmjerenosti prema predmetnosti
svijeta nego prema pripovijedanju zgoda
Ono što Duda svakako napominje je i to da nipošto nije riječ o manjoj vrijednosti
deskripcije u odnosu na naraciju jer su ta dva postupka u putopisu istovrijedna Opisivanje
37
i pripovijedanje se međusobno nadopunjuju ono što je viđeno neodvojivo je od onoga što
je doživljeno
Sijarićevo opisivanje proteže se od onog bdquoformalnogldquo naučnog onog gdje kao historičar
nudi niz pukih činjenica Taj bijeg u prošlost stvara putopisnu stvarnost Međutim trenutni
prikaz datog mjesta pomjera u historiju uz popratne zanimljive priče o događajima i
ljudima koji su na neki način obilježili prostor gdje je i smještena sama putopisna priča
Takvo jedno opisivanje pronalazimo u zapisu iz Beograda kada govori o periodu
Osmanskog carstva u tom gradu
U Beogradu ima jedan broj kuća koje su ostale još od turskih vremena To su kuće
orijentalnog tipa i izvanredna su slika o tome kakav je po prilici mogao izgledati Beograd
kad su u njemu upravljali Turci ndash to jest do prvog odnosno drugog srpskog ustanka a i
neko vrijeme kasnije jer grad se nije ni lako ni brzo mijenjao ni poslije odlaska Turaka
Međutim u njegovim opisivanjima pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici
samog putopisa kao što je ono opisivanje planine Zlatibor
Zlatibor je jedna od onih naših planina koje samo što vas ne zovu dođi ndash a kad im čovjek
dođe onda im dolazi da ga i ne zovu Tek ovdje čini se čovjek osjeti šta znače
prostranstvo i vidici i koliko opijaju visine i širine na visinama čovjek se osjeti moćnijim
Zlatibor je visoka planina ali to ne znači i da je divlja i surova naprotiv ndash ako se za
planinu može reći da je pitoma za ovu bi se to naprije reklo
U knjizi Kultura putovanja Deana Dude primijetit ćemo da se čin pripovijedanja i
književni i svakodnevni zasniva na klasičnom principu neravnoteže tj promjene Da bi
sve to općenito bilo prihvatljivo i za čitaoca zanimljivo mora se nešto dogoditi Ta
uspostavljena ravnoteža mora se poremetiti stvari se moraju promijeniti Događaj je taj
koji zadržava pažnju Upravo je samo putovanje taj događaj i samim tim izaziva nečiju
znatiželju S jedne strane putnik posjeduje dinamiku dok su čitaoci uvjetno rečeno
statični Putnik kao kreator događaja i posjetilac nečeg nepoznatog posjeduje višak
znanja
Znanje je uvijek izvan granica mjesta što ga svakodnevno proizvodimo manje ili više
rutiniranim ustaljenim djelovanjem Narativno oblikovanje toga znanja čini od putnika
pripovjedača Duga tradicija zapadnjačke književnosti pokazuje da je putovanje posve
podudarno sa osnovnim pretpostavkama pripovijedanja i otud vjerojatno njegova
tematska kao i kompozicijska uposlenost posve sukladna spomenutoj pretpostavci
geografije da govori ljudima koji su ovdje ono što se zbiva tamo negdje iza sedam gora i
dolina
38
Te promjene pokazuju narušenu ravnotežu a ona svakako omogućava pripovijedanje Ta
Dudina ideja poklapa se sa Lotmanovim shvatanjem da junak može biti samo onaj koji
prelazi granicu iz jednog semantičkog polja u drugo
Pripovijedanje koje čini okosnicu u ovim Sijarićevim putopisima u događajnom smislu
spada u drugi plan odnosno pripovijedanje je podređeno opisu koji je s druge strane
prožet asocijacijama na prošlost promišljanjima o sebi i vlastitom mjestu u svijetu Ovdje
funkcionira samo kao vezivno tkivo Putopisac u nekoliko rečenica ispripovijeda gdje je
došao ili gdje putuje Samo pripovijedanje svodi na minimalne zgode poput promjene
mjesta u prostoru On prvenstveno donosi opis poput navedenog opis prostora gledan
okom naučnika koji određuje prostorne odnose broji raspoređuje razvrstava Bitno je
napomenuti da Sijarićevi prikazi prostora ne funkcioniraju kao puko i nasumično
opisivanje onoga što vidi već onoga što zna o njemu
U Oslobođenom Jasenovcu pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju
istu poziciju u samom tekstu O užasnim događanjima u logoru Sijarić detaljno
pripovijeda ali isto tako nudi bdquoživeldquo slike kroz iscrpna opisivanja Faruk Dizdarević u
tekstu Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila Sijarića ističe kako
zapisi odnosno cjelokupno to djelo nisu protkani lirskim reminiscencijama tako
karakterističnim za Sijarićev način pripovijedanja On se s druge strane ipak bazira na
faktografiju i užasne slike događaja koji su se tamo dešavali Ono što je svakako
karakteristično i vjerovatno slikovito rečeno jeste Dizdarevićevo viđenje Sijarićevog
pripovijedanja
Taj ugao posmatranja to pripovijedanje doprinosi tome da vas tokom čitanja povremeno
zaboli želudac
Kada je riječ o opisima samog logora i prikazivanja strahota koje su se dešavale tu
poznato je kako je Mladen Iveković bivši zatočenik tog logora istakao kako nema pera
koje bi bilo u stanju opisati strahote i užasnu atmosferu Jasenovca To je nešto što uveliko
nadmašuje svaku ljudsku fantaziju Riječ je o paklu inkviziciji najužasnijem mjestu
krvološtvu divljih zvijeri izbijanju na površinu najtamnijih instikta kakvi se dosad kod
ljudi uopće nisu pojavljivali Bitno je spomenuti i to da u samim opisima peovladavaju
tama tmurna osjećanja i crna boja koja je sasvim simbolična
Učinio sam nekoliko koraka naprijed i stao dalje nisam mogao ndash zaustavila me gomila
cigala i prašine koja ovdje nije žuta nego crna ndash od vatre od gara Danas je ovdje ndash kud
god se okreneš sve crno crna čađa crn katran crni ugarci crna zemlja ndash i mučna toliko
mučna i neizdržljiva pustoš i tišina da od toga čula zabole
39
Sijarić ujednačenim pripovjedačkim tokom izlaže različite načine stradanja tih zatočenika
Međutim ono što upotpunjuje tu sliku svakako su opisi prvenstveno onoga što je vidio
ali isto tako i onoga što je osjetio i doživio gledajući jedan takav užasan prizor
I tu vam čovjeka nije strah od smrti nego od toga kakvom će ga smrću umoriti Rekao sam
vam da je ona od vatre najgora I stoga mnogi ndash kad čuju one jauke preko vode i vide otud
odbljesak vatre ne čekaju drugu noć iduću noć svoju noć ndash noć takvu nego se sami
ubijaju
U putopisu Oslobođeni Jasenovac pronalazimo niz opisa koji su posebno efektni i samim
tim privlače pažnju čitaoca Na samom početku djela u onome što se u ovom radu izdvaja
kao okvir ovog putopisa Ćamil Sijarić ističe namjeru svog putovanja u Jasenovac Odlazi
na to putovanje da opiše ono što će vidjeti Onog trenutka kada stiže ispred logora
Jasenovac zatiče samo ruševine kuća nešto što je bilo ljudsko naselje zatiče paljevinu i
pustoš Sijarić efektno opisuje ono što trenutno vidi a što na samom početku svog
putovanja nije ni slutio da će vidjeti
Karakterističan je i opis rode prvog živog stvorenja kojeg pisac zatiče u Jasenovcu Postoji
mnogo mitova simbola i vjerovanja u raznim kulturama koja su povezana sa rodama
Vijekovima su ove ptice povezivane sa bebama i porodicom gdje je roda simbol početka
života Ćamil Sijarić u Jasenovcu zatiče rodu bijelu visoku gdje stoji na visokom odžaku
oko kojeg se zidovi nisu održali Jedini glas u mrtvoj tišini i jedino živo stvorenje u
jezivom Jasenovcu djeluje kao potpuni paradoks što i pisac vrlo slikovito opisuje
Stoji i gleda nekud u daljinu Tu joj je i gnijezdo ndash crni se veliko cijela gomila granja i
zemlje ndash i u njemu ona Roda Noga joj je duga i tanka kao vlat žita Ponekad se okrene i
gleda ispod sebe opustjelo naselje tako kao da se čudi i pita šta je to bilo šta je to moglo
tako da bude tako da se dogodi tako da se učini A svijet je dolje pod njom izgledao kao
da je doživio potop ndash koji je u svom gnijezdu u Nojevom kovčegu preživjela samo ta ptica
ta roda
40
DotematizacijaMatoš ističe kako putopisac može biti učenjak i šaljivdžija slikar i psiholog fantast i
realist jer u široki okvir putopisa pristaju sve literarne vrste
Dotematizacija uključuje tipove znanja ili obavijesti kojima se nadograđuje osnovno
putopisno izlaganje i postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za
približavanje putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta jer
se osnovnoj strukturi putovanja i opisu predmetnosti mogu dodavati različite tematske
cjeline u kojima se subjekt može pokazati kao vješt pisac ili zanimljiv mislilac Upravo se
postupkom dotematizacije temeljnog putopisnog zbivanja ostvaruje složenost putopisnog
diskursa i omogućuje posredno upoznavanje putopisca i njegova idejnoga svijeta
Branimir Donat hrvatski književni kritičar smatra da je struktura beletrističkog putopisa
za razliku od načina oblikovanja putopisnog teksta kojim dominira naučni način izlaganja
uvijek pružala piscima šanse da govore o svemu i svačemu omogućavala im je da digresija
postane važna okosnica pripovijedanja i da se u okviru reportaže dotaknu i onih tema koje
su se prije gotovo isključivo povezivale uz priču ili roman
Dva osnovna postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija
figuralnim postupcima Uz misaonu nadogradnju koja se u putopisu najčešće javalja kao
manja tekstualna cjelina i svojom motivskom zaokupljenošću upućuje na posebnu
autonomiju upravo tropi i figure značenja pridonese literarizaciji žanra Dean Duda prvi
postupak naziva izravnom a drugi neizravnom dotematizacijom
Primjer osnovne misaone nadogradnje uočavamo u putopisu Herceg-Bosno i tvoji gradovi
gdje pisac slušajući ljubavnu pjesmu razmišlja o sastancima i rastancima ljudima koje
41
spajaju i rastavljaju putevi Razmišlja o prolaznosti života o čovjeku koji je i neprimijetan
u vremenu koje dolazi i prolazi o putu koji čovjeka odvede negdje ali ga i ne vrati
I mi koji niz te puteve nekog pratimo ili sretnemo uvijek smo jedno uzbuđenje jedno
zažareno ljudsko osjećanje jedna teška žalost ili radovanje Put je nešto drugačije od
svega ostalog On je ono što nas spaja ili razdvaja i pred čim često kane naša suza Jer
nekog za kim smo digli svoju ruku da pozdravimo i ispratimo ubrzo će upiti daljina i za
njim ostati prazan put Šta teških briga šta divnih želja šta čežnja šta nada šta pitanja i
pogleda upućujemo ponekad niz put a on ostaje nijem i prazan a dug kao vječnost jer
koliko ih je odveo nekud nekakv put a da ih nije vratio I koliko je duž putova ljudskih
mramorova
Misaona nadogradnja pretvara putopis u ogled i proširujući osnovnu temu putovanja
približava ga hijerarhijski višim žanrovima To je samostalna cjelina koju razlog
putopiščeva nadahnuća povezuje sa događajnim slijedom putovanja Figuralni postupak
dotematizacije nije nužno vezan uz misaonu nadogradnju i može se pojaviti na bilo kojem
mjestu u tekstu Njime se putopisni diskurs širi kao zapažanje dosjetka ili kratka priča
Subjekt putopisnog diskursa dotematizacijskim postupcima pokazuje književno umijeće
slično onome koje se podrazumijeva u hijerarhijski višim vrstama
Postupak dotematizacije pronalazimo i u Oslobođenom Jasenovcu gdje krvavi dječiji
siperčić i na njemu crvenim koncem izvezen patuljak koji za sobom vodi puža u Sijariću
budi razna razmišljanja i pitanja Razmišlja o ratu o tome kako je neko imao sreće i ostao
živ a neko drugi opet iako je sačuvao život izgubio je razum a oni treći koji su se
izgubili u ovom ratu više se nikada neće vratiti
Dani su majski Godina je 1945 Putevima ndash kud god pogledate prolaze vojske Kraj rata
je toliko blizu da prosto možete da ga vidite Neko će se iz njega srećan vratiti Neko lud A
neko Sjetio sam se onog krvavog dječijeg siperčića sa patuljkom i pužem izvezenim
crvenim koncem pa patuljak vodi za rogove puža Ta se mala družina neće vratiti
Prolaze odnekud jednako vojske I sva ti je zemlja čudna ndash i kao da nije ona stara zemlja
nego neka nova koja dolazi samo jednom i samo s proljeća
Mogli bismo zaključiti da upravo taj emotivni dio teksta ta uvjetno rečeno bdquoemotivna
nadogradnjaldquo (kao što je navedeni citat) otkriva ličnost putopisnog subjekta te njegova
shvatanja prirode života čovjeka i prolaznosti U Sijarićevim putopisima prisutan je
figuralni postupak dotematizacije ali i naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj
baštini uz karakterističan književno-estetski stil Takav postupak prepoznajemo u zapisu
Boja riječ i kamen kada Sijarić piše o Jajcu kojeg mnogi slikari slikaju isključivo zbog
42
vodopada sa čim se ovaj putopisac ne slaže Jajce je grad koji ima historiju i koji se nalazi
u Bosni pa ga zbog toga i treba slikati Sijarić ističe kako je nekadašnja nezavisna
bogumilska Bosna u svoje vrijeme bila okupila duhove slobodarske protiv dogme i protiv
crkve U Bosnu se dolazilo i prolazilo da se nadahne slobodama u nju se dolazilo i
dogovaralo i odatle se borilo Ovakve primjere naučnog postupka dotematizacije isključivo
pronalazimo u putopisu Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi dok je
figuralni postupak dotematizacije najviše zastupljen u Oslobođenom Jasenovcu a takvim
postupkom putopisni diskurs se širi i preobražava u esej i kratku priču
Figure kulturalnog pamćenjaPojam bdquoumijeća pamćenjaldquo (ars memorativa) prvenstveno se veže za zapadnjačku tradiciju
Grčki pjesnik Simonid (živio je u 6 st pr n e) izdvaja se kao tvorac općenito umijeća
pamćenja te ovo umijeće definira kao jednu od pet oblasti retorike Smatra se da je
Ciceron najbolje objasnio mnemotehniku u smislu da se princip mnemotehnike sastoji u
43
tome da se odaberu određena mjesta te da se stvore mentalne slike za stvari i mjesta koja
se žele zadržati u svijesti Kada je riječ o pamćenju razlikuje se prirodno i artificijelno a
umijeće pamćenja temelj je artificijelnog pamćenja a kultura sjećanja je univerzalni
fenomen Svaka socijalna grupa manja ili veća posjeduje određeni oblik kulture sjećanja
U prethodnim poglavljima ovog rada bitno se isticalo to da je Ć Sijarić u svojim
putopisima prvenstveno u Zapisima o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi nastojao
sačuvati sjećanje na prošlost te na taj način stvoriti neraskidivu vezu prošlosti i
sadašnjosti a tu vezu isključivo stvara na temeljima prostora i vremena Upravo se smatra
da ono što je prostor za umijeće pamćenja vrijeme je za kulturu sjećanja Tako kultura
sjećanja počiva najviše na oblicima odnosa prema prošlosti dakle u sjećanju se
rekonstruira prošlost Međutim ta prošlost kao takva mora ući u svijest jer ne smije
sasvim nestati moraju postojati svjedočanstva a koja moraju iskazivati neku
karakterističnu diferenciju
Svaka ličnost i svaki historijski fakt se već u svom prispijeću u pamćenje transponiraju u
neki nauk pojam simbol tako oni dobivaju neki smisao postaju element idejnog sistema
društva Iz ove suigre pojmova i iskustva nastaje ono što želimo nazvati figurama sjećanja
Figure sjećanja određuju tri obilježja konkretni spoj s vremenom i prostorom spoj sa
nekom grupom i rekonstruktivnost kao poseban postupak Figure sjećanja su uvijek
prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila Sijarića riječ je o oživljenom
prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu Pojam prostora obuhvata i
svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu (namještaj uređaji prostorije sa svojom
specifičnom uređenošću) što pruža sliku stabilnosti U putopisu Herceg-Bosno i tvoji
gradovi dominantan je spoj s vremenom i prostorom Kada govori o gradu Travniku
Sijarić spaja prošlost i budućnost u obliku tvrđave
Dugo poslije pada Bosne pod Turke Travnik je bio jedno malo mjesto ndash sa malo dućana i
sa hanom ali i sa svojom tvrdom tvrđavom iznad sebe koja je značila sigurnost onih koji tu
žive To je danas onaj stari dio Travnika koji se zove Stara varoš i u kojem je Nova
džamija ndash to jest bila nova u jedno vrlo davno vrijeme kad je načinjena ndash čak godine
1549 što znači da je ta Nova džamija jedna od najstarijih u cijeloj Bosni a reklo bi se i
najljepših
Historija slijedi pamćenje a kulturno pamćenje se usmjerava na fiksne tačke u prošlosti
Međutim prošlost kao takva ndash u tom obliku se ne može održati ona se preoblikuje u
simboličke figure za koje se veže određeno sjećanje Razne pripovijesti one istinite i
neistinite također su figure sjećanja Za kulturno pamćenje nije bitna faktična već
44
prisjećana povijest Tako da su i mitovi figure sjećanja Mnoge priče čija istinitost nije
provjerena i ustanovljena (možemo ih nazvati legendama) također su figure sjećanja a
takve priče u velikoj mjeri pronalazimo i u Sijarićevoj putopisnoj prozi Pišući o Drini
Sijarić priča priču o dvjema sestrama koje su gradile dva grada Jerina s lijeve a njena
sestra sa desne strane Drine Kako je grad sa desne strane bio veći Jerina je zbog toga
otrovala svoju sestru
Ali priča tu nije stala i ide dalje ndash slika Jerinu kao golu ženu i raspusnicu Mlada gola i
željna mladića ndash ona ih je uvodila u svoje odaje da je obljube a poslije bacala ih u Drinu
I sve dok se gore gradio grad Drina je dolje odnosila mladiće Majstori su o tome morali
da ćute A što riječima nisu smjeli da kažu kazali su svojim dlijetima Na jednoj ploči
uzidanoj isklesali su golu ženu ndash u položaju grozno razvratnom da time kažu kakva je
Jerina I tako je kamen govorio ono što jezik nije smio
Kulturno pamćenje uvijek ima svoje posebne nosioce to su najčešće učitelji sveštenici
pisari učenjaci a što svakako možemo povezati sa putopiscem Ć Sijarićem U ulozi
putnika Sijarić čuva sjećanje na Bosnu i Hercegovinu (prvenstveno njene gradove) i
sjećanje na mračnu prošlost kakvo je ono u putopisu Oslobođeni Jasenovac Kulturno
pamćenje se kroz slijed generacija održava putem kulture što sa sobom povlači pitanje
identiteta Identitet se uspostavlja preko pamćenja i sjećanja Tako jedna grupa svoj grupni
identitet može reproducirati samo pamćenjem a osnovu pamćenja čini kultura
Putopis kao takva forma ima upravo taj zadatak da sačuva identitet jedne čitave grupe
Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku prošlost govore o
drevnim gradovima bosanskim kraljevima banovima feudalcima pašama agama i
begovima kazuju o Bosni i Hercegovini Bosancima i Hercegovcima o njihovim
sudbinama I samo ljudsko postojanje zamislivo je samo na tlu i u okviru kulture i društva
Svijest o socijalnom pripadanju (kolektivnom identitetu) temelji se na zajedničkom znanju
i zajedničkom pamćenju koje je obilježeno govorom Kada je riječ o identitetu i njegovom
značaju vjerovatno najviše do izražaja dolazi zapis Tvrdi mi grad Bobovac gdje Sijarić
govori o najznačajnijem i najbolje utvrđenom gradu srednjovjekovne Bosne kojeg je
podigao ban Stjepan II Kotromanić prije prve polovine 14 stoljeća
Bobovac je bio u centru zemlje bosanske ndash u gorostasnom i od puteva udaljenom kraju u
onom gdje je bio i dvor bosanskih banova to jest prijestonica zemlje i vjerovalo se dokle
se god drži tvrdi Bobovac držaće se i cijela Bosna iz ovog se grada branila Bosna I sva
njena snaga bila je tu U tom kamenu ndash na kamenu u tim zidovima što su strčali kao da su
iz stijene izrasli Danas vam to liči na zube starca Jer ono što je nekad krepko stajalo i
45
prijetilo oburvalo se kule tabije podzidi ndash danas su samo gomile ili ako još stoje ndash stoje
žalosno
Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom 20 stoljeća izdvaja se figura
kulturalnog pamćenja Tzv mjesta pamćenja koja književni tekstovi obnavljaju skupom
simboličkih figura javljaju se u funkciji pohranjivanja utemeljenja i očuvanja znanja o
sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke prošlosti U skupu simboličkih
slika stvara se sistem kulture pamćenja koji se u književnim djelima najviše postiže
intertekstualnošću
Mnogi književni teoretičari i kritičari smatraju da je prostor bitan element proznih
književnih djela u cjelosti U Kritici čistog uma Immanuel Kant određuje prostor i
vrijeme kao nužne oblike svake spoznaje počevši od elementarnih opažanja i predstava U
dvadesetom stoljeću veliku pažnju prostoru posvećivali su Max Weber E Durkheim G
Simmel M Foucault i E Husserl To tzv povezivanje književnosti s geografijom dogodilo
se 90-ih godina dvadesetoga stoljeća a pitanje prostora postala je važna tema u mnogim
područjima književnosti Prostor ima zadatak da omogući liku da se kreće da se snalazi da
kroz prostor iskazuje neke svoje osobine karakteristike i vlastite probleme egzistencije
Motiv prostora se u književnom djelu nije dovoljno izučavao Bahtin kaže bdquoProces
osvajanja realnog istorijskog vremena i prostora i realnog istorijskog čoveka koji se nalazio
u njima u književnosti je tekao komplikovano i isprekidanoldquo Bahtin povezuje vrijeme i
prostor i daje mu zajednički naziv hronotop On je zastupao tezu da su osvajane pojedine
strane vremena i prostora dostupne na određenom povijesnom stepenu razvoja
čovječanstva ali ne u dovoljnoj mjeri Bahtin je još i dodao da je došlo vrijeme kada se na
prostor u književnim djelima treba gledati kao na nešto bitno i u skladu sa vremenom jer
je značajno izražavanje neraskidivosti prostora i vremena Prostorna i vremenska obilježja
se stapaju u jednu konkretnu cjelinu vrijeme se bdquosteželdquo postaje umjetnički vidljivo a taj
prostor se uvlači u kretanje vremena sižea Obilježja vremena razotkrivaju se u prostoru a
prostor se osmišljava i meri vremenom
Kada je u pitanju gradski prostor u književnosti Richard Lehan navodi kako grad uvijek
igra veliku ulogu u ljudskoj sudbini bez obzira na način kako je predstavljen te da urbani
konstrukti moraju biti neprestano preispitivani jer su oni artificijelni i diverzni Upravo je
taj gradski prostor često obilježen nelagodom odbojnošću strahom i neprilagođenošću
nasuprot idiličnom i bdquorajskomldquo selu
Tijelo se stjecajem okolnosti našlo u mrskom gradu dok zarobljena bolesna duša žudi za
povratkom u iskon na selo u čedno pastoralno okruženje u zdravlje u čistoću identiteta
46
Za razliku od artificijalnoga grada selo je tijesno povezano sa prirodnom slikom svijeta
Stoga realisti nisu voljeli grad i o urbanoj civilizaciji pišu gotovo isključivo kao o otuđenoj
formi života
U razdoblju moderne prepoznaje se veće zanimanje za urbanu tematiku i fenomene
gradske civilizacije Ona donosi i sasvim novo viđenje grada kao slojevitog prostora u
kojem se pokazuju različite kulturne političke društvene nacionalne i umjetničke
vrijednosti Upravo u razdoblju moderne prvi put se u književnosti grad počinje promatrati
kao proces kao simultanost različitosti Modernistički pisci predstavljaju grad kao
kompleksnu strukturu koja postaje poticaj za čisto mentalne procese Grad postaje mjesto
duševnih kriza U čovjeku se javlja nemir strah nelagoda i beznađe
Dean Duda napominje da djelovanje nadmašuje viđenje u svakodnevnim pričama o
prostoru a to jednostavno znači da se prostor proizvodi kretanjem
Već u samom smislu i razlogu nastanku putopisa Oslobođeni Jasenovac izdvaja se figura
najvećeg sabirnog logora u nekadašnjoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj logor Jasenovac
Sam pojam bdquosabirni logorldquo kao vrsta zatvora koja je stvorena za političke protivnike
pripadnike pojedinih etničkih ili religijskih grupa civila iz kritičnog vojnog područja ili
bilo koju grupu ljudi povlači sa sobom sve negativne konotacije Ćamil Sijarić taj prostor
uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na smrt pa
pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Cjelokupan taj prizor izaziva strah a gluha
tišina smrad od blata od truleži od gasova i same zemlje pojačava to nezaobilazno
osjećanje u njemu Smrt je osnovna misao koja prati ovaj prostor Sijarić ističe da je drveće
i ptice na njima jedino što pokazuje trag života osim toga tu ništa više nije živo
Zato je ova zemlja tako utabana
Zato je tako jadna
Sada je sva crna I ćutljiva Kao kakvo živo a jadno biće koje je mnogo propatilo Ovdje
ima drveća i na njemu ima ptica I reklo bi se da više ništa živo tu nema
Ovo je bilo mjesto umiranja
Logor smrti
Bilo mu je ime Jasenovac
Kroz njegovu kapiju ulazilo se ali se nije i izlazilo
Također Sijarić napominje da to i nije neki veliki prostor ali da je užasan zbog svega
onoga što se na njemu vidi Za njega je to groblje koje se širi i nema granica Možda
jedinu simboliku života pruža slika čovjeka koji je nekako uspio preživjeti između tih
mrtvih ljudskih tijela
47
I eno s kraja vode sa blatne obale između panjeva i vrbovog granja jedan čovjek ustaje
Diže se gore kao avet Poderan je mokar i kaljav Lice mu je u maljama i staro Mršav je i
jadan i izgleda tako kao da je već bio jednom umro pa nekim slučajem oživio i ustao
odozdo između mrtvih Ustajanjem jednog živog čovjeka iz ovog beskrajnog groblja u
vodi bio sam zbunjen i preplašen
D Duda također ističe kako je učestalost tegoba i prostora patnje (kakvo je upravo ovaj
prostor logora) u jasnoj opreci naspram domovine i slobode ali isto tako i jasno definirane
klasne pozicije tj socijalnog statusa Ono možda što je karakteristično za prostor logora i
sam ovaj putopis je i to što Sijarić u samom djelu ne opisuje dovoljno čovjeka zatočenika
njegove misli osjećanja i strah Sve se to nazire u cjelokupnom djelu sva ta osjećanja i
strahovi čovjeka koji očekuje smrt su podloga ovog putopisa ali konkretnih opisa
pronalazimo samo na nekoliko mjesta a jedan takav je i sljedeći
Čovjek u logoru mnogo vidi ali sve ne može vidjeti ndash jer šta vi znate koga sve to dovode na
obalu čujete kako se voz zaustavio i kako lokomotiva brekće i znate da su to tamo
dovedene nove žrtve Najedanput čujete ustaške psovke plač ženski vrisak zapomaganje
pisku djece i jasno vam je da to tamo ustaše ubijaju ženski glasovi se uvijek jače čuju
Žene pred smrt više protestuju nego muškarci A novodovedeni zatočenici više od starih
Možemo uočiti da kod Sijarića često imamo pozivanje na određene objekte i mjesta To su
prvenstveno gradovi i logor u Oslobođenom Jasenovcu Tako i ovdje svaki grad sam za
sebe predstavlja određeno mjesto mjesto pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i
njeno oživljavanje Srednjovjekovne gradine koje baš zbog toga što su gradine i to još
srednjovjekovne asociraju na prošlost dalju i od one koju poznaje i sam putopisac Smatra
se da se na određenim mjestima objektima u gradovima struktuira čovjekov život
njegovo ponašanje putanje koje slijedi kroz prostor i vrijeme jer grad kao takav
reflektira i utjelovljuje moć stvara red u prostoru i vremenu te disciplinu prostora i
vremena
U ovom putopisu (Oslobođeni Jasenovac) izdvaja se i bolnica kao još jedna
karakteristična figura prostora Namijenjena da liječi i time pomogne onima koji su
bolesni ovdje bolnica poprima sasvim drugačije značenje To je bila jedna baraka koja je
postojala samo formalno niti jedan bolesnik te bolnice nije izliječen Kako bi pred
međunarodnom komisijom prekrili tragove stravičnih zločina renovirali su tu bolnicu
Bitno je navesti to da ove podatke Ć Sijarić doznaje od preživjelog logoraša
Ustaše su tom prilikom pobili oko šesdeset bolesnika iz te bolnice onih koji su svojim
izgledom odavali pravo stanje logora Zatim su u bolnicu uneseni novi kreveti Uneseno je
48
i sve drugo što je jednoj bolnici potrebno A onda su ndash na kraju u bolnicu na nove krevete
i u nove postelje uvedeni novi bolesnici Ali oni nisu bili bolesni oni su bili zdravi ljudi ndash
koliko u logoru neko može da bude zdrav ali su i takvi jadno izgledali i imali da
predstavljaju bolesnike Tada smo dobili i nove logorske brojeve Bili su vrlo niski kako bi
se prikrilo pravo brojno stanje logora
U ovom stravičnom okruženju izdvaja se i religijski prostor Za D Dudu religijski prostor
je prostor susreta To je način stvaranja ljepote harmoničnosti i prirodnog idiličnog
prostora Kao i bolnica i ovdje je religijski prostor sasvim formalan Godine 1941 i 1942
u logoru su bili zaveli bogosluženje Za katoličku crkvu i džamiju uređene su bile posebne
sobe
Pop je bio neki Zvonko Brekalo Umro je od tifusa A hodža jedan zatočenik Ustaše su ga
uniformisali dali su mu čin satnika ndash a odmah zatim likvidirali ga ndash objesili su ga
Figuru smrti i grobnice pronalazimo i u putopisu Zapis o gradovima tačnije u zapisu O
Lenjingradu gdje Sijarić govori o stradanjima u Drugom svjetskom ratu Na specifičan
način opisuje grobnice te zajedničke masovne grobnice koje spajaju one sa istim tragičnim
sudbinama a koje su i nazvali bdquobratskim mogilamaldquo Sijarić kazuje o svim žrtvama rata o
tom besmislu koje ne donosi ništa dobro a uzima puno više o svakom pojedincu koji
izgubi dragu osobu
Tu među njih uđi ćutke S kapom u ruci S mislima da su to žrtve kakve si i ti imao u svojoj
zemlji Tako ćeš moći lakše da hodiš kroz ove beskrajne bdquobratske mogileldquo I zublja koja
nad njima gori podsjetiće te na zublje žrtvama u tvojoj zemlji Pa ti ovo groblje dođe kao
ono u tvojoj zemlji ndash nad kojim si već lio svoju suzu za drugovima za prijateljima za
poznanicima I nije ti drukčije nego da ovdje leže i tvoji ndash tvoji znanci
Sijarić piše i o porodici Savič koja je nastradala u tom ratu Posebno ističe bilješke
djevojčice Tanje najmlađe u toj porodici
Kao učenica Tanja je napisala jedno pismo o stradanjima svoje porodice Kratka hronika
djevojčice Tanje svakako da podsjeća i samim tim može se usporediti sa dnevnikom Ane
Frank trinaestogodišnje Židovke koja je u tajnom skrovištu bilježila svoje misli osjećanja
i strahove Te djevojčice dijelile su istu sudbinu jedne od mnogobrojnih žrtava Drugog
svjetskog rata
49
Zaključak Govoreći o književnim vrstama koje ujedinjuju povijesno-znanstveni interes s umjetničkim
oblikovanjem Milivoj Solar kaže ldquoMeđu takvim književno-znanstvenim vrstama od
posebne je važnosti također putopis S jedne strane on može predstavljati doprinos
geografiji ili etnografiji dok s druge strane predstavlja osobitu književnu vrstu u kojoj je
putovanje i opis proputovanih predjela ili zemalja povod za šire umjetničko oblikovanje
zapažanja dojmova i razmišljanja o svemu onom što putopisca zaokuplja tokom
putovanjaldquoemspČesto se na taj način putopis približava eseju ili romanu u kojemu je fabula
organizirana kao slijed događaja koji seemspzbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine
likova Iako postoji to mišljenje da se putopis približava eseju ili romanu i isto tako da se u
posljednje vrijeme pokazuje veći interes za takvim književnim žanrom putopis je svakako
manje istraženo proučavano i na kraju krajeva čitano područje To se pokazuje i kada je u
pitanju Ćamil Sijarić poznatiji je Sijarić romanopisac nego Sijarić putopisac
Ako se vratimo na mišljenje M Solara da je u putopisu fabula organizirana kao slijed
događaja koji se zbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine njih to bismo mogli
povezati sa ovim piscem bar konkretno u putopisu Oslobođeni Jasenovac dok Zapisi o
gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi djeluju na posve drugačiji način Sijarić se više
50
bazira na historiju koja se polahko zaboravlja i kao da nastoji da je spasi od tog zaborava
Njegovi likovi su usputni i bez nekog posebnog značaja osim ako nije riječ o nekoj
historijskoj ličnosti Međutim tu se opet izdvaja Oslobođeni Jasenovac u kojem jedan lik
preuzima ulogu naratora pa kao bivši logoraš grobar priča svoje doživljaje koji djeluju
kao neka vrsta ispovijesti Onog trenutka kada Sijarić govori o historijskim ličnostima
govori ono što je manje i više poznato
Često ne nudi ništa novo i novost nije način njegovog postizanja zanimljivosti ali on je
pisac koji odlično poznaje mjesto na koje putuje a posebno historiju iako nije historičar
već uvijek u svakom smislu samo pisac Njegova historijska priča nije puko kazivanje
činjenica već pravi književno-umjetnički tekst Anegdote i legende su ono što krasi
njegovo pisanje i doprinosi toj zanimljivosti Pokazalo se da su doba mjesto i trajanje
ključni elementi Sijarićevog putopisa On je vremenski i prostorno ovjekovječio i sadašnji
ali i daleki i zagubljeni teritorij Bosne i Hercegovine
Ostavio je jasnu sliku njenih ljudi njihovu historiju i legendu nacionalnu i vjersku
isprepletenost i suprotstavljenost ujedno i pitome i surove prirode te običaja
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti tj putopiščeva objašnjenja o razlozima nastanka nekog
putopisa najčešće se nalaze u samom predgovoru Pokazalo se da je to slučaj i u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja a zatim
vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa putovanja
Sijarić kao razlog svog putovanja navodi tu činjenicu da jugoslavenski srednjovjekovni
gradovi nisu dovoljno istraženi U Oslobođenom Jasenovcu okvir predstavlja uvodna
rečenica Sijarić kaže ldquoIšao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjetildquo
Razlog njegovog putovanja u Jasenovac je namjera da otkrije sve te strahote koje su se
desile s tim da ni sam pisac ne sluti šta će sve zateći i vidjeti
Vjerovatno dvije najvažnije značajke putopisnog subjekta su snalažljivost i perceptivna
usmjerenost Neki se putopisci baziraju na opise historijskih znamenitosti neki na
tradiciju svakodnevni život neki na opise prirode a Sijarić u svoje putopise kombinira sve
te elemente Najviše bdquoizravnih susretaldquo sa putopiscem imamo onda kada opisuje neku
znamenitost prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi U Zapisima o
gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih dijelova kada se opisuju putevi i
historijske znamenitosti Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi Kako je
i navedeno to se najbolje može vidjeti u tekstu Putovati znači ndash vidjeti
Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje
je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost
51
putopisnog svijeta Oba Sijarićeva putopisa Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji
gradovi prvenstveno su usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje
mjestima građevinama i običajima To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj
izvještajnoj ili naučnoj obradi Međutim u tim pripovijedanjima i opisivanjima
pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici samog putopisa S druge strane u
slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se drugačije odlike U tom djelu
pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju istu poziciju u samom
tekstu
Dotematizacija uključuje obavijesti kojima se nadograđuje osnovno putopisno izlaganje i
postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za približavanje
putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta Dva osnovna
postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija figuralnim
postupcima U Sijarićevim putopisima prisutan je figuralni postupak dotematizacije ali i
naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj baštini uz karakterističan književno-
estetski stil
Figure sjećanja su uvijek prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila
Sijarića riječ je o oživljenom prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu
Pojam prostora obuhvata i svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu Figure sjećanja
su uvijek prostorno i vremenski konkretne Putopis ima zadatak da sačuva identitet jedne
čitave zajednice Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku
prošlost U Oslobođenom Jasenovcu u prvom planu izdvaja se figura logora Ovaj pisac taj
prostor uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na
smrt pa pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Sijarić piše isključivo o gradu i
gradskim običajima jer za njega svaki grad predstavlja određeno mjesto mjesto
pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i njeno oživljavanje
52
O piscu
Ćamil Sijarić je da još ovo kažem na kraju bio neobično pitoreskna pojava u našem
ljudskom svijetu i već za života postao predmet mnogih priča i anegdota Bio je oličenje
drevne jednostavnosti i neposrednosti U neprirodnom svijetu bio je prirodan čovjek
Ćamil Sijarić rođen je 18 decembra 1913 godine u Šipovicama kod Bijelog Polja u Crnoj
Gori u jako imućnoj zemljoradničkoj porodici Rano ostaje bez oba roditelja te odrasta
kod strica Osnovnu školu završio je u Godijevu u Bijelom Polju a odemsp1927 doemsp1935
godine pohađa Veliku medresu kralja Aleksandra uemspSkopljuemspiz koje je zbog političke
aktivnosti bio isključen Školovanje nastavlja u Vranju i u gimnaziji maturiraemsp1936
godine Iste te godine upisuje Pravni fakultet uemspBeogradu Diplomirao jeemsp1940 godine a
za vrijeme Drugog svjetskog rataemspslužbuje uemspSarajevuemspMostaruemspBosanskoj Gradiški
iemspBanjaluci Za sekretara Suda narodne časti u Banjaluci izabran jeemsp1945 godine potom je
novinar lista Glas i dramaturg Narodnog pozorišta u Banjaluci U Sarajevo prelaziemsp1947
godine radi u redakciji lista Pregled a potom je u Glavnom odboru Narodnog fronta i
redakciji Zadrugara U literarnu sekciju Radio Sarajeva prelaziemsp1951 godine i tu ostaje
sve do odlaska u mirovinuemsp1983 godine
Već kao đak Velike medrese u Soplju pokazuje interesovanje za književni rad U toj školi
bio je predsjednik literarne družine koja je izdavala časopis bdquoVesnikldquo u kojem je objavio
svoje prve književne radove ndash pjesme 1929 godine Bavio se i sakupljanjem narodnih
epskih pjesama u rodnom Bihoru koje je poslao Srpskoj akademiji nauka u Beogradu (i
danas se te pjesme čuvaju u arhivi spomenute akademije) Književni rad nastavlja
53
objavljujući pjesme u bdquoGajretuldquo bdquoŽeni danasldquo i bdquoPregleduldquo Za vrijeme rata ništa ne
objavljuje Bio je redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i
Akademije naua i umjetnosti Crne Gore
Nagrađen je brojnim nagradama kao što su 27-julska nagrada SR Bosne i Hercegovine
13-julska nagrada SR Crne Gore Andrićeva nagrada i dr
Umro jeemsp6 decembraemsp1989 godine
SažetakPutopis kao forma razvija se još u antici To je književna vrsta tematski oblikovana
putovanjem putopisca koji pripovjeda zgode na putu opisuje prostore kojima putuje i
mjesta na kojima boravi iznosi svoja zapažanja o ljudima koje na putu susreće o njihovim
običajima i načinu života te često o kulturnim i umjetničkim znamenitostima određenih
krajeva Za Ćamila Sijarića putopis je jednostavno opis putovanja zajedno i geografija i
historija i etnografija Historijska priča je ona koja zauzima primarno mjesto u njegovom
putopisnom opusu U ovom masterskom radu prikazali su se Sijarićevi putopisi Zapis o
gradovima Herceg-Bosno i tvoji gradovi i Jasenovac Knjiga Zapisi o gradovima
objavljena je 1970 godine a 1986 Sijarić objavljuje putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi
Po tematici se ovaj putopis može izjednačiti sa putopisom Zapisi o gradovima dok je
Oslobođeni Jasenovac i svojom formom i sadržajem ustrojen na potpuno drugačiji način
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta
Pokazalo se kako te obavijesti pronalazimo u predgovoru ali i u pojedinim zapisima unutar
putopisa Kada je riječ o zanimljivosti mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive
zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru međutim ovaj pisac ipak sve što je
zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način posebno u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi Usputne priče anegdote i legende su osnovni elementi
kojima Sijarić postiže zanimljivost i novost Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna
izražajna postupka u putopisu Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom
20 stoljeća izdvaja se figura kulturalnog pamćenja Ta tzv mjesta pamćenja javljaju se u
funkciji očuvanja znanja o sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke
54
prošlosti Ovi putopisi sadrže niz figura kulturalnih pamćenja kao što se i pokazalo u
samom radu
SummaryTravelouge as form was developed in the classical period It is a literatur category
thematicly shaped with travelers journey in which he narrates about events descripes
places he has seen people he met their customs and way of living and often about cultural
and artistic sights of specific areas For Ćamil Sijarić travelouge is simply description of
travels including geography history and etnhography Historical story is primar in his
travelouge opus This master thresis showed us Sijarićs travelouges Zapis o gradovima
Herceg-Bosno i tvoji gradovi and Jasenovac Zapis o gradovima was published 1970
Herceg-Bosno i tvoji gradovi 1986 Thematically they are very similar while Jasenovac is
with its form and content established differently Framework and notices are authors
expalanations for writing the text We found notices in preface but also in the text of
travelouge Critics claim that most interesting events happen in unknown and far places
However this author search for new and ineresting in his country in a completly different
way as shown in Herceg-Bosno i tvoji gradovi Side stories anecdotes and mhyts are basic
elements for Sijarićs new and interesting storytelling As expressed element of literature of
late 19 and 20 century it stands out figure of cultural memory Those cedilcedil memory placesldquo
occur as intent to preserve knowledge about ourselfs recall historicaly endangered
meaning of common past These travelouges contain series of cultural memories as
shown
55
Literatura Assmann Jann Kulturno pamćenje Pismo sjećanje i politički identitet u ranim
visokim kulturama s njemačkog preveo Vahidin Preljević Biblioteka tEKST
Zenica 2005
Bahtin Mihail Oblici vremena i kronotopa u romanuMatica hrvatska kolo 3
(2008)
Dizdarević Faruk Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila
Sijarića Avlija-portal za kulturu književnost i društvene teme Dostupno na
httpwwwavlijameesejifaruk-dizdarevic-stradalnistvo-kao-umjetnicka-vizija-u-
knjizevnom-djelu-camila-sijarica (2352014)
Duda Dean Priča i putovnje hrvatski romantičarski putopis kao pripovjedni žanr
Matica hrvatska Zagreb 1998
Duda Dean Kultura putovanja Naklada Ljevak Zagreb 2012
Galić Gordana Vladimir Nazor od Splita do piramida - tekst imaginacija
reprezentacija Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske Dostupno
na httphrcaksrcehr86365 (1352014)
Hrvatska opća enciklopedija Leksikografski zavod Miroslav Krleža Zagreb 2008
Dostupno na httpwwwenciklopedijahrNatuknicaaspxID=51177
Isaković Alija Hodoljublje Svjetlost Sarajevo 1973
Kulenović Tvrtko (priredio) Ćamil Sijarić- Zapisi Izabrana djela I-X knjiga
deveta Veselin Masleša Sarajevo 1991
Kulenović Tvrtko Ćamilovi putopisi Diwan - časopis za kulturu Javna biblioteka
Alija Isaković Dostupno na httpwwwdiwanmagcombaarhivadiwan7-
8sadrzajsadrzaj14htm (562014)
Lešić Zdenko i Martinović Juraj (ur) Naučni skup Književno djelo Ćamila
Sijarića Sarajevo 2003
Ivan Lovrenović (2012) Prostori putopisa Dostupno na
httpivanlovrenoviccom201203prostori-putopisa-2 (2762014)
Miličić Irena Teoretičari hodočasnici činovnici tri vrtse renesansnih putopisnih
tekstova Zagreb 2010 Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske
Dostupno na httphrcaksrcehr56766 (1152014)
Nemec Krešimir Čitanje grada Ljevak Zagreb 2010
56
Sijarić Ćamil Zapisi o gradovima Zadruga Sarajevo 1976
Todorova Marija Imaginarni Balkan prevele s engleskog A B Vučen i D
Starčević Biblioteka XX vek 2 izdanje 2006
Zvrko Husein Ćamil Sijarić- pripovjedna proza Dobra knjiga Sarajevo 2013
11
On još dodaje i to kako je put za Ć Sijarića simbol trajanja saznavanja upoznavanja
savladavanja prepreka te učenje da svaki jad i muka imaju svoje trajanje pa i sam putnik
Kad čovjek ne ide nikud od kuće on je opet putnik ide od svog postanka ka kraju koji je
neminovan
Izdvajaju se dva osnovna strukturna pristupa kod onoga što se naziva građom za bošnjački
putopis Za neke autore putopis je opis putovanja svojevrsna geografija historija i
etnografija Drugima je putovanje povod za iskaz vlastitosti a trećima je ono čiji je
predmet književno djelo ili književna ličnost koju pohode
Ćamil Sijarić pripada prvoj grupi Za njega je putops jednostavno opis putovanja zajedno i
geografija i historija i etnografija Kako navodi profesor Rizvanbegović Sijariću nije bitan
predmet opisa isto kao i historijski fakti Historijska priča je ona koja zauzima primarno
mjesto u njegovom putopisnom opusu Ona postaje umjetnost putopisa Ćamil Sijarić
nastoji spoznati ljude prošlosti koji ostavljaju trag i prenose ga na čitaoca
Karakteristične i bitne odrednice motivi i termini za njegove putopise su doba mjesto i
trajanje Dobaemspje ključna riječ za razumijevanje tih putopisa za Sijarićaemspmjestoemspima smisao
ako imaemsptrajanje sam prostor je irelevantan Sami Borhes navodi da je duhovni život
čovjeka bez prostora sasvim moguć ali bez vremena nije Tome sad treba dodati onaj drugi
zahtjev za živim ljudima mada se tijesno vezuje za historiju
Sijarić i u putopisima bdquoostaje pisacldquo On sve zna prethodno bi proučio sve što je mogao
naći o mjestu prema kojem putuje sve je naučio poznaje svaki kamen ali nije historičar a
daleko od toga da je arheolog Vrijeme je za njega onoliko duboko koliko je stiglo da
uobliči da zapiše ljudsku sudbinu mada ona može biti zapisana i u kamenuemsp
Njegovi putopisi su moderni prozni šehrengizi On priča isključivo o gradovima jer su
gradovi historija i jer sela nemaju tu historiju Sela su samo postojanja koja su najčešće
prolazna i ne toliko bitna ona ne pamte historiju
Od svojih sagovornika tražio je obaviještenost istinitost jasnoću eventualno zanimljivost
Tvrtko Kulenović kaže da je on samemspbio isti onaj Ćamil koji je pisao one fantastične
pripovijetke sa onom fantastičnom sposobnošću uranjanja u ljudsku sudbinu onim
fantastičnim jezikom koji je već sam po sebi bio umjetnička kreacija najvišeg reda
Nije to od njih zahtjevao to je samo od sebe išlo Ne mora biti ali može biti osobina
genija u svakom slučaju je sudbina književnih poštenjaka da zanemaruju ne primjećuju
12
ono što su sobom svojim bićem iznutra donijeli a insistiraju na onome što je uneseno
spolja na znanju na iskustvu na posmatranju na rdquoživoturdquo a ne na rdquoumjetnostirdquo (Tvrtko
Kulenović)
Svojim knjigama Zapisi o gradovima Herceg-Bosno i tvoji gradovi i Oslobođeni
Jasenovac Ćamil Sijarić zaokružuje svoje putopisno umijeće Bosanski putopisi Ćamilovi
su gradovi tu je njihova prošlost historija a upravo su ti gradovi prepuni historije a ta
historija je prepuna lica i naličja ili jednostavno likova koji i današnji lik određuju
U ovom masterskom radu prikazat će se Sijarićevi putopisi Zapis o gradovima Herceg-
Bosno i tvoji gradovi i Jasenovac Ono što sam pisac poručuje ovim djelima je to da
prošlost ne smije ostati u sjenci zaborava da će se ona uvijek pamtiti i prenositi novim
generacijama (to je posebno istaknuto u onim dijelovima gdje pisac govori o Drugom
svjetskom ratu) Tako npr u putopisu Zapisi o gradovima Sijarić govori o Lenjingradu te
posebno ističe kako se ne smije zaboraviti na mnogobrojne žrtve rata
Možeš samo da ćutiš i da se izgubiš u nečemu što je groblje što je smrzavanje gladovanje
i umiranje ndash što je onih devet stotina dana Dobro bi bilo da tu brojku znaju svi profesori ndash
svih jezika i svih narodnosti i da je đacima daju u zadatak Svim đacima i u svim
zemljama ndash na svim jezicima Nek bi se ta brojka znala i pamtila kako se više ne bi
ponovila ndash ni u ovom gradu ni u drugom gradu ni u jednom mjestu
Kada je riječ o prošlosti ona je uvijek nedovoljno poznata otkrivena sačuvana i
tajanstvena U jednom trenutku sam Sijarić se pita šta je prošlost kakva je ona i čija je
jednostavno izgovaramo zidine starine vremena nekakva nekakva stoljeća ndash nekakva
tama prošlosti ndash kakve to prošlosti čije prošlosti I čudo jedno prošlost nam se svačija
nekako učini kao da je to i naša prošlost Kao da su tuda prošli naši stari Tu živjeli tu
gradove gradili tu snove sanjali ndash i otišli oni otišli a mi došli
U predgovoru knjige Zapisi o gradovima sam pisac navodi da su po cijeloj našoj Bosni i
Hercegovini razasuti bezbrojni srednjovjekovni gradovi Za mnoge od njih se ne zna ni
kada su građeni ko ih je gradio niti kojim povodom Također njihova imena su
zaboravljena posebno od dolaska Osmanlija Srednjovjekovni gradovi su najčešće građeni
u župama kao odbrambeni centri i središta-provincijske vlasti to jeste vlasti gradskih
upravnika Najveći razvoj doživjeli su uz krstaške ratove
13
Vraćajući se sa Istoka krstaši su prenosili iskustva koja su stekli na Orijentu pa i iskustvo
u zidanju gradova od kamena sa svim oblicima i osobinama tadašnjih gradova na Istoku
Javljaju nam se iz daleke prošlosti ove zemlje Bosne iz tamne tame njenih vijekova ndash i
jedna je od stranica njene istorije koja traži da je odgonetnemo ko ih je zidao i zašto je li
iz nužde ili za slavu Gusta mahovina pala je po njihovom kamenu i još gušća zavjesa po
njihovom vremenu ndash i sakrila staru davnu Bosnu
Zapisi o gradovimaGradovi su kao i ljudi ndash i kao i ljudi mogu da budu stari ili mladi tužni ili veseli zaneseni
ili zamišljeni I mogu da budu lijepi ili ružni
Ćamil je bio pisac povijesti onakve kakva je ova naša historije koja se dogodila i prošla
a koju je on spašavao vještinom čuđenja Vjerovao je da samo čuđenje spašava njegov
svijet što je vrlo poučno Puno je bolje čuditi se svome životu nego žaliti za njim
(Miljenko Jergović)
14
Knjiga Zapisi o gradovima objavljena je 1970 godine Putujući kroz mnoge gradove
tadašnje Jugoslavije daleke Rusije i Iraka Ćamil Sijarić sve uspomene bdquoupisujeldquo u tu
knjigu putopisa
Mićo Cvijetić u svom tekstu Magija riječi priče i pričanja u knjizi Ćamil gora razgovora
ističe kako su Ćamila Sijarića zanosili putevi i putovanja očaravala voda obilježja i zapisi
na kamenu
Pišući o Drini i gradovima koje vode zapljuskuju reći će i ovo da će tu vodu pominjati
pjesme pominjaće istorija pominjaće vojske i vojskovođe Na njoj će stajati stražari i
graničari prelaziće je handžije i karavandžije U očima će je nositi putnici kao vodu plavu
i brzu Zamicaće niz nju splavovi i splavari zavijaće nad njom vuci stajaće nad njom
hajduci nadlijetaće orli i gavranovi brodiće je lovci i trgovci Crtaće je u knjigama
Putopis ne sadrži onu količinu događaja koja je karakteristična za fikcionalni pripovjedni
tekst On podrazumijeva drugačiji tip događajnosti Njegov uzorak je nefikcionalna narav
putopisnog teksta Predmet putopisa je neposredna nepriređena i zatečena stvarnost tako
da njeno postojanje ne ovisi o tekstu Putopisac je može prikazati više ili manje
vjerodostojnom ali joj time i ne uskraćuje zbiljsku predmetnost U radu je već spomenuto
da Ćamil Sijarić bdquozna sveldquo o mjestu na koje putuje ali to nije ono znanje koje iznosi
historičar On uvijek bdquoostaje pisacldquo U ovoj knjizi miješaju se lirske epske putopisne
historijske i literarne asocijacije
Ismet Rebronja u tekstu bdquoDrumovi u delima Ćamila Sijarićaldquo ističe kako je drum za njega
prije svega historija svaki je put jedna historija o vremenima i ljudima promjenama i
izmjenama nastajanju novog i prestajanju starog
Ima putova kojima se nekada mnogo hodilo pa se više ne hodi ima takvih putova i na vodi
ndash kojima se nekad mnogo brodilo pa se više ne brodi Ima ih kroz šume kroz polja kroz
klisure i kroz gudure - pa se više njima ne hodi i na (putu) više nema hanova nema
handžija i kafedžija i nema nikoga i čini se da su otišle i vode Trava je sada tuda i
priča da je sve to nekad na tom putu bilo - kunu se da je tako bilo a više nije jer nema
hanova i nema putnika i u šumama nema hajduka putovi kao i ljudi bivaju mladi pa
bivaju stari pa ih sasvim nestane Putovi su kao istorija Pa pričaju
Kada govori o Lenjingradu (današnjem Sankt Peterburgu) poslije Moskve drugom po
broju stanovnika ekonomskom kulturnom naučnom centru Rusije Ćamil Sijarić kao da
čitav taj putopis obilježava motivom smrti Govori o tome kako je ovaj grad bio opkoljen
Nijemcima
15
Umirale su uz tih devet stotina dana po cijele porodice za jedan dan Svi skupa otac
majka baba djeca ndash za jedan dan Tako da su se vrata na kućama zatvarala i na njima
lijepio natpis bdquoOvdje više ne tražite nikogldquo
Kada govori o gradu Pančevu opet nagovještava da se njegovo ime veže za slavenski
jezik što znači močvara
Ako je istina da je to slovenska riječ i da znači močvara blato brlog i slično tome onda je
toga blata i toga brloga na ovoj rijeci Tamišu sigurno nekada bilo mnogo pa je i ime
mjestu - eventualno moglo otud nastati no ko to zna
Kao odličan poznavalac historije Ć Sijarić nudi podatke o tome kako se ime grada
mijenjalo kroz stoljeća pa tako prvo njegovo ime bilo je Panuka iz 9 stoljeća u 10
stoljeću spominje se ime Panucea a kasnije i Panoča
On također govori o tome po čemu su se pojedini gradovi posebno isticali kao npr
Đakovica čiji se stari dio grada nekada isticao po neizmjernom bogatstvu a posebno po
vještini svojih zanatlija puškara sabljara abadžija gajtandžija aščija kujundžija
kundurdžija itd Trgovina je bila toliko razvijena da je Đakovica bila vodeća u prodaji
Dok je Đakovica bila poznata po dobrim zanatlijama Struško polje obilovalo je voćem
Voće od svake vrste moglo se pronaći u Struškom polju tu su kruške jabuke šeftelije
breskve kajsije te južno voće kao smokve badem i drugo
Treba zamisliti ovakvu sliku polje ravno kao dlan opružilo se i raširilo sve dok vidik ne
zaklone planine A vrijedne ruke došle su i tu zasadile sve što zemlja rodi i rodom plodi I
sve se to u proljeće zaodjene cvijetom a u jesen plodom Pa granama teško da drže A za
oči uživanje Jer možeš da biraš plod koji hoćeš I svih vrsta
Husein Zvrko navodi kako u pripovijednim kazivanjima Ćamila Sijarića često nailazimo
na motiv vode izvora rijeke i jezera Ti motivi su neizbježni u njegovoj pripovijednoj i
putopisnoj prozi Kada je riječ o putopisima taj motiv je nezaobilazan Dok su i čovjek i
grad prolazni voda je ta koja uvijek ostaje mlada Voda je za Sijarića nešto mistično
zagonetno i nedostižno dok je sve ostalo poznato i ljudi i putevi i gradovi Tako u zapisu
Voda ne stari star je samo Ohrid govori o starom makedonskom gradu Ohridu i
Ohridskom jezeru
No - na njemu se vijekovi ne vide ne vidi se njegova starost ndash jer voda je uvijek samo voda
i vrijeme na njoj ne bilježi se ndash šta više čini se da je uvijek mlada i da će mladom i ostati
Ono kao i da jeste tu - da se u njemu ogleda Ohrid I tu ndash u ogledalu njegovom ovaj grad
treba i gledati Jer on tada ne izgleda stvaran nego liči na nekakav prividan grad ndash na
sliku naslikanu nekad davno rukom starih slikara iz Ohrida a na licu vode ndash na jezeru
16
Još jedan motiv koji ovaj pisac pronalazi u vodi je i sloboda U selu Tivoli kod Rima selu
poznatom po hramu božice Veste Sijarić nailazi na jedan potok Iako sasvim običan potok
naizgled nimalo drugačiji od ostalih pisac vidi u njemu nešto posebno i lijepo Poseban je
bio taj potok jer je bio slobodan jer je tekao tamo kuda je htio bez ljudske ruke koja bi ga
vodila
Jer su sve ostale vode stegnute u cijevi svima je nametnuta ljudska volja da čini ono što
čovjek hoće i jedino ovaj mali potok čini sam što hoće ndash teče slobodno ništa ga se ne tiče
niko ga ne gleda jer zašto bi i gledao jedan sasvim običan potok kod toliko vodoskoka i
vodopada Ali ja sam ipak gledao taj potok I divio se njegovoj slobodi I kad bi on bio
razumno stvorenje ja bih mu rekao da bježi što dalje i što brže i spasi se huke i buke koju
prave vode iz cijevi
Motiv slobode nalazimo i na samom početku zapisa Duša Bukurešta gdje Sijarić govori o
slobodi koju ima jedan putopisac Kada si sam u nekom tebi nepoznatom gradu onda si
potpuno slobodan jer si kako kaže i sam pisac gospodar vremena i ideš kud hoćeš radiš
šta hoćeš
Sijarić je također i odličan poznavalac čovjeka njegovih misli osjećanja i potreba
Nastoji razbiti njegovu otuđenost i predstaviti ga u boljem svjetlu svjetlu druželjubivog
čovjeka koji razumije i prihvata druge i drugačije Želi pojedinca stranca približiti masi
tako da bude prihvaćen kao jedan od njih Na taj način u zapisu Na Dunavu Estergon
pokazuje kako ne bi smjele postojati razilke među ljudima već kako bi se i u tuđoj zemlji
trebalo osjećati kao i u svojoj ne kao gost već kao domaćin tu među domaćinima U
zapisu Na mramorju Pompeja kazujući o Pompeji u erupciji vulkana Vezuva uništenom
rimskom gradu Sijarić stvara gotovo opipljivu sliku agonije i boli svakog čovjeka tog
nekadašnjeg grada agonije svakog onog koga je zadesila takva smrt Zgrudvani su
sklupčeni su od bola su se previjali i takvu nam sliku ostavili da taj bol onako užasan od
vatre osjetimo nekako i mi danas Ono što svakako ističe jeste i to da čovjek dijeli
sudbinu drugog čovjeka i suosjeća sa njegovom tragedijom
Međutim on kazuje i o ljudskoj okrutnosti čovjekovoj lošoj strani i potrebi da povrijedi
drugog čovjeka Na najbolji mogući način to slika opisujući arenu u Rimu čuvenu
Koloseo Flavio Sijarić time kao da želi pokazati kako čovjek uvijek ostaje isti kako se od
najstarijih vremena pa do danas nije promijenio njegova surova strana ostaje
nepopravljiva U čovjeku postoji nešto animalno i zastrašujuće
Ima jedna pjesma o mladoj hrišćanki koju su bacili među lavove ndash u vrijeme
neznabožačko Ta arena tu je i danas Ogromna je i stravična izgledom Zovu je kratko ndash
17
bdquoKoloseo Flavioldquo Veće gledalište valjda ne postoji A ni strašnije od ovoga Jer tu su
zvijeri rastrzale ljude jer tu se svjetina smijala žrtvama jer tu je čovjek bio zvijer
Koliko se samo pakosti i oholosti može javiti u čovjeku i koliko takav pojedinac može biti
bezosjećajan Sijarić ovo potvrđuje i u zapisu Niniva zapisu o istoimenom gradu a
današnjem Mosulu Drevni narod tog grada vjerovao je u boga Asura a kraljevi od
najstarijeg do posljednjeg kako kaže i sam putopisac bili su božji poslanici na zemlji i sve
što su činili činili su to u ime boga Ono što su radili ti kraljevi bilo je svakako zlo i
strašno daleko od onoga što bi čovjek trebao raditi Kako bi stvorio što vjerniju sliku
takvih kraljeva Sijarić citira jednu priču urezanu u ploči o tome šta kralj čini kada vodi
rat
Ja Asurnazirbal ovako osvajam tuđe gradove pred kapijom grada koji hoću da osvojim
ja najprije podignem piramidu od zemlje zatim žive oderem nekoliko vođa neprijateljske
vojske i njihove kože razapnem na piramidu neprijatelj iz grada gleda te kože i biće da ga
tada strah hvata ndash jer i sebe zamišlja u takvom stanju koje ga ne može mimoići Zatim
naredim da se izvjestan broj neprijatelja živi uzidaju u gradske zidine a drugi da se živi
nabiju na kolje i istaknu gore na zidine da ih otud iz grada gledaju građani i da znaju šta i
njih čeka
Kao potvrda ovakvog govora uz taj strašni natpis u reljefu je isklesan i lik kralja
Asurnazirbala Sijarić ističe kako ta figura zrači samo surovost divljinu i užas Kao i svi
drugi kraljevi u Ninivi tako je i kralj Asurnazirbal isklesan mnogo veći u odnosu na druge
koji su uz njega Na taj način kraljevi se žele posebno istaći i veličinom i snagom
Ovaj putopisac piše o umjetnosti i kulturi nekog prostora pa na taj način stvara povezanost
opisanog prostora i samog čitaoca Kada govori o tradiciji kulturi običajima i svemu
onome što se vezuje za neki grad i njegove stanovnike Sijarić to čini izuzetno detaljno pa
se kod čitaoca stvara dojam da je dio tog prostora i da sam posmatra grad i njegove
stanovnike Ti detaljni opisi i dočaravanje određenog prostora nekako se najbolje uočavaju
u zapisu gdje pisac govori o Pompeji Iako sasvim uništen još davne 79 godine ne taj
grad čuva ruševine koje su dokaz njegovog postojonja i života Na osnovu slike na zidu
na kojoj je prikazana gola žena Sijarić detaljno govori o njihovoj kulturi To je bila
jelinska kultura Govori o stanovnicima Pompeje kao o pobornicima zabave koji su
uživali u životu prepuštajući se igri i svirci Poznavajući Ilijadu i Odiseju slikali su scene iz
tih pjesama kao i iz nekih drugih pa putopisac zaključuje da su im zidovi bili sasvim
išarani najčešće motivima golih bića Sijarić detaljno opisuje i neka svoja putovanja kao
što je to primjer putovanja u Konstancu rumunski grad na Crnom moru U namjeri da
18
posjeti spomenik pjesnika Publija Ovidija Sijarić luta tim velikim gradom i njegovim
ulicama Iako nije znao gdje se tačno nalazi spomenik ovaj putopisac je uživao u tome da
ga pronađe bez nečije pomoći Sijarić također detaljno opisuje i sam spomenik Publija
Ovidija jednog od najvećih rimskih pjesnika i elegičara kojeg je protjerao car August
Da ga opišem natprirodne je veličine Dignut na ne mnogo visoko postolje Gologlav
Glava s malo kose čelo otvoreno Lice pravilnih linija lijepo koštunjavo pomalo
staračko sjetno zamišljeno zgledano preda se stoji grozno usamljenički na svome
postolju i na ovom mjestu kao što je uostalom i bio usamljen u ovom dalekom
varvarskom gradu na Crnom moru i u Dakiji ndash u zemlji
Herceg-Bosno i tvoji gradoviGodine 1986 Sijarić objavljuje putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi Po tematici se ovaj
putopis može izjednačiti sa putopisom Zapisi o gradovima jer i u ovom putopisu na isti
način kao i u Zapisima o gradovima Sijarić priča historiju gradova s tim da je u ovom
putopisu predmet historija Bosne i njenih gradova Ono što je vjerovatno najuočljivije u
ovom djelu jeste to da pisac u istom trenutku iznosi historijske činjenice daje podatke
(najčešće etimološke prirode) ispriča neku anegdotu i bdquootpjevaldquo pjesmu Dakle mogli
19
bismo reći da se ističu historijske činjenice koje su poetski uobličene Kako je Sijarić često
objašnjavao porijeklo i značenje imena nekog grada svjedoči i primjer u zapisu Prozor i
Rama gdje objašnjava porijeklo imena grada tako što se detaljno prisjeća svog djetinjstva i
odlazaka u mekteb Tamo su sa kalfom učili arapski jezik te spominjali gradove Bosne i
Hercegovine
Idući ka ovom gradu i izgovarajući njegovo ime dugo - Prόzor ili kratko Prȍzor što je
prvo pogrešno a drugo pravilno prisjetio sam se jednog davnog slučaja kad sam prvi put
čuo za ime ovog grada u župi Rama Bilo je to kad sam kao dijete ndash to jeste kao mejtefski
đak prvi put uzeo knjigu u ruke Bila je ta knjiga ispisana arapskim slovima koja nijedno
od nas djece nije umjelo da čita Bila su tim slovima ispisana imena gotovo svih gradova u
Bosni i Hercegovini i trebalo je da ta imena naučimo napamet ndash pa smo jednostavno išli za
kalfom kako on kaže tako i mi za njim ponovimo Imena gradova u Bosni i Hercegovini
počinjala su ovako Sarajevo Mostar Banja Luka Tuzla Bihać Travnik i tako dalje ndash a
posljednji je bio Prȍzor
Pisac objašnjava u kakvoj je vezi riječ Prozor sa staroslovenskim jezikom Grad nije dobio
ime po prozoru na kući već potječe od glagola bdquozretildquo što je na staroslovenskom značilo
gledati pogledati kroz nešto pa je od imenice izvedene iz toga glagola nastalo i ime grada
ndash Prozor Pored toga ono što je možda i neočekivano za ovakvo književno djelo jeste to
što Sijarić nudi i pravilan izgovor te riječi ukazuje na koji način se akcentira Umjesto
dugosilaznog akcenta kako je i sam pisac mislio javlja se kratkosilazni Upravo ti
bdquoneobični potezildquo čine Sijarićevu cjelokupnu putopisnu građu jedinstvenom
Može se reći da svaki putopis pojedinačno sadrži niz historijskih činjenica koje su i
osnova tih putopisa Ćamil Sijarić prije nego što bi pošao na put dobro bi proučio historiju
datog mjesta Kada je grad Prozor u pitanju on piše kako i sam kaže najraniju historiju
onu iz srednjeg vijeka Govori o banu Tvrtku koji je izdavao povelje u Prozoru Spominje
Tvrtkovu povelju Vukcu Hrvatiniću iz godine 1366 te podatak da je Matija Korvin 1463
poklonio Prozor zajedno sa Ramom sinu hercegu Stjepanu Vladislavu
Pišući o Sarajevu - gradu za riječ i sliku on započinje jednom anegdotom Kada su upitali
jednog čovjeka kakav je to grad on ga je usporedio sa jednom kućom sa puno prozora sa
kojih pjevaju djevojke
One tu ostaju po cio dan i pjesmu prekidaju samo dokle ručaju ndash a kad ručaju opet sjednu
na svoja mjesta i odozgo kroz prozor daju svijetu gotove pjesme
Također kada govori o ljepotama i bdquomagičnostildquo Sarajeva nudi čitavu jednu priču o
fenjerdžiji koji je palio fenjere po sarajevskim sokacima čitav svoj život Igrom slučaja
20
postao je bogataš naslijedio je rođaka iz Bosanske Gradiške Međutim nakon nekog
vremena vratio se u Sarajevo i svojim fenjerima Sijarić pokazuje multinacionalno
Sarajevo ali nekadašnje Sarajevo kada su trgovci i muslimani i katolici i pravoslavci išli
zajedno u Carigrad i nosili kožne proizvode Pisac spominje i Alifakovac i Trebević te
objašnjava porijeklo tih riječi Ime Alifakovac dolazi od Alije koji je inače bio niskog
rasta jer bdquoufakldquo je turska riječ i znači mali Naziv Trebević dolazi od riječi bdquotrebeldquo što
znači bdquosofreldquo koje su se postavljale nekada bogovima i na njima polagane žrtve Pored tih
činjenica Sijarić piše i o kugi koja je bila zahvatila Sarajevo i odnijela mnoge živote Da
je mene vatra pogorjela bijele bi mi dvore ponovila da je mene voda poplavila barem bi
mi oprala sokake već je mene kuga pomorila pomorila i staro i mlado rastavila i milo i
drago kugo pusta da te bog ubije
Ono što je doprinijelo estetici i zanimljivosti Sijarićevih putopisa svakako su upravo te
anegdote i niz pjesama koje su nezaobilazni elementi gotovo svakog pojedinačnog
putopisa
Ćehotina govorila Drini pričekaj me sjutradan do podne dok ja dođem mutna i krvava
mutna jeste dolazila a ne zna se da je nekad došla i krvava
Kako u Sijarićevim romanima i pripovijetkama susrećemo niz različitih likova on i u
putopisu karakterizira čovjeka pokazuje sve njegove vrline i mane Sarajlije su prkosne i
ponosne i umjeli su grdno da se naljute Nisu ispoštovali naredbu Omer-paše Latasa da se
pripremaju za vojsku čak i onda kada im je prijetio raznim kaznama već svaki ode u svoju
krajinu barut tući i olovo liti pa na carsku vojsku udariti
Od Osmanlija do napada Austrije pisac ispisuje priču o Sarajevu i Sarajlijama O tome
kakav je taj grad nekada bio i kakvi su bili njegovi ljudi Sijarić govori na zanimljiv
upečatljiv metaforičan i slikovit način
U čizmara cio red čizama i sve su jednake Mušterija pita za jedne i dobija cijenu pita za
druge i dobija manju cijenu ndash i pita zašto je manja kada su čizme jednake ndash Nisu jednake
u tim što su za jednu paru jevtinije kalfi se kad ih je šio prekinuo jednom konac a kod
drugih se nije kidao pa su zato jevtinije ne zapitkuj tu dokon nego ako hoćeš kupi a ako
nećeš kao i da hoćeš - bio je odgovor čizmedžije
Gračanica podsjeća Ć Sijarića na ljude na njihovu gostoprimljivost koji kao pravi
domaćini rado ugoste svakog prolaznika
21
i sva je ona jedan široko otvoren dom s domaćinom pred kapijom i avlijom da primi
gosta I od svega što ima odlomiće i staviti pred gosta a najviše od svoje duše ndash to jest od
onoga čega Gračanica ponajviše i ima
Sarajlije se mogu pohvaliti svojim bogatstvom Mostarci su pismeni i učeni ljudi u Banjoj
Luci su talentirani pjevači a Fočaci dobri ratnici junaci
Sijarić govori i o pojedinim historijskim ličnostima gdje svaka od njih poprima neko novo
značenje Tako npr govori i o Jeleni ženi bosanskog kralja Stjepana koju su zarobili
turski vojnici Kako bi sačuvala svoj život i život svojih sinova primorana je bila da ode u
Dubrovnik i tamo da živi sama bez krune i kao udovica a njeni sinovi postali su janjičari
Spominje se još i Omer-paša Latas a nekadašnji Mihajlo te njegov dolazak u Banjaluku i
prelazak na islam Taj bdquoBič nad Bosnomldquo kako su ga nazivali bio je sultanova desna ruka
kojom je zavodio red u Bosni
Svaki grad sa sobom nosi svoju sudbinu baš kao i ljudi a tu njihovu sudbinu Sijarić
prikazuje kroz mnoga osvajanja Za Srebrenicu grad srebra uvijek su se zanimali kraljevi
carevi vojske osvajačke čete hajdučke svi oni koji su znali za njeno bogatstvo srebrom
Sijarić opisuje ovaj grad kao jedan od onih gradova s tužnom sudbinom grad koji su
mnogi preuzmimali na prevaru prodavali i kupovali Srebrenicom su prošli i Iliri
Rimljani Bosanci Austrijanci Mađari Turci i Dubrovčani pa u svom putopisu Ćamil
Sijarić kaže ldquoI na strijele koplja sablje i puške osvajali i harali svi koji su stigli i nije
samo onaj ko nije stigaoldquo
Ono što Sijarićevu cjelokupnu putopisnu prozu čini jedinstvenom i prepoznatljivom
svakako su legende po kojima se i gradovi pamte i poznaju Za Banjaluku se veže legenda
o jednoj Austrijanki čijeg je sina zarobio turski oficir Ferhat-paša Da bi ga oslobodio
Ferhat-paša je tražio da se u Banjaluci naprave kaldrme i hamami velika džamija i uz nju
sahat-kula i uz sve to ndash tri tovara blaga Sve što je zatražio i dobio je i po dogovoru
oslobodio mladića Međutim mladić je umro od tuge kad je saznao da je njegova majka
srušila i svoju crkvu da bi paši izgradili džamiju
U zapisu Tvrdi mi grad Bobovac pisac piše legendu o Radaku izdajici zbog kojeg je
Bobovac pao Kralj Stjepan je Radaku povjerio odbranu Bobovca međutim nadajući se da
će dobiti novac zvanje i počast on je izdao to povjerenje i Turcima otvorio vrata Bobovca
Umjesto nagrade Radak je osuđen na smrt Sultan Mehmed Fatih nije želio izdajicu poput
njega pa je naredio da ga strmoglave niz stijenu Ono po čemu se i danas pamti Bobovac
grad koji je gotovo do temelja porušen upravo je ta priča o izdajici Radaku i stijeni niz
koju je survan ndash Radakovoj stijeni
22
Putopisi govore o tradiciji i običajima koji se vijekovima prenose sa generacije na
generaciju Za grad Jajce se kaže da nijedno mjesto u Bosni nije toliko bosansko koliko je
taj grad Takva jedna tradicija može se vidjeti i u narodnoj nošnji koju ovaj putopisac vrlo
detaljno opisuje
To je stara bosanska nošnja Nikakvih džidža ničeg suvišnog ndash do onoliko koliko treba Ni
malo ni mnogo do po mjeri Tako se nosio a i danas se tako nosi svijet oko Jajca I uz
one zidine i onakve krovove spojiva je jedino ovakva nošnja Ona je žena kao isklesana A
kao isklesan je i sam grad I samo zajedno oni čine cjelinu i jedinstvo Nešto što imaju u
sebi sve stare stvari imaju u sebi i ove žene oko Jajca Vuku u sebi nešto iz davnine - čak
možda iz one bogumilske Bosne Nešto što je vječno a narodno
Motiv puta se ponavlja i u ovom putopisu Za Sijarića put je cilj i pravac put djeluje kao
zamišljena tačka prema kojoj se ide Ono što pokreće čovjeka da pođe na neko putovanje je
samo ljudska radoznalost i čežnja za onim što je daleko i nepoznato Tako će i Ćamil
Sijarić reći ldquoPutovi su valjda i nastali iz vječitog ljudskog nemiraldquo
Oslobođeni Jasenovac
23
Sve što je ovdje u ovome naselju nekada stajalo na svojim nogama danas je palo dolje A
gore ostali samo dimnjaci iz kojih se više dim ne diže Strše grozno iznad paljevine strše
kao dignute ruke u prazno nebo a nebo je danas plavo i lijepo danas je dan proljetni Dok
je drugo sve palo dolje ndash sve se sravnilo sa ravnom zemljom i umrlo
Sabirni logor Jasenovac bio je najveći sabirni logor i logor smrti u Nezavisnoj Državi
Hrvatskoj Sabirni logori osnovani su kao mjesta zatočenja prisilnog rada i ubistva velikog
broja Srba Židova Roma i Hrvata tačnije svih onih koji su se protivili tadašnjem
ustaškom režimu Sabrini logori nastali su kao rezultat politike rasne i nacionalne
isključivosti u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj koju je 1941 godine pod utjecajem nacističke
Njemačke proglasila Ustaška domovinska organizacija
U svom tekstu bdquoĆamilovi putopisildquo Tvrtko Kulenović navodi da je ovaj putopis drugačiji i
da se zbog toga izdvaja među objavljenim knjigama njegovih putopisa Oslobođeni
Jasenovac je na raskršću između beletrističkog i feljtonističkog oblikovanja gdje pisac
opisuje strahote Drugog svjetskog rata Kao mladi partizanski oficir Ćamil Sijarić je bio
među prvima koji su posjetili taj logor Na samom početku on navodi razlog zbog
putovanja gdje kaže ldquo Išao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjetildquo On
prikazuje strašne slike prikazuje smrt ludilo čovjeka koji nije mogao podnijeti sve ono što
je u logoru doživio gomilu ljudskih tijela izgorjelih ili poluspaljenih
Sijarić kroz tekst naglašava strahote tog zločina tako što nekoliko puta izgovara riječ
Jasenovac On kaže ldquoZemlja na koju stupamo nogom zove se Slavonija a mjesto u koje
smo stigli - Jasenovac Izgovaram tu strašnu riječ nekoliko puta Jasenovac Jasenovacldquo
Vjerovatno najjači efekat ostavljaju izuzetno detaljni opisu u ovom putopisu Sijarić kao da
nastoji stvoriti jednu neuništivu sliku koja će biti svevremeni podsjetnik i opomena Pišući
o leševima koje su zločinci bacili u rijeku kaže ldquoNeki nemaju svoga lica Nemaju glave
Neko nema ruke Nema noge Ili nema nijedne noge A poneki i ne liče na ljudske leševe
nego na nešto neodređeno što se crni iz vode i oko čega se viju muhe Jednog takvog voda
je digla gore na granu Glava i ostalo više se na njemu i ne razlikuju I takav ndash s grane ne
ličeći više na čovjeka kao da govori onim dolje pod sobom Šta bi mogao da im govori
kad bi zaista govorioldquo
Sijarić nudi priču o jednom univerzalnom zlu koje nikoga ne zaobilazi pa ni djecu Tu
djecu te mnogobrojne raskomadane leševe naziva lutkama To su za ovog pisca dječije
lutke koje poslije mnogo igre i čupanja ostanu bez svojih dijelova
24
Kao i u većini svojih djela tako i u ovom putopisu Sijarić prati i tumači psihološku stranu
čovjeka kao pojedinca Čovjek je u stanju da svirepo ubije i muči drugog čovjeka on gubi
sve osobine čovjeka i pretvara se u životinju
Vodnik Markić iz logorske satnije nadzornik električara došao je u mehaničarsku
radionicu i tražio da mu se izmijeni baterija Bio je krvav od glave do pete i bijesan kao
zvijer Htio je da zapuši ali nije mogao jer su mu ruke bile krvave i od krvi mokre Digao
je obadvije šake i sa njih olizao krv gutajući je
Čovjek je zvijer koja bez imalo samilosti muči zatvorenike U tom mučenju vide igru i
zabavu i sve više što bi odlagali smrt i više mučili zatvorenike to bi postajalo sve
zabavnije Kada bi već ustaljeni načini mučenja postajali dosadni onda bi nastojali
izmisliti novi Zatvorenicima bi to ličilo na utakmicu jer svako od njih je pokušavao biti
pobjednik u tom takmičenju Koliko je sve to bilo strašno i prelazilo granice ljudskog
razuma svjedoči i najnoviji način mučenja To je bio šiljati kočić čiji se oštri kraj zabode
u bradu a tupi se udara puškom sve dok kolac ne probode do mozga
Veći dio ovog putopisa djeluje kao jedna ispovijest čovjeka koji je preživio i uspio pobjeći
iz logora a koji je u logoru obavljao posao grobara Na zanimljiv način Sijarić slika tog
čovjeka Pokazuje kako se živ čovjek uspijeva navići na sve ma koliko djelovalo strano i
nemoguće Takav čovjek gubi razum i emocije jer u logoru kako kaže i sam pisac čovjek
poživinči on više ne zna za odnose prema porodici i prijateljima jednostavno zamru čula i
sve ono što je ljudsko
Ali mi smo se razlikovali od takvih grobara jer mi grobari u logoru morali smo da
zakopavamo i mrtve i žive A šta to znači moj prijatelju zakopati u zemlju živa čovjeka to
vama niko ne umije kazati Niti vi možete ikada to shvatiti Nisam ni ja mogao to da
shvatim Bio sam tada još zdravih čula I ono što nekad ne biste učinili ni za živu glavu
sad činite sasvim mirno ndash jer vi više niste čovjek koji ima svoja zdrava čula nego ste
čovjek koji nema čula ndash ili su vam čula bolesna
Motiv straha provlači se kroz čitavo ovo djelo Taj strah sadržan je u glasu onih koji su u
logoru i koji u užasnim mukama čekaju smrt Oni koji su preživjeli logor pamte te glasove
po tome što čovjek nikada prije nije čuo takve ljudske glasove To nisu bili niti ljudski niti
životinjski glasovi jer ništa živo ne ispušta iz sebe takve glasove takve da od njih izludite
Sijarić posebno izdvaja ljudsku naivnost Čovjek od straha i nemoći često postane i naivan
pa vjeruje u razna obećanja i nada se spasu a spas u logoru bio je nešto nemoguće
25
Dok u putopisu Zapisi o gradovima voda simbolizira slobodu život i sreću u ovom
putopisu voda ima sasvim suprotno značenje Sada za Sijarića voda znači smrt rijeka Sava
je puna leševa i takva mu je odvratna Ona je grob ndash bdquobezmjeran grob ndash ne kopan ne
mjeren i ne ograđenldquo
Nešto što je svakako bitno spomenuti jeste i to da T Kulenović smatra kako je Sijarić
pišući djelo poput ovog o Jasenovcu mogao i trebao steći reputaciju jednog
jugoslovenskog Malapartea
Mogao je ali nije jer je njegov temperament bio drugačiji lirski a njegov pogled u istoriju
dublji pružao se do davnih vremena do samih mitskih korijena čovjekovih I korijeni zla
su isto tako duboki iako ono možda nikad ranije nije planulo tako strašnim plamenom kao
u ovoj sceni u ovom vremenu Želja za osvetom je elementarna ljudska potreba ali zlo se
zlom ne može ispraviti a uopštavanje te želje u optužbu čitavog jednog naroda samo vodi
u novo zlo
Općenito putopisi Ć Sijarića obiluju lirskim detaljima sa čim se slaže i sam Kulenović a
što potvrđuju završne rečenice Oslobođenog Jasenovca
Maj je
Trava je
Prolaze odnekud jednako vojske I sva ti je zemlja čudna ndash i kao da nije ona stara zemlja
nego neka nova koja dolazi samo jednom i samo s proljeća
Pored ovoga Faruk Dizdarević ističe kako ovi zapisi i ne sadrže toliko lirskih
reminiscencija kako je inače karakteristično za Sijarićev način pripovijedanja On niti u
jednom trenutku ne moralizira znajući da to ne bi bilo dobro Govoreći o različitim
načinima stradanja tih nesretnih zatočenika on prepušta čitaocu da sam donese vlastiti sud
o užasnim događajima i zlom vremenu On se zaključuje Dizdarević više drži
faktografije i užasnih slika događaja koji su se tamo dešavali a takav način posmatranja to
pripovijedanje doprinosi tome da se čitalac osjeća neugodno ndash čitanje gdje povremeno
zaboli želudac
26
Zanimljivost i novostiHayden White podsjeća da skupina riječi koje označavaju pripovijedanje potječe od
latinskog gnarus što znači vješt upućen i upoznat Znanje i naracija odnosno upućenost u
stvar i njeno posredovanje dvije su središnje sastavnice određenja svake pa tako i
putopisne pripovjedne situacije Pripovjedač mora voditi računa o svome naslovljeniku i
procijeniti obavijesti kojima raspolaže s tim da prvenstveno obraća pažnju na one kojima
ih želi posredovati Njegovo znanje mora biti zanimljivo drugima Zanimljivost ima dva
osnovna obilježja i oba se temelje na kategoriji novosti ili novine Prvo je novina samog
znanja a drugo često u situacijama u kojima je naslovljenik već upućen u ono što
pripovjedač iznosi to je novina načina pripovijedanja Pripovjedačeva zanimljivost
njegova znanja mora kod recipijenta izazvati znatiželju Ona se odražava kao potreba za
znanjem kao pokazivanje znakova zainteresiranosti za temu i način pripovjednog
posredovanja
Osnovni element promjene je zgoda kao osnovna jedinica pripovijedanja Ona sadrži bit
novosti i zanimljivosti čak i ako je suzimo na elementarnu promjenu mjesta poput
putovanja iz jednog grada u drugi Iako mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive
zgode ne odvijaju u vlastitom prostoru Ćamil Sijarić u ovom putopisu pokazuje upravo
suprotno
Biti u nepoznatom kraju ili dalekoj zemlji i potom ispričati svoje doživljaje znatiželjnima
predstavlja ishodište pripovjedne komunikacije Za one koji nisu upućeni putnikove su
27
zgode novost Na putu se svašta može dogoditi svašta se može zaplesti i nužno je to
zainteresiranim ispripovijedati
Putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi ne govori o bilo kojim gradovima niti o nekim
dalekim neistraženim egzotičnim prostorima Ćamil Sijarić je na bdquosvojoj zemljildquo i piše o
bdquosvojimldquo o bosanskohercegovačkim gradovima Kako je gore navedeno mnogi kritičari
tvrde da se najčešće zanimljive zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru ovaj
pisac ipak sve što je zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način
Da bi prikazao zgodu i promjenu njemu ne treba novi prostor
Treba spomenuti da je sasvim zanimljivo i krajnje upečatljivo to što Sijarić kada piše o
Rudom gradiću na Limu piše na ćirilici a abecedu zamjenjuje azbukom što nije jedini
slučaj Iako je riječ o vlastitom domaćem prostoru pisac uspijeva ispuniti zadatak
zanimljivosti
Piše o nečemu što i nije toliko poznato i što je daleko piše o historiji koja se najčešće
zaboravlja Već na samom početku spominje stećak ploču od bijelog kamena ravnu do
polovine u zemlju urasla Dalje priča o Radojici dječaku iz Rudog i njegovoj svijetloj
sudbini Tu Sijarić i spominje legendu kada je dječakova majka usnila san u kojem joj se
kazalo šta čeka Radojicu
Jedne noći je uoči Božića gore u Ravnicama jedna mlada snaha Sokolovićka usnila san
nikad ranije nije tako čudan san sanjala i nije mogla da se uzdrži a da ne ispriča svome
svekru to što joj se u snu prividjelo da je iz nje iznikao zelen bor velik toliko da je svu
carevinu s kraja na kraj svojim hladom prekrio san je laža a ja istina
Sudbina bistar um i vještina upravljanja dovela je ovog mladića (Radojicu ili Mehmed-
pašu Sokolovića) iz Rudog na mjesto velikog vezira osmanskog carstva Pored tih
podataka pisac govori i o njegovoj izuzetnoj sposobnosti kao graditelja Mehmed-paša
Sokolović bio je jedan od najvećih graditelja u turskoj historiji Jedna od njegovih ideja
bila je ta da prokopa Suecki kanal i tako spoji Crno more sa Kaspijskim jezerom Međutim
radove nije priveo kraju jer ga je u tome omeo Ivan Grozni U Medinu je doveo vodu u
Carigradu izgradio jednu od najljepših džamija a nedaleko od Aja Sofije na mjestu gdje je
danas Sultan Ahmed džamija podigao je saraj svoju vezirsku rezidenciju ukrašenu
sedefom srebrom i zlatom Sijarić spominje i ostale paše Sokolovića a posebno Kara
Mustafu koji je izgradio Rudo
Kara Mustafa-paša Sokolović da bi se odužio svom rodnom kraju darovao mu je ndash ništa
manje nego cio jedan grad Grad izgrađuje na poljani koja se zove Rudo a koja se nalazi
28
između dvije rijeke - Lima i Krupe u nahiji Polimlje a daleko od svakog drugog grada ndash
to jeste na mjestu gdje na Limu nije bilo mosta a putnici ga stalno prelazili otudi i odovud
Rudo je bio bogat grad jer je kroz njega prolazi bdquobosanski putldquo koji je vodio u Carigrad a
isto tako i u Dubrovnik Stanovnici su uživali mnoge privilegije Nisu plaćali porez a
svako je bio zaštićen i unaprijed oslobođen krivice Rudo je kroz histoju imao svoje tri
kobi kugu vatru i vodu Kuga mu je odnosila živote do gotovo potpunog istrebljenja
Vatra ga je gorjela do crne zemlje a voda mu odnosila i zemlju i kuće i rod sav i
ostavljala za sobom pustoš
Da bi postigao efekat zanimljivosti i pobudio znatiželju u čitaocu Sijarić ne govori ništa
što je novo i nepoznato on priča historiju koja nije puka statistika podataka
Njegova historija je priča anegdota i legenda a ujedno i činjenica on govori o nečemu što
je manje-više poznato ali ne dovoljno sačuvano od zaborava
Kada govori o Gračanici izdvaja jednu posebnu zanimljivost a odnosi se na to da je ovaj
grad bio prvi u Bosni i Hercegovini koji je imao svoj urbanistički plan
po kojem su tačno kao po koncu išle ulice i dućani gradske mahale i čaršije i biće da
je to bilo djelo jednog od njenih kapetana I ako je taj kapetan Bahtijarević vidio kroz selo
loš put on bi seljacima toga sela rekao da će u petak njihovim putem proći u džamiju na
čezama ndash i put je do petka bio gotov za čeze
Za razliku o tog putopisa u putopisu Zapisi o gradovima Sijarić nudi sliku jednog dalekog
nepoznatog kraja Govori o drevnoj Mezopotamiji Asiriji dalekoj Rusiji i jugoslavenskim
gradovima U tom slučaju pronalazimo potvrde toga da putovanje u nepoznat kraj ili
daleku zemlju predstavlja ishodište pripovjedne komunikacije
Kada govori o Rimu Sijarić zapravo priča njegovu historiju pa i sam putopis naziva Vekia
Roma što u prijevodu znači stari Rim Govori o Romulu i Remu o rimskim hramovima
(forumima) o velikom Cezaru kojeg ubi vlastiti sin i areni bdquoKoloseo Flavioldquo gdje su kako
kaže sam pisac bdquoZvijeri rastrzale ljude jer tu se svjetina smijala žrtvama jer tu je čovjek
bio zvijerldquo U putopisu Ktesifon i Hatra spominje luk Ktesifon kojeg su izgradili kraljevi
Parte u 3 vijeku naše ere i koji je služio kao lovački dvorac Sijarić ističe da je širok 25 a
visok 37 metara što predstavlja širinu i visinu kakva se još nigdje nije vidjela U gradu
Hatra govori o veličanstvenom hramu boga Sunca o crtežima na mramoru koji prikazuju
bogove kraljeve trgovce seljake žene Ono što je samom Sijariću bilo zanimljivo jeste to
što su svi ti likovi i bogati i siromašni i carevi i ratari i prosjaci i kraljevi bili bosi
Upravo te bdquousputneldquo priče stvaraju novost i zanimljivost Sijarićevih putopisa Za njega
historija nije dovoljna historija u pravom smislu te riječi on teži za bdquonepoznatomldquo pričom
29
legendom onom koju će čuti usput koju će mu neko ispričati Tako gotovo svaki putopis
ima legendu kao npr što je ima nekadašnja bogata i blistava Hatra
Kralj Daizan naime imao je kćerku A ona je bila takva da ni jedan otac na svijetu ne bi
poželio sličan porod Priča o njoj jedna je od najstrašnijih priča na svijetu a ujedno i
najstrašnija ndash i evo šta se u njoj kaže Kralj sasanidski Sapor Prvi opsjedao je godinama i
godinama tvrdu Hatru ali je Hatra odoljevala ndash branila se i odbranila I kralju Saporu
bilo bi uzalud da se nije u sudbinu Hatre umiješala kćerka njenog kralja Daizana i to
ovako kralju napadaču otkrila je tajne zapise ndash hamajlije koji su svojim božjim moćima
štitili grad Hatru
Iskustvo pustolovine i okus egzotike tačnije upravo ono što čitateljslušatelj želi nije
moguće ponuditi ako se putovanje ne učini tematskom okosnicom teksta To doslovno
znači učiniti ga lijepim Narativni tekstovi su logikom zanimljivosti priče događajne
novosti ili uzbudljivosti što je dominantno smještena u nepoznate prostore ishodišno
tematski upućeni na putovanje i stoga stvaraju od njega strukturu Ta struktura je dugog
trajanja u književnosti pa je jedna od najčešćih uloga koju pripovjedači ili likovi ostvaruju
upravo uloga putnika Putovati je gotovo izjednačeno sa pripovijedati odnosno na neki
način imaju istu pretpostavku o zanimljivosti i novosti Pripovijedna zgoda uvijek je
isprepletena sa opisom u putopisnom tekstu
U pojedinim svojim putopisima Sijarić posebno naglašava ono što je zanimljivo ili što bi
se čitaocu moglo učiniti zanimljivim Taj postupak pronalazimo u zapisu Stara Đakovica u
Zapisima o gradovima kada naglašava da je zanimljivo to što u Đakovici i danas postoji
sedam sekti od ukupno dvanaest koliko ih je u islamu postojalo Neke od tih sekti bavile
su se isključivo proučavanjem duševnih ljudskih osjećanja ljudskim senzibilitetima
Pripadnici sekti Bektašije i Sadija napisali su veliki broj knjiga tako da je Đakovica
nekada bila mjesto učenih ljudi sa puno tekija i derviša Također na isti način zanimljivost
prikazuje i u putopisu Zemun ili bdquoSrebrogradldquo kada govori o imenima ulica koja su data
još u drugoj polovini 18 vijeka i da su neka od tih imena ostala i danas Godine 1816 na
ulicama su postavljene tablice i na kućama brojevi Prvobitno ulice nisu nosile imena
značajnih ličnosti već ona imena koja su im građani dali Tako su postojale ulice Marijina
ulica Rimska Anikina ulica Tri goluba Ulica zelenog drveta itd
U Priči o Leskovcu pisac izdvaja posebnu zanimljivost ndash priču o Radoju Domanoviću
piscu i kako sam Sijarić kaže čvrstom radikalu U Leskovcu je Domanović predavao jezik
i književnost a niko nije znao da je on književnik Domanović je bio jako bogat od oca je
naslijedio veliko imanje bio je dobar crtač i gimnastičar međutim svi su ga poznavali kao
30
boema i čovjeka bez mnogo skrupula Leskovac je poznat i po raznim narodnim pjesmama
a jedna od njih je i pjesma o srpskoj djevojci koja je otišla pod čador turskom miralaju
(gradskom načelniku) i prešla na islam dobivši ime Lejla Sijarić u svom putopisu o
Leskovcu bilježi stihove pjesme gdje majka proklinje svoju kćer
bdquoZašto Sike zašto pod čador da idešldquo
bdquoKako da ne idem miralaj me zove
Miralaj me zove kafu da mu služim
Kafu da mu služim ljuba da mu bidemldquo
Obrazloženje ili okvirObrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta
njegovo razumijevanje načina putopisnog posredovanja Putopisac iscrtava granice
vlastitog diskursa uokviruje prostor unutar kojeg se odvija komunikacija Obrazloženjem
putopisac argumentira logiku vlastitog diskursa i na određen način usmjerava proces
čitanja Iako se ta obrazloženja najčešće nalaze na početku ili kraju samog teksta mogu se
javiti i na bilo kojem drugom mjestu u diskursu
Tipično mjesto okvira ili obrazloženja pojavljuje se u obliku osobnih stavova o namjeri
okolnostima putovanja i diskurzivnoj izvedbi putopisa To doslovno otkriva razloge
pojedinih postupaka Nekada to može biti procjena očekivanja čitaoca koja ujedno i
implicira autorsku poetiku Vrlo često putopisac bira tuđi putopisni tekst kao svoj vodič
On ga na specifičan način usmjerava i vodi njegov diskurs
Kada je u pitanju Ćamil Sijarić i tačnije putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi njegovo
obrazloženje se nalazi u predgovoru On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja
a zatim vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa
putovanja Razlozi tog Sijarićevog putovanja su vrlo jasni jugoslovenski srednjovjekovni
31
gradovi nisu dovoljno istraženi Za mnoge se ne zna kada su građeni koji je bio povod za
to i čijom zaslugom su oni izgrađeni Uspoređuje ih sa spomenicima historije ali ne bilo
kakve historije već one nepoznate i vremenski neodređene one koja nudi mnogo pitanja a
ne dobija odgovore Tako ovaj pisac u putopisu Herceg-Bosno i tvoji gradovi govori o
bosanskohercegovačkim gradovima od perioda srednjeg vijeka preko onoga kada su
vladali Turci pa sve do vremena kada je vlast preuzela Austrougarska carevina
Za sve stare bosanske gradove vezan je po dio istorije nekad ta istorija u knjigama nije
zapisana nego samo u pričama ispričana a nekad samo tragovima i znakovima
nagoviještena Jedan od tih tragova od tih znakova nalazi se u gustoj gori nad Fojnicom i
ko se tamo oštro zagleda vidjeće - gradinu
Ono što čini okvir ovih putopisa karakterističnim jeste i to što sam pisac rijetko spominje
sebe rijetko kada nagovještava tu ich formu Jedan od rijetkih primjera gdje se ističe sam
pisac je njegovo putovanje u grad Daorsa iz putopisa Zapisi o gradovima
Daorsi ili Daversi su ilirsko pleme koje je živjelo u dolini rijeke Neretve u naselju kod
mjesta Ošanjići u blizini Stoca Smatra se da je grad Daorson osnovan u 4 stoljeću prije
Krista na području naseljenom još u brončano doba
Bio sam sam i velim hajd` bože pomozi A ako me noge i iznesu gore ne znam kako će
me dolje snijeti I kako su snosile one jadne Daorse Kako konje njihove kako putnika
kako vojnika kako ženu I je li im upravo zbog te visine i strmine život bio jadan ndash ili su
može biti bili srećni što su na visoku na stijeni pa zbog toga sigurni I nije mi se
drukčije činilo nego da sam se zabo u go kamen kroz koji dalje ne mogu ndash pa hajd`
natrag
U tekstu Putovati znači ndash vidjeti Sijarić kao da objašnjava razlog samog pisanja putopisa
Za njega su putevi ono što spaja i razdvaja ono što vodi na mjesta gdje su nekada bili
gradovi a gdje danas gotovo nema ništa Da nije njih ne bi se znalo kako se nekada
živjelo kako kaže sam Sijarić ldquoNekada su tamo bile pijace na kojima se prodavao vosak
koža srebro čoha vino ndash dok najzad sve nije izumrlo i pijace i gradovi i putevildquo
Putevi su primarni za civilizaciju oni stvaraju velike gradove
Oslobođeni Jasenovac Sijarić započinje rečenicom ldquoIšao sam u logor Jasenovac da
opišem to što ću tamo vidjetildquo Ta efektna rečenica predstavlja sami okvir putopisa On
polazi na put u Jasenovac da otkrije sve te strahote koje su se desile ali ni sam Sijarić ne
sluti šta će sve zateći i vidjeti
Ovaj putopisac svoja obrazloženja namjere i razloge nerijetko nudi i u samom putopisu
dakle ne samo u uvodnom dijelu Kada nailazimo na takva obrazloženja u samom
32
putopisu onda je to najčešće na početku i kraju zapisa Uočavamo početne i završne
rečenice koje su sadržajno i smisleno slične Jedan takav primjer je zapis Vekia Roma na
samom početku Sijarić kazuje o starinama starim gradovima starim zidovima te o
historiji i njenom značenju i smislu Zaključuje da je ona uvijek misteriozna i da niko ne
zna pročitati i tumačiti to što jedna starina kazuje Na kraju putopisa to isto ponavlja opet
govori o starini a posebno o starinama vječnog grada ndash Vekia Rome Ističe kako se te
starine uvijek iznova čitaju i tumače i da tome nema kraja Vrijeme predstavlja
nepoznanicu kako kaže Sijarić vremena su tama pa se čovjek teško snalazi jer vrijeme
stvari čini bezobličnim a ljude bezličnim Isti postupak pronalazimo i u zapisu Grad
bdquoSkupildquo - grad Skoplje gdje opet na početku i kraju Sijarić govori o tome kako svako
putovanje ostaje dugo u sjećanju a to prvenstveno zavisi od toga gdje putujemo i šta smo
vidjeli Neko želi vidjeti nešto novo a neko ipak nešto što je tu decenijama što je upravo
razlog njegovog putovanja u Skoplje vidjeti starine jer su one bdquoduša tog gradaldquo
Ćamil Sijarić posebno naglašava da svaki grad ima dušu koju čovjek treba dobro upoznati
da bi vidio ono što sam grad nudi Prema gradu se treba ponašati kao prema svakom
umjetničkom djelu kao prema slikama i spomenicima koje treba razumjeti i otkriti
Pred Zemunom sam dugo vremena bio nepismen i nisam umio da ga čitam I sve
donedavno nisam znao ni otkad je taj grad tu na Dunavu ni šta u njemu ima od značaja ni
prošlost kakva mu je Trebalo je da se prije kratkog vremena nekoliko dana zadržim u
tome gradu i da ga izbliza vidim
33
Subjekt putopisnog diskursaKategoriju putopisnog subjekta odlikuju pitanja o uporištima putopiščeve legitimacije
načinima njegova predstavljanja perceptivnoj i diskurzivnoj sposobnosti mogućim
podudarnostima i razlikama sa obzirom na mentalne stavove vremena i književna
strujanja
Te obavijesti o putopisnom subjektu su najčešće direktno ponuđene okvirom ali se nalaze i
u svakom dodatnom iskazu u svakom činu U slučaju da se putopisni diskurs približava
izvještajnom polu to povlači da se putopisac pred ispripovijedanim zgodama i opisanom
predmetnošću povlači u drugi plan D Duda ističe kako sam putopisac često posreduje
obavijesti o svom činu pripovijedanja te se zbog toga smatra samosvjesnim ili
osviještenim putopiscem Naime pitanje o subjektu putopisnog diskursa javlja se kao
postupak izravne ili s druge strane neizravne karakterizacije putnika promatrača ili
pripovjedača
Vjerovatno najvažnije obavijesti o putniku nalaze se na događajnoj razini Zahvaljujući
prikazu njegovog djelovanja i ponašanja otkrivamo i njegove osobine Često se u putopisu
susrećemo sa detaljima pa tako se dešava da se spominju mnogi podaci npr o vrstama
obimnosti periodu obroka Međutim takve detalje ne susrećemo u putopisima Ćamila
Sijarića Još jedna komponenta svojstvena putniku je i snalažljivost On se mora prilagoditi
svakodnevnoj logici manje poznatog svijeta Upravo je radi toga potrebna dobra
obaviještenost putopisca
Pored snalažljivosti tu je i perceptivna usmjerenost kao još jedna važna značajka
putopisnog subjekta Neki se putopisci zadržavaju na opisima historijskih znamenitosti
neki na tradiciji svakodnevnom životu neki na opisima prirode Dean Duda smatra kako
dobri promatrači često posežu za usporedbom strukturirajući zapažanja u cjeline koje
funkcioniraju poput malih studija o izgledu navikama i mentalitetima Pripovjedni
postupci koje koristi putopisac u obradi prikazane predmetnosti su znakovi njegove
sklonosti ili indiferentnosti prema njoj
Ako se osvrnemo na sami okvir Sijarićevih putopisa vidjet ćemo da tu nisu ponuđene
obavijesti o putopisnom subjektu Te obavijesti uočavamo u samom dodatnom iskazu u
svakom drugom činu U Zapisima o gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih
dijelova kada se opisuju putevi i historijske znamenitosti kao npr u zapisu Na Dunavu
Estergon kada opisuje samo putovanje i put
34
Put je dobar ravan širok asfaltiran pa je uživanje voziti se i gledati desno i lijevo zemlju
mađarsku onu za koju bi neko rekao zemlju Ungariju - zemlju Ungara ili zemlju Bele
Trećega i Bele Četvrtoga
Kao što je već rečeno putopisac se najčešće spominje kada opisuje neku znamenitost
prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi Kada piše o Pompeji Sijarić
opisuje Vezuv bdquoOno što sam najprije pogledao kad sam se našao u Pompejama bio je
Vezuv Taj uvijek zaplašujući uvijek prijeteći smrtonosni bič zemljin dignut gore nad
ljudskim glavamaldquo
Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi gdje također obavijesti o
putopisnom subjektu pronalazimo u samom događajnom činu Vjerovatno najviše tih
bdquosusretaldquo sa putopiscem imamo u tekstu Putovati znači ndash vidjeti gdje izravno upoznajemo
Sijarića kao putopisca spoznajemo njegovu ljubav prema tom književnom žanru i težnji da
spasi historiju od zaborava Slušajući ljubavnu pjesmu na gramofonskoj ploči u jednoj
ulici na periferiji Sarajeva Sijarić pamti stihove pjesme
Sinoć dođe tuđe momče iz tuđe zemlje a jutros mi konja kuje hoće da ide Više njega crne
oči suze ronjahu ne plačite crne oči opet ću vam doć`
Ono što pisac posebno pamti u toj pjesmi su riječi put i putnik On objašnjava da čak u
rječniku ne postoji niti jedna druga riječ koja ima tako sjetno značenje kao što ga ima
kratka i jednostavna riječ put a što svakako podsjeća na tužne odlaske i sretanja
Oslobođeni Jasenovac nastao je kao rezultat jednog strašnog iskustva Putopisac kao mladi
partizanski oficir je među prvima dospio na to strašno mjesto i pri tome Sijarić nudi detalje
o ljudima koje spaljuju i o glasovima zvukovima koje oni pri tom ispuštaju i o ljudima
koji u baraci te glasove slušaju čekajući da jedne od sljedećih noći i na njih dođe red
detalje koji spadaju u scene epskog užasa kakvih je u literaturi malo
Odsjev plamena vidio bi se na zidovima zgrada u logoru Mi smo taj odsjev gledali kroz
pukotine kroz rupe na barakama I slušali smo otud glasove nikad čovjek nije čuo takve
glasove To više nisu bili ljudski glasovi a ni životinjski Ništa živo ne ispušta iz sebe takve
glasove kao što su bili oni koji su dolazili s druge strane Save iz Gradiške Nisu to bili
pojedinačni glasovi nego je to bilo mnoštvo glasova Tužnih glasova Ne znate kakvih
glasova Takvih da od njih izludite
Iz ovog citata uočavamo subjekt putopisnog diskursa kojeg kroz tekst više pratimo nego
što je to slučaj sa druga dva putopisa a što svakako doprinosi tome da se općenito putopis
Oslobođeni Jasenovac svrstava između beletristike i feljtona Pored samog putopisca tu se
spominju još i vojnici grupa koja je pošla zajedno sa Sijarićem na taj put
35
Putopisni subjek subjektivno iznosi podatke o prostorima kojima putuje spomenicima
historiji običajima i mentalitetu ljudi koje upoznaje te zbivanjima na putu zgodama i
nezgodama i sl Kako bi postigli zanimljivost putopisci često preoblikuju nadograđuju ili
izmišljaju detalje u svojim tekstovima Zbog toga često se dešava situacija da je teško
utvrditi stepen vjerodostojnosti u određenom putopisu Sijarić ne djeluje kao usputni
znatiželjni putopisac već kao putopisac poznavalac određenih historijskih momenata
mjesta gdje se i sam putopis odvija Kako je Oslobođeni Jasenovac potpuno drugačije
djelo u odnosu na druga dva Sijarićeva putopisa možemo uočiti da se u ovom putopisu
izravno prati sam putopisac Čitaoci mogu pratiti putopiščeve misli emocije i ideje tu
neku subjektivnu stranu putopisnog subjekta Kada se zajedno sa ostalim vojnicima
približava logoru Sijarić razmišlja o tome kako će izgledati ono što će vidjeti U njemu se
javlja strah strah od onoga što ga čeka što mu je još uvijek nepoznato a što može
naslutiti
U onom trenutku kada spominje stvarne likove u domenu putopisne priče svi ti likovi
dobivaju sasvim novu nestvarnu dimenziju i nerijetko bivaju samo povod putopisnoj priči
Na isti način djeluju i određeni historijski događaji Upravo u putopisu Oslobođeni
Jasenovac Sijarić susreće jednog bivšeg zatočenika logora koji se igrom sreće uspio
spasiti Od tog susreta pisac bilježi njegovu priču tako da većim dijelom putopisa
možemo pratiti ispovijest osobe koja je bila dio logora i svih njegovih strahota Obavljajući
posao grobara taj čovjek je vidio pravu stranu logora vidio je sve ono što se ne može
zamisliti ili riječima opisati Njegova ispovijest je detaljna to je ispovijest živog svjedoka
koji je primoran svojim rukama zakopavao i žive i mrtve svojim očima vidio razna
mučenja i ubistva zatočenika i svojim ušima čuo očajne vapaje vrisku i strah svih tih ljudi
Za Brešića putopisac je prvo umjetnik riječi koji se u pisanju oslanja podjednako i na
stvarnost i na maštu Za njega je istinito ne samo ono što vidi već i ono što doživljava
Ovo drugo iskustvo širi granice viđenoga tj stvarnoga koje posredovanjem jezika ulazi u
putopis i to ne kao novi oblik stvarnosti već kao oblik doživljene stvarnosti
36
Pripovijedanje i opisivanjeKretanje je zapravo put bez putovanja a svijet kojim se putuje nije opisani svijet (opisom
prikazani svijet) nego tek imenovani imenom oprisutnjeni svijet
Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje
je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost
putopisnog svijeta Sa obzirom na to putopisna obrada se dijeli na općekulturnu
(turističku izvještajnu naučnu) i umjetničku (kulturnu) kako prema dominantnom tipu
diskursa tako i putopiščevoj namjeri i unaprijed zadanoj ulozi koju ima u određenoj
kulturi U središtu književnih putopisa nalazi se subjekt putopisnog diskursa njegova
sposobnost opažanja i to jedinstveno jezičko oblikovanje
Sijarićevi putopisi Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi su prvenstveno
usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje mjestima građevinama
običajima i drugom To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj izvještajnoj ili
naučnoj obradi Sa druge strane u slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se
drugačije odlike
Dean Duda ističe kako ravnopravnost naracije i deskripcije predstavlja temeljno načelo
žanra Kada je u pitanju uloga i omjer ovih dvaju osnovnih izražajnih postupaka u putopisu
- pripovijedanja i opisivanja moguće je zaključiti da u Zapisima o gradovima i Herceg-
Bosno i tvoji gradovi dominira opisivanje zbog veće usmjerenosti prema predmetnosti
svijeta nego prema pripovijedanju zgoda
Ono što Duda svakako napominje je i to da nipošto nije riječ o manjoj vrijednosti
deskripcije u odnosu na naraciju jer su ta dva postupka u putopisu istovrijedna Opisivanje
37
i pripovijedanje se međusobno nadopunjuju ono što je viđeno neodvojivo je od onoga što
je doživljeno
Sijarićevo opisivanje proteže se od onog bdquoformalnogldquo naučnog onog gdje kao historičar
nudi niz pukih činjenica Taj bijeg u prošlost stvara putopisnu stvarnost Međutim trenutni
prikaz datog mjesta pomjera u historiju uz popratne zanimljive priče o događajima i
ljudima koji su na neki način obilježili prostor gdje je i smještena sama putopisna priča
Takvo jedno opisivanje pronalazimo u zapisu iz Beograda kada govori o periodu
Osmanskog carstva u tom gradu
U Beogradu ima jedan broj kuća koje su ostale još od turskih vremena To su kuće
orijentalnog tipa i izvanredna su slika o tome kakav je po prilici mogao izgledati Beograd
kad su u njemu upravljali Turci ndash to jest do prvog odnosno drugog srpskog ustanka a i
neko vrijeme kasnije jer grad se nije ni lako ni brzo mijenjao ni poslije odlaska Turaka
Međutim u njegovim opisivanjima pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici
samog putopisa kao što je ono opisivanje planine Zlatibor
Zlatibor je jedna od onih naših planina koje samo što vas ne zovu dođi ndash a kad im čovjek
dođe onda im dolazi da ga i ne zovu Tek ovdje čini se čovjek osjeti šta znače
prostranstvo i vidici i koliko opijaju visine i širine na visinama čovjek se osjeti moćnijim
Zlatibor je visoka planina ali to ne znači i da je divlja i surova naprotiv ndash ako se za
planinu može reći da je pitoma za ovu bi se to naprije reklo
U knjizi Kultura putovanja Deana Dude primijetit ćemo da se čin pripovijedanja i
književni i svakodnevni zasniva na klasičnom principu neravnoteže tj promjene Da bi
sve to općenito bilo prihvatljivo i za čitaoca zanimljivo mora se nešto dogoditi Ta
uspostavljena ravnoteža mora se poremetiti stvari se moraju promijeniti Događaj je taj
koji zadržava pažnju Upravo je samo putovanje taj događaj i samim tim izaziva nečiju
znatiželju S jedne strane putnik posjeduje dinamiku dok su čitaoci uvjetno rečeno
statični Putnik kao kreator događaja i posjetilac nečeg nepoznatog posjeduje višak
znanja
Znanje je uvijek izvan granica mjesta što ga svakodnevno proizvodimo manje ili više
rutiniranim ustaljenim djelovanjem Narativno oblikovanje toga znanja čini od putnika
pripovjedača Duga tradicija zapadnjačke književnosti pokazuje da je putovanje posve
podudarno sa osnovnim pretpostavkama pripovijedanja i otud vjerojatno njegova
tematska kao i kompozicijska uposlenost posve sukladna spomenutoj pretpostavci
geografije da govori ljudima koji su ovdje ono što se zbiva tamo negdje iza sedam gora i
dolina
38
Te promjene pokazuju narušenu ravnotežu a ona svakako omogućava pripovijedanje Ta
Dudina ideja poklapa se sa Lotmanovim shvatanjem da junak može biti samo onaj koji
prelazi granicu iz jednog semantičkog polja u drugo
Pripovijedanje koje čini okosnicu u ovim Sijarićevim putopisima u događajnom smislu
spada u drugi plan odnosno pripovijedanje je podređeno opisu koji je s druge strane
prožet asocijacijama na prošlost promišljanjima o sebi i vlastitom mjestu u svijetu Ovdje
funkcionira samo kao vezivno tkivo Putopisac u nekoliko rečenica ispripovijeda gdje je
došao ili gdje putuje Samo pripovijedanje svodi na minimalne zgode poput promjene
mjesta u prostoru On prvenstveno donosi opis poput navedenog opis prostora gledan
okom naučnika koji određuje prostorne odnose broji raspoređuje razvrstava Bitno je
napomenuti da Sijarićevi prikazi prostora ne funkcioniraju kao puko i nasumično
opisivanje onoga što vidi već onoga što zna o njemu
U Oslobođenom Jasenovcu pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju
istu poziciju u samom tekstu O užasnim događanjima u logoru Sijarić detaljno
pripovijeda ali isto tako nudi bdquoživeldquo slike kroz iscrpna opisivanja Faruk Dizdarević u
tekstu Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila Sijarića ističe kako
zapisi odnosno cjelokupno to djelo nisu protkani lirskim reminiscencijama tako
karakterističnim za Sijarićev način pripovijedanja On se s druge strane ipak bazira na
faktografiju i užasne slike događaja koji su se tamo dešavali Ono što je svakako
karakteristično i vjerovatno slikovito rečeno jeste Dizdarevićevo viđenje Sijarićevog
pripovijedanja
Taj ugao posmatranja to pripovijedanje doprinosi tome da vas tokom čitanja povremeno
zaboli želudac
Kada je riječ o opisima samog logora i prikazivanja strahota koje su se dešavale tu
poznato je kako je Mladen Iveković bivši zatočenik tog logora istakao kako nema pera
koje bi bilo u stanju opisati strahote i užasnu atmosferu Jasenovca To je nešto što uveliko
nadmašuje svaku ljudsku fantaziju Riječ je o paklu inkviziciji najužasnijem mjestu
krvološtvu divljih zvijeri izbijanju na površinu najtamnijih instikta kakvi se dosad kod
ljudi uopće nisu pojavljivali Bitno je spomenuti i to da u samim opisima peovladavaju
tama tmurna osjećanja i crna boja koja je sasvim simbolična
Učinio sam nekoliko koraka naprijed i stao dalje nisam mogao ndash zaustavila me gomila
cigala i prašine koja ovdje nije žuta nego crna ndash od vatre od gara Danas je ovdje ndash kud
god se okreneš sve crno crna čađa crn katran crni ugarci crna zemlja ndash i mučna toliko
mučna i neizdržljiva pustoš i tišina da od toga čula zabole
39
Sijarić ujednačenim pripovjedačkim tokom izlaže različite načine stradanja tih zatočenika
Međutim ono što upotpunjuje tu sliku svakako su opisi prvenstveno onoga što je vidio
ali isto tako i onoga što je osjetio i doživio gledajući jedan takav užasan prizor
I tu vam čovjeka nije strah od smrti nego od toga kakvom će ga smrću umoriti Rekao sam
vam da je ona od vatre najgora I stoga mnogi ndash kad čuju one jauke preko vode i vide otud
odbljesak vatre ne čekaju drugu noć iduću noć svoju noć ndash noć takvu nego se sami
ubijaju
U putopisu Oslobođeni Jasenovac pronalazimo niz opisa koji su posebno efektni i samim
tim privlače pažnju čitaoca Na samom početku djela u onome što se u ovom radu izdvaja
kao okvir ovog putopisa Ćamil Sijarić ističe namjeru svog putovanja u Jasenovac Odlazi
na to putovanje da opiše ono što će vidjeti Onog trenutka kada stiže ispred logora
Jasenovac zatiče samo ruševine kuća nešto što je bilo ljudsko naselje zatiče paljevinu i
pustoš Sijarić efektno opisuje ono što trenutno vidi a što na samom početku svog
putovanja nije ni slutio da će vidjeti
Karakterističan je i opis rode prvog živog stvorenja kojeg pisac zatiče u Jasenovcu Postoji
mnogo mitova simbola i vjerovanja u raznim kulturama koja su povezana sa rodama
Vijekovima su ove ptice povezivane sa bebama i porodicom gdje je roda simbol početka
života Ćamil Sijarić u Jasenovcu zatiče rodu bijelu visoku gdje stoji na visokom odžaku
oko kojeg se zidovi nisu održali Jedini glas u mrtvoj tišini i jedino živo stvorenje u
jezivom Jasenovcu djeluje kao potpuni paradoks što i pisac vrlo slikovito opisuje
Stoji i gleda nekud u daljinu Tu joj je i gnijezdo ndash crni se veliko cijela gomila granja i
zemlje ndash i u njemu ona Roda Noga joj je duga i tanka kao vlat žita Ponekad se okrene i
gleda ispod sebe opustjelo naselje tako kao da se čudi i pita šta je to bilo šta je to moglo
tako da bude tako da se dogodi tako da se učini A svijet je dolje pod njom izgledao kao
da je doživio potop ndash koji je u svom gnijezdu u Nojevom kovčegu preživjela samo ta ptica
ta roda
40
DotematizacijaMatoš ističe kako putopisac može biti učenjak i šaljivdžija slikar i psiholog fantast i
realist jer u široki okvir putopisa pristaju sve literarne vrste
Dotematizacija uključuje tipove znanja ili obavijesti kojima se nadograđuje osnovno
putopisno izlaganje i postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za
približavanje putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta jer
se osnovnoj strukturi putovanja i opisu predmetnosti mogu dodavati različite tematske
cjeline u kojima se subjekt može pokazati kao vješt pisac ili zanimljiv mislilac Upravo se
postupkom dotematizacije temeljnog putopisnog zbivanja ostvaruje složenost putopisnog
diskursa i omogućuje posredno upoznavanje putopisca i njegova idejnoga svijeta
Branimir Donat hrvatski književni kritičar smatra da je struktura beletrističkog putopisa
za razliku od načina oblikovanja putopisnog teksta kojim dominira naučni način izlaganja
uvijek pružala piscima šanse da govore o svemu i svačemu omogućavala im je da digresija
postane važna okosnica pripovijedanja i da se u okviru reportaže dotaknu i onih tema koje
su se prije gotovo isključivo povezivale uz priču ili roman
Dva osnovna postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija
figuralnim postupcima Uz misaonu nadogradnju koja se u putopisu najčešće javalja kao
manja tekstualna cjelina i svojom motivskom zaokupljenošću upućuje na posebnu
autonomiju upravo tropi i figure značenja pridonese literarizaciji žanra Dean Duda prvi
postupak naziva izravnom a drugi neizravnom dotematizacijom
Primjer osnovne misaone nadogradnje uočavamo u putopisu Herceg-Bosno i tvoji gradovi
gdje pisac slušajući ljubavnu pjesmu razmišlja o sastancima i rastancima ljudima koje
41
spajaju i rastavljaju putevi Razmišlja o prolaznosti života o čovjeku koji je i neprimijetan
u vremenu koje dolazi i prolazi o putu koji čovjeka odvede negdje ali ga i ne vrati
I mi koji niz te puteve nekog pratimo ili sretnemo uvijek smo jedno uzbuđenje jedno
zažareno ljudsko osjećanje jedna teška žalost ili radovanje Put je nešto drugačije od
svega ostalog On je ono što nas spaja ili razdvaja i pred čim često kane naša suza Jer
nekog za kim smo digli svoju ruku da pozdravimo i ispratimo ubrzo će upiti daljina i za
njim ostati prazan put Šta teških briga šta divnih želja šta čežnja šta nada šta pitanja i
pogleda upućujemo ponekad niz put a on ostaje nijem i prazan a dug kao vječnost jer
koliko ih je odveo nekud nekakv put a da ih nije vratio I koliko je duž putova ljudskih
mramorova
Misaona nadogradnja pretvara putopis u ogled i proširujući osnovnu temu putovanja
približava ga hijerarhijski višim žanrovima To je samostalna cjelina koju razlog
putopiščeva nadahnuća povezuje sa događajnim slijedom putovanja Figuralni postupak
dotematizacije nije nužno vezan uz misaonu nadogradnju i može se pojaviti na bilo kojem
mjestu u tekstu Njime se putopisni diskurs širi kao zapažanje dosjetka ili kratka priča
Subjekt putopisnog diskursa dotematizacijskim postupcima pokazuje književno umijeće
slično onome koje se podrazumijeva u hijerarhijski višim vrstama
Postupak dotematizacije pronalazimo i u Oslobođenom Jasenovcu gdje krvavi dječiji
siperčić i na njemu crvenim koncem izvezen patuljak koji za sobom vodi puža u Sijariću
budi razna razmišljanja i pitanja Razmišlja o ratu o tome kako je neko imao sreće i ostao
živ a neko drugi opet iako je sačuvao život izgubio je razum a oni treći koji su se
izgubili u ovom ratu više se nikada neće vratiti
Dani su majski Godina je 1945 Putevima ndash kud god pogledate prolaze vojske Kraj rata
je toliko blizu da prosto možete da ga vidite Neko će se iz njega srećan vratiti Neko lud A
neko Sjetio sam se onog krvavog dječijeg siperčića sa patuljkom i pužem izvezenim
crvenim koncem pa patuljak vodi za rogove puža Ta se mala družina neće vratiti
Prolaze odnekud jednako vojske I sva ti je zemlja čudna ndash i kao da nije ona stara zemlja
nego neka nova koja dolazi samo jednom i samo s proljeća
Mogli bismo zaključiti da upravo taj emotivni dio teksta ta uvjetno rečeno bdquoemotivna
nadogradnjaldquo (kao što je navedeni citat) otkriva ličnost putopisnog subjekta te njegova
shvatanja prirode života čovjeka i prolaznosti U Sijarićevim putopisima prisutan je
figuralni postupak dotematizacije ali i naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj
baštini uz karakterističan književno-estetski stil Takav postupak prepoznajemo u zapisu
Boja riječ i kamen kada Sijarić piše o Jajcu kojeg mnogi slikari slikaju isključivo zbog
42
vodopada sa čim se ovaj putopisac ne slaže Jajce je grad koji ima historiju i koji se nalazi
u Bosni pa ga zbog toga i treba slikati Sijarić ističe kako je nekadašnja nezavisna
bogumilska Bosna u svoje vrijeme bila okupila duhove slobodarske protiv dogme i protiv
crkve U Bosnu se dolazilo i prolazilo da se nadahne slobodama u nju se dolazilo i
dogovaralo i odatle se borilo Ovakve primjere naučnog postupka dotematizacije isključivo
pronalazimo u putopisu Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi dok je
figuralni postupak dotematizacije najviše zastupljen u Oslobođenom Jasenovcu a takvim
postupkom putopisni diskurs se širi i preobražava u esej i kratku priču
Figure kulturalnog pamćenjaPojam bdquoumijeća pamćenjaldquo (ars memorativa) prvenstveno se veže za zapadnjačku tradiciju
Grčki pjesnik Simonid (živio je u 6 st pr n e) izdvaja se kao tvorac općenito umijeća
pamćenja te ovo umijeće definira kao jednu od pet oblasti retorike Smatra se da je
Ciceron najbolje objasnio mnemotehniku u smislu da se princip mnemotehnike sastoji u
43
tome da se odaberu određena mjesta te da se stvore mentalne slike za stvari i mjesta koja
se žele zadržati u svijesti Kada je riječ o pamćenju razlikuje se prirodno i artificijelno a
umijeće pamćenja temelj je artificijelnog pamćenja a kultura sjećanja je univerzalni
fenomen Svaka socijalna grupa manja ili veća posjeduje određeni oblik kulture sjećanja
U prethodnim poglavljima ovog rada bitno se isticalo to da je Ć Sijarić u svojim
putopisima prvenstveno u Zapisima o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi nastojao
sačuvati sjećanje na prošlost te na taj način stvoriti neraskidivu vezu prošlosti i
sadašnjosti a tu vezu isključivo stvara na temeljima prostora i vremena Upravo se smatra
da ono što je prostor za umijeće pamćenja vrijeme je za kulturu sjećanja Tako kultura
sjećanja počiva najviše na oblicima odnosa prema prošlosti dakle u sjećanju se
rekonstruira prošlost Međutim ta prošlost kao takva mora ući u svijest jer ne smije
sasvim nestati moraju postojati svjedočanstva a koja moraju iskazivati neku
karakterističnu diferenciju
Svaka ličnost i svaki historijski fakt se već u svom prispijeću u pamćenje transponiraju u
neki nauk pojam simbol tako oni dobivaju neki smisao postaju element idejnog sistema
društva Iz ove suigre pojmova i iskustva nastaje ono što želimo nazvati figurama sjećanja
Figure sjećanja određuju tri obilježja konkretni spoj s vremenom i prostorom spoj sa
nekom grupom i rekonstruktivnost kao poseban postupak Figure sjećanja su uvijek
prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila Sijarića riječ je o oživljenom
prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu Pojam prostora obuhvata i
svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu (namještaj uređaji prostorije sa svojom
specifičnom uređenošću) što pruža sliku stabilnosti U putopisu Herceg-Bosno i tvoji
gradovi dominantan je spoj s vremenom i prostorom Kada govori o gradu Travniku
Sijarić spaja prošlost i budućnost u obliku tvrđave
Dugo poslije pada Bosne pod Turke Travnik je bio jedno malo mjesto ndash sa malo dućana i
sa hanom ali i sa svojom tvrdom tvrđavom iznad sebe koja je značila sigurnost onih koji tu
žive To je danas onaj stari dio Travnika koji se zove Stara varoš i u kojem je Nova
džamija ndash to jest bila nova u jedno vrlo davno vrijeme kad je načinjena ndash čak godine
1549 što znači da je ta Nova džamija jedna od najstarijih u cijeloj Bosni a reklo bi se i
najljepših
Historija slijedi pamćenje a kulturno pamćenje se usmjerava na fiksne tačke u prošlosti
Međutim prošlost kao takva ndash u tom obliku se ne može održati ona se preoblikuje u
simboličke figure za koje se veže određeno sjećanje Razne pripovijesti one istinite i
neistinite također su figure sjećanja Za kulturno pamćenje nije bitna faktična već
44
prisjećana povijest Tako da su i mitovi figure sjećanja Mnoge priče čija istinitost nije
provjerena i ustanovljena (možemo ih nazvati legendama) također su figure sjećanja a
takve priče u velikoj mjeri pronalazimo i u Sijarićevoj putopisnoj prozi Pišući o Drini
Sijarić priča priču o dvjema sestrama koje su gradile dva grada Jerina s lijeve a njena
sestra sa desne strane Drine Kako je grad sa desne strane bio veći Jerina je zbog toga
otrovala svoju sestru
Ali priča tu nije stala i ide dalje ndash slika Jerinu kao golu ženu i raspusnicu Mlada gola i
željna mladića ndash ona ih je uvodila u svoje odaje da je obljube a poslije bacala ih u Drinu
I sve dok se gore gradio grad Drina je dolje odnosila mladiće Majstori su o tome morali
da ćute A što riječima nisu smjeli da kažu kazali su svojim dlijetima Na jednoj ploči
uzidanoj isklesali su golu ženu ndash u položaju grozno razvratnom da time kažu kakva je
Jerina I tako je kamen govorio ono što jezik nije smio
Kulturno pamćenje uvijek ima svoje posebne nosioce to su najčešće učitelji sveštenici
pisari učenjaci a što svakako možemo povezati sa putopiscem Ć Sijarićem U ulozi
putnika Sijarić čuva sjećanje na Bosnu i Hercegovinu (prvenstveno njene gradove) i
sjećanje na mračnu prošlost kakvo je ono u putopisu Oslobođeni Jasenovac Kulturno
pamćenje se kroz slijed generacija održava putem kulture što sa sobom povlači pitanje
identiteta Identitet se uspostavlja preko pamćenja i sjećanja Tako jedna grupa svoj grupni
identitet može reproducirati samo pamćenjem a osnovu pamćenja čini kultura
Putopis kao takva forma ima upravo taj zadatak da sačuva identitet jedne čitave grupe
Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku prošlost govore o
drevnim gradovima bosanskim kraljevima banovima feudalcima pašama agama i
begovima kazuju o Bosni i Hercegovini Bosancima i Hercegovcima o njihovim
sudbinama I samo ljudsko postojanje zamislivo je samo na tlu i u okviru kulture i društva
Svijest o socijalnom pripadanju (kolektivnom identitetu) temelji se na zajedničkom znanju
i zajedničkom pamćenju koje je obilježeno govorom Kada je riječ o identitetu i njegovom
značaju vjerovatno najviše do izražaja dolazi zapis Tvrdi mi grad Bobovac gdje Sijarić
govori o najznačajnijem i najbolje utvrđenom gradu srednjovjekovne Bosne kojeg je
podigao ban Stjepan II Kotromanić prije prve polovine 14 stoljeća
Bobovac je bio u centru zemlje bosanske ndash u gorostasnom i od puteva udaljenom kraju u
onom gdje je bio i dvor bosanskih banova to jest prijestonica zemlje i vjerovalo se dokle
se god drži tvrdi Bobovac držaće se i cijela Bosna iz ovog se grada branila Bosna I sva
njena snaga bila je tu U tom kamenu ndash na kamenu u tim zidovima što su strčali kao da su
iz stijene izrasli Danas vam to liči na zube starca Jer ono što je nekad krepko stajalo i
45
prijetilo oburvalo se kule tabije podzidi ndash danas su samo gomile ili ako još stoje ndash stoje
žalosno
Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom 20 stoljeća izdvaja se figura
kulturalnog pamćenja Tzv mjesta pamćenja koja književni tekstovi obnavljaju skupom
simboličkih figura javljaju se u funkciji pohranjivanja utemeljenja i očuvanja znanja o
sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke prošlosti U skupu simboličkih
slika stvara se sistem kulture pamćenja koji se u književnim djelima najviše postiže
intertekstualnošću
Mnogi književni teoretičari i kritičari smatraju da je prostor bitan element proznih
književnih djela u cjelosti U Kritici čistog uma Immanuel Kant određuje prostor i
vrijeme kao nužne oblike svake spoznaje počevši od elementarnih opažanja i predstava U
dvadesetom stoljeću veliku pažnju prostoru posvećivali su Max Weber E Durkheim G
Simmel M Foucault i E Husserl To tzv povezivanje književnosti s geografijom dogodilo
se 90-ih godina dvadesetoga stoljeća a pitanje prostora postala je važna tema u mnogim
područjima književnosti Prostor ima zadatak da omogući liku da se kreće da se snalazi da
kroz prostor iskazuje neke svoje osobine karakteristike i vlastite probleme egzistencije
Motiv prostora se u književnom djelu nije dovoljno izučavao Bahtin kaže bdquoProces
osvajanja realnog istorijskog vremena i prostora i realnog istorijskog čoveka koji se nalazio
u njima u književnosti je tekao komplikovano i isprekidanoldquo Bahtin povezuje vrijeme i
prostor i daje mu zajednički naziv hronotop On je zastupao tezu da su osvajane pojedine
strane vremena i prostora dostupne na određenom povijesnom stepenu razvoja
čovječanstva ali ne u dovoljnoj mjeri Bahtin je još i dodao da je došlo vrijeme kada se na
prostor u književnim djelima treba gledati kao na nešto bitno i u skladu sa vremenom jer
je značajno izražavanje neraskidivosti prostora i vremena Prostorna i vremenska obilježja
se stapaju u jednu konkretnu cjelinu vrijeme se bdquosteželdquo postaje umjetnički vidljivo a taj
prostor se uvlači u kretanje vremena sižea Obilježja vremena razotkrivaju se u prostoru a
prostor se osmišljava i meri vremenom
Kada je u pitanju gradski prostor u književnosti Richard Lehan navodi kako grad uvijek
igra veliku ulogu u ljudskoj sudbini bez obzira na način kako je predstavljen te da urbani
konstrukti moraju biti neprestano preispitivani jer su oni artificijelni i diverzni Upravo je
taj gradski prostor često obilježen nelagodom odbojnošću strahom i neprilagođenošću
nasuprot idiličnom i bdquorajskomldquo selu
Tijelo se stjecajem okolnosti našlo u mrskom gradu dok zarobljena bolesna duša žudi za
povratkom u iskon na selo u čedno pastoralno okruženje u zdravlje u čistoću identiteta
46
Za razliku od artificijalnoga grada selo je tijesno povezano sa prirodnom slikom svijeta
Stoga realisti nisu voljeli grad i o urbanoj civilizaciji pišu gotovo isključivo kao o otuđenoj
formi života
U razdoblju moderne prepoznaje se veće zanimanje za urbanu tematiku i fenomene
gradske civilizacije Ona donosi i sasvim novo viđenje grada kao slojevitog prostora u
kojem se pokazuju različite kulturne političke društvene nacionalne i umjetničke
vrijednosti Upravo u razdoblju moderne prvi put se u književnosti grad počinje promatrati
kao proces kao simultanost različitosti Modernistički pisci predstavljaju grad kao
kompleksnu strukturu koja postaje poticaj za čisto mentalne procese Grad postaje mjesto
duševnih kriza U čovjeku se javlja nemir strah nelagoda i beznađe
Dean Duda napominje da djelovanje nadmašuje viđenje u svakodnevnim pričama o
prostoru a to jednostavno znači da se prostor proizvodi kretanjem
Već u samom smislu i razlogu nastanku putopisa Oslobođeni Jasenovac izdvaja se figura
najvećeg sabirnog logora u nekadašnjoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj logor Jasenovac
Sam pojam bdquosabirni logorldquo kao vrsta zatvora koja je stvorena za političke protivnike
pripadnike pojedinih etničkih ili religijskih grupa civila iz kritičnog vojnog područja ili
bilo koju grupu ljudi povlači sa sobom sve negativne konotacije Ćamil Sijarić taj prostor
uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na smrt pa
pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Cjelokupan taj prizor izaziva strah a gluha
tišina smrad od blata od truleži od gasova i same zemlje pojačava to nezaobilazno
osjećanje u njemu Smrt je osnovna misao koja prati ovaj prostor Sijarić ističe da je drveće
i ptice na njima jedino što pokazuje trag života osim toga tu ništa više nije živo
Zato je ova zemlja tako utabana
Zato je tako jadna
Sada je sva crna I ćutljiva Kao kakvo živo a jadno biće koje je mnogo propatilo Ovdje
ima drveća i na njemu ima ptica I reklo bi se da više ništa živo tu nema
Ovo je bilo mjesto umiranja
Logor smrti
Bilo mu je ime Jasenovac
Kroz njegovu kapiju ulazilo se ali se nije i izlazilo
Također Sijarić napominje da to i nije neki veliki prostor ali da je užasan zbog svega
onoga što se na njemu vidi Za njega je to groblje koje se širi i nema granica Možda
jedinu simboliku života pruža slika čovjeka koji je nekako uspio preživjeti između tih
mrtvih ljudskih tijela
47
I eno s kraja vode sa blatne obale između panjeva i vrbovog granja jedan čovjek ustaje
Diže se gore kao avet Poderan je mokar i kaljav Lice mu je u maljama i staro Mršav je i
jadan i izgleda tako kao da je već bio jednom umro pa nekim slučajem oživio i ustao
odozdo između mrtvih Ustajanjem jednog živog čovjeka iz ovog beskrajnog groblja u
vodi bio sam zbunjen i preplašen
D Duda također ističe kako je učestalost tegoba i prostora patnje (kakvo je upravo ovaj
prostor logora) u jasnoj opreci naspram domovine i slobode ali isto tako i jasno definirane
klasne pozicije tj socijalnog statusa Ono možda što je karakteristično za prostor logora i
sam ovaj putopis je i to što Sijarić u samom djelu ne opisuje dovoljno čovjeka zatočenika
njegove misli osjećanja i strah Sve se to nazire u cjelokupnom djelu sva ta osjećanja i
strahovi čovjeka koji očekuje smrt su podloga ovog putopisa ali konkretnih opisa
pronalazimo samo na nekoliko mjesta a jedan takav je i sljedeći
Čovjek u logoru mnogo vidi ali sve ne može vidjeti ndash jer šta vi znate koga sve to dovode na
obalu čujete kako se voz zaustavio i kako lokomotiva brekće i znate da su to tamo
dovedene nove žrtve Najedanput čujete ustaške psovke plač ženski vrisak zapomaganje
pisku djece i jasno vam je da to tamo ustaše ubijaju ženski glasovi se uvijek jače čuju
Žene pred smrt više protestuju nego muškarci A novodovedeni zatočenici više od starih
Možemo uočiti da kod Sijarića često imamo pozivanje na određene objekte i mjesta To su
prvenstveno gradovi i logor u Oslobođenom Jasenovcu Tako i ovdje svaki grad sam za
sebe predstavlja određeno mjesto mjesto pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i
njeno oživljavanje Srednjovjekovne gradine koje baš zbog toga što su gradine i to još
srednjovjekovne asociraju na prošlost dalju i od one koju poznaje i sam putopisac Smatra
se da se na određenim mjestima objektima u gradovima struktuira čovjekov život
njegovo ponašanje putanje koje slijedi kroz prostor i vrijeme jer grad kao takav
reflektira i utjelovljuje moć stvara red u prostoru i vremenu te disciplinu prostora i
vremena
U ovom putopisu (Oslobođeni Jasenovac) izdvaja se i bolnica kao još jedna
karakteristična figura prostora Namijenjena da liječi i time pomogne onima koji su
bolesni ovdje bolnica poprima sasvim drugačije značenje To je bila jedna baraka koja je
postojala samo formalno niti jedan bolesnik te bolnice nije izliječen Kako bi pred
međunarodnom komisijom prekrili tragove stravičnih zločina renovirali su tu bolnicu
Bitno je navesti to da ove podatke Ć Sijarić doznaje od preživjelog logoraša
Ustaše su tom prilikom pobili oko šesdeset bolesnika iz te bolnice onih koji su svojim
izgledom odavali pravo stanje logora Zatim su u bolnicu uneseni novi kreveti Uneseno je
48
i sve drugo što je jednoj bolnici potrebno A onda su ndash na kraju u bolnicu na nove krevete
i u nove postelje uvedeni novi bolesnici Ali oni nisu bili bolesni oni su bili zdravi ljudi ndash
koliko u logoru neko može da bude zdrav ali su i takvi jadno izgledali i imali da
predstavljaju bolesnike Tada smo dobili i nove logorske brojeve Bili su vrlo niski kako bi
se prikrilo pravo brojno stanje logora
U ovom stravičnom okruženju izdvaja se i religijski prostor Za D Dudu religijski prostor
je prostor susreta To je način stvaranja ljepote harmoničnosti i prirodnog idiličnog
prostora Kao i bolnica i ovdje je religijski prostor sasvim formalan Godine 1941 i 1942
u logoru su bili zaveli bogosluženje Za katoličku crkvu i džamiju uređene su bile posebne
sobe
Pop je bio neki Zvonko Brekalo Umro je od tifusa A hodža jedan zatočenik Ustaše su ga
uniformisali dali su mu čin satnika ndash a odmah zatim likvidirali ga ndash objesili su ga
Figuru smrti i grobnice pronalazimo i u putopisu Zapis o gradovima tačnije u zapisu O
Lenjingradu gdje Sijarić govori o stradanjima u Drugom svjetskom ratu Na specifičan
način opisuje grobnice te zajedničke masovne grobnice koje spajaju one sa istim tragičnim
sudbinama a koje su i nazvali bdquobratskim mogilamaldquo Sijarić kazuje o svim žrtvama rata o
tom besmislu koje ne donosi ništa dobro a uzima puno više o svakom pojedincu koji
izgubi dragu osobu
Tu među njih uđi ćutke S kapom u ruci S mislima da su to žrtve kakve si i ti imao u svojoj
zemlji Tako ćeš moći lakše da hodiš kroz ove beskrajne bdquobratske mogileldquo I zublja koja
nad njima gori podsjetiće te na zublje žrtvama u tvojoj zemlji Pa ti ovo groblje dođe kao
ono u tvojoj zemlji ndash nad kojim si već lio svoju suzu za drugovima za prijateljima za
poznanicima I nije ti drukčije nego da ovdje leže i tvoji ndash tvoji znanci
Sijarić piše i o porodici Savič koja je nastradala u tom ratu Posebno ističe bilješke
djevojčice Tanje najmlađe u toj porodici
Kao učenica Tanja je napisala jedno pismo o stradanjima svoje porodice Kratka hronika
djevojčice Tanje svakako da podsjeća i samim tim može se usporediti sa dnevnikom Ane
Frank trinaestogodišnje Židovke koja je u tajnom skrovištu bilježila svoje misli osjećanja
i strahove Te djevojčice dijelile su istu sudbinu jedne od mnogobrojnih žrtava Drugog
svjetskog rata
49
Zaključak Govoreći o književnim vrstama koje ujedinjuju povijesno-znanstveni interes s umjetničkim
oblikovanjem Milivoj Solar kaže ldquoMeđu takvim književno-znanstvenim vrstama od
posebne je važnosti također putopis S jedne strane on može predstavljati doprinos
geografiji ili etnografiji dok s druge strane predstavlja osobitu književnu vrstu u kojoj je
putovanje i opis proputovanih predjela ili zemalja povod za šire umjetničko oblikovanje
zapažanja dojmova i razmišljanja o svemu onom što putopisca zaokuplja tokom
putovanjaldquoemspČesto se na taj način putopis približava eseju ili romanu u kojemu je fabula
organizirana kao slijed događaja koji seemspzbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine
likova Iako postoji to mišljenje da se putopis približava eseju ili romanu i isto tako da se u
posljednje vrijeme pokazuje veći interes za takvim književnim žanrom putopis je svakako
manje istraženo proučavano i na kraju krajeva čitano područje To se pokazuje i kada je u
pitanju Ćamil Sijarić poznatiji je Sijarić romanopisac nego Sijarić putopisac
Ako se vratimo na mišljenje M Solara da je u putopisu fabula organizirana kao slijed
događaja koji se zbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine njih to bismo mogli
povezati sa ovim piscem bar konkretno u putopisu Oslobođeni Jasenovac dok Zapisi o
gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi djeluju na posve drugačiji način Sijarić se više
50
bazira na historiju koja se polahko zaboravlja i kao da nastoji da je spasi od tog zaborava
Njegovi likovi su usputni i bez nekog posebnog značaja osim ako nije riječ o nekoj
historijskoj ličnosti Međutim tu se opet izdvaja Oslobođeni Jasenovac u kojem jedan lik
preuzima ulogu naratora pa kao bivši logoraš grobar priča svoje doživljaje koji djeluju
kao neka vrsta ispovijesti Onog trenutka kada Sijarić govori o historijskim ličnostima
govori ono što je manje i više poznato
Često ne nudi ništa novo i novost nije način njegovog postizanja zanimljivosti ali on je
pisac koji odlično poznaje mjesto na koje putuje a posebno historiju iako nije historičar
već uvijek u svakom smislu samo pisac Njegova historijska priča nije puko kazivanje
činjenica već pravi književno-umjetnički tekst Anegdote i legende su ono što krasi
njegovo pisanje i doprinosi toj zanimljivosti Pokazalo se da su doba mjesto i trajanje
ključni elementi Sijarićevog putopisa On je vremenski i prostorno ovjekovječio i sadašnji
ali i daleki i zagubljeni teritorij Bosne i Hercegovine
Ostavio je jasnu sliku njenih ljudi njihovu historiju i legendu nacionalnu i vjersku
isprepletenost i suprotstavljenost ujedno i pitome i surove prirode te običaja
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti tj putopiščeva objašnjenja o razlozima nastanka nekog
putopisa najčešće se nalaze u samom predgovoru Pokazalo se da je to slučaj i u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja a zatim
vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa putovanja
Sijarić kao razlog svog putovanja navodi tu činjenicu da jugoslavenski srednjovjekovni
gradovi nisu dovoljno istraženi U Oslobođenom Jasenovcu okvir predstavlja uvodna
rečenica Sijarić kaže ldquoIšao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjetildquo
Razlog njegovog putovanja u Jasenovac je namjera da otkrije sve te strahote koje su se
desile s tim da ni sam pisac ne sluti šta će sve zateći i vidjeti
Vjerovatno dvije najvažnije značajke putopisnog subjekta su snalažljivost i perceptivna
usmjerenost Neki se putopisci baziraju na opise historijskih znamenitosti neki na
tradiciju svakodnevni život neki na opise prirode a Sijarić u svoje putopise kombinira sve
te elemente Najviše bdquoizravnih susretaldquo sa putopiscem imamo onda kada opisuje neku
znamenitost prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi U Zapisima o
gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih dijelova kada se opisuju putevi i
historijske znamenitosti Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi Kako je
i navedeno to se najbolje može vidjeti u tekstu Putovati znači ndash vidjeti
Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje
je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost
51
putopisnog svijeta Oba Sijarićeva putopisa Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji
gradovi prvenstveno su usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje
mjestima građevinama i običajima To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj
izvještajnoj ili naučnoj obradi Međutim u tim pripovijedanjima i opisivanjima
pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici samog putopisa S druge strane u
slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se drugačije odlike U tom djelu
pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju istu poziciju u samom
tekstu
Dotematizacija uključuje obavijesti kojima se nadograđuje osnovno putopisno izlaganje i
postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za približavanje
putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta Dva osnovna
postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija figuralnim
postupcima U Sijarićevim putopisima prisutan je figuralni postupak dotematizacije ali i
naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj baštini uz karakterističan književno-
estetski stil
Figure sjećanja su uvijek prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila
Sijarića riječ je o oživljenom prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu
Pojam prostora obuhvata i svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu Figure sjećanja
su uvijek prostorno i vremenski konkretne Putopis ima zadatak da sačuva identitet jedne
čitave zajednice Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku
prošlost U Oslobođenom Jasenovcu u prvom planu izdvaja se figura logora Ovaj pisac taj
prostor uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na
smrt pa pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Sijarić piše isključivo o gradu i
gradskim običajima jer za njega svaki grad predstavlja određeno mjesto mjesto
pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i njeno oživljavanje
52
O piscu
Ćamil Sijarić je da još ovo kažem na kraju bio neobično pitoreskna pojava u našem
ljudskom svijetu i već za života postao predmet mnogih priča i anegdota Bio je oličenje
drevne jednostavnosti i neposrednosti U neprirodnom svijetu bio je prirodan čovjek
Ćamil Sijarić rođen je 18 decembra 1913 godine u Šipovicama kod Bijelog Polja u Crnoj
Gori u jako imućnoj zemljoradničkoj porodici Rano ostaje bez oba roditelja te odrasta
kod strica Osnovnu školu završio je u Godijevu u Bijelom Polju a odemsp1927 doemsp1935
godine pohađa Veliku medresu kralja Aleksandra uemspSkopljuemspiz koje je zbog političke
aktivnosti bio isključen Školovanje nastavlja u Vranju i u gimnaziji maturiraemsp1936
godine Iste te godine upisuje Pravni fakultet uemspBeogradu Diplomirao jeemsp1940 godine a
za vrijeme Drugog svjetskog rataemspslužbuje uemspSarajevuemspMostaruemspBosanskoj Gradiški
iemspBanjaluci Za sekretara Suda narodne časti u Banjaluci izabran jeemsp1945 godine potom je
novinar lista Glas i dramaturg Narodnog pozorišta u Banjaluci U Sarajevo prelaziemsp1947
godine radi u redakciji lista Pregled a potom je u Glavnom odboru Narodnog fronta i
redakciji Zadrugara U literarnu sekciju Radio Sarajeva prelaziemsp1951 godine i tu ostaje
sve do odlaska u mirovinuemsp1983 godine
Već kao đak Velike medrese u Soplju pokazuje interesovanje za književni rad U toj školi
bio je predsjednik literarne družine koja je izdavala časopis bdquoVesnikldquo u kojem je objavio
svoje prve književne radove ndash pjesme 1929 godine Bavio se i sakupljanjem narodnih
epskih pjesama u rodnom Bihoru koje je poslao Srpskoj akademiji nauka u Beogradu (i
danas se te pjesme čuvaju u arhivi spomenute akademije) Književni rad nastavlja
53
objavljujući pjesme u bdquoGajretuldquo bdquoŽeni danasldquo i bdquoPregleduldquo Za vrijeme rata ništa ne
objavljuje Bio je redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i
Akademije naua i umjetnosti Crne Gore
Nagrađen je brojnim nagradama kao što su 27-julska nagrada SR Bosne i Hercegovine
13-julska nagrada SR Crne Gore Andrićeva nagrada i dr
Umro jeemsp6 decembraemsp1989 godine
SažetakPutopis kao forma razvija se još u antici To je književna vrsta tematski oblikovana
putovanjem putopisca koji pripovjeda zgode na putu opisuje prostore kojima putuje i
mjesta na kojima boravi iznosi svoja zapažanja o ljudima koje na putu susreće o njihovim
običajima i načinu života te često o kulturnim i umjetničkim znamenitostima određenih
krajeva Za Ćamila Sijarića putopis je jednostavno opis putovanja zajedno i geografija i
historija i etnografija Historijska priča je ona koja zauzima primarno mjesto u njegovom
putopisnom opusu U ovom masterskom radu prikazali su se Sijarićevi putopisi Zapis o
gradovima Herceg-Bosno i tvoji gradovi i Jasenovac Knjiga Zapisi o gradovima
objavljena je 1970 godine a 1986 Sijarić objavljuje putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi
Po tematici se ovaj putopis može izjednačiti sa putopisom Zapisi o gradovima dok je
Oslobođeni Jasenovac i svojom formom i sadržajem ustrojen na potpuno drugačiji način
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta
Pokazalo se kako te obavijesti pronalazimo u predgovoru ali i u pojedinim zapisima unutar
putopisa Kada je riječ o zanimljivosti mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive
zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru međutim ovaj pisac ipak sve što je
zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način posebno u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi Usputne priče anegdote i legende su osnovni elementi
kojima Sijarić postiže zanimljivost i novost Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna
izražajna postupka u putopisu Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom
20 stoljeća izdvaja se figura kulturalnog pamćenja Ta tzv mjesta pamćenja javljaju se u
funkciji očuvanja znanja o sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke
54
prošlosti Ovi putopisi sadrže niz figura kulturalnih pamćenja kao što se i pokazalo u
samom radu
SummaryTravelouge as form was developed in the classical period It is a literatur category
thematicly shaped with travelers journey in which he narrates about events descripes
places he has seen people he met their customs and way of living and often about cultural
and artistic sights of specific areas For Ćamil Sijarić travelouge is simply description of
travels including geography history and etnhography Historical story is primar in his
travelouge opus This master thresis showed us Sijarićs travelouges Zapis o gradovima
Herceg-Bosno i tvoji gradovi and Jasenovac Zapis o gradovima was published 1970
Herceg-Bosno i tvoji gradovi 1986 Thematically they are very similar while Jasenovac is
with its form and content established differently Framework and notices are authors
expalanations for writing the text We found notices in preface but also in the text of
travelouge Critics claim that most interesting events happen in unknown and far places
However this author search for new and ineresting in his country in a completly different
way as shown in Herceg-Bosno i tvoji gradovi Side stories anecdotes and mhyts are basic
elements for Sijarićs new and interesting storytelling As expressed element of literature of
late 19 and 20 century it stands out figure of cultural memory Those cedilcedil memory placesldquo
occur as intent to preserve knowledge about ourselfs recall historicaly endangered
meaning of common past These travelouges contain series of cultural memories as
shown
55
Literatura Assmann Jann Kulturno pamćenje Pismo sjećanje i politički identitet u ranim
visokim kulturama s njemačkog preveo Vahidin Preljević Biblioteka tEKST
Zenica 2005
Bahtin Mihail Oblici vremena i kronotopa u romanuMatica hrvatska kolo 3
(2008)
Dizdarević Faruk Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila
Sijarića Avlija-portal za kulturu književnost i društvene teme Dostupno na
httpwwwavlijameesejifaruk-dizdarevic-stradalnistvo-kao-umjetnicka-vizija-u-
knjizevnom-djelu-camila-sijarica (2352014)
Duda Dean Priča i putovnje hrvatski romantičarski putopis kao pripovjedni žanr
Matica hrvatska Zagreb 1998
Duda Dean Kultura putovanja Naklada Ljevak Zagreb 2012
Galić Gordana Vladimir Nazor od Splita do piramida - tekst imaginacija
reprezentacija Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske Dostupno
na httphrcaksrcehr86365 (1352014)
Hrvatska opća enciklopedija Leksikografski zavod Miroslav Krleža Zagreb 2008
Dostupno na httpwwwenciklopedijahrNatuknicaaspxID=51177
Isaković Alija Hodoljublje Svjetlost Sarajevo 1973
Kulenović Tvrtko (priredio) Ćamil Sijarić- Zapisi Izabrana djela I-X knjiga
deveta Veselin Masleša Sarajevo 1991
Kulenović Tvrtko Ćamilovi putopisi Diwan - časopis za kulturu Javna biblioteka
Alija Isaković Dostupno na httpwwwdiwanmagcombaarhivadiwan7-
8sadrzajsadrzaj14htm (562014)
Lešić Zdenko i Martinović Juraj (ur) Naučni skup Književno djelo Ćamila
Sijarića Sarajevo 2003
Ivan Lovrenović (2012) Prostori putopisa Dostupno na
httpivanlovrenoviccom201203prostori-putopisa-2 (2762014)
Miličić Irena Teoretičari hodočasnici činovnici tri vrtse renesansnih putopisnih
tekstova Zagreb 2010 Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske
Dostupno na httphrcaksrcehr56766 (1152014)
Nemec Krešimir Čitanje grada Ljevak Zagreb 2010
56
Sijarić Ćamil Zapisi o gradovima Zadruga Sarajevo 1976
Todorova Marija Imaginarni Balkan prevele s engleskog A B Vučen i D
Starčević Biblioteka XX vek 2 izdanje 2006
Zvrko Husein Ćamil Sijarić- pripovjedna proza Dobra knjiga Sarajevo 2013
12
ono što su sobom svojim bićem iznutra donijeli a insistiraju na onome što je uneseno
spolja na znanju na iskustvu na posmatranju na rdquoživoturdquo a ne na rdquoumjetnostirdquo (Tvrtko
Kulenović)
Svojim knjigama Zapisi o gradovima Herceg-Bosno i tvoji gradovi i Oslobođeni
Jasenovac Ćamil Sijarić zaokružuje svoje putopisno umijeće Bosanski putopisi Ćamilovi
su gradovi tu je njihova prošlost historija a upravo su ti gradovi prepuni historije a ta
historija je prepuna lica i naličja ili jednostavno likova koji i današnji lik određuju
U ovom masterskom radu prikazat će se Sijarićevi putopisi Zapis o gradovima Herceg-
Bosno i tvoji gradovi i Jasenovac Ono što sam pisac poručuje ovim djelima je to da
prošlost ne smije ostati u sjenci zaborava da će se ona uvijek pamtiti i prenositi novim
generacijama (to je posebno istaknuto u onim dijelovima gdje pisac govori o Drugom
svjetskom ratu) Tako npr u putopisu Zapisi o gradovima Sijarić govori o Lenjingradu te
posebno ističe kako se ne smije zaboraviti na mnogobrojne žrtve rata
Možeš samo da ćutiš i da se izgubiš u nečemu što je groblje što je smrzavanje gladovanje
i umiranje ndash što je onih devet stotina dana Dobro bi bilo da tu brojku znaju svi profesori ndash
svih jezika i svih narodnosti i da je đacima daju u zadatak Svim đacima i u svim
zemljama ndash na svim jezicima Nek bi se ta brojka znala i pamtila kako se više ne bi
ponovila ndash ni u ovom gradu ni u drugom gradu ni u jednom mjestu
Kada je riječ o prošlosti ona je uvijek nedovoljno poznata otkrivena sačuvana i
tajanstvena U jednom trenutku sam Sijarić se pita šta je prošlost kakva je ona i čija je
jednostavno izgovaramo zidine starine vremena nekakva nekakva stoljeća ndash nekakva
tama prošlosti ndash kakve to prošlosti čije prošlosti I čudo jedno prošlost nam se svačija
nekako učini kao da je to i naša prošlost Kao da su tuda prošli naši stari Tu živjeli tu
gradove gradili tu snove sanjali ndash i otišli oni otišli a mi došli
U predgovoru knjige Zapisi o gradovima sam pisac navodi da su po cijeloj našoj Bosni i
Hercegovini razasuti bezbrojni srednjovjekovni gradovi Za mnoge od njih se ne zna ni
kada su građeni ko ih je gradio niti kojim povodom Također njihova imena su
zaboravljena posebno od dolaska Osmanlija Srednjovjekovni gradovi su najčešće građeni
u župama kao odbrambeni centri i središta-provincijske vlasti to jeste vlasti gradskih
upravnika Najveći razvoj doživjeli su uz krstaške ratove
13
Vraćajući se sa Istoka krstaši su prenosili iskustva koja su stekli na Orijentu pa i iskustvo
u zidanju gradova od kamena sa svim oblicima i osobinama tadašnjih gradova na Istoku
Javljaju nam se iz daleke prošlosti ove zemlje Bosne iz tamne tame njenih vijekova ndash i
jedna je od stranica njene istorije koja traži da je odgonetnemo ko ih je zidao i zašto je li
iz nužde ili za slavu Gusta mahovina pala je po njihovom kamenu i još gušća zavjesa po
njihovom vremenu ndash i sakrila staru davnu Bosnu
Zapisi o gradovimaGradovi su kao i ljudi ndash i kao i ljudi mogu da budu stari ili mladi tužni ili veseli zaneseni
ili zamišljeni I mogu da budu lijepi ili ružni
Ćamil je bio pisac povijesti onakve kakva je ova naša historije koja se dogodila i prošla
a koju je on spašavao vještinom čuđenja Vjerovao je da samo čuđenje spašava njegov
svijet što je vrlo poučno Puno je bolje čuditi se svome životu nego žaliti za njim
(Miljenko Jergović)
14
Knjiga Zapisi o gradovima objavljena je 1970 godine Putujući kroz mnoge gradove
tadašnje Jugoslavije daleke Rusije i Iraka Ćamil Sijarić sve uspomene bdquoupisujeldquo u tu
knjigu putopisa
Mićo Cvijetić u svom tekstu Magija riječi priče i pričanja u knjizi Ćamil gora razgovora
ističe kako su Ćamila Sijarića zanosili putevi i putovanja očaravala voda obilježja i zapisi
na kamenu
Pišući o Drini i gradovima koje vode zapljuskuju reći će i ovo da će tu vodu pominjati
pjesme pominjaće istorija pominjaće vojske i vojskovođe Na njoj će stajati stražari i
graničari prelaziće je handžije i karavandžije U očima će je nositi putnici kao vodu plavu
i brzu Zamicaće niz nju splavovi i splavari zavijaće nad njom vuci stajaće nad njom
hajduci nadlijetaće orli i gavranovi brodiće je lovci i trgovci Crtaće je u knjigama
Putopis ne sadrži onu količinu događaja koja je karakteristična za fikcionalni pripovjedni
tekst On podrazumijeva drugačiji tip događajnosti Njegov uzorak je nefikcionalna narav
putopisnog teksta Predmet putopisa je neposredna nepriređena i zatečena stvarnost tako
da njeno postojanje ne ovisi o tekstu Putopisac je može prikazati više ili manje
vjerodostojnom ali joj time i ne uskraćuje zbiljsku predmetnost U radu je već spomenuto
da Ćamil Sijarić bdquozna sveldquo o mjestu na koje putuje ali to nije ono znanje koje iznosi
historičar On uvijek bdquoostaje pisacldquo U ovoj knjizi miješaju se lirske epske putopisne
historijske i literarne asocijacije
Ismet Rebronja u tekstu bdquoDrumovi u delima Ćamila Sijarićaldquo ističe kako je drum za njega
prije svega historija svaki je put jedna historija o vremenima i ljudima promjenama i
izmjenama nastajanju novog i prestajanju starog
Ima putova kojima se nekada mnogo hodilo pa se više ne hodi ima takvih putova i na vodi
ndash kojima se nekad mnogo brodilo pa se više ne brodi Ima ih kroz šume kroz polja kroz
klisure i kroz gudure - pa se više njima ne hodi i na (putu) više nema hanova nema
handžija i kafedžija i nema nikoga i čini se da su otišle i vode Trava je sada tuda i
priča da je sve to nekad na tom putu bilo - kunu se da je tako bilo a više nije jer nema
hanova i nema putnika i u šumama nema hajduka putovi kao i ljudi bivaju mladi pa
bivaju stari pa ih sasvim nestane Putovi su kao istorija Pa pričaju
Kada govori o Lenjingradu (današnjem Sankt Peterburgu) poslije Moskve drugom po
broju stanovnika ekonomskom kulturnom naučnom centru Rusije Ćamil Sijarić kao da
čitav taj putopis obilježava motivom smrti Govori o tome kako je ovaj grad bio opkoljen
Nijemcima
15
Umirale su uz tih devet stotina dana po cijele porodice za jedan dan Svi skupa otac
majka baba djeca ndash za jedan dan Tako da su se vrata na kućama zatvarala i na njima
lijepio natpis bdquoOvdje više ne tražite nikogldquo
Kada govori o gradu Pančevu opet nagovještava da se njegovo ime veže za slavenski
jezik što znači močvara
Ako je istina da je to slovenska riječ i da znači močvara blato brlog i slično tome onda je
toga blata i toga brloga na ovoj rijeci Tamišu sigurno nekada bilo mnogo pa je i ime
mjestu - eventualno moglo otud nastati no ko to zna
Kao odličan poznavalac historije Ć Sijarić nudi podatke o tome kako se ime grada
mijenjalo kroz stoljeća pa tako prvo njegovo ime bilo je Panuka iz 9 stoljeća u 10
stoljeću spominje se ime Panucea a kasnije i Panoča
On također govori o tome po čemu su se pojedini gradovi posebno isticali kao npr
Đakovica čiji se stari dio grada nekada isticao po neizmjernom bogatstvu a posebno po
vještini svojih zanatlija puškara sabljara abadžija gajtandžija aščija kujundžija
kundurdžija itd Trgovina je bila toliko razvijena da je Đakovica bila vodeća u prodaji
Dok je Đakovica bila poznata po dobrim zanatlijama Struško polje obilovalo je voćem
Voće od svake vrste moglo se pronaći u Struškom polju tu su kruške jabuke šeftelije
breskve kajsije te južno voće kao smokve badem i drugo
Treba zamisliti ovakvu sliku polje ravno kao dlan opružilo se i raširilo sve dok vidik ne
zaklone planine A vrijedne ruke došle su i tu zasadile sve što zemlja rodi i rodom plodi I
sve se to u proljeće zaodjene cvijetom a u jesen plodom Pa granama teško da drže A za
oči uživanje Jer možeš da biraš plod koji hoćeš I svih vrsta
Husein Zvrko navodi kako u pripovijednim kazivanjima Ćamila Sijarića često nailazimo
na motiv vode izvora rijeke i jezera Ti motivi su neizbježni u njegovoj pripovijednoj i
putopisnoj prozi Kada je riječ o putopisima taj motiv je nezaobilazan Dok su i čovjek i
grad prolazni voda je ta koja uvijek ostaje mlada Voda je za Sijarića nešto mistično
zagonetno i nedostižno dok je sve ostalo poznato i ljudi i putevi i gradovi Tako u zapisu
Voda ne stari star je samo Ohrid govori o starom makedonskom gradu Ohridu i
Ohridskom jezeru
No - na njemu se vijekovi ne vide ne vidi se njegova starost ndash jer voda je uvijek samo voda
i vrijeme na njoj ne bilježi se ndash šta više čini se da je uvijek mlada i da će mladom i ostati
Ono kao i da jeste tu - da se u njemu ogleda Ohrid I tu ndash u ogledalu njegovom ovaj grad
treba i gledati Jer on tada ne izgleda stvaran nego liči na nekakav prividan grad ndash na
sliku naslikanu nekad davno rukom starih slikara iz Ohrida a na licu vode ndash na jezeru
16
Još jedan motiv koji ovaj pisac pronalazi u vodi je i sloboda U selu Tivoli kod Rima selu
poznatom po hramu božice Veste Sijarić nailazi na jedan potok Iako sasvim običan potok
naizgled nimalo drugačiji od ostalih pisac vidi u njemu nešto posebno i lijepo Poseban je
bio taj potok jer je bio slobodan jer je tekao tamo kuda je htio bez ljudske ruke koja bi ga
vodila
Jer su sve ostale vode stegnute u cijevi svima je nametnuta ljudska volja da čini ono što
čovjek hoće i jedino ovaj mali potok čini sam što hoće ndash teče slobodno ništa ga se ne tiče
niko ga ne gleda jer zašto bi i gledao jedan sasvim običan potok kod toliko vodoskoka i
vodopada Ali ja sam ipak gledao taj potok I divio se njegovoj slobodi I kad bi on bio
razumno stvorenje ja bih mu rekao da bježi što dalje i što brže i spasi se huke i buke koju
prave vode iz cijevi
Motiv slobode nalazimo i na samom početku zapisa Duša Bukurešta gdje Sijarić govori o
slobodi koju ima jedan putopisac Kada si sam u nekom tebi nepoznatom gradu onda si
potpuno slobodan jer si kako kaže i sam pisac gospodar vremena i ideš kud hoćeš radiš
šta hoćeš
Sijarić je također i odličan poznavalac čovjeka njegovih misli osjećanja i potreba
Nastoji razbiti njegovu otuđenost i predstaviti ga u boljem svjetlu svjetlu druželjubivog
čovjeka koji razumije i prihvata druge i drugačije Želi pojedinca stranca približiti masi
tako da bude prihvaćen kao jedan od njih Na taj način u zapisu Na Dunavu Estergon
pokazuje kako ne bi smjele postojati razilke među ljudima već kako bi se i u tuđoj zemlji
trebalo osjećati kao i u svojoj ne kao gost već kao domaćin tu među domaćinima U
zapisu Na mramorju Pompeja kazujući o Pompeji u erupciji vulkana Vezuva uništenom
rimskom gradu Sijarić stvara gotovo opipljivu sliku agonije i boli svakog čovjeka tog
nekadašnjeg grada agonije svakog onog koga je zadesila takva smrt Zgrudvani su
sklupčeni su od bola su se previjali i takvu nam sliku ostavili da taj bol onako užasan od
vatre osjetimo nekako i mi danas Ono što svakako ističe jeste i to da čovjek dijeli
sudbinu drugog čovjeka i suosjeća sa njegovom tragedijom
Međutim on kazuje i o ljudskoj okrutnosti čovjekovoj lošoj strani i potrebi da povrijedi
drugog čovjeka Na najbolji mogući način to slika opisujući arenu u Rimu čuvenu
Koloseo Flavio Sijarić time kao da želi pokazati kako čovjek uvijek ostaje isti kako se od
najstarijih vremena pa do danas nije promijenio njegova surova strana ostaje
nepopravljiva U čovjeku postoji nešto animalno i zastrašujuće
Ima jedna pjesma o mladoj hrišćanki koju su bacili među lavove ndash u vrijeme
neznabožačko Ta arena tu je i danas Ogromna je i stravična izgledom Zovu je kratko ndash
17
bdquoKoloseo Flavioldquo Veće gledalište valjda ne postoji A ni strašnije od ovoga Jer tu su
zvijeri rastrzale ljude jer tu se svjetina smijala žrtvama jer tu je čovjek bio zvijer
Koliko se samo pakosti i oholosti može javiti u čovjeku i koliko takav pojedinac može biti
bezosjećajan Sijarić ovo potvrđuje i u zapisu Niniva zapisu o istoimenom gradu a
današnjem Mosulu Drevni narod tog grada vjerovao je u boga Asura a kraljevi od
najstarijeg do posljednjeg kako kaže i sam putopisac bili su božji poslanici na zemlji i sve
što su činili činili su to u ime boga Ono što su radili ti kraljevi bilo je svakako zlo i
strašno daleko od onoga što bi čovjek trebao raditi Kako bi stvorio što vjerniju sliku
takvih kraljeva Sijarić citira jednu priču urezanu u ploči o tome šta kralj čini kada vodi
rat
Ja Asurnazirbal ovako osvajam tuđe gradove pred kapijom grada koji hoću da osvojim
ja najprije podignem piramidu od zemlje zatim žive oderem nekoliko vođa neprijateljske
vojske i njihove kože razapnem na piramidu neprijatelj iz grada gleda te kože i biće da ga
tada strah hvata ndash jer i sebe zamišlja u takvom stanju koje ga ne može mimoići Zatim
naredim da se izvjestan broj neprijatelja živi uzidaju u gradske zidine a drugi da se živi
nabiju na kolje i istaknu gore na zidine da ih otud iz grada gledaju građani i da znaju šta i
njih čeka
Kao potvrda ovakvog govora uz taj strašni natpis u reljefu je isklesan i lik kralja
Asurnazirbala Sijarić ističe kako ta figura zrači samo surovost divljinu i užas Kao i svi
drugi kraljevi u Ninivi tako je i kralj Asurnazirbal isklesan mnogo veći u odnosu na druge
koji su uz njega Na taj način kraljevi se žele posebno istaći i veličinom i snagom
Ovaj putopisac piše o umjetnosti i kulturi nekog prostora pa na taj način stvara povezanost
opisanog prostora i samog čitaoca Kada govori o tradiciji kulturi običajima i svemu
onome što se vezuje za neki grad i njegove stanovnike Sijarić to čini izuzetno detaljno pa
se kod čitaoca stvara dojam da je dio tog prostora i da sam posmatra grad i njegove
stanovnike Ti detaljni opisi i dočaravanje određenog prostora nekako se najbolje uočavaju
u zapisu gdje pisac govori o Pompeji Iako sasvim uništen još davne 79 godine ne taj
grad čuva ruševine koje su dokaz njegovog postojonja i života Na osnovu slike na zidu
na kojoj je prikazana gola žena Sijarić detaljno govori o njihovoj kulturi To je bila
jelinska kultura Govori o stanovnicima Pompeje kao o pobornicima zabave koji su
uživali u životu prepuštajući se igri i svirci Poznavajući Ilijadu i Odiseju slikali su scene iz
tih pjesama kao i iz nekih drugih pa putopisac zaključuje da su im zidovi bili sasvim
išarani najčešće motivima golih bića Sijarić detaljno opisuje i neka svoja putovanja kao
što je to primjer putovanja u Konstancu rumunski grad na Crnom moru U namjeri da
18
posjeti spomenik pjesnika Publija Ovidija Sijarić luta tim velikim gradom i njegovim
ulicama Iako nije znao gdje se tačno nalazi spomenik ovaj putopisac je uživao u tome da
ga pronađe bez nečije pomoći Sijarić također detaljno opisuje i sam spomenik Publija
Ovidija jednog od najvećih rimskih pjesnika i elegičara kojeg je protjerao car August
Da ga opišem natprirodne je veličine Dignut na ne mnogo visoko postolje Gologlav
Glava s malo kose čelo otvoreno Lice pravilnih linija lijepo koštunjavo pomalo
staračko sjetno zamišljeno zgledano preda se stoji grozno usamljenički na svome
postolju i na ovom mjestu kao što je uostalom i bio usamljen u ovom dalekom
varvarskom gradu na Crnom moru i u Dakiji ndash u zemlji
Herceg-Bosno i tvoji gradoviGodine 1986 Sijarić objavljuje putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi Po tematici se ovaj
putopis može izjednačiti sa putopisom Zapisi o gradovima jer i u ovom putopisu na isti
način kao i u Zapisima o gradovima Sijarić priča historiju gradova s tim da je u ovom
putopisu predmet historija Bosne i njenih gradova Ono što je vjerovatno najuočljivije u
ovom djelu jeste to da pisac u istom trenutku iznosi historijske činjenice daje podatke
(najčešće etimološke prirode) ispriča neku anegdotu i bdquootpjevaldquo pjesmu Dakle mogli
19
bismo reći da se ističu historijske činjenice koje su poetski uobličene Kako je Sijarić često
objašnjavao porijeklo i značenje imena nekog grada svjedoči i primjer u zapisu Prozor i
Rama gdje objašnjava porijeklo imena grada tako što se detaljno prisjeća svog djetinjstva i
odlazaka u mekteb Tamo su sa kalfom učili arapski jezik te spominjali gradove Bosne i
Hercegovine
Idući ka ovom gradu i izgovarajući njegovo ime dugo - Prόzor ili kratko Prȍzor što je
prvo pogrešno a drugo pravilno prisjetio sam se jednog davnog slučaja kad sam prvi put
čuo za ime ovog grada u župi Rama Bilo je to kad sam kao dijete ndash to jeste kao mejtefski
đak prvi put uzeo knjigu u ruke Bila je ta knjiga ispisana arapskim slovima koja nijedno
od nas djece nije umjelo da čita Bila su tim slovima ispisana imena gotovo svih gradova u
Bosni i Hercegovini i trebalo je da ta imena naučimo napamet ndash pa smo jednostavno išli za
kalfom kako on kaže tako i mi za njim ponovimo Imena gradova u Bosni i Hercegovini
počinjala su ovako Sarajevo Mostar Banja Luka Tuzla Bihać Travnik i tako dalje ndash a
posljednji je bio Prȍzor
Pisac objašnjava u kakvoj je vezi riječ Prozor sa staroslovenskim jezikom Grad nije dobio
ime po prozoru na kući već potječe od glagola bdquozretildquo što je na staroslovenskom značilo
gledati pogledati kroz nešto pa je od imenice izvedene iz toga glagola nastalo i ime grada
ndash Prozor Pored toga ono što je možda i neočekivano za ovakvo književno djelo jeste to
što Sijarić nudi i pravilan izgovor te riječi ukazuje na koji način se akcentira Umjesto
dugosilaznog akcenta kako je i sam pisac mislio javlja se kratkosilazni Upravo ti
bdquoneobični potezildquo čine Sijarićevu cjelokupnu putopisnu građu jedinstvenom
Može se reći da svaki putopis pojedinačno sadrži niz historijskih činjenica koje su i
osnova tih putopisa Ćamil Sijarić prije nego što bi pošao na put dobro bi proučio historiju
datog mjesta Kada je grad Prozor u pitanju on piše kako i sam kaže najraniju historiju
onu iz srednjeg vijeka Govori o banu Tvrtku koji je izdavao povelje u Prozoru Spominje
Tvrtkovu povelju Vukcu Hrvatiniću iz godine 1366 te podatak da je Matija Korvin 1463
poklonio Prozor zajedno sa Ramom sinu hercegu Stjepanu Vladislavu
Pišući o Sarajevu - gradu za riječ i sliku on započinje jednom anegdotom Kada su upitali
jednog čovjeka kakav je to grad on ga je usporedio sa jednom kućom sa puno prozora sa
kojih pjevaju djevojke
One tu ostaju po cio dan i pjesmu prekidaju samo dokle ručaju ndash a kad ručaju opet sjednu
na svoja mjesta i odozgo kroz prozor daju svijetu gotove pjesme
Također kada govori o ljepotama i bdquomagičnostildquo Sarajeva nudi čitavu jednu priču o
fenjerdžiji koji je palio fenjere po sarajevskim sokacima čitav svoj život Igrom slučaja
20
postao je bogataš naslijedio je rođaka iz Bosanske Gradiške Međutim nakon nekog
vremena vratio se u Sarajevo i svojim fenjerima Sijarić pokazuje multinacionalno
Sarajevo ali nekadašnje Sarajevo kada su trgovci i muslimani i katolici i pravoslavci išli
zajedno u Carigrad i nosili kožne proizvode Pisac spominje i Alifakovac i Trebević te
objašnjava porijeklo tih riječi Ime Alifakovac dolazi od Alije koji je inače bio niskog
rasta jer bdquoufakldquo je turska riječ i znači mali Naziv Trebević dolazi od riječi bdquotrebeldquo što
znači bdquosofreldquo koje su se postavljale nekada bogovima i na njima polagane žrtve Pored tih
činjenica Sijarić piše i o kugi koja je bila zahvatila Sarajevo i odnijela mnoge živote Da
je mene vatra pogorjela bijele bi mi dvore ponovila da je mene voda poplavila barem bi
mi oprala sokake već je mene kuga pomorila pomorila i staro i mlado rastavila i milo i
drago kugo pusta da te bog ubije
Ono što je doprinijelo estetici i zanimljivosti Sijarićevih putopisa svakako su upravo te
anegdote i niz pjesama koje su nezaobilazni elementi gotovo svakog pojedinačnog
putopisa
Ćehotina govorila Drini pričekaj me sjutradan do podne dok ja dođem mutna i krvava
mutna jeste dolazila a ne zna se da je nekad došla i krvava
Kako u Sijarićevim romanima i pripovijetkama susrećemo niz različitih likova on i u
putopisu karakterizira čovjeka pokazuje sve njegove vrline i mane Sarajlije su prkosne i
ponosne i umjeli su grdno da se naljute Nisu ispoštovali naredbu Omer-paše Latasa da se
pripremaju za vojsku čak i onda kada im je prijetio raznim kaznama već svaki ode u svoju
krajinu barut tući i olovo liti pa na carsku vojsku udariti
Od Osmanlija do napada Austrije pisac ispisuje priču o Sarajevu i Sarajlijama O tome
kakav je taj grad nekada bio i kakvi su bili njegovi ljudi Sijarić govori na zanimljiv
upečatljiv metaforičan i slikovit način
U čizmara cio red čizama i sve su jednake Mušterija pita za jedne i dobija cijenu pita za
druge i dobija manju cijenu ndash i pita zašto je manja kada su čizme jednake ndash Nisu jednake
u tim što su za jednu paru jevtinije kalfi se kad ih je šio prekinuo jednom konac a kod
drugih se nije kidao pa su zato jevtinije ne zapitkuj tu dokon nego ako hoćeš kupi a ako
nećeš kao i da hoćeš - bio je odgovor čizmedžije
Gračanica podsjeća Ć Sijarića na ljude na njihovu gostoprimljivost koji kao pravi
domaćini rado ugoste svakog prolaznika
21
i sva je ona jedan široko otvoren dom s domaćinom pred kapijom i avlijom da primi
gosta I od svega što ima odlomiće i staviti pred gosta a najviše od svoje duše ndash to jest od
onoga čega Gračanica ponajviše i ima
Sarajlije se mogu pohvaliti svojim bogatstvom Mostarci su pismeni i učeni ljudi u Banjoj
Luci su talentirani pjevači a Fočaci dobri ratnici junaci
Sijarić govori i o pojedinim historijskim ličnostima gdje svaka od njih poprima neko novo
značenje Tako npr govori i o Jeleni ženi bosanskog kralja Stjepana koju su zarobili
turski vojnici Kako bi sačuvala svoj život i život svojih sinova primorana je bila da ode u
Dubrovnik i tamo da živi sama bez krune i kao udovica a njeni sinovi postali su janjičari
Spominje se još i Omer-paša Latas a nekadašnji Mihajlo te njegov dolazak u Banjaluku i
prelazak na islam Taj bdquoBič nad Bosnomldquo kako su ga nazivali bio je sultanova desna ruka
kojom je zavodio red u Bosni
Svaki grad sa sobom nosi svoju sudbinu baš kao i ljudi a tu njihovu sudbinu Sijarić
prikazuje kroz mnoga osvajanja Za Srebrenicu grad srebra uvijek su se zanimali kraljevi
carevi vojske osvajačke čete hajdučke svi oni koji su znali za njeno bogatstvo srebrom
Sijarić opisuje ovaj grad kao jedan od onih gradova s tužnom sudbinom grad koji su
mnogi preuzmimali na prevaru prodavali i kupovali Srebrenicom su prošli i Iliri
Rimljani Bosanci Austrijanci Mađari Turci i Dubrovčani pa u svom putopisu Ćamil
Sijarić kaže ldquoI na strijele koplja sablje i puške osvajali i harali svi koji su stigli i nije
samo onaj ko nije stigaoldquo
Ono što Sijarićevu cjelokupnu putopisnu prozu čini jedinstvenom i prepoznatljivom
svakako su legende po kojima se i gradovi pamte i poznaju Za Banjaluku se veže legenda
o jednoj Austrijanki čijeg je sina zarobio turski oficir Ferhat-paša Da bi ga oslobodio
Ferhat-paša je tražio da se u Banjaluci naprave kaldrme i hamami velika džamija i uz nju
sahat-kula i uz sve to ndash tri tovara blaga Sve što je zatražio i dobio je i po dogovoru
oslobodio mladića Međutim mladić je umro od tuge kad je saznao da je njegova majka
srušila i svoju crkvu da bi paši izgradili džamiju
U zapisu Tvrdi mi grad Bobovac pisac piše legendu o Radaku izdajici zbog kojeg je
Bobovac pao Kralj Stjepan je Radaku povjerio odbranu Bobovca međutim nadajući se da
će dobiti novac zvanje i počast on je izdao to povjerenje i Turcima otvorio vrata Bobovca
Umjesto nagrade Radak je osuđen na smrt Sultan Mehmed Fatih nije želio izdajicu poput
njega pa je naredio da ga strmoglave niz stijenu Ono po čemu se i danas pamti Bobovac
grad koji je gotovo do temelja porušen upravo je ta priča o izdajici Radaku i stijeni niz
koju je survan ndash Radakovoj stijeni
22
Putopisi govore o tradiciji i običajima koji se vijekovima prenose sa generacije na
generaciju Za grad Jajce se kaže da nijedno mjesto u Bosni nije toliko bosansko koliko je
taj grad Takva jedna tradicija može se vidjeti i u narodnoj nošnji koju ovaj putopisac vrlo
detaljno opisuje
To je stara bosanska nošnja Nikakvih džidža ničeg suvišnog ndash do onoliko koliko treba Ni
malo ni mnogo do po mjeri Tako se nosio a i danas se tako nosi svijet oko Jajca I uz
one zidine i onakve krovove spojiva je jedino ovakva nošnja Ona je žena kao isklesana A
kao isklesan je i sam grad I samo zajedno oni čine cjelinu i jedinstvo Nešto što imaju u
sebi sve stare stvari imaju u sebi i ove žene oko Jajca Vuku u sebi nešto iz davnine - čak
možda iz one bogumilske Bosne Nešto što je vječno a narodno
Motiv puta se ponavlja i u ovom putopisu Za Sijarića put je cilj i pravac put djeluje kao
zamišljena tačka prema kojoj se ide Ono što pokreće čovjeka da pođe na neko putovanje je
samo ljudska radoznalost i čežnja za onim što je daleko i nepoznato Tako će i Ćamil
Sijarić reći ldquoPutovi su valjda i nastali iz vječitog ljudskog nemiraldquo
Oslobođeni Jasenovac
23
Sve što je ovdje u ovome naselju nekada stajalo na svojim nogama danas je palo dolje A
gore ostali samo dimnjaci iz kojih se više dim ne diže Strše grozno iznad paljevine strše
kao dignute ruke u prazno nebo a nebo je danas plavo i lijepo danas je dan proljetni Dok
je drugo sve palo dolje ndash sve se sravnilo sa ravnom zemljom i umrlo
Sabirni logor Jasenovac bio je najveći sabirni logor i logor smrti u Nezavisnoj Državi
Hrvatskoj Sabirni logori osnovani su kao mjesta zatočenja prisilnog rada i ubistva velikog
broja Srba Židova Roma i Hrvata tačnije svih onih koji su se protivili tadašnjem
ustaškom režimu Sabrini logori nastali su kao rezultat politike rasne i nacionalne
isključivosti u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj koju je 1941 godine pod utjecajem nacističke
Njemačke proglasila Ustaška domovinska organizacija
U svom tekstu bdquoĆamilovi putopisildquo Tvrtko Kulenović navodi da je ovaj putopis drugačiji i
da se zbog toga izdvaja među objavljenim knjigama njegovih putopisa Oslobođeni
Jasenovac je na raskršću između beletrističkog i feljtonističkog oblikovanja gdje pisac
opisuje strahote Drugog svjetskog rata Kao mladi partizanski oficir Ćamil Sijarić je bio
među prvima koji su posjetili taj logor Na samom početku on navodi razlog zbog
putovanja gdje kaže ldquo Išao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjetildquo On
prikazuje strašne slike prikazuje smrt ludilo čovjeka koji nije mogao podnijeti sve ono što
je u logoru doživio gomilu ljudskih tijela izgorjelih ili poluspaljenih
Sijarić kroz tekst naglašava strahote tog zločina tako što nekoliko puta izgovara riječ
Jasenovac On kaže ldquoZemlja na koju stupamo nogom zove se Slavonija a mjesto u koje
smo stigli - Jasenovac Izgovaram tu strašnu riječ nekoliko puta Jasenovac Jasenovacldquo
Vjerovatno najjači efekat ostavljaju izuzetno detaljni opisu u ovom putopisu Sijarić kao da
nastoji stvoriti jednu neuništivu sliku koja će biti svevremeni podsjetnik i opomena Pišući
o leševima koje su zločinci bacili u rijeku kaže ldquoNeki nemaju svoga lica Nemaju glave
Neko nema ruke Nema noge Ili nema nijedne noge A poneki i ne liče na ljudske leševe
nego na nešto neodređeno što se crni iz vode i oko čega se viju muhe Jednog takvog voda
je digla gore na granu Glava i ostalo više se na njemu i ne razlikuju I takav ndash s grane ne
ličeći više na čovjeka kao da govori onim dolje pod sobom Šta bi mogao da im govori
kad bi zaista govorioldquo
Sijarić nudi priču o jednom univerzalnom zlu koje nikoga ne zaobilazi pa ni djecu Tu
djecu te mnogobrojne raskomadane leševe naziva lutkama To su za ovog pisca dječije
lutke koje poslije mnogo igre i čupanja ostanu bez svojih dijelova
24
Kao i u većini svojih djela tako i u ovom putopisu Sijarić prati i tumači psihološku stranu
čovjeka kao pojedinca Čovjek je u stanju da svirepo ubije i muči drugog čovjeka on gubi
sve osobine čovjeka i pretvara se u životinju
Vodnik Markić iz logorske satnije nadzornik električara došao je u mehaničarsku
radionicu i tražio da mu se izmijeni baterija Bio je krvav od glave do pete i bijesan kao
zvijer Htio je da zapuši ali nije mogao jer su mu ruke bile krvave i od krvi mokre Digao
je obadvije šake i sa njih olizao krv gutajući je
Čovjek je zvijer koja bez imalo samilosti muči zatvorenike U tom mučenju vide igru i
zabavu i sve više što bi odlagali smrt i više mučili zatvorenike to bi postajalo sve
zabavnije Kada bi već ustaljeni načini mučenja postajali dosadni onda bi nastojali
izmisliti novi Zatvorenicima bi to ličilo na utakmicu jer svako od njih je pokušavao biti
pobjednik u tom takmičenju Koliko je sve to bilo strašno i prelazilo granice ljudskog
razuma svjedoči i najnoviji način mučenja To je bio šiljati kočić čiji se oštri kraj zabode
u bradu a tupi se udara puškom sve dok kolac ne probode do mozga
Veći dio ovog putopisa djeluje kao jedna ispovijest čovjeka koji je preživio i uspio pobjeći
iz logora a koji je u logoru obavljao posao grobara Na zanimljiv način Sijarić slika tog
čovjeka Pokazuje kako se živ čovjek uspijeva navići na sve ma koliko djelovalo strano i
nemoguće Takav čovjek gubi razum i emocije jer u logoru kako kaže i sam pisac čovjek
poživinči on više ne zna za odnose prema porodici i prijateljima jednostavno zamru čula i
sve ono što je ljudsko
Ali mi smo se razlikovali od takvih grobara jer mi grobari u logoru morali smo da
zakopavamo i mrtve i žive A šta to znači moj prijatelju zakopati u zemlju živa čovjeka to
vama niko ne umije kazati Niti vi možete ikada to shvatiti Nisam ni ja mogao to da
shvatim Bio sam tada još zdravih čula I ono što nekad ne biste učinili ni za živu glavu
sad činite sasvim mirno ndash jer vi više niste čovjek koji ima svoja zdrava čula nego ste
čovjek koji nema čula ndash ili su vam čula bolesna
Motiv straha provlači se kroz čitavo ovo djelo Taj strah sadržan je u glasu onih koji su u
logoru i koji u užasnim mukama čekaju smrt Oni koji su preživjeli logor pamte te glasove
po tome što čovjek nikada prije nije čuo takve ljudske glasove To nisu bili niti ljudski niti
životinjski glasovi jer ništa živo ne ispušta iz sebe takve glasove takve da od njih izludite
Sijarić posebno izdvaja ljudsku naivnost Čovjek od straha i nemoći često postane i naivan
pa vjeruje u razna obećanja i nada se spasu a spas u logoru bio je nešto nemoguće
25
Dok u putopisu Zapisi o gradovima voda simbolizira slobodu život i sreću u ovom
putopisu voda ima sasvim suprotno značenje Sada za Sijarića voda znači smrt rijeka Sava
je puna leševa i takva mu je odvratna Ona je grob ndash bdquobezmjeran grob ndash ne kopan ne
mjeren i ne ograđenldquo
Nešto što je svakako bitno spomenuti jeste i to da T Kulenović smatra kako je Sijarić
pišući djelo poput ovog o Jasenovcu mogao i trebao steći reputaciju jednog
jugoslovenskog Malapartea
Mogao je ali nije jer je njegov temperament bio drugačiji lirski a njegov pogled u istoriju
dublji pružao se do davnih vremena do samih mitskih korijena čovjekovih I korijeni zla
su isto tako duboki iako ono možda nikad ranije nije planulo tako strašnim plamenom kao
u ovoj sceni u ovom vremenu Želja za osvetom je elementarna ljudska potreba ali zlo se
zlom ne može ispraviti a uopštavanje te želje u optužbu čitavog jednog naroda samo vodi
u novo zlo
Općenito putopisi Ć Sijarića obiluju lirskim detaljima sa čim se slaže i sam Kulenović a
što potvrđuju završne rečenice Oslobođenog Jasenovca
Maj je
Trava je
Prolaze odnekud jednako vojske I sva ti je zemlja čudna ndash i kao da nije ona stara zemlja
nego neka nova koja dolazi samo jednom i samo s proljeća
Pored ovoga Faruk Dizdarević ističe kako ovi zapisi i ne sadrže toliko lirskih
reminiscencija kako je inače karakteristično za Sijarićev način pripovijedanja On niti u
jednom trenutku ne moralizira znajući da to ne bi bilo dobro Govoreći o različitim
načinima stradanja tih nesretnih zatočenika on prepušta čitaocu da sam donese vlastiti sud
o užasnim događajima i zlom vremenu On se zaključuje Dizdarević više drži
faktografije i užasnih slika događaja koji su se tamo dešavali a takav način posmatranja to
pripovijedanje doprinosi tome da se čitalac osjeća neugodno ndash čitanje gdje povremeno
zaboli želudac
26
Zanimljivost i novostiHayden White podsjeća da skupina riječi koje označavaju pripovijedanje potječe od
latinskog gnarus što znači vješt upućen i upoznat Znanje i naracija odnosno upućenost u
stvar i njeno posredovanje dvije su središnje sastavnice određenja svake pa tako i
putopisne pripovjedne situacije Pripovjedač mora voditi računa o svome naslovljeniku i
procijeniti obavijesti kojima raspolaže s tim da prvenstveno obraća pažnju na one kojima
ih želi posredovati Njegovo znanje mora biti zanimljivo drugima Zanimljivost ima dva
osnovna obilježja i oba se temelje na kategoriji novosti ili novine Prvo je novina samog
znanja a drugo često u situacijama u kojima je naslovljenik već upućen u ono što
pripovjedač iznosi to je novina načina pripovijedanja Pripovjedačeva zanimljivost
njegova znanja mora kod recipijenta izazvati znatiželju Ona se odražava kao potreba za
znanjem kao pokazivanje znakova zainteresiranosti za temu i način pripovjednog
posredovanja
Osnovni element promjene je zgoda kao osnovna jedinica pripovijedanja Ona sadrži bit
novosti i zanimljivosti čak i ako je suzimo na elementarnu promjenu mjesta poput
putovanja iz jednog grada u drugi Iako mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive
zgode ne odvijaju u vlastitom prostoru Ćamil Sijarić u ovom putopisu pokazuje upravo
suprotno
Biti u nepoznatom kraju ili dalekoj zemlji i potom ispričati svoje doživljaje znatiželjnima
predstavlja ishodište pripovjedne komunikacije Za one koji nisu upućeni putnikove su
27
zgode novost Na putu se svašta može dogoditi svašta se može zaplesti i nužno je to
zainteresiranim ispripovijedati
Putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi ne govori o bilo kojim gradovima niti o nekim
dalekim neistraženim egzotičnim prostorima Ćamil Sijarić je na bdquosvojoj zemljildquo i piše o
bdquosvojimldquo o bosanskohercegovačkim gradovima Kako je gore navedeno mnogi kritičari
tvrde da se najčešće zanimljive zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru ovaj
pisac ipak sve što je zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način
Da bi prikazao zgodu i promjenu njemu ne treba novi prostor
Treba spomenuti da je sasvim zanimljivo i krajnje upečatljivo to što Sijarić kada piše o
Rudom gradiću na Limu piše na ćirilici a abecedu zamjenjuje azbukom što nije jedini
slučaj Iako je riječ o vlastitom domaćem prostoru pisac uspijeva ispuniti zadatak
zanimljivosti
Piše o nečemu što i nije toliko poznato i što je daleko piše o historiji koja se najčešće
zaboravlja Već na samom početku spominje stećak ploču od bijelog kamena ravnu do
polovine u zemlju urasla Dalje priča o Radojici dječaku iz Rudog i njegovoj svijetloj
sudbini Tu Sijarić i spominje legendu kada je dječakova majka usnila san u kojem joj se
kazalo šta čeka Radojicu
Jedne noći je uoči Božića gore u Ravnicama jedna mlada snaha Sokolovićka usnila san
nikad ranije nije tako čudan san sanjala i nije mogla da se uzdrži a da ne ispriča svome
svekru to što joj se u snu prividjelo da je iz nje iznikao zelen bor velik toliko da je svu
carevinu s kraja na kraj svojim hladom prekrio san je laža a ja istina
Sudbina bistar um i vještina upravljanja dovela je ovog mladića (Radojicu ili Mehmed-
pašu Sokolovića) iz Rudog na mjesto velikog vezira osmanskog carstva Pored tih
podataka pisac govori i o njegovoj izuzetnoj sposobnosti kao graditelja Mehmed-paša
Sokolović bio je jedan od najvećih graditelja u turskoj historiji Jedna od njegovih ideja
bila je ta da prokopa Suecki kanal i tako spoji Crno more sa Kaspijskim jezerom Međutim
radove nije priveo kraju jer ga je u tome omeo Ivan Grozni U Medinu je doveo vodu u
Carigradu izgradio jednu od najljepših džamija a nedaleko od Aja Sofije na mjestu gdje je
danas Sultan Ahmed džamija podigao je saraj svoju vezirsku rezidenciju ukrašenu
sedefom srebrom i zlatom Sijarić spominje i ostale paše Sokolovića a posebno Kara
Mustafu koji je izgradio Rudo
Kara Mustafa-paša Sokolović da bi se odužio svom rodnom kraju darovao mu je ndash ništa
manje nego cio jedan grad Grad izgrađuje na poljani koja se zove Rudo a koja se nalazi
28
između dvije rijeke - Lima i Krupe u nahiji Polimlje a daleko od svakog drugog grada ndash
to jeste na mjestu gdje na Limu nije bilo mosta a putnici ga stalno prelazili otudi i odovud
Rudo je bio bogat grad jer je kroz njega prolazi bdquobosanski putldquo koji je vodio u Carigrad a
isto tako i u Dubrovnik Stanovnici su uživali mnoge privilegije Nisu plaćali porez a
svako je bio zaštićen i unaprijed oslobođen krivice Rudo je kroz histoju imao svoje tri
kobi kugu vatru i vodu Kuga mu je odnosila živote do gotovo potpunog istrebljenja
Vatra ga je gorjela do crne zemlje a voda mu odnosila i zemlju i kuće i rod sav i
ostavljala za sobom pustoš
Da bi postigao efekat zanimljivosti i pobudio znatiželju u čitaocu Sijarić ne govori ništa
što je novo i nepoznato on priča historiju koja nije puka statistika podataka
Njegova historija je priča anegdota i legenda a ujedno i činjenica on govori o nečemu što
je manje-više poznato ali ne dovoljno sačuvano od zaborava
Kada govori o Gračanici izdvaja jednu posebnu zanimljivost a odnosi se na to da je ovaj
grad bio prvi u Bosni i Hercegovini koji je imao svoj urbanistički plan
po kojem su tačno kao po koncu išle ulice i dućani gradske mahale i čaršije i biće da
je to bilo djelo jednog od njenih kapetana I ako je taj kapetan Bahtijarević vidio kroz selo
loš put on bi seljacima toga sela rekao da će u petak njihovim putem proći u džamiju na
čezama ndash i put je do petka bio gotov za čeze
Za razliku o tog putopisa u putopisu Zapisi o gradovima Sijarić nudi sliku jednog dalekog
nepoznatog kraja Govori o drevnoj Mezopotamiji Asiriji dalekoj Rusiji i jugoslavenskim
gradovima U tom slučaju pronalazimo potvrde toga da putovanje u nepoznat kraj ili
daleku zemlju predstavlja ishodište pripovjedne komunikacije
Kada govori o Rimu Sijarić zapravo priča njegovu historiju pa i sam putopis naziva Vekia
Roma što u prijevodu znači stari Rim Govori o Romulu i Remu o rimskim hramovima
(forumima) o velikom Cezaru kojeg ubi vlastiti sin i areni bdquoKoloseo Flavioldquo gdje su kako
kaže sam pisac bdquoZvijeri rastrzale ljude jer tu se svjetina smijala žrtvama jer tu je čovjek
bio zvijerldquo U putopisu Ktesifon i Hatra spominje luk Ktesifon kojeg su izgradili kraljevi
Parte u 3 vijeku naše ere i koji je služio kao lovački dvorac Sijarić ističe da je širok 25 a
visok 37 metara što predstavlja širinu i visinu kakva se još nigdje nije vidjela U gradu
Hatra govori o veličanstvenom hramu boga Sunca o crtežima na mramoru koji prikazuju
bogove kraljeve trgovce seljake žene Ono što je samom Sijariću bilo zanimljivo jeste to
što su svi ti likovi i bogati i siromašni i carevi i ratari i prosjaci i kraljevi bili bosi
Upravo te bdquousputneldquo priče stvaraju novost i zanimljivost Sijarićevih putopisa Za njega
historija nije dovoljna historija u pravom smislu te riječi on teži za bdquonepoznatomldquo pričom
29
legendom onom koju će čuti usput koju će mu neko ispričati Tako gotovo svaki putopis
ima legendu kao npr što je ima nekadašnja bogata i blistava Hatra
Kralj Daizan naime imao je kćerku A ona je bila takva da ni jedan otac na svijetu ne bi
poželio sličan porod Priča o njoj jedna je od najstrašnijih priča na svijetu a ujedno i
najstrašnija ndash i evo šta se u njoj kaže Kralj sasanidski Sapor Prvi opsjedao je godinama i
godinama tvrdu Hatru ali je Hatra odoljevala ndash branila se i odbranila I kralju Saporu
bilo bi uzalud da se nije u sudbinu Hatre umiješala kćerka njenog kralja Daizana i to
ovako kralju napadaču otkrila je tajne zapise ndash hamajlije koji su svojim božjim moćima
štitili grad Hatru
Iskustvo pustolovine i okus egzotike tačnije upravo ono što čitateljslušatelj želi nije
moguće ponuditi ako se putovanje ne učini tematskom okosnicom teksta To doslovno
znači učiniti ga lijepim Narativni tekstovi su logikom zanimljivosti priče događajne
novosti ili uzbudljivosti što je dominantno smještena u nepoznate prostore ishodišno
tematski upućeni na putovanje i stoga stvaraju od njega strukturu Ta struktura je dugog
trajanja u književnosti pa je jedna od najčešćih uloga koju pripovjedači ili likovi ostvaruju
upravo uloga putnika Putovati je gotovo izjednačeno sa pripovijedati odnosno na neki
način imaju istu pretpostavku o zanimljivosti i novosti Pripovijedna zgoda uvijek je
isprepletena sa opisom u putopisnom tekstu
U pojedinim svojim putopisima Sijarić posebno naglašava ono što je zanimljivo ili što bi
se čitaocu moglo učiniti zanimljivim Taj postupak pronalazimo u zapisu Stara Đakovica u
Zapisima o gradovima kada naglašava da je zanimljivo to što u Đakovici i danas postoji
sedam sekti od ukupno dvanaest koliko ih je u islamu postojalo Neke od tih sekti bavile
su se isključivo proučavanjem duševnih ljudskih osjećanja ljudskim senzibilitetima
Pripadnici sekti Bektašije i Sadija napisali su veliki broj knjiga tako da je Đakovica
nekada bila mjesto učenih ljudi sa puno tekija i derviša Također na isti način zanimljivost
prikazuje i u putopisu Zemun ili bdquoSrebrogradldquo kada govori o imenima ulica koja su data
još u drugoj polovini 18 vijeka i da su neka od tih imena ostala i danas Godine 1816 na
ulicama su postavljene tablice i na kućama brojevi Prvobitno ulice nisu nosile imena
značajnih ličnosti već ona imena koja su im građani dali Tako su postojale ulice Marijina
ulica Rimska Anikina ulica Tri goluba Ulica zelenog drveta itd
U Priči o Leskovcu pisac izdvaja posebnu zanimljivost ndash priču o Radoju Domanoviću
piscu i kako sam Sijarić kaže čvrstom radikalu U Leskovcu je Domanović predavao jezik
i književnost a niko nije znao da je on književnik Domanović je bio jako bogat od oca je
naslijedio veliko imanje bio je dobar crtač i gimnastičar međutim svi su ga poznavali kao
30
boema i čovjeka bez mnogo skrupula Leskovac je poznat i po raznim narodnim pjesmama
a jedna od njih je i pjesma o srpskoj djevojci koja je otišla pod čador turskom miralaju
(gradskom načelniku) i prešla na islam dobivši ime Lejla Sijarić u svom putopisu o
Leskovcu bilježi stihove pjesme gdje majka proklinje svoju kćer
bdquoZašto Sike zašto pod čador da idešldquo
bdquoKako da ne idem miralaj me zove
Miralaj me zove kafu da mu služim
Kafu da mu služim ljuba da mu bidemldquo
Obrazloženje ili okvirObrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta
njegovo razumijevanje načina putopisnog posredovanja Putopisac iscrtava granice
vlastitog diskursa uokviruje prostor unutar kojeg se odvija komunikacija Obrazloženjem
putopisac argumentira logiku vlastitog diskursa i na određen način usmjerava proces
čitanja Iako se ta obrazloženja najčešće nalaze na početku ili kraju samog teksta mogu se
javiti i na bilo kojem drugom mjestu u diskursu
Tipično mjesto okvira ili obrazloženja pojavljuje se u obliku osobnih stavova o namjeri
okolnostima putovanja i diskurzivnoj izvedbi putopisa To doslovno otkriva razloge
pojedinih postupaka Nekada to može biti procjena očekivanja čitaoca koja ujedno i
implicira autorsku poetiku Vrlo često putopisac bira tuđi putopisni tekst kao svoj vodič
On ga na specifičan način usmjerava i vodi njegov diskurs
Kada je u pitanju Ćamil Sijarić i tačnije putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi njegovo
obrazloženje se nalazi u predgovoru On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja
a zatim vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa
putovanja Razlozi tog Sijarićevog putovanja su vrlo jasni jugoslovenski srednjovjekovni
31
gradovi nisu dovoljno istraženi Za mnoge se ne zna kada su građeni koji je bio povod za
to i čijom zaslugom su oni izgrađeni Uspoređuje ih sa spomenicima historije ali ne bilo
kakve historije već one nepoznate i vremenski neodređene one koja nudi mnogo pitanja a
ne dobija odgovore Tako ovaj pisac u putopisu Herceg-Bosno i tvoji gradovi govori o
bosanskohercegovačkim gradovima od perioda srednjeg vijeka preko onoga kada su
vladali Turci pa sve do vremena kada je vlast preuzela Austrougarska carevina
Za sve stare bosanske gradove vezan je po dio istorije nekad ta istorija u knjigama nije
zapisana nego samo u pričama ispričana a nekad samo tragovima i znakovima
nagoviještena Jedan od tih tragova od tih znakova nalazi se u gustoj gori nad Fojnicom i
ko se tamo oštro zagleda vidjeće - gradinu
Ono što čini okvir ovih putopisa karakterističnim jeste i to što sam pisac rijetko spominje
sebe rijetko kada nagovještava tu ich formu Jedan od rijetkih primjera gdje se ističe sam
pisac je njegovo putovanje u grad Daorsa iz putopisa Zapisi o gradovima
Daorsi ili Daversi su ilirsko pleme koje je živjelo u dolini rijeke Neretve u naselju kod
mjesta Ošanjići u blizini Stoca Smatra se da je grad Daorson osnovan u 4 stoljeću prije
Krista na području naseljenom još u brončano doba
Bio sam sam i velim hajd` bože pomozi A ako me noge i iznesu gore ne znam kako će
me dolje snijeti I kako su snosile one jadne Daorse Kako konje njihove kako putnika
kako vojnika kako ženu I je li im upravo zbog te visine i strmine život bio jadan ndash ili su
može biti bili srećni što su na visoku na stijeni pa zbog toga sigurni I nije mi se
drukčije činilo nego da sam se zabo u go kamen kroz koji dalje ne mogu ndash pa hajd`
natrag
U tekstu Putovati znači ndash vidjeti Sijarić kao da objašnjava razlog samog pisanja putopisa
Za njega su putevi ono što spaja i razdvaja ono što vodi na mjesta gdje su nekada bili
gradovi a gdje danas gotovo nema ništa Da nije njih ne bi se znalo kako se nekada
živjelo kako kaže sam Sijarić ldquoNekada su tamo bile pijace na kojima se prodavao vosak
koža srebro čoha vino ndash dok najzad sve nije izumrlo i pijace i gradovi i putevildquo
Putevi su primarni za civilizaciju oni stvaraju velike gradove
Oslobođeni Jasenovac Sijarić započinje rečenicom ldquoIšao sam u logor Jasenovac da
opišem to što ću tamo vidjetildquo Ta efektna rečenica predstavlja sami okvir putopisa On
polazi na put u Jasenovac da otkrije sve te strahote koje su se desile ali ni sam Sijarić ne
sluti šta će sve zateći i vidjeti
Ovaj putopisac svoja obrazloženja namjere i razloge nerijetko nudi i u samom putopisu
dakle ne samo u uvodnom dijelu Kada nailazimo na takva obrazloženja u samom
32
putopisu onda je to najčešće na početku i kraju zapisa Uočavamo početne i završne
rečenice koje su sadržajno i smisleno slične Jedan takav primjer je zapis Vekia Roma na
samom početku Sijarić kazuje o starinama starim gradovima starim zidovima te o
historiji i njenom značenju i smislu Zaključuje da je ona uvijek misteriozna i da niko ne
zna pročitati i tumačiti to što jedna starina kazuje Na kraju putopisa to isto ponavlja opet
govori o starini a posebno o starinama vječnog grada ndash Vekia Rome Ističe kako se te
starine uvijek iznova čitaju i tumače i da tome nema kraja Vrijeme predstavlja
nepoznanicu kako kaže Sijarić vremena su tama pa se čovjek teško snalazi jer vrijeme
stvari čini bezobličnim a ljude bezličnim Isti postupak pronalazimo i u zapisu Grad
bdquoSkupildquo - grad Skoplje gdje opet na početku i kraju Sijarić govori o tome kako svako
putovanje ostaje dugo u sjećanju a to prvenstveno zavisi od toga gdje putujemo i šta smo
vidjeli Neko želi vidjeti nešto novo a neko ipak nešto što je tu decenijama što je upravo
razlog njegovog putovanja u Skoplje vidjeti starine jer su one bdquoduša tog gradaldquo
Ćamil Sijarić posebno naglašava da svaki grad ima dušu koju čovjek treba dobro upoznati
da bi vidio ono što sam grad nudi Prema gradu se treba ponašati kao prema svakom
umjetničkom djelu kao prema slikama i spomenicima koje treba razumjeti i otkriti
Pred Zemunom sam dugo vremena bio nepismen i nisam umio da ga čitam I sve
donedavno nisam znao ni otkad je taj grad tu na Dunavu ni šta u njemu ima od značaja ni
prošlost kakva mu je Trebalo je da se prije kratkog vremena nekoliko dana zadržim u
tome gradu i da ga izbliza vidim
33
Subjekt putopisnog diskursaKategoriju putopisnog subjekta odlikuju pitanja o uporištima putopiščeve legitimacije
načinima njegova predstavljanja perceptivnoj i diskurzivnoj sposobnosti mogućim
podudarnostima i razlikama sa obzirom na mentalne stavove vremena i književna
strujanja
Te obavijesti o putopisnom subjektu su najčešće direktno ponuđene okvirom ali se nalaze i
u svakom dodatnom iskazu u svakom činu U slučaju da se putopisni diskurs približava
izvještajnom polu to povlači da se putopisac pred ispripovijedanim zgodama i opisanom
predmetnošću povlači u drugi plan D Duda ističe kako sam putopisac često posreduje
obavijesti o svom činu pripovijedanja te se zbog toga smatra samosvjesnim ili
osviještenim putopiscem Naime pitanje o subjektu putopisnog diskursa javlja se kao
postupak izravne ili s druge strane neizravne karakterizacije putnika promatrača ili
pripovjedača
Vjerovatno najvažnije obavijesti o putniku nalaze se na događajnoj razini Zahvaljujući
prikazu njegovog djelovanja i ponašanja otkrivamo i njegove osobine Često se u putopisu
susrećemo sa detaljima pa tako se dešava da se spominju mnogi podaci npr o vrstama
obimnosti periodu obroka Međutim takve detalje ne susrećemo u putopisima Ćamila
Sijarića Još jedna komponenta svojstvena putniku je i snalažljivost On se mora prilagoditi
svakodnevnoj logici manje poznatog svijeta Upravo je radi toga potrebna dobra
obaviještenost putopisca
Pored snalažljivosti tu je i perceptivna usmjerenost kao još jedna važna značajka
putopisnog subjekta Neki se putopisci zadržavaju na opisima historijskih znamenitosti
neki na tradiciji svakodnevnom životu neki na opisima prirode Dean Duda smatra kako
dobri promatrači često posežu za usporedbom strukturirajući zapažanja u cjeline koje
funkcioniraju poput malih studija o izgledu navikama i mentalitetima Pripovjedni
postupci koje koristi putopisac u obradi prikazane predmetnosti su znakovi njegove
sklonosti ili indiferentnosti prema njoj
Ako se osvrnemo na sami okvir Sijarićevih putopisa vidjet ćemo da tu nisu ponuđene
obavijesti o putopisnom subjektu Te obavijesti uočavamo u samom dodatnom iskazu u
svakom drugom činu U Zapisima o gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih
dijelova kada se opisuju putevi i historijske znamenitosti kao npr u zapisu Na Dunavu
Estergon kada opisuje samo putovanje i put
34
Put je dobar ravan širok asfaltiran pa je uživanje voziti se i gledati desno i lijevo zemlju
mađarsku onu za koju bi neko rekao zemlju Ungariju - zemlju Ungara ili zemlju Bele
Trećega i Bele Četvrtoga
Kao što je već rečeno putopisac se najčešće spominje kada opisuje neku znamenitost
prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi Kada piše o Pompeji Sijarić
opisuje Vezuv bdquoOno što sam najprije pogledao kad sam se našao u Pompejama bio je
Vezuv Taj uvijek zaplašujući uvijek prijeteći smrtonosni bič zemljin dignut gore nad
ljudskim glavamaldquo
Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi gdje također obavijesti o
putopisnom subjektu pronalazimo u samom događajnom činu Vjerovatno najviše tih
bdquosusretaldquo sa putopiscem imamo u tekstu Putovati znači ndash vidjeti gdje izravno upoznajemo
Sijarića kao putopisca spoznajemo njegovu ljubav prema tom književnom žanru i težnji da
spasi historiju od zaborava Slušajući ljubavnu pjesmu na gramofonskoj ploči u jednoj
ulici na periferiji Sarajeva Sijarić pamti stihove pjesme
Sinoć dođe tuđe momče iz tuđe zemlje a jutros mi konja kuje hoće da ide Više njega crne
oči suze ronjahu ne plačite crne oči opet ću vam doć`
Ono što pisac posebno pamti u toj pjesmi su riječi put i putnik On objašnjava da čak u
rječniku ne postoji niti jedna druga riječ koja ima tako sjetno značenje kao što ga ima
kratka i jednostavna riječ put a što svakako podsjeća na tužne odlaske i sretanja
Oslobođeni Jasenovac nastao je kao rezultat jednog strašnog iskustva Putopisac kao mladi
partizanski oficir je među prvima dospio na to strašno mjesto i pri tome Sijarić nudi detalje
o ljudima koje spaljuju i o glasovima zvukovima koje oni pri tom ispuštaju i o ljudima
koji u baraci te glasove slušaju čekajući da jedne od sljedećih noći i na njih dođe red
detalje koji spadaju u scene epskog užasa kakvih je u literaturi malo
Odsjev plamena vidio bi se na zidovima zgrada u logoru Mi smo taj odsjev gledali kroz
pukotine kroz rupe na barakama I slušali smo otud glasove nikad čovjek nije čuo takve
glasove To više nisu bili ljudski glasovi a ni životinjski Ništa živo ne ispušta iz sebe takve
glasove kao što su bili oni koji su dolazili s druge strane Save iz Gradiške Nisu to bili
pojedinačni glasovi nego je to bilo mnoštvo glasova Tužnih glasova Ne znate kakvih
glasova Takvih da od njih izludite
Iz ovog citata uočavamo subjekt putopisnog diskursa kojeg kroz tekst više pratimo nego
što je to slučaj sa druga dva putopisa a što svakako doprinosi tome da se općenito putopis
Oslobođeni Jasenovac svrstava između beletristike i feljtona Pored samog putopisca tu se
spominju još i vojnici grupa koja je pošla zajedno sa Sijarićem na taj put
35
Putopisni subjek subjektivno iznosi podatke o prostorima kojima putuje spomenicima
historiji običajima i mentalitetu ljudi koje upoznaje te zbivanjima na putu zgodama i
nezgodama i sl Kako bi postigli zanimljivost putopisci često preoblikuju nadograđuju ili
izmišljaju detalje u svojim tekstovima Zbog toga često se dešava situacija da je teško
utvrditi stepen vjerodostojnosti u određenom putopisu Sijarić ne djeluje kao usputni
znatiželjni putopisac već kao putopisac poznavalac određenih historijskih momenata
mjesta gdje se i sam putopis odvija Kako je Oslobođeni Jasenovac potpuno drugačije
djelo u odnosu na druga dva Sijarićeva putopisa možemo uočiti da se u ovom putopisu
izravno prati sam putopisac Čitaoci mogu pratiti putopiščeve misli emocije i ideje tu
neku subjektivnu stranu putopisnog subjekta Kada se zajedno sa ostalim vojnicima
približava logoru Sijarić razmišlja o tome kako će izgledati ono što će vidjeti U njemu se
javlja strah strah od onoga što ga čeka što mu je još uvijek nepoznato a što može
naslutiti
U onom trenutku kada spominje stvarne likove u domenu putopisne priče svi ti likovi
dobivaju sasvim novu nestvarnu dimenziju i nerijetko bivaju samo povod putopisnoj priči
Na isti način djeluju i određeni historijski događaji Upravo u putopisu Oslobođeni
Jasenovac Sijarić susreće jednog bivšeg zatočenika logora koji se igrom sreće uspio
spasiti Od tog susreta pisac bilježi njegovu priču tako da većim dijelom putopisa
možemo pratiti ispovijest osobe koja je bila dio logora i svih njegovih strahota Obavljajući
posao grobara taj čovjek je vidio pravu stranu logora vidio je sve ono što se ne može
zamisliti ili riječima opisati Njegova ispovijest je detaljna to je ispovijest živog svjedoka
koji je primoran svojim rukama zakopavao i žive i mrtve svojim očima vidio razna
mučenja i ubistva zatočenika i svojim ušima čuo očajne vapaje vrisku i strah svih tih ljudi
Za Brešića putopisac je prvo umjetnik riječi koji se u pisanju oslanja podjednako i na
stvarnost i na maštu Za njega je istinito ne samo ono što vidi već i ono što doživljava
Ovo drugo iskustvo širi granice viđenoga tj stvarnoga koje posredovanjem jezika ulazi u
putopis i to ne kao novi oblik stvarnosti već kao oblik doživljene stvarnosti
36
Pripovijedanje i opisivanjeKretanje je zapravo put bez putovanja a svijet kojim se putuje nije opisani svijet (opisom
prikazani svijet) nego tek imenovani imenom oprisutnjeni svijet
Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje
je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost
putopisnog svijeta Sa obzirom na to putopisna obrada se dijeli na općekulturnu
(turističku izvještajnu naučnu) i umjetničku (kulturnu) kako prema dominantnom tipu
diskursa tako i putopiščevoj namjeri i unaprijed zadanoj ulozi koju ima u određenoj
kulturi U središtu književnih putopisa nalazi se subjekt putopisnog diskursa njegova
sposobnost opažanja i to jedinstveno jezičko oblikovanje
Sijarićevi putopisi Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi su prvenstveno
usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje mjestima građevinama
običajima i drugom To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj izvještajnoj ili
naučnoj obradi Sa druge strane u slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se
drugačije odlike
Dean Duda ističe kako ravnopravnost naracije i deskripcije predstavlja temeljno načelo
žanra Kada je u pitanju uloga i omjer ovih dvaju osnovnih izražajnih postupaka u putopisu
- pripovijedanja i opisivanja moguće je zaključiti da u Zapisima o gradovima i Herceg-
Bosno i tvoji gradovi dominira opisivanje zbog veće usmjerenosti prema predmetnosti
svijeta nego prema pripovijedanju zgoda
Ono što Duda svakako napominje je i to da nipošto nije riječ o manjoj vrijednosti
deskripcije u odnosu na naraciju jer su ta dva postupka u putopisu istovrijedna Opisivanje
37
i pripovijedanje se međusobno nadopunjuju ono što je viđeno neodvojivo je od onoga što
je doživljeno
Sijarićevo opisivanje proteže se od onog bdquoformalnogldquo naučnog onog gdje kao historičar
nudi niz pukih činjenica Taj bijeg u prošlost stvara putopisnu stvarnost Međutim trenutni
prikaz datog mjesta pomjera u historiju uz popratne zanimljive priče o događajima i
ljudima koji su na neki način obilježili prostor gdje je i smještena sama putopisna priča
Takvo jedno opisivanje pronalazimo u zapisu iz Beograda kada govori o periodu
Osmanskog carstva u tom gradu
U Beogradu ima jedan broj kuća koje su ostale još od turskih vremena To su kuće
orijentalnog tipa i izvanredna su slika o tome kakav je po prilici mogao izgledati Beograd
kad su u njemu upravljali Turci ndash to jest do prvog odnosno drugog srpskog ustanka a i
neko vrijeme kasnije jer grad se nije ni lako ni brzo mijenjao ni poslije odlaska Turaka
Međutim u njegovim opisivanjima pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici
samog putopisa kao što je ono opisivanje planine Zlatibor
Zlatibor je jedna od onih naših planina koje samo što vas ne zovu dođi ndash a kad im čovjek
dođe onda im dolazi da ga i ne zovu Tek ovdje čini se čovjek osjeti šta znače
prostranstvo i vidici i koliko opijaju visine i širine na visinama čovjek se osjeti moćnijim
Zlatibor je visoka planina ali to ne znači i da je divlja i surova naprotiv ndash ako se za
planinu može reći da je pitoma za ovu bi se to naprije reklo
U knjizi Kultura putovanja Deana Dude primijetit ćemo da se čin pripovijedanja i
književni i svakodnevni zasniva na klasičnom principu neravnoteže tj promjene Da bi
sve to općenito bilo prihvatljivo i za čitaoca zanimljivo mora se nešto dogoditi Ta
uspostavljena ravnoteža mora se poremetiti stvari se moraju promijeniti Događaj je taj
koji zadržava pažnju Upravo je samo putovanje taj događaj i samim tim izaziva nečiju
znatiželju S jedne strane putnik posjeduje dinamiku dok su čitaoci uvjetno rečeno
statični Putnik kao kreator događaja i posjetilac nečeg nepoznatog posjeduje višak
znanja
Znanje je uvijek izvan granica mjesta što ga svakodnevno proizvodimo manje ili više
rutiniranim ustaljenim djelovanjem Narativno oblikovanje toga znanja čini od putnika
pripovjedača Duga tradicija zapadnjačke književnosti pokazuje da je putovanje posve
podudarno sa osnovnim pretpostavkama pripovijedanja i otud vjerojatno njegova
tematska kao i kompozicijska uposlenost posve sukladna spomenutoj pretpostavci
geografije da govori ljudima koji su ovdje ono što se zbiva tamo negdje iza sedam gora i
dolina
38
Te promjene pokazuju narušenu ravnotežu a ona svakako omogućava pripovijedanje Ta
Dudina ideja poklapa se sa Lotmanovim shvatanjem da junak može biti samo onaj koji
prelazi granicu iz jednog semantičkog polja u drugo
Pripovijedanje koje čini okosnicu u ovim Sijarićevim putopisima u događajnom smislu
spada u drugi plan odnosno pripovijedanje je podređeno opisu koji je s druge strane
prožet asocijacijama na prošlost promišljanjima o sebi i vlastitom mjestu u svijetu Ovdje
funkcionira samo kao vezivno tkivo Putopisac u nekoliko rečenica ispripovijeda gdje je
došao ili gdje putuje Samo pripovijedanje svodi na minimalne zgode poput promjene
mjesta u prostoru On prvenstveno donosi opis poput navedenog opis prostora gledan
okom naučnika koji određuje prostorne odnose broji raspoređuje razvrstava Bitno je
napomenuti da Sijarićevi prikazi prostora ne funkcioniraju kao puko i nasumično
opisivanje onoga što vidi već onoga što zna o njemu
U Oslobođenom Jasenovcu pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju
istu poziciju u samom tekstu O užasnim događanjima u logoru Sijarić detaljno
pripovijeda ali isto tako nudi bdquoživeldquo slike kroz iscrpna opisivanja Faruk Dizdarević u
tekstu Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila Sijarića ističe kako
zapisi odnosno cjelokupno to djelo nisu protkani lirskim reminiscencijama tako
karakterističnim za Sijarićev način pripovijedanja On se s druge strane ipak bazira na
faktografiju i užasne slike događaja koji su se tamo dešavali Ono što je svakako
karakteristično i vjerovatno slikovito rečeno jeste Dizdarevićevo viđenje Sijarićevog
pripovijedanja
Taj ugao posmatranja to pripovijedanje doprinosi tome da vas tokom čitanja povremeno
zaboli želudac
Kada je riječ o opisima samog logora i prikazivanja strahota koje su se dešavale tu
poznato je kako je Mladen Iveković bivši zatočenik tog logora istakao kako nema pera
koje bi bilo u stanju opisati strahote i užasnu atmosferu Jasenovca To je nešto što uveliko
nadmašuje svaku ljudsku fantaziju Riječ je o paklu inkviziciji najužasnijem mjestu
krvološtvu divljih zvijeri izbijanju na površinu najtamnijih instikta kakvi se dosad kod
ljudi uopće nisu pojavljivali Bitno je spomenuti i to da u samim opisima peovladavaju
tama tmurna osjećanja i crna boja koja je sasvim simbolična
Učinio sam nekoliko koraka naprijed i stao dalje nisam mogao ndash zaustavila me gomila
cigala i prašine koja ovdje nije žuta nego crna ndash od vatre od gara Danas je ovdje ndash kud
god se okreneš sve crno crna čađa crn katran crni ugarci crna zemlja ndash i mučna toliko
mučna i neizdržljiva pustoš i tišina da od toga čula zabole
39
Sijarić ujednačenim pripovjedačkim tokom izlaže različite načine stradanja tih zatočenika
Međutim ono što upotpunjuje tu sliku svakako su opisi prvenstveno onoga što je vidio
ali isto tako i onoga što je osjetio i doživio gledajući jedan takav užasan prizor
I tu vam čovjeka nije strah od smrti nego od toga kakvom će ga smrću umoriti Rekao sam
vam da je ona od vatre najgora I stoga mnogi ndash kad čuju one jauke preko vode i vide otud
odbljesak vatre ne čekaju drugu noć iduću noć svoju noć ndash noć takvu nego se sami
ubijaju
U putopisu Oslobođeni Jasenovac pronalazimo niz opisa koji su posebno efektni i samim
tim privlače pažnju čitaoca Na samom početku djela u onome što se u ovom radu izdvaja
kao okvir ovog putopisa Ćamil Sijarić ističe namjeru svog putovanja u Jasenovac Odlazi
na to putovanje da opiše ono što će vidjeti Onog trenutka kada stiže ispred logora
Jasenovac zatiče samo ruševine kuća nešto što je bilo ljudsko naselje zatiče paljevinu i
pustoš Sijarić efektno opisuje ono što trenutno vidi a što na samom početku svog
putovanja nije ni slutio da će vidjeti
Karakterističan je i opis rode prvog živog stvorenja kojeg pisac zatiče u Jasenovcu Postoji
mnogo mitova simbola i vjerovanja u raznim kulturama koja su povezana sa rodama
Vijekovima su ove ptice povezivane sa bebama i porodicom gdje je roda simbol početka
života Ćamil Sijarić u Jasenovcu zatiče rodu bijelu visoku gdje stoji na visokom odžaku
oko kojeg se zidovi nisu održali Jedini glas u mrtvoj tišini i jedino živo stvorenje u
jezivom Jasenovcu djeluje kao potpuni paradoks što i pisac vrlo slikovito opisuje
Stoji i gleda nekud u daljinu Tu joj je i gnijezdo ndash crni se veliko cijela gomila granja i
zemlje ndash i u njemu ona Roda Noga joj je duga i tanka kao vlat žita Ponekad se okrene i
gleda ispod sebe opustjelo naselje tako kao da se čudi i pita šta je to bilo šta je to moglo
tako da bude tako da se dogodi tako da se učini A svijet je dolje pod njom izgledao kao
da je doživio potop ndash koji je u svom gnijezdu u Nojevom kovčegu preživjela samo ta ptica
ta roda
40
DotematizacijaMatoš ističe kako putopisac može biti učenjak i šaljivdžija slikar i psiholog fantast i
realist jer u široki okvir putopisa pristaju sve literarne vrste
Dotematizacija uključuje tipove znanja ili obavijesti kojima se nadograđuje osnovno
putopisno izlaganje i postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za
približavanje putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta jer
se osnovnoj strukturi putovanja i opisu predmetnosti mogu dodavati različite tematske
cjeline u kojima se subjekt može pokazati kao vješt pisac ili zanimljiv mislilac Upravo se
postupkom dotematizacije temeljnog putopisnog zbivanja ostvaruje složenost putopisnog
diskursa i omogućuje posredno upoznavanje putopisca i njegova idejnoga svijeta
Branimir Donat hrvatski književni kritičar smatra da je struktura beletrističkog putopisa
za razliku od načina oblikovanja putopisnog teksta kojim dominira naučni način izlaganja
uvijek pružala piscima šanse da govore o svemu i svačemu omogućavala im je da digresija
postane važna okosnica pripovijedanja i da se u okviru reportaže dotaknu i onih tema koje
su se prije gotovo isključivo povezivale uz priču ili roman
Dva osnovna postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija
figuralnim postupcima Uz misaonu nadogradnju koja se u putopisu najčešće javalja kao
manja tekstualna cjelina i svojom motivskom zaokupljenošću upućuje na posebnu
autonomiju upravo tropi i figure značenja pridonese literarizaciji žanra Dean Duda prvi
postupak naziva izravnom a drugi neizravnom dotematizacijom
Primjer osnovne misaone nadogradnje uočavamo u putopisu Herceg-Bosno i tvoji gradovi
gdje pisac slušajući ljubavnu pjesmu razmišlja o sastancima i rastancima ljudima koje
41
spajaju i rastavljaju putevi Razmišlja o prolaznosti života o čovjeku koji je i neprimijetan
u vremenu koje dolazi i prolazi o putu koji čovjeka odvede negdje ali ga i ne vrati
I mi koji niz te puteve nekog pratimo ili sretnemo uvijek smo jedno uzbuđenje jedno
zažareno ljudsko osjećanje jedna teška žalost ili radovanje Put je nešto drugačije od
svega ostalog On je ono što nas spaja ili razdvaja i pred čim često kane naša suza Jer
nekog za kim smo digli svoju ruku da pozdravimo i ispratimo ubrzo će upiti daljina i za
njim ostati prazan put Šta teških briga šta divnih želja šta čežnja šta nada šta pitanja i
pogleda upućujemo ponekad niz put a on ostaje nijem i prazan a dug kao vječnost jer
koliko ih je odveo nekud nekakv put a da ih nije vratio I koliko je duž putova ljudskih
mramorova
Misaona nadogradnja pretvara putopis u ogled i proširujući osnovnu temu putovanja
približava ga hijerarhijski višim žanrovima To je samostalna cjelina koju razlog
putopiščeva nadahnuća povezuje sa događajnim slijedom putovanja Figuralni postupak
dotematizacije nije nužno vezan uz misaonu nadogradnju i može se pojaviti na bilo kojem
mjestu u tekstu Njime se putopisni diskurs širi kao zapažanje dosjetka ili kratka priča
Subjekt putopisnog diskursa dotematizacijskim postupcima pokazuje književno umijeće
slično onome koje se podrazumijeva u hijerarhijski višim vrstama
Postupak dotematizacije pronalazimo i u Oslobođenom Jasenovcu gdje krvavi dječiji
siperčić i na njemu crvenim koncem izvezen patuljak koji za sobom vodi puža u Sijariću
budi razna razmišljanja i pitanja Razmišlja o ratu o tome kako je neko imao sreće i ostao
živ a neko drugi opet iako je sačuvao život izgubio je razum a oni treći koji su se
izgubili u ovom ratu više se nikada neće vratiti
Dani su majski Godina je 1945 Putevima ndash kud god pogledate prolaze vojske Kraj rata
je toliko blizu da prosto možete da ga vidite Neko će se iz njega srećan vratiti Neko lud A
neko Sjetio sam se onog krvavog dječijeg siperčića sa patuljkom i pužem izvezenim
crvenim koncem pa patuljak vodi za rogove puža Ta se mala družina neće vratiti
Prolaze odnekud jednako vojske I sva ti je zemlja čudna ndash i kao da nije ona stara zemlja
nego neka nova koja dolazi samo jednom i samo s proljeća
Mogli bismo zaključiti da upravo taj emotivni dio teksta ta uvjetno rečeno bdquoemotivna
nadogradnjaldquo (kao što je navedeni citat) otkriva ličnost putopisnog subjekta te njegova
shvatanja prirode života čovjeka i prolaznosti U Sijarićevim putopisima prisutan je
figuralni postupak dotematizacije ali i naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj
baštini uz karakterističan književno-estetski stil Takav postupak prepoznajemo u zapisu
Boja riječ i kamen kada Sijarić piše o Jajcu kojeg mnogi slikari slikaju isključivo zbog
42
vodopada sa čim se ovaj putopisac ne slaže Jajce je grad koji ima historiju i koji se nalazi
u Bosni pa ga zbog toga i treba slikati Sijarić ističe kako je nekadašnja nezavisna
bogumilska Bosna u svoje vrijeme bila okupila duhove slobodarske protiv dogme i protiv
crkve U Bosnu se dolazilo i prolazilo da se nadahne slobodama u nju se dolazilo i
dogovaralo i odatle se borilo Ovakve primjere naučnog postupka dotematizacije isključivo
pronalazimo u putopisu Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi dok je
figuralni postupak dotematizacije najviše zastupljen u Oslobođenom Jasenovcu a takvim
postupkom putopisni diskurs se širi i preobražava u esej i kratku priču
Figure kulturalnog pamćenjaPojam bdquoumijeća pamćenjaldquo (ars memorativa) prvenstveno se veže za zapadnjačku tradiciju
Grčki pjesnik Simonid (živio je u 6 st pr n e) izdvaja se kao tvorac općenito umijeća
pamćenja te ovo umijeće definira kao jednu od pet oblasti retorike Smatra se da je
Ciceron najbolje objasnio mnemotehniku u smislu da se princip mnemotehnike sastoji u
43
tome da se odaberu određena mjesta te da se stvore mentalne slike za stvari i mjesta koja
se žele zadržati u svijesti Kada je riječ o pamćenju razlikuje se prirodno i artificijelno a
umijeće pamćenja temelj je artificijelnog pamćenja a kultura sjećanja je univerzalni
fenomen Svaka socijalna grupa manja ili veća posjeduje određeni oblik kulture sjećanja
U prethodnim poglavljima ovog rada bitno se isticalo to da je Ć Sijarić u svojim
putopisima prvenstveno u Zapisima o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi nastojao
sačuvati sjećanje na prošlost te na taj način stvoriti neraskidivu vezu prošlosti i
sadašnjosti a tu vezu isključivo stvara na temeljima prostora i vremena Upravo se smatra
da ono što je prostor za umijeće pamćenja vrijeme je za kulturu sjećanja Tako kultura
sjećanja počiva najviše na oblicima odnosa prema prošlosti dakle u sjećanju se
rekonstruira prošlost Međutim ta prošlost kao takva mora ući u svijest jer ne smije
sasvim nestati moraju postojati svjedočanstva a koja moraju iskazivati neku
karakterističnu diferenciju
Svaka ličnost i svaki historijski fakt se već u svom prispijeću u pamćenje transponiraju u
neki nauk pojam simbol tako oni dobivaju neki smisao postaju element idejnog sistema
društva Iz ove suigre pojmova i iskustva nastaje ono što želimo nazvati figurama sjećanja
Figure sjećanja određuju tri obilježja konkretni spoj s vremenom i prostorom spoj sa
nekom grupom i rekonstruktivnost kao poseban postupak Figure sjećanja su uvijek
prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila Sijarića riječ je o oživljenom
prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu Pojam prostora obuhvata i
svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu (namještaj uređaji prostorije sa svojom
specifičnom uređenošću) što pruža sliku stabilnosti U putopisu Herceg-Bosno i tvoji
gradovi dominantan je spoj s vremenom i prostorom Kada govori o gradu Travniku
Sijarić spaja prošlost i budućnost u obliku tvrđave
Dugo poslije pada Bosne pod Turke Travnik je bio jedno malo mjesto ndash sa malo dućana i
sa hanom ali i sa svojom tvrdom tvrđavom iznad sebe koja je značila sigurnost onih koji tu
žive To je danas onaj stari dio Travnika koji se zove Stara varoš i u kojem je Nova
džamija ndash to jest bila nova u jedno vrlo davno vrijeme kad je načinjena ndash čak godine
1549 što znači da je ta Nova džamija jedna od najstarijih u cijeloj Bosni a reklo bi se i
najljepših
Historija slijedi pamćenje a kulturno pamćenje se usmjerava na fiksne tačke u prošlosti
Međutim prošlost kao takva ndash u tom obliku se ne može održati ona se preoblikuje u
simboličke figure za koje se veže određeno sjećanje Razne pripovijesti one istinite i
neistinite također su figure sjećanja Za kulturno pamćenje nije bitna faktična već
44
prisjećana povijest Tako da su i mitovi figure sjećanja Mnoge priče čija istinitost nije
provjerena i ustanovljena (možemo ih nazvati legendama) također su figure sjećanja a
takve priče u velikoj mjeri pronalazimo i u Sijarićevoj putopisnoj prozi Pišući o Drini
Sijarić priča priču o dvjema sestrama koje su gradile dva grada Jerina s lijeve a njena
sestra sa desne strane Drine Kako je grad sa desne strane bio veći Jerina je zbog toga
otrovala svoju sestru
Ali priča tu nije stala i ide dalje ndash slika Jerinu kao golu ženu i raspusnicu Mlada gola i
željna mladića ndash ona ih je uvodila u svoje odaje da je obljube a poslije bacala ih u Drinu
I sve dok se gore gradio grad Drina je dolje odnosila mladiće Majstori su o tome morali
da ćute A što riječima nisu smjeli da kažu kazali su svojim dlijetima Na jednoj ploči
uzidanoj isklesali su golu ženu ndash u položaju grozno razvratnom da time kažu kakva je
Jerina I tako je kamen govorio ono što jezik nije smio
Kulturno pamćenje uvijek ima svoje posebne nosioce to su najčešće učitelji sveštenici
pisari učenjaci a što svakako možemo povezati sa putopiscem Ć Sijarićem U ulozi
putnika Sijarić čuva sjećanje na Bosnu i Hercegovinu (prvenstveno njene gradove) i
sjećanje na mračnu prošlost kakvo je ono u putopisu Oslobođeni Jasenovac Kulturno
pamćenje se kroz slijed generacija održava putem kulture što sa sobom povlači pitanje
identiteta Identitet se uspostavlja preko pamćenja i sjećanja Tako jedna grupa svoj grupni
identitet može reproducirati samo pamćenjem a osnovu pamćenja čini kultura
Putopis kao takva forma ima upravo taj zadatak da sačuva identitet jedne čitave grupe
Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku prošlost govore o
drevnim gradovima bosanskim kraljevima banovima feudalcima pašama agama i
begovima kazuju o Bosni i Hercegovini Bosancima i Hercegovcima o njihovim
sudbinama I samo ljudsko postojanje zamislivo je samo na tlu i u okviru kulture i društva
Svijest o socijalnom pripadanju (kolektivnom identitetu) temelji se na zajedničkom znanju
i zajedničkom pamćenju koje je obilježeno govorom Kada je riječ o identitetu i njegovom
značaju vjerovatno najviše do izražaja dolazi zapis Tvrdi mi grad Bobovac gdje Sijarić
govori o najznačajnijem i najbolje utvrđenom gradu srednjovjekovne Bosne kojeg je
podigao ban Stjepan II Kotromanić prije prve polovine 14 stoljeća
Bobovac je bio u centru zemlje bosanske ndash u gorostasnom i od puteva udaljenom kraju u
onom gdje je bio i dvor bosanskih banova to jest prijestonica zemlje i vjerovalo se dokle
se god drži tvrdi Bobovac držaće se i cijela Bosna iz ovog se grada branila Bosna I sva
njena snaga bila je tu U tom kamenu ndash na kamenu u tim zidovima što su strčali kao da su
iz stijene izrasli Danas vam to liči na zube starca Jer ono što je nekad krepko stajalo i
45
prijetilo oburvalo se kule tabije podzidi ndash danas su samo gomile ili ako još stoje ndash stoje
žalosno
Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom 20 stoljeća izdvaja se figura
kulturalnog pamćenja Tzv mjesta pamćenja koja književni tekstovi obnavljaju skupom
simboličkih figura javljaju se u funkciji pohranjivanja utemeljenja i očuvanja znanja o
sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke prošlosti U skupu simboličkih
slika stvara se sistem kulture pamćenja koji se u književnim djelima najviše postiže
intertekstualnošću
Mnogi književni teoretičari i kritičari smatraju da je prostor bitan element proznih
književnih djela u cjelosti U Kritici čistog uma Immanuel Kant određuje prostor i
vrijeme kao nužne oblike svake spoznaje počevši od elementarnih opažanja i predstava U
dvadesetom stoljeću veliku pažnju prostoru posvećivali su Max Weber E Durkheim G
Simmel M Foucault i E Husserl To tzv povezivanje književnosti s geografijom dogodilo
se 90-ih godina dvadesetoga stoljeća a pitanje prostora postala je važna tema u mnogim
područjima književnosti Prostor ima zadatak da omogući liku da se kreće da se snalazi da
kroz prostor iskazuje neke svoje osobine karakteristike i vlastite probleme egzistencije
Motiv prostora se u književnom djelu nije dovoljno izučavao Bahtin kaže bdquoProces
osvajanja realnog istorijskog vremena i prostora i realnog istorijskog čoveka koji se nalazio
u njima u književnosti je tekao komplikovano i isprekidanoldquo Bahtin povezuje vrijeme i
prostor i daje mu zajednički naziv hronotop On je zastupao tezu da su osvajane pojedine
strane vremena i prostora dostupne na određenom povijesnom stepenu razvoja
čovječanstva ali ne u dovoljnoj mjeri Bahtin je još i dodao da je došlo vrijeme kada se na
prostor u književnim djelima treba gledati kao na nešto bitno i u skladu sa vremenom jer
je značajno izražavanje neraskidivosti prostora i vremena Prostorna i vremenska obilježja
se stapaju u jednu konkretnu cjelinu vrijeme se bdquosteželdquo postaje umjetnički vidljivo a taj
prostor se uvlači u kretanje vremena sižea Obilježja vremena razotkrivaju se u prostoru a
prostor se osmišljava i meri vremenom
Kada je u pitanju gradski prostor u književnosti Richard Lehan navodi kako grad uvijek
igra veliku ulogu u ljudskoj sudbini bez obzira na način kako je predstavljen te da urbani
konstrukti moraju biti neprestano preispitivani jer su oni artificijelni i diverzni Upravo je
taj gradski prostor često obilježen nelagodom odbojnošću strahom i neprilagođenošću
nasuprot idiličnom i bdquorajskomldquo selu
Tijelo se stjecajem okolnosti našlo u mrskom gradu dok zarobljena bolesna duša žudi za
povratkom u iskon na selo u čedno pastoralno okruženje u zdravlje u čistoću identiteta
46
Za razliku od artificijalnoga grada selo je tijesno povezano sa prirodnom slikom svijeta
Stoga realisti nisu voljeli grad i o urbanoj civilizaciji pišu gotovo isključivo kao o otuđenoj
formi života
U razdoblju moderne prepoznaje se veće zanimanje za urbanu tematiku i fenomene
gradske civilizacije Ona donosi i sasvim novo viđenje grada kao slojevitog prostora u
kojem se pokazuju različite kulturne političke društvene nacionalne i umjetničke
vrijednosti Upravo u razdoblju moderne prvi put se u književnosti grad počinje promatrati
kao proces kao simultanost različitosti Modernistički pisci predstavljaju grad kao
kompleksnu strukturu koja postaje poticaj za čisto mentalne procese Grad postaje mjesto
duševnih kriza U čovjeku se javlja nemir strah nelagoda i beznađe
Dean Duda napominje da djelovanje nadmašuje viđenje u svakodnevnim pričama o
prostoru a to jednostavno znači da se prostor proizvodi kretanjem
Već u samom smislu i razlogu nastanku putopisa Oslobođeni Jasenovac izdvaja se figura
najvećeg sabirnog logora u nekadašnjoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj logor Jasenovac
Sam pojam bdquosabirni logorldquo kao vrsta zatvora koja je stvorena za političke protivnike
pripadnike pojedinih etničkih ili religijskih grupa civila iz kritičnog vojnog područja ili
bilo koju grupu ljudi povlači sa sobom sve negativne konotacije Ćamil Sijarić taj prostor
uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na smrt pa
pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Cjelokupan taj prizor izaziva strah a gluha
tišina smrad od blata od truleži od gasova i same zemlje pojačava to nezaobilazno
osjećanje u njemu Smrt je osnovna misao koja prati ovaj prostor Sijarić ističe da je drveće
i ptice na njima jedino što pokazuje trag života osim toga tu ništa više nije živo
Zato je ova zemlja tako utabana
Zato je tako jadna
Sada je sva crna I ćutljiva Kao kakvo živo a jadno biće koje je mnogo propatilo Ovdje
ima drveća i na njemu ima ptica I reklo bi se da više ništa živo tu nema
Ovo je bilo mjesto umiranja
Logor smrti
Bilo mu je ime Jasenovac
Kroz njegovu kapiju ulazilo se ali se nije i izlazilo
Također Sijarić napominje da to i nije neki veliki prostor ali da je užasan zbog svega
onoga što se na njemu vidi Za njega je to groblje koje se širi i nema granica Možda
jedinu simboliku života pruža slika čovjeka koji je nekako uspio preživjeti između tih
mrtvih ljudskih tijela
47
I eno s kraja vode sa blatne obale između panjeva i vrbovog granja jedan čovjek ustaje
Diže se gore kao avet Poderan je mokar i kaljav Lice mu je u maljama i staro Mršav je i
jadan i izgleda tako kao da je već bio jednom umro pa nekim slučajem oživio i ustao
odozdo između mrtvih Ustajanjem jednog živog čovjeka iz ovog beskrajnog groblja u
vodi bio sam zbunjen i preplašen
D Duda također ističe kako je učestalost tegoba i prostora patnje (kakvo je upravo ovaj
prostor logora) u jasnoj opreci naspram domovine i slobode ali isto tako i jasno definirane
klasne pozicije tj socijalnog statusa Ono možda što je karakteristično za prostor logora i
sam ovaj putopis je i to što Sijarić u samom djelu ne opisuje dovoljno čovjeka zatočenika
njegove misli osjećanja i strah Sve se to nazire u cjelokupnom djelu sva ta osjećanja i
strahovi čovjeka koji očekuje smrt su podloga ovog putopisa ali konkretnih opisa
pronalazimo samo na nekoliko mjesta a jedan takav je i sljedeći
Čovjek u logoru mnogo vidi ali sve ne može vidjeti ndash jer šta vi znate koga sve to dovode na
obalu čujete kako se voz zaustavio i kako lokomotiva brekće i znate da su to tamo
dovedene nove žrtve Najedanput čujete ustaške psovke plač ženski vrisak zapomaganje
pisku djece i jasno vam je da to tamo ustaše ubijaju ženski glasovi se uvijek jače čuju
Žene pred smrt više protestuju nego muškarci A novodovedeni zatočenici više od starih
Možemo uočiti da kod Sijarića često imamo pozivanje na određene objekte i mjesta To su
prvenstveno gradovi i logor u Oslobođenom Jasenovcu Tako i ovdje svaki grad sam za
sebe predstavlja određeno mjesto mjesto pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i
njeno oživljavanje Srednjovjekovne gradine koje baš zbog toga što su gradine i to još
srednjovjekovne asociraju na prošlost dalju i od one koju poznaje i sam putopisac Smatra
se da se na određenim mjestima objektima u gradovima struktuira čovjekov život
njegovo ponašanje putanje koje slijedi kroz prostor i vrijeme jer grad kao takav
reflektira i utjelovljuje moć stvara red u prostoru i vremenu te disciplinu prostora i
vremena
U ovom putopisu (Oslobođeni Jasenovac) izdvaja se i bolnica kao još jedna
karakteristična figura prostora Namijenjena da liječi i time pomogne onima koji su
bolesni ovdje bolnica poprima sasvim drugačije značenje To je bila jedna baraka koja je
postojala samo formalno niti jedan bolesnik te bolnice nije izliječen Kako bi pred
međunarodnom komisijom prekrili tragove stravičnih zločina renovirali su tu bolnicu
Bitno je navesti to da ove podatke Ć Sijarić doznaje od preživjelog logoraša
Ustaše su tom prilikom pobili oko šesdeset bolesnika iz te bolnice onih koji su svojim
izgledom odavali pravo stanje logora Zatim su u bolnicu uneseni novi kreveti Uneseno je
48
i sve drugo što je jednoj bolnici potrebno A onda su ndash na kraju u bolnicu na nove krevete
i u nove postelje uvedeni novi bolesnici Ali oni nisu bili bolesni oni su bili zdravi ljudi ndash
koliko u logoru neko može da bude zdrav ali su i takvi jadno izgledali i imali da
predstavljaju bolesnike Tada smo dobili i nove logorske brojeve Bili su vrlo niski kako bi
se prikrilo pravo brojno stanje logora
U ovom stravičnom okruženju izdvaja se i religijski prostor Za D Dudu religijski prostor
je prostor susreta To je način stvaranja ljepote harmoničnosti i prirodnog idiličnog
prostora Kao i bolnica i ovdje je religijski prostor sasvim formalan Godine 1941 i 1942
u logoru su bili zaveli bogosluženje Za katoličku crkvu i džamiju uređene su bile posebne
sobe
Pop je bio neki Zvonko Brekalo Umro je od tifusa A hodža jedan zatočenik Ustaše su ga
uniformisali dali su mu čin satnika ndash a odmah zatim likvidirali ga ndash objesili su ga
Figuru smrti i grobnice pronalazimo i u putopisu Zapis o gradovima tačnije u zapisu O
Lenjingradu gdje Sijarić govori o stradanjima u Drugom svjetskom ratu Na specifičan
način opisuje grobnice te zajedničke masovne grobnice koje spajaju one sa istim tragičnim
sudbinama a koje su i nazvali bdquobratskim mogilamaldquo Sijarić kazuje o svim žrtvama rata o
tom besmislu koje ne donosi ništa dobro a uzima puno više o svakom pojedincu koji
izgubi dragu osobu
Tu među njih uđi ćutke S kapom u ruci S mislima da su to žrtve kakve si i ti imao u svojoj
zemlji Tako ćeš moći lakše da hodiš kroz ove beskrajne bdquobratske mogileldquo I zublja koja
nad njima gori podsjetiće te na zublje žrtvama u tvojoj zemlji Pa ti ovo groblje dođe kao
ono u tvojoj zemlji ndash nad kojim si već lio svoju suzu za drugovima za prijateljima za
poznanicima I nije ti drukčije nego da ovdje leže i tvoji ndash tvoji znanci
Sijarić piše i o porodici Savič koja je nastradala u tom ratu Posebno ističe bilješke
djevojčice Tanje najmlađe u toj porodici
Kao učenica Tanja je napisala jedno pismo o stradanjima svoje porodice Kratka hronika
djevojčice Tanje svakako da podsjeća i samim tim može se usporediti sa dnevnikom Ane
Frank trinaestogodišnje Židovke koja je u tajnom skrovištu bilježila svoje misli osjećanja
i strahove Te djevojčice dijelile su istu sudbinu jedne od mnogobrojnih žrtava Drugog
svjetskog rata
49
Zaključak Govoreći o književnim vrstama koje ujedinjuju povijesno-znanstveni interes s umjetničkim
oblikovanjem Milivoj Solar kaže ldquoMeđu takvim književno-znanstvenim vrstama od
posebne je važnosti također putopis S jedne strane on može predstavljati doprinos
geografiji ili etnografiji dok s druge strane predstavlja osobitu književnu vrstu u kojoj je
putovanje i opis proputovanih predjela ili zemalja povod za šire umjetničko oblikovanje
zapažanja dojmova i razmišljanja o svemu onom što putopisca zaokuplja tokom
putovanjaldquoemspČesto se na taj način putopis približava eseju ili romanu u kojemu je fabula
organizirana kao slijed događaja koji seemspzbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine
likova Iako postoji to mišljenje da se putopis približava eseju ili romanu i isto tako da se u
posljednje vrijeme pokazuje veći interes za takvim književnim žanrom putopis je svakako
manje istraženo proučavano i na kraju krajeva čitano područje To se pokazuje i kada je u
pitanju Ćamil Sijarić poznatiji je Sijarić romanopisac nego Sijarić putopisac
Ako se vratimo na mišljenje M Solara da je u putopisu fabula organizirana kao slijed
događaja koji se zbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine njih to bismo mogli
povezati sa ovim piscem bar konkretno u putopisu Oslobođeni Jasenovac dok Zapisi o
gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi djeluju na posve drugačiji način Sijarić se više
50
bazira na historiju koja se polahko zaboravlja i kao da nastoji da je spasi od tog zaborava
Njegovi likovi su usputni i bez nekog posebnog značaja osim ako nije riječ o nekoj
historijskoj ličnosti Međutim tu se opet izdvaja Oslobođeni Jasenovac u kojem jedan lik
preuzima ulogu naratora pa kao bivši logoraš grobar priča svoje doživljaje koji djeluju
kao neka vrsta ispovijesti Onog trenutka kada Sijarić govori o historijskim ličnostima
govori ono što je manje i više poznato
Često ne nudi ništa novo i novost nije način njegovog postizanja zanimljivosti ali on je
pisac koji odlično poznaje mjesto na koje putuje a posebno historiju iako nije historičar
već uvijek u svakom smislu samo pisac Njegova historijska priča nije puko kazivanje
činjenica već pravi književno-umjetnički tekst Anegdote i legende su ono što krasi
njegovo pisanje i doprinosi toj zanimljivosti Pokazalo se da su doba mjesto i trajanje
ključni elementi Sijarićevog putopisa On je vremenski i prostorno ovjekovječio i sadašnji
ali i daleki i zagubljeni teritorij Bosne i Hercegovine
Ostavio je jasnu sliku njenih ljudi njihovu historiju i legendu nacionalnu i vjersku
isprepletenost i suprotstavljenost ujedno i pitome i surove prirode te običaja
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti tj putopiščeva objašnjenja o razlozima nastanka nekog
putopisa najčešće se nalaze u samom predgovoru Pokazalo se da je to slučaj i u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja a zatim
vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa putovanja
Sijarić kao razlog svog putovanja navodi tu činjenicu da jugoslavenski srednjovjekovni
gradovi nisu dovoljno istraženi U Oslobođenom Jasenovcu okvir predstavlja uvodna
rečenica Sijarić kaže ldquoIšao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjetildquo
Razlog njegovog putovanja u Jasenovac je namjera da otkrije sve te strahote koje su se
desile s tim da ni sam pisac ne sluti šta će sve zateći i vidjeti
Vjerovatno dvije najvažnije značajke putopisnog subjekta su snalažljivost i perceptivna
usmjerenost Neki se putopisci baziraju na opise historijskih znamenitosti neki na
tradiciju svakodnevni život neki na opise prirode a Sijarić u svoje putopise kombinira sve
te elemente Najviše bdquoizravnih susretaldquo sa putopiscem imamo onda kada opisuje neku
znamenitost prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi U Zapisima o
gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih dijelova kada se opisuju putevi i
historijske znamenitosti Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi Kako je
i navedeno to se najbolje može vidjeti u tekstu Putovati znači ndash vidjeti
Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje
je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost
51
putopisnog svijeta Oba Sijarićeva putopisa Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji
gradovi prvenstveno su usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje
mjestima građevinama i običajima To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj
izvještajnoj ili naučnoj obradi Međutim u tim pripovijedanjima i opisivanjima
pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici samog putopisa S druge strane u
slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se drugačije odlike U tom djelu
pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju istu poziciju u samom
tekstu
Dotematizacija uključuje obavijesti kojima se nadograđuje osnovno putopisno izlaganje i
postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za približavanje
putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta Dva osnovna
postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija figuralnim
postupcima U Sijarićevim putopisima prisutan je figuralni postupak dotematizacije ali i
naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj baštini uz karakterističan književno-
estetski stil
Figure sjećanja su uvijek prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila
Sijarića riječ je o oživljenom prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu
Pojam prostora obuhvata i svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu Figure sjećanja
su uvijek prostorno i vremenski konkretne Putopis ima zadatak da sačuva identitet jedne
čitave zajednice Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku
prošlost U Oslobođenom Jasenovcu u prvom planu izdvaja se figura logora Ovaj pisac taj
prostor uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na
smrt pa pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Sijarić piše isključivo o gradu i
gradskim običajima jer za njega svaki grad predstavlja određeno mjesto mjesto
pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i njeno oživljavanje
52
O piscu
Ćamil Sijarić je da još ovo kažem na kraju bio neobično pitoreskna pojava u našem
ljudskom svijetu i već za života postao predmet mnogih priča i anegdota Bio je oličenje
drevne jednostavnosti i neposrednosti U neprirodnom svijetu bio je prirodan čovjek
Ćamil Sijarić rođen je 18 decembra 1913 godine u Šipovicama kod Bijelog Polja u Crnoj
Gori u jako imućnoj zemljoradničkoj porodici Rano ostaje bez oba roditelja te odrasta
kod strica Osnovnu školu završio je u Godijevu u Bijelom Polju a odemsp1927 doemsp1935
godine pohađa Veliku medresu kralja Aleksandra uemspSkopljuemspiz koje je zbog političke
aktivnosti bio isključen Školovanje nastavlja u Vranju i u gimnaziji maturiraemsp1936
godine Iste te godine upisuje Pravni fakultet uemspBeogradu Diplomirao jeemsp1940 godine a
za vrijeme Drugog svjetskog rataemspslužbuje uemspSarajevuemspMostaruemspBosanskoj Gradiški
iemspBanjaluci Za sekretara Suda narodne časti u Banjaluci izabran jeemsp1945 godine potom je
novinar lista Glas i dramaturg Narodnog pozorišta u Banjaluci U Sarajevo prelaziemsp1947
godine radi u redakciji lista Pregled a potom je u Glavnom odboru Narodnog fronta i
redakciji Zadrugara U literarnu sekciju Radio Sarajeva prelaziemsp1951 godine i tu ostaje
sve do odlaska u mirovinuemsp1983 godine
Već kao đak Velike medrese u Soplju pokazuje interesovanje za književni rad U toj školi
bio je predsjednik literarne družine koja je izdavala časopis bdquoVesnikldquo u kojem je objavio
svoje prve književne radove ndash pjesme 1929 godine Bavio se i sakupljanjem narodnih
epskih pjesama u rodnom Bihoru koje je poslao Srpskoj akademiji nauka u Beogradu (i
danas se te pjesme čuvaju u arhivi spomenute akademije) Književni rad nastavlja
53
objavljujući pjesme u bdquoGajretuldquo bdquoŽeni danasldquo i bdquoPregleduldquo Za vrijeme rata ništa ne
objavljuje Bio je redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i
Akademije naua i umjetnosti Crne Gore
Nagrađen je brojnim nagradama kao što su 27-julska nagrada SR Bosne i Hercegovine
13-julska nagrada SR Crne Gore Andrićeva nagrada i dr
Umro jeemsp6 decembraemsp1989 godine
SažetakPutopis kao forma razvija se još u antici To je književna vrsta tematski oblikovana
putovanjem putopisca koji pripovjeda zgode na putu opisuje prostore kojima putuje i
mjesta na kojima boravi iznosi svoja zapažanja o ljudima koje na putu susreće o njihovim
običajima i načinu života te često o kulturnim i umjetničkim znamenitostima određenih
krajeva Za Ćamila Sijarića putopis je jednostavno opis putovanja zajedno i geografija i
historija i etnografija Historijska priča je ona koja zauzima primarno mjesto u njegovom
putopisnom opusu U ovom masterskom radu prikazali su se Sijarićevi putopisi Zapis o
gradovima Herceg-Bosno i tvoji gradovi i Jasenovac Knjiga Zapisi o gradovima
objavljena je 1970 godine a 1986 Sijarić objavljuje putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi
Po tematici se ovaj putopis može izjednačiti sa putopisom Zapisi o gradovima dok je
Oslobođeni Jasenovac i svojom formom i sadržajem ustrojen na potpuno drugačiji način
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta
Pokazalo se kako te obavijesti pronalazimo u predgovoru ali i u pojedinim zapisima unutar
putopisa Kada je riječ o zanimljivosti mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive
zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru međutim ovaj pisac ipak sve što je
zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način posebno u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi Usputne priče anegdote i legende su osnovni elementi
kojima Sijarić postiže zanimljivost i novost Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna
izražajna postupka u putopisu Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom
20 stoljeća izdvaja se figura kulturalnog pamćenja Ta tzv mjesta pamćenja javljaju se u
funkciji očuvanja znanja o sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke
54
prošlosti Ovi putopisi sadrže niz figura kulturalnih pamćenja kao što se i pokazalo u
samom radu
SummaryTravelouge as form was developed in the classical period It is a literatur category
thematicly shaped with travelers journey in which he narrates about events descripes
places he has seen people he met their customs and way of living and often about cultural
and artistic sights of specific areas For Ćamil Sijarić travelouge is simply description of
travels including geography history and etnhography Historical story is primar in his
travelouge opus This master thresis showed us Sijarićs travelouges Zapis o gradovima
Herceg-Bosno i tvoji gradovi and Jasenovac Zapis o gradovima was published 1970
Herceg-Bosno i tvoji gradovi 1986 Thematically they are very similar while Jasenovac is
with its form and content established differently Framework and notices are authors
expalanations for writing the text We found notices in preface but also in the text of
travelouge Critics claim that most interesting events happen in unknown and far places
However this author search for new and ineresting in his country in a completly different
way as shown in Herceg-Bosno i tvoji gradovi Side stories anecdotes and mhyts are basic
elements for Sijarićs new and interesting storytelling As expressed element of literature of
late 19 and 20 century it stands out figure of cultural memory Those cedilcedil memory placesldquo
occur as intent to preserve knowledge about ourselfs recall historicaly endangered
meaning of common past These travelouges contain series of cultural memories as
shown
55
Literatura Assmann Jann Kulturno pamćenje Pismo sjećanje i politički identitet u ranim
visokim kulturama s njemačkog preveo Vahidin Preljević Biblioteka tEKST
Zenica 2005
Bahtin Mihail Oblici vremena i kronotopa u romanuMatica hrvatska kolo 3
(2008)
Dizdarević Faruk Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila
Sijarića Avlija-portal za kulturu književnost i društvene teme Dostupno na
httpwwwavlijameesejifaruk-dizdarevic-stradalnistvo-kao-umjetnicka-vizija-u-
knjizevnom-djelu-camila-sijarica (2352014)
Duda Dean Priča i putovnje hrvatski romantičarski putopis kao pripovjedni žanr
Matica hrvatska Zagreb 1998
Duda Dean Kultura putovanja Naklada Ljevak Zagreb 2012
Galić Gordana Vladimir Nazor od Splita do piramida - tekst imaginacija
reprezentacija Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske Dostupno
na httphrcaksrcehr86365 (1352014)
Hrvatska opća enciklopedija Leksikografski zavod Miroslav Krleža Zagreb 2008
Dostupno na httpwwwenciklopedijahrNatuknicaaspxID=51177
Isaković Alija Hodoljublje Svjetlost Sarajevo 1973
Kulenović Tvrtko (priredio) Ćamil Sijarić- Zapisi Izabrana djela I-X knjiga
deveta Veselin Masleša Sarajevo 1991
Kulenović Tvrtko Ćamilovi putopisi Diwan - časopis za kulturu Javna biblioteka
Alija Isaković Dostupno na httpwwwdiwanmagcombaarhivadiwan7-
8sadrzajsadrzaj14htm (562014)
Lešić Zdenko i Martinović Juraj (ur) Naučni skup Književno djelo Ćamila
Sijarića Sarajevo 2003
Ivan Lovrenović (2012) Prostori putopisa Dostupno na
httpivanlovrenoviccom201203prostori-putopisa-2 (2762014)
Miličić Irena Teoretičari hodočasnici činovnici tri vrtse renesansnih putopisnih
tekstova Zagreb 2010 Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske
Dostupno na httphrcaksrcehr56766 (1152014)
Nemec Krešimir Čitanje grada Ljevak Zagreb 2010
56
Sijarić Ćamil Zapisi o gradovima Zadruga Sarajevo 1976
Todorova Marija Imaginarni Balkan prevele s engleskog A B Vučen i D
Starčević Biblioteka XX vek 2 izdanje 2006
Zvrko Husein Ćamil Sijarić- pripovjedna proza Dobra knjiga Sarajevo 2013
13
Vraćajući se sa Istoka krstaši su prenosili iskustva koja su stekli na Orijentu pa i iskustvo
u zidanju gradova od kamena sa svim oblicima i osobinama tadašnjih gradova na Istoku
Javljaju nam se iz daleke prošlosti ove zemlje Bosne iz tamne tame njenih vijekova ndash i
jedna je od stranica njene istorije koja traži da je odgonetnemo ko ih je zidao i zašto je li
iz nužde ili za slavu Gusta mahovina pala je po njihovom kamenu i još gušća zavjesa po
njihovom vremenu ndash i sakrila staru davnu Bosnu
Zapisi o gradovimaGradovi su kao i ljudi ndash i kao i ljudi mogu da budu stari ili mladi tužni ili veseli zaneseni
ili zamišljeni I mogu da budu lijepi ili ružni
Ćamil je bio pisac povijesti onakve kakva je ova naša historije koja se dogodila i prošla
a koju je on spašavao vještinom čuđenja Vjerovao je da samo čuđenje spašava njegov
svijet što je vrlo poučno Puno je bolje čuditi se svome životu nego žaliti za njim
(Miljenko Jergović)
14
Knjiga Zapisi o gradovima objavljena je 1970 godine Putujući kroz mnoge gradove
tadašnje Jugoslavije daleke Rusije i Iraka Ćamil Sijarić sve uspomene bdquoupisujeldquo u tu
knjigu putopisa
Mićo Cvijetić u svom tekstu Magija riječi priče i pričanja u knjizi Ćamil gora razgovora
ističe kako su Ćamila Sijarića zanosili putevi i putovanja očaravala voda obilježja i zapisi
na kamenu
Pišući o Drini i gradovima koje vode zapljuskuju reći će i ovo da će tu vodu pominjati
pjesme pominjaće istorija pominjaće vojske i vojskovođe Na njoj će stajati stražari i
graničari prelaziće je handžije i karavandžije U očima će je nositi putnici kao vodu plavu
i brzu Zamicaće niz nju splavovi i splavari zavijaće nad njom vuci stajaće nad njom
hajduci nadlijetaće orli i gavranovi brodiće je lovci i trgovci Crtaće je u knjigama
Putopis ne sadrži onu količinu događaja koja je karakteristična za fikcionalni pripovjedni
tekst On podrazumijeva drugačiji tip događajnosti Njegov uzorak je nefikcionalna narav
putopisnog teksta Predmet putopisa je neposredna nepriređena i zatečena stvarnost tako
da njeno postojanje ne ovisi o tekstu Putopisac je može prikazati više ili manje
vjerodostojnom ali joj time i ne uskraćuje zbiljsku predmetnost U radu je već spomenuto
da Ćamil Sijarić bdquozna sveldquo o mjestu na koje putuje ali to nije ono znanje koje iznosi
historičar On uvijek bdquoostaje pisacldquo U ovoj knjizi miješaju se lirske epske putopisne
historijske i literarne asocijacije
Ismet Rebronja u tekstu bdquoDrumovi u delima Ćamila Sijarićaldquo ističe kako je drum za njega
prije svega historija svaki je put jedna historija o vremenima i ljudima promjenama i
izmjenama nastajanju novog i prestajanju starog
Ima putova kojima se nekada mnogo hodilo pa se više ne hodi ima takvih putova i na vodi
ndash kojima se nekad mnogo brodilo pa se više ne brodi Ima ih kroz šume kroz polja kroz
klisure i kroz gudure - pa se više njima ne hodi i na (putu) više nema hanova nema
handžija i kafedžija i nema nikoga i čini se da su otišle i vode Trava je sada tuda i
priča da je sve to nekad na tom putu bilo - kunu se da je tako bilo a više nije jer nema
hanova i nema putnika i u šumama nema hajduka putovi kao i ljudi bivaju mladi pa
bivaju stari pa ih sasvim nestane Putovi su kao istorija Pa pričaju
Kada govori o Lenjingradu (današnjem Sankt Peterburgu) poslije Moskve drugom po
broju stanovnika ekonomskom kulturnom naučnom centru Rusije Ćamil Sijarić kao da
čitav taj putopis obilježava motivom smrti Govori o tome kako je ovaj grad bio opkoljen
Nijemcima
15
Umirale su uz tih devet stotina dana po cijele porodice za jedan dan Svi skupa otac
majka baba djeca ndash za jedan dan Tako da su se vrata na kućama zatvarala i na njima
lijepio natpis bdquoOvdje više ne tražite nikogldquo
Kada govori o gradu Pančevu opet nagovještava da se njegovo ime veže za slavenski
jezik što znači močvara
Ako je istina da je to slovenska riječ i da znači močvara blato brlog i slično tome onda je
toga blata i toga brloga na ovoj rijeci Tamišu sigurno nekada bilo mnogo pa je i ime
mjestu - eventualno moglo otud nastati no ko to zna
Kao odličan poznavalac historije Ć Sijarić nudi podatke o tome kako se ime grada
mijenjalo kroz stoljeća pa tako prvo njegovo ime bilo je Panuka iz 9 stoljeća u 10
stoljeću spominje se ime Panucea a kasnije i Panoča
On također govori o tome po čemu su se pojedini gradovi posebno isticali kao npr
Đakovica čiji se stari dio grada nekada isticao po neizmjernom bogatstvu a posebno po
vještini svojih zanatlija puškara sabljara abadžija gajtandžija aščija kujundžija
kundurdžija itd Trgovina je bila toliko razvijena da je Đakovica bila vodeća u prodaji
Dok je Đakovica bila poznata po dobrim zanatlijama Struško polje obilovalo je voćem
Voće od svake vrste moglo se pronaći u Struškom polju tu su kruške jabuke šeftelije
breskve kajsije te južno voće kao smokve badem i drugo
Treba zamisliti ovakvu sliku polje ravno kao dlan opružilo se i raširilo sve dok vidik ne
zaklone planine A vrijedne ruke došle su i tu zasadile sve što zemlja rodi i rodom plodi I
sve se to u proljeće zaodjene cvijetom a u jesen plodom Pa granama teško da drže A za
oči uživanje Jer možeš da biraš plod koji hoćeš I svih vrsta
Husein Zvrko navodi kako u pripovijednim kazivanjima Ćamila Sijarića često nailazimo
na motiv vode izvora rijeke i jezera Ti motivi su neizbježni u njegovoj pripovijednoj i
putopisnoj prozi Kada je riječ o putopisima taj motiv je nezaobilazan Dok su i čovjek i
grad prolazni voda je ta koja uvijek ostaje mlada Voda je za Sijarića nešto mistično
zagonetno i nedostižno dok je sve ostalo poznato i ljudi i putevi i gradovi Tako u zapisu
Voda ne stari star je samo Ohrid govori o starom makedonskom gradu Ohridu i
Ohridskom jezeru
No - na njemu se vijekovi ne vide ne vidi se njegova starost ndash jer voda je uvijek samo voda
i vrijeme na njoj ne bilježi se ndash šta više čini se da je uvijek mlada i da će mladom i ostati
Ono kao i da jeste tu - da se u njemu ogleda Ohrid I tu ndash u ogledalu njegovom ovaj grad
treba i gledati Jer on tada ne izgleda stvaran nego liči na nekakav prividan grad ndash na
sliku naslikanu nekad davno rukom starih slikara iz Ohrida a na licu vode ndash na jezeru
16
Još jedan motiv koji ovaj pisac pronalazi u vodi je i sloboda U selu Tivoli kod Rima selu
poznatom po hramu božice Veste Sijarić nailazi na jedan potok Iako sasvim običan potok
naizgled nimalo drugačiji od ostalih pisac vidi u njemu nešto posebno i lijepo Poseban je
bio taj potok jer je bio slobodan jer je tekao tamo kuda je htio bez ljudske ruke koja bi ga
vodila
Jer su sve ostale vode stegnute u cijevi svima je nametnuta ljudska volja da čini ono što
čovjek hoće i jedino ovaj mali potok čini sam što hoće ndash teče slobodno ništa ga se ne tiče
niko ga ne gleda jer zašto bi i gledao jedan sasvim običan potok kod toliko vodoskoka i
vodopada Ali ja sam ipak gledao taj potok I divio se njegovoj slobodi I kad bi on bio
razumno stvorenje ja bih mu rekao da bježi što dalje i što brže i spasi se huke i buke koju
prave vode iz cijevi
Motiv slobode nalazimo i na samom početku zapisa Duša Bukurešta gdje Sijarić govori o
slobodi koju ima jedan putopisac Kada si sam u nekom tebi nepoznatom gradu onda si
potpuno slobodan jer si kako kaže i sam pisac gospodar vremena i ideš kud hoćeš radiš
šta hoćeš
Sijarić je također i odličan poznavalac čovjeka njegovih misli osjećanja i potreba
Nastoji razbiti njegovu otuđenost i predstaviti ga u boljem svjetlu svjetlu druželjubivog
čovjeka koji razumije i prihvata druge i drugačije Želi pojedinca stranca približiti masi
tako da bude prihvaćen kao jedan od njih Na taj način u zapisu Na Dunavu Estergon
pokazuje kako ne bi smjele postojati razilke među ljudima već kako bi se i u tuđoj zemlji
trebalo osjećati kao i u svojoj ne kao gost već kao domaćin tu među domaćinima U
zapisu Na mramorju Pompeja kazujući o Pompeji u erupciji vulkana Vezuva uništenom
rimskom gradu Sijarić stvara gotovo opipljivu sliku agonije i boli svakog čovjeka tog
nekadašnjeg grada agonije svakog onog koga je zadesila takva smrt Zgrudvani su
sklupčeni su od bola su se previjali i takvu nam sliku ostavili da taj bol onako užasan od
vatre osjetimo nekako i mi danas Ono što svakako ističe jeste i to da čovjek dijeli
sudbinu drugog čovjeka i suosjeća sa njegovom tragedijom
Međutim on kazuje i o ljudskoj okrutnosti čovjekovoj lošoj strani i potrebi da povrijedi
drugog čovjeka Na najbolji mogući način to slika opisujući arenu u Rimu čuvenu
Koloseo Flavio Sijarić time kao da želi pokazati kako čovjek uvijek ostaje isti kako se od
najstarijih vremena pa do danas nije promijenio njegova surova strana ostaje
nepopravljiva U čovjeku postoji nešto animalno i zastrašujuće
Ima jedna pjesma o mladoj hrišćanki koju su bacili među lavove ndash u vrijeme
neznabožačko Ta arena tu je i danas Ogromna je i stravična izgledom Zovu je kratko ndash
17
bdquoKoloseo Flavioldquo Veće gledalište valjda ne postoji A ni strašnije od ovoga Jer tu su
zvijeri rastrzale ljude jer tu se svjetina smijala žrtvama jer tu je čovjek bio zvijer
Koliko se samo pakosti i oholosti može javiti u čovjeku i koliko takav pojedinac može biti
bezosjećajan Sijarić ovo potvrđuje i u zapisu Niniva zapisu o istoimenom gradu a
današnjem Mosulu Drevni narod tog grada vjerovao je u boga Asura a kraljevi od
najstarijeg do posljednjeg kako kaže i sam putopisac bili su božji poslanici na zemlji i sve
što su činili činili su to u ime boga Ono što su radili ti kraljevi bilo je svakako zlo i
strašno daleko od onoga što bi čovjek trebao raditi Kako bi stvorio što vjerniju sliku
takvih kraljeva Sijarić citira jednu priču urezanu u ploči o tome šta kralj čini kada vodi
rat
Ja Asurnazirbal ovako osvajam tuđe gradove pred kapijom grada koji hoću da osvojim
ja najprije podignem piramidu od zemlje zatim žive oderem nekoliko vođa neprijateljske
vojske i njihove kože razapnem na piramidu neprijatelj iz grada gleda te kože i biće da ga
tada strah hvata ndash jer i sebe zamišlja u takvom stanju koje ga ne može mimoići Zatim
naredim da se izvjestan broj neprijatelja živi uzidaju u gradske zidine a drugi da se živi
nabiju na kolje i istaknu gore na zidine da ih otud iz grada gledaju građani i da znaju šta i
njih čeka
Kao potvrda ovakvog govora uz taj strašni natpis u reljefu je isklesan i lik kralja
Asurnazirbala Sijarić ističe kako ta figura zrači samo surovost divljinu i užas Kao i svi
drugi kraljevi u Ninivi tako je i kralj Asurnazirbal isklesan mnogo veći u odnosu na druge
koji su uz njega Na taj način kraljevi se žele posebno istaći i veličinom i snagom
Ovaj putopisac piše o umjetnosti i kulturi nekog prostora pa na taj način stvara povezanost
opisanog prostora i samog čitaoca Kada govori o tradiciji kulturi običajima i svemu
onome što se vezuje za neki grad i njegove stanovnike Sijarić to čini izuzetno detaljno pa
se kod čitaoca stvara dojam da je dio tog prostora i da sam posmatra grad i njegove
stanovnike Ti detaljni opisi i dočaravanje određenog prostora nekako se najbolje uočavaju
u zapisu gdje pisac govori o Pompeji Iako sasvim uništen još davne 79 godine ne taj
grad čuva ruševine koje su dokaz njegovog postojonja i života Na osnovu slike na zidu
na kojoj je prikazana gola žena Sijarić detaljno govori o njihovoj kulturi To je bila
jelinska kultura Govori o stanovnicima Pompeje kao o pobornicima zabave koji su
uživali u životu prepuštajući se igri i svirci Poznavajući Ilijadu i Odiseju slikali su scene iz
tih pjesama kao i iz nekih drugih pa putopisac zaključuje da su im zidovi bili sasvim
išarani najčešće motivima golih bića Sijarić detaljno opisuje i neka svoja putovanja kao
što je to primjer putovanja u Konstancu rumunski grad na Crnom moru U namjeri da
18
posjeti spomenik pjesnika Publija Ovidija Sijarić luta tim velikim gradom i njegovim
ulicama Iako nije znao gdje se tačno nalazi spomenik ovaj putopisac je uživao u tome da
ga pronađe bez nečije pomoći Sijarić također detaljno opisuje i sam spomenik Publija
Ovidija jednog od najvećih rimskih pjesnika i elegičara kojeg je protjerao car August
Da ga opišem natprirodne je veličine Dignut na ne mnogo visoko postolje Gologlav
Glava s malo kose čelo otvoreno Lice pravilnih linija lijepo koštunjavo pomalo
staračko sjetno zamišljeno zgledano preda se stoji grozno usamljenički na svome
postolju i na ovom mjestu kao što je uostalom i bio usamljen u ovom dalekom
varvarskom gradu na Crnom moru i u Dakiji ndash u zemlji
Herceg-Bosno i tvoji gradoviGodine 1986 Sijarić objavljuje putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi Po tematici se ovaj
putopis može izjednačiti sa putopisom Zapisi o gradovima jer i u ovom putopisu na isti
način kao i u Zapisima o gradovima Sijarić priča historiju gradova s tim da je u ovom
putopisu predmet historija Bosne i njenih gradova Ono što je vjerovatno najuočljivije u
ovom djelu jeste to da pisac u istom trenutku iznosi historijske činjenice daje podatke
(najčešće etimološke prirode) ispriča neku anegdotu i bdquootpjevaldquo pjesmu Dakle mogli
19
bismo reći da se ističu historijske činjenice koje su poetski uobličene Kako je Sijarić često
objašnjavao porijeklo i značenje imena nekog grada svjedoči i primjer u zapisu Prozor i
Rama gdje objašnjava porijeklo imena grada tako što se detaljno prisjeća svog djetinjstva i
odlazaka u mekteb Tamo su sa kalfom učili arapski jezik te spominjali gradove Bosne i
Hercegovine
Idući ka ovom gradu i izgovarajući njegovo ime dugo - Prόzor ili kratko Prȍzor što je
prvo pogrešno a drugo pravilno prisjetio sam se jednog davnog slučaja kad sam prvi put
čuo za ime ovog grada u župi Rama Bilo je to kad sam kao dijete ndash to jeste kao mejtefski
đak prvi put uzeo knjigu u ruke Bila je ta knjiga ispisana arapskim slovima koja nijedno
od nas djece nije umjelo da čita Bila su tim slovima ispisana imena gotovo svih gradova u
Bosni i Hercegovini i trebalo je da ta imena naučimo napamet ndash pa smo jednostavno išli za
kalfom kako on kaže tako i mi za njim ponovimo Imena gradova u Bosni i Hercegovini
počinjala su ovako Sarajevo Mostar Banja Luka Tuzla Bihać Travnik i tako dalje ndash a
posljednji je bio Prȍzor
Pisac objašnjava u kakvoj je vezi riječ Prozor sa staroslovenskim jezikom Grad nije dobio
ime po prozoru na kući već potječe od glagola bdquozretildquo što je na staroslovenskom značilo
gledati pogledati kroz nešto pa je od imenice izvedene iz toga glagola nastalo i ime grada
ndash Prozor Pored toga ono što je možda i neočekivano za ovakvo književno djelo jeste to
što Sijarić nudi i pravilan izgovor te riječi ukazuje na koji način se akcentira Umjesto
dugosilaznog akcenta kako je i sam pisac mislio javlja se kratkosilazni Upravo ti
bdquoneobični potezildquo čine Sijarićevu cjelokupnu putopisnu građu jedinstvenom
Može se reći da svaki putopis pojedinačno sadrži niz historijskih činjenica koje su i
osnova tih putopisa Ćamil Sijarić prije nego što bi pošao na put dobro bi proučio historiju
datog mjesta Kada je grad Prozor u pitanju on piše kako i sam kaže najraniju historiju
onu iz srednjeg vijeka Govori o banu Tvrtku koji je izdavao povelje u Prozoru Spominje
Tvrtkovu povelju Vukcu Hrvatiniću iz godine 1366 te podatak da je Matija Korvin 1463
poklonio Prozor zajedno sa Ramom sinu hercegu Stjepanu Vladislavu
Pišući o Sarajevu - gradu za riječ i sliku on započinje jednom anegdotom Kada su upitali
jednog čovjeka kakav je to grad on ga je usporedio sa jednom kućom sa puno prozora sa
kojih pjevaju djevojke
One tu ostaju po cio dan i pjesmu prekidaju samo dokle ručaju ndash a kad ručaju opet sjednu
na svoja mjesta i odozgo kroz prozor daju svijetu gotove pjesme
Također kada govori o ljepotama i bdquomagičnostildquo Sarajeva nudi čitavu jednu priču o
fenjerdžiji koji je palio fenjere po sarajevskim sokacima čitav svoj život Igrom slučaja
20
postao je bogataš naslijedio je rođaka iz Bosanske Gradiške Međutim nakon nekog
vremena vratio se u Sarajevo i svojim fenjerima Sijarić pokazuje multinacionalno
Sarajevo ali nekadašnje Sarajevo kada su trgovci i muslimani i katolici i pravoslavci išli
zajedno u Carigrad i nosili kožne proizvode Pisac spominje i Alifakovac i Trebević te
objašnjava porijeklo tih riječi Ime Alifakovac dolazi od Alije koji je inače bio niskog
rasta jer bdquoufakldquo je turska riječ i znači mali Naziv Trebević dolazi od riječi bdquotrebeldquo što
znači bdquosofreldquo koje su se postavljale nekada bogovima i na njima polagane žrtve Pored tih
činjenica Sijarić piše i o kugi koja je bila zahvatila Sarajevo i odnijela mnoge živote Da
je mene vatra pogorjela bijele bi mi dvore ponovila da je mene voda poplavila barem bi
mi oprala sokake već je mene kuga pomorila pomorila i staro i mlado rastavila i milo i
drago kugo pusta da te bog ubije
Ono što je doprinijelo estetici i zanimljivosti Sijarićevih putopisa svakako su upravo te
anegdote i niz pjesama koje su nezaobilazni elementi gotovo svakog pojedinačnog
putopisa
Ćehotina govorila Drini pričekaj me sjutradan do podne dok ja dođem mutna i krvava
mutna jeste dolazila a ne zna se da je nekad došla i krvava
Kako u Sijarićevim romanima i pripovijetkama susrećemo niz različitih likova on i u
putopisu karakterizira čovjeka pokazuje sve njegove vrline i mane Sarajlije su prkosne i
ponosne i umjeli su grdno da se naljute Nisu ispoštovali naredbu Omer-paše Latasa da se
pripremaju za vojsku čak i onda kada im je prijetio raznim kaznama već svaki ode u svoju
krajinu barut tući i olovo liti pa na carsku vojsku udariti
Od Osmanlija do napada Austrije pisac ispisuje priču o Sarajevu i Sarajlijama O tome
kakav je taj grad nekada bio i kakvi su bili njegovi ljudi Sijarić govori na zanimljiv
upečatljiv metaforičan i slikovit način
U čizmara cio red čizama i sve su jednake Mušterija pita za jedne i dobija cijenu pita za
druge i dobija manju cijenu ndash i pita zašto je manja kada su čizme jednake ndash Nisu jednake
u tim što su za jednu paru jevtinije kalfi se kad ih je šio prekinuo jednom konac a kod
drugih se nije kidao pa su zato jevtinije ne zapitkuj tu dokon nego ako hoćeš kupi a ako
nećeš kao i da hoćeš - bio je odgovor čizmedžije
Gračanica podsjeća Ć Sijarića na ljude na njihovu gostoprimljivost koji kao pravi
domaćini rado ugoste svakog prolaznika
21
i sva je ona jedan široko otvoren dom s domaćinom pred kapijom i avlijom da primi
gosta I od svega što ima odlomiće i staviti pred gosta a najviše od svoje duše ndash to jest od
onoga čega Gračanica ponajviše i ima
Sarajlije se mogu pohvaliti svojim bogatstvom Mostarci su pismeni i učeni ljudi u Banjoj
Luci su talentirani pjevači a Fočaci dobri ratnici junaci
Sijarić govori i o pojedinim historijskim ličnostima gdje svaka od njih poprima neko novo
značenje Tako npr govori i o Jeleni ženi bosanskog kralja Stjepana koju su zarobili
turski vojnici Kako bi sačuvala svoj život i život svojih sinova primorana je bila da ode u
Dubrovnik i tamo da živi sama bez krune i kao udovica a njeni sinovi postali su janjičari
Spominje se još i Omer-paša Latas a nekadašnji Mihajlo te njegov dolazak u Banjaluku i
prelazak na islam Taj bdquoBič nad Bosnomldquo kako su ga nazivali bio je sultanova desna ruka
kojom je zavodio red u Bosni
Svaki grad sa sobom nosi svoju sudbinu baš kao i ljudi a tu njihovu sudbinu Sijarić
prikazuje kroz mnoga osvajanja Za Srebrenicu grad srebra uvijek su se zanimali kraljevi
carevi vojske osvajačke čete hajdučke svi oni koji su znali za njeno bogatstvo srebrom
Sijarić opisuje ovaj grad kao jedan od onih gradova s tužnom sudbinom grad koji su
mnogi preuzmimali na prevaru prodavali i kupovali Srebrenicom su prošli i Iliri
Rimljani Bosanci Austrijanci Mađari Turci i Dubrovčani pa u svom putopisu Ćamil
Sijarić kaže ldquoI na strijele koplja sablje i puške osvajali i harali svi koji su stigli i nije
samo onaj ko nije stigaoldquo
Ono što Sijarićevu cjelokupnu putopisnu prozu čini jedinstvenom i prepoznatljivom
svakako su legende po kojima se i gradovi pamte i poznaju Za Banjaluku se veže legenda
o jednoj Austrijanki čijeg je sina zarobio turski oficir Ferhat-paša Da bi ga oslobodio
Ferhat-paša je tražio da se u Banjaluci naprave kaldrme i hamami velika džamija i uz nju
sahat-kula i uz sve to ndash tri tovara blaga Sve što je zatražio i dobio je i po dogovoru
oslobodio mladića Međutim mladić je umro od tuge kad je saznao da je njegova majka
srušila i svoju crkvu da bi paši izgradili džamiju
U zapisu Tvrdi mi grad Bobovac pisac piše legendu o Radaku izdajici zbog kojeg je
Bobovac pao Kralj Stjepan je Radaku povjerio odbranu Bobovca međutim nadajući se da
će dobiti novac zvanje i počast on je izdao to povjerenje i Turcima otvorio vrata Bobovca
Umjesto nagrade Radak je osuđen na smrt Sultan Mehmed Fatih nije želio izdajicu poput
njega pa je naredio da ga strmoglave niz stijenu Ono po čemu se i danas pamti Bobovac
grad koji je gotovo do temelja porušen upravo je ta priča o izdajici Radaku i stijeni niz
koju je survan ndash Radakovoj stijeni
22
Putopisi govore o tradiciji i običajima koji se vijekovima prenose sa generacije na
generaciju Za grad Jajce se kaže da nijedno mjesto u Bosni nije toliko bosansko koliko je
taj grad Takva jedna tradicija može se vidjeti i u narodnoj nošnji koju ovaj putopisac vrlo
detaljno opisuje
To je stara bosanska nošnja Nikakvih džidža ničeg suvišnog ndash do onoliko koliko treba Ni
malo ni mnogo do po mjeri Tako se nosio a i danas se tako nosi svijet oko Jajca I uz
one zidine i onakve krovove spojiva je jedino ovakva nošnja Ona je žena kao isklesana A
kao isklesan je i sam grad I samo zajedno oni čine cjelinu i jedinstvo Nešto što imaju u
sebi sve stare stvari imaju u sebi i ove žene oko Jajca Vuku u sebi nešto iz davnine - čak
možda iz one bogumilske Bosne Nešto što je vječno a narodno
Motiv puta se ponavlja i u ovom putopisu Za Sijarića put je cilj i pravac put djeluje kao
zamišljena tačka prema kojoj se ide Ono što pokreće čovjeka da pođe na neko putovanje je
samo ljudska radoznalost i čežnja za onim što je daleko i nepoznato Tako će i Ćamil
Sijarić reći ldquoPutovi su valjda i nastali iz vječitog ljudskog nemiraldquo
Oslobođeni Jasenovac
23
Sve što je ovdje u ovome naselju nekada stajalo na svojim nogama danas je palo dolje A
gore ostali samo dimnjaci iz kojih se više dim ne diže Strše grozno iznad paljevine strše
kao dignute ruke u prazno nebo a nebo je danas plavo i lijepo danas je dan proljetni Dok
je drugo sve palo dolje ndash sve se sravnilo sa ravnom zemljom i umrlo
Sabirni logor Jasenovac bio je najveći sabirni logor i logor smrti u Nezavisnoj Državi
Hrvatskoj Sabirni logori osnovani su kao mjesta zatočenja prisilnog rada i ubistva velikog
broja Srba Židova Roma i Hrvata tačnije svih onih koji su se protivili tadašnjem
ustaškom režimu Sabrini logori nastali su kao rezultat politike rasne i nacionalne
isključivosti u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj koju je 1941 godine pod utjecajem nacističke
Njemačke proglasila Ustaška domovinska organizacija
U svom tekstu bdquoĆamilovi putopisildquo Tvrtko Kulenović navodi da je ovaj putopis drugačiji i
da se zbog toga izdvaja među objavljenim knjigama njegovih putopisa Oslobođeni
Jasenovac je na raskršću između beletrističkog i feljtonističkog oblikovanja gdje pisac
opisuje strahote Drugog svjetskog rata Kao mladi partizanski oficir Ćamil Sijarić je bio
među prvima koji su posjetili taj logor Na samom početku on navodi razlog zbog
putovanja gdje kaže ldquo Išao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjetildquo On
prikazuje strašne slike prikazuje smrt ludilo čovjeka koji nije mogao podnijeti sve ono što
je u logoru doživio gomilu ljudskih tijela izgorjelih ili poluspaljenih
Sijarić kroz tekst naglašava strahote tog zločina tako što nekoliko puta izgovara riječ
Jasenovac On kaže ldquoZemlja na koju stupamo nogom zove se Slavonija a mjesto u koje
smo stigli - Jasenovac Izgovaram tu strašnu riječ nekoliko puta Jasenovac Jasenovacldquo
Vjerovatno najjači efekat ostavljaju izuzetno detaljni opisu u ovom putopisu Sijarić kao da
nastoji stvoriti jednu neuništivu sliku koja će biti svevremeni podsjetnik i opomena Pišući
o leševima koje su zločinci bacili u rijeku kaže ldquoNeki nemaju svoga lica Nemaju glave
Neko nema ruke Nema noge Ili nema nijedne noge A poneki i ne liče na ljudske leševe
nego na nešto neodređeno što se crni iz vode i oko čega se viju muhe Jednog takvog voda
je digla gore na granu Glava i ostalo više se na njemu i ne razlikuju I takav ndash s grane ne
ličeći više na čovjeka kao da govori onim dolje pod sobom Šta bi mogao da im govori
kad bi zaista govorioldquo
Sijarić nudi priču o jednom univerzalnom zlu koje nikoga ne zaobilazi pa ni djecu Tu
djecu te mnogobrojne raskomadane leševe naziva lutkama To su za ovog pisca dječije
lutke koje poslije mnogo igre i čupanja ostanu bez svojih dijelova
24
Kao i u većini svojih djela tako i u ovom putopisu Sijarić prati i tumači psihološku stranu
čovjeka kao pojedinca Čovjek je u stanju da svirepo ubije i muči drugog čovjeka on gubi
sve osobine čovjeka i pretvara se u životinju
Vodnik Markić iz logorske satnije nadzornik električara došao je u mehaničarsku
radionicu i tražio da mu se izmijeni baterija Bio je krvav od glave do pete i bijesan kao
zvijer Htio je da zapuši ali nije mogao jer su mu ruke bile krvave i od krvi mokre Digao
je obadvije šake i sa njih olizao krv gutajući je
Čovjek je zvijer koja bez imalo samilosti muči zatvorenike U tom mučenju vide igru i
zabavu i sve više što bi odlagali smrt i više mučili zatvorenike to bi postajalo sve
zabavnije Kada bi već ustaljeni načini mučenja postajali dosadni onda bi nastojali
izmisliti novi Zatvorenicima bi to ličilo na utakmicu jer svako od njih je pokušavao biti
pobjednik u tom takmičenju Koliko je sve to bilo strašno i prelazilo granice ljudskog
razuma svjedoči i najnoviji način mučenja To je bio šiljati kočić čiji se oštri kraj zabode
u bradu a tupi se udara puškom sve dok kolac ne probode do mozga
Veći dio ovog putopisa djeluje kao jedna ispovijest čovjeka koji je preživio i uspio pobjeći
iz logora a koji je u logoru obavljao posao grobara Na zanimljiv način Sijarić slika tog
čovjeka Pokazuje kako se živ čovjek uspijeva navići na sve ma koliko djelovalo strano i
nemoguće Takav čovjek gubi razum i emocije jer u logoru kako kaže i sam pisac čovjek
poživinči on više ne zna za odnose prema porodici i prijateljima jednostavno zamru čula i
sve ono što je ljudsko
Ali mi smo se razlikovali od takvih grobara jer mi grobari u logoru morali smo da
zakopavamo i mrtve i žive A šta to znači moj prijatelju zakopati u zemlju živa čovjeka to
vama niko ne umije kazati Niti vi možete ikada to shvatiti Nisam ni ja mogao to da
shvatim Bio sam tada još zdravih čula I ono što nekad ne biste učinili ni za živu glavu
sad činite sasvim mirno ndash jer vi više niste čovjek koji ima svoja zdrava čula nego ste
čovjek koji nema čula ndash ili su vam čula bolesna
Motiv straha provlači se kroz čitavo ovo djelo Taj strah sadržan je u glasu onih koji su u
logoru i koji u užasnim mukama čekaju smrt Oni koji su preživjeli logor pamte te glasove
po tome što čovjek nikada prije nije čuo takve ljudske glasove To nisu bili niti ljudski niti
životinjski glasovi jer ništa živo ne ispušta iz sebe takve glasove takve da od njih izludite
Sijarić posebno izdvaja ljudsku naivnost Čovjek od straha i nemoći često postane i naivan
pa vjeruje u razna obećanja i nada se spasu a spas u logoru bio je nešto nemoguće
25
Dok u putopisu Zapisi o gradovima voda simbolizira slobodu život i sreću u ovom
putopisu voda ima sasvim suprotno značenje Sada za Sijarića voda znači smrt rijeka Sava
je puna leševa i takva mu je odvratna Ona je grob ndash bdquobezmjeran grob ndash ne kopan ne
mjeren i ne ograđenldquo
Nešto što je svakako bitno spomenuti jeste i to da T Kulenović smatra kako je Sijarić
pišući djelo poput ovog o Jasenovcu mogao i trebao steći reputaciju jednog
jugoslovenskog Malapartea
Mogao je ali nije jer je njegov temperament bio drugačiji lirski a njegov pogled u istoriju
dublji pružao se do davnih vremena do samih mitskih korijena čovjekovih I korijeni zla
su isto tako duboki iako ono možda nikad ranije nije planulo tako strašnim plamenom kao
u ovoj sceni u ovom vremenu Želja za osvetom je elementarna ljudska potreba ali zlo se
zlom ne može ispraviti a uopštavanje te želje u optužbu čitavog jednog naroda samo vodi
u novo zlo
Općenito putopisi Ć Sijarića obiluju lirskim detaljima sa čim se slaže i sam Kulenović a
što potvrđuju završne rečenice Oslobođenog Jasenovca
Maj je
Trava je
Prolaze odnekud jednako vojske I sva ti je zemlja čudna ndash i kao da nije ona stara zemlja
nego neka nova koja dolazi samo jednom i samo s proljeća
Pored ovoga Faruk Dizdarević ističe kako ovi zapisi i ne sadrže toliko lirskih
reminiscencija kako je inače karakteristično za Sijarićev način pripovijedanja On niti u
jednom trenutku ne moralizira znajući da to ne bi bilo dobro Govoreći o različitim
načinima stradanja tih nesretnih zatočenika on prepušta čitaocu da sam donese vlastiti sud
o užasnim događajima i zlom vremenu On se zaključuje Dizdarević više drži
faktografije i užasnih slika događaja koji su se tamo dešavali a takav način posmatranja to
pripovijedanje doprinosi tome da se čitalac osjeća neugodno ndash čitanje gdje povremeno
zaboli želudac
26
Zanimljivost i novostiHayden White podsjeća da skupina riječi koje označavaju pripovijedanje potječe od
latinskog gnarus što znači vješt upućen i upoznat Znanje i naracija odnosno upućenost u
stvar i njeno posredovanje dvije su središnje sastavnice određenja svake pa tako i
putopisne pripovjedne situacije Pripovjedač mora voditi računa o svome naslovljeniku i
procijeniti obavijesti kojima raspolaže s tim da prvenstveno obraća pažnju na one kojima
ih želi posredovati Njegovo znanje mora biti zanimljivo drugima Zanimljivost ima dva
osnovna obilježja i oba se temelje na kategoriji novosti ili novine Prvo je novina samog
znanja a drugo često u situacijama u kojima je naslovljenik već upućen u ono što
pripovjedač iznosi to je novina načina pripovijedanja Pripovjedačeva zanimljivost
njegova znanja mora kod recipijenta izazvati znatiželju Ona se odražava kao potreba za
znanjem kao pokazivanje znakova zainteresiranosti za temu i način pripovjednog
posredovanja
Osnovni element promjene je zgoda kao osnovna jedinica pripovijedanja Ona sadrži bit
novosti i zanimljivosti čak i ako je suzimo na elementarnu promjenu mjesta poput
putovanja iz jednog grada u drugi Iako mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive
zgode ne odvijaju u vlastitom prostoru Ćamil Sijarić u ovom putopisu pokazuje upravo
suprotno
Biti u nepoznatom kraju ili dalekoj zemlji i potom ispričati svoje doživljaje znatiželjnima
predstavlja ishodište pripovjedne komunikacije Za one koji nisu upućeni putnikove su
27
zgode novost Na putu se svašta može dogoditi svašta se može zaplesti i nužno je to
zainteresiranim ispripovijedati
Putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi ne govori o bilo kojim gradovima niti o nekim
dalekim neistraženim egzotičnim prostorima Ćamil Sijarić je na bdquosvojoj zemljildquo i piše o
bdquosvojimldquo o bosanskohercegovačkim gradovima Kako je gore navedeno mnogi kritičari
tvrde da se najčešće zanimljive zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru ovaj
pisac ipak sve što je zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način
Da bi prikazao zgodu i promjenu njemu ne treba novi prostor
Treba spomenuti da je sasvim zanimljivo i krajnje upečatljivo to što Sijarić kada piše o
Rudom gradiću na Limu piše na ćirilici a abecedu zamjenjuje azbukom što nije jedini
slučaj Iako je riječ o vlastitom domaćem prostoru pisac uspijeva ispuniti zadatak
zanimljivosti
Piše o nečemu što i nije toliko poznato i što je daleko piše o historiji koja se najčešće
zaboravlja Već na samom početku spominje stećak ploču od bijelog kamena ravnu do
polovine u zemlju urasla Dalje priča o Radojici dječaku iz Rudog i njegovoj svijetloj
sudbini Tu Sijarić i spominje legendu kada je dječakova majka usnila san u kojem joj se
kazalo šta čeka Radojicu
Jedne noći je uoči Božića gore u Ravnicama jedna mlada snaha Sokolovićka usnila san
nikad ranije nije tako čudan san sanjala i nije mogla da se uzdrži a da ne ispriča svome
svekru to što joj se u snu prividjelo da je iz nje iznikao zelen bor velik toliko da je svu
carevinu s kraja na kraj svojim hladom prekrio san je laža a ja istina
Sudbina bistar um i vještina upravljanja dovela je ovog mladića (Radojicu ili Mehmed-
pašu Sokolovića) iz Rudog na mjesto velikog vezira osmanskog carstva Pored tih
podataka pisac govori i o njegovoj izuzetnoj sposobnosti kao graditelja Mehmed-paša
Sokolović bio je jedan od najvećih graditelja u turskoj historiji Jedna od njegovih ideja
bila je ta da prokopa Suecki kanal i tako spoji Crno more sa Kaspijskim jezerom Međutim
radove nije priveo kraju jer ga je u tome omeo Ivan Grozni U Medinu je doveo vodu u
Carigradu izgradio jednu od najljepših džamija a nedaleko od Aja Sofije na mjestu gdje je
danas Sultan Ahmed džamija podigao je saraj svoju vezirsku rezidenciju ukrašenu
sedefom srebrom i zlatom Sijarić spominje i ostale paše Sokolovića a posebno Kara
Mustafu koji je izgradio Rudo
Kara Mustafa-paša Sokolović da bi se odužio svom rodnom kraju darovao mu je ndash ništa
manje nego cio jedan grad Grad izgrađuje na poljani koja se zove Rudo a koja se nalazi
28
između dvije rijeke - Lima i Krupe u nahiji Polimlje a daleko od svakog drugog grada ndash
to jeste na mjestu gdje na Limu nije bilo mosta a putnici ga stalno prelazili otudi i odovud
Rudo je bio bogat grad jer je kroz njega prolazi bdquobosanski putldquo koji je vodio u Carigrad a
isto tako i u Dubrovnik Stanovnici su uživali mnoge privilegije Nisu plaćali porez a
svako je bio zaštićen i unaprijed oslobođen krivice Rudo je kroz histoju imao svoje tri
kobi kugu vatru i vodu Kuga mu je odnosila živote do gotovo potpunog istrebljenja
Vatra ga je gorjela do crne zemlje a voda mu odnosila i zemlju i kuće i rod sav i
ostavljala za sobom pustoš
Da bi postigao efekat zanimljivosti i pobudio znatiželju u čitaocu Sijarić ne govori ništa
što je novo i nepoznato on priča historiju koja nije puka statistika podataka
Njegova historija je priča anegdota i legenda a ujedno i činjenica on govori o nečemu što
je manje-više poznato ali ne dovoljno sačuvano od zaborava
Kada govori o Gračanici izdvaja jednu posebnu zanimljivost a odnosi se na to da je ovaj
grad bio prvi u Bosni i Hercegovini koji je imao svoj urbanistički plan
po kojem su tačno kao po koncu išle ulice i dućani gradske mahale i čaršije i biće da
je to bilo djelo jednog od njenih kapetana I ako je taj kapetan Bahtijarević vidio kroz selo
loš put on bi seljacima toga sela rekao da će u petak njihovim putem proći u džamiju na
čezama ndash i put je do petka bio gotov za čeze
Za razliku o tog putopisa u putopisu Zapisi o gradovima Sijarić nudi sliku jednog dalekog
nepoznatog kraja Govori o drevnoj Mezopotamiji Asiriji dalekoj Rusiji i jugoslavenskim
gradovima U tom slučaju pronalazimo potvrde toga da putovanje u nepoznat kraj ili
daleku zemlju predstavlja ishodište pripovjedne komunikacije
Kada govori o Rimu Sijarić zapravo priča njegovu historiju pa i sam putopis naziva Vekia
Roma što u prijevodu znači stari Rim Govori o Romulu i Remu o rimskim hramovima
(forumima) o velikom Cezaru kojeg ubi vlastiti sin i areni bdquoKoloseo Flavioldquo gdje su kako
kaže sam pisac bdquoZvijeri rastrzale ljude jer tu se svjetina smijala žrtvama jer tu je čovjek
bio zvijerldquo U putopisu Ktesifon i Hatra spominje luk Ktesifon kojeg su izgradili kraljevi
Parte u 3 vijeku naše ere i koji je služio kao lovački dvorac Sijarić ističe da je širok 25 a
visok 37 metara što predstavlja širinu i visinu kakva se još nigdje nije vidjela U gradu
Hatra govori o veličanstvenom hramu boga Sunca o crtežima na mramoru koji prikazuju
bogove kraljeve trgovce seljake žene Ono što je samom Sijariću bilo zanimljivo jeste to
što su svi ti likovi i bogati i siromašni i carevi i ratari i prosjaci i kraljevi bili bosi
Upravo te bdquousputneldquo priče stvaraju novost i zanimljivost Sijarićevih putopisa Za njega
historija nije dovoljna historija u pravom smislu te riječi on teži za bdquonepoznatomldquo pričom
29
legendom onom koju će čuti usput koju će mu neko ispričati Tako gotovo svaki putopis
ima legendu kao npr što je ima nekadašnja bogata i blistava Hatra
Kralj Daizan naime imao je kćerku A ona je bila takva da ni jedan otac na svijetu ne bi
poželio sličan porod Priča o njoj jedna je od najstrašnijih priča na svijetu a ujedno i
najstrašnija ndash i evo šta se u njoj kaže Kralj sasanidski Sapor Prvi opsjedao je godinama i
godinama tvrdu Hatru ali je Hatra odoljevala ndash branila se i odbranila I kralju Saporu
bilo bi uzalud da se nije u sudbinu Hatre umiješala kćerka njenog kralja Daizana i to
ovako kralju napadaču otkrila je tajne zapise ndash hamajlije koji su svojim božjim moćima
štitili grad Hatru
Iskustvo pustolovine i okus egzotike tačnije upravo ono što čitateljslušatelj želi nije
moguće ponuditi ako se putovanje ne učini tematskom okosnicom teksta To doslovno
znači učiniti ga lijepim Narativni tekstovi su logikom zanimljivosti priče događajne
novosti ili uzbudljivosti što je dominantno smještena u nepoznate prostore ishodišno
tematski upućeni na putovanje i stoga stvaraju od njega strukturu Ta struktura je dugog
trajanja u književnosti pa je jedna od najčešćih uloga koju pripovjedači ili likovi ostvaruju
upravo uloga putnika Putovati je gotovo izjednačeno sa pripovijedati odnosno na neki
način imaju istu pretpostavku o zanimljivosti i novosti Pripovijedna zgoda uvijek je
isprepletena sa opisom u putopisnom tekstu
U pojedinim svojim putopisima Sijarić posebno naglašava ono što je zanimljivo ili što bi
se čitaocu moglo učiniti zanimljivim Taj postupak pronalazimo u zapisu Stara Đakovica u
Zapisima o gradovima kada naglašava da je zanimljivo to što u Đakovici i danas postoji
sedam sekti od ukupno dvanaest koliko ih je u islamu postojalo Neke od tih sekti bavile
su se isključivo proučavanjem duševnih ljudskih osjećanja ljudskim senzibilitetima
Pripadnici sekti Bektašije i Sadija napisali su veliki broj knjiga tako da je Đakovica
nekada bila mjesto učenih ljudi sa puno tekija i derviša Također na isti način zanimljivost
prikazuje i u putopisu Zemun ili bdquoSrebrogradldquo kada govori o imenima ulica koja su data
još u drugoj polovini 18 vijeka i da su neka od tih imena ostala i danas Godine 1816 na
ulicama su postavljene tablice i na kućama brojevi Prvobitno ulice nisu nosile imena
značajnih ličnosti već ona imena koja su im građani dali Tako su postojale ulice Marijina
ulica Rimska Anikina ulica Tri goluba Ulica zelenog drveta itd
U Priči o Leskovcu pisac izdvaja posebnu zanimljivost ndash priču o Radoju Domanoviću
piscu i kako sam Sijarić kaže čvrstom radikalu U Leskovcu je Domanović predavao jezik
i književnost a niko nije znao da je on književnik Domanović je bio jako bogat od oca je
naslijedio veliko imanje bio je dobar crtač i gimnastičar međutim svi su ga poznavali kao
30
boema i čovjeka bez mnogo skrupula Leskovac je poznat i po raznim narodnim pjesmama
a jedna od njih je i pjesma o srpskoj djevojci koja je otišla pod čador turskom miralaju
(gradskom načelniku) i prešla na islam dobivši ime Lejla Sijarić u svom putopisu o
Leskovcu bilježi stihove pjesme gdje majka proklinje svoju kćer
bdquoZašto Sike zašto pod čador da idešldquo
bdquoKako da ne idem miralaj me zove
Miralaj me zove kafu da mu služim
Kafu da mu služim ljuba da mu bidemldquo
Obrazloženje ili okvirObrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta
njegovo razumijevanje načina putopisnog posredovanja Putopisac iscrtava granice
vlastitog diskursa uokviruje prostor unutar kojeg se odvija komunikacija Obrazloženjem
putopisac argumentira logiku vlastitog diskursa i na određen način usmjerava proces
čitanja Iako se ta obrazloženja najčešće nalaze na početku ili kraju samog teksta mogu se
javiti i na bilo kojem drugom mjestu u diskursu
Tipično mjesto okvira ili obrazloženja pojavljuje se u obliku osobnih stavova o namjeri
okolnostima putovanja i diskurzivnoj izvedbi putopisa To doslovno otkriva razloge
pojedinih postupaka Nekada to može biti procjena očekivanja čitaoca koja ujedno i
implicira autorsku poetiku Vrlo često putopisac bira tuđi putopisni tekst kao svoj vodič
On ga na specifičan način usmjerava i vodi njegov diskurs
Kada je u pitanju Ćamil Sijarić i tačnije putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi njegovo
obrazloženje se nalazi u predgovoru On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja
a zatim vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa
putovanja Razlozi tog Sijarićevog putovanja su vrlo jasni jugoslovenski srednjovjekovni
31
gradovi nisu dovoljno istraženi Za mnoge se ne zna kada su građeni koji je bio povod za
to i čijom zaslugom su oni izgrađeni Uspoređuje ih sa spomenicima historije ali ne bilo
kakve historije već one nepoznate i vremenski neodređene one koja nudi mnogo pitanja a
ne dobija odgovore Tako ovaj pisac u putopisu Herceg-Bosno i tvoji gradovi govori o
bosanskohercegovačkim gradovima od perioda srednjeg vijeka preko onoga kada su
vladali Turci pa sve do vremena kada je vlast preuzela Austrougarska carevina
Za sve stare bosanske gradove vezan je po dio istorije nekad ta istorija u knjigama nije
zapisana nego samo u pričama ispričana a nekad samo tragovima i znakovima
nagoviještena Jedan od tih tragova od tih znakova nalazi se u gustoj gori nad Fojnicom i
ko se tamo oštro zagleda vidjeće - gradinu
Ono što čini okvir ovih putopisa karakterističnim jeste i to što sam pisac rijetko spominje
sebe rijetko kada nagovještava tu ich formu Jedan od rijetkih primjera gdje se ističe sam
pisac je njegovo putovanje u grad Daorsa iz putopisa Zapisi o gradovima
Daorsi ili Daversi su ilirsko pleme koje je živjelo u dolini rijeke Neretve u naselju kod
mjesta Ošanjići u blizini Stoca Smatra se da je grad Daorson osnovan u 4 stoljeću prije
Krista na području naseljenom još u brončano doba
Bio sam sam i velim hajd` bože pomozi A ako me noge i iznesu gore ne znam kako će
me dolje snijeti I kako su snosile one jadne Daorse Kako konje njihove kako putnika
kako vojnika kako ženu I je li im upravo zbog te visine i strmine život bio jadan ndash ili su
može biti bili srećni što su na visoku na stijeni pa zbog toga sigurni I nije mi se
drukčije činilo nego da sam se zabo u go kamen kroz koji dalje ne mogu ndash pa hajd`
natrag
U tekstu Putovati znači ndash vidjeti Sijarić kao da objašnjava razlog samog pisanja putopisa
Za njega su putevi ono što spaja i razdvaja ono što vodi na mjesta gdje su nekada bili
gradovi a gdje danas gotovo nema ništa Da nije njih ne bi se znalo kako se nekada
živjelo kako kaže sam Sijarić ldquoNekada su tamo bile pijace na kojima se prodavao vosak
koža srebro čoha vino ndash dok najzad sve nije izumrlo i pijace i gradovi i putevildquo
Putevi su primarni za civilizaciju oni stvaraju velike gradove
Oslobođeni Jasenovac Sijarić započinje rečenicom ldquoIšao sam u logor Jasenovac da
opišem to što ću tamo vidjetildquo Ta efektna rečenica predstavlja sami okvir putopisa On
polazi na put u Jasenovac da otkrije sve te strahote koje su se desile ali ni sam Sijarić ne
sluti šta će sve zateći i vidjeti
Ovaj putopisac svoja obrazloženja namjere i razloge nerijetko nudi i u samom putopisu
dakle ne samo u uvodnom dijelu Kada nailazimo na takva obrazloženja u samom
32
putopisu onda je to najčešće na početku i kraju zapisa Uočavamo početne i završne
rečenice koje su sadržajno i smisleno slične Jedan takav primjer je zapis Vekia Roma na
samom početku Sijarić kazuje o starinama starim gradovima starim zidovima te o
historiji i njenom značenju i smislu Zaključuje da je ona uvijek misteriozna i da niko ne
zna pročitati i tumačiti to što jedna starina kazuje Na kraju putopisa to isto ponavlja opet
govori o starini a posebno o starinama vječnog grada ndash Vekia Rome Ističe kako se te
starine uvijek iznova čitaju i tumače i da tome nema kraja Vrijeme predstavlja
nepoznanicu kako kaže Sijarić vremena su tama pa se čovjek teško snalazi jer vrijeme
stvari čini bezobličnim a ljude bezličnim Isti postupak pronalazimo i u zapisu Grad
bdquoSkupildquo - grad Skoplje gdje opet na početku i kraju Sijarić govori o tome kako svako
putovanje ostaje dugo u sjećanju a to prvenstveno zavisi od toga gdje putujemo i šta smo
vidjeli Neko želi vidjeti nešto novo a neko ipak nešto što je tu decenijama što je upravo
razlog njegovog putovanja u Skoplje vidjeti starine jer su one bdquoduša tog gradaldquo
Ćamil Sijarić posebno naglašava da svaki grad ima dušu koju čovjek treba dobro upoznati
da bi vidio ono što sam grad nudi Prema gradu se treba ponašati kao prema svakom
umjetničkom djelu kao prema slikama i spomenicima koje treba razumjeti i otkriti
Pred Zemunom sam dugo vremena bio nepismen i nisam umio da ga čitam I sve
donedavno nisam znao ni otkad je taj grad tu na Dunavu ni šta u njemu ima od značaja ni
prošlost kakva mu je Trebalo je da se prije kratkog vremena nekoliko dana zadržim u
tome gradu i da ga izbliza vidim
33
Subjekt putopisnog diskursaKategoriju putopisnog subjekta odlikuju pitanja o uporištima putopiščeve legitimacije
načinima njegova predstavljanja perceptivnoj i diskurzivnoj sposobnosti mogućim
podudarnostima i razlikama sa obzirom na mentalne stavove vremena i književna
strujanja
Te obavijesti o putopisnom subjektu su najčešće direktno ponuđene okvirom ali se nalaze i
u svakom dodatnom iskazu u svakom činu U slučaju da se putopisni diskurs približava
izvještajnom polu to povlači da se putopisac pred ispripovijedanim zgodama i opisanom
predmetnošću povlači u drugi plan D Duda ističe kako sam putopisac često posreduje
obavijesti o svom činu pripovijedanja te se zbog toga smatra samosvjesnim ili
osviještenim putopiscem Naime pitanje o subjektu putopisnog diskursa javlja se kao
postupak izravne ili s druge strane neizravne karakterizacije putnika promatrača ili
pripovjedača
Vjerovatno najvažnije obavijesti o putniku nalaze se na događajnoj razini Zahvaljujući
prikazu njegovog djelovanja i ponašanja otkrivamo i njegove osobine Često se u putopisu
susrećemo sa detaljima pa tako se dešava da se spominju mnogi podaci npr o vrstama
obimnosti periodu obroka Međutim takve detalje ne susrećemo u putopisima Ćamila
Sijarića Još jedna komponenta svojstvena putniku je i snalažljivost On se mora prilagoditi
svakodnevnoj logici manje poznatog svijeta Upravo je radi toga potrebna dobra
obaviještenost putopisca
Pored snalažljivosti tu je i perceptivna usmjerenost kao još jedna važna značajka
putopisnog subjekta Neki se putopisci zadržavaju na opisima historijskih znamenitosti
neki na tradiciji svakodnevnom životu neki na opisima prirode Dean Duda smatra kako
dobri promatrači često posežu za usporedbom strukturirajući zapažanja u cjeline koje
funkcioniraju poput malih studija o izgledu navikama i mentalitetima Pripovjedni
postupci koje koristi putopisac u obradi prikazane predmetnosti su znakovi njegove
sklonosti ili indiferentnosti prema njoj
Ako se osvrnemo na sami okvir Sijarićevih putopisa vidjet ćemo da tu nisu ponuđene
obavijesti o putopisnom subjektu Te obavijesti uočavamo u samom dodatnom iskazu u
svakom drugom činu U Zapisima o gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih
dijelova kada se opisuju putevi i historijske znamenitosti kao npr u zapisu Na Dunavu
Estergon kada opisuje samo putovanje i put
34
Put je dobar ravan širok asfaltiran pa je uživanje voziti se i gledati desno i lijevo zemlju
mađarsku onu za koju bi neko rekao zemlju Ungariju - zemlju Ungara ili zemlju Bele
Trećega i Bele Četvrtoga
Kao što je već rečeno putopisac se najčešće spominje kada opisuje neku znamenitost
prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi Kada piše o Pompeji Sijarić
opisuje Vezuv bdquoOno što sam najprije pogledao kad sam se našao u Pompejama bio je
Vezuv Taj uvijek zaplašujući uvijek prijeteći smrtonosni bič zemljin dignut gore nad
ljudskim glavamaldquo
Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi gdje također obavijesti o
putopisnom subjektu pronalazimo u samom događajnom činu Vjerovatno najviše tih
bdquosusretaldquo sa putopiscem imamo u tekstu Putovati znači ndash vidjeti gdje izravno upoznajemo
Sijarića kao putopisca spoznajemo njegovu ljubav prema tom književnom žanru i težnji da
spasi historiju od zaborava Slušajući ljubavnu pjesmu na gramofonskoj ploči u jednoj
ulici na periferiji Sarajeva Sijarić pamti stihove pjesme
Sinoć dođe tuđe momče iz tuđe zemlje a jutros mi konja kuje hoće da ide Više njega crne
oči suze ronjahu ne plačite crne oči opet ću vam doć`
Ono što pisac posebno pamti u toj pjesmi su riječi put i putnik On objašnjava da čak u
rječniku ne postoji niti jedna druga riječ koja ima tako sjetno značenje kao što ga ima
kratka i jednostavna riječ put a što svakako podsjeća na tužne odlaske i sretanja
Oslobođeni Jasenovac nastao je kao rezultat jednog strašnog iskustva Putopisac kao mladi
partizanski oficir je među prvima dospio na to strašno mjesto i pri tome Sijarić nudi detalje
o ljudima koje spaljuju i o glasovima zvukovima koje oni pri tom ispuštaju i o ljudima
koji u baraci te glasove slušaju čekajući da jedne od sljedećih noći i na njih dođe red
detalje koji spadaju u scene epskog užasa kakvih je u literaturi malo
Odsjev plamena vidio bi se na zidovima zgrada u logoru Mi smo taj odsjev gledali kroz
pukotine kroz rupe na barakama I slušali smo otud glasove nikad čovjek nije čuo takve
glasove To više nisu bili ljudski glasovi a ni životinjski Ništa živo ne ispušta iz sebe takve
glasove kao što su bili oni koji su dolazili s druge strane Save iz Gradiške Nisu to bili
pojedinačni glasovi nego je to bilo mnoštvo glasova Tužnih glasova Ne znate kakvih
glasova Takvih da od njih izludite
Iz ovog citata uočavamo subjekt putopisnog diskursa kojeg kroz tekst više pratimo nego
što je to slučaj sa druga dva putopisa a što svakako doprinosi tome da se općenito putopis
Oslobođeni Jasenovac svrstava između beletristike i feljtona Pored samog putopisca tu se
spominju još i vojnici grupa koja je pošla zajedno sa Sijarićem na taj put
35
Putopisni subjek subjektivno iznosi podatke o prostorima kojima putuje spomenicima
historiji običajima i mentalitetu ljudi koje upoznaje te zbivanjima na putu zgodama i
nezgodama i sl Kako bi postigli zanimljivost putopisci često preoblikuju nadograđuju ili
izmišljaju detalje u svojim tekstovima Zbog toga često se dešava situacija da je teško
utvrditi stepen vjerodostojnosti u određenom putopisu Sijarić ne djeluje kao usputni
znatiželjni putopisac već kao putopisac poznavalac određenih historijskih momenata
mjesta gdje se i sam putopis odvija Kako je Oslobođeni Jasenovac potpuno drugačije
djelo u odnosu na druga dva Sijarićeva putopisa možemo uočiti da se u ovom putopisu
izravno prati sam putopisac Čitaoci mogu pratiti putopiščeve misli emocije i ideje tu
neku subjektivnu stranu putopisnog subjekta Kada se zajedno sa ostalim vojnicima
približava logoru Sijarić razmišlja o tome kako će izgledati ono što će vidjeti U njemu se
javlja strah strah od onoga što ga čeka što mu je još uvijek nepoznato a što može
naslutiti
U onom trenutku kada spominje stvarne likove u domenu putopisne priče svi ti likovi
dobivaju sasvim novu nestvarnu dimenziju i nerijetko bivaju samo povod putopisnoj priči
Na isti način djeluju i određeni historijski događaji Upravo u putopisu Oslobođeni
Jasenovac Sijarić susreće jednog bivšeg zatočenika logora koji se igrom sreće uspio
spasiti Od tog susreta pisac bilježi njegovu priču tako da većim dijelom putopisa
možemo pratiti ispovijest osobe koja je bila dio logora i svih njegovih strahota Obavljajući
posao grobara taj čovjek je vidio pravu stranu logora vidio je sve ono što se ne može
zamisliti ili riječima opisati Njegova ispovijest je detaljna to je ispovijest živog svjedoka
koji je primoran svojim rukama zakopavao i žive i mrtve svojim očima vidio razna
mučenja i ubistva zatočenika i svojim ušima čuo očajne vapaje vrisku i strah svih tih ljudi
Za Brešića putopisac je prvo umjetnik riječi koji se u pisanju oslanja podjednako i na
stvarnost i na maštu Za njega je istinito ne samo ono što vidi već i ono što doživljava
Ovo drugo iskustvo širi granice viđenoga tj stvarnoga koje posredovanjem jezika ulazi u
putopis i to ne kao novi oblik stvarnosti već kao oblik doživljene stvarnosti
36
Pripovijedanje i opisivanjeKretanje je zapravo put bez putovanja a svijet kojim se putuje nije opisani svijet (opisom
prikazani svijet) nego tek imenovani imenom oprisutnjeni svijet
Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje
je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost
putopisnog svijeta Sa obzirom na to putopisna obrada se dijeli na općekulturnu
(turističku izvještajnu naučnu) i umjetničku (kulturnu) kako prema dominantnom tipu
diskursa tako i putopiščevoj namjeri i unaprijed zadanoj ulozi koju ima u određenoj
kulturi U središtu književnih putopisa nalazi se subjekt putopisnog diskursa njegova
sposobnost opažanja i to jedinstveno jezičko oblikovanje
Sijarićevi putopisi Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi su prvenstveno
usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje mjestima građevinama
običajima i drugom To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj izvještajnoj ili
naučnoj obradi Sa druge strane u slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se
drugačije odlike
Dean Duda ističe kako ravnopravnost naracije i deskripcije predstavlja temeljno načelo
žanra Kada je u pitanju uloga i omjer ovih dvaju osnovnih izražajnih postupaka u putopisu
- pripovijedanja i opisivanja moguće je zaključiti da u Zapisima o gradovima i Herceg-
Bosno i tvoji gradovi dominira opisivanje zbog veće usmjerenosti prema predmetnosti
svijeta nego prema pripovijedanju zgoda
Ono što Duda svakako napominje je i to da nipošto nije riječ o manjoj vrijednosti
deskripcije u odnosu na naraciju jer su ta dva postupka u putopisu istovrijedna Opisivanje
37
i pripovijedanje se međusobno nadopunjuju ono što je viđeno neodvojivo je od onoga što
je doživljeno
Sijarićevo opisivanje proteže se od onog bdquoformalnogldquo naučnog onog gdje kao historičar
nudi niz pukih činjenica Taj bijeg u prošlost stvara putopisnu stvarnost Međutim trenutni
prikaz datog mjesta pomjera u historiju uz popratne zanimljive priče o događajima i
ljudima koji su na neki način obilježili prostor gdje je i smještena sama putopisna priča
Takvo jedno opisivanje pronalazimo u zapisu iz Beograda kada govori o periodu
Osmanskog carstva u tom gradu
U Beogradu ima jedan broj kuća koje su ostale još od turskih vremena To su kuće
orijentalnog tipa i izvanredna su slika o tome kakav je po prilici mogao izgledati Beograd
kad su u njemu upravljali Turci ndash to jest do prvog odnosno drugog srpskog ustanka a i
neko vrijeme kasnije jer grad se nije ni lako ni brzo mijenjao ni poslije odlaska Turaka
Međutim u njegovim opisivanjima pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici
samog putopisa kao što je ono opisivanje planine Zlatibor
Zlatibor je jedna od onih naših planina koje samo što vas ne zovu dođi ndash a kad im čovjek
dođe onda im dolazi da ga i ne zovu Tek ovdje čini se čovjek osjeti šta znače
prostranstvo i vidici i koliko opijaju visine i širine na visinama čovjek se osjeti moćnijim
Zlatibor je visoka planina ali to ne znači i da je divlja i surova naprotiv ndash ako se za
planinu može reći da je pitoma za ovu bi se to naprije reklo
U knjizi Kultura putovanja Deana Dude primijetit ćemo da se čin pripovijedanja i
književni i svakodnevni zasniva na klasičnom principu neravnoteže tj promjene Da bi
sve to općenito bilo prihvatljivo i za čitaoca zanimljivo mora se nešto dogoditi Ta
uspostavljena ravnoteža mora se poremetiti stvari se moraju promijeniti Događaj je taj
koji zadržava pažnju Upravo je samo putovanje taj događaj i samim tim izaziva nečiju
znatiželju S jedne strane putnik posjeduje dinamiku dok su čitaoci uvjetno rečeno
statični Putnik kao kreator događaja i posjetilac nečeg nepoznatog posjeduje višak
znanja
Znanje je uvijek izvan granica mjesta što ga svakodnevno proizvodimo manje ili više
rutiniranim ustaljenim djelovanjem Narativno oblikovanje toga znanja čini od putnika
pripovjedača Duga tradicija zapadnjačke književnosti pokazuje da je putovanje posve
podudarno sa osnovnim pretpostavkama pripovijedanja i otud vjerojatno njegova
tematska kao i kompozicijska uposlenost posve sukladna spomenutoj pretpostavci
geografije da govori ljudima koji su ovdje ono što se zbiva tamo negdje iza sedam gora i
dolina
38
Te promjene pokazuju narušenu ravnotežu a ona svakako omogućava pripovijedanje Ta
Dudina ideja poklapa se sa Lotmanovim shvatanjem da junak može biti samo onaj koji
prelazi granicu iz jednog semantičkog polja u drugo
Pripovijedanje koje čini okosnicu u ovim Sijarićevim putopisima u događajnom smislu
spada u drugi plan odnosno pripovijedanje je podređeno opisu koji je s druge strane
prožet asocijacijama na prošlost promišljanjima o sebi i vlastitom mjestu u svijetu Ovdje
funkcionira samo kao vezivno tkivo Putopisac u nekoliko rečenica ispripovijeda gdje je
došao ili gdje putuje Samo pripovijedanje svodi na minimalne zgode poput promjene
mjesta u prostoru On prvenstveno donosi opis poput navedenog opis prostora gledan
okom naučnika koji određuje prostorne odnose broji raspoređuje razvrstava Bitno je
napomenuti da Sijarićevi prikazi prostora ne funkcioniraju kao puko i nasumično
opisivanje onoga što vidi već onoga što zna o njemu
U Oslobođenom Jasenovcu pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju
istu poziciju u samom tekstu O užasnim događanjima u logoru Sijarić detaljno
pripovijeda ali isto tako nudi bdquoživeldquo slike kroz iscrpna opisivanja Faruk Dizdarević u
tekstu Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila Sijarića ističe kako
zapisi odnosno cjelokupno to djelo nisu protkani lirskim reminiscencijama tako
karakterističnim za Sijarićev način pripovijedanja On se s druge strane ipak bazira na
faktografiju i užasne slike događaja koji su se tamo dešavali Ono što je svakako
karakteristično i vjerovatno slikovito rečeno jeste Dizdarevićevo viđenje Sijarićevog
pripovijedanja
Taj ugao posmatranja to pripovijedanje doprinosi tome da vas tokom čitanja povremeno
zaboli želudac
Kada je riječ o opisima samog logora i prikazivanja strahota koje su se dešavale tu
poznato je kako je Mladen Iveković bivši zatočenik tog logora istakao kako nema pera
koje bi bilo u stanju opisati strahote i užasnu atmosferu Jasenovca To je nešto što uveliko
nadmašuje svaku ljudsku fantaziju Riječ je o paklu inkviziciji najužasnijem mjestu
krvološtvu divljih zvijeri izbijanju na površinu najtamnijih instikta kakvi se dosad kod
ljudi uopće nisu pojavljivali Bitno je spomenuti i to da u samim opisima peovladavaju
tama tmurna osjećanja i crna boja koja je sasvim simbolična
Učinio sam nekoliko koraka naprijed i stao dalje nisam mogao ndash zaustavila me gomila
cigala i prašine koja ovdje nije žuta nego crna ndash od vatre od gara Danas je ovdje ndash kud
god se okreneš sve crno crna čađa crn katran crni ugarci crna zemlja ndash i mučna toliko
mučna i neizdržljiva pustoš i tišina da od toga čula zabole
39
Sijarić ujednačenim pripovjedačkim tokom izlaže različite načine stradanja tih zatočenika
Međutim ono što upotpunjuje tu sliku svakako su opisi prvenstveno onoga što je vidio
ali isto tako i onoga što je osjetio i doživio gledajući jedan takav užasan prizor
I tu vam čovjeka nije strah od smrti nego od toga kakvom će ga smrću umoriti Rekao sam
vam da je ona od vatre najgora I stoga mnogi ndash kad čuju one jauke preko vode i vide otud
odbljesak vatre ne čekaju drugu noć iduću noć svoju noć ndash noć takvu nego se sami
ubijaju
U putopisu Oslobođeni Jasenovac pronalazimo niz opisa koji su posebno efektni i samim
tim privlače pažnju čitaoca Na samom početku djela u onome što se u ovom radu izdvaja
kao okvir ovog putopisa Ćamil Sijarić ističe namjeru svog putovanja u Jasenovac Odlazi
na to putovanje da opiše ono što će vidjeti Onog trenutka kada stiže ispred logora
Jasenovac zatiče samo ruševine kuća nešto što je bilo ljudsko naselje zatiče paljevinu i
pustoš Sijarić efektno opisuje ono što trenutno vidi a što na samom početku svog
putovanja nije ni slutio da će vidjeti
Karakterističan je i opis rode prvog živog stvorenja kojeg pisac zatiče u Jasenovcu Postoji
mnogo mitova simbola i vjerovanja u raznim kulturama koja su povezana sa rodama
Vijekovima su ove ptice povezivane sa bebama i porodicom gdje je roda simbol početka
života Ćamil Sijarić u Jasenovcu zatiče rodu bijelu visoku gdje stoji na visokom odžaku
oko kojeg se zidovi nisu održali Jedini glas u mrtvoj tišini i jedino živo stvorenje u
jezivom Jasenovcu djeluje kao potpuni paradoks što i pisac vrlo slikovito opisuje
Stoji i gleda nekud u daljinu Tu joj je i gnijezdo ndash crni se veliko cijela gomila granja i
zemlje ndash i u njemu ona Roda Noga joj je duga i tanka kao vlat žita Ponekad se okrene i
gleda ispod sebe opustjelo naselje tako kao da se čudi i pita šta je to bilo šta je to moglo
tako da bude tako da se dogodi tako da se učini A svijet je dolje pod njom izgledao kao
da je doživio potop ndash koji je u svom gnijezdu u Nojevom kovčegu preživjela samo ta ptica
ta roda
40
DotematizacijaMatoš ističe kako putopisac može biti učenjak i šaljivdžija slikar i psiholog fantast i
realist jer u široki okvir putopisa pristaju sve literarne vrste
Dotematizacija uključuje tipove znanja ili obavijesti kojima se nadograđuje osnovno
putopisno izlaganje i postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za
približavanje putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta jer
se osnovnoj strukturi putovanja i opisu predmetnosti mogu dodavati različite tematske
cjeline u kojima se subjekt može pokazati kao vješt pisac ili zanimljiv mislilac Upravo se
postupkom dotematizacije temeljnog putopisnog zbivanja ostvaruje složenost putopisnog
diskursa i omogućuje posredno upoznavanje putopisca i njegova idejnoga svijeta
Branimir Donat hrvatski književni kritičar smatra da je struktura beletrističkog putopisa
za razliku od načina oblikovanja putopisnog teksta kojim dominira naučni način izlaganja
uvijek pružala piscima šanse da govore o svemu i svačemu omogućavala im je da digresija
postane važna okosnica pripovijedanja i da se u okviru reportaže dotaknu i onih tema koje
su se prije gotovo isključivo povezivale uz priču ili roman
Dva osnovna postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija
figuralnim postupcima Uz misaonu nadogradnju koja se u putopisu najčešće javalja kao
manja tekstualna cjelina i svojom motivskom zaokupljenošću upućuje na posebnu
autonomiju upravo tropi i figure značenja pridonese literarizaciji žanra Dean Duda prvi
postupak naziva izravnom a drugi neizravnom dotematizacijom
Primjer osnovne misaone nadogradnje uočavamo u putopisu Herceg-Bosno i tvoji gradovi
gdje pisac slušajući ljubavnu pjesmu razmišlja o sastancima i rastancima ljudima koje
41
spajaju i rastavljaju putevi Razmišlja o prolaznosti života o čovjeku koji je i neprimijetan
u vremenu koje dolazi i prolazi o putu koji čovjeka odvede negdje ali ga i ne vrati
I mi koji niz te puteve nekog pratimo ili sretnemo uvijek smo jedno uzbuđenje jedno
zažareno ljudsko osjećanje jedna teška žalost ili radovanje Put je nešto drugačije od
svega ostalog On je ono što nas spaja ili razdvaja i pred čim često kane naša suza Jer
nekog za kim smo digli svoju ruku da pozdravimo i ispratimo ubrzo će upiti daljina i za
njim ostati prazan put Šta teških briga šta divnih želja šta čežnja šta nada šta pitanja i
pogleda upućujemo ponekad niz put a on ostaje nijem i prazan a dug kao vječnost jer
koliko ih je odveo nekud nekakv put a da ih nije vratio I koliko je duž putova ljudskih
mramorova
Misaona nadogradnja pretvara putopis u ogled i proširujući osnovnu temu putovanja
približava ga hijerarhijski višim žanrovima To je samostalna cjelina koju razlog
putopiščeva nadahnuća povezuje sa događajnim slijedom putovanja Figuralni postupak
dotematizacije nije nužno vezan uz misaonu nadogradnju i može se pojaviti na bilo kojem
mjestu u tekstu Njime se putopisni diskurs širi kao zapažanje dosjetka ili kratka priča
Subjekt putopisnog diskursa dotematizacijskim postupcima pokazuje književno umijeće
slično onome koje se podrazumijeva u hijerarhijski višim vrstama
Postupak dotematizacije pronalazimo i u Oslobođenom Jasenovcu gdje krvavi dječiji
siperčić i na njemu crvenim koncem izvezen patuljak koji za sobom vodi puža u Sijariću
budi razna razmišljanja i pitanja Razmišlja o ratu o tome kako je neko imao sreće i ostao
živ a neko drugi opet iako je sačuvao život izgubio je razum a oni treći koji su se
izgubili u ovom ratu više se nikada neće vratiti
Dani su majski Godina je 1945 Putevima ndash kud god pogledate prolaze vojske Kraj rata
je toliko blizu da prosto možete da ga vidite Neko će se iz njega srećan vratiti Neko lud A
neko Sjetio sam se onog krvavog dječijeg siperčića sa patuljkom i pužem izvezenim
crvenim koncem pa patuljak vodi za rogove puža Ta se mala družina neće vratiti
Prolaze odnekud jednako vojske I sva ti je zemlja čudna ndash i kao da nije ona stara zemlja
nego neka nova koja dolazi samo jednom i samo s proljeća
Mogli bismo zaključiti da upravo taj emotivni dio teksta ta uvjetno rečeno bdquoemotivna
nadogradnjaldquo (kao što je navedeni citat) otkriva ličnost putopisnog subjekta te njegova
shvatanja prirode života čovjeka i prolaznosti U Sijarićevim putopisima prisutan je
figuralni postupak dotematizacije ali i naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj
baštini uz karakterističan književno-estetski stil Takav postupak prepoznajemo u zapisu
Boja riječ i kamen kada Sijarić piše o Jajcu kojeg mnogi slikari slikaju isključivo zbog
42
vodopada sa čim se ovaj putopisac ne slaže Jajce je grad koji ima historiju i koji se nalazi
u Bosni pa ga zbog toga i treba slikati Sijarić ističe kako je nekadašnja nezavisna
bogumilska Bosna u svoje vrijeme bila okupila duhove slobodarske protiv dogme i protiv
crkve U Bosnu se dolazilo i prolazilo da se nadahne slobodama u nju se dolazilo i
dogovaralo i odatle se borilo Ovakve primjere naučnog postupka dotematizacije isključivo
pronalazimo u putopisu Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi dok je
figuralni postupak dotematizacije najviše zastupljen u Oslobođenom Jasenovcu a takvim
postupkom putopisni diskurs se širi i preobražava u esej i kratku priču
Figure kulturalnog pamćenjaPojam bdquoumijeća pamćenjaldquo (ars memorativa) prvenstveno se veže za zapadnjačku tradiciju
Grčki pjesnik Simonid (živio je u 6 st pr n e) izdvaja se kao tvorac općenito umijeća
pamćenja te ovo umijeće definira kao jednu od pet oblasti retorike Smatra se da je
Ciceron najbolje objasnio mnemotehniku u smislu da se princip mnemotehnike sastoji u
43
tome da se odaberu određena mjesta te da se stvore mentalne slike za stvari i mjesta koja
se žele zadržati u svijesti Kada je riječ o pamćenju razlikuje se prirodno i artificijelno a
umijeće pamćenja temelj je artificijelnog pamćenja a kultura sjećanja je univerzalni
fenomen Svaka socijalna grupa manja ili veća posjeduje određeni oblik kulture sjećanja
U prethodnim poglavljima ovog rada bitno se isticalo to da je Ć Sijarić u svojim
putopisima prvenstveno u Zapisima o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi nastojao
sačuvati sjećanje na prošlost te na taj način stvoriti neraskidivu vezu prošlosti i
sadašnjosti a tu vezu isključivo stvara na temeljima prostora i vremena Upravo se smatra
da ono što je prostor za umijeće pamćenja vrijeme je za kulturu sjećanja Tako kultura
sjećanja počiva najviše na oblicima odnosa prema prošlosti dakle u sjećanju se
rekonstruira prošlost Međutim ta prošlost kao takva mora ući u svijest jer ne smije
sasvim nestati moraju postojati svjedočanstva a koja moraju iskazivati neku
karakterističnu diferenciju
Svaka ličnost i svaki historijski fakt se već u svom prispijeću u pamćenje transponiraju u
neki nauk pojam simbol tako oni dobivaju neki smisao postaju element idejnog sistema
društva Iz ove suigre pojmova i iskustva nastaje ono što želimo nazvati figurama sjećanja
Figure sjećanja određuju tri obilježja konkretni spoj s vremenom i prostorom spoj sa
nekom grupom i rekonstruktivnost kao poseban postupak Figure sjećanja su uvijek
prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila Sijarića riječ je o oživljenom
prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu Pojam prostora obuhvata i
svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu (namještaj uređaji prostorije sa svojom
specifičnom uređenošću) što pruža sliku stabilnosti U putopisu Herceg-Bosno i tvoji
gradovi dominantan je spoj s vremenom i prostorom Kada govori o gradu Travniku
Sijarić spaja prošlost i budućnost u obliku tvrđave
Dugo poslije pada Bosne pod Turke Travnik je bio jedno malo mjesto ndash sa malo dućana i
sa hanom ali i sa svojom tvrdom tvrđavom iznad sebe koja je značila sigurnost onih koji tu
žive To je danas onaj stari dio Travnika koji se zove Stara varoš i u kojem je Nova
džamija ndash to jest bila nova u jedno vrlo davno vrijeme kad je načinjena ndash čak godine
1549 što znači da je ta Nova džamija jedna od najstarijih u cijeloj Bosni a reklo bi se i
najljepših
Historija slijedi pamćenje a kulturno pamćenje se usmjerava na fiksne tačke u prošlosti
Međutim prošlost kao takva ndash u tom obliku se ne može održati ona se preoblikuje u
simboličke figure za koje se veže određeno sjećanje Razne pripovijesti one istinite i
neistinite također su figure sjećanja Za kulturno pamćenje nije bitna faktična već
44
prisjećana povijest Tako da su i mitovi figure sjećanja Mnoge priče čija istinitost nije
provjerena i ustanovljena (možemo ih nazvati legendama) također su figure sjećanja a
takve priče u velikoj mjeri pronalazimo i u Sijarićevoj putopisnoj prozi Pišući o Drini
Sijarić priča priču o dvjema sestrama koje su gradile dva grada Jerina s lijeve a njena
sestra sa desne strane Drine Kako je grad sa desne strane bio veći Jerina je zbog toga
otrovala svoju sestru
Ali priča tu nije stala i ide dalje ndash slika Jerinu kao golu ženu i raspusnicu Mlada gola i
željna mladića ndash ona ih je uvodila u svoje odaje da je obljube a poslije bacala ih u Drinu
I sve dok se gore gradio grad Drina je dolje odnosila mladiće Majstori su o tome morali
da ćute A što riječima nisu smjeli da kažu kazali su svojim dlijetima Na jednoj ploči
uzidanoj isklesali su golu ženu ndash u položaju grozno razvratnom da time kažu kakva je
Jerina I tako je kamen govorio ono što jezik nije smio
Kulturno pamćenje uvijek ima svoje posebne nosioce to su najčešće učitelji sveštenici
pisari učenjaci a što svakako možemo povezati sa putopiscem Ć Sijarićem U ulozi
putnika Sijarić čuva sjećanje na Bosnu i Hercegovinu (prvenstveno njene gradove) i
sjećanje na mračnu prošlost kakvo je ono u putopisu Oslobođeni Jasenovac Kulturno
pamćenje se kroz slijed generacija održava putem kulture što sa sobom povlači pitanje
identiteta Identitet se uspostavlja preko pamćenja i sjećanja Tako jedna grupa svoj grupni
identitet može reproducirati samo pamćenjem a osnovu pamćenja čini kultura
Putopis kao takva forma ima upravo taj zadatak da sačuva identitet jedne čitave grupe
Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku prošlost govore o
drevnim gradovima bosanskim kraljevima banovima feudalcima pašama agama i
begovima kazuju o Bosni i Hercegovini Bosancima i Hercegovcima o njihovim
sudbinama I samo ljudsko postojanje zamislivo je samo na tlu i u okviru kulture i društva
Svijest o socijalnom pripadanju (kolektivnom identitetu) temelji se na zajedničkom znanju
i zajedničkom pamćenju koje je obilježeno govorom Kada je riječ o identitetu i njegovom
značaju vjerovatno najviše do izražaja dolazi zapis Tvrdi mi grad Bobovac gdje Sijarić
govori o najznačajnijem i najbolje utvrđenom gradu srednjovjekovne Bosne kojeg je
podigao ban Stjepan II Kotromanić prije prve polovine 14 stoljeća
Bobovac je bio u centru zemlje bosanske ndash u gorostasnom i od puteva udaljenom kraju u
onom gdje je bio i dvor bosanskih banova to jest prijestonica zemlje i vjerovalo se dokle
se god drži tvrdi Bobovac držaće se i cijela Bosna iz ovog se grada branila Bosna I sva
njena snaga bila je tu U tom kamenu ndash na kamenu u tim zidovima što su strčali kao da su
iz stijene izrasli Danas vam to liči na zube starca Jer ono što je nekad krepko stajalo i
45
prijetilo oburvalo se kule tabije podzidi ndash danas su samo gomile ili ako još stoje ndash stoje
žalosno
Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom 20 stoljeća izdvaja se figura
kulturalnog pamćenja Tzv mjesta pamćenja koja književni tekstovi obnavljaju skupom
simboličkih figura javljaju se u funkciji pohranjivanja utemeljenja i očuvanja znanja o
sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke prošlosti U skupu simboličkih
slika stvara se sistem kulture pamćenja koji se u književnim djelima najviše postiže
intertekstualnošću
Mnogi književni teoretičari i kritičari smatraju da je prostor bitan element proznih
književnih djela u cjelosti U Kritici čistog uma Immanuel Kant određuje prostor i
vrijeme kao nužne oblike svake spoznaje počevši od elementarnih opažanja i predstava U
dvadesetom stoljeću veliku pažnju prostoru posvećivali su Max Weber E Durkheim G
Simmel M Foucault i E Husserl To tzv povezivanje književnosti s geografijom dogodilo
se 90-ih godina dvadesetoga stoljeća a pitanje prostora postala je važna tema u mnogim
područjima književnosti Prostor ima zadatak da omogući liku da se kreće da se snalazi da
kroz prostor iskazuje neke svoje osobine karakteristike i vlastite probleme egzistencije
Motiv prostora se u književnom djelu nije dovoljno izučavao Bahtin kaže bdquoProces
osvajanja realnog istorijskog vremena i prostora i realnog istorijskog čoveka koji se nalazio
u njima u književnosti je tekao komplikovano i isprekidanoldquo Bahtin povezuje vrijeme i
prostor i daje mu zajednički naziv hronotop On je zastupao tezu da su osvajane pojedine
strane vremena i prostora dostupne na određenom povijesnom stepenu razvoja
čovječanstva ali ne u dovoljnoj mjeri Bahtin je još i dodao da je došlo vrijeme kada se na
prostor u književnim djelima treba gledati kao na nešto bitno i u skladu sa vremenom jer
je značajno izražavanje neraskidivosti prostora i vremena Prostorna i vremenska obilježja
se stapaju u jednu konkretnu cjelinu vrijeme se bdquosteželdquo postaje umjetnički vidljivo a taj
prostor se uvlači u kretanje vremena sižea Obilježja vremena razotkrivaju se u prostoru a
prostor se osmišljava i meri vremenom
Kada je u pitanju gradski prostor u književnosti Richard Lehan navodi kako grad uvijek
igra veliku ulogu u ljudskoj sudbini bez obzira na način kako je predstavljen te da urbani
konstrukti moraju biti neprestano preispitivani jer su oni artificijelni i diverzni Upravo je
taj gradski prostor često obilježen nelagodom odbojnošću strahom i neprilagođenošću
nasuprot idiličnom i bdquorajskomldquo selu
Tijelo se stjecajem okolnosti našlo u mrskom gradu dok zarobljena bolesna duša žudi za
povratkom u iskon na selo u čedno pastoralno okruženje u zdravlje u čistoću identiteta
46
Za razliku od artificijalnoga grada selo je tijesno povezano sa prirodnom slikom svijeta
Stoga realisti nisu voljeli grad i o urbanoj civilizaciji pišu gotovo isključivo kao o otuđenoj
formi života
U razdoblju moderne prepoznaje se veće zanimanje za urbanu tematiku i fenomene
gradske civilizacije Ona donosi i sasvim novo viđenje grada kao slojevitog prostora u
kojem se pokazuju različite kulturne političke društvene nacionalne i umjetničke
vrijednosti Upravo u razdoblju moderne prvi put se u književnosti grad počinje promatrati
kao proces kao simultanost različitosti Modernistički pisci predstavljaju grad kao
kompleksnu strukturu koja postaje poticaj za čisto mentalne procese Grad postaje mjesto
duševnih kriza U čovjeku se javlja nemir strah nelagoda i beznađe
Dean Duda napominje da djelovanje nadmašuje viđenje u svakodnevnim pričama o
prostoru a to jednostavno znači da se prostor proizvodi kretanjem
Već u samom smislu i razlogu nastanku putopisa Oslobođeni Jasenovac izdvaja se figura
najvećeg sabirnog logora u nekadašnjoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj logor Jasenovac
Sam pojam bdquosabirni logorldquo kao vrsta zatvora koja je stvorena za političke protivnike
pripadnike pojedinih etničkih ili religijskih grupa civila iz kritičnog vojnog područja ili
bilo koju grupu ljudi povlači sa sobom sve negativne konotacije Ćamil Sijarić taj prostor
uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na smrt pa
pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Cjelokupan taj prizor izaziva strah a gluha
tišina smrad od blata od truleži od gasova i same zemlje pojačava to nezaobilazno
osjećanje u njemu Smrt je osnovna misao koja prati ovaj prostor Sijarić ističe da je drveće
i ptice na njima jedino što pokazuje trag života osim toga tu ništa više nije živo
Zato je ova zemlja tako utabana
Zato je tako jadna
Sada je sva crna I ćutljiva Kao kakvo živo a jadno biće koje je mnogo propatilo Ovdje
ima drveća i na njemu ima ptica I reklo bi se da više ništa živo tu nema
Ovo je bilo mjesto umiranja
Logor smrti
Bilo mu je ime Jasenovac
Kroz njegovu kapiju ulazilo se ali se nije i izlazilo
Također Sijarić napominje da to i nije neki veliki prostor ali da je užasan zbog svega
onoga što se na njemu vidi Za njega je to groblje koje se širi i nema granica Možda
jedinu simboliku života pruža slika čovjeka koji je nekako uspio preživjeti između tih
mrtvih ljudskih tijela
47
I eno s kraja vode sa blatne obale između panjeva i vrbovog granja jedan čovjek ustaje
Diže se gore kao avet Poderan je mokar i kaljav Lice mu je u maljama i staro Mršav je i
jadan i izgleda tako kao da je već bio jednom umro pa nekim slučajem oživio i ustao
odozdo između mrtvih Ustajanjem jednog živog čovjeka iz ovog beskrajnog groblja u
vodi bio sam zbunjen i preplašen
D Duda također ističe kako je učestalost tegoba i prostora patnje (kakvo je upravo ovaj
prostor logora) u jasnoj opreci naspram domovine i slobode ali isto tako i jasno definirane
klasne pozicije tj socijalnog statusa Ono možda što je karakteristično za prostor logora i
sam ovaj putopis je i to što Sijarić u samom djelu ne opisuje dovoljno čovjeka zatočenika
njegove misli osjećanja i strah Sve se to nazire u cjelokupnom djelu sva ta osjećanja i
strahovi čovjeka koji očekuje smrt su podloga ovog putopisa ali konkretnih opisa
pronalazimo samo na nekoliko mjesta a jedan takav je i sljedeći
Čovjek u logoru mnogo vidi ali sve ne može vidjeti ndash jer šta vi znate koga sve to dovode na
obalu čujete kako se voz zaustavio i kako lokomotiva brekće i znate da su to tamo
dovedene nove žrtve Najedanput čujete ustaške psovke plač ženski vrisak zapomaganje
pisku djece i jasno vam je da to tamo ustaše ubijaju ženski glasovi se uvijek jače čuju
Žene pred smrt više protestuju nego muškarci A novodovedeni zatočenici više od starih
Možemo uočiti da kod Sijarića često imamo pozivanje na određene objekte i mjesta To su
prvenstveno gradovi i logor u Oslobođenom Jasenovcu Tako i ovdje svaki grad sam za
sebe predstavlja određeno mjesto mjesto pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i
njeno oživljavanje Srednjovjekovne gradine koje baš zbog toga što su gradine i to još
srednjovjekovne asociraju na prošlost dalju i od one koju poznaje i sam putopisac Smatra
se da se na određenim mjestima objektima u gradovima struktuira čovjekov život
njegovo ponašanje putanje koje slijedi kroz prostor i vrijeme jer grad kao takav
reflektira i utjelovljuje moć stvara red u prostoru i vremenu te disciplinu prostora i
vremena
U ovom putopisu (Oslobođeni Jasenovac) izdvaja se i bolnica kao još jedna
karakteristična figura prostora Namijenjena da liječi i time pomogne onima koji su
bolesni ovdje bolnica poprima sasvim drugačije značenje To je bila jedna baraka koja je
postojala samo formalno niti jedan bolesnik te bolnice nije izliječen Kako bi pred
međunarodnom komisijom prekrili tragove stravičnih zločina renovirali su tu bolnicu
Bitno je navesti to da ove podatke Ć Sijarić doznaje od preživjelog logoraša
Ustaše su tom prilikom pobili oko šesdeset bolesnika iz te bolnice onih koji su svojim
izgledom odavali pravo stanje logora Zatim su u bolnicu uneseni novi kreveti Uneseno je
48
i sve drugo što je jednoj bolnici potrebno A onda su ndash na kraju u bolnicu na nove krevete
i u nove postelje uvedeni novi bolesnici Ali oni nisu bili bolesni oni su bili zdravi ljudi ndash
koliko u logoru neko može da bude zdrav ali su i takvi jadno izgledali i imali da
predstavljaju bolesnike Tada smo dobili i nove logorske brojeve Bili su vrlo niski kako bi
se prikrilo pravo brojno stanje logora
U ovom stravičnom okruženju izdvaja se i religijski prostor Za D Dudu religijski prostor
je prostor susreta To je način stvaranja ljepote harmoničnosti i prirodnog idiličnog
prostora Kao i bolnica i ovdje je religijski prostor sasvim formalan Godine 1941 i 1942
u logoru su bili zaveli bogosluženje Za katoličku crkvu i džamiju uređene su bile posebne
sobe
Pop je bio neki Zvonko Brekalo Umro je od tifusa A hodža jedan zatočenik Ustaše su ga
uniformisali dali su mu čin satnika ndash a odmah zatim likvidirali ga ndash objesili su ga
Figuru smrti i grobnice pronalazimo i u putopisu Zapis o gradovima tačnije u zapisu O
Lenjingradu gdje Sijarić govori o stradanjima u Drugom svjetskom ratu Na specifičan
način opisuje grobnice te zajedničke masovne grobnice koje spajaju one sa istim tragičnim
sudbinama a koje su i nazvali bdquobratskim mogilamaldquo Sijarić kazuje o svim žrtvama rata o
tom besmislu koje ne donosi ništa dobro a uzima puno više o svakom pojedincu koji
izgubi dragu osobu
Tu među njih uđi ćutke S kapom u ruci S mislima da su to žrtve kakve si i ti imao u svojoj
zemlji Tako ćeš moći lakše da hodiš kroz ove beskrajne bdquobratske mogileldquo I zublja koja
nad njima gori podsjetiće te na zublje žrtvama u tvojoj zemlji Pa ti ovo groblje dođe kao
ono u tvojoj zemlji ndash nad kojim si već lio svoju suzu za drugovima za prijateljima za
poznanicima I nije ti drukčije nego da ovdje leže i tvoji ndash tvoji znanci
Sijarić piše i o porodici Savič koja je nastradala u tom ratu Posebno ističe bilješke
djevojčice Tanje najmlađe u toj porodici
Kao učenica Tanja je napisala jedno pismo o stradanjima svoje porodice Kratka hronika
djevojčice Tanje svakako da podsjeća i samim tim može se usporediti sa dnevnikom Ane
Frank trinaestogodišnje Židovke koja je u tajnom skrovištu bilježila svoje misli osjećanja
i strahove Te djevojčice dijelile su istu sudbinu jedne od mnogobrojnih žrtava Drugog
svjetskog rata
49
Zaključak Govoreći o književnim vrstama koje ujedinjuju povijesno-znanstveni interes s umjetničkim
oblikovanjem Milivoj Solar kaže ldquoMeđu takvim književno-znanstvenim vrstama od
posebne je važnosti također putopis S jedne strane on može predstavljati doprinos
geografiji ili etnografiji dok s druge strane predstavlja osobitu književnu vrstu u kojoj je
putovanje i opis proputovanih predjela ili zemalja povod za šire umjetničko oblikovanje
zapažanja dojmova i razmišljanja o svemu onom što putopisca zaokuplja tokom
putovanjaldquoemspČesto se na taj način putopis približava eseju ili romanu u kojemu je fabula
organizirana kao slijed događaja koji seemspzbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine
likova Iako postoji to mišljenje da se putopis približava eseju ili romanu i isto tako da se u
posljednje vrijeme pokazuje veći interes za takvim književnim žanrom putopis je svakako
manje istraženo proučavano i na kraju krajeva čitano područje To se pokazuje i kada je u
pitanju Ćamil Sijarić poznatiji je Sijarić romanopisac nego Sijarić putopisac
Ako se vratimo na mišljenje M Solara da je u putopisu fabula organizirana kao slijed
događaja koji se zbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine njih to bismo mogli
povezati sa ovim piscem bar konkretno u putopisu Oslobođeni Jasenovac dok Zapisi o
gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi djeluju na posve drugačiji način Sijarić se više
50
bazira na historiju koja se polahko zaboravlja i kao da nastoji da je spasi od tog zaborava
Njegovi likovi su usputni i bez nekog posebnog značaja osim ako nije riječ o nekoj
historijskoj ličnosti Međutim tu se opet izdvaja Oslobođeni Jasenovac u kojem jedan lik
preuzima ulogu naratora pa kao bivši logoraš grobar priča svoje doživljaje koji djeluju
kao neka vrsta ispovijesti Onog trenutka kada Sijarić govori o historijskim ličnostima
govori ono što je manje i više poznato
Često ne nudi ništa novo i novost nije način njegovog postizanja zanimljivosti ali on je
pisac koji odlično poznaje mjesto na koje putuje a posebno historiju iako nije historičar
već uvijek u svakom smislu samo pisac Njegova historijska priča nije puko kazivanje
činjenica već pravi književno-umjetnički tekst Anegdote i legende su ono što krasi
njegovo pisanje i doprinosi toj zanimljivosti Pokazalo se da su doba mjesto i trajanje
ključni elementi Sijarićevog putopisa On je vremenski i prostorno ovjekovječio i sadašnji
ali i daleki i zagubljeni teritorij Bosne i Hercegovine
Ostavio je jasnu sliku njenih ljudi njihovu historiju i legendu nacionalnu i vjersku
isprepletenost i suprotstavljenost ujedno i pitome i surove prirode te običaja
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti tj putopiščeva objašnjenja o razlozima nastanka nekog
putopisa najčešće se nalaze u samom predgovoru Pokazalo se da je to slučaj i u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja a zatim
vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa putovanja
Sijarić kao razlog svog putovanja navodi tu činjenicu da jugoslavenski srednjovjekovni
gradovi nisu dovoljno istraženi U Oslobođenom Jasenovcu okvir predstavlja uvodna
rečenica Sijarić kaže ldquoIšao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjetildquo
Razlog njegovog putovanja u Jasenovac je namjera da otkrije sve te strahote koje su se
desile s tim da ni sam pisac ne sluti šta će sve zateći i vidjeti
Vjerovatno dvije najvažnije značajke putopisnog subjekta su snalažljivost i perceptivna
usmjerenost Neki se putopisci baziraju na opise historijskih znamenitosti neki na
tradiciju svakodnevni život neki na opise prirode a Sijarić u svoje putopise kombinira sve
te elemente Najviše bdquoizravnih susretaldquo sa putopiscem imamo onda kada opisuje neku
znamenitost prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi U Zapisima o
gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih dijelova kada se opisuju putevi i
historijske znamenitosti Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi Kako je
i navedeno to se najbolje može vidjeti u tekstu Putovati znači ndash vidjeti
Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje
je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost
51
putopisnog svijeta Oba Sijarićeva putopisa Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji
gradovi prvenstveno su usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje
mjestima građevinama i običajima To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj
izvještajnoj ili naučnoj obradi Međutim u tim pripovijedanjima i opisivanjima
pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici samog putopisa S druge strane u
slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se drugačije odlike U tom djelu
pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju istu poziciju u samom
tekstu
Dotematizacija uključuje obavijesti kojima se nadograđuje osnovno putopisno izlaganje i
postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za približavanje
putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta Dva osnovna
postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija figuralnim
postupcima U Sijarićevim putopisima prisutan je figuralni postupak dotematizacije ali i
naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj baštini uz karakterističan književno-
estetski stil
Figure sjećanja su uvijek prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila
Sijarića riječ je o oživljenom prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu
Pojam prostora obuhvata i svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu Figure sjećanja
su uvijek prostorno i vremenski konkretne Putopis ima zadatak da sačuva identitet jedne
čitave zajednice Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku
prošlost U Oslobođenom Jasenovcu u prvom planu izdvaja se figura logora Ovaj pisac taj
prostor uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na
smrt pa pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Sijarić piše isključivo o gradu i
gradskim običajima jer za njega svaki grad predstavlja određeno mjesto mjesto
pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i njeno oživljavanje
52
O piscu
Ćamil Sijarić je da još ovo kažem na kraju bio neobično pitoreskna pojava u našem
ljudskom svijetu i već za života postao predmet mnogih priča i anegdota Bio je oličenje
drevne jednostavnosti i neposrednosti U neprirodnom svijetu bio je prirodan čovjek
Ćamil Sijarić rođen je 18 decembra 1913 godine u Šipovicama kod Bijelog Polja u Crnoj
Gori u jako imućnoj zemljoradničkoj porodici Rano ostaje bez oba roditelja te odrasta
kod strica Osnovnu školu završio je u Godijevu u Bijelom Polju a odemsp1927 doemsp1935
godine pohađa Veliku medresu kralja Aleksandra uemspSkopljuemspiz koje je zbog političke
aktivnosti bio isključen Školovanje nastavlja u Vranju i u gimnaziji maturiraemsp1936
godine Iste te godine upisuje Pravni fakultet uemspBeogradu Diplomirao jeemsp1940 godine a
za vrijeme Drugog svjetskog rataemspslužbuje uemspSarajevuemspMostaruemspBosanskoj Gradiški
iemspBanjaluci Za sekretara Suda narodne časti u Banjaluci izabran jeemsp1945 godine potom je
novinar lista Glas i dramaturg Narodnog pozorišta u Banjaluci U Sarajevo prelaziemsp1947
godine radi u redakciji lista Pregled a potom je u Glavnom odboru Narodnog fronta i
redakciji Zadrugara U literarnu sekciju Radio Sarajeva prelaziemsp1951 godine i tu ostaje
sve do odlaska u mirovinuemsp1983 godine
Već kao đak Velike medrese u Soplju pokazuje interesovanje za književni rad U toj školi
bio je predsjednik literarne družine koja je izdavala časopis bdquoVesnikldquo u kojem je objavio
svoje prve književne radove ndash pjesme 1929 godine Bavio se i sakupljanjem narodnih
epskih pjesama u rodnom Bihoru koje je poslao Srpskoj akademiji nauka u Beogradu (i
danas se te pjesme čuvaju u arhivi spomenute akademije) Književni rad nastavlja
53
objavljujući pjesme u bdquoGajretuldquo bdquoŽeni danasldquo i bdquoPregleduldquo Za vrijeme rata ništa ne
objavljuje Bio je redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i
Akademije naua i umjetnosti Crne Gore
Nagrađen je brojnim nagradama kao što su 27-julska nagrada SR Bosne i Hercegovine
13-julska nagrada SR Crne Gore Andrićeva nagrada i dr
Umro jeemsp6 decembraemsp1989 godine
SažetakPutopis kao forma razvija se još u antici To je književna vrsta tematski oblikovana
putovanjem putopisca koji pripovjeda zgode na putu opisuje prostore kojima putuje i
mjesta na kojima boravi iznosi svoja zapažanja o ljudima koje na putu susreće o njihovim
običajima i načinu života te često o kulturnim i umjetničkim znamenitostima određenih
krajeva Za Ćamila Sijarića putopis je jednostavno opis putovanja zajedno i geografija i
historija i etnografija Historijska priča je ona koja zauzima primarno mjesto u njegovom
putopisnom opusu U ovom masterskom radu prikazali su se Sijarićevi putopisi Zapis o
gradovima Herceg-Bosno i tvoji gradovi i Jasenovac Knjiga Zapisi o gradovima
objavljena je 1970 godine a 1986 Sijarić objavljuje putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi
Po tematici se ovaj putopis može izjednačiti sa putopisom Zapisi o gradovima dok je
Oslobođeni Jasenovac i svojom formom i sadržajem ustrojen na potpuno drugačiji način
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta
Pokazalo se kako te obavijesti pronalazimo u predgovoru ali i u pojedinim zapisima unutar
putopisa Kada je riječ o zanimljivosti mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive
zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru međutim ovaj pisac ipak sve što je
zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način posebno u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi Usputne priče anegdote i legende su osnovni elementi
kojima Sijarić postiže zanimljivost i novost Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna
izražajna postupka u putopisu Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom
20 stoljeća izdvaja se figura kulturalnog pamćenja Ta tzv mjesta pamćenja javljaju se u
funkciji očuvanja znanja o sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke
54
prošlosti Ovi putopisi sadrže niz figura kulturalnih pamćenja kao što se i pokazalo u
samom radu
SummaryTravelouge as form was developed in the classical period It is a literatur category
thematicly shaped with travelers journey in which he narrates about events descripes
places he has seen people he met their customs and way of living and often about cultural
and artistic sights of specific areas For Ćamil Sijarić travelouge is simply description of
travels including geography history and etnhography Historical story is primar in his
travelouge opus This master thresis showed us Sijarićs travelouges Zapis o gradovima
Herceg-Bosno i tvoji gradovi and Jasenovac Zapis o gradovima was published 1970
Herceg-Bosno i tvoji gradovi 1986 Thematically they are very similar while Jasenovac is
with its form and content established differently Framework and notices are authors
expalanations for writing the text We found notices in preface but also in the text of
travelouge Critics claim that most interesting events happen in unknown and far places
However this author search for new and ineresting in his country in a completly different
way as shown in Herceg-Bosno i tvoji gradovi Side stories anecdotes and mhyts are basic
elements for Sijarićs new and interesting storytelling As expressed element of literature of
late 19 and 20 century it stands out figure of cultural memory Those cedilcedil memory placesldquo
occur as intent to preserve knowledge about ourselfs recall historicaly endangered
meaning of common past These travelouges contain series of cultural memories as
shown
55
Literatura Assmann Jann Kulturno pamćenje Pismo sjećanje i politički identitet u ranim
visokim kulturama s njemačkog preveo Vahidin Preljević Biblioteka tEKST
Zenica 2005
Bahtin Mihail Oblici vremena i kronotopa u romanuMatica hrvatska kolo 3
(2008)
Dizdarević Faruk Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila
Sijarića Avlija-portal za kulturu književnost i društvene teme Dostupno na
httpwwwavlijameesejifaruk-dizdarevic-stradalnistvo-kao-umjetnicka-vizija-u-
knjizevnom-djelu-camila-sijarica (2352014)
Duda Dean Priča i putovnje hrvatski romantičarski putopis kao pripovjedni žanr
Matica hrvatska Zagreb 1998
Duda Dean Kultura putovanja Naklada Ljevak Zagreb 2012
Galić Gordana Vladimir Nazor od Splita do piramida - tekst imaginacija
reprezentacija Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske Dostupno
na httphrcaksrcehr86365 (1352014)
Hrvatska opća enciklopedija Leksikografski zavod Miroslav Krleža Zagreb 2008
Dostupno na httpwwwenciklopedijahrNatuknicaaspxID=51177
Isaković Alija Hodoljublje Svjetlost Sarajevo 1973
Kulenović Tvrtko (priredio) Ćamil Sijarić- Zapisi Izabrana djela I-X knjiga
deveta Veselin Masleša Sarajevo 1991
Kulenović Tvrtko Ćamilovi putopisi Diwan - časopis za kulturu Javna biblioteka
Alija Isaković Dostupno na httpwwwdiwanmagcombaarhivadiwan7-
8sadrzajsadrzaj14htm (562014)
Lešić Zdenko i Martinović Juraj (ur) Naučni skup Književno djelo Ćamila
Sijarića Sarajevo 2003
Ivan Lovrenović (2012) Prostori putopisa Dostupno na
httpivanlovrenoviccom201203prostori-putopisa-2 (2762014)
Miličić Irena Teoretičari hodočasnici činovnici tri vrtse renesansnih putopisnih
tekstova Zagreb 2010 Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske
Dostupno na httphrcaksrcehr56766 (1152014)
Nemec Krešimir Čitanje grada Ljevak Zagreb 2010
56
Sijarić Ćamil Zapisi o gradovima Zadruga Sarajevo 1976
Todorova Marija Imaginarni Balkan prevele s engleskog A B Vučen i D
Starčević Biblioteka XX vek 2 izdanje 2006
Zvrko Husein Ćamil Sijarić- pripovjedna proza Dobra knjiga Sarajevo 2013
14
Knjiga Zapisi o gradovima objavljena je 1970 godine Putujući kroz mnoge gradove
tadašnje Jugoslavije daleke Rusije i Iraka Ćamil Sijarić sve uspomene bdquoupisujeldquo u tu
knjigu putopisa
Mićo Cvijetić u svom tekstu Magija riječi priče i pričanja u knjizi Ćamil gora razgovora
ističe kako su Ćamila Sijarića zanosili putevi i putovanja očaravala voda obilježja i zapisi
na kamenu
Pišući o Drini i gradovima koje vode zapljuskuju reći će i ovo da će tu vodu pominjati
pjesme pominjaće istorija pominjaće vojske i vojskovođe Na njoj će stajati stražari i
graničari prelaziće je handžije i karavandžije U očima će je nositi putnici kao vodu plavu
i brzu Zamicaće niz nju splavovi i splavari zavijaće nad njom vuci stajaće nad njom
hajduci nadlijetaće orli i gavranovi brodiće je lovci i trgovci Crtaće je u knjigama
Putopis ne sadrži onu količinu događaja koja je karakteristična za fikcionalni pripovjedni
tekst On podrazumijeva drugačiji tip događajnosti Njegov uzorak je nefikcionalna narav
putopisnog teksta Predmet putopisa je neposredna nepriređena i zatečena stvarnost tako
da njeno postojanje ne ovisi o tekstu Putopisac je može prikazati više ili manje
vjerodostojnom ali joj time i ne uskraćuje zbiljsku predmetnost U radu je već spomenuto
da Ćamil Sijarić bdquozna sveldquo o mjestu na koje putuje ali to nije ono znanje koje iznosi
historičar On uvijek bdquoostaje pisacldquo U ovoj knjizi miješaju se lirske epske putopisne
historijske i literarne asocijacije
Ismet Rebronja u tekstu bdquoDrumovi u delima Ćamila Sijarićaldquo ističe kako je drum za njega
prije svega historija svaki je put jedna historija o vremenima i ljudima promjenama i
izmjenama nastajanju novog i prestajanju starog
Ima putova kojima se nekada mnogo hodilo pa se više ne hodi ima takvih putova i na vodi
ndash kojima se nekad mnogo brodilo pa se više ne brodi Ima ih kroz šume kroz polja kroz
klisure i kroz gudure - pa se više njima ne hodi i na (putu) više nema hanova nema
handžija i kafedžija i nema nikoga i čini se da su otišle i vode Trava je sada tuda i
priča da je sve to nekad na tom putu bilo - kunu se da je tako bilo a više nije jer nema
hanova i nema putnika i u šumama nema hajduka putovi kao i ljudi bivaju mladi pa
bivaju stari pa ih sasvim nestane Putovi su kao istorija Pa pričaju
Kada govori o Lenjingradu (današnjem Sankt Peterburgu) poslije Moskve drugom po
broju stanovnika ekonomskom kulturnom naučnom centru Rusije Ćamil Sijarić kao da
čitav taj putopis obilježava motivom smrti Govori o tome kako je ovaj grad bio opkoljen
Nijemcima
15
Umirale su uz tih devet stotina dana po cijele porodice za jedan dan Svi skupa otac
majka baba djeca ndash za jedan dan Tako da su se vrata na kućama zatvarala i na njima
lijepio natpis bdquoOvdje više ne tražite nikogldquo
Kada govori o gradu Pančevu opet nagovještava da se njegovo ime veže za slavenski
jezik što znači močvara
Ako je istina da je to slovenska riječ i da znači močvara blato brlog i slično tome onda je
toga blata i toga brloga na ovoj rijeci Tamišu sigurno nekada bilo mnogo pa je i ime
mjestu - eventualno moglo otud nastati no ko to zna
Kao odličan poznavalac historije Ć Sijarić nudi podatke o tome kako se ime grada
mijenjalo kroz stoljeća pa tako prvo njegovo ime bilo je Panuka iz 9 stoljeća u 10
stoljeću spominje se ime Panucea a kasnije i Panoča
On također govori o tome po čemu su se pojedini gradovi posebno isticali kao npr
Đakovica čiji se stari dio grada nekada isticao po neizmjernom bogatstvu a posebno po
vještini svojih zanatlija puškara sabljara abadžija gajtandžija aščija kujundžija
kundurdžija itd Trgovina je bila toliko razvijena da je Đakovica bila vodeća u prodaji
Dok je Đakovica bila poznata po dobrim zanatlijama Struško polje obilovalo je voćem
Voće od svake vrste moglo se pronaći u Struškom polju tu su kruške jabuke šeftelije
breskve kajsije te južno voće kao smokve badem i drugo
Treba zamisliti ovakvu sliku polje ravno kao dlan opružilo se i raširilo sve dok vidik ne
zaklone planine A vrijedne ruke došle su i tu zasadile sve što zemlja rodi i rodom plodi I
sve se to u proljeće zaodjene cvijetom a u jesen plodom Pa granama teško da drže A za
oči uživanje Jer možeš da biraš plod koji hoćeš I svih vrsta
Husein Zvrko navodi kako u pripovijednim kazivanjima Ćamila Sijarića često nailazimo
na motiv vode izvora rijeke i jezera Ti motivi su neizbježni u njegovoj pripovijednoj i
putopisnoj prozi Kada je riječ o putopisima taj motiv je nezaobilazan Dok su i čovjek i
grad prolazni voda je ta koja uvijek ostaje mlada Voda je za Sijarića nešto mistično
zagonetno i nedostižno dok je sve ostalo poznato i ljudi i putevi i gradovi Tako u zapisu
Voda ne stari star je samo Ohrid govori o starom makedonskom gradu Ohridu i
Ohridskom jezeru
No - na njemu se vijekovi ne vide ne vidi se njegova starost ndash jer voda je uvijek samo voda
i vrijeme na njoj ne bilježi se ndash šta više čini se da je uvijek mlada i da će mladom i ostati
Ono kao i da jeste tu - da se u njemu ogleda Ohrid I tu ndash u ogledalu njegovom ovaj grad
treba i gledati Jer on tada ne izgleda stvaran nego liči na nekakav prividan grad ndash na
sliku naslikanu nekad davno rukom starih slikara iz Ohrida a na licu vode ndash na jezeru
16
Još jedan motiv koji ovaj pisac pronalazi u vodi je i sloboda U selu Tivoli kod Rima selu
poznatom po hramu božice Veste Sijarić nailazi na jedan potok Iako sasvim običan potok
naizgled nimalo drugačiji od ostalih pisac vidi u njemu nešto posebno i lijepo Poseban je
bio taj potok jer je bio slobodan jer je tekao tamo kuda je htio bez ljudske ruke koja bi ga
vodila
Jer su sve ostale vode stegnute u cijevi svima je nametnuta ljudska volja da čini ono što
čovjek hoće i jedino ovaj mali potok čini sam što hoće ndash teče slobodno ništa ga se ne tiče
niko ga ne gleda jer zašto bi i gledao jedan sasvim običan potok kod toliko vodoskoka i
vodopada Ali ja sam ipak gledao taj potok I divio se njegovoj slobodi I kad bi on bio
razumno stvorenje ja bih mu rekao da bježi što dalje i što brže i spasi se huke i buke koju
prave vode iz cijevi
Motiv slobode nalazimo i na samom početku zapisa Duša Bukurešta gdje Sijarić govori o
slobodi koju ima jedan putopisac Kada si sam u nekom tebi nepoznatom gradu onda si
potpuno slobodan jer si kako kaže i sam pisac gospodar vremena i ideš kud hoćeš radiš
šta hoćeš
Sijarić je također i odličan poznavalac čovjeka njegovih misli osjećanja i potreba
Nastoji razbiti njegovu otuđenost i predstaviti ga u boljem svjetlu svjetlu druželjubivog
čovjeka koji razumije i prihvata druge i drugačije Želi pojedinca stranca približiti masi
tako da bude prihvaćen kao jedan od njih Na taj način u zapisu Na Dunavu Estergon
pokazuje kako ne bi smjele postojati razilke među ljudima već kako bi se i u tuđoj zemlji
trebalo osjećati kao i u svojoj ne kao gost već kao domaćin tu među domaćinima U
zapisu Na mramorju Pompeja kazujući o Pompeji u erupciji vulkana Vezuva uništenom
rimskom gradu Sijarić stvara gotovo opipljivu sliku agonije i boli svakog čovjeka tog
nekadašnjeg grada agonije svakog onog koga je zadesila takva smrt Zgrudvani su
sklupčeni su od bola su se previjali i takvu nam sliku ostavili da taj bol onako užasan od
vatre osjetimo nekako i mi danas Ono što svakako ističe jeste i to da čovjek dijeli
sudbinu drugog čovjeka i suosjeća sa njegovom tragedijom
Međutim on kazuje i o ljudskoj okrutnosti čovjekovoj lošoj strani i potrebi da povrijedi
drugog čovjeka Na najbolji mogući način to slika opisujući arenu u Rimu čuvenu
Koloseo Flavio Sijarić time kao da želi pokazati kako čovjek uvijek ostaje isti kako se od
najstarijih vremena pa do danas nije promijenio njegova surova strana ostaje
nepopravljiva U čovjeku postoji nešto animalno i zastrašujuće
Ima jedna pjesma o mladoj hrišćanki koju su bacili među lavove ndash u vrijeme
neznabožačko Ta arena tu je i danas Ogromna je i stravična izgledom Zovu je kratko ndash
17
bdquoKoloseo Flavioldquo Veće gledalište valjda ne postoji A ni strašnije od ovoga Jer tu su
zvijeri rastrzale ljude jer tu se svjetina smijala žrtvama jer tu je čovjek bio zvijer
Koliko se samo pakosti i oholosti može javiti u čovjeku i koliko takav pojedinac može biti
bezosjećajan Sijarić ovo potvrđuje i u zapisu Niniva zapisu o istoimenom gradu a
današnjem Mosulu Drevni narod tog grada vjerovao je u boga Asura a kraljevi od
najstarijeg do posljednjeg kako kaže i sam putopisac bili su božji poslanici na zemlji i sve
što su činili činili su to u ime boga Ono što su radili ti kraljevi bilo je svakako zlo i
strašno daleko od onoga što bi čovjek trebao raditi Kako bi stvorio što vjerniju sliku
takvih kraljeva Sijarić citira jednu priču urezanu u ploči o tome šta kralj čini kada vodi
rat
Ja Asurnazirbal ovako osvajam tuđe gradove pred kapijom grada koji hoću da osvojim
ja najprije podignem piramidu od zemlje zatim žive oderem nekoliko vođa neprijateljske
vojske i njihove kože razapnem na piramidu neprijatelj iz grada gleda te kože i biće da ga
tada strah hvata ndash jer i sebe zamišlja u takvom stanju koje ga ne može mimoići Zatim
naredim da se izvjestan broj neprijatelja živi uzidaju u gradske zidine a drugi da se živi
nabiju na kolje i istaknu gore na zidine da ih otud iz grada gledaju građani i da znaju šta i
njih čeka
Kao potvrda ovakvog govora uz taj strašni natpis u reljefu je isklesan i lik kralja
Asurnazirbala Sijarić ističe kako ta figura zrači samo surovost divljinu i užas Kao i svi
drugi kraljevi u Ninivi tako je i kralj Asurnazirbal isklesan mnogo veći u odnosu na druge
koji su uz njega Na taj način kraljevi se žele posebno istaći i veličinom i snagom
Ovaj putopisac piše o umjetnosti i kulturi nekog prostora pa na taj način stvara povezanost
opisanog prostora i samog čitaoca Kada govori o tradiciji kulturi običajima i svemu
onome što se vezuje za neki grad i njegove stanovnike Sijarić to čini izuzetno detaljno pa
se kod čitaoca stvara dojam da je dio tog prostora i da sam posmatra grad i njegove
stanovnike Ti detaljni opisi i dočaravanje određenog prostora nekako se najbolje uočavaju
u zapisu gdje pisac govori o Pompeji Iako sasvim uništen još davne 79 godine ne taj
grad čuva ruševine koje su dokaz njegovog postojonja i života Na osnovu slike na zidu
na kojoj je prikazana gola žena Sijarić detaljno govori o njihovoj kulturi To je bila
jelinska kultura Govori o stanovnicima Pompeje kao o pobornicima zabave koji su
uživali u životu prepuštajući se igri i svirci Poznavajući Ilijadu i Odiseju slikali su scene iz
tih pjesama kao i iz nekih drugih pa putopisac zaključuje da su im zidovi bili sasvim
išarani najčešće motivima golih bića Sijarić detaljno opisuje i neka svoja putovanja kao
što je to primjer putovanja u Konstancu rumunski grad na Crnom moru U namjeri da
18
posjeti spomenik pjesnika Publija Ovidija Sijarić luta tim velikim gradom i njegovim
ulicama Iako nije znao gdje se tačno nalazi spomenik ovaj putopisac je uživao u tome da
ga pronađe bez nečije pomoći Sijarić također detaljno opisuje i sam spomenik Publija
Ovidija jednog od najvećih rimskih pjesnika i elegičara kojeg je protjerao car August
Da ga opišem natprirodne je veličine Dignut na ne mnogo visoko postolje Gologlav
Glava s malo kose čelo otvoreno Lice pravilnih linija lijepo koštunjavo pomalo
staračko sjetno zamišljeno zgledano preda se stoji grozno usamljenički na svome
postolju i na ovom mjestu kao što je uostalom i bio usamljen u ovom dalekom
varvarskom gradu na Crnom moru i u Dakiji ndash u zemlji
Herceg-Bosno i tvoji gradoviGodine 1986 Sijarić objavljuje putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi Po tematici se ovaj
putopis može izjednačiti sa putopisom Zapisi o gradovima jer i u ovom putopisu na isti
način kao i u Zapisima o gradovima Sijarić priča historiju gradova s tim da je u ovom
putopisu predmet historija Bosne i njenih gradova Ono što je vjerovatno najuočljivije u
ovom djelu jeste to da pisac u istom trenutku iznosi historijske činjenice daje podatke
(najčešće etimološke prirode) ispriča neku anegdotu i bdquootpjevaldquo pjesmu Dakle mogli
19
bismo reći da se ističu historijske činjenice koje su poetski uobličene Kako je Sijarić često
objašnjavao porijeklo i značenje imena nekog grada svjedoči i primjer u zapisu Prozor i
Rama gdje objašnjava porijeklo imena grada tako što se detaljno prisjeća svog djetinjstva i
odlazaka u mekteb Tamo su sa kalfom učili arapski jezik te spominjali gradove Bosne i
Hercegovine
Idući ka ovom gradu i izgovarajući njegovo ime dugo - Prόzor ili kratko Prȍzor što je
prvo pogrešno a drugo pravilno prisjetio sam se jednog davnog slučaja kad sam prvi put
čuo za ime ovog grada u župi Rama Bilo je to kad sam kao dijete ndash to jeste kao mejtefski
đak prvi put uzeo knjigu u ruke Bila je ta knjiga ispisana arapskim slovima koja nijedno
od nas djece nije umjelo da čita Bila su tim slovima ispisana imena gotovo svih gradova u
Bosni i Hercegovini i trebalo je da ta imena naučimo napamet ndash pa smo jednostavno išli za
kalfom kako on kaže tako i mi za njim ponovimo Imena gradova u Bosni i Hercegovini
počinjala su ovako Sarajevo Mostar Banja Luka Tuzla Bihać Travnik i tako dalje ndash a
posljednji je bio Prȍzor
Pisac objašnjava u kakvoj je vezi riječ Prozor sa staroslovenskim jezikom Grad nije dobio
ime po prozoru na kući već potječe od glagola bdquozretildquo što je na staroslovenskom značilo
gledati pogledati kroz nešto pa je od imenice izvedene iz toga glagola nastalo i ime grada
ndash Prozor Pored toga ono što je možda i neočekivano za ovakvo književno djelo jeste to
što Sijarić nudi i pravilan izgovor te riječi ukazuje na koji način se akcentira Umjesto
dugosilaznog akcenta kako je i sam pisac mislio javlja se kratkosilazni Upravo ti
bdquoneobični potezildquo čine Sijarićevu cjelokupnu putopisnu građu jedinstvenom
Može se reći da svaki putopis pojedinačno sadrži niz historijskih činjenica koje su i
osnova tih putopisa Ćamil Sijarić prije nego što bi pošao na put dobro bi proučio historiju
datog mjesta Kada je grad Prozor u pitanju on piše kako i sam kaže najraniju historiju
onu iz srednjeg vijeka Govori o banu Tvrtku koji je izdavao povelje u Prozoru Spominje
Tvrtkovu povelju Vukcu Hrvatiniću iz godine 1366 te podatak da je Matija Korvin 1463
poklonio Prozor zajedno sa Ramom sinu hercegu Stjepanu Vladislavu
Pišući o Sarajevu - gradu za riječ i sliku on započinje jednom anegdotom Kada su upitali
jednog čovjeka kakav je to grad on ga je usporedio sa jednom kućom sa puno prozora sa
kojih pjevaju djevojke
One tu ostaju po cio dan i pjesmu prekidaju samo dokle ručaju ndash a kad ručaju opet sjednu
na svoja mjesta i odozgo kroz prozor daju svijetu gotove pjesme
Također kada govori o ljepotama i bdquomagičnostildquo Sarajeva nudi čitavu jednu priču o
fenjerdžiji koji je palio fenjere po sarajevskim sokacima čitav svoj život Igrom slučaja
20
postao je bogataš naslijedio je rođaka iz Bosanske Gradiške Međutim nakon nekog
vremena vratio se u Sarajevo i svojim fenjerima Sijarić pokazuje multinacionalno
Sarajevo ali nekadašnje Sarajevo kada su trgovci i muslimani i katolici i pravoslavci išli
zajedno u Carigrad i nosili kožne proizvode Pisac spominje i Alifakovac i Trebević te
objašnjava porijeklo tih riječi Ime Alifakovac dolazi od Alije koji je inače bio niskog
rasta jer bdquoufakldquo je turska riječ i znači mali Naziv Trebević dolazi od riječi bdquotrebeldquo što
znači bdquosofreldquo koje su se postavljale nekada bogovima i na njima polagane žrtve Pored tih
činjenica Sijarić piše i o kugi koja je bila zahvatila Sarajevo i odnijela mnoge živote Da
je mene vatra pogorjela bijele bi mi dvore ponovila da je mene voda poplavila barem bi
mi oprala sokake već je mene kuga pomorila pomorila i staro i mlado rastavila i milo i
drago kugo pusta da te bog ubije
Ono što je doprinijelo estetici i zanimljivosti Sijarićevih putopisa svakako su upravo te
anegdote i niz pjesama koje su nezaobilazni elementi gotovo svakog pojedinačnog
putopisa
Ćehotina govorila Drini pričekaj me sjutradan do podne dok ja dođem mutna i krvava
mutna jeste dolazila a ne zna se da je nekad došla i krvava
Kako u Sijarićevim romanima i pripovijetkama susrećemo niz različitih likova on i u
putopisu karakterizira čovjeka pokazuje sve njegove vrline i mane Sarajlije su prkosne i
ponosne i umjeli su grdno da se naljute Nisu ispoštovali naredbu Omer-paše Latasa da se
pripremaju za vojsku čak i onda kada im je prijetio raznim kaznama već svaki ode u svoju
krajinu barut tući i olovo liti pa na carsku vojsku udariti
Od Osmanlija do napada Austrije pisac ispisuje priču o Sarajevu i Sarajlijama O tome
kakav je taj grad nekada bio i kakvi su bili njegovi ljudi Sijarić govori na zanimljiv
upečatljiv metaforičan i slikovit način
U čizmara cio red čizama i sve su jednake Mušterija pita za jedne i dobija cijenu pita za
druge i dobija manju cijenu ndash i pita zašto je manja kada su čizme jednake ndash Nisu jednake
u tim što su za jednu paru jevtinije kalfi se kad ih je šio prekinuo jednom konac a kod
drugih se nije kidao pa su zato jevtinije ne zapitkuj tu dokon nego ako hoćeš kupi a ako
nećeš kao i da hoćeš - bio je odgovor čizmedžije
Gračanica podsjeća Ć Sijarića na ljude na njihovu gostoprimljivost koji kao pravi
domaćini rado ugoste svakog prolaznika
21
i sva je ona jedan široko otvoren dom s domaćinom pred kapijom i avlijom da primi
gosta I od svega što ima odlomiće i staviti pred gosta a najviše od svoje duše ndash to jest od
onoga čega Gračanica ponajviše i ima
Sarajlije se mogu pohvaliti svojim bogatstvom Mostarci su pismeni i učeni ljudi u Banjoj
Luci su talentirani pjevači a Fočaci dobri ratnici junaci
Sijarić govori i o pojedinim historijskim ličnostima gdje svaka od njih poprima neko novo
značenje Tako npr govori i o Jeleni ženi bosanskog kralja Stjepana koju su zarobili
turski vojnici Kako bi sačuvala svoj život i život svojih sinova primorana je bila da ode u
Dubrovnik i tamo da živi sama bez krune i kao udovica a njeni sinovi postali su janjičari
Spominje se još i Omer-paša Latas a nekadašnji Mihajlo te njegov dolazak u Banjaluku i
prelazak na islam Taj bdquoBič nad Bosnomldquo kako su ga nazivali bio je sultanova desna ruka
kojom je zavodio red u Bosni
Svaki grad sa sobom nosi svoju sudbinu baš kao i ljudi a tu njihovu sudbinu Sijarić
prikazuje kroz mnoga osvajanja Za Srebrenicu grad srebra uvijek su se zanimali kraljevi
carevi vojske osvajačke čete hajdučke svi oni koji su znali za njeno bogatstvo srebrom
Sijarić opisuje ovaj grad kao jedan od onih gradova s tužnom sudbinom grad koji su
mnogi preuzmimali na prevaru prodavali i kupovali Srebrenicom su prošli i Iliri
Rimljani Bosanci Austrijanci Mađari Turci i Dubrovčani pa u svom putopisu Ćamil
Sijarić kaže ldquoI na strijele koplja sablje i puške osvajali i harali svi koji su stigli i nije
samo onaj ko nije stigaoldquo
Ono što Sijarićevu cjelokupnu putopisnu prozu čini jedinstvenom i prepoznatljivom
svakako su legende po kojima se i gradovi pamte i poznaju Za Banjaluku se veže legenda
o jednoj Austrijanki čijeg je sina zarobio turski oficir Ferhat-paša Da bi ga oslobodio
Ferhat-paša je tražio da se u Banjaluci naprave kaldrme i hamami velika džamija i uz nju
sahat-kula i uz sve to ndash tri tovara blaga Sve što je zatražio i dobio je i po dogovoru
oslobodio mladića Međutim mladić je umro od tuge kad je saznao da je njegova majka
srušila i svoju crkvu da bi paši izgradili džamiju
U zapisu Tvrdi mi grad Bobovac pisac piše legendu o Radaku izdajici zbog kojeg je
Bobovac pao Kralj Stjepan je Radaku povjerio odbranu Bobovca međutim nadajući se da
će dobiti novac zvanje i počast on je izdao to povjerenje i Turcima otvorio vrata Bobovca
Umjesto nagrade Radak je osuđen na smrt Sultan Mehmed Fatih nije želio izdajicu poput
njega pa je naredio da ga strmoglave niz stijenu Ono po čemu se i danas pamti Bobovac
grad koji je gotovo do temelja porušen upravo je ta priča o izdajici Radaku i stijeni niz
koju je survan ndash Radakovoj stijeni
22
Putopisi govore o tradiciji i običajima koji se vijekovima prenose sa generacije na
generaciju Za grad Jajce se kaže da nijedno mjesto u Bosni nije toliko bosansko koliko je
taj grad Takva jedna tradicija može se vidjeti i u narodnoj nošnji koju ovaj putopisac vrlo
detaljno opisuje
To je stara bosanska nošnja Nikakvih džidža ničeg suvišnog ndash do onoliko koliko treba Ni
malo ni mnogo do po mjeri Tako se nosio a i danas se tako nosi svijet oko Jajca I uz
one zidine i onakve krovove spojiva je jedino ovakva nošnja Ona je žena kao isklesana A
kao isklesan je i sam grad I samo zajedno oni čine cjelinu i jedinstvo Nešto što imaju u
sebi sve stare stvari imaju u sebi i ove žene oko Jajca Vuku u sebi nešto iz davnine - čak
možda iz one bogumilske Bosne Nešto što je vječno a narodno
Motiv puta se ponavlja i u ovom putopisu Za Sijarića put je cilj i pravac put djeluje kao
zamišljena tačka prema kojoj se ide Ono što pokreće čovjeka da pođe na neko putovanje je
samo ljudska radoznalost i čežnja za onim što je daleko i nepoznato Tako će i Ćamil
Sijarić reći ldquoPutovi su valjda i nastali iz vječitog ljudskog nemiraldquo
Oslobođeni Jasenovac
23
Sve što je ovdje u ovome naselju nekada stajalo na svojim nogama danas je palo dolje A
gore ostali samo dimnjaci iz kojih se više dim ne diže Strše grozno iznad paljevine strše
kao dignute ruke u prazno nebo a nebo je danas plavo i lijepo danas je dan proljetni Dok
je drugo sve palo dolje ndash sve se sravnilo sa ravnom zemljom i umrlo
Sabirni logor Jasenovac bio je najveći sabirni logor i logor smrti u Nezavisnoj Državi
Hrvatskoj Sabirni logori osnovani su kao mjesta zatočenja prisilnog rada i ubistva velikog
broja Srba Židova Roma i Hrvata tačnije svih onih koji su se protivili tadašnjem
ustaškom režimu Sabrini logori nastali su kao rezultat politike rasne i nacionalne
isključivosti u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj koju je 1941 godine pod utjecajem nacističke
Njemačke proglasila Ustaška domovinska organizacija
U svom tekstu bdquoĆamilovi putopisildquo Tvrtko Kulenović navodi da je ovaj putopis drugačiji i
da se zbog toga izdvaja među objavljenim knjigama njegovih putopisa Oslobođeni
Jasenovac je na raskršću između beletrističkog i feljtonističkog oblikovanja gdje pisac
opisuje strahote Drugog svjetskog rata Kao mladi partizanski oficir Ćamil Sijarić je bio
među prvima koji su posjetili taj logor Na samom početku on navodi razlog zbog
putovanja gdje kaže ldquo Išao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjetildquo On
prikazuje strašne slike prikazuje smrt ludilo čovjeka koji nije mogao podnijeti sve ono što
je u logoru doživio gomilu ljudskih tijela izgorjelih ili poluspaljenih
Sijarić kroz tekst naglašava strahote tog zločina tako što nekoliko puta izgovara riječ
Jasenovac On kaže ldquoZemlja na koju stupamo nogom zove se Slavonija a mjesto u koje
smo stigli - Jasenovac Izgovaram tu strašnu riječ nekoliko puta Jasenovac Jasenovacldquo
Vjerovatno najjači efekat ostavljaju izuzetno detaljni opisu u ovom putopisu Sijarić kao da
nastoji stvoriti jednu neuništivu sliku koja će biti svevremeni podsjetnik i opomena Pišući
o leševima koje su zločinci bacili u rijeku kaže ldquoNeki nemaju svoga lica Nemaju glave
Neko nema ruke Nema noge Ili nema nijedne noge A poneki i ne liče na ljudske leševe
nego na nešto neodređeno što se crni iz vode i oko čega se viju muhe Jednog takvog voda
je digla gore na granu Glava i ostalo više se na njemu i ne razlikuju I takav ndash s grane ne
ličeći više na čovjeka kao da govori onim dolje pod sobom Šta bi mogao da im govori
kad bi zaista govorioldquo
Sijarić nudi priču o jednom univerzalnom zlu koje nikoga ne zaobilazi pa ni djecu Tu
djecu te mnogobrojne raskomadane leševe naziva lutkama To su za ovog pisca dječije
lutke koje poslije mnogo igre i čupanja ostanu bez svojih dijelova
24
Kao i u većini svojih djela tako i u ovom putopisu Sijarić prati i tumači psihološku stranu
čovjeka kao pojedinca Čovjek je u stanju da svirepo ubije i muči drugog čovjeka on gubi
sve osobine čovjeka i pretvara se u životinju
Vodnik Markić iz logorske satnije nadzornik električara došao je u mehaničarsku
radionicu i tražio da mu se izmijeni baterija Bio je krvav od glave do pete i bijesan kao
zvijer Htio je da zapuši ali nije mogao jer su mu ruke bile krvave i od krvi mokre Digao
je obadvije šake i sa njih olizao krv gutajući je
Čovjek je zvijer koja bez imalo samilosti muči zatvorenike U tom mučenju vide igru i
zabavu i sve više što bi odlagali smrt i više mučili zatvorenike to bi postajalo sve
zabavnije Kada bi već ustaljeni načini mučenja postajali dosadni onda bi nastojali
izmisliti novi Zatvorenicima bi to ličilo na utakmicu jer svako od njih je pokušavao biti
pobjednik u tom takmičenju Koliko je sve to bilo strašno i prelazilo granice ljudskog
razuma svjedoči i najnoviji način mučenja To je bio šiljati kočić čiji se oštri kraj zabode
u bradu a tupi se udara puškom sve dok kolac ne probode do mozga
Veći dio ovog putopisa djeluje kao jedna ispovijest čovjeka koji je preživio i uspio pobjeći
iz logora a koji je u logoru obavljao posao grobara Na zanimljiv način Sijarić slika tog
čovjeka Pokazuje kako se živ čovjek uspijeva navići na sve ma koliko djelovalo strano i
nemoguće Takav čovjek gubi razum i emocije jer u logoru kako kaže i sam pisac čovjek
poživinči on više ne zna za odnose prema porodici i prijateljima jednostavno zamru čula i
sve ono što je ljudsko
Ali mi smo se razlikovali od takvih grobara jer mi grobari u logoru morali smo da
zakopavamo i mrtve i žive A šta to znači moj prijatelju zakopati u zemlju živa čovjeka to
vama niko ne umije kazati Niti vi možete ikada to shvatiti Nisam ni ja mogao to da
shvatim Bio sam tada još zdravih čula I ono što nekad ne biste učinili ni za živu glavu
sad činite sasvim mirno ndash jer vi više niste čovjek koji ima svoja zdrava čula nego ste
čovjek koji nema čula ndash ili su vam čula bolesna
Motiv straha provlači se kroz čitavo ovo djelo Taj strah sadržan je u glasu onih koji su u
logoru i koji u užasnim mukama čekaju smrt Oni koji su preživjeli logor pamte te glasove
po tome što čovjek nikada prije nije čuo takve ljudske glasove To nisu bili niti ljudski niti
životinjski glasovi jer ništa živo ne ispušta iz sebe takve glasove takve da od njih izludite
Sijarić posebno izdvaja ljudsku naivnost Čovjek od straha i nemoći često postane i naivan
pa vjeruje u razna obećanja i nada se spasu a spas u logoru bio je nešto nemoguće
25
Dok u putopisu Zapisi o gradovima voda simbolizira slobodu život i sreću u ovom
putopisu voda ima sasvim suprotno značenje Sada za Sijarića voda znači smrt rijeka Sava
je puna leševa i takva mu je odvratna Ona je grob ndash bdquobezmjeran grob ndash ne kopan ne
mjeren i ne ograđenldquo
Nešto što je svakako bitno spomenuti jeste i to da T Kulenović smatra kako je Sijarić
pišući djelo poput ovog o Jasenovcu mogao i trebao steći reputaciju jednog
jugoslovenskog Malapartea
Mogao je ali nije jer je njegov temperament bio drugačiji lirski a njegov pogled u istoriju
dublji pružao se do davnih vremena do samih mitskih korijena čovjekovih I korijeni zla
su isto tako duboki iako ono možda nikad ranije nije planulo tako strašnim plamenom kao
u ovoj sceni u ovom vremenu Želja za osvetom je elementarna ljudska potreba ali zlo se
zlom ne može ispraviti a uopštavanje te želje u optužbu čitavog jednog naroda samo vodi
u novo zlo
Općenito putopisi Ć Sijarića obiluju lirskim detaljima sa čim se slaže i sam Kulenović a
što potvrđuju završne rečenice Oslobođenog Jasenovca
Maj je
Trava je
Prolaze odnekud jednako vojske I sva ti je zemlja čudna ndash i kao da nije ona stara zemlja
nego neka nova koja dolazi samo jednom i samo s proljeća
Pored ovoga Faruk Dizdarević ističe kako ovi zapisi i ne sadrže toliko lirskih
reminiscencija kako je inače karakteristično za Sijarićev način pripovijedanja On niti u
jednom trenutku ne moralizira znajući da to ne bi bilo dobro Govoreći o različitim
načinima stradanja tih nesretnih zatočenika on prepušta čitaocu da sam donese vlastiti sud
o užasnim događajima i zlom vremenu On se zaključuje Dizdarević više drži
faktografije i užasnih slika događaja koji su se tamo dešavali a takav način posmatranja to
pripovijedanje doprinosi tome da se čitalac osjeća neugodno ndash čitanje gdje povremeno
zaboli želudac
26
Zanimljivost i novostiHayden White podsjeća da skupina riječi koje označavaju pripovijedanje potječe od
latinskog gnarus što znači vješt upućen i upoznat Znanje i naracija odnosno upućenost u
stvar i njeno posredovanje dvije su središnje sastavnice određenja svake pa tako i
putopisne pripovjedne situacije Pripovjedač mora voditi računa o svome naslovljeniku i
procijeniti obavijesti kojima raspolaže s tim da prvenstveno obraća pažnju na one kojima
ih želi posredovati Njegovo znanje mora biti zanimljivo drugima Zanimljivost ima dva
osnovna obilježja i oba se temelje na kategoriji novosti ili novine Prvo je novina samog
znanja a drugo često u situacijama u kojima je naslovljenik već upućen u ono što
pripovjedač iznosi to je novina načina pripovijedanja Pripovjedačeva zanimljivost
njegova znanja mora kod recipijenta izazvati znatiželju Ona se odražava kao potreba za
znanjem kao pokazivanje znakova zainteresiranosti za temu i način pripovjednog
posredovanja
Osnovni element promjene je zgoda kao osnovna jedinica pripovijedanja Ona sadrži bit
novosti i zanimljivosti čak i ako je suzimo na elementarnu promjenu mjesta poput
putovanja iz jednog grada u drugi Iako mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive
zgode ne odvijaju u vlastitom prostoru Ćamil Sijarić u ovom putopisu pokazuje upravo
suprotno
Biti u nepoznatom kraju ili dalekoj zemlji i potom ispričati svoje doživljaje znatiželjnima
predstavlja ishodište pripovjedne komunikacije Za one koji nisu upućeni putnikove su
27
zgode novost Na putu se svašta može dogoditi svašta se može zaplesti i nužno je to
zainteresiranim ispripovijedati
Putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi ne govori o bilo kojim gradovima niti o nekim
dalekim neistraženim egzotičnim prostorima Ćamil Sijarić je na bdquosvojoj zemljildquo i piše o
bdquosvojimldquo o bosanskohercegovačkim gradovima Kako je gore navedeno mnogi kritičari
tvrde da se najčešće zanimljive zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru ovaj
pisac ipak sve što je zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način
Da bi prikazao zgodu i promjenu njemu ne treba novi prostor
Treba spomenuti da je sasvim zanimljivo i krajnje upečatljivo to što Sijarić kada piše o
Rudom gradiću na Limu piše na ćirilici a abecedu zamjenjuje azbukom što nije jedini
slučaj Iako je riječ o vlastitom domaćem prostoru pisac uspijeva ispuniti zadatak
zanimljivosti
Piše o nečemu što i nije toliko poznato i što je daleko piše o historiji koja se najčešće
zaboravlja Već na samom početku spominje stećak ploču od bijelog kamena ravnu do
polovine u zemlju urasla Dalje priča o Radojici dječaku iz Rudog i njegovoj svijetloj
sudbini Tu Sijarić i spominje legendu kada je dječakova majka usnila san u kojem joj se
kazalo šta čeka Radojicu
Jedne noći je uoči Božića gore u Ravnicama jedna mlada snaha Sokolovićka usnila san
nikad ranije nije tako čudan san sanjala i nije mogla da se uzdrži a da ne ispriča svome
svekru to što joj se u snu prividjelo da je iz nje iznikao zelen bor velik toliko da je svu
carevinu s kraja na kraj svojim hladom prekrio san je laža a ja istina
Sudbina bistar um i vještina upravljanja dovela je ovog mladića (Radojicu ili Mehmed-
pašu Sokolovića) iz Rudog na mjesto velikog vezira osmanskog carstva Pored tih
podataka pisac govori i o njegovoj izuzetnoj sposobnosti kao graditelja Mehmed-paša
Sokolović bio je jedan od najvećih graditelja u turskoj historiji Jedna od njegovih ideja
bila je ta da prokopa Suecki kanal i tako spoji Crno more sa Kaspijskim jezerom Međutim
radove nije priveo kraju jer ga je u tome omeo Ivan Grozni U Medinu je doveo vodu u
Carigradu izgradio jednu od najljepših džamija a nedaleko od Aja Sofije na mjestu gdje je
danas Sultan Ahmed džamija podigao je saraj svoju vezirsku rezidenciju ukrašenu
sedefom srebrom i zlatom Sijarić spominje i ostale paše Sokolovića a posebno Kara
Mustafu koji je izgradio Rudo
Kara Mustafa-paša Sokolović da bi se odužio svom rodnom kraju darovao mu je ndash ništa
manje nego cio jedan grad Grad izgrađuje na poljani koja se zove Rudo a koja se nalazi
28
između dvije rijeke - Lima i Krupe u nahiji Polimlje a daleko od svakog drugog grada ndash
to jeste na mjestu gdje na Limu nije bilo mosta a putnici ga stalno prelazili otudi i odovud
Rudo je bio bogat grad jer je kroz njega prolazi bdquobosanski putldquo koji je vodio u Carigrad a
isto tako i u Dubrovnik Stanovnici su uživali mnoge privilegije Nisu plaćali porez a
svako je bio zaštićen i unaprijed oslobođen krivice Rudo je kroz histoju imao svoje tri
kobi kugu vatru i vodu Kuga mu je odnosila živote do gotovo potpunog istrebljenja
Vatra ga je gorjela do crne zemlje a voda mu odnosila i zemlju i kuće i rod sav i
ostavljala za sobom pustoš
Da bi postigao efekat zanimljivosti i pobudio znatiželju u čitaocu Sijarić ne govori ništa
što je novo i nepoznato on priča historiju koja nije puka statistika podataka
Njegova historija je priča anegdota i legenda a ujedno i činjenica on govori o nečemu što
je manje-više poznato ali ne dovoljno sačuvano od zaborava
Kada govori o Gračanici izdvaja jednu posebnu zanimljivost a odnosi se na to da je ovaj
grad bio prvi u Bosni i Hercegovini koji je imao svoj urbanistički plan
po kojem su tačno kao po koncu išle ulice i dućani gradske mahale i čaršije i biće da
je to bilo djelo jednog od njenih kapetana I ako je taj kapetan Bahtijarević vidio kroz selo
loš put on bi seljacima toga sela rekao da će u petak njihovim putem proći u džamiju na
čezama ndash i put je do petka bio gotov za čeze
Za razliku o tog putopisa u putopisu Zapisi o gradovima Sijarić nudi sliku jednog dalekog
nepoznatog kraja Govori o drevnoj Mezopotamiji Asiriji dalekoj Rusiji i jugoslavenskim
gradovima U tom slučaju pronalazimo potvrde toga da putovanje u nepoznat kraj ili
daleku zemlju predstavlja ishodište pripovjedne komunikacije
Kada govori o Rimu Sijarić zapravo priča njegovu historiju pa i sam putopis naziva Vekia
Roma što u prijevodu znači stari Rim Govori o Romulu i Remu o rimskim hramovima
(forumima) o velikom Cezaru kojeg ubi vlastiti sin i areni bdquoKoloseo Flavioldquo gdje su kako
kaže sam pisac bdquoZvijeri rastrzale ljude jer tu se svjetina smijala žrtvama jer tu je čovjek
bio zvijerldquo U putopisu Ktesifon i Hatra spominje luk Ktesifon kojeg su izgradili kraljevi
Parte u 3 vijeku naše ere i koji je služio kao lovački dvorac Sijarić ističe da je širok 25 a
visok 37 metara što predstavlja širinu i visinu kakva se još nigdje nije vidjela U gradu
Hatra govori o veličanstvenom hramu boga Sunca o crtežima na mramoru koji prikazuju
bogove kraljeve trgovce seljake žene Ono što je samom Sijariću bilo zanimljivo jeste to
što su svi ti likovi i bogati i siromašni i carevi i ratari i prosjaci i kraljevi bili bosi
Upravo te bdquousputneldquo priče stvaraju novost i zanimljivost Sijarićevih putopisa Za njega
historija nije dovoljna historija u pravom smislu te riječi on teži za bdquonepoznatomldquo pričom
29
legendom onom koju će čuti usput koju će mu neko ispričati Tako gotovo svaki putopis
ima legendu kao npr što je ima nekadašnja bogata i blistava Hatra
Kralj Daizan naime imao je kćerku A ona je bila takva da ni jedan otac na svijetu ne bi
poželio sličan porod Priča o njoj jedna je od najstrašnijih priča na svijetu a ujedno i
najstrašnija ndash i evo šta se u njoj kaže Kralj sasanidski Sapor Prvi opsjedao je godinama i
godinama tvrdu Hatru ali je Hatra odoljevala ndash branila se i odbranila I kralju Saporu
bilo bi uzalud da se nije u sudbinu Hatre umiješala kćerka njenog kralja Daizana i to
ovako kralju napadaču otkrila je tajne zapise ndash hamajlije koji su svojim božjim moćima
štitili grad Hatru
Iskustvo pustolovine i okus egzotike tačnije upravo ono što čitateljslušatelj želi nije
moguće ponuditi ako se putovanje ne učini tematskom okosnicom teksta To doslovno
znači učiniti ga lijepim Narativni tekstovi su logikom zanimljivosti priče događajne
novosti ili uzbudljivosti što je dominantno smještena u nepoznate prostore ishodišno
tematski upućeni na putovanje i stoga stvaraju od njega strukturu Ta struktura je dugog
trajanja u književnosti pa je jedna od najčešćih uloga koju pripovjedači ili likovi ostvaruju
upravo uloga putnika Putovati je gotovo izjednačeno sa pripovijedati odnosno na neki
način imaju istu pretpostavku o zanimljivosti i novosti Pripovijedna zgoda uvijek je
isprepletena sa opisom u putopisnom tekstu
U pojedinim svojim putopisima Sijarić posebno naglašava ono što je zanimljivo ili što bi
se čitaocu moglo učiniti zanimljivim Taj postupak pronalazimo u zapisu Stara Đakovica u
Zapisima o gradovima kada naglašava da je zanimljivo to što u Đakovici i danas postoji
sedam sekti od ukupno dvanaest koliko ih je u islamu postojalo Neke od tih sekti bavile
su se isključivo proučavanjem duševnih ljudskih osjećanja ljudskim senzibilitetima
Pripadnici sekti Bektašije i Sadija napisali su veliki broj knjiga tako da je Đakovica
nekada bila mjesto učenih ljudi sa puno tekija i derviša Također na isti način zanimljivost
prikazuje i u putopisu Zemun ili bdquoSrebrogradldquo kada govori o imenima ulica koja su data
još u drugoj polovini 18 vijeka i da su neka od tih imena ostala i danas Godine 1816 na
ulicama su postavljene tablice i na kućama brojevi Prvobitno ulice nisu nosile imena
značajnih ličnosti već ona imena koja su im građani dali Tako su postojale ulice Marijina
ulica Rimska Anikina ulica Tri goluba Ulica zelenog drveta itd
U Priči o Leskovcu pisac izdvaja posebnu zanimljivost ndash priču o Radoju Domanoviću
piscu i kako sam Sijarić kaže čvrstom radikalu U Leskovcu je Domanović predavao jezik
i književnost a niko nije znao da je on književnik Domanović je bio jako bogat od oca je
naslijedio veliko imanje bio je dobar crtač i gimnastičar međutim svi su ga poznavali kao
30
boema i čovjeka bez mnogo skrupula Leskovac je poznat i po raznim narodnim pjesmama
a jedna od njih je i pjesma o srpskoj djevojci koja je otišla pod čador turskom miralaju
(gradskom načelniku) i prešla na islam dobivši ime Lejla Sijarić u svom putopisu o
Leskovcu bilježi stihove pjesme gdje majka proklinje svoju kćer
bdquoZašto Sike zašto pod čador da idešldquo
bdquoKako da ne idem miralaj me zove
Miralaj me zove kafu da mu služim
Kafu da mu služim ljuba da mu bidemldquo
Obrazloženje ili okvirObrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta
njegovo razumijevanje načina putopisnog posredovanja Putopisac iscrtava granice
vlastitog diskursa uokviruje prostor unutar kojeg se odvija komunikacija Obrazloženjem
putopisac argumentira logiku vlastitog diskursa i na određen način usmjerava proces
čitanja Iako se ta obrazloženja najčešće nalaze na početku ili kraju samog teksta mogu se
javiti i na bilo kojem drugom mjestu u diskursu
Tipično mjesto okvira ili obrazloženja pojavljuje se u obliku osobnih stavova o namjeri
okolnostima putovanja i diskurzivnoj izvedbi putopisa To doslovno otkriva razloge
pojedinih postupaka Nekada to može biti procjena očekivanja čitaoca koja ujedno i
implicira autorsku poetiku Vrlo često putopisac bira tuđi putopisni tekst kao svoj vodič
On ga na specifičan način usmjerava i vodi njegov diskurs
Kada je u pitanju Ćamil Sijarić i tačnije putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi njegovo
obrazloženje se nalazi u predgovoru On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja
a zatim vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa
putovanja Razlozi tog Sijarićevog putovanja su vrlo jasni jugoslovenski srednjovjekovni
31
gradovi nisu dovoljno istraženi Za mnoge se ne zna kada su građeni koji je bio povod za
to i čijom zaslugom su oni izgrađeni Uspoređuje ih sa spomenicima historije ali ne bilo
kakve historije već one nepoznate i vremenski neodređene one koja nudi mnogo pitanja a
ne dobija odgovore Tako ovaj pisac u putopisu Herceg-Bosno i tvoji gradovi govori o
bosanskohercegovačkim gradovima od perioda srednjeg vijeka preko onoga kada su
vladali Turci pa sve do vremena kada je vlast preuzela Austrougarska carevina
Za sve stare bosanske gradove vezan je po dio istorije nekad ta istorija u knjigama nije
zapisana nego samo u pričama ispričana a nekad samo tragovima i znakovima
nagoviještena Jedan od tih tragova od tih znakova nalazi se u gustoj gori nad Fojnicom i
ko se tamo oštro zagleda vidjeće - gradinu
Ono što čini okvir ovih putopisa karakterističnim jeste i to što sam pisac rijetko spominje
sebe rijetko kada nagovještava tu ich formu Jedan od rijetkih primjera gdje se ističe sam
pisac je njegovo putovanje u grad Daorsa iz putopisa Zapisi o gradovima
Daorsi ili Daversi su ilirsko pleme koje je živjelo u dolini rijeke Neretve u naselju kod
mjesta Ošanjići u blizini Stoca Smatra se da je grad Daorson osnovan u 4 stoljeću prije
Krista na području naseljenom još u brončano doba
Bio sam sam i velim hajd` bože pomozi A ako me noge i iznesu gore ne znam kako će
me dolje snijeti I kako su snosile one jadne Daorse Kako konje njihove kako putnika
kako vojnika kako ženu I je li im upravo zbog te visine i strmine život bio jadan ndash ili su
može biti bili srećni što su na visoku na stijeni pa zbog toga sigurni I nije mi se
drukčije činilo nego da sam se zabo u go kamen kroz koji dalje ne mogu ndash pa hajd`
natrag
U tekstu Putovati znači ndash vidjeti Sijarić kao da objašnjava razlog samog pisanja putopisa
Za njega su putevi ono što spaja i razdvaja ono što vodi na mjesta gdje su nekada bili
gradovi a gdje danas gotovo nema ništa Da nije njih ne bi se znalo kako se nekada
živjelo kako kaže sam Sijarić ldquoNekada su tamo bile pijace na kojima se prodavao vosak
koža srebro čoha vino ndash dok najzad sve nije izumrlo i pijace i gradovi i putevildquo
Putevi su primarni za civilizaciju oni stvaraju velike gradove
Oslobođeni Jasenovac Sijarić započinje rečenicom ldquoIšao sam u logor Jasenovac da
opišem to što ću tamo vidjetildquo Ta efektna rečenica predstavlja sami okvir putopisa On
polazi na put u Jasenovac da otkrije sve te strahote koje su se desile ali ni sam Sijarić ne
sluti šta će sve zateći i vidjeti
Ovaj putopisac svoja obrazloženja namjere i razloge nerijetko nudi i u samom putopisu
dakle ne samo u uvodnom dijelu Kada nailazimo na takva obrazloženja u samom
32
putopisu onda je to najčešće na početku i kraju zapisa Uočavamo početne i završne
rečenice koje su sadržajno i smisleno slične Jedan takav primjer je zapis Vekia Roma na
samom početku Sijarić kazuje o starinama starim gradovima starim zidovima te o
historiji i njenom značenju i smislu Zaključuje da je ona uvijek misteriozna i da niko ne
zna pročitati i tumačiti to što jedna starina kazuje Na kraju putopisa to isto ponavlja opet
govori o starini a posebno o starinama vječnog grada ndash Vekia Rome Ističe kako se te
starine uvijek iznova čitaju i tumače i da tome nema kraja Vrijeme predstavlja
nepoznanicu kako kaže Sijarić vremena su tama pa se čovjek teško snalazi jer vrijeme
stvari čini bezobličnim a ljude bezličnim Isti postupak pronalazimo i u zapisu Grad
bdquoSkupildquo - grad Skoplje gdje opet na početku i kraju Sijarić govori o tome kako svako
putovanje ostaje dugo u sjećanju a to prvenstveno zavisi od toga gdje putujemo i šta smo
vidjeli Neko želi vidjeti nešto novo a neko ipak nešto što je tu decenijama što je upravo
razlog njegovog putovanja u Skoplje vidjeti starine jer su one bdquoduša tog gradaldquo
Ćamil Sijarić posebno naglašava da svaki grad ima dušu koju čovjek treba dobro upoznati
da bi vidio ono što sam grad nudi Prema gradu se treba ponašati kao prema svakom
umjetničkom djelu kao prema slikama i spomenicima koje treba razumjeti i otkriti
Pred Zemunom sam dugo vremena bio nepismen i nisam umio da ga čitam I sve
donedavno nisam znao ni otkad je taj grad tu na Dunavu ni šta u njemu ima od značaja ni
prošlost kakva mu je Trebalo je da se prije kratkog vremena nekoliko dana zadržim u
tome gradu i da ga izbliza vidim
33
Subjekt putopisnog diskursaKategoriju putopisnog subjekta odlikuju pitanja o uporištima putopiščeve legitimacije
načinima njegova predstavljanja perceptivnoj i diskurzivnoj sposobnosti mogućim
podudarnostima i razlikama sa obzirom na mentalne stavove vremena i književna
strujanja
Te obavijesti o putopisnom subjektu su najčešće direktno ponuđene okvirom ali se nalaze i
u svakom dodatnom iskazu u svakom činu U slučaju da se putopisni diskurs približava
izvještajnom polu to povlači da se putopisac pred ispripovijedanim zgodama i opisanom
predmetnošću povlači u drugi plan D Duda ističe kako sam putopisac često posreduje
obavijesti o svom činu pripovijedanja te se zbog toga smatra samosvjesnim ili
osviještenim putopiscem Naime pitanje o subjektu putopisnog diskursa javlja se kao
postupak izravne ili s druge strane neizravne karakterizacije putnika promatrača ili
pripovjedača
Vjerovatno najvažnije obavijesti o putniku nalaze se na događajnoj razini Zahvaljujući
prikazu njegovog djelovanja i ponašanja otkrivamo i njegove osobine Često se u putopisu
susrećemo sa detaljima pa tako se dešava da se spominju mnogi podaci npr o vrstama
obimnosti periodu obroka Međutim takve detalje ne susrećemo u putopisima Ćamila
Sijarića Još jedna komponenta svojstvena putniku je i snalažljivost On se mora prilagoditi
svakodnevnoj logici manje poznatog svijeta Upravo je radi toga potrebna dobra
obaviještenost putopisca
Pored snalažljivosti tu je i perceptivna usmjerenost kao još jedna važna značajka
putopisnog subjekta Neki se putopisci zadržavaju na opisima historijskih znamenitosti
neki na tradiciji svakodnevnom životu neki na opisima prirode Dean Duda smatra kako
dobri promatrači često posežu za usporedbom strukturirajući zapažanja u cjeline koje
funkcioniraju poput malih studija o izgledu navikama i mentalitetima Pripovjedni
postupci koje koristi putopisac u obradi prikazane predmetnosti su znakovi njegove
sklonosti ili indiferentnosti prema njoj
Ako se osvrnemo na sami okvir Sijarićevih putopisa vidjet ćemo da tu nisu ponuđene
obavijesti o putopisnom subjektu Te obavijesti uočavamo u samom dodatnom iskazu u
svakom drugom činu U Zapisima o gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih
dijelova kada se opisuju putevi i historijske znamenitosti kao npr u zapisu Na Dunavu
Estergon kada opisuje samo putovanje i put
34
Put je dobar ravan širok asfaltiran pa je uživanje voziti se i gledati desno i lijevo zemlju
mađarsku onu za koju bi neko rekao zemlju Ungariju - zemlju Ungara ili zemlju Bele
Trećega i Bele Četvrtoga
Kao što je već rečeno putopisac se najčešće spominje kada opisuje neku znamenitost
prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi Kada piše o Pompeji Sijarić
opisuje Vezuv bdquoOno što sam najprije pogledao kad sam se našao u Pompejama bio je
Vezuv Taj uvijek zaplašujući uvijek prijeteći smrtonosni bič zemljin dignut gore nad
ljudskim glavamaldquo
Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi gdje također obavijesti o
putopisnom subjektu pronalazimo u samom događajnom činu Vjerovatno najviše tih
bdquosusretaldquo sa putopiscem imamo u tekstu Putovati znači ndash vidjeti gdje izravno upoznajemo
Sijarića kao putopisca spoznajemo njegovu ljubav prema tom književnom žanru i težnji da
spasi historiju od zaborava Slušajući ljubavnu pjesmu na gramofonskoj ploči u jednoj
ulici na periferiji Sarajeva Sijarić pamti stihove pjesme
Sinoć dođe tuđe momče iz tuđe zemlje a jutros mi konja kuje hoće da ide Više njega crne
oči suze ronjahu ne plačite crne oči opet ću vam doć`
Ono što pisac posebno pamti u toj pjesmi su riječi put i putnik On objašnjava da čak u
rječniku ne postoji niti jedna druga riječ koja ima tako sjetno značenje kao što ga ima
kratka i jednostavna riječ put a što svakako podsjeća na tužne odlaske i sretanja
Oslobođeni Jasenovac nastao je kao rezultat jednog strašnog iskustva Putopisac kao mladi
partizanski oficir je među prvima dospio na to strašno mjesto i pri tome Sijarić nudi detalje
o ljudima koje spaljuju i o glasovima zvukovima koje oni pri tom ispuštaju i o ljudima
koji u baraci te glasove slušaju čekajući da jedne od sljedećih noći i na njih dođe red
detalje koji spadaju u scene epskog užasa kakvih je u literaturi malo
Odsjev plamena vidio bi se na zidovima zgrada u logoru Mi smo taj odsjev gledali kroz
pukotine kroz rupe na barakama I slušali smo otud glasove nikad čovjek nije čuo takve
glasove To više nisu bili ljudski glasovi a ni životinjski Ništa živo ne ispušta iz sebe takve
glasove kao što su bili oni koji su dolazili s druge strane Save iz Gradiške Nisu to bili
pojedinačni glasovi nego je to bilo mnoštvo glasova Tužnih glasova Ne znate kakvih
glasova Takvih da od njih izludite
Iz ovog citata uočavamo subjekt putopisnog diskursa kojeg kroz tekst više pratimo nego
što je to slučaj sa druga dva putopisa a što svakako doprinosi tome da se općenito putopis
Oslobođeni Jasenovac svrstava između beletristike i feljtona Pored samog putopisca tu se
spominju još i vojnici grupa koja je pošla zajedno sa Sijarićem na taj put
35
Putopisni subjek subjektivno iznosi podatke o prostorima kojima putuje spomenicima
historiji običajima i mentalitetu ljudi koje upoznaje te zbivanjima na putu zgodama i
nezgodama i sl Kako bi postigli zanimljivost putopisci često preoblikuju nadograđuju ili
izmišljaju detalje u svojim tekstovima Zbog toga često se dešava situacija da je teško
utvrditi stepen vjerodostojnosti u određenom putopisu Sijarić ne djeluje kao usputni
znatiželjni putopisac već kao putopisac poznavalac određenih historijskih momenata
mjesta gdje se i sam putopis odvija Kako je Oslobođeni Jasenovac potpuno drugačije
djelo u odnosu na druga dva Sijarićeva putopisa možemo uočiti da se u ovom putopisu
izravno prati sam putopisac Čitaoci mogu pratiti putopiščeve misli emocije i ideje tu
neku subjektivnu stranu putopisnog subjekta Kada se zajedno sa ostalim vojnicima
približava logoru Sijarić razmišlja o tome kako će izgledati ono što će vidjeti U njemu se
javlja strah strah od onoga što ga čeka što mu je još uvijek nepoznato a što može
naslutiti
U onom trenutku kada spominje stvarne likove u domenu putopisne priče svi ti likovi
dobivaju sasvim novu nestvarnu dimenziju i nerijetko bivaju samo povod putopisnoj priči
Na isti način djeluju i određeni historijski događaji Upravo u putopisu Oslobođeni
Jasenovac Sijarić susreće jednog bivšeg zatočenika logora koji se igrom sreće uspio
spasiti Od tog susreta pisac bilježi njegovu priču tako da većim dijelom putopisa
možemo pratiti ispovijest osobe koja je bila dio logora i svih njegovih strahota Obavljajući
posao grobara taj čovjek je vidio pravu stranu logora vidio je sve ono što se ne može
zamisliti ili riječima opisati Njegova ispovijest je detaljna to je ispovijest živog svjedoka
koji je primoran svojim rukama zakopavao i žive i mrtve svojim očima vidio razna
mučenja i ubistva zatočenika i svojim ušima čuo očajne vapaje vrisku i strah svih tih ljudi
Za Brešića putopisac je prvo umjetnik riječi koji se u pisanju oslanja podjednako i na
stvarnost i na maštu Za njega je istinito ne samo ono što vidi već i ono što doživljava
Ovo drugo iskustvo širi granice viđenoga tj stvarnoga koje posredovanjem jezika ulazi u
putopis i to ne kao novi oblik stvarnosti već kao oblik doživljene stvarnosti
36
Pripovijedanje i opisivanjeKretanje je zapravo put bez putovanja a svijet kojim se putuje nije opisani svijet (opisom
prikazani svijet) nego tek imenovani imenom oprisutnjeni svijet
Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje
je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost
putopisnog svijeta Sa obzirom na to putopisna obrada se dijeli na općekulturnu
(turističku izvještajnu naučnu) i umjetničku (kulturnu) kako prema dominantnom tipu
diskursa tako i putopiščevoj namjeri i unaprijed zadanoj ulozi koju ima u određenoj
kulturi U središtu književnih putopisa nalazi se subjekt putopisnog diskursa njegova
sposobnost opažanja i to jedinstveno jezičko oblikovanje
Sijarićevi putopisi Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi su prvenstveno
usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje mjestima građevinama
običajima i drugom To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj izvještajnoj ili
naučnoj obradi Sa druge strane u slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se
drugačije odlike
Dean Duda ističe kako ravnopravnost naracije i deskripcije predstavlja temeljno načelo
žanra Kada je u pitanju uloga i omjer ovih dvaju osnovnih izražajnih postupaka u putopisu
- pripovijedanja i opisivanja moguće je zaključiti da u Zapisima o gradovima i Herceg-
Bosno i tvoji gradovi dominira opisivanje zbog veće usmjerenosti prema predmetnosti
svijeta nego prema pripovijedanju zgoda
Ono što Duda svakako napominje je i to da nipošto nije riječ o manjoj vrijednosti
deskripcije u odnosu na naraciju jer su ta dva postupka u putopisu istovrijedna Opisivanje
37
i pripovijedanje se međusobno nadopunjuju ono što je viđeno neodvojivo je od onoga što
je doživljeno
Sijarićevo opisivanje proteže se od onog bdquoformalnogldquo naučnog onog gdje kao historičar
nudi niz pukih činjenica Taj bijeg u prošlost stvara putopisnu stvarnost Međutim trenutni
prikaz datog mjesta pomjera u historiju uz popratne zanimljive priče o događajima i
ljudima koji su na neki način obilježili prostor gdje je i smještena sama putopisna priča
Takvo jedno opisivanje pronalazimo u zapisu iz Beograda kada govori o periodu
Osmanskog carstva u tom gradu
U Beogradu ima jedan broj kuća koje su ostale još od turskih vremena To su kuće
orijentalnog tipa i izvanredna su slika o tome kakav je po prilici mogao izgledati Beograd
kad su u njemu upravljali Turci ndash to jest do prvog odnosno drugog srpskog ustanka a i
neko vrijeme kasnije jer grad se nije ni lako ni brzo mijenjao ni poslije odlaska Turaka
Međutim u njegovim opisivanjima pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici
samog putopisa kao što je ono opisivanje planine Zlatibor
Zlatibor je jedna od onih naših planina koje samo što vas ne zovu dođi ndash a kad im čovjek
dođe onda im dolazi da ga i ne zovu Tek ovdje čini se čovjek osjeti šta znače
prostranstvo i vidici i koliko opijaju visine i širine na visinama čovjek se osjeti moćnijim
Zlatibor je visoka planina ali to ne znači i da je divlja i surova naprotiv ndash ako se za
planinu može reći da je pitoma za ovu bi se to naprije reklo
U knjizi Kultura putovanja Deana Dude primijetit ćemo da se čin pripovijedanja i
književni i svakodnevni zasniva na klasičnom principu neravnoteže tj promjene Da bi
sve to općenito bilo prihvatljivo i za čitaoca zanimljivo mora se nešto dogoditi Ta
uspostavljena ravnoteža mora se poremetiti stvari se moraju promijeniti Događaj je taj
koji zadržava pažnju Upravo je samo putovanje taj događaj i samim tim izaziva nečiju
znatiželju S jedne strane putnik posjeduje dinamiku dok su čitaoci uvjetno rečeno
statični Putnik kao kreator događaja i posjetilac nečeg nepoznatog posjeduje višak
znanja
Znanje je uvijek izvan granica mjesta što ga svakodnevno proizvodimo manje ili više
rutiniranim ustaljenim djelovanjem Narativno oblikovanje toga znanja čini od putnika
pripovjedača Duga tradicija zapadnjačke književnosti pokazuje da je putovanje posve
podudarno sa osnovnim pretpostavkama pripovijedanja i otud vjerojatno njegova
tematska kao i kompozicijska uposlenost posve sukladna spomenutoj pretpostavci
geografije da govori ljudima koji su ovdje ono što se zbiva tamo negdje iza sedam gora i
dolina
38
Te promjene pokazuju narušenu ravnotežu a ona svakako omogućava pripovijedanje Ta
Dudina ideja poklapa se sa Lotmanovim shvatanjem da junak može biti samo onaj koji
prelazi granicu iz jednog semantičkog polja u drugo
Pripovijedanje koje čini okosnicu u ovim Sijarićevim putopisima u događajnom smislu
spada u drugi plan odnosno pripovijedanje je podređeno opisu koji je s druge strane
prožet asocijacijama na prošlost promišljanjima o sebi i vlastitom mjestu u svijetu Ovdje
funkcionira samo kao vezivno tkivo Putopisac u nekoliko rečenica ispripovijeda gdje je
došao ili gdje putuje Samo pripovijedanje svodi na minimalne zgode poput promjene
mjesta u prostoru On prvenstveno donosi opis poput navedenog opis prostora gledan
okom naučnika koji određuje prostorne odnose broji raspoređuje razvrstava Bitno je
napomenuti da Sijarićevi prikazi prostora ne funkcioniraju kao puko i nasumično
opisivanje onoga što vidi već onoga što zna o njemu
U Oslobođenom Jasenovcu pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju
istu poziciju u samom tekstu O užasnim događanjima u logoru Sijarić detaljno
pripovijeda ali isto tako nudi bdquoživeldquo slike kroz iscrpna opisivanja Faruk Dizdarević u
tekstu Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila Sijarića ističe kako
zapisi odnosno cjelokupno to djelo nisu protkani lirskim reminiscencijama tako
karakterističnim za Sijarićev način pripovijedanja On se s druge strane ipak bazira na
faktografiju i užasne slike događaja koji su se tamo dešavali Ono što je svakako
karakteristično i vjerovatno slikovito rečeno jeste Dizdarevićevo viđenje Sijarićevog
pripovijedanja
Taj ugao posmatranja to pripovijedanje doprinosi tome da vas tokom čitanja povremeno
zaboli želudac
Kada je riječ o opisima samog logora i prikazivanja strahota koje su se dešavale tu
poznato je kako je Mladen Iveković bivši zatočenik tog logora istakao kako nema pera
koje bi bilo u stanju opisati strahote i užasnu atmosferu Jasenovca To je nešto što uveliko
nadmašuje svaku ljudsku fantaziju Riječ je o paklu inkviziciji najužasnijem mjestu
krvološtvu divljih zvijeri izbijanju na površinu najtamnijih instikta kakvi se dosad kod
ljudi uopće nisu pojavljivali Bitno je spomenuti i to da u samim opisima peovladavaju
tama tmurna osjećanja i crna boja koja je sasvim simbolična
Učinio sam nekoliko koraka naprijed i stao dalje nisam mogao ndash zaustavila me gomila
cigala i prašine koja ovdje nije žuta nego crna ndash od vatre od gara Danas je ovdje ndash kud
god se okreneš sve crno crna čađa crn katran crni ugarci crna zemlja ndash i mučna toliko
mučna i neizdržljiva pustoš i tišina da od toga čula zabole
39
Sijarić ujednačenim pripovjedačkim tokom izlaže različite načine stradanja tih zatočenika
Međutim ono što upotpunjuje tu sliku svakako su opisi prvenstveno onoga što je vidio
ali isto tako i onoga što je osjetio i doživio gledajući jedan takav užasan prizor
I tu vam čovjeka nije strah od smrti nego od toga kakvom će ga smrću umoriti Rekao sam
vam da je ona od vatre najgora I stoga mnogi ndash kad čuju one jauke preko vode i vide otud
odbljesak vatre ne čekaju drugu noć iduću noć svoju noć ndash noć takvu nego se sami
ubijaju
U putopisu Oslobođeni Jasenovac pronalazimo niz opisa koji su posebno efektni i samim
tim privlače pažnju čitaoca Na samom početku djela u onome što se u ovom radu izdvaja
kao okvir ovog putopisa Ćamil Sijarić ističe namjeru svog putovanja u Jasenovac Odlazi
na to putovanje da opiše ono što će vidjeti Onog trenutka kada stiže ispred logora
Jasenovac zatiče samo ruševine kuća nešto što je bilo ljudsko naselje zatiče paljevinu i
pustoš Sijarić efektno opisuje ono što trenutno vidi a što na samom početku svog
putovanja nije ni slutio da će vidjeti
Karakterističan je i opis rode prvog živog stvorenja kojeg pisac zatiče u Jasenovcu Postoji
mnogo mitova simbola i vjerovanja u raznim kulturama koja su povezana sa rodama
Vijekovima su ove ptice povezivane sa bebama i porodicom gdje je roda simbol početka
života Ćamil Sijarić u Jasenovcu zatiče rodu bijelu visoku gdje stoji na visokom odžaku
oko kojeg se zidovi nisu održali Jedini glas u mrtvoj tišini i jedino živo stvorenje u
jezivom Jasenovcu djeluje kao potpuni paradoks što i pisac vrlo slikovito opisuje
Stoji i gleda nekud u daljinu Tu joj je i gnijezdo ndash crni se veliko cijela gomila granja i
zemlje ndash i u njemu ona Roda Noga joj je duga i tanka kao vlat žita Ponekad se okrene i
gleda ispod sebe opustjelo naselje tako kao da se čudi i pita šta je to bilo šta je to moglo
tako da bude tako da se dogodi tako da se učini A svijet je dolje pod njom izgledao kao
da je doživio potop ndash koji je u svom gnijezdu u Nojevom kovčegu preživjela samo ta ptica
ta roda
40
DotematizacijaMatoš ističe kako putopisac može biti učenjak i šaljivdžija slikar i psiholog fantast i
realist jer u široki okvir putopisa pristaju sve literarne vrste
Dotematizacija uključuje tipove znanja ili obavijesti kojima se nadograđuje osnovno
putopisno izlaganje i postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za
približavanje putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta jer
se osnovnoj strukturi putovanja i opisu predmetnosti mogu dodavati različite tematske
cjeline u kojima se subjekt može pokazati kao vješt pisac ili zanimljiv mislilac Upravo se
postupkom dotematizacije temeljnog putopisnog zbivanja ostvaruje složenost putopisnog
diskursa i omogućuje posredno upoznavanje putopisca i njegova idejnoga svijeta
Branimir Donat hrvatski književni kritičar smatra da je struktura beletrističkog putopisa
za razliku od načina oblikovanja putopisnog teksta kojim dominira naučni način izlaganja
uvijek pružala piscima šanse da govore o svemu i svačemu omogućavala im je da digresija
postane važna okosnica pripovijedanja i da se u okviru reportaže dotaknu i onih tema koje
su se prije gotovo isključivo povezivale uz priču ili roman
Dva osnovna postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija
figuralnim postupcima Uz misaonu nadogradnju koja se u putopisu najčešće javalja kao
manja tekstualna cjelina i svojom motivskom zaokupljenošću upućuje na posebnu
autonomiju upravo tropi i figure značenja pridonese literarizaciji žanra Dean Duda prvi
postupak naziva izravnom a drugi neizravnom dotematizacijom
Primjer osnovne misaone nadogradnje uočavamo u putopisu Herceg-Bosno i tvoji gradovi
gdje pisac slušajući ljubavnu pjesmu razmišlja o sastancima i rastancima ljudima koje
41
spajaju i rastavljaju putevi Razmišlja o prolaznosti života o čovjeku koji je i neprimijetan
u vremenu koje dolazi i prolazi o putu koji čovjeka odvede negdje ali ga i ne vrati
I mi koji niz te puteve nekog pratimo ili sretnemo uvijek smo jedno uzbuđenje jedno
zažareno ljudsko osjećanje jedna teška žalost ili radovanje Put je nešto drugačije od
svega ostalog On je ono što nas spaja ili razdvaja i pred čim često kane naša suza Jer
nekog za kim smo digli svoju ruku da pozdravimo i ispratimo ubrzo će upiti daljina i za
njim ostati prazan put Šta teških briga šta divnih želja šta čežnja šta nada šta pitanja i
pogleda upućujemo ponekad niz put a on ostaje nijem i prazan a dug kao vječnost jer
koliko ih je odveo nekud nekakv put a da ih nije vratio I koliko je duž putova ljudskih
mramorova
Misaona nadogradnja pretvara putopis u ogled i proširujući osnovnu temu putovanja
približava ga hijerarhijski višim žanrovima To je samostalna cjelina koju razlog
putopiščeva nadahnuća povezuje sa događajnim slijedom putovanja Figuralni postupak
dotematizacije nije nužno vezan uz misaonu nadogradnju i može se pojaviti na bilo kojem
mjestu u tekstu Njime se putopisni diskurs širi kao zapažanje dosjetka ili kratka priča
Subjekt putopisnog diskursa dotematizacijskim postupcima pokazuje književno umijeće
slično onome koje se podrazumijeva u hijerarhijski višim vrstama
Postupak dotematizacije pronalazimo i u Oslobođenom Jasenovcu gdje krvavi dječiji
siperčić i na njemu crvenim koncem izvezen patuljak koji za sobom vodi puža u Sijariću
budi razna razmišljanja i pitanja Razmišlja o ratu o tome kako je neko imao sreće i ostao
živ a neko drugi opet iako je sačuvao život izgubio je razum a oni treći koji su se
izgubili u ovom ratu više se nikada neće vratiti
Dani su majski Godina je 1945 Putevima ndash kud god pogledate prolaze vojske Kraj rata
je toliko blizu da prosto možete da ga vidite Neko će se iz njega srećan vratiti Neko lud A
neko Sjetio sam se onog krvavog dječijeg siperčića sa patuljkom i pužem izvezenim
crvenim koncem pa patuljak vodi za rogove puža Ta se mala družina neće vratiti
Prolaze odnekud jednako vojske I sva ti je zemlja čudna ndash i kao da nije ona stara zemlja
nego neka nova koja dolazi samo jednom i samo s proljeća
Mogli bismo zaključiti da upravo taj emotivni dio teksta ta uvjetno rečeno bdquoemotivna
nadogradnjaldquo (kao što je navedeni citat) otkriva ličnost putopisnog subjekta te njegova
shvatanja prirode života čovjeka i prolaznosti U Sijarićevim putopisima prisutan je
figuralni postupak dotematizacije ali i naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj
baštini uz karakterističan književno-estetski stil Takav postupak prepoznajemo u zapisu
Boja riječ i kamen kada Sijarić piše o Jajcu kojeg mnogi slikari slikaju isključivo zbog
42
vodopada sa čim se ovaj putopisac ne slaže Jajce je grad koji ima historiju i koji se nalazi
u Bosni pa ga zbog toga i treba slikati Sijarić ističe kako je nekadašnja nezavisna
bogumilska Bosna u svoje vrijeme bila okupila duhove slobodarske protiv dogme i protiv
crkve U Bosnu se dolazilo i prolazilo da se nadahne slobodama u nju se dolazilo i
dogovaralo i odatle se borilo Ovakve primjere naučnog postupka dotematizacije isključivo
pronalazimo u putopisu Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi dok je
figuralni postupak dotematizacije najviše zastupljen u Oslobođenom Jasenovcu a takvim
postupkom putopisni diskurs se širi i preobražava u esej i kratku priču
Figure kulturalnog pamćenjaPojam bdquoumijeća pamćenjaldquo (ars memorativa) prvenstveno se veže za zapadnjačku tradiciju
Grčki pjesnik Simonid (živio je u 6 st pr n e) izdvaja se kao tvorac općenito umijeća
pamćenja te ovo umijeće definira kao jednu od pet oblasti retorike Smatra se da je
Ciceron najbolje objasnio mnemotehniku u smislu da se princip mnemotehnike sastoji u
43
tome da se odaberu određena mjesta te da se stvore mentalne slike za stvari i mjesta koja
se žele zadržati u svijesti Kada je riječ o pamćenju razlikuje se prirodno i artificijelno a
umijeće pamćenja temelj je artificijelnog pamćenja a kultura sjećanja je univerzalni
fenomen Svaka socijalna grupa manja ili veća posjeduje određeni oblik kulture sjećanja
U prethodnim poglavljima ovog rada bitno se isticalo to da je Ć Sijarić u svojim
putopisima prvenstveno u Zapisima o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi nastojao
sačuvati sjećanje na prošlost te na taj način stvoriti neraskidivu vezu prošlosti i
sadašnjosti a tu vezu isključivo stvara na temeljima prostora i vremena Upravo se smatra
da ono što je prostor za umijeće pamćenja vrijeme je za kulturu sjećanja Tako kultura
sjećanja počiva najviše na oblicima odnosa prema prošlosti dakle u sjećanju se
rekonstruira prošlost Međutim ta prošlost kao takva mora ući u svijest jer ne smije
sasvim nestati moraju postojati svjedočanstva a koja moraju iskazivati neku
karakterističnu diferenciju
Svaka ličnost i svaki historijski fakt se već u svom prispijeću u pamćenje transponiraju u
neki nauk pojam simbol tako oni dobivaju neki smisao postaju element idejnog sistema
društva Iz ove suigre pojmova i iskustva nastaje ono što želimo nazvati figurama sjećanja
Figure sjećanja određuju tri obilježja konkretni spoj s vremenom i prostorom spoj sa
nekom grupom i rekonstruktivnost kao poseban postupak Figure sjećanja su uvijek
prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila Sijarića riječ je o oživljenom
prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu Pojam prostora obuhvata i
svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu (namještaj uređaji prostorije sa svojom
specifičnom uređenošću) što pruža sliku stabilnosti U putopisu Herceg-Bosno i tvoji
gradovi dominantan je spoj s vremenom i prostorom Kada govori o gradu Travniku
Sijarić spaja prošlost i budućnost u obliku tvrđave
Dugo poslije pada Bosne pod Turke Travnik je bio jedno malo mjesto ndash sa malo dućana i
sa hanom ali i sa svojom tvrdom tvrđavom iznad sebe koja je značila sigurnost onih koji tu
žive To je danas onaj stari dio Travnika koji se zove Stara varoš i u kojem je Nova
džamija ndash to jest bila nova u jedno vrlo davno vrijeme kad je načinjena ndash čak godine
1549 što znači da je ta Nova džamija jedna od najstarijih u cijeloj Bosni a reklo bi se i
najljepših
Historija slijedi pamćenje a kulturno pamćenje se usmjerava na fiksne tačke u prošlosti
Međutim prošlost kao takva ndash u tom obliku se ne može održati ona se preoblikuje u
simboličke figure za koje se veže određeno sjećanje Razne pripovijesti one istinite i
neistinite također su figure sjećanja Za kulturno pamćenje nije bitna faktična već
44
prisjećana povijest Tako da su i mitovi figure sjećanja Mnoge priče čija istinitost nije
provjerena i ustanovljena (možemo ih nazvati legendama) također su figure sjećanja a
takve priče u velikoj mjeri pronalazimo i u Sijarićevoj putopisnoj prozi Pišući o Drini
Sijarić priča priču o dvjema sestrama koje su gradile dva grada Jerina s lijeve a njena
sestra sa desne strane Drine Kako je grad sa desne strane bio veći Jerina je zbog toga
otrovala svoju sestru
Ali priča tu nije stala i ide dalje ndash slika Jerinu kao golu ženu i raspusnicu Mlada gola i
željna mladića ndash ona ih je uvodila u svoje odaje da je obljube a poslije bacala ih u Drinu
I sve dok se gore gradio grad Drina je dolje odnosila mladiće Majstori su o tome morali
da ćute A što riječima nisu smjeli da kažu kazali su svojim dlijetima Na jednoj ploči
uzidanoj isklesali su golu ženu ndash u položaju grozno razvratnom da time kažu kakva je
Jerina I tako je kamen govorio ono što jezik nije smio
Kulturno pamćenje uvijek ima svoje posebne nosioce to su najčešće učitelji sveštenici
pisari učenjaci a što svakako možemo povezati sa putopiscem Ć Sijarićem U ulozi
putnika Sijarić čuva sjećanje na Bosnu i Hercegovinu (prvenstveno njene gradove) i
sjećanje na mračnu prošlost kakvo je ono u putopisu Oslobođeni Jasenovac Kulturno
pamćenje se kroz slijed generacija održava putem kulture što sa sobom povlači pitanje
identiteta Identitet se uspostavlja preko pamćenja i sjećanja Tako jedna grupa svoj grupni
identitet može reproducirati samo pamćenjem a osnovu pamćenja čini kultura
Putopis kao takva forma ima upravo taj zadatak da sačuva identitet jedne čitave grupe
Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku prošlost govore o
drevnim gradovima bosanskim kraljevima banovima feudalcima pašama agama i
begovima kazuju o Bosni i Hercegovini Bosancima i Hercegovcima o njihovim
sudbinama I samo ljudsko postojanje zamislivo je samo na tlu i u okviru kulture i društva
Svijest o socijalnom pripadanju (kolektivnom identitetu) temelji se na zajedničkom znanju
i zajedničkom pamćenju koje je obilježeno govorom Kada je riječ o identitetu i njegovom
značaju vjerovatno najviše do izražaja dolazi zapis Tvrdi mi grad Bobovac gdje Sijarić
govori o najznačajnijem i najbolje utvrđenom gradu srednjovjekovne Bosne kojeg je
podigao ban Stjepan II Kotromanić prije prve polovine 14 stoljeća
Bobovac je bio u centru zemlje bosanske ndash u gorostasnom i od puteva udaljenom kraju u
onom gdje je bio i dvor bosanskih banova to jest prijestonica zemlje i vjerovalo se dokle
se god drži tvrdi Bobovac držaće se i cijela Bosna iz ovog se grada branila Bosna I sva
njena snaga bila je tu U tom kamenu ndash na kamenu u tim zidovima što su strčali kao da su
iz stijene izrasli Danas vam to liči na zube starca Jer ono što je nekad krepko stajalo i
45
prijetilo oburvalo se kule tabije podzidi ndash danas su samo gomile ili ako još stoje ndash stoje
žalosno
Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom 20 stoljeća izdvaja se figura
kulturalnog pamćenja Tzv mjesta pamćenja koja književni tekstovi obnavljaju skupom
simboličkih figura javljaju se u funkciji pohranjivanja utemeljenja i očuvanja znanja o
sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke prošlosti U skupu simboličkih
slika stvara se sistem kulture pamćenja koji se u književnim djelima najviše postiže
intertekstualnošću
Mnogi književni teoretičari i kritičari smatraju da je prostor bitan element proznih
književnih djela u cjelosti U Kritici čistog uma Immanuel Kant određuje prostor i
vrijeme kao nužne oblike svake spoznaje počevši od elementarnih opažanja i predstava U
dvadesetom stoljeću veliku pažnju prostoru posvećivali su Max Weber E Durkheim G
Simmel M Foucault i E Husserl To tzv povezivanje književnosti s geografijom dogodilo
se 90-ih godina dvadesetoga stoljeća a pitanje prostora postala je važna tema u mnogim
područjima književnosti Prostor ima zadatak da omogući liku da se kreće da se snalazi da
kroz prostor iskazuje neke svoje osobine karakteristike i vlastite probleme egzistencije
Motiv prostora se u književnom djelu nije dovoljno izučavao Bahtin kaže bdquoProces
osvajanja realnog istorijskog vremena i prostora i realnog istorijskog čoveka koji se nalazio
u njima u književnosti je tekao komplikovano i isprekidanoldquo Bahtin povezuje vrijeme i
prostor i daje mu zajednički naziv hronotop On je zastupao tezu da su osvajane pojedine
strane vremena i prostora dostupne na određenom povijesnom stepenu razvoja
čovječanstva ali ne u dovoljnoj mjeri Bahtin je još i dodao da je došlo vrijeme kada se na
prostor u književnim djelima treba gledati kao na nešto bitno i u skladu sa vremenom jer
je značajno izražavanje neraskidivosti prostora i vremena Prostorna i vremenska obilježja
se stapaju u jednu konkretnu cjelinu vrijeme se bdquosteželdquo postaje umjetnički vidljivo a taj
prostor se uvlači u kretanje vremena sižea Obilježja vremena razotkrivaju se u prostoru a
prostor se osmišljava i meri vremenom
Kada je u pitanju gradski prostor u književnosti Richard Lehan navodi kako grad uvijek
igra veliku ulogu u ljudskoj sudbini bez obzira na način kako je predstavljen te da urbani
konstrukti moraju biti neprestano preispitivani jer su oni artificijelni i diverzni Upravo je
taj gradski prostor često obilježen nelagodom odbojnošću strahom i neprilagođenošću
nasuprot idiličnom i bdquorajskomldquo selu
Tijelo se stjecajem okolnosti našlo u mrskom gradu dok zarobljena bolesna duša žudi za
povratkom u iskon na selo u čedno pastoralno okruženje u zdravlje u čistoću identiteta
46
Za razliku od artificijalnoga grada selo je tijesno povezano sa prirodnom slikom svijeta
Stoga realisti nisu voljeli grad i o urbanoj civilizaciji pišu gotovo isključivo kao o otuđenoj
formi života
U razdoblju moderne prepoznaje se veće zanimanje za urbanu tematiku i fenomene
gradske civilizacije Ona donosi i sasvim novo viđenje grada kao slojevitog prostora u
kojem se pokazuju različite kulturne političke društvene nacionalne i umjetničke
vrijednosti Upravo u razdoblju moderne prvi put se u književnosti grad počinje promatrati
kao proces kao simultanost različitosti Modernistički pisci predstavljaju grad kao
kompleksnu strukturu koja postaje poticaj za čisto mentalne procese Grad postaje mjesto
duševnih kriza U čovjeku se javlja nemir strah nelagoda i beznađe
Dean Duda napominje da djelovanje nadmašuje viđenje u svakodnevnim pričama o
prostoru a to jednostavno znači da se prostor proizvodi kretanjem
Već u samom smislu i razlogu nastanku putopisa Oslobođeni Jasenovac izdvaja se figura
najvećeg sabirnog logora u nekadašnjoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj logor Jasenovac
Sam pojam bdquosabirni logorldquo kao vrsta zatvora koja je stvorena za političke protivnike
pripadnike pojedinih etničkih ili religijskih grupa civila iz kritičnog vojnog područja ili
bilo koju grupu ljudi povlači sa sobom sve negativne konotacije Ćamil Sijarić taj prostor
uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na smrt pa
pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Cjelokupan taj prizor izaziva strah a gluha
tišina smrad od blata od truleži od gasova i same zemlje pojačava to nezaobilazno
osjećanje u njemu Smrt je osnovna misao koja prati ovaj prostor Sijarić ističe da je drveće
i ptice na njima jedino što pokazuje trag života osim toga tu ništa više nije živo
Zato je ova zemlja tako utabana
Zato je tako jadna
Sada je sva crna I ćutljiva Kao kakvo živo a jadno biće koje je mnogo propatilo Ovdje
ima drveća i na njemu ima ptica I reklo bi se da više ništa živo tu nema
Ovo je bilo mjesto umiranja
Logor smrti
Bilo mu je ime Jasenovac
Kroz njegovu kapiju ulazilo se ali se nije i izlazilo
Također Sijarić napominje da to i nije neki veliki prostor ali da je užasan zbog svega
onoga što se na njemu vidi Za njega je to groblje koje se širi i nema granica Možda
jedinu simboliku života pruža slika čovjeka koji je nekako uspio preživjeti između tih
mrtvih ljudskih tijela
47
I eno s kraja vode sa blatne obale između panjeva i vrbovog granja jedan čovjek ustaje
Diže se gore kao avet Poderan je mokar i kaljav Lice mu je u maljama i staro Mršav je i
jadan i izgleda tako kao da je već bio jednom umro pa nekim slučajem oživio i ustao
odozdo između mrtvih Ustajanjem jednog živog čovjeka iz ovog beskrajnog groblja u
vodi bio sam zbunjen i preplašen
D Duda također ističe kako je učestalost tegoba i prostora patnje (kakvo je upravo ovaj
prostor logora) u jasnoj opreci naspram domovine i slobode ali isto tako i jasno definirane
klasne pozicije tj socijalnog statusa Ono možda što je karakteristično za prostor logora i
sam ovaj putopis je i to što Sijarić u samom djelu ne opisuje dovoljno čovjeka zatočenika
njegove misli osjećanja i strah Sve se to nazire u cjelokupnom djelu sva ta osjećanja i
strahovi čovjeka koji očekuje smrt su podloga ovog putopisa ali konkretnih opisa
pronalazimo samo na nekoliko mjesta a jedan takav je i sljedeći
Čovjek u logoru mnogo vidi ali sve ne može vidjeti ndash jer šta vi znate koga sve to dovode na
obalu čujete kako se voz zaustavio i kako lokomotiva brekće i znate da su to tamo
dovedene nove žrtve Najedanput čujete ustaške psovke plač ženski vrisak zapomaganje
pisku djece i jasno vam je da to tamo ustaše ubijaju ženski glasovi se uvijek jače čuju
Žene pred smrt više protestuju nego muškarci A novodovedeni zatočenici više od starih
Možemo uočiti da kod Sijarića često imamo pozivanje na određene objekte i mjesta To su
prvenstveno gradovi i logor u Oslobođenom Jasenovcu Tako i ovdje svaki grad sam za
sebe predstavlja određeno mjesto mjesto pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i
njeno oživljavanje Srednjovjekovne gradine koje baš zbog toga što su gradine i to još
srednjovjekovne asociraju na prošlost dalju i od one koju poznaje i sam putopisac Smatra
se da se na određenim mjestima objektima u gradovima struktuira čovjekov život
njegovo ponašanje putanje koje slijedi kroz prostor i vrijeme jer grad kao takav
reflektira i utjelovljuje moć stvara red u prostoru i vremenu te disciplinu prostora i
vremena
U ovom putopisu (Oslobođeni Jasenovac) izdvaja se i bolnica kao još jedna
karakteristična figura prostora Namijenjena da liječi i time pomogne onima koji su
bolesni ovdje bolnica poprima sasvim drugačije značenje To je bila jedna baraka koja je
postojala samo formalno niti jedan bolesnik te bolnice nije izliječen Kako bi pred
međunarodnom komisijom prekrili tragove stravičnih zločina renovirali su tu bolnicu
Bitno je navesti to da ove podatke Ć Sijarić doznaje od preživjelog logoraša
Ustaše su tom prilikom pobili oko šesdeset bolesnika iz te bolnice onih koji su svojim
izgledom odavali pravo stanje logora Zatim su u bolnicu uneseni novi kreveti Uneseno je
48
i sve drugo što je jednoj bolnici potrebno A onda su ndash na kraju u bolnicu na nove krevete
i u nove postelje uvedeni novi bolesnici Ali oni nisu bili bolesni oni su bili zdravi ljudi ndash
koliko u logoru neko može da bude zdrav ali su i takvi jadno izgledali i imali da
predstavljaju bolesnike Tada smo dobili i nove logorske brojeve Bili su vrlo niski kako bi
se prikrilo pravo brojno stanje logora
U ovom stravičnom okruženju izdvaja se i religijski prostor Za D Dudu religijski prostor
je prostor susreta To je način stvaranja ljepote harmoničnosti i prirodnog idiličnog
prostora Kao i bolnica i ovdje je religijski prostor sasvim formalan Godine 1941 i 1942
u logoru su bili zaveli bogosluženje Za katoličku crkvu i džamiju uređene su bile posebne
sobe
Pop je bio neki Zvonko Brekalo Umro je od tifusa A hodža jedan zatočenik Ustaše su ga
uniformisali dali su mu čin satnika ndash a odmah zatim likvidirali ga ndash objesili su ga
Figuru smrti i grobnice pronalazimo i u putopisu Zapis o gradovima tačnije u zapisu O
Lenjingradu gdje Sijarić govori o stradanjima u Drugom svjetskom ratu Na specifičan
način opisuje grobnice te zajedničke masovne grobnice koje spajaju one sa istim tragičnim
sudbinama a koje su i nazvali bdquobratskim mogilamaldquo Sijarić kazuje o svim žrtvama rata o
tom besmislu koje ne donosi ništa dobro a uzima puno više o svakom pojedincu koji
izgubi dragu osobu
Tu među njih uđi ćutke S kapom u ruci S mislima da su to žrtve kakve si i ti imao u svojoj
zemlji Tako ćeš moći lakše da hodiš kroz ove beskrajne bdquobratske mogileldquo I zublja koja
nad njima gori podsjetiće te na zublje žrtvama u tvojoj zemlji Pa ti ovo groblje dođe kao
ono u tvojoj zemlji ndash nad kojim si već lio svoju suzu za drugovima za prijateljima za
poznanicima I nije ti drukčije nego da ovdje leže i tvoji ndash tvoji znanci
Sijarić piše i o porodici Savič koja je nastradala u tom ratu Posebno ističe bilješke
djevojčice Tanje najmlađe u toj porodici
Kao učenica Tanja je napisala jedno pismo o stradanjima svoje porodice Kratka hronika
djevojčice Tanje svakako da podsjeća i samim tim može se usporediti sa dnevnikom Ane
Frank trinaestogodišnje Židovke koja je u tajnom skrovištu bilježila svoje misli osjećanja
i strahove Te djevojčice dijelile su istu sudbinu jedne od mnogobrojnih žrtava Drugog
svjetskog rata
49
Zaključak Govoreći o književnim vrstama koje ujedinjuju povijesno-znanstveni interes s umjetničkim
oblikovanjem Milivoj Solar kaže ldquoMeđu takvim književno-znanstvenim vrstama od
posebne je važnosti također putopis S jedne strane on može predstavljati doprinos
geografiji ili etnografiji dok s druge strane predstavlja osobitu književnu vrstu u kojoj je
putovanje i opis proputovanih predjela ili zemalja povod za šire umjetničko oblikovanje
zapažanja dojmova i razmišljanja o svemu onom što putopisca zaokuplja tokom
putovanjaldquoemspČesto se na taj način putopis približava eseju ili romanu u kojemu je fabula
organizirana kao slijed događaja koji seemspzbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine
likova Iako postoji to mišljenje da se putopis približava eseju ili romanu i isto tako da se u
posljednje vrijeme pokazuje veći interes za takvim književnim žanrom putopis je svakako
manje istraženo proučavano i na kraju krajeva čitano područje To se pokazuje i kada je u
pitanju Ćamil Sijarić poznatiji je Sijarić romanopisac nego Sijarić putopisac
Ako se vratimo na mišljenje M Solara da je u putopisu fabula organizirana kao slijed
događaja koji se zbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine njih to bismo mogli
povezati sa ovim piscem bar konkretno u putopisu Oslobođeni Jasenovac dok Zapisi o
gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi djeluju na posve drugačiji način Sijarić se više
50
bazira na historiju koja se polahko zaboravlja i kao da nastoji da je spasi od tog zaborava
Njegovi likovi su usputni i bez nekog posebnog značaja osim ako nije riječ o nekoj
historijskoj ličnosti Međutim tu se opet izdvaja Oslobođeni Jasenovac u kojem jedan lik
preuzima ulogu naratora pa kao bivši logoraš grobar priča svoje doživljaje koji djeluju
kao neka vrsta ispovijesti Onog trenutka kada Sijarić govori o historijskim ličnostima
govori ono što je manje i više poznato
Često ne nudi ništa novo i novost nije način njegovog postizanja zanimljivosti ali on je
pisac koji odlično poznaje mjesto na koje putuje a posebno historiju iako nije historičar
već uvijek u svakom smislu samo pisac Njegova historijska priča nije puko kazivanje
činjenica već pravi književno-umjetnički tekst Anegdote i legende su ono što krasi
njegovo pisanje i doprinosi toj zanimljivosti Pokazalo se da su doba mjesto i trajanje
ključni elementi Sijarićevog putopisa On je vremenski i prostorno ovjekovječio i sadašnji
ali i daleki i zagubljeni teritorij Bosne i Hercegovine
Ostavio je jasnu sliku njenih ljudi njihovu historiju i legendu nacionalnu i vjersku
isprepletenost i suprotstavljenost ujedno i pitome i surove prirode te običaja
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti tj putopiščeva objašnjenja o razlozima nastanka nekog
putopisa najčešće se nalaze u samom predgovoru Pokazalo se da je to slučaj i u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja a zatim
vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa putovanja
Sijarić kao razlog svog putovanja navodi tu činjenicu da jugoslavenski srednjovjekovni
gradovi nisu dovoljno istraženi U Oslobođenom Jasenovcu okvir predstavlja uvodna
rečenica Sijarić kaže ldquoIšao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjetildquo
Razlog njegovog putovanja u Jasenovac je namjera da otkrije sve te strahote koje su se
desile s tim da ni sam pisac ne sluti šta će sve zateći i vidjeti
Vjerovatno dvije najvažnije značajke putopisnog subjekta su snalažljivost i perceptivna
usmjerenost Neki se putopisci baziraju na opise historijskih znamenitosti neki na
tradiciju svakodnevni život neki na opise prirode a Sijarić u svoje putopise kombinira sve
te elemente Najviše bdquoizravnih susretaldquo sa putopiscem imamo onda kada opisuje neku
znamenitost prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi U Zapisima o
gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih dijelova kada se opisuju putevi i
historijske znamenitosti Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi Kako je
i navedeno to se najbolje može vidjeti u tekstu Putovati znači ndash vidjeti
Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje
je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost
51
putopisnog svijeta Oba Sijarićeva putopisa Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji
gradovi prvenstveno su usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje
mjestima građevinama i običajima To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj
izvještajnoj ili naučnoj obradi Međutim u tim pripovijedanjima i opisivanjima
pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici samog putopisa S druge strane u
slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se drugačije odlike U tom djelu
pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju istu poziciju u samom
tekstu
Dotematizacija uključuje obavijesti kojima se nadograđuje osnovno putopisno izlaganje i
postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za približavanje
putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta Dva osnovna
postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija figuralnim
postupcima U Sijarićevim putopisima prisutan je figuralni postupak dotematizacije ali i
naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj baštini uz karakterističan književno-
estetski stil
Figure sjećanja su uvijek prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila
Sijarića riječ je o oživljenom prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu
Pojam prostora obuhvata i svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu Figure sjećanja
su uvijek prostorno i vremenski konkretne Putopis ima zadatak da sačuva identitet jedne
čitave zajednice Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku
prošlost U Oslobođenom Jasenovcu u prvom planu izdvaja se figura logora Ovaj pisac taj
prostor uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na
smrt pa pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Sijarić piše isključivo o gradu i
gradskim običajima jer za njega svaki grad predstavlja određeno mjesto mjesto
pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i njeno oživljavanje
52
O piscu
Ćamil Sijarić je da još ovo kažem na kraju bio neobično pitoreskna pojava u našem
ljudskom svijetu i već za života postao predmet mnogih priča i anegdota Bio je oličenje
drevne jednostavnosti i neposrednosti U neprirodnom svijetu bio je prirodan čovjek
Ćamil Sijarić rođen je 18 decembra 1913 godine u Šipovicama kod Bijelog Polja u Crnoj
Gori u jako imućnoj zemljoradničkoj porodici Rano ostaje bez oba roditelja te odrasta
kod strica Osnovnu školu završio je u Godijevu u Bijelom Polju a odemsp1927 doemsp1935
godine pohađa Veliku medresu kralja Aleksandra uemspSkopljuemspiz koje je zbog političke
aktivnosti bio isključen Školovanje nastavlja u Vranju i u gimnaziji maturiraemsp1936
godine Iste te godine upisuje Pravni fakultet uemspBeogradu Diplomirao jeemsp1940 godine a
za vrijeme Drugog svjetskog rataemspslužbuje uemspSarajevuemspMostaruemspBosanskoj Gradiški
iemspBanjaluci Za sekretara Suda narodne časti u Banjaluci izabran jeemsp1945 godine potom je
novinar lista Glas i dramaturg Narodnog pozorišta u Banjaluci U Sarajevo prelaziemsp1947
godine radi u redakciji lista Pregled a potom je u Glavnom odboru Narodnog fronta i
redakciji Zadrugara U literarnu sekciju Radio Sarajeva prelaziemsp1951 godine i tu ostaje
sve do odlaska u mirovinuemsp1983 godine
Već kao đak Velike medrese u Soplju pokazuje interesovanje za književni rad U toj školi
bio je predsjednik literarne družine koja je izdavala časopis bdquoVesnikldquo u kojem je objavio
svoje prve književne radove ndash pjesme 1929 godine Bavio se i sakupljanjem narodnih
epskih pjesama u rodnom Bihoru koje je poslao Srpskoj akademiji nauka u Beogradu (i
danas se te pjesme čuvaju u arhivi spomenute akademije) Književni rad nastavlja
53
objavljujući pjesme u bdquoGajretuldquo bdquoŽeni danasldquo i bdquoPregleduldquo Za vrijeme rata ništa ne
objavljuje Bio je redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i
Akademije naua i umjetnosti Crne Gore
Nagrađen je brojnim nagradama kao što su 27-julska nagrada SR Bosne i Hercegovine
13-julska nagrada SR Crne Gore Andrićeva nagrada i dr
Umro jeemsp6 decembraemsp1989 godine
SažetakPutopis kao forma razvija se još u antici To je književna vrsta tematski oblikovana
putovanjem putopisca koji pripovjeda zgode na putu opisuje prostore kojima putuje i
mjesta na kojima boravi iznosi svoja zapažanja o ljudima koje na putu susreće o njihovim
običajima i načinu života te često o kulturnim i umjetničkim znamenitostima određenih
krajeva Za Ćamila Sijarića putopis je jednostavno opis putovanja zajedno i geografija i
historija i etnografija Historijska priča je ona koja zauzima primarno mjesto u njegovom
putopisnom opusu U ovom masterskom radu prikazali su se Sijarićevi putopisi Zapis o
gradovima Herceg-Bosno i tvoji gradovi i Jasenovac Knjiga Zapisi o gradovima
objavljena je 1970 godine a 1986 Sijarić objavljuje putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi
Po tematici se ovaj putopis može izjednačiti sa putopisom Zapisi o gradovima dok je
Oslobođeni Jasenovac i svojom formom i sadržajem ustrojen na potpuno drugačiji način
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta
Pokazalo se kako te obavijesti pronalazimo u predgovoru ali i u pojedinim zapisima unutar
putopisa Kada je riječ o zanimljivosti mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive
zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru međutim ovaj pisac ipak sve što je
zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način posebno u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi Usputne priče anegdote i legende su osnovni elementi
kojima Sijarić postiže zanimljivost i novost Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna
izražajna postupka u putopisu Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom
20 stoljeća izdvaja se figura kulturalnog pamćenja Ta tzv mjesta pamćenja javljaju se u
funkciji očuvanja znanja o sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke
54
prošlosti Ovi putopisi sadrže niz figura kulturalnih pamćenja kao što se i pokazalo u
samom radu
SummaryTravelouge as form was developed in the classical period It is a literatur category
thematicly shaped with travelers journey in which he narrates about events descripes
places he has seen people he met their customs and way of living and often about cultural
and artistic sights of specific areas For Ćamil Sijarić travelouge is simply description of
travels including geography history and etnhography Historical story is primar in his
travelouge opus This master thresis showed us Sijarićs travelouges Zapis o gradovima
Herceg-Bosno i tvoji gradovi and Jasenovac Zapis o gradovima was published 1970
Herceg-Bosno i tvoji gradovi 1986 Thematically they are very similar while Jasenovac is
with its form and content established differently Framework and notices are authors
expalanations for writing the text We found notices in preface but also in the text of
travelouge Critics claim that most interesting events happen in unknown and far places
However this author search for new and ineresting in his country in a completly different
way as shown in Herceg-Bosno i tvoji gradovi Side stories anecdotes and mhyts are basic
elements for Sijarićs new and interesting storytelling As expressed element of literature of
late 19 and 20 century it stands out figure of cultural memory Those cedilcedil memory placesldquo
occur as intent to preserve knowledge about ourselfs recall historicaly endangered
meaning of common past These travelouges contain series of cultural memories as
shown
55
Literatura Assmann Jann Kulturno pamćenje Pismo sjećanje i politički identitet u ranim
visokim kulturama s njemačkog preveo Vahidin Preljević Biblioteka tEKST
Zenica 2005
Bahtin Mihail Oblici vremena i kronotopa u romanuMatica hrvatska kolo 3
(2008)
Dizdarević Faruk Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila
Sijarića Avlija-portal za kulturu književnost i društvene teme Dostupno na
httpwwwavlijameesejifaruk-dizdarevic-stradalnistvo-kao-umjetnicka-vizija-u-
knjizevnom-djelu-camila-sijarica (2352014)
Duda Dean Priča i putovnje hrvatski romantičarski putopis kao pripovjedni žanr
Matica hrvatska Zagreb 1998
Duda Dean Kultura putovanja Naklada Ljevak Zagreb 2012
Galić Gordana Vladimir Nazor od Splita do piramida - tekst imaginacija
reprezentacija Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske Dostupno
na httphrcaksrcehr86365 (1352014)
Hrvatska opća enciklopedija Leksikografski zavod Miroslav Krleža Zagreb 2008
Dostupno na httpwwwenciklopedijahrNatuknicaaspxID=51177
Isaković Alija Hodoljublje Svjetlost Sarajevo 1973
Kulenović Tvrtko (priredio) Ćamil Sijarić- Zapisi Izabrana djela I-X knjiga
deveta Veselin Masleša Sarajevo 1991
Kulenović Tvrtko Ćamilovi putopisi Diwan - časopis za kulturu Javna biblioteka
Alija Isaković Dostupno na httpwwwdiwanmagcombaarhivadiwan7-
8sadrzajsadrzaj14htm (562014)
Lešić Zdenko i Martinović Juraj (ur) Naučni skup Književno djelo Ćamila
Sijarića Sarajevo 2003
Ivan Lovrenović (2012) Prostori putopisa Dostupno na
httpivanlovrenoviccom201203prostori-putopisa-2 (2762014)
Miličić Irena Teoretičari hodočasnici činovnici tri vrtse renesansnih putopisnih
tekstova Zagreb 2010 Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske
Dostupno na httphrcaksrcehr56766 (1152014)
Nemec Krešimir Čitanje grada Ljevak Zagreb 2010
56
Sijarić Ćamil Zapisi o gradovima Zadruga Sarajevo 1976
Todorova Marija Imaginarni Balkan prevele s engleskog A B Vučen i D
Starčević Biblioteka XX vek 2 izdanje 2006
Zvrko Husein Ćamil Sijarić- pripovjedna proza Dobra knjiga Sarajevo 2013
15
Umirale su uz tih devet stotina dana po cijele porodice za jedan dan Svi skupa otac
majka baba djeca ndash za jedan dan Tako da su se vrata na kućama zatvarala i na njima
lijepio natpis bdquoOvdje više ne tražite nikogldquo
Kada govori o gradu Pančevu opet nagovještava da se njegovo ime veže za slavenski
jezik što znači močvara
Ako je istina da je to slovenska riječ i da znači močvara blato brlog i slično tome onda je
toga blata i toga brloga na ovoj rijeci Tamišu sigurno nekada bilo mnogo pa je i ime
mjestu - eventualno moglo otud nastati no ko to zna
Kao odličan poznavalac historije Ć Sijarić nudi podatke o tome kako se ime grada
mijenjalo kroz stoljeća pa tako prvo njegovo ime bilo je Panuka iz 9 stoljeća u 10
stoljeću spominje se ime Panucea a kasnije i Panoča
On također govori o tome po čemu su se pojedini gradovi posebno isticali kao npr
Đakovica čiji se stari dio grada nekada isticao po neizmjernom bogatstvu a posebno po
vještini svojih zanatlija puškara sabljara abadžija gajtandžija aščija kujundžija
kundurdžija itd Trgovina je bila toliko razvijena da je Đakovica bila vodeća u prodaji
Dok je Đakovica bila poznata po dobrim zanatlijama Struško polje obilovalo je voćem
Voće od svake vrste moglo se pronaći u Struškom polju tu su kruške jabuke šeftelije
breskve kajsije te južno voće kao smokve badem i drugo
Treba zamisliti ovakvu sliku polje ravno kao dlan opružilo se i raširilo sve dok vidik ne
zaklone planine A vrijedne ruke došle su i tu zasadile sve što zemlja rodi i rodom plodi I
sve se to u proljeće zaodjene cvijetom a u jesen plodom Pa granama teško da drže A za
oči uživanje Jer možeš da biraš plod koji hoćeš I svih vrsta
Husein Zvrko navodi kako u pripovijednim kazivanjima Ćamila Sijarića često nailazimo
na motiv vode izvora rijeke i jezera Ti motivi su neizbježni u njegovoj pripovijednoj i
putopisnoj prozi Kada je riječ o putopisima taj motiv je nezaobilazan Dok su i čovjek i
grad prolazni voda je ta koja uvijek ostaje mlada Voda je za Sijarića nešto mistično
zagonetno i nedostižno dok je sve ostalo poznato i ljudi i putevi i gradovi Tako u zapisu
Voda ne stari star je samo Ohrid govori o starom makedonskom gradu Ohridu i
Ohridskom jezeru
No - na njemu se vijekovi ne vide ne vidi se njegova starost ndash jer voda je uvijek samo voda
i vrijeme na njoj ne bilježi se ndash šta više čini se da je uvijek mlada i da će mladom i ostati
Ono kao i da jeste tu - da se u njemu ogleda Ohrid I tu ndash u ogledalu njegovom ovaj grad
treba i gledati Jer on tada ne izgleda stvaran nego liči na nekakav prividan grad ndash na
sliku naslikanu nekad davno rukom starih slikara iz Ohrida a na licu vode ndash na jezeru
16
Još jedan motiv koji ovaj pisac pronalazi u vodi je i sloboda U selu Tivoli kod Rima selu
poznatom po hramu božice Veste Sijarić nailazi na jedan potok Iako sasvim običan potok
naizgled nimalo drugačiji od ostalih pisac vidi u njemu nešto posebno i lijepo Poseban je
bio taj potok jer je bio slobodan jer je tekao tamo kuda je htio bez ljudske ruke koja bi ga
vodila
Jer su sve ostale vode stegnute u cijevi svima je nametnuta ljudska volja da čini ono što
čovjek hoće i jedino ovaj mali potok čini sam što hoće ndash teče slobodno ništa ga se ne tiče
niko ga ne gleda jer zašto bi i gledao jedan sasvim običan potok kod toliko vodoskoka i
vodopada Ali ja sam ipak gledao taj potok I divio se njegovoj slobodi I kad bi on bio
razumno stvorenje ja bih mu rekao da bježi što dalje i što brže i spasi se huke i buke koju
prave vode iz cijevi
Motiv slobode nalazimo i na samom početku zapisa Duša Bukurešta gdje Sijarić govori o
slobodi koju ima jedan putopisac Kada si sam u nekom tebi nepoznatom gradu onda si
potpuno slobodan jer si kako kaže i sam pisac gospodar vremena i ideš kud hoćeš radiš
šta hoćeš
Sijarić je također i odličan poznavalac čovjeka njegovih misli osjećanja i potreba
Nastoji razbiti njegovu otuđenost i predstaviti ga u boljem svjetlu svjetlu druželjubivog
čovjeka koji razumije i prihvata druge i drugačije Želi pojedinca stranca približiti masi
tako da bude prihvaćen kao jedan od njih Na taj način u zapisu Na Dunavu Estergon
pokazuje kako ne bi smjele postojati razilke među ljudima već kako bi se i u tuđoj zemlji
trebalo osjećati kao i u svojoj ne kao gost već kao domaćin tu među domaćinima U
zapisu Na mramorju Pompeja kazujući o Pompeji u erupciji vulkana Vezuva uništenom
rimskom gradu Sijarić stvara gotovo opipljivu sliku agonije i boli svakog čovjeka tog
nekadašnjeg grada agonije svakog onog koga je zadesila takva smrt Zgrudvani su
sklupčeni su od bola su se previjali i takvu nam sliku ostavili da taj bol onako užasan od
vatre osjetimo nekako i mi danas Ono što svakako ističe jeste i to da čovjek dijeli
sudbinu drugog čovjeka i suosjeća sa njegovom tragedijom
Međutim on kazuje i o ljudskoj okrutnosti čovjekovoj lošoj strani i potrebi da povrijedi
drugog čovjeka Na najbolji mogući način to slika opisujući arenu u Rimu čuvenu
Koloseo Flavio Sijarić time kao da želi pokazati kako čovjek uvijek ostaje isti kako se od
najstarijih vremena pa do danas nije promijenio njegova surova strana ostaje
nepopravljiva U čovjeku postoji nešto animalno i zastrašujuće
Ima jedna pjesma o mladoj hrišćanki koju su bacili među lavove ndash u vrijeme
neznabožačko Ta arena tu je i danas Ogromna je i stravična izgledom Zovu je kratko ndash
17
bdquoKoloseo Flavioldquo Veće gledalište valjda ne postoji A ni strašnije od ovoga Jer tu su
zvijeri rastrzale ljude jer tu se svjetina smijala žrtvama jer tu je čovjek bio zvijer
Koliko se samo pakosti i oholosti može javiti u čovjeku i koliko takav pojedinac može biti
bezosjećajan Sijarić ovo potvrđuje i u zapisu Niniva zapisu o istoimenom gradu a
današnjem Mosulu Drevni narod tog grada vjerovao je u boga Asura a kraljevi od
najstarijeg do posljednjeg kako kaže i sam putopisac bili su božji poslanici na zemlji i sve
što su činili činili su to u ime boga Ono što su radili ti kraljevi bilo je svakako zlo i
strašno daleko od onoga što bi čovjek trebao raditi Kako bi stvorio što vjerniju sliku
takvih kraljeva Sijarić citira jednu priču urezanu u ploči o tome šta kralj čini kada vodi
rat
Ja Asurnazirbal ovako osvajam tuđe gradove pred kapijom grada koji hoću da osvojim
ja najprije podignem piramidu od zemlje zatim žive oderem nekoliko vođa neprijateljske
vojske i njihove kože razapnem na piramidu neprijatelj iz grada gleda te kože i biće da ga
tada strah hvata ndash jer i sebe zamišlja u takvom stanju koje ga ne može mimoići Zatim
naredim da se izvjestan broj neprijatelja živi uzidaju u gradske zidine a drugi da se živi
nabiju na kolje i istaknu gore na zidine da ih otud iz grada gledaju građani i da znaju šta i
njih čeka
Kao potvrda ovakvog govora uz taj strašni natpis u reljefu je isklesan i lik kralja
Asurnazirbala Sijarić ističe kako ta figura zrači samo surovost divljinu i užas Kao i svi
drugi kraljevi u Ninivi tako je i kralj Asurnazirbal isklesan mnogo veći u odnosu na druge
koji su uz njega Na taj način kraljevi se žele posebno istaći i veličinom i snagom
Ovaj putopisac piše o umjetnosti i kulturi nekog prostora pa na taj način stvara povezanost
opisanog prostora i samog čitaoca Kada govori o tradiciji kulturi običajima i svemu
onome što se vezuje za neki grad i njegove stanovnike Sijarić to čini izuzetno detaljno pa
se kod čitaoca stvara dojam da je dio tog prostora i da sam posmatra grad i njegove
stanovnike Ti detaljni opisi i dočaravanje određenog prostora nekako se najbolje uočavaju
u zapisu gdje pisac govori o Pompeji Iako sasvim uništen još davne 79 godine ne taj
grad čuva ruševine koje su dokaz njegovog postojonja i života Na osnovu slike na zidu
na kojoj je prikazana gola žena Sijarić detaljno govori o njihovoj kulturi To je bila
jelinska kultura Govori o stanovnicima Pompeje kao o pobornicima zabave koji su
uživali u životu prepuštajući se igri i svirci Poznavajući Ilijadu i Odiseju slikali su scene iz
tih pjesama kao i iz nekih drugih pa putopisac zaključuje da su im zidovi bili sasvim
išarani najčešće motivima golih bića Sijarić detaljno opisuje i neka svoja putovanja kao
što je to primjer putovanja u Konstancu rumunski grad na Crnom moru U namjeri da
18
posjeti spomenik pjesnika Publija Ovidija Sijarić luta tim velikim gradom i njegovim
ulicama Iako nije znao gdje se tačno nalazi spomenik ovaj putopisac je uživao u tome da
ga pronađe bez nečije pomoći Sijarić također detaljno opisuje i sam spomenik Publija
Ovidija jednog od najvećih rimskih pjesnika i elegičara kojeg je protjerao car August
Da ga opišem natprirodne je veličine Dignut na ne mnogo visoko postolje Gologlav
Glava s malo kose čelo otvoreno Lice pravilnih linija lijepo koštunjavo pomalo
staračko sjetno zamišljeno zgledano preda se stoji grozno usamljenički na svome
postolju i na ovom mjestu kao što je uostalom i bio usamljen u ovom dalekom
varvarskom gradu na Crnom moru i u Dakiji ndash u zemlji
Herceg-Bosno i tvoji gradoviGodine 1986 Sijarić objavljuje putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi Po tematici se ovaj
putopis može izjednačiti sa putopisom Zapisi o gradovima jer i u ovom putopisu na isti
način kao i u Zapisima o gradovima Sijarić priča historiju gradova s tim da je u ovom
putopisu predmet historija Bosne i njenih gradova Ono što je vjerovatno najuočljivije u
ovom djelu jeste to da pisac u istom trenutku iznosi historijske činjenice daje podatke
(najčešće etimološke prirode) ispriča neku anegdotu i bdquootpjevaldquo pjesmu Dakle mogli
19
bismo reći da se ističu historijske činjenice koje su poetski uobličene Kako je Sijarić često
objašnjavao porijeklo i značenje imena nekog grada svjedoči i primjer u zapisu Prozor i
Rama gdje objašnjava porijeklo imena grada tako što se detaljno prisjeća svog djetinjstva i
odlazaka u mekteb Tamo su sa kalfom učili arapski jezik te spominjali gradove Bosne i
Hercegovine
Idući ka ovom gradu i izgovarajući njegovo ime dugo - Prόzor ili kratko Prȍzor što je
prvo pogrešno a drugo pravilno prisjetio sam se jednog davnog slučaja kad sam prvi put
čuo za ime ovog grada u župi Rama Bilo je to kad sam kao dijete ndash to jeste kao mejtefski
đak prvi put uzeo knjigu u ruke Bila je ta knjiga ispisana arapskim slovima koja nijedno
od nas djece nije umjelo da čita Bila su tim slovima ispisana imena gotovo svih gradova u
Bosni i Hercegovini i trebalo je da ta imena naučimo napamet ndash pa smo jednostavno išli za
kalfom kako on kaže tako i mi za njim ponovimo Imena gradova u Bosni i Hercegovini
počinjala su ovako Sarajevo Mostar Banja Luka Tuzla Bihać Travnik i tako dalje ndash a
posljednji je bio Prȍzor
Pisac objašnjava u kakvoj je vezi riječ Prozor sa staroslovenskim jezikom Grad nije dobio
ime po prozoru na kući već potječe od glagola bdquozretildquo što je na staroslovenskom značilo
gledati pogledati kroz nešto pa je od imenice izvedene iz toga glagola nastalo i ime grada
ndash Prozor Pored toga ono što je možda i neočekivano za ovakvo književno djelo jeste to
što Sijarić nudi i pravilan izgovor te riječi ukazuje na koji način se akcentira Umjesto
dugosilaznog akcenta kako je i sam pisac mislio javlja se kratkosilazni Upravo ti
bdquoneobični potezildquo čine Sijarićevu cjelokupnu putopisnu građu jedinstvenom
Može se reći da svaki putopis pojedinačno sadrži niz historijskih činjenica koje su i
osnova tih putopisa Ćamil Sijarić prije nego što bi pošao na put dobro bi proučio historiju
datog mjesta Kada je grad Prozor u pitanju on piše kako i sam kaže najraniju historiju
onu iz srednjeg vijeka Govori o banu Tvrtku koji je izdavao povelje u Prozoru Spominje
Tvrtkovu povelju Vukcu Hrvatiniću iz godine 1366 te podatak da je Matija Korvin 1463
poklonio Prozor zajedno sa Ramom sinu hercegu Stjepanu Vladislavu
Pišući o Sarajevu - gradu za riječ i sliku on započinje jednom anegdotom Kada su upitali
jednog čovjeka kakav je to grad on ga je usporedio sa jednom kućom sa puno prozora sa
kojih pjevaju djevojke
One tu ostaju po cio dan i pjesmu prekidaju samo dokle ručaju ndash a kad ručaju opet sjednu
na svoja mjesta i odozgo kroz prozor daju svijetu gotove pjesme
Također kada govori o ljepotama i bdquomagičnostildquo Sarajeva nudi čitavu jednu priču o
fenjerdžiji koji je palio fenjere po sarajevskim sokacima čitav svoj život Igrom slučaja
20
postao je bogataš naslijedio je rođaka iz Bosanske Gradiške Međutim nakon nekog
vremena vratio se u Sarajevo i svojim fenjerima Sijarić pokazuje multinacionalno
Sarajevo ali nekadašnje Sarajevo kada su trgovci i muslimani i katolici i pravoslavci išli
zajedno u Carigrad i nosili kožne proizvode Pisac spominje i Alifakovac i Trebević te
objašnjava porijeklo tih riječi Ime Alifakovac dolazi od Alije koji je inače bio niskog
rasta jer bdquoufakldquo je turska riječ i znači mali Naziv Trebević dolazi od riječi bdquotrebeldquo što
znači bdquosofreldquo koje su se postavljale nekada bogovima i na njima polagane žrtve Pored tih
činjenica Sijarić piše i o kugi koja je bila zahvatila Sarajevo i odnijela mnoge živote Da
je mene vatra pogorjela bijele bi mi dvore ponovila da je mene voda poplavila barem bi
mi oprala sokake već je mene kuga pomorila pomorila i staro i mlado rastavila i milo i
drago kugo pusta da te bog ubije
Ono što je doprinijelo estetici i zanimljivosti Sijarićevih putopisa svakako su upravo te
anegdote i niz pjesama koje su nezaobilazni elementi gotovo svakog pojedinačnog
putopisa
Ćehotina govorila Drini pričekaj me sjutradan do podne dok ja dođem mutna i krvava
mutna jeste dolazila a ne zna se da je nekad došla i krvava
Kako u Sijarićevim romanima i pripovijetkama susrećemo niz različitih likova on i u
putopisu karakterizira čovjeka pokazuje sve njegove vrline i mane Sarajlije su prkosne i
ponosne i umjeli su grdno da se naljute Nisu ispoštovali naredbu Omer-paše Latasa da se
pripremaju za vojsku čak i onda kada im je prijetio raznim kaznama već svaki ode u svoju
krajinu barut tući i olovo liti pa na carsku vojsku udariti
Od Osmanlija do napada Austrije pisac ispisuje priču o Sarajevu i Sarajlijama O tome
kakav je taj grad nekada bio i kakvi su bili njegovi ljudi Sijarić govori na zanimljiv
upečatljiv metaforičan i slikovit način
U čizmara cio red čizama i sve su jednake Mušterija pita za jedne i dobija cijenu pita za
druge i dobija manju cijenu ndash i pita zašto je manja kada su čizme jednake ndash Nisu jednake
u tim što su za jednu paru jevtinije kalfi se kad ih je šio prekinuo jednom konac a kod
drugih se nije kidao pa su zato jevtinije ne zapitkuj tu dokon nego ako hoćeš kupi a ako
nećeš kao i da hoćeš - bio je odgovor čizmedžije
Gračanica podsjeća Ć Sijarića na ljude na njihovu gostoprimljivost koji kao pravi
domaćini rado ugoste svakog prolaznika
21
i sva je ona jedan široko otvoren dom s domaćinom pred kapijom i avlijom da primi
gosta I od svega što ima odlomiće i staviti pred gosta a najviše od svoje duše ndash to jest od
onoga čega Gračanica ponajviše i ima
Sarajlije se mogu pohvaliti svojim bogatstvom Mostarci su pismeni i učeni ljudi u Banjoj
Luci su talentirani pjevači a Fočaci dobri ratnici junaci
Sijarić govori i o pojedinim historijskim ličnostima gdje svaka od njih poprima neko novo
značenje Tako npr govori i o Jeleni ženi bosanskog kralja Stjepana koju su zarobili
turski vojnici Kako bi sačuvala svoj život i život svojih sinova primorana je bila da ode u
Dubrovnik i tamo da živi sama bez krune i kao udovica a njeni sinovi postali su janjičari
Spominje se još i Omer-paša Latas a nekadašnji Mihajlo te njegov dolazak u Banjaluku i
prelazak na islam Taj bdquoBič nad Bosnomldquo kako su ga nazivali bio je sultanova desna ruka
kojom je zavodio red u Bosni
Svaki grad sa sobom nosi svoju sudbinu baš kao i ljudi a tu njihovu sudbinu Sijarić
prikazuje kroz mnoga osvajanja Za Srebrenicu grad srebra uvijek su se zanimali kraljevi
carevi vojske osvajačke čete hajdučke svi oni koji su znali za njeno bogatstvo srebrom
Sijarić opisuje ovaj grad kao jedan od onih gradova s tužnom sudbinom grad koji su
mnogi preuzmimali na prevaru prodavali i kupovali Srebrenicom su prošli i Iliri
Rimljani Bosanci Austrijanci Mađari Turci i Dubrovčani pa u svom putopisu Ćamil
Sijarić kaže ldquoI na strijele koplja sablje i puške osvajali i harali svi koji su stigli i nije
samo onaj ko nije stigaoldquo
Ono što Sijarićevu cjelokupnu putopisnu prozu čini jedinstvenom i prepoznatljivom
svakako su legende po kojima se i gradovi pamte i poznaju Za Banjaluku se veže legenda
o jednoj Austrijanki čijeg je sina zarobio turski oficir Ferhat-paša Da bi ga oslobodio
Ferhat-paša je tražio da se u Banjaluci naprave kaldrme i hamami velika džamija i uz nju
sahat-kula i uz sve to ndash tri tovara blaga Sve što je zatražio i dobio je i po dogovoru
oslobodio mladića Međutim mladić je umro od tuge kad je saznao da je njegova majka
srušila i svoju crkvu da bi paši izgradili džamiju
U zapisu Tvrdi mi grad Bobovac pisac piše legendu o Radaku izdajici zbog kojeg je
Bobovac pao Kralj Stjepan je Radaku povjerio odbranu Bobovca međutim nadajući se da
će dobiti novac zvanje i počast on je izdao to povjerenje i Turcima otvorio vrata Bobovca
Umjesto nagrade Radak je osuđen na smrt Sultan Mehmed Fatih nije želio izdajicu poput
njega pa je naredio da ga strmoglave niz stijenu Ono po čemu se i danas pamti Bobovac
grad koji je gotovo do temelja porušen upravo je ta priča o izdajici Radaku i stijeni niz
koju je survan ndash Radakovoj stijeni
22
Putopisi govore o tradiciji i običajima koji se vijekovima prenose sa generacije na
generaciju Za grad Jajce se kaže da nijedno mjesto u Bosni nije toliko bosansko koliko je
taj grad Takva jedna tradicija može se vidjeti i u narodnoj nošnji koju ovaj putopisac vrlo
detaljno opisuje
To je stara bosanska nošnja Nikakvih džidža ničeg suvišnog ndash do onoliko koliko treba Ni
malo ni mnogo do po mjeri Tako se nosio a i danas se tako nosi svijet oko Jajca I uz
one zidine i onakve krovove spojiva je jedino ovakva nošnja Ona je žena kao isklesana A
kao isklesan je i sam grad I samo zajedno oni čine cjelinu i jedinstvo Nešto što imaju u
sebi sve stare stvari imaju u sebi i ove žene oko Jajca Vuku u sebi nešto iz davnine - čak
možda iz one bogumilske Bosne Nešto što je vječno a narodno
Motiv puta se ponavlja i u ovom putopisu Za Sijarića put je cilj i pravac put djeluje kao
zamišljena tačka prema kojoj se ide Ono što pokreće čovjeka da pođe na neko putovanje je
samo ljudska radoznalost i čežnja za onim što je daleko i nepoznato Tako će i Ćamil
Sijarić reći ldquoPutovi su valjda i nastali iz vječitog ljudskog nemiraldquo
Oslobođeni Jasenovac
23
Sve što je ovdje u ovome naselju nekada stajalo na svojim nogama danas je palo dolje A
gore ostali samo dimnjaci iz kojih se više dim ne diže Strše grozno iznad paljevine strše
kao dignute ruke u prazno nebo a nebo je danas plavo i lijepo danas je dan proljetni Dok
je drugo sve palo dolje ndash sve se sravnilo sa ravnom zemljom i umrlo
Sabirni logor Jasenovac bio je najveći sabirni logor i logor smrti u Nezavisnoj Državi
Hrvatskoj Sabirni logori osnovani su kao mjesta zatočenja prisilnog rada i ubistva velikog
broja Srba Židova Roma i Hrvata tačnije svih onih koji su se protivili tadašnjem
ustaškom režimu Sabrini logori nastali su kao rezultat politike rasne i nacionalne
isključivosti u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj koju je 1941 godine pod utjecajem nacističke
Njemačke proglasila Ustaška domovinska organizacija
U svom tekstu bdquoĆamilovi putopisildquo Tvrtko Kulenović navodi da je ovaj putopis drugačiji i
da se zbog toga izdvaja među objavljenim knjigama njegovih putopisa Oslobođeni
Jasenovac je na raskršću između beletrističkog i feljtonističkog oblikovanja gdje pisac
opisuje strahote Drugog svjetskog rata Kao mladi partizanski oficir Ćamil Sijarić je bio
među prvima koji su posjetili taj logor Na samom početku on navodi razlog zbog
putovanja gdje kaže ldquo Išao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjetildquo On
prikazuje strašne slike prikazuje smrt ludilo čovjeka koji nije mogao podnijeti sve ono što
je u logoru doživio gomilu ljudskih tijela izgorjelih ili poluspaljenih
Sijarić kroz tekst naglašava strahote tog zločina tako što nekoliko puta izgovara riječ
Jasenovac On kaže ldquoZemlja na koju stupamo nogom zove se Slavonija a mjesto u koje
smo stigli - Jasenovac Izgovaram tu strašnu riječ nekoliko puta Jasenovac Jasenovacldquo
Vjerovatno najjači efekat ostavljaju izuzetno detaljni opisu u ovom putopisu Sijarić kao da
nastoji stvoriti jednu neuništivu sliku koja će biti svevremeni podsjetnik i opomena Pišući
o leševima koje su zločinci bacili u rijeku kaže ldquoNeki nemaju svoga lica Nemaju glave
Neko nema ruke Nema noge Ili nema nijedne noge A poneki i ne liče na ljudske leševe
nego na nešto neodređeno što se crni iz vode i oko čega se viju muhe Jednog takvog voda
je digla gore na granu Glava i ostalo više se na njemu i ne razlikuju I takav ndash s grane ne
ličeći više na čovjeka kao da govori onim dolje pod sobom Šta bi mogao da im govori
kad bi zaista govorioldquo
Sijarić nudi priču o jednom univerzalnom zlu koje nikoga ne zaobilazi pa ni djecu Tu
djecu te mnogobrojne raskomadane leševe naziva lutkama To su za ovog pisca dječije
lutke koje poslije mnogo igre i čupanja ostanu bez svojih dijelova
24
Kao i u većini svojih djela tako i u ovom putopisu Sijarić prati i tumači psihološku stranu
čovjeka kao pojedinca Čovjek je u stanju da svirepo ubije i muči drugog čovjeka on gubi
sve osobine čovjeka i pretvara se u životinju
Vodnik Markić iz logorske satnije nadzornik električara došao je u mehaničarsku
radionicu i tražio da mu se izmijeni baterija Bio je krvav od glave do pete i bijesan kao
zvijer Htio je da zapuši ali nije mogao jer su mu ruke bile krvave i od krvi mokre Digao
je obadvije šake i sa njih olizao krv gutajući je
Čovjek je zvijer koja bez imalo samilosti muči zatvorenike U tom mučenju vide igru i
zabavu i sve više što bi odlagali smrt i više mučili zatvorenike to bi postajalo sve
zabavnije Kada bi već ustaljeni načini mučenja postajali dosadni onda bi nastojali
izmisliti novi Zatvorenicima bi to ličilo na utakmicu jer svako od njih je pokušavao biti
pobjednik u tom takmičenju Koliko je sve to bilo strašno i prelazilo granice ljudskog
razuma svjedoči i najnoviji način mučenja To je bio šiljati kočić čiji se oštri kraj zabode
u bradu a tupi se udara puškom sve dok kolac ne probode do mozga
Veći dio ovog putopisa djeluje kao jedna ispovijest čovjeka koji je preživio i uspio pobjeći
iz logora a koji je u logoru obavljao posao grobara Na zanimljiv način Sijarić slika tog
čovjeka Pokazuje kako se živ čovjek uspijeva navići na sve ma koliko djelovalo strano i
nemoguće Takav čovjek gubi razum i emocije jer u logoru kako kaže i sam pisac čovjek
poživinči on više ne zna za odnose prema porodici i prijateljima jednostavno zamru čula i
sve ono što je ljudsko
Ali mi smo se razlikovali od takvih grobara jer mi grobari u logoru morali smo da
zakopavamo i mrtve i žive A šta to znači moj prijatelju zakopati u zemlju živa čovjeka to
vama niko ne umije kazati Niti vi možete ikada to shvatiti Nisam ni ja mogao to da
shvatim Bio sam tada još zdravih čula I ono što nekad ne biste učinili ni za živu glavu
sad činite sasvim mirno ndash jer vi više niste čovjek koji ima svoja zdrava čula nego ste
čovjek koji nema čula ndash ili su vam čula bolesna
Motiv straha provlači se kroz čitavo ovo djelo Taj strah sadržan je u glasu onih koji su u
logoru i koji u užasnim mukama čekaju smrt Oni koji su preživjeli logor pamte te glasove
po tome što čovjek nikada prije nije čuo takve ljudske glasove To nisu bili niti ljudski niti
životinjski glasovi jer ništa živo ne ispušta iz sebe takve glasove takve da od njih izludite
Sijarić posebno izdvaja ljudsku naivnost Čovjek od straha i nemoći često postane i naivan
pa vjeruje u razna obećanja i nada se spasu a spas u logoru bio je nešto nemoguće
25
Dok u putopisu Zapisi o gradovima voda simbolizira slobodu život i sreću u ovom
putopisu voda ima sasvim suprotno značenje Sada za Sijarića voda znači smrt rijeka Sava
je puna leševa i takva mu je odvratna Ona je grob ndash bdquobezmjeran grob ndash ne kopan ne
mjeren i ne ograđenldquo
Nešto što je svakako bitno spomenuti jeste i to da T Kulenović smatra kako je Sijarić
pišući djelo poput ovog o Jasenovcu mogao i trebao steći reputaciju jednog
jugoslovenskog Malapartea
Mogao je ali nije jer je njegov temperament bio drugačiji lirski a njegov pogled u istoriju
dublji pružao se do davnih vremena do samih mitskih korijena čovjekovih I korijeni zla
su isto tako duboki iako ono možda nikad ranije nije planulo tako strašnim plamenom kao
u ovoj sceni u ovom vremenu Želja za osvetom je elementarna ljudska potreba ali zlo se
zlom ne može ispraviti a uopštavanje te želje u optužbu čitavog jednog naroda samo vodi
u novo zlo
Općenito putopisi Ć Sijarića obiluju lirskim detaljima sa čim se slaže i sam Kulenović a
što potvrđuju završne rečenice Oslobođenog Jasenovca
Maj je
Trava je
Prolaze odnekud jednako vojske I sva ti je zemlja čudna ndash i kao da nije ona stara zemlja
nego neka nova koja dolazi samo jednom i samo s proljeća
Pored ovoga Faruk Dizdarević ističe kako ovi zapisi i ne sadrže toliko lirskih
reminiscencija kako je inače karakteristično za Sijarićev način pripovijedanja On niti u
jednom trenutku ne moralizira znajući da to ne bi bilo dobro Govoreći o različitim
načinima stradanja tih nesretnih zatočenika on prepušta čitaocu da sam donese vlastiti sud
o užasnim događajima i zlom vremenu On se zaključuje Dizdarević više drži
faktografije i užasnih slika događaja koji su se tamo dešavali a takav način posmatranja to
pripovijedanje doprinosi tome da se čitalac osjeća neugodno ndash čitanje gdje povremeno
zaboli želudac
26
Zanimljivost i novostiHayden White podsjeća da skupina riječi koje označavaju pripovijedanje potječe od
latinskog gnarus što znači vješt upućen i upoznat Znanje i naracija odnosno upućenost u
stvar i njeno posredovanje dvije su središnje sastavnice određenja svake pa tako i
putopisne pripovjedne situacije Pripovjedač mora voditi računa o svome naslovljeniku i
procijeniti obavijesti kojima raspolaže s tim da prvenstveno obraća pažnju na one kojima
ih želi posredovati Njegovo znanje mora biti zanimljivo drugima Zanimljivost ima dva
osnovna obilježja i oba se temelje na kategoriji novosti ili novine Prvo je novina samog
znanja a drugo često u situacijama u kojima je naslovljenik već upućen u ono što
pripovjedač iznosi to je novina načina pripovijedanja Pripovjedačeva zanimljivost
njegova znanja mora kod recipijenta izazvati znatiželju Ona se odražava kao potreba za
znanjem kao pokazivanje znakova zainteresiranosti za temu i način pripovjednog
posredovanja
Osnovni element promjene je zgoda kao osnovna jedinica pripovijedanja Ona sadrži bit
novosti i zanimljivosti čak i ako je suzimo na elementarnu promjenu mjesta poput
putovanja iz jednog grada u drugi Iako mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive
zgode ne odvijaju u vlastitom prostoru Ćamil Sijarić u ovom putopisu pokazuje upravo
suprotno
Biti u nepoznatom kraju ili dalekoj zemlji i potom ispričati svoje doživljaje znatiželjnima
predstavlja ishodište pripovjedne komunikacije Za one koji nisu upućeni putnikove su
27
zgode novost Na putu se svašta može dogoditi svašta se može zaplesti i nužno je to
zainteresiranim ispripovijedati
Putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi ne govori o bilo kojim gradovima niti o nekim
dalekim neistraženim egzotičnim prostorima Ćamil Sijarić je na bdquosvojoj zemljildquo i piše o
bdquosvojimldquo o bosanskohercegovačkim gradovima Kako je gore navedeno mnogi kritičari
tvrde da se najčešće zanimljive zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru ovaj
pisac ipak sve što je zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način
Da bi prikazao zgodu i promjenu njemu ne treba novi prostor
Treba spomenuti da je sasvim zanimljivo i krajnje upečatljivo to što Sijarić kada piše o
Rudom gradiću na Limu piše na ćirilici a abecedu zamjenjuje azbukom što nije jedini
slučaj Iako je riječ o vlastitom domaćem prostoru pisac uspijeva ispuniti zadatak
zanimljivosti
Piše o nečemu što i nije toliko poznato i što je daleko piše o historiji koja se najčešće
zaboravlja Već na samom početku spominje stećak ploču od bijelog kamena ravnu do
polovine u zemlju urasla Dalje priča o Radojici dječaku iz Rudog i njegovoj svijetloj
sudbini Tu Sijarić i spominje legendu kada je dječakova majka usnila san u kojem joj se
kazalo šta čeka Radojicu
Jedne noći je uoči Božića gore u Ravnicama jedna mlada snaha Sokolovićka usnila san
nikad ranije nije tako čudan san sanjala i nije mogla da se uzdrži a da ne ispriča svome
svekru to što joj se u snu prividjelo da je iz nje iznikao zelen bor velik toliko da je svu
carevinu s kraja na kraj svojim hladom prekrio san je laža a ja istina
Sudbina bistar um i vještina upravljanja dovela je ovog mladića (Radojicu ili Mehmed-
pašu Sokolovića) iz Rudog na mjesto velikog vezira osmanskog carstva Pored tih
podataka pisac govori i o njegovoj izuzetnoj sposobnosti kao graditelja Mehmed-paša
Sokolović bio je jedan od najvećih graditelja u turskoj historiji Jedna od njegovih ideja
bila je ta da prokopa Suecki kanal i tako spoji Crno more sa Kaspijskim jezerom Međutim
radove nije priveo kraju jer ga je u tome omeo Ivan Grozni U Medinu je doveo vodu u
Carigradu izgradio jednu od najljepših džamija a nedaleko od Aja Sofije na mjestu gdje je
danas Sultan Ahmed džamija podigao je saraj svoju vezirsku rezidenciju ukrašenu
sedefom srebrom i zlatom Sijarić spominje i ostale paše Sokolovića a posebno Kara
Mustafu koji je izgradio Rudo
Kara Mustafa-paša Sokolović da bi se odužio svom rodnom kraju darovao mu je ndash ništa
manje nego cio jedan grad Grad izgrađuje na poljani koja se zove Rudo a koja se nalazi
28
između dvije rijeke - Lima i Krupe u nahiji Polimlje a daleko od svakog drugog grada ndash
to jeste na mjestu gdje na Limu nije bilo mosta a putnici ga stalno prelazili otudi i odovud
Rudo je bio bogat grad jer je kroz njega prolazi bdquobosanski putldquo koji je vodio u Carigrad a
isto tako i u Dubrovnik Stanovnici su uživali mnoge privilegije Nisu plaćali porez a
svako je bio zaštićen i unaprijed oslobođen krivice Rudo je kroz histoju imao svoje tri
kobi kugu vatru i vodu Kuga mu je odnosila živote do gotovo potpunog istrebljenja
Vatra ga je gorjela do crne zemlje a voda mu odnosila i zemlju i kuće i rod sav i
ostavljala za sobom pustoš
Da bi postigao efekat zanimljivosti i pobudio znatiželju u čitaocu Sijarić ne govori ništa
što je novo i nepoznato on priča historiju koja nije puka statistika podataka
Njegova historija je priča anegdota i legenda a ujedno i činjenica on govori o nečemu što
je manje-više poznato ali ne dovoljno sačuvano od zaborava
Kada govori o Gračanici izdvaja jednu posebnu zanimljivost a odnosi se na to da je ovaj
grad bio prvi u Bosni i Hercegovini koji je imao svoj urbanistički plan
po kojem su tačno kao po koncu išle ulice i dućani gradske mahale i čaršije i biće da
je to bilo djelo jednog od njenih kapetana I ako je taj kapetan Bahtijarević vidio kroz selo
loš put on bi seljacima toga sela rekao da će u petak njihovim putem proći u džamiju na
čezama ndash i put je do petka bio gotov za čeze
Za razliku o tog putopisa u putopisu Zapisi o gradovima Sijarić nudi sliku jednog dalekog
nepoznatog kraja Govori o drevnoj Mezopotamiji Asiriji dalekoj Rusiji i jugoslavenskim
gradovima U tom slučaju pronalazimo potvrde toga da putovanje u nepoznat kraj ili
daleku zemlju predstavlja ishodište pripovjedne komunikacije
Kada govori o Rimu Sijarić zapravo priča njegovu historiju pa i sam putopis naziva Vekia
Roma što u prijevodu znači stari Rim Govori o Romulu i Remu o rimskim hramovima
(forumima) o velikom Cezaru kojeg ubi vlastiti sin i areni bdquoKoloseo Flavioldquo gdje su kako
kaže sam pisac bdquoZvijeri rastrzale ljude jer tu se svjetina smijala žrtvama jer tu je čovjek
bio zvijerldquo U putopisu Ktesifon i Hatra spominje luk Ktesifon kojeg su izgradili kraljevi
Parte u 3 vijeku naše ere i koji je služio kao lovački dvorac Sijarić ističe da je širok 25 a
visok 37 metara što predstavlja širinu i visinu kakva se još nigdje nije vidjela U gradu
Hatra govori o veličanstvenom hramu boga Sunca o crtežima na mramoru koji prikazuju
bogove kraljeve trgovce seljake žene Ono što je samom Sijariću bilo zanimljivo jeste to
što su svi ti likovi i bogati i siromašni i carevi i ratari i prosjaci i kraljevi bili bosi
Upravo te bdquousputneldquo priče stvaraju novost i zanimljivost Sijarićevih putopisa Za njega
historija nije dovoljna historija u pravom smislu te riječi on teži za bdquonepoznatomldquo pričom
29
legendom onom koju će čuti usput koju će mu neko ispričati Tako gotovo svaki putopis
ima legendu kao npr što je ima nekadašnja bogata i blistava Hatra
Kralj Daizan naime imao je kćerku A ona je bila takva da ni jedan otac na svijetu ne bi
poželio sličan porod Priča o njoj jedna je od najstrašnijih priča na svijetu a ujedno i
najstrašnija ndash i evo šta se u njoj kaže Kralj sasanidski Sapor Prvi opsjedao je godinama i
godinama tvrdu Hatru ali je Hatra odoljevala ndash branila se i odbranila I kralju Saporu
bilo bi uzalud da se nije u sudbinu Hatre umiješala kćerka njenog kralja Daizana i to
ovako kralju napadaču otkrila je tajne zapise ndash hamajlije koji su svojim božjim moćima
štitili grad Hatru
Iskustvo pustolovine i okus egzotike tačnije upravo ono što čitateljslušatelj želi nije
moguće ponuditi ako se putovanje ne učini tematskom okosnicom teksta To doslovno
znači učiniti ga lijepim Narativni tekstovi su logikom zanimljivosti priče događajne
novosti ili uzbudljivosti što je dominantno smještena u nepoznate prostore ishodišno
tematski upućeni na putovanje i stoga stvaraju od njega strukturu Ta struktura je dugog
trajanja u književnosti pa je jedna od najčešćih uloga koju pripovjedači ili likovi ostvaruju
upravo uloga putnika Putovati je gotovo izjednačeno sa pripovijedati odnosno na neki
način imaju istu pretpostavku o zanimljivosti i novosti Pripovijedna zgoda uvijek je
isprepletena sa opisom u putopisnom tekstu
U pojedinim svojim putopisima Sijarić posebno naglašava ono što je zanimljivo ili što bi
se čitaocu moglo učiniti zanimljivim Taj postupak pronalazimo u zapisu Stara Đakovica u
Zapisima o gradovima kada naglašava da je zanimljivo to što u Đakovici i danas postoji
sedam sekti od ukupno dvanaest koliko ih je u islamu postojalo Neke od tih sekti bavile
su se isključivo proučavanjem duševnih ljudskih osjećanja ljudskim senzibilitetima
Pripadnici sekti Bektašije i Sadija napisali su veliki broj knjiga tako da je Đakovica
nekada bila mjesto učenih ljudi sa puno tekija i derviša Također na isti način zanimljivost
prikazuje i u putopisu Zemun ili bdquoSrebrogradldquo kada govori o imenima ulica koja su data
još u drugoj polovini 18 vijeka i da su neka od tih imena ostala i danas Godine 1816 na
ulicama su postavljene tablice i na kućama brojevi Prvobitno ulice nisu nosile imena
značajnih ličnosti već ona imena koja su im građani dali Tako su postojale ulice Marijina
ulica Rimska Anikina ulica Tri goluba Ulica zelenog drveta itd
U Priči o Leskovcu pisac izdvaja posebnu zanimljivost ndash priču o Radoju Domanoviću
piscu i kako sam Sijarić kaže čvrstom radikalu U Leskovcu je Domanović predavao jezik
i književnost a niko nije znao da je on književnik Domanović je bio jako bogat od oca je
naslijedio veliko imanje bio je dobar crtač i gimnastičar međutim svi su ga poznavali kao
30
boema i čovjeka bez mnogo skrupula Leskovac je poznat i po raznim narodnim pjesmama
a jedna od njih je i pjesma o srpskoj djevojci koja je otišla pod čador turskom miralaju
(gradskom načelniku) i prešla na islam dobivši ime Lejla Sijarić u svom putopisu o
Leskovcu bilježi stihove pjesme gdje majka proklinje svoju kćer
bdquoZašto Sike zašto pod čador da idešldquo
bdquoKako da ne idem miralaj me zove
Miralaj me zove kafu da mu služim
Kafu da mu služim ljuba da mu bidemldquo
Obrazloženje ili okvirObrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta
njegovo razumijevanje načina putopisnog posredovanja Putopisac iscrtava granice
vlastitog diskursa uokviruje prostor unutar kojeg se odvija komunikacija Obrazloženjem
putopisac argumentira logiku vlastitog diskursa i na određen način usmjerava proces
čitanja Iako se ta obrazloženja najčešće nalaze na početku ili kraju samog teksta mogu se
javiti i na bilo kojem drugom mjestu u diskursu
Tipično mjesto okvira ili obrazloženja pojavljuje se u obliku osobnih stavova o namjeri
okolnostima putovanja i diskurzivnoj izvedbi putopisa To doslovno otkriva razloge
pojedinih postupaka Nekada to može biti procjena očekivanja čitaoca koja ujedno i
implicira autorsku poetiku Vrlo često putopisac bira tuđi putopisni tekst kao svoj vodič
On ga na specifičan način usmjerava i vodi njegov diskurs
Kada je u pitanju Ćamil Sijarić i tačnije putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi njegovo
obrazloženje se nalazi u predgovoru On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja
a zatim vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa
putovanja Razlozi tog Sijarićevog putovanja su vrlo jasni jugoslovenski srednjovjekovni
31
gradovi nisu dovoljno istraženi Za mnoge se ne zna kada su građeni koji je bio povod za
to i čijom zaslugom su oni izgrađeni Uspoređuje ih sa spomenicima historije ali ne bilo
kakve historije već one nepoznate i vremenski neodređene one koja nudi mnogo pitanja a
ne dobija odgovore Tako ovaj pisac u putopisu Herceg-Bosno i tvoji gradovi govori o
bosanskohercegovačkim gradovima od perioda srednjeg vijeka preko onoga kada su
vladali Turci pa sve do vremena kada je vlast preuzela Austrougarska carevina
Za sve stare bosanske gradove vezan je po dio istorije nekad ta istorija u knjigama nije
zapisana nego samo u pričama ispričana a nekad samo tragovima i znakovima
nagoviještena Jedan od tih tragova od tih znakova nalazi se u gustoj gori nad Fojnicom i
ko se tamo oštro zagleda vidjeće - gradinu
Ono što čini okvir ovih putopisa karakterističnim jeste i to što sam pisac rijetko spominje
sebe rijetko kada nagovještava tu ich formu Jedan od rijetkih primjera gdje se ističe sam
pisac je njegovo putovanje u grad Daorsa iz putopisa Zapisi o gradovima
Daorsi ili Daversi su ilirsko pleme koje je živjelo u dolini rijeke Neretve u naselju kod
mjesta Ošanjići u blizini Stoca Smatra se da je grad Daorson osnovan u 4 stoljeću prije
Krista na području naseljenom još u brončano doba
Bio sam sam i velim hajd` bože pomozi A ako me noge i iznesu gore ne znam kako će
me dolje snijeti I kako su snosile one jadne Daorse Kako konje njihove kako putnika
kako vojnika kako ženu I je li im upravo zbog te visine i strmine život bio jadan ndash ili su
može biti bili srećni što su na visoku na stijeni pa zbog toga sigurni I nije mi se
drukčije činilo nego da sam se zabo u go kamen kroz koji dalje ne mogu ndash pa hajd`
natrag
U tekstu Putovati znači ndash vidjeti Sijarić kao da objašnjava razlog samog pisanja putopisa
Za njega su putevi ono što spaja i razdvaja ono što vodi na mjesta gdje su nekada bili
gradovi a gdje danas gotovo nema ništa Da nije njih ne bi se znalo kako se nekada
živjelo kako kaže sam Sijarić ldquoNekada su tamo bile pijace na kojima se prodavao vosak
koža srebro čoha vino ndash dok najzad sve nije izumrlo i pijace i gradovi i putevildquo
Putevi su primarni za civilizaciju oni stvaraju velike gradove
Oslobođeni Jasenovac Sijarić započinje rečenicom ldquoIšao sam u logor Jasenovac da
opišem to što ću tamo vidjetildquo Ta efektna rečenica predstavlja sami okvir putopisa On
polazi na put u Jasenovac da otkrije sve te strahote koje su se desile ali ni sam Sijarić ne
sluti šta će sve zateći i vidjeti
Ovaj putopisac svoja obrazloženja namjere i razloge nerijetko nudi i u samom putopisu
dakle ne samo u uvodnom dijelu Kada nailazimo na takva obrazloženja u samom
32
putopisu onda je to najčešće na početku i kraju zapisa Uočavamo početne i završne
rečenice koje su sadržajno i smisleno slične Jedan takav primjer je zapis Vekia Roma na
samom početku Sijarić kazuje o starinama starim gradovima starim zidovima te o
historiji i njenom značenju i smislu Zaključuje da je ona uvijek misteriozna i da niko ne
zna pročitati i tumačiti to što jedna starina kazuje Na kraju putopisa to isto ponavlja opet
govori o starini a posebno o starinama vječnog grada ndash Vekia Rome Ističe kako se te
starine uvijek iznova čitaju i tumače i da tome nema kraja Vrijeme predstavlja
nepoznanicu kako kaže Sijarić vremena su tama pa se čovjek teško snalazi jer vrijeme
stvari čini bezobličnim a ljude bezličnim Isti postupak pronalazimo i u zapisu Grad
bdquoSkupildquo - grad Skoplje gdje opet na početku i kraju Sijarić govori o tome kako svako
putovanje ostaje dugo u sjećanju a to prvenstveno zavisi od toga gdje putujemo i šta smo
vidjeli Neko želi vidjeti nešto novo a neko ipak nešto što je tu decenijama što je upravo
razlog njegovog putovanja u Skoplje vidjeti starine jer su one bdquoduša tog gradaldquo
Ćamil Sijarić posebno naglašava da svaki grad ima dušu koju čovjek treba dobro upoznati
da bi vidio ono što sam grad nudi Prema gradu se treba ponašati kao prema svakom
umjetničkom djelu kao prema slikama i spomenicima koje treba razumjeti i otkriti
Pred Zemunom sam dugo vremena bio nepismen i nisam umio da ga čitam I sve
donedavno nisam znao ni otkad je taj grad tu na Dunavu ni šta u njemu ima od značaja ni
prošlost kakva mu je Trebalo je da se prije kratkog vremena nekoliko dana zadržim u
tome gradu i da ga izbliza vidim
33
Subjekt putopisnog diskursaKategoriju putopisnog subjekta odlikuju pitanja o uporištima putopiščeve legitimacije
načinima njegova predstavljanja perceptivnoj i diskurzivnoj sposobnosti mogućim
podudarnostima i razlikama sa obzirom na mentalne stavove vremena i književna
strujanja
Te obavijesti o putopisnom subjektu su najčešće direktno ponuđene okvirom ali se nalaze i
u svakom dodatnom iskazu u svakom činu U slučaju da se putopisni diskurs približava
izvještajnom polu to povlači da se putopisac pred ispripovijedanim zgodama i opisanom
predmetnošću povlači u drugi plan D Duda ističe kako sam putopisac često posreduje
obavijesti o svom činu pripovijedanja te se zbog toga smatra samosvjesnim ili
osviještenim putopiscem Naime pitanje o subjektu putopisnog diskursa javlja se kao
postupak izravne ili s druge strane neizravne karakterizacije putnika promatrača ili
pripovjedača
Vjerovatno najvažnije obavijesti o putniku nalaze se na događajnoj razini Zahvaljujući
prikazu njegovog djelovanja i ponašanja otkrivamo i njegove osobine Često se u putopisu
susrećemo sa detaljima pa tako se dešava da se spominju mnogi podaci npr o vrstama
obimnosti periodu obroka Međutim takve detalje ne susrećemo u putopisima Ćamila
Sijarića Još jedna komponenta svojstvena putniku je i snalažljivost On se mora prilagoditi
svakodnevnoj logici manje poznatog svijeta Upravo je radi toga potrebna dobra
obaviještenost putopisca
Pored snalažljivosti tu je i perceptivna usmjerenost kao još jedna važna značajka
putopisnog subjekta Neki se putopisci zadržavaju na opisima historijskih znamenitosti
neki na tradiciji svakodnevnom životu neki na opisima prirode Dean Duda smatra kako
dobri promatrači često posežu za usporedbom strukturirajući zapažanja u cjeline koje
funkcioniraju poput malih studija o izgledu navikama i mentalitetima Pripovjedni
postupci koje koristi putopisac u obradi prikazane predmetnosti su znakovi njegove
sklonosti ili indiferentnosti prema njoj
Ako se osvrnemo na sami okvir Sijarićevih putopisa vidjet ćemo da tu nisu ponuđene
obavijesti o putopisnom subjektu Te obavijesti uočavamo u samom dodatnom iskazu u
svakom drugom činu U Zapisima o gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih
dijelova kada se opisuju putevi i historijske znamenitosti kao npr u zapisu Na Dunavu
Estergon kada opisuje samo putovanje i put
34
Put je dobar ravan širok asfaltiran pa je uživanje voziti se i gledati desno i lijevo zemlju
mađarsku onu za koju bi neko rekao zemlju Ungariju - zemlju Ungara ili zemlju Bele
Trećega i Bele Četvrtoga
Kao što je već rečeno putopisac se najčešće spominje kada opisuje neku znamenitost
prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi Kada piše o Pompeji Sijarić
opisuje Vezuv bdquoOno što sam najprije pogledao kad sam se našao u Pompejama bio je
Vezuv Taj uvijek zaplašujući uvijek prijeteći smrtonosni bič zemljin dignut gore nad
ljudskim glavamaldquo
Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi gdje također obavijesti o
putopisnom subjektu pronalazimo u samom događajnom činu Vjerovatno najviše tih
bdquosusretaldquo sa putopiscem imamo u tekstu Putovati znači ndash vidjeti gdje izravno upoznajemo
Sijarića kao putopisca spoznajemo njegovu ljubav prema tom književnom žanru i težnji da
spasi historiju od zaborava Slušajući ljubavnu pjesmu na gramofonskoj ploči u jednoj
ulici na periferiji Sarajeva Sijarić pamti stihove pjesme
Sinoć dođe tuđe momče iz tuđe zemlje a jutros mi konja kuje hoće da ide Više njega crne
oči suze ronjahu ne plačite crne oči opet ću vam doć`
Ono što pisac posebno pamti u toj pjesmi su riječi put i putnik On objašnjava da čak u
rječniku ne postoji niti jedna druga riječ koja ima tako sjetno značenje kao što ga ima
kratka i jednostavna riječ put a što svakako podsjeća na tužne odlaske i sretanja
Oslobođeni Jasenovac nastao je kao rezultat jednog strašnog iskustva Putopisac kao mladi
partizanski oficir je među prvima dospio na to strašno mjesto i pri tome Sijarić nudi detalje
o ljudima koje spaljuju i o glasovima zvukovima koje oni pri tom ispuštaju i o ljudima
koji u baraci te glasove slušaju čekajući da jedne od sljedećih noći i na njih dođe red
detalje koji spadaju u scene epskog užasa kakvih je u literaturi malo
Odsjev plamena vidio bi se na zidovima zgrada u logoru Mi smo taj odsjev gledali kroz
pukotine kroz rupe na barakama I slušali smo otud glasove nikad čovjek nije čuo takve
glasove To više nisu bili ljudski glasovi a ni životinjski Ništa živo ne ispušta iz sebe takve
glasove kao što su bili oni koji su dolazili s druge strane Save iz Gradiške Nisu to bili
pojedinačni glasovi nego je to bilo mnoštvo glasova Tužnih glasova Ne znate kakvih
glasova Takvih da od njih izludite
Iz ovog citata uočavamo subjekt putopisnog diskursa kojeg kroz tekst više pratimo nego
što je to slučaj sa druga dva putopisa a što svakako doprinosi tome da se općenito putopis
Oslobođeni Jasenovac svrstava između beletristike i feljtona Pored samog putopisca tu se
spominju još i vojnici grupa koja je pošla zajedno sa Sijarićem na taj put
35
Putopisni subjek subjektivno iznosi podatke o prostorima kojima putuje spomenicima
historiji običajima i mentalitetu ljudi koje upoznaje te zbivanjima na putu zgodama i
nezgodama i sl Kako bi postigli zanimljivost putopisci često preoblikuju nadograđuju ili
izmišljaju detalje u svojim tekstovima Zbog toga često se dešava situacija da je teško
utvrditi stepen vjerodostojnosti u određenom putopisu Sijarić ne djeluje kao usputni
znatiželjni putopisac već kao putopisac poznavalac određenih historijskih momenata
mjesta gdje se i sam putopis odvija Kako je Oslobođeni Jasenovac potpuno drugačije
djelo u odnosu na druga dva Sijarićeva putopisa možemo uočiti da se u ovom putopisu
izravno prati sam putopisac Čitaoci mogu pratiti putopiščeve misli emocije i ideje tu
neku subjektivnu stranu putopisnog subjekta Kada se zajedno sa ostalim vojnicima
približava logoru Sijarić razmišlja o tome kako će izgledati ono što će vidjeti U njemu se
javlja strah strah od onoga što ga čeka što mu je još uvijek nepoznato a što može
naslutiti
U onom trenutku kada spominje stvarne likove u domenu putopisne priče svi ti likovi
dobivaju sasvim novu nestvarnu dimenziju i nerijetko bivaju samo povod putopisnoj priči
Na isti način djeluju i određeni historijski događaji Upravo u putopisu Oslobođeni
Jasenovac Sijarić susreće jednog bivšeg zatočenika logora koji se igrom sreće uspio
spasiti Od tog susreta pisac bilježi njegovu priču tako da većim dijelom putopisa
možemo pratiti ispovijest osobe koja je bila dio logora i svih njegovih strahota Obavljajući
posao grobara taj čovjek je vidio pravu stranu logora vidio je sve ono što se ne može
zamisliti ili riječima opisati Njegova ispovijest je detaljna to je ispovijest živog svjedoka
koji je primoran svojim rukama zakopavao i žive i mrtve svojim očima vidio razna
mučenja i ubistva zatočenika i svojim ušima čuo očajne vapaje vrisku i strah svih tih ljudi
Za Brešića putopisac je prvo umjetnik riječi koji se u pisanju oslanja podjednako i na
stvarnost i na maštu Za njega je istinito ne samo ono što vidi već i ono što doživljava
Ovo drugo iskustvo širi granice viđenoga tj stvarnoga koje posredovanjem jezika ulazi u
putopis i to ne kao novi oblik stvarnosti već kao oblik doživljene stvarnosti
36
Pripovijedanje i opisivanjeKretanje je zapravo put bez putovanja a svijet kojim se putuje nije opisani svijet (opisom
prikazani svijet) nego tek imenovani imenom oprisutnjeni svijet
Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje
je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost
putopisnog svijeta Sa obzirom na to putopisna obrada se dijeli na općekulturnu
(turističku izvještajnu naučnu) i umjetničku (kulturnu) kako prema dominantnom tipu
diskursa tako i putopiščevoj namjeri i unaprijed zadanoj ulozi koju ima u određenoj
kulturi U središtu književnih putopisa nalazi se subjekt putopisnog diskursa njegova
sposobnost opažanja i to jedinstveno jezičko oblikovanje
Sijarićevi putopisi Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi su prvenstveno
usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje mjestima građevinama
običajima i drugom To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj izvještajnoj ili
naučnoj obradi Sa druge strane u slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se
drugačije odlike
Dean Duda ističe kako ravnopravnost naracije i deskripcije predstavlja temeljno načelo
žanra Kada je u pitanju uloga i omjer ovih dvaju osnovnih izražajnih postupaka u putopisu
- pripovijedanja i opisivanja moguće je zaključiti da u Zapisima o gradovima i Herceg-
Bosno i tvoji gradovi dominira opisivanje zbog veće usmjerenosti prema predmetnosti
svijeta nego prema pripovijedanju zgoda
Ono što Duda svakako napominje je i to da nipošto nije riječ o manjoj vrijednosti
deskripcije u odnosu na naraciju jer su ta dva postupka u putopisu istovrijedna Opisivanje
37
i pripovijedanje se međusobno nadopunjuju ono što je viđeno neodvojivo je od onoga što
je doživljeno
Sijarićevo opisivanje proteže se od onog bdquoformalnogldquo naučnog onog gdje kao historičar
nudi niz pukih činjenica Taj bijeg u prošlost stvara putopisnu stvarnost Međutim trenutni
prikaz datog mjesta pomjera u historiju uz popratne zanimljive priče o događajima i
ljudima koji su na neki način obilježili prostor gdje je i smještena sama putopisna priča
Takvo jedno opisivanje pronalazimo u zapisu iz Beograda kada govori o periodu
Osmanskog carstva u tom gradu
U Beogradu ima jedan broj kuća koje su ostale još od turskih vremena To su kuće
orijentalnog tipa i izvanredna su slika o tome kakav je po prilici mogao izgledati Beograd
kad su u njemu upravljali Turci ndash to jest do prvog odnosno drugog srpskog ustanka a i
neko vrijeme kasnije jer grad se nije ni lako ni brzo mijenjao ni poslije odlaska Turaka
Međutim u njegovim opisivanjima pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici
samog putopisa kao što je ono opisivanje planine Zlatibor
Zlatibor je jedna od onih naših planina koje samo što vas ne zovu dođi ndash a kad im čovjek
dođe onda im dolazi da ga i ne zovu Tek ovdje čini se čovjek osjeti šta znače
prostranstvo i vidici i koliko opijaju visine i širine na visinama čovjek se osjeti moćnijim
Zlatibor je visoka planina ali to ne znači i da je divlja i surova naprotiv ndash ako se za
planinu može reći da je pitoma za ovu bi se to naprije reklo
U knjizi Kultura putovanja Deana Dude primijetit ćemo da se čin pripovijedanja i
književni i svakodnevni zasniva na klasičnom principu neravnoteže tj promjene Da bi
sve to općenito bilo prihvatljivo i za čitaoca zanimljivo mora se nešto dogoditi Ta
uspostavljena ravnoteža mora se poremetiti stvari se moraju promijeniti Događaj je taj
koji zadržava pažnju Upravo je samo putovanje taj događaj i samim tim izaziva nečiju
znatiželju S jedne strane putnik posjeduje dinamiku dok su čitaoci uvjetno rečeno
statični Putnik kao kreator događaja i posjetilac nečeg nepoznatog posjeduje višak
znanja
Znanje je uvijek izvan granica mjesta što ga svakodnevno proizvodimo manje ili više
rutiniranim ustaljenim djelovanjem Narativno oblikovanje toga znanja čini od putnika
pripovjedača Duga tradicija zapadnjačke književnosti pokazuje da je putovanje posve
podudarno sa osnovnim pretpostavkama pripovijedanja i otud vjerojatno njegova
tematska kao i kompozicijska uposlenost posve sukladna spomenutoj pretpostavci
geografije da govori ljudima koji su ovdje ono što se zbiva tamo negdje iza sedam gora i
dolina
38
Te promjene pokazuju narušenu ravnotežu a ona svakako omogućava pripovijedanje Ta
Dudina ideja poklapa se sa Lotmanovim shvatanjem da junak može biti samo onaj koji
prelazi granicu iz jednog semantičkog polja u drugo
Pripovijedanje koje čini okosnicu u ovim Sijarićevim putopisima u događajnom smislu
spada u drugi plan odnosno pripovijedanje je podređeno opisu koji je s druge strane
prožet asocijacijama na prošlost promišljanjima o sebi i vlastitom mjestu u svijetu Ovdje
funkcionira samo kao vezivno tkivo Putopisac u nekoliko rečenica ispripovijeda gdje je
došao ili gdje putuje Samo pripovijedanje svodi na minimalne zgode poput promjene
mjesta u prostoru On prvenstveno donosi opis poput navedenog opis prostora gledan
okom naučnika koji određuje prostorne odnose broji raspoređuje razvrstava Bitno je
napomenuti da Sijarićevi prikazi prostora ne funkcioniraju kao puko i nasumično
opisivanje onoga što vidi već onoga što zna o njemu
U Oslobođenom Jasenovcu pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju
istu poziciju u samom tekstu O užasnim događanjima u logoru Sijarić detaljno
pripovijeda ali isto tako nudi bdquoživeldquo slike kroz iscrpna opisivanja Faruk Dizdarević u
tekstu Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila Sijarića ističe kako
zapisi odnosno cjelokupno to djelo nisu protkani lirskim reminiscencijama tako
karakterističnim za Sijarićev način pripovijedanja On se s druge strane ipak bazira na
faktografiju i užasne slike događaja koji su se tamo dešavali Ono što je svakako
karakteristično i vjerovatno slikovito rečeno jeste Dizdarevićevo viđenje Sijarićevog
pripovijedanja
Taj ugao posmatranja to pripovijedanje doprinosi tome da vas tokom čitanja povremeno
zaboli želudac
Kada je riječ o opisima samog logora i prikazivanja strahota koje su se dešavale tu
poznato je kako je Mladen Iveković bivši zatočenik tog logora istakao kako nema pera
koje bi bilo u stanju opisati strahote i užasnu atmosferu Jasenovca To je nešto što uveliko
nadmašuje svaku ljudsku fantaziju Riječ je o paklu inkviziciji najužasnijem mjestu
krvološtvu divljih zvijeri izbijanju na površinu najtamnijih instikta kakvi se dosad kod
ljudi uopće nisu pojavljivali Bitno je spomenuti i to da u samim opisima peovladavaju
tama tmurna osjećanja i crna boja koja je sasvim simbolična
Učinio sam nekoliko koraka naprijed i stao dalje nisam mogao ndash zaustavila me gomila
cigala i prašine koja ovdje nije žuta nego crna ndash od vatre od gara Danas je ovdje ndash kud
god se okreneš sve crno crna čađa crn katran crni ugarci crna zemlja ndash i mučna toliko
mučna i neizdržljiva pustoš i tišina da od toga čula zabole
39
Sijarić ujednačenim pripovjedačkim tokom izlaže različite načine stradanja tih zatočenika
Međutim ono što upotpunjuje tu sliku svakako su opisi prvenstveno onoga što je vidio
ali isto tako i onoga što je osjetio i doživio gledajući jedan takav užasan prizor
I tu vam čovjeka nije strah od smrti nego od toga kakvom će ga smrću umoriti Rekao sam
vam da je ona od vatre najgora I stoga mnogi ndash kad čuju one jauke preko vode i vide otud
odbljesak vatre ne čekaju drugu noć iduću noć svoju noć ndash noć takvu nego se sami
ubijaju
U putopisu Oslobođeni Jasenovac pronalazimo niz opisa koji su posebno efektni i samim
tim privlače pažnju čitaoca Na samom početku djela u onome što se u ovom radu izdvaja
kao okvir ovog putopisa Ćamil Sijarić ističe namjeru svog putovanja u Jasenovac Odlazi
na to putovanje da opiše ono što će vidjeti Onog trenutka kada stiže ispred logora
Jasenovac zatiče samo ruševine kuća nešto što je bilo ljudsko naselje zatiče paljevinu i
pustoš Sijarić efektno opisuje ono što trenutno vidi a što na samom početku svog
putovanja nije ni slutio da će vidjeti
Karakterističan je i opis rode prvog živog stvorenja kojeg pisac zatiče u Jasenovcu Postoji
mnogo mitova simbola i vjerovanja u raznim kulturama koja su povezana sa rodama
Vijekovima su ove ptice povezivane sa bebama i porodicom gdje je roda simbol početka
života Ćamil Sijarić u Jasenovcu zatiče rodu bijelu visoku gdje stoji na visokom odžaku
oko kojeg se zidovi nisu održali Jedini glas u mrtvoj tišini i jedino živo stvorenje u
jezivom Jasenovcu djeluje kao potpuni paradoks što i pisac vrlo slikovito opisuje
Stoji i gleda nekud u daljinu Tu joj je i gnijezdo ndash crni se veliko cijela gomila granja i
zemlje ndash i u njemu ona Roda Noga joj je duga i tanka kao vlat žita Ponekad se okrene i
gleda ispod sebe opustjelo naselje tako kao da se čudi i pita šta je to bilo šta je to moglo
tako da bude tako da se dogodi tako da se učini A svijet je dolje pod njom izgledao kao
da je doživio potop ndash koji je u svom gnijezdu u Nojevom kovčegu preživjela samo ta ptica
ta roda
40
DotematizacijaMatoš ističe kako putopisac može biti učenjak i šaljivdžija slikar i psiholog fantast i
realist jer u široki okvir putopisa pristaju sve literarne vrste
Dotematizacija uključuje tipove znanja ili obavijesti kojima se nadograđuje osnovno
putopisno izlaganje i postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za
približavanje putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta jer
se osnovnoj strukturi putovanja i opisu predmetnosti mogu dodavati različite tematske
cjeline u kojima se subjekt može pokazati kao vješt pisac ili zanimljiv mislilac Upravo se
postupkom dotematizacije temeljnog putopisnog zbivanja ostvaruje složenost putopisnog
diskursa i omogućuje posredno upoznavanje putopisca i njegova idejnoga svijeta
Branimir Donat hrvatski književni kritičar smatra da je struktura beletrističkog putopisa
za razliku od načina oblikovanja putopisnog teksta kojim dominira naučni način izlaganja
uvijek pružala piscima šanse da govore o svemu i svačemu omogućavala im je da digresija
postane važna okosnica pripovijedanja i da se u okviru reportaže dotaknu i onih tema koje
su se prije gotovo isključivo povezivale uz priču ili roman
Dva osnovna postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija
figuralnim postupcima Uz misaonu nadogradnju koja se u putopisu najčešće javalja kao
manja tekstualna cjelina i svojom motivskom zaokupljenošću upućuje na posebnu
autonomiju upravo tropi i figure značenja pridonese literarizaciji žanra Dean Duda prvi
postupak naziva izravnom a drugi neizravnom dotematizacijom
Primjer osnovne misaone nadogradnje uočavamo u putopisu Herceg-Bosno i tvoji gradovi
gdje pisac slušajući ljubavnu pjesmu razmišlja o sastancima i rastancima ljudima koje
41
spajaju i rastavljaju putevi Razmišlja o prolaznosti života o čovjeku koji je i neprimijetan
u vremenu koje dolazi i prolazi o putu koji čovjeka odvede negdje ali ga i ne vrati
I mi koji niz te puteve nekog pratimo ili sretnemo uvijek smo jedno uzbuđenje jedno
zažareno ljudsko osjećanje jedna teška žalost ili radovanje Put je nešto drugačije od
svega ostalog On je ono što nas spaja ili razdvaja i pred čim često kane naša suza Jer
nekog za kim smo digli svoju ruku da pozdravimo i ispratimo ubrzo će upiti daljina i za
njim ostati prazan put Šta teških briga šta divnih želja šta čežnja šta nada šta pitanja i
pogleda upućujemo ponekad niz put a on ostaje nijem i prazan a dug kao vječnost jer
koliko ih je odveo nekud nekakv put a da ih nije vratio I koliko je duž putova ljudskih
mramorova
Misaona nadogradnja pretvara putopis u ogled i proširujući osnovnu temu putovanja
približava ga hijerarhijski višim žanrovima To je samostalna cjelina koju razlog
putopiščeva nadahnuća povezuje sa događajnim slijedom putovanja Figuralni postupak
dotematizacije nije nužno vezan uz misaonu nadogradnju i može se pojaviti na bilo kojem
mjestu u tekstu Njime se putopisni diskurs širi kao zapažanje dosjetka ili kratka priča
Subjekt putopisnog diskursa dotematizacijskim postupcima pokazuje književno umijeće
slično onome koje se podrazumijeva u hijerarhijski višim vrstama
Postupak dotematizacije pronalazimo i u Oslobođenom Jasenovcu gdje krvavi dječiji
siperčić i na njemu crvenim koncem izvezen patuljak koji za sobom vodi puža u Sijariću
budi razna razmišljanja i pitanja Razmišlja o ratu o tome kako je neko imao sreće i ostao
živ a neko drugi opet iako je sačuvao život izgubio je razum a oni treći koji su se
izgubili u ovom ratu više se nikada neće vratiti
Dani su majski Godina je 1945 Putevima ndash kud god pogledate prolaze vojske Kraj rata
je toliko blizu da prosto možete da ga vidite Neko će se iz njega srećan vratiti Neko lud A
neko Sjetio sam se onog krvavog dječijeg siperčića sa patuljkom i pužem izvezenim
crvenim koncem pa patuljak vodi za rogove puža Ta se mala družina neće vratiti
Prolaze odnekud jednako vojske I sva ti je zemlja čudna ndash i kao da nije ona stara zemlja
nego neka nova koja dolazi samo jednom i samo s proljeća
Mogli bismo zaključiti da upravo taj emotivni dio teksta ta uvjetno rečeno bdquoemotivna
nadogradnjaldquo (kao što je navedeni citat) otkriva ličnost putopisnog subjekta te njegova
shvatanja prirode života čovjeka i prolaznosti U Sijarićevim putopisima prisutan je
figuralni postupak dotematizacije ali i naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj
baštini uz karakterističan književno-estetski stil Takav postupak prepoznajemo u zapisu
Boja riječ i kamen kada Sijarić piše o Jajcu kojeg mnogi slikari slikaju isključivo zbog
42
vodopada sa čim se ovaj putopisac ne slaže Jajce je grad koji ima historiju i koji se nalazi
u Bosni pa ga zbog toga i treba slikati Sijarić ističe kako je nekadašnja nezavisna
bogumilska Bosna u svoje vrijeme bila okupila duhove slobodarske protiv dogme i protiv
crkve U Bosnu se dolazilo i prolazilo da se nadahne slobodama u nju se dolazilo i
dogovaralo i odatle se borilo Ovakve primjere naučnog postupka dotematizacije isključivo
pronalazimo u putopisu Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi dok je
figuralni postupak dotematizacije najviše zastupljen u Oslobođenom Jasenovcu a takvim
postupkom putopisni diskurs se širi i preobražava u esej i kratku priču
Figure kulturalnog pamćenjaPojam bdquoumijeća pamćenjaldquo (ars memorativa) prvenstveno se veže za zapadnjačku tradiciju
Grčki pjesnik Simonid (živio je u 6 st pr n e) izdvaja se kao tvorac općenito umijeća
pamćenja te ovo umijeće definira kao jednu od pet oblasti retorike Smatra se da je
Ciceron najbolje objasnio mnemotehniku u smislu da se princip mnemotehnike sastoji u
43
tome da se odaberu određena mjesta te da se stvore mentalne slike za stvari i mjesta koja
se žele zadržati u svijesti Kada je riječ o pamćenju razlikuje se prirodno i artificijelno a
umijeće pamćenja temelj je artificijelnog pamćenja a kultura sjećanja je univerzalni
fenomen Svaka socijalna grupa manja ili veća posjeduje određeni oblik kulture sjećanja
U prethodnim poglavljima ovog rada bitno se isticalo to da je Ć Sijarić u svojim
putopisima prvenstveno u Zapisima o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi nastojao
sačuvati sjećanje na prošlost te na taj način stvoriti neraskidivu vezu prošlosti i
sadašnjosti a tu vezu isključivo stvara na temeljima prostora i vremena Upravo se smatra
da ono što je prostor za umijeće pamćenja vrijeme je za kulturu sjećanja Tako kultura
sjećanja počiva najviše na oblicima odnosa prema prošlosti dakle u sjećanju se
rekonstruira prošlost Međutim ta prošlost kao takva mora ući u svijest jer ne smije
sasvim nestati moraju postojati svjedočanstva a koja moraju iskazivati neku
karakterističnu diferenciju
Svaka ličnost i svaki historijski fakt se već u svom prispijeću u pamćenje transponiraju u
neki nauk pojam simbol tako oni dobivaju neki smisao postaju element idejnog sistema
društva Iz ove suigre pojmova i iskustva nastaje ono što želimo nazvati figurama sjećanja
Figure sjećanja određuju tri obilježja konkretni spoj s vremenom i prostorom spoj sa
nekom grupom i rekonstruktivnost kao poseban postupak Figure sjećanja su uvijek
prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila Sijarića riječ je o oživljenom
prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu Pojam prostora obuhvata i
svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu (namještaj uređaji prostorije sa svojom
specifičnom uređenošću) što pruža sliku stabilnosti U putopisu Herceg-Bosno i tvoji
gradovi dominantan je spoj s vremenom i prostorom Kada govori o gradu Travniku
Sijarić spaja prošlost i budućnost u obliku tvrđave
Dugo poslije pada Bosne pod Turke Travnik je bio jedno malo mjesto ndash sa malo dućana i
sa hanom ali i sa svojom tvrdom tvrđavom iznad sebe koja je značila sigurnost onih koji tu
žive To je danas onaj stari dio Travnika koji se zove Stara varoš i u kojem je Nova
džamija ndash to jest bila nova u jedno vrlo davno vrijeme kad je načinjena ndash čak godine
1549 što znači da je ta Nova džamija jedna od najstarijih u cijeloj Bosni a reklo bi se i
najljepših
Historija slijedi pamćenje a kulturno pamćenje se usmjerava na fiksne tačke u prošlosti
Međutim prošlost kao takva ndash u tom obliku se ne može održati ona se preoblikuje u
simboličke figure za koje se veže određeno sjećanje Razne pripovijesti one istinite i
neistinite također su figure sjećanja Za kulturno pamćenje nije bitna faktična već
44
prisjećana povijest Tako da su i mitovi figure sjećanja Mnoge priče čija istinitost nije
provjerena i ustanovljena (možemo ih nazvati legendama) također su figure sjećanja a
takve priče u velikoj mjeri pronalazimo i u Sijarićevoj putopisnoj prozi Pišući o Drini
Sijarić priča priču o dvjema sestrama koje su gradile dva grada Jerina s lijeve a njena
sestra sa desne strane Drine Kako je grad sa desne strane bio veći Jerina je zbog toga
otrovala svoju sestru
Ali priča tu nije stala i ide dalje ndash slika Jerinu kao golu ženu i raspusnicu Mlada gola i
željna mladića ndash ona ih je uvodila u svoje odaje da je obljube a poslije bacala ih u Drinu
I sve dok se gore gradio grad Drina je dolje odnosila mladiće Majstori su o tome morali
da ćute A što riječima nisu smjeli da kažu kazali su svojim dlijetima Na jednoj ploči
uzidanoj isklesali su golu ženu ndash u položaju grozno razvratnom da time kažu kakva je
Jerina I tako je kamen govorio ono što jezik nije smio
Kulturno pamćenje uvijek ima svoje posebne nosioce to su najčešće učitelji sveštenici
pisari učenjaci a što svakako možemo povezati sa putopiscem Ć Sijarićem U ulozi
putnika Sijarić čuva sjećanje na Bosnu i Hercegovinu (prvenstveno njene gradove) i
sjećanje na mračnu prošlost kakvo je ono u putopisu Oslobođeni Jasenovac Kulturno
pamćenje se kroz slijed generacija održava putem kulture što sa sobom povlači pitanje
identiteta Identitet se uspostavlja preko pamćenja i sjećanja Tako jedna grupa svoj grupni
identitet može reproducirati samo pamćenjem a osnovu pamćenja čini kultura
Putopis kao takva forma ima upravo taj zadatak da sačuva identitet jedne čitave grupe
Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku prošlost govore o
drevnim gradovima bosanskim kraljevima banovima feudalcima pašama agama i
begovima kazuju o Bosni i Hercegovini Bosancima i Hercegovcima o njihovim
sudbinama I samo ljudsko postojanje zamislivo je samo na tlu i u okviru kulture i društva
Svijest o socijalnom pripadanju (kolektivnom identitetu) temelji se na zajedničkom znanju
i zajedničkom pamćenju koje je obilježeno govorom Kada je riječ o identitetu i njegovom
značaju vjerovatno najviše do izražaja dolazi zapis Tvrdi mi grad Bobovac gdje Sijarić
govori o najznačajnijem i najbolje utvrđenom gradu srednjovjekovne Bosne kojeg je
podigao ban Stjepan II Kotromanić prije prve polovine 14 stoljeća
Bobovac je bio u centru zemlje bosanske ndash u gorostasnom i od puteva udaljenom kraju u
onom gdje je bio i dvor bosanskih banova to jest prijestonica zemlje i vjerovalo se dokle
se god drži tvrdi Bobovac držaće se i cijela Bosna iz ovog se grada branila Bosna I sva
njena snaga bila je tu U tom kamenu ndash na kamenu u tim zidovima što su strčali kao da su
iz stijene izrasli Danas vam to liči na zube starca Jer ono što je nekad krepko stajalo i
45
prijetilo oburvalo se kule tabije podzidi ndash danas su samo gomile ili ako još stoje ndash stoje
žalosno
Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom 20 stoljeća izdvaja se figura
kulturalnog pamćenja Tzv mjesta pamćenja koja književni tekstovi obnavljaju skupom
simboličkih figura javljaju se u funkciji pohranjivanja utemeljenja i očuvanja znanja o
sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke prošlosti U skupu simboličkih
slika stvara se sistem kulture pamćenja koji se u književnim djelima najviše postiže
intertekstualnošću
Mnogi književni teoretičari i kritičari smatraju da je prostor bitan element proznih
književnih djela u cjelosti U Kritici čistog uma Immanuel Kant određuje prostor i
vrijeme kao nužne oblike svake spoznaje počevši od elementarnih opažanja i predstava U
dvadesetom stoljeću veliku pažnju prostoru posvećivali su Max Weber E Durkheim G
Simmel M Foucault i E Husserl To tzv povezivanje književnosti s geografijom dogodilo
se 90-ih godina dvadesetoga stoljeća a pitanje prostora postala je važna tema u mnogim
područjima književnosti Prostor ima zadatak da omogući liku da se kreće da se snalazi da
kroz prostor iskazuje neke svoje osobine karakteristike i vlastite probleme egzistencije
Motiv prostora se u književnom djelu nije dovoljno izučavao Bahtin kaže bdquoProces
osvajanja realnog istorijskog vremena i prostora i realnog istorijskog čoveka koji se nalazio
u njima u književnosti je tekao komplikovano i isprekidanoldquo Bahtin povezuje vrijeme i
prostor i daje mu zajednički naziv hronotop On je zastupao tezu da su osvajane pojedine
strane vremena i prostora dostupne na određenom povijesnom stepenu razvoja
čovječanstva ali ne u dovoljnoj mjeri Bahtin je još i dodao da je došlo vrijeme kada se na
prostor u književnim djelima treba gledati kao na nešto bitno i u skladu sa vremenom jer
je značajno izražavanje neraskidivosti prostora i vremena Prostorna i vremenska obilježja
se stapaju u jednu konkretnu cjelinu vrijeme se bdquosteželdquo postaje umjetnički vidljivo a taj
prostor se uvlači u kretanje vremena sižea Obilježja vremena razotkrivaju se u prostoru a
prostor se osmišljava i meri vremenom
Kada je u pitanju gradski prostor u književnosti Richard Lehan navodi kako grad uvijek
igra veliku ulogu u ljudskoj sudbini bez obzira na način kako je predstavljen te da urbani
konstrukti moraju biti neprestano preispitivani jer su oni artificijelni i diverzni Upravo je
taj gradski prostor često obilježen nelagodom odbojnošću strahom i neprilagođenošću
nasuprot idiličnom i bdquorajskomldquo selu
Tijelo se stjecajem okolnosti našlo u mrskom gradu dok zarobljena bolesna duša žudi za
povratkom u iskon na selo u čedno pastoralno okruženje u zdravlje u čistoću identiteta
46
Za razliku od artificijalnoga grada selo je tijesno povezano sa prirodnom slikom svijeta
Stoga realisti nisu voljeli grad i o urbanoj civilizaciji pišu gotovo isključivo kao o otuđenoj
formi života
U razdoblju moderne prepoznaje se veće zanimanje za urbanu tematiku i fenomene
gradske civilizacije Ona donosi i sasvim novo viđenje grada kao slojevitog prostora u
kojem se pokazuju različite kulturne političke društvene nacionalne i umjetničke
vrijednosti Upravo u razdoblju moderne prvi put se u književnosti grad počinje promatrati
kao proces kao simultanost različitosti Modernistički pisci predstavljaju grad kao
kompleksnu strukturu koja postaje poticaj za čisto mentalne procese Grad postaje mjesto
duševnih kriza U čovjeku se javlja nemir strah nelagoda i beznađe
Dean Duda napominje da djelovanje nadmašuje viđenje u svakodnevnim pričama o
prostoru a to jednostavno znači da se prostor proizvodi kretanjem
Već u samom smislu i razlogu nastanku putopisa Oslobođeni Jasenovac izdvaja se figura
najvećeg sabirnog logora u nekadašnjoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj logor Jasenovac
Sam pojam bdquosabirni logorldquo kao vrsta zatvora koja je stvorena za političke protivnike
pripadnike pojedinih etničkih ili religijskih grupa civila iz kritičnog vojnog područja ili
bilo koju grupu ljudi povlači sa sobom sve negativne konotacije Ćamil Sijarić taj prostor
uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na smrt pa
pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Cjelokupan taj prizor izaziva strah a gluha
tišina smrad od blata od truleži od gasova i same zemlje pojačava to nezaobilazno
osjećanje u njemu Smrt je osnovna misao koja prati ovaj prostor Sijarić ističe da je drveće
i ptice na njima jedino što pokazuje trag života osim toga tu ništa više nije živo
Zato je ova zemlja tako utabana
Zato je tako jadna
Sada je sva crna I ćutljiva Kao kakvo živo a jadno biće koje je mnogo propatilo Ovdje
ima drveća i na njemu ima ptica I reklo bi se da više ništa živo tu nema
Ovo je bilo mjesto umiranja
Logor smrti
Bilo mu je ime Jasenovac
Kroz njegovu kapiju ulazilo se ali se nije i izlazilo
Također Sijarić napominje da to i nije neki veliki prostor ali da je užasan zbog svega
onoga što se na njemu vidi Za njega je to groblje koje se širi i nema granica Možda
jedinu simboliku života pruža slika čovjeka koji je nekako uspio preživjeti između tih
mrtvih ljudskih tijela
47
I eno s kraja vode sa blatne obale između panjeva i vrbovog granja jedan čovjek ustaje
Diže se gore kao avet Poderan je mokar i kaljav Lice mu je u maljama i staro Mršav je i
jadan i izgleda tako kao da je već bio jednom umro pa nekim slučajem oživio i ustao
odozdo između mrtvih Ustajanjem jednog živog čovjeka iz ovog beskrajnog groblja u
vodi bio sam zbunjen i preplašen
D Duda također ističe kako je učestalost tegoba i prostora patnje (kakvo je upravo ovaj
prostor logora) u jasnoj opreci naspram domovine i slobode ali isto tako i jasno definirane
klasne pozicije tj socijalnog statusa Ono možda što je karakteristično za prostor logora i
sam ovaj putopis je i to što Sijarić u samom djelu ne opisuje dovoljno čovjeka zatočenika
njegove misli osjećanja i strah Sve se to nazire u cjelokupnom djelu sva ta osjećanja i
strahovi čovjeka koji očekuje smrt su podloga ovog putopisa ali konkretnih opisa
pronalazimo samo na nekoliko mjesta a jedan takav je i sljedeći
Čovjek u logoru mnogo vidi ali sve ne može vidjeti ndash jer šta vi znate koga sve to dovode na
obalu čujete kako se voz zaustavio i kako lokomotiva brekće i znate da su to tamo
dovedene nove žrtve Najedanput čujete ustaške psovke plač ženski vrisak zapomaganje
pisku djece i jasno vam je da to tamo ustaše ubijaju ženski glasovi se uvijek jače čuju
Žene pred smrt više protestuju nego muškarci A novodovedeni zatočenici više od starih
Možemo uočiti da kod Sijarića često imamo pozivanje na određene objekte i mjesta To su
prvenstveno gradovi i logor u Oslobođenom Jasenovcu Tako i ovdje svaki grad sam za
sebe predstavlja određeno mjesto mjesto pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i
njeno oživljavanje Srednjovjekovne gradine koje baš zbog toga što su gradine i to još
srednjovjekovne asociraju na prošlost dalju i od one koju poznaje i sam putopisac Smatra
se da se na određenim mjestima objektima u gradovima struktuira čovjekov život
njegovo ponašanje putanje koje slijedi kroz prostor i vrijeme jer grad kao takav
reflektira i utjelovljuje moć stvara red u prostoru i vremenu te disciplinu prostora i
vremena
U ovom putopisu (Oslobođeni Jasenovac) izdvaja se i bolnica kao još jedna
karakteristična figura prostora Namijenjena da liječi i time pomogne onima koji su
bolesni ovdje bolnica poprima sasvim drugačije značenje To je bila jedna baraka koja je
postojala samo formalno niti jedan bolesnik te bolnice nije izliječen Kako bi pred
međunarodnom komisijom prekrili tragove stravičnih zločina renovirali su tu bolnicu
Bitno je navesti to da ove podatke Ć Sijarić doznaje od preživjelog logoraša
Ustaše su tom prilikom pobili oko šesdeset bolesnika iz te bolnice onih koji su svojim
izgledom odavali pravo stanje logora Zatim su u bolnicu uneseni novi kreveti Uneseno je
48
i sve drugo što je jednoj bolnici potrebno A onda su ndash na kraju u bolnicu na nove krevete
i u nove postelje uvedeni novi bolesnici Ali oni nisu bili bolesni oni su bili zdravi ljudi ndash
koliko u logoru neko može da bude zdrav ali su i takvi jadno izgledali i imali da
predstavljaju bolesnike Tada smo dobili i nove logorske brojeve Bili su vrlo niski kako bi
se prikrilo pravo brojno stanje logora
U ovom stravičnom okruženju izdvaja se i religijski prostor Za D Dudu religijski prostor
je prostor susreta To je način stvaranja ljepote harmoničnosti i prirodnog idiličnog
prostora Kao i bolnica i ovdje je religijski prostor sasvim formalan Godine 1941 i 1942
u logoru su bili zaveli bogosluženje Za katoličku crkvu i džamiju uređene su bile posebne
sobe
Pop je bio neki Zvonko Brekalo Umro je od tifusa A hodža jedan zatočenik Ustaše su ga
uniformisali dali su mu čin satnika ndash a odmah zatim likvidirali ga ndash objesili su ga
Figuru smrti i grobnice pronalazimo i u putopisu Zapis o gradovima tačnije u zapisu O
Lenjingradu gdje Sijarić govori o stradanjima u Drugom svjetskom ratu Na specifičan
način opisuje grobnice te zajedničke masovne grobnice koje spajaju one sa istim tragičnim
sudbinama a koje su i nazvali bdquobratskim mogilamaldquo Sijarić kazuje o svim žrtvama rata o
tom besmislu koje ne donosi ništa dobro a uzima puno više o svakom pojedincu koji
izgubi dragu osobu
Tu među njih uđi ćutke S kapom u ruci S mislima da su to žrtve kakve si i ti imao u svojoj
zemlji Tako ćeš moći lakše da hodiš kroz ove beskrajne bdquobratske mogileldquo I zublja koja
nad njima gori podsjetiće te na zublje žrtvama u tvojoj zemlji Pa ti ovo groblje dođe kao
ono u tvojoj zemlji ndash nad kojim si već lio svoju suzu za drugovima za prijateljima za
poznanicima I nije ti drukčije nego da ovdje leže i tvoji ndash tvoji znanci
Sijarić piše i o porodici Savič koja je nastradala u tom ratu Posebno ističe bilješke
djevojčice Tanje najmlađe u toj porodici
Kao učenica Tanja je napisala jedno pismo o stradanjima svoje porodice Kratka hronika
djevojčice Tanje svakako da podsjeća i samim tim može se usporediti sa dnevnikom Ane
Frank trinaestogodišnje Židovke koja je u tajnom skrovištu bilježila svoje misli osjećanja
i strahove Te djevojčice dijelile su istu sudbinu jedne od mnogobrojnih žrtava Drugog
svjetskog rata
49
Zaključak Govoreći o književnim vrstama koje ujedinjuju povijesno-znanstveni interes s umjetničkim
oblikovanjem Milivoj Solar kaže ldquoMeđu takvim književno-znanstvenim vrstama od
posebne je važnosti također putopis S jedne strane on može predstavljati doprinos
geografiji ili etnografiji dok s druge strane predstavlja osobitu književnu vrstu u kojoj je
putovanje i opis proputovanih predjela ili zemalja povod za šire umjetničko oblikovanje
zapažanja dojmova i razmišljanja o svemu onom što putopisca zaokuplja tokom
putovanjaldquoemspČesto se na taj način putopis približava eseju ili romanu u kojemu je fabula
organizirana kao slijed događaja koji seemspzbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine
likova Iako postoji to mišljenje da se putopis približava eseju ili romanu i isto tako da se u
posljednje vrijeme pokazuje veći interes za takvim književnim žanrom putopis je svakako
manje istraženo proučavano i na kraju krajeva čitano područje To se pokazuje i kada je u
pitanju Ćamil Sijarić poznatiji je Sijarić romanopisac nego Sijarić putopisac
Ako se vratimo na mišljenje M Solara da je u putopisu fabula organizirana kao slijed
događaja koji se zbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine njih to bismo mogli
povezati sa ovim piscem bar konkretno u putopisu Oslobođeni Jasenovac dok Zapisi o
gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi djeluju na posve drugačiji način Sijarić se više
50
bazira na historiju koja se polahko zaboravlja i kao da nastoji da je spasi od tog zaborava
Njegovi likovi su usputni i bez nekog posebnog značaja osim ako nije riječ o nekoj
historijskoj ličnosti Međutim tu se opet izdvaja Oslobođeni Jasenovac u kojem jedan lik
preuzima ulogu naratora pa kao bivši logoraš grobar priča svoje doživljaje koji djeluju
kao neka vrsta ispovijesti Onog trenutka kada Sijarić govori o historijskim ličnostima
govori ono što je manje i više poznato
Često ne nudi ništa novo i novost nije način njegovog postizanja zanimljivosti ali on je
pisac koji odlično poznaje mjesto na koje putuje a posebno historiju iako nije historičar
već uvijek u svakom smislu samo pisac Njegova historijska priča nije puko kazivanje
činjenica već pravi književno-umjetnički tekst Anegdote i legende su ono što krasi
njegovo pisanje i doprinosi toj zanimljivosti Pokazalo se da su doba mjesto i trajanje
ključni elementi Sijarićevog putopisa On je vremenski i prostorno ovjekovječio i sadašnji
ali i daleki i zagubljeni teritorij Bosne i Hercegovine
Ostavio je jasnu sliku njenih ljudi njihovu historiju i legendu nacionalnu i vjersku
isprepletenost i suprotstavljenost ujedno i pitome i surove prirode te običaja
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti tj putopiščeva objašnjenja o razlozima nastanka nekog
putopisa najčešće se nalaze u samom predgovoru Pokazalo se da je to slučaj i u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja a zatim
vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa putovanja
Sijarić kao razlog svog putovanja navodi tu činjenicu da jugoslavenski srednjovjekovni
gradovi nisu dovoljno istraženi U Oslobođenom Jasenovcu okvir predstavlja uvodna
rečenica Sijarić kaže ldquoIšao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjetildquo
Razlog njegovog putovanja u Jasenovac je namjera da otkrije sve te strahote koje su se
desile s tim da ni sam pisac ne sluti šta će sve zateći i vidjeti
Vjerovatno dvije najvažnije značajke putopisnog subjekta su snalažljivost i perceptivna
usmjerenost Neki se putopisci baziraju na opise historijskih znamenitosti neki na
tradiciju svakodnevni život neki na opise prirode a Sijarić u svoje putopise kombinira sve
te elemente Najviše bdquoizravnih susretaldquo sa putopiscem imamo onda kada opisuje neku
znamenitost prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi U Zapisima o
gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih dijelova kada se opisuju putevi i
historijske znamenitosti Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi Kako je
i navedeno to se najbolje može vidjeti u tekstu Putovati znači ndash vidjeti
Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje
je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost
51
putopisnog svijeta Oba Sijarićeva putopisa Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji
gradovi prvenstveno su usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje
mjestima građevinama i običajima To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj
izvještajnoj ili naučnoj obradi Međutim u tim pripovijedanjima i opisivanjima
pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici samog putopisa S druge strane u
slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se drugačije odlike U tom djelu
pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju istu poziciju u samom
tekstu
Dotematizacija uključuje obavijesti kojima se nadograđuje osnovno putopisno izlaganje i
postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za približavanje
putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta Dva osnovna
postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija figuralnim
postupcima U Sijarićevim putopisima prisutan je figuralni postupak dotematizacije ali i
naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj baštini uz karakterističan književno-
estetski stil
Figure sjećanja su uvijek prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila
Sijarića riječ je o oživljenom prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu
Pojam prostora obuhvata i svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu Figure sjećanja
su uvijek prostorno i vremenski konkretne Putopis ima zadatak da sačuva identitet jedne
čitave zajednice Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku
prošlost U Oslobođenom Jasenovcu u prvom planu izdvaja se figura logora Ovaj pisac taj
prostor uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na
smrt pa pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Sijarić piše isključivo o gradu i
gradskim običajima jer za njega svaki grad predstavlja određeno mjesto mjesto
pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i njeno oživljavanje
52
O piscu
Ćamil Sijarić je da još ovo kažem na kraju bio neobično pitoreskna pojava u našem
ljudskom svijetu i već za života postao predmet mnogih priča i anegdota Bio je oličenje
drevne jednostavnosti i neposrednosti U neprirodnom svijetu bio je prirodan čovjek
Ćamil Sijarić rođen je 18 decembra 1913 godine u Šipovicama kod Bijelog Polja u Crnoj
Gori u jako imućnoj zemljoradničkoj porodici Rano ostaje bez oba roditelja te odrasta
kod strica Osnovnu školu završio je u Godijevu u Bijelom Polju a odemsp1927 doemsp1935
godine pohađa Veliku medresu kralja Aleksandra uemspSkopljuemspiz koje je zbog političke
aktivnosti bio isključen Školovanje nastavlja u Vranju i u gimnaziji maturiraemsp1936
godine Iste te godine upisuje Pravni fakultet uemspBeogradu Diplomirao jeemsp1940 godine a
za vrijeme Drugog svjetskog rataemspslužbuje uemspSarajevuemspMostaruemspBosanskoj Gradiški
iemspBanjaluci Za sekretara Suda narodne časti u Banjaluci izabran jeemsp1945 godine potom je
novinar lista Glas i dramaturg Narodnog pozorišta u Banjaluci U Sarajevo prelaziemsp1947
godine radi u redakciji lista Pregled a potom je u Glavnom odboru Narodnog fronta i
redakciji Zadrugara U literarnu sekciju Radio Sarajeva prelaziemsp1951 godine i tu ostaje
sve do odlaska u mirovinuemsp1983 godine
Već kao đak Velike medrese u Soplju pokazuje interesovanje za književni rad U toj školi
bio je predsjednik literarne družine koja je izdavala časopis bdquoVesnikldquo u kojem je objavio
svoje prve književne radove ndash pjesme 1929 godine Bavio se i sakupljanjem narodnih
epskih pjesama u rodnom Bihoru koje je poslao Srpskoj akademiji nauka u Beogradu (i
danas se te pjesme čuvaju u arhivi spomenute akademije) Književni rad nastavlja
53
objavljujući pjesme u bdquoGajretuldquo bdquoŽeni danasldquo i bdquoPregleduldquo Za vrijeme rata ništa ne
objavljuje Bio je redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i
Akademije naua i umjetnosti Crne Gore
Nagrađen je brojnim nagradama kao što su 27-julska nagrada SR Bosne i Hercegovine
13-julska nagrada SR Crne Gore Andrićeva nagrada i dr
Umro jeemsp6 decembraemsp1989 godine
SažetakPutopis kao forma razvija se još u antici To je književna vrsta tematski oblikovana
putovanjem putopisca koji pripovjeda zgode na putu opisuje prostore kojima putuje i
mjesta na kojima boravi iznosi svoja zapažanja o ljudima koje na putu susreće o njihovim
običajima i načinu života te često o kulturnim i umjetničkim znamenitostima određenih
krajeva Za Ćamila Sijarića putopis je jednostavno opis putovanja zajedno i geografija i
historija i etnografija Historijska priča je ona koja zauzima primarno mjesto u njegovom
putopisnom opusu U ovom masterskom radu prikazali su se Sijarićevi putopisi Zapis o
gradovima Herceg-Bosno i tvoji gradovi i Jasenovac Knjiga Zapisi o gradovima
objavljena je 1970 godine a 1986 Sijarić objavljuje putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi
Po tematici se ovaj putopis može izjednačiti sa putopisom Zapisi o gradovima dok je
Oslobođeni Jasenovac i svojom formom i sadržajem ustrojen na potpuno drugačiji način
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta
Pokazalo se kako te obavijesti pronalazimo u predgovoru ali i u pojedinim zapisima unutar
putopisa Kada je riječ o zanimljivosti mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive
zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru međutim ovaj pisac ipak sve što je
zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način posebno u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi Usputne priče anegdote i legende su osnovni elementi
kojima Sijarić postiže zanimljivost i novost Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna
izražajna postupka u putopisu Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom
20 stoljeća izdvaja se figura kulturalnog pamćenja Ta tzv mjesta pamćenja javljaju se u
funkciji očuvanja znanja o sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke
54
prošlosti Ovi putopisi sadrže niz figura kulturalnih pamćenja kao što se i pokazalo u
samom radu
SummaryTravelouge as form was developed in the classical period It is a literatur category
thematicly shaped with travelers journey in which he narrates about events descripes
places he has seen people he met their customs and way of living and often about cultural
and artistic sights of specific areas For Ćamil Sijarić travelouge is simply description of
travels including geography history and etnhography Historical story is primar in his
travelouge opus This master thresis showed us Sijarićs travelouges Zapis o gradovima
Herceg-Bosno i tvoji gradovi and Jasenovac Zapis o gradovima was published 1970
Herceg-Bosno i tvoji gradovi 1986 Thematically they are very similar while Jasenovac is
with its form and content established differently Framework and notices are authors
expalanations for writing the text We found notices in preface but also in the text of
travelouge Critics claim that most interesting events happen in unknown and far places
However this author search for new and ineresting in his country in a completly different
way as shown in Herceg-Bosno i tvoji gradovi Side stories anecdotes and mhyts are basic
elements for Sijarićs new and interesting storytelling As expressed element of literature of
late 19 and 20 century it stands out figure of cultural memory Those cedilcedil memory placesldquo
occur as intent to preserve knowledge about ourselfs recall historicaly endangered
meaning of common past These travelouges contain series of cultural memories as
shown
55
Literatura Assmann Jann Kulturno pamćenje Pismo sjećanje i politički identitet u ranim
visokim kulturama s njemačkog preveo Vahidin Preljević Biblioteka tEKST
Zenica 2005
Bahtin Mihail Oblici vremena i kronotopa u romanuMatica hrvatska kolo 3
(2008)
Dizdarević Faruk Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila
Sijarića Avlija-portal za kulturu književnost i društvene teme Dostupno na
httpwwwavlijameesejifaruk-dizdarevic-stradalnistvo-kao-umjetnicka-vizija-u-
knjizevnom-djelu-camila-sijarica (2352014)
Duda Dean Priča i putovnje hrvatski romantičarski putopis kao pripovjedni žanr
Matica hrvatska Zagreb 1998
Duda Dean Kultura putovanja Naklada Ljevak Zagreb 2012
Galić Gordana Vladimir Nazor od Splita do piramida - tekst imaginacija
reprezentacija Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske Dostupno
na httphrcaksrcehr86365 (1352014)
Hrvatska opća enciklopedija Leksikografski zavod Miroslav Krleža Zagreb 2008
Dostupno na httpwwwenciklopedijahrNatuknicaaspxID=51177
Isaković Alija Hodoljublje Svjetlost Sarajevo 1973
Kulenović Tvrtko (priredio) Ćamil Sijarić- Zapisi Izabrana djela I-X knjiga
deveta Veselin Masleša Sarajevo 1991
Kulenović Tvrtko Ćamilovi putopisi Diwan - časopis za kulturu Javna biblioteka
Alija Isaković Dostupno na httpwwwdiwanmagcombaarhivadiwan7-
8sadrzajsadrzaj14htm (562014)
Lešić Zdenko i Martinović Juraj (ur) Naučni skup Književno djelo Ćamila
Sijarića Sarajevo 2003
Ivan Lovrenović (2012) Prostori putopisa Dostupno na
httpivanlovrenoviccom201203prostori-putopisa-2 (2762014)
Miličić Irena Teoretičari hodočasnici činovnici tri vrtse renesansnih putopisnih
tekstova Zagreb 2010 Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske
Dostupno na httphrcaksrcehr56766 (1152014)
Nemec Krešimir Čitanje grada Ljevak Zagreb 2010
56
Sijarić Ćamil Zapisi o gradovima Zadruga Sarajevo 1976
Todorova Marija Imaginarni Balkan prevele s engleskog A B Vučen i D
Starčević Biblioteka XX vek 2 izdanje 2006
Zvrko Husein Ćamil Sijarić- pripovjedna proza Dobra knjiga Sarajevo 2013
16
Još jedan motiv koji ovaj pisac pronalazi u vodi je i sloboda U selu Tivoli kod Rima selu
poznatom po hramu božice Veste Sijarić nailazi na jedan potok Iako sasvim običan potok
naizgled nimalo drugačiji od ostalih pisac vidi u njemu nešto posebno i lijepo Poseban je
bio taj potok jer je bio slobodan jer je tekao tamo kuda je htio bez ljudske ruke koja bi ga
vodila
Jer su sve ostale vode stegnute u cijevi svima je nametnuta ljudska volja da čini ono što
čovjek hoće i jedino ovaj mali potok čini sam što hoće ndash teče slobodno ništa ga se ne tiče
niko ga ne gleda jer zašto bi i gledao jedan sasvim običan potok kod toliko vodoskoka i
vodopada Ali ja sam ipak gledao taj potok I divio se njegovoj slobodi I kad bi on bio
razumno stvorenje ja bih mu rekao da bježi što dalje i što brže i spasi se huke i buke koju
prave vode iz cijevi
Motiv slobode nalazimo i na samom početku zapisa Duša Bukurešta gdje Sijarić govori o
slobodi koju ima jedan putopisac Kada si sam u nekom tebi nepoznatom gradu onda si
potpuno slobodan jer si kako kaže i sam pisac gospodar vremena i ideš kud hoćeš radiš
šta hoćeš
Sijarić je također i odličan poznavalac čovjeka njegovih misli osjećanja i potreba
Nastoji razbiti njegovu otuđenost i predstaviti ga u boljem svjetlu svjetlu druželjubivog
čovjeka koji razumije i prihvata druge i drugačije Želi pojedinca stranca približiti masi
tako da bude prihvaćen kao jedan od njih Na taj način u zapisu Na Dunavu Estergon
pokazuje kako ne bi smjele postojati razilke među ljudima već kako bi se i u tuđoj zemlji
trebalo osjećati kao i u svojoj ne kao gost već kao domaćin tu među domaćinima U
zapisu Na mramorju Pompeja kazujući o Pompeji u erupciji vulkana Vezuva uništenom
rimskom gradu Sijarić stvara gotovo opipljivu sliku agonije i boli svakog čovjeka tog
nekadašnjeg grada agonije svakog onog koga je zadesila takva smrt Zgrudvani su
sklupčeni su od bola su se previjali i takvu nam sliku ostavili da taj bol onako užasan od
vatre osjetimo nekako i mi danas Ono što svakako ističe jeste i to da čovjek dijeli
sudbinu drugog čovjeka i suosjeća sa njegovom tragedijom
Međutim on kazuje i o ljudskoj okrutnosti čovjekovoj lošoj strani i potrebi da povrijedi
drugog čovjeka Na najbolji mogući način to slika opisujući arenu u Rimu čuvenu
Koloseo Flavio Sijarić time kao da želi pokazati kako čovjek uvijek ostaje isti kako se od
najstarijih vremena pa do danas nije promijenio njegova surova strana ostaje
nepopravljiva U čovjeku postoji nešto animalno i zastrašujuće
Ima jedna pjesma o mladoj hrišćanki koju su bacili među lavove ndash u vrijeme
neznabožačko Ta arena tu je i danas Ogromna je i stravična izgledom Zovu je kratko ndash
17
bdquoKoloseo Flavioldquo Veće gledalište valjda ne postoji A ni strašnije od ovoga Jer tu su
zvijeri rastrzale ljude jer tu se svjetina smijala žrtvama jer tu je čovjek bio zvijer
Koliko se samo pakosti i oholosti može javiti u čovjeku i koliko takav pojedinac može biti
bezosjećajan Sijarić ovo potvrđuje i u zapisu Niniva zapisu o istoimenom gradu a
današnjem Mosulu Drevni narod tog grada vjerovao je u boga Asura a kraljevi od
najstarijeg do posljednjeg kako kaže i sam putopisac bili su božji poslanici na zemlji i sve
što su činili činili su to u ime boga Ono što su radili ti kraljevi bilo je svakako zlo i
strašno daleko od onoga što bi čovjek trebao raditi Kako bi stvorio što vjerniju sliku
takvih kraljeva Sijarić citira jednu priču urezanu u ploči o tome šta kralj čini kada vodi
rat
Ja Asurnazirbal ovako osvajam tuđe gradove pred kapijom grada koji hoću da osvojim
ja najprije podignem piramidu od zemlje zatim žive oderem nekoliko vođa neprijateljske
vojske i njihove kože razapnem na piramidu neprijatelj iz grada gleda te kože i biće da ga
tada strah hvata ndash jer i sebe zamišlja u takvom stanju koje ga ne može mimoići Zatim
naredim da se izvjestan broj neprijatelja živi uzidaju u gradske zidine a drugi da se živi
nabiju na kolje i istaknu gore na zidine da ih otud iz grada gledaju građani i da znaju šta i
njih čeka
Kao potvrda ovakvog govora uz taj strašni natpis u reljefu je isklesan i lik kralja
Asurnazirbala Sijarić ističe kako ta figura zrači samo surovost divljinu i užas Kao i svi
drugi kraljevi u Ninivi tako je i kralj Asurnazirbal isklesan mnogo veći u odnosu na druge
koji su uz njega Na taj način kraljevi se žele posebno istaći i veličinom i snagom
Ovaj putopisac piše o umjetnosti i kulturi nekog prostora pa na taj način stvara povezanost
opisanog prostora i samog čitaoca Kada govori o tradiciji kulturi običajima i svemu
onome što se vezuje za neki grad i njegove stanovnike Sijarić to čini izuzetno detaljno pa
se kod čitaoca stvara dojam da je dio tog prostora i da sam posmatra grad i njegove
stanovnike Ti detaljni opisi i dočaravanje određenog prostora nekako se najbolje uočavaju
u zapisu gdje pisac govori o Pompeji Iako sasvim uništen još davne 79 godine ne taj
grad čuva ruševine koje su dokaz njegovog postojonja i života Na osnovu slike na zidu
na kojoj je prikazana gola žena Sijarić detaljno govori o njihovoj kulturi To je bila
jelinska kultura Govori o stanovnicima Pompeje kao o pobornicima zabave koji su
uživali u životu prepuštajući se igri i svirci Poznavajući Ilijadu i Odiseju slikali su scene iz
tih pjesama kao i iz nekih drugih pa putopisac zaključuje da su im zidovi bili sasvim
išarani najčešće motivima golih bića Sijarić detaljno opisuje i neka svoja putovanja kao
što je to primjer putovanja u Konstancu rumunski grad na Crnom moru U namjeri da
18
posjeti spomenik pjesnika Publija Ovidija Sijarić luta tim velikim gradom i njegovim
ulicama Iako nije znao gdje se tačno nalazi spomenik ovaj putopisac je uživao u tome da
ga pronađe bez nečije pomoći Sijarić također detaljno opisuje i sam spomenik Publija
Ovidija jednog od najvećih rimskih pjesnika i elegičara kojeg je protjerao car August
Da ga opišem natprirodne je veličine Dignut na ne mnogo visoko postolje Gologlav
Glava s malo kose čelo otvoreno Lice pravilnih linija lijepo koštunjavo pomalo
staračko sjetno zamišljeno zgledano preda se stoji grozno usamljenički na svome
postolju i na ovom mjestu kao što je uostalom i bio usamljen u ovom dalekom
varvarskom gradu na Crnom moru i u Dakiji ndash u zemlji
Herceg-Bosno i tvoji gradoviGodine 1986 Sijarić objavljuje putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi Po tematici se ovaj
putopis može izjednačiti sa putopisom Zapisi o gradovima jer i u ovom putopisu na isti
način kao i u Zapisima o gradovima Sijarić priča historiju gradova s tim da je u ovom
putopisu predmet historija Bosne i njenih gradova Ono što je vjerovatno najuočljivije u
ovom djelu jeste to da pisac u istom trenutku iznosi historijske činjenice daje podatke
(najčešće etimološke prirode) ispriča neku anegdotu i bdquootpjevaldquo pjesmu Dakle mogli
19
bismo reći da se ističu historijske činjenice koje su poetski uobličene Kako je Sijarić često
objašnjavao porijeklo i značenje imena nekog grada svjedoči i primjer u zapisu Prozor i
Rama gdje objašnjava porijeklo imena grada tako što se detaljno prisjeća svog djetinjstva i
odlazaka u mekteb Tamo su sa kalfom učili arapski jezik te spominjali gradove Bosne i
Hercegovine
Idući ka ovom gradu i izgovarajući njegovo ime dugo - Prόzor ili kratko Prȍzor što je
prvo pogrešno a drugo pravilno prisjetio sam se jednog davnog slučaja kad sam prvi put
čuo za ime ovog grada u župi Rama Bilo je to kad sam kao dijete ndash to jeste kao mejtefski
đak prvi put uzeo knjigu u ruke Bila je ta knjiga ispisana arapskim slovima koja nijedno
od nas djece nije umjelo da čita Bila su tim slovima ispisana imena gotovo svih gradova u
Bosni i Hercegovini i trebalo je da ta imena naučimo napamet ndash pa smo jednostavno išli za
kalfom kako on kaže tako i mi za njim ponovimo Imena gradova u Bosni i Hercegovini
počinjala su ovako Sarajevo Mostar Banja Luka Tuzla Bihać Travnik i tako dalje ndash a
posljednji je bio Prȍzor
Pisac objašnjava u kakvoj je vezi riječ Prozor sa staroslovenskim jezikom Grad nije dobio
ime po prozoru na kući već potječe od glagola bdquozretildquo što je na staroslovenskom značilo
gledati pogledati kroz nešto pa je od imenice izvedene iz toga glagola nastalo i ime grada
ndash Prozor Pored toga ono što je možda i neočekivano za ovakvo književno djelo jeste to
što Sijarić nudi i pravilan izgovor te riječi ukazuje na koji način se akcentira Umjesto
dugosilaznog akcenta kako je i sam pisac mislio javlja se kratkosilazni Upravo ti
bdquoneobični potezildquo čine Sijarićevu cjelokupnu putopisnu građu jedinstvenom
Može se reći da svaki putopis pojedinačno sadrži niz historijskih činjenica koje su i
osnova tih putopisa Ćamil Sijarić prije nego što bi pošao na put dobro bi proučio historiju
datog mjesta Kada je grad Prozor u pitanju on piše kako i sam kaže najraniju historiju
onu iz srednjeg vijeka Govori o banu Tvrtku koji je izdavao povelje u Prozoru Spominje
Tvrtkovu povelju Vukcu Hrvatiniću iz godine 1366 te podatak da je Matija Korvin 1463
poklonio Prozor zajedno sa Ramom sinu hercegu Stjepanu Vladislavu
Pišući o Sarajevu - gradu za riječ i sliku on započinje jednom anegdotom Kada su upitali
jednog čovjeka kakav je to grad on ga je usporedio sa jednom kućom sa puno prozora sa
kojih pjevaju djevojke
One tu ostaju po cio dan i pjesmu prekidaju samo dokle ručaju ndash a kad ručaju opet sjednu
na svoja mjesta i odozgo kroz prozor daju svijetu gotove pjesme
Također kada govori o ljepotama i bdquomagičnostildquo Sarajeva nudi čitavu jednu priču o
fenjerdžiji koji je palio fenjere po sarajevskim sokacima čitav svoj život Igrom slučaja
20
postao je bogataš naslijedio je rođaka iz Bosanske Gradiške Međutim nakon nekog
vremena vratio se u Sarajevo i svojim fenjerima Sijarić pokazuje multinacionalno
Sarajevo ali nekadašnje Sarajevo kada su trgovci i muslimani i katolici i pravoslavci išli
zajedno u Carigrad i nosili kožne proizvode Pisac spominje i Alifakovac i Trebević te
objašnjava porijeklo tih riječi Ime Alifakovac dolazi od Alije koji je inače bio niskog
rasta jer bdquoufakldquo je turska riječ i znači mali Naziv Trebević dolazi od riječi bdquotrebeldquo što
znači bdquosofreldquo koje su se postavljale nekada bogovima i na njima polagane žrtve Pored tih
činjenica Sijarić piše i o kugi koja je bila zahvatila Sarajevo i odnijela mnoge živote Da
je mene vatra pogorjela bijele bi mi dvore ponovila da je mene voda poplavila barem bi
mi oprala sokake već je mene kuga pomorila pomorila i staro i mlado rastavila i milo i
drago kugo pusta da te bog ubije
Ono što je doprinijelo estetici i zanimljivosti Sijarićevih putopisa svakako su upravo te
anegdote i niz pjesama koje su nezaobilazni elementi gotovo svakog pojedinačnog
putopisa
Ćehotina govorila Drini pričekaj me sjutradan do podne dok ja dođem mutna i krvava
mutna jeste dolazila a ne zna se da je nekad došla i krvava
Kako u Sijarićevim romanima i pripovijetkama susrećemo niz različitih likova on i u
putopisu karakterizira čovjeka pokazuje sve njegove vrline i mane Sarajlije su prkosne i
ponosne i umjeli su grdno da se naljute Nisu ispoštovali naredbu Omer-paše Latasa da se
pripremaju za vojsku čak i onda kada im je prijetio raznim kaznama već svaki ode u svoju
krajinu barut tući i olovo liti pa na carsku vojsku udariti
Od Osmanlija do napada Austrije pisac ispisuje priču o Sarajevu i Sarajlijama O tome
kakav je taj grad nekada bio i kakvi su bili njegovi ljudi Sijarić govori na zanimljiv
upečatljiv metaforičan i slikovit način
U čizmara cio red čizama i sve su jednake Mušterija pita za jedne i dobija cijenu pita za
druge i dobija manju cijenu ndash i pita zašto je manja kada su čizme jednake ndash Nisu jednake
u tim što su za jednu paru jevtinije kalfi se kad ih je šio prekinuo jednom konac a kod
drugih se nije kidao pa su zato jevtinije ne zapitkuj tu dokon nego ako hoćeš kupi a ako
nećeš kao i da hoćeš - bio je odgovor čizmedžije
Gračanica podsjeća Ć Sijarića na ljude na njihovu gostoprimljivost koji kao pravi
domaćini rado ugoste svakog prolaznika
21
i sva je ona jedan široko otvoren dom s domaćinom pred kapijom i avlijom da primi
gosta I od svega što ima odlomiće i staviti pred gosta a najviše od svoje duše ndash to jest od
onoga čega Gračanica ponajviše i ima
Sarajlije se mogu pohvaliti svojim bogatstvom Mostarci su pismeni i učeni ljudi u Banjoj
Luci su talentirani pjevači a Fočaci dobri ratnici junaci
Sijarić govori i o pojedinim historijskim ličnostima gdje svaka od njih poprima neko novo
značenje Tako npr govori i o Jeleni ženi bosanskog kralja Stjepana koju su zarobili
turski vojnici Kako bi sačuvala svoj život i život svojih sinova primorana je bila da ode u
Dubrovnik i tamo da živi sama bez krune i kao udovica a njeni sinovi postali su janjičari
Spominje se još i Omer-paša Latas a nekadašnji Mihajlo te njegov dolazak u Banjaluku i
prelazak na islam Taj bdquoBič nad Bosnomldquo kako su ga nazivali bio je sultanova desna ruka
kojom je zavodio red u Bosni
Svaki grad sa sobom nosi svoju sudbinu baš kao i ljudi a tu njihovu sudbinu Sijarić
prikazuje kroz mnoga osvajanja Za Srebrenicu grad srebra uvijek su se zanimali kraljevi
carevi vojske osvajačke čete hajdučke svi oni koji su znali za njeno bogatstvo srebrom
Sijarić opisuje ovaj grad kao jedan od onih gradova s tužnom sudbinom grad koji su
mnogi preuzmimali na prevaru prodavali i kupovali Srebrenicom su prošli i Iliri
Rimljani Bosanci Austrijanci Mađari Turci i Dubrovčani pa u svom putopisu Ćamil
Sijarić kaže ldquoI na strijele koplja sablje i puške osvajali i harali svi koji su stigli i nije
samo onaj ko nije stigaoldquo
Ono što Sijarićevu cjelokupnu putopisnu prozu čini jedinstvenom i prepoznatljivom
svakako su legende po kojima se i gradovi pamte i poznaju Za Banjaluku se veže legenda
o jednoj Austrijanki čijeg je sina zarobio turski oficir Ferhat-paša Da bi ga oslobodio
Ferhat-paša je tražio da se u Banjaluci naprave kaldrme i hamami velika džamija i uz nju
sahat-kula i uz sve to ndash tri tovara blaga Sve što je zatražio i dobio je i po dogovoru
oslobodio mladića Međutim mladić je umro od tuge kad je saznao da je njegova majka
srušila i svoju crkvu da bi paši izgradili džamiju
U zapisu Tvrdi mi grad Bobovac pisac piše legendu o Radaku izdajici zbog kojeg je
Bobovac pao Kralj Stjepan je Radaku povjerio odbranu Bobovca međutim nadajući se da
će dobiti novac zvanje i počast on je izdao to povjerenje i Turcima otvorio vrata Bobovca
Umjesto nagrade Radak je osuđen na smrt Sultan Mehmed Fatih nije želio izdajicu poput
njega pa je naredio da ga strmoglave niz stijenu Ono po čemu se i danas pamti Bobovac
grad koji je gotovo do temelja porušen upravo je ta priča o izdajici Radaku i stijeni niz
koju je survan ndash Radakovoj stijeni
22
Putopisi govore o tradiciji i običajima koji se vijekovima prenose sa generacije na
generaciju Za grad Jajce se kaže da nijedno mjesto u Bosni nije toliko bosansko koliko je
taj grad Takva jedna tradicija može se vidjeti i u narodnoj nošnji koju ovaj putopisac vrlo
detaljno opisuje
To je stara bosanska nošnja Nikakvih džidža ničeg suvišnog ndash do onoliko koliko treba Ni
malo ni mnogo do po mjeri Tako se nosio a i danas se tako nosi svijet oko Jajca I uz
one zidine i onakve krovove spojiva je jedino ovakva nošnja Ona je žena kao isklesana A
kao isklesan je i sam grad I samo zajedno oni čine cjelinu i jedinstvo Nešto što imaju u
sebi sve stare stvari imaju u sebi i ove žene oko Jajca Vuku u sebi nešto iz davnine - čak
možda iz one bogumilske Bosne Nešto što je vječno a narodno
Motiv puta se ponavlja i u ovom putopisu Za Sijarića put je cilj i pravac put djeluje kao
zamišljena tačka prema kojoj se ide Ono što pokreće čovjeka da pođe na neko putovanje je
samo ljudska radoznalost i čežnja za onim što je daleko i nepoznato Tako će i Ćamil
Sijarić reći ldquoPutovi su valjda i nastali iz vječitog ljudskog nemiraldquo
Oslobođeni Jasenovac
23
Sve što je ovdje u ovome naselju nekada stajalo na svojim nogama danas je palo dolje A
gore ostali samo dimnjaci iz kojih se više dim ne diže Strše grozno iznad paljevine strše
kao dignute ruke u prazno nebo a nebo je danas plavo i lijepo danas je dan proljetni Dok
je drugo sve palo dolje ndash sve se sravnilo sa ravnom zemljom i umrlo
Sabirni logor Jasenovac bio je najveći sabirni logor i logor smrti u Nezavisnoj Državi
Hrvatskoj Sabirni logori osnovani su kao mjesta zatočenja prisilnog rada i ubistva velikog
broja Srba Židova Roma i Hrvata tačnije svih onih koji su se protivili tadašnjem
ustaškom režimu Sabrini logori nastali su kao rezultat politike rasne i nacionalne
isključivosti u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj koju je 1941 godine pod utjecajem nacističke
Njemačke proglasila Ustaška domovinska organizacija
U svom tekstu bdquoĆamilovi putopisildquo Tvrtko Kulenović navodi da je ovaj putopis drugačiji i
da se zbog toga izdvaja među objavljenim knjigama njegovih putopisa Oslobođeni
Jasenovac je na raskršću između beletrističkog i feljtonističkog oblikovanja gdje pisac
opisuje strahote Drugog svjetskog rata Kao mladi partizanski oficir Ćamil Sijarić je bio
među prvima koji su posjetili taj logor Na samom početku on navodi razlog zbog
putovanja gdje kaže ldquo Išao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjetildquo On
prikazuje strašne slike prikazuje smrt ludilo čovjeka koji nije mogao podnijeti sve ono što
je u logoru doživio gomilu ljudskih tijela izgorjelih ili poluspaljenih
Sijarić kroz tekst naglašava strahote tog zločina tako što nekoliko puta izgovara riječ
Jasenovac On kaže ldquoZemlja na koju stupamo nogom zove se Slavonija a mjesto u koje
smo stigli - Jasenovac Izgovaram tu strašnu riječ nekoliko puta Jasenovac Jasenovacldquo
Vjerovatno najjači efekat ostavljaju izuzetno detaljni opisu u ovom putopisu Sijarić kao da
nastoji stvoriti jednu neuništivu sliku koja će biti svevremeni podsjetnik i opomena Pišući
o leševima koje su zločinci bacili u rijeku kaže ldquoNeki nemaju svoga lica Nemaju glave
Neko nema ruke Nema noge Ili nema nijedne noge A poneki i ne liče na ljudske leševe
nego na nešto neodređeno što se crni iz vode i oko čega se viju muhe Jednog takvog voda
je digla gore na granu Glava i ostalo više se na njemu i ne razlikuju I takav ndash s grane ne
ličeći više na čovjeka kao da govori onim dolje pod sobom Šta bi mogao da im govori
kad bi zaista govorioldquo
Sijarić nudi priču o jednom univerzalnom zlu koje nikoga ne zaobilazi pa ni djecu Tu
djecu te mnogobrojne raskomadane leševe naziva lutkama To su za ovog pisca dječije
lutke koje poslije mnogo igre i čupanja ostanu bez svojih dijelova
24
Kao i u većini svojih djela tako i u ovom putopisu Sijarić prati i tumači psihološku stranu
čovjeka kao pojedinca Čovjek je u stanju da svirepo ubije i muči drugog čovjeka on gubi
sve osobine čovjeka i pretvara se u životinju
Vodnik Markić iz logorske satnije nadzornik električara došao je u mehaničarsku
radionicu i tražio da mu se izmijeni baterija Bio je krvav od glave do pete i bijesan kao
zvijer Htio je da zapuši ali nije mogao jer su mu ruke bile krvave i od krvi mokre Digao
je obadvije šake i sa njih olizao krv gutajući je
Čovjek je zvijer koja bez imalo samilosti muči zatvorenike U tom mučenju vide igru i
zabavu i sve više što bi odlagali smrt i više mučili zatvorenike to bi postajalo sve
zabavnije Kada bi već ustaljeni načini mučenja postajali dosadni onda bi nastojali
izmisliti novi Zatvorenicima bi to ličilo na utakmicu jer svako od njih je pokušavao biti
pobjednik u tom takmičenju Koliko je sve to bilo strašno i prelazilo granice ljudskog
razuma svjedoči i najnoviji način mučenja To je bio šiljati kočić čiji se oštri kraj zabode
u bradu a tupi se udara puškom sve dok kolac ne probode do mozga
Veći dio ovog putopisa djeluje kao jedna ispovijest čovjeka koji je preživio i uspio pobjeći
iz logora a koji je u logoru obavljao posao grobara Na zanimljiv način Sijarić slika tog
čovjeka Pokazuje kako se živ čovjek uspijeva navići na sve ma koliko djelovalo strano i
nemoguće Takav čovjek gubi razum i emocije jer u logoru kako kaže i sam pisac čovjek
poživinči on više ne zna za odnose prema porodici i prijateljima jednostavno zamru čula i
sve ono što je ljudsko
Ali mi smo se razlikovali od takvih grobara jer mi grobari u logoru morali smo da
zakopavamo i mrtve i žive A šta to znači moj prijatelju zakopati u zemlju živa čovjeka to
vama niko ne umije kazati Niti vi možete ikada to shvatiti Nisam ni ja mogao to da
shvatim Bio sam tada još zdravih čula I ono što nekad ne biste učinili ni za živu glavu
sad činite sasvim mirno ndash jer vi više niste čovjek koji ima svoja zdrava čula nego ste
čovjek koji nema čula ndash ili su vam čula bolesna
Motiv straha provlači se kroz čitavo ovo djelo Taj strah sadržan je u glasu onih koji su u
logoru i koji u užasnim mukama čekaju smrt Oni koji su preživjeli logor pamte te glasove
po tome što čovjek nikada prije nije čuo takve ljudske glasove To nisu bili niti ljudski niti
životinjski glasovi jer ništa živo ne ispušta iz sebe takve glasove takve da od njih izludite
Sijarić posebno izdvaja ljudsku naivnost Čovjek od straha i nemoći često postane i naivan
pa vjeruje u razna obećanja i nada se spasu a spas u logoru bio je nešto nemoguće
25
Dok u putopisu Zapisi o gradovima voda simbolizira slobodu život i sreću u ovom
putopisu voda ima sasvim suprotno značenje Sada za Sijarića voda znači smrt rijeka Sava
je puna leševa i takva mu je odvratna Ona je grob ndash bdquobezmjeran grob ndash ne kopan ne
mjeren i ne ograđenldquo
Nešto što je svakako bitno spomenuti jeste i to da T Kulenović smatra kako je Sijarić
pišući djelo poput ovog o Jasenovcu mogao i trebao steći reputaciju jednog
jugoslovenskog Malapartea
Mogao je ali nije jer je njegov temperament bio drugačiji lirski a njegov pogled u istoriju
dublji pružao se do davnih vremena do samih mitskih korijena čovjekovih I korijeni zla
su isto tako duboki iako ono možda nikad ranije nije planulo tako strašnim plamenom kao
u ovoj sceni u ovom vremenu Želja za osvetom je elementarna ljudska potreba ali zlo se
zlom ne može ispraviti a uopštavanje te želje u optužbu čitavog jednog naroda samo vodi
u novo zlo
Općenito putopisi Ć Sijarića obiluju lirskim detaljima sa čim se slaže i sam Kulenović a
što potvrđuju završne rečenice Oslobođenog Jasenovca
Maj je
Trava je
Prolaze odnekud jednako vojske I sva ti je zemlja čudna ndash i kao da nije ona stara zemlja
nego neka nova koja dolazi samo jednom i samo s proljeća
Pored ovoga Faruk Dizdarević ističe kako ovi zapisi i ne sadrže toliko lirskih
reminiscencija kako je inače karakteristično za Sijarićev način pripovijedanja On niti u
jednom trenutku ne moralizira znajući da to ne bi bilo dobro Govoreći o različitim
načinima stradanja tih nesretnih zatočenika on prepušta čitaocu da sam donese vlastiti sud
o užasnim događajima i zlom vremenu On se zaključuje Dizdarević više drži
faktografije i užasnih slika događaja koji su se tamo dešavali a takav način posmatranja to
pripovijedanje doprinosi tome da se čitalac osjeća neugodno ndash čitanje gdje povremeno
zaboli želudac
26
Zanimljivost i novostiHayden White podsjeća da skupina riječi koje označavaju pripovijedanje potječe od
latinskog gnarus što znači vješt upućen i upoznat Znanje i naracija odnosno upućenost u
stvar i njeno posredovanje dvije su središnje sastavnice određenja svake pa tako i
putopisne pripovjedne situacije Pripovjedač mora voditi računa o svome naslovljeniku i
procijeniti obavijesti kojima raspolaže s tim da prvenstveno obraća pažnju na one kojima
ih želi posredovati Njegovo znanje mora biti zanimljivo drugima Zanimljivost ima dva
osnovna obilježja i oba se temelje na kategoriji novosti ili novine Prvo je novina samog
znanja a drugo često u situacijama u kojima je naslovljenik već upućen u ono što
pripovjedač iznosi to je novina načina pripovijedanja Pripovjedačeva zanimljivost
njegova znanja mora kod recipijenta izazvati znatiželju Ona se odražava kao potreba za
znanjem kao pokazivanje znakova zainteresiranosti za temu i način pripovjednog
posredovanja
Osnovni element promjene je zgoda kao osnovna jedinica pripovijedanja Ona sadrži bit
novosti i zanimljivosti čak i ako je suzimo na elementarnu promjenu mjesta poput
putovanja iz jednog grada u drugi Iako mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive
zgode ne odvijaju u vlastitom prostoru Ćamil Sijarić u ovom putopisu pokazuje upravo
suprotno
Biti u nepoznatom kraju ili dalekoj zemlji i potom ispričati svoje doživljaje znatiželjnima
predstavlja ishodište pripovjedne komunikacije Za one koji nisu upućeni putnikove su
27
zgode novost Na putu se svašta može dogoditi svašta se može zaplesti i nužno je to
zainteresiranim ispripovijedati
Putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi ne govori o bilo kojim gradovima niti o nekim
dalekim neistraženim egzotičnim prostorima Ćamil Sijarić je na bdquosvojoj zemljildquo i piše o
bdquosvojimldquo o bosanskohercegovačkim gradovima Kako je gore navedeno mnogi kritičari
tvrde da se najčešće zanimljive zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru ovaj
pisac ipak sve što je zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način
Da bi prikazao zgodu i promjenu njemu ne treba novi prostor
Treba spomenuti da je sasvim zanimljivo i krajnje upečatljivo to što Sijarić kada piše o
Rudom gradiću na Limu piše na ćirilici a abecedu zamjenjuje azbukom što nije jedini
slučaj Iako je riječ o vlastitom domaćem prostoru pisac uspijeva ispuniti zadatak
zanimljivosti
Piše o nečemu što i nije toliko poznato i što je daleko piše o historiji koja se najčešće
zaboravlja Već na samom početku spominje stećak ploču od bijelog kamena ravnu do
polovine u zemlju urasla Dalje priča o Radojici dječaku iz Rudog i njegovoj svijetloj
sudbini Tu Sijarić i spominje legendu kada je dječakova majka usnila san u kojem joj se
kazalo šta čeka Radojicu
Jedne noći je uoči Božića gore u Ravnicama jedna mlada snaha Sokolovićka usnila san
nikad ranije nije tako čudan san sanjala i nije mogla da se uzdrži a da ne ispriča svome
svekru to što joj se u snu prividjelo da je iz nje iznikao zelen bor velik toliko da je svu
carevinu s kraja na kraj svojim hladom prekrio san je laža a ja istina
Sudbina bistar um i vještina upravljanja dovela je ovog mladića (Radojicu ili Mehmed-
pašu Sokolovića) iz Rudog na mjesto velikog vezira osmanskog carstva Pored tih
podataka pisac govori i o njegovoj izuzetnoj sposobnosti kao graditelja Mehmed-paša
Sokolović bio je jedan od najvećih graditelja u turskoj historiji Jedna od njegovih ideja
bila je ta da prokopa Suecki kanal i tako spoji Crno more sa Kaspijskim jezerom Međutim
radove nije priveo kraju jer ga je u tome omeo Ivan Grozni U Medinu je doveo vodu u
Carigradu izgradio jednu od najljepših džamija a nedaleko od Aja Sofije na mjestu gdje je
danas Sultan Ahmed džamija podigao je saraj svoju vezirsku rezidenciju ukrašenu
sedefom srebrom i zlatom Sijarić spominje i ostale paše Sokolovića a posebno Kara
Mustafu koji je izgradio Rudo
Kara Mustafa-paša Sokolović da bi se odužio svom rodnom kraju darovao mu je ndash ništa
manje nego cio jedan grad Grad izgrađuje na poljani koja se zove Rudo a koja se nalazi
28
između dvije rijeke - Lima i Krupe u nahiji Polimlje a daleko od svakog drugog grada ndash
to jeste na mjestu gdje na Limu nije bilo mosta a putnici ga stalno prelazili otudi i odovud
Rudo je bio bogat grad jer je kroz njega prolazi bdquobosanski putldquo koji je vodio u Carigrad a
isto tako i u Dubrovnik Stanovnici su uživali mnoge privilegije Nisu plaćali porez a
svako je bio zaštićen i unaprijed oslobođen krivice Rudo je kroz histoju imao svoje tri
kobi kugu vatru i vodu Kuga mu je odnosila živote do gotovo potpunog istrebljenja
Vatra ga je gorjela do crne zemlje a voda mu odnosila i zemlju i kuće i rod sav i
ostavljala za sobom pustoš
Da bi postigao efekat zanimljivosti i pobudio znatiželju u čitaocu Sijarić ne govori ništa
što je novo i nepoznato on priča historiju koja nije puka statistika podataka
Njegova historija je priča anegdota i legenda a ujedno i činjenica on govori o nečemu što
je manje-više poznato ali ne dovoljno sačuvano od zaborava
Kada govori o Gračanici izdvaja jednu posebnu zanimljivost a odnosi se na to da je ovaj
grad bio prvi u Bosni i Hercegovini koji je imao svoj urbanistički plan
po kojem su tačno kao po koncu išle ulice i dućani gradske mahale i čaršije i biće da
je to bilo djelo jednog od njenih kapetana I ako je taj kapetan Bahtijarević vidio kroz selo
loš put on bi seljacima toga sela rekao da će u petak njihovim putem proći u džamiju na
čezama ndash i put je do petka bio gotov za čeze
Za razliku o tog putopisa u putopisu Zapisi o gradovima Sijarić nudi sliku jednog dalekog
nepoznatog kraja Govori o drevnoj Mezopotamiji Asiriji dalekoj Rusiji i jugoslavenskim
gradovima U tom slučaju pronalazimo potvrde toga da putovanje u nepoznat kraj ili
daleku zemlju predstavlja ishodište pripovjedne komunikacije
Kada govori o Rimu Sijarić zapravo priča njegovu historiju pa i sam putopis naziva Vekia
Roma što u prijevodu znači stari Rim Govori o Romulu i Remu o rimskim hramovima
(forumima) o velikom Cezaru kojeg ubi vlastiti sin i areni bdquoKoloseo Flavioldquo gdje su kako
kaže sam pisac bdquoZvijeri rastrzale ljude jer tu se svjetina smijala žrtvama jer tu je čovjek
bio zvijerldquo U putopisu Ktesifon i Hatra spominje luk Ktesifon kojeg su izgradili kraljevi
Parte u 3 vijeku naše ere i koji je služio kao lovački dvorac Sijarić ističe da je širok 25 a
visok 37 metara što predstavlja širinu i visinu kakva se još nigdje nije vidjela U gradu
Hatra govori o veličanstvenom hramu boga Sunca o crtežima na mramoru koji prikazuju
bogove kraljeve trgovce seljake žene Ono što je samom Sijariću bilo zanimljivo jeste to
što su svi ti likovi i bogati i siromašni i carevi i ratari i prosjaci i kraljevi bili bosi
Upravo te bdquousputneldquo priče stvaraju novost i zanimljivost Sijarićevih putopisa Za njega
historija nije dovoljna historija u pravom smislu te riječi on teži za bdquonepoznatomldquo pričom
29
legendom onom koju će čuti usput koju će mu neko ispričati Tako gotovo svaki putopis
ima legendu kao npr što je ima nekadašnja bogata i blistava Hatra
Kralj Daizan naime imao je kćerku A ona je bila takva da ni jedan otac na svijetu ne bi
poželio sličan porod Priča o njoj jedna je od najstrašnijih priča na svijetu a ujedno i
najstrašnija ndash i evo šta se u njoj kaže Kralj sasanidski Sapor Prvi opsjedao je godinama i
godinama tvrdu Hatru ali je Hatra odoljevala ndash branila se i odbranila I kralju Saporu
bilo bi uzalud da se nije u sudbinu Hatre umiješala kćerka njenog kralja Daizana i to
ovako kralju napadaču otkrila je tajne zapise ndash hamajlije koji su svojim božjim moćima
štitili grad Hatru
Iskustvo pustolovine i okus egzotike tačnije upravo ono što čitateljslušatelj želi nije
moguće ponuditi ako se putovanje ne učini tematskom okosnicom teksta To doslovno
znači učiniti ga lijepim Narativni tekstovi su logikom zanimljivosti priče događajne
novosti ili uzbudljivosti što je dominantno smještena u nepoznate prostore ishodišno
tematski upućeni na putovanje i stoga stvaraju od njega strukturu Ta struktura je dugog
trajanja u književnosti pa je jedna od najčešćih uloga koju pripovjedači ili likovi ostvaruju
upravo uloga putnika Putovati je gotovo izjednačeno sa pripovijedati odnosno na neki
način imaju istu pretpostavku o zanimljivosti i novosti Pripovijedna zgoda uvijek je
isprepletena sa opisom u putopisnom tekstu
U pojedinim svojim putopisima Sijarić posebno naglašava ono što je zanimljivo ili što bi
se čitaocu moglo učiniti zanimljivim Taj postupak pronalazimo u zapisu Stara Đakovica u
Zapisima o gradovima kada naglašava da je zanimljivo to što u Đakovici i danas postoji
sedam sekti od ukupno dvanaest koliko ih je u islamu postojalo Neke od tih sekti bavile
su se isključivo proučavanjem duševnih ljudskih osjećanja ljudskim senzibilitetima
Pripadnici sekti Bektašije i Sadija napisali su veliki broj knjiga tako da je Đakovica
nekada bila mjesto učenih ljudi sa puno tekija i derviša Također na isti način zanimljivost
prikazuje i u putopisu Zemun ili bdquoSrebrogradldquo kada govori o imenima ulica koja su data
još u drugoj polovini 18 vijeka i da su neka od tih imena ostala i danas Godine 1816 na
ulicama su postavljene tablice i na kućama brojevi Prvobitno ulice nisu nosile imena
značajnih ličnosti već ona imena koja su im građani dali Tako su postojale ulice Marijina
ulica Rimska Anikina ulica Tri goluba Ulica zelenog drveta itd
U Priči o Leskovcu pisac izdvaja posebnu zanimljivost ndash priču o Radoju Domanoviću
piscu i kako sam Sijarić kaže čvrstom radikalu U Leskovcu je Domanović predavao jezik
i književnost a niko nije znao da je on književnik Domanović je bio jako bogat od oca je
naslijedio veliko imanje bio je dobar crtač i gimnastičar međutim svi su ga poznavali kao
30
boema i čovjeka bez mnogo skrupula Leskovac je poznat i po raznim narodnim pjesmama
a jedna od njih je i pjesma o srpskoj djevojci koja je otišla pod čador turskom miralaju
(gradskom načelniku) i prešla na islam dobivši ime Lejla Sijarić u svom putopisu o
Leskovcu bilježi stihove pjesme gdje majka proklinje svoju kćer
bdquoZašto Sike zašto pod čador da idešldquo
bdquoKako da ne idem miralaj me zove
Miralaj me zove kafu da mu služim
Kafu da mu služim ljuba da mu bidemldquo
Obrazloženje ili okvirObrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta
njegovo razumijevanje načina putopisnog posredovanja Putopisac iscrtava granice
vlastitog diskursa uokviruje prostor unutar kojeg se odvija komunikacija Obrazloženjem
putopisac argumentira logiku vlastitog diskursa i na određen način usmjerava proces
čitanja Iako se ta obrazloženja najčešće nalaze na početku ili kraju samog teksta mogu se
javiti i na bilo kojem drugom mjestu u diskursu
Tipično mjesto okvira ili obrazloženja pojavljuje se u obliku osobnih stavova o namjeri
okolnostima putovanja i diskurzivnoj izvedbi putopisa To doslovno otkriva razloge
pojedinih postupaka Nekada to može biti procjena očekivanja čitaoca koja ujedno i
implicira autorsku poetiku Vrlo često putopisac bira tuđi putopisni tekst kao svoj vodič
On ga na specifičan način usmjerava i vodi njegov diskurs
Kada je u pitanju Ćamil Sijarić i tačnije putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi njegovo
obrazloženje se nalazi u predgovoru On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja
a zatim vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa
putovanja Razlozi tog Sijarićevog putovanja su vrlo jasni jugoslovenski srednjovjekovni
31
gradovi nisu dovoljno istraženi Za mnoge se ne zna kada su građeni koji je bio povod za
to i čijom zaslugom su oni izgrađeni Uspoređuje ih sa spomenicima historije ali ne bilo
kakve historije već one nepoznate i vremenski neodređene one koja nudi mnogo pitanja a
ne dobija odgovore Tako ovaj pisac u putopisu Herceg-Bosno i tvoji gradovi govori o
bosanskohercegovačkim gradovima od perioda srednjeg vijeka preko onoga kada su
vladali Turci pa sve do vremena kada je vlast preuzela Austrougarska carevina
Za sve stare bosanske gradove vezan je po dio istorije nekad ta istorija u knjigama nije
zapisana nego samo u pričama ispričana a nekad samo tragovima i znakovima
nagoviještena Jedan od tih tragova od tih znakova nalazi se u gustoj gori nad Fojnicom i
ko se tamo oštro zagleda vidjeće - gradinu
Ono što čini okvir ovih putopisa karakterističnim jeste i to što sam pisac rijetko spominje
sebe rijetko kada nagovještava tu ich formu Jedan od rijetkih primjera gdje se ističe sam
pisac je njegovo putovanje u grad Daorsa iz putopisa Zapisi o gradovima
Daorsi ili Daversi su ilirsko pleme koje je živjelo u dolini rijeke Neretve u naselju kod
mjesta Ošanjići u blizini Stoca Smatra se da je grad Daorson osnovan u 4 stoljeću prije
Krista na području naseljenom još u brončano doba
Bio sam sam i velim hajd` bože pomozi A ako me noge i iznesu gore ne znam kako će
me dolje snijeti I kako su snosile one jadne Daorse Kako konje njihove kako putnika
kako vojnika kako ženu I je li im upravo zbog te visine i strmine život bio jadan ndash ili su
može biti bili srećni što su na visoku na stijeni pa zbog toga sigurni I nije mi se
drukčije činilo nego da sam se zabo u go kamen kroz koji dalje ne mogu ndash pa hajd`
natrag
U tekstu Putovati znači ndash vidjeti Sijarić kao da objašnjava razlog samog pisanja putopisa
Za njega su putevi ono što spaja i razdvaja ono što vodi na mjesta gdje su nekada bili
gradovi a gdje danas gotovo nema ništa Da nije njih ne bi se znalo kako se nekada
živjelo kako kaže sam Sijarić ldquoNekada su tamo bile pijace na kojima se prodavao vosak
koža srebro čoha vino ndash dok najzad sve nije izumrlo i pijace i gradovi i putevildquo
Putevi su primarni za civilizaciju oni stvaraju velike gradove
Oslobođeni Jasenovac Sijarić započinje rečenicom ldquoIšao sam u logor Jasenovac da
opišem to što ću tamo vidjetildquo Ta efektna rečenica predstavlja sami okvir putopisa On
polazi na put u Jasenovac da otkrije sve te strahote koje su se desile ali ni sam Sijarić ne
sluti šta će sve zateći i vidjeti
Ovaj putopisac svoja obrazloženja namjere i razloge nerijetko nudi i u samom putopisu
dakle ne samo u uvodnom dijelu Kada nailazimo na takva obrazloženja u samom
32
putopisu onda je to najčešće na početku i kraju zapisa Uočavamo početne i završne
rečenice koje su sadržajno i smisleno slične Jedan takav primjer je zapis Vekia Roma na
samom početku Sijarić kazuje o starinama starim gradovima starim zidovima te o
historiji i njenom značenju i smislu Zaključuje da je ona uvijek misteriozna i da niko ne
zna pročitati i tumačiti to što jedna starina kazuje Na kraju putopisa to isto ponavlja opet
govori o starini a posebno o starinama vječnog grada ndash Vekia Rome Ističe kako se te
starine uvijek iznova čitaju i tumače i da tome nema kraja Vrijeme predstavlja
nepoznanicu kako kaže Sijarić vremena su tama pa se čovjek teško snalazi jer vrijeme
stvari čini bezobličnim a ljude bezličnim Isti postupak pronalazimo i u zapisu Grad
bdquoSkupildquo - grad Skoplje gdje opet na početku i kraju Sijarić govori o tome kako svako
putovanje ostaje dugo u sjećanju a to prvenstveno zavisi od toga gdje putujemo i šta smo
vidjeli Neko želi vidjeti nešto novo a neko ipak nešto što je tu decenijama što je upravo
razlog njegovog putovanja u Skoplje vidjeti starine jer su one bdquoduša tog gradaldquo
Ćamil Sijarić posebno naglašava da svaki grad ima dušu koju čovjek treba dobro upoznati
da bi vidio ono što sam grad nudi Prema gradu se treba ponašati kao prema svakom
umjetničkom djelu kao prema slikama i spomenicima koje treba razumjeti i otkriti
Pred Zemunom sam dugo vremena bio nepismen i nisam umio da ga čitam I sve
donedavno nisam znao ni otkad je taj grad tu na Dunavu ni šta u njemu ima od značaja ni
prošlost kakva mu je Trebalo je da se prije kratkog vremena nekoliko dana zadržim u
tome gradu i da ga izbliza vidim
33
Subjekt putopisnog diskursaKategoriju putopisnog subjekta odlikuju pitanja o uporištima putopiščeve legitimacije
načinima njegova predstavljanja perceptivnoj i diskurzivnoj sposobnosti mogućim
podudarnostima i razlikama sa obzirom na mentalne stavove vremena i književna
strujanja
Te obavijesti o putopisnom subjektu su najčešće direktno ponuđene okvirom ali se nalaze i
u svakom dodatnom iskazu u svakom činu U slučaju da se putopisni diskurs približava
izvještajnom polu to povlači da se putopisac pred ispripovijedanim zgodama i opisanom
predmetnošću povlači u drugi plan D Duda ističe kako sam putopisac često posreduje
obavijesti o svom činu pripovijedanja te se zbog toga smatra samosvjesnim ili
osviještenim putopiscem Naime pitanje o subjektu putopisnog diskursa javlja se kao
postupak izravne ili s druge strane neizravne karakterizacije putnika promatrača ili
pripovjedača
Vjerovatno najvažnije obavijesti o putniku nalaze se na događajnoj razini Zahvaljujući
prikazu njegovog djelovanja i ponašanja otkrivamo i njegove osobine Često se u putopisu
susrećemo sa detaljima pa tako se dešava da se spominju mnogi podaci npr o vrstama
obimnosti periodu obroka Međutim takve detalje ne susrećemo u putopisima Ćamila
Sijarića Još jedna komponenta svojstvena putniku je i snalažljivost On se mora prilagoditi
svakodnevnoj logici manje poznatog svijeta Upravo je radi toga potrebna dobra
obaviještenost putopisca
Pored snalažljivosti tu je i perceptivna usmjerenost kao još jedna važna značajka
putopisnog subjekta Neki se putopisci zadržavaju na opisima historijskih znamenitosti
neki na tradiciji svakodnevnom životu neki na opisima prirode Dean Duda smatra kako
dobri promatrači često posežu za usporedbom strukturirajući zapažanja u cjeline koje
funkcioniraju poput malih studija o izgledu navikama i mentalitetima Pripovjedni
postupci koje koristi putopisac u obradi prikazane predmetnosti su znakovi njegove
sklonosti ili indiferentnosti prema njoj
Ako se osvrnemo na sami okvir Sijarićevih putopisa vidjet ćemo da tu nisu ponuđene
obavijesti o putopisnom subjektu Te obavijesti uočavamo u samom dodatnom iskazu u
svakom drugom činu U Zapisima o gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih
dijelova kada se opisuju putevi i historijske znamenitosti kao npr u zapisu Na Dunavu
Estergon kada opisuje samo putovanje i put
34
Put je dobar ravan širok asfaltiran pa je uživanje voziti se i gledati desno i lijevo zemlju
mađarsku onu za koju bi neko rekao zemlju Ungariju - zemlju Ungara ili zemlju Bele
Trećega i Bele Četvrtoga
Kao što je već rečeno putopisac se najčešće spominje kada opisuje neku znamenitost
prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi Kada piše o Pompeji Sijarić
opisuje Vezuv bdquoOno što sam najprije pogledao kad sam se našao u Pompejama bio je
Vezuv Taj uvijek zaplašujući uvijek prijeteći smrtonosni bič zemljin dignut gore nad
ljudskim glavamaldquo
Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi gdje također obavijesti o
putopisnom subjektu pronalazimo u samom događajnom činu Vjerovatno najviše tih
bdquosusretaldquo sa putopiscem imamo u tekstu Putovati znači ndash vidjeti gdje izravno upoznajemo
Sijarića kao putopisca spoznajemo njegovu ljubav prema tom književnom žanru i težnji da
spasi historiju od zaborava Slušajući ljubavnu pjesmu na gramofonskoj ploči u jednoj
ulici na periferiji Sarajeva Sijarić pamti stihove pjesme
Sinoć dođe tuđe momče iz tuđe zemlje a jutros mi konja kuje hoće da ide Više njega crne
oči suze ronjahu ne plačite crne oči opet ću vam doć`
Ono što pisac posebno pamti u toj pjesmi su riječi put i putnik On objašnjava da čak u
rječniku ne postoji niti jedna druga riječ koja ima tako sjetno značenje kao što ga ima
kratka i jednostavna riječ put a što svakako podsjeća na tužne odlaske i sretanja
Oslobođeni Jasenovac nastao je kao rezultat jednog strašnog iskustva Putopisac kao mladi
partizanski oficir je među prvima dospio na to strašno mjesto i pri tome Sijarić nudi detalje
o ljudima koje spaljuju i o glasovima zvukovima koje oni pri tom ispuštaju i o ljudima
koji u baraci te glasove slušaju čekajući da jedne od sljedećih noći i na njih dođe red
detalje koji spadaju u scene epskog užasa kakvih je u literaturi malo
Odsjev plamena vidio bi se na zidovima zgrada u logoru Mi smo taj odsjev gledali kroz
pukotine kroz rupe na barakama I slušali smo otud glasove nikad čovjek nije čuo takve
glasove To više nisu bili ljudski glasovi a ni životinjski Ništa živo ne ispušta iz sebe takve
glasove kao što su bili oni koji su dolazili s druge strane Save iz Gradiške Nisu to bili
pojedinačni glasovi nego je to bilo mnoštvo glasova Tužnih glasova Ne znate kakvih
glasova Takvih da od njih izludite
Iz ovog citata uočavamo subjekt putopisnog diskursa kojeg kroz tekst više pratimo nego
što je to slučaj sa druga dva putopisa a što svakako doprinosi tome da se općenito putopis
Oslobođeni Jasenovac svrstava između beletristike i feljtona Pored samog putopisca tu se
spominju još i vojnici grupa koja je pošla zajedno sa Sijarićem na taj put
35
Putopisni subjek subjektivno iznosi podatke o prostorima kojima putuje spomenicima
historiji običajima i mentalitetu ljudi koje upoznaje te zbivanjima na putu zgodama i
nezgodama i sl Kako bi postigli zanimljivost putopisci često preoblikuju nadograđuju ili
izmišljaju detalje u svojim tekstovima Zbog toga često se dešava situacija da je teško
utvrditi stepen vjerodostojnosti u određenom putopisu Sijarić ne djeluje kao usputni
znatiželjni putopisac već kao putopisac poznavalac određenih historijskih momenata
mjesta gdje se i sam putopis odvija Kako je Oslobođeni Jasenovac potpuno drugačije
djelo u odnosu na druga dva Sijarićeva putopisa možemo uočiti da se u ovom putopisu
izravno prati sam putopisac Čitaoci mogu pratiti putopiščeve misli emocije i ideje tu
neku subjektivnu stranu putopisnog subjekta Kada se zajedno sa ostalim vojnicima
približava logoru Sijarić razmišlja o tome kako će izgledati ono što će vidjeti U njemu se
javlja strah strah od onoga što ga čeka što mu je još uvijek nepoznato a što može
naslutiti
U onom trenutku kada spominje stvarne likove u domenu putopisne priče svi ti likovi
dobivaju sasvim novu nestvarnu dimenziju i nerijetko bivaju samo povod putopisnoj priči
Na isti način djeluju i određeni historijski događaji Upravo u putopisu Oslobođeni
Jasenovac Sijarić susreće jednog bivšeg zatočenika logora koji se igrom sreće uspio
spasiti Od tog susreta pisac bilježi njegovu priču tako da većim dijelom putopisa
možemo pratiti ispovijest osobe koja je bila dio logora i svih njegovih strahota Obavljajući
posao grobara taj čovjek je vidio pravu stranu logora vidio je sve ono što se ne može
zamisliti ili riječima opisati Njegova ispovijest je detaljna to je ispovijest živog svjedoka
koji je primoran svojim rukama zakopavao i žive i mrtve svojim očima vidio razna
mučenja i ubistva zatočenika i svojim ušima čuo očajne vapaje vrisku i strah svih tih ljudi
Za Brešića putopisac je prvo umjetnik riječi koji se u pisanju oslanja podjednako i na
stvarnost i na maštu Za njega je istinito ne samo ono što vidi već i ono što doživljava
Ovo drugo iskustvo širi granice viđenoga tj stvarnoga koje posredovanjem jezika ulazi u
putopis i to ne kao novi oblik stvarnosti već kao oblik doživljene stvarnosti
36
Pripovijedanje i opisivanjeKretanje je zapravo put bez putovanja a svijet kojim se putuje nije opisani svijet (opisom
prikazani svijet) nego tek imenovani imenom oprisutnjeni svijet
Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje
je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost
putopisnog svijeta Sa obzirom na to putopisna obrada se dijeli na općekulturnu
(turističku izvještajnu naučnu) i umjetničku (kulturnu) kako prema dominantnom tipu
diskursa tako i putopiščevoj namjeri i unaprijed zadanoj ulozi koju ima u određenoj
kulturi U središtu književnih putopisa nalazi se subjekt putopisnog diskursa njegova
sposobnost opažanja i to jedinstveno jezičko oblikovanje
Sijarićevi putopisi Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi su prvenstveno
usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje mjestima građevinama
običajima i drugom To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj izvještajnoj ili
naučnoj obradi Sa druge strane u slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se
drugačije odlike
Dean Duda ističe kako ravnopravnost naracije i deskripcije predstavlja temeljno načelo
žanra Kada je u pitanju uloga i omjer ovih dvaju osnovnih izražajnih postupaka u putopisu
- pripovijedanja i opisivanja moguće je zaključiti da u Zapisima o gradovima i Herceg-
Bosno i tvoji gradovi dominira opisivanje zbog veće usmjerenosti prema predmetnosti
svijeta nego prema pripovijedanju zgoda
Ono što Duda svakako napominje je i to da nipošto nije riječ o manjoj vrijednosti
deskripcije u odnosu na naraciju jer su ta dva postupka u putopisu istovrijedna Opisivanje
37
i pripovijedanje se međusobno nadopunjuju ono što je viđeno neodvojivo je od onoga što
je doživljeno
Sijarićevo opisivanje proteže se od onog bdquoformalnogldquo naučnog onog gdje kao historičar
nudi niz pukih činjenica Taj bijeg u prošlost stvara putopisnu stvarnost Međutim trenutni
prikaz datog mjesta pomjera u historiju uz popratne zanimljive priče o događajima i
ljudima koji su na neki način obilježili prostor gdje je i smještena sama putopisna priča
Takvo jedno opisivanje pronalazimo u zapisu iz Beograda kada govori o periodu
Osmanskog carstva u tom gradu
U Beogradu ima jedan broj kuća koje su ostale još od turskih vremena To su kuće
orijentalnog tipa i izvanredna su slika o tome kakav je po prilici mogao izgledati Beograd
kad su u njemu upravljali Turci ndash to jest do prvog odnosno drugog srpskog ustanka a i
neko vrijeme kasnije jer grad se nije ni lako ni brzo mijenjao ni poslije odlaska Turaka
Međutim u njegovim opisivanjima pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici
samog putopisa kao što je ono opisivanje planine Zlatibor
Zlatibor je jedna od onih naših planina koje samo što vas ne zovu dođi ndash a kad im čovjek
dođe onda im dolazi da ga i ne zovu Tek ovdje čini se čovjek osjeti šta znače
prostranstvo i vidici i koliko opijaju visine i širine na visinama čovjek se osjeti moćnijim
Zlatibor je visoka planina ali to ne znači i da je divlja i surova naprotiv ndash ako se za
planinu može reći da je pitoma za ovu bi se to naprije reklo
U knjizi Kultura putovanja Deana Dude primijetit ćemo da se čin pripovijedanja i
književni i svakodnevni zasniva na klasičnom principu neravnoteže tj promjene Da bi
sve to općenito bilo prihvatljivo i za čitaoca zanimljivo mora se nešto dogoditi Ta
uspostavljena ravnoteža mora se poremetiti stvari se moraju promijeniti Događaj je taj
koji zadržava pažnju Upravo je samo putovanje taj događaj i samim tim izaziva nečiju
znatiželju S jedne strane putnik posjeduje dinamiku dok su čitaoci uvjetno rečeno
statični Putnik kao kreator događaja i posjetilac nečeg nepoznatog posjeduje višak
znanja
Znanje je uvijek izvan granica mjesta što ga svakodnevno proizvodimo manje ili više
rutiniranim ustaljenim djelovanjem Narativno oblikovanje toga znanja čini od putnika
pripovjedača Duga tradicija zapadnjačke književnosti pokazuje da je putovanje posve
podudarno sa osnovnim pretpostavkama pripovijedanja i otud vjerojatno njegova
tematska kao i kompozicijska uposlenost posve sukladna spomenutoj pretpostavci
geografije da govori ljudima koji su ovdje ono što se zbiva tamo negdje iza sedam gora i
dolina
38
Te promjene pokazuju narušenu ravnotežu a ona svakako omogućava pripovijedanje Ta
Dudina ideja poklapa se sa Lotmanovim shvatanjem da junak može biti samo onaj koji
prelazi granicu iz jednog semantičkog polja u drugo
Pripovijedanje koje čini okosnicu u ovim Sijarićevim putopisima u događajnom smislu
spada u drugi plan odnosno pripovijedanje je podređeno opisu koji je s druge strane
prožet asocijacijama na prošlost promišljanjima o sebi i vlastitom mjestu u svijetu Ovdje
funkcionira samo kao vezivno tkivo Putopisac u nekoliko rečenica ispripovijeda gdje je
došao ili gdje putuje Samo pripovijedanje svodi na minimalne zgode poput promjene
mjesta u prostoru On prvenstveno donosi opis poput navedenog opis prostora gledan
okom naučnika koji određuje prostorne odnose broji raspoređuje razvrstava Bitno je
napomenuti da Sijarićevi prikazi prostora ne funkcioniraju kao puko i nasumično
opisivanje onoga što vidi već onoga što zna o njemu
U Oslobođenom Jasenovcu pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju
istu poziciju u samom tekstu O užasnim događanjima u logoru Sijarić detaljno
pripovijeda ali isto tako nudi bdquoživeldquo slike kroz iscrpna opisivanja Faruk Dizdarević u
tekstu Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila Sijarića ističe kako
zapisi odnosno cjelokupno to djelo nisu protkani lirskim reminiscencijama tako
karakterističnim za Sijarićev način pripovijedanja On se s druge strane ipak bazira na
faktografiju i užasne slike događaja koji su se tamo dešavali Ono što je svakako
karakteristično i vjerovatno slikovito rečeno jeste Dizdarevićevo viđenje Sijarićevog
pripovijedanja
Taj ugao posmatranja to pripovijedanje doprinosi tome da vas tokom čitanja povremeno
zaboli želudac
Kada je riječ o opisima samog logora i prikazivanja strahota koje su se dešavale tu
poznato je kako je Mladen Iveković bivši zatočenik tog logora istakao kako nema pera
koje bi bilo u stanju opisati strahote i užasnu atmosferu Jasenovca To je nešto što uveliko
nadmašuje svaku ljudsku fantaziju Riječ je o paklu inkviziciji najužasnijem mjestu
krvološtvu divljih zvijeri izbijanju na površinu najtamnijih instikta kakvi se dosad kod
ljudi uopće nisu pojavljivali Bitno je spomenuti i to da u samim opisima peovladavaju
tama tmurna osjećanja i crna boja koja je sasvim simbolična
Učinio sam nekoliko koraka naprijed i stao dalje nisam mogao ndash zaustavila me gomila
cigala i prašine koja ovdje nije žuta nego crna ndash od vatre od gara Danas je ovdje ndash kud
god se okreneš sve crno crna čađa crn katran crni ugarci crna zemlja ndash i mučna toliko
mučna i neizdržljiva pustoš i tišina da od toga čula zabole
39
Sijarić ujednačenim pripovjedačkim tokom izlaže različite načine stradanja tih zatočenika
Međutim ono što upotpunjuje tu sliku svakako su opisi prvenstveno onoga što je vidio
ali isto tako i onoga što je osjetio i doživio gledajući jedan takav užasan prizor
I tu vam čovjeka nije strah od smrti nego od toga kakvom će ga smrću umoriti Rekao sam
vam da je ona od vatre najgora I stoga mnogi ndash kad čuju one jauke preko vode i vide otud
odbljesak vatre ne čekaju drugu noć iduću noć svoju noć ndash noć takvu nego se sami
ubijaju
U putopisu Oslobođeni Jasenovac pronalazimo niz opisa koji su posebno efektni i samim
tim privlače pažnju čitaoca Na samom početku djela u onome što se u ovom radu izdvaja
kao okvir ovog putopisa Ćamil Sijarić ističe namjeru svog putovanja u Jasenovac Odlazi
na to putovanje da opiše ono što će vidjeti Onog trenutka kada stiže ispred logora
Jasenovac zatiče samo ruševine kuća nešto što je bilo ljudsko naselje zatiče paljevinu i
pustoš Sijarić efektno opisuje ono što trenutno vidi a što na samom početku svog
putovanja nije ni slutio da će vidjeti
Karakterističan je i opis rode prvog živog stvorenja kojeg pisac zatiče u Jasenovcu Postoji
mnogo mitova simbola i vjerovanja u raznim kulturama koja su povezana sa rodama
Vijekovima su ove ptice povezivane sa bebama i porodicom gdje je roda simbol početka
života Ćamil Sijarić u Jasenovcu zatiče rodu bijelu visoku gdje stoji na visokom odžaku
oko kojeg se zidovi nisu održali Jedini glas u mrtvoj tišini i jedino živo stvorenje u
jezivom Jasenovcu djeluje kao potpuni paradoks što i pisac vrlo slikovito opisuje
Stoji i gleda nekud u daljinu Tu joj je i gnijezdo ndash crni se veliko cijela gomila granja i
zemlje ndash i u njemu ona Roda Noga joj je duga i tanka kao vlat žita Ponekad se okrene i
gleda ispod sebe opustjelo naselje tako kao da se čudi i pita šta je to bilo šta je to moglo
tako da bude tako da se dogodi tako da se učini A svijet je dolje pod njom izgledao kao
da je doživio potop ndash koji je u svom gnijezdu u Nojevom kovčegu preživjela samo ta ptica
ta roda
40
DotematizacijaMatoš ističe kako putopisac može biti učenjak i šaljivdžija slikar i psiholog fantast i
realist jer u široki okvir putopisa pristaju sve literarne vrste
Dotematizacija uključuje tipove znanja ili obavijesti kojima se nadograđuje osnovno
putopisno izlaganje i postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za
približavanje putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta jer
se osnovnoj strukturi putovanja i opisu predmetnosti mogu dodavati različite tematske
cjeline u kojima se subjekt može pokazati kao vješt pisac ili zanimljiv mislilac Upravo se
postupkom dotematizacije temeljnog putopisnog zbivanja ostvaruje složenost putopisnog
diskursa i omogućuje posredno upoznavanje putopisca i njegova idejnoga svijeta
Branimir Donat hrvatski književni kritičar smatra da je struktura beletrističkog putopisa
za razliku od načina oblikovanja putopisnog teksta kojim dominira naučni način izlaganja
uvijek pružala piscima šanse da govore o svemu i svačemu omogućavala im je da digresija
postane važna okosnica pripovijedanja i da se u okviru reportaže dotaknu i onih tema koje
su se prije gotovo isključivo povezivale uz priču ili roman
Dva osnovna postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija
figuralnim postupcima Uz misaonu nadogradnju koja se u putopisu najčešće javalja kao
manja tekstualna cjelina i svojom motivskom zaokupljenošću upućuje na posebnu
autonomiju upravo tropi i figure značenja pridonese literarizaciji žanra Dean Duda prvi
postupak naziva izravnom a drugi neizravnom dotematizacijom
Primjer osnovne misaone nadogradnje uočavamo u putopisu Herceg-Bosno i tvoji gradovi
gdje pisac slušajući ljubavnu pjesmu razmišlja o sastancima i rastancima ljudima koje
41
spajaju i rastavljaju putevi Razmišlja o prolaznosti života o čovjeku koji je i neprimijetan
u vremenu koje dolazi i prolazi o putu koji čovjeka odvede negdje ali ga i ne vrati
I mi koji niz te puteve nekog pratimo ili sretnemo uvijek smo jedno uzbuđenje jedno
zažareno ljudsko osjećanje jedna teška žalost ili radovanje Put je nešto drugačije od
svega ostalog On je ono što nas spaja ili razdvaja i pred čim često kane naša suza Jer
nekog za kim smo digli svoju ruku da pozdravimo i ispratimo ubrzo će upiti daljina i za
njim ostati prazan put Šta teških briga šta divnih želja šta čežnja šta nada šta pitanja i
pogleda upućujemo ponekad niz put a on ostaje nijem i prazan a dug kao vječnost jer
koliko ih je odveo nekud nekakv put a da ih nije vratio I koliko je duž putova ljudskih
mramorova
Misaona nadogradnja pretvara putopis u ogled i proširujući osnovnu temu putovanja
približava ga hijerarhijski višim žanrovima To je samostalna cjelina koju razlog
putopiščeva nadahnuća povezuje sa događajnim slijedom putovanja Figuralni postupak
dotematizacije nije nužno vezan uz misaonu nadogradnju i može se pojaviti na bilo kojem
mjestu u tekstu Njime se putopisni diskurs širi kao zapažanje dosjetka ili kratka priča
Subjekt putopisnog diskursa dotematizacijskim postupcima pokazuje književno umijeće
slično onome koje se podrazumijeva u hijerarhijski višim vrstama
Postupak dotematizacije pronalazimo i u Oslobođenom Jasenovcu gdje krvavi dječiji
siperčić i na njemu crvenim koncem izvezen patuljak koji za sobom vodi puža u Sijariću
budi razna razmišljanja i pitanja Razmišlja o ratu o tome kako je neko imao sreće i ostao
živ a neko drugi opet iako je sačuvao život izgubio je razum a oni treći koji su se
izgubili u ovom ratu više se nikada neće vratiti
Dani su majski Godina je 1945 Putevima ndash kud god pogledate prolaze vojske Kraj rata
je toliko blizu da prosto možete da ga vidite Neko će se iz njega srećan vratiti Neko lud A
neko Sjetio sam se onog krvavog dječijeg siperčića sa patuljkom i pužem izvezenim
crvenim koncem pa patuljak vodi za rogove puža Ta se mala družina neće vratiti
Prolaze odnekud jednako vojske I sva ti je zemlja čudna ndash i kao da nije ona stara zemlja
nego neka nova koja dolazi samo jednom i samo s proljeća
Mogli bismo zaključiti da upravo taj emotivni dio teksta ta uvjetno rečeno bdquoemotivna
nadogradnjaldquo (kao što je navedeni citat) otkriva ličnost putopisnog subjekta te njegova
shvatanja prirode života čovjeka i prolaznosti U Sijarićevim putopisima prisutan je
figuralni postupak dotematizacije ali i naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj
baštini uz karakterističan književno-estetski stil Takav postupak prepoznajemo u zapisu
Boja riječ i kamen kada Sijarić piše o Jajcu kojeg mnogi slikari slikaju isključivo zbog
42
vodopada sa čim se ovaj putopisac ne slaže Jajce je grad koji ima historiju i koji se nalazi
u Bosni pa ga zbog toga i treba slikati Sijarić ističe kako je nekadašnja nezavisna
bogumilska Bosna u svoje vrijeme bila okupila duhove slobodarske protiv dogme i protiv
crkve U Bosnu se dolazilo i prolazilo da se nadahne slobodama u nju se dolazilo i
dogovaralo i odatle se borilo Ovakve primjere naučnog postupka dotematizacije isključivo
pronalazimo u putopisu Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi dok je
figuralni postupak dotematizacije najviše zastupljen u Oslobođenom Jasenovcu a takvim
postupkom putopisni diskurs se širi i preobražava u esej i kratku priču
Figure kulturalnog pamćenjaPojam bdquoumijeća pamćenjaldquo (ars memorativa) prvenstveno se veže za zapadnjačku tradiciju
Grčki pjesnik Simonid (živio je u 6 st pr n e) izdvaja se kao tvorac općenito umijeća
pamćenja te ovo umijeće definira kao jednu od pet oblasti retorike Smatra se da je
Ciceron najbolje objasnio mnemotehniku u smislu da se princip mnemotehnike sastoji u
43
tome da se odaberu određena mjesta te da se stvore mentalne slike za stvari i mjesta koja
se žele zadržati u svijesti Kada je riječ o pamćenju razlikuje se prirodno i artificijelno a
umijeće pamćenja temelj je artificijelnog pamćenja a kultura sjećanja je univerzalni
fenomen Svaka socijalna grupa manja ili veća posjeduje određeni oblik kulture sjećanja
U prethodnim poglavljima ovog rada bitno se isticalo to da je Ć Sijarić u svojim
putopisima prvenstveno u Zapisima o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi nastojao
sačuvati sjećanje na prošlost te na taj način stvoriti neraskidivu vezu prošlosti i
sadašnjosti a tu vezu isključivo stvara na temeljima prostora i vremena Upravo se smatra
da ono što je prostor za umijeće pamćenja vrijeme je za kulturu sjećanja Tako kultura
sjećanja počiva najviše na oblicima odnosa prema prošlosti dakle u sjećanju se
rekonstruira prošlost Međutim ta prošlost kao takva mora ući u svijest jer ne smije
sasvim nestati moraju postojati svjedočanstva a koja moraju iskazivati neku
karakterističnu diferenciju
Svaka ličnost i svaki historijski fakt se već u svom prispijeću u pamćenje transponiraju u
neki nauk pojam simbol tako oni dobivaju neki smisao postaju element idejnog sistema
društva Iz ove suigre pojmova i iskustva nastaje ono što želimo nazvati figurama sjećanja
Figure sjećanja određuju tri obilježja konkretni spoj s vremenom i prostorom spoj sa
nekom grupom i rekonstruktivnost kao poseban postupak Figure sjećanja su uvijek
prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila Sijarića riječ je o oživljenom
prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu Pojam prostora obuhvata i
svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu (namještaj uređaji prostorije sa svojom
specifičnom uređenošću) što pruža sliku stabilnosti U putopisu Herceg-Bosno i tvoji
gradovi dominantan je spoj s vremenom i prostorom Kada govori o gradu Travniku
Sijarić spaja prošlost i budućnost u obliku tvrđave
Dugo poslije pada Bosne pod Turke Travnik je bio jedno malo mjesto ndash sa malo dućana i
sa hanom ali i sa svojom tvrdom tvrđavom iznad sebe koja je značila sigurnost onih koji tu
žive To je danas onaj stari dio Travnika koji se zove Stara varoš i u kojem je Nova
džamija ndash to jest bila nova u jedno vrlo davno vrijeme kad je načinjena ndash čak godine
1549 što znači da je ta Nova džamija jedna od najstarijih u cijeloj Bosni a reklo bi se i
najljepših
Historija slijedi pamćenje a kulturno pamćenje se usmjerava na fiksne tačke u prošlosti
Međutim prošlost kao takva ndash u tom obliku se ne može održati ona se preoblikuje u
simboličke figure za koje se veže određeno sjećanje Razne pripovijesti one istinite i
neistinite također su figure sjećanja Za kulturno pamćenje nije bitna faktična već
44
prisjećana povijest Tako da su i mitovi figure sjećanja Mnoge priče čija istinitost nije
provjerena i ustanovljena (možemo ih nazvati legendama) također su figure sjećanja a
takve priče u velikoj mjeri pronalazimo i u Sijarićevoj putopisnoj prozi Pišući o Drini
Sijarić priča priču o dvjema sestrama koje su gradile dva grada Jerina s lijeve a njena
sestra sa desne strane Drine Kako je grad sa desne strane bio veći Jerina je zbog toga
otrovala svoju sestru
Ali priča tu nije stala i ide dalje ndash slika Jerinu kao golu ženu i raspusnicu Mlada gola i
željna mladića ndash ona ih je uvodila u svoje odaje da je obljube a poslije bacala ih u Drinu
I sve dok se gore gradio grad Drina je dolje odnosila mladiće Majstori su o tome morali
da ćute A što riječima nisu smjeli da kažu kazali su svojim dlijetima Na jednoj ploči
uzidanoj isklesali su golu ženu ndash u položaju grozno razvratnom da time kažu kakva je
Jerina I tako je kamen govorio ono što jezik nije smio
Kulturno pamćenje uvijek ima svoje posebne nosioce to su najčešće učitelji sveštenici
pisari učenjaci a što svakako možemo povezati sa putopiscem Ć Sijarićem U ulozi
putnika Sijarić čuva sjećanje na Bosnu i Hercegovinu (prvenstveno njene gradove) i
sjećanje na mračnu prošlost kakvo je ono u putopisu Oslobođeni Jasenovac Kulturno
pamćenje se kroz slijed generacija održava putem kulture što sa sobom povlači pitanje
identiteta Identitet se uspostavlja preko pamćenja i sjećanja Tako jedna grupa svoj grupni
identitet može reproducirati samo pamćenjem a osnovu pamćenja čini kultura
Putopis kao takva forma ima upravo taj zadatak da sačuva identitet jedne čitave grupe
Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku prošlost govore o
drevnim gradovima bosanskim kraljevima banovima feudalcima pašama agama i
begovima kazuju o Bosni i Hercegovini Bosancima i Hercegovcima o njihovim
sudbinama I samo ljudsko postojanje zamislivo je samo na tlu i u okviru kulture i društva
Svijest o socijalnom pripadanju (kolektivnom identitetu) temelji se na zajedničkom znanju
i zajedničkom pamćenju koje je obilježeno govorom Kada je riječ o identitetu i njegovom
značaju vjerovatno najviše do izražaja dolazi zapis Tvrdi mi grad Bobovac gdje Sijarić
govori o najznačajnijem i najbolje utvrđenom gradu srednjovjekovne Bosne kojeg je
podigao ban Stjepan II Kotromanić prije prve polovine 14 stoljeća
Bobovac je bio u centru zemlje bosanske ndash u gorostasnom i od puteva udaljenom kraju u
onom gdje je bio i dvor bosanskih banova to jest prijestonica zemlje i vjerovalo se dokle
se god drži tvrdi Bobovac držaće se i cijela Bosna iz ovog se grada branila Bosna I sva
njena snaga bila je tu U tom kamenu ndash na kamenu u tim zidovima što su strčali kao da su
iz stijene izrasli Danas vam to liči na zube starca Jer ono što je nekad krepko stajalo i
45
prijetilo oburvalo se kule tabije podzidi ndash danas su samo gomile ili ako još stoje ndash stoje
žalosno
Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom 20 stoljeća izdvaja se figura
kulturalnog pamćenja Tzv mjesta pamćenja koja književni tekstovi obnavljaju skupom
simboličkih figura javljaju se u funkciji pohranjivanja utemeljenja i očuvanja znanja o
sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke prošlosti U skupu simboličkih
slika stvara se sistem kulture pamćenja koji se u književnim djelima najviše postiže
intertekstualnošću
Mnogi književni teoretičari i kritičari smatraju da je prostor bitan element proznih
književnih djela u cjelosti U Kritici čistog uma Immanuel Kant određuje prostor i
vrijeme kao nužne oblike svake spoznaje počevši od elementarnih opažanja i predstava U
dvadesetom stoljeću veliku pažnju prostoru posvećivali su Max Weber E Durkheim G
Simmel M Foucault i E Husserl To tzv povezivanje književnosti s geografijom dogodilo
se 90-ih godina dvadesetoga stoljeća a pitanje prostora postala je važna tema u mnogim
područjima književnosti Prostor ima zadatak da omogući liku da se kreće da se snalazi da
kroz prostor iskazuje neke svoje osobine karakteristike i vlastite probleme egzistencije
Motiv prostora se u književnom djelu nije dovoljno izučavao Bahtin kaže bdquoProces
osvajanja realnog istorijskog vremena i prostora i realnog istorijskog čoveka koji se nalazio
u njima u književnosti je tekao komplikovano i isprekidanoldquo Bahtin povezuje vrijeme i
prostor i daje mu zajednički naziv hronotop On je zastupao tezu da su osvajane pojedine
strane vremena i prostora dostupne na određenom povijesnom stepenu razvoja
čovječanstva ali ne u dovoljnoj mjeri Bahtin je još i dodao da je došlo vrijeme kada se na
prostor u književnim djelima treba gledati kao na nešto bitno i u skladu sa vremenom jer
je značajno izražavanje neraskidivosti prostora i vremena Prostorna i vremenska obilježja
se stapaju u jednu konkretnu cjelinu vrijeme se bdquosteželdquo postaje umjetnički vidljivo a taj
prostor se uvlači u kretanje vremena sižea Obilježja vremena razotkrivaju se u prostoru a
prostor se osmišljava i meri vremenom
Kada je u pitanju gradski prostor u književnosti Richard Lehan navodi kako grad uvijek
igra veliku ulogu u ljudskoj sudbini bez obzira na način kako je predstavljen te da urbani
konstrukti moraju biti neprestano preispitivani jer su oni artificijelni i diverzni Upravo je
taj gradski prostor često obilježen nelagodom odbojnošću strahom i neprilagođenošću
nasuprot idiličnom i bdquorajskomldquo selu
Tijelo se stjecajem okolnosti našlo u mrskom gradu dok zarobljena bolesna duša žudi za
povratkom u iskon na selo u čedno pastoralno okruženje u zdravlje u čistoću identiteta
46
Za razliku od artificijalnoga grada selo je tijesno povezano sa prirodnom slikom svijeta
Stoga realisti nisu voljeli grad i o urbanoj civilizaciji pišu gotovo isključivo kao o otuđenoj
formi života
U razdoblju moderne prepoznaje se veće zanimanje za urbanu tematiku i fenomene
gradske civilizacije Ona donosi i sasvim novo viđenje grada kao slojevitog prostora u
kojem se pokazuju različite kulturne političke društvene nacionalne i umjetničke
vrijednosti Upravo u razdoblju moderne prvi put se u književnosti grad počinje promatrati
kao proces kao simultanost različitosti Modernistički pisci predstavljaju grad kao
kompleksnu strukturu koja postaje poticaj za čisto mentalne procese Grad postaje mjesto
duševnih kriza U čovjeku se javlja nemir strah nelagoda i beznađe
Dean Duda napominje da djelovanje nadmašuje viđenje u svakodnevnim pričama o
prostoru a to jednostavno znači da se prostor proizvodi kretanjem
Već u samom smislu i razlogu nastanku putopisa Oslobođeni Jasenovac izdvaja se figura
najvećeg sabirnog logora u nekadašnjoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj logor Jasenovac
Sam pojam bdquosabirni logorldquo kao vrsta zatvora koja je stvorena za političke protivnike
pripadnike pojedinih etničkih ili religijskih grupa civila iz kritičnog vojnog područja ili
bilo koju grupu ljudi povlači sa sobom sve negativne konotacije Ćamil Sijarić taj prostor
uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na smrt pa
pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Cjelokupan taj prizor izaziva strah a gluha
tišina smrad od blata od truleži od gasova i same zemlje pojačava to nezaobilazno
osjećanje u njemu Smrt je osnovna misao koja prati ovaj prostor Sijarić ističe da je drveće
i ptice na njima jedino što pokazuje trag života osim toga tu ništa više nije živo
Zato je ova zemlja tako utabana
Zato je tako jadna
Sada je sva crna I ćutljiva Kao kakvo živo a jadno biće koje je mnogo propatilo Ovdje
ima drveća i na njemu ima ptica I reklo bi se da više ništa živo tu nema
Ovo je bilo mjesto umiranja
Logor smrti
Bilo mu je ime Jasenovac
Kroz njegovu kapiju ulazilo se ali se nije i izlazilo
Također Sijarić napominje da to i nije neki veliki prostor ali da je užasan zbog svega
onoga što se na njemu vidi Za njega je to groblje koje se širi i nema granica Možda
jedinu simboliku života pruža slika čovjeka koji je nekako uspio preživjeti između tih
mrtvih ljudskih tijela
47
I eno s kraja vode sa blatne obale između panjeva i vrbovog granja jedan čovjek ustaje
Diže se gore kao avet Poderan je mokar i kaljav Lice mu je u maljama i staro Mršav je i
jadan i izgleda tako kao da je već bio jednom umro pa nekim slučajem oživio i ustao
odozdo između mrtvih Ustajanjem jednog živog čovjeka iz ovog beskrajnog groblja u
vodi bio sam zbunjen i preplašen
D Duda također ističe kako je učestalost tegoba i prostora patnje (kakvo je upravo ovaj
prostor logora) u jasnoj opreci naspram domovine i slobode ali isto tako i jasno definirane
klasne pozicije tj socijalnog statusa Ono možda što je karakteristično za prostor logora i
sam ovaj putopis je i to što Sijarić u samom djelu ne opisuje dovoljno čovjeka zatočenika
njegove misli osjećanja i strah Sve se to nazire u cjelokupnom djelu sva ta osjećanja i
strahovi čovjeka koji očekuje smrt su podloga ovog putopisa ali konkretnih opisa
pronalazimo samo na nekoliko mjesta a jedan takav je i sljedeći
Čovjek u logoru mnogo vidi ali sve ne može vidjeti ndash jer šta vi znate koga sve to dovode na
obalu čujete kako se voz zaustavio i kako lokomotiva brekće i znate da su to tamo
dovedene nove žrtve Najedanput čujete ustaške psovke plač ženski vrisak zapomaganje
pisku djece i jasno vam je da to tamo ustaše ubijaju ženski glasovi se uvijek jače čuju
Žene pred smrt više protestuju nego muškarci A novodovedeni zatočenici više od starih
Možemo uočiti da kod Sijarića često imamo pozivanje na određene objekte i mjesta To su
prvenstveno gradovi i logor u Oslobođenom Jasenovcu Tako i ovdje svaki grad sam za
sebe predstavlja određeno mjesto mjesto pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i
njeno oživljavanje Srednjovjekovne gradine koje baš zbog toga što su gradine i to još
srednjovjekovne asociraju na prošlost dalju i od one koju poznaje i sam putopisac Smatra
se da se na određenim mjestima objektima u gradovima struktuira čovjekov život
njegovo ponašanje putanje koje slijedi kroz prostor i vrijeme jer grad kao takav
reflektira i utjelovljuje moć stvara red u prostoru i vremenu te disciplinu prostora i
vremena
U ovom putopisu (Oslobođeni Jasenovac) izdvaja se i bolnica kao još jedna
karakteristična figura prostora Namijenjena da liječi i time pomogne onima koji su
bolesni ovdje bolnica poprima sasvim drugačije značenje To je bila jedna baraka koja je
postojala samo formalno niti jedan bolesnik te bolnice nije izliječen Kako bi pred
međunarodnom komisijom prekrili tragove stravičnih zločina renovirali su tu bolnicu
Bitno je navesti to da ove podatke Ć Sijarić doznaje od preživjelog logoraša
Ustaše su tom prilikom pobili oko šesdeset bolesnika iz te bolnice onih koji su svojim
izgledom odavali pravo stanje logora Zatim su u bolnicu uneseni novi kreveti Uneseno je
48
i sve drugo što je jednoj bolnici potrebno A onda su ndash na kraju u bolnicu na nove krevete
i u nove postelje uvedeni novi bolesnici Ali oni nisu bili bolesni oni su bili zdravi ljudi ndash
koliko u logoru neko može da bude zdrav ali su i takvi jadno izgledali i imali da
predstavljaju bolesnike Tada smo dobili i nove logorske brojeve Bili su vrlo niski kako bi
se prikrilo pravo brojno stanje logora
U ovom stravičnom okruženju izdvaja se i religijski prostor Za D Dudu religijski prostor
je prostor susreta To je način stvaranja ljepote harmoničnosti i prirodnog idiličnog
prostora Kao i bolnica i ovdje je religijski prostor sasvim formalan Godine 1941 i 1942
u logoru su bili zaveli bogosluženje Za katoličku crkvu i džamiju uređene su bile posebne
sobe
Pop je bio neki Zvonko Brekalo Umro je od tifusa A hodža jedan zatočenik Ustaše su ga
uniformisali dali su mu čin satnika ndash a odmah zatim likvidirali ga ndash objesili su ga
Figuru smrti i grobnice pronalazimo i u putopisu Zapis o gradovima tačnije u zapisu O
Lenjingradu gdje Sijarić govori o stradanjima u Drugom svjetskom ratu Na specifičan
način opisuje grobnice te zajedničke masovne grobnice koje spajaju one sa istim tragičnim
sudbinama a koje su i nazvali bdquobratskim mogilamaldquo Sijarić kazuje o svim žrtvama rata o
tom besmislu koje ne donosi ništa dobro a uzima puno više o svakom pojedincu koji
izgubi dragu osobu
Tu među njih uđi ćutke S kapom u ruci S mislima da su to žrtve kakve si i ti imao u svojoj
zemlji Tako ćeš moći lakše da hodiš kroz ove beskrajne bdquobratske mogileldquo I zublja koja
nad njima gori podsjetiće te na zublje žrtvama u tvojoj zemlji Pa ti ovo groblje dođe kao
ono u tvojoj zemlji ndash nad kojim si već lio svoju suzu za drugovima za prijateljima za
poznanicima I nije ti drukčije nego da ovdje leže i tvoji ndash tvoji znanci
Sijarić piše i o porodici Savič koja je nastradala u tom ratu Posebno ističe bilješke
djevojčice Tanje najmlađe u toj porodici
Kao učenica Tanja je napisala jedno pismo o stradanjima svoje porodice Kratka hronika
djevojčice Tanje svakako da podsjeća i samim tim može se usporediti sa dnevnikom Ane
Frank trinaestogodišnje Židovke koja je u tajnom skrovištu bilježila svoje misli osjećanja
i strahove Te djevojčice dijelile su istu sudbinu jedne od mnogobrojnih žrtava Drugog
svjetskog rata
49
Zaključak Govoreći o književnim vrstama koje ujedinjuju povijesno-znanstveni interes s umjetničkim
oblikovanjem Milivoj Solar kaže ldquoMeđu takvim književno-znanstvenim vrstama od
posebne je važnosti također putopis S jedne strane on može predstavljati doprinos
geografiji ili etnografiji dok s druge strane predstavlja osobitu književnu vrstu u kojoj je
putovanje i opis proputovanih predjela ili zemalja povod za šire umjetničko oblikovanje
zapažanja dojmova i razmišljanja o svemu onom što putopisca zaokuplja tokom
putovanjaldquoemspČesto se na taj način putopis približava eseju ili romanu u kojemu je fabula
organizirana kao slijed događaja koji seemspzbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine
likova Iako postoji to mišljenje da se putopis približava eseju ili romanu i isto tako da se u
posljednje vrijeme pokazuje veći interes za takvim književnim žanrom putopis je svakako
manje istraženo proučavano i na kraju krajeva čitano područje To se pokazuje i kada je u
pitanju Ćamil Sijarić poznatiji je Sijarić romanopisac nego Sijarić putopisac
Ako se vratimo na mišljenje M Solara da je u putopisu fabula organizirana kao slijed
događaja koji se zbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine njih to bismo mogli
povezati sa ovim piscem bar konkretno u putopisu Oslobođeni Jasenovac dok Zapisi o
gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi djeluju na posve drugačiji način Sijarić se više
50
bazira na historiju koja se polahko zaboravlja i kao da nastoji da je spasi od tog zaborava
Njegovi likovi su usputni i bez nekog posebnog značaja osim ako nije riječ o nekoj
historijskoj ličnosti Međutim tu se opet izdvaja Oslobođeni Jasenovac u kojem jedan lik
preuzima ulogu naratora pa kao bivši logoraš grobar priča svoje doživljaje koji djeluju
kao neka vrsta ispovijesti Onog trenutka kada Sijarić govori o historijskim ličnostima
govori ono što je manje i više poznato
Često ne nudi ništa novo i novost nije način njegovog postizanja zanimljivosti ali on je
pisac koji odlično poznaje mjesto na koje putuje a posebno historiju iako nije historičar
već uvijek u svakom smislu samo pisac Njegova historijska priča nije puko kazivanje
činjenica već pravi književno-umjetnički tekst Anegdote i legende su ono što krasi
njegovo pisanje i doprinosi toj zanimljivosti Pokazalo se da su doba mjesto i trajanje
ključni elementi Sijarićevog putopisa On je vremenski i prostorno ovjekovječio i sadašnji
ali i daleki i zagubljeni teritorij Bosne i Hercegovine
Ostavio je jasnu sliku njenih ljudi njihovu historiju i legendu nacionalnu i vjersku
isprepletenost i suprotstavljenost ujedno i pitome i surove prirode te običaja
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti tj putopiščeva objašnjenja o razlozima nastanka nekog
putopisa najčešće se nalaze u samom predgovoru Pokazalo se da je to slučaj i u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja a zatim
vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa putovanja
Sijarić kao razlog svog putovanja navodi tu činjenicu da jugoslavenski srednjovjekovni
gradovi nisu dovoljno istraženi U Oslobođenom Jasenovcu okvir predstavlja uvodna
rečenica Sijarić kaže ldquoIšao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjetildquo
Razlog njegovog putovanja u Jasenovac je namjera da otkrije sve te strahote koje su se
desile s tim da ni sam pisac ne sluti šta će sve zateći i vidjeti
Vjerovatno dvije najvažnije značajke putopisnog subjekta su snalažljivost i perceptivna
usmjerenost Neki se putopisci baziraju na opise historijskih znamenitosti neki na
tradiciju svakodnevni život neki na opise prirode a Sijarić u svoje putopise kombinira sve
te elemente Najviše bdquoizravnih susretaldquo sa putopiscem imamo onda kada opisuje neku
znamenitost prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi U Zapisima o
gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih dijelova kada se opisuju putevi i
historijske znamenitosti Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi Kako je
i navedeno to se najbolje može vidjeti u tekstu Putovati znači ndash vidjeti
Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje
je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost
51
putopisnog svijeta Oba Sijarićeva putopisa Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji
gradovi prvenstveno su usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje
mjestima građevinama i običajima To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj
izvještajnoj ili naučnoj obradi Međutim u tim pripovijedanjima i opisivanjima
pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici samog putopisa S druge strane u
slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se drugačije odlike U tom djelu
pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju istu poziciju u samom
tekstu
Dotematizacija uključuje obavijesti kojima se nadograđuje osnovno putopisno izlaganje i
postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za približavanje
putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta Dva osnovna
postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija figuralnim
postupcima U Sijarićevim putopisima prisutan je figuralni postupak dotematizacije ali i
naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj baštini uz karakterističan književno-
estetski stil
Figure sjećanja su uvijek prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila
Sijarića riječ je o oživljenom prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu
Pojam prostora obuhvata i svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu Figure sjećanja
su uvijek prostorno i vremenski konkretne Putopis ima zadatak da sačuva identitet jedne
čitave zajednice Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku
prošlost U Oslobođenom Jasenovcu u prvom planu izdvaja se figura logora Ovaj pisac taj
prostor uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na
smrt pa pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Sijarić piše isključivo o gradu i
gradskim običajima jer za njega svaki grad predstavlja određeno mjesto mjesto
pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i njeno oživljavanje
52
O piscu
Ćamil Sijarić je da još ovo kažem na kraju bio neobično pitoreskna pojava u našem
ljudskom svijetu i već za života postao predmet mnogih priča i anegdota Bio je oličenje
drevne jednostavnosti i neposrednosti U neprirodnom svijetu bio je prirodan čovjek
Ćamil Sijarić rođen je 18 decembra 1913 godine u Šipovicama kod Bijelog Polja u Crnoj
Gori u jako imućnoj zemljoradničkoj porodici Rano ostaje bez oba roditelja te odrasta
kod strica Osnovnu školu završio je u Godijevu u Bijelom Polju a odemsp1927 doemsp1935
godine pohađa Veliku medresu kralja Aleksandra uemspSkopljuemspiz koje je zbog političke
aktivnosti bio isključen Školovanje nastavlja u Vranju i u gimnaziji maturiraemsp1936
godine Iste te godine upisuje Pravni fakultet uemspBeogradu Diplomirao jeemsp1940 godine a
za vrijeme Drugog svjetskog rataemspslužbuje uemspSarajevuemspMostaruemspBosanskoj Gradiški
iemspBanjaluci Za sekretara Suda narodne časti u Banjaluci izabran jeemsp1945 godine potom je
novinar lista Glas i dramaturg Narodnog pozorišta u Banjaluci U Sarajevo prelaziemsp1947
godine radi u redakciji lista Pregled a potom je u Glavnom odboru Narodnog fronta i
redakciji Zadrugara U literarnu sekciju Radio Sarajeva prelaziemsp1951 godine i tu ostaje
sve do odlaska u mirovinuemsp1983 godine
Već kao đak Velike medrese u Soplju pokazuje interesovanje za književni rad U toj školi
bio je predsjednik literarne družine koja je izdavala časopis bdquoVesnikldquo u kojem je objavio
svoje prve književne radove ndash pjesme 1929 godine Bavio se i sakupljanjem narodnih
epskih pjesama u rodnom Bihoru koje je poslao Srpskoj akademiji nauka u Beogradu (i
danas se te pjesme čuvaju u arhivi spomenute akademije) Književni rad nastavlja
53
objavljujući pjesme u bdquoGajretuldquo bdquoŽeni danasldquo i bdquoPregleduldquo Za vrijeme rata ništa ne
objavljuje Bio je redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i
Akademije naua i umjetnosti Crne Gore
Nagrađen je brojnim nagradama kao što su 27-julska nagrada SR Bosne i Hercegovine
13-julska nagrada SR Crne Gore Andrićeva nagrada i dr
Umro jeemsp6 decembraemsp1989 godine
SažetakPutopis kao forma razvija se još u antici To je književna vrsta tematski oblikovana
putovanjem putopisca koji pripovjeda zgode na putu opisuje prostore kojima putuje i
mjesta na kojima boravi iznosi svoja zapažanja o ljudima koje na putu susreće o njihovim
običajima i načinu života te često o kulturnim i umjetničkim znamenitostima određenih
krajeva Za Ćamila Sijarića putopis je jednostavno opis putovanja zajedno i geografija i
historija i etnografija Historijska priča je ona koja zauzima primarno mjesto u njegovom
putopisnom opusu U ovom masterskom radu prikazali su se Sijarićevi putopisi Zapis o
gradovima Herceg-Bosno i tvoji gradovi i Jasenovac Knjiga Zapisi o gradovima
objavljena je 1970 godine a 1986 Sijarić objavljuje putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi
Po tematici se ovaj putopis može izjednačiti sa putopisom Zapisi o gradovima dok je
Oslobođeni Jasenovac i svojom formom i sadržajem ustrojen na potpuno drugačiji način
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta
Pokazalo se kako te obavijesti pronalazimo u predgovoru ali i u pojedinim zapisima unutar
putopisa Kada je riječ o zanimljivosti mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive
zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru međutim ovaj pisac ipak sve što je
zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način posebno u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi Usputne priče anegdote i legende su osnovni elementi
kojima Sijarić postiže zanimljivost i novost Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna
izražajna postupka u putopisu Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom
20 stoljeća izdvaja se figura kulturalnog pamćenja Ta tzv mjesta pamćenja javljaju se u
funkciji očuvanja znanja o sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke
54
prošlosti Ovi putopisi sadrže niz figura kulturalnih pamćenja kao što se i pokazalo u
samom radu
SummaryTravelouge as form was developed in the classical period It is a literatur category
thematicly shaped with travelers journey in which he narrates about events descripes
places he has seen people he met their customs and way of living and often about cultural
and artistic sights of specific areas For Ćamil Sijarić travelouge is simply description of
travels including geography history and etnhography Historical story is primar in his
travelouge opus This master thresis showed us Sijarićs travelouges Zapis o gradovima
Herceg-Bosno i tvoji gradovi and Jasenovac Zapis o gradovima was published 1970
Herceg-Bosno i tvoji gradovi 1986 Thematically they are very similar while Jasenovac is
with its form and content established differently Framework and notices are authors
expalanations for writing the text We found notices in preface but also in the text of
travelouge Critics claim that most interesting events happen in unknown and far places
However this author search for new and ineresting in his country in a completly different
way as shown in Herceg-Bosno i tvoji gradovi Side stories anecdotes and mhyts are basic
elements for Sijarićs new and interesting storytelling As expressed element of literature of
late 19 and 20 century it stands out figure of cultural memory Those cedilcedil memory placesldquo
occur as intent to preserve knowledge about ourselfs recall historicaly endangered
meaning of common past These travelouges contain series of cultural memories as
shown
55
Literatura Assmann Jann Kulturno pamćenje Pismo sjećanje i politički identitet u ranim
visokim kulturama s njemačkog preveo Vahidin Preljević Biblioteka tEKST
Zenica 2005
Bahtin Mihail Oblici vremena i kronotopa u romanuMatica hrvatska kolo 3
(2008)
Dizdarević Faruk Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila
Sijarića Avlija-portal za kulturu književnost i društvene teme Dostupno na
httpwwwavlijameesejifaruk-dizdarevic-stradalnistvo-kao-umjetnicka-vizija-u-
knjizevnom-djelu-camila-sijarica (2352014)
Duda Dean Priča i putovnje hrvatski romantičarski putopis kao pripovjedni žanr
Matica hrvatska Zagreb 1998
Duda Dean Kultura putovanja Naklada Ljevak Zagreb 2012
Galić Gordana Vladimir Nazor od Splita do piramida - tekst imaginacija
reprezentacija Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske Dostupno
na httphrcaksrcehr86365 (1352014)
Hrvatska opća enciklopedija Leksikografski zavod Miroslav Krleža Zagreb 2008
Dostupno na httpwwwenciklopedijahrNatuknicaaspxID=51177
Isaković Alija Hodoljublje Svjetlost Sarajevo 1973
Kulenović Tvrtko (priredio) Ćamil Sijarić- Zapisi Izabrana djela I-X knjiga
deveta Veselin Masleša Sarajevo 1991
Kulenović Tvrtko Ćamilovi putopisi Diwan - časopis za kulturu Javna biblioteka
Alija Isaković Dostupno na httpwwwdiwanmagcombaarhivadiwan7-
8sadrzajsadrzaj14htm (562014)
Lešić Zdenko i Martinović Juraj (ur) Naučni skup Književno djelo Ćamila
Sijarića Sarajevo 2003
Ivan Lovrenović (2012) Prostori putopisa Dostupno na
httpivanlovrenoviccom201203prostori-putopisa-2 (2762014)
Miličić Irena Teoretičari hodočasnici činovnici tri vrtse renesansnih putopisnih
tekstova Zagreb 2010 Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske
Dostupno na httphrcaksrcehr56766 (1152014)
Nemec Krešimir Čitanje grada Ljevak Zagreb 2010
56
Sijarić Ćamil Zapisi o gradovima Zadruga Sarajevo 1976
Todorova Marija Imaginarni Balkan prevele s engleskog A B Vučen i D
Starčević Biblioteka XX vek 2 izdanje 2006
Zvrko Husein Ćamil Sijarić- pripovjedna proza Dobra knjiga Sarajevo 2013
17
bdquoKoloseo Flavioldquo Veće gledalište valjda ne postoji A ni strašnije od ovoga Jer tu su
zvijeri rastrzale ljude jer tu se svjetina smijala žrtvama jer tu je čovjek bio zvijer
Koliko se samo pakosti i oholosti može javiti u čovjeku i koliko takav pojedinac može biti
bezosjećajan Sijarić ovo potvrđuje i u zapisu Niniva zapisu o istoimenom gradu a
današnjem Mosulu Drevni narod tog grada vjerovao je u boga Asura a kraljevi od
najstarijeg do posljednjeg kako kaže i sam putopisac bili su božji poslanici na zemlji i sve
što su činili činili su to u ime boga Ono što su radili ti kraljevi bilo je svakako zlo i
strašno daleko od onoga što bi čovjek trebao raditi Kako bi stvorio što vjerniju sliku
takvih kraljeva Sijarić citira jednu priču urezanu u ploči o tome šta kralj čini kada vodi
rat
Ja Asurnazirbal ovako osvajam tuđe gradove pred kapijom grada koji hoću da osvojim
ja najprije podignem piramidu od zemlje zatim žive oderem nekoliko vođa neprijateljske
vojske i njihove kože razapnem na piramidu neprijatelj iz grada gleda te kože i biće da ga
tada strah hvata ndash jer i sebe zamišlja u takvom stanju koje ga ne može mimoići Zatim
naredim da se izvjestan broj neprijatelja živi uzidaju u gradske zidine a drugi da se živi
nabiju na kolje i istaknu gore na zidine da ih otud iz grada gledaju građani i da znaju šta i
njih čeka
Kao potvrda ovakvog govora uz taj strašni natpis u reljefu je isklesan i lik kralja
Asurnazirbala Sijarić ističe kako ta figura zrači samo surovost divljinu i užas Kao i svi
drugi kraljevi u Ninivi tako je i kralj Asurnazirbal isklesan mnogo veći u odnosu na druge
koji su uz njega Na taj način kraljevi se žele posebno istaći i veličinom i snagom
Ovaj putopisac piše o umjetnosti i kulturi nekog prostora pa na taj način stvara povezanost
opisanog prostora i samog čitaoca Kada govori o tradiciji kulturi običajima i svemu
onome što se vezuje za neki grad i njegove stanovnike Sijarić to čini izuzetno detaljno pa
se kod čitaoca stvara dojam da je dio tog prostora i da sam posmatra grad i njegove
stanovnike Ti detaljni opisi i dočaravanje određenog prostora nekako se najbolje uočavaju
u zapisu gdje pisac govori o Pompeji Iako sasvim uništen još davne 79 godine ne taj
grad čuva ruševine koje su dokaz njegovog postojonja i života Na osnovu slike na zidu
na kojoj je prikazana gola žena Sijarić detaljno govori o njihovoj kulturi To je bila
jelinska kultura Govori o stanovnicima Pompeje kao o pobornicima zabave koji su
uživali u životu prepuštajući se igri i svirci Poznavajući Ilijadu i Odiseju slikali su scene iz
tih pjesama kao i iz nekih drugih pa putopisac zaključuje da su im zidovi bili sasvim
išarani najčešće motivima golih bića Sijarić detaljno opisuje i neka svoja putovanja kao
što je to primjer putovanja u Konstancu rumunski grad na Crnom moru U namjeri da
18
posjeti spomenik pjesnika Publija Ovidija Sijarić luta tim velikim gradom i njegovim
ulicama Iako nije znao gdje se tačno nalazi spomenik ovaj putopisac je uživao u tome da
ga pronađe bez nečije pomoći Sijarić također detaljno opisuje i sam spomenik Publija
Ovidija jednog od najvećih rimskih pjesnika i elegičara kojeg je protjerao car August
Da ga opišem natprirodne je veličine Dignut na ne mnogo visoko postolje Gologlav
Glava s malo kose čelo otvoreno Lice pravilnih linija lijepo koštunjavo pomalo
staračko sjetno zamišljeno zgledano preda se stoji grozno usamljenički na svome
postolju i na ovom mjestu kao što je uostalom i bio usamljen u ovom dalekom
varvarskom gradu na Crnom moru i u Dakiji ndash u zemlji
Herceg-Bosno i tvoji gradoviGodine 1986 Sijarić objavljuje putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi Po tematici se ovaj
putopis može izjednačiti sa putopisom Zapisi o gradovima jer i u ovom putopisu na isti
način kao i u Zapisima o gradovima Sijarić priča historiju gradova s tim da je u ovom
putopisu predmet historija Bosne i njenih gradova Ono što je vjerovatno najuočljivije u
ovom djelu jeste to da pisac u istom trenutku iznosi historijske činjenice daje podatke
(najčešće etimološke prirode) ispriča neku anegdotu i bdquootpjevaldquo pjesmu Dakle mogli
19
bismo reći da se ističu historijske činjenice koje su poetski uobličene Kako je Sijarić često
objašnjavao porijeklo i značenje imena nekog grada svjedoči i primjer u zapisu Prozor i
Rama gdje objašnjava porijeklo imena grada tako što se detaljno prisjeća svog djetinjstva i
odlazaka u mekteb Tamo su sa kalfom učili arapski jezik te spominjali gradove Bosne i
Hercegovine
Idući ka ovom gradu i izgovarajući njegovo ime dugo - Prόzor ili kratko Prȍzor što je
prvo pogrešno a drugo pravilno prisjetio sam se jednog davnog slučaja kad sam prvi put
čuo za ime ovog grada u župi Rama Bilo je to kad sam kao dijete ndash to jeste kao mejtefski
đak prvi put uzeo knjigu u ruke Bila je ta knjiga ispisana arapskim slovima koja nijedno
od nas djece nije umjelo da čita Bila su tim slovima ispisana imena gotovo svih gradova u
Bosni i Hercegovini i trebalo je da ta imena naučimo napamet ndash pa smo jednostavno išli za
kalfom kako on kaže tako i mi za njim ponovimo Imena gradova u Bosni i Hercegovini
počinjala su ovako Sarajevo Mostar Banja Luka Tuzla Bihać Travnik i tako dalje ndash a
posljednji je bio Prȍzor
Pisac objašnjava u kakvoj je vezi riječ Prozor sa staroslovenskim jezikom Grad nije dobio
ime po prozoru na kući već potječe od glagola bdquozretildquo što je na staroslovenskom značilo
gledati pogledati kroz nešto pa je od imenice izvedene iz toga glagola nastalo i ime grada
ndash Prozor Pored toga ono što je možda i neočekivano za ovakvo književno djelo jeste to
što Sijarić nudi i pravilan izgovor te riječi ukazuje na koji način se akcentira Umjesto
dugosilaznog akcenta kako je i sam pisac mislio javlja se kratkosilazni Upravo ti
bdquoneobični potezildquo čine Sijarićevu cjelokupnu putopisnu građu jedinstvenom
Može se reći da svaki putopis pojedinačno sadrži niz historijskih činjenica koje su i
osnova tih putopisa Ćamil Sijarić prije nego što bi pošao na put dobro bi proučio historiju
datog mjesta Kada je grad Prozor u pitanju on piše kako i sam kaže najraniju historiju
onu iz srednjeg vijeka Govori o banu Tvrtku koji je izdavao povelje u Prozoru Spominje
Tvrtkovu povelju Vukcu Hrvatiniću iz godine 1366 te podatak da je Matija Korvin 1463
poklonio Prozor zajedno sa Ramom sinu hercegu Stjepanu Vladislavu
Pišući o Sarajevu - gradu za riječ i sliku on započinje jednom anegdotom Kada su upitali
jednog čovjeka kakav je to grad on ga je usporedio sa jednom kućom sa puno prozora sa
kojih pjevaju djevojke
One tu ostaju po cio dan i pjesmu prekidaju samo dokle ručaju ndash a kad ručaju opet sjednu
na svoja mjesta i odozgo kroz prozor daju svijetu gotove pjesme
Također kada govori o ljepotama i bdquomagičnostildquo Sarajeva nudi čitavu jednu priču o
fenjerdžiji koji je palio fenjere po sarajevskim sokacima čitav svoj život Igrom slučaja
20
postao je bogataš naslijedio je rođaka iz Bosanske Gradiške Međutim nakon nekog
vremena vratio se u Sarajevo i svojim fenjerima Sijarić pokazuje multinacionalno
Sarajevo ali nekadašnje Sarajevo kada su trgovci i muslimani i katolici i pravoslavci išli
zajedno u Carigrad i nosili kožne proizvode Pisac spominje i Alifakovac i Trebević te
objašnjava porijeklo tih riječi Ime Alifakovac dolazi od Alije koji je inače bio niskog
rasta jer bdquoufakldquo je turska riječ i znači mali Naziv Trebević dolazi od riječi bdquotrebeldquo što
znači bdquosofreldquo koje su se postavljale nekada bogovima i na njima polagane žrtve Pored tih
činjenica Sijarić piše i o kugi koja je bila zahvatila Sarajevo i odnijela mnoge živote Da
je mene vatra pogorjela bijele bi mi dvore ponovila da je mene voda poplavila barem bi
mi oprala sokake već je mene kuga pomorila pomorila i staro i mlado rastavila i milo i
drago kugo pusta da te bog ubije
Ono što je doprinijelo estetici i zanimljivosti Sijarićevih putopisa svakako su upravo te
anegdote i niz pjesama koje su nezaobilazni elementi gotovo svakog pojedinačnog
putopisa
Ćehotina govorila Drini pričekaj me sjutradan do podne dok ja dođem mutna i krvava
mutna jeste dolazila a ne zna se da je nekad došla i krvava
Kako u Sijarićevim romanima i pripovijetkama susrećemo niz različitih likova on i u
putopisu karakterizira čovjeka pokazuje sve njegove vrline i mane Sarajlije su prkosne i
ponosne i umjeli su grdno da se naljute Nisu ispoštovali naredbu Omer-paše Latasa da se
pripremaju za vojsku čak i onda kada im je prijetio raznim kaznama već svaki ode u svoju
krajinu barut tući i olovo liti pa na carsku vojsku udariti
Od Osmanlija do napada Austrije pisac ispisuje priču o Sarajevu i Sarajlijama O tome
kakav je taj grad nekada bio i kakvi su bili njegovi ljudi Sijarić govori na zanimljiv
upečatljiv metaforičan i slikovit način
U čizmara cio red čizama i sve su jednake Mušterija pita za jedne i dobija cijenu pita za
druge i dobija manju cijenu ndash i pita zašto je manja kada su čizme jednake ndash Nisu jednake
u tim što su za jednu paru jevtinije kalfi se kad ih je šio prekinuo jednom konac a kod
drugih se nije kidao pa su zato jevtinije ne zapitkuj tu dokon nego ako hoćeš kupi a ako
nećeš kao i da hoćeš - bio je odgovor čizmedžije
Gračanica podsjeća Ć Sijarića na ljude na njihovu gostoprimljivost koji kao pravi
domaćini rado ugoste svakog prolaznika
21
i sva je ona jedan široko otvoren dom s domaćinom pred kapijom i avlijom da primi
gosta I od svega što ima odlomiće i staviti pred gosta a najviše od svoje duše ndash to jest od
onoga čega Gračanica ponajviše i ima
Sarajlije se mogu pohvaliti svojim bogatstvom Mostarci su pismeni i učeni ljudi u Banjoj
Luci su talentirani pjevači a Fočaci dobri ratnici junaci
Sijarić govori i o pojedinim historijskim ličnostima gdje svaka od njih poprima neko novo
značenje Tako npr govori i o Jeleni ženi bosanskog kralja Stjepana koju su zarobili
turski vojnici Kako bi sačuvala svoj život i život svojih sinova primorana je bila da ode u
Dubrovnik i tamo da živi sama bez krune i kao udovica a njeni sinovi postali su janjičari
Spominje se još i Omer-paša Latas a nekadašnji Mihajlo te njegov dolazak u Banjaluku i
prelazak na islam Taj bdquoBič nad Bosnomldquo kako su ga nazivali bio je sultanova desna ruka
kojom je zavodio red u Bosni
Svaki grad sa sobom nosi svoju sudbinu baš kao i ljudi a tu njihovu sudbinu Sijarić
prikazuje kroz mnoga osvajanja Za Srebrenicu grad srebra uvijek su se zanimali kraljevi
carevi vojske osvajačke čete hajdučke svi oni koji su znali za njeno bogatstvo srebrom
Sijarić opisuje ovaj grad kao jedan od onih gradova s tužnom sudbinom grad koji su
mnogi preuzmimali na prevaru prodavali i kupovali Srebrenicom su prošli i Iliri
Rimljani Bosanci Austrijanci Mađari Turci i Dubrovčani pa u svom putopisu Ćamil
Sijarić kaže ldquoI na strijele koplja sablje i puške osvajali i harali svi koji su stigli i nije
samo onaj ko nije stigaoldquo
Ono što Sijarićevu cjelokupnu putopisnu prozu čini jedinstvenom i prepoznatljivom
svakako su legende po kojima se i gradovi pamte i poznaju Za Banjaluku se veže legenda
o jednoj Austrijanki čijeg je sina zarobio turski oficir Ferhat-paša Da bi ga oslobodio
Ferhat-paša je tražio da se u Banjaluci naprave kaldrme i hamami velika džamija i uz nju
sahat-kula i uz sve to ndash tri tovara blaga Sve što je zatražio i dobio je i po dogovoru
oslobodio mladića Međutim mladić je umro od tuge kad je saznao da je njegova majka
srušila i svoju crkvu da bi paši izgradili džamiju
U zapisu Tvrdi mi grad Bobovac pisac piše legendu o Radaku izdajici zbog kojeg je
Bobovac pao Kralj Stjepan je Radaku povjerio odbranu Bobovca međutim nadajući se da
će dobiti novac zvanje i počast on je izdao to povjerenje i Turcima otvorio vrata Bobovca
Umjesto nagrade Radak je osuđen na smrt Sultan Mehmed Fatih nije želio izdajicu poput
njega pa je naredio da ga strmoglave niz stijenu Ono po čemu se i danas pamti Bobovac
grad koji je gotovo do temelja porušen upravo je ta priča o izdajici Radaku i stijeni niz
koju je survan ndash Radakovoj stijeni
22
Putopisi govore o tradiciji i običajima koji se vijekovima prenose sa generacije na
generaciju Za grad Jajce se kaže da nijedno mjesto u Bosni nije toliko bosansko koliko je
taj grad Takva jedna tradicija može se vidjeti i u narodnoj nošnji koju ovaj putopisac vrlo
detaljno opisuje
To je stara bosanska nošnja Nikakvih džidža ničeg suvišnog ndash do onoliko koliko treba Ni
malo ni mnogo do po mjeri Tako se nosio a i danas se tako nosi svijet oko Jajca I uz
one zidine i onakve krovove spojiva je jedino ovakva nošnja Ona je žena kao isklesana A
kao isklesan je i sam grad I samo zajedno oni čine cjelinu i jedinstvo Nešto što imaju u
sebi sve stare stvari imaju u sebi i ove žene oko Jajca Vuku u sebi nešto iz davnine - čak
možda iz one bogumilske Bosne Nešto što je vječno a narodno
Motiv puta se ponavlja i u ovom putopisu Za Sijarića put je cilj i pravac put djeluje kao
zamišljena tačka prema kojoj se ide Ono što pokreće čovjeka da pođe na neko putovanje je
samo ljudska radoznalost i čežnja za onim što je daleko i nepoznato Tako će i Ćamil
Sijarić reći ldquoPutovi su valjda i nastali iz vječitog ljudskog nemiraldquo
Oslobođeni Jasenovac
23
Sve što je ovdje u ovome naselju nekada stajalo na svojim nogama danas je palo dolje A
gore ostali samo dimnjaci iz kojih se više dim ne diže Strše grozno iznad paljevine strše
kao dignute ruke u prazno nebo a nebo je danas plavo i lijepo danas je dan proljetni Dok
je drugo sve palo dolje ndash sve se sravnilo sa ravnom zemljom i umrlo
Sabirni logor Jasenovac bio je najveći sabirni logor i logor smrti u Nezavisnoj Državi
Hrvatskoj Sabirni logori osnovani su kao mjesta zatočenja prisilnog rada i ubistva velikog
broja Srba Židova Roma i Hrvata tačnije svih onih koji su se protivili tadašnjem
ustaškom režimu Sabrini logori nastali su kao rezultat politike rasne i nacionalne
isključivosti u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj koju je 1941 godine pod utjecajem nacističke
Njemačke proglasila Ustaška domovinska organizacija
U svom tekstu bdquoĆamilovi putopisildquo Tvrtko Kulenović navodi da je ovaj putopis drugačiji i
da se zbog toga izdvaja među objavljenim knjigama njegovih putopisa Oslobođeni
Jasenovac je na raskršću između beletrističkog i feljtonističkog oblikovanja gdje pisac
opisuje strahote Drugog svjetskog rata Kao mladi partizanski oficir Ćamil Sijarić je bio
među prvima koji su posjetili taj logor Na samom početku on navodi razlog zbog
putovanja gdje kaže ldquo Išao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjetildquo On
prikazuje strašne slike prikazuje smrt ludilo čovjeka koji nije mogao podnijeti sve ono što
je u logoru doživio gomilu ljudskih tijela izgorjelih ili poluspaljenih
Sijarić kroz tekst naglašava strahote tog zločina tako što nekoliko puta izgovara riječ
Jasenovac On kaže ldquoZemlja na koju stupamo nogom zove se Slavonija a mjesto u koje
smo stigli - Jasenovac Izgovaram tu strašnu riječ nekoliko puta Jasenovac Jasenovacldquo
Vjerovatno najjači efekat ostavljaju izuzetno detaljni opisu u ovom putopisu Sijarić kao da
nastoji stvoriti jednu neuništivu sliku koja će biti svevremeni podsjetnik i opomena Pišući
o leševima koje su zločinci bacili u rijeku kaže ldquoNeki nemaju svoga lica Nemaju glave
Neko nema ruke Nema noge Ili nema nijedne noge A poneki i ne liče na ljudske leševe
nego na nešto neodređeno što se crni iz vode i oko čega se viju muhe Jednog takvog voda
je digla gore na granu Glava i ostalo više se na njemu i ne razlikuju I takav ndash s grane ne
ličeći više na čovjeka kao da govori onim dolje pod sobom Šta bi mogao da im govori
kad bi zaista govorioldquo
Sijarić nudi priču o jednom univerzalnom zlu koje nikoga ne zaobilazi pa ni djecu Tu
djecu te mnogobrojne raskomadane leševe naziva lutkama To su za ovog pisca dječije
lutke koje poslije mnogo igre i čupanja ostanu bez svojih dijelova
24
Kao i u većini svojih djela tako i u ovom putopisu Sijarić prati i tumači psihološku stranu
čovjeka kao pojedinca Čovjek je u stanju da svirepo ubije i muči drugog čovjeka on gubi
sve osobine čovjeka i pretvara se u životinju
Vodnik Markić iz logorske satnije nadzornik električara došao je u mehaničarsku
radionicu i tražio da mu se izmijeni baterija Bio je krvav od glave do pete i bijesan kao
zvijer Htio je da zapuši ali nije mogao jer su mu ruke bile krvave i od krvi mokre Digao
je obadvije šake i sa njih olizao krv gutajući je
Čovjek je zvijer koja bez imalo samilosti muči zatvorenike U tom mučenju vide igru i
zabavu i sve više što bi odlagali smrt i više mučili zatvorenike to bi postajalo sve
zabavnije Kada bi već ustaljeni načini mučenja postajali dosadni onda bi nastojali
izmisliti novi Zatvorenicima bi to ličilo na utakmicu jer svako od njih je pokušavao biti
pobjednik u tom takmičenju Koliko je sve to bilo strašno i prelazilo granice ljudskog
razuma svjedoči i najnoviji način mučenja To je bio šiljati kočić čiji se oštri kraj zabode
u bradu a tupi se udara puškom sve dok kolac ne probode do mozga
Veći dio ovog putopisa djeluje kao jedna ispovijest čovjeka koji je preživio i uspio pobjeći
iz logora a koji je u logoru obavljao posao grobara Na zanimljiv način Sijarić slika tog
čovjeka Pokazuje kako se živ čovjek uspijeva navići na sve ma koliko djelovalo strano i
nemoguće Takav čovjek gubi razum i emocije jer u logoru kako kaže i sam pisac čovjek
poživinči on više ne zna za odnose prema porodici i prijateljima jednostavno zamru čula i
sve ono što je ljudsko
Ali mi smo se razlikovali od takvih grobara jer mi grobari u logoru morali smo da
zakopavamo i mrtve i žive A šta to znači moj prijatelju zakopati u zemlju živa čovjeka to
vama niko ne umije kazati Niti vi možete ikada to shvatiti Nisam ni ja mogao to da
shvatim Bio sam tada još zdravih čula I ono što nekad ne biste učinili ni za živu glavu
sad činite sasvim mirno ndash jer vi više niste čovjek koji ima svoja zdrava čula nego ste
čovjek koji nema čula ndash ili su vam čula bolesna
Motiv straha provlači se kroz čitavo ovo djelo Taj strah sadržan je u glasu onih koji su u
logoru i koji u užasnim mukama čekaju smrt Oni koji su preživjeli logor pamte te glasove
po tome što čovjek nikada prije nije čuo takve ljudske glasove To nisu bili niti ljudski niti
životinjski glasovi jer ništa živo ne ispušta iz sebe takve glasove takve da od njih izludite
Sijarić posebno izdvaja ljudsku naivnost Čovjek od straha i nemoći često postane i naivan
pa vjeruje u razna obećanja i nada se spasu a spas u logoru bio je nešto nemoguće
25
Dok u putopisu Zapisi o gradovima voda simbolizira slobodu život i sreću u ovom
putopisu voda ima sasvim suprotno značenje Sada za Sijarića voda znači smrt rijeka Sava
je puna leševa i takva mu je odvratna Ona je grob ndash bdquobezmjeran grob ndash ne kopan ne
mjeren i ne ograđenldquo
Nešto što je svakako bitno spomenuti jeste i to da T Kulenović smatra kako je Sijarić
pišući djelo poput ovog o Jasenovcu mogao i trebao steći reputaciju jednog
jugoslovenskog Malapartea
Mogao je ali nije jer je njegov temperament bio drugačiji lirski a njegov pogled u istoriju
dublji pružao se do davnih vremena do samih mitskih korijena čovjekovih I korijeni zla
su isto tako duboki iako ono možda nikad ranije nije planulo tako strašnim plamenom kao
u ovoj sceni u ovom vremenu Želja za osvetom je elementarna ljudska potreba ali zlo se
zlom ne može ispraviti a uopštavanje te želje u optužbu čitavog jednog naroda samo vodi
u novo zlo
Općenito putopisi Ć Sijarića obiluju lirskim detaljima sa čim se slaže i sam Kulenović a
što potvrđuju završne rečenice Oslobođenog Jasenovca
Maj je
Trava je
Prolaze odnekud jednako vojske I sva ti je zemlja čudna ndash i kao da nije ona stara zemlja
nego neka nova koja dolazi samo jednom i samo s proljeća
Pored ovoga Faruk Dizdarević ističe kako ovi zapisi i ne sadrže toliko lirskih
reminiscencija kako je inače karakteristično za Sijarićev način pripovijedanja On niti u
jednom trenutku ne moralizira znajući da to ne bi bilo dobro Govoreći o različitim
načinima stradanja tih nesretnih zatočenika on prepušta čitaocu da sam donese vlastiti sud
o užasnim događajima i zlom vremenu On se zaključuje Dizdarević više drži
faktografije i užasnih slika događaja koji su se tamo dešavali a takav način posmatranja to
pripovijedanje doprinosi tome da se čitalac osjeća neugodno ndash čitanje gdje povremeno
zaboli želudac
26
Zanimljivost i novostiHayden White podsjeća da skupina riječi koje označavaju pripovijedanje potječe od
latinskog gnarus što znači vješt upućen i upoznat Znanje i naracija odnosno upućenost u
stvar i njeno posredovanje dvije su središnje sastavnice određenja svake pa tako i
putopisne pripovjedne situacije Pripovjedač mora voditi računa o svome naslovljeniku i
procijeniti obavijesti kojima raspolaže s tim da prvenstveno obraća pažnju na one kojima
ih želi posredovati Njegovo znanje mora biti zanimljivo drugima Zanimljivost ima dva
osnovna obilježja i oba se temelje na kategoriji novosti ili novine Prvo je novina samog
znanja a drugo često u situacijama u kojima je naslovljenik već upućen u ono što
pripovjedač iznosi to je novina načina pripovijedanja Pripovjedačeva zanimljivost
njegova znanja mora kod recipijenta izazvati znatiželju Ona se odražava kao potreba za
znanjem kao pokazivanje znakova zainteresiranosti za temu i način pripovjednog
posredovanja
Osnovni element promjene je zgoda kao osnovna jedinica pripovijedanja Ona sadrži bit
novosti i zanimljivosti čak i ako je suzimo na elementarnu promjenu mjesta poput
putovanja iz jednog grada u drugi Iako mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive
zgode ne odvijaju u vlastitom prostoru Ćamil Sijarić u ovom putopisu pokazuje upravo
suprotno
Biti u nepoznatom kraju ili dalekoj zemlji i potom ispričati svoje doživljaje znatiželjnima
predstavlja ishodište pripovjedne komunikacije Za one koji nisu upućeni putnikove su
27
zgode novost Na putu se svašta može dogoditi svašta se može zaplesti i nužno je to
zainteresiranim ispripovijedati
Putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi ne govori o bilo kojim gradovima niti o nekim
dalekim neistraženim egzotičnim prostorima Ćamil Sijarić je na bdquosvojoj zemljildquo i piše o
bdquosvojimldquo o bosanskohercegovačkim gradovima Kako je gore navedeno mnogi kritičari
tvrde da se najčešće zanimljive zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru ovaj
pisac ipak sve što je zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način
Da bi prikazao zgodu i promjenu njemu ne treba novi prostor
Treba spomenuti da je sasvim zanimljivo i krajnje upečatljivo to što Sijarić kada piše o
Rudom gradiću na Limu piše na ćirilici a abecedu zamjenjuje azbukom što nije jedini
slučaj Iako je riječ o vlastitom domaćem prostoru pisac uspijeva ispuniti zadatak
zanimljivosti
Piše o nečemu što i nije toliko poznato i što je daleko piše o historiji koja se najčešće
zaboravlja Već na samom početku spominje stećak ploču od bijelog kamena ravnu do
polovine u zemlju urasla Dalje priča o Radojici dječaku iz Rudog i njegovoj svijetloj
sudbini Tu Sijarić i spominje legendu kada je dječakova majka usnila san u kojem joj se
kazalo šta čeka Radojicu
Jedne noći je uoči Božića gore u Ravnicama jedna mlada snaha Sokolovićka usnila san
nikad ranije nije tako čudan san sanjala i nije mogla da se uzdrži a da ne ispriča svome
svekru to što joj se u snu prividjelo da je iz nje iznikao zelen bor velik toliko da je svu
carevinu s kraja na kraj svojim hladom prekrio san je laža a ja istina
Sudbina bistar um i vještina upravljanja dovela je ovog mladića (Radojicu ili Mehmed-
pašu Sokolovića) iz Rudog na mjesto velikog vezira osmanskog carstva Pored tih
podataka pisac govori i o njegovoj izuzetnoj sposobnosti kao graditelja Mehmed-paša
Sokolović bio je jedan od najvećih graditelja u turskoj historiji Jedna od njegovih ideja
bila je ta da prokopa Suecki kanal i tako spoji Crno more sa Kaspijskim jezerom Međutim
radove nije priveo kraju jer ga je u tome omeo Ivan Grozni U Medinu je doveo vodu u
Carigradu izgradio jednu od najljepših džamija a nedaleko od Aja Sofije na mjestu gdje je
danas Sultan Ahmed džamija podigao je saraj svoju vezirsku rezidenciju ukrašenu
sedefom srebrom i zlatom Sijarić spominje i ostale paše Sokolovića a posebno Kara
Mustafu koji je izgradio Rudo
Kara Mustafa-paša Sokolović da bi se odužio svom rodnom kraju darovao mu je ndash ništa
manje nego cio jedan grad Grad izgrađuje na poljani koja se zove Rudo a koja se nalazi
28
između dvije rijeke - Lima i Krupe u nahiji Polimlje a daleko od svakog drugog grada ndash
to jeste na mjestu gdje na Limu nije bilo mosta a putnici ga stalno prelazili otudi i odovud
Rudo je bio bogat grad jer je kroz njega prolazi bdquobosanski putldquo koji je vodio u Carigrad a
isto tako i u Dubrovnik Stanovnici su uživali mnoge privilegije Nisu plaćali porez a
svako je bio zaštićen i unaprijed oslobođen krivice Rudo je kroz histoju imao svoje tri
kobi kugu vatru i vodu Kuga mu je odnosila živote do gotovo potpunog istrebljenja
Vatra ga je gorjela do crne zemlje a voda mu odnosila i zemlju i kuće i rod sav i
ostavljala za sobom pustoš
Da bi postigao efekat zanimljivosti i pobudio znatiželju u čitaocu Sijarić ne govori ništa
što je novo i nepoznato on priča historiju koja nije puka statistika podataka
Njegova historija je priča anegdota i legenda a ujedno i činjenica on govori o nečemu što
je manje-više poznato ali ne dovoljno sačuvano od zaborava
Kada govori o Gračanici izdvaja jednu posebnu zanimljivost a odnosi se na to da je ovaj
grad bio prvi u Bosni i Hercegovini koji je imao svoj urbanistički plan
po kojem su tačno kao po koncu išle ulice i dućani gradske mahale i čaršije i biće da
je to bilo djelo jednog od njenih kapetana I ako je taj kapetan Bahtijarević vidio kroz selo
loš put on bi seljacima toga sela rekao da će u petak njihovim putem proći u džamiju na
čezama ndash i put je do petka bio gotov za čeze
Za razliku o tog putopisa u putopisu Zapisi o gradovima Sijarić nudi sliku jednog dalekog
nepoznatog kraja Govori o drevnoj Mezopotamiji Asiriji dalekoj Rusiji i jugoslavenskim
gradovima U tom slučaju pronalazimo potvrde toga da putovanje u nepoznat kraj ili
daleku zemlju predstavlja ishodište pripovjedne komunikacije
Kada govori o Rimu Sijarić zapravo priča njegovu historiju pa i sam putopis naziva Vekia
Roma što u prijevodu znači stari Rim Govori o Romulu i Remu o rimskim hramovima
(forumima) o velikom Cezaru kojeg ubi vlastiti sin i areni bdquoKoloseo Flavioldquo gdje su kako
kaže sam pisac bdquoZvijeri rastrzale ljude jer tu se svjetina smijala žrtvama jer tu je čovjek
bio zvijerldquo U putopisu Ktesifon i Hatra spominje luk Ktesifon kojeg su izgradili kraljevi
Parte u 3 vijeku naše ere i koji je služio kao lovački dvorac Sijarić ističe da je širok 25 a
visok 37 metara što predstavlja širinu i visinu kakva se još nigdje nije vidjela U gradu
Hatra govori o veličanstvenom hramu boga Sunca o crtežima na mramoru koji prikazuju
bogove kraljeve trgovce seljake žene Ono što je samom Sijariću bilo zanimljivo jeste to
što su svi ti likovi i bogati i siromašni i carevi i ratari i prosjaci i kraljevi bili bosi
Upravo te bdquousputneldquo priče stvaraju novost i zanimljivost Sijarićevih putopisa Za njega
historija nije dovoljna historija u pravom smislu te riječi on teži za bdquonepoznatomldquo pričom
29
legendom onom koju će čuti usput koju će mu neko ispričati Tako gotovo svaki putopis
ima legendu kao npr što je ima nekadašnja bogata i blistava Hatra
Kralj Daizan naime imao je kćerku A ona je bila takva da ni jedan otac na svijetu ne bi
poželio sličan porod Priča o njoj jedna je od najstrašnijih priča na svijetu a ujedno i
najstrašnija ndash i evo šta se u njoj kaže Kralj sasanidski Sapor Prvi opsjedao je godinama i
godinama tvrdu Hatru ali je Hatra odoljevala ndash branila se i odbranila I kralju Saporu
bilo bi uzalud da se nije u sudbinu Hatre umiješala kćerka njenog kralja Daizana i to
ovako kralju napadaču otkrila je tajne zapise ndash hamajlije koji su svojim božjim moćima
štitili grad Hatru
Iskustvo pustolovine i okus egzotike tačnije upravo ono što čitateljslušatelj želi nije
moguće ponuditi ako se putovanje ne učini tematskom okosnicom teksta To doslovno
znači učiniti ga lijepim Narativni tekstovi su logikom zanimljivosti priče događajne
novosti ili uzbudljivosti što je dominantno smještena u nepoznate prostore ishodišno
tematski upućeni na putovanje i stoga stvaraju od njega strukturu Ta struktura je dugog
trajanja u književnosti pa je jedna od najčešćih uloga koju pripovjedači ili likovi ostvaruju
upravo uloga putnika Putovati je gotovo izjednačeno sa pripovijedati odnosno na neki
način imaju istu pretpostavku o zanimljivosti i novosti Pripovijedna zgoda uvijek je
isprepletena sa opisom u putopisnom tekstu
U pojedinim svojim putopisima Sijarić posebno naglašava ono što je zanimljivo ili što bi
se čitaocu moglo učiniti zanimljivim Taj postupak pronalazimo u zapisu Stara Đakovica u
Zapisima o gradovima kada naglašava da je zanimljivo to što u Đakovici i danas postoji
sedam sekti od ukupno dvanaest koliko ih je u islamu postojalo Neke od tih sekti bavile
su se isključivo proučavanjem duševnih ljudskih osjećanja ljudskim senzibilitetima
Pripadnici sekti Bektašije i Sadija napisali su veliki broj knjiga tako da je Đakovica
nekada bila mjesto učenih ljudi sa puno tekija i derviša Također na isti način zanimljivost
prikazuje i u putopisu Zemun ili bdquoSrebrogradldquo kada govori o imenima ulica koja su data
još u drugoj polovini 18 vijeka i da su neka od tih imena ostala i danas Godine 1816 na
ulicama su postavljene tablice i na kućama brojevi Prvobitno ulice nisu nosile imena
značajnih ličnosti već ona imena koja su im građani dali Tako su postojale ulice Marijina
ulica Rimska Anikina ulica Tri goluba Ulica zelenog drveta itd
U Priči o Leskovcu pisac izdvaja posebnu zanimljivost ndash priču o Radoju Domanoviću
piscu i kako sam Sijarić kaže čvrstom radikalu U Leskovcu je Domanović predavao jezik
i književnost a niko nije znao da je on književnik Domanović je bio jako bogat od oca je
naslijedio veliko imanje bio je dobar crtač i gimnastičar međutim svi su ga poznavali kao
30
boema i čovjeka bez mnogo skrupula Leskovac je poznat i po raznim narodnim pjesmama
a jedna od njih je i pjesma o srpskoj djevojci koja je otišla pod čador turskom miralaju
(gradskom načelniku) i prešla na islam dobivši ime Lejla Sijarić u svom putopisu o
Leskovcu bilježi stihove pjesme gdje majka proklinje svoju kćer
bdquoZašto Sike zašto pod čador da idešldquo
bdquoKako da ne idem miralaj me zove
Miralaj me zove kafu da mu služim
Kafu da mu služim ljuba da mu bidemldquo
Obrazloženje ili okvirObrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta
njegovo razumijevanje načina putopisnog posredovanja Putopisac iscrtava granice
vlastitog diskursa uokviruje prostor unutar kojeg se odvija komunikacija Obrazloženjem
putopisac argumentira logiku vlastitog diskursa i na određen način usmjerava proces
čitanja Iako se ta obrazloženja najčešće nalaze na početku ili kraju samog teksta mogu se
javiti i na bilo kojem drugom mjestu u diskursu
Tipično mjesto okvira ili obrazloženja pojavljuje se u obliku osobnih stavova o namjeri
okolnostima putovanja i diskurzivnoj izvedbi putopisa To doslovno otkriva razloge
pojedinih postupaka Nekada to može biti procjena očekivanja čitaoca koja ujedno i
implicira autorsku poetiku Vrlo često putopisac bira tuđi putopisni tekst kao svoj vodič
On ga na specifičan način usmjerava i vodi njegov diskurs
Kada je u pitanju Ćamil Sijarić i tačnije putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi njegovo
obrazloženje se nalazi u predgovoru On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja
a zatim vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa
putovanja Razlozi tog Sijarićevog putovanja su vrlo jasni jugoslovenski srednjovjekovni
31
gradovi nisu dovoljno istraženi Za mnoge se ne zna kada su građeni koji je bio povod za
to i čijom zaslugom su oni izgrađeni Uspoređuje ih sa spomenicima historije ali ne bilo
kakve historije već one nepoznate i vremenski neodređene one koja nudi mnogo pitanja a
ne dobija odgovore Tako ovaj pisac u putopisu Herceg-Bosno i tvoji gradovi govori o
bosanskohercegovačkim gradovima od perioda srednjeg vijeka preko onoga kada su
vladali Turci pa sve do vremena kada je vlast preuzela Austrougarska carevina
Za sve stare bosanske gradove vezan je po dio istorije nekad ta istorija u knjigama nije
zapisana nego samo u pričama ispričana a nekad samo tragovima i znakovima
nagoviještena Jedan od tih tragova od tih znakova nalazi se u gustoj gori nad Fojnicom i
ko se tamo oštro zagleda vidjeće - gradinu
Ono što čini okvir ovih putopisa karakterističnim jeste i to što sam pisac rijetko spominje
sebe rijetko kada nagovještava tu ich formu Jedan od rijetkih primjera gdje se ističe sam
pisac je njegovo putovanje u grad Daorsa iz putopisa Zapisi o gradovima
Daorsi ili Daversi su ilirsko pleme koje je živjelo u dolini rijeke Neretve u naselju kod
mjesta Ošanjići u blizini Stoca Smatra se da je grad Daorson osnovan u 4 stoljeću prije
Krista na području naseljenom još u brončano doba
Bio sam sam i velim hajd` bože pomozi A ako me noge i iznesu gore ne znam kako će
me dolje snijeti I kako su snosile one jadne Daorse Kako konje njihove kako putnika
kako vojnika kako ženu I je li im upravo zbog te visine i strmine život bio jadan ndash ili su
može biti bili srećni što su na visoku na stijeni pa zbog toga sigurni I nije mi se
drukčije činilo nego da sam se zabo u go kamen kroz koji dalje ne mogu ndash pa hajd`
natrag
U tekstu Putovati znači ndash vidjeti Sijarić kao da objašnjava razlog samog pisanja putopisa
Za njega su putevi ono što spaja i razdvaja ono što vodi na mjesta gdje su nekada bili
gradovi a gdje danas gotovo nema ništa Da nije njih ne bi se znalo kako se nekada
živjelo kako kaže sam Sijarić ldquoNekada su tamo bile pijace na kojima se prodavao vosak
koža srebro čoha vino ndash dok najzad sve nije izumrlo i pijace i gradovi i putevildquo
Putevi su primarni za civilizaciju oni stvaraju velike gradove
Oslobođeni Jasenovac Sijarić započinje rečenicom ldquoIšao sam u logor Jasenovac da
opišem to što ću tamo vidjetildquo Ta efektna rečenica predstavlja sami okvir putopisa On
polazi na put u Jasenovac da otkrije sve te strahote koje su se desile ali ni sam Sijarić ne
sluti šta će sve zateći i vidjeti
Ovaj putopisac svoja obrazloženja namjere i razloge nerijetko nudi i u samom putopisu
dakle ne samo u uvodnom dijelu Kada nailazimo na takva obrazloženja u samom
32
putopisu onda je to najčešće na početku i kraju zapisa Uočavamo početne i završne
rečenice koje su sadržajno i smisleno slične Jedan takav primjer je zapis Vekia Roma na
samom početku Sijarić kazuje o starinama starim gradovima starim zidovima te o
historiji i njenom značenju i smislu Zaključuje da je ona uvijek misteriozna i da niko ne
zna pročitati i tumačiti to što jedna starina kazuje Na kraju putopisa to isto ponavlja opet
govori o starini a posebno o starinama vječnog grada ndash Vekia Rome Ističe kako se te
starine uvijek iznova čitaju i tumače i da tome nema kraja Vrijeme predstavlja
nepoznanicu kako kaže Sijarić vremena su tama pa se čovjek teško snalazi jer vrijeme
stvari čini bezobličnim a ljude bezličnim Isti postupak pronalazimo i u zapisu Grad
bdquoSkupildquo - grad Skoplje gdje opet na početku i kraju Sijarić govori o tome kako svako
putovanje ostaje dugo u sjećanju a to prvenstveno zavisi od toga gdje putujemo i šta smo
vidjeli Neko želi vidjeti nešto novo a neko ipak nešto što je tu decenijama što je upravo
razlog njegovog putovanja u Skoplje vidjeti starine jer su one bdquoduša tog gradaldquo
Ćamil Sijarić posebno naglašava da svaki grad ima dušu koju čovjek treba dobro upoznati
da bi vidio ono što sam grad nudi Prema gradu se treba ponašati kao prema svakom
umjetničkom djelu kao prema slikama i spomenicima koje treba razumjeti i otkriti
Pred Zemunom sam dugo vremena bio nepismen i nisam umio da ga čitam I sve
donedavno nisam znao ni otkad je taj grad tu na Dunavu ni šta u njemu ima od značaja ni
prošlost kakva mu je Trebalo je da se prije kratkog vremena nekoliko dana zadržim u
tome gradu i da ga izbliza vidim
33
Subjekt putopisnog diskursaKategoriju putopisnog subjekta odlikuju pitanja o uporištima putopiščeve legitimacije
načinima njegova predstavljanja perceptivnoj i diskurzivnoj sposobnosti mogućim
podudarnostima i razlikama sa obzirom na mentalne stavove vremena i književna
strujanja
Te obavijesti o putopisnom subjektu su najčešće direktno ponuđene okvirom ali se nalaze i
u svakom dodatnom iskazu u svakom činu U slučaju da se putopisni diskurs približava
izvještajnom polu to povlači da se putopisac pred ispripovijedanim zgodama i opisanom
predmetnošću povlači u drugi plan D Duda ističe kako sam putopisac često posreduje
obavijesti o svom činu pripovijedanja te se zbog toga smatra samosvjesnim ili
osviještenim putopiscem Naime pitanje o subjektu putopisnog diskursa javlja se kao
postupak izravne ili s druge strane neizravne karakterizacije putnika promatrača ili
pripovjedača
Vjerovatno najvažnije obavijesti o putniku nalaze se na događajnoj razini Zahvaljujući
prikazu njegovog djelovanja i ponašanja otkrivamo i njegove osobine Često se u putopisu
susrećemo sa detaljima pa tako se dešava da se spominju mnogi podaci npr o vrstama
obimnosti periodu obroka Međutim takve detalje ne susrećemo u putopisima Ćamila
Sijarića Još jedna komponenta svojstvena putniku je i snalažljivost On se mora prilagoditi
svakodnevnoj logici manje poznatog svijeta Upravo je radi toga potrebna dobra
obaviještenost putopisca
Pored snalažljivosti tu je i perceptivna usmjerenost kao još jedna važna značajka
putopisnog subjekta Neki se putopisci zadržavaju na opisima historijskih znamenitosti
neki na tradiciji svakodnevnom životu neki na opisima prirode Dean Duda smatra kako
dobri promatrači često posežu za usporedbom strukturirajući zapažanja u cjeline koje
funkcioniraju poput malih studija o izgledu navikama i mentalitetima Pripovjedni
postupci koje koristi putopisac u obradi prikazane predmetnosti su znakovi njegove
sklonosti ili indiferentnosti prema njoj
Ako se osvrnemo na sami okvir Sijarićevih putopisa vidjet ćemo da tu nisu ponuđene
obavijesti o putopisnom subjektu Te obavijesti uočavamo u samom dodatnom iskazu u
svakom drugom činu U Zapisima o gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih
dijelova kada se opisuju putevi i historijske znamenitosti kao npr u zapisu Na Dunavu
Estergon kada opisuje samo putovanje i put
34
Put je dobar ravan širok asfaltiran pa je uživanje voziti se i gledati desno i lijevo zemlju
mađarsku onu za koju bi neko rekao zemlju Ungariju - zemlju Ungara ili zemlju Bele
Trećega i Bele Četvrtoga
Kao što je već rečeno putopisac se najčešće spominje kada opisuje neku znamenitost
prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi Kada piše o Pompeji Sijarić
opisuje Vezuv bdquoOno što sam najprije pogledao kad sam se našao u Pompejama bio je
Vezuv Taj uvijek zaplašujući uvijek prijeteći smrtonosni bič zemljin dignut gore nad
ljudskim glavamaldquo
Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi gdje također obavijesti o
putopisnom subjektu pronalazimo u samom događajnom činu Vjerovatno najviše tih
bdquosusretaldquo sa putopiscem imamo u tekstu Putovati znači ndash vidjeti gdje izravno upoznajemo
Sijarića kao putopisca spoznajemo njegovu ljubav prema tom književnom žanru i težnji da
spasi historiju od zaborava Slušajući ljubavnu pjesmu na gramofonskoj ploči u jednoj
ulici na periferiji Sarajeva Sijarić pamti stihove pjesme
Sinoć dođe tuđe momče iz tuđe zemlje a jutros mi konja kuje hoće da ide Više njega crne
oči suze ronjahu ne plačite crne oči opet ću vam doć`
Ono što pisac posebno pamti u toj pjesmi su riječi put i putnik On objašnjava da čak u
rječniku ne postoji niti jedna druga riječ koja ima tako sjetno značenje kao što ga ima
kratka i jednostavna riječ put a što svakako podsjeća na tužne odlaske i sretanja
Oslobođeni Jasenovac nastao je kao rezultat jednog strašnog iskustva Putopisac kao mladi
partizanski oficir je među prvima dospio na to strašno mjesto i pri tome Sijarić nudi detalje
o ljudima koje spaljuju i o glasovima zvukovima koje oni pri tom ispuštaju i o ljudima
koji u baraci te glasove slušaju čekajući da jedne od sljedećih noći i na njih dođe red
detalje koji spadaju u scene epskog užasa kakvih je u literaturi malo
Odsjev plamena vidio bi se na zidovima zgrada u logoru Mi smo taj odsjev gledali kroz
pukotine kroz rupe na barakama I slušali smo otud glasove nikad čovjek nije čuo takve
glasove To više nisu bili ljudski glasovi a ni životinjski Ništa živo ne ispušta iz sebe takve
glasove kao što su bili oni koji su dolazili s druge strane Save iz Gradiške Nisu to bili
pojedinačni glasovi nego je to bilo mnoštvo glasova Tužnih glasova Ne znate kakvih
glasova Takvih da od njih izludite
Iz ovog citata uočavamo subjekt putopisnog diskursa kojeg kroz tekst više pratimo nego
što je to slučaj sa druga dva putopisa a što svakako doprinosi tome da se općenito putopis
Oslobođeni Jasenovac svrstava između beletristike i feljtona Pored samog putopisca tu se
spominju još i vojnici grupa koja je pošla zajedno sa Sijarićem na taj put
35
Putopisni subjek subjektivno iznosi podatke o prostorima kojima putuje spomenicima
historiji običajima i mentalitetu ljudi koje upoznaje te zbivanjima na putu zgodama i
nezgodama i sl Kako bi postigli zanimljivost putopisci često preoblikuju nadograđuju ili
izmišljaju detalje u svojim tekstovima Zbog toga često se dešava situacija da je teško
utvrditi stepen vjerodostojnosti u određenom putopisu Sijarić ne djeluje kao usputni
znatiželjni putopisac već kao putopisac poznavalac određenih historijskih momenata
mjesta gdje se i sam putopis odvija Kako je Oslobođeni Jasenovac potpuno drugačije
djelo u odnosu na druga dva Sijarićeva putopisa možemo uočiti da se u ovom putopisu
izravno prati sam putopisac Čitaoci mogu pratiti putopiščeve misli emocije i ideje tu
neku subjektivnu stranu putopisnog subjekta Kada se zajedno sa ostalim vojnicima
približava logoru Sijarić razmišlja o tome kako će izgledati ono što će vidjeti U njemu se
javlja strah strah od onoga što ga čeka što mu je još uvijek nepoznato a što može
naslutiti
U onom trenutku kada spominje stvarne likove u domenu putopisne priče svi ti likovi
dobivaju sasvim novu nestvarnu dimenziju i nerijetko bivaju samo povod putopisnoj priči
Na isti način djeluju i određeni historijski događaji Upravo u putopisu Oslobođeni
Jasenovac Sijarić susreće jednog bivšeg zatočenika logora koji se igrom sreće uspio
spasiti Od tog susreta pisac bilježi njegovu priču tako da većim dijelom putopisa
možemo pratiti ispovijest osobe koja je bila dio logora i svih njegovih strahota Obavljajući
posao grobara taj čovjek je vidio pravu stranu logora vidio je sve ono što se ne može
zamisliti ili riječima opisati Njegova ispovijest je detaljna to je ispovijest živog svjedoka
koji je primoran svojim rukama zakopavao i žive i mrtve svojim očima vidio razna
mučenja i ubistva zatočenika i svojim ušima čuo očajne vapaje vrisku i strah svih tih ljudi
Za Brešića putopisac je prvo umjetnik riječi koji se u pisanju oslanja podjednako i na
stvarnost i na maštu Za njega je istinito ne samo ono što vidi već i ono što doživljava
Ovo drugo iskustvo širi granice viđenoga tj stvarnoga koje posredovanjem jezika ulazi u
putopis i to ne kao novi oblik stvarnosti već kao oblik doživljene stvarnosti
36
Pripovijedanje i opisivanjeKretanje je zapravo put bez putovanja a svijet kojim se putuje nije opisani svijet (opisom
prikazani svijet) nego tek imenovani imenom oprisutnjeni svijet
Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje
je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost
putopisnog svijeta Sa obzirom na to putopisna obrada se dijeli na općekulturnu
(turističku izvještajnu naučnu) i umjetničku (kulturnu) kako prema dominantnom tipu
diskursa tako i putopiščevoj namjeri i unaprijed zadanoj ulozi koju ima u određenoj
kulturi U središtu književnih putopisa nalazi se subjekt putopisnog diskursa njegova
sposobnost opažanja i to jedinstveno jezičko oblikovanje
Sijarićevi putopisi Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi su prvenstveno
usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje mjestima građevinama
običajima i drugom To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj izvještajnoj ili
naučnoj obradi Sa druge strane u slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se
drugačije odlike
Dean Duda ističe kako ravnopravnost naracije i deskripcije predstavlja temeljno načelo
žanra Kada je u pitanju uloga i omjer ovih dvaju osnovnih izražajnih postupaka u putopisu
- pripovijedanja i opisivanja moguće je zaključiti da u Zapisima o gradovima i Herceg-
Bosno i tvoji gradovi dominira opisivanje zbog veće usmjerenosti prema predmetnosti
svijeta nego prema pripovijedanju zgoda
Ono što Duda svakako napominje je i to da nipošto nije riječ o manjoj vrijednosti
deskripcije u odnosu na naraciju jer su ta dva postupka u putopisu istovrijedna Opisivanje
37
i pripovijedanje se međusobno nadopunjuju ono što je viđeno neodvojivo je od onoga što
je doživljeno
Sijarićevo opisivanje proteže se od onog bdquoformalnogldquo naučnog onog gdje kao historičar
nudi niz pukih činjenica Taj bijeg u prošlost stvara putopisnu stvarnost Međutim trenutni
prikaz datog mjesta pomjera u historiju uz popratne zanimljive priče o događajima i
ljudima koji su na neki način obilježili prostor gdje je i smještena sama putopisna priča
Takvo jedno opisivanje pronalazimo u zapisu iz Beograda kada govori o periodu
Osmanskog carstva u tom gradu
U Beogradu ima jedan broj kuća koje su ostale još od turskih vremena To su kuće
orijentalnog tipa i izvanredna su slika o tome kakav je po prilici mogao izgledati Beograd
kad su u njemu upravljali Turci ndash to jest do prvog odnosno drugog srpskog ustanka a i
neko vrijeme kasnije jer grad se nije ni lako ni brzo mijenjao ni poslije odlaska Turaka
Međutim u njegovim opisivanjima pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici
samog putopisa kao što je ono opisivanje planine Zlatibor
Zlatibor je jedna od onih naših planina koje samo što vas ne zovu dođi ndash a kad im čovjek
dođe onda im dolazi da ga i ne zovu Tek ovdje čini se čovjek osjeti šta znače
prostranstvo i vidici i koliko opijaju visine i širine na visinama čovjek se osjeti moćnijim
Zlatibor je visoka planina ali to ne znači i da je divlja i surova naprotiv ndash ako se za
planinu može reći da je pitoma za ovu bi se to naprije reklo
U knjizi Kultura putovanja Deana Dude primijetit ćemo da se čin pripovijedanja i
književni i svakodnevni zasniva na klasičnom principu neravnoteže tj promjene Da bi
sve to općenito bilo prihvatljivo i za čitaoca zanimljivo mora se nešto dogoditi Ta
uspostavljena ravnoteža mora se poremetiti stvari se moraju promijeniti Događaj je taj
koji zadržava pažnju Upravo je samo putovanje taj događaj i samim tim izaziva nečiju
znatiželju S jedne strane putnik posjeduje dinamiku dok su čitaoci uvjetno rečeno
statični Putnik kao kreator događaja i posjetilac nečeg nepoznatog posjeduje višak
znanja
Znanje je uvijek izvan granica mjesta što ga svakodnevno proizvodimo manje ili više
rutiniranim ustaljenim djelovanjem Narativno oblikovanje toga znanja čini od putnika
pripovjedača Duga tradicija zapadnjačke književnosti pokazuje da je putovanje posve
podudarno sa osnovnim pretpostavkama pripovijedanja i otud vjerojatno njegova
tematska kao i kompozicijska uposlenost posve sukladna spomenutoj pretpostavci
geografije da govori ljudima koji su ovdje ono što se zbiva tamo negdje iza sedam gora i
dolina
38
Te promjene pokazuju narušenu ravnotežu a ona svakako omogućava pripovijedanje Ta
Dudina ideja poklapa se sa Lotmanovim shvatanjem da junak može biti samo onaj koji
prelazi granicu iz jednog semantičkog polja u drugo
Pripovijedanje koje čini okosnicu u ovim Sijarićevim putopisima u događajnom smislu
spada u drugi plan odnosno pripovijedanje je podređeno opisu koji je s druge strane
prožet asocijacijama na prošlost promišljanjima o sebi i vlastitom mjestu u svijetu Ovdje
funkcionira samo kao vezivno tkivo Putopisac u nekoliko rečenica ispripovijeda gdje je
došao ili gdje putuje Samo pripovijedanje svodi na minimalne zgode poput promjene
mjesta u prostoru On prvenstveno donosi opis poput navedenog opis prostora gledan
okom naučnika koji određuje prostorne odnose broji raspoređuje razvrstava Bitno je
napomenuti da Sijarićevi prikazi prostora ne funkcioniraju kao puko i nasumično
opisivanje onoga što vidi već onoga što zna o njemu
U Oslobođenom Jasenovcu pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju
istu poziciju u samom tekstu O užasnim događanjima u logoru Sijarić detaljno
pripovijeda ali isto tako nudi bdquoživeldquo slike kroz iscrpna opisivanja Faruk Dizdarević u
tekstu Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila Sijarića ističe kako
zapisi odnosno cjelokupno to djelo nisu protkani lirskim reminiscencijama tako
karakterističnim za Sijarićev način pripovijedanja On se s druge strane ipak bazira na
faktografiju i užasne slike događaja koji su se tamo dešavali Ono što je svakako
karakteristično i vjerovatno slikovito rečeno jeste Dizdarevićevo viđenje Sijarićevog
pripovijedanja
Taj ugao posmatranja to pripovijedanje doprinosi tome da vas tokom čitanja povremeno
zaboli želudac
Kada je riječ o opisima samog logora i prikazivanja strahota koje su se dešavale tu
poznato je kako je Mladen Iveković bivši zatočenik tog logora istakao kako nema pera
koje bi bilo u stanju opisati strahote i užasnu atmosferu Jasenovca To je nešto što uveliko
nadmašuje svaku ljudsku fantaziju Riječ je o paklu inkviziciji najužasnijem mjestu
krvološtvu divljih zvijeri izbijanju na površinu najtamnijih instikta kakvi se dosad kod
ljudi uopće nisu pojavljivali Bitno je spomenuti i to da u samim opisima peovladavaju
tama tmurna osjećanja i crna boja koja je sasvim simbolična
Učinio sam nekoliko koraka naprijed i stao dalje nisam mogao ndash zaustavila me gomila
cigala i prašine koja ovdje nije žuta nego crna ndash od vatre od gara Danas je ovdje ndash kud
god se okreneš sve crno crna čađa crn katran crni ugarci crna zemlja ndash i mučna toliko
mučna i neizdržljiva pustoš i tišina da od toga čula zabole
39
Sijarić ujednačenim pripovjedačkim tokom izlaže različite načine stradanja tih zatočenika
Međutim ono što upotpunjuje tu sliku svakako su opisi prvenstveno onoga što je vidio
ali isto tako i onoga što je osjetio i doživio gledajući jedan takav užasan prizor
I tu vam čovjeka nije strah od smrti nego od toga kakvom će ga smrću umoriti Rekao sam
vam da je ona od vatre najgora I stoga mnogi ndash kad čuju one jauke preko vode i vide otud
odbljesak vatre ne čekaju drugu noć iduću noć svoju noć ndash noć takvu nego se sami
ubijaju
U putopisu Oslobođeni Jasenovac pronalazimo niz opisa koji su posebno efektni i samim
tim privlače pažnju čitaoca Na samom početku djela u onome što se u ovom radu izdvaja
kao okvir ovog putopisa Ćamil Sijarić ističe namjeru svog putovanja u Jasenovac Odlazi
na to putovanje da opiše ono što će vidjeti Onog trenutka kada stiže ispred logora
Jasenovac zatiče samo ruševine kuća nešto što je bilo ljudsko naselje zatiče paljevinu i
pustoš Sijarić efektno opisuje ono što trenutno vidi a što na samom početku svog
putovanja nije ni slutio da će vidjeti
Karakterističan je i opis rode prvog živog stvorenja kojeg pisac zatiče u Jasenovcu Postoji
mnogo mitova simbola i vjerovanja u raznim kulturama koja su povezana sa rodama
Vijekovima su ove ptice povezivane sa bebama i porodicom gdje je roda simbol početka
života Ćamil Sijarić u Jasenovcu zatiče rodu bijelu visoku gdje stoji na visokom odžaku
oko kojeg se zidovi nisu održali Jedini glas u mrtvoj tišini i jedino živo stvorenje u
jezivom Jasenovcu djeluje kao potpuni paradoks što i pisac vrlo slikovito opisuje
Stoji i gleda nekud u daljinu Tu joj je i gnijezdo ndash crni se veliko cijela gomila granja i
zemlje ndash i u njemu ona Roda Noga joj je duga i tanka kao vlat žita Ponekad se okrene i
gleda ispod sebe opustjelo naselje tako kao da se čudi i pita šta je to bilo šta je to moglo
tako da bude tako da se dogodi tako da se učini A svijet je dolje pod njom izgledao kao
da je doživio potop ndash koji je u svom gnijezdu u Nojevom kovčegu preživjela samo ta ptica
ta roda
40
DotematizacijaMatoš ističe kako putopisac može biti učenjak i šaljivdžija slikar i psiholog fantast i
realist jer u široki okvir putopisa pristaju sve literarne vrste
Dotematizacija uključuje tipove znanja ili obavijesti kojima se nadograđuje osnovno
putopisno izlaganje i postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za
približavanje putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta jer
se osnovnoj strukturi putovanja i opisu predmetnosti mogu dodavati različite tematske
cjeline u kojima se subjekt može pokazati kao vješt pisac ili zanimljiv mislilac Upravo se
postupkom dotematizacije temeljnog putopisnog zbivanja ostvaruje složenost putopisnog
diskursa i omogućuje posredno upoznavanje putopisca i njegova idejnoga svijeta
Branimir Donat hrvatski književni kritičar smatra da je struktura beletrističkog putopisa
za razliku od načina oblikovanja putopisnog teksta kojim dominira naučni način izlaganja
uvijek pružala piscima šanse da govore o svemu i svačemu omogućavala im je da digresija
postane važna okosnica pripovijedanja i da se u okviru reportaže dotaknu i onih tema koje
su se prije gotovo isključivo povezivale uz priču ili roman
Dva osnovna postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija
figuralnim postupcima Uz misaonu nadogradnju koja se u putopisu najčešće javalja kao
manja tekstualna cjelina i svojom motivskom zaokupljenošću upućuje na posebnu
autonomiju upravo tropi i figure značenja pridonese literarizaciji žanra Dean Duda prvi
postupak naziva izravnom a drugi neizravnom dotematizacijom
Primjer osnovne misaone nadogradnje uočavamo u putopisu Herceg-Bosno i tvoji gradovi
gdje pisac slušajući ljubavnu pjesmu razmišlja o sastancima i rastancima ljudima koje
41
spajaju i rastavljaju putevi Razmišlja o prolaznosti života o čovjeku koji je i neprimijetan
u vremenu koje dolazi i prolazi o putu koji čovjeka odvede negdje ali ga i ne vrati
I mi koji niz te puteve nekog pratimo ili sretnemo uvijek smo jedno uzbuđenje jedno
zažareno ljudsko osjećanje jedna teška žalost ili radovanje Put je nešto drugačije od
svega ostalog On je ono što nas spaja ili razdvaja i pred čim često kane naša suza Jer
nekog za kim smo digli svoju ruku da pozdravimo i ispratimo ubrzo će upiti daljina i za
njim ostati prazan put Šta teških briga šta divnih želja šta čežnja šta nada šta pitanja i
pogleda upućujemo ponekad niz put a on ostaje nijem i prazan a dug kao vječnost jer
koliko ih je odveo nekud nekakv put a da ih nije vratio I koliko je duž putova ljudskih
mramorova
Misaona nadogradnja pretvara putopis u ogled i proširujući osnovnu temu putovanja
približava ga hijerarhijski višim žanrovima To je samostalna cjelina koju razlog
putopiščeva nadahnuća povezuje sa događajnim slijedom putovanja Figuralni postupak
dotematizacije nije nužno vezan uz misaonu nadogradnju i može se pojaviti na bilo kojem
mjestu u tekstu Njime se putopisni diskurs širi kao zapažanje dosjetka ili kratka priča
Subjekt putopisnog diskursa dotematizacijskim postupcima pokazuje književno umijeće
slično onome koje se podrazumijeva u hijerarhijski višim vrstama
Postupak dotematizacije pronalazimo i u Oslobođenom Jasenovcu gdje krvavi dječiji
siperčić i na njemu crvenim koncem izvezen patuljak koji za sobom vodi puža u Sijariću
budi razna razmišljanja i pitanja Razmišlja o ratu o tome kako je neko imao sreće i ostao
živ a neko drugi opet iako je sačuvao život izgubio je razum a oni treći koji su se
izgubili u ovom ratu više se nikada neće vratiti
Dani su majski Godina je 1945 Putevima ndash kud god pogledate prolaze vojske Kraj rata
je toliko blizu da prosto možete da ga vidite Neko će se iz njega srećan vratiti Neko lud A
neko Sjetio sam se onog krvavog dječijeg siperčića sa patuljkom i pužem izvezenim
crvenim koncem pa patuljak vodi za rogove puža Ta se mala družina neće vratiti
Prolaze odnekud jednako vojske I sva ti je zemlja čudna ndash i kao da nije ona stara zemlja
nego neka nova koja dolazi samo jednom i samo s proljeća
Mogli bismo zaključiti da upravo taj emotivni dio teksta ta uvjetno rečeno bdquoemotivna
nadogradnjaldquo (kao što je navedeni citat) otkriva ličnost putopisnog subjekta te njegova
shvatanja prirode života čovjeka i prolaznosti U Sijarićevim putopisima prisutan je
figuralni postupak dotematizacije ali i naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj
baštini uz karakterističan književno-estetski stil Takav postupak prepoznajemo u zapisu
Boja riječ i kamen kada Sijarić piše o Jajcu kojeg mnogi slikari slikaju isključivo zbog
42
vodopada sa čim se ovaj putopisac ne slaže Jajce je grad koji ima historiju i koji se nalazi
u Bosni pa ga zbog toga i treba slikati Sijarić ističe kako je nekadašnja nezavisna
bogumilska Bosna u svoje vrijeme bila okupila duhove slobodarske protiv dogme i protiv
crkve U Bosnu se dolazilo i prolazilo da se nadahne slobodama u nju se dolazilo i
dogovaralo i odatle se borilo Ovakve primjere naučnog postupka dotematizacije isključivo
pronalazimo u putopisu Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi dok je
figuralni postupak dotematizacije najviše zastupljen u Oslobođenom Jasenovcu a takvim
postupkom putopisni diskurs se širi i preobražava u esej i kratku priču
Figure kulturalnog pamćenjaPojam bdquoumijeća pamćenjaldquo (ars memorativa) prvenstveno se veže za zapadnjačku tradiciju
Grčki pjesnik Simonid (živio je u 6 st pr n e) izdvaja se kao tvorac općenito umijeća
pamćenja te ovo umijeće definira kao jednu od pet oblasti retorike Smatra se da je
Ciceron najbolje objasnio mnemotehniku u smislu da se princip mnemotehnike sastoji u
43
tome da se odaberu određena mjesta te da se stvore mentalne slike za stvari i mjesta koja
se žele zadržati u svijesti Kada je riječ o pamćenju razlikuje se prirodno i artificijelno a
umijeće pamćenja temelj je artificijelnog pamćenja a kultura sjećanja je univerzalni
fenomen Svaka socijalna grupa manja ili veća posjeduje određeni oblik kulture sjećanja
U prethodnim poglavljima ovog rada bitno se isticalo to da je Ć Sijarić u svojim
putopisima prvenstveno u Zapisima o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi nastojao
sačuvati sjećanje na prošlost te na taj način stvoriti neraskidivu vezu prošlosti i
sadašnjosti a tu vezu isključivo stvara na temeljima prostora i vremena Upravo se smatra
da ono što je prostor za umijeće pamćenja vrijeme je za kulturu sjećanja Tako kultura
sjećanja počiva najviše na oblicima odnosa prema prošlosti dakle u sjećanju se
rekonstruira prošlost Međutim ta prošlost kao takva mora ući u svijest jer ne smije
sasvim nestati moraju postojati svjedočanstva a koja moraju iskazivati neku
karakterističnu diferenciju
Svaka ličnost i svaki historijski fakt se već u svom prispijeću u pamćenje transponiraju u
neki nauk pojam simbol tako oni dobivaju neki smisao postaju element idejnog sistema
društva Iz ove suigre pojmova i iskustva nastaje ono što želimo nazvati figurama sjećanja
Figure sjećanja određuju tri obilježja konkretni spoj s vremenom i prostorom spoj sa
nekom grupom i rekonstruktivnost kao poseban postupak Figure sjećanja su uvijek
prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila Sijarića riječ je o oživljenom
prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu Pojam prostora obuhvata i
svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu (namještaj uređaji prostorije sa svojom
specifičnom uređenošću) što pruža sliku stabilnosti U putopisu Herceg-Bosno i tvoji
gradovi dominantan je spoj s vremenom i prostorom Kada govori o gradu Travniku
Sijarić spaja prošlost i budućnost u obliku tvrđave
Dugo poslije pada Bosne pod Turke Travnik je bio jedno malo mjesto ndash sa malo dućana i
sa hanom ali i sa svojom tvrdom tvrđavom iznad sebe koja je značila sigurnost onih koji tu
žive To je danas onaj stari dio Travnika koji se zove Stara varoš i u kojem je Nova
džamija ndash to jest bila nova u jedno vrlo davno vrijeme kad je načinjena ndash čak godine
1549 što znači da je ta Nova džamija jedna od najstarijih u cijeloj Bosni a reklo bi se i
najljepših
Historija slijedi pamćenje a kulturno pamćenje se usmjerava na fiksne tačke u prošlosti
Međutim prošlost kao takva ndash u tom obliku se ne može održati ona se preoblikuje u
simboličke figure za koje se veže određeno sjećanje Razne pripovijesti one istinite i
neistinite također su figure sjećanja Za kulturno pamćenje nije bitna faktična već
44
prisjećana povijest Tako da su i mitovi figure sjećanja Mnoge priče čija istinitost nije
provjerena i ustanovljena (možemo ih nazvati legendama) također su figure sjećanja a
takve priče u velikoj mjeri pronalazimo i u Sijarićevoj putopisnoj prozi Pišući o Drini
Sijarić priča priču o dvjema sestrama koje su gradile dva grada Jerina s lijeve a njena
sestra sa desne strane Drine Kako je grad sa desne strane bio veći Jerina je zbog toga
otrovala svoju sestru
Ali priča tu nije stala i ide dalje ndash slika Jerinu kao golu ženu i raspusnicu Mlada gola i
željna mladića ndash ona ih je uvodila u svoje odaje da je obljube a poslije bacala ih u Drinu
I sve dok se gore gradio grad Drina je dolje odnosila mladiće Majstori su o tome morali
da ćute A što riječima nisu smjeli da kažu kazali su svojim dlijetima Na jednoj ploči
uzidanoj isklesali su golu ženu ndash u položaju grozno razvratnom da time kažu kakva je
Jerina I tako je kamen govorio ono što jezik nije smio
Kulturno pamćenje uvijek ima svoje posebne nosioce to su najčešće učitelji sveštenici
pisari učenjaci a što svakako možemo povezati sa putopiscem Ć Sijarićem U ulozi
putnika Sijarić čuva sjećanje na Bosnu i Hercegovinu (prvenstveno njene gradove) i
sjećanje na mračnu prošlost kakvo je ono u putopisu Oslobođeni Jasenovac Kulturno
pamćenje se kroz slijed generacija održava putem kulture što sa sobom povlači pitanje
identiteta Identitet se uspostavlja preko pamćenja i sjećanja Tako jedna grupa svoj grupni
identitet može reproducirati samo pamćenjem a osnovu pamćenja čini kultura
Putopis kao takva forma ima upravo taj zadatak da sačuva identitet jedne čitave grupe
Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku prošlost govore o
drevnim gradovima bosanskim kraljevima banovima feudalcima pašama agama i
begovima kazuju o Bosni i Hercegovini Bosancima i Hercegovcima o njihovim
sudbinama I samo ljudsko postojanje zamislivo je samo na tlu i u okviru kulture i društva
Svijest o socijalnom pripadanju (kolektivnom identitetu) temelji se na zajedničkom znanju
i zajedničkom pamćenju koje je obilježeno govorom Kada je riječ o identitetu i njegovom
značaju vjerovatno najviše do izražaja dolazi zapis Tvrdi mi grad Bobovac gdje Sijarić
govori o najznačajnijem i najbolje utvrđenom gradu srednjovjekovne Bosne kojeg je
podigao ban Stjepan II Kotromanić prije prve polovine 14 stoljeća
Bobovac je bio u centru zemlje bosanske ndash u gorostasnom i od puteva udaljenom kraju u
onom gdje je bio i dvor bosanskih banova to jest prijestonica zemlje i vjerovalo se dokle
se god drži tvrdi Bobovac držaće se i cijela Bosna iz ovog se grada branila Bosna I sva
njena snaga bila je tu U tom kamenu ndash na kamenu u tim zidovima što su strčali kao da su
iz stijene izrasli Danas vam to liči na zube starca Jer ono što je nekad krepko stajalo i
45
prijetilo oburvalo se kule tabije podzidi ndash danas su samo gomile ili ako još stoje ndash stoje
žalosno
Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom 20 stoljeća izdvaja se figura
kulturalnog pamćenja Tzv mjesta pamćenja koja književni tekstovi obnavljaju skupom
simboličkih figura javljaju se u funkciji pohranjivanja utemeljenja i očuvanja znanja o
sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke prošlosti U skupu simboličkih
slika stvara se sistem kulture pamćenja koji se u književnim djelima najviše postiže
intertekstualnošću
Mnogi književni teoretičari i kritičari smatraju da je prostor bitan element proznih
književnih djela u cjelosti U Kritici čistog uma Immanuel Kant određuje prostor i
vrijeme kao nužne oblike svake spoznaje počevši od elementarnih opažanja i predstava U
dvadesetom stoljeću veliku pažnju prostoru posvećivali su Max Weber E Durkheim G
Simmel M Foucault i E Husserl To tzv povezivanje književnosti s geografijom dogodilo
se 90-ih godina dvadesetoga stoljeća a pitanje prostora postala je važna tema u mnogim
područjima književnosti Prostor ima zadatak da omogući liku da se kreće da se snalazi da
kroz prostor iskazuje neke svoje osobine karakteristike i vlastite probleme egzistencije
Motiv prostora se u književnom djelu nije dovoljno izučavao Bahtin kaže bdquoProces
osvajanja realnog istorijskog vremena i prostora i realnog istorijskog čoveka koji se nalazio
u njima u književnosti je tekao komplikovano i isprekidanoldquo Bahtin povezuje vrijeme i
prostor i daje mu zajednički naziv hronotop On je zastupao tezu da su osvajane pojedine
strane vremena i prostora dostupne na određenom povijesnom stepenu razvoja
čovječanstva ali ne u dovoljnoj mjeri Bahtin je još i dodao da je došlo vrijeme kada se na
prostor u književnim djelima treba gledati kao na nešto bitno i u skladu sa vremenom jer
je značajno izražavanje neraskidivosti prostora i vremena Prostorna i vremenska obilježja
se stapaju u jednu konkretnu cjelinu vrijeme se bdquosteželdquo postaje umjetnički vidljivo a taj
prostor se uvlači u kretanje vremena sižea Obilježja vremena razotkrivaju se u prostoru a
prostor se osmišljava i meri vremenom
Kada je u pitanju gradski prostor u književnosti Richard Lehan navodi kako grad uvijek
igra veliku ulogu u ljudskoj sudbini bez obzira na način kako je predstavljen te da urbani
konstrukti moraju biti neprestano preispitivani jer su oni artificijelni i diverzni Upravo je
taj gradski prostor često obilježen nelagodom odbojnošću strahom i neprilagođenošću
nasuprot idiličnom i bdquorajskomldquo selu
Tijelo se stjecajem okolnosti našlo u mrskom gradu dok zarobljena bolesna duša žudi za
povratkom u iskon na selo u čedno pastoralno okruženje u zdravlje u čistoću identiteta
46
Za razliku od artificijalnoga grada selo je tijesno povezano sa prirodnom slikom svijeta
Stoga realisti nisu voljeli grad i o urbanoj civilizaciji pišu gotovo isključivo kao o otuđenoj
formi života
U razdoblju moderne prepoznaje se veće zanimanje za urbanu tematiku i fenomene
gradske civilizacije Ona donosi i sasvim novo viđenje grada kao slojevitog prostora u
kojem se pokazuju različite kulturne političke društvene nacionalne i umjetničke
vrijednosti Upravo u razdoblju moderne prvi put se u književnosti grad počinje promatrati
kao proces kao simultanost različitosti Modernistički pisci predstavljaju grad kao
kompleksnu strukturu koja postaje poticaj za čisto mentalne procese Grad postaje mjesto
duševnih kriza U čovjeku se javlja nemir strah nelagoda i beznađe
Dean Duda napominje da djelovanje nadmašuje viđenje u svakodnevnim pričama o
prostoru a to jednostavno znači da se prostor proizvodi kretanjem
Već u samom smislu i razlogu nastanku putopisa Oslobođeni Jasenovac izdvaja se figura
najvećeg sabirnog logora u nekadašnjoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj logor Jasenovac
Sam pojam bdquosabirni logorldquo kao vrsta zatvora koja je stvorena za političke protivnike
pripadnike pojedinih etničkih ili religijskih grupa civila iz kritičnog vojnog područja ili
bilo koju grupu ljudi povlači sa sobom sve negativne konotacije Ćamil Sijarić taj prostor
uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na smrt pa
pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Cjelokupan taj prizor izaziva strah a gluha
tišina smrad od blata od truleži od gasova i same zemlje pojačava to nezaobilazno
osjećanje u njemu Smrt je osnovna misao koja prati ovaj prostor Sijarić ističe da je drveće
i ptice na njima jedino što pokazuje trag života osim toga tu ništa više nije živo
Zato je ova zemlja tako utabana
Zato je tako jadna
Sada je sva crna I ćutljiva Kao kakvo živo a jadno biće koje je mnogo propatilo Ovdje
ima drveća i na njemu ima ptica I reklo bi se da više ništa živo tu nema
Ovo je bilo mjesto umiranja
Logor smrti
Bilo mu je ime Jasenovac
Kroz njegovu kapiju ulazilo se ali se nije i izlazilo
Također Sijarić napominje da to i nije neki veliki prostor ali da je užasan zbog svega
onoga što se na njemu vidi Za njega je to groblje koje se širi i nema granica Možda
jedinu simboliku života pruža slika čovjeka koji je nekako uspio preživjeti između tih
mrtvih ljudskih tijela
47
I eno s kraja vode sa blatne obale između panjeva i vrbovog granja jedan čovjek ustaje
Diže se gore kao avet Poderan je mokar i kaljav Lice mu je u maljama i staro Mršav je i
jadan i izgleda tako kao da je već bio jednom umro pa nekim slučajem oživio i ustao
odozdo između mrtvih Ustajanjem jednog živog čovjeka iz ovog beskrajnog groblja u
vodi bio sam zbunjen i preplašen
D Duda također ističe kako je učestalost tegoba i prostora patnje (kakvo je upravo ovaj
prostor logora) u jasnoj opreci naspram domovine i slobode ali isto tako i jasno definirane
klasne pozicije tj socijalnog statusa Ono možda što je karakteristično za prostor logora i
sam ovaj putopis je i to što Sijarić u samom djelu ne opisuje dovoljno čovjeka zatočenika
njegove misli osjećanja i strah Sve se to nazire u cjelokupnom djelu sva ta osjećanja i
strahovi čovjeka koji očekuje smrt su podloga ovog putopisa ali konkretnih opisa
pronalazimo samo na nekoliko mjesta a jedan takav je i sljedeći
Čovjek u logoru mnogo vidi ali sve ne može vidjeti ndash jer šta vi znate koga sve to dovode na
obalu čujete kako se voz zaustavio i kako lokomotiva brekće i znate da su to tamo
dovedene nove žrtve Najedanput čujete ustaške psovke plač ženski vrisak zapomaganje
pisku djece i jasno vam je da to tamo ustaše ubijaju ženski glasovi se uvijek jače čuju
Žene pred smrt više protestuju nego muškarci A novodovedeni zatočenici više od starih
Možemo uočiti da kod Sijarića često imamo pozivanje na određene objekte i mjesta To su
prvenstveno gradovi i logor u Oslobođenom Jasenovcu Tako i ovdje svaki grad sam za
sebe predstavlja određeno mjesto mjesto pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i
njeno oživljavanje Srednjovjekovne gradine koje baš zbog toga što su gradine i to još
srednjovjekovne asociraju na prošlost dalju i od one koju poznaje i sam putopisac Smatra
se da se na određenim mjestima objektima u gradovima struktuira čovjekov život
njegovo ponašanje putanje koje slijedi kroz prostor i vrijeme jer grad kao takav
reflektira i utjelovljuje moć stvara red u prostoru i vremenu te disciplinu prostora i
vremena
U ovom putopisu (Oslobođeni Jasenovac) izdvaja se i bolnica kao još jedna
karakteristična figura prostora Namijenjena da liječi i time pomogne onima koji su
bolesni ovdje bolnica poprima sasvim drugačije značenje To je bila jedna baraka koja je
postojala samo formalno niti jedan bolesnik te bolnice nije izliječen Kako bi pred
međunarodnom komisijom prekrili tragove stravičnih zločina renovirali su tu bolnicu
Bitno je navesti to da ove podatke Ć Sijarić doznaje od preživjelog logoraša
Ustaše su tom prilikom pobili oko šesdeset bolesnika iz te bolnice onih koji su svojim
izgledom odavali pravo stanje logora Zatim su u bolnicu uneseni novi kreveti Uneseno je
48
i sve drugo što je jednoj bolnici potrebno A onda su ndash na kraju u bolnicu na nove krevete
i u nove postelje uvedeni novi bolesnici Ali oni nisu bili bolesni oni su bili zdravi ljudi ndash
koliko u logoru neko može da bude zdrav ali su i takvi jadno izgledali i imali da
predstavljaju bolesnike Tada smo dobili i nove logorske brojeve Bili su vrlo niski kako bi
se prikrilo pravo brojno stanje logora
U ovom stravičnom okruženju izdvaja se i religijski prostor Za D Dudu religijski prostor
je prostor susreta To je način stvaranja ljepote harmoničnosti i prirodnog idiličnog
prostora Kao i bolnica i ovdje je religijski prostor sasvim formalan Godine 1941 i 1942
u logoru su bili zaveli bogosluženje Za katoličku crkvu i džamiju uređene su bile posebne
sobe
Pop je bio neki Zvonko Brekalo Umro je od tifusa A hodža jedan zatočenik Ustaše su ga
uniformisali dali su mu čin satnika ndash a odmah zatim likvidirali ga ndash objesili su ga
Figuru smrti i grobnice pronalazimo i u putopisu Zapis o gradovima tačnije u zapisu O
Lenjingradu gdje Sijarić govori o stradanjima u Drugom svjetskom ratu Na specifičan
način opisuje grobnice te zajedničke masovne grobnice koje spajaju one sa istim tragičnim
sudbinama a koje su i nazvali bdquobratskim mogilamaldquo Sijarić kazuje o svim žrtvama rata o
tom besmislu koje ne donosi ništa dobro a uzima puno više o svakom pojedincu koji
izgubi dragu osobu
Tu među njih uđi ćutke S kapom u ruci S mislima da su to žrtve kakve si i ti imao u svojoj
zemlji Tako ćeš moći lakše da hodiš kroz ove beskrajne bdquobratske mogileldquo I zublja koja
nad njima gori podsjetiće te na zublje žrtvama u tvojoj zemlji Pa ti ovo groblje dođe kao
ono u tvojoj zemlji ndash nad kojim si već lio svoju suzu za drugovima za prijateljima za
poznanicima I nije ti drukčije nego da ovdje leže i tvoji ndash tvoji znanci
Sijarić piše i o porodici Savič koja je nastradala u tom ratu Posebno ističe bilješke
djevojčice Tanje najmlađe u toj porodici
Kao učenica Tanja je napisala jedno pismo o stradanjima svoje porodice Kratka hronika
djevojčice Tanje svakako da podsjeća i samim tim može se usporediti sa dnevnikom Ane
Frank trinaestogodišnje Židovke koja je u tajnom skrovištu bilježila svoje misli osjećanja
i strahove Te djevojčice dijelile su istu sudbinu jedne od mnogobrojnih žrtava Drugog
svjetskog rata
49
Zaključak Govoreći o književnim vrstama koje ujedinjuju povijesno-znanstveni interes s umjetničkim
oblikovanjem Milivoj Solar kaže ldquoMeđu takvim književno-znanstvenim vrstama od
posebne je važnosti također putopis S jedne strane on može predstavljati doprinos
geografiji ili etnografiji dok s druge strane predstavlja osobitu književnu vrstu u kojoj je
putovanje i opis proputovanih predjela ili zemalja povod za šire umjetničko oblikovanje
zapažanja dojmova i razmišljanja o svemu onom što putopisca zaokuplja tokom
putovanjaldquoemspČesto se na taj način putopis približava eseju ili romanu u kojemu je fabula
organizirana kao slijed događaja koji seemspzbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine
likova Iako postoji to mišljenje da se putopis približava eseju ili romanu i isto tako da se u
posljednje vrijeme pokazuje veći interes za takvim književnim žanrom putopis je svakako
manje istraženo proučavano i na kraju krajeva čitano područje To se pokazuje i kada je u
pitanju Ćamil Sijarić poznatiji je Sijarić romanopisac nego Sijarić putopisac
Ako se vratimo na mišljenje M Solara da je u putopisu fabula organizirana kao slijed
događaja koji se zbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine njih to bismo mogli
povezati sa ovim piscem bar konkretno u putopisu Oslobođeni Jasenovac dok Zapisi o
gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi djeluju na posve drugačiji način Sijarić se više
50
bazira na historiju koja se polahko zaboravlja i kao da nastoji da je spasi od tog zaborava
Njegovi likovi su usputni i bez nekog posebnog značaja osim ako nije riječ o nekoj
historijskoj ličnosti Međutim tu se opet izdvaja Oslobođeni Jasenovac u kojem jedan lik
preuzima ulogu naratora pa kao bivši logoraš grobar priča svoje doživljaje koji djeluju
kao neka vrsta ispovijesti Onog trenutka kada Sijarić govori o historijskim ličnostima
govori ono što je manje i više poznato
Često ne nudi ništa novo i novost nije način njegovog postizanja zanimljivosti ali on je
pisac koji odlično poznaje mjesto na koje putuje a posebno historiju iako nije historičar
već uvijek u svakom smislu samo pisac Njegova historijska priča nije puko kazivanje
činjenica već pravi književno-umjetnički tekst Anegdote i legende su ono što krasi
njegovo pisanje i doprinosi toj zanimljivosti Pokazalo se da su doba mjesto i trajanje
ključni elementi Sijarićevog putopisa On je vremenski i prostorno ovjekovječio i sadašnji
ali i daleki i zagubljeni teritorij Bosne i Hercegovine
Ostavio je jasnu sliku njenih ljudi njihovu historiju i legendu nacionalnu i vjersku
isprepletenost i suprotstavljenost ujedno i pitome i surove prirode te običaja
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti tj putopiščeva objašnjenja o razlozima nastanka nekog
putopisa najčešće se nalaze u samom predgovoru Pokazalo se da je to slučaj i u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja a zatim
vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa putovanja
Sijarić kao razlog svog putovanja navodi tu činjenicu da jugoslavenski srednjovjekovni
gradovi nisu dovoljno istraženi U Oslobođenom Jasenovcu okvir predstavlja uvodna
rečenica Sijarić kaže ldquoIšao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjetildquo
Razlog njegovog putovanja u Jasenovac je namjera da otkrije sve te strahote koje su se
desile s tim da ni sam pisac ne sluti šta će sve zateći i vidjeti
Vjerovatno dvije najvažnije značajke putopisnog subjekta su snalažljivost i perceptivna
usmjerenost Neki se putopisci baziraju na opise historijskih znamenitosti neki na
tradiciju svakodnevni život neki na opise prirode a Sijarić u svoje putopise kombinira sve
te elemente Najviše bdquoizravnih susretaldquo sa putopiscem imamo onda kada opisuje neku
znamenitost prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi U Zapisima o
gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih dijelova kada se opisuju putevi i
historijske znamenitosti Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi Kako je
i navedeno to se najbolje može vidjeti u tekstu Putovati znači ndash vidjeti
Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje
je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost
51
putopisnog svijeta Oba Sijarićeva putopisa Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji
gradovi prvenstveno su usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje
mjestima građevinama i običajima To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj
izvještajnoj ili naučnoj obradi Međutim u tim pripovijedanjima i opisivanjima
pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici samog putopisa S druge strane u
slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se drugačije odlike U tom djelu
pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju istu poziciju u samom
tekstu
Dotematizacija uključuje obavijesti kojima se nadograđuje osnovno putopisno izlaganje i
postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za približavanje
putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta Dva osnovna
postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija figuralnim
postupcima U Sijarićevim putopisima prisutan je figuralni postupak dotematizacije ali i
naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj baštini uz karakterističan književno-
estetski stil
Figure sjećanja su uvijek prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila
Sijarića riječ je o oživljenom prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu
Pojam prostora obuhvata i svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu Figure sjećanja
su uvijek prostorno i vremenski konkretne Putopis ima zadatak da sačuva identitet jedne
čitave zajednice Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku
prošlost U Oslobođenom Jasenovcu u prvom planu izdvaja se figura logora Ovaj pisac taj
prostor uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na
smrt pa pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Sijarić piše isključivo o gradu i
gradskim običajima jer za njega svaki grad predstavlja određeno mjesto mjesto
pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i njeno oživljavanje
52
O piscu
Ćamil Sijarić je da još ovo kažem na kraju bio neobično pitoreskna pojava u našem
ljudskom svijetu i već za života postao predmet mnogih priča i anegdota Bio je oličenje
drevne jednostavnosti i neposrednosti U neprirodnom svijetu bio je prirodan čovjek
Ćamil Sijarić rođen je 18 decembra 1913 godine u Šipovicama kod Bijelog Polja u Crnoj
Gori u jako imućnoj zemljoradničkoj porodici Rano ostaje bez oba roditelja te odrasta
kod strica Osnovnu školu završio je u Godijevu u Bijelom Polju a odemsp1927 doemsp1935
godine pohađa Veliku medresu kralja Aleksandra uemspSkopljuemspiz koje je zbog političke
aktivnosti bio isključen Školovanje nastavlja u Vranju i u gimnaziji maturiraemsp1936
godine Iste te godine upisuje Pravni fakultet uemspBeogradu Diplomirao jeemsp1940 godine a
za vrijeme Drugog svjetskog rataemspslužbuje uemspSarajevuemspMostaruemspBosanskoj Gradiški
iemspBanjaluci Za sekretara Suda narodne časti u Banjaluci izabran jeemsp1945 godine potom je
novinar lista Glas i dramaturg Narodnog pozorišta u Banjaluci U Sarajevo prelaziemsp1947
godine radi u redakciji lista Pregled a potom je u Glavnom odboru Narodnog fronta i
redakciji Zadrugara U literarnu sekciju Radio Sarajeva prelaziemsp1951 godine i tu ostaje
sve do odlaska u mirovinuemsp1983 godine
Već kao đak Velike medrese u Soplju pokazuje interesovanje za književni rad U toj školi
bio je predsjednik literarne družine koja je izdavala časopis bdquoVesnikldquo u kojem je objavio
svoje prve književne radove ndash pjesme 1929 godine Bavio se i sakupljanjem narodnih
epskih pjesama u rodnom Bihoru koje je poslao Srpskoj akademiji nauka u Beogradu (i
danas se te pjesme čuvaju u arhivi spomenute akademije) Književni rad nastavlja
53
objavljujući pjesme u bdquoGajretuldquo bdquoŽeni danasldquo i bdquoPregleduldquo Za vrijeme rata ništa ne
objavljuje Bio je redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i
Akademije naua i umjetnosti Crne Gore
Nagrađen je brojnim nagradama kao što su 27-julska nagrada SR Bosne i Hercegovine
13-julska nagrada SR Crne Gore Andrićeva nagrada i dr
Umro jeemsp6 decembraemsp1989 godine
SažetakPutopis kao forma razvija se još u antici To je književna vrsta tematski oblikovana
putovanjem putopisca koji pripovjeda zgode na putu opisuje prostore kojima putuje i
mjesta na kojima boravi iznosi svoja zapažanja o ljudima koje na putu susreće o njihovim
običajima i načinu života te često o kulturnim i umjetničkim znamenitostima određenih
krajeva Za Ćamila Sijarića putopis je jednostavno opis putovanja zajedno i geografija i
historija i etnografija Historijska priča je ona koja zauzima primarno mjesto u njegovom
putopisnom opusu U ovom masterskom radu prikazali su se Sijarićevi putopisi Zapis o
gradovima Herceg-Bosno i tvoji gradovi i Jasenovac Knjiga Zapisi o gradovima
objavljena je 1970 godine a 1986 Sijarić objavljuje putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi
Po tematici se ovaj putopis može izjednačiti sa putopisom Zapisi o gradovima dok je
Oslobođeni Jasenovac i svojom formom i sadržajem ustrojen na potpuno drugačiji način
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta
Pokazalo se kako te obavijesti pronalazimo u predgovoru ali i u pojedinim zapisima unutar
putopisa Kada je riječ o zanimljivosti mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive
zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru međutim ovaj pisac ipak sve što je
zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način posebno u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi Usputne priče anegdote i legende su osnovni elementi
kojima Sijarić postiže zanimljivost i novost Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna
izražajna postupka u putopisu Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom
20 stoljeća izdvaja se figura kulturalnog pamćenja Ta tzv mjesta pamćenja javljaju se u
funkciji očuvanja znanja o sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke
54
prošlosti Ovi putopisi sadrže niz figura kulturalnih pamćenja kao što se i pokazalo u
samom radu
SummaryTravelouge as form was developed in the classical period It is a literatur category
thematicly shaped with travelers journey in which he narrates about events descripes
places he has seen people he met their customs and way of living and often about cultural
and artistic sights of specific areas For Ćamil Sijarić travelouge is simply description of
travels including geography history and etnhography Historical story is primar in his
travelouge opus This master thresis showed us Sijarićs travelouges Zapis o gradovima
Herceg-Bosno i tvoji gradovi and Jasenovac Zapis o gradovima was published 1970
Herceg-Bosno i tvoji gradovi 1986 Thematically they are very similar while Jasenovac is
with its form and content established differently Framework and notices are authors
expalanations for writing the text We found notices in preface but also in the text of
travelouge Critics claim that most interesting events happen in unknown and far places
However this author search for new and ineresting in his country in a completly different
way as shown in Herceg-Bosno i tvoji gradovi Side stories anecdotes and mhyts are basic
elements for Sijarićs new and interesting storytelling As expressed element of literature of
late 19 and 20 century it stands out figure of cultural memory Those cedilcedil memory placesldquo
occur as intent to preserve knowledge about ourselfs recall historicaly endangered
meaning of common past These travelouges contain series of cultural memories as
shown
55
Literatura Assmann Jann Kulturno pamćenje Pismo sjećanje i politički identitet u ranim
visokim kulturama s njemačkog preveo Vahidin Preljević Biblioteka tEKST
Zenica 2005
Bahtin Mihail Oblici vremena i kronotopa u romanuMatica hrvatska kolo 3
(2008)
Dizdarević Faruk Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila
Sijarića Avlija-portal za kulturu književnost i društvene teme Dostupno na
httpwwwavlijameesejifaruk-dizdarevic-stradalnistvo-kao-umjetnicka-vizija-u-
knjizevnom-djelu-camila-sijarica (2352014)
Duda Dean Priča i putovnje hrvatski romantičarski putopis kao pripovjedni žanr
Matica hrvatska Zagreb 1998
Duda Dean Kultura putovanja Naklada Ljevak Zagreb 2012
Galić Gordana Vladimir Nazor od Splita do piramida - tekst imaginacija
reprezentacija Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske Dostupno
na httphrcaksrcehr86365 (1352014)
Hrvatska opća enciklopedija Leksikografski zavod Miroslav Krleža Zagreb 2008
Dostupno na httpwwwenciklopedijahrNatuknicaaspxID=51177
Isaković Alija Hodoljublje Svjetlost Sarajevo 1973
Kulenović Tvrtko (priredio) Ćamil Sijarić- Zapisi Izabrana djela I-X knjiga
deveta Veselin Masleša Sarajevo 1991
Kulenović Tvrtko Ćamilovi putopisi Diwan - časopis za kulturu Javna biblioteka
Alija Isaković Dostupno na httpwwwdiwanmagcombaarhivadiwan7-
8sadrzajsadrzaj14htm (562014)
Lešić Zdenko i Martinović Juraj (ur) Naučni skup Književno djelo Ćamila
Sijarića Sarajevo 2003
Ivan Lovrenović (2012) Prostori putopisa Dostupno na
httpivanlovrenoviccom201203prostori-putopisa-2 (2762014)
Miličić Irena Teoretičari hodočasnici činovnici tri vrtse renesansnih putopisnih
tekstova Zagreb 2010 Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske
Dostupno na httphrcaksrcehr56766 (1152014)
Nemec Krešimir Čitanje grada Ljevak Zagreb 2010
56
Sijarić Ćamil Zapisi o gradovima Zadruga Sarajevo 1976
Todorova Marija Imaginarni Balkan prevele s engleskog A B Vučen i D
Starčević Biblioteka XX vek 2 izdanje 2006
Zvrko Husein Ćamil Sijarić- pripovjedna proza Dobra knjiga Sarajevo 2013
18
posjeti spomenik pjesnika Publija Ovidija Sijarić luta tim velikim gradom i njegovim
ulicama Iako nije znao gdje se tačno nalazi spomenik ovaj putopisac je uživao u tome da
ga pronađe bez nečije pomoći Sijarić također detaljno opisuje i sam spomenik Publija
Ovidija jednog od najvećih rimskih pjesnika i elegičara kojeg je protjerao car August
Da ga opišem natprirodne je veličine Dignut na ne mnogo visoko postolje Gologlav
Glava s malo kose čelo otvoreno Lice pravilnih linija lijepo koštunjavo pomalo
staračko sjetno zamišljeno zgledano preda se stoji grozno usamljenički na svome
postolju i na ovom mjestu kao što je uostalom i bio usamljen u ovom dalekom
varvarskom gradu na Crnom moru i u Dakiji ndash u zemlji
Herceg-Bosno i tvoji gradoviGodine 1986 Sijarić objavljuje putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi Po tematici se ovaj
putopis može izjednačiti sa putopisom Zapisi o gradovima jer i u ovom putopisu na isti
način kao i u Zapisima o gradovima Sijarić priča historiju gradova s tim da je u ovom
putopisu predmet historija Bosne i njenih gradova Ono što je vjerovatno najuočljivije u
ovom djelu jeste to da pisac u istom trenutku iznosi historijske činjenice daje podatke
(najčešće etimološke prirode) ispriča neku anegdotu i bdquootpjevaldquo pjesmu Dakle mogli
19
bismo reći da se ističu historijske činjenice koje su poetski uobličene Kako je Sijarić često
objašnjavao porijeklo i značenje imena nekog grada svjedoči i primjer u zapisu Prozor i
Rama gdje objašnjava porijeklo imena grada tako što se detaljno prisjeća svog djetinjstva i
odlazaka u mekteb Tamo su sa kalfom učili arapski jezik te spominjali gradove Bosne i
Hercegovine
Idući ka ovom gradu i izgovarajući njegovo ime dugo - Prόzor ili kratko Prȍzor što je
prvo pogrešno a drugo pravilno prisjetio sam se jednog davnog slučaja kad sam prvi put
čuo za ime ovog grada u župi Rama Bilo je to kad sam kao dijete ndash to jeste kao mejtefski
đak prvi put uzeo knjigu u ruke Bila je ta knjiga ispisana arapskim slovima koja nijedno
od nas djece nije umjelo da čita Bila su tim slovima ispisana imena gotovo svih gradova u
Bosni i Hercegovini i trebalo je da ta imena naučimo napamet ndash pa smo jednostavno išli za
kalfom kako on kaže tako i mi za njim ponovimo Imena gradova u Bosni i Hercegovini
počinjala su ovako Sarajevo Mostar Banja Luka Tuzla Bihać Travnik i tako dalje ndash a
posljednji je bio Prȍzor
Pisac objašnjava u kakvoj je vezi riječ Prozor sa staroslovenskim jezikom Grad nije dobio
ime po prozoru na kući već potječe od glagola bdquozretildquo što je na staroslovenskom značilo
gledati pogledati kroz nešto pa je od imenice izvedene iz toga glagola nastalo i ime grada
ndash Prozor Pored toga ono što je možda i neočekivano za ovakvo književno djelo jeste to
što Sijarić nudi i pravilan izgovor te riječi ukazuje na koji način se akcentira Umjesto
dugosilaznog akcenta kako je i sam pisac mislio javlja se kratkosilazni Upravo ti
bdquoneobični potezildquo čine Sijarićevu cjelokupnu putopisnu građu jedinstvenom
Može se reći da svaki putopis pojedinačno sadrži niz historijskih činjenica koje su i
osnova tih putopisa Ćamil Sijarić prije nego što bi pošao na put dobro bi proučio historiju
datog mjesta Kada je grad Prozor u pitanju on piše kako i sam kaže najraniju historiju
onu iz srednjeg vijeka Govori o banu Tvrtku koji je izdavao povelje u Prozoru Spominje
Tvrtkovu povelju Vukcu Hrvatiniću iz godine 1366 te podatak da je Matija Korvin 1463
poklonio Prozor zajedno sa Ramom sinu hercegu Stjepanu Vladislavu
Pišući o Sarajevu - gradu za riječ i sliku on započinje jednom anegdotom Kada su upitali
jednog čovjeka kakav je to grad on ga je usporedio sa jednom kućom sa puno prozora sa
kojih pjevaju djevojke
One tu ostaju po cio dan i pjesmu prekidaju samo dokle ručaju ndash a kad ručaju opet sjednu
na svoja mjesta i odozgo kroz prozor daju svijetu gotove pjesme
Također kada govori o ljepotama i bdquomagičnostildquo Sarajeva nudi čitavu jednu priču o
fenjerdžiji koji je palio fenjere po sarajevskim sokacima čitav svoj život Igrom slučaja
20
postao je bogataš naslijedio je rođaka iz Bosanske Gradiške Međutim nakon nekog
vremena vratio se u Sarajevo i svojim fenjerima Sijarić pokazuje multinacionalno
Sarajevo ali nekadašnje Sarajevo kada su trgovci i muslimani i katolici i pravoslavci išli
zajedno u Carigrad i nosili kožne proizvode Pisac spominje i Alifakovac i Trebević te
objašnjava porijeklo tih riječi Ime Alifakovac dolazi od Alije koji je inače bio niskog
rasta jer bdquoufakldquo je turska riječ i znači mali Naziv Trebević dolazi od riječi bdquotrebeldquo što
znači bdquosofreldquo koje su se postavljale nekada bogovima i na njima polagane žrtve Pored tih
činjenica Sijarić piše i o kugi koja je bila zahvatila Sarajevo i odnijela mnoge živote Da
je mene vatra pogorjela bijele bi mi dvore ponovila da je mene voda poplavila barem bi
mi oprala sokake već je mene kuga pomorila pomorila i staro i mlado rastavila i milo i
drago kugo pusta da te bog ubije
Ono što je doprinijelo estetici i zanimljivosti Sijarićevih putopisa svakako su upravo te
anegdote i niz pjesama koje su nezaobilazni elementi gotovo svakog pojedinačnog
putopisa
Ćehotina govorila Drini pričekaj me sjutradan do podne dok ja dođem mutna i krvava
mutna jeste dolazila a ne zna se da je nekad došla i krvava
Kako u Sijarićevim romanima i pripovijetkama susrećemo niz različitih likova on i u
putopisu karakterizira čovjeka pokazuje sve njegove vrline i mane Sarajlije su prkosne i
ponosne i umjeli su grdno da se naljute Nisu ispoštovali naredbu Omer-paše Latasa da se
pripremaju za vojsku čak i onda kada im je prijetio raznim kaznama već svaki ode u svoju
krajinu barut tući i olovo liti pa na carsku vojsku udariti
Od Osmanlija do napada Austrije pisac ispisuje priču o Sarajevu i Sarajlijama O tome
kakav je taj grad nekada bio i kakvi su bili njegovi ljudi Sijarić govori na zanimljiv
upečatljiv metaforičan i slikovit način
U čizmara cio red čizama i sve su jednake Mušterija pita za jedne i dobija cijenu pita za
druge i dobija manju cijenu ndash i pita zašto je manja kada su čizme jednake ndash Nisu jednake
u tim što su za jednu paru jevtinije kalfi se kad ih je šio prekinuo jednom konac a kod
drugih se nije kidao pa su zato jevtinije ne zapitkuj tu dokon nego ako hoćeš kupi a ako
nećeš kao i da hoćeš - bio je odgovor čizmedžije
Gračanica podsjeća Ć Sijarića na ljude na njihovu gostoprimljivost koji kao pravi
domaćini rado ugoste svakog prolaznika
21
i sva je ona jedan široko otvoren dom s domaćinom pred kapijom i avlijom da primi
gosta I od svega što ima odlomiće i staviti pred gosta a najviše od svoje duše ndash to jest od
onoga čega Gračanica ponajviše i ima
Sarajlije se mogu pohvaliti svojim bogatstvom Mostarci su pismeni i učeni ljudi u Banjoj
Luci su talentirani pjevači a Fočaci dobri ratnici junaci
Sijarić govori i o pojedinim historijskim ličnostima gdje svaka od njih poprima neko novo
značenje Tako npr govori i o Jeleni ženi bosanskog kralja Stjepana koju su zarobili
turski vojnici Kako bi sačuvala svoj život i život svojih sinova primorana je bila da ode u
Dubrovnik i tamo da živi sama bez krune i kao udovica a njeni sinovi postali su janjičari
Spominje se još i Omer-paša Latas a nekadašnji Mihajlo te njegov dolazak u Banjaluku i
prelazak na islam Taj bdquoBič nad Bosnomldquo kako su ga nazivali bio je sultanova desna ruka
kojom je zavodio red u Bosni
Svaki grad sa sobom nosi svoju sudbinu baš kao i ljudi a tu njihovu sudbinu Sijarić
prikazuje kroz mnoga osvajanja Za Srebrenicu grad srebra uvijek su se zanimali kraljevi
carevi vojske osvajačke čete hajdučke svi oni koji su znali za njeno bogatstvo srebrom
Sijarić opisuje ovaj grad kao jedan od onih gradova s tužnom sudbinom grad koji su
mnogi preuzmimali na prevaru prodavali i kupovali Srebrenicom su prošli i Iliri
Rimljani Bosanci Austrijanci Mađari Turci i Dubrovčani pa u svom putopisu Ćamil
Sijarić kaže ldquoI na strijele koplja sablje i puške osvajali i harali svi koji su stigli i nije
samo onaj ko nije stigaoldquo
Ono što Sijarićevu cjelokupnu putopisnu prozu čini jedinstvenom i prepoznatljivom
svakako su legende po kojima se i gradovi pamte i poznaju Za Banjaluku se veže legenda
o jednoj Austrijanki čijeg je sina zarobio turski oficir Ferhat-paša Da bi ga oslobodio
Ferhat-paša je tražio da se u Banjaluci naprave kaldrme i hamami velika džamija i uz nju
sahat-kula i uz sve to ndash tri tovara blaga Sve što je zatražio i dobio je i po dogovoru
oslobodio mladića Međutim mladić je umro od tuge kad je saznao da je njegova majka
srušila i svoju crkvu da bi paši izgradili džamiju
U zapisu Tvrdi mi grad Bobovac pisac piše legendu o Radaku izdajici zbog kojeg je
Bobovac pao Kralj Stjepan je Radaku povjerio odbranu Bobovca međutim nadajući se da
će dobiti novac zvanje i počast on je izdao to povjerenje i Turcima otvorio vrata Bobovca
Umjesto nagrade Radak je osuđen na smrt Sultan Mehmed Fatih nije želio izdajicu poput
njega pa je naredio da ga strmoglave niz stijenu Ono po čemu se i danas pamti Bobovac
grad koji je gotovo do temelja porušen upravo je ta priča o izdajici Radaku i stijeni niz
koju je survan ndash Radakovoj stijeni
22
Putopisi govore o tradiciji i običajima koji se vijekovima prenose sa generacije na
generaciju Za grad Jajce se kaže da nijedno mjesto u Bosni nije toliko bosansko koliko je
taj grad Takva jedna tradicija može se vidjeti i u narodnoj nošnji koju ovaj putopisac vrlo
detaljno opisuje
To je stara bosanska nošnja Nikakvih džidža ničeg suvišnog ndash do onoliko koliko treba Ni
malo ni mnogo do po mjeri Tako se nosio a i danas se tako nosi svijet oko Jajca I uz
one zidine i onakve krovove spojiva je jedino ovakva nošnja Ona je žena kao isklesana A
kao isklesan je i sam grad I samo zajedno oni čine cjelinu i jedinstvo Nešto što imaju u
sebi sve stare stvari imaju u sebi i ove žene oko Jajca Vuku u sebi nešto iz davnine - čak
možda iz one bogumilske Bosne Nešto što je vječno a narodno
Motiv puta se ponavlja i u ovom putopisu Za Sijarića put je cilj i pravac put djeluje kao
zamišljena tačka prema kojoj se ide Ono što pokreće čovjeka da pođe na neko putovanje je
samo ljudska radoznalost i čežnja za onim što je daleko i nepoznato Tako će i Ćamil
Sijarić reći ldquoPutovi su valjda i nastali iz vječitog ljudskog nemiraldquo
Oslobođeni Jasenovac
23
Sve što je ovdje u ovome naselju nekada stajalo na svojim nogama danas je palo dolje A
gore ostali samo dimnjaci iz kojih se više dim ne diže Strše grozno iznad paljevine strše
kao dignute ruke u prazno nebo a nebo je danas plavo i lijepo danas je dan proljetni Dok
je drugo sve palo dolje ndash sve se sravnilo sa ravnom zemljom i umrlo
Sabirni logor Jasenovac bio je najveći sabirni logor i logor smrti u Nezavisnoj Državi
Hrvatskoj Sabirni logori osnovani su kao mjesta zatočenja prisilnog rada i ubistva velikog
broja Srba Židova Roma i Hrvata tačnije svih onih koji su se protivili tadašnjem
ustaškom režimu Sabrini logori nastali su kao rezultat politike rasne i nacionalne
isključivosti u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj koju je 1941 godine pod utjecajem nacističke
Njemačke proglasila Ustaška domovinska organizacija
U svom tekstu bdquoĆamilovi putopisildquo Tvrtko Kulenović navodi da je ovaj putopis drugačiji i
da se zbog toga izdvaja među objavljenim knjigama njegovih putopisa Oslobođeni
Jasenovac je na raskršću između beletrističkog i feljtonističkog oblikovanja gdje pisac
opisuje strahote Drugog svjetskog rata Kao mladi partizanski oficir Ćamil Sijarić je bio
među prvima koji su posjetili taj logor Na samom početku on navodi razlog zbog
putovanja gdje kaže ldquo Išao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjetildquo On
prikazuje strašne slike prikazuje smrt ludilo čovjeka koji nije mogao podnijeti sve ono što
je u logoru doživio gomilu ljudskih tijela izgorjelih ili poluspaljenih
Sijarić kroz tekst naglašava strahote tog zločina tako što nekoliko puta izgovara riječ
Jasenovac On kaže ldquoZemlja na koju stupamo nogom zove se Slavonija a mjesto u koje
smo stigli - Jasenovac Izgovaram tu strašnu riječ nekoliko puta Jasenovac Jasenovacldquo
Vjerovatno najjači efekat ostavljaju izuzetno detaljni opisu u ovom putopisu Sijarić kao da
nastoji stvoriti jednu neuništivu sliku koja će biti svevremeni podsjetnik i opomena Pišući
o leševima koje su zločinci bacili u rijeku kaže ldquoNeki nemaju svoga lica Nemaju glave
Neko nema ruke Nema noge Ili nema nijedne noge A poneki i ne liče na ljudske leševe
nego na nešto neodređeno što se crni iz vode i oko čega se viju muhe Jednog takvog voda
je digla gore na granu Glava i ostalo više se na njemu i ne razlikuju I takav ndash s grane ne
ličeći više na čovjeka kao da govori onim dolje pod sobom Šta bi mogao da im govori
kad bi zaista govorioldquo
Sijarić nudi priču o jednom univerzalnom zlu koje nikoga ne zaobilazi pa ni djecu Tu
djecu te mnogobrojne raskomadane leševe naziva lutkama To su za ovog pisca dječije
lutke koje poslije mnogo igre i čupanja ostanu bez svojih dijelova
24
Kao i u većini svojih djela tako i u ovom putopisu Sijarić prati i tumači psihološku stranu
čovjeka kao pojedinca Čovjek je u stanju da svirepo ubije i muči drugog čovjeka on gubi
sve osobine čovjeka i pretvara se u životinju
Vodnik Markić iz logorske satnije nadzornik električara došao je u mehaničarsku
radionicu i tražio da mu se izmijeni baterija Bio je krvav od glave do pete i bijesan kao
zvijer Htio je da zapuši ali nije mogao jer su mu ruke bile krvave i od krvi mokre Digao
je obadvije šake i sa njih olizao krv gutajući je
Čovjek je zvijer koja bez imalo samilosti muči zatvorenike U tom mučenju vide igru i
zabavu i sve više što bi odlagali smrt i više mučili zatvorenike to bi postajalo sve
zabavnije Kada bi već ustaljeni načini mučenja postajali dosadni onda bi nastojali
izmisliti novi Zatvorenicima bi to ličilo na utakmicu jer svako od njih je pokušavao biti
pobjednik u tom takmičenju Koliko je sve to bilo strašno i prelazilo granice ljudskog
razuma svjedoči i najnoviji način mučenja To je bio šiljati kočić čiji se oštri kraj zabode
u bradu a tupi se udara puškom sve dok kolac ne probode do mozga
Veći dio ovog putopisa djeluje kao jedna ispovijest čovjeka koji je preživio i uspio pobjeći
iz logora a koji je u logoru obavljao posao grobara Na zanimljiv način Sijarić slika tog
čovjeka Pokazuje kako se živ čovjek uspijeva navići na sve ma koliko djelovalo strano i
nemoguće Takav čovjek gubi razum i emocije jer u logoru kako kaže i sam pisac čovjek
poživinči on više ne zna za odnose prema porodici i prijateljima jednostavno zamru čula i
sve ono što je ljudsko
Ali mi smo se razlikovali od takvih grobara jer mi grobari u logoru morali smo da
zakopavamo i mrtve i žive A šta to znači moj prijatelju zakopati u zemlju živa čovjeka to
vama niko ne umije kazati Niti vi možete ikada to shvatiti Nisam ni ja mogao to da
shvatim Bio sam tada još zdravih čula I ono što nekad ne biste učinili ni za živu glavu
sad činite sasvim mirno ndash jer vi više niste čovjek koji ima svoja zdrava čula nego ste
čovjek koji nema čula ndash ili su vam čula bolesna
Motiv straha provlači se kroz čitavo ovo djelo Taj strah sadržan je u glasu onih koji su u
logoru i koji u užasnim mukama čekaju smrt Oni koji su preživjeli logor pamte te glasove
po tome što čovjek nikada prije nije čuo takve ljudske glasove To nisu bili niti ljudski niti
životinjski glasovi jer ništa živo ne ispušta iz sebe takve glasove takve da od njih izludite
Sijarić posebno izdvaja ljudsku naivnost Čovjek od straha i nemoći često postane i naivan
pa vjeruje u razna obećanja i nada se spasu a spas u logoru bio je nešto nemoguće
25
Dok u putopisu Zapisi o gradovima voda simbolizira slobodu život i sreću u ovom
putopisu voda ima sasvim suprotno značenje Sada za Sijarića voda znači smrt rijeka Sava
je puna leševa i takva mu je odvratna Ona je grob ndash bdquobezmjeran grob ndash ne kopan ne
mjeren i ne ograđenldquo
Nešto što je svakako bitno spomenuti jeste i to da T Kulenović smatra kako je Sijarić
pišući djelo poput ovog o Jasenovcu mogao i trebao steći reputaciju jednog
jugoslovenskog Malapartea
Mogao je ali nije jer je njegov temperament bio drugačiji lirski a njegov pogled u istoriju
dublji pružao se do davnih vremena do samih mitskih korijena čovjekovih I korijeni zla
su isto tako duboki iako ono možda nikad ranije nije planulo tako strašnim plamenom kao
u ovoj sceni u ovom vremenu Želja za osvetom je elementarna ljudska potreba ali zlo se
zlom ne može ispraviti a uopštavanje te želje u optužbu čitavog jednog naroda samo vodi
u novo zlo
Općenito putopisi Ć Sijarića obiluju lirskim detaljima sa čim se slaže i sam Kulenović a
što potvrđuju završne rečenice Oslobođenog Jasenovca
Maj je
Trava je
Prolaze odnekud jednako vojske I sva ti je zemlja čudna ndash i kao da nije ona stara zemlja
nego neka nova koja dolazi samo jednom i samo s proljeća
Pored ovoga Faruk Dizdarević ističe kako ovi zapisi i ne sadrže toliko lirskih
reminiscencija kako je inače karakteristično za Sijarićev način pripovijedanja On niti u
jednom trenutku ne moralizira znajući da to ne bi bilo dobro Govoreći o različitim
načinima stradanja tih nesretnih zatočenika on prepušta čitaocu da sam donese vlastiti sud
o užasnim događajima i zlom vremenu On se zaključuje Dizdarević više drži
faktografije i užasnih slika događaja koji su se tamo dešavali a takav način posmatranja to
pripovijedanje doprinosi tome da se čitalac osjeća neugodno ndash čitanje gdje povremeno
zaboli želudac
26
Zanimljivost i novostiHayden White podsjeća da skupina riječi koje označavaju pripovijedanje potječe od
latinskog gnarus što znači vješt upućen i upoznat Znanje i naracija odnosno upućenost u
stvar i njeno posredovanje dvije su središnje sastavnice određenja svake pa tako i
putopisne pripovjedne situacije Pripovjedač mora voditi računa o svome naslovljeniku i
procijeniti obavijesti kojima raspolaže s tim da prvenstveno obraća pažnju na one kojima
ih želi posredovati Njegovo znanje mora biti zanimljivo drugima Zanimljivost ima dva
osnovna obilježja i oba se temelje na kategoriji novosti ili novine Prvo je novina samog
znanja a drugo često u situacijama u kojima je naslovljenik već upućen u ono što
pripovjedač iznosi to je novina načina pripovijedanja Pripovjedačeva zanimljivost
njegova znanja mora kod recipijenta izazvati znatiželju Ona se odražava kao potreba za
znanjem kao pokazivanje znakova zainteresiranosti za temu i način pripovjednog
posredovanja
Osnovni element promjene je zgoda kao osnovna jedinica pripovijedanja Ona sadrži bit
novosti i zanimljivosti čak i ako je suzimo na elementarnu promjenu mjesta poput
putovanja iz jednog grada u drugi Iako mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive
zgode ne odvijaju u vlastitom prostoru Ćamil Sijarić u ovom putopisu pokazuje upravo
suprotno
Biti u nepoznatom kraju ili dalekoj zemlji i potom ispričati svoje doživljaje znatiželjnima
predstavlja ishodište pripovjedne komunikacije Za one koji nisu upućeni putnikove su
27
zgode novost Na putu se svašta može dogoditi svašta se može zaplesti i nužno je to
zainteresiranim ispripovijedati
Putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi ne govori o bilo kojim gradovima niti o nekim
dalekim neistraženim egzotičnim prostorima Ćamil Sijarić je na bdquosvojoj zemljildquo i piše o
bdquosvojimldquo o bosanskohercegovačkim gradovima Kako je gore navedeno mnogi kritičari
tvrde da se najčešće zanimljive zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru ovaj
pisac ipak sve što je zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način
Da bi prikazao zgodu i promjenu njemu ne treba novi prostor
Treba spomenuti da je sasvim zanimljivo i krajnje upečatljivo to što Sijarić kada piše o
Rudom gradiću na Limu piše na ćirilici a abecedu zamjenjuje azbukom što nije jedini
slučaj Iako je riječ o vlastitom domaćem prostoru pisac uspijeva ispuniti zadatak
zanimljivosti
Piše o nečemu što i nije toliko poznato i što je daleko piše o historiji koja se najčešće
zaboravlja Već na samom početku spominje stećak ploču od bijelog kamena ravnu do
polovine u zemlju urasla Dalje priča o Radojici dječaku iz Rudog i njegovoj svijetloj
sudbini Tu Sijarić i spominje legendu kada je dječakova majka usnila san u kojem joj se
kazalo šta čeka Radojicu
Jedne noći je uoči Božića gore u Ravnicama jedna mlada snaha Sokolovićka usnila san
nikad ranije nije tako čudan san sanjala i nije mogla da se uzdrži a da ne ispriča svome
svekru to što joj se u snu prividjelo da je iz nje iznikao zelen bor velik toliko da je svu
carevinu s kraja na kraj svojim hladom prekrio san je laža a ja istina
Sudbina bistar um i vještina upravljanja dovela je ovog mladića (Radojicu ili Mehmed-
pašu Sokolovića) iz Rudog na mjesto velikog vezira osmanskog carstva Pored tih
podataka pisac govori i o njegovoj izuzetnoj sposobnosti kao graditelja Mehmed-paša
Sokolović bio je jedan od najvećih graditelja u turskoj historiji Jedna od njegovih ideja
bila je ta da prokopa Suecki kanal i tako spoji Crno more sa Kaspijskim jezerom Međutim
radove nije priveo kraju jer ga je u tome omeo Ivan Grozni U Medinu je doveo vodu u
Carigradu izgradio jednu od najljepših džamija a nedaleko od Aja Sofije na mjestu gdje je
danas Sultan Ahmed džamija podigao je saraj svoju vezirsku rezidenciju ukrašenu
sedefom srebrom i zlatom Sijarić spominje i ostale paše Sokolovića a posebno Kara
Mustafu koji je izgradio Rudo
Kara Mustafa-paša Sokolović da bi se odužio svom rodnom kraju darovao mu je ndash ništa
manje nego cio jedan grad Grad izgrađuje na poljani koja se zove Rudo a koja se nalazi
28
između dvije rijeke - Lima i Krupe u nahiji Polimlje a daleko od svakog drugog grada ndash
to jeste na mjestu gdje na Limu nije bilo mosta a putnici ga stalno prelazili otudi i odovud
Rudo je bio bogat grad jer je kroz njega prolazi bdquobosanski putldquo koji je vodio u Carigrad a
isto tako i u Dubrovnik Stanovnici su uživali mnoge privilegije Nisu plaćali porez a
svako je bio zaštićen i unaprijed oslobođen krivice Rudo je kroz histoju imao svoje tri
kobi kugu vatru i vodu Kuga mu je odnosila živote do gotovo potpunog istrebljenja
Vatra ga je gorjela do crne zemlje a voda mu odnosila i zemlju i kuće i rod sav i
ostavljala za sobom pustoš
Da bi postigao efekat zanimljivosti i pobudio znatiželju u čitaocu Sijarić ne govori ništa
što je novo i nepoznato on priča historiju koja nije puka statistika podataka
Njegova historija je priča anegdota i legenda a ujedno i činjenica on govori o nečemu što
je manje-više poznato ali ne dovoljno sačuvano od zaborava
Kada govori o Gračanici izdvaja jednu posebnu zanimljivost a odnosi se na to da je ovaj
grad bio prvi u Bosni i Hercegovini koji je imao svoj urbanistički plan
po kojem su tačno kao po koncu išle ulice i dućani gradske mahale i čaršije i biće da
je to bilo djelo jednog od njenih kapetana I ako je taj kapetan Bahtijarević vidio kroz selo
loš put on bi seljacima toga sela rekao da će u petak njihovim putem proći u džamiju na
čezama ndash i put je do petka bio gotov za čeze
Za razliku o tog putopisa u putopisu Zapisi o gradovima Sijarić nudi sliku jednog dalekog
nepoznatog kraja Govori o drevnoj Mezopotamiji Asiriji dalekoj Rusiji i jugoslavenskim
gradovima U tom slučaju pronalazimo potvrde toga da putovanje u nepoznat kraj ili
daleku zemlju predstavlja ishodište pripovjedne komunikacije
Kada govori o Rimu Sijarić zapravo priča njegovu historiju pa i sam putopis naziva Vekia
Roma što u prijevodu znači stari Rim Govori o Romulu i Remu o rimskim hramovima
(forumima) o velikom Cezaru kojeg ubi vlastiti sin i areni bdquoKoloseo Flavioldquo gdje su kako
kaže sam pisac bdquoZvijeri rastrzale ljude jer tu se svjetina smijala žrtvama jer tu je čovjek
bio zvijerldquo U putopisu Ktesifon i Hatra spominje luk Ktesifon kojeg su izgradili kraljevi
Parte u 3 vijeku naše ere i koji je služio kao lovački dvorac Sijarić ističe da je širok 25 a
visok 37 metara što predstavlja širinu i visinu kakva se još nigdje nije vidjela U gradu
Hatra govori o veličanstvenom hramu boga Sunca o crtežima na mramoru koji prikazuju
bogove kraljeve trgovce seljake žene Ono što je samom Sijariću bilo zanimljivo jeste to
što su svi ti likovi i bogati i siromašni i carevi i ratari i prosjaci i kraljevi bili bosi
Upravo te bdquousputneldquo priče stvaraju novost i zanimljivost Sijarićevih putopisa Za njega
historija nije dovoljna historija u pravom smislu te riječi on teži za bdquonepoznatomldquo pričom
29
legendom onom koju će čuti usput koju će mu neko ispričati Tako gotovo svaki putopis
ima legendu kao npr što je ima nekadašnja bogata i blistava Hatra
Kralj Daizan naime imao je kćerku A ona je bila takva da ni jedan otac na svijetu ne bi
poželio sličan porod Priča o njoj jedna je od najstrašnijih priča na svijetu a ujedno i
najstrašnija ndash i evo šta se u njoj kaže Kralj sasanidski Sapor Prvi opsjedao je godinama i
godinama tvrdu Hatru ali je Hatra odoljevala ndash branila se i odbranila I kralju Saporu
bilo bi uzalud da se nije u sudbinu Hatre umiješala kćerka njenog kralja Daizana i to
ovako kralju napadaču otkrila je tajne zapise ndash hamajlije koji su svojim božjim moćima
štitili grad Hatru
Iskustvo pustolovine i okus egzotike tačnije upravo ono što čitateljslušatelj želi nije
moguće ponuditi ako se putovanje ne učini tematskom okosnicom teksta To doslovno
znači učiniti ga lijepim Narativni tekstovi su logikom zanimljivosti priče događajne
novosti ili uzbudljivosti što je dominantno smještena u nepoznate prostore ishodišno
tematski upućeni na putovanje i stoga stvaraju od njega strukturu Ta struktura je dugog
trajanja u književnosti pa je jedna od najčešćih uloga koju pripovjedači ili likovi ostvaruju
upravo uloga putnika Putovati je gotovo izjednačeno sa pripovijedati odnosno na neki
način imaju istu pretpostavku o zanimljivosti i novosti Pripovijedna zgoda uvijek je
isprepletena sa opisom u putopisnom tekstu
U pojedinim svojim putopisima Sijarić posebno naglašava ono što je zanimljivo ili što bi
se čitaocu moglo učiniti zanimljivim Taj postupak pronalazimo u zapisu Stara Đakovica u
Zapisima o gradovima kada naglašava da je zanimljivo to što u Đakovici i danas postoji
sedam sekti od ukupno dvanaest koliko ih je u islamu postojalo Neke od tih sekti bavile
su se isključivo proučavanjem duševnih ljudskih osjećanja ljudskim senzibilitetima
Pripadnici sekti Bektašije i Sadija napisali su veliki broj knjiga tako da je Đakovica
nekada bila mjesto učenih ljudi sa puno tekija i derviša Također na isti način zanimljivost
prikazuje i u putopisu Zemun ili bdquoSrebrogradldquo kada govori o imenima ulica koja su data
još u drugoj polovini 18 vijeka i da su neka od tih imena ostala i danas Godine 1816 na
ulicama su postavljene tablice i na kućama brojevi Prvobitno ulice nisu nosile imena
značajnih ličnosti već ona imena koja su im građani dali Tako su postojale ulice Marijina
ulica Rimska Anikina ulica Tri goluba Ulica zelenog drveta itd
U Priči o Leskovcu pisac izdvaja posebnu zanimljivost ndash priču o Radoju Domanoviću
piscu i kako sam Sijarić kaže čvrstom radikalu U Leskovcu je Domanović predavao jezik
i književnost a niko nije znao da je on književnik Domanović je bio jako bogat od oca je
naslijedio veliko imanje bio je dobar crtač i gimnastičar međutim svi su ga poznavali kao
30
boema i čovjeka bez mnogo skrupula Leskovac je poznat i po raznim narodnim pjesmama
a jedna od njih je i pjesma o srpskoj djevojci koja je otišla pod čador turskom miralaju
(gradskom načelniku) i prešla na islam dobivši ime Lejla Sijarić u svom putopisu o
Leskovcu bilježi stihove pjesme gdje majka proklinje svoju kćer
bdquoZašto Sike zašto pod čador da idešldquo
bdquoKako da ne idem miralaj me zove
Miralaj me zove kafu da mu služim
Kafu da mu služim ljuba da mu bidemldquo
Obrazloženje ili okvirObrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta
njegovo razumijevanje načina putopisnog posredovanja Putopisac iscrtava granice
vlastitog diskursa uokviruje prostor unutar kojeg se odvija komunikacija Obrazloženjem
putopisac argumentira logiku vlastitog diskursa i na određen način usmjerava proces
čitanja Iako se ta obrazloženja najčešće nalaze na početku ili kraju samog teksta mogu se
javiti i na bilo kojem drugom mjestu u diskursu
Tipično mjesto okvira ili obrazloženja pojavljuje se u obliku osobnih stavova o namjeri
okolnostima putovanja i diskurzivnoj izvedbi putopisa To doslovno otkriva razloge
pojedinih postupaka Nekada to može biti procjena očekivanja čitaoca koja ujedno i
implicira autorsku poetiku Vrlo često putopisac bira tuđi putopisni tekst kao svoj vodič
On ga na specifičan način usmjerava i vodi njegov diskurs
Kada je u pitanju Ćamil Sijarić i tačnije putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi njegovo
obrazloženje se nalazi u predgovoru On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja
a zatim vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa
putovanja Razlozi tog Sijarićevog putovanja su vrlo jasni jugoslovenski srednjovjekovni
31
gradovi nisu dovoljno istraženi Za mnoge se ne zna kada su građeni koji je bio povod za
to i čijom zaslugom su oni izgrađeni Uspoređuje ih sa spomenicima historije ali ne bilo
kakve historije već one nepoznate i vremenski neodređene one koja nudi mnogo pitanja a
ne dobija odgovore Tako ovaj pisac u putopisu Herceg-Bosno i tvoji gradovi govori o
bosanskohercegovačkim gradovima od perioda srednjeg vijeka preko onoga kada su
vladali Turci pa sve do vremena kada je vlast preuzela Austrougarska carevina
Za sve stare bosanske gradove vezan je po dio istorije nekad ta istorija u knjigama nije
zapisana nego samo u pričama ispričana a nekad samo tragovima i znakovima
nagoviještena Jedan od tih tragova od tih znakova nalazi se u gustoj gori nad Fojnicom i
ko se tamo oštro zagleda vidjeće - gradinu
Ono što čini okvir ovih putopisa karakterističnim jeste i to što sam pisac rijetko spominje
sebe rijetko kada nagovještava tu ich formu Jedan od rijetkih primjera gdje se ističe sam
pisac je njegovo putovanje u grad Daorsa iz putopisa Zapisi o gradovima
Daorsi ili Daversi su ilirsko pleme koje je živjelo u dolini rijeke Neretve u naselju kod
mjesta Ošanjići u blizini Stoca Smatra se da je grad Daorson osnovan u 4 stoljeću prije
Krista na području naseljenom još u brončano doba
Bio sam sam i velim hajd` bože pomozi A ako me noge i iznesu gore ne znam kako će
me dolje snijeti I kako su snosile one jadne Daorse Kako konje njihove kako putnika
kako vojnika kako ženu I je li im upravo zbog te visine i strmine život bio jadan ndash ili su
može biti bili srećni što su na visoku na stijeni pa zbog toga sigurni I nije mi se
drukčije činilo nego da sam se zabo u go kamen kroz koji dalje ne mogu ndash pa hajd`
natrag
U tekstu Putovati znači ndash vidjeti Sijarić kao da objašnjava razlog samog pisanja putopisa
Za njega su putevi ono što spaja i razdvaja ono što vodi na mjesta gdje su nekada bili
gradovi a gdje danas gotovo nema ništa Da nije njih ne bi se znalo kako se nekada
živjelo kako kaže sam Sijarić ldquoNekada su tamo bile pijace na kojima se prodavao vosak
koža srebro čoha vino ndash dok najzad sve nije izumrlo i pijace i gradovi i putevildquo
Putevi su primarni za civilizaciju oni stvaraju velike gradove
Oslobođeni Jasenovac Sijarić započinje rečenicom ldquoIšao sam u logor Jasenovac da
opišem to što ću tamo vidjetildquo Ta efektna rečenica predstavlja sami okvir putopisa On
polazi na put u Jasenovac da otkrije sve te strahote koje su se desile ali ni sam Sijarić ne
sluti šta će sve zateći i vidjeti
Ovaj putopisac svoja obrazloženja namjere i razloge nerijetko nudi i u samom putopisu
dakle ne samo u uvodnom dijelu Kada nailazimo na takva obrazloženja u samom
32
putopisu onda je to najčešće na početku i kraju zapisa Uočavamo početne i završne
rečenice koje su sadržajno i smisleno slične Jedan takav primjer je zapis Vekia Roma na
samom početku Sijarić kazuje o starinama starim gradovima starim zidovima te o
historiji i njenom značenju i smislu Zaključuje da je ona uvijek misteriozna i da niko ne
zna pročitati i tumačiti to što jedna starina kazuje Na kraju putopisa to isto ponavlja opet
govori o starini a posebno o starinama vječnog grada ndash Vekia Rome Ističe kako se te
starine uvijek iznova čitaju i tumače i da tome nema kraja Vrijeme predstavlja
nepoznanicu kako kaže Sijarić vremena su tama pa se čovjek teško snalazi jer vrijeme
stvari čini bezobličnim a ljude bezličnim Isti postupak pronalazimo i u zapisu Grad
bdquoSkupildquo - grad Skoplje gdje opet na početku i kraju Sijarić govori o tome kako svako
putovanje ostaje dugo u sjećanju a to prvenstveno zavisi od toga gdje putujemo i šta smo
vidjeli Neko želi vidjeti nešto novo a neko ipak nešto što je tu decenijama što je upravo
razlog njegovog putovanja u Skoplje vidjeti starine jer su one bdquoduša tog gradaldquo
Ćamil Sijarić posebno naglašava da svaki grad ima dušu koju čovjek treba dobro upoznati
da bi vidio ono što sam grad nudi Prema gradu se treba ponašati kao prema svakom
umjetničkom djelu kao prema slikama i spomenicima koje treba razumjeti i otkriti
Pred Zemunom sam dugo vremena bio nepismen i nisam umio da ga čitam I sve
donedavno nisam znao ni otkad je taj grad tu na Dunavu ni šta u njemu ima od značaja ni
prošlost kakva mu je Trebalo je da se prije kratkog vremena nekoliko dana zadržim u
tome gradu i da ga izbliza vidim
33
Subjekt putopisnog diskursaKategoriju putopisnog subjekta odlikuju pitanja o uporištima putopiščeve legitimacije
načinima njegova predstavljanja perceptivnoj i diskurzivnoj sposobnosti mogućim
podudarnostima i razlikama sa obzirom na mentalne stavove vremena i književna
strujanja
Te obavijesti o putopisnom subjektu su najčešće direktno ponuđene okvirom ali se nalaze i
u svakom dodatnom iskazu u svakom činu U slučaju da se putopisni diskurs približava
izvještajnom polu to povlači da se putopisac pred ispripovijedanim zgodama i opisanom
predmetnošću povlači u drugi plan D Duda ističe kako sam putopisac često posreduje
obavijesti o svom činu pripovijedanja te se zbog toga smatra samosvjesnim ili
osviještenim putopiscem Naime pitanje o subjektu putopisnog diskursa javlja se kao
postupak izravne ili s druge strane neizravne karakterizacije putnika promatrača ili
pripovjedača
Vjerovatno najvažnije obavijesti o putniku nalaze se na događajnoj razini Zahvaljujući
prikazu njegovog djelovanja i ponašanja otkrivamo i njegove osobine Često se u putopisu
susrećemo sa detaljima pa tako se dešava da se spominju mnogi podaci npr o vrstama
obimnosti periodu obroka Međutim takve detalje ne susrećemo u putopisima Ćamila
Sijarića Još jedna komponenta svojstvena putniku je i snalažljivost On se mora prilagoditi
svakodnevnoj logici manje poznatog svijeta Upravo je radi toga potrebna dobra
obaviještenost putopisca
Pored snalažljivosti tu je i perceptivna usmjerenost kao još jedna važna značajka
putopisnog subjekta Neki se putopisci zadržavaju na opisima historijskih znamenitosti
neki na tradiciji svakodnevnom životu neki na opisima prirode Dean Duda smatra kako
dobri promatrači često posežu za usporedbom strukturirajući zapažanja u cjeline koje
funkcioniraju poput malih studija o izgledu navikama i mentalitetima Pripovjedni
postupci koje koristi putopisac u obradi prikazane predmetnosti su znakovi njegove
sklonosti ili indiferentnosti prema njoj
Ako se osvrnemo na sami okvir Sijarićevih putopisa vidjet ćemo da tu nisu ponuđene
obavijesti o putopisnom subjektu Te obavijesti uočavamo u samom dodatnom iskazu u
svakom drugom činu U Zapisima o gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih
dijelova kada se opisuju putevi i historijske znamenitosti kao npr u zapisu Na Dunavu
Estergon kada opisuje samo putovanje i put
34
Put je dobar ravan širok asfaltiran pa je uživanje voziti se i gledati desno i lijevo zemlju
mađarsku onu za koju bi neko rekao zemlju Ungariju - zemlju Ungara ili zemlju Bele
Trećega i Bele Četvrtoga
Kao što je već rečeno putopisac se najčešće spominje kada opisuje neku znamenitost
prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi Kada piše o Pompeji Sijarić
opisuje Vezuv bdquoOno što sam najprije pogledao kad sam se našao u Pompejama bio je
Vezuv Taj uvijek zaplašujući uvijek prijeteći smrtonosni bič zemljin dignut gore nad
ljudskim glavamaldquo
Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi gdje također obavijesti o
putopisnom subjektu pronalazimo u samom događajnom činu Vjerovatno najviše tih
bdquosusretaldquo sa putopiscem imamo u tekstu Putovati znači ndash vidjeti gdje izravno upoznajemo
Sijarića kao putopisca spoznajemo njegovu ljubav prema tom književnom žanru i težnji da
spasi historiju od zaborava Slušajući ljubavnu pjesmu na gramofonskoj ploči u jednoj
ulici na periferiji Sarajeva Sijarić pamti stihove pjesme
Sinoć dođe tuđe momče iz tuđe zemlje a jutros mi konja kuje hoće da ide Više njega crne
oči suze ronjahu ne plačite crne oči opet ću vam doć`
Ono što pisac posebno pamti u toj pjesmi su riječi put i putnik On objašnjava da čak u
rječniku ne postoji niti jedna druga riječ koja ima tako sjetno značenje kao što ga ima
kratka i jednostavna riječ put a što svakako podsjeća na tužne odlaske i sretanja
Oslobođeni Jasenovac nastao je kao rezultat jednog strašnog iskustva Putopisac kao mladi
partizanski oficir je među prvima dospio na to strašno mjesto i pri tome Sijarić nudi detalje
o ljudima koje spaljuju i o glasovima zvukovima koje oni pri tom ispuštaju i o ljudima
koji u baraci te glasove slušaju čekajući da jedne od sljedećih noći i na njih dođe red
detalje koji spadaju u scene epskog užasa kakvih je u literaturi malo
Odsjev plamena vidio bi se na zidovima zgrada u logoru Mi smo taj odsjev gledali kroz
pukotine kroz rupe na barakama I slušali smo otud glasove nikad čovjek nije čuo takve
glasove To više nisu bili ljudski glasovi a ni životinjski Ništa živo ne ispušta iz sebe takve
glasove kao što su bili oni koji su dolazili s druge strane Save iz Gradiške Nisu to bili
pojedinačni glasovi nego je to bilo mnoštvo glasova Tužnih glasova Ne znate kakvih
glasova Takvih da od njih izludite
Iz ovog citata uočavamo subjekt putopisnog diskursa kojeg kroz tekst više pratimo nego
što je to slučaj sa druga dva putopisa a što svakako doprinosi tome da se općenito putopis
Oslobođeni Jasenovac svrstava između beletristike i feljtona Pored samog putopisca tu se
spominju još i vojnici grupa koja je pošla zajedno sa Sijarićem na taj put
35
Putopisni subjek subjektivno iznosi podatke o prostorima kojima putuje spomenicima
historiji običajima i mentalitetu ljudi koje upoznaje te zbivanjima na putu zgodama i
nezgodama i sl Kako bi postigli zanimljivost putopisci često preoblikuju nadograđuju ili
izmišljaju detalje u svojim tekstovima Zbog toga često se dešava situacija da je teško
utvrditi stepen vjerodostojnosti u određenom putopisu Sijarić ne djeluje kao usputni
znatiželjni putopisac već kao putopisac poznavalac određenih historijskih momenata
mjesta gdje se i sam putopis odvija Kako je Oslobođeni Jasenovac potpuno drugačije
djelo u odnosu na druga dva Sijarićeva putopisa možemo uočiti da se u ovom putopisu
izravno prati sam putopisac Čitaoci mogu pratiti putopiščeve misli emocije i ideje tu
neku subjektivnu stranu putopisnog subjekta Kada se zajedno sa ostalim vojnicima
približava logoru Sijarić razmišlja o tome kako će izgledati ono što će vidjeti U njemu se
javlja strah strah od onoga što ga čeka što mu je još uvijek nepoznato a što može
naslutiti
U onom trenutku kada spominje stvarne likove u domenu putopisne priče svi ti likovi
dobivaju sasvim novu nestvarnu dimenziju i nerijetko bivaju samo povod putopisnoj priči
Na isti način djeluju i određeni historijski događaji Upravo u putopisu Oslobođeni
Jasenovac Sijarić susreće jednog bivšeg zatočenika logora koji se igrom sreće uspio
spasiti Od tog susreta pisac bilježi njegovu priču tako da većim dijelom putopisa
možemo pratiti ispovijest osobe koja je bila dio logora i svih njegovih strahota Obavljajući
posao grobara taj čovjek je vidio pravu stranu logora vidio je sve ono što se ne može
zamisliti ili riječima opisati Njegova ispovijest je detaljna to je ispovijest živog svjedoka
koji je primoran svojim rukama zakopavao i žive i mrtve svojim očima vidio razna
mučenja i ubistva zatočenika i svojim ušima čuo očajne vapaje vrisku i strah svih tih ljudi
Za Brešića putopisac je prvo umjetnik riječi koji se u pisanju oslanja podjednako i na
stvarnost i na maštu Za njega je istinito ne samo ono što vidi već i ono što doživljava
Ovo drugo iskustvo širi granice viđenoga tj stvarnoga koje posredovanjem jezika ulazi u
putopis i to ne kao novi oblik stvarnosti već kao oblik doživljene stvarnosti
36
Pripovijedanje i opisivanjeKretanje je zapravo put bez putovanja a svijet kojim se putuje nije opisani svijet (opisom
prikazani svijet) nego tek imenovani imenom oprisutnjeni svijet
Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje
je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost
putopisnog svijeta Sa obzirom na to putopisna obrada se dijeli na općekulturnu
(turističku izvještajnu naučnu) i umjetničku (kulturnu) kako prema dominantnom tipu
diskursa tako i putopiščevoj namjeri i unaprijed zadanoj ulozi koju ima u određenoj
kulturi U središtu književnih putopisa nalazi se subjekt putopisnog diskursa njegova
sposobnost opažanja i to jedinstveno jezičko oblikovanje
Sijarićevi putopisi Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi su prvenstveno
usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje mjestima građevinama
običajima i drugom To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj izvještajnoj ili
naučnoj obradi Sa druge strane u slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se
drugačije odlike
Dean Duda ističe kako ravnopravnost naracije i deskripcije predstavlja temeljno načelo
žanra Kada je u pitanju uloga i omjer ovih dvaju osnovnih izražajnih postupaka u putopisu
- pripovijedanja i opisivanja moguće je zaključiti da u Zapisima o gradovima i Herceg-
Bosno i tvoji gradovi dominira opisivanje zbog veće usmjerenosti prema predmetnosti
svijeta nego prema pripovijedanju zgoda
Ono što Duda svakako napominje je i to da nipošto nije riječ o manjoj vrijednosti
deskripcije u odnosu na naraciju jer su ta dva postupka u putopisu istovrijedna Opisivanje
37
i pripovijedanje se međusobno nadopunjuju ono što je viđeno neodvojivo je od onoga što
je doživljeno
Sijarićevo opisivanje proteže se od onog bdquoformalnogldquo naučnog onog gdje kao historičar
nudi niz pukih činjenica Taj bijeg u prošlost stvara putopisnu stvarnost Međutim trenutni
prikaz datog mjesta pomjera u historiju uz popratne zanimljive priče o događajima i
ljudima koji su na neki način obilježili prostor gdje je i smještena sama putopisna priča
Takvo jedno opisivanje pronalazimo u zapisu iz Beograda kada govori o periodu
Osmanskog carstva u tom gradu
U Beogradu ima jedan broj kuća koje su ostale još od turskih vremena To su kuće
orijentalnog tipa i izvanredna su slika o tome kakav je po prilici mogao izgledati Beograd
kad su u njemu upravljali Turci ndash to jest do prvog odnosno drugog srpskog ustanka a i
neko vrijeme kasnije jer grad se nije ni lako ni brzo mijenjao ni poslije odlaska Turaka
Međutim u njegovim opisivanjima pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici
samog putopisa kao što je ono opisivanje planine Zlatibor
Zlatibor je jedna od onih naših planina koje samo što vas ne zovu dođi ndash a kad im čovjek
dođe onda im dolazi da ga i ne zovu Tek ovdje čini se čovjek osjeti šta znače
prostranstvo i vidici i koliko opijaju visine i širine na visinama čovjek se osjeti moćnijim
Zlatibor je visoka planina ali to ne znači i da je divlja i surova naprotiv ndash ako se za
planinu može reći da je pitoma za ovu bi se to naprije reklo
U knjizi Kultura putovanja Deana Dude primijetit ćemo da se čin pripovijedanja i
književni i svakodnevni zasniva na klasičnom principu neravnoteže tj promjene Da bi
sve to općenito bilo prihvatljivo i za čitaoca zanimljivo mora se nešto dogoditi Ta
uspostavljena ravnoteža mora se poremetiti stvari se moraju promijeniti Događaj je taj
koji zadržava pažnju Upravo je samo putovanje taj događaj i samim tim izaziva nečiju
znatiželju S jedne strane putnik posjeduje dinamiku dok su čitaoci uvjetno rečeno
statični Putnik kao kreator događaja i posjetilac nečeg nepoznatog posjeduje višak
znanja
Znanje je uvijek izvan granica mjesta što ga svakodnevno proizvodimo manje ili više
rutiniranim ustaljenim djelovanjem Narativno oblikovanje toga znanja čini od putnika
pripovjedača Duga tradicija zapadnjačke književnosti pokazuje da je putovanje posve
podudarno sa osnovnim pretpostavkama pripovijedanja i otud vjerojatno njegova
tematska kao i kompozicijska uposlenost posve sukladna spomenutoj pretpostavci
geografije da govori ljudima koji su ovdje ono što se zbiva tamo negdje iza sedam gora i
dolina
38
Te promjene pokazuju narušenu ravnotežu a ona svakako omogućava pripovijedanje Ta
Dudina ideja poklapa se sa Lotmanovim shvatanjem da junak može biti samo onaj koji
prelazi granicu iz jednog semantičkog polja u drugo
Pripovijedanje koje čini okosnicu u ovim Sijarićevim putopisima u događajnom smislu
spada u drugi plan odnosno pripovijedanje je podređeno opisu koji je s druge strane
prožet asocijacijama na prošlost promišljanjima o sebi i vlastitom mjestu u svijetu Ovdje
funkcionira samo kao vezivno tkivo Putopisac u nekoliko rečenica ispripovijeda gdje je
došao ili gdje putuje Samo pripovijedanje svodi na minimalne zgode poput promjene
mjesta u prostoru On prvenstveno donosi opis poput navedenog opis prostora gledan
okom naučnika koji određuje prostorne odnose broji raspoređuje razvrstava Bitno je
napomenuti da Sijarićevi prikazi prostora ne funkcioniraju kao puko i nasumično
opisivanje onoga što vidi već onoga što zna o njemu
U Oslobođenom Jasenovcu pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju
istu poziciju u samom tekstu O užasnim događanjima u logoru Sijarić detaljno
pripovijeda ali isto tako nudi bdquoživeldquo slike kroz iscrpna opisivanja Faruk Dizdarević u
tekstu Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila Sijarića ističe kako
zapisi odnosno cjelokupno to djelo nisu protkani lirskim reminiscencijama tako
karakterističnim za Sijarićev način pripovijedanja On se s druge strane ipak bazira na
faktografiju i užasne slike događaja koji su se tamo dešavali Ono što je svakako
karakteristično i vjerovatno slikovito rečeno jeste Dizdarevićevo viđenje Sijarićevog
pripovijedanja
Taj ugao posmatranja to pripovijedanje doprinosi tome da vas tokom čitanja povremeno
zaboli želudac
Kada je riječ o opisima samog logora i prikazivanja strahota koje su se dešavale tu
poznato je kako je Mladen Iveković bivši zatočenik tog logora istakao kako nema pera
koje bi bilo u stanju opisati strahote i užasnu atmosferu Jasenovca To je nešto što uveliko
nadmašuje svaku ljudsku fantaziju Riječ je o paklu inkviziciji najužasnijem mjestu
krvološtvu divljih zvijeri izbijanju na površinu najtamnijih instikta kakvi se dosad kod
ljudi uopće nisu pojavljivali Bitno je spomenuti i to da u samim opisima peovladavaju
tama tmurna osjećanja i crna boja koja je sasvim simbolična
Učinio sam nekoliko koraka naprijed i stao dalje nisam mogao ndash zaustavila me gomila
cigala i prašine koja ovdje nije žuta nego crna ndash od vatre od gara Danas je ovdje ndash kud
god se okreneš sve crno crna čađa crn katran crni ugarci crna zemlja ndash i mučna toliko
mučna i neizdržljiva pustoš i tišina da od toga čula zabole
39
Sijarić ujednačenim pripovjedačkim tokom izlaže različite načine stradanja tih zatočenika
Međutim ono što upotpunjuje tu sliku svakako su opisi prvenstveno onoga što je vidio
ali isto tako i onoga što je osjetio i doživio gledajući jedan takav užasan prizor
I tu vam čovjeka nije strah od smrti nego od toga kakvom će ga smrću umoriti Rekao sam
vam da je ona od vatre najgora I stoga mnogi ndash kad čuju one jauke preko vode i vide otud
odbljesak vatre ne čekaju drugu noć iduću noć svoju noć ndash noć takvu nego se sami
ubijaju
U putopisu Oslobođeni Jasenovac pronalazimo niz opisa koji su posebno efektni i samim
tim privlače pažnju čitaoca Na samom početku djela u onome što se u ovom radu izdvaja
kao okvir ovog putopisa Ćamil Sijarić ističe namjeru svog putovanja u Jasenovac Odlazi
na to putovanje da opiše ono što će vidjeti Onog trenutka kada stiže ispred logora
Jasenovac zatiče samo ruševine kuća nešto što je bilo ljudsko naselje zatiče paljevinu i
pustoš Sijarić efektno opisuje ono što trenutno vidi a što na samom početku svog
putovanja nije ni slutio da će vidjeti
Karakterističan je i opis rode prvog živog stvorenja kojeg pisac zatiče u Jasenovcu Postoji
mnogo mitova simbola i vjerovanja u raznim kulturama koja su povezana sa rodama
Vijekovima su ove ptice povezivane sa bebama i porodicom gdje je roda simbol početka
života Ćamil Sijarić u Jasenovcu zatiče rodu bijelu visoku gdje stoji na visokom odžaku
oko kojeg se zidovi nisu održali Jedini glas u mrtvoj tišini i jedino živo stvorenje u
jezivom Jasenovcu djeluje kao potpuni paradoks što i pisac vrlo slikovito opisuje
Stoji i gleda nekud u daljinu Tu joj je i gnijezdo ndash crni se veliko cijela gomila granja i
zemlje ndash i u njemu ona Roda Noga joj je duga i tanka kao vlat žita Ponekad se okrene i
gleda ispod sebe opustjelo naselje tako kao da se čudi i pita šta je to bilo šta je to moglo
tako da bude tako da se dogodi tako da se učini A svijet je dolje pod njom izgledao kao
da je doživio potop ndash koji je u svom gnijezdu u Nojevom kovčegu preživjela samo ta ptica
ta roda
40
DotematizacijaMatoš ističe kako putopisac može biti učenjak i šaljivdžija slikar i psiholog fantast i
realist jer u široki okvir putopisa pristaju sve literarne vrste
Dotematizacija uključuje tipove znanja ili obavijesti kojima se nadograđuje osnovno
putopisno izlaganje i postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za
približavanje putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta jer
se osnovnoj strukturi putovanja i opisu predmetnosti mogu dodavati različite tematske
cjeline u kojima se subjekt može pokazati kao vješt pisac ili zanimljiv mislilac Upravo se
postupkom dotematizacije temeljnog putopisnog zbivanja ostvaruje složenost putopisnog
diskursa i omogućuje posredno upoznavanje putopisca i njegova idejnoga svijeta
Branimir Donat hrvatski književni kritičar smatra da je struktura beletrističkog putopisa
za razliku od načina oblikovanja putopisnog teksta kojim dominira naučni način izlaganja
uvijek pružala piscima šanse da govore o svemu i svačemu omogućavala im je da digresija
postane važna okosnica pripovijedanja i da se u okviru reportaže dotaknu i onih tema koje
su se prije gotovo isključivo povezivale uz priču ili roman
Dva osnovna postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija
figuralnim postupcima Uz misaonu nadogradnju koja se u putopisu najčešće javalja kao
manja tekstualna cjelina i svojom motivskom zaokupljenošću upućuje na posebnu
autonomiju upravo tropi i figure značenja pridonese literarizaciji žanra Dean Duda prvi
postupak naziva izravnom a drugi neizravnom dotematizacijom
Primjer osnovne misaone nadogradnje uočavamo u putopisu Herceg-Bosno i tvoji gradovi
gdje pisac slušajući ljubavnu pjesmu razmišlja o sastancima i rastancima ljudima koje
41
spajaju i rastavljaju putevi Razmišlja o prolaznosti života o čovjeku koji je i neprimijetan
u vremenu koje dolazi i prolazi o putu koji čovjeka odvede negdje ali ga i ne vrati
I mi koji niz te puteve nekog pratimo ili sretnemo uvijek smo jedno uzbuđenje jedno
zažareno ljudsko osjećanje jedna teška žalost ili radovanje Put je nešto drugačije od
svega ostalog On je ono što nas spaja ili razdvaja i pred čim često kane naša suza Jer
nekog za kim smo digli svoju ruku da pozdravimo i ispratimo ubrzo će upiti daljina i za
njim ostati prazan put Šta teških briga šta divnih želja šta čežnja šta nada šta pitanja i
pogleda upućujemo ponekad niz put a on ostaje nijem i prazan a dug kao vječnost jer
koliko ih je odveo nekud nekakv put a da ih nije vratio I koliko je duž putova ljudskih
mramorova
Misaona nadogradnja pretvara putopis u ogled i proširujući osnovnu temu putovanja
približava ga hijerarhijski višim žanrovima To je samostalna cjelina koju razlog
putopiščeva nadahnuća povezuje sa događajnim slijedom putovanja Figuralni postupak
dotematizacije nije nužno vezan uz misaonu nadogradnju i može se pojaviti na bilo kojem
mjestu u tekstu Njime se putopisni diskurs širi kao zapažanje dosjetka ili kratka priča
Subjekt putopisnog diskursa dotematizacijskim postupcima pokazuje književno umijeće
slično onome koje se podrazumijeva u hijerarhijski višim vrstama
Postupak dotematizacije pronalazimo i u Oslobođenom Jasenovcu gdje krvavi dječiji
siperčić i na njemu crvenim koncem izvezen patuljak koji za sobom vodi puža u Sijariću
budi razna razmišljanja i pitanja Razmišlja o ratu o tome kako je neko imao sreće i ostao
živ a neko drugi opet iako je sačuvao život izgubio je razum a oni treći koji su se
izgubili u ovom ratu više se nikada neće vratiti
Dani su majski Godina je 1945 Putevima ndash kud god pogledate prolaze vojske Kraj rata
je toliko blizu da prosto možete da ga vidite Neko će se iz njega srećan vratiti Neko lud A
neko Sjetio sam se onog krvavog dječijeg siperčića sa patuljkom i pužem izvezenim
crvenim koncem pa patuljak vodi za rogove puža Ta se mala družina neće vratiti
Prolaze odnekud jednako vojske I sva ti je zemlja čudna ndash i kao da nije ona stara zemlja
nego neka nova koja dolazi samo jednom i samo s proljeća
Mogli bismo zaključiti da upravo taj emotivni dio teksta ta uvjetno rečeno bdquoemotivna
nadogradnjaldquo (kao što je navedeni citat) otkriva ličnost putopisnog subjekta te njegova
shvatanja prirode života čovjeka i prolaznosti U Sijarićevim putopisima prisutan je
figuralni postupak dotematizacije ali i naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj
baštini uz karakterističan književno-estetski stil Takav postupak prepoznajemo u zapisu
Boja riječ i kamen kada Sijarić piše o Jajcu kojeg mnogi slikari slikaju isključivo zbog
42
vodopada sa čim se ovaj putopisac ne slaže Jajce je grad koji ima historiju i koji se nalazi
u Bosni pa ga zbog toga i treba slikati Sijarić ističe kako je nekadašnja nezavisna
bogumilska Bosna u svoje vrijeme bila okupila duhove slobodarske protiv dogme i protiv
crkve U Bosnu se dolazilo i prolazilo da se nadahne slobodama u nju se dolazilo i
dogovaralo i odatle se borilo Ovakve primjere naučnog postupka dotematizacije isključivo
pronalazimo u putopisu Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi dok je
figuralni postupak dotematizacije najviše zastupljen u Oslobođenom Jasenovcu a takvim
postupkom putopisni diskurs se širi i preobražava u esej i kratku priču
Figure kulturalnog pamćenjaPojam bdquoumijeća pamćenjaldquo (ars memorativa) prvenstveno se veže za zapadnjačku tradiciju
Grčki pjesnik Simonid (živio je u 6 st pr n e) izdvaja se kao tvorac općenito umijeća
pamćenja te ovo umijeće definira kao jednu od pet oblasti retorike Smatra se da je
Ciceron najbolje objasnio mnemotehniku u smislu da se princip mnemotehnike sastoji u
43
tome da se odaberu određena mjesta te da se stvore mentalne slike za stvari i mjesta koja
se žele zadržati u svijesti Kada je riječ o pamćenju razlikuje se prirodno i artificijelno a
umijeće pamćenja temelj je artificijelnog pamćenja a kultura sjećanja je univerzalni
fenomen Svaka socijalna grupa manja ili veća posjeduje određeni oblik kulture sjećanja
U prethodnim poglavljima ovog rada bitno se isticalo to da je Ć Sijarić u svojim
putopisima prvenstveno u Zapisima o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi nastojao
sačuvati sjećanje na prošlost te na taj način stvoriti neraskidivu vezu prošlosti i
sadašnjosti a tu vezu isključivo stvara na temeljima prostora i vremena Upravo se smatra
da ono što je prostor za umijeće pamćenja vrijeme je za kulturu sjećanja Tako kultura
sjećanja počiva najviše na oblicima odnosa prema prošlosti dakle u sjećanju se
rekonstruira prošlost Međutim ta prošlost kao takva mora ući u svijest jer ne smije
sasvim nestati moraju postojati svjedočanstva a koja moraju iskazivati neku
karakterističnu diferenciju
Svaka ličnost i svaki historijski fakt se već u svom prispijeću u pamćenje transponiraju u
neki nauk pojam simbol tako oni dobivaju neki smisao postaju element idejnog sistema
društva Iz ove suigre pojmova i iskustva nastaje ono što želimo nazvati figurama sjećanja
Figure sjećanja određuju tri obilježja konkretni spoj s vremenom i prostorom spoj sa
nekom grupom i rekonstruktivnost kao poseban postupak Figure sjećanja su uvijek
prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila Sijarića riječ je o oživljenom
prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu Pojam prostora obuhvata i
svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu (namještaj uređaji prostorije sa svojom
specifičnom uređenošću) što pruža sliku stabilnosti U putopisu Herceg-Bosno i tvoji
gradovi dominantan je spoj s vremenom i prostorom Kada govori o gradu Travniku
Sijarić spaja prošlost i budućnost u obliku tvrđave
Dugo poslije pada Bosne pod Turke Travnik je bio jedno malo mjesto ndash sa malo dućana i
sa hanom ali i sa svojom tvrdom tvrđavom iznad sebe koja je značila sigurnost onih koji tu
žive To je danas onaj stari dio Travnika koji se zove Stara varoš i u kojem je Nova
džamija ndash to jest bila nova u jedno vrlo davno vrijeme kad je načinjena ndash čak godine
1549 što znači da je ta Nova džamija jedna od najstarijih u cijeloj Bosni a reklo bi se i
najljepših
Historija slijedi pamćenje a kulturno pamćenje se usmjerava na fiksne tačke u prošlosti
Međutim prošlost kao takva ndash u tom obliku se ne može održati ona se preoblikuje u
simboličke figure za koje se veže određeno sjećanje Razne pripovijesti one istinite i
neistinite također su figure sjećanja Za kulturno pamćenje nije bitna faktična već
44
prisjećana povijest Tako da su i mitovi figure sjećanja Mnoge priče čija istinitost nije
provjerena i ustanovljena (možemo ih nazvati legendama) također su figure sjećanja a
takve priče u velikoj mjeri pronalazimo i u Sijarićevoj putopisnoj prozi Pišući o Drini
Sijarić priča priču o dvjema sestrama koje su gradile dva grada Jerina s lijeve a njena
sestra sa desne strane Drine Kako je grad sa desne strane bio veći Jerina je zbog toga
otrovala svoju sestru
Ali priča tu nije stala i ide dalje ndash slika Jerinu kao golu ženu i raspusnicu Mlada gola i
željna mladića ndash ona ih je uvodila u svoje odaje da je obljube a poslije bacala ih u Drinu
I sve dok se gore gradio grad Drina je dolje odnosila mladiće Majstori su o tome morali
da ćute A što riječima nisu smjeli da kažu kazali su svojim dlijetima Na jednoj ploči
uzidanoj isklesali su golu ženu ndash u položaju grozno razvratnom da time kažu kakva je
Jerina I tako je kamen govorio ono što jezik nije smio
Kulturno pamćenje uvijek ima svoje posebne nosioce to su najčešće učitelji sveštenici
pisari učenjaci a što svakako možemo povezati sa putopiscem Ć Sijarićem U ulozi
putnika Sijarić čuva sjećanje na Bosnu i Hercegovinu (prvenstveno njene gradove) i
sjećanje na mračnu prošlost kakvo je ono u putopisu Oslobođeni Jasenovac Kulturno
pamćenje se kroz slijed generacija održava putem kulture što sa sobom povlači pitanje
identiteta Identitet se uspostavlja preko pamćenja i sjećanja Tako jedna grupa svoj grupni
identitet može reproducirati samo pamćenjem a osnovu pamćenja čini kultura
Putopis kao takva forma ima upravo taj zadatak da sačuva identitet jedne čitave grupe
Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku prošlost govore o
drevnim gradovima bosanskim kraljevima banovima feudalcima pašama agama i
begovima kazuju o Bosni i Hercegovini Bosancima i Hercegovcima o njihovim
sudbinama I samo ljudsko postojanje zamislivo je samo na tlu i u okviru kulture i društva
Svijest o socijalnom pripadanju (kolektivnom identitetu) temelji se na zajedničkom znanju
i zajedničkom pamćenju koje je obilježeno govorom Kada je riječ o identitetu i njegovom
značaju vjerovatno najviše do izražaja dolazi zapis Tvrdi mi grad Bobovac gdje Sijarić
govori o najznačajnijem i najbolje utvrđenom gradu srednjovjekovne Bosne kojeg je
podigao ban Stjepan II Kotromanić prije prve polovine 14 stoljeća
Bobovac je bio u centru zemlje bosanske ndash u gorostasnom i od puteva udaljenom kraju u
onom gdje je bio i dvor bosanskih banova to jest prijestonica zemlje i vjerovalo se dokle
se god drži tvrdi Bobovac držaće se i cijela Bosna iz ovog se grada branila Bosna I sva
njena snaga bila je tu U tom kamenu ndash na kamenu u tim zidovima što su strčali kao da su
iz stijene izrasli Danas vam to liči na zube starca Jer ono što je nekad krepko stajalo i
45
prijetilo oburvalo se kule tabije podzidi ndash danas su samo gomile ili ako još stoje ndash stoje
žalosno
Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom 20 stoljeća izdvaja se figura
kulturalnog pamćenja Tzv mjesta pamćenja koja književni tekstovi obnavljaju skupom
simboličkih figura javljaju se u funkciji pohranjivanja utemeljenja i očuvanja znanja o
sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke prošlosti U skupu simboličkih
slika stvara se sistem kulture pamćenja koji se u književnim djelima najviše postiže
intertekstualnošću
Mnogi književni teoretičari i kritičari smatraju da je prostor bitan element proznih
književnih djela u cjelosti U Kritici čistog uma Immanuel Kant određuje prostor i
vrijeme kao nužne oblike svake spoznaje počevši od elementarnih opažanja i predstava U
dvadesetom stoljeću veliku pažnju prostoru posvećivali su Max Weber E Durkheim G
Simmel M Foucault i E Husserl To tzv povezivanje književnosti s geografijom dogodilo
se 90-ih godina dvadesetoga stoljeća a pitanje prostora postala je važna tema u mnogim
područjima književnosti Prostor ima zadatak da omogući liku da se kreće da se snalazi da
kroz prostor iskazuje neke svoje osobine karakteristike i vlastite probleme egzistencije
Motiv prostora se u književnom djelu nije dovoljno izučavao Bahtin kaže bdquoProces
osvajanja realnog istorijskog vremena i prostora i realnog istorijskog čoveka koji se nalazio
u njima u književnosti je tekao komplikovano i isprekidanoldquo Bahtin povezuje vrijeme i
prostor i daje mu zajednički naziv hronotop On je zastupao tezu da su osvajane pojedine
strane vremena i prostora dostupne na određenom povijesnom stepenu razvoja
čovječanstva ali ne u dovoljnoj mjeri Bahtin je još i dodao da je došlo vrijeme kada se na
prostor u književnim djelima treba gledati kao na nešto bitno i u skladu sa vremenom jer
je značajno izražavanje neraskidivosti prostora i vremena Prostorna i vremenska obilježja
se stapaju u jednu konkretnu cjelinu vrijeme se bdquosteželdquo postaje umjetnički vidljivo a taj
prostor se uvlači u kretanje vremena sižea Obilježja vremena razotkrivaju se u prostoru a
prostor se osmišljava i meri vremenom
Kada je u pitanju gradski prostor u književnosti Richard Lehan navodi kako grad uvijek
igra veliku ulogu u ljudskoj sudbini bez obzira na način kako je predstavljen te da urbani
konstrukti moraju biti neprestano preispitivani jer su oni artificijelni i diverzni Upravo je
taj gradski prostor često obilježen nelagodom odbojnošću strahom i neprilagođenošću
nasuprot idiličnom i bdquorajskomldquo selu
Tijelo se stjecajem okolnosti našlo u mrskom gradu dok zarobljena bolesna duša žudi za
povratkom u iskon na selo u čedno pastoralno okruženje u zdravlje u čistoću identiteta
46
Za razliku od artificijalnoga grada selo je tijesno povezano sa prirodnom slikom svijeta
Stoga realisti nisu voljeli grad i o urbanoj civilizaciji pišu gotovo isključivo kao o otuđenoj
formi života
U razdoblju moderne prepoznaje se veće zanimanje za urbanu tematiku i fenomene
gradske civilizacije Ona donosi i sasvim novo viđenje grada kao slojevitog prostora u
kojem se pokazuju različite kulturne političke društvene nacionalne i umjetničke
vrijednosti Upravo u razdoblju moderne prvi put se u književnosti grad počinje promatrati
kao proces kao simultanost različitosti Modernistički pisci predstavljaju grad kao
kompleksnu strukturu koja postaje poticaj za čisto mentalne procese Grad postaje mjesto
duševnih kriza U čovjeku se javlja nemir strah nelagoda i beznađe
Dean Duda napominje da djelovanje nadmašuje viđenje u svakodnevnim pričama o
prostoru a to jednostavno znači da se prostor proizvodi kretanjem
Već u samom smislu i razlogu nastanku putopisa Oslobođeni Jasenovac izdvaja se figura
najvećeg sabirnog logora u nekadašnjoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj logor Jasenovac
Sam pojam bdquosabirni logorldquo kao vrsta zatvora koja je stvorena za političke protivnike
pripadnike pojedinih etničkih ili religijskih grupa civila iz kritičnog vojnog područja ili
bilo koju grupu ljudi povlači sa sobom sve negativne konotacije Ćamil Sijarić taj prostor
uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na smrt pa
pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Cjelokupan taj prizor izaziva strah a gluha
tišina smrad od blata od truleži od gasova i same zemlje pojačava to nezaobilazno
osjećanje u njemu Smrt je osnovna misao koja prati ovaj prostor Sijarić ističe da je drveće
i ptice na njima jedino što pokazuje trag života osim toga tu ništa više nije živo
Zato je ova zemlja tako utabana
Zato je tako jadna
Sada je sva crna I ćutljiva Kao kakvo živo a jadno biće koje je mnogo propatilo Ovdje
ima drveća i na njemu ima ptica I reklo bi se da više ništa živo tu nema
Ovo je bilo mjesto umiranja
Logor smrti
Bilo mu je ime Jasenovac
Kroz njegovu kapiju ulazilo se ali se nije i izlazilo
Također Sijarić napominje da to i nije neki veliki prostor ali da je užasan zbog svega
onoga što se na njemu vidi Za njega je to groblje koje se širi i nema granica Možda
jedinu simboliku života pruža slika čovjeka koji je nekako uspio preživjeti između tih
mrtvih ljudskih tijela
47
I eno s kraja vode sa blatne obale između panjeva i vrbovog granja jedan čovjek ustaje
Diže se gore kao avet Poderan je mokar i kaljav Lice mu je u maljama i staro Mršav je i
jadan i izgleda tako kao da je već bio jednom umro pa nekim slučajem oživio i ustao
odozdo između mrtvih Ustajanjem jednog živog čovjeka iz ovog beskrajnog groblja u
vodi bio sam zbunjen i preplašen
D Duda također ističe kako je učestalost tegoba i prostora patnje (kakvo je upravo ovaj
prostor logora) u jasnoj opreci naspram domovine i slobode ali isto tako i jasno definirane
klasne pozicije tj socijalnog statusa Ono možda što je karakteristično za prostor logora i
sam ovaj putopis je i to što Sijarić u samom djelu ne opisuje dovoljno čovjeka zatočenika
njegove misli osjećanja i strah Sve se to nazire u cjelokupnom djelu sva ta osjećanja i
strahovi čovjeka koji očekuje smrt su podloga ovog putopisa ali konkretnih opisa
pronalazimo samo na nekoliko mjesta a jedan takav je i sljedeći
Čovjek u logoru mnogo vidi ali sve ne može vidjeti ndash jer šta vi znate koga sve to dovode na
obalu čujete kako se voz zaustavio i kako lokomotiva brekće i znate da su to tamo
dovedene nove žrtve Najedanput čujete ustaške psovke plač ženski vrisak zapomaganje
pisku djece i jasno vam je da to tamo ustaše ubijaju ženski glasovi se uvijek jače čuju
Žene pred smrt više protestuju nego muškarci A novodovedeni zatočenici više od starih
Možemo uočiti da kod Sijarića često imamo pozivanje na određene objekte i mjesta To su
prvenstveno gradovi i logor u Oslobođenom Jasenovcu Tako i ovdje svaki grad sam za
sebe predstavlja određeno mjesto mjesto pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i
njeno oživljavanje Srednjovjekovne gradine koje baš zbog toga što su gradine i to još
srednjovjekovne asociraju na prošlost dalju i od one koju poznaje i sam putopisac Smatra
se da se na određenim mjestima objektima u gradovima struktuira čovjekov život
njegovo ponašanje putanje koje slijedi kroz prostor i vrijeme jer grad kao takav
reflektira i utjelovljuje moć stvara red u prostoru i vremenu te disciplinu prostora i
vremena
U ovom putopisu (Oslobođeni Jasenovac) izdvaja se i bolnica kao još jedna
karakteristična figura prostora Namijenjena da liječi i time pomogne onima koji su
bolesni ovdje bolnica poprima sasvim drugačije značenje To je bila jedna baraka koja je
postojala samo formalno niti jedan bolesnik te bolnice nije izliječen Kako bi pred
međunarodnom komisijom prekrili tragove stravičnih zločina renovirali su tu bolnicu
Bitno je navesti to da ove podatke Ć Sijarić doznaje od preživjelog logoraša
Ustaše su tom prilikom pobili oko šesdeset bolesnika iz te bolnice onih koji su svojim
izgledom odavali pravo stanje logora Zatim su u bolnicu uneseni novi kreveti Uneseno je
48
i sve drugo što je jednoj bolnici potrebno A onda su ndash na kraju u bolnicu na nove krevete
i u nove postelje uvedeni novi bolesnici Ali oni nisu bili bolesni oni su bili zdravi ljudi ndash
koliko u logoru neko može da bude zdrav ali su i takvi jadno izgledali i imali da
predstavljaju bolesnike Tada smo dobili i nove logorske brojeve Bili su vrlo niski kako bi
se prikrilo pravo brojno stanje logora
U ovom stravičnom okruženju izdvaja se i religijski prostor Za D Dudu religijski prostor
je prostor susreta To je način stvaranja ljepote harmoničnosti i prirodnog idiličnog
prostora Kao i bolnica i ovdje je religijski prostor sasvim formalan Godine 1941 i 1942
u logoru su bili zaveli bogosluženje Za katoličku crkvu i džamiju uređene su bile posebne
sobe
Pop je bio neki Zvonko Brekalo Umro je od tifusa A hodža jedan zatočenik Ustaše su ga
uniformisali dali su mu čin satnika ndash a odmah zatim likvidirali ga ndash objesili su ga
Figuru smrti i grobnice pronalazimo i u putopisu Zapis o gradovima tačnije u zapisu O
Lenjingradu gdje Sijarić govori o stradanjima u Drugom svjetskom ratu Na specifičan
način opisuje grobnice te zajedničke masovne grobnice koje spajaju one sa istim tragičnim
sudbinama a koje su i nazvali bdquobratskim mogilamaldquo Sijarić kazuje o svim žrtvama rata o
tom besmislu koje ne donosi ništa dobro a uzima puno više o svakom pojedincu koji
izgubi dragu osobu
Tu među njih uđi ćutke S kapom u ruci S mislima da su to žrtve kakve si i ti imao u svojoj
zemlji Tako ćeš moći lakše da hodiš kroz ove beskrajne bdquobratske mogileldquo I zublja koja
nad njima gori podsjetiće te na zublje žrtvama u tvojoj zemlji Pa ti ovo groblje dođe kao
ono u tvojoj zemlji ndash nad kojim si već lio svoju suzu za drugovima za prijateljima za
poznanicima I nije ti drukčije nego da ovdje leže i tvoji ndash tvoji znanci
Sijarić piše i o porodici Savič koja je nastradala u tom ratu Posebno ističe bilješke
djevojčice Tanje najmlađe u toj porodici
Kao učenica Tanja je napisala jedno pismo o stradanjima svoje porodice Kratka hronika
djevojčice Tanje svakako da podsjeća i samim tim može se usporediti sa dnevnikom Ane
Frank trinaestogodišnje Židovke koja je u tajnom skrovištu bilježila svoje misli osjećanja
i strahove Te djevojčice dijelile su istu sudbinu jedne od mnogobrojnih žrtava Drugog
svjetskog rata
49
Zaključak Govoreći o književnim vrstama koje ujedinjuju povijesno-znanstveni interes s umjetničkim
oblikovanjem Milivoj Solar kaže ldquoMeđu takvim književno-znanstvenim vrstama od
posebne je važnosti također putopis S jedne strane on može predstavljati doprinos
geografiji ili etnografiji dok s druge strane predstavlja osobitu književnu vrstu u kojoj je
putovanje i opis proputovanih predjela ili zemalja povod za šire umjetničko oblikovanje
zapažanja dojmova i razmišljanja o svemu onom što putopisca zaokuplja tokom
putovanjaldquoemspČesto se na taj način putopis približava eseju ili romanu u kojemu je fabula
organizirana kao slijed događaja koji seemspzbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine
likova Iako postoji to mišljenje da se putopis približava eseju ili romanu i isto tako da se u
posljednje vrijeme pokazuje veći interes za takvim književnim žanrom putopis je svakako
manje istraženo proučavano i na kraju krajeva čitano područje To se pokazuje i kada je u
pitanju Ćamil Sijarić poznatiji je Sijarić romanopisac nego Sijarić putopisac
Ako se vratimo na mišljenje M Solara da je u putopisu fabula organizirana kao slijed
događaja koji se zbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine njih to bismo mogli
povezati sa ovim piscem bar konkretno u putopisu Oslobođeni Jasenovac dok Zapisi o
gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi djeluju na posve drugačiji način Sijarić se više
50
bazira na historiju koja se polahko zaboravlja i kao da nastoji da je spasi od tog zaborava
Njegovi likovi su usputni i bez nekog posebnog značaja osim ako nije riječ o nekoj
historijskoj ličnosti Međutim tu se opet izdvaja Oslobođeni Jasenovac u kojem jedan lik
preuzima ulogu naratora pa kao bivši logoraš grobar priča svoje doživljaje koji djeluju
kao neka vrsta ispovijesti Onog trenutka kada Sijarić govori o historijskim ličnostima
govori ono što je manje i više poznato
Često ne nudi ništa novo i novost nije način njegovog postizanja zanimljivosti ali on je
pisac koji odlično poznaje mjesto na koje putuje a posebno historiju iako nije historičar
već uvijek u svakom smislu samo pisac Njegova historijska priča nije puko kazivanje
činjenica već pravi književno-umjetnički tekst Anegdote i legende su ono što krasi
njegovo pisanje i doprinosi toj zanimljivosti Pokazalo se da su doba mjesto i trajanje
ključni elementi Sijarićevog putopisa On je vremenski i prostorno ovjekovječio i sadašnji
ali i daleki i zagubljeni teritorij Bosne i Hercegovine
Ostavio je jasnu sliku njenih ljudi njihovu historiju i legendu nacionalnu i vjersku
isprepletenost i suprotstavljenost ujedno i pitome i surove prirode te običaja
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti tj putopiščeva objašnjenja o razlozima nastanka nekog
putopisa najčešće se nalaze u samom predgovoru Pokazalo se da je to slučaj i u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja a zatim
vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa putovanja
Sijarić kao razlog svog putovanja navodi tu činjenicu da jugoslavenski srednjovjekovni
gradovi nisu dovoljno istraženi U Oslobođenom Jasenovcu okvir predstavlja uvodna
rečenica Sijarić kaže ldquoIšao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjetildquo
Razlog njegovog putovanja u Jasenovac je namjera da otkrije sve te strahote koje su se
desile s tim da ni sam pisac ne sluti šta će sve zateći i vidjeti
Vjerovatno dvije najvažnije značajke putopisnog subjekta su snalažljivost i perceptivna
usmjerenost Neki se putopisci baziraju na opise historijskih znamenitosti neki na
tradiciju svakodnevni život neki na opise prirode a Sijarić u svoje putopise kombinira sve
te elemente Najviše bdquoizravnih susretaldquo sa putopiscem imamo onda kada opisuje neku
znamenitost prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi U Zapisima o
gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih dijelova kada se opisuju putevi i
historijske znamenitosti Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi Kako je
i navedeno to se najbolje može vidjeti u tekstu Putovati znači ndash vidjeti
Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje
je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost
51
putopisnog svijeta Oba Sijarićeva putopisa Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji
gradovi prvenstveno su usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje
mjestima građevinama i običajima To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj
izvještajnoj ili naučnoj obradi Međutim u tim pripovijedanjima i opisivanjima
pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici samog putopisa S druge strane u
slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se drugačije odlike U tom djelu
pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju istu poziciju u samom
tekstu
Dotematizacija uključuje obavijesti kojima se nadograđuje osnovno putopisno izlaganje i
postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za približavanje
putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta Dva osnovna
postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija figuralnim
postupcima U Sijarićevim putopisima prisutan je figuralni postupak dotematizacije ali i
naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj baštini uz karakterističan književno-
estetski stil
Figure sjećanja su uvijek prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila
Sijarića riječ je o oživljenom prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu
Pojam prostora obuhvata i svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu Figure sjećanja
su uvijek prostorno i vremenski konkretne Putopis ima zadatak da sačuva identitet jedne
čitave zajednice Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku
prošlost U Oslobođenom Jasenovcu u prvom planu izdvaja se figura logora Ovaj pisac taj
prostor uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na
smrt pa pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Sijarić piše isključivo o gradu i
gradskim običajima jer za njega svaki grad predstavlja određeno mjesto mjesto
pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i njeno oživljavanje
52
O piscu
Ćamil Sijarić je da još ovo kažem na kraju bio neobično pitoreskna pojava u našem
ljudskom svijetu i već za života postao predmet mnogih priča i anegdota Bio je oličenje
drevne jednostavnosti i neposrednosti U neprirodnom svijetu bio je prirodan čovjek
Ćamil Sijarić rođen je 18 decembra 1913 godine u Šipovicama kod Bijelog Polja u Crnoj
Gori u jako imućnoj zemljoradničkoj porodici Rano ostaje bez oba roditelja te odrasta
kod strica Osnovnu školu završio je u Godijevu u Bijelom Polju a odemsp1927 doemsp1935
godine pohađa Veliku medresu kralja Aleksandra uemspSkopljuemspiz koje je zbog političke
aktivnosti bio isključen Školovanje nastavlja u Vranju i u gimnaziji maturiraemsp1936
godine Iste te godine upisuje Pravni fakultet uemspBeogradu Diplomirao jeemsp1940 godine a
za vrijeme Drugog svjetskog rataemspslužbuje uemspSarajevuemspMostaruemspBosanskoj Gradiški
iemspBanjaluci Za sekretara Suda narodne časti u Banjaluci izabran jeemsp1945 godine potom je
novinar lista Glas i dramaturg Narodnog pozorišta u Banjaluci U Sarajevo prelaziemsp1947
godine radi u redakciji lista Pregled a potom je u Glavnom odboru Narodnog fronta i
redakciji Zadrugara U literarnu sekciju Radio Sarajeva prelaziemsp1951 godine i tu ostaje
sve do odlaska u mirovinuemsp1983 godine
Već kao đak Velike medrese u Soplju pokazuje interesovanje za književni rad U toj školi
bio je predsjednik literarne družine koja je izdavala časopis bdquoVesnikldquo u kojem je objavio
svoje prve književne radove ndash pjesme 1929 godine Bavio se i sakupljanjem narodnih
epskih pjesama u rodnom Bihoru koje je poslao Srpskoj akademiji nauka u Beogradu (i
danas se te pjesme čuvaju u arhivi spomenute akademije) Književni rad nastavlja
53
objavljujući pjesme u bdquoGajretuldquo bdquoŽeni danasldquo i bdquoPregleduldquo Za vrijeme rata ništa ne
objavljuje Bio je redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i
Akademije naua i umjetnosti Crne Gore
Nagrađen je brojnim nagradama kao što su 27-julska nagrada SR Bosne i Hercegovine
13-julska nagrada SR Crne Gore Andrićeva nagrada i dr
Umro jeemsp6 decembraemsp1989 godine
SažetakPutopis kao forma razvija se još u antici To je književna vrsta tematski oblikovana
putovanjem putopisca koji pripovjeda zgode na putu opisuje prostore kojima putuje i
mjesta na kojima boravi iznosi svoja zapažanja o ljudima koje na putu susreće o njihovim
običajima i načinu života te često o kulturnim i umjetničkim znamenitostima određenih
krajeva Za Ćamila Sijarića putopis je jednostavno opis putovanja zajedno i geografija i
historija i etnografija Historijska priča je ona koja zauzima primarno mjesto u njegovom
putopisnom opusu U ovom masterskom radu prikazali su se Sijarićevi putopisi Zapis o
gradovima Herceg-Bosno i tvoji gradovi i Jasenovac Knjiga Zapisi o gradovima
objavljena je 1970 godine a 1986 Sijarić objavljuje putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi
Po tematici se ovaj putopis može izjednačiti sa putopisom Zapisi o gradovima dok je
Oslobođeni Jasenovac i svojom formom i sadržajem ustrojen na potpuno drugačiji način
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta
Pokazalo se kako te obavijesti pronalazimo u predgovoru ali i u pojedinim zapisima unutar
putopisa Kada je riječ o zanimljivosti mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive
zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru međutim ovaj pisac ipak sve što je
zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način posebno u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi Usputne priče anegdote i legende su osnovni elementi
kojima Sijarić postiže zanimljivost i novost Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna
izražajna postupka u putopisu Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom
20 stoljeća izdvaja se figura kulturalnog pamćenja Ta tzv mjesta pamćenja javljaju se u
funkciji očuvanja znanja o sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke
54
prošlosti Ovi putopisi sadrže niz figura kulturalnih pamćenja kao što se i pokazalo u
samom radu
SummaryTravelouge as form was developed in the classical period It is a literatur category
thematicly shaped with travelers journey in which he narrates about events descripes
places he has seen people he met their customs and way of living and often about cultural
and artistic sights of specific areas For Ćamil Sijarić travelouge is simply description of
travels including geography history and etnhography Historical story is primar in his
travelouge opus This master thresis showed us Sijarićs travelouges Zapis o gradovima
Herceg-Bosno i tvoji gradovi and Jasenovac Zapis o gradovima was published 1970
Herceg-Bosno i tvoji gradovi 1986 Thematically they are very similar while Jasenovac is
with its form and content established differently Framework and notices are authors
expalanations for writing the text We found notices in preface but also in the text of
travelouge Critics claim that most interesting events happen in unknown and far places
However this author search for new and ineresting in his country in a completly different
way as shown in Herceg-Bosno i tvoji gradovi Side stories anecdotes and mhyts are basic
elements for Sijarićs new and interesting storytelling As expressed element of literature of
late 19 and 20 century it stands out figure of cultural memory Those cedilcedil memory placesldquo
occur as intent to preserve knowledge about ourselfs recall historicaly endangered
meaning of common past These travelouges contain series of cultural memories as
shown
55
Literatura Assmann Jann Kulturno pamćenje Pismo sjećanje i politički identitet u ranim
visokim kulturama s njemačkog preveo Vahidin Preljević Biblioteka tEKST
Zenica 2005
Bahtin Mihail Oblici vremena i kronotopa u romanuMatica hrvatska kolo 3
(2008)
Dizdarević Faruk Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila
Sijarića Avlija-portal za kulturu književnost i društvene teme Dostupno na
httpwwwavlijameesejifaruk-dizdarevic-stradalnistvo-kao-umjetnicka-vizija-u-
knjizevnom-djelu-camila-sijarica (2352014)
Duda Dean Priča i putovnje hrvatski romantičarski putopis kao pripovjedni žanr
Matica hrvatska Zagreb 1998
Duda Dean Kultura putovanja Naklada Ljevak Zagreb 2012
Galić Gordana Vladimir Nazor od Splita do piramida - tekst imaginacija
reprezentacija Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske Dostupno
na httphrcaksrcehr86365 (1352014)
Hrvatska opća enciklopedija Leksikografski zavod Miroslav Krleža Zagreb 2008
Dostupno na httpwwwenciklopedijahrNatuknicaaspxID=51177
Isaković Alija Hodoljublje Svjetlost Sarajevo 1973
Kulenović Tvrtko (priredio) Ćamil Sijarić- Zapisi Izabrana djela I-X knjiga
deveta Veselin Masleša Sarajevo 1991
Kulenović Tvrtko Ćamilovi putopisi Diwan - časopis za kulturu Javna biblioteka
Alija Isaković Dostupno na httpwwwdiwanmagcombaarhivadiwan7-
8sadrzajsadrzaj14htm (562014)
Lešić Zdenko i Martinović Juraj (ur) Naučni skup Književno djelo Ćamila
Sijarića Sarajevo 2003
Ivan Lovrenović (2012) Prostori putopisa Dostupno na
httpivanlovrenoviccom201203prostori-putopisa-2 (2762014)
Miličić Irena Teoretičari hodočasnici činovnici tri vrtse renesansnih putopisnih
tekstova Zagreb 2010 Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske
Dostupno na httphrcaksrcehr56766 (1152014)
Nemec Krešimir Čitanje grada Ljevak Zagreb 2010
56
Sijarić Ćamil Zapisi o gradovima Zadruga Sarajevo 1976
Todorova Marija Imaginarni Balkan prevele s engleskog A B Vučen i D
Starčević Biblioteka XX vek 2 izdanje 2006
Zvrko Husein Ćamil Sijarić- pripovjedna proza Dobra knjiga Sarajevo 2013
19
bismo reći da se ističu historijske činjenice koje su poetski uobličene Kako je Sijarić često
objašnjavao porijeklo i značenje imena nekog grada svjedoči i primjer u zapisu Prozor i
Rama gdje objašnjava porijeklo imena grada tako što se detaljno prisjeća svog djetinjstva i
odlazaka u mekteb Tamo su sa kalfom učili arapski jezik te spominjali gradove Bosne i
Hercegovine
Idući ka ovom gradu i izgovarajući njegovo ime dugo - Prόzor ili kratko Prȍzor što je
prvo pogrešno a drugo pravilno prisjetio sam se jednog davnog slučaja kad sam prvi put
čuo za ime ovog grada u župi Rama Bilo je to kad sam kao dijete ndash to jeste kao mejtefski
đak prvi put uzeo knjigu u ruke Bila je ta knjiga ispisana arapskim slovima koja nijedno
od nas djece nije umjelo da čita Bila su tim slovima ispisana imena gotovo svih gradova u
Bosni i Hercegovini i trebalo je da ta imena naučimo napamet ndash pa smo jednostavno išli za
kalfom kako on kaže tako i mi za njim ponovimo Imena gradova u Bosni i Hercegovini
počinjala su ovako Sarajevo Mostar Banja Luka Tuzla Bihać Travnik i tako dalje ndash a
posljednji je bio Prȍzor
Pisac objašnjava u kakvoj je vezi riječ Prozor sa staroslovenskim jezikom Grad nije dobio
ime po prozoru na kući već potječe od glagola bdquozretildquo što je na staroslovenskom značilo
gledati pogledati kroz nešto pa je od imenice izvedene iz toga glagola nastalo i ime grada
ndash Prozor Pored toga ono što je možda i neočekivano za ovakvo književno djelo jeste to
što Sijarić nudi i pravilan izgovor te riječi ukazuje na koji način se akcentira Umjesto
dugosilaznog akcenta kako je i sam pisac mislio javlja se kratkosilazni Upravo ti
bdquoneobični potezildquo čine Sijarićevu cjelokupnu putopisnu građu jedinstvenom
Može se reći da svaki putopis pojedinačno sadrži niz historijskih činjenica koje su i
osnova tih putopisa Ćamil Sijarić prije nego što bi pošao na put dobro bi proučio historiju
datog mjesta Kada je grad Prozor u pitanju on piše kako i sam kaže najraniju historiju
onu iz srednjeg vijeka Govori o banu Tvrtku koji je izdavao povelje u Prozoru Spominje
Tvrtkovu povelju Vukcu Hrvatiniću iz godine 1366 te podatak da je Matija Korvin 1463
poklonio Prozor zajedno sa Ramom sinu hercegu Stjepanu Vladislavu
Pišući o Sarajevu - gradu za riječ i sliku on započinje jednom anegdotom Kada su upitali
jednog čovjeka kakav je to grad on ga je usporedio sa jednom kućom sa puno prozora sa
kojih pjevaju djevojke
One tu ostaju po cio dan i pjesmu prekidaju samo dokle ručaju ndash a kad ručaju opet sjednu
na svoja mjesta i odozgo kroz prozor daju svijetu gotove pjesme
Također kada govori o ljepotama i bdquomagičnostildquo Sarajeva nudi čitavu jednu priču o
fenjerdžiji koji je palio fenjere po sarajevskim sokacima čitav svoj život Igrom slučaja
20
postao je bogataš naslijedio je rođaka iz Bosanske Gradiške Međutim nakon nekog
vremena vratio se u Sarajevo i svojim fenjerima Sijarić pokazuje multinacionalno
Sarajevo ali nekadašnje Sarajevo kada su trgovci i muslimani i katolici i pravoslavci išli
zajedno u Carigrad i nosili kožne proizvode Pisac spominje i Alifakovac i Trebević te
objašnjava porijeklo tih riječi Ime Alifakovac dolazi od Alije koji je inače bio niskog
rasta jer bdquoufakldquo je turska riječ i znači mali Naziv Trebević dolazi od riječi bdquotrebeldquo što
znači bdquosofreldquo koje su se postavljale nekada bogovima i na njima polagane žrtve Pored tih
činjenica Sijarić piše i o kugi koja je bila zahvatila Sarajevo i odnijela mnoge živote Da
je mene vatra pogorjela bijele bi mi dvore ponovila da je mene voda poplavila barem bi
mi oprala sokake već je mene kuga pomorila pomorila i staro i mlado rastavila i milo i
drago kugo pusta da te bog ubije
Ono što je doprinijelo estetici i zanimljivosti Sijarićevih putopisa svakako su upravo te
anegdote i niz pjesama koje su nezaobilazni elementi gotovo svakog pojedinačnog
putopisa
Ćehotina govorila Drini pričekaj me sjutradan do podne dok ja dođem mutna i krvava
mutna jeste dolazila a ne zna se da je nekad došla i krvava
Kako u Sijarićevim romanima i pripovijetkama susrećemo niz različitih likova on i u
putopisu karakterizira čovjeka pokazuje sve njegove vrline i mane Sarajlije su prkosne i
ponosne i umjeli su grdno da se naljute Nisu ispoštovali naredbu Omer-paše Latasa da se
pripremaju za vojsku čak i onda kada im je prijetio raznim kaznama već svaki ode u svoju
krajinu barut tući i olovo liti pa na carsku vojsku udariti
Od Osmanlija do napada Austrije pisac ispisuje priču o Sarajevu i Sarajlijama O tome
kakav je taj grad nekada bio i kakvi su bili njegovi ljudi Sijarić govori na zanimljiv
upečatljiv metaforičan i slikovit način
U čizmara cio red čizama i sve su jednake Mušterija pita za jedne i dobija cijenu pita za
druge i dobija manju cijenu ndash i pita zašto je manja kada su čizme jednake ndash Nisu jednake
u tim što su za jednu paru jevtinije kalfi se kad ih je šio prekinuo jednom konac a kod
drugih se nije kidao pa su zato jevtinije ne zapitkuj tu dokon nego ako hoćeš kupi a ako
nećeš kao i da hoćeš - bio je odgovor čizmedžije
Gračanica podsjeća Ć Sijarića na ljude na njihovu gostoprimljivost koji kao pravi
domaćini rado ugoste svakog prolaznika
21
i sva je ona jedan široko otvoren dom s domaćinom pred kapijom i avlijom da primi
gosta I od svega što ima odlomiće i staviti pred gosta a najviše od svoje duše ndash to jest od
onoga čega Gračanica ponajviše i ima
Sarajlije se mogu pohvaliti svojim bogatstvom Mostarci su pismeni i učeni ljudi u Banjoj
Luci su talentirani pjevači a Fočaci dobri ratnici junaci
Sijarić govori i o pojedinim historijskim ličnostima gdje svaka od njih poprima neko novo
značenje Tako npr govori i o Jeleni ženi bosanskog kralja Stjepana koju su zarobili
turski vojnici Kako bi sačuvala svoj život i život svojih sinova primorana je bila da ode u
Dubrovnik i tamo da živi sama bez krune i kao udovica a njeni sinovi postali su janjičari
Spominje se još i Omer-paša Latas a nekadašnji Mihajlo te njegov dolazak u Banjaluku i
prelazak na islam Taj bdquoBič nad Bosnomldquo kako su ga nazivali bio je sultanova desna ruka
kojom je zavodio red u Bosni
Svaki grad sa sobom nosi svoju sudbinu baš kao i ljudi a tu njihovu sudbinu Sijarić
prikazuje kroz mnoga osvajanja Za Srebrenicu grad srebra uvijek su se zanimali kraljevi
carevi vojske osvajačke čete hajdučke svi oni koji su znali za njeno bogatstvo srebrom
Sijarić opisuje ovaj grad kao jedan od onih gradova s tužnom sudbinom grad koji su
mnogi preuzmimali na prevaru prodavali i kupovali Srebrenicom su prošli i Iliri
Rimljani Bosanci Austrijanci Mađari Turci i Dubrovčani pa u svom putopisu Ćamil
Sijarić kaže ldquoI na strijele koplja sablje i puške osvajali i harali svi koji su stigli i nije
samo onaj ko nije stigaoldquo
Ono što Sijarićevu cjelokupnu putopisnu prozu čini jedinstvenom i prepoznatljivom
svakako su legende po kojima se i gradovi pamte i poznaju Za Banjaluku se veže legenda
o jednoj Austrijanki čijeg je sina zarobio turski oficir Ferhat-paša Da bi ga oslobodio
Ferhat-paša je tražio da se u Banjaluci naprave kaldrme i hamami velika džamija i uz nju
sahat-kula i uz sve to ndash tri tovara blaga Sve što je zatražio i dobio je i po dogovoru
oslobodio mladića Međutim mladić je umro od tuge kad je saznao da je njegova majka
srušila i svoju crkvu da bi paši izgradili džamiju
U zapisu Tvrdi mi grad Bobovac pisac piše legendu o Radaku izdajici zbog kojeg je
Bobovac pao Kralj Stjepan je Radaku povjerio odbranu Bobovca međutim nadajući se da
će dobiti novac zvanje i počast on je izdao to povjerenje i Turcima otvorio vrata Bobovca
Umjesto nagrade Radak je osuđen na smrt Sultan Mehmed Fatih nije želio izdajicu poput
njega pa je naredio da ga strmoglave niz stijenu Ono po čemu se i danas pamti Bobovac
grad koji je gotovo do temelja porušen upravo je ta priča o izdajici Radaku i stijeni niz
koju je survan ndash Radakovoj stijeni
22
Putopisi govore o tradiciji i običajima koji se vijekovima prenose sa generacije na
generaciju Za grad Jajce se kaže da nijedno mjesto u Bosni nije toliko bosansko koliko je
taj grad Takva jedna tradicija može se vidjeti i u narodnoj nošnji koju ovaj putopisac vrlo
detaljno opisuje
To je stara bosanska nošnja Nikakvih džidža ničeg suvišnog ndash do onoliko koliko treba Ni
malo ni mnogo do po mjeri Tako se nosio a i danas se tako nosi svijet oko Jajca I uz
one zidine i onakve krovove spojiva je jedino ovakva nošnja Ona je žena kao isklesana A
kao isklesan je i sam grad I samo zajedno oni čine cjelinu i jedinstvo Nešto što imaju u
sebi sve stare stvari imaju u sebi i ove žene oko Jajca Vuku u sebi nešto iz davnine - čak
možda iz one bogumilske Bosne Nešto što je vječno a narodno
Motiv puta se ponavlja i u ovom putopisu Za Sijarića put je cilj i pravac put djeluje kao
zamišljena tačka prema kojoj se ide Ono što pokreće čovjeka da pođe na neko putovanje je
samo ljudska radoznalost i čežnja za onim što je daleko i nepoznato Tako će i Ćamil
Sijarić reći ldquoPutovi su valjda i nastali iz vječitog ljudskog nemiraldquo
Oslobođeni Jasenovac
23
Sve što je ovdje u ovome naselju nekada stajalo na svojim nogama danas je palo dolje A
gore ostali samo dimnjaci iz kojih se više dim ne diže Strše grozno iznad paljevine strše
kao dignute ruke u prazno nebo a nebo je danas plavo i lijepo danas je dan proljetni Dok
je drugo sve palo dolje ndash sve se sravnilo sa ravnom zemljom i umrlo
Sabirni logor Jasenovac bio je najveći sabirni logor i logor smrti u Nezavisnoj Državi
Hrvatskoj Sabirni logori osnovani su kao mjesta zatočenja prisilnog rada i ubistva velikog
broja Srba Židova Roma i Hrvata tačnije svih onih koji su se protivili tadašnjem
ustaškom režimu Sabrini logori nastali su kao rezultat politike rasne i nacionalne
isključivosti u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj koju je 1941 godine pod utjecajem nacističke
Njemačke proglasila Ustaška domovinska organizacija
U svom tekstu bdquoĆamilovi putopisildquo Tvrtko Kulenović navodi da je ovaj putopis drugačiji i
da se zbog toga izdvaja među objavljenim knjigama njegovih putopisa Oslobođeni
Jasenovac je na raskršću između beletrističkog i feljtonističkog oblikovanja gdje pisac
opisuje strahote Drugog svjetskog rata Kao mladi partizanski oficir Ćamil Sijarić je bio
među prvima koji su posjetili taj logor Na samom početku on navodi razlog zbog
putovanja gdje kaže ldquo Išao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjetildquo On
prikazuje strašne slike prikazuje smrt ludilo čovjeka koji nije mogao podnijeti sve ono što
je u logoru doživio gomilu ljudskih tijela izgorjelih ili poluspaljenih
Sijarić kroz tekst naglašava strahote tog zločina tako što nekoliko puta izgovara riječ
Jasenovac On kaže ldquoZemlja na koju stupamo nogom zove se Slavonija a mjesto u koje
smo stigli - Jasenovac Izgovaram tu strašnu riječ nekoliko puta Jasenovac Jasenovacldquo
Vjerovatno najjači efekat ostavljaju izuzetno detaljni opisu u ovom putopisu Sijarić kao da
nastoji stvoriti jednu neuništivu sliku koja će biti svevremeni podsjetnik i opomena Pišući
o leševima koje su zločinci bacili u rijeku kaže ldquoNeki nemaju svoga lica Nemaju glave
Neko nema ruke Nema noge Ili nema nijedne noge A poneki i ne liče na ljudske leševe
nego na nešto neodređeno što se crni iz vode i oko čega se viju muhe Jednog takvog voda
je digla gore na granu Glava i ostalo više se na njemu i ne razlikuju I takav ndash s grane ne
ličeći više na čovjeka kao da govori onim dolje pod sobom Šta bi mogao da im govori
kad bi zaista govorioldquo
Sijarić nudi priču o jednom univerzalnom zlu koje nikoga ne zaobilazi pa ni djecu Tu
djecu te mnogobrojne raskomadane leševe naziva lutkama To su za ovog pisca dječije
lutke koje poslije mnogo igre i čupanja ostanu bez svojih dijelova
24
Kao i u većini svojih djela tako i u ovom putopisu Sijarić prati i tumači psihološku stranu
čovjeka kao pojedinca Čovjek je u stanju da svirepo ubije i muči drugog čovjeka on gubi
sve osobine čovjeka i pretvara se u životinju
Vodnik Markić iz logorske satnije nadzornik električara došao je u mehaničarsku
radionicu i tražio da mu se izmijeni baterija Bio je krvav od glave do pete i bijesan kao
zvijer Htio je da zapuši ali nije mogao jer su mu ruke bile krvave i od krvi mokre Digao
je obadvije šake i sa njih olizao krv gutajući je
Čovjek je zvijer koja bez imalo samilosti muči zatvorenike U tom mučenju vide igru i
zabavu i sve više što bi odlagali smrt i više mučili zatvorenike to bi postajalo sve
zabavnije Kada bi već ustaljeni načini mučenja postajali dosadni onda bi nastojali
izmisliti novi Zatvorenicima bi to ličilo na utakmicu jer svako od njih je pokušavao biti
pobjednik u tom takmičenju Koliko je sve to bilo strašno i prelazilo granice ljudskog
razuma svjedoči i najnoviji način mučenja To je bio šiljati kočić čiji se oštri kraj zabode
u bradu a tupi se udara puškom sve dok kolac ne probode do mozga
Veći dio ovog putopisa djeluje kao jedna ispovijest čovjeka koji je preživio i uspio pobjeći
iz logora a koji je u logoru obavljao posao grobara Na zanimljiv način Sijarić slika tog
čovjeka Pokazuje kako se živ čovjek uspijeva navići na sve ma koliko djelovalo strano i
nemoguće Takav čovjek gubi razum i emocije jer u logoru kako kaže i sam pisac čovjek
poživinči on više ne zna za odnose prema porodici i prijateljima jednostavno zamru čula i
sve ono što je ljudsko
Ali mi smo se razlikovali od takvih grobara jer mi grobari u logoru morali smo da
zakopavamo i mrtve i žive A šta to znači moj prijatelju zakopati u zemlju živa čovjeka to
vama niko ne umije kazati Niti vi možete ikada to shvatiti Nisam ni ja mogao to da
shvatim Bio sam tada još zdravih čula I ono što nekad ne biste učinili ni za živu glavu
sad činite sasvim mirno ndash jer vi više niste čovjek koji ima svoja zdrava čula nego ste
čovjek koji nema čula ndash ili su vam čula bolesna
Motiv straha provlači se kroz čitavo ovo djelo Taj strah sadržan je u glasu onih koji su u
logoru i koji u užasnim mukama čekaju smrt Oni koji su preživjeli logor pamte te glasove
po tome što čovjek nikada prije nije čuo takve ljudske glasove To nisu bili niti ljudski niti
životinjski glasovi jer ništa živo ne ispušta iz sebe takve glasove takve da od njih izludite
Sijarić posebno izdvaja ljudsku naivnost Čovjek od straha i nemoći često postane i naivan
pa vjeruje u razna obećanja i nada se spasu a spas u logoru bio je nešto nemoguće
25
Dok u putopisu Zapisi o gradovima voda simbolizira slobodu život i sreću u ovom
putopisu voda ima sasvim suprotno značenje Sada za Sijarića voda znači smrt rijeka Sava
je puna leševa i takva mu je odvratna Ona je grob ndash bdquobezmjeran grob ndash ne kopan ne
mjeren i ne ograđenldquo
Nešto što je svakako bitno spomenuti jeste i to da T Kulenović smatra kako je Sijarić
pišući djelo poput ovog o Jasenovcu mogao i trebao steći reputaciju jednog
jugoslovenskog Malapartea
Mogao je ali nije jer je njegov temperament bio drugačiji lirski a njegov pogled u istoriju
dublji pružao se do davnih vremena do samih mitskih korijena čovjekovih I korijeni zla
su isto tako duboki iako ono možda nikad ranije nije planulo tako strašnim plamenom kao
u ovoj sceni u ovom vremenu Želja za osvetom je elementarna ljudska potreba ali zlo se
zlom ne može ispraviti a uopštavanje te želje u optužbu čitavog jednog naroda samo vodi
u novo zlo
Općenito putopisi Ć Sijarića obiluju lirskim detaljima sa čim se slaže i sam Kulenović a
što potvrđuju završne rečenice Oslobođenog Jasenovca
Maj je
Trava je
Prolaze odnekud jednako vojske I sva ti je zemlja čudna ndash i kao da nije ona stara zemlja
nego neka nova koja dolazi samo jednom i samo s proljeća
Pored ovoga Faruk Dizdarević ističe kako ovi zapisi i ne sadrže toliko lirskih
reminiscencija kako je inače karakteristično za Sijarićev način pripovijedanja On niti u
jednom trenutku ne moralizira znajući da to ne bi bilo dobro Govoreći o različitim
načinima stradanja tih nesretnih zatočenika on prepušta čitaocu da sam donese vlastiti sud
o užasnim događajima i zlom vremenu On se zaključuje Dizdarević više drži
faktografije i užasnih slika događaja koji su se tamo dešavali a takav način posmatranja to
pripovijedanje doprinosi tome da se čitalac osjeća neugodno ndash čitanje gdje povremeno
zaboli želudac
26
Zanimljivost i novostiHayden White podsjeća da skupina riječi koje označavaju pripovijedanje potječe od
latinskog gnarus što znači vješt upućen i upoznat Znanje i naracija odnosno upućenost u
stvar i njeno posredovanje dvije su središnje sastavnice određenja svake pa tako i
putopisne pripovjedne situacije Pripovjedač mora voditi računa o svome naslovljeniku i
procijeniti obavijesti kojima raspolaže s tim da prvenstveno obraća pažnju na one kojima
ih želi posredovati Njegovo znanje mora biti zanimljivo drugima Zanimljivost ima dva
osnovna obilježja i oba se temelje na kategoriji novosti ili novine Prvo je novina samog
znanja a drugo često u situacijama u kojima je naslovljenik već upućen u ono što
pripovjedač iznosi to je novina načina pripovijedanja Pripovjedačeva zanimljivost
njegova znanja mora kod recipijenta izazvati znatiželju Ona se odražava kao potreba za
znanjem kao pokazivanje znakova zainteresiranosti za temu i način pripovjednog
posredovanja
Osnovni element promjene je zgoda kao osnovna jedinica pripovijedanja Ona sadrži bit
novosti i zanimljivosti čak i ako je suzimo na elementarnu promjenu mjesta poput
putovanja iz jednog grada u drugi Iako mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive
zgode ne odvijaju u vlastitom prostoru Ćamil Sijarić u ovom putopisu pokazuje upravo
suprotno
Biti u nepoznatom kraju ili dalekoj zemlji i potom ispričati svoje doživljaje znatiželjnima
predstavlja ishodište pripovjedne komunikacije Za one koji nisu upućeni putnikove su
27
zgode novost Na putu se svašta može dogoditi svašta se može zaplesti i nužno je to
zainteresiranim ispripovijedati
Putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi ne govori o bilo kojim gradovima niti o nekim
dalekim neistraženim egzotičnim prostorima Ćamil Sijarić je na bdquosvojoj zemljildquo i piše o
bdquosvojimldquo o bosanskohercegovačkim gradovima Kako je gore navedeno mnogi kritičari
tvrde da se najčešće zanimljive zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru ovaj
pisac ipak sve što je zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način
Da bi prikazao zgodu i promjenu njemu ne treba novi prostor
Treba spomenuti da je sasvim zanimljivo i krajnje upečatljivo to što Sijarić kada piše o
Rudom gradiću na Limu piše na ćirilici a abecedu zamjenjuje azbukom što nije jedini
slučaj Iako je riječ o vlastitom domaćem prostoru pisac uspijeva ispuniti zadatak
zanimljivosti
Piše o nečemu što i nije toliko poznato i što je daleko piše o historiji koja se najčešće
zaboravlja Već na samom početku spominje stećak ploču od bijelog kamena ravnu do
polovine u zemlju urasla Dalje priča o Radojici dječaku iz Rudog i njegovoj svijetloj
sudbini Tu Sijarić i spominje legendu kada je dječakova majka usnila san u kojem joj se
kazalo šta čeka Radojicu
Jedne noći je uoči Božića gore u Ravnicama jedna mlada snaha Sokolovićka usnila san
nikad ranije nije tako čudan san sanjala i nije mogla da se uzdrži a da ne ispriča svome
svekru to što joj se u snu prividjelo da je iz nje iznikao zelen bor velik toliko da je svu
carevinu s kraja na kraj svojim hladom prekrio san je laža a ja istina
Sudbina bistar um i vještina upravljanja dovela je ovog mladića (Radojicu ili Mehmed-
pašu Sokolovića) iz Rudog na mjesto velikog vezira osmanskog carstva Pored tih
podataka pisac govori i o njegovoj izuzetnoj sposobnosti kao graditelja Mehmed-paša
Sokolović bio je jedan od najvećih graditelja u turskoj historiji Jedna od njegovih ideja
bila je ta da prokopa Suecki kanal i tako spoji Crno more sa Kaspijskim jezerom Međutim
radove nije priveo kraju jer ga je u tome omeo Ivan Grozni U Medinu je doveo vodu u
Carigradu izgradio jednu od najljepših džamija a nedaleko od Aja Sofije na mjestu gdje je
danas Sultan Ahmed džamija podigao je saraj svoju vezirsku rezidenciju ukrašenu
sedefom srebrom i zlatom Sijarić spominje i ostale paše Sokolovića a posebno Kara
Mustafu koji je izgradio Rudo
Kara Mustafa-paša Sokolović da bi se odužio svom rodnom kraju darovao mu je ndash ništa
manje nego cio jedan grad Grad izgrađuje na poljani koja se zove Rudo a koja se nalazi
28
između dvije rijeke - Lima i Krupe u nahiji Polimlje a daleko od svakog drugog grada ndash
to jeste na mjestu gdje na Limu nije bilo mosta a putnici ga stalno prelazili otudi i odovud
Rudo je bio bogat grad jer je kroz njega prolazi bdquobosanski putldquo koji je vodio u Carigrad a
isto tako i u Dubrovnik Stanovnici su uživali mnoge privilegije Nisu plaćali porez a
svako je bio zaštićen i unaprijed oslobođen krivice Rudo je kroz histoju imao svoje tri
kobi kugu vatru i vodu Kuga mu je odnosila živote do gotovo potpunog istrebljenja
Vatra ga je gorjela do crne zemlje a voda mu odnosila i zemlju i kuće i rod sav i
ostavljala za sobom pustoš
Da bi postigao efekat zanimljivosti i pobudio znatiželju u čitaocu Sijarić ne govori ništa
što je novo i nepoznato on priča historiju koja nije puka statistika podataka
Njegova historija je priča anegdota i legenda a ujedno i činjenica on govori o nečemu što
je manje-više poznato ali ne dovoljno sačuvano od zaborava
Kada govori o Gračanici izdvaja jednu posebnu zanimljivost a odnosi se na to da je ovaj
grad bio prvi u Bosni i Hercegovini koji je imao svoj urbanistički plan
po kojem su tačno kao po koncu išle ulice i dućani gradske mahale i čaršije i biće da
je to bilo djelo jednog od njenih kapetana I ako je taj kapetan Bahtijarević vidio kroz selo
loš put on bi seljacima toga sela rekao da će u petak njihovim putem proći u džamiju na
čezama ndash i put je do petka bio gotov za čeze
Za razliku o tog putopisa u putopisu Zapisi o gradovima Sijarić nudi sliku jednog dalekog
nepoznatog kraja Govori o drevnoj Mezopotamiji Asiriji dalekoj Rusiji i jugoslavenskim
gradovima U tom slučaju pronalazimo potvrde toga da putovanje u nepoznat kraj ili
daleku zemlju predstavlja ishodište pripovjedne komunikacije
Kada govori o Rimu Sijarić zapravo priča njegovu historiju pa i sam putopis naziva Vekia
Roma što u prijevodu znači stari Rim Govori o Romulu i Remu o rimskim hramovima
(forumima) o velikom Cezaru kojeg ubi vlastiti sin i areni bdquoKoloseo Flavioldquo gdje su kako
kaže sam pisac bdquoZvijeri rastrzale ljude jer tu se svjetina smijala žrtvama jer tu je čovjek
bio zvijerldquo U putopisu Ktesifon i Hatra spominje luk Ktesifon kojeg su izgradili kraljevi
Parte u 3 vijeku naše ere i koji je služio kao lovački dvorac Sijarić ističe da je širok 25 a
visok 37 metara što predstavlja širinu i visinu kakva se još nigdje nije vidjela U gradu
Hatra govori o veličanstvenom hramu boga Sunca o crtežima na mramoru koji prikazuju
bogove kraljeve trgovce seljake žene Ono što je samom Sijariću bilo zanimljivo jeste to
što su svi ti likovi i bogati i siromašni i carevi i ratari i prosjaci i kraljevi bili bosi
Upravo te bdquousputneldquo priče stvaraju novost i zanimljivost Sijarićevih putopisa Za njega
historija nije dovoljna historija u pravom smislu te riječi on teži za bdquonepoznatomldquo pričom
29
legendom onom koju će čuti usput koju će mu neko ispričati Tako gotovo svaki putopis
ima legendu kao npr što je ima nekadašnja bogata i blistava Hatra
Kralj Daizan naime imao je kćerku A ona je bila takva da ni jedan otac na svijetu ne bi
poželio sličan porod Priča o njoj jedna je od najstrašnijih priča na svijetu a ujedno i
najstrašnija ndash i evo šta se u njoj kaže Kralj sasanidski Sapor Prvi opsjedao je godinama i
godinama tvrdu Hatru ali je Hatra odoljevala ndash branila se i odbranila I kralju Saporu
bilo bi uzalud da se nije u sudbinu Hatre umiješala kćerka njenog kralja Daizana i to
ovako kralju napadaču otkrila je tajne zapise ndash hamajlije koji su svojim božjim moćima
štitili grad Hatru
Iskustvo pustolovine i okus egzotike tačnije upravo ono što čitateljslušatelj želi nije
moguće ponuditi ako se putovanje ne učini tematskom okosnicom teksta To doslovno
znači učiniti ga lijepim Narativni tekstovi su logikom zanimljivosti priče događajne
novosti ili uzbudljivosti što je dominantno smještena u nepoznate prostore ishodišno
tematski upućeni na putovanje i stoga stvaraju od njega strukturu Ta struktura je dugog
trajanja u književnosti pa je jedna od najčešćih uloga koju pripovjedači ili likovi ostvaruju
upravo uloga putnika Putovati je gotovo izjednačeno sa pripovijedati odnosno na neki
način imaju istu pretpostavku o zanimljivosti i novosti Pripovijedna zgoda uvijek je
isprepletena sa opisom u putopisnom tekstu
U pojedinim svojim putopisima Sijarić posebno naglašava ono što je zanimljivo ili što bi
se čitaocu moglo učiniti zanimljivim Taj postupak pronalazimo u zapisu Stara Đakovica u
Zapisima o gradovima kada naglašava da je zanimljivo to što u Đakovici i danas postoji
sedam sekti od ukupno dvanaest koliko ih je u islamu postojalo Neke od tih sekti bavile
su se isključivo proučavanjem duševnih ljudskih osjećanja ljudskim senzibilitetima
Pripadnici sekti Bektašije i Sadija napisali su veliki broj knjiga tako da je Đakovica
nekada bila mjesto učenih ljudi sa puno tekija i derviša Također na isti način zanimljivost
prikazuje i u putopisu Zemun ili bdquoSrebrogradldquo kada govori o imenima ulica koja su data
još u drugoj polovini 18 vijeka i da su neka od tih imena ostala i danas Godine 1816 na
ulicama su postavljene tablice i na kućama brojevi Prvobitno ulice nisu nosile imena
značajnih ličnosti već ona imena koja su im građani dali Tako su postojale ulice Marijina
ulica Rimska Anikina ulica Tri goluba Ulica zelenog drveta itd
U Priči o Leskovcu pisac izdvaja posebnu zanimljivost ndash priču o Radoju Domanoviću
piscu i kako sam Sijarić kaže čvrstom radikalu U Leskovcu je Domanović predavao jezik
i književnost a niko nije znao da je on književnik Domanović je bio jako bogat od oca je
naslijedio veliko imanje bio je dobar crtač i gimnastičar međutim svi su ga poznavali kao
30
boema i čovjeka bez mnogo skrupula Leskovac je poznat i po raznim narodnim pjesmama
a jedna od njih je i pjesma o srpskoj djevojci koja je otišla pod čador turskom miralaju
(gradskom načelniku) i prešla na islam dobivši ime Lejla Sijarić u svom putopisu o
Leskovcu bilježi stihove pjesme gdje majka proklinje svoju kćer
bdquoZašto Sike zašto pod čador da idešldquo
bdquoKako da ne idem miralaj me zove
Miralaj me zove kafu da mu služim
Kafu da mu služim ljuba da mu bidemldquo
Obrazloženje ili okvirObrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta
njegovo razumijevanje načina putopisnog posredovanja Putopisac iscrtava granice
vlastitog diskursa uokviruje prostor unutar kojeg se odvija komunikacija Obrazloženjem
putopisac argumentira logiku vlastitog diskursa i na određen način usmjerava proces
čitanja Iako se ta obrazloženja najčešće nalaze na početku ili kraju samog teksta mogu se
javiti i na bilo kojem drugom mjestu u diskursu
Tipično mjesto okvira ili obrazloženja pojavljuje se u obliku osobnih stavova o namjeri
okolnostima putovanja i diskurzivnoj izvedbi putopisa To doslovno otkriva razloge
pojedinih postupaka Nekada to može biti procjena očekivanja čitaoca koja ujedno i
implicira autorsku poetiku Vrlo često putopisac bira tuđi putopisni tekst kao svoj vodič
On ga na specifičan način usmjerava i vodi njegov diskurs
Kada je u pitanju Ćamil Sijarić i tačnije putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi njegovo
obrazloženje se nalazi u predgovoru On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja
a zatim vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa
putovanja Razlozi tog Sijarićevog putovanja su vrlo jasni jugoslovenski srednjovjekovni
31
gradovi nisu dovoljno istraženi Za mnoge se ne zna kada su građeni koji je bio povod za
to i čijom zaslugom su oni izgrađeni Uspoređuje ih sa spomenicima historije ali ne bilo
kakve historije već one nepoznate i vremenski neodređene one koja nudi mnogo pitanja a
ne dobija odgovore Tako ovaj pisac u putopisu Herceg-Bosno i tvoji gradovi govori o
bosanskohercegovačkim gradovima od perioda srednjeg vijeka preko onoga kada su
vladali Turci pa sve do vremena kada je vlast preuzela Austrougarska carevina
Za sve stare bosanske gradove vezan je po dio istorije nekad ta istorija u knjigama nije
zapisana nego samo u pričama ispričana a nekad samo tragovima i znakovima
nagoviještena Jedan od tih tragova od tih znakova nalazi se u gustoj gori nad Fojnicom i
ko se tamo oštro zagleda vidjeće - gradinu
Ono što čini okvir ovih putopisa karakterističnim jeste i to što sam pisac rijetko spominje
sebe rijetko kada nagovještava tu ich formu Jedan od rijetkih primjera gdje se ističe sam
pisac je njegovo putovanje u grad Daorsa iz putopisa Zapisi o gradovima
Daorsi ili Daversi su ilirsko pleme koje je živjelo u dolini rijeke Neretve u naselju kod
mjesta Ošanjići u blizini Stoca Smatra se da je grad Daorson osnovan u 4 stoljeću prije
Krista na području naseljenom još u brončano doba
Bio sam sam i velim hajd` bože pomozi A ako me noge i iznesu gore ne znam kako će
me dolje snijeti I kako su snosile one jadne Daorse Kako konje njihove kako putnika
kako vojnika kako ženu I je li im upravo zbog te visine i strmine život bio jadan ndash ili su
može biti bili srećni što su na visoku na stijeni pa zbog toga sigurni I nije mi se
drukčije činilo nego da sam se zabo u go kamen kroz koji dalje ne mogu ndash pa hajd`
natrag
U tekstu Putovati znači ndash vidjeti Sijarić kao da objašnjava razlog samog pisanja putopisa
Za njega su putevi ono što spaja i razdvaja ono što vodi na mjesta gdje su nekada bili
gradovi a gdje danas gotovo nema ništa Da nije njih ne bi se znalo kako se nekada
živjelo kako kaže sam Sijarić ldquoNekada su tamo bile pijace na kojima se prodavao vosak
koža srebro čoha vino ndash dok najzad sve nije izumrlo i pijace i gradovi i putevildquo
Putevi su primarni za civilizaciju oni stvaraju velike gradove
Oslobođeni Jasenovac Sijarić započinje rečenicom ldquoIšao sam u logor Jasenovac da
opišem to što ću tamo vidjetildquo Ta efektna rečenica predstavlja sami okvir putopisa On
polazi na put u Jasenovac da otkrije sve te strahote koje su se desile ali ni sam Sijarić ne
sluti šta će sve zateći i vidjeti
Ovaj putopisac svoja obrazloženja namjere i razloge nerijetko nudi i u samom putopisu
dakle ne samo u uvodnom dijelu Kada nailazimo na takva obrazloženja u samom
32
putopisu onda je to najčešće na početku i kraju zapisa Uočavamo početne i završne
rečenice koje su sadržajno i smisleno slične Jedan takav primjer je zapis Vekia Roma na
samom početku Sijarić kazuje o starinama starim gradovima starim zidovima te o
historiji i njenom značenju i smislu Zaključuje da je ona uvijek misteriozna i da niko ne
zna pročitati i tumačiti to što jedna starina kazuje Na kraju putopisa to isto ponavlja opet
govori o starini a posebno o starinama vječnog grada ndash Vekia Rome Ističe kako se te
starine uvijek iznova čitaju i tumače i da tome nema kraja Vrijeme predstavlja
nepoznanicu kako kaže Sijarić vremena su tama pa se čovjek teško snalazi jer vrijeme
stvari čini bezobličnim a ljude bezličnim Isti postupak pronalazimo i u zapisu Grad
bdquoSkupildquo - grad Skoplje gdje opet na početku i kraju Sijarić govori o tome kako svako
putovanje ostaje dugo u sjećanju a to prvenstveno zavisi od toga gdje putujemo i šta smo
vidjeli Neko želi vidjeti nešto novo a neko ipak nešto što je tu decenijama što je upravo
razlog njegovog putovanja u Skoplje vidjeti starine jer su one bdquoduša tog gradaldquo
Ćamil Sijarić posebno naglašava da svaki grad ima dušu koju čovjek treba dobro upoznati
da bi vidio ono što sam grad nudi Prema gradu se treba ponašati kao prema svakom
umjetničkom djelu kao prema slikama i spomenicima koje treba razumjeti i otkriti
Pred Zemunom sam dugo vremena bio nepismen i nisam umio da ga čitam I sve
donedavno nisam znao ni otkad je taj grad tu na Dunavu ni šta u njemu ima od značaja ni
prošlost kakva mu je Trebalo je da se prije kratkog vremena nekoliko dana zadržim u
tome gradu i da ga izbliza vidim
33
Subjekt putopisnog diskursaKategoriju putopisnog subjekta odlikuju pitanja o uporištima putopiščeve legitimacije
načinima njegova predstavljanja perceptivnoj i diskurzivnoj sposobnosti mogućim
podudarnostima i razlikama sa obzirom na mentalne stavove vremena i književna
strujanja
Te obavijesti o putopisnom subjektu su najčešće direktno ponuđene okvirom ali se nalaze i
u svakom dodatnom iskazu u svakom činu U slučaju da se putopisni diskurs približava
izvještajnom polu to povlači da se putopisac pred ispripovijedanim zgodama i opisanom
predmetnošću povlači u drugi plan D Duda ističe kako sam putopisac često posreduje
obavijesti o svom činu pripovijedanja te se zbog toga smatra samosvjesnim ili
osviještenim putopiscem Naime pitanje o subjektu putopisnog diskursa javlja se kao
postupak izravne ili s druge strane neizravne karakterizacije putnika promatrača ili
pripovjedača
Vjerovatno najvažnije obavijesti o putniku nalaze se na događajnoj razini Zahvaljujući
prikazu njegovog djelovanja i ponašanja otkrivamo i njegove osobine Često se u putopisu
susrećemo sa detaljima pa tako se dešava da se spominju mnogi podaci npr o vrstama
obimnosti periodu obroka Međutim takve detalje ne susrećemo u putopisima Ćamila
Sijarića Još jedna komponenta svojstvena putniku je i snalažljivost On se mora prilagoditi
svakodnevnoj logici manje poznatog svijeta Upravo je radi toga potrebna dobra
obaviještenost putopisca
Pored snalažljivosti tu je i perceptivna usmjerenost kao još jedna važna značajka
putopisnog subjekta Neki se putopisci zadržavaju na opisima historijskih znamenitosti
neki na tradiciji svakodnevnom životu neki na opisima prirode Dean Duda smatra kako
dobri promatrači često posežu za usporedbom strukturirajući zapažanja u cjeline koje
funkcioniraju poput malih studija o izgledu navikama i mentalitetima Pripovjedni
postupci koje koristi putopisac u obradi prikazane predmetnosti su znakovi njegove
sklonosti ili indiferentnosti prema njoj
Ako se osvrnemo na sami okvir Sijarićevih putopisa vidjet ćemo da tu nisu ponuđene
obavijesti o putopisnom subjektu Te obavijesti uočavamo u samom dodatnom iskazu u
svakom drugom činu U Zapisima o gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih
dijelova kada se opisuju putevi i historijske znamenitosti kao npr u zapisu Na Dunavu
Estergon kada opisuje samo putovanje i put
34
Put je dobar ravan širok asfaltiran pa je uživanje voziti se i gledati desno i lijevo zemlju
mađarsku onu za koju bi neko rekao zemlju Ungariju - zemlju Ungara ili zemlju Bele
Trećega i Bele Četvrtoga
Kao što je već rečeno putopisac se najčešće spominje kada opisuje neku znamenitost
prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi Kada piše o Pompeji Sijarić
opisuje Vezuv bdquoOno što sam najprije pogledao kad sam se našao u Pompejama bio je
Vezuv Taj uvijek zaplašujući uvijek prijeteći smrtonosni bič zemljin dignut gore nad
ljudskim glavamaldquo
Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi gdje također obavijesti o
putopisnom subjektu pronalazimo u samom događajnom činu Vjerovatno najviše tih
bdquosusretaldquo sa putopiscem imamo u tekstu Putovati znači ndash vidjeti gdje izravno upoznajemo
Sijarića kao putopisca spoznajemo njegovu ljubav prema tom književnom žanru i težnji da
spasi historiju od zaborava Slušajući ljubavnu pjesmu na gramofonskoj ploči u jednoj
ulici na periferiji Sarajeva Sijarić pamti stihove pjesme
Sinoć dođe tuđe momče iz tuđe zemlje a jutros mi konja kuje hoće da ide Više njega crne
oči suze ronjahu ne plačite crne oči opet ću vam doć`
Ono što pisac posebno pamti u toj pjesmi su riječi put i putnik On objašnjava da čak u
rječniku ne postoji niti jedna druga riječ koja ima tako sjetno značenje kao što ga ima
kratka i jednostavna riječ put a što svakako podsjeća na tužne odlaske i sretanja
Oslobođeni Jasenovac nastao je kao rezultat jednog strašnog iskustva Putopisac kao mladi
partizanski oficir je među prvima dospio na to strašno mjesto i pri tome Sijarić nudi detalje
o ljudima koje spaljuju i o glasovima zvukovima koje oni pri tom ispuštaju i o ljudima
koji u baraci te glasove slušaju čekajući da jedne od sljedećih noći i na njih dođe red
detalje koji spadaju u scene epskog užasa kakvih je u literaturi malo
Odsjev plamena vidio bi se na zidovima zgrada u logoru Mi smo taj odsjev gledali kroz
pukotine kroz rupe na barakama I slušali smo otud glasove nikad čovjek nije čuo takve
glasove To više nisu bili ljudski glasovi a ni životinjski Ništa živo ne ispušta iz sebe takve
glasove kao što su bili oni koji su dolazili s druge strane Save iz Gradiške Nisu to bili
pojedinačni glasovi nego je to bilo mnoštvo glasova Tužnih glasova Ne znate kakvih
glasova Takvih da od njih izludite
Iz ovog citata uočavamo subjekt putopisnog diskursa kojeg kroz tekst više pratimo nego
što je to slučaj sa druga dva putopisa a što svakako doprinosi tome da se općenito putopis
Oslobođeni Jasenovac svrstava između beletristike i feljtona Pored samog putopisca tu se
spominju još i vojnici grupa koja je pošla zajedno sa Sijarićem na taj put
35
Putopisni subjek subjektivno iznosi podatke o prostorima kojima putuje spomenicima
historiji običajima i mentalitetu ljudi koje upoznaje te zbivanjima na putu zgodama i
nezgodama i sl Kako bi postigli zanimljivost putopisci često preoblikuju nadograđuju ili
izmišljaju detalje u svojim tekstovima Zbog toga često se dešava situacija da je teško
utvrditi stepen vjerodostojnosti u određenom putopisu Sijarić ne djeluje kao usputni
znatiželjni putopisac već kao putopisac poznavalac određenih historijskih momenata
mjesta gdje se i sam putopis odvija Kako je Oslobođeni Jasenovac potpuno drugačije
djelo u odnosu na druga dva Sijarićeva putopisa možemo uočiti da se u ovom putopisu
izravno prati sam putopisac Čitaoci mogu pratiti putopiščeve misli emocije i ideje tu
neku subjektivnu stranu putopisnog subjekta Kada se zajedno sa ostalim vojnicima
približava logoru Sijarić razmišlja o tome kako će izgledati ono što će vidjeti U njemu se
javlja strah strah od onoga što ga čeka što mu je još uvijek nepoznato a što može
naslutiti
U onom trenutku kada spominje stvarne likove u domenu putopisne priče svi ti likovi
dobivaju sasvim novu nestvarnu dimenziju i nerijetko bivaju samo povod putopisnoj priči
Na isti način djeluju i određeni historijski događaji Upravo u putopisu Oslobođeni
Jasenovac Sijarić susreće jednog bivšeg zatočenika logora koji se igrom sreće uspio
spasiti Od tog susreta pisac bilježi njegovu priču tako da većim dijelom putopisa
možemo pratiti ispovijest osobe koja je bila dio logora i svih njegovih strahota Obavljajući
posao grobara taj čovjek je vidio pravu stranu logora vidio je sve ono što se ne može
zamisliti ili riječima opisati Njegova ispovijest je detaljna to je ispovijest živog svjedoka
koji je primoran svojim rukama zakopavao i žive i mrtve svojim očima vidio razna
mučenja i ubistva zatočenika i svojim ušima čuo očajne vapaje vrisku i strah svih tih ljudi
Za Brešića putopisac je prvo umjetnik riječi koji se u pisanju oslanja podjednako i na
stvarnost i na maštu Za njega je istinito ne samo ono što vidi već i ono što doživljava
Ovo drugo iskustvo širi granice viđenoga tj stvarnoga koje posredovanjem jezika ulazi u
putopis i to ne kao novi oblik stvarnosti već kao oblik doživljene stvarnosti
36
Pripovijedanje i opisivanjeKretanje je zapravo put bez putovanja a svijet kojim se putuje nije opisani svijet (opisom
prikazani svijet) nego tek imenovani imenom oprisutnjeni svijet
Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje
je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost
putopisnog svijeta Sa obzirom na to putopisna obrada se dijeli na općekulturnu
(turističku izvještajnu naučnu) i umjetničku (kulturnu) kako prema dominantnom tipu
diskursa tako i putopiščevoj namjeri i unaprijed zadanoj ulozi koju ima u određenoj
kulturi U središtu književnih putopisa nalazi se subjekt putopisnog diskursa njegova
sposobnost opažanja i to jedinstveno jezičko oblikovanje
Sijarićevi putopisi Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi su prvenstveno
usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje mjestima građevinama
običajima i drugom To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj izvještajnoj ili
naučnoj obradi Sa druge strane u slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se
drugačije odlike
Dean Duda ističe kako ravnopravnost naracije i deskripcije predstavlja temeljno načelo
žanra Kada je u pitanju uloga i omjer ovih dvaju osnovnih izražajnih postupaka u putopisu
- pripovijedanja i opisivanja moguće je zaključiti da u Zapisima o gradovima i Herceg-
Bosno i tvoji gradovi dominira opisivanje zbog veće usmjerenosti prema predmetnosti
svijeta nego prema pripovijedanju zgoda
Ono što Duda svakako napominje je i to da nipošto nije riječ o manjoj vrijednosti
deskripcije u odnosu na naraciju jer su ta dva postupka u putopisu istovrijedna Opisivanje
37
i pripovijedanje se međusobno nadopunjuju ono što je viđeno neodvojivo je od onoga što
je doživljeno
Sijarićevo opisivanje proteže se od onog bdquoformalnogldquo naučnog onog gdje kao historičar
nudi niz pukih činjenica Taj bijeg u prošlost stvara putopisnu stvarnost Međutim trenutni
prikaz datog mjesta pomjera u historiju uz popratne zanimljive priče o događajima i
ljudima koji su na neki način obilježili prostor gdje je i smještena sama putopisna priča
Takvo jedno opisivanje pronalazimo u zapisu iz Beograda kada govori o periodu
Osmanskog carstva u tom gradu
U Beogradu ima jedan broj kuća koje su ostale još od turskih vremena To su kuće
orijentalnog tipa i izvanredna su slika o tome kakav je po prilici mogao izgledati Beograd
kad su u njemu upravljali Turci ndash to jest do prvog odnosno drugog srpskog ustanka a i
neko vrijeme kasnije jer grad se nije ni lako ni brzo mijenjao ni poslije odlaska Turaka
Međutim u njegovim opisivanjima pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici
samog putopisa kao što je ono opisivanje planine Zlatibor
Zlatibor je jedna od onih naših planina koje samo što vas ne zovu dođi ndash a kad im čovjek
dođe onda im dolazi da ga i ne zovu Tek ovdje čini se čovjek osjeti šta znače
prostranstvo i vidici i koliko opijaju visine i širine na visinama čovjek se osjeti moćnijim
Zlatibor je visoka planina ali to ne znači i da je divlja i surova naprotiv ndash ako se za
planinu može reći da je pitoma za ovu bi se to naprije reklo
U knjizi Kultura putovanja Deana Dude primijetit ćemo da se čin pripovijedanja i
književni i svakodnevni zasniva na klasičnom principu neravnoteže tj promjene Da bi
sve to općenito bilo prihvatljivo i za čitaoca zanimljivo mora se nešto dogoditi Ta
uspostavljena ravnoteža mora se poremetiti stvari se moraju promijeniti Događaj je taj
koji zadržava pažnju Upravo je samo putovanje taj događaj i samim tim izaziva nečiju
znatiželju S jedne strane putnik posjeduje dinamiku dok su čitaoci uvjetno rečeno
statični Putnik kao kreator događaja i posjetilac nečeg nepoznatog posjeduje višak
znanja
Znanje je uvijek izvan granica mjesta što ga svakodnevno proizvodimo manje ili više
rutiniranim ustaljenim djelovanjem Narativno oblikovanje toga znanja čini od putnika
pripovjedača Duga tradicija zapadnjačke književnosti pokazuje da je putovanje posve
podudarno sa osnovnim pretpostavkama pripovijedanja i otud vjerojatno njegova
tematska kao i kompozicijska uposlenost posve sukladna spomenutoj pretpostavci
geografije da govori ljudima koji su ovdje ono što se zbiva tamo negdje iza sedam gora i
dolina
38
Te promjene pokazuju narušenu ravnotežu a ona svakako omogućava pripovijedanje Ta
Dudina ideja poklapa se sa Lotmanovim shvatanjem da junak može biti samo onaj koji
prelazi granicu iz jednog semantičkog polja u drugo
Pripovijedanje koje čini okosnicu u ovim Sijarićevim putopisima u događajnom smislu
spada u drugi plan odnosno pripovijedanje je podređeno opisu koji je s druge strane
prožet asocijacijama na prošlost promišljanjima o sebi i vlastitom mjestu u svijetu Ovdje
funkcionira samo kao vezivno tkivo Putopisac u nekoliko rečenica ispripovijeda gdje je
došao ili gdje putuje Samo pripovijedanje svodi na minimalne zgode poput promjene
mjesta u prostoru On prvenstveno donosi opis poput navedenog opis prostora gledan
okom naučnika koji određuje prostorne odnose broji raspoređuje razvrstava Bitno je
napomenuti da Sijarićevi prikazi prostora ne funkcioniraju kao puko i nasumično
opisivanje onoga što vidi već onoga što zna o njemu
U Oslobođenom Jasenovcu pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju
istu poziciju u samom tekstu O užasnim događanjima u logoru Sijarić detaljno
pripovijeda ali isto tako nudi bdquoživeldquo slike kroz iscrpna opisivanja Faruk Dizdarević u
tekstu Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila Sijarića ističe kako
zapisi odnosno cjelokupno to djelo nisu protkani lirskim reminiscencijama tako
karakterističnim za Sijarićev način pripovijedanja On se s druge strane ipak bazira na
faktografiju i užasne slike događaja koji su se tamo dešavali Ono što je svakako
karakteristično i vjerovatno slikovito rečeno jeste Dizdarevićevo viđenje Sijarićevog
pripovijedanja
Taj ugao posmatranja to pripovijedanje doprinosi tome da vas tokom čitanja povremeno
zaboli želudac
Kada je riječ o opisima samog logora i prikazivanja strahota koje su se dešavale tu
poznato je kako je Mladen Iveković bivši zatočenik tog logora istakao kako nema pera
koje bi bilo u stanju opisati strahote i užasnu atmosferu Jasenovca To je nešto što uveliko
nadmašuje svaku ljudsku fantaziju Riječ je o paklu inkviziciji najužasnijem mjestu
krvološtvu divljih zvijeri izbijanju na površinu najtamnijih instikta kakvi se dosad kod
ljudi uopće nisu pojavljivali Bitno je spomenuti i to da u samim opisima peovladavaju
tama tmurna osjećanja i crna boja koja je sasvim simbolična
Učinio sam nekoliko koraka naprijed i stao dalje nisam mogao ndash zaustavila me gomila
cigala i prašine koja ovdje nije žuta nego crna ndash od vatre od gara Danas je ovdje ndash kud
god se okreneš sve crno crna čađa crn katran crni ugarci crna zemlja ndash i mučna toliko
mučna i neizdržljiva pustoš i tišina da od toga čula zabole
39
Sijarić ujednačenim pripovjedačkim tokom izlaže različite načine stradanja tih zatočenika
Međutim ono što upotpunjuje tu sliku svakako su opisi prvenstveno onoga što je vidio
ali isto tako i onoga što je osjetio i doživio gledajući jedan takav užasan prizor
I tu vam čovjeka nije strah od smrti nego od toga kakvom će ga smrću umoriti Rekao sam
vam da je ona od vatre najgora I stoga mnogi ndash kad čuju one jauke preko vode i vide otud
odbljesak vatre ne čekaju drugu noć iduću noć svoju noć ndash noć takvu nego se sami
ubijaju
U putopisu Oslobođeni Jasenovac pronalazimo niz opisa koji su posebno efektni i samim
tim privlače pažnju čitaoca Na samom početku djela u onome što se u ovom radu izdvaja
kao okvir ovog putopisa Ćamil Sijarić ističe namjeru svog putovanja u Jasenovac Odlazi
na to putovanje da opiše ono što će vidjeti Onog trenutka kada stiže ispred logora
Jasenovac zatiče samo ruševine kuća nešto što je bilo ljudsko naselje zatiče paljevinu i
pustoš Sijarić efektno opisuje ono što trenutno vidi a što na samom početku svog
putovanja nije ni slutio da će vidjeti
Karakterističan je i opis rode prvog živog stvorenja kojeg pisac zatiče u Jasenovcu Postoji
mnogo mitova simbola i vjerovanja u raznim kulturama koja su povezana sa rodama
Vijekovima su ove ptice povezivane sa bebama i porodicom gdje je roda simbol početka
života Ćamil Sijarić u Jasenovcu zatiče rodu bijelu visoku gdje stoji na visokom odžaku
oko kojeg se zidovi nisu održali Jedini glas u mrtvoj tišini i jedino živo stvorenje u
jezivom Jasenovcu djeluje kao potpuni paradoks što i pisac vrlo slikovito opisuje
Stoji i gleda nekud u daljinu Tu joj je i gnijezdo ndash crni se veliko cijela gomila granja i
zemlje ndash i u njemu ona Roda Noga joj je duga i tanka kao vlat žita Ponekad se okrene i
gleda ispod sebe opustjelo naselje tako kao da se čudi i pita šta je to bilo šta je to moglo
tako da bude tako da se dogodi tako da se učini A svijet je dolje pod njom izgledao kao
da je doživio potop ndash koji je u svom gnijezdu u Nojevom kovčegu preživjela samo ta ptica
ta roda
40
DotematizacijaMatoš ističe kako putopisac može biti učenjak i šaljivdžija slikar i psiholog fantast i
realist jer u široki okvir putopisa pristaju sve literarne vrste
Dotematizacija uključuje tipove znanja ili obavijesti kojima se nadograđuje osnovno
putopisno izlaganje i postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za
približavanje putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta jer
se osnovnoj strukturi putovanja i opisu predmetnosti mogu dodavati različite tematske
cjeline u kojima se subjekt može pokazati kao vješt pisac ili zanimljiv mislilac Upravo se
postupkom dotematizacije temeljnog putopisnog zbivanja ostvaruje složenost putopisnog
diskursa i omogućuje posredno upoznavanje putopisca i njegova idejnoga svijeta
Branimir Donat hrvatski književni kritičar smatra da je struktura beletrističkog putopisa
za razliku od načina oblikovanja putopisnog teksta kojim dominira naučni način izlaganja
uvijek pružala piscima šanse da govore o svemu i svačemu omogućavala im je da digresija
postane važna okosnica pripovijedanja i da se u okviru reportaže dotaknu i onih tema koje
su se prije gotovo isključivo povezivale uz priču ili roman
Dva osnovna postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija
figuralnim postupcima Uz misaonu nadogradnju koja se u putopisu najčešće javalja kao
manja tekstualna cjelina i svojom motivskom zaokupljenošću upućuje na posebnu
autonomiju upravo tropi i figure značenja pridonese literarizaciji žanra Dean Duda prvi
postupak naziva izravnom a drugi neizravnom dotematizacijom
Primjer osnovne misaone nadogradnje uočavamo u putopisu Herceg-Bosno i tvoji gradovi
gdje pisac slušajući ljubavnu pjesmu razmišlja o sastancima i rastancima ljudima koje
41
spajaju i rastavljaju putevi Razmišlja o prolaznosti života o čovjeku koji je i neprimijetan
u vremenu koje dolazi i prolazi o putu koji čovjeka odvede negdje ali ga i ne vrati
I mi koji niz te puteve nekog pratimo ili sretnemo uvijek smo jedno uzbuđenje jedno
zažareno ljudsko osjećanje jedna teška žalost ili radovanje Put je nešto drugačije od
svega ostalog On je ono što nas spaja ili razdvaja i pred čim često kane naša suza Jer
nekog za kim smo digli svoju ruku da pozdravimo i ispratimo ubrzo će upiti daljina i za
njim ostati prazan put Šta teških briga šta divnih želja šta čežnja šta nada šta pitanja i
pogleda upućujemo ponekad niz put a on ostaje nijem i prazan a dug kao vječnost jer
koliko ih je odveo nekud nekakv put a da ih nije vratio I koliko je duž putova ljudskih
mramorova
Misaona nadogradnja pretvara putopis u ogled i proširujući osnovnu temu putovanja
približava ga hijerarhijski višim žanrovima To je samostalna cjelina koju razlog
putopiščeva nadahnuća povezuje sa događajnim slijedom putovanja Figuralni postupak
dotematizacije nije nužno vezan uz misaonu nadogradnju i može se pojaviti na bilo kojem
mjestu u tekstu Njime se putopisni diskurs širi kao zapažanje dosjetka ili kratka priča
Subjekt putopisnog diskursa dotematizacijskim postupcima pokazuje književno umijeće
slično onome koje se podrazumijeva u hijerarhijski višim vrstama
Postupak dotematizacije pronalazimo i u Oslobođenom Jasenovcu gdje krvavi dječiji
siperčić i na njemu crvenim koncem izvezen patuljak koji za sobom vodi puža u Sijariću
budi razna razmišljanja i pitanja Razmišlja o ratu o tome kako je neko imao sreće i ostao
živ a neko drugi opet iako je sačuvao život izgubio je razum a oni treći koji su se
izgubili u ovom ratu više se nikada neće vratiti
Dani su majski Godina je 1945 Putevima ndash kud god pogledate prolaze vojske Kraj rata
je toliko blizu da prosto možete da ga vidite Neko će se iz njega srećan vratiti Neko lud A
neko Sjetio sam se onog krvavog dječijeg siperčića sa patuljkom i pužem izvezenim
crvenim koncem pa patuljak vodi za rogove puža Ta se mala družina neće vratiti
Prolaze odnekud jednako vojske I sva ti je zemlja čudna ndash i kao da nije ona stara zemlja
nego neka nova koja dolazi samo jednom i samo s proljeća
Mogli bismo zaključiti da upravo taj emotivni dio teksta ta uvjetno rečeno bdquoemotivna
nadogradnjaldquo (kao što je navedeni citat) otkriva ličnost putopisnog subjekta te njegova
shvatanja prirode života čovjeka i prolaznosti U Sijarićevim putopisima prisutan je
figuralni postupak dotematizacije ali i naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj
baštini uz karakterističan književno-estetski stil Takav postupak prepoznajemo u zapisu
Boja riječ i kamen kada Sijarić piše o Jajcu kojeg mnogi slikari slikaju isključivo zbog
42
vodopada sa čim se ovaj putopisac ne slaže Jajce je grad koji ima historiju i koji se nalazi
u Bosni pa ga zbog toga i treba slikati Sijarić ističe kako je nekadašnja nezavisna
bogumilska Bosna u svoje vrijeme bila okupila duhove slobodarske protiv dogme i protiv
crkve U Bosnu se dolazilo i prolazilo da se nadahne slobodama u nju se dolazilo i
dogovaralo i odatle se borilo Ovakve primjere naučnog postupka dotematizacije isključivo
pronalazimo u putopisu Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi dok je
figuralni postupak dotematizacije najviše zastupljen u Oslobođenom Jasenovcu a takvim
postupkom putopisni diskurs se širi i preobražava u esej i kratku priču
Figure kulturalnog pamćenjaPojam bdquoumijeća pamćenjaldquo (ars memorativa) prvenstveno se veže za zapadnjačku tradiciju
Grčki pjesnik Simonid (živio je u 6 st pr n e) izdvaja se kao tvorac općenito umijeća
pamćenja te ovo umijeće definira kao jednu od pet oblasti retorike Smatra se da je
Ciceron najbolje objasnio mnemotehniku u smislu da se princip mnemotehnike sastoji u
43
tome da se odaberu određena mjesta te da se stvore mentalne slike za stvari i mjesta koja
se žele zadržati u svijesti Kada je riječ o pamćenju razlikuje se prirodno i artificijelno a
umijeće pamćenja temelj je artificijelnog pamćenja a kultura sjećanja je univerzalni
fenomen Svaka socijalna grupa manja ili veća posjeduje određeni oblik kulture sjećanja
U prethodnim poglavljima ovog rada bitno se isticalo to da je Ć Sijarić u svojim
putopisima prvenstveno u Zapisima o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi nastojao
sačuvati sjećanje na prošlost te na taj način stvoriti neraskidivu vezu prošlosti i
sadašnjosti a tu vezu isključivo stvara na temeljima prostora i vremena Upravo se smatra
da ono što je prostor za umijeće pamćenja vrijeme je za kulturu sjećanja Tako kultura
sjećanja počiva najviše na oblicima odnosa prema prošlosti dakle u sjećanju se
rekonstruira prošlost Međutim ta prošlost kao takva mora ući u svijest jer ne smije
sasvim nestati moraju postojati svjedočanstva a koja moraju iskazivati neku
karakterističnu diferenciju
Svaka ličnost i svaki historijski fakt se već u svom prispijeću u pamćenje transponiraju u
neki nauk pojam simbol tako oni dobivaju neki smisao postaju element idejnog sistema
društva Iz ove suigre pojmova i iskustva nastaje ono što želimo nazvati figurama sjećanja
Figure sjećanja određuju tri obilježja konkretni spoj s vremenom i prostorom spoj sa
nekom grupom i rekonstruktivnost kao poseban postupak Figure sjećanja su uvijek
prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila Sijarića riječ je o oživljenom
prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu Pojam prostora obuhvata i
svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu (namještaj uređaji prostorije sa svojom
specifičnom uređenošću) što pruža sliku stabilnosti U putopisu Herceg-Bosno i tvoji
gradovi dominantan je spoj s vremenom i prostorom Kada govori o gradu Travniku
Sijarić spaja prošlost i budućnost u obliku tvrđave
Dugo poslije pada Bosne pod Turke Travnik je bio jedno malo mjesto ndash sa malo dućana i
sa hanom ali i sa svojom tvrdom tvrđavom iznad sebe koja je značila sigurnost onih koji tu
žive To je danas onaj stari dio Travnika koji se zove Stara varoš i u kojem je Nova
džamija ndash to jest bila nova u jedno vrlo davno vrijeme kad je načinjena ndash čak godine
1549 što znači da je ta Nova džamija jedna od najstarijih u cijeloj Bosni a reklo bi se i
najljepših
Historija slijedi pamćenje a kulturno pamćenje se usmjerava na fiksne tačke u prošlosti
Međutim prošlost kao takva ndash u tom obliku se ne može održati ona se preoblikuje u
simboličke figure za koje se veže određeno sjećanje Razne pripovijesti one istinite i
neistinite također su figure sjećanja Za kulturno pamćenje nije bitna faktična već
44
prisjećana povijest Tako da su i mitovi figure sjećanja Mnoge priče čija istinitost nije
provjerena i ustanovljena (možemo ih nazvati legendama) također su figure sjećanja a
takve priče u velikoj mjeri pronalazimo i u Sijarićevoj putopisnoj prozi Pišući o Drini
Sijarić priča priču o dvjema sestrama koje su gradile dva grada Jerina s lijeve a njena
sestra sa desne strane Drine Kako je grad sa desne strane bio veći Jerina je zbog toga
otrovala svoju sestru
Ali priča tu nije stala i ide dalje ndash slika Jerinu kao golu ženu i raspusnicu Mlada gola i
željna mladića ndash ona ih je uvodila u svoje odaje da je obljube a poslije bacala ih u Drinu
I sve dok se gore gradio grad Drina je dolje odnosila mladiće Majstori su o tome morali
da ćute A što riječima nisu smjeli da kažu kazali su svojim dlijetima Na jednoj ploči
uzidanoj isklesali su golu ženu ndash u položaju grozno razvratnom da time kažu kakva je
Jerina I tako je kamen govorio ono što jezik nije smio
Kulturno pamćenje uvijek ima svoje posebne nosioce to su najčešće učitelji sveštenici
pisari učenjaci a što svakako možemo povezati sa putopiscem Ć Sijarićem U ulozi
putnika Sijarić čuva sjećanje na Bosnu i Hercegovinu (prvenstveno njene gradove) i
sjećanje na mračnu prošlost kakvo je ono u putopisu Oslobođeni Jasenovac Kulturno
pamćenje se kroz slijed generacija održava putem kulture što sa sobom povlači pitanje
identiteta Identitet se uspostavlja preko pamćenja i sjećanja Tako jedna grupa svoj grupni
identitet može reproducirati samo pamćenjem a osnovu pamćenja čini kultura
Putopis kao takva forma ima upravo taj zadatak da sačuva identitet jedne čitave grupe
Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku prošlost govore o
drevnim gradovima bosanskim kraljevima banovima feudalcima pašama agama i
begovima kazuju o Bosni i Hercegovini Bosancima i Hercegovcima o njihovim
sudbinama I samo ljudsko postojanje zamislivo je samo na tlu i u okviru kulture i društva
Svijest o socijalnom pripadanju (kolektivnom identitetu) temelji se na zajedničkom znanju
i zajedničkom pamćenju koje je obilježeno govorom Kada je riječ o identitetu i njegovom
značaju vjerovatno najviše do izražaja dolazi zapis Tvrdi mi grad Bobovac gdje Sijarić
govori o najznačajnijem i najbolje utvrđenom gradu srednjovjekovne Bosne kojeg je
podigao ban Stjepan II Kotromanić prije prve polovine 14 stoljeća
Bobovac je bio u centru zemlje bosanske ndash u gorostasnom i od puteva udaljenom kraju u
onom gdje je bio i dvor bosanskih banova to jest prijestonica zemlje i vjerovalo se dokle
se god drži tvrdi Bobovac držaće se i cijela Bosna iz ovog se grada branila Bosna I sva
njena snaga bila je tu U tom kamenu ndash na kamenu u tim zidovima što su strčali kao da su
iz stijene izrasli Danas vam to liči na zube starca Jer ono što je nekad krepko stajalo i
45
prijetilo oburvalo se kule tabije podzidi ndash danas su samo gomile ili ako još stoje ndash stoje
žalosno
Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom 20 stoljeća izdvaja se figura
kulturalnog pamćenja Tzv mjesta pamćenja koja književni tekstovi obnavljaju skupom
simboličkih figura javljaju se u funkciji pohranjivanja utemeljenja i očuvanja znanja o
sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke prošlosti U skupu simboličkih
slika stvara se sistem kulture pamćenja koji se u književnim djelima najviše postiže
intertekstualnošću
Mnogi književni teoretičari i kritičari smatraju da je prostor bitan element proznih
književnih djela u cjelosti U Kritici čistog uma Immanuel Kant određuje prostor i
vrijeme kao nužne oblike svake spoznaje počevši od elementarnih opažanja i predstava U
dvadesetom stoljeću veliku pažnju prostoru posvećivali su Max Weber E Durkheim G
Simmel M Foucault i E Husserl To tzv povezivanje književnosti s geografijom dogodilo
se 90-ih godina dvadesetoga stoljeća a pitanje prostora postala je važna tema u mnogim
područjima književnosti Prostor ima zadatak da omogući liku da se kreće da se snalazi da
kroz prostor iskazuje neke svoje osobine karakteristike i vlastite probleme egzistencije
Motiv prostora se u književnom djelu nije dovoljno izučavao Bahtin kaže bdquoProces
osvajanja realnog istorijskog vremena i prostora i realnog istorijskog čoveka koji se nalazio
u njima u književnosti je tekao komplikovano i isprekidanoldquo Bahtin povezuje vrijeme i
prostor i daje mu zajednički naziv hronotop On je zastupao tezu da su osvajane pojedine
strane vremena i prostora dostupne na određenom povijesnom stepenu razvoja
čovječanstva ali ne u dovoljnoj mjeri Bahtin je još i dodao da je došlo vrijeme kada se na
prostor u književnim djelima treba gledati kao na nešto bitno i u skladu sa vremenom jer
je značajno izražavanje neraskidivosti prostora i vremena Prostorna i vremenska obilježja
se stapaju u jednu konkretnu cjelinu vrijeme se bdquosteželdquo postaje umjetnički vidljivo a taj
prostor se uvlači u kretanje vremena sižea Obilježja vremena razotkrivaju se u prostoru a
prostor se osmišljava i meri vremenom
Kada je u pitanju gradski prostor u književnosti Richard Lehan navodi kako grad uvijek
igra veliku ulogu u ljudskoj sudbini bez obzira na način kako je predstavljen te da urbani
konstrukti moraju biti neprestano preispitivani jer su oni artificijelni i diverzni Upravo je
taj gradski prostor često obilježen nelagodom odbojnošću strahom i neprilagođenošću
nasuprot idiličnom i bdquorajskomldquo selu
Tijelo se stjecajem okolnosti našlo u mrskom gradu dok zarobljena bolesna duša žudi za
povratkom u iskon na selo u čedno pastoralno okruženje u zdravlje u čistoću identiteta
46
Za razliku od artificijalnoga grada selo je tijesno povezano sa prirodnom slikom svijeta
Stoga realisti nisu voljeli grad i o urbanoj civilizaciji pišu gotovo isključivo kao o otuđenoj
formi života
U razdoblju moderne prepoznaje se veće zanimanje za urbanu tematiku i fenomene
gradske civilizacije Ona donosi i sasvim novo viđenje grada kao slojevitog prostora u
kojem se pokazuju različite kulturne političke društvene nacionalne i umjetničke
vrijednosti Upravo u razdoblju moderne prvi put se u književnosti grad počinje promatrati
kao proces kao simultanost različitosti Modernistički pisci predstavljaju grad kao
kompleksnu strukturu koja postaje poticaj za čisto mentalne procese Grad postaje mjesto
duševnih kriza U čovjeku se javlja nemir strah nelagoda i beznađe
Dean Duda napominje da djelovanje nadmašuje viđenje u svakodnevnim pričama o
prostoru a to jednostavno znači da se prostor proizvodi kretanjem
Već u samom smislu i razlogu nastanku putopisa Oslobođeni Jasenovac izdvaja se figura
najvećeg sabirnog logora u nekadašnjoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj logor Jasenovac
Sam pojam bdquosabirni logorldquo kao vrsta zatvora koja je stvorena za političke protivnike
pripadnike pojedinih etničkih ili religijskih grupa civila iz kritičnog vojnog područja ili
bilo koju grupu ljudi povlači sa sobom sve negativne konotacije Ćamil Sijarić taj prostor
uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na smrt pa
pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Cjelokupan taj prizor izaziva strah a gluha
tišina smrad od blata od truleži od gasova i same zemlje pojačava to nezaobilazno
osjećanje u njemu Smrt je osnovna misao koja prati ovaj prostor Sijarić ističe da je drveće
i ptice na njima jedino što pokazuje trag života osim toga tu ništa više nije živo
Zato je ova zemlja tako utabana
Zato je tako jadna
Sada je sva crna I ćutljiva Kao kakvo živo a jadno biće koje je mnogo propatilo Ovdje
ima drveća i na njemu ima ptica I reklo bi se da više ništa živo tu nema
Ovo je bilo mjesto umiranja
Logor smrti
Bilo mu je ime Jasenovac
Kroz njegovu kapiju ulazilo se ali se nije i izlazilo
Također Sijarić napominje da to i nije neki veliki prostor ali da je užasan zbog svega
onoga što se na njemu vidi Za njega je to groblje koje se širi i nema granica Možda
jedinu simboliku života pruža slika čovjeka koji je nekako uspio preživjeti između tih
mrtvih ljudskih tijela
47
I eno s kraja vode sa blatne obale između panjeva i vrbovog granja jedan čovjek ustaje
Diže se gore kao avet Poderan je mokar i kaljav Lice mu je u maljama i staro Mršav je i
jadan i izgleda tako kao da je već bio jednom umro pa nekim slučajem oživio i ustao
odozdo između mrtvih Ustajanjem jednog živog čovjeka iz ovog beskrajnog groblja u
vodi bio sam zbunjen i preplašen
D Duda također ističe kako je učestalost tegoba i prostora patnje (kakvo je upravo ovaj
prostor logora) u jasnoj opreci naspram domovine i slobode ali isto tako i jasno definirane
klasne pozicije tj socijalnog statusa Ono možda što je karakteristično za prostor logora i
sam ovaj putopis je i to što Sijarić u samom djelu ne opisuje dovoljno čovjeka zatočenika
njegove misli osjećanja i strah Sve se to nazire u cjelokupnom djelu sva ta osjećanja i
strahovi čovjeka koji očekuje smrt su podloga ovog putopisa ali konkretnih opisa
pronalazimo samo na nekoliko mjesta a jedan takav je i sljedeći
Čovjek u logoru mnogo vidi ali sve ne može vidjeti ndash jer šta vi znate koga sve to dovode na
obalu čujete kako se voz zaustavio i kako lokomotiva brekće i znate da su to tamo
dovedene nove žrtve Najedanput čujete ustaške psovke plač ženski vrisak zapomaganje
pisku djece i jasno vam je da to tamo ustaše ubijaju ženski glasovi se uvijek jače čuju
Žene pred smrt više protestuju nego muškarci A novodovedeni zatočenici više od starih
Možemo uočiti da kod Sijarića često imamo pozivanje na određene objekte i mjesta To su
prvenstveno gradovi i logor u Oslobođenom Jasenovcu Tako i ovdje svaki grad sam za
sebe predstavlja određeno mjesto mjesto pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i
njeno oživljavanje Srednjovjekovne gradine koje baš zbog toga što su gradine i to još
srednjovjekovne asociraju na prošlost dalju i od one koju poznaje i sam putopisac Smatra
se da se na određenim mjestima objektima u gradovima struktuira čovjekov život
njegovo ponašanje putanje koje slijedi kroz prostor i vrijeme jer grad kao takav
reflektira i utjelovljuje moć stvara red u prostoru i vremenu te disciplinu prostora i
vremena
U ovom putopisu (Oslobođeni Jasenovac) izdvaja se i bolnica kao još jedna
karakteristična figura prostora Namijenjena da liječi i time pomogne onima koji su
bolesni ovdje bolnica poprima sasvim drugačije značenje To je bila jedna baraka koja je
postojala samo formalno niti jedan bolesnik te bolnice nije izliječen Kako bi pred
međunarodnom komisijom prekrili tragove stravičnih zločina renovirali su tu bolnicu
Bitno je navesti to da ove podatke Ć Sijarić doznaje od preživjelog logoraša
Ustaše su tom prilikom pobili oko šesdeset bolesnika iz te bolnice onih koji su svojim
izgledom odavali pravo stanje logora Zatim su u bolnicu uneseni novi kreveti Uneseno je
48
i sve drugo što je jednoj bolnici potrebno A onda su ndash na kraju u bolnicu na nove krevete
i u nove postelje uvedeni novi bolesnici Ali oni nisu bili bolesni oni su bili zdravi ljudi ndash
koliko u logoru neko može da bude zdrav ali su i takvi jadno izgledali i imali da
predstavljaju bolesnike Tada smo dobili i nove logorske brojeve Bili su vrlo niski kako bi
se prikrilo pravo brojno stanje logora
U ovom stravičnom okruženju izdvaja se i religijski prostor Za D Dudu religijski prostor
je prostor susreta To je način stvaranja ljepote harmoničnosti i prirodnog idiličnog
prostora Kao i bolnica i ovdje je religijski prostor sasvim formalan Godine 1941 i 1942
u logoru su bili zaveli bogosluženje Za katoličku crkvu i džamiju uređene su bile posebne
sobe
Pop je bio neki Zvonko Brekalo Umro je od tifusa A hodža jedan zatočenik Ustaše su ga
uniformisali dali su mu čin satnika ndash a odmah zatim likvidirali ga ndash objesili su ga
Figuru smrti i grobnice pronalazimo i u putopisu Zapis o gradovima tačnije u zapisu O
Lenjingradu gdje Sijarić govori o stradanjima u Drugom svjetskom ratu Na specifičan
način opisuje grobnice te zajedničke masovne grobnice koje spajaju one sa istim tragičnim
sudbinama a koje su i nazvali bdquobratskim mogilamaldquo Sijarić kazuje o svim žrtvama rata o
tom besmislu koje ne donosi ništa dobro a uzima puno više o svakom pojedincu koji
izgubi dragu osobu
Tu među njih uđi ćutke S kapom u ruci S mislima da su to žrtve kakve si i ti imao u svojoj
zemlji Tako ćeš moći lakše da hodiš kroz ove beskrajne bdquobratske mogileldquo I zublja koja
nad njima gori podsjetiće te na zublje žrtvama u tvojoj zemlji Pa ti ovo groblje dođe kao
ono u tvojoj zemlji ndash nad kojim si već lio svoju suzu za drugovima za prijateljima za
poznanicima I nije ti drukčije nego da ovdje leže i tvoji ndash tvoji znanci
Sijarić piše i o porodici Savič koja je nastradala u tom ratu Posebno ističe bilješke
djevojčice Tanje najmlađe u toj porodici
Kao učenica Tanja je napisala jedno pismo o stradanjima svoje porodice Kratka hronika
djevojčice Tanje svakako da podsjeća i samim tim može se usporediti sa dnevnikom Ane
Frank trinaestogodišnje Židovke koja je u tajnom skrovištu bilježila svoje misli osjećanja
i strahove Te djevojčice dijelile su istu sudbinu jedne od mnogobrojnih žrtava Drugog
svjetskog rata
49
Zaključak Govoreći o književnim vrstama koje ujedinjuju povijesno-znanstveni interes s umjetničkim
oblikovanjem Milivoj Solar kaže ldquoMeđu takvim književno-znanstvenim vrstama od
posebne je važnosti također putopis S jedne strane on može predstavljati doprinos
geografiji ili etnografiji dok s druge strane predstavlja osobitu književnu vrstu u kojoj je
putovanje i opis proputovanih predjela ili zemalja povod za šire umjetničko oblikovanje
zapažanja dojmova i razmišljanja o svemu onom što putopisca zaokuplja tokom
putovanjaldquoemspČesto se na taj način putopis približava eseju ili romanu u kojemu je fabula
organizirana kao slijed događaja koji seemspzbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine
likova Iako postoji to mišljenje da se putopis približava eseju ili romanu i isto tako da se u
posljednje vrijeme pokazuje veći interes za takvim književnim žanrom putopis je svakako
manje istraženo proučavano i na kraju krajeva čitano područje To se pokazuje i kada je u
pitanju Ćamil Sijarić poznatiji je Sijarić romanopisac nego Sijarić putopisac
Ako se vratimo na mišljenje M Solara da je u putopisu fabula organizirana kao slijed
događaja koji se zbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine njih to bismo mogli
povezati sa ovim piscem bar konkretno u putopisu Oslobođeni Jasenovac dok Zapisi o
gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi djeluju na posve drugačiji način Sijarić se više
50
bazira na historiju koja se polahko zaboravlja i kao da nastoji da je spasi od tog zaborava
Njegovi likovi su usputni i bez nekog posebnog značaja osim ako nije riječ o nekoj
historijskoj ličnosti Međutim tu se opet izdvaja Oslobođeni Jasenovac u kojem jedan lik
preuzima ulogu naratora pa kao bivši logoraš grobar priča svoje doživljaje koji djeluju
kao neka vrsta ispovijesti Onog trenutka kada Sijarić govori o historijskim ličnostima
govori ono što je manje i više poznato
Često ne nudi ništa novo i novost nije način njegovog postizanja zanimljivosti ali on je
pisac koji odlično poznaje mjesto na koje putuje a posebno historiju iako nije historičar
već uvijek u svakom smislu samo pisac Njegova historijska priča nije puko kazivanje
činjenica već pravi književno-umjetnički tekst Anegdote i legende su ono što krasi
njegovo pisanje i doprinosi toj zanimljivosti Pokazalo se da su doba mjesto i trajanje
ključni elementi Sijarićevog putopisa On je vremenski i prostorno ovjekovječio i sadašnji
ali i daleki i zagubljeni teritorij Bosne i Hercegovine
Ostavio je jasnu sliku njenih ljudi njihovu historiju i legendu nacionalnu i vjersku
isprepletenost i suprotstavljenost ujedno i pitome i surove prirode te običaja
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti tj putopiščeva objašnjenja o razlozima nastanka nekog
putopisa najčešće se nalaze u samom predgovoru Pokazalo se da je to slučaj i u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja a zatim
vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa putovanja
Sijarić kao razlog svog putovanja navodi tu činjenicu da jugoslavenski srednjovjekovni
gradovi nisu dovoljno istraženi U Oslobođenom Jasenovcu okvir predstavlja uvodna
rečenica Sijarić kaže ldquoIšao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjetildquo
Razlog njegovog putovanja u Jasenovac je namjera da otkrije sve te strahote koje su se
desile s tim da ni sam pisac ne sluti šta će sve zateći i vidjeti
Vjerovatno dvije najvažnije značajke putopisnog subjekta su snalažljivost i perceptivna
usmjerenost Neki se putopisci baziraju na opise historijskih znamenitosti neki na
tradiciju svakodnevni život neki na opise prirode a Sijarić u svoje putopise kombinira sve
te elemente Najviše bdquoizravnih susretaldquo sa putopiscem imamo onda kada opisuje neku
znamenitost prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi U Zapisima o
gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih dijelova kada se opisuju putevi i
historijske znamenitosti Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi Kako je
i navedeno to se najbolje može vidjeti u tekstu Putovati znači ndash vidjeti
Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje
je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost
51
putopisnog svijeta Oba Sijarićeva putopisa Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji
gradovi prvenstveno su usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje
mjestima građevinama i običajima To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj
izvještajnoj ili naučnoj obradi Međutim u tim pripovijedanjima i opisivanjima
pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici samog putopisa S druge strane u
slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se drugačije odlike U tom djelu
pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju istu poziciju u samom
tekstu
Dotematizacija uključuje obavijesti kojima se nadograđuje osnovno putopisno izlaganje i
postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za približavanje
putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta Dva osnovna
postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija figuralnim
postupcima U Sijarićevim putopisima prisutan je figuralni postupak dotematizacije ali i
naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj baštini uz karakterističan književno-
estetski stil
Figure sjećanja su uvijek prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila
Sijarića riječ je o oživljenom prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu
Pojam prostora obuhvata i svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu Figure sjećanja
su uvijek prostorno i vremenski konkretne Putopis ima zadatak da sačuva identitet jedne
čitave zajednice Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku
prošlost U Oslobođenom Jasenovcu u prvom planu izdvaja se figura logora Ovaj pisac taj
prostor uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na
smrt pa pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Sijarić piše isključivo o gradu i
gradskim običajima jer za njega svaki grad predstavlja određeno mjesto mjesto
pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i njeno oživljavanje
52
O piscu
Ćamil Sijarić je da još ovo kažem na kraju bio neobično pitoreskna pojava u našem
ljudskom svijetu i već za života postao predmet mnogih priča i anegdota Bio je oličenje
drevne jednostavnosti i neposrednosti U neprirodnom svijetu bio je prirodan čovjek
Ćamil Sijarić rođen je 18 decembra 1913 godine u Šipovicama kod Bijelog Polja u Crnoj
Gori u jako imućnoj zemljoradničkoj porodici Rano ostaje bez oba roditelja te odrasta
kod strica Osnovnu školu završio je u Godijevu u Bijelom Polju a odemsp1927 doemsp1935
godine pohađa Veliku medresu kralja Aleksandra uemspSkopljuemspiz koje je zbog političke
aktivnosti bio isključen Školovanje nastavlja u Vranju i u gimnaziji maturiraemsp1936
godine Iste te godine upisuje Pravni fakultet uemspBeogradu Diplomirao jeemsp1940 godine a
za vrijeme Drugog svjetskog rataemspslužbuje uemspSarajevuemspMostaruemspBosanskoj Gradiški
iemspBanjaluci Za sekretara Suda narodne časti u Banjaluci izabran jeemsp1945 godine potom je
novinar lista Glas i dramaturg Narodnog pozorišta u Banjaluci U Sarajevo prelaziemsp1947
godine radi u redakciji lista Pregled a potom je u Glavnom odboru Narodnog fronta i
redakciji Zadrugara U literarnu sekciju Radio Sarajeva prelaziemsp1951 godine i tu ostaje
sve do odlaska u mirovinuemsp1983 godine
Već kao đak Velike medrese u Soplju pokazuje interesovanje za književni rad U toj školi
bio je predsjednik literarne družine koja je izdavala časopis bdquoVesnikldquo u kojem je objavio
svoje prve književne radove ndash pjesme 1929 godine Bavio se i sakupljanjem narodnih
epskih pjesama u rodnom Bihoru koje je poslao Srpskoj akademiji nauka u Beogradu (i
danas se te pjesme čuvaju u arhivi spomenute akademije) Književni rad nastavlja
53
objavljujući pjesme u bdquoGajretuldquo bdquoŽeni danasldquo i bdquoPregleduldquo Za vrijeme rata ništa ne
objavljuje Bio je redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i
Akademije naua i umjetnosti Crne Gore
Nagrađen je brojnim nagradama kao što su 27-julska nagrada SR Bosne i Hercegovine
13-julska nagrada SR Crne Gore Andrićeva nagrada i dr
Umro jeemsp6 decembraemsp1989 godine
SažetakPutopis kao forma razvija se još u antici To je književna vrsta tematski oblikovana
putovanjem putopisca koji pripovjeda zgode na putu opisuje prostore kojima putuje i
mjesta na kojima boravi iznosi svoja zapažanja o ljudima koje na putu susreće o njihovim
običajima i načinu života te često o kulturnim i umjetničkim znamenitostima određenih
krajeva Za Ćamila Sijarića putopis je jednostavno opis putovanja zajedno i geografija i
historija i etnografija Historijska priča je ona koja zauzima primarno mjesto u njegovom
putopisnom opusu U ovom masterskom radu prikazali su se Sijarićevi putopisi Zapis o
gradovima Herceg-Bosno i tvoji gradovi i Jasenovac Knjiga Zapisi o gradovima
objavljena je 1970 godine a 1986 Sijarić objavljuje putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi
Po tematici se ovaj putopis može izjednačiti sa putopisom Zapisi o gradovima dok je
Oslobođeni Jasenovac i svojom formom i sadržajem ustrojen na potpuno drugačiji način
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta
Pokazalo se kako te obavijesti pronalazimo u predgovoru ali i u pojedinim zapisima unutar
putopisa Kada je riječ o zanimljivosti mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive
zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru međutim ovaj pisac ipak sve što je
zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način posebno u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi Usputne priče anegdote i legende su osnovni elementi
kojima Sijarić postiže zanimljivost i novost Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna
izražajna postupka u putopisu Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom
20 stoljeća izdvaja se figura kulturalnog pamćenja Ta tzv mjesta pamćenja javljaju se u
funkciji očuvanja znanja o sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke
54
prošlosti Ovi putopisi sadrže niz figura kulturalnih pamćenja kao što se i pokazalo u
samom radu
SummaryTravelouge as form was developed in the classical period It is a literatur category
thematicly shaped with travelers journey in which he narrates about events descripes
places he has seen people he met their customs and way of living and often about cultural
and artistic sights of specific areas For Ćamil Sijarić travelouge is simply description of
travels including geography history and etnhography Historical story is primar in his
travelouge opus This master thresis showed us Sijarićs travelouges Zapis o gradovima
Herceg-Bosno i tvoji gradovi and Jasenovac Zapis o gradovima was published 1970
Herceg-Bosno i tvoji gradovi 1986 Thematically they are very similar while Jasenovac is
with its form and content established differently Framework and notices are authors
expalanations for writing the text We found notices in preface but also in the text of
travelouge Critics claim that most interesting events happen in unknown and far places
However this author search for new and ineresting in his country in a completly different
way as shown in Herceg-Bosno i tvoji gradovi Side stories anecdotes and mhyts are basic
elements for Sijarićs new and interesting storytelling As expressed element of literature of
late 19 and 20 century it stands out figure of cultural memory Those cedilcedil memory placesldquo
occur as intent to preserve knowledge about ourselfs recall historicaly endangered
meaning of common past These travelouges contain series of cultural memories as
shown
55
Literatura Assmann Jann Kulturno pamćenje Pismo sjećanje i politički identitet u ranim
visokim kulturama s njemačkog preveo Vahidin Preljević Biblioteka tEKST
Zenica 2005
Bahtin Mihail Oblici vremena i kronotopa u romanuMatica hrvatska kolo 3
(2008)
Dizdarević Faruk Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila
Sijarića Avlija-portal za kulturu književnost i društvene teme Dostupno na
httpwwwavlijameesejifaruk-dizdarevic-stradalnistvo-kao-umjetnicka-vizija-u-
knjizevnom-djelu-camila-sijarica (2352014)
Duda Dean Priča i putovnje hrvatski romantičarski putopis kao pripovjedni žanr
Matica hrvatska Zagreb 1998
Duda Dean Kultura putovanja Naklada Ljevak Zagreb 2012
Galić Gordana Vladimir Nazor od Splita do piramida - tekst imaginacija
reprezentacija Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske Dostupno
na httphrcaksrcehr86365 (1352014)
Hrvatska opća enciklopedija Leksikografski zavod Miroslav Krleža Zagreb 2008
Dostupno na httpwwwenciklopedijahrNatuknicaaspxID=51177
Isaković Alija Hodoljublje Svjetlost Sarajevo 1973
Kulenović Tvrtko (priredio) Ćamil Sijarić- Zapisi Izabrana djela I-X knjiga
deveta Veselin Masleša Sarajevo 1991
Kulenović Tvrtko Ćamilovi putopisi Diwan - časopis za kulturu Javna biblioteka
Alija Isaković Dostupno na httpwwwdiwanmagcombaarhivadiwan7-
8sadrzajsadrzaj14htm (562014)
Lešić Zdenko i Martinović Juraj (ur) Naučni skup Književno djelo Ćamila
Sijarića Sarajevo 2003
Ivan Lovrenović (2012) Prostori putopisa Dostupno na
httpivanlovrenoviccom201203prostori-putopisa-2 (2762014)
Miličić Irena Teoretičari hodočasnici činovnici tri vrtse renesansnih putopisnih
tekstova Zagreb 2010 Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske
Dostupno na httphrcaksrcehr56766 (1152014)
Nemec Krešimir Čitanje grada Ljevak Zagreb 2010
56
Sijarić Ćamil Zapisi o gradovima Zadruga Sarajevo 1976
Todorova Marija Imaginarni Balkan prevele s engleskog A B Vučen i D
Starčević Biblioteka XX vek 2 izdanje 2006
Zvrko Husein Ćamil Sijarić- pripovjedna proza Dobra knjiga Sarajevo 2013
20
postao je bogataš naslijedio je rođaka iz Bosanske Gradiške Međutim nakon nekog
vremena vratio se u Sarajevo i svojim fenjerima Sijarić pokazuje multinacionalno
Sarajevo ali nekadašnje Sarajevo kada su trgovci i muslimani i katolici i pravoslavci išli
zajedno u Carigrad i nosili kožne proizvode Pisac spominje i Alifakovac i Trebević te
objašnjava porijeklo tih riječi Ime Alifakovac dolazi od Alije koji je inače bio niskog
rasta jer bdquoufakldquo je turska riječ i znači mali Naziv Trebević dolazi od riječi bdquotrebeldquo što
znači bdquosofreldquo koje su se postavljale nekada bogovima i na njima polagane žrtve Pored tih
činjenica Sijarić piše i o kugi koja je bila zahvatila Sarajevo i odnijela mnoge živote Da
je mene vatra pogorjela bijele bi mi dvore ponovila da je mene voda poplavila barem bi
mi oprala sokake već je mene kuga pomorila pomorila i staro i mlado rastavila i milo i
drago kugo pusta da te bog ubije
Ono što je doprinijelo estetici i zanimljivosti Sijarićevih putopisa svakako su upravo te
anegdote i niz pjesama koje su nezaobilazni elementi gotovo svakog pojedinačnog
putopisa
Ćehotina govorila Drini pričekaj me sjutradan do podne dok ja dođem mutna i krvava
mutna jeste dolazila a ne zna se da je nekad došla i krvava
Kako u Sijarićevim romanima i pripovijetkama susrećemo niz različitih likova on i u
putopisu karakterizira čovjeka pokazuje sve njegove vrline i mane Sarajlije su prkosne i
ponosne i umjeli su grdno da se naljute Nisu ispoštovali naredbu Omer-paše Latasa da se
pripremaju za vojsku čak i onda kada im je prijetio raznim kaznama već svaki ode u svoju
krajinu barut tući i olovo liti pa na carsku vojsku udariti
Od Osmanlija do napada Austrije pisac ispisuje priču o Sarajevu i Sarajlijama O tome
kakav je taj grad nekada bio i kakvi su bili njegovi ljudi Sijarić govori na zanimljiv
upečatljiv metaforičan i slikovit način
U čizmara cio red čizama i sve su jednake Mušterija pita za jedne i dobija cijenu pita za
druge i dobija manju cijenu ndash i pita zašto je manja kada su čizme jednake ndash Nisu jednake
u tim što su za jednu paru jevtinije kalfi se kad ih je šio prekinuo jednom konac a kod
drugih se nije kidao pa su zato jevtinije ne zapitkuj tu dokon nego ako hoćeš kupi a ako
nećeš kao i da hoćeš - bio je odgovor čizmedžije
Gračanica podsjeća Ć Sijarića na ljude na njihovu gostoprimljivost koji kao pravi
domaćini rado ugoste svakog prolaznika
21
i sva je ona jedan široko otvoren dom s domaćinom pred kapijom i avlijom da primi
gosta I od svega što ima odlomiće i staviti pred gosta a najviše od svoje duše ndash to jest od
onoga čega Gračanica ponajviše i ima
Sarajlije se mogu pohvaliti svojim bogatstvom Mostarci su pismeni i učeni ljudi u Banjoj
Luci su talentirani pjevači a Fočaci dobri ratnici junaci
Sijarić govori i o pojedinim historijskim ličnostima gdje svaka od njih poprima neko novo
značenje Tako npr govori i o Jeleni ženi bosanskog kralja Stjepana koju su zarobili
turski vojnici Kako bi sačuvala svoj život i život svojih sinova primorana je bila da ode u
Dubrovnik i tamo da živi sama bez krune i kao udovica a njeni sinovi postali su janjičari
Spominje se još i Omer-paša Latas a nekadašnji Mihajlo te njegov dolazak u Banjaluku i
prelazak na islam Taj bdquoBič nad Bosnomldquo kako su ga nazivali bio je sultanova desna ruka
kojom je zavodio red u Bosni
Svaki grad sa sobom nosi svoju sudbinu baš kao i ljudi a tu njihovu sudbinu Sijarić
prikazuje kroz mnoga osvajanja Za Srebrenicu grad srebra uvijek su se zanimali kraljevi
carevi vojske osvajačke čete hajdučke svi oni koji su znali za njeno bogatstvo srebrom
Sijarić opisuje ovaj grad kao jedan od onih gradova s tužnom sudbinom grad koji su
mnogi preuzmimali na prevaru prodavali i kupovali Srebrenicom su prošli i Iliri
Rimljani Bosanci Austrijanci Mađari Turci i Dubrovčani pa u svom putopisu Ćamil
Sijarić kaže ldquoI na strijele koplja sablje i puške osvajali i harali svi koji su stigli i nije
samo onaj ko nije stigaoldquo
Ono što Sijarićevu cjelokupnu putopisnu prozu čini jedinstvenom i prepoznatljivom
svakako su legende po kojima se i gradovi pamte i poznaju Za Banjaluku se veže legenda
o jednoj Austrijanki čijeg je sina zarobio turski oficir Ferhat-paša Da bi ga oslobodio
Ferhat-paša je tražio da se u Banjaluci naprave kaldrme i hamami velika džamija i uz nju
sahat-kula i uz sve to ndash tri tovara blaga Sve što je zatražio i dobio je i po dogovoru
oslobodio mladića Međutim mladić je umro od tuge kad je saznao da je njegova majka
srušila i svoju crkvu da bi paši izgradili džamiju
U zapisu Tvrdi mi grad Bobovac pisac piše legendu o Radaku izdajici zbog kojeg je
Bobovac pao Kralj Stjepan je Radaku povjerio odbranu Bobovca međutim nadajući se da
će dobiti novac zvanje i počast on je izdao to povjerenje i Turcima otvorio vrata Bobovca
Umjesto nagrade Radak je osuđen na smrt Sultan Mehmed Fatih nije želio izdajicu poput
njega pa je naredio da ga strmoglave niz stijenu Ono po čemu se i danas pamti Bobovac
grad koji je gotovo do temelja porušen upravo je ta priča o izdajici Radaku i stijeni niz
koju je survan ndash Radakovoj stijeni
22
Putopisi govore o tradiciji i običajima koji se vijekovima prenose sa generacije na
generaciju Za grad Jajce se kaže da nijedno mjesto u Bosni nije toliko bosansko koliko je
taj grad Takva jedna tradicija može se vidjeti i u narodnoj nošnji koju ovaj putopisac vrlo
detaljno opisuje
To je stara bosanska nošnja Nikakvih džidža ničeg suvišnog ndash do onoliko koliko treba Ni
malo ni mnogo do po mjeri Tako se nosio a i danas se tako nosi svijet oko Jajca I uz
one zidine i onakve krovove spojiva je jedino ovakva nošnja Ona je žena kao isklesana A
kao isklesan je i sam grad I samo zajedno oni čine cjelinu i jedinstvo Nešto što imaju u
sebi sve stare stvari imaju u sebi i ove žene oko Jajca Vuku u sebi nešto iz davnine - čak
možda iz one bogumilske Bosne Nešto što je vječno a narodno
Motiv puta se ponavlja i u ovom putopisu Za Sijarića put je cilj i pravac put djeluje kao
zamišljena tačka prema kojoj se ide Ono što pokreće čovjeka da pođe na neko putovanje je
samo ljudska radoznalost i čežnja za onim što je daleko i nepoznato Tako će i Ćamil
Sijarić reći ldquoPutovi su valjda i nastali iz vječitog ljudskog nemiraldquo
Oslobođeni Jasenovac
23
Sve što je ovdje u ovome naselju nekada stajalo na svojim nogama danas je palo dolje A
gore ostali samo dimnjaci iz kojih se više dim ne diže Strše grozno iznad paljevine strše
kao dignute ruke u prazno nebo a nebo je danas plavo i lijepo danas je dan proljetni Dok
je drugo sve palo dolje ndash sve se sravnilo sa ravnom zemljom i umrlo
Sabirni logor Jasenovac bio je najveći sabirni logor i logor smrti u Nezavisnoj Državi
Hrvatskoj Sabirni logori osnovani su kao mjesta zatočenja prisilnog rada i ubistva velikog
broja Srba Židova Roma i Hrvata tačnije svih onih koji su se protivili tadašnjem
ustaškom režimu Sabrini logori nastali su kao rezultat politike rasne i nacionalne
isključivosti u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj koju je 1941 godine pod utjecajem nacističke
Njemačke proglasila Ustaška domovinska organizacija
U svom tekstu bdquoĆamilovi putopisildquo Tvrtko Kulenović navodi da je ovaj putopis drugačiji i
da se zbog toga izdvaja među objavljenim knjigama njegovih putopisa Oslobođeni
Jasenovac je na raskršću između beletrističkog i feljtonističkog oblikovanja gdje pisac
opisuje strahote Drugog svjetskog rata Kao mladi partizanski oficir Ćamil Sijarić je bio
među prvima koji su posjetili taj logor Na samom početku on navodi razlog zbog
putovanja gdje kaže ldquo Išao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjetildquo On
prikazuje strašne slike prikazuje smrt ludilo čovjeka koji nije mogao podnijeti sve ono što
je u logoru doživio gomilu ljudskih tijela izgorjelih ili poluspaljenih
Sijarić kroz tekst naglašava strahote tog zločina tako što nekoliko puta izgovara riječ
Jasenovac On kaže ldquoZemlja na koju stupamo nogom zove se Slavonija a mjesto u koje
smo stigli - Jasenovac Izgovaram tu strašnu riječ nekoliko puta Jasenovac Jasenovacldquo
Vjerovatno najjači efekat ostavljaju izuzetno detaljni opisu u ovom putopisu Sijarić kao da
nastoji stvoriti jednu neuništivu sliku koja će biti svevremeni podsjetnik i opomena Pišući
o leševima koje su zločinci bacili u rijeku kaže ldquoNeki nemaju svoga lica Nemaju glave
Neko nema ruke Nema noge Ili nema nijedne noge A poneki i ne liče na ljudske leševe
nego na nešto neodređeno što se crni iz vode i oko čega se viju muhe Jednog takvog voda
je digla gore na granu Glava i ostalo više se na njemu i ne razlikuju I takav ndash s grane ne
ličeći više na čovjeka kao da govori onim dolje pod sobom Šta bi mogao da im govori
kad bi zaista govorioldquo
Sijarić nudi priču o jednom univerzalnom zlu koje nikoga ne zaobilazi pa ni djecu Tu
djecu te mnogobrojne raskomadane leševe naziva lutkama To su za ovog pisca dječije
lutke koje poslije mnogo igre i čupanja ostanu bez svojih dijelova
24
Kao i u većini svojih djela tako i u ovom putopisu Sijarić prati i tumači psihološku stranu
čovjeka kao pojedinca Čovjek je u stanju da svirepo ubije i muči drugog čovjeka on gubi
sve osobine čovjeka i pretvara se u životinju
Vodnik Markić iz logorske satnije nadzornik električara došao je u mehaničarsku
radionicu i tražio da mu se izmijeni baterija Bio je krvav od glave do pete i bijesan kao
zvijer Htio je da zapuši ali nije mogao jer su mu ruke bile krvave i od krvi mokre Digao
je obadvije šake i sa njih olizao krv gutajući je
Čovjek je zvijer koja bez imalo samilosti muči zatvorenike U tom mučenju vide igru i
zabavu i sve više što bi odlagali smrt i više mučili zatvorenike to bi postajalo sve
zabavnije Kada bi već ustaljeni načini mučenja postajali dosadni onda bi nastojali
izmisliti novi Zatvorenicima bi to ličilo na utakmicu jer svako od njih je pokušavao biti
pobjednik u tom takmičenju Koliko je sve to bilo strašno i prelazilo granice ljudskog
razuma svjedoči i najnoviji način mučenja To je bio šiljati kočić čiji se oštri kraj zabode
u bradu a tupi se udara puškom sve dok kolac ne probode do mozga
Veći dio ovog putopisa djeluje kao jedna ispovijest čovjeka koji je preživio i uspio pobjeći
iz logora a koji je u logoru obavljao posao grobara Na zanimljiv način Sijarić slika tog
čovjeka Pokazuje kako se živ čovjek uspijeva navići na sve ma koliko djelovalo strano i
nemoguće Takav čovjek gubi razum i emocije jer u logoru kako kaže i sam pisac čovjek
poživinči on više ne zna za odnose prema porodici i prijateljima jednostavno zamru čula i
sve ono što je ljudsko
Ali mi smo se razlikovali od takvih grobara jer mi grobari u logoru morali smo da
zakopavamo i mrtve i žive A šta to znači moj prijatelju zakopati u zemlju živa čovjeka to
vama niko ne umije kazati Niti vi možete ikada to shvatiti Nisam ni ja mogao to da
shvatim Bio sam tada još zdravih čula I ono što nekad ne biste učinili ni za živu glavu
sad činite sasvim mirno ndash jer vi više niste čovjek koji ima svoja zdrava čula nego ste
čovjek koji nema čula ndash ili su vam čula bolesna
Motiv straha provlači se kroz čitavo ovo djelo Taj strah sadržan je u glasu onih koji su u
logoru i koji u užasnim mukama čekaju smrt Oni koji su preživjeli logor pamte te glasove
po tome što čovjek nikada prije nije čuo takve ljudske glasove To nisu bili niti ljudski niti
životinjski glasovi jer ništa živo ne ispušta iz sebe takve glasove takve da od njih izludite
Sijarić posebno izdvaja ljudsku naivnost Čovjek od straha i nemoći često postane i naivan
pa vjeruje u razna obećanja i nada se spasu a spas u logoru bio je nešto nemoguće
25
Dok u putopisu Zapisi o gradovima voda simbolizira slobodu život i sreću u ovom
putopisu voda ima sasvim suprotno značenje Sada za Sijarića voda znači smrt rijeka Sava
je puna leševa i takva mu je odvratna Ona je grob ndash bdquobezmjeran grob ndash ne kopan ne
mjeren i ne ograđenldquo
Nešto što je svakako bitno spomenuti jeste i to da T Kulenović smatra kako je Sijarić
pišući djelo poput ovog o Jasenovcu mogao i trebao steći reputaciju jednog
jugoslovenskog Malapartea
Mogao je ali nije jer je njegov temperament bio drugačiji lirski a njegov pogled u istoriju
dublji pružao se do davnih vremena do samih mitskih korijena čovjekovih I korijeni zla
su isto tako duboki iako ono možda nikad ranije nije planulo tako strašnim plamenom kao
u ovoj sceni u ovom vremenu Želja za osvetom je elementarna ljudska potreba ali zlo se
zlom ne može ispraviti a uopštavanje te želje u optužbu čitavog jednog naroda samo vodi
u novo zlo
Općenito putopisi Ć Sijarića obiluju lirskim detaljima sa čim se slaže i sam Kulenović a
što potvrđuju završne rečenice Oslobođenog Jasenovca
Maj je
Trava je
Prolaze odnekud jednako vojske I sva ti je zemlja čudna ndash i kao da nije ona stara zemlja
nego neka nova koja dolazi samo jednom i samo s proljeća
Pored ovoga Faruk Dizdarević ističe kako ovi zapisi i ne sadrže toliko lirskih
reminiscencija kako je inače karakteristično za Sijarićev način pripovijedanja On niti u
jednom trenutku ne moralizira znajući da to ne bi bilo dobro Govoreći o različitim
načinima stradanja tih nesretnih zatočenika on prepušta čitaocu da sam donese vlastiti sud
o užasnim događajima i zlom vremenu On se zaključuje Dizdarević više drži
faktografije i užasnih slika događaja koji su se tamo dešavali a takav način posmatranja to
pripovijedanje doprinosi tome da se čitalac osjeća neugodno ndash čitanje gdje povremeno
zaboli želudac
26
Zanimljivost i novostiHayden White podsjeća da skupina riječi koje označavaju pripovijedanje potječe od
latinskog gnarus što znači vješt upućen i upoznat Znanje i naracija odnosno upućenost u
stvar i njeno posredovanje dvije su središnje sastavnice određenja svake pa tako i
putopisne pripovjedne situacije Pripovjedač mora voditi računa o svome naslovljeniku i
procijeniti obavijesti kojima raspolaže s tim da prvenstveno obraća pažnju na one kojima
ih želi posredovati Njegovo znanje mora biti zanimljivo drugima Zanimljivost ima dva
osnovna obilježja i oba se temelje na kategoriji novosti ili novine Prvo je novina samog
znanja a drugo često u situacijama u kojima je naslovljenik već upućen u ono što
pripovjedač iznosi to je novina načina pripovijedanja Pripovjedačeva zanimljivost
njegova znanja mora kod recipijenta izazvati znatiželju Ona se odražava kao potreba za
znanjem kao pokazivanje znakova zainteresiranosti za temu i način pripovjednog
posredovanja
Osnovni element promjene je zgoda kao osnovna jedinica pripovijedanja Ona sadrži bit
novosti i zanimljivosti čak i ako je suzimo na elementarnu promjenu mjesta poput
putovanja iz jednog grada u drugi Iako mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive
zgode ne odvijaju u vlastitom prostoru Ćamil Sijarić u ovom putopisu pokazuje upravo
suprotno
Biti u nepoznatom kraju ili dalekoj zemlji i potom ispričati svoje doživljaje znatiželjnima
predstavlja ishodište pripovjedne komunikacije Za one koji nisu upućeni putnikove su
27
zgode novost Na putu se svašta može dogoditi svašta se može zaplesti i nužno je to
zainteresiranim ispripovijedati
Putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi ne govori o bilo kojim gradovima niti o nekim
dalekim neistraženim egzotičnim prostorima Ćamil Sijarić je na bdquosvojoj zemljildquo i piše o
bdquosvojimldquo o bosanskohercegovačkim gradovima Kako je gore navedeno mnogi kritičari
tvrde da se najčešće zanimljive zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru ovaj
pisac ipak sve što je zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način
Da bi prikazao zgodu i promjenu njemu ne treba novi prostor
Treba spomenuti da je sasvim zanimljivo i krajnje upečatljivo to što Sijarić kada piše o
Rudom gradiću na Limu piše na ćirilici a abecedu zamjenjuje azbukom što nije jedini
slučaj Iako je riječ o vlastitom domaćem prostoru pisac uspijeva ispuniti zadatak
zanimljivosti
Piše o nečemu što i nije toliko poznato i što je daleko piše o historiji koja se najčešće
zaboravlja Već na samom početku spominje stećak ploču od bijelog kamena ravnu do
polovine u zemlju urasla Dalje priča o Radojici dječaku iz Rudog i njegovoj svijetloj
sudbini Tu Sijarić i spominje legendu kada je dječakova majka usnila san u kojem joj se
kazalo šta čeka Radojicu
Jedne noći je uoči Božića gore u Ravnicama jedna mlada snaha Sokolovićka usnila san
nikad ranije nije tako čudan san sanjala i nije mogla da se uzdrži a da ne ispriča svome
svekru to što joj se u snu prividjelo da je iz nje iznikao zelen bor velik toliko da je svu
carevinu s kraja na kraj svojim hladom prekrio san je laža a ja istina
Sudbina bistar um i vještina upravljanja dovela je ovog mladića (Radojicu ili Mehmed-
pašu Sokolovića) iz Rudog na mjesto velikog vezira osmanskog carstva Pored tih
podataka pisac govori i o njegovoj izuzetnoj sposobnosti kao graditelja Mehmed-paša
Sokolović bio je jedan od najvećih graditelja u turskoj historiji Jedna od njegovih ideja
bila je ta da prokopa Suecki kanal i tako spoji Crno more sa Kaspijskim jezerom Međutim
radove nije priveo kraju jer ga je u tome omeo Ivan Grozni U Medinu je doveo vodu u
Carigradu izgradio jednu od najljepših džamija a nedaleko od Aja Sofije na mjestu gdje je
danas Sultan Ahmed džamija podigao je saraj svoju vezirsku rezidenciju ukrašenu
sedefom srebrom i zlatom Sijarić spominje i ostale paše Sokolovića a posebno Kara
Mustafu koji je izgradio Rudo
Kara Mustafa-paša Sokolović da bi se odužio svom rodnom kraju darovao mu je ndash ništa
manje nego cio jedan grad Grad izgrađuje na poljani koja se zove Rudo a koja se nalazi
28
između dvije rijeke - Lima i Krupe u nahiji Polimlje a daleko od svakog drugog grada ndash
to jeste na mjestu gdje na Limu nije bilo mosta a putnici ga stalno prelazili otudi i odovud
Rudo je bio bogat grad jer je kroz njega prolazi bdquobosanski putldquo koji je vodio u Carigrad a
isto tako i u Dubrovnik Stanovnici su uživali mnoge privilegije Nisu plaćali porez a
svako je bio zaštićen i unaprijed oslobođen krivice Rudo je kroz histoju imao svoje tri
kobi kugu vatru i vodu Kuga mu je odnosila živote do gotovo potpunog istrebljenja
Vatra ga je gorjela do crne zemlje a voda mu odnosila i zemlju i kuće i rod sav i
ostavljala za sobom pustoš
Da bi postigao efekat zanimljivosti i pobudio znatiželju u čitaocu Sijarić ne govori ništa
što je novo i nepoznato on priča historiju koja nije puka statistika podataka
Njegova historija je priča anegdota i legenda a ujedno i činjenica on govori o nečemu što
je manje-više poznato ali ne dovoljno sačuvano od zaborava
Kada govori o Gračanici izdvaja jednu posebnu zanimljivost a odnosi se na to da je ovaj
grad bio prvi u Bosni i Hercegovini koji je imao svoj urbanistički plan
po kojem su tačno kao po koncu išle ulice i dućani gradske mahale i čaršije i biće da
je to bilo djelo jednog od njenih kapetana I ako je taj kapetan Bahtijarević vidio kroz selo
loš put on bi seljacima toga sela rekao da će u petak njihovim putem proći u džamiju na
čezama ndash i put je do petka bio gotov za čeze
Za razliku o tog putopisa u putopisu Zapisi o gradovima Sijarić nudi sliku jednog dalekog
nepoznatog kraja Govori o drevnoj Mezopotamiji Asiriji dalekoj Rusiji i jugoslavenskim
gradovima U tom slučaju pronalazimo potvrde toga da putovanje u nepoznat kraj ili
daleku zemlju predstavlja ishodište pripovjedne komunikacije
Kada govori o Rimu Sijarić zapravo priča njegovu historiju pa i sam putopis naziva Vekia
Roma što u prijevodu znači stari Rim Govori o Romulu i Remu o rimskim hramovima
(forumima) o velikom Cezaru kojeg ubi vlastiti sin i areni bdquoKoloseo Flavioldquo gdje su kako
kaže sam pisac bdquoZvijeri rastrzale ljude jer tu se svjetina smijala žrtvama jer tu je čovjek
bio zvijerldquo U putopisu Ktesifon i Hatra spominje luk Ktesifon kojeg su izgradili kraljevi
Parte u 3 vijeku naše ere i koji je služio kao lovački dvorac Sijarić ističe da je širok 25 a
visok 37 metara što predstavlja širinu i visinu kakva se još nigdje nije vidjela U gradu
Hatra govori o veličanstvenom hramu boga Sunca o crtežima na mramoru koji prikazuju
bogove kraljeve trgovce seljake žene Ono što je samom Sijariću bilo zanimljivo jeste to
što su svi ti likovi i bogati i siromašni i carevi i ratari i prosjaci i kraljevi bili bosi
Upravo te bdquousputneldquo priče stvaraju novost i zanimljivost Sijarićevih putopisa Za njega
historija nije dovoljna historija u pravom smislu te riječi on teži za bdquonepoznatomldquo pričom
29
legendom onom koju će čuti usput koju će mu neko ispričati Tako gotovo svaki putopis
ima legendu kao npr što je ima nekadašnja bogata i blistava Hatra
Kralj Daizan naime imao je kćerku A ona je bila takva da ni jedan otac na svijetu ne bi
poželio sličan porod Priča o njoj jedna je od najstrašnijih priča na svijetu a ujedno i
najstrašnija ndash i evo šta se u njoj kaže Kralj sasanidski Sapor Prvi opsjedao je godinama i
godinama tvrdu Hatru ali je Hatra odoljevala ndash branila se i odbranila I kralju Saporu
bilo bi uzalud da se nije u sudbinu Hatre umiješala kćerka njenog kralja Daizana i to
ovako kralju napadaču otkrila je tajne zapise ndash hamajlije koji su svojim božjim moćima
štitili grad Hatru
Iskustvo pustolovine i okus egzotike tačnije upravo ono što čitateljslušatelj želi nije
moguće ponuditi ako se putovanje ne učini tematskom okosnicom teksta To doslovno
znači učiniti ga lijepim Narativni tekstovi su logikom zanimljivosti priče događajne
novosti ili uzbudljivosti što je dominantno smještena u nepoznate prostore ishodišno
tematski upućeni na putovanje i stoga stvaraju od njega strukturu Ta struktura je dugog
trajanja u književnosti pa je jedna od najčešćih uloga koju pripovjedači ili likovi ostvaruju
upravo uloga putnika Putovati je gotovo izjednačeno sa pripovijedati odnosno na neki
način imaju istu pretpostavku o zanimljivosti i novosti Pripovijedna zgoda uvijek je
isprepletena sa opisom u putopisnom tekstu
U pojedinim svojim putopisima Sijarić posebno naglašava ono što je zanimljivo ili što bi
se čitaocu moglo učiniti zanimljivim Taj postupak pronalazimo u zapisu Stara Đakovica u
Zapisima o gradovima kada naglašava da je zanimljivo to što u Đakovici i danas postoji
sedam sekti od ukupno dvanaest koliko ih je u islamu postojalo Neke od tih sekti bavile
su se isključivo proučavanjem duševnih ljudskih osjećanja ljudskim senzibilitetima
Pripadnici sekti Bektašije i Sadija napisali su veliki broj knjiga tako da je Đakovica
nekada bila mjesto učenih ljudi sa puno tekija i derviša Također na isti način zanimljivost
prikazuje i u putopisu Zemun ili bdquoSrebrogradldquo kada govori o imenima ulica koja su data
još u drugoj polovini 18 vijeka i da su neka od tih imena ostala i danas Godine 1816 na
ulicama su postavljene tablice i na kućama brojevi Prvobitno ulice nisu nosile imena
značajnih ličnosti već ona imena koja su im građani dali Tako su postojale ulice Marijina
ulica Rimska Anikina ulica Tri goluba Ulica zelenog drveta itd
U Priči o Leskovcu pisac izdvaja posebnu zanimljivost ndash priču o Radoju Domanoviću
piscu i kako sam Sijarić kaže čvrstom radikalu U Leskovcu je Domanović predavao jezik
i književnost a niko nije znao da je on književnik Domanović je bio jako bogat od oca je
naslijedio veliko imanje bio je dobar crtač i gimnastičar međutim svi su ga poznavali kao
30
boema i čovjeka bez mnogo skrupula Leskovac je poznat i po raznim narodnim pjesmama
a jedna od njih je i pjesma o srpskoj djevojci koja je otišla pod čador turskom miralaju
(gradskom načelniku) i prešla na islam dobivši ime Lejla Sijarić u svom putopisu o
Leskovcu bilježi stihove pjesme gdje majka proklinje svoju kćer
bdquoZašto Sike zašto pod čador da idešldquo
bdquoKako da ne idem miralaj me zove
Miralaj me zove kafu da mu služim
Kafu da mu služim ljuba da mu bidemldquo
Obrazloženje ili okvirObrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta
njegovo razumijevanje načina putopisnog posredovanja Putopisac iscrtava granice
vlastitog diskursa uokviruje prostor unutar kojeg se odvija komunikacija Obrazloženjem
putopisac argumentira logiku vlastitog diskursa i na određen način usmjerava proces
čitanja Iako se ta obrazloženja najčešće nalaze na početku ili kraju samog teksta mogu se
javiti i na bilo kojem drugom mjestu u diskursu
Tipično mjesto okvira ili obrazloženja pojavljuje se u obliku osobnih stavova o namjeri
okolnostima putovanja i diskurzivnoj izvedbi putopisa To doslovno otkriva razloge
pojedinih postupaka Nekada to može biti procjena očekivanja čitaoca koja ujedno i
implicira autorsku poetiku Vrlo često putopisac bira tuđi putopisni tekst kao svoj vodič
On ga na specifičan način usmjerava i vodi njegov diskurs
Kada je u pitanju Ćamil Sijarić i tačnije putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi njegovo
obrazloženje se nalazi u predgovoru On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja
a zatim vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa
putovanja Razlozi tog Sijarićevog putovanja su vrlo jasni jugoslovenski srednjovjekovni
31
gradovi nisu dovoljno istraženi Za mnoge se ne zna kada su građeni koji je bio povod za
to i čijom zaslugom su oni izgrađeni Uspoređuje ih sa spomenicima historije ali ne bilo
kakve historije već one nepoznate i vremenski neodređene one koja nudi mnogo pitanja a
ne dobija odgovore Tako ovaj pisac u putopisu Herceg-Bosno i tvoji gradovi govori o
bosanskohercegovačkim gradovima od perioda srednjeg vijeka preko onoga kada su
vladali Turci pa sve do vremena kada je vlast preuzela Austrougarska carevina
Za sve stare bosanske gradove vezan je po dio istorije nekad ta istorija u knjigama nije
zapisana nego samo u pričama ispričana a nekad samo tragovima i znakovima
nagoviještena Jedan od tih tragova od tih znakova nalazi se u gustoj gori nad Fojnicom i
ko se tamo oštro zagleda vidjeće - gradinu
Ono što čini okvir ovih putopisa karakterističnim jeste i to što sam pisac rijetko spominje
sebe rijetko kada nagovještava tu ich formu Jedan od rijetkih primjera gdje se ističe sam
pisac je njegovo putovanje u grad Daorsa iz putopisa Zapisi o gradovima
Daorsi ili Daversi su ilirsko pleme koje je živjelo u dolini rijeke Neretve u naselju kod
mjesta Ošanjići u blizini Stoca Smatra se da je grad Daorson osnovan u 4 stoljeću prije
Krista na području naseljenom još u brončano doba
Bio sam sam i velim hajd` bože pomozi A ako me noge i iznesu gore ne znam kako će
me dolje snijeti I kako su snosile one jadne Daorse Kako konje njihove kako putnika
kako vojnika kako ženu I je li im upravo zbog te visine i strmine život bio jadan ndash ili su
može biti bili srećni što su na visoku na stijeni pa zbog toga sigurni I nije mi se
drukčije činilo nego da sam se zabo u go kamen kroz koji dalje ne mogu ndash pa hajd`
natrag
U tekstu Putovati znači ndash vidjeti Sijarić kao da objašnjava razlog samog pisanja putopisa
Za njega su putevi ono što spaja i razdvaja ono što vodi na mjesta gdje su nekada bili
gradovi a gdje danas gotovo nema ništa Da nije njih ne bi se znalo kako se nekada
živjelo kako kaže sam Sijarić ldquoNekada su tamo bile pijace na kojima se prodavao vosak
koža srebro čoha vino ndash dok najzad sve nije izumrlo i pijace i gradovi i putevildquo
Putevi su primarni za civilizaciju oni stvaraju velike gradove
Oslobođeni Jasenovac Sijarić započinje rečenicom ldquoIšao sam u logor Jasenovac da
opišem to što ću tamo vidjetildquo Ta efektna rečenica predstavlja sami okvir putopisa On
polazi na put u Jasenovac da otkrije sve te strahote koje su se desile ali ni sam Sijarić ne
sluti šta će sve zateći i vidjeti
Ovaj putopisac svoja obrazloženja namjere i razloge nerijetko nudi i u samom putopisu
dakle ne samo u uvodnom dijelu Kada nailazimo na takva obrazloženja u samom
32
putopisu onda je to najčešće na početku i kraju zapisa Uočavamo početne i završne
rečenice koje su sadržajno i smisleno slične Jedan takav primjer je zapis Vekia Roma na
samom početku Sijarić kazuje o starinama starim gradovima starim zidovima te o
historiji i njenom značenju i smislu Zaključuje da je ona uvijek misteriozna i da niko ne
zna pročitati i tumačiti to što jedna starina kazuje Na kraju putopisa to isto ponavlja opet
govori o starini a posebno o starinama vječnog grada ndash Vekia Rome Ističe kako se te
starine uvijek iznova čitaju i tumače i da tome nema kraja Vrijeme predstavlja
nepoznanicu kako kaže Sijarić vremena su tama pa se čovjek teško snalazi jer vrijeme
stvari čini bezobličnim a ljude bezličnim Isti postupak pronalazimo i u zapisu Grad
bdquoSkupildquo - grad Skoplje gdje opet na početku i kraju Sijarić govori o tome kako svako
putovanje ostaje dugo u sjećanju a to prvenstveno zavisi od toga gdje putujemo i šta smo
vidjeli Neko želi vidjeti nešto novo a neko ipak nešto što je tu decenijama što je upravo
razlog njegovog putovanja u Skoplje vidjeti starine jer su one bdquoduša tog gradaldquo
Ćamil Sijarić posebno naglašava da svaki grad ima dušu koju čovjek treba dobro upoznati
da bi vidio ono što sam grad nudi Prema gradu se treba ponašati kao prema svakom
umjetničkom djelu kao prema slikama i spomenicima koje treba razumjeti i otkriti
Pred Zemunom sam dugo vremena bio nepismen i nisam umio da ga čitam I sve
donedavno nisam znao ni otkad je taj grad tu na Dunavu ni šta u njemu ima od značaja ni
prošlost kakva mu je Trebalo je da se prije kratkog vremena nekoliko dana zadržim u
tome gradu i da ga izbliza vidim
33
Subjekt putopisnog diskursaKategoriju putopisnog subjekta odlikuju pitanja o uporištima putopiščeve legitimacije
načinima njegova predstavljanja perceptivnoj i diskurzivnoj sposobnosti mogućim
podudarnostima i razlikama sa obzirom na mentalne stavove vremena i književna
strujanja
Te obavijesti o putopisnom subjektu su najčešće direktno ponuđene okvirom ali se nalaze i
u svakom dodatnom iskazu u svakom činu U slučaju da se putopisni diskurs približava
izvještajnom polu to povlači da se putopisac pred ispripovijedanim zgodama i opisanom
predmetnošću povlači u drugi plan D Duda ističe kako sam putopisac često posreduje
obavijesti o svom činu pripovijedanja te se zbog toga smatra samosvjesnim ili
osviještenim putopiscem Naime pitanje o subjektu putopisnog diskursa javlja se kao
postupak izravne ili s druge strane neizravne karakterizacije putnika promatrača ili
pripovjedača
Vjerovatno najvažnije obavijesti o putniku nalaze se na događajnoj razini Zahvaljujući
prikazu njegovog djelovanja i ponašanja otkrivamo i njegove osobine Često se u putopisu
susrećemo sa detaljima pa tako se dešava da se spominju mnogi podaci npr o vrstama
obimnosti periodu obroka Međutim takve detalje ne susrećemo u putopisima Ćamila
Sijarića Još jedna komponenta svojstvena putniku je i snalažljivost On se mora prilagoditi
svakodnevnoj logici manje poznatog svijeta Upravo je radi toga potrebna dobra
obaviještenost putopisca
Pored snalažljivosti tu je i perceptivna usmjerenost kao još jedna važna značajka
putopisnog subjekta Neki se putopisci zadržavaju na opisima historijskih znamenitosti
neki na tradiciji svakodnevnom životu neki na opisima prirode Dean Duda smatra kako
dobri promatrači često posežu za usporedbom strukturirajući zapažanja u cjeline koje
funkcioniraju poput malih studija o izgledu navikama i mentalitetima Pripovjedni
postupci koje koristi putopisac u obradi prikazane predmetnosti su znakovi njegove
sklonosti ili indiferentnosti prema njoj
Ako se osvrnemo na sami okvir Sijarićevih putopisa vidjet ćemo da tu nisu ponuđene
obavijesti o putopisnom subjektu Te obavijesti uočavamo u samom dodatnom iskazu u
svakom drugom činu U Zapisima o gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih
dijelova kada se opisuju putevi i historijske znamenitosti kao npr u zapisu Na Dunavu
Estergon kada opisuje samo putovanje i put
34
Put je dobar ravan širok asfaltiran pa je uživanje voziti se i gledati desno i lijevo zemlju
mađarsku onu za koju bi neko rekao zemlju Ungariju - zemlju Ungara ili zemlju Bele
Trećega i Bele Četvrtoga
Kao što je već rečeno putopisac se najčešće spominje kada opisuje neku znamenitost
prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi Kada piše o Pompeji Sijarić
opisuje Vezuv bdquoOno što sam najprije pogledao kad sam se našao u Pompejama bio je
Vezuv Taj uvijek zaplašujući uvijek prijeteći smrtonosni bič zemljin dignut gore nad
ljudskim glavamaldquo
Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi gdje također obavijesti o
putopisnom subjektu pronalazimo u samom događajnom činu Vjerovatno najviše tih
bdquosusretaldquo sa putopiscem imamo u tekstu Putovati znači ndash vidjeti gdje izravno upoznajemo
Sijarića kao putopisca spoznajemo njegovu ljubav prema tom književnom žanru i težnji da
spasi historiju od zaborava Slušajući ljubavnu pjesmu na gramofonskoj ploči u jednoj
ulici na periferiji Sarajeva Sijarić pamti stihove pjesme
Sinoć dođe tuđe momče iz tuđe zemlje a jutros mi konja kuje hoće da ide Više njega crne
oči suze ronjahu ne plačite crne oči opet ću vam doć`
Ono što pisac posebno pamti u toj pjesmi su riječi put i putnik On objašnjava da čak u
rječniku ne postoji niti jedna druga riječ koja ima tako sjetno značenje kao što ga ima
kratka i jednostavna riječ put a što svakako podsjeća na tužne odlaske i sretanja
Oslobođeni Jasenovac nastao je kao rezultat jednog strašnog iskustva Putopisac kao mladi
partizanski oficir je među prvima dospio na to strašno mjesto i pri tome Sijarić nudi detalje
o ljudima koje spaljuju i o glasovima zvukovima koje oni pri tom ispuštaju i o ljudima
koji u baraci te glasove slušaju čekajući da jedne od sljedećih noći i na njih dođe red
detalje koji spadaju u scene epskog užasa kakvih je u literaturi malo
Odsjev plamena vidio bi se na zidovima zgrada u logoru Mi smo taj odsjev gledali kroz
pukotine kroz rupe na barakama I slušali smo otud glasove nikad čovjek nije čuo takve
glasove To više nisu bili ljudski glasovi a ni životinjski Ništa živo ne ispušta iz sebe takve
glasove kao što su bili oni koji su dolazili s druge strane Save iz Gradiške Nisu to bili
pojedinačni glasovi nego je to bilo mnoštvo glasova Tužnih glasova Ne znate kakvih
glasova Takvih da od njih izludite
Iz ovog citata uočavamo subjekt putopisnog diskursa kojeg kroz tekst više pratimo nego
što je to slučaj sa druga dva putopisa a što svakako doprinosi tome da se općenito putopis
Oslobođeni Jasenovac svrstava između beletristike i feljtona Pored samog putopisca tu se
spominju još i vojnici grupa koja je pošla zajedno sa Sijarićem na taj put
35
Putopisni subjek subjektivno iznosi podatke o prostorima kojima putuje spomenicima
historiji običajima i mentalitetu ljudi koje upoznaje te zbivanjima na putu zgodama i
nezgodama i sl Kako bi postigli zanimljivost putopisci često preoblikuju nadograđuju ili
izmišljaju detalje u svojim tekstovima Zbog toga često se dešava situacija da je teško
utvrditi stepen vjerodostojnosti u određenom putopisu Sijarić ne djeluje kao usputni
znatiželjni putopisac već kao putopisac poznavalac određenih historijskih momenata
mjesta gdje se i sam putopis odvija Kako je Oslobođeni Jasenovac potpuno drugačije
djelo u odnosu na druga dva Sijarićeva putopisa možemo uočiti da se u ovom putopisu
izravno prati sam putopisac Čitaoci mogu pratiti putopiščeve misli emocije i ideje tu
neku subjektivnu stranu putopisnog subjekta Kada se zajedno sa ostalim vojnicima
približava logoru Sijarić razmišlja o tome kako će izgledati ono što će vidjeti U njemu se
javlja strah strah od onoga što ga čeka što mu je još uvijek nepoznato a što može
naslutiti
U onom trenutku kada spominje stvarne likove u domenu putopisne priče svi ti likovi
dobivaju sasvim novu nestvarnu dimenziju i nerijetko bivaju samo povod putopisnoj priči
Na isti način djeluju i određeni historijski događaji Upravo u putopisu Oslobođeni
Jasenovac Sijarić susreće jednog bivšeg zatočenika logora koji se igrom sreće uspio
spasiti Od tog susreta pisac bilježi njegovu priču tako da većim dijelom putopisa
možemo pratiti ispovijest osobe koja je bila dio logora i svih njegovih strahota Obavljajući
posao grobara taj čovjek je vidio pravu stranu logora vidio je sve ono što se ne može
zamisliti ili riječima opisati Njegova ispovijest je detaljna to je ispovijest živog svjedoka
koji je primoran svojim rukama zakopavao i žive i mrtve svojim očima vidio razna
mučenja i ubistva zatočenika i svojim ušima čuo očajne vapaje vrisku i strah svih tih ljudi
Za Brešića putopisac je prvo umjetnik riječi koji se u pisanju oslanja podjednako i na
stvarnost i na maštu Za njega je istinito ne samo ono što vidi već i ono što doživljava
Ovo drugo iskustvo širi granice viđenoga tj stvarnoga koje posredovanjem jezika ulazi u
putopis i to ne kao novi oblik stvarnosti već kao oblik doživljene stvarnosti
36
Pripovijedanje i opisivanjeKretanje je zapravo put bez putovanja a svijet kojim se putuje nije opisani svijet (opisom
prikazani svijet) nego tek imenovani imenom oprisutnjeni svijet
Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje
je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost
putopisnog svijeta Sa obzirom na to putopisna obrada se dijeli na općekulturnu
(turističku izvještajnu naučnu) i umjetničku (kulturnu) kako prema dominantnom tipu
diskursa tako i putopiščevoj namjeri i unaprijed zadanoj ulozi koju ima u određenoj
kulturi U središtu književnih putopisa nalazi se subjekt putopisnog diskursa njegova
sposobnost opažanja i to jedinstveno jezičko oblikovanje
Sijarićevi putopisi Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi su prvenstveno
usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje mjestima građevinama
običajima i drugom To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj izvještajnoj ili
naučnoj obradi Sa druge strane u slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se
drugačije odlike
Dean Duda ističe kako ravnopravnost naracije i deskripcije predstavlja temeljno načelo
žanra Kada je u pitanju uloga i omjer ovih dvaju osnovnih izražajnih postupaka u putopisu
- pripovijedanja i opisivanja moguće je zaključiti da u Zapisima o gradovima i Herceg-
Bosno i tvoji gradovi dominira opisivanje zbog veće usmjerenosti prema predmetnosti
svijeta nego prema pripovijedanju zgoda
Ono što Duda svakako napominje je i to da nipošto nije riječ o manjoj vrijednosti
deskripcije u odnosu na naraciju jer su ta dva postupka u putopisu istovrijedna Opisivanje
37
i pripovijedanje se međusobno nadopunjuju ono što je viđeno neodvojivo je od onoga što
je doživljeno
Sijarićevo opisivanje proteže se od onog bdquoformalnogldquo naučnog onog gdje kao historičar
nudi niz pukih činjenica Taj bijeg u prošlost stvara putopisnu stvarnost Međutim trenutni
prikaz datog mjesta pomjera u historiju uz popratne zanimljive priče o događajima i
ljudima koji su na neki način obilježili prostor gdje je i smještena sama putopisna priča
Takvo jedno opisivanje pronalazimo u zapisu iz Beograda kada govori o periodu
Osmanskog carstva u tom gradu
U Beogradu ima jedan broj kuća koje su ostale još od turskih vremena To su kuće
orijentalnog tipa i izvanredna su slika o tome kakav je po prilici mogao izgledati Beograd
kad su u njemu upravljali Turci ndash to jest do prvog odnosno drugog srpskog ustanka a i
neko vrijeme kasnije jer grad se nije ni lako ni brzo mijenjao ni poslije odlaska Turaka
Međutim u njegovim opisivanjima pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici
samog putopisa kao što je ono opisivanje planine Zlatibor
Zlatibor je jedna od onih naših planina koje samo što vas ne zovu dođi ndash a kad im čovjek
dođe onda im dolazi da ga i ne zovu Tek ovdje čini se čovjek osjeti šta znače
prostranstvo i vidici i koliko opijaju visine i širine na visinama čovjek se osjeti moćnijim
Zlatibor je visoka planina ali to ne znači i da je divlja i surova naprotiv ndash ako se za
planinu može reći da je pitoma za ovu bi se to naprije reklo
U knjizi Kultura putovanja Deana Dude primijetit ćemo da se čin pripovijedanja i
književni i svakodnevni zasniva na klasičnom principu neravnoteže tj promjene Da bi
sve to općenito bilo prihvatljivo i za čitaoca zanimljivo mora se nešto dogoditi Ta
uspostavljena ravnoteža mora se poremetiti stvari se moraju promijeniti Događaj je taj
koji zadržava pažnju Upravo je samo putovanje taj događaj i samim tim izaziva nečiju
znatiželju S jedne strane putnik posjeduje dinamiku dok su čitaoci uvjetno rečeno
statični Putnik kao kreator događaja i posjetilac nečeg nepoznatog posjeduje višak
znanja
Znanje je uvijek izvan granica mjesta što ga svakodnevno proizvodimo manje ili više
rutiniranim ustaljenim djelovanjem Narativno oblikovanje toga znanja čini od putnika
pripovjedača Duga tradicija zapadnjačke književnosti pokazuje da je putovanje posve
podudarno sa osnovnim pretpostavkama pripovijedanja i otud vjerojatno njegova
tematska kao i kompozicijska uposlenost posve sukladna spomenutoj pretpostavci
geografije da govori ljudima koji su ovdje ono što se zbiva tamo negdje iza sedam gora i
dolina
38
Te promjene pokazuju narušenu ravnotežu a ona svakako omogućava pripovijedanje Ta
Dudina ideja poklapa se sa Lotmanovim shvatanjem da junak može biti samo onaj koji
prelazi granicu iz jednog semantičkog polja u drugo
Pripovijedanje koje čini okosnicu u ovim Sijarićevim putopisima u događajnom smislu
spada u drugi plan odnosno pripovijedanje je podređeno opisu koji je s druge strane
prožet asocijacijama na prošlost promišljanjima o sebi i vlastitom mjestu u svijetu Ovdje
funkcionira samo kao vezivno tkivo Putopisac u nekoliko rečenica ispripovijeda gdje je
došao ili gdje putuje Samo pripovijedanje svodi na minimalne zgode poput promjene
mjesta u prostoru On prvenstveno donosi opis poput navedenog opis prostora gledan
okom naučnika koji određuje prostorne odnose broji raspoređuje razvrstava Bitno je
napomenuti da Sijarićevi prikazi prostora ne funkcioniraju kao puko i nasumično
opisivanje onoga što vidi već onoga što zna o njemu
U Oslobođenom Jasenovcu pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju
istu poziciju u samom tekstu O užasnim događanjima u logoru Sijarić detaljno
pripovijeda ali isto tako nudi bdquoživeldquo slike kroz iscrpna opisivanja Faruk Dizdarević u
tekstu Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila Sijarića ističe kako
zapisi odnosno cjelokupno to djelo nisu protkani lirskim reminiscencijama tako
karakterističnim za Sijarićev način pripovijedanja On se s druge strane ipak bazira na
faktografiju i užasne slike događaja koji su se tamo dešavali Ono što je svakako
karakteristično i vjerovatno slikovito rečeno jeste Dizdarevićevo viđenje Sijarićevog
pripovijedanja
Taj ugao posmatranja to pripovijedanje doprinosi tome da vas tokom čitanja povremeno
zaboli želudac
Kada je riječ o opisima samog logora i prikazivanja strahota koje su se dešavale tu
poznato je kako je Mladen Iveković bivši zatočenik tog logora istakao kako nema pera
koje bi bilo u stanju opisati strahote i užasnu atmosferu Jasenovca To je nešto što uveliko
nadmašuje svaku ljudsku fantaziju Riječ je o paklu inkviziciji najužasnijem mjestu
krvološtvu divljih zvijeri izbijanju na površinu najtamnijih instikta kakvi se dosad kod
ljudi uopće nisu pojavljivali Bitno je spomenuti i to da u samim opisima peovladavaju
tama tmurna osjećanja i crna boja koja je sasvim simbolična
Učinio sam nekoliko koraka naprijed i stao dalje nisam mogao ndash zaustavila me gomila
cigala i prašine koja ovdje nije žuta nego crna ndash od vatre od gara Danas je ovdje ndash kud
god se okreneš sve crno crna čađa crn katran crni ugarci crna zemlja ndash i mučna toliko
mučna i neizdržljiva pustoš i tišina da od toga čula zabole
39
Sijarić ujednačenim pripovjedačkim tokom izlaže različite načine stradanja tih zatočenika
Međutim ono što upotpunjuje tu sliku svakako su opisi prvenstveno onoga što je vidio
ali isto tako i onoga što je osjetio i doživio gledajući jedan takav užasan prizor
I tu vam čovjeka nije strah od smrti nego od toga kakvom će ga smrću umoriti Rekao sam
vam da je ona od vatre najgora I stoga mnogi ndash kad čuju one jauke preko vode i vide otud
odbljesak vatre ne čekaju drugu noć iduću noć svoju noć ndash noć takvu nego se sami
ubijaju
U putopisu Oslobođeni Jasenovac pronalazimo niz opisa koji su posebno efektni i samim
tim privlače pažnju čitaoca Na samom početku djela u onome što se u ovom radu izdvaja
kao okvir ovog putopisa Ćamil Sijarić ističe namjeru svog putovanja u Jasenovac Odlazi
na to putovanje da opiše ono što će vidjeti Onog trenutka kada stiže ispred logora
Jasenovac zatiče samo ruševine kuća nešto što je bilo ljudsko naselje zatiče paljevinu i
pustoš Sijarić efektno opisuje ono što trenutno vidi a što na samom početku svog
putovanja nije ni slutio da će vidjeti
Karakterističan je i opis rode prvog živog stvorenja kojeg pisac zatiče u Jasenovcu Postoji
mnogo mitova simbola i vjerovanja u raznim kulturama koja su povezana sa rodama
Vijekovima su ove ptice povezivane sa bebama i porodicom gdje je roda simbol početka
života Ćamil Sijarić u Jasenovcu zatiče rodu bijelu visoku gdje stoji na visokom odžaku
oko kojeg se zidovi nisu održali Jedini glas u mrtvoj tišini i jedino živo stvorenje u
jezivom Jasenovcu djeluje kao potpuni paradoks što i pisac vrlo slikovito opisuje
Stoji i gleda nekud u daljinu Tu joj je i gnijezdo ndash crni se veliko cijela gomila granja i
zemlje ndash i u njemu ona Roda Noga joj je duga i tanka kao vlat žita Ponekad se okrene i
gleda ispod sebe opustjelo naselje tako kao da se čudi i pita šta je to bilo šta je to moglo
tako da bude tako da se dogodi tako da se učini A svijet je dolje pod njom izgledao kao
da je doživio potop ndash koji je u svom gnijezdu u Nojevom kovčegu preživjela samo ta ptica
ta roda
40
DotematizacijaMatoš ističe kako putopisac može biti učenjak i šaljivdžija slikar i psiholog fantast i
realist jer u široki okvir putopisa pristaju sve literarne vrste
Dotematizacija uključuje tipove znanja ili obavijesti kojima se nadograđuje osnovno
putopisno izlaganje i postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za
približavanje putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta jer
se osnovnoj strukturi putovanja i opisu predmetnosti mogu dodavati različite tematske
cjeline u kojima se subjekt može pokazati kao vješt pisac ili zanimljiv mislilac Upravo se
postupkom dotematizacije temeljnog putopisnog zbivanja ostvaruje složenost putopisnog
diskursa i omogućuje posredno upoznavanje putopisca i njegova idejnoga svijeta
Branimir Donat hrvatski književni kritičar smatra da je struktura beletrističkog putopisa
za razliku od načina oblikovanja putopisnog teksta kojim dominira naučni način izlaganja
uvijek pružala piscima šanse da govore o svemu i svačemu omogućavala im je da digresija
postane važna okosnica pripovijedanja i da se u okviru reportaže dotaknu i onih tema koje
su se prije gotovo isključivo povezivale uz priču ili roman
Dva osnovna postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija
figuralnim postupcima Uz misaonu nadogradnju koja se u putopisu najčešće javalja kao
manja tekstualna cjelina i svojom motivskom zaokupljenošću upućuje na posebnu
autonomiju upravo tropi i figure značenja pridonese literarizaciji žanra Dean Duda prvi
postupak naziva izravnom a drugi neizravnom dotematizacijom
Primjer osnovne misaone nadogradnje uočavamo u putopisu Herceg-Bosno i tvoji gradovi
gdje pisac slušajući ljubavnu pjesmu razmišlja o sastancima i rastancima ljudima koje
41
spajaju i rastavljaju putevi Razmišlja o prolaznosti života o čovjeku koji je i neprimijetan
u vremenu koje dolazi i prolazi o putu koji čovjeka odvede negdje ali ga i ne vrati
I mi koji niz te puteve nekog pratimo ili sretnemo uvijek smo jedno uzbuđenje jedno
zažareno ljudsko osjećanje jedna teška žalost ili radovanje Put je nešto drugačije od
svega ostalog On je ono što nas spaja ili razdvaja i pred čim često kane naša suza Jer
nekog za kim smo digli svoju ruku da pozdravimo i ispratimo ubrzo će upiti daljina i za
njim ostati prazan put Šta teških briga šta divnih želja šta čežnja šta nada šta pitanja i
pogleda upućujemo ponekad niz put a on ostaje nijem i prazan a dug kao vječnost jer
koliko ih je odveo nekud nekakv put a da ih nije vratio I koliko je duž putova ljudskih
mramorova
Misaona nadogradnja pretvara putopis u ogled i proširujući osnovnu temu putovanja
približava ga hijerarhijski višim žanrovima To je samostalna cjelina koju razlog
putopiščeva nadahnuća povezuje sa događajnim slijedom putovanja Figuralni postupak
dotematizacije nije nužno vezan uz misaonu nadogradnju i može se pojaviti na bilo kojem
mjestu u tekstu Njime se putopisni diskurs širi kao zapažanje dosjetka ili kratka priča
Subjekt putopisnog diskursa dotematizacijskim postupcima pokazuje književno umijeće
slično onome koje se podrazumijeva u hijerarhijski višim vrstama
Postupak dotematizacije pronalazimo i u Oslobođenom Jasenovcu gdje krvavi dječiji
siperčić i na njemu crvenim koncem izvezen patuljak koji za sobom vodi puža u Sijariću
budi razna razmišljanja i pitanja Razmišlja o ratu o tome kako je neko imao sreće i ostao
živ a neko drugi opet iako je sačuvao život izgubio je razum a oni treći koji su se
izgubili u ovom ratu više se nikada neće vratiti
Dani su majski Godina je 1945 Putevima ndash kud god pogledate prolaze vojske Kraj rata
je toliko blizu da prosto možete da ga vidite Neko će se iz njega srećan vratiti Neko lud A
neko Sjetio sam se onog krvavog dječijeg siperčića sa patuljkom i pužem izvezenim
crvenim koncem pa patuljak vodi za rogove puža Ta se mala družina neće vratiti
Prolaze odnekud jednako vojske I sva ti je zemlja čudna ndash i kao da nije ona stara zemlja
nego neka nova koja dolazi samo jednom i samo s proljeća
Mogli bismo zaključiti da upravo taj emotivni dio teksta ta uvjetno rečeno bdquoemotivna
nadogradnjaldquo (kao što je navedeni citat) otkriva ličnost putopisnog subjekta te njegova
shvatanja prirode života čovjeka i prolaznosti U Sijarićevim putopisima prisutan je
figuralni postupak dotematizacije ali i naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj
baštini uz karakterističan književno-estetski stil Takav postupak prepoznajemo u zapisu
Boja riječ i kamen kada Sijarić piše o Jajcu kojeg mnogi slikari slikaju isključivo zbog
42
vodopada sa čim se ovaj putopisac ne slaže Jajce je grad koji ima historiju i koji se nalazi
u Bosni pa ga zbog toga i treba slikati Sijarić ističe kako je nekadašnja nezavisna
bogumilska Bosna u svoje vrijeme bila okupila duhove slobodarske protiv dogme i protiv
crkve U Bosnu se dolazilo i prolazilo da se nadahne slobodama u nju se dolazilo i
dogovaralo i odatle se borilo Ovakve primjere naučnog postupka dotematizacije isključivo
pronalazimo u putopisu Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi dok je
figuralni postupak dotematizacije najviše zastupljen u Oslobođenom Jasenovcu a takvim
postupkom putopisni diskurs se širi i preobražava u esej i kratku priču
Figure kulturalnog pamćenjaPojam bdquoumijeća pamćenjaldquo (ars memorativa) prvenstveno se veže za zapadnjačku tradiciju
Grčki pjesnik Simonid (živio je u 6 st pr n e) izdvaja se kao tvorac općenito umijeća
pamćenja te ovo umijeće definira kao jednu od pet oblasti retorike Smatra se da je
Ciceron najbolje objasnio mnemotehniku u smislu da se princip mnemotehnike sastoji u
43
tome da se odaberu određena mjesta te da se stvore mentalne slike za stvari i mjesta koja
se žele zadržati u svijesti Kada je riječ o pamćenju razlikuje se prirodno i artificijelno a
umijeće pamćenja temelj je artificijelnog pamćenja a kultura sjećanja je univerzalni
fenomen Svaka socijalna grupa manja ili veća posjeduje određeni oblik kulture sjećanja
U prethodnim poglavljima ovog rada bitno se isticalo to da je Ć Sijarić u svojim
putopisima prvenstveno u Zapisima o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi nastojao
sačuvati sjećanje na prošlost te na taj način stvoriti neraskidivu vezu prošlosti i
sadašnjosti a tu vezu isključivo stvara na temeljima prostora i vremena Upravo se smatra
da ono što je prostor za umijeće pamćenja vrijeme je za kulturu sjećanja Tako kultura
sjećanja počiva najviše na oblicima odnosa prema prošlosti dakle u sjećanju se
rekonstruira prošlost Međutim ta prošlost kao takva mora ući u svijest jer ne smije
sasvim nestati moraju postojati svjedočanstva a koja moraju iskazivati neku
karakterističnu diferenciju
Svaka ličnost i svaki historijski fakt se već u svom prispijeću u pamćenje transponiraju u
neki nauk pojam simbol tako oni dobivaju neki smisao postaju element idejnog sistema
društva Iz ove suigre pojmova i iskustva nastaje ono što želimo nazvati figurama sjećanja
Figure sjećanja određuju tri obilježja konkretni spoj s vremenom i prostorom spoj sa
nekom grupom i rekonstruktivnost kao poseban postupak Figure sjećanja su uvijek
prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila Sijarića riječ je o oživljenom
prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu Pojam prostora obuhvata i
svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu (namještaj uređaji prostorije sa svojom
specifičnom uređenošću) što pruža sliku stabilnosti U putopisu Herceg-Bosno i tvoji
gradovi dominantan je spoj s vremenom i prostorom Kada govori o gradu Travniku
Sijarić spaja prošlost i budućnost u obliku tvrđave
Dugo poslije pada Bosne pod Turke Travnik je bio jedno malo mjesto ndash sa malo dućana i
sa hanom ali i sa svojom tvrdom tvrđavom iznad sebe koja je značila sigurnost onih koji tu
žive To je danas onaj stari dio Travnika koji se zove Stara varoš i u kojem je Nova
džamija ndash to jest bila nova u jedno vrlo davno vrijeme kad je načinjena ndash čak godine
1549 što znači da je ta Nova džamija jedna od najstarijih u cijeloj Bosni a reklo bi se i
najljepših
Historija slijedi pamćenje a kulturno pamćenje se usmjerava na fiksne tačke u prošlosti
Međutim prošlost kao takva ndash u tom obliku se ne može održati ona se preoblikuje u
simboličke figure za koje se veže određeno sjećanje Razne pripovijesti one istinite i
neistinite također su figure sjećanja Za kulturno pamćenje nije bitna faktična već
44
prisjećana povijest Tako da su i mitovi figure sjećanja Mnoge priče čija istinitost nije
provjerena i ustanovljena (možemo ih nazvati legendama) također su figure sjećanja a
takve priče u velikoj mjeri pronalazimo i u Sijarićevoj putopisnoj prozi Pišući o Drini
Sijarić priča priču o dvjema sestrama koje su gradile dva grada Jerina s lijeve a njena
sestra sa desne strane Drine Kako je grad sa desne strane bio veći Jerina je zbog toga
otrovala svoju sestru
Ali priča tu nije stala i ide dalje ndash slika Jerinu kao golu ženu i raspusnicu Mlada gola i
željna mladića ndash ona ih je uvodila u svoje odaje da je obljube a poslije bacala ih u Drinu
I sve dok se gore gradio grad Drina je dolje odnosila mladiće Majstori su o tome morali
da ćute A što riječima nisu smjeli da kažu kazali su svojim dlijetima Na jednoj ploči
uzidanoj isklesali su golu ženu ndash u položaju grozno razvratnom da time kažu kakva je
Jerina I tako je kamen govorio ono što jezik nije smio
Kulturno pamćenje uvijek ima svoje posebne nosioce to su najčešće učitelji sveštenici
pisari učenjaci a što svakako možemo povezati sa putopiscem Ć Sijarićem U ulozi
putnika Sijarić čuva sjećanje na Bosnu i Hercegovinu (prvenstveno njene gradove) i
sjećanje na mračnu prošlost kakvo je ono u putopisu Oslobođeni Jasenovac Kulturno
pamćenje se kroz slijed generacija održava putem kulture što sa sobom povlači pitanje
identiteta Identitet se uspostavlja preko pamćenja i sjećanja Tako jedna grupa svoj grupni
identitet može reproducirati samo pamćenjem a osnovu pamćenja čini kultura
Putopis kao takva forma ima upravo taj zadatak da sačuva identitet jedne čitave grupe
Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku prošlost govore o
drevnim gradovima bosanskim kraljevima banovima feudalcima pašama agama i
begovima kazuju o Bosni i Hercegovini Bosancima i Hercegovcima o njihovim
sudbinama I samo ljudsko postojanje zamislivo je samo na tlu i u okviru kulture i društva
Svijest o socijalnom pripadanju (kolektivnom identitetu) temelji se na zajedničkom znanju
i zajedničkom pamćenju koje je obilježeno govorom Kada je riječ o identitetu i njegovom
značaju vjerovatno najviše do izražaja dolazi zapis Tvrdi mi grad Bobovac gdje Sijarić
govori o najznačajnijem i najbolje utvrđenom gradu srednjovjekovne Bosne kojeg je
podigao ban Stjepan II Kotromanić prije prve polovine 14 stoljeća
Bobovac je bio u centru zemlje bosanske ndash u gorostasnom i od puteva udaljenom kraju u
onom gdje je bio i dvor bosanskih banova to jest prijestonica zemlje i vjerovalo se dokle
se god drži tvrdi Bobovac držaće se i cijela Bosna iz ovog se grada branila Bosna I sva
njena snaga bila je tu U tom kamenu ndash na kamenu u tim zidovima što su strčali kao da su
iz stijene izrasli Danas vam to liči na zube starca Jer ono što je nekad krepko stajalo i
45
prijetilo oburvalo se kule tabije podzidi ndash danas su samo gomile ili ako još stoje ndash stoje
žalosno
Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom 20 stoljeća izdvaja se figura
kulturalnog pamćenja Tzv mjesta pamćenja koja književni tekstovi obnavljaju skupom
simboličkih figura javljaju se u funkciji pohranjivanja utemeljenja i očuvanja znanja o
sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke prošlosti U skupu simboličkih
slika stvara se sistem kulture pamćenja koji se u književnim djelima najviše postiže
intertekstualnošću
Mnogi književni teoretičari i kritičari smatraju da je prostor bitan element proznih
književnih djela u cjelosti U Kritici čistog uma Immanuel Kant određuje prostor i
vrijeme kao nužne oblike svake spoznaje počevši od elementarnih opažanja i predstava U
dvadesetom stoljeću veliku pažnju prostoru posvećivali su Max Weber E Durkheim G
Simmel M Foucault i E Husserl To tzv povezivanje književnosti s geografijom dogodilo
se 90-ih godina dvadesetoga stoljeća a pitanje prostora postala je važna tema u mnogim
područjima književnosti Prostor ima zadatak da omogući liku da se kreće da se snalazi da
kroz prostor iskazuje neke svoje osobine karakteristike i vlastite probleme egzistencije
Motiv prostora se u književnom djelu nije dovoljno izučavao Bahtin kaže bdquoProces
osvajanja realnog istorijskog vremena i prostora i realnog istorijskog čoveka koji se nalazio
u njima u književnosti je tekao komplikovano i isprekidanoldquo Bahtin povezuje vrijeme i
prostor i daje mu zajednički naziv hronotop On je zastupao tezu da su osvajane pojedine
strane vremena i prostora dostupne na određenom povijesnom stepenu razvoja
čovječanstva ali ne u dovoljnoj mjeri Bahtin je još i dodao da je došlo vrijeme kada se na
prostor u književnim djelima treba gledati kao na nešto bitno i u skladu sa vremenom jer
je značajno izražavanje neraskidivosti prostora i vremena Prostorna i vremenska obilježja
se stapaju u jednu konkretnu cjelinu vrijeme se bdquosteželdquo postaje umjetnički vidljivo a taj
prostor se uvlači u kretanje vremena sižea Obilježja vremena razotkrivaju se u prostoru a
prostor se osmišljava i meri vremenom
Kada je u pitanju gradski prostor u književnosti Richard Lehan navodi kako grad uvijek
igra veliku ulogu u ljudskoj sudbini bez obzira na način kako je predstavljen te da urbani
konstrukti moraju biti neprestano preispitivani jer su oni artificijelni i diverzni Upravo je
taj gradski prostor često obilježen nelagodom odbojnošću strahom i neprilagođenošću
nasuprot idiličnom i bdquorajskomldquo selu
Tijelo se stjecajem okolnosti našlo u mrskom gradu dok zarobljena bolesna duša žudi za
povratkom u iskon na selo u čedno pastoralno okruženje u zdravlje u čistoću identiteta
46
Za razliku od artificijalnoga grada selo je tijesno povezano sa prirodnom slikom svijeta
Stoga realisti nisu voljeli grad i o urbanoj civilizaciji pišu gotovo isključivo kao o otuđenoj
formi života
U razdoblju moderne prepoznaje se veće zanimanje za urbanu tematiku i fenomene
gradske civilizacije Ona donosi i sasvim novo viđenje grada kao slojevitog prostora u
kojem se pokazuju različite kulturne političke društvene nacionalne i umjetničke
vrijednosti Upravo u razdoblju moderne prvi put se u književnosti grad počinje promatrati
kao proces kao simultanost različitosti Modernistički pisci predstavljaju grad kao
kompleksnu strukturu koja postaje poticaj za čisto mentalne procese Grad postaje mjesto
duševnih kriza U čovjeku se javlja nemir strah nelagoda i beznađe
Dean Duda napominje da djelovanje nadmašuje viđenje u svakodnevnim pričama o
prostoru a to jednostavno znači da se prostor proizvodi kretanjem
Već u samom smislu i razlogu nastanku putopisa Oslobođeni Jasenovac izdvaja se figura
najvećeg sabirnog logora u nekadašnjoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj logor Jasenovac
Sam pojam bdquosabirni logorldquo kao vrsta zatvora koja je stvorena za političke protivnike
pripadnike pojedinih etničkih ili religijskih grupa civila iz kritičnog vojnog područja ili
bilo koju grupu ljudi povlači sa sobom sve negativne konotacije Ćamil Sijarić taj prostor
uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na smrt pa
pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Cjelokupan taj prizor izaziva strah a gluha
tišina smrad od blata od truleži od gasova i same zemlje pojačava to nezaobilazno
osjećanje u njemu Smrt je osnovna misao koja prati ovaj prostor Sijarić ističe da je drveće
i ptice na njima jedino što pokazuje trag života osim toga tu ništa više nije živo
Zato je ova zemlja tako utabana
Zato je tako jadna
Sada je sva crna I ćutljiva Kao kakvo živo a jadno biće koje je mnogo propatilo Ovdje
ima drveća i na njemu ima ptica I reklo bi se da više ništa živo tu nema
Ovo je bilo mjesto umiranja
Logor smrti
Bilo mu je ime Jasenovac
Kroz njegovu kapiju ulazilo se ali se nije i izlazilo
Također Sijarić napominje da to i nije neki veliki prostor ali da je užasan zbog svega
onoga što se na njemu vidi Za njega je to groblje koje se širi i nema granica Možda
jedinu simboliku života pruža slika čovjeka koji je nekako uspio preživjeti između tih
mrtvih ljudskih tijela
47
I eno s kraja vode sa blatne obale između panjeva i vrbovog granja jedan čovjek ustaje
Diže se gore kao avet Poderan je mokar i kaljav Lice mu je u maljama i staro Mršav je i
jadan i izgleda tako kao da je već bio jednom umro pa nekim slučajem oživio i ustao
odozdo između mrtvih Ustajanjem jednog živog čovjeka iz ovog beskrajnog groblja u
vodi bio sam zbunjen i preplašen
D Duda također ističe kako je učestalost tegoba i prostora patnje (kakvo je upravo ovaj
prostor logora) u jasnoj opreci naspram domovine i slobode ali isto tako i jasno definirane
klasne pozicije tj socijalnog statusa Ono možda što je karakteristično za prostor logora i
sam ovaj putopis je i to što Sijarić u samom djelu ne opisuje dovoljno čovjeka zatočenika
njegove misli osjećanja i strah Sve se to nazire u cjelokupnom djelu sva ta osjećanja i
strahovi čovjeka koji očekuje smrt su podloga ovog putopisa ali konkretnih opisa
pronalazimo samo na nekoliko mjesta a jedan takav je i sljedeći
Čovjek u logoru mnogo vidi ali sve ne može vidjeti ndash jer šta vi znate koga sve to dovode na
obalu čujete kako se voz zaustavio i kako lokomotiva brekće i znate da su to tamo
dovedene nove žrtve Najedanput čujete ustaške psovke plač ženski vrisak zapomaganje
pisku djece i jasno vam je da to tamo ustaše ubijaju ženski glasovi se uvijek jače čuju
Žene pred smrt više protestuju nego muškarci A novodovedeni zatočenici više od starih
Možemo uočiti da kod Sijarića često imamo pozivanje na određene objekte i mjesta To su
prvenstveno gradovi i logor u Oslobođenom Jasenovcu Tako i ovdje svaki grad sam za
sebe predstavlja određeno mjesto mjesto pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i
njeno oživljavanje Srednjovjekovne gradine koje baš zbog toga što su gradine i to još
srednjovjekovne asociraju na prošlost dalju i od one koju poznaje i sam putopisac Smatra
se da se na određenim mjestima objektima u gradovima struktuira čovjekov život
njegovo ponašanje putanje koje slijedi kroz prostor i vrijeme jer grad kao takav
reflektira i utjelovljuje moć stvara red u prostoru i vremenu te disciplinu prostora i
vremena
U ovom putopisu (Oslobođeni Jasenovac) izdvaja se i bolnica kao još jedna
karakteristična figura prostora Namijenjena da liječi i time pomogne onima koji su
bolesni ovdje bolnica poprima sasvim drugačije značenje To je bila jedna baraka koja je
postojala samo formalno niti jedan bolesnik te bolnice nije izliječen Kako bi pred
međunarodnom komisijom prekrili tragove stravičnih zločina renovirali su tu bolnicu
Bitno je navesti to da ove podatke Ć Sijarić doznaje od preživjelog logoraša
Ustaše su tom prilikom pobili oko šesdeset bolesnika iz te bolnice onih koji su svojim
izgledom odavali pravo stanje logora Zatim su u bolnicu uneseni novi kreveti Uneseno je
48
i sve drugo što je jednoj bolnici potrebno A onda su ndash na kraju u bolnicu na nove krevete
i u nove postelje uvedeni novi bolesnici Ali oni nisu bili bolesni oni su bili zdravi ljudi ndash
koliko u logoru neko može da bude zdrav ali su i takvi jadno izgledali i imali da
predstavljaju bolesnike Tada smo dobili i nove logorske brojeve Bili su vrlo niski kako bi
se prikrilo pravo brojno stanje logora
U ovom stravičnom okruženju izdvaja se i religijski prostor Za D Dudu religijski prostor
je prostor susreta To je način stvaranja ljepote harmoničnosti i prirodnog idiličnog
prostora Kao i bolnica i ovdje je religijski prostor sasvim formalan Godine 1941 i 1942
u logoru su bili zaveli bogosluženje Za katoličku crkvu i džamiju uređene su bile posebne
sobe
Pop je bio neki Zvonko Brekalo Umro je od tifusa A hodža jedan zatočenik Ustaše su ga
uniformisali dali su mu čin satnika ndash a odmah zatim likvidirali ga ndash objesili su ga
Figuru smrti i grobnice pronalazimo i u putopisu Zapis o gradovima tačnije u zapisu O
Lenjingradu gdje Sijarić govori o stradanjima u Drugom svjetskom ratu Na specifičan
način opisuje grobnice te zajedničke masovne grobnice koje spajaju one sa istim tragičnim
sudbinama a koje su i nazvali bdquobratskim mogilamaldquo Sijarić kazuje o svim žrtvama rata o
tom besmislu koje ne donosi ništa dobro a uzima puno više o svakom pojedincu koji
izgubi dragu osobu
Tu među njih uđi ćutke S kapom u ruci S mislima da su to žrtve kakve si i ti imao u svojoj
zemlji Tako ćeš moći lakše da hodiš kroz ove beskrajne bdquobratske mogileldquo I zublja koja
nad njima gori podsjetiće te na zublje žrtvama u tvojoj zemlji Pa ti ovo groblje dođe kao
ono u tvojoj zemlji ndash nad kojim si već lio svoju suzu za drugovima za prijateljima za
poznanicima I nije ti drukčije nego da ovdje leže i tvoji ndash tvoji znanci
Sijarić piše i o porodici Savič koja je nastradala u tom ratu Posebno ističe bilješke
djevojčice Tanje najmlađe u toj porodici
Kao učenica Tanja je napisala jedno pismo o stradanjima svoje porodice Kratka hronika
djevojčice Tanje svakako da podsjeća i samim tim može se usporediti sa dnevnikom Ane
Frank trinaestogodišnje Židovke koja je u tajnom skrovištu bilježila svoje misli osjećanja
i strahove Te djevojčice dijelile su istu sudbinu jedne od mnogobrojnih žrtava Drugog
svjetskog rata
49
Zaključak Govoreći o književnim vrstama koje ujedinjuju povijesno-znanstveni interes s umjetničkim
oblikovanjem Milivoj Solar kaže ldquoMeđu takvim književno-znanstvenim vrstama od
posebne je važnosti također putopis S jedne strane on može predstavljati doprinos
geografiji ili etnografiji dok s druge strane predstavlja osobitu književnu vrstu u kojoj je
putovanje i opis proputovanih predjela ili zemalja povod za šire umjetničko oblikovanje
zapažanja dojmova i razmišljanja o svemu onom što putopisca zaokuplja tokom
putovanjaldquoemspČesto se na taj način putopis približava eseju ili romanu u kojemu je fabula
organizirana kao slijed događaja koji seemspzbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine
likova Iako postoji to mišljenje da se putopis približava eseju ili romanu i isto tako da se u
posljednje vrijeme pokazuje veći interes za takvim književnim žanrom putopis je svakako
manje istraženo proučavano i na kraju krajeva čitano područje To se pokazuje i kada je u
pitanju Ćamil Sijarić poznatiji je Sijarić romanopisac nego Sijarić putopisac
Ako se vratimo na mišljenje M Solara da je u putopisu fabula organizirana kao slijed
događaja koji se zbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine njih to bismo mogli
povezati sa ovim piscem bar konkretno u putopisu Oslobođeni Jasenovac dok Zapisi o
gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi djeluju na posve drugačiji način Sijarić se više
50
bazira na historiju koja se polahko zaboravlja i kao da nastoji da je spasi od tog zaborava
Njegovi likovi su usputni i bez nekog posebnog značaja osim ako nije riječ o nekoj
historijskoj ličnosti Međutim tu se opet izdvaja Oslobođeni Jasenovac u kojem jedan lik
preuzima ulogu naratora pa kao bivši logoraš grobar priča svoje doživljaje koji djeluju
kao neka vrsta ispovijesti Onog trenutka kada Sijarić govori o historijskim ličnostima
govori ono što je manje i više poznato
Često ne nudi ništa novo i novost nije način njegovog postizanja zanimljivosti ali on je
pisac koji odlično poznaje mjesto na koje putuje a posebno historiju iako nije historičar
već uvijek u svakom smislu samo pisac Njegova historijska priča nije puko kazivanje
činjenica već pravi književno-umjetnički tekst Anegdote i legende su ono što krasi
njegovo pisanje i doprinosi toj zanimljivosti Pokazalo se da su doba mjesto i trajanje
ključni elementi Sijarićevog putopisa On je vremenski i prostorno ovjekovječio i sadašnji
ali i daleki i zagubljeni teritorij Bosne i Hercegovine
Ostavio je jasnu sliku njenih ljudi njihovu historiju i legendu nacionalnu i vjersku
isprepletenost i suprotstavljenost ujedno i pitome i surove prirode te običaja
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti tj putopiščeva objašnjenja o razlozima nastanka nekog
putopisa najčešće se nalaze u samom predgovoru Pokazalo se da je to slučaj i u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja a zatim
vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa putovanja
Sijarić kao razlog svog putovanja navodi tu činjenicu da jugoslavenski srednjovjekovni
gradovi nisu dovoljno istraženi U Oslobođenom Jasenovcu okvir predstavlja uvodna
rečenica Sijarić kaže ldquoIšao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjetildquo
Razlog njegovog putovanja u Jasenovac je namjera da otkrije sve te strahote koje su se
desile s tim da ni sam pisac ne sluti šta će sve zateći i vidjeti
Vjerovatno dvije najvažnije značajke putopisnog subjekta su snalažljivost i perceptivna
usmjerenost Neki se putopisci baziraju na opise historijskih znamenitosti neki na
tradiciju svakodnevni život neki na opise prirode a Sijarić u svoje putopise kombinira sve
te elemente Najviše bdquoizravnih susretaldquo sa putopiscem imamo onda kada opisuje neku
znamenitost prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi U Zapisima o
gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih dijelova kada se opisuju putevi i
historijske znamenitosti Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi Kako je
i navedeno to se najbolje može vidjeti u tekstu Putovati znači ndash vidjeti
Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje
je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost
51
putopisnog svijeta Oba Sijarićeva putopisa Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji
gradovi prvenstveno su usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje
mjestima građevinama i običajima To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj
izvještajnoj ili naučnoj obradi Međutim u tim pripovijedanjima i opisivanjima
pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici samog putopisa S druge strane u
slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se drugačije odlike U tom djelu
pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju istu poziciju u samom
tekstu
Dotematizacija uključuje obavijesti kojima se nadograđuje osnovno putopisno izlaganje i
postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za približavanje
putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta Dva osnovna
postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija figuralnim
postupcima U Sijarićevim putopisima prisutan je figuralni postupak dotematizacije ali i
naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj baštini uz karakterističan književno-
estetski stil
Figure sjećanja su uvijek prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila
Sijarića riječ je o oživljenom prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu
Pojam prostora obuhvata i svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu Figure sjećanja
su uvijek prostorno i vremenski konkretne Putopis ima zadatak da sačuva identitet jedne
čitave zajednice Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku
prošlost U Oslobođenom Jasenovcu u prvom planu izdvaja se figura logora Ovaj pisac taj
prostor uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na
smrt pa pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Sijarić piše isključivo o gradu i
gradskim običajima jer za njega svaki grad predstavlja određeno mjesto mjesto
pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i njeno oživljavanje
52
O piscu
Ćamil Sijarić je da još ovo kažem na kraju bio neobično pitoreskna pojava u našem
ljudskom svijetu i već za života postao predmet mnogih priča i anegdota Bio je oličenje
drevne jednostavnosti i neposrednosti U neprirodnom svijetu bio je prirodan čovjek
Ćamil Sijarić rođen je 18 decembra 1913 godine u Šipovicama kod Bijelog Polja u Crnoj
Gori u jako imućnoj zemljoradničkoj porodici Rano ostaje bez oba roditelja te odrasta
kod strica Osnovnu školu završio je u Godijevu u Bijelom Polju a odemsp1927 doemsp1935
godine pohađa Veliku medresu kralja Aleksandra uemspSkopljuemspiz koje je zbog političke
aktivnosti bio isključen Školovanje nastavlja u Vranju i u gimnaziji maturiraemsp1936
godine Iste te godine upisuje Pravni fakultet uemspBeogradu Diplomirao jeemsp1940 godine a
za vrijeme Drugog svjetskog rataemspslužbuje uemspSarajevuemspMostaruemspBosanskoj Gradiški
iemspBanjaluci Za sekretara Suda narodne časti u Banjaluci izabran jeemsp1945 godine potom je
novinar lista Glas i dramaturg Narodnog pozorišta u Banjaluci U Sarajevo prelaziemsp1947
godine radi u redakciji lista Pregled a potom je u Glavnom odboru Narodnog fronta i
redakciji Zadrugara U literarnu sekciju Radio Sarajeva prelaziemsp1951 godine i tu ostaje
sve do odlaska u mirovinuemsp1983 godine
Već kao đak Velike medrese u Soplju pokazuje interesovanje za književni rad U toj školi
bio je predsjednik literarne družine koja je izdavala časopis bdquoVesnikldquo u kojem je objavio
svoje prve književne radove ndash pjesme 1929 godine Bavio se i sakupljanjem narodnih
epskih pjesama u rodnom Bihoru koje je poslao Srpskoj akademiji nauka u Beogradu (i
danas se te pjesme čuvaju u arhivi spomenute akademije) Književni rad nastavlja
53
objavljujući pjesme u bdquoGajretuldquo bdquoŽeni danasldquo i bdquoPregleduldquo Za vrijeme rata ništa ne
objavljuje Bio je redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i
Akademije naua i umjetnosti Crne Gore
Nagrađen je brojnim nagradama kao što su 27-julska nagrada SR Bosne i Hercegovine
13-julska nagrada SR Crne Gore Andrićeva nagrada i dr
Umro jeemsp6 decembraemsp1989 godine
SažetakPutopis kao forma razvija se još u antici To je književna vrsta tematski oblikovana
putovanjem putopisca koji pripovjeda zgode na putu opisuje prostore kojima putuje i
mjesta na kojima boravi iznosi svoja zapažanja o ljudima koje na putu susreće o njihovim
običajima i načinu života te često o kulturnim i umjetničkim znamenitostima određenih
krajeva Za Ćamila Sijarića putopis je jednostavno opis putovanja zajedno i geografija i
historija i etnografija Historijska priča je ona koja zauzima primarno mjesto u njegovom
putopisnom opusu U ovom masterskom radu prikazali su se Sijarićevi putopisi Zapis o
gradovima Herceg-Bosno i tvoji gradovi i Jasenovac Knjiga Zapisi o gradovima
objavljena je 1970 godine a 1986 Sijarić objavljuje putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi
Po tematici se ovaj putopis može izjednačiti sa putopisom Zapisi o gradovima dok je
Oslobođeni Jasenovac i svojom formom i sadržajem ustrojen na potpuno drugačiji način
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta
Pokazalo se kako te obavijesti pronalazimo u predgovoru ali i u pojedinim zapisima unutar
putopisa Kada je riječ o zanimljivosti mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive
zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru međutim ovaj pisac ipak sve što je
zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način posebno u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi Usputne priče anegdote i legende su osnovni elementi
kojima Sijarić postiže zanimljivost i novost Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna
izražajna postupka u putopisu Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom
20 stoljeća izdvaja se figura kulturalnog pamćenja Ta tzv mjesta pamćenja javljaju se u
funkciji očuvanja znanja o sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke
54
prošlosti Ovi putopisi sadrže niz figura kulturalnih pamćenja kao što se i pokazalo u
samom radu
SummaryTravelouge as form was developed in the classical period It is a literatur category
thematicly shaped with travelers journey in which he narrates about events descripes
places he has seen people he met their customs and way of living and often about cultural
and artistic sights of specific areas For Ćamil Sijarić travelouge is simply description of
travels including geography history and etnhography Historical story is primar in his
travelouge opus This master thresis showed us Sijarićs travelouges Zapis o gradovima
Herceg-Bosno i tvoji gradovi and Jasenovac Zapis o gradovima was published 1970
Herceg-Bosno i tvoji gradovi 1986 Thematically they are very similar while Jasenovac is
with its form and content established differently Framework and notices are authors
expalanations for writing the text We found notices in preface but also in the text of
travelouge Critics claim that most interesting events happen in unknown and far places
However this author search for new and ineresting in his country in a completly different
way as shown in Herceg-Bosno i tvoji gradovi Side stories anecdotes and mhyts are basic
elements for Sijarićs new and interesting storytelling As expressed element of literature of
late 19 and 20 century it stands out figure of cultural memory Those cedilcedil memory placesldquo
occur as intent to preserve knowledge about ourselfs recall historicaly endangered
meaning of common past These travelouges contain series of cultural memories as
shown
55
Literatura Assmann Jann Kulturno pamćenje Pismo sjećanje i politički identitet u ranim
visokim kulturama s njemačkog preveo Vahidin Preljević Biblioteka tEKST
Zenica 2005
Bahtin Mihail Oblici vremena i kronotopa u romanuMatica hrvatska kolo 3
(2008)
Dizdarević Faruk Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila
Sijarića Avlija-portal za kulturu književnost i društvene teme Dostupno na
httpwwwavlijameesejifaruk-dizdarevic-stradalnistvo-kao-umjetnicka-vizija-u-
knjizevnom-djelu-camila-sijarica (2352014)
Duda Dean Priča i putovnje hrvatski romantičarski putopis kao pripovjedni žanr
Matica hrvatska Zagreb 1998
Duda Dean Kultura putovanja Naklada Ljevak Zagreb 2012
Galić Gordana Vladimir Nazor od Splita do piramida - tekst imaginacija
reprezentacija Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske Dostupno
na httphrcaksrcehr86365 (1352014)
Hrvatska opća enciklopedija Leksikografski zavod Miroslav Krleža Zagreb 2008
Dostupno na httpwwwenciklopedijahrNatuknicaaspxID=51177
Isaković Alija Hodoljublje Svjetlost Sarajevo 1973
Kulenović Tvrtko (priredio) Ćamil Sijarić- Zapisi Izabrana djela I-X knjiga
deveta Veselin Masleša Sarajevo 1991
Kulenović Tvrtko Ćamilovi putopisi Diwan - časopis za kulturu Javna biblioteka
Alija Isaković Dostupno na httpwwwdiwanmagcombaarhivadiwan7-
8sadrzajsadrzaj14htm (562014)
Lešić Zdenko i Martinović Juraj (ur) Naučni skup Književno djelo Ćamila
Sijarića Sarajevo 2003
Ivan Lovrenović (2012) Prostori putopisa Dostupno na
httpivanlovrenoviccom201203prostori-putopisa-2 (2762014)
Miličić Irena Teoretičari hodočasnici činovnici tri vrtse renesansnih putopisnih
tekstova Zagreb 2010 Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske
Dostupno na httphrcaksrcehr56766 (1152014)
Nemec Krešimir Čitanje grada Ljevak Zagreb 2010
56
Sijarić Ćamil Zapisi o gradovima Zadruga Sarajevo 1976
Todorova Marija Imaginarni Balkan prevele s engleskog A B Vučen i D
Starčević Biblioteka XX vek 2 izdanje 2006
Zvrko Husein Ćamil Sijarić- pripovjedna proza Dobra knjiga Sarajevo 2013
21
i sva je ona jedan široko otvoren dom s domaćinom pred kapijom i avlijom da primi
gosta I od svega što ima odlomiće i staviti pred gosta a najviše od svoje duše ndash to jest od
onoga čega Gračanica ponajviše i ima
Sarajlije se mogu pohvaliti svojim bogatstvom Mostarci su pismeni i učeni ljudi u Banjoj
Luci su talentirani pjevači a Fočaci dobri ratnici junaci
Sijarić govori i o pojedinim historijskim ličnostima gdje svaka od njih poprima neko novo
značenje Tako npr govori i o Jeleni ženi bosanskog kralja Stjepana koju su zarobili
turski vojnici Kako bi sačuvala svoj život i život svojih sinova primorana je bila da ode u
Dubrovnik i tamo da živi sama bez krune i kao udovica a njeni sinovi postali su janjičari
Spominje se još i Omer-paša Latas a nekadašnji Mihajlo te njegov dolazak u Banjaluku i
prelazak na islam Taj bdquoBič nad Bosnomldquo kako su ga nazivali bio je sultanova desna ruka
kojom je zavodio red u Bosni
Svaki grad sa sobom nosi svoju sudbinu baš kao i ljudi a tu njihovu sudbinu Sijarić
prikazuje kroz mnoga osvajanja Za Srebrenicu grad srebra uvijek su se zanimali kraljevi
carevi vojske osvajačke čete hajdučke svi oni koji su znali za njeno bogatstvo srebrom
Sijarić opisuje ovaj grad kao jedan od onih gradova s tužnom sudbinom grad koji su
mnogi preuzmimali na prevaru prodavali i kupovali Srebrenicom su prošli i Iliri
Rimljani Bosanci Austrijanci Mađari Turci i Dubrovčani pa u svom putopisu Ćamil
Sijarić kaže ldquoI na strijele koplja sablje i puške osvajali i harali svi koji su stigli i nije
samo onaj ko nije stigaoldquo
Ono što Sijarićevu cjelokupnu putopisnu prozu čini jedinstvenom i prepoznatljivom
svakako su legende po kojima se i gradovi pamte i poznaju Za Banjaluku se veže legenda
o jednoj Austrijanki čijeg je sina zarobio turski oficir Ferhat-paša Da bi ga oslobodio
Ferhat-paša je tražio da se u Banjaluci naprave kaldrme i hamami velika džamija i uz nju
sahat-kula i uz sve to ndash tri tovara blaga Sve što je zatražio i dobio je i po dogovoru
oslobodio mladića Međutim mladić je umro od tuge kad je saznao da je njegova majka
srušila i svoju crkvu da bi paši izgradili džamiju
U zapisu Tvrdi mi grad Bobovac pisac piše legendu o Radaku izdajici zbog kojeg je
Bobovac pao Kralj Stjepan je Radaku povjerio odbranu Bobovca međutim nadajući se da
će dobiti novac zvanje i počast on je izdao to povjerenje i Turcima otvorio vrata Bobovca
Umjesto nagrade Radak je osuđen na smrt Sultan Mehmed Fatih nije želio izdajicu poput
njega pa je naredio da ga strmoglave niz stijenu Ono po čemu se i danas pamti Bobovac
grad koji je gotovo do temelja porušen upravo je ta priča o izdajici Radaku i stijeni niz
koju je survan ndash Radakovoj stijeni
22
Putopisi govore o tradiciji i običajima koji se vijekovima prenose sa generacije na
generaciju Za grad Jajce se kaže da nijedno mjesto u Bosni nije toliko bosansko koliko je
taj grad Takva jedna tradicija može se vidjeti i u narodnoj nošnji koju ovaj putopisac vrlo
detaljno opisuje
To je stara bosanska nošnja Nikakvih džidža ničeg suvišnog ndash do onoliko koliko treba Ni
malo ni mnogo do po mjeri Tako se nosio a i danas se tako nosi svijet oko Jajca I uz
one zidine i onakve krovove spojiva je jedino ovakva nošnja Ona je žena kao isklesana A
kao isklesan je i sam grad I samo zajedno oni čine cjelinu i jedinstvo Nešto što imaju u
sebi sve stare stvari imaju u sebi i ove žene oko Jajca Vuku u sebi nešto iz davnine - čak
možda iz one bogumilske Bosne Nešto što je vječno a narodno
Motiv puta se ponavlja i u ovom putopisu Za Sijarića put je cilj i pravac put djeluje kao
zamišljena tačka prema kojoj se ide Ono što pokreće čovjeka da pođe na neko putovanje je
samo ljudska radoznalost i čežnja za onim što je daleko i nepoznato Tako će i Ćamil
Sijarić reći ldquoPutovi su valjda i nastali iz vječitog ljudskog nemiraldquo
Oslobođeni Jasenovac
23
Sve što je ovdje u ovome naselju nekada stajalo na svojim nogama danas je palo dolje A
gore ostali samo dimnjaci iz kojih se više dim ne diže Strše grozno iznad paljevine strše
kao dignute ruke u prazno nebo a nebo je danas plavo i lijepo danas je dan proljetni Dok
je drugo sve palo dolje ndash sve se sravnilo sa ravnom zemljom i umrlo
Sabirni logor Jasenovac bio je najveći sabirni logor i logor smrti u Nezavisnoj Državi
Hrvatskoj Sabirni logori osnovani su kao mjesta zatočenja prisilnog rada i ubistva velikog
broja Srba Židova Roma i Hrvata tačnije svih onih koji su se protivili tadašnjem
ustaškom režimu Sabrini logori nastali su kao rezultat politike rasne i nacionalne
isključivosti u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj koju je 1941 godine pod utjecajem nacističke
Njemačke proglasila Ustaška domovinska organizacija
U svom tekstu bdquoĆamilovi putopisildquo Tvrtko Kulenović navodi da je ovaj putopis drugačiji i
da se zbog toga izdvaja među objavljenim knjigama njegovih putopisa Oslobođeni
Jasenovac je na raskršću između beletrističkog i feljtonističkog oblikovanja gdje pisac
opisuje strahote Drugog svjetskog rata Kao mladi partizanski oficir Ćamil Sijarić je bio
među prvima koji su posjetili taj logor Na samom početku on navodi razlog zbog
putovanja gdje kaže ldquo Išao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjetildquo On
prikazuje strašne slike prikazuje smrt ludilo čovjeka koji nije mogao podnijeti sve ono što
je u logoru doživio gomilu ljudskih tijela izgorjelih ili poluspaljenih
Sijarić kroz tekst naglašava strahote tog zločina tako što nekoliko puta izgovara riječ
Jasenovac On kaže ldquoZemlja na koju stupamo nogom zove se Slavonija a mjesto u koje
smo stigli - Jasenovac Izgovaram tu strašnu riječ nekoliko puta Jasenovac Jasenovacldquo
Vjerovatno najjači efekat ostavljaju izuzetno detaljni opisu u ovom putopisu Sijarić kao da
nastoji stvoriti jednu neuništivu sliku koja će biti svevremeni podsjetnik i opomena Pišući
o leševima koje su zločinci bacili u rijeku kaže ldquoNeki nemaju svoga lica Nemaju glave
Neko nema ruke Nema noge Ili nema nijedne noge A poneki i ne liče na ljudske leševe
nego na nešto neodređeno što se crni iz vode i oko čega se viju muhe Jednog takvog voda
je digla gore na granu Glava i ostalo više se na njemu i ne razlikuju I takav ndash s grane ne
ličeći više na čovjeka kao da govori onim dolje pod sobom Šta bi mogao da im govori
kad bi zaista govorioldquo
Sijarić nudi priču o jednom univerzalnom zlu koje nikoga ne zaobilazi pa ni djecu Tu
djecu te mnogobrojne raskomadane leševe naziva lutkama To su za ovog pisca dječije
lutke koje poslije mnogo igre i čupanja ostanu bez svojih dijelova
24
Kao i u većini svojih djela tako i u ovom putopisu Sijarić prati i tumači psihološku stranu
čovjeka kao pojedinca Čovjek je u stanju da svirepo ubije i muči drugog čovjeka on gubi
sve osobine čovjeka i pretvara se u životinju
Vodnik Markić iz logorske satnije nadzornik električara došao je u mehaničarsku
radionicu i tražio da mu se izmijeni baterija Bio je krvav od glave do pete i bijesan kao
zvijer Htio je da zapuši ali nije mogao jer su mu ruke bile krvave i od krvi mokre Digao
je obadvije šake i sa njih olizao krv gutajući je
Čovjek je zvijer koja bez imalo samilosti muči zatvorenike U tom mučenju vide igru i
zabavu i sve više što bi odlagali smrt i više mučili zatvorenike to bi postajalo sve
zabavnije Kada bi već ustaljeni načini mučenja postajali dosadni onda bi nastojali
izmisliti novi Zatvorenicima bi to ličilo na utakmicu jer svako od njih je pokušavao biti
pobjednik u tom takmičenju Koliko je sve to bilo strašno i prelazilo granice ljudskog
razuma svjedoči i najnoviji način mučenja To je bio šiljati kočić čiji se oštri kraj zabode
u bradu a tupi se udara puškom sve dok kolac ne probode do mozga
Veći dio ovog putopisa djeluje kao jedna ispovijest čovjeka koji je preživio i uspio pobjeći
iz logora a koji je u logoru obavljao posao grobara Na zanimljiv način Sijarić slika tog
čovjeka Pokazuje kako se živ čovjek uspijeva navići na sve ma koliko djelovalo strano i
nemoguće Takav čovjek gubi razum i emocije jer u logoru kako kaže i sam pisac čovjek
poživinči on više ne zna za odnose prema porodici i prijateljima jednostavno zamru čula i
sve ono što je ljudsko
Ali mi smo se razlikovali od takvih grobara jer mi grobari u logoru morali smo da
zakopavamo i mrtve i žive A šta to znači moj prijatelju zakopati u zemlju živa čovjeka to
vama niko ne umije kazati Niti vi možete ikada to shvatiti Nisam ni ja mogao to da
shvatim Bio sam tada još zdravih čula I ono što nekad ne biste učinili ni za živu glavu
sad činite sasvim mirno ndash jer vi više niste čovjek koji ima svoja zdrava čula nego ste
čovjek koji nema čula ndash ili su vam čula bolesna
Motiv straha provlači se kroz čitavo ovo djelo Taj strah sadržan je u glasu onih koji su u
logoru i koji u užasnim mukama čekaju smrt Oni koji su preživjeli logor pamte te glasove
po tome što čovjek nikada prije nije čuo takve ljudske glasove To nisu bili niti ljudski niti
životinjski glasovi jer ništa živo ne ispušta iz sebe takve glasove takve da od njih izludite
Sijarić posebno izdvaja ljudsku naivnost Čovjek od straha i nemoći često postane i naivan
pa vjeruje u razna obećanja i nada se spasu a spas u logoru bio je nešto nemoguće
25
Dok u putopisu Zapisi o gradovima voda simbolizira slobodu život i sreću u ovom
putopisu voda ima sasvim suprotno značenje Sada za Sijarića voda znači smrt rijeka Sava
je puna leševa i takva mu je odvratna Ona je grob ndash bdquobezmjeran grob ndash ne kopan ne
mjeren i ne ograđenldquo
Nešto što je svakako bitno spomenuti jeste i to da T Kulenović smatra kako je Sijarić
pišući djelo poput ovog o Jasenovcu mogao i trebao steći reputaciju jednog
jugoslovenskog Malapartea
Mogao je ali nije jer je njegov temperament bio drugačiji lirski a njegov pogled u istoriju
dublji pružao se do davnih vremena do samih mitskih korijena čovjekovih I korijeni zla
su isto tako duboki iako ono možda nikad ranije nije planulo tako strašnim plamenom kao
u ovoj sceni u ovom vremenu Želja za osvetom je elementarna ljudska potreba ali zlo se
zlom ne može ispraviti a uopštavanje te želje u optužbu čitavog jednog naroda samo vodi
u novo zlo
Općenito putopisi Ć Sijarića obiluju lirskim detaljima sa čim se slaže i sam Kulenović a
što potvrđuju završne rečenice Oslobođenog Jasenovca
Maj je
Trava je
Prolaze odnekud jednako vojske I sva ti je zemlja čudna ndash i kao da nije ona stara zemlja
nego neka nova koja dolazi samo jednom i samo s proljeća
Pored ovoga Faruk Dizdarević ističe kako ovi zapisi i ne sadrže toliko lirskih
reminiscencija kako je inače karakteristično za Sijarićev način pripovijedanja On niti u
jednom trenutku ne moralizira znajući da to ne bi bilo dobro Govoreći o različitim
načinima stradanja tih nesretnih zatočenika on prepušta čitaocu da sam donese vlastiti sud
o užasnim događajima i zlom vremenu On se zaključuje Dizdarević više drži
faktografije i užasnih slika događaja koji su se tamo dešavali a takav način posmatranja to
pripovijedanje doprinosi tome da se čitalac osjeća neugodno ndash čitanje gdje povremeno
zaboli želudac
26
Zanimljivost i novostiHayden White podsjeća da skupina riječi koje označavaju pripovijedanje potječe od
latinskog gnarus što znači vješt upućen i upoznat Znanje i naracija odnosno upućenost u
stvar i njeno posredovanje dvije su središnje sastavnice određenja svake pa tako i
putopisne pripovjedne situacije Pripovjedač mora voditi računa o svome naslovljeniku i
procijeniti obavijesti kojima raspolaže s tim da prvenstveno obraća pažnju na one kojima
ih želi posredovati Njegovo znanje mora biti zanimljivo drugima Zanimljivost ima dva
osnovna obilježja i oba se temelje na kategoriji novosti ili novine Prvo je novina samog
znanja a drugo često u situacijama u kojima je naslovljenik već upućen u ono što
pripovjedač iznosi to je novina načina pripovijedanja Pripovjedačeva zanimljivost
njegova znanja mora kod recipijenta izazvati znatiželju Ona se odražava kao potreba za
znanjem kao pokazivanje znakova zainteresiranosti za temu i način pripovjednog
posredovanja
Osnovni element promjene je zgoda kao osnovna jedinica pripovijedanja Ona sadrži bit
novosti i zanimljivosti čak i ako je suzimo na elementarnu promjenu mjesta poput
putovanja iz jednog grada u drugi Iako mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive
zgode ne odvijaju u vlastitom prostoru Ćamil Sijarić u ovom putopisu pokazuje upravo
suprotno
Biti u nepoznatom kraju ili dalekoj zemlji i potom ispričati svoje doživljaje znatiželjnima
predstavlja ishodište pripovjedne komunikacije Za one koji nisu upućeni putnikove su
27
zgode novost Na putu se svašta može dogoditi svašta se može zaplesti i nužno je to
zainteresiranim ispripovijedati
Putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi ne govori o bilo kojim gradovima niti o nekim
dalekim neistraženim egzotičnim prostorima Ćamil Sijarić je na bdquosvojoj zemljildquo i piše o
bdquosvojimldquo o bosanskohercegovačkim gradovima Kako je gore navedeno mnogi kritičari
tvrde da se najčešće zanimljive zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru ovaj
pisac ipak sve što je zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način
Da bi prikazao zgodu i promjenu njemu ne treba novi prostor
Treba spomenuti da je sasvim zanimljivo i krajnje upečatljivo to što Sijarić kada piše o
Rudom gradiću na Limu piše na ćirilici a abecedu zamjenjuje azbukom što nije jedini
slučaj Iako je riječ o vlastitom domaćem prostoru pisac uspijeva ispuniti zadatak
zanimljivosti
Piše o nečemu što i nije toliko poznato i što je daleko piše o historiji koja se najčešće
zaboravlja Već na samom početku spominje stećak ploču od bijelog kamena ravnu do
polovine u zemlju urasla Dalje priča o Radojici dječaku iz Rudog i njegovoj svijetloj
sudbini Tu Sijarić i spominje legendu kada je dječakova majka usnila san u kojem joj se
kazalo šta čeka Radojicu
Jedne noći je uoči Božića gore u Ravnicama jedna mlada snaha Sokolovićka usnila san
nikad ranije nije tako čudan san sanjala i nije mogla da se uzdrži a da ne ispriča svome
svekru to što joj se u snu prividjelo da je iz nje iznikao zelen bor velik toliko da je svu
carevinu s kraja na kraj svojim hladom prekrio san je laža a ja istina
Sudbina bistar um i vještina upravljanja dovela je ovog mladića (Radojicu ili Mehmed-
pašu Sokolovića) iz Rudog na mjesto velikog vezira osmanskog carstva Pored tih
podataka pisac govori i o njegovoj izuzetnoj sposobnosti kao graditelja Mehmed-paša
Sokolović bio je jedan od najvećih graditelja u turskoj historiji Jedna od njegovih ideja
bila je ta da prokopa Suecki kanal i tako spoji Crno more sa Kaspijskim jezerom Međutim
radove nije priveo kraju jer ga je u tome omeo Ivan Grozni U Medinu je doveo vodu u
Carigradu izgradio jednu od najljepših džamija a nedaleko od Aja Sofije na mjestu gdje je
danas Sultan Ahmed džamija podigao je saraj svoju vezirsku rezidenciju ukrašenu
sedefom srebrom i zlatom Sijarić spominje i ostale paše Sokolovića a posebno Kara
Mustafu koji je izgradio Rudo
Kara Mustafa-paša Sokolović da bi se odužio svom rodnom kraju darovao mu je ndash ništa
manje nego cio jedan grad Grad izgrađuje na poljani koja se zove Rudo a koja se nalazi
28
između dvije rijeke - Lima i Krupe u nahiji Polimlje a daleko od svakog drugog grada ndash
to jeste na mjestu gdje na Limu nije bilo mosta a putnici ga stalno prelazili otudi i odovud
Rudo je bio bogat grad jer je kroz njega prolazi bdquobosanski putldquo koji je vodio u Carigrad a
isto tako i u Dubrovnik Stanovnici su uživali mnoge privilegije Nisu plaćali porez a
svako je bio zaštićen i unaprijed oslobođen krivice Rudo je kroz histoju imao svoje tri
kobi kugu vatru i vodu Kuga mu je odnosila živote do gotovo potpunog istrebljenja
Vatra ga je gorjela do crne zemlje a voda mu odnosila i zemlju i kuće i rod sav i
ostavljala za sobom pustoš
Da bi postigao efekat zanimljivosti i pobudio znatiželju u čitaocu Sijarić ne govori ništa
što je novo i nepoznato on priča historiju koja nije puka statistika podataka
Njegova historija je priča anegdota i legenda a ujedno i činjenica on govori o nečemu što
je manje-više poznato ali ne dovoljno sačuvano od zaborava
Kada govori o Gračanici izdvaja jednu posebnu zanimljivost a odnosi se na to da je ovaj
grad bio prvi u Bosni i Hercegovini koji je imao svoj urbanistički plan
po kojem su tačno kao po koncu išle ulice i dućani gradske mahale i čaršije i biće da
je to bilo djelo jednog od njenih kapetana I ako je taj kapetan Bahtijarević vidio kroz selo
loš put on bi seljacima toga sela rekao da će u petak njihovim putem proći u džamiju na
čezama ndash i put je do petka bio gotov za čeze
Za razliku o tog putopisa u putopisu Zapisi o gradovima Sijarić nudi sliku jednog dalekog
nepoznatog kraja Govori o drevnoj Mezopotamiji Asiriji dalekoj Rusiji i jugoslavenskim
gradovima U tom slučaju pronalazimo potvrde toga da putovanje u nepoznat kraj ili
daleku zemlju predstavlja ishodište pripovjedne komunikacije
Kada govori o Rimu Sijarić zapravo priča njegovu historiju pa i sam putopis naziva Vekia
Roma što u prijevodu znači stari Rim Govori o Romulu i Remu o rimskim hramovima
(forumima) o velikom Cezaru kojeg ubi vlastiti sin i areni bdquoKoloseo Flavioldquo gdje su kako
kaže sam pisac bdquoZvijeri rastrzale ljude jer tu se svjetina smijala žrtvama jer tu je čovjek
bio zvijerldquo U putopisu Ktesifon i Hatra spominje luk Ktesifon kojeg su izgradili kraljevi
Parte u 3 vijeku naše ere i koji je služio kao lovački dvorac Sijarić ističe da je širok 25 a
visok 37 metara što predstavlja širinu i visinu kakva se još nigdje nije vidjela U gradu
Hatra govori o veličanstvenom hramu boga Sunca o crtežima na mramoru koji prikazuju
bogove kraljeve trgovce seljake žene Ono što je samom Sijariću bilo zanimljivo jeste to
što su svi ti likovi i bogati i siromašni i carevi i ratari i prosjaci i kraljevi bili bosi
Upravo te bdquousputneldquo priče stvaraju novost i zanimljivost Sijarićevih putopisa Za njega
historija nije dovoljna historija u pravom smislu te riječi on teži za bdquonepoznatomldquo pričom
29
legendom onom koju će čuti usput koju će mu neko ispričati Tako gotovo svaki putopis
ima legendu kao npr što je ima nekadašnja bogata i blistava Hatra
Kralj Daizan naime imao je kćerku A ona je bila takva da ni jedan otac na svijetu ne bi
poželio sličan porod Priča o njoj jedna je od najstrašnijih priča na svijetu a ujedno i
najstrašnija ndash i evo šta se u njoj kaže Kralj sasanidski Sapor Prvi opsjedao je godinama i
godinama tvrdu Hatru ali je Hatra odoljevala ndash branila se i odbranila I kralju Saporu
bilo bi uzalud da se nije u sudbinu Hatre umiješala kćerka njenog kralja Daizana i to
ovako kralju napadaču otkrila je tajne zapise ndash hamajlije koji su svojim božjim moćima
štitili grad Hatru
Iskustvo pustolovine i okus egzotike tačnije upravo ono što čitateljslušatelj želi nije
moguće ponuditi ako se putovanje ne učini tematskom okosnicom teksta To doslovno
znači učiniti ga lijepim Narativni tekstovi su logikom zanimljivosti priče događajne
novosti ili uzbudljivosti što je dominantno smještena u nepoznate prostore ishodišno
tematski upućeni na putovanje i stoga stvaraju od njega strukturu Ta struktura je dugog
trajanja u književnosti pa je jedna od najčešćih uloga koju pripovjedači ili likovi ostvaruju
upravo uloga putnika Putovati je gotovo izjednačeno sa pripovijedati odnosno na neki
način imaju istu pretpostavku o zanimljivosti i novosti Pripovijedna zgoda uvijek je
isprepletena sa opisom u putopisnom tekstu
U pojedinim svojim putopisima Sijarić posebno naglašava ono što je zanimljivo ili što bi
se čitaocu moglo učiniti zanimljivim Taj postupak pronalazimo u zapisu Stara Đakovica u
Zapisima o gradovima kada naglašava da je zanimljivo to što u Đakovici i danas postoji
sedam sekti od ukupno dvanaest koliko ih je u islamu postojalo Neke od tih sekti bavile
su se isključivo proučavanjem duševnih ljudskih osjećanja ljudskim senzibilitetima
Pripadnici sekti Bektašije i Sadija napisali su veliki broj knjiga tako da je Đakovica
nekada bila mjesto učenih ljudi sa puno tekija i derviša Također na isti način zanimljivost
prikazuje i u putopisu Zemun ili bdquoSrebrogradldquo kada govori o imenima ulica koja su data
još u drugoj polovini 18 vijeka i da su neka od tih imena ostala i danas Godine 1816 na
ulicama su postavljene tablice i na kućama brojevi Prvobitno ulice nisu nosile imena
značajnih ličnosti već ona imena koja su im građani dali Tako su postojale ulice Marijina
ulica Rimska Anikina ulica Tri goluba Ulica zelenog drveta itd
U Priči o Leskovcu pisac izdvaja posebnu zanimljivost ndash priču o Radoju Domanoviću
piscu i kako sam Sijarić kaže čvrstom radikalu U Leskovcu je Domanović predavao jezik
i književnost a niko nije znao da je on književnik Domanović je bio jako bogat od oca je
naslijedio veliko imanje bio je dobar crtač i gimnastičar međutim svi su ga poznavali kao
30
boema i čovjeka bez mnogo skrupula Leskovac je poznat i po raznim narodnim pjesmama
a jedna od njih je i pjesma o srpskoj djevojci koja je otišla pod čador turskom miralaju
(gradskom načelniku) i prešla na islam dobivši ime Lejla Sijarić u svom putopisu o
Leskovcu bilježi stihove pjesme gdje majka proklinje svoju kćer
bdquoZašto Sike zašto pod čador da idešldquo
bdquoKako da ne idem miralaj me zove
Miralaj me zove kafu da mu služim
Kafu da mu služim ljuba da mu bidemldquo
Obrazloženje ili okvirObrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta
njegovo razumijevanje načina putopisnog posredovanja Putopisac iscrtava granice
vlastitog diskursa uokviruje prostor unutar kojeg se odvija komunikacija Obrazloženjem
putopisac argumentira logiku vlastitog diskursa i na određen način usmjerava proces
čitanja Iako se ta obrazloženja najčešće nalaze na početku ili kraju samog teksta mogu se
javiti i na bilo kojem drugom mjestu u diskursu
Tipično mjesto okvira ili obrazloženja pojavljuje se u obliku osobnih stavova o namjeri
okolnostima putovanja i diskurzivnoj izvedbi putopisa To doslovno otkriva razloge
pojedinih postupaka Nekada to može biti procjena očekivanja čitaoca koja ujedno i
implicira autorsku poetiku Vrlo često putopisac bira tuđi putopisni tekst kao svoj vodič
On ga na specifičan način usmjerava i vodi njegov diskurs
Kada je u pitanju Ćamil Sijarić i tačnije putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi njegovo
obrazloženje se nalazi u predgovoru On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja
a zatim vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa
putovanja Razlozi tog Sijarićevog putovanja su vrlo jasni jugoslovenski srednjovjekovni
31
gradovi nisu dovoljno istraženi Za mnoge se ne zna kada su građeni koji je bio povod za
to i čijom zaslugom su oni izgrađeni Uspoređuje ih sa spomenicima historije ali ne bilo
kakve historije već one nepoznate i vremenski neodređene one koja nudi mnogo pitanja a
ne dobija odgovore Tako ovaj pisac u putopisu Herceg-Bosno i tvoji gradovi govori o
bosanskohercegovačkim gradovima od perioda srednjeg vijeka preko onoga kada su
vladali Turci pa sve do vremena kada je vlast preuzela Austrougarska carevina
Za sve stare bosanske gradove vezan je po dio istorije nekad ta istorija u knjigama nije
zapisana nego samo u pričama ispričana a nekad samo tragovima i znakovima
nagoviještena Jedan od tih tragova od tih znakova nalazi se u gustoj gori nad Fojnicom i
ko se tamo oštro zagleda vidjeće - gradinu
Ono što čini okvir ovih putopisa karakterističnim jeste i to što sam pisac rijetko spominje
sebe rijetko kada nagovještava tu ich formu Jedan od rijetkih primjera gdje se ističe sam
pisac je njegovo putovanje u grad Daorsa iz putopisa Zapisi o gradovima
Daorsi ili Daversi su ilirsko pleme koje je živjelo u dolini rijeke Neretve u naselju kod
mjesta Ošanjići u blizini Stoca Smatra se da je grad Daorson osnovan u 4 stoljeću prije
Krista na području naseljenom još u brončano doba
Bio sam sam i velim hajd` bože pomozi A ako me noge i iznesu gore ne znam kako će
me dolje snijeti I kako su snosile one jadne Daorse Kako konje njihove kako putnika
kako vojnika kako ženu I je li im upravo zbog te visine i strmine život bio jadan ndash ili su
može biti bili srećni što su na visoku na stijeni pa zbog toga sigurni I nije mi se
drukčije činilo nego da sam se zabo u go kamen kroz koji dalje ne mogu ndash pa hajd`
natrag
U tekstu Putovati znači ndash vidjeti Sijarić kao da objašnjava razlog samog pisanja putopisa
Za njega su putevi ono što spaja i razdvaja ono što vodi na mjesta gdje su nekada bili
gradovi a gdje danas gotovo nema ništa Da nije njih ne bi se znalo kako se nekada
živjelo kako kaže sam Sijarić ldquoNekada su tamo bile pijace na kojima se prodavao vosak
koža srebro čoha vino ndash dok najzad sve nije izumrlo i pijace i gradovi i putevildquo
Putevi su primarni za civilizaciju oni stvaraju velike gradove
Oslobođeni Jasenovac Sijarić započinje rečenicom ldquoIšao sam u logor Jasenovac da
opišem to što ću tamo vidjetildquo Ta efektna rečenica predstavlja sami okvir putopisa On
polazi na put u Jasenovac da otkrije sve te strahote koje su se desile ali ni sam Sijarić ne
sluti šta će sve zateći i vidjeti
Ovaj putopisac svoja obrazloženja namjere i razloge nerijetko nudi i u samom putopisu
dakle ne samo u uvodnom dijelu Kada nailazimo na takva obrazloženja u samom
32
putopisu onda je to najčešće na početku i kraju zapisa Uočavamo početne i završne
rečenice koje su sadržajno i smisleno slične Jedan takav primjer je zapis Vekia Roma na
samom početku Sijarić kazuje o starinama starim gradovima starim zidovima te o
historiji i njenom značenju i smislu Zaključuje da je ona uvijek misteriozna i da niko ne
zna pročitati i tumačiti to što jedna starina kazuje Na kraju putopisa to isto ponavlja opet
govori o starini a posebno o starinama vječnog grada ndash Vekia Rome Ističe kako se te
starine uvijek iznova čitaju i tumače i da tome nema kraja Vrijeme predstavlja
nepoznanicu kako kaže Sijarić vremena su tama pa se čovjek teško snalazi jer vrijeme
stvari čini bezobličnim a ljude bezličnim Isti postupak pronalazimo i u zapisu Grad
bdquoSkupildquo - grad Skoplje gdje opet na početku i kraju Sijarić govori o tome kako svako
putovanje ostaje dugo u sjećanju a to prvenstveno zavisi od toga gdje putujemo i šta smo
vidjeli Neko želi vidjeti nešto novo a neko ipak nešto što je tu decenijama što je upravo
razlog njegovog putovanja u Skoplje vidjeti starine jer su one bdquoduša tog gradaldquo
Ćamil Sijarić posebno naglašava da svaki grad ima dušu koju čovjek treba dobro upoznati
da bi vidio ono što sam grad nudi Prema gradu se treba ponašati kao prema svakom
umjetničkom djelu kao prema slikama i spomenicima koje treba razumjeti i otkriti
Pred Zemunom sam dugo vremena bio nepismen i nisam umio da ga čitam I sve
donedavno nisam znao ni otkad je taj grad tu na Dunavu ni šta u njemu ima od značaja ni
prošlost kakva mu je Trebalo je da se prije kratkog vremena nekoliko dana zadržim u
tome gradu i da ga izbliza vidim
33
Subjekt putopisnog diskursaKategoriju putopisnog subjekta odlikuju pitanja o uporištima putopiščeve legitimacije
načinima njegova predstavljanja perceptivnoj i diskurzivnoj sposobnosti mogućim
podudarnostima i razlikama sa obzirom na mentalne stavove vremena i književna
strujanja
Te obavijesti o putopisnom subjektu su najčešće direktno ponuđene okvirom ali se nalaze i
u svakom dodatnom iskazu u svakom činu U slučaju da se putopisni diskurs približava
izvještajnom polu to povlači da se putopisac pred ispripovijedanim zgodama i opisanom
predmetnošću povlači u drugi plan D Duda ističe kako sam putopisac često posreduje
obavijesti o svom činu pripovijedanja te se zbog toga smatra samosvjesnim ili
osviještenim putopiscem Naime pitanje o subjektu putopisnog diskursa javlja se kao
postupak izravne ili s druge strane neizravne karakterizacije putnika promatrača ili
pripovjedača
Vjerovatno najvažnije obavijesti o putniku nalaze se na događajnoj razini Zahvaljujući
prikazu njegovog djelovanja i ponašanja otkrivamo i njegove osobine Često se u putopisu
susrećemo sa detaljima pa tako se dešava da se spominju mnogi podaci npr o vrstama
obimnosti periodu obroka Međutim takve detalje ne susrećemo u putopisima Ćamila
Sijarića Još jedna komponenta svojstvena putniku je i snalažljivost On se mora prilagoditi
svakodnevnoj logici manje poznatog svijeta Upravo je radi toga potrebna dobra
obaviještenost putopisca
Pored snalažljivosti tu je i perceptivna usmjerenost kao još jedna važna značajka
putopisnog subjekta Neki se putopisci zadržavaju na opisima historijskih znamenitosti
neki na tradiciji svakodnevnom životu neki na opisima prirode Dean Duda smatra kako
dobri promatrači često posežu za usporedbom strukturirajući zapažanja u cjeline koje
funkcioniraju poput malih studija o izgledu navikama i mentalitetima Pripovjedni
postupci koje koristi putopisac u obradi prikazane predmetnosti su znakovi njegove
sklonosti ili indiferentnosti prema njoj
Ako se osvrnemo na sami okvir Sijarićevih putopisa vidjet ćemo da tu nisu ponuđene
obavijesti o putopisnom subjektu Te obavijesti uočavamo u samom dodatnom iskazu u
svakom drugom činu U Zapisima o gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih
dijelova kada se opisuju putevi i historijske znamenitosti kao npr u zapisu Na Dunavu
Estergon kada opisuje samo putovanje i put
34
Put je dobar ravan širok asfaltiran pa je uživanje voziti se i gledati desno i lijevo zemlju
mađarsku onu za koju bi neko rekao zemlju Ungariju - zemlju Ungara ili zemlju Bele
Trećega i Bele Četvrtoga
Kao što je već rečeno putopisac se najčešće spominje kada opisuje neku znamenitost
prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi Kada piše o Pompeji Sijarić
opisuje Vezuv bdquoOno što sam najprije pogledao kad sam se našao u Pompejama bio je
Vezuv Taj uvijek zaplašujući uvijek prijeteći smrtonosni bič zemljin dignut gore nad
ljudskim glavamaldquo
Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi gdje također obavijesti o
putopisnom subjektu pronalazimo u samom događajnom činu Vjerovatno najviše tih
bdquosusretaldquo sa putopiscem imamo u tekstu Putovati znači ndash vidjeti gdje izravno upoznajemo
Sijarića kao putopisca spoznajemo njegovu ljubav prema tom književnom žanru i težnji da
spasi historiju od zaborava Slušajući ljubavnu pjesmu na gramofonskoj ploči u jednoj
ulici na periferiji Sarajeva Sijarić pamti stihove pjesme
Sinoć dođe tuđe momče iz tuđe zemlje a jutros mi konja kuje hoće da ide Više njega crne
oči suze ronjahu ne plačite crne oči opet ću vam doć`
Ono što pisac posebno pamti u toj pjesmi su riječi put i putnik On objašnjava da čak u
rječniku ne postoji niti jedna druga riječ koja ima tako sjetno značenje kao što ga ima
kratka i jednostavna riječ put a što svakako podsjeća na tužne odlaske i sretanja
Oslobođeni Jasenovac nastao je kao rezultat jednog strašnog iskustva Putopisac kao mladi
partizanski oficir je među prvima dospio na to strašno mjesto i pri tome Sijarić nudi detalje
o ljudima koje spaljuju i o glasovima zvukovima koje oni pri tom ispuštaju i o ljudima
koji u baraci te glasove slušaju čekajući da jedne od sljedećih noći i na njih dođe red
detalje koji spadaju u scene epskog užasa kakvih je u literaturi malo
Odsjev plamena vidio bi se na zidovima zgrada u logoru Mi smo taj odsjev gledali kroz
pukotine kroz rupe na barakama I slušali smo otud glasove nikad čovjek nije čuo takve
glasove To više nisu bili ljudski glasovi a ni životinjski Ništa živo ne ispušta iz sebe takve
glasove kao što su bili oni koji su dolazili s druge strane Save iz Gradiške Nisu to bili
pojedinačni glasovi nego je to bilo mnoštvo glasova Tužnih glasova Ne znate kakvih
glasova Takvih da od njih izludite
Iz ovog citata uočavamo subjekt putopisnog diskursa kojeg kroz tekst više pratimo nego
što je to slučaj sa druga dva putopisa a što svakako doprinosi tome da se općenito putopis
Oslobođeni Jasenovac svrstava između beletristike i feljtona Pored samog putopisca tu se
spominju još i vojnici grupa koja je pošla zajedno sa Sijarićem na taj put
35
Putopisni subjek subjektivno iznosi podatke o prostorima kojima putuje spomenicima
historiji običajima i mentalitetu ljudi koje upoznaje te zbivanjima na putu zgodama i
nezgodama i sl Kako bi postigli zanimljivost putopisci često preoblikuju nadograđuju ili
izmišljaju detalje u svojim tekstovima Zbog toga često se dešava situacija da je teško
utvrditi stepen vjerodostojnosti u određenom putopisu Sijarić ne djeluje kao usputni
znatiželjni putopisac već kao putopisac poznavalac određenih historijskih momenata
mjesta gdje se i sam putopis odvija Kako je Oslobođeni Jasenovac potpuno drugačije
djelo u odnosu na druga dva Sijarićeva putopisa možemo uočiti da se u ovom putopisu
izravno prati sam putopisac Čitaoci mogu pratiti putopiščeve misli emocije i ideje tu
neku subjektivnu stranu putopisnog subjekta Kada se zajedno sa ostalim vojnicima
približava logoru Sijarić razmišlja o tome kako će izgledati ono što će vidjeti U njemu se
javlja strah strah od onoga što ga čeka što mu je još uvijek nepoznato a što može
naslutiti
U onom trenutku kada spominje stvarne likove u domenu putopisne priče svi ti likovi
dobivaju sasvim novu nestvarnu dimenziju i nerijetko bivaju samo povod putopisnoj priči
Na isti način djeluju i određeni historijski događaji Upravo u putopisu Oslobođeni
Jasenovac Sijarić susreće jednog bivšeg zatočenika logora koji se igrom sreće uspio
spasiti Od tog susreta pisac bilježi njegovu priču tako da većim dijelom putopisa
možemo pratiti ispovijest osobe koja je bila dio logora i svih njegovih strahota Obavljajući
posao grobara taj čovjek je vidio pravu stranu logora vidio je sve ono što se ne može
zamisliti ili riječima opisati Njegova ispovijest je detaljna to je ispovijest živog svjedoka
koji je primoran svojim rukama zakopavao i žive i mrtve svojim očima vidio razna
mučenja i ubistva zatočenika i svojim ušima čuo očajne vapaje vrisku i strah svih tih ljudi
Za Brešića putopisac je prvo umjetnik riječi koji se u pisanju oslanja podjednako i na
stvarnost i na maštu Za njega je istinito ne samo ono što vidi već i ono što doživljava
Ovo drugo iskustvo širi granice viđenoga tj stvarnoga koje posredovanjem jezika ulazi u
putopis i to ne kao novi oblik stvarnosti već kao oblik doživljene stvarnosti
36
Pripovijedanje i opisivanjeKretanje je zapravo put bez putovanja a svijet kojim se putuje nije opisani svijet (opisom
prikazani svijet) nego tek imenovani imenom oprisutnjeni svijet
Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje
je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost
putopisnog svijeta Sa obzirom na to putopisna obrada se dijeli na općekulturnu
(turističku izvještajnu naučnu) i umjetničku (kulturnu) kako prema dominantnom tipu
diskursa tako i putopiščevoj namjeri i unaprijed zadanoj ulozi koju ima u određenoj
kulturi U središtu književnih putopisa nalazi se subjekt putopisnog diskursa njegova
sposobnost opažanja i to jedinstveno jezičko oblikovanje
Sijarićevi putopisi Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi su prvenstveno
usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje mjestima građevinama
običajima i drugom To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj izvještajnoj ili
naučnoj obradi Sa druge strane u slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se
drugačije odlike
Dean Duda ističe kako ravnopravnost naracije i deskripcije predstavlja temeljno načelo
žanra Kada je u pitanju uloga i omjer ovih dvaju osnovnih izražajnih postupaka u putopisu
- pripovijedanja i opisivanja moguće je zaključiti da u Zapisima o gradovima i Herceg-
Bosno i tvoji gradovi dominira opisivanje zbog veće usmjerenosti prema predmetnosti
svijeta nego prema pripovijedanju zgoda
Ono što Duda svakako napominje je i to da nipošto nije riječ o manjoj vrijednosti
deskripcije u odnosu na naraciju jer su ta dva postupka u putopisu istovrijedna Opisivanje
37
i pripovijedanje se međusobno nadopunjuju ono što je viđeno neodvojivo je od onoga što
je doživljeno
Sijarićevo opisivanje proteže se od onog bdquoformalnogldquo naučnog onog gdje kao historičar
nudi niz pukih činjenica Taj bijeg u prošlost stvara putopisnu stvarnost Međutim trenutni
prikaz datog mjesta pomjera u historiju uz popratne zanimljive priče o događajima i
ljudima koji su na neki način obilježili prostor gdje je i smještena sama putopisna priča
Takvo jedno opisivanje pronalazimo u zapisu iz Beograda kada govori o periodu
Osmanskog carstva u tom gradu
U Beogradu ima jedan broj kuća koje su ostale još od turskih vremena To su kuće
orijentalnog tipa i izvanredna su slika o tome kakav je po prilici mogao izgledati Beograd
kad su u njemu upravljali Turci ndash to jest do prvog odnosno drugog srpskog ustanka a i
neko vrijeme kasnije jer grad se nije ni lako ni brzo mijenjao ni poslije odlaska Turaka
Međutim u njegovim opisivanjima pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici
samog putopisa kao što je ono opisivanje planine Zlatibor
Zlatibor je jedna od onih naših planina koje samo što vas ne zovu dođi ndash a kad im čovjek
dođe onda im dolazi da ga i ne zovu Tek ovdje čini se čovjek osjeti šta znače
prostranstvo i vidici i koliko opijaju visine i širine na visinama čovjek se osjeti moćnijim
Zlatibor je visoka planina ali to ne znači i da je divlja i surova naprotiv ndash ako se za
planinu može reći da je pitoma za ovu bi se to naprije reklo
U knjizi Kultura putovanja Deana Dude primijetit ćemo da se čin pripovijedanja i
književni i svakodnevni zasniva na klasičnom principu neravnoteže tj promjene Da bi
sve to općenito bilo prihvatljivo i za čitaoca zanimljivo mora se nešto dogoditi Ta
uspostavljena ravnoteža mora se poremetiti stvari se moraju promijeniti Događaj je taj
koji zadržava pažnju Upravo je samo putovanje taj događaj i samim tim izaziva nečiju
znatiželju S jedne strane putnik posjeduje dinamiku dok su čitaoci uvjetno rečeno
statični Putnik kao kreator događaja i posjetilac nečeg nepoznatog posjeduje višak
znanja
Znanje je uvijek izvan granica mjesta što ga svakodnevno proizvodimo manje ili više
rutiniranim ustaljenim djelovanjem Narativno oblikovanje toga znanja čini od putnika
pripovjedača Duga tradicija zapadnjačke književnosti pokazuje da je putovanje posve
podudarno sa osnovnim pretpostavkama pripovijedanja i otud vjerojatno njegova
tematska kao i kompozicijska uposlenost posve sukladna spomenutoj pretpostavci
geografije da govori ljudima koji su ovdje ono što se zbiva tamo negdje iza sedam gora i
dolina
38
Te promjene pokazuju narušenu ravnotežu a ona svakako omogućava pripovijedanje Ta
Dudina ideja poklapa se sa Lotmanovim shvatanjem da junak može biti samo onaj koji
prelazi granicu iz jednog semantičkog polja u drugo
Pripovijedanje koje čini okosnicu u ovim Sijarićevim putopisima u događajnom smislu
spada u drugi plan odnosno pripovijedanje je podređeno opisu koji je s druge strane
prožet asocijacijama na prošlost promišljanjima o sebi i vlastitom mjestu u svijetu Ovdje
funkcionira samo kao vezivno tkivo Putopisac u nekoliko rečenica ispripovijeda gdje je
došao ili gdje putuje Samo pripovijedanje svodi na minimalne zgode poput promjene
mjesta u prostoru On prvenstveno donosi opis poput navedenog opis prostora gledan
okom naučnika koji određuje prostorne odnose broji raspoređuje razvrstava Bitno je
napomenuti da Sijarićevi prikazi prostora ne funkcioniraju kao puko i nasumično
opisivanje onoga što vidi već onoga što zna o njemu
U Oslobođenom Jasenovcu pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju
istu poziciju u samom tekstu O užasnim događanjima u logoru Sijarić detaljno
pripovijeda ali isto tako nudi bdquoživeldquo slike kroz iscrpna opisivanja Faruk Dizdarević u
tekstu Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila Sijarića ističe kako
zapisi odnosno cjelokupno to djelo nisu protkani lirskim reminiscencijama tako
karakterističnim za Sijarićev način pripovijedanja On se s druge strane ipak bazira na
faktografiju i užasne slike događaja koji su se tamo dešavali Ono što je svakako
karakteristično i vjerovatno slikovito rečeno jeste Dizdarevićevo viđenje Sijarićevog
pripovijedanja
Taj ugao posmatranja to pripovijedanje doprinosi tome da vas tokom čitanja povremeno
zaboli želudac
Kada je riječ o opisima samog logora i prikazivanja strahota koje su se dešavale tu
poznato je kako je Mladen Iveković bivši zatočenik tog logora istakao kako nema pera
koje bi bilo u stanju opisati strahote i užasnu atmosferu Jasenovca To je nešto što uveliko
nadmašuje svaku ljudsku fantaziju Riječ je o paklu inkviziciji najužasnijem mjestu
krvološtvu divljih zvijeri izbijanju na površinu najtamnijih instikta kakvi se dosad kod
ljudi uopće nisu pojavljivali Bitno je spomenuti i to da u samim opisima peovladavaju
tama tmurna osjećanja i crna boja koja je sasvim simbolična
Učinio sam nekoliko koraka naprijed i stao dalje nisam mogao ndash zaustavila me gomila
cigala i prašine koja ovdje nije žuta nego crna ndash od vatre od gara Danas je ovdje ndash kud
god se okreneš sve crno crna čađa crn katran crni ugarci crna zemlja ndash i mučna toliko
mučna i neizdržljiva pustoš i tišina da od toga čula zabole
39
Sijarić ujednačenim pripovjedačkim tokom izlaže različite načine stradanja tih zatočenika
Međutim ono što upotpunjuje tu sliku svakako su opisi prvenstveno onoga što je vidio
ali isto tako i onoga što je osjetio i doživio gledajući jedan takav užasan prizor
I tu vam čovjeka nije strah od smrti nego od toga kakvom će ga smrću umoriti Rekao sam
vam da je ona od vatre najgora I stoga mnogi ndash kad čuju one jauke preko vode i vide otud
odbljesak vatre ne čekaju drugu noć iduću noć svoju noć ndash noć takvu nego se sami
ubijaju
U putopisu Oslobođeni Jasenovac pronalazimo niz opisa koji su posebno efektni i samim
tim privlače pažnju čitaoca Na samom početku djela u onome što se u ovom radu izdvaja
kao okvir ovog putopisa Ćamil Sijarić ističe namjeru svog putovanja u Jasenovac Odlazi
na to putovanje da opiše ono što će vidjeti Onog trenutka kada stiže ispred logora
Jasenovac zatiče samo ruševine kuća nešto što je bilo ljudsko naselje zatiče paljevinu i
pustoš Sijarić efektno opisuje ono što trenutno vidi a što na samom početku svog
putovanja nije ni slutio da će vidjeti
Karakterističan je i opis rode prvog živog stvorenja kojeg pisac zatiče u Jasenovcu Postoji
mnogo mitova simbola i vjerovanja u raznim kulturama koja su povezana sa rodama
Vijekovima su ove ptice povezivane sa bebama i porodicom gdje je roda simbol početka
života Ćamil Sijarić u Jasenovcu zatiče rodu bijelu visoku gdje stoji na visokom odžaku
oko kojeg se zidovi nisu održali Jedini glas u mrtvoj tišini i jedino živo stvorenje u
jezivom Jasenovcu djeluje kao potpuni paradoks što i pisac vrlo slikovito opisuje
Stoji i gleda nekud u daljinu Tu joj je i gnijezdo ndash crni se veliko cijela gomila granja i
zemlje ndash i u njemu ona Roda Noga joj je duga i tanka kao vlat žita Ponekad se okrene i
gleda ispod sebe opustjelo naselje tako kao da se čudi i pita šta je to bilo šta je to moglo
tako da bude tako da se dogodi tako da se učini A svijet je dolje pod njom izgledao kao
da je doživio potop ndash koji je u svom gnijezdu u Nojevom kovčegu preživjela samo ta ptica
ta roda
40
DotematizacijaMatoš ističe kako putopisac može biti učenjak i šaljivdžija slikar i psiholog fantast i
realist jer u široki okvir putopisa pristaju sve literarne vrste
Dotematizacija uključuje tipove znanja ili obavijesti kojima se nadograđuje osnovno
putopisno izlaganje i postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za
približavanje putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta jer
se osnovnoj strukturi putovanja i opisu predmetnosti mogu dodavati različite tematske
cjeline u kojima se subjekt može pokazati kao vješt pisac ili zanimljiv mislilac Upravo se
postupkom dotematizacije temeljnog putopisnog zbivanja ostvaruje složenost putopisnog
diskursa i omogućuje posredno upoznavanje putopisca i njegova idejnoga svijeta
Branimir Donat hrvatski književni kritičar smatra da je struktura beletrističkog putopisa
za razliku od načina oblikovanja putopisnog teksta kojim dominira naučni način izlaganja
uvijek pružala piscima šanse da govore o svemu i svačemu omogućavala im je da digresija
postane važna okosnica pripovijedanja i da se u okviru reportaže dotaknu i onih tema koje
su se prije gotovo isključivo povezivale uz priču ili roman
Dva osnovna postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija
figuralnim postupcima Uz misaonu nadogradnju koja se u putopisu najčešće javalja kao
manja tekstualna cjelina i svojom motivskom zaokupljenošću upućuje na posebnu
autonomiju upravo tropi i figure značenja pridonese literarizaciji žanra Dean Duda prvi
postupak naziva izravnom a drugi neizravnom dotematizacijom
Primjer osnovne misaone nadogradnje uočavamo u putopisu Herceg-Bosno i tvoji gradovi
gdje pisac slušajući ljubavnu pjesmu razmišlja o sastancima i rastancima ljudima koje
41
spajaju i rastavljaju putevi Razmišlja o prolaznosti života o čovjeku koji je i neprimijetan
u vremenu koje dolazi i prolazi o putu koji čovjeka odvede negdje ali ga i ne vrati
I mi koji niz te puteve nekog pratimo ili sretnemo uvijek smo jedno uzbuđenje jedno
zažareno ljudsko osjećanje jedna teška žalost ili radovanje Put je nešto drugačije od
svega ostalog On je ono što nas spaja ili razdvaja i pred čim često kane naša suza Jer
nekog za kim smo digli svoju ruku da pozdravimo i ispratimo ubrzo će upiti daljina i za
njim ostati prazan put Šta teških briga šta divnih želja šta čežnja šta nada šta pitanja i
pogleda upućujemo ponekad niz put a on ostaje nijem i prazan a dug kao vječnost jer
koliko ih je odveo nekud nekakv put a da ih nije vratio I koliko je duž putova ljudskih
mramorova
Misaona nadogradnja pretvara putopis u ogled i proširujući osnovnu temu putovanja
približava ga hijerarhijski višim žanrovima To je samostalna cjelina koju razlog
putopiščeva nadahnuća povezuje sa događajnim slijedom putovanja Figuralni postupak
dotematizacije nije nužno vezan uz misaonu nadogradnju i može se pojaviti na bilo kojem
mjestu u tekstu Njime se putopisni diskurs širi kao zapažanje dosjetka ili kratka priča
Subjekt putopisnog diskursa dotematizacijskim postupcima pokazuje književno umijeće
slično onome koje se podrazumijeva u hijerarhijski višim vrstama
Postupak dotematizacije pronalazimo i u Oslobođenom Jasenovcu gdje krvavi dječiji
siperčić i na njemu crvenim koncem izvezen patuljak koji za sobom vodi puža u Sijariću
budi razna razmišljanja i pitanja Razmišlja o ratu o tome kako je neko imao sreće i ostao
živ a neko drugi opet iako je sačuvao život izgubio je razum a oni treći koji su se
izgubili u ovom ratu više se nikada neće vratiti
Dani su majski Godina je 1945 Putevima ndash kud god pogledate prolaze vojske Kraj rata
je toliko blizu da prosto možete da ga vidite Neko će se iz njega srećan vratiti Neko lud A
neko Sjetio sam se onog krvavog dječijeg siperčića sa patuljkom i pužem izvezenim
crvenim koncem pa patuljak vodi za rogove puža Ta se mala družina neće vratiti
Prolaze odnekud jednako vojske I sva ti je zemlja čudna ndash i kao da nije ona stara zemlja
nego neka nova koja dolazi samo jednom i samo s proljeća
Mogli bismo zaključiti da upravo taj emotivni dio teksta ta uvjetno rečeno bdquoemotivna
nadogradnjaldquo (kao što je navedeni citat) otkriva ličnost putopisnog subjekta te njegova
shvatanja prirode života čovjeka i prolaznosti U Sijarićevim putopisima prisutan je
figuralni postupak dotematizacije ali i naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj
baštini uz karakterističan književno-estetski stil Takav postupak prepoznajemo u zapisu
Boja riječ i kamen kada Sijarić piše o Jajcu kojeg mnogi slikari slikaju isključivo zbog
42
vodopada sa čim se ovaj putopisac ne slaže Jajce je grad koji ima historiju i koji se nalazi
u Bosni pa ga zbog toga i treba slikati Sijarić ističe kako je nekadašnja nezavisna
bogumilska Bosna u svoje vrijeme bila okupila duhove slobodarske protiv dogme i protiv
crkve U Bosnu se dolazilo i prolazilo da se nadahne slobodama u nju se dolazilo i
dogovaralo i odatle se borilo Ovakve primjere naučnog postupka dotematizacije isključivo
pronalazimo u putopisu Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi dok je
figuralni postupak dotematizacije najviše zastupljen u Oslobođenom Jasenovcu a takvim
postupkom putopisni diskurs se širi i preobražava u esej i kratku priču
Figure kulturalnog pamćenjaPojam bdquoumijeća pamćenjaldquo (ars memorativa) prvenstveno se veže za zapadnjačku tradiciju
Grčki pjesnik Simonid (živio je u 6 st pr n e) izdvaja se kao tvorac općenito umijeća
pamćenja te ovo umijeće definira kao jednu od pet oblasti retorike Smatra se da je
Ciceron najbolje objasnio mnemotehniku u smislu da se princip mnemotehnike sastoji u
43
tome da se odaberu određena mjesta te da se stvore mentalne slike za stvari i mjesta koja
se žele zadržati u svijesti Kada je riječ o pamćenju razlikuje se prirodno i artificijelno a
umijeće pamćenja temelj je artificijelnog pamćenja a kultura sjećanja je univerzalni
fenomen Svaka socijalna grupa manja ili veća posjeduje određeni oblik kulture sjećanja
U prethodnim poglavljima ovog rada bitno se isticalo to da je Ć Sijarić u svojim
putopisima prvenstveno u Zapisima o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi nastojao
sačuvati sjećanje na prošlost te na taj način stvoriti neraskidivu vezu prošlosti i
sadašnjosti a tu vezu isključivo stvara na temeljima prostora i vremena Upravo se smatra
da ono što je prostor za umijeće pamćenja vrijeme je za kulturu sjećanja Tako kultura
sjećanja počiva najviše na oblicima odnosa prema prošlosti dakle u sjećanju se
rekonstruira prošlost Međutim ta prošlost kao takva mora ući u svijest jer ne smije
sasvim nestati moraju postojati svjedočanstva a koja moraju iskazivati neku
karakterističnu diferenciju
Svaka ličnost i svaki historijski fakt se već u svom prispijeću u pamćenje transponiraju u
neki nauk pojam simbol tako oni dobivaju neki smisao postaju element idejnog sistema
društva Iz ove suigre pojmova i iskustva nastaje ono što želimo nazvati figurama sjećanja
Figure sjećanja određuju tri obilježja konkretni spoj s vremenom i prostorom spoj sa
nekom grupom i rekonstruktivnost kao poseban postupak Figure sjećanja su uvijek
prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila Sijarića riječ je o oživljenom
prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu Pojam prostora obuhvata i
svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu (namještaj uređaji prostorije sa svojom
specifičnom uređenošću) što pruža sliku stabilnosti U putopisu Herceg-Bosno i tvoji
gradovi dominantan je spoj s vremenom i prostorom Kada govori o gradu Travniku
Sijarić spaja prošlost i budućnost u obliku tvrđave
Dugo poslije pada Bosne pod Turke Travnik je bio jedno malo mjesto ndash sa malo dućana i
sa hanom ali i sa svojom tvrdom tvrđavom iznad sebe koja je značila sigurnost onih koji tu
žive To je danas onaj stari dio Travnika koji se zove Stara varoš i u kojem je Nova
džamija ndash to jest bila nova u jedno vrlo davno vrijeme kad je načinjena ndash čak godine
1549 što znači da je ta Nova džamija jedna od najstarijih u cijeloj Bosni a reklo bi se i
najljepših
Historija slijedi pamćenje a kulturno pamćenje se usmjerava na fiksne tačke u prošlosti
Međutim prošlost kao takva ndash u tom obliku se ne može održati ona se preoblikuje u
simboličke figure za koje se veže određeno sjećanje Razne pripovijesti one istinite i
neistinite također su figure sjećanja Za kulturno pamćenje nije bitna faktična već
44
prisjećana povijest Tako da su i mitovi figure sjećanja Mnoge priče čija istinitost nije
provjerena i ustanovljena (možemo ih nazvati legendama) također su figure sjećanja a
takve priče u velikoj mjeri pronalazimo i u Sijarićevoj putopisnoj prozi Pišući o Drini
Sijarić priča priču o dvjema sestrama koje su gradile dva grada Jerina s lijeve a njena
sestra sa desne strane Drine Kako je grad sa desne strane bio veći Jerina je zbog toga
otrovala svoju sestru
Ali priča tu nije stala i ide dalje ndash slika Jerinu kao golu ženu i raspusnicu Mlada gola i
željna mladića ndash ona ih je uvodila u svoje odaje da je obljube a poslije bacala ih u Drinu
I sve dok se gore gradio grad Drina je dolje odnosila mladiće Majstori su o tome morali
da ćute A što riječima nisu smjeli da kažu kazali su svojim dlijetima Na jednoj ploči
uzidanoj isklesali su golu ženu ndash u položaju grozno razvratnom da time kažu kakva je
Jerina I tako je kamen govorio ono što jezik nije smio
Kulturno pamćenje uvijek ima svoje posebne nosioce to su najčešće učitelji sveštenici
pisari učenjaci a što svakako možemo povezati sa putopiscem Ć Sijarićem U ulozi
putnika Sijarić čuva sjećanje na Bosnu i Hercegovinu (prvenstveno njene gradove) i
sjećanje na mračnu prošlost kakvo je ono u putopisu Oslobođeni Jasenovac Kulturno
pamćenje se kroz slijed generacija održava putem kulture što sa sobom povlači pitanje
identiteta Identitet se uspostavlja preko pamćenja i sjećanja Tako jedna grupa svoj grupni
identitet može reproducirati samo pamćenjem a osnovu pamćenja čini kultura
Putopis kao takva forma ima upravo taj zadatak da sačuva identitet jedne čitave grupe
Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku prošlost govore o
drevnim gradovima bosanskim kraljevima banovima feudalcima pašama agama i
begovima kazuju o Bosni i Hercegovini Bosancima i Hercegovcima o njihovim
sudbinama I samo ljudsko postojanje zamislivo je samo na tlu i u okviru kulture i društva
Svijest o socijalnom pripadanju (kolektivnom identitetu) temelji se na zajedničkom znanju
i zajedničkom pamćenju koje je obilježeno govorom Kada je riječ o identitetu i njegovom
značaju vjerovatno najviše do izražaja dolazi zapis Tvrdi mi grad Bobovac gdje Sijarić
govori o najznačajnijem i najbolje utvrđenom gradu srednjovjekovne Bosne kojeg je
podigao ban Stjepan II Kotromanić prije prve polovine 14 stoljeća
Bobovac je bio u centru zemlje bosanske ndash u gorostasnom i od puteva udaljenom kraju u
onom gdje je bio i dvor bosanskih banova to jest prijestonica zemlje i vjerovalo se dokle
se god drži tvrdi Bobovac držaće se i cijela Bosna iz ovog se grada branila Bosna I sva
njena snaga bila je tu U tom kamenu ndash na kamenu u tim zidovima što su strčali kao da su
iz stijene izrasli Danas vam to liči na zube starca Jer ono što je nekad krepko stajalo i
45
prijetilo oburvalo se kule tabije podzidi ndash danas su samo gomile ili ako još stoje ndash stoje
žalosno
Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom 20 stoljeća izdvaja se figura
kulturalnog pamćenja Tzv mjesta pamćenja koja književni tekstovi obnavljaju skupom
simboličkih figura javljaju se u funkciji pohranjivanja utemeljenja i očuvanja znanja o
sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke prošlosti U skupu simboličkih
slika stvara se sistem kulture pamćenja koji se u književnim djelima najviše postiže
intertekstualnošću
Mnogi književni teoretičari i kritičari smatraju da je prostor bitan element proznih
književnih djela u cjelosti U Kritici čistog uma Immanuel Kant određuje prostor i
vrijeme kao nužne oblike svake spoznaje počevši od elementarnih opažanja i predstava U
dvadesetom stoljeću veliku pažnju prostoru posvećivali su Max Weber E Durkheim G
Simmel M Foucault i E Husserl To tzv povezivanje književnosti s geografijom dogodilo
se 90-ih godina dvadesetoga stoljeća a pitanje prostora postala je važna tema u mnogim
područjima književnosti Prostor ima zadatak da omogući liku da se kreće da se snalazi da
kroz prostor iskazuje neke svoje osobine karakteristike i vlastite probleme egzistencije
Motiv prostora se u književnom djelu nije dovoljno izučavao Bahtin kaže bdquoProces
osvajanja realnog istorijskog vremena i prostora i realnog istorijskog čoveka koji se nalazio
u njima u književnosti je tekao komplikovano i isprekidanoldquo Bahtin povezuje vrijeme i
prostor i daje mu zajednički naziv hronotop On je zastupao tezu da su osvajane pojedine
strane vremena i prostora dostupne na određenom povijesnom stepenu razvoja
čovječanstva ali ne u dovoljnoj mjeri Bahtin je još i dodao da je došlo vrijeme kada se na
prostor u književnim djelima treba gledati kao na nešto bitno i u skladu sa vremenom jer
je značajno izražavanje neraskidivosti prostora i vremena Prostorna i vremenska obilježja
se stapaju u jednu konkretnu cjelinu vrijeme se bdquosteželdquo postaje umjetnički vidljivo a taj
prostor se uvlači u kretanje vremena sižea Obilježja vremena razotkrivaju se u prostoru a
prostor se osmišljava i meri vremenom
Kada je u pitanju gradski prostor u književnosti Richard Lehan navodi kako grad uvijek
igra veliku ulogu u ljudskoj sudbini bez obzira na način kako je predstavljen te da urbani
konstrukti moraju biti neprestano preispitivani jer su oni artificijelni i diverzni Upravo je
taj gradski prostor često obilježen nelagodom odbojnošću strahom i neprilagođenošću
nasuprot idiličnom i bdquorajskomldquo selu
Tijelo se stjecajem okolnosti našlo u mrskom gradu dok zarobljena bolesna duša žudi za
povratkom u iskon na selo u čedno pastoralno okruženje u zdravlje u čistoću identiteta
46
Za razliku od artificijalnoga grada selo je tijesno povezano sa prirodnom slikom svijeta
Stoga realisti nisu voljeli grad i o urbanoj civilizaciji pišu gotovo isključivo kao o otuđenoj
formi života
U razdoblju moderne prepoznaje se veće zanimanje za urbanu tematiku i fenomene
gradske civilizacije Ona donosi i sasvim novo viđenje grada kao slojevitog prostora u
kojem se pokazuju različite kulturne političke društvene nacionalne i umjetničke
vrijednosti Upravo u razdoblju moderne prvi put se u književnosti grad počinje promatrati
kao proces kao simultanost različitosti Modernistički pisci predstavljaju grad kao
kompleksnu strukturu koja postaje poticaj za čisto mentalne procese Grad postaje mjesto
duševnih kriza U čovjeku se javlja nemir strah nelagoda i beznađe
Dean Duda napominje da djelovanje nadmašuje viđenje u svakodnevnim pričama o
prostoru a to jednostavno znači da se prostor proizvodi kretanjem
Već u samom smislu i razlogu nastanku putopisa Oslobođeni Jasenovac izdvaja se figura
najvećeg sabirnog logora u nekadašnjoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj logor Jasenovac
Sam pojam bdquosabirni logorldquo kao vrsta zatvora koja je stvorena za političke protivnike
pripadnike pojedinih etničkih ili religijskih grupa civila iz kritičnog vojnog područja ili
bilo koju grupu ljudi povlači sa sobom sve negativne konotacije Ćamil Sijarić taj prostor
uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na smrt pa
pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Cjelokupan taj prizor izaziva strah a gluha
tišina smrad od blata od truleži od gasova i same zemlje pojačava to nezaobilazno
osjećanje u njemu Smrt je osnovna misao koja prati ovaj prostor Sijarić ističe da je drveće
i ptice na njima jedino što pokazuje trag života osim toga tu ništa više nije živo
Zato je ova zemlja tako utabana
Zato je tako jadna
Sada je sva crna I ćutljiva Kao kakvo živo a jadno biće koje je mnogo propatilo Ovdje
ima drveća i na njemu ima ptica I reklo bi se da više ništa živo tu nema
Ovo je bilo mjesto umiranja
Logor smrti
Bilo mu je ime Jasenovac
Kroz njegovu kapiju ulazilo se ali se nije i izlazilo
Također Sijarić napominje da to i nije neki veliki prostor ali da je užasan zbog svega
onoga što se na njemu vidi Za njega je to groblje koje se širi i nema granica Možda
jedinu simboliku života pruža slika čovjeka koji je nekako uspio preživjeti između tih
mrtvih ljudskih tijela
47
I eno s kraja vode sa blatne obale između panjeva i vrbovog granja jedan čovjek ustaje
Diže se gore kao avet Poderan je mokar i kaljav Lice mu je u maljama i staro Mršav je i
jadan i izgleda tako kao da je već bio jednom umro pa nekim slučajem oživio i ustao
odozdo između mrtvih Ustajanjem jednog živog čovjeka iz ovog beskrajnog groblja u
vodi bio sam zbunjen i preplašen
D Duda također ističe kako je učestalost tegoba i prostora patnje (kakvo je upravo ovaj
prostor logora) u jasnoj opreci naspram domovine i slobode ali isto tako i jasno definirane
klasne pozicije tj socijalnog statusa Ono možda što je karakteristično za prostor logora i
sam ovaj putopis je i to što Sijarić u samom djelu ne opisuje dovoljno čovjeka zatočenika
njegove misli osjećanja i strah Sve se to nazire u cjelokupnom djelu sva ta osjećanja i
strahovi čovjeka koji očekuje smrt su podloga ovog putopisa ali konkretnih opisa
pronalazimo samo na nekoliko mjesta a jedan takav je i sljedeći
Čovjek u logoru mnogo vidi ali sve ne može vidjeti ndash jer šta vi znate koga sve to dovode na
obalu čujete kako se voz zaustavio i kako lokomotiva brekće i znate da su to tamo
dovedene nove žrtve Najedanput čujete ustaške psovke plač ženski vrisak zapomaganje
pisku djece i jasno vam je da to tamo ustaše ubijaju ženski glasovi se uvijek jače čuju
Žene pred smrt više protestuju nego muškarci A novodovedeni zatočenici više od starih
Možemo uočiti da kod Sijarića često imamo pozivanje na određene objekte i mjesta To su
prvenstveno gradovi i logor u Oslobođenom Jasenovcu Tako i ovdje svaki grad sam za
sebe predstavlja određeno mjesto mjesto pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i
njeno oživljavanje Srednjovjekovne gradine koje baš zbog toga što su gradine i to još
srednjovjekovne asociraju na prošlost dalju i od one koju poznaje i sam putopisac Smatra
se da se na određenim mjestima objektima u gradovima struktuira čovjekov život
njegovo ponašanje putanje koje slijedi kroz prostor i vrijeme jer grad kao takav
reflektira i utjelovljuje moć stvara red u prostoru i vremenu te disciplinu prostora i
vremena
U ovom putopisu (Oslobođeni Jasenovac) izdvaja se i bolnica kao još jedna
karakteristična figura prostora Namijenjena da liječi i time pomogne onima koji su
bolesni ovdje bolnica poprima sasvim drugačije značenje To je bila jedna baraka koja je
postojala samo formalno niti jedan bolesnik te bolnice nije izliječen Kako bi pred
međunarodnom komisijom prekrili tragove stravičnih zločina renovirali su tu bolnicu
Bitno je navesti to da ove podatke Ć Sijarić doznaje od preživjelog logoraša
Ustaše su tom prilikom pobili oko šesdeset bolesnika iz te bolnice onih koji su svojim
izgledom odavali pravo stanje logora Zatim su u bolnicu uneseni novi kreveti Uneseno je
48
i sve drugo što je jednoj bolnici potrebno A onda su ndash na kraju u bolnicu na nove krevete
i u nove postelje uvedeni novi bolesnici Ali oni nisu bili bolesni oni su bili zdravi ljudi ndash
koliko u logoru neko može da bude zdrav ali su i takvi jadno izgledali i imali da
predstavljaju bolesnike Tada smo dobili i nove logorske brojeve Bili su vrlo niski kako bi
se prikrilo pravo brojno stanje logora
U ovom stravičnom okruženju izdvaja se i religijski prostor Za D Dudu religijski prostor
je prostor susreta To je način stvaranja ljepote harmoničnosti i prirodnog idiličnog
prostora Kao i bolnica i ovdje je religijski prostor sasvim formalan Godine 1941 i 1942
u logoru su bili zaveli bogosluženje Za katoličku crkvu i džamiju uređene su bile posebne
sobe
Pop je bio neki Zvonko Brekalo Umro je od tifusa A hodža jedan zatočenik Ustaše su ga
uniformisali dali su mu čin satnika ndash a odmah zatim likvidirali ga ndash objesili su ga
Figuru smrti i grobnice pronalazimo i u putopisu Zapis o gradovima tačnije u zapisu O
Lenjingradu gdje Sijarić govori o stradanjima u Drugom svjetskom ratu Na specifičan
način opisuje grobnice te zajedničke masovne grobnice koje spajaju one sa istim tragičnim
sudbinama a koje su i nazvali bdquobratskim mogilamaldquo Sijarić kazuje o svim žrtvama rata o
tom besmislu koje ne donosi ništa dobro a uzima puno više o svakom pojedincu koji
izgubi dragu osobu
Tu među njih uđi ćutke S kapom u ruci S mislima da su to žrtve kakve si i ti imao u svojoj
zemlji Tako ćeš moći lakše da hodiš kroz ove beskrajne bdquobratske mogileldquo I zublja koja
nad njima gori podsjetiće te na zublje žrtvama u tvojoj zemlji Pa ti ovo groblje dođe kao
ono u tvojoj zemlji ndash nad kojim si već lio svoju suzu za drugovima za prijateljima za
poznanicima I nije ti drukčije nego da ovdje leže i tvoji ndash tvoji znanci
Sijarić piše i o porodici Savič koja je nastradala u tom ratu Posebno ističe bilješke
djevojčice Tanje najmlađe u toj porodici
Kao učenica Tanja je napisala jedno pismo o stradanjima svoje porodice Kratka hronika
djevojčice Tanje svakako da podsjeća i samim tim može se usporediti sa dnevnikom Ane
Frank trinaestogodišnje Židovke koja je u tajnom skrovištu bilježila svoje misli osjećanja
i strahove Te djevojčice dijelile su istu sudbinu jedne od mnogobrojnih žrtava Drugog
svjetskog rata
49
Zaključak Govoreći o književnim vrstama koje ujedinjuju povijesno-znanstveni interes s umjetničkim
oblikovanjem Milivoj Solar kaže ldquoMeđu takvim književno-znanstvenim vrstama od
posebne je važnosti također putopis S jedne strane on može predstavljati doprinos
geografiji ili etnografiji dok s druge strane predstavlja osobitu književnu vrstu u kojoj je
putovanje i opis proputovanih predjela ili zemalja povod za šire umjetničko oblikovanje
zapažanja dojmova i razmišljanja o svemu onom što putopisca zaokuplja tokom
putovanjaldquoemspČesto se na taj način putopis približava eseju ili romanu u kojemu je fabula
organizirana kao slijed događaja koji seemspzbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine
likova Iako postoji to mišljenje da se putopis približava eseju ili romanu i isto tako da se u
posljednje vrijeme pokazuje veći interes za takvim književnim žanrom putopis je svakako
manje istraženo proučavano i na kraju krajeva čitano područje To se pokazuje i kada je u
pitanju Ćamil Sijarić poznatiji je Sijarić romanopisac nego Sijarić putopisac
Ako se vratimo na mišljenje M Solara da je u putopisu fabula organizirana kao slijed
događaja koji se zbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine njih to bismo mogli
povezati sa ovim piscem bar konkretno u putopisu Oslobođeni Jasenovac dok Zapisi o
gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi djeluju na posve drugačiji način Sijarić se više
50
bazira na historiju koja se polahko zaboravlja i kao da nastoji da je spasi od tog zaborava
Njegovi likovi su usputni i bez nekog posebnog značaja osim ako nije riječ o nekoj
historijskoj ličnosti Međutim tu se opet izdvaja Oslobođeni Jasenovac u kojem jedan lik
preuzima ulogu naratora pa kao bivši logoraš grobar priča svoje doživljaje koji djeluju
kao neka vrsta ispovijesti Onog trenutka kada Sijarić govori o historijskim ličnostima
govori ono što je manje i više poznato
Često ne nudi ništa novo i novost nije način njegovog postizanja zanimljivosti ali on je
pisac koji odlično poznaje mjesto na koje putuje a posebno historiju iako nije historičar
već uvijek u svakom smislu samo pisac Njegova historijska priča nije puko kazivanje
činjenica već pravi književno-umjetnički tekst Anegdote i legende su ono što krasi
njegovo pisanje i doprinosi toj zanimljivosti Pokazalo se da su doba mjesto i trajanje
ključni elementi Sijarićevog putopisa On je vremenski i prostorno ovjekovječio i sadašnji
ali i daleki i zagubljeni teritorij Bosne i Hercegovine
Ostavio je jasnu sliku njenih ljudi njihovu historiju i legendu nacionalnu i vjersku
isprepletenost i suprotstavljenost ujedno i pitome i surove prirode te običaja
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti tj putopiščeva objašnjenja o razlozima nastanka nekog
putopisa najčešće se nalaze u samom predgovoru Pokazalo se da je to slučaj i u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja a zatim
vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa putovanja
Sijarić kao razlog svog putovanja navodi tu činjenicu da jugoslavenski srednjovjekovni
gradovi nisu dovoljno istraženi U Oslobođenom Jasenovcu okvir predstavlja uvodna
rečenica Sijarić kaže ldquoIšao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjetildquo
Razlog njegovog putovanja u Jasenovac je namjera da otkrije sve te strahote koje su se
desile s tim da ni sam pisac ne sluti šta će sve zateći i vidjeti
Vjerovatno dvije najvažnije značajke putopisnog subjekta su snalažljivost i perceptivna
usmjerenost Neki se putopisci baziraju na opise historijskih znamenitosti neki na
tradiciju svakodnevni život neki na opise prirode a Sijarić u svoje putopise kombinira sve
te elemente Najviše bdquoizravnih susretaldquo sa putopiscem imamo onda kada opisuje neku
znamenitost prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi U Zapisima o
gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih dijelova kada se opisuju putevi i
historijske znamenitosti Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi Kako je
i navedeno to se najbolje može vidjeti u tekstu Putovati znači ndash vidjeti
Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje
je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost
51
putopisnog svijeta Oba Sijarićeva putopisa Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji
gradovi prvenstveno su usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje
mjestima građevinama i običajima To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj
izvještajnoj ili naučnoj obradi Međutim u tim pripovijedanjima i opisivanjima
pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici samog putopisa S druge strane u
slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se drugačije odlike U tom djelu
pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju istu poziciju u samom
tekstu
Dotematizacija uključuje obavijesti kojima se nadograđuje osnovno putopisno izlaganje i
postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za približavanje
putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta Dva osnovna
postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija figuralnim
postupcima U Sijarićevim putopisima prisutan je figuralni postupak dotematizacije ali i
naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj baštini uz karakterističan književno-
estetski stil
Figure sjećanja su uvijek prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila
Sijarića riječ je o oživljenom prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu
Pojam prostora obuhvata i svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu Figure sjećanja
su uvijek prostorno i vremenski konkretne Putopis ima zadatak da sačuva identitet jedne
čitave zajednice Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku
prošlost U Oslobođenom Jasenovcu u prvom planu izdvaja se figura logora Ovaj pisac taj
prostor uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na
smrt pa pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Sijarić piše isključivo o gradu i
gradskim običajima jer za njega svaki grad predstavlja određeno mjesto mjesto
pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i njeno oživljavanje
52
O piscu
Ćamil Sijarić je da još ovo kažem na kraju bio neobično pitoreskna pojava u našem
ljudskom svijetu i već za života postao predmet mnogih priča i anegdota Bio je oličenje
drevne jednostavnosti i neposrednosti U neprirodnom svijetu bio je prirodan čovjek
Ćamil Sijarić rođen je 18 decembra 1913 godine u Šipovicama kod Bijelog Polja u Crnoj
Gori u jako imućnoj zemljoradničkoj porodici Rano ostaje bez oba roditelja te odrasta
kod strica Osnovnu školu završio je u Godijevu u Bijelom Polju a odemsp1927 doemsp1935
godine pohađa Veliku medresu kralja Aleksandra uemspSkopljuemspiz koje je zbog političke
aktivnosti bio isključen Školovanje nastavlja u Vranju i u gimnaziji maturiraemsp1936
godine Iste te godine upisuje Pravni fakultet uemspBeogradu Diplomirao jeemsp1940 godine a
za vrijeme Drugog svjetskog rataemspslužbuje uemspSarajevuemspMostaruemspBosanskoj Gradiški
iemspBanjaluci Za sekretara Suda narodne časti u Banjaluci izabran jeemsp1945 godine potom je
novinar lista Glas i dramaturg Narodnog pozorišta u Banjaluci U Sarajevo prelaziemsp1947
godine radi u redakciji lista Pregled a potom je u Glavnom odboru Narodnog fronta i
redakciji Zadrugara U literarnu sekciju Radio Sarajeva prelaziemsp1951 godine i tu ostaje
sve do odlaska u mirovinuemsp1983 godine
Već kao đak Velike medrese u Soplju pokazuje interesovanje za književni rad U toj školi
bio je predsjednik literarne družine koja je izdavala časopis bdquoVesnikldquo u kojem je objavio
svoje prve književne radove ndash pjesme 1929 godine Bavio se i sakupljanjem narodnih
epskih pjesama u rodnom Bihoru koje je poslao Srpskoj akademiji nauka u Beogradu (i
danas se te pjesme čuvaju u arhivi spomenute akademije) Književni rad nastavlja
53
objavljujući pjesme u bdquoGajretuldquo bdquoŽeni danasldquo i bdquoPregleduldquo Za vrijeme rata ništa ne
objavljuje Bio je redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i
Akademije naua i umjetnosti Crne Gore
Nagrađen je brojnim nagradama kao što su 27-julska nagrada SR Bosne i Hercegovine
13-julska nagrada SR Crne Gore Andrićeva nagrada i dr
Umro jeemsp6 decembraemsp1989 godine
SažetakPutopis kao forma razvija se još u antici To je književna vrsta tematski oblikovana
putovanjem putopisca koji pripovjeda zgode na putu opisuje prostore kojima putuje i
mjesta na kojima boravi iznosi svoja zapažanja o ljudima koje na putu susreće o njihovim
običajima i načinu života te često o kulturnim i umjetničkim znamenitostima određenih
krajeva Za Ćamila Sijarića putopis je jednostavno opis putovanja zajedno i geografija i
historija i etnografija Historijska priča je ona koja zauzima primarno mjesto u njegovom
putopisnom opusu U ovom masterskom radu prikazali su se Sijarićevi putopisi Zapis o
gradovima Herceg-Bosno i tvoji gradovi i Jasenovac Knjiga Zapisi o gradovima
objavljena je 1970 godine a 1986 Sijarić objavljuje putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi
Po tematici se ovaj putopis može izjednačiti sa putopisom Zapisi o gradovima dok je
Oslobođeni Jasenovac i svojom formom i sadržajem ustrojen na potpuno drugačiji način
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta
Pokazalo se kako te obavijesti pronalazimo u predgovoru ali i u pojedinim zapisima unutar
putopisa Kada je riječ o zanimljivosti mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive
zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru međutim ovaj pisac ipak sve što je
zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način posebno u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi Usputne priče anegdote i legende su osnovni elementi
kojima Sijarić postiže zanimljivost i novost Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna
izražajna postupka u putopisu Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom
20 stoljeća izdvaja se figura kulturalnog pamćenja Ta tzv mjesta pamćenja javljaju se u
funkciji očuvanja znanja o sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke
54
prošlosti Ovi putopisi sadrže niz figura kulturalnih pamćenja kao što se i pokazalo u
samom radu
SummaryTravelouge as form was developed in the classical period It is a literatur category
thematicly shaped with travelers journey in which he narrates about events descripes
places he has seen people he met their customs and way of living and often about cultural
and artistic sights of specific areas For Ćamil Sijarić travelouge is simply description of
travels including geography history and etnhography Historical story is primar in his
travelouge opus This master thresis showed us Sijarićs travelouges Zapis o gradovima
Herceg-Bosno i tvoji gradovi and Jasenovac Zapis o gradovima was published 1970
Herceg-Bosno i tvoji gradovi 1986 Thematically they are very similar while Jasenovac is
with its form and content established differently Framework and notices are authors
expalanations for writing the text We found notices in preface but also in the text of
travelouge Critics claim that most interesting events happen in unknown and far places
However this author search for new and ineresting in his country in a completly different
way as shown in Herceg-Bosno i tvoji gradovi Side stories anecdotes and mhyts are basic
elements for Sijarićs new and interesting storytelling As expressed element of literature of
late 19 and 20 century it stands out figure of cultural memory Those cedilcedil memory placesldquo
occur as intent to preserve knowledge about ourselfs recall historicaly endangered
meaning of common past These travelouges contain series of cultural memories as
shown
55
Literatura Assmann Jann Kulturno pamćenje Pismo sjećanje i politički identitet u ranim
visokim kulturama s njemačkog preveo Vahidin Preljević Biblioteka tEKST
Zenica 2005
Bahtin Mihail Oblici vremena i kronotopa u romanuMatica hrvatska kolo 3
(2008)
Dizdarević Faruk Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila
Sijarića Avlija-portal za kulturu književnost i društvene teme Dostupno na
httpwwwavlijameesejifaruk-dizdarevic-stradalnistvo-kao-umjetnicka-vizija-u-
knjizevnom-djelu-camila-sijarica (2352014)
Duda Dean Priča i putovnje hrvatski romantičarski putopis kao pripovjedni žanr
Matica hrvatska Zagreb 1998
Duda Dean Kultura putovanja Naklada Ljevak Zagreb 2012
Galić Gordana Vladimir Nazor od Splita do piramida - tekst imaginacija
reprezentacija Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske Dostupno
na httphrcaksrcehr86365 (1352014)
Hrvatska opća enciklopedija Leksikografski zavod Miroslav Krleža Zagreb 2008
Dostupno na httpwwwenciklopedijahrNatuknicaaspxID=51177
Isaković Alija Hodoljublje Svjetlost Sarajevo 1973
Kulenović Tvrtko (priredio) Ćamil Sijarić- Zapisi Izabrana djela I-X knjiga
deveta Veselin Masleša Sarajevo 1991
Kulenović Tvrtko Ćamilovi putopisi Diwan - časopis za kulturu Javna biblioteka
Alija Isaković Dostupno na httpwwwdiwanmagcombaarhivadiwan7-
8sadrzajsadrzaj14htm (562014)
Lešić Zdenko i Martinović Juraj (ur) Naučni skup Književno djelo Ćamila
Sijarića Sarajevo 2003
Ivan Lovrenović (2012) Prostori putopisa Dostupno na
httpivanlovrenoviccom201203prostori-putopisa-2 (2762014)
Miličić Irena Teoretičari hodočasnici činovnici tri vrtse renesansnih putopisnih
tekstova Zagreb 2010 Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske
Dostupno na httphrcaksrcehr56766 (1152014)
Nemec Krešimir Čitanje grada Ljevak Zagreb 2010
56
Sijarić Ćamil Zapisi o gradovima Zadruga Sarajevo 1976
Todorova Marija Imaginarni Balkan prevele s engleskog A B Vučen i D
Starčević Biblioteka XX vek 2 izdanje 2006
Zvrko Husein Ćamil Sijarić- pripovjedna proza Dobra knjiga Sarajevo 2013
22
Putopisi govore o tradiciji i običajima koji se vijekovima prenose sa generacije na
generaciju Za grad Jajce se kaže da nijedno mjesto u Bosni nije toliko bosansko koliko je
taj grad Takva jedna tradicija može se vidjeti i u narodnoj nošnji koju ovaj putopisac vrlo
detaljno opisuje
To je stara bosanska nošnja Nikakvih džidža ničeg suvišnog ndash do onoliko koliko treba Ni
malo ni mnogo do po mjeri Tako se nosio a i danas se tako nosi svijet oko Jajca I uz
one zidine i onakve krovove spojiva je jedino ovakva nošnja Ona je žena kao isklesana A
kao isklesan je i sam grad I samo zajedno oni čine cjelinu i jedinstvo Nešto što imaju u
sebi sve stare stvari imaju u sebi i ove žene oko Jajca Vuku u sebi nešto iz davnine - čak
možda iz one bogumilske Bosne Nešto što je vječno a narodno
Motiv puta se ponavlja i u ovom putopisu Za Sijarića put je cilj i pravac put djeluje kao
zamišljena tačka prema kojoj se ide Ono što pokreće čovjeka da pođe na neko putovanje je
samo ljudska radoznalost i čežnja za onim što je daleko i nepoznato Tako će i Ćamil
Sijarić reći ldquoPutovi su valjda i nastali iz vječitog ljudskog nemiraldquo
Oslobođeni Jasenovac
23
Sve što je ovdje u ovome naselju nekada stajalo na svojim nogama danas je palo dolje A
gore ostali samo dimnjaci iz kojih se više dim ne diže Strše grozno iznad paljevine strše
kao dignute ruke u prazno nebo a nebo je danas plavo i lijepo danas je dan proljetni Dok
je drugo sve palo dolje ndash sve se sravnilo sa ravnom zemljom i umrlo
Sabirni logor Jasenovac bio je najveći sabirni logor i logor smrti u Nezavisnoj Državi
Hrvatskoj Sabirni logori osnovani su kao mjesta zatočenja prisilnog rada i ubistva velikog
broja Srba Židova Roma i Hrvata tačnije svih onih koji su se protivili tadašnjem
ustaškom režimu Sabrini logori nastali su kao rezultat politike rasne i nacionalne
isključivosti u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj koju je 1941 godine pod utjecajem nacističke
Njemačke proglasila Ustaška domovinska organizacija
U svom tekstu bdquoĆamilovi putopisildquo Tvrtko Kulenović navodi da je ovaj putopis drugačiji i
da se zbog toga izdvaja među objavljenim knjigama njegovih putopisa Oslobođeni
Jasenovac je na raskršću između beletrističkog i feljtonističkog oblikovanja gdje pisac
opisuje strahote Drugog svjetskog rata Kao mladi partizanski oficir Ćamil Sijarić je bio
među prvima koji su posjetili taj logor Na samom početku on navodi razlog zbog
putovanja gdje kaže ldquo Išao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjetildquo On
prikazuje strašne slike prikazuje smrt ludilo čovjeka koji nije mogao podnijeti sve ono što
je u logoru doživio gomilu ljudskih tijela izgorjelih ili poluspaljenih
Sijarić kroz tekst naglašava strahote tog zločina tako što nekoliko puta izgovara riječ
Jasenovac On kaže ldquoZemlja na koju stupamo nogom zove se Slavonija a mjesto u koje
smo stigli - Jasenovac Izgovaram tu strašnu riječ nekoliko puta Jasenovac Jasenovacldquo
Vjerovatno najjači efekat ostavljaju izuzetno detaljni opisu u ovom putopisu Sijarić kao da
nastoji stvoriti jednu neuništivu sliku koja će biti svevremeni podsjetnik i opomena Pišući
o leševima koje su zločinci bacili u rijeku kaže ldquoNeki nemaju svoga lica Nemaju glave
Neko nema ruke Nema noge Ili nema nijedne noge A poneki i ne liče na ljudske leševe
nego na nešto neodređeno što se crni iz vode i oko čega se viju muhe Jednog takvog voda
je digla gore na granu Glava i ostalo više se na njemu i ne razlikuju I takav ndash s grane ne
ličeći više na čovjeka kao da govori onim dolje pod sobom Šta bi mogao da im govori
kad bi zaista govorioldquo
Sijarić nudi priču o jednom univerzalnom zlu koje nikoga ne zaobilazi pa ni djecu Tu
djecu te mnogobrojne raskomadane leševe naziva lutkama To su za ovog pisca dječije
lutke koje poslije mnogo igre i čupanja ostanu bez svojih dijelova
24
Kao i u većini svojih djela tako i u ovom putopisu Sijarić prati i tumači psihološku stranu
čovjeka kao pojedinca Čovjek je u stanju da svirepo ubije i muči drugog čovjeka on gubi
sve osobine čovjeka i pretvara se u životinju
Vodnik Markić iz logorske satnije nadzornik električara došao je u mehaničarsku
radionicu i tražio da mu se izmijeni baterija Bio je krvav od glave do pete i bijesan kao
zvijer Htio je da zapuši ali nije mogao jer su mu ruke bile krvave i od krvi mokre Digao
je obadvije šake i sa njih olizao krv gutajući je
Čovjek je zvijer koja bez imalo samilosti muči zatvorenike U tom mučenju vide igru i
zabavu i sve više što bi odlagali smrt i više mučili zatvorenike to bi postajalo sve
zabavnije Kada bi već ustaljeni načini mučenja postajali dosadni onda bi nastojali
izmisliti novi Zatvorenicima bi to ličilo na utakmicu jer svako od njih je pokušavao biti
pobjednik u tom takmičenju Koliko je sve to bilo strašno i prelazilo granice ljudskog
razuma svjedoči i najnoviji način mučenja To je bio šiljati kočić čiji se oštri kraj zabode
u bradu a tupi se udara puškom sve dok kolac ne probode do mozga
Veći dio ovog putopisa djeluje kao jedna ispovijest čovjeka koji je preživio i uspio pobjeći
iz logora a koji je u logoru obavljao posao grobara Na zanimljiv način Sijarić slika tog
čovjeka Pokazuje kako se živ čovjek uspijeva navići na sve ma koliko djelovalo strano i
nemoguće Takav čovjek gubi razum i emocije jer u logoru kako kaže i sam pisac čovjek
poživinči on više ne zna za odnose prema porodici i prijateljima jednostavno zamru čula i
sve ono što je ljudsko
Ali mi smo se razlikovali od takvih grobara jer mi grobari u logoru morali smo da
zakopavamo i mrtve i žive A šta to znači moj prijatelju zakopati u zemlju živa čovjeka to
vama niko ne umije kazati Niti vi možete ikada to shvatiti Nisam ni ja mogao to da
shvatim Bio sam tada još zdravih čula I ono što nekad ne biste učinili ni za živu glavu
sad činite sasvim mirno ndash jer vi više niste čovjek koji ima svoja zdrava čula nego ste
čovjek koji nema čula ndash ili su vam čula bolesna
Motiv straha provlači se kroz čitavo ovo djelo Taj strah sadržan je u glasu onih koji su u
logoru i koji u užasnim mukama čekaju smrt Oni koji su preživjeli logor pamte te glasove
po tome što čovjek nikada prije nije čuo takve ljudske glasove To nisu bili niti ljudski niti
životinjski glasovi jer ništa živo ne ispušta iz sebe takve glasove takve da od njih izludite
Sijarić posebno izdvaja ljudsku naivnost Čovjek od straha i nemoći često postane i naivan
pa vjeruje u razna obećanja i nada se spasu a spas u logoru bio je nešto nemoguće
25
Dok u putopisu Zapisi o gradovima voda simbolizira slobodu život i sreću u ovom
putopisu voda ima sasvim suprotno značenje Sada za Sijarića voda znači smrt rijeka Sava
je puna leševa i takva mu je odvratna Ona je grob ndash bdquobezmjeran grob ndash ne kopan ne
mjeren i ne ograđenldquo
Nešto što je svakako bitno spomenuti jeste i to da T Kulenović smatra kako je Sijarić
pišući djelo poput ovog o Jasenovcu mogao i trebao steći reputaciju jednog
jugoslovenskog Malapartea
Mogao je ali nije jer je njegov temperament bio drugačiji lirski a njegov pogled u istoriju
dublji pružao se do davnih vremena do samih mitskih korijena čovjekovih I korijeni zla
su isto tako duboki iako ono možda nikad ranije nije planulo tako strašnim plamenom kao
u ovoj sceni u ovom vremenu Želja za osvetom je elementarna ljudska potreba ali zlo se
zlom ne može ispraviti a uopštavanje te želje u optužbu čitavog jednog naroda samo vodi
u novo zlo
Općenito putopisi Ć Sijarića obiluju lirskim detaljima sa čim se slaže i sam Kulenović a
što potvrđuju završne rečenice Oslobođenog Jasenovca
Maj je
Trava je
Prolaze odnekud jednako vojske I sva ti je zemlja čudna ndash i kao da nije ona stara zemlja
nego neka nova koja dolazi samo jednom i samo s proljeća
Pored ovoga Faruk Dizdarević ističe kako ovi zapisi i ne sadrže toliko lirskih
reminiscencija kako je inače karakteristično za Sijarićev način pripovijedanja On niti u
jednom trenutku ne moralizira znajući da to ne bi bilo dobro Govoreći o različitim
načinima stradanja tih nesretnih zatočenika on prepušta čitaocu da sam donese vlastiti sud
o užasnim događajima i zlom vremenu On se zaključuje Dizdarević više drži
faktografije i užasnih slika događaja koji su se tamo dešavali a takav način posmatranja to
pripovijedanje doprinosi tome da se čitalac osjeća neugodno ndash čitanje gdje povremeno
zaboli želudac
26
Zanimljivost i novostiHayden White podsjeća da skupina riječi koje označavaju pripovijedanje potječe od
latinskog gnarus što znači vješt upućen i upoznat Znanje i naracija odnosno upućenost u
stvar i njeno posredovanje dvije su središnje sastavnice određenja svake pa tako i
putopisne pripovjedne situacije Pripovjedač mora voditi računa o svome naslovljeniku i
procijeniti obavijesti kojima raspolaže s tim da prvenstveno obraća pažnju na one kojima
ih želi posredovati Njegovo znanje mora biti zanimljivo drugima Zanimljivost ima dva
osnovna obilježja i oba se temelje na kategoriji novosti ili novine Prvo je novina samog
znanja a drugo često u situacijama u kojima je naslovljenik već upućen u ono što
pripovjedač iznosi to je novina načina pripovijedanja Pripovjedačeva zanimljivost
njegova znanja mora kod recipijenta izazvati znatiželju Ona se odražava kao potreba za
znanjem kao pokazivanje znakova zainteresiranosti za temu i način pripovjednog
posredovanja
Osnovni element promjene je zgoda kao osnovna jedinica pripovijedanja Ona sadrži bit
novosti i zanimljivosti čak i ako je suzimo na elementarnu promjenu mjesta poput
putovanja iz jednog grada u drugi Iako mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive
zgode ne odvijaju u vlastitom prostoru Ćamil Sijarić u ovom putopisu pokazuje upravo
suprotno
Biti u nepoznatom kraju ili dalekoj zemlji i potom ispričati svoje doživljaje znatiželjnima
predstavlja ishodište pripovjedne komunikacije Za one koji nisu upućeni putnikove su
27
zgode novost Na putu se svašta može dogoditi svašta se može zaplesti i nužno je to
zainteresiranim ispripovijedati
Putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi ne govori o bilo kojim gradovima niti o nekim
dalekim neistraženim egzotičnim prostorima Ćamil Sijarić je na bdquosvojoj zemljildquo i piše o
bdquosvojimldquo o bosanskohercegovačkim gradovima Kako je gore navedeno mnogi kritičari
tvrde da se najčešće zanimljive zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru ovaj
pisac ipak sve što je zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način
Da bi prikazao zgodu i promjenu njemu ne treba novi prostor
Treba spomenuti da je sasvim zanimljivo i krajnje upečatljivo to što Sijarić kada piše o
Rudom gradiću na Limu piše na ćirilici a abecedu zamjenjuje azbukom što nije jedini
slučaj Iako je riječ o vlastitom domaćem prostoru pisac uspijeva ispuniti zadatak
zanimljivosti
Piše o nečemu što i nije toliko poznato i što je daleko piše o historiji koja se najčešće
zaboravlja Već na samom početku spominje stećak ploču od bijelog kamena ravnu do
polovine u zemlju urasla Dalje priča o Radojici dječaku iz Rudog i njegovoj svijetloj
sudbini Tu Sijarić i spominje legendu kada je dječakova majka usnila san u kojem joj se
kazalo šta čeka Radojicu
Jedne noći je uoči Božića gore u Ravnicama jedna mlada snaha Sokolovićka usnila san
nikad ranije nije tako čudan san sanjala i nije mogla da se uzdrži a da ne ispriča svome
svekru to što joj se u snu prividjelo da je iz nje iznikao zelen bor velik toliko da je svu
carevinu s kraja na kraj svojim hladom prekrio san je laža a ja istina
Sudbina bistar um i vještina upravljanja dovela je ovog mladića (Radojicu ili Mehmed-
pašu Sokolovića) iz Rudog na mjesto velikog vezira osmanskog carstva Pored tih
podataka pisac govori i o njegovoj izuzetnoj sposobnosti kao graditelja Mehmed-paša
Sokolović bio je jedan od najvećih graditelja u turskoj historiji Jedna od njegovih ideja
bila je ta da prokopa Suecki kanal i tako spoji Crno more sa Kaspijskim jezerom Međutim
radove nije priveo kraju jer ga je u tome omeo Ivan Grozni U Medinu je doveo vodu u
Carigradu izgradio jednu od najljepših džamija a nedaleko od Aja Sofije na mjestu gdje je
danas Sultan Ahmed džamija podigao je saraj svoju vezirsku rezidenciju ukrašenu
sedefom srebrom i zlatom Sijarić spominje i ostale paše Sokolovića a posebno Kara
Mustafu koji je izgradio Rudo
Kara Mustafa-paša Sokolović da bi se odužio svom rodnom kraju darovao mu je ndash ništa
manje nego cio jedan grad Grad izgrađuje na poljani koja se zove Rudo a koja se nalazi
28
između dvije rijeke - Lima i Krupe u nahiji Polimlje a daleko od svakog drugog grada ndash
to jeste na mjestu gdje na Limu nije bilo mosta a putnici ga stalno prelazili otudi i odovud
Rudo je bio bogat grad jer je kroz njega prolazi bdquobosanski putldquo koji je vodio u Carigrad a
isto tako i u Dubrovnik Stanovnici su uživali mnoge privilegije Nisu plaćali porez a
svako je bio zaštićen i unaprijed oslobođen krivice Rudo je kroz histoju imao svoje tri
kobi kugu vatru i vodu Kuga mu je odnosila živote do gotovo potpunog istrebljenja
Vatra ga je gorjela do crne zemlje a voda mu odnosila i zemlju i kuće i rod sav i
ostavljala za sobom pustoš
Da bi postigao efekat zanimljivosti i pobudio znatiželju u čitaocu Sijarić ne govori ništa
što je novo i nepoznato on priča historiju koja nije puka statistika podataka
Njegova historija je priča anegdota i legenda a ujedno i činjenica on govori o nečemu što
je manje-više poznato ali ne dovoljno sačuvano od zaborava
Kada govori o Gračanici izdvaja jednu posebnu zanimljivost a odnosi se na to da je ovaj
grad bio prvi u Bosni i Hercegovini koji je imao svoj urbanistički plan
po kojem su tačno kao po koncu išle ulice i dućani gradske mahale i čaršije i biće da
je to bilo djelo jednog od njenih kapetana I ako je taj kapetan Bahtijarević vidio kroz selo
loš put on bi seljacima toga sela rekao da će u petak njihovim putem proći u džamiju na
čezama ndash i put je do petka bio gotov za čeze
Za razliku o tog putopisa u putopisu Zapisi o gradovima Sijarić nudi sliku jednog dalekog
nepoznatog kraja Govori o drevnoj Mezopotamiji Asiriji dalekoj Rusiji i jugoslavenskim
gradovima U tom slučaju pronalazimo potvrde toga da putovanje u nepoznat kraj ili
daleku zemlju predstavlja ishodište pripovjedne komunikacije
Kada govori o Rimu Sijarić zapravo priča njegovu historiju pa i sam putopis naziva Vekia
Roma što u prijevodu znači stari Rim Govori o Romulu i Remu o rimskim hramovima
(forumima) o velikom Cezaru kojeg ubi vlastiti sin i areni bdquoKoloseo Flavioldquo gdje su kako
kaže sam pisac bdquoZvijeri rastrzale ljude jer tu se svjetina smijala žrtvama jer tu je čovjek
bio zvijerldquo U putopisu Ktesifon i Hatra spominje luk Ktesifon kojeg su izgradili kraljevi
Parte u 3 vijeku naše ere i koji je služio kao lovački dvorac Sijarić ističe da je širok 25 a
visok 37 metara što predstavlja širinu i visinu kakva se još nigdje nije vidjela U gradu
Hatra govori o veličanstvenom hramu boga Sunca o crtežima na mramoru koji prikazuju
bogove kraljeve trgovce seljake žene Ono što je samom Sijariću bilo zanimljivo jeste to
što su svi ti likovi i bogati i siromašni i carevi i ratari i prosjaci i kraljevi bili bosi
Upravo te bdquousputneldquo priče stvaraju novost i zanimljivost Sijarićevih putopisa Za njega
historija nije dovoljna historija u pravom smislu te riječi on teži za bdquonepoznatomldquo pričom
29
legendom onom koju će čuti usput koju će mu neko ispričati Tako gotovo svaki putopis
ima legendu kao npr što je ima nekadašnja bogata i blistava Hatra
Kralj Daizan naime imao je kćerku A ona je bila takva da ni jedan otac na svijetu ne bi
poželio sličan porod Priča o njoj jedna je od najstrašnijih priča na svijetu a ujedno i
najstrašnija ndash i evo šta se u njoj kaže Kralj sasanidski Sapor Prvi opsjedao je godinama i
godinama tvrdu Hatru ali je Hatra odoljevala ndash branila se i odbranila I kralju Saporu
bilo bi uzalud da se nije u sudbinu Hatre umiješala kćerka njenog kralja Daizana i to
ovako kralju napadaču otkrila je tajne zapise ndash hamajlije koji su svojim božjim moćima
štitili grad Hatru
Iskustvo pustolovine i okus egzotike tačnije upravo ono što čitateljslušatelj želi nije
moguće ponuditi ako se putovanje ne učini tematskom okosnicom teksta To doslovno
znači učiniti ga lijepim Narativni tekstovi su logikom zanimljivosti priče događajne
novosti ili uzbudljivosti što je dominantno smještena u nepoznate prostore ishodišno
tematski upućeni na putovanje i stoga stvaraju od njega strukturu Ta struktura je dugog
trajanja u književnosti pa je jedna od najčešćih uloga koju pripovjedači ili likovi ostvaruju
upravo uloga putnika Putovati je gotovo izjednačeno sa pripovijedati odnosno na neki
način imaju istu pretpostavku o zanimljivosti i novosti Pripovijedna zgoda uvijek je
isprepletena sa opisom u putopisnom tekstu
U pojedinim svojim putopisima Sijarić posebno naglašava ono što je zanimljivo ili što bi
se čitaocu moglo učiniti zanimljivim Taj postupak pronalazimo u zapisu Stara Đakovica u
Zapisima o gradovima kada naglašava da je zanimljivo to što u Đakovici i danas postoji
sedam sekti od ukupno dvanaest koliko ih je u islamu postojalo Neke od tih sekti bavile
su se isključivo proučavanjem duševnih ljudskih osjećanja ljudskim senzibilitetima
Pripadnici sekti Bektašije i Sadija napisali su veliki broj knjiga tako da je Đakovica
nekada bila mjesto učenih ljudi sa puno tekija i derviša Također na isti način zanimljivost
prikazuje i u putopisu Zemun ili bdquoSrebrogradldquo kada govori o imenima ulica koja su data
još u drugoj polovini 18 vijeka i da su neka od tih imena ostala i danas Godine 1816 na
ulicama su postavljene tablice i na kućama brojevi Prvobitno ulice nisu nosile imena
značajnih ličnosti već ona imena koja su im građani dali Tako su postojale ulice Marijina
ulica Rimska Anikina ulica Tri goluba Ulica zelenog drveta itd
U Priči o Leskovcu pisac izdvaja posebnu zanimljivost ndash priču o Radoju Domanoviću
piscu i kako sam Sijarić kaže čvrstom radikalu U Leskovcu je Domanović predavao jezik
i književnost a niko nije znao da je on književnik Domanović je bio jako bogat od oca je
naslijedio veliko imanje bio je dobar crtač i gimnastičar međutim svi su ga poznavali kao
30
boema i čovjeka bez mnogo skrupula Leskovac je poznat i po raznim narodnim pjesmama
a jedna od njih je i pjesma o srpskoj djevojci koja je otišla pod čador turskom miralaju
(gradskom načelniku) i prešla na islam dobivši ime Lejla Sijarić u svom putopisu o
Leskovcu bilježi stihove pjesme gdje majka proklinje svoju kćer
bdquoZašto Sike zašto pod čador da idešldquo
bdquoKako da ne idem miralaj me zove
Miralaj me zove kafu da mu služim
Kafu da mu služim ljuba da mu bidemldquo
Obrazloženje ili okvirObrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta
njegovo razumijevanje načina putopisnog posredovanja Putopisac iscrtava granice
vlastitog diskursa uokviruje prostor unutar kojeg se odvija komunikacija Obrazloženjem
putopisac argumentira logiku vlastitog diskursa i na određen način usmjerava proces
čitanja Iako se ta obrazloženja najčešće nalaze na početku ili kraju samog teksta mogu se
javiti i na bilo kojem drugom mjestu u diskursu
Tipično mjesto okvira ili obrazloženja pojavljuje se u obliku osobnih stavova o namjeri
okolnostima putovanja i diskurzivnoj izvedbi putopisa To doslovno otkriva razloge
pojedinih postupaka Nekada to može biti procjena očekivanja čitaoca koja ujedno i
implicira autorsku poetiku Vrlo često putopisac bira tuđi putopisni tekst kao svoj vodič
On ga na specifičan način usmjerava i vodi njegov diskurs
Kada je u pitanju Ćamil Sijarić i tačnije putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi njegovo
obrazloženje se nalazi u predgovoru On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja
a zatim vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa
putovanja Razlozi tog Sijarićevog putovanja su vrlo jasni jugoslovenski srednjovjekovni
31
gradovi nisu dovoljno istraženi Za mnoge se ne zna kada su građeni koji je bio povod za
to i čijom zaslugom su oni izgrađeni Uspoređuje ih sa spomenicima historije ali ne bilo
kakve historije već one nepoznate i vremenski neodređene one koja nudi mnogo pitanja a
ne dobija odgovore Tako ovaj pisac u putopisu Herceg-Bosno i tvoji gradovi govori o
bosanskohercegovačkim gradovima od perioda srednjeg vijeka preko onoga kada su
vladali Turci pa sve do vremena kada je vlast preuzela Austrougarska carevina
Za sve stare bosanske gradove vezan je po dio istorije nekad ta istorija u knjigama nije
zapisana nego samo u pričama ispričana a nekad samo tragovima i znakovima
nagoviještena Jedan od tih tragova od tih znakova nalazi se u gustoj gori nad Fojnicom i
ko se tamo oštro zagleda vidjeće - gradinu
Ono što čini okvir ovih putopisa karakterističnim jeste i to što sam pisac rijetko spominje
sebe rijetko kada nagovještava tu ich formu Jedan od rijetkih primjera gdje se ističe sam
pisac je njegovo putovanje u grad Daorsa iz putopisa Zapisi o gradovima
Daorsi ili Daversi su ilirsko pleme koje je živjelo u dolini rijeke Neretve u naselju kod
mjesta Ošanjići u blizini Stoca Smatra se da je grad Daorson osnovan u 4 stoljeću prije
Krista na području naseljenom još u brončano doba
Bio sam sam i velim hajd` bože pomozi A ako me noge i iznesu gore ne znam kako će
me dolje snijeti I kako su snosile one jadne Daorse Kako konje njihove kako putnika
kako vojnika kako ženu I je li im upravo zbog te visine i strmine život bio jadan ndash ili su
može biti bili srećni što su na visoku na stijeni pa zbog toga sigurni I nije mi se
drukčije činilo nego da sam se zabo u go kamen kroz koji dalje ne mogu ndash pa hajd`
natrag
U tekstu Putovati znači ndash vidjeti Sijarić kao da objašnjava razlog samog pisanja putopisa
Za njega su putevi ono što spaja i razdvaja ono što vodi na mjesta gdje su nekada bili
gradovi a gdje danas gotovo nema ništa Da nije njih ne bi se znalo kako se nekada
živjelo kako kaže sam Sijarić ldquoNekada su tamo bile pijace na kojima se prodavao vosak
koža srebro čoha vino ndash dok najzad sve nije izumrlo i pijace i gradovi i putevildquo
Putevi su primarni za civilizaciju oni stvaraju velike gradove
Oslobođeni Jasenovac Sijarić započinje rečenicom ldquoIšao sam u logor Jasenovac da
opišem to što ću tamo vidjetildquo Ta efektna rečenica predstavlja sami okvir putopisa On
polazi na put u Jasenovac da otkrije sve te strahote koje su se desile ali ni sam Sijarić ne
sluti šta će sve zateći i vidjeti
Ovaj putopisac svoja obrazloženja namjere i razloge nerijetko nudi i u samom putopisu
dakle ne samo u uvodnom dijelu Kada nailazimo na takva obrazloženja u samom
32
putopisu onda je to najčešće na početku i kraju zapisa Uočavamo početne i završne
rečenice koje su sadržajno i smisleno slične Jedan takav primjer je zapis Vekia Roma na
samom početku Sijarić kazuje o starinama starim gradovima starim zidovima te o
historiji i njenom značenju i smislu Zaključuje da je ona uvijek misteriozna i da niko ne
zna pročitati i tumačiti to što jedna starina kazuje Na kraju putopisa to isto ponavlja opet
govori o starini a posebno o starinama vječnog grada ndash Vekia Rome Ističe kako se te
starine uvijek iznova čitaju i tumače i da tome nema kraja Vrijeme predstavlja
nepoznanicu kako kaže Sijarić vremena su tama pa se čovjek teško snalazi jer vrijeme
stvari čini bezobličnim a ljude bezličnim Isti postupak pronalazimo i u zapisu Grad
bdquoSkupildquo - grad Skoplje gdje opet na početku i kraju Sijarić govori o tome kako svako
putovanje ostaje dugo u sjećanju a to prvenstveno zavisi od toga gdje putujemo i šta smo
vidjeli Neko želi vidjeti nešto novo a neko ipak nešto što je tu decenijama što je upravo
razlog njegovog putovanja u Skoplje vidjeti starine jer su one bdquoduša tog gradaldquo
Ćamil Sijarić posebno naglašava da svaki grad ima dušu koju čovjek treba dobro upoznati
da bi vidio ono što sam grad nudi Prema gradu se treba ponašati kao prema svakom
umjetničkom djelu kao prema slikama i spomenicima koje treba razumjeti i otkriti
Pred Zemunom sam dugo vremena bio nepismen i nisam umio da ga čitam I sve
donedavno nisam znao ni otkad je taj grad tu na Dunavu ni šta u njemu ima od značaja ni
prošlost kakva mu je Trebalo je da se prije kratkog vremena nekoliko dana zadržim u
tome gradu i da ga izbliza vidim
33
Subjekt putopisnog diskursaKategoriju putopisnog subjekta odlikuju pitanja o uporištima putopiščeve legitimacije
načinima njegova predstavljanja perceptivnoj i diskurzivnoj sposobnosti mogućim
podudarnostima i razlikama sa obzirom na mentalne stavove vremena i književna
strujanja
Te obavijesti o putopisnom subjektu su najčešće direktno ponuđene okvirom ali se nalaze i
u svakom dodatnom iskazu u svakom činu U slučaju da se putopisni diskurs približava
izvještajnom polu to povlači da se putopisac pred ispripovijedanim zgodama i opisanom
predmetnošću povlači u drugi plan D Duda ističe kako sam putopisac često posreduje
obavijesti o svom činu pripovijedanja te se zbog toga smatra samosvjesnim ili
osviještenim putopiscem Naime pitanje o subjektu putopisnog diskursa javlja se kao
postupak izravne ili s druge strane neizravne karakterizacije putnika promatrača ili
pripovjedača
Vjerovatno najvažnije obavijesti o putniku nalaze se na događajnoj razini Zahvaljujući
prikazu njegovog djelovanja i ponašanja otkrivamo i njegove osobine Često se u putopisu
susrećemo sa detaljima pa tako se dešava da se spominju mnogi podaci npr o vrstama
obimnosti periodu obroka Međutim takve detalje ne susrećemo u putopisima Ćamila
Sijarića Još jedna komponenta svojstvena putniku je i snalažljivost On se mora prilagoditi
svakodnevnoj logici manje poznatog svijeta Upravo je radi toga potrebna dobra
obaviještenost putopisca
Pored snalažljivosti tu je i perceptivna usmjerenost kao još jedna važna značajka
putopisnog subjekta Neki se putopisci zadržavaju na opisima historijskih znamenitosti
neki na tradiciji svakodnevnom životu neki na opisima prirode Dean Duda smatra kako
dobri promatrači često posežu za usporedbom strukturirajući zapažanja u cjeline koje
funkcioniraju poput malih studija o izgledu navikama i mentalitetima Pripovjedni
postupci koje koristi putopisac u obradi prikazane predmetnosti su znakovi njegove
sklonosti ili indiferentnosti prema njoj
Ako se osvrnemo na sami okvir Sijarićevih putopisa vidjet ćemo da tu nisu ponuđene
obavijesti o putopisnom subjektu Te obavijesti uočavamo u samom dodatnom iskazu u
svakom drugom činu U Zapisima o gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih
dijelova kada se opisuju putevi i historijske znamenitosti kao npr u zapisu Na Dunavu
Estergon kada opisuje samo putovanje i put
34
Put je dobar ravan širok asfaltiran pa je uživanje voziti se i gledati desno i lijevo zemlju
mađarsku onu za koju bi neko rekao zemlju Ungariju - zemlju Ungara ili zemlju Bele
Trećega i Bele Četvrtoga
Kao što je već rečeno putopisac se najčešće spominje kada opisuje neku znamenitost
prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi Kada piše o Pompeji Sijarić
opisuje Vezuv bdquoOno što sam najprije pogledao kad sam se našao u Pompejama bio je
Vezuv Taj uvijek zaplašujući uvijek prijeteći smrtonosni bič zemljin dignut gore nad
ljudskim glavamaldquo
Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi gdje također obavijesti o
putopisnom subjektu pronalazimo u samom događajnom činu Vjerovatno najviše tih
bdquosusretaldquo sa putopiscem imamo u tekstu Putovati znači ndash vidjeti gdje izravno upoznajemo
Sijarića kao putopisca spoznajemo njegovu ljubav prema tom književnom žanru i težnji da
spasi historiju od zaborava Slušajući ljubavnu pjesmu na gramofonskoj ploči u jednoj
ulici na periferiji Sarajeva Sijarić pamti stihove pjesme
Sinoć dođe tuđe momče iz tuđe zemlje a jutros mi konja kuje hoće da ide Više njega crne
oči suze ronjahu ne plačite crne oči opet ću vam doć`
Ono što pisac posebno pamti u toj pjesmi su riječi put i putnik On objašnjava da čak u
rječniku ne postoji niti jedna druga riječ koja ima tako sjetno značenje kao što ga ima
kratka i jednostavna riječ put a što svakako podsjeća na tužne odlaske i sretanja
Oslobođeni Jasenovac nastao je kao rezultat jednog strašnog iskustva Putopisac kao mladi
partizanski oficir je među prvima dospio na to strašno mjesto i pri tome Sijarić nudi detalje
o ljudima koje spaljuju i o glasovima zvukovima koje oni pri tom ispuštaju i o ljudima
koji u baraci te glasove slušaju čekajući da jedne od sljedećih noći i na njih dođe red
detalje koji spadaju u scene epskog užasa kakvih je u literaturi malo
Odsjev plamena vidio bi se na zidovima zgrada u logoru Mi smo taj odsjev gledali kroz
pukotine kroz rupe na barakama I slušali smo otud glasove nikad čovjek nije čuo takve
glasove To više nisu bili ljudski glasovi a ni životinjski Ništa živo ne ispušta iz sebe takve
glasove kao što su bili oni koji su dolazili s druge strane Save iz Gradiške Nisu to bili
pojedinačni glasovi nego je to bilo mnoštvo glasova Tužnih glasova Ne znate kakvih
glasova Takvih da od njih izludite
Iz ovog citata uočavamo subjekt putopisnog diskursa kojeg kroz tekst više pratimo nego
što je to slučaj sa druga dva putopisa a što svakako doprinosi tome da se općenito putopis
Oslobođeni Jasenovac svrstava između beletristike i feljtona Pored samog putopisca tu se
spominju još i vojnici grupa koja je pošla zajedno sa Sijarićem na taj put
35
Putopisni subjek subjektivno iznosi podatke o prostorima kojima putuje spomenicima
historiji običajima i mentalitetu ljudi koje upoznaje te zbivanjima na putu zgodama i
nezgodama i sl Kako bi postigli zanimljivost putopisci često preoblikuju nadograđuju ili
izmišljaju detalje u svojim tekstovima Zbog toga često se dešava situacija da je teško
utvrditi stepen vjerodostojnosti u određenom putopisu Sijarić ne djeluje kao usputni
znatiželjni putopisac već kao putopisac poznavalac određenih historijskih momenata
mjesta gdje se i sam putopis odvija Kako je Oslobođeni Jasenovac potpuno drugačije
djelo u odnosu na druga dva Sijarićeva putopisa možemo uočiti da se u ovom putopisu
izravno prati sam putopisac Čitaoci mogu pratiti putopiščeve misli emocije i ideje tu
neku subjektivnu stranu putopisnog subjekta Kada se zajedno sa ostalim vojnicima
približava logoru Sijarić razmišlja o tome kako će izgledati ono što će vidjeti U njemu se
javlja strah strah od onoga što ga čeka što mu je još uvijek nepoznato a što može
naslutiti
U onom trenutku kada spominje stvarne likove u domenu putopisne priče svi ti likovi
dobivaju sasvim novu nestvarnu dimenziju i nerijetko bivaju samo povod putopisnoj priči
Na isti način djeluju i određeni historijski događaji Upravo u putopisu Oslobođeni
Jasenovac Sijarić susreće jednog bivšeg zatočenika logora koji se igrom sreće uspio
spasiti Od tog susreta pisac bilježi njegovu priču tako da većim dijelom putopisa
možemo pratiti ispovijest osobe koja je bila dio logora i svih njegovih strahota Obavljajući
posao grobara taj čovjek je vidio pravu stranu logora vidio je sve ono što se ne može
zamisliti ili riječima opisati Njegova ispovijest je detaljna to je ispovijest živog svjedoka
koji je primoran svojim rukama zakopavao i žive i mrtve svojim očima vidio razna
mučenja i ubistva zatočenika i svojim ušima čuo očajne vapaje vrisku i strah svih tih ljudi
Za Brešića putopisac je prvo umjetnik riječi koji se u pisanju oslanja podjednako i na
stvarnost i na maštu Za njega je istinito ne samo ono što vidi već i ono što doživljava
Ovo drugo iskustvo širi granice viđenoga tj stvarnoga koje posredovanjem jezika ulazi u
putopis i to ne kao novi oblik stvarnosti već kao oblik doživljene stvarnosti
36
Pripovijedanje i opisivanjeKretanje je zapravo put bez putovanja a svijet kojim se putuje nije opisani svijet (opisom
prikazani svijet) nego tek imenovani imenom oprisutnjeni svijet
Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje
je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost
putopisnog svijeta Sa obzirom na to putopisna obrada se dijeli na općekulturnu
(turističku izvještajnu naučnu) i umjetničku (kulturnu) kako prema dominantnom tipu
diskursa tako i putopiščevoj namjeri i unaprijed zadanoj ulozi koju ima u određenoj
kulturi U središtu književnih putopisa nalazi se subjekt putopisnog diskursa njegova
sposobnost opažanja i to jedinstveno jezičko oblikovanje
Sijarićevi putopisi Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi su prvenstveno
usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje mjestima građevinama
običajima i drugom To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj izvještajnoj ili
naučnoj obradi Sa druge strane u slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se
drugačije odlike
Dean Duda ističe kako ravnopravnost naracije i deskripcije predstavlja temeljno načelo
žanra Kada je u pitanju uloga i omjer ovih dvaju osnovnih izražajnih postupaka u putopisu
- pripovijedanja i opisivanja moguće je zaključiti da u Zapisima o gradovima i Herceg-
Bosno i tvoji gradovi dominira opisivanje zbog veće usmjerenosti prema predmetnosti
svijeta nego prema pripovijedanju zgoda
Ono što Duda svakako napominje je i to da nipošto nije riječ o manjoj vrijednosti
deskripcije u odnosu na naraciju jer su ta dva postupka u putopisu istovrijedna Opisivanje
37
i pripovijedanje se međusobno nadopunjuju ono što je viđeno neodvojivo je od onoga što
je doživljeno
Sijarićevo opisivanje proteže se od onog bdquoformalnogldquo naučnog onog gdje kao historičar
nudi niz pukih činjenica Taj bijeg u prošlost stvara putopisnu stvarnost Međutim trenutni
prikaz datog mjesta pomjera u historiju uz popratne zanimljive priče o događajima i
ljudima koji su na neki način obilježili prostor gdje je i smještena sama putopisna priča
Takvo jedno opisivanje pronalazimo u zapisu iz Beograda kada govori o periodu
Osmanskog carstva u tom gradu
U Beogradu ima jedan broj kuća koje su ostale još od turskih vremena To su kuće
orijentalnog tipa i izvanredna su slika o tome kakav je po prilici mogao izgledati Beograd
kad su u njemu upravljali Turci ndash to jest do prvog odnosno drugog srpskog ustanka a i
neko vrijeme kasnije jer grad se nije ni lako ni brzo mijenjao ni poslije odlaska Turaka
Međutim u njegovim opisivanjima pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici
samog putopisa kao što je ono opisivanje planine Zlatibor
Zlatibor je jedna od onih naših planina koje samo što vas ne zovu dođi ndash a kad im čovjek
dođe onda im dolazi da ga i ne zovu Tek ovdje čini se čovjek osjeti šta znače
prostranstvo i vidici i koliko opijaju visine i širine na visinama čovjek se osjeti moćnijim
Zlatibor je visoka planina ali to ne znači i da je divlja i surova naprotiv ndash ako se za
planinu može reći da je pitoma za ovu bi se to naprije reklo
U knjizi Kultura putovanja Deana Dude primijetit ćemo da se čin pripovijedanja i
književni i svakodnevni zasniva na klasičnom principu neravnoteže tj promjene Da bi
sve to općenito bilo prihvatljivo i za čitaoca zanimljivo mora se nešto dogoditi Ta
uspostavljena ravnoteža mora se poremetiti stvari se moraju promijeniti Događaj je taj
koji zadržava pažnju Upravo je samo putovanje taj događaj i samim tim izaziva nečiju
znatiželju S jedne strane putnik posjeduje dinamiku dok su čitaoci uvjetno rečeno
statični Putnik kao kreator događaja i posjetilac nečeg nepoznatog posjeduje višak
znanja
Znanje je uvijek izvan granica mjesta što ga svakodnevno proizvodimo manje ili više
rutiniranim ustaljenim djelovanjem Narativno oblikovanje toga znanja čini od putnika
pripovjedača Duga tradicija zapadnjačke književnosti pokazuje da je putovanje posve
podudarno sa osnovnim pretpostavkama pripovijedanja i otud vjerojatno njegova
tematska kao i kompozicijska uposlenost posve sukladna spomenutoj pretpostavci
geografije da govori ljudima koji su ovdje ono što se zbiva tamo negdje iza sedam gora i
dolina
38
Te promjene pokazuju narušenu ravnotežu a ona svakako omogućava pripovijedanje Ta
Dudina ideja poklapa se sa Lotmanovim shvatanjem da junak može biti samo onaj koji
prelazi granicu iz jednog semantičkog polja u drugo
Pripovijedanje koje čini okosnicu u ovim Sijarićevim putopisima u događajnom smislu
spada u drugi plan odnosno pripovijedanje je podređeno opisu koji je s druge strane
prožet asocijacijama na prošlost promišljanjima o sebi i vlastitom mjestu u svijetu Ovdje
funkcionira samo kao vezivno tkivo Putopisac u nekoliko rečenica ispripovijeda gdje je
došao ili gdje putuje Samo pripovijedanje svodi na minimalne zgode poput promjene
mjesta u prostoru On prvenstveno donosi opis poput navedenog opis prostora gledan
okom naučnika koji određuje prostorne odnose broji raspoređuje razvrstava Bitno je
napomenuti da Sijarićevi prikazi prostora ne funkcioniraju kao puko i nasumično
opisivanje onoga što vidi već onoga što zna o njemu
U Oslobođenom Jasenovcu pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju
istu poziciju u samom tekstu O užasnim događanjima u logoru Sijarić detaljno
pripovijeda ali isto tako nudi bdquoživeldquo slike kroz iscrpna opisivanja Faruk Dizdarević u
tekstu Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila Sijarića ističe kako
zapisi odnosno cjelokupno to djelo nisu protkani lirskim reminiscencijama tako
karakterističnim za Sijarićev način pripovijedanja On se s druge strane ipak bazira na
faktografiju i užasne slike događaja koji su se tamo dešavali Ono što je svakako
karakteristično i vjerovatno slikovito rečeno jeste Dizdarevićevo viđenje Sijarićevog
pripovijedanja
Taj ugao posmatranja to pripovijedanje doprinosi tome da vas tokom čitanja povremeno
zaboli želudac
Kada je riječ o opisima samog logora i prikazivanja strahota koje su se dešavale tu
poznato je kako je Mladen Iveković bivši zatočenik tog logora istakao kako nema pera
koje bi bilo u stanju opisati strahote i užasnu atmosferu Jasenovca To je nešto što uveliko
nadmašuje svaku ljudsku fantaziju Riječ je o paklu inkviziciji najužasnijem mjestu
krvološtvu divljih zvijeri izbijanju na površinu najtamnijih instikta kakvi se dosad kod
ljudi uopće nisu pojavljivali Bitno je spomenuti i to da u samim opisima peovladavaju
tama tmurna osjećanja i crna boja koja je sasvim simbolična
Učinio sam nekoliko koraka naprijed i stao dalje nisam mogao ndash zaustavila me gomila
cigala i prašine koja ovdje nije žuta nego crna ndash od vatre od gara Danas je ovdje ndash kud
god se okreneš sve crno crna čađa crn katran crni ugarci crna zemlja ndash i mučna toliko
mučna i neizdržljiva pustoš i tišina da od toga čula zabole
39
Sijarić ujednačenim pripovjedačkim tokom izlaže različite načine stradanja tih zatočenika
Međutim ono što upotpunjuje tu sliku svakako su opisi prvenstveno onoga što je vidio
ali isto tako i onoga što je osjetio i doživio gledajući jedan takav užasan prizor
I tu vam čovjeka nije strah od smrti nego od toga kakvom će ga smrću umoriti Rekao sam
vam da je ona od vatre najgora I stoga mnogi ndash kad čuju one jauke preko vode i vide otud
odbljesak vatre ne čekaju drugu noć iduću noć svoju noć ndash noć takvu nego se sami
ubijaju
U putopisu Oslobođeni Jasenovac pronalazimo niz opisa koji su posebno efektni i samim
tim privlače pažnju čitaoca Na samom početku djela u onome što se u ovom radu izdvaja
kao okvir ovog putopisa Ćamil Sijarić ističe namjeru svog putovanja u Jasenovac Odlazi
na to putovanje da opiše ono što će vidjeti Onog trenutka kada stiže ispred logora
Jasenovac zatiče samo ruševine kuća nešto što je bilo ljudsko naselje zatiče paljevinu i
pustoš Sijarić efektno opisuje ono što trenutno vidi a što na samom početku svog
putovanja nije ni slutio da će vidjeti
Karakterističan je i opis rode prvog živog stvorenja kojeg pisac zatiče u Jasenovcu Postoji
mnogo mitova simbola i vjerovanja u raznim kulturama koja su povezana sa rodama
Vijekovima su ove ptice povezivane sa bebama i porodicom gdje je roda simbol početka
života Ćamil Sijarić u Jasenovcu zatiče rodu bijelu visoku gdje stoji na visokom odžaku
oko kojeg se zidovi nisu održali Jedini glas u mrtvoj tišini i jedino živo stvorenje u
jezivom Jasenovcu djeluje kao potpuni paradoks što i pisac vrlo slikovito opisuje
Stoji i gleda nekud u daljinu Tu joj je i gnijezdo ndash crni se veliko cijela gomila granja i
zemlje ndash i u njemu ona Roda Noga joj je duga i tanka kao vlat žita Ponekad se okrene i
gleda ispod sebe opustjelo naselje tako kao da se čudi i pita šta je to bilo šta je to moglo
tako da bude tako da se dogodi tako da se učini A svijet je dolje pod njom izgledao kao
da je doživio potop ndash koji je u svom gnijezdu u Nojevom kovčegu preživjela samo ta ptica
ta roda
40
DotematizacijaMatoš ističe kako putopisac može biti učenjak i šaljivdžija slikar i psiholog fantast i
realist jer u široki okvir putopisa pristaju sve literarne vrste
Dotematizacija uključuje tipove znanja ili obavijesti kojima se nadograđuje osnovno
putopisno izlaganje i postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za
približavanje putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta jer
se osnovnoj strukturi putovanja i opisu predmetnosti mogu dodavati različite tematske
cjeline u kojima se subjekt može pokazati kao vješt pisac ili zanimljiv mislilac Upravo se
postupkom dotematizacije temeljnog putopisnog zbivanja ostvaruje složenost putopisnog
diskursa i omogućuje posredno upoznavanje putopisca i njegova idejnoga svijeta
Branimir Donat hrvatski književni kritičar smatra da je struktura beletrističkog putopisa
za razliku od načina oblikovanja putopisnog teksta kojim dominira naučni način izlaganja
uvijek pružala piscima šanse da govore o svemu i svačemu omogućavala im je da digresija
postane važna okosnica pripovijedanja i da se u okviru reportaže dotaknu i onih tema koje
su se prije gotovo isključivo povezivale uz priču ili roman
Dva osnovna postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija
figuralnim postupcima Uz misaonu nadogradnju koja se u putopisu najčešće javalja kao
manja tekstualna cjelina i svojom motivskom zaokupljenošću upućuje na posebnu
autonomiju upravo tropi i figure značenja pridonese literarizaciji žanra Dean Duda prvi
postupak naziva izravnom a drugi neizravnom dotematizacijom
Primjer osnovne misaone nadogradnje uočavamo u putopisu Herceg-Bosno i tvoji gradovi
gdje pisac slušajući ljubavnu pjesmu razmišlja o sastancima i rastancima ljudima koje
41
spajaju i rastavljaju putevi Razmišlja o prolaznosti života o čovjeku koji je i neprimijetan
u vremenu koje dolazi i prolazi o putu koji čovjeka odvede negdje ali ga i ne vrati
I mi koji niz te puteve nekog pratimo ili sretnemo uvijek smo jedno uzbuđenje jedno
zažareno ljudsko osjećanje jedna teška žalost ili radovanje Put je nešto drugačije od
svega ostalog On je ono što nas spaja ili razdvaja i pred čim često kane naša suza Jer
nekog za kim smo digli svoju ruku da pozdravimo i ispratimo ubrzo će upiti daljina i za
njim ostati prazan put Šta teških briga šta divnih želja šta čežnja šta nada šta pitanja i
pogleda upućujemo ponekad niz put a on ostaje nijem i prazan a dug kao vječnost jer
koliko ih je odveo nekud nekakv put a da ih nije vratio I koliko je duž putova ljudskih
mramorova
Misaona nadogradnja pretvara putopis u ogled i proširujući osnovnu temu putovanja
približava ga hijerarhijski višim žanrovima To je samostalna cjelina koju razlog
putopiščeva nadahnuća povezuje sa događajnim slijedom putovanja Figuralni postupak
dotematizacije nije nužno vezan uz misaonu nadogradnju i može se pojaviti na bilo kojem
mjestu u tekstu Njime se putopisni diskurs širi kao zapažanje dosjetka ili kratka priča
Subjekt putopisnog diskursa dotematizacijskim postupcima pokazuje književno umijeće
slično onome koje se podrazumijeva u hijerarhijski višim vrstama
Postupak dotematizacije pronalazimo i u Oslobođenom Jasenovcu gdje krvavi dječiji
siperčić i na njemu crvenim koncem izvezen patuljak koji za sobom vodi puža u Sijariću
budi razna razmišljanja i pitanja Razmišlja o ratu o tome kako je neko imao sreće i ostao
živ a neko drugi opet iako je sačuvao život izgubio je razum a oni treći koji su se
izgubili u ovom ratu više se nikada neće vratiti
Dani su majski Godina je 1945 Putevima ndash kud god pogledate prolaze vojske Kraj rata
je toliko blizu da prosto možete da ga vidite Neko će se iz njega srećan vratiti Neko lud A
neko Sjetio sam se onog krvavog dječijeg siperčića sa patuljkom i pužem izvezenim
crvenim koncem pa patuljak vodi za rogove puža Ta se mala družina neće vratiti
Prolaze odnekud jednako vojske I sva ti je zemlja čudna ndash i kao da nije ona stara zemlja
nego neka nova koja dolazi samo jednom i samo s proljeća
Mogli bismo zaključiti da upravo taj emotivni dio teksta ta uvjetno rečeno bdquoemotivna
nadogradnjaldquo (kao što je navedeni citat) otkriva ličnost putopisnog subjekta te njegova
shvatanja prirode života čovjeka i prolaznosti U Sijarićevim putopisima prisutan je
figuralni postupak dotematizacije ali i naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj
baštini uz karakterističan književno-estetski stil Takav postupak prepoznajemo u zapisu
Boja riječ i kamen kada Sijarić piše o Jajcu kojeg mnogi slikari slikaju isključivo zbog
42
vodopada sa čim se ovaj putopisac ne slaže Jajce je grad koji ima historiju i koji se nalazi
u Bosni pa ga zbog toga i treba slikati Sijarić ističe kako je nekadašnja nezavisna
bogumilska Bosna u svoje vrijeme bila okupila duhove slobodarske protiv dogme i protiv
crkve U Bosnu se dolazilo i prolazilo da se nadahne slobodama u nju se dolazilo i
dogovaralo i odatle se borilo Ovakve primjere naučnog postupka dotematizacije isključivo
pronalazimo u putopisu Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi dok je
figuralni postupak dotematizacije najviše zastupljen u Oslobođenom Jasenovcu a takvim
postupkom putopisni diskurs se širi i preobražava u esej i kratku priču
Figure kulturalnog pamćenjaPojam bdquoumijeća pamćenjaldquo (ars memorativa) prvenstveno se veže za zapadnjačku tradiciju
Grčki pjesnik Simonid (živio je u 6 st pr n e) izdvaja se kao tvorac općenito umijeća
pamćenja te ovo umijeće definira kao jednu od pet oblasti retorike Smatra se da je
Ciceron najbolje objasnio mnemotehniku u smislu da se princip mnemotehnike sastoji u
43
tome da se odaberu određena mjesta te da se stvore mentalne slike za stvari i mjesta koja
se žele zadržati u svijesti Kada je riječ o pamćenju razlikuje se prirodno i artificijelno a
umijeće pamćenja temelj je artificijelnog pamćenja a kultura sjećanja je univerzalni
fenomen Svaka socijalna grupa manja ili veća posjeduje određeni oblik kulture sjećanja
U prethodnim poglavljima ovog rada bitno se isticalo to da je Ć Sijarić u svojim
putopisima prvenstveno u Zapisima o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi nastojao
sačuvati sjećanje na prošlost te na taj način stvoriti neraskidivu vezu prošlosti i
sadašnjosti a tu vezu isključivo stvara na temeljima prostora i vremena Upravo se smatra
da ono što je prostor za umijeće pamćenja vrijeme je za kulturu sjećanja Tako kultura
sjećanja počiva najviše na oblicima odnosa prema prošlosti dakle u sjećanju se
rekonstruira prošlost Međutim ta prošlost kao takva mora ući u svijest jer ne smije
sasvim nestati moraju postojati svjedočanstva a koja moraju iskazivati neku
karakterističnu diferenciju
Svaka ličnost i svaki historijski fakt se već u svom prispijeću u pamćenje transponiraju u
neki nauk pojam simbol tako oni dobivaju neki smisao postaju element idejnog sistema
društva Iz ove suigre pojmova i iskustva nastaje ono što želimo nazvati figurama sjećanja
Figure sjećanja određuju tri obilježja konkretni spoj s vremenom i prostorom spoj sa
nekom grupom i rekonstruktivnost kao poseban postupak Figure sjećanja su uvijek
prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila Sijarića riječ je o oživljenom
prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu Pojam prostora obuhvata i
svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu (namještaj uređaji prostorije sa svojom
specifičnom uređenošću) što pruža sliku stabilnosti U putopisu Herceg-Bosno i tvoji
gradovi dominantan je spoj s vremenom i prostorom Kada govori o gradu Travniku
Sijarić spaja prošlost i budućnost u obliku tvrđave
Dugo poslije pada Bosne pod Turke Travnik je bio jedno malo mjesto ndash sa malo dućana i
sa hanom ali i sa svojom tvrdom tvrđavom iznad sebe koja je značila sigurnost onih koji tu
žive To je danas onaj stari dio Travnika koji se zove Stara varoš i u kojem je Nova
džamija ndash to jest bila nova u jedno vrlo davno vrijeme kad je načinjena ndash čak godine
1549 što znači da je ta Nova džamija jedna od najstarijih u cijeloj Bosni a reklo bi se i
najljepših
Historija slijedi pamćenje a kulturno pamćenje se usmjerava na fiksne tačke u prošlosti
Međutim prošlost kao takva ndash u tom obliku se ne može održati ona se preoblikuje u
simboličke figure za koje se veže određeno sjećanje Razne pripovijesti one istinite i
neistinite također su figure sjećanja Za kulturno pamćenje nije bitna faktična već
44
prisjećana povijest Tako da su i mitovi figure sjećanja Mnoge priče čija istinitost nije
provjerena i ustanovljena (možemo ih nazvati legendama) također su figure sjećanja a
takve priče u velikoj mjeri pronalazimo i u Sijarićevoj putopisnoj prozi Pišući o Drini
Sijarić priča priču o dvjema sestrama koje su gradile dva grada Jerina s lijeve a njena
sestra sa desne strane Drine Kako je grad sa desne strane bio veći Jerina je zbog toga
otrovala svoju sestru
Ali priča tu nije stala i ide dalje ndash slika Jerinu kao golu ženu i raspusnicu Mlada gola i
željna mladića ndash ona ih je uvodila u svoje odaje da je obljube a poslije bacala ih u Drinu
I sve dok se gore gradio grad Drina je dolje odnosila mladiće Majstori su o tome morali
da ćute A što riječima nisu smjeli da kažu kazali su svojim dlijetima Na jednoj ploči
uzidanoj isklesali su golu ženu ndash u položaju grozno razvratnom da time kažu kakva je
Jerina I tako je kamen govorio ono što jezik nije smio
Kulturno pamćenje uvijek ima svoje posebne nosioce to su najčešće učitelji sveštenici
pisari učenjaci a što svakako možemo povezati sa putopiscem Ć Sijarićem U ulozi
putnika Sijarić čuva sjećanje na Bosnu i Hercegovinu (prvenstveno njene gradove) i
sjećanje na mračnu prošlost kakvo je ono u putopisu Oslobođeni Jasenovac Kulturno
pamćenje se kroz slijed generacija održava putem kulture što sa sobom povlači pitanje
identiteta Identitet se uspostavlja preko pamćenja i sjećanja Tako jedna grupa svoj grupni
identitet može reproducirati samo pamćenjem a osnovu pamćenja čini kultura
Putopis kao takva forma ima upravo taj zadatak da sačuva identitet jedne čitave grupe
Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku prošlost govore o
drevnim gradovima bosanskim kraljevima banovima feudalcima pašama agama i
begovima kazuju o Bosni i Hercegovini Bosancima i Hercegovcima o njihovim
sudbinama I samo ljudsko postojanje zamislivo je samo na tlu i u okviru kulture i društva
Svijest o socijalnom pripadanju (kolektivnom identitetu) temelji se na zajedničkom znanju
i zajedničkom pamćenju koje je obilježeno govorom Kada je riječ o identitetu i njegovom
značaju vjerovatno najviše do izražaja dolazi zapis Tvrdi mi grad Bobovac gdje Sijarić
govori o najznačajnijem i najbolje utvrđenom gradu srednjovjekovne Bosne kojeg je
podigao ban Stjepan II Kotromanić prije prve polovine 14 stoljeća
Bobovac je bio u centru zemlje bosanske ndash u gorostasnom i od puteva udaljenom kraju u
onom gdje je bio i dvor bosanskih banova to jest prijestonica zemlje i vjerovalo se dokle
se god drži tvrdi Bobovac držaće se i cijela Bosna iz ovog se grada branila Bosna I sva
njena snaga bila je tu U tom kamenu ndash na kamenu u tim zidovima što su strčali kao da su
iz stijene izrasli Danas vam to liči na zube starca Jer ono što je nekad krepko stajalo i
45
prijetilo oburvalo se kule tabije podzidi ndash danas su samo gomile ili ako još stoje ndash stoje
žalosno
Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom 20 stoljeća izdvaja se figura
kulturalnog pamćenja Tzv mjesta pamćenja koja književni tekstovi obnavljaju skupom
simboličkih figura javljaju se u funkciji pohranjivanja utemeljenja i očuvanja znanja o
sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke prošlosti U skupu simboličkih
slika stvara se sistem kulture pamćenja koji se u književnim djelima najviše postiže
intertekstualnošću
Mnogi književni teoretičari i kritičari smatraju da je prostor bitan element proznih
književnih djela u cjelosti U Kritici čistog uma Immanuel Kant određuje prostor i
vrijeme kao nužne oblike svake spoznaje počevši od elementarnih opažanja i predstava U
dvadesetom stoljeću veliku pažnju prostoru posvećivali su Max Weber E Durkheim G
Simmel M Foucault i E Husserl To tzv povezivanje književnosti s geografijom dogodilo
se 90-ih godina dvadesetoga stoljeća a pitanje prostora postala je važna tema u mnogim
područjima književnosti Prostor ima zadatak da omogući liku da se kreće da se snalazi da
kroz prostor iskazuje neke svoje osobine karakteristike i vlastite probleme egzistencije
Motiv prostora se u književnom djelu nije dovoljno izučavao Bahtin kaže bdquoProces
osvajanja realnog istorijskog vremena i prostora i realnog istorijskog čoveka koji se nalazio
u njima u književnosti je tekao komplikovano i isprekidanoldquo Bahtin povezuje vrijeme i
prostor i daje mu zajednički naziv hronotop On je zastupao tezu da su osvajane pojedine
strane vremena i prostora dostupne na određenom povijesnom stepenu razvoja
čovječanstva ali ne u dovoljnoj mjeri Bahtin je još i dodao da je došlo vrijeme kada se na
prostor u književnim djelima treba gledati kao na nešto bitno i u skladu sa vremenom jer
je značajno izražavanje neraskidivosti prostora i vremena Prostorna i vremenska obilježja
se stapaju u jednu konkretnu cjelinu vrijeme se bdquosteželdquo postaje umjetnički vidljivo a taj
prostor se uvlači u kretanje vremena sižea Obilježja vremena razotkrivaju se u prostoru a
prostor se osmišljava i meri vremenom
Kada je u pitanju gradski prostor u književnosti Richard Lehan navodi kako grad uvijek
igra veliku ulogu u ljudskoj sudbini bez obzira na način kako je predstavljen te da urbani
konstrukti moraju biti neprestano preispitivani jer su oni artificijelni i diverzni Upravo je
taj gradski prostor često obilježen nelagodom odbojnošću strahom i neprilagođenošću
nasuprot idiličnom i bdquorajskomldquo selu
Tijelo se stjecajem okolnosti našlo u mrskom gradu dok zarobljena bolesna duša žudi za
povratkom u iskon na selo u čedno pastoralno okruženje u zdravlje u čistoću identiteta
46
Za razliku od artificijalnoga grada selo je tijesno povezano sa prirodnom slikom svijeta
Stoga realisti nisu voljeli grad i o urbanoj civilizaciji pišu gotovo isključivo kao o otuđenoj
formi života
U razdoblju moderne prepoznaje se veće zanimanje za urbanu tematiku i fenomene
gradske civilizacije Ona donosi i sasvim novo viđenje grada kao slojevitog prostora u
kojem se pokazuju različite kulturne političke društvene nacionalne i umjetničke
vrijednosti Upravo u razdoblju moderne prvi put se u književnosti grad počinje promatrati
kao proces kao simultanost različitosti Modernistički pisci predstavljaju grad kao
kompleksnu strukturu koja postaje poticaj za čisto mentalne procese Grad postaje mjesto
duševnih kriza U čovjeku se javlja nemir strah nelagoda i beznađe
Dean Duda napominje da djelovanje nadmašuje viđenje u svakodnevnim pričama o
prostoru a to jednostavno znači da se prostor proizvodi kretanjem
Već u samom smislu i razlogu nastanku putopisa Oslobođeni Jasenovac izdvaja se figura
najvećeg sabirnog logora u nekadašnjoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj logor Jasenovac
Sam pojam bdquosabirni logorldquo kao vrsta zatvora koja je stvorena za političke protivnike
pripadnike pojedinih etničkih ili religijskih grupa civila iz kritičnog vojnog područja ili
bilo koju grupu ljudi povlači sa sobom sve negativne konotacije Ćamil Sijarić taj prostor
uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na smrt pa
pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Cjelokupan taj prizor izaziva strah a gluha
tišina smrad od blata od truleži od gasova i same zemlje pojačava to nezaobilazno
osjećanje u njemu Smrt je osnovna misao koja prati ovaj prostor Sijarić ističe da je drveće
i ptice na njima jedino što pokazuje trag života osim toga tu ništa više nije živo
Zato je ova zemlja tako utabana
Zato je tako jadna
Sada je sva crna I ćutljiva Kao kakvo živo a jadno biće koje je mnogo propatilo Ovdje
ima drveća i na njemu ima ptica I reklo bi se da više ništa živo tu nema
Ovo je bilo mjesto umiranja
Logor smrti
Bilo mu je ime Jasenovac
Kroz njegovu kapiju ulazilo se ali se nije i izlazilo
Također Sijarić napominje da to i nije neki veliki prostor ali da je užasan zbog svega
onoga što se na njemu vidi Za njega je to groblje koje se širi i nema granica Možda
jedinu simboliku života pruža slika čovjeka koji je nekako uspio preživjeti između tih
mrtvih ljudskih tijela
47
I eno s kraja vode sa blatne obale između panjeva i vrbovog granja jedan čovjek ustaje
Diže se gore kao avet Poderan je mokar i kaljav Lice mu je u maljama i staro Mršav je i
jadan i izgleda tako kao da je već bio jednom umro pa nekim slučajem oživio i ustao
odozdo između mrtvih Ustajanjem jednog živog čovjeka iz ovog beskrajnog groblja u
vodi bio sam zbunjen i preplašen
D Duda također ističe kako je učestalost tegoba i prostora patnje (kakvo je upravo ovaj
prostor logora) u jasnoj opreci naspram domovine i slobode ali isto tako i jasno definirane
klasne pozicije tj socijalnog statusa Ono možda što je karakteristično za prostor logora i
sam ovaj putopis je i to što Sijarić u samom djelu ne opisuje dovoljno čovjeka zatočenika
njegove misli osjećanja i strah Sve se to nazire u cjelokupnom djelu sva ta osjećanja i
strahovi čovjeka koji očekuje smrt su podloga ovog putopisa ali konkretnih opisa
pronalazimo samo na nekoliko mjesta a jedan takav je i sljedeći
Čovjek u logoru mnogo vidi ali sve ne može vidjeti ndash jer šta vi znate koga sve to dovode na
obalu čujete kako se voz zaustavio i kako lokomotiva brekće i znate da su to tamo
dovedene nove žrtve Najedanput čujete ustaške psovke plač ženski vrisak zapomaganje
pisku djece i jasno vam je da to tamo ustaše ubijaju ženski glasovi se uvijek jače čuju
Žene pred smrt više protestuju nego muškarci A novodovedeni zatočenici više od starih
Možemo uočiti da kod Sijarića često imamo pozivanje na određene objekte i mjesta To su
prvenstveno gradovi i logor u Oslobođenom Jasenovcu Tako i ovdje svaki grad sam za
sebe predstavlja određeno mjesto mjesto pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i
njeno oživljavanje Srednjovjekovne gradine koje baš zbog toga što su gradine i to još
srednjovjekovne asociraju na prošlost dalju i od one koju poznaje i sam putopisac Smatra
se da se na određenim mjestima objektima u gradovima struktuira čovjekov život
njegovo ponašanje putanje koje slijedi kroz prostor i vrijeme jer grad kao takav
reflektira i utjelovljuje moć stvara red u prostoru i vremenu te disciplinu prostora i
vremena
U ovom putopisu (Oslobođeni Jasenovac) izdvaja se i bolnica kao još jedna
karakteristična figura prostora Namijenjena da liječi i time pomogne onima koji su
bolesni ovdje bolnica poprima sasvim drugačije značenje To je bila jedna baraka koja je
postojala samo formalno niti jedan bolesnik te bolnice nije izliječen Kako bi pred
međunarodnom komisijom prekrili tragove stravičnih zločina renovirali su tu bolnicu
Bitno je navesti to da ove podatke Ć Sijarić doznaje od preživjelog logoraša
Ustaše su tom prilikom pobili oko šesdeset bolesnika iz te bolnice onih koji su svojim
izgledom odavali pravo stanje logora Zatim su u bolnicu uneseni novi kreveti Uneseno je
48
i sve drugo što je jednoj bolnici potrebno A onda su ndash na kraju u bolnicu na nove krevete
i u nove postelje uvedeni novi bolesnici Ali oni nisu bili bolesni oni su bili zdravi ljudi ndash
koliko u logoru neko može da bude zdrav ali su i takvi jadno izgledali i imali da
predstavljaju bolesnike Tada smo dobili i nove logorske brojeve Bili su vrlo niski kako bi
se prikrilo pravo brojno stanje logora
U ovom stravičnom okruženju izdvaja se i religijski prostor Za D Dudu religijski prostor
je prostor susreta To je način stvaranja ljepote harmoničnosti i prirodnog idiličnog
prostora Kao i bolnica i ovdje je religijski prostor sasvim formalan Godine 1941 i 1942
u logoru su bili zaveli bogosluženje Za katoličku crkvu i džamiju uređene su bile posebne
sobe
Pop je bio neki Zvonko Brekalo Umro je od tifusa A hodža jedan zatočenik Ustaše su ga
uniformisali dali su mu čin satnika ndash a odmah zatim likvidirali ga ndash objesili su ga
Figuru smrti i grobnice pronalazimo i u putopisu Zapis o gradovima tačnije u zapisu O
Lenjingradu gdje Sijarić govori o stradanjima u Drugom svjetskom ratu Na specifičan
način opisuje grobnice te zajedničke masovne grobnice koje spajaju one sa istim tragičnim
sudbinama a koje su i nazvali bdquobratskim mogilamaldquo Sijarić kazuje o svim žrtvama rata o
tom besmislu koje ne donosi ništa dobro a uzima puno više o svakom pojedincu koji
izgubi dragu osobu
Tu među njih uđi ćutke S kapom u ruci S mislima da su to žrtve kakve si i ti imao u svojoj
zemlji Tako ćeš moći lakše da hodiš kroz ove beskrajne bdquobratske mogileldquo I zublja koja
nad njima gori podsjetiće te na zublje žrtvama u tvojoj zemlji Pa ti ovo groblje dođe kao
ono u tvojoj zemlji ndash nad kojim si već lio svoju suzu za drugovima za prijateljima za
poznanicima I nije ti drukčije nego da ovdje leže i tvoji ndash tvoji znanci
Sijarić piše i o porodici Savič koja je nastradala u tom ratu Posebno ističe bilješke
djevojčice Tanje najmlađe u toj porodici
Kao učenica Tanja je napisala jedno pismo o stradanjima svoje porodice Kratka hronika
djevojčice Tanje svakako da podsjeća i samim tim može se usporediti sa dnevnikom Ane
Frank trinaestogodišnje Židovke koja je u tajnom skrovištu bilježila svoje misli osjećanja
i strahove Te djevojčice dijelile su istu sudbinu jedne od mnogobrojnih žrtava Drugog
svjetskog rata
49
Zaključak Govoreći o književnim vrstama koje ujedinjuju povijesno-znanstveni interes s umjetničkim
oblikovanjem Milivoj Solar kaže ldquoMeđu takvim književno-znanstvenim vrstama od
posebne je važnosti također putopis S jedne strane on može predstavljati doprinos
geografiji ili etnografiji dok s druge strane predstavlja osobitu književnu vrstu u kojoj je
putovanje i opis proputovanih predjela ili zemalja povod za šire umjetničko oblikovanje
zapažanja dojmova i razmišljanja o svemu onom što putopisca zaokuplja tokom
putovanjaldquoemspČesto se na taj način putopis približava eseju ili romanu u kojemu je fabula
organizirana kao slijed događaja koji seemspzbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine
likova Iako postoji to mišljenje da se putopis približava eseju ili romanu i isto tako da se u
posljednje vrijeme pokazuje veći interes za takvim književnim žanrom putopis je svakako
manje istraženo proučavano i na kraju krajeva čitano područje To se pokazuje i kada je u
pitanju Ćamil Sijarić poznatiji je Sijarić romanopisac nego Sijarić putopisac
Ako se vratimo na mišljenje M Solara da je u putopisu fabula organizirana kao slijed
događaja koji se zbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine njih to bismo mogli
povezati sa ovim piscem bar konkretno u putopisu Oslobođeni Jasenovac dok Zapisi o
gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi djeluju na posve drugačiji način Sijarić se više
50
bazira na historiju koja se polahko zaboravlja i kao da nastoji da je spasi od tog zaborava
Njegovi likovi su usputni i bez nekog posebnog značaja osim ako nije riječ o nekoj
historijskoj ličnosti Međutim tu se opet izdvaja Oslobođeni Jasenovac u kojem jedan lik
preuzima ulogu naratora pa kao bivši logoraš grobar priča svoje doživljaje koji djeluju
kao neka vrsta ispovijesti Onog trenutka kada Sijarić govori o historijskim ličnostima
govori ono što je manje i više poznato
Često ne nudi ništa novo i novost nije način njegovog postizanja zanimljivosti ali on je
pisac koji odlično poznaje mjesto na koje putuje a posebno historiju iako nije historičar
već uvijek u svakom smislu samo pisac Njegova historijska priča nije puko kazivanje
činjenica već pravi književno-umjetnički tekst Anegdote i legende su ono što krasi
njegovo pisanje i doprinosi toj zanimljivosti Pokazalo se da su doba mjesto i trajanje
ključni elementi Sijarićevog putopisa On je vremenski i prostorno ovjekovječio i sadašnji
ali i daleki i zagubljeni teritorij Bosne i Hercegovine
Ostavio je jasnu sliku njenih ljudi njihovu historiju i legendu nacionalnu i vjersku
isprepletenost i suprotstavljenost ujedno i pitome i surove prirode te običaja
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti tj putopiščeva objašnjenja o razlozima nastanka nekog
putopisa najčešće se nalaze u samom predgovoru Pokazalo se da je to slučaj i u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja a zatim
vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa putovanja
Sijarić kao razlog svog putovanja navodi tu činjenicu da jugoslavenski srednjovjekovni
gradovi nisu dovoljno istraženi U Oslobođenom Jasenovcu okvir predstavlja uvodna
rečenica Sijarić kaže ldquoIšao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjetildquo
Razlog njegovog putovanja u Jasenovac je namjera da otkrije sve te strahote koje su se
desile s tim da ni sam pisac ne sluti šta će sve zateći i vidjeti
Vjerovatno dvije najvažnije značajke putopisnog subjekta su snalažljivost i perceptivna
usmjerenost Neki se putopisci baziraju na opise historijskih znamenitosti neki na
tradiciju svakodnevni život neki na opise prirode a Sijarić u svoje putopise kombinira sve
te elemente Najviše bdquoizravnih susretaldquo sa putopiscem imamo onda kada opisuje neku
znamenitost prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi U Zapisima o
gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih dijelova kada se opisuju putevi i
historijske znamenitosti Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi Kako je
i navedeno to se najbolje može vidjeti u tekstu Putovati znači ndash vidjeti
Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje
je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost
51
putopisnog svijeta Oba Sijarićeva putopisa Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji
gradovi prvenstveno su usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje
mjestima građevinama i običajima To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj
izvještajnoj ili naučnoj obradi Međutim u tim pripovijedanjima i opisivanjima
pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici samog putopisa S druge strane u
slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se drugačije odlike U tom djelu
pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju istu poziciju u samom
tekstu
Dotematizacija uključuje obavijesti kojima se nadograđuje osnovno putopisno izlaganje i
postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za približavanje
putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta Dva osnovna
postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija figuralnim
postupcima U Sijarićevim putopisima prisutan je figuralni postupak dotematizacije ali i
naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj baštini uz karakterističan književno-
estetski stil
Figure sjećanja su uvijek prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila
Sijarića riječ je o oživljenom prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu
Pojam prostora obuhvata i svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu Figure sjećanja
su uvijek prostorno i vremenski konkretne Putopis ima zadatak da sačuva identitet jedne
čitave zajednice Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku
prošlost U Oslobođenom Jasenovcu u prvom planu izdvaja se figura logora Ovaj pisac taj
prostor uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na
smrt pa pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Sijarić piše isključivo o gradu i
gradskim običajima jer za njega svaki grad predstavlja određeno mjesto mjesto
pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i njeno oživljavanje
52
O piscu
Ćamil Sijarić je da još ovo kažem na kraju bio neobično pitoreskna pojava u našem
ljudskom svijetu i već za života postao predmet mnogih priča i anegdota Bio je oličenje
drevne jednostavnosti i neposrednosti U neprirodnom svijetu bio je prirodan čovjek
Ćamil Sijarić rođen je 18 decembra 1913 godine u Šipovicama kod Bijelog Polja u Crnoj
Gori u jako imućnoj zemljoradničkoj porodici Rano ostaje bez oba roditelja te odrasta
kod strica Osnovnu školu završio je u Godijevu u Bijelom Polju a odemsp1927 doemsp1935
godine pohađa Veliku medresu kralja Aleksandra uemspSkopljuemspiz koje je zbog političke
aktivnosti bio isključen Školovanje nastavlja u Vranju i u gimnaziji maturiraemsp1936
godine Iste te godine upisuje Pravni fakultet uemspBeogradu Diplomirao jeemsp1940 godine a
za vrijeme Drugog svjetskog rataemspslužbuje uemspSarajevuemspMostaruemspBosanskoj Gradiški
iemspBanjaluci Za sekretara Suda narodne časti u Banjaluci izabran jeemsp1945 godine potom je
novinar lista Glas i dramaturg Narodnog pozorišta u Banjaluci U Sarajevo prelaziemsp1947
godine radi u redakciji lista Pregled a potom je u Glavnom odboru Narodnog fronta i
redakciji Zadrugara U literarnu sekciju Radio Sarajeva prelaziemsp1951 godine i tu ostaje
sve do odlaska u mirovinuemsp1983 godine
Već kao đak Velike medrese u Soplju pokazuje interesovanje za književni rad U toj školi
bio je predsjednik literarne družine koja je izdavala časopis bdquoVesnikldquo u kojem je objavio
svoje prve književne radove ndash pjesme 1929 godine Bavio se i sakupljanjem narodnih
epskih pjesama u rodnom Bihoru koje je poslao Srpskoj akademiji nauka u Beogradu (i
danas se te pjesme čuvaju u arhivi spomenute akademije) Književni rad nastavlja
53
objavljujući pjesme u bdquoGajretuldquo bdquoŽeni danasldquo i bdquoPregleduldquo Za vrijeme rata ništa ne
objavljuje Bio je redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i
Akademije naua i umjetnosti Crne Gore
Nagrađen je brojnim nagradama kao što su 27-julska nagrada SR Bosne i Hercegovine
13-julska nagrada SR Crne Gore Andrićeva nagrada i dr
Umro jeemsp6 decembraemsp1989 godine
SažetakPutopis kao forma razvija se još u antici To je književna vrsta tematski oblikovana
putovanjem putopisca koji pripovjeda zgode na putu opisuje prostore kojima putuje i
mjesta na kojima boravi iznosi svoja zapažanja o ljudima koje na putu susreće o njihovim
običajima i načinu života te često o kulturnim i umjetničkim znamenitostima određenih
krajeva Za Ćamila Sijarića putopis je jednostavno opis putovanja zajedno i geografija i
historija i etnografija Historijska priča je ona koja zauzima primarno mjesto u njegovom
putopisnom opusu U ovom masterskom radu prikazali su se Sijarićevi putopisi Zapis o
gradovima Herceg-Bosno i tvoji gradovi i Jasenovac Knjiga Zapisi o gradovima
objavljena je 1970 godine a 1986 Sijarić objavljuje putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi
Po tematici se ovaj putopis može izjednačiti sa putopisom Zapisi o gradovima dok je
Oslobođeni Jasenovac i svojom formom i sadržajem ustrojen na potpuno drugačiji način
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta
Pokazalo se kako te obavijesti pronalazimo u predgovoru ali i u pojedinim zapisima unutar
putopisa Kada je riječ o zanimljivosti mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive
zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru međutim ovaj pisac ipak sve što je
zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način posebno u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi Usputne priče anegdote i legende su osnovni elementi
kojima Sijarić postiže zanimljivost i novost Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna
izražajna postupka u putopisu Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom
20 stoljeća izdvaja se figura kulturalnog pamćenja Ta tzv mjesta pamćenja javljaju se u
funkciji očuvanja znanja o sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke
54
prošlosti Ovi putopisi sadrže niz figura kulturalnih pamćenja kao što se i pokazalo u
samom radu
SummaryTravelouge as form was developed in the classical period It is a literatur category
thematicly shaped with travelers journey in which he narrates about events descripes
places he has seen people he met their customs and way of living and often about cultural
and artistic sights of specific areas For Ćamil Sijarić travelouge is simply description of
travels including geography history and etnhography Historical story is primar in his
travelouge opus This master thresis showed us Sijarićs travelouges Zapis o gradovima
Herceg-Bosno i tvoji gradovi and Jasenovac Zapis o gradovima was published 1970
Herceg-Bosno i tvoji gradovi 1986 Thematically they are very similar while Jasenovac is
with its form and content established differently Framework and notices are authors
expalanations for writing the text We found notices in preface but also in the text of
travelouge Critics claim that most interesting events happen in unknown and far places
However this author search for new and ineresting in his country in a completly different
way as shown in Herceg-Bosno i tvoji gradovi Side stories anecdotes and mhyts are basic
elements for Sijarićs new and interesting storytelling As expressed element of literature of
late 19 and 20 century it stands out figure of cultural memory Those cedilcedil memory placesldquo
occur as intent to preserve knowledge about ourselfs recall historicaly endangered
meaning of common past These travelouges contain series of cultural memories as
shown
55
Literatura Assmann Jann Kulturno pamćenje Pismo sjećanje i politički identitet u ranim
visokim kulturama s njemačkog preveo Vahidin Preljević Biblioteka tEKST
Zenica 2005
Bahtin Mihail Oblici vremena i kronotopa u romanuMatica hrvatska kolo 3
(2008)
Dizdarević Faruk Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila
Sijarića Avlija-portal za kulturu književnost i društvene teme Dostupno na
httpwwwavlijameesejifaruk-dizdarevic-stradalnistvo-kao-umjetnicka-vizija-u-
knjizevnom-djelu-camila-sijarica (2352014)
Duda Dean Priča i putovnje hrvatski romantičarski putopis kao pripovjedni žanr
Matica hrvatska Zagreb 1998
Duda Dean Kultura putovanja Naklada Ljevak Zagreb 2012
Galić Gordana Vladimir Nazor od Splita do piramida - tekst imaginacija
reprezentacija Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske Dostupno
na httphrcaksrcehr86365 (1352014)
Hrvatska opća enciklopedija Leksikografski zavod Miroslav Krleža Zagreb 2008
Dostupno na httpwwwenciklopedijahrNatuknicaaspxID=51177
Isaković Alija Hodoljublje Svjetlost Sarajevo 1973
Kulenović Tvrtko (priredio) Ćamil Sijarić- Zapisi Izabrana djela I-X knjiga
deveta Veselin Masleša Sarajevo 1991
Kulenović Tvrtko Ćamilovi putopisi Diwan - časopis za kulturu Javna biblioteka
Alija Isaković Dostupno na httpwwwdiwanmagcombaarhivadiwan7-
8sadrzajsadrzaj14htm (562014)
Lešić Zdenko i Martinović Juraj (ur) Naučni skup Književno djelo Ćamila
Sijarića Sarajevo 2003
Ivan Lovrenović (2012) Prostori putopisa Dostupno na
httpivanlovrenoviccom201203prostori-putopisa-2 (2762014)
Miličić Irena Teoretičari hodočasnici činovnici tri vrtse renesansnih putopisnih
tekstova Zagreb 2010 Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske
Dostupno na httphrcaksrcehr56766 (1152014)
Nemec Krešimir Čitanje grada Ljevak Zagreb 2010
56
Sijarić Ćamil Zapisi o gradovima Zadruga Sarajevo 1976
Todorova Marija Imaginarni Balkan prevele s engleskog A B Vučen i D
Starčević Biblioteka XX vek 2 izdanje 2006
Zvrko Husein Ćamil Sijarić- pripovjedna proza Dobra knjiga Sarajevo 2013
23
Sve što je ovdje u ovome naselju nekada stajalo na svojim nogama danas je palo dolje A
gore ostali samo dimnjaci iz kojih se više dim ne diže Strše grozno iznad paljevine strše
kao dignute ruke u prazno nebo a nebo je danas plavo i lijepo danas je dan proljetni Dok
je drugo sve palo dolje ndash sve se sravnilo sa ravnom zemljom i umrlo
Sabirni logor Jasenovac bio je najveći sabirni logor i logor smrti u Nezavisnoj Državi
Hrvatskoj Sabirni logori osnovani su kao mjesta zatočenja prisilnog rada i ubistva velikog
broja Srba Židova Roma i Hrvata tačnije svih onih koji su se protivili tadašnjem
ustaškom režimu Sabrini logori nastali su kao rezultat politike rasne i nacionalne
isključivosti u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj koju je 1941 godine pod utjecajem nacističke
Njemačke proglasila Ustaška domovinska organizacija
U svom tekstu bdquoĆamilovi putopisildquo Tvrtko Kulenović navodi da je ovaj putopis drugačiji i
da se zbog toga izdvaja među objavljenim knjigama njegovih putopisa Oslobođeni
Jasenovac je na raskršću između beletrističkog i feljtonističkog oblikovanja gdje pisac
opisuje strahote Drugog svjetskog rata Kao mladi partizanski oficir Ćamil Sijarić je bio
među prvima koji su posjetili taj logor Na samom početku on navodi razlog zbog
putovanja gdje kaže ldquo Išao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjetildquo On
prikazuje strašne slike prikazuje smrt ludilo čovjeka koji nije mogao podnijeti sve ono što
je u logoru doživio gomilu ljudskih tijela izgorjelih ili poluspaljenih
Sijarić kroz tekst naglašava strahote tog zločina tako što nekoliko puta izgovara riječ
Jasenovac On kaže ldquoZemlja na koju stupamo nogom zove se Slavonija a mjesto u koje
smo stigli - Jasenovac Izgovaram tu strašnu riječ nekoliko puta Jasenovac Jasenovacldquo
Vjerovatno najjači efekat ostavljaju izuzetno detaljni opisu u ovom putopisu Sijarić kao da
nastoji stvoriti jednu neuništivu sliku koja će biti svevremeni podsjetnik i opomena Pišući
o leševima koje su zločinci bacili u rijeku kaže ldquoNeki nemaju svoga lica Nemaju glave
Neko nema ruke Nema noge Ili nema nijedne noge A poneki i ne liče na ljudske leševe
nego na nešto neodređeno što se crni iz vode i oko čega se viju muhe Jednog takvog voda
je digla gore na granu Glava i ostalo više se na njemu i ne razlikuju I takav ndash s grane ne
ličeći više na čovjeka kao da govori onim dolje pod sobom Šta bi mogao da im govori
kad bi zaista govorioldquo
Sijarić nudi priču o jednom univerzalnom zlu koje nikoga ne zaobilazi pa ni djecu Tu
djecu te mnogobrojne raskomadane leševe naziva lutkama To su za ovog pisca dječije
lutke koje poslije mnogo igre i čupanja ostanu bez svojih dijelova
24
Kao i u većini svojih djela tako i u ovom putopisu Sijarić prati i tumači psihološku stranu
čovjeka kao pojedinca Čovjek je u stanju da svirepo ubije i muči drugog čovjeka on gubi
sve osobine čovjeka i pretvara se u životinju
Vodnik Markić iz logorske satnije nadzornik električara došao je u mehaničarsku
radionicu i tražio da mu se izmijeni baterija Bio je krvav od glave do pete i bijesan kao
zvijer Htio je da zapuši ali nije mogao jer su mu ruke bile krvave i od krvi mokre Digao
je obadvije šake i sa njih olizao krv gutajući je
Čovjek je zvijer koja bez imalo samilosti muči zatvorenike U tom mučenju vide igru i
zabavu i sve više što bi odlagali smrt i više mučili zatvorenike to bi postajalo sve
zabavnije Kada bi već ustaljeni načini mučenja postajali dosadni onda bi nastojali
izmisliti novi Zatvorenicima bi to ličilo na utakmicu jer svako od njih je pokušavao biti
pobjednik u tom takmičenju Koliko je sve to bilo strašno i prelazilo granice ljudskog
razuma svjedoči i najnoviji način mučenja To je bio šiljati kočić čiji se oštri kraj zabode
u bradu a tupi se udara puškom sve dok kolac ne probode do mozga
Veći dio ovog putopisa djeluje kao jedna ispovijest čovjeka koji je preživio i uspio pobjeći
iz logora a koji je u logoru obavljao posao grobara Na zanimljiv način Sijarić slika tog
čovjeka Pokazuje kako se živ čovjek uspijeva navići na sve ma koliko djelovalo strano i
nemoguće Takav čovjek gubi razum i emocije jer u logoru kako kaže i sam pisac čovjek
poživinči on više ne zna za odnose prema porodici i prijateljima jednostavno zamru čula i
sve ono što je ljudsko
Ali mi smo se razlikovali od takvih grobara jer mi grobari u logoru morali smo da
zakopavamo i mrtve i žive A šta to znači moj prijatelju zakopati u zemlju živa čovjeka to
vama niko ne umije kazati Niti vi možete ikada to shvatiti Nisam ni ja mogao to da
shvatim Bio sam tada još zdravih čula I ono što nekad ne biste učinili ni za živu glavu
sad činite sasvim mirno ndash jer vi više niste čovjek koji ima svoja zdrava čula nego ste
čovjek koji nema čula ndash ili su vam čula bolesna
Motiv straha provlači se kroz čitavo ovo djelo Taj strah sadržan je u glasu onih koji su u
logoru i koji u užasnim mukama čekaju smrt Oni koji su preživjeli logor pamte te glasove
po tome što čovjek nikada prije nije čuo takve ljudske glasove To nisu bili niti ljudski niti
životinjski glasovi jer ništa živo ne ispušta iz sebe takve glasove takve da od njih izludite
Sijarić posebno izdvaja ljudsku naivnost Čovjek od straha i nemoći često postane i naivan
pa vjeruje u razna obećanja i nada se spasu a spas u logoru bio je nešto nemoguće
25
Dok u putopisu Zapisi o gradovima voda simbolizira slobodu život i sreću u ovom
putopisu voda ima sasvim suprotno značenje Sada za Sijarića voda znači smrt rijeka Sava
je puna leševa i takva mu je odvratna Ona je grob ndash bdquobezmjeran grob ndash ne kopan ne
mjeren i ne ograđenldquo
Nešto što je svakako bitno spomenuti jeste i to da T Kulenović smatra kako je Sijarić
pišući djelo poput ovog o Jasenovcu mogao i trebao steći reputaciju jednog
jugoslovenskog Malapartea
Mogao je ali nije jer je njegov temperament bio drugačiji lirski a njegov pogled u istoriju
dublji pružao se do davnih vremena do samih mitskih korijena čovjekovih I korijeni zla
su isto tako duboki iako ono možda nikad ranije nije planulo tako strašnim plamenom kao
u ovoj sceni u ovom vremenu Želja za osvetom je elementarna ljudska potreba ali zlo se
zlom ne može ispraviti a uopštavanje te želje u optužbu čitavog jednog naroda samo vodi
u novo zlo
Općenito putopisi Ć Sijarića obiluju lirskim detaljima sa čim se slaže i sam Kulenović a
što potvrđuju završne rečenice Oslobođenog Jasenovca
Maj je
Trava je
Prolaze odnekud jednako vojske I sva ti je zemlja čudna ndash i kao da nije ona stara zemlja
nego neka nova koja dolazi samo jednom i samo s proljeća
Pored ovoga Faruk Dizdarević ističe kako ovi zapisi i ne sadrže toliko lirskih
reminiscencija kako je inače karakteristično za Sijarićev način pripovijedanja On niti u
jednom trenutku ne moralizira znajući da to ne bi bilo dobro Govoreći o različitim
načinima stradanja tih nesretnih zatočenika on prepušta čitaocu da sam donese vlastiti sud
o užasnim događajima i zlom vremenu On se zaključuje Dizdarević više drži
faktografije i užasnih slika događaja koji su se tamo dešavali a takav način posmatranja to
pripovijedanje doprinosi tome da se čitalac osjeća neugodno ndash čitanje gdje povremeno
zaboli želudac
26
Zanimljivost i novostiHayden White podsjeća da skupina riječi koje označavaju pripovijedanje potječe od
latinskog gnarus što znači vješt upućen i upoznat Znanje i naracija odnosno upućenost u
stvar i njeno posredovanje dvije su središnje sastavnice određenja svake pa tako i
putopisne pripovjedne situacije Pripovjedač mora voditi računa o svome naslovljeniku i
procijeniti obavijesti kojima raspolaže s tim da prvenstveno obraća pažnju na one kojima
ih želi posredovati Njegovo znanje mora biti zanimljivo drugima Zanimljivost ima dva
osnovna obilježja i oba se temelje na kategoriji novosti ili novine Prvo je novina samog
znanja a drugo često u situacijama u kojima je naslovljenik već upućen u ono što
pripovjedač iznosi to je novina načina pripovijedanja Pripovjedačeva zanimljivost
njegova znanja mora kod recipijenta izazvati znatiželju Ona se odražava kao potreba za
znanjem kao pokazivanje znakova zainteresiranosti za temu i način pripovjednog
posredovanja
Osnovni element promjene je zgoda kao osnovna jedinica pripovijedanja Ona sadrži bit
novosti i zanimljivosti čak i ako je suzimo na elementarnu promjenu mjesta poput
putovanja iz jednog grada u drugi Iako mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive
zgode ne odvijaju u vlastitom prostoru Ćamil Sijarić u ovom putopisu pokazuje upravo
suprotno
Biti u nepoznatom kraju ili dalekoj zemlji i potom ispričati svoje doživljaje znatiželjnima
predstavlja ishodište pripovjedne komunikacije Za one koji nisu upućeni putnikove su
27
zgode novost Na putu se svašta može dogoditi svašta se može zaplesti i nužno je to
zainteresiranim ispripovijedati
Putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi ne govori o bilo kojim gradovima niti o nekim
dalekim neistraženim egzotičnim prostorima Ćamil Sijarić je na bdquosvojoj zemljildquo i piše o
bdquosvojimldquo o bosanskohercegovačkim gradovima Kako je gore navedeno mnogi kritičari
tvrde da se najčešće zanimljive zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru ovaj
pisac ipak sve što je zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način
Da bi prikazao zgodu i promjenu njemu ne treba novi prostor
Treba spomenuti da je sasvim zanimljivo i krajnje upečatljivo to što Sijarić kada piše o
Rudom gradiću na Limu piše na ćirilici a abecedu zamjenjuje azbukom što nije jedini
slučaj Iako je riječ o vlastitom domaćem prostoru pisac uspijeva ispuniti zadatak
zanimljivosti
Piše o nečemu što i nije toliko poznato i što je daleko piše o historiji koja se najčešće
zaboravlja Već na samom početku spominje stećak ploču od bijelog kamena ravnu do
polovine u zemlju urasla Dalje priča o Radojici dječaku iz Rudog i njegovoj svijetloj
sudbini Tu Sijarić i spominje legendu kada je dječakova majka usnila san u kojem joj se
kazalo šta čeka Radojicu
Jedne noći je uoči Božića gore u Ravnicama jedna mlada snaha Sokolovićka usnila san
nikad ranije nije tako čudan san sanjala i nije mogla da se uzdrži a da ne ispriča svome
svekru to što joj se u snu prividjelo da je iz nje iznikao zelen bor velik toliko da je svu
carevinu s kraja na kraj svojim hladom prekrio san je laža a ja istina
Sudbina bistar um i vještina upravljanja dovela je ovog mladića (Radojicu ili Mehmed-
pašu Sokolovića) iz Rudog na mjesto velikog vezira osmanskog carstva Pored tih
podataka pisac govori i o njegovoj izuzetnoj sposobnosti kao graditelja Mehmed-paša
Sokolović bio je jedan od najvećih graditelja u turskoj historiji Jedna od njegovih ideja
bila je ta da prokopa Suecki kanal i tako spoji Crno more sa Kaspijskim jezerom Međutim
radove nije priveo kraju jer ga je u tome omeo Ivan Grozni U Medinu je doveo vodu u
Carigradu izgradio jednu od najljepših džamija a nedaleko od Aja Sofije na mjestu gdje je
danas Sultan Ahmed džamija podigao je saraj svoju vezirsku rezidenciju ukrašenu
sedefom srebrom i zlatom Sijarić spominje i ostale paše Sokolovića a posebno Kara
Mustafu koji je izgradio Rudo
Kara Mustafa-paša Sokolović da bi se odužio svom rodnom kraju darovao mu je ndash ništa
manje nego cio jedan grad Grad izgrađuje na poljani koja se zove Rudo a koja se nalazi
28
između dvije rijeke - Lima i Krupe u nahiji Polimlje a daleko od svakog drugog grada ndash
to jeste na mjestu gdje na Limu nije bilo mosta a putnici ga stalno prelazili otudi i odovud
Rudo je bio bogat grad jer je kroz njega prolazi bdquobosanski putldquo koji je vodio u Carigrad a
isto tako i u Dubrovnik Stanovnici su uživali mnoge privilegije Nisu plaćali porez a
svako je bio zaštićen i unaprijed oslobođen krivice Rudo je kroz histoju imao svoje tri
kobi kugu vatru i vodu Kuga mu je odnosila živote do gotovo potpunog istrebljenja
Vatra ga je gorjela do crne zemlje a voda mu odnosila i zemlju i kuće i rod sav i
ostavljala za sobom pustoš
Da bi postigao efekat zanimljivosti i pobudio znatiželju u čitaocu Sijarić ne govori ništa
što je novo i nepoznato on priča historiju koja nije puka statistika podataka
Njegova historija je priča anegdota i legenda a ujedno i činjenica on govori o nečemu što
je manje-više poznato ali ne dovoljno sačuvano od zaborava
Kada govori o Gračanici izdvaja jednu posebnu zanimljivost a odnosi se na to da je ovaj
grad bio prvi u Bosni i Hercegovini koji je imao svoj urbanistički plan
po kojem su tačno kao po koncu išle ulice i dućani gradske mahale i čaršije i biće da
je to bilo djelo jednog od njenih kapetana I ako je taj kapetan Bahtijarević vidio kroz selo
loš put on bi seljacima toga sela rekao da će u petak njihovim putem proći u džamiju na
čezama ndash i put je do petka bio gotov za čeze
Za razliku o tog putopisa u putopisu Zapisi o gradovima Sijarić nudi sliku jednog dalekog
nepoznatog kraja Govori o drevnoj Mezopotamiji Asiriji dalekoj Rusiji i jugoslavenskim
gradovima U tom slučaju pronalazimo potvrde toga da putovanje u nepoznat kraj ili
daleku zemlju predstavlja ishodište pripovjedne komunikacije
Kada govori o Rimu Sijarić zapravo priča njegovu historiju pa i sam putopis naziva Vekia
Roma što u prijevodu znači stari Rim Govori o Romulu i Remu o rimskim hramovima
(forumima) o velikom Cezaru kojeg ubi vlastiti sin i areni bdquoKoloseo Flavioldquo gdje su kako
kaže sam pisac bdquoZvijeri rastrzale ljude jer tu se svjetina smijala žrtvama jer tu je čovjek
bio zvijerldquo U putopisu Ktesifon i Hatra spominje luk Ktesifon kojeg su izgradili kraljevi
Parte u 3 vijeku naše ere i koji je služio kao lovački dvorac Sijarić ističe da je širok 25 a
visok 37 metara što predstavlja širinu i visinu kakva se još nigdje nije vidjela U gradu
Hatra govori o veličanstvenom hramu boga Sunca o crtežima na mramoru koji prikazuju
bogove kraljeve trgovce seljake žene Ono što je samom Sijariću bilo zanimljivo jeste to
što su svi ti likovi i bogati i siromašni i carevi i ratari i prosjaci i kraljevi bili bosi
Upravo te bdquousputneldquo priče stvaraju novost i zanimljivost Sijarićevih putopisa Za njega
historija nije dovoljna historija u pravom smislu te riječi on teži za bdquonepoznatomldquo pričom
29
legendom onom koju će čuti usput koju će mu neko ispričati Tako gotovo svaki putopis
ima legendu kao npr što je ima nekadašnja bogata i blistava Hatra
Kralj Daizan naime imao je kćerku A ona je bila takva da ni jedan otac na svijetu ne bi
poželio sličan porod Priča o njoj jedna je od najstrašnijih priča na svijetu a ujedno i
najstrašnija ndash i evo šta se u njoj kaže Kralj sasanidski Sapor Prvi opsjedao je godinama i
godinama tvrdu Hatru ali je Hatra odoljevala ndash branila se i odbranila I kralju Saporu
bilo bi uzalud da se nije u sudbinu Hatre umiješala kćerka njenog kralja Daizana i to
ovako kralju napadaču otkrila je tajne zapise ndash hamajlije koji su svojim božjim moćima
štitili grad Hatru
Iskustvo pustolovine i okus egzotike tačnije upravo ono što čitateljslušatelj želi nije
moguće ponuditi ako se putovanje ne učini tematskom okosnicom teksta To doslovno
znači učiniti ga lijepim Narativni tekstovi su logikom zanimljivosti priče događajne
novosti ili uzbudljivosti što je dominantno smještena u nepoznate prostore ishodišno
tematski upućeni na putovanje i stoga stvaraju od njega strukturu Ta struktura je dugog
trajanja u književnosti pa je jedna od najčešćih uloga koju pripovjedači ili likovi ostvaruju
upravo uloga putnika Putovati je gotovo izjednačeno sa pripovijedati odnosno na neki
način imaju istu pretpostavku o zanimljivosti i novosti Pripovijedna zgoda uvijek je
isprepletena sa opisom u putopisnom tekstu
U pojedinim svojim putopisima Sijarić posebno naglašava ono što je zanimljivo ili što bi
se čitaocu moglo učiniti zanimljivim Taj postupak pronalazimo u zapisu Stara Đakovica u
Zapisima o gradovima kada naglašava da je zanimljivo to što u Đakovici i danas postoji
sedam sekti od ukupno dvanaest koliko ih je u islamu postojalo Neke od tih sekti bavile
su se isključivo proučavanjem duševnih ljudskih osjećanja ljudskim senzibilitetima
Pripadnici sekti Bektašije i Sadija napisali su veliki broj knjiga tako da je Đakovica
nekada bila mjesto učenih ljudi sa puno tekija i derviša Također na isti način zanimljivost
prikazuje i u putopisu Zemun ili bdquoSrebrogradldquo kada govori o imenima ulica koja su data
još u drugoj polovini 18 vijeka i da su neka od tih imena ostala i danas Godine 1816 na
ulicama su postavljene tablice i na kućama brojevi Prvobitno ulice nisu nosile imena
značajnih ličnosti već ona imena koja su im građani dali Tako su postojale ulice Marijina
ulica Rimska Anikina ulica Tri goluba Ulica zelenog drveta itd
U Priči o Leskovcu pisac izdvaja posebnu zanimljivost ndash priču o Radoju Domanoviću
piscu i kako sam Sijarić kaže čvrstom radikalu U Leskovcu je Domanović predavao jezik
i književnost a niko nije znao da je on književnik Domanović je bio jako bogat od oca je
naslijedio veliko imanje bio je dobar crtač i gimnastičar međutim svi su ga poznavali kao
30
boema i čovjeka bez mnogo skrupula Leskovac je poznat i po raznim narodnim pjesmama
a jedna od njih je i pjesma o srpskoj djevojci koja je otišla pod čador turskom miralaju
(gradskom načelniku) i prešla na islam dobivši ime Lejla Sijarić u svom putopisu o
Leskovcu bilježi stihove pjesme gdje majka proklinje svoju kćer
bdquoZašto Sike zašto pod čador da idešldquo
bdquoKako da ne idem miralaj me zove
Miralaj me zove kafu da mu služim
Kafu da mu služim ljuba da mu bidemldquo
Obrazloženje ili okvirObrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta
njegovo razumijevanje načina putopisnog posredovanja Putopisac iscrtava granice
vlastitog diskursa uokviruje prostor unutar kojeg se odvija komunikacija Obrazloženjem
putopisac argumentira logiku vlastitog diskursa i na određen način usmjerava proces
čitanja Iako se ta obrazloženja najčešće nalaze na početku ili kraju samog teksta mogu se
javiti i na bilo kojem drugom mjestu u diskursu
Tipično mjesto okvira ili obrazloženja pojavljuje se u obliku osobnih stavova o namjeri
okolnostima putovanja i diskurzivnoj izvedbi putopisa To doslovno otkriva razloge
pojedinih postupaka Nekada to može biti procjena očekivanja čitaoca koja ujedno i
implicira autorsku poetiku Vrlo često putopisac bira tuđi putopisni tekst kao svoj vodič
On ga na specifičan način usmjerava i vodi njegov diskurs
Kada je u pitanju Ćamil Sijarić i tačnije putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi njegovo
obrazloženje se nalazi u predgovoru On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja
a zatim vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa
putovanja Razlozi tog Sijarićevog putovanja su vrlo jasni jugoslovenski srednjovjekovni
31
gradovi nisu dovoljno istraženi Za mnoge se ne zna kada su građeni koji je bio povod za
to i čijom zaslugom su oni izgrađeni Uspoređuje ih sa spomenicima historije ali ne bilo
kakve historije već one nepoznate i vremenski neodređene one koja nudi mnogo pitanja a
ne dobija odgovore Tako ovaj pisac u putopisu Herceg-Bosno i tvoji gradovi govori o
bosanskohercegovačkim gradovima od perioda srednjeg vijeka preko onoga kada su
vladali Turci pa sve do vremena kada je vlast preuzela Austrougarska carevina
Za sve stare bosanske gradove vezan je po dio istorije nekad ta istorija u knjigama nije
zapisana nego samo u pričama ispričana a nekad samo tragovima i znakovima
nagoviještena Jedan od tih tragova od tih znakova nalazi se u gustoj gori nad Fojnicom i
ko se tamo oštro zagleda vidjeće - gradinu
Ono što čini okvir ovih putopisa karakterističnim jeste i to što sam pisac rijetko spominje
sebe rijetko kada nagovještava tu ich formu Jedan od rijetkih primjera gdje se ističe sam
pisac je njegovo putovanje u grad Daorsa iz putopisa Zapisi o gradovima
Daorsi ili Daversi su ilirsko pleme koje je živjelo u dolini rijeke Neretve u naselju kod
mjesta Ošanjići u blizini Stoca Smatra se da je grad Daorson osnovan u 4 stoljeću prije
Krista na području naseljenom još u brončano doba
Bio sam sam i velim hajd` bože pomozi A ako me noge i iznesu gore ne znam kako će
me dolje snijeti I kako su snosile one jadne Daorse Kako konje njihove kako putnika
kako vojnika kako ženu I je li im upravo zbog te visine i strmine život bio jadan ndash ili su
može biti bili srećni što su na visoku na stijeni pa zbog toga sigurni I nije mi se
drukčije činilo nego da sam se zabo u go kamen kroz koji dalje ne mogu ndash pa hajd`
natrag
U tekstu Putovati znači ndash vidjeti Sijarić kao da objašnjava razlog samog pisanja putopisa
Za njega su putevi ono što spaja i razdvaja ono što vodi na mjesta gdje su nekada bili
gradovi a gdje danas gotovo nema ništa Da nije njih ne bi se znalo kako se nekada
živjelo kako kaže sam Sijarić ldquoNekada su tamo bile pijace na kojima se prodavao vosak
koža srebro čoha vino ndash dok najzad sve nije izumrlo i pijace i gradovi i putevildquo
Putevi su primarni za civilizaciju oni stvaraju velike gradove
Oslobođeni Jasenovac Sijarić započinje rečenicom ldquoIšao sam u logor Jasenovac da
opišem to što ću tamo vidjetildquo Ta efektna rečenica predstavlja sami okvir putopisa On
polazi na put u Jasenovac da otkrije sve te strahote koje su se desile ali ni sam Sijarić ne
sluti šta će sve zateći i vidjeti
Ovaj putopisac svoja obrazloženja namjere i razloge nerijetko nudi i u samom putopisu
dakle ne samo u uvodnom dijelu Kada nailazimo na takva obrazloženja u samom
32
putopisu onda je to najčešće na početku i kraju zapisa Uočavamo početne i završne
rečenice koje su sadržajno i smisleno slične Jedan takav primjer je zapis Vekia Roma na
samom početku Sijarić kazuje o starinama starim gradovima starim zidovima te o
historiji i njenom značenju i smislu Zaključuje da je ona uvijek misteriozna i da niko ne
zna pročitati i tumačiti to što jedna starina kazuje Na kraju putopisa to isto ponavlja opet
govori o starini a posebno o starinama vječnog grada ndash Vekia Rome Ističe kako se te
starine uvijek iznova čitaju i tumače i da tome nema kraja Vrijeme predstavlja
nepoznanicu kako kaže Sijarić vremena su tama pa se čovjek teško snalazi jer vrijeme
stvari čini bezobličnim a ljude bezličnim Isti postupak pronalazimo i u zapisu Grad
bdquoSkupildquo - grad Skoplje gdje opet na početku i kraju Sijarić govori o tome kako svako
putovanje ostaje dugo u sjećanju a to prvenstveno zavisi od toga gdje putujemo i šta smo
vidjeli Neko želi vidjeti nešto novo a neko ipak nešto što je tu decenijama što je upravo
razlog njegovog putovanja u Skoplje vidjeti starine jer su one bdquoduša tog gradaldquo
Ćamil Sijarić posebno naglašava da svaki grad ima dušu koju čovjek treba dobro upoznati
da bi vidio ono što sam grad nudi Prema gradu se treba ponašati kao prema svakom
umjetničkom djelu kao prema slikama i spomenicima koje treba razumjeti i otkriti
Pred Zemunom sam dugo vremena bio nepismen i nisam umio da ga čitam I sve
donedavno nisam znao ni otkad je taj grad tu na Dunavu ni šta u njemu ima od značaja ni
prošlost kakva mu je Trebalo je da se prije kratkog vremena nekoliko dana zadržim u
tome gradu i da ga izbliza vidim
33
Subjekt putopisnog diskursaKategoriju putopisnog subjekta odlikuju pitanja o uporištima putopiščeve legitimacije
načinima njegova predstavljanja perceptivnoj i diskurzivnoj sposobnosti mogućim
podudarnostima i razlikama sa obzirom na mentalne stavove vremena i književna
strujanja
Te obavijesti o putopisnom subjektu su najčešće direktno ponuđene okvirom ali se nalaze i
u svakom dodatnom iskazu u svakom činu U slučaju da se putopisni diskurs približava
izvještajnom polu to povlači da se putopisac pred ispripovijedanim zgodama i opisanom
predmetnošću povlači u drugi plan D Duda ističe kako sam putopisac često posreduje
obavijesti o svom činu pripovijedanja te se zbog toga smatra samosvjesnim ili
osviještenim putopiscem Naime pitanje o subjektu putopisnog diskursa javlja se kao
postupak izravne ili s druge strane neizravne karakterizacije putnika promatrača ili
pripovjedača
Vjerovatno najvažnije obavijesti o putniku nalaze se na događajnoj razini Zahvaljujući
prikazu njegovog djelovanja i ponašanja otkrivamo i njegove osobine Često se u putopisu
susrećemo sa detaljima pa tako se dešava da se spominju mnogi podaci npr o vrstama
obimnosti periodu obroka Međutim takve detalje ne susrećemo u putopisima Ćamila
Sijarića Još jedna komponenta svojstvena putniku je i snalažljivost On se mora prilagoditi
svakodnevnoj logici manje poznatog svijeta Upravo je radi toga potrebna dobra
obaviještenost putopisca
Pored snalažljivosti tu je i perceptivna usmjerenost kao još jedna važna značajka
putopisnog subjekta Neki se putopisci zadržavaju na opisima historijskih znamenitosti
neki na tradiciji svakodnevnom životu neki na opisima prirode Dean Duda smatra kako
dobri promatrači često posežu za usporedbom strukturirajući zapažanja u cjeline koje
funkcioniraju poput malih studija o izgledu navikama i mentalitetima Pripovjedni
postupci koje koristi putopisac u obradi prikazane predmetnosti su znakovi njegove
sklonosti ili indiferentnosti prema njoj
Ako se osvrnemo na sami okvir Sijarićevih putopisa vidjet ćemo da tu nisu ponuđene
obavijesti o putopisnom subjektu Te obavijesti uočavamo u samom dodatnom iskazu u
svakom drugom činu U Zapisima o gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih
dijelova kada se opisuju putevi i historijske znamenitosti kao npr u zapisu Na Dunavu
Estergon kada opisuje samo putovanje i put
34
Put je dobar ravan širok asfaltiran pa je uživanje voziti se i gledati desno i lijevo zemlju
mađarsku onu za koju bi neko rekao zemlju Ungariju - zemlju Ungara ili zemlju Bele
Trećega i Bele Četvrtoga
Kao što je već rečeno putopisac se najčešće spominje kada opisuje neku znamenitost
prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi Kada piše o Pompeji Sijarić
opisuje Vezuv bdquoOno što sam najprije pogledao kad sam se našao u Pompejama bio je
Vezuv Taj uvijek zaplašujući uvijek prijeteći smrtonosni bič zemljin dignut gore nad
ljudskim glavamaldquo
Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi gdje također obavijesti o
putopisnom subjektu pronalazimo u samom događajnom činu Vjerovatno najviše tih
bdquosusretaldquo sa putopiscem imamo u tekstu Putovati znači ndash vidjeti gdje izravno upoznajemo
Sijarića kao putopisca spoznajemo njegovu ljubav prema tom književnom žanru i težnji da
spasi historiju od zaborava Slušajući ljubavnu pjesmu na gramofonskoj ploči u jednoj
ulici na periferiji Sarajeva Sijarić pamti stihove pjesme
Sinoć dođe tuđe momče iz tuđe zemlje a jutros mi konja kuje hoće da ide Više njega crne
oči suze ronjahu ne plačite crne oči opet ću vam doć`
Ono što pisac posebno pamti u toj pjesmi su riječi put i putnik On objašnjava da čak u
rječniku ne postoji niti jedna druga riječ koja ima tako sjetno značenje kao što ga ima
kratka i jednostavna riječ put a što svakako podsjeća na tužne odlaske i sretanja
Oslobođeni Jasenovac nastao je kao rezultat jednog strašnog iskustva Putopisac kao mladi
partizanski oficir je među prvima dospio na to strašno mjesto i pri tome Sijarić nudi detalje
o ljudima koje spaljuju i o glasovima zvukovima koje oni pri tom ispuštaju i o ljudima
koji u baraci te glasove slušaju čekajući da jedne od sljedećih noći i na njih dođe red
detalje koji spadaju u scene epskog užasa kakvih je u literaturi malo
Odsjev plamena vidio bi se na zidovima zgrada u logoru Mi smo taj odsjev gledali kroz
pukotine kroz rupe na barakama I slušali smo otud glasove nikad čovjek nije čuo takve
glasove To više nisu bili ljudski glasovi a ni životinjski Ništa živo ne ispušta iz sebe takve
glasove kao što su bili oni koji su dolazili s druge strane Save iz Gradiške Nisu to bili
pojedinačni glasovi nego je to bilo mnoštvo glasova Tužnih glasova Ne znate kakvih
glasova Takvih da od njih izludite
Iz ovog citata uočavamo subjekt putopisnog diskursa kojeg kroz tekst više pratimo nego
što je to slučaj sa druga dva putopisa a što svakako doprinosi tome da se općenito putopis
Oslobođeni Jasenovac svrstava između beletristike i feljtona Pored samog putopisca tu se
spominju još i vojnici grupa koja je pošla zajedno sa Sijarićem na taj put
35
Putopisni subjek subjektivno iznosi podatke o prostorima kojima putuje spomenicima
historiji običajima i mentalitetu ljudi koje upoznaje te zbivanjima na putu zgodama i
nezgodama i sl Kako bi postigli zanimljivost putopisci često preoblikuju nadograđuju ili
izmišljaju detalje u svojim tekstovima Zbog toga često se dešava situacija da je teško
utvrditi stepen vjerodostojnosti u određenom putopisu Sijarić ne djeluje kao usputni
znatiželjni putopisac već kao putopisac poznavalac određenih historijskih momenata
mjesta gdje se i sam putopis odvija Kako je Oslobođeni Jasenovac potpuno drugačije
djelo u odnosu na druga dva Sijarićeva putopisa možemo uočiti da se u ovom putopisu
izravno prati sam putopisac Čitaoci mogu pratiti putopiščeve misli emocije i ideje tu
neku subjektivnu stranu putopisnog subjekta Kada se zajedno sa ostalim vojnicima
približava logoru Sijarić razmišlja o tome kako će izgledati ono što će vidjeti U njemu se
javlja strah strah od onoga što ga čeka što mu je još uvijek nepoznato a što može
naslutiti
U onom trenutku kada spominje stvarne likove u domenu putopisne priče svi ti likovi
dobivaju sasvim novu nestvarnu dimenziju i nerijetko bivaju samo povod putopisnoj priči
Na isti način djeluju i određeni historijski događaji Upravo u putopisu Oslobođeni
Jasenovac Sijarić susreće jednog bivšeg zatočenika logora koji se igrom sreće uspio
spasiti Od tog susreta pisac bilježi njegovu priču tako da većim dijelom putopisa
možemo pratiti ispovijest osobe koja je bila dio logora i svih njegovih strahota Obavljajući
posao grobara taj čovjek je vidio pravu stranu logora vidio je sve ono što se ne može
zamisliti ili riječima opisati Njegova ispovijest je detaljna to je ispovijest živog svjedoka
koji je primoran svojim rukama zakopavao i žive i mrtve svojim očima vidio razna
mučenja i ubistva zatočenika i svojim ušima čuo očajne vapaje vrisku i strah svih tih ljudi
Za Brešića putopisac je prvo umjetnik riječi koji se u pisanju oslanja podjednako i na
stvarnost i na maštu Za njega je istinito ne samo ono što vidi već i ono što doživljava
Ovo drugo iskustvo širi granice viđenoga tj stvarnoga koje posredovanjem jezika ulazi u
putopis i to ne kao novi oblik stvarnosti već kao oblik doživljene stvarnosti
36
Pripovijedanje i opisivanjeKretanje je zapravo put bez putovanja a svijet kojim se putuje nije opisani svijet (opisom
prikazani svijet) nego tek imenovani imenom oprisutnjeni svijet
Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje
je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost
putopisnog svijeta Sa obzirom na to putopisna obrada se dijeli na općekulturnu
(turističku izvještajnu naučnu) i umjetničku (kulturnu) kako prema dominantnom tipu
diskursa tako i putopiščevoj namjeri i unaprijed zadanoj ulozi koju ima u određenoj
kulturi U središtu književnih putopisa nalazi se subjekt putopisnog diskursa njegova
sposobnost opažanja i to jedinstveno jezičko oblikovanje
Sijarićevi putopisi Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi su prvenstveno
usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje mjestima građevinama
običajima i drugom To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj izvještajnoj ili
naučnoj obradi Sa druge strane u slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se
drugačije odlike
Dean Duda ističe kako ravnopravnost naracije i deskripcije predstavlja temeljno načelo
žanra Kada je u pitanju uloga i omjer ovih dvaju osnovnih izražajnih postupaka u putopisu
- pripovijedanja i opisivanja moguće je zaključiti da u Zapisima o gradovima i Herceg-
Bosno i tvoji gradovi dominira opisivanje zbog veće usmjerenosti prema predmetnosti
svijeta nego prema pripovijedanju zgoda
Ono što Duda svakako napominje je i to da nipošto nije riječ o manjoj vrijednosti
deskripcije u odnosu na naraciju jer su ta dva postupka u putopisu istovrijedna Opisivanje
37
i pripovijedanje se međusobno nadopunjuju ono što je viđeno neodvojivo je od onoga što
je doživljeno
Sijarićevo opisivanje proteže se od onog bdquoformalnogldquo naučnog onog gdje kao historičar
nudi niz pukih činjenica Taj bijeg u prošlost stvara putopisnu stvarnost Međutim trenutni
prikaz datog mjesta pomjera u historiju uz popratne zanimljive priče o događajima i
ljudima koji su na neki način obilježili prostor gdje je i smještena sama putopisna priča
Takvo jedno opisivanje pronalazimo u zapisu iz Beograda kada govori o periodu
Osmanskog carstva u tom gradu
U Beogradu ima jedan broj kuća koje su ostale još od turskih vremena To su kuće
orijentalnog tipa i izvanredna su slika o tome kakav je po prilici mogao izgledati Beograd
kad su u njemu upravljali Turci ndash to jest do prvog odnosno drugog srpskog ustanka a i
neko vrijeme kasnije jer grad se nije ni lako ni brzo mijenjao ni poslije odlaska Turaka
Međutim u njegovim opisivanjima pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici
samog putopisa kao što je ono opisivanje planine Zlatibor
Zlatibor je jedna od onih naših planina koje samo što vas ne zovu dođi ndash a kad im čovjek
dođe onda im dolazi da ga i ne zovu Tek ovdje čini se čovjek osjeti šta znače
prostranstvo i vidici i koliko opijaju visine i širine na visinama čovjek se osjeti moćnijim
Zlatibor je visoka planina ali to ne znači i da je divlja i surova naprotiv ndash ako se za
planinu može reći da je pitoma za ovu bi se to naprije reklo
U knjizi Kultura putovanja Deana Dude primijetit ćemo da se čin pripovijedanja i
književni i svakodnevni zasniva na klasičnom principu neravnoteže tj promjene Da bi
sve to općenito bilo prihvatljivo i za čitaoca zanimljivo mora se nešto dogoditi Ta
uspostavljena ravnoteža mora se poremetiti stvari se moraju promijeniti Događaj je taj
koji zadržava pažnju Upravo je samo putovanje taj događaj i samim tim izaziva nečiju
znatiželju S jedne strane putnik posjeduje dinamiku dok su čitaoci uvjetno rečeno
statični Putnik kao kreator događaja i posjetilac nečeg nepoznatog posjeduje višak
znanja
Znanje je uvijek izvan granica mjesta što ga svakodnevno proizvodimo manje ili više
rutiniranim ustaljenim djelovanjem Narativno oblikovanje toga znanja čini od putnika
pripovjedača Duga tradicija zapadnjačke književnosti pokazuje da je putovanje posve
podudarno sa osnovnim pretpostavkama pripovijedanja i otud vjerojatno njegova
tematska kao i kompozicijska uposlenost posve sukladna spomenutoj pretpostavci
geografije da govori ljudima koji su ovdje ono što se zbiva tamo negdje iza sedam gora i
dolina
38
Te promjene pokazuju narušenu ravnotežu a ona svakako omogućava pripovijedanje Ta
Dudina ideja poklapa se sa Lotmanovim shvatanjem da junak može biti samo onaj koji
prelazi granicu iz jednog semantičkog polja u drugo
Pripovijedanje koje čini okosnicu u ovim Sijarićevim putopisima u događajnom smislu
spada u drugi plan odnosno pripovijedanje je podređeno opisu koji je s druge strane
prožet asocijacijama na prošlost promišljanjima o sebi i vlastitom mjestu u svijetu Ovdje
funkcionira samo kao vezivno tkivo Putopisac u nekoliko rečenica ispripovijeda gdje je
došao ili gdje putuje Samo pripovijedanje svodi na minimalne zgode poput promjene
mjesta u prostoru On prvenstveno donosi opis poput navedenog opis prostora gledan
okom naučnika koji određuje prostorne odnose broji raspoređuje razvrstava Bitno je
napomenuti da Sijarićevi prikazi prostora ne funkcioniraju kao puko i nasumično
opisivanje onoga što vidi već onoga što zna o njemu
U Oslobođenom Jasenovcu pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju
istu poziciju u samom tekstu O užasnim događanjima u logoru Sijarić detaljno
pripovijeda ali isto tako nudi bdquoživeldquo slike kroz iscrpna opisivanja Faruk Dizdarević u
tekstu Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila Sijarića ističe kako
zapisi odnosno cjelokupno to djelo nisu protkani lirskim reminiscencijama tako
karakterističnim za Sijarićev način pripovijedanja On se s druge strane ipak bazira na
faktografiju i užasne slike događaja koji su se tamo dešavali Ono što je svakako
karakteristično i vjerovatno slikovito rečeno jeste Dizdarevićevo viđenje Sijarićevog
pripovijedanja
Taj ugao posmatranja to pripovijedanje doprinosi tome da vas tokom čitanja povremeno
zaboli želudac
Kada je riječ o opisima samog logora i prikazivanja strahota koje su se dešavale tu
poznato je kako je Mladen Iveković bivši zatočenik tog logora istakao kako nema pera
koje bi bilo u stanju opisati strahote i užasnu atmosferu Jasenovca To je nešto što uveliko
nadmašuje svaku ljudsku fantaziju Riječ je o paklu inkviziciji najužasnijem mjestu
krvološtvu divljih zvijeri izbijanju na površinu najtamnijih instikta kakvi se dosad kod
ljudi uopće nisu pojavljivali Bitno je spomenuti i to da u samim opisima peovladavaju
tama tmurna osjećanja i crna boja koja je sasvim simbolična
Učinio sam nekoliko koraka naprijed i stao dalje nisam mogao ndash zaustavila me gomila
cigala i prašine koja ovdje nije žuta nego crna ndash od vatre od gara Danas je ovdje ndash kud
god se okreneš sve crno crna čađa crn katran crni ugarci crna zemlja ndash i mučna toliko
mučna i neizdržljiva pustoš i tišina da od toga čula zabole
39
Sijarić ujednačenim pripovjedačkim tokom izlaže različite načine stradanja tih zatočenika
Međutim ono što upotpunjuje tu sliku svakako su opisi prvenstveno onoga što je vidio
ali isto tako i onoga što je osjetio i doživio gledajući jedan takav užasan prizor
I tu vam čovjeka nije strah od smrti nego od toga kakvom će ga smrću umoriti Rekao sam
vam da je ona od vatre najgora I stoga mnogi ndash kad čuju one jauke preko vode i vide otud
odbljesak vatre ne čekaju drugu noć iduću noć svoju noć ndash noć takvu nego se sami
ubijaju
U putopisu Oslobođeni Jasenovac pronalazimo niz opisa koji su posebno efektni i samim
tim privlače pažnju čitaoca Na samom početku djela u onome što se u ovom radu izdvaja
kao okvir ovog putopisa Ćamil Sijarić ističe namjeru svog putovanja u Jasenovac Odlazi
na to putovanje da opiše ono što će vidjeti Onog trenutka kada stiže ispred logora
Jasenovac zatiče samo ruševine kuća nešto što je bilo ljudsko naselje zatiče paljevinu i
pustoš Sijarić efektno opisuje ono što trenutno vidi a što na samom početku svog
putovanja nije ni slutio da će vidjeti
Karakterističan je i opis rode prvog živog stvorenja kojeg pisac zatiče u Jasenovcu Postoji
mnogo mitova simbola i vjerovanja u raznim kulturama koja su povezana sa rodama
Vijekovima su ove ptice povezivane sa bebama i porodicom gdje je roda simbol početka
života Ćamil Sijarić u Jasenovcu zatiče rodu bijelu visoku gdje stoji na visokom odžaku
oko kojeg se zidovi nisu održali Jedini glas u mrtvoj tišini i jedino živo stvorenje u
jezivom Jasenovcu djeluje kao potpuni paradoks što i pisac vrlo slikovito opisuje
Stoji i gleda nekud u daljinu Tu joj je i gnijezdo ndash crni se veliko cijela gomila granja i
zemlje ndash i u njemu ona Roda Noga joj je duga i tanka kao vlat žita Ponekad se okrene i
gleda ispod sebe opustjelo naselje tako kao da se čudi i pita šta je to bilo šta je to moglo
tako da bude tako da se dogodi tako da se učini A svijet je dolje pod njom izgledao kao
da je doživio potop ndash koji je u svom gnijezdu u Nojevom kovčegu preživjela samo ta ptica
ta roda
40
DotematizacijaMatoš ističe kako putopisac može biti učenjak i šaljivdžija slikar i psiholog fantast i
realist jer u široki okvir putopisa pristaju sve literarne vrste
Dotematizacija uključuje tipove znanja ili obavijesti kojima se nadograđuje osnovno
putopisno izlaganje i postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za
približavanje putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta jer
se osnovnoj strukturi putovanja i opisu predmetnosti mogu dodavati različite tematske
cjeline u kojima se subjekt može pokazati kao vješt pisac ili zanimljiv mislilac Upravo se
postupkom dotematizacije temeljnog putopisnog zbivanja ostvaruje složenost putopisnog
diskursa i omogućuje posredno upoznavanje putopisca i njegova idejnoga svijeta
Branimir Donat hrvatski književni kritičar smatra da je struktura beletrističkog putopisa
za razliku od načina oblikovanja putopisnog teksta kojim dominira naučni način izlaganja
uvijek pružala piscima šanse da govore o svemu i svačemu omogućavala im je da digresija
postane važna okosnica pripovijedanja i da se u okviru reportaže dotaknu i onih tema koje
su se prije gotovo isključivo povezivale uz priču ili roman
Dva osnovna postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija
figuralnim postupcima Uz misaonu nadogradnju koja se u putopisu najčešće javalja kao
manja tekstualna cjelina i svojom motivskom zaokupljenošću upućuje na posebnu
autonomiju upravo tropi i figure značenja pridonese literarizaciji žanra Dean Duda prvi
postupak naziva izravnom a drugi neizravnom dotematizacijom
Primjer osnovne misaone nadogradnje uočavamo u putopisu Herceg-Bosno i tvoji gradovi
gdje pisac slušajući ljubavnu pjesmu razmišlja o sastancima i rastancima ljudima koje
41
spajaju i rastavljaju putevi Razmišlja o prolaznosti života o čovjeku koji je i neprimijetan
u vremenu koje dolazi i prolazi o putu koji čovjeka odvede negdje ali ga i ne vrati
I mi koji niz te puteve nekog pratimo ili sretnemo uvijek smo jedno uzbuđenje jedno
zažareno ljudsko osjećanje jedna teška žalost ili radovanje Put je nešto drugačije od
svega ostalog On je ono što nas spaja ili razdvaja i pred čim često kane naša suza Jer
nekog za kim smo digli svoju ruku da pozdravimo i ispratimo ubrzo će upiti daljina i za
njim ostati prazan put Šta teških briga šta divnih želja šta čežnja šta nada šta pitanja i
pogleda upućujemo ponekad niz put a on ostaje nijem i prazan a dug kao vječnost jer
koliko ih je odveo nekud nekakv put a da ih nije vratio I koliko je duž putova ljudskih
mramorova
Misaona nadogradnja pretvara putopis u ogled i proširujući osnovnu temu putovanja
približava ga hijerarhijski višim žanrovima To je samostalna cjelina koju razlog
putopiščeva nadahnuća povezuje sa događajnim slijedom putovanja Figuralni postupak
dotematizacije nije nužno vezan uz misaonu nadogradnju i može se pojaviti na bilo kojem
mjestu u tekstu Njime se putopisni diskurs širi kao zapažanje dosjetka ili kratka priča
Subjekt putopisnog diskursa dotematizacijskim postupcima pokazuje književno umijeće
slično onome koje se podrazumijeva u hijerarhijski višim vrstama
Postupak dotematizacije pronalazimo i u Oslobođenom Jasenovcu gdje krvavi dječiji
siperčić i na njemu crvenim koncem izvezen patuljak koji za sobom vodi puža u Sijariću
budi razna razmišljanja i pitanja Razmišlja o ratu o tome kako je neko imao sreće i ostao
živ a neko drugi opet iako je sačuvao život izgubio je razum a oni treći koji su se
izgubili u ovom ratu više se nikada neće vratiti
Dani su majski Godina je 1945 Putevima ndash kud god pogledate prolaze vojske Kraj rata
je toliko blizu da prosto možete da ga vidite Neko će se iz njega srećan vratiti Neko lud A
neko Sjetio sam se onog krvavog dječijeg siperčića sa patuljkom i pužem izvezenim
crvenim koncem pa patuljak vodi za rogove puža Ta se mala družina neće vratiti
Prolaze odnekud jednako vojske I sva ti je zemlja čudna ndash i kao da nije ona stara zemlja
nego neka nova koja dolazi samo jednom i samo s proljeća
Mogli bismo zaključiti da upravo taj emotivni dio teksta ta uvjetno rečeno bdquoemotivna
nadogradnjaldquo (kao što je navedeni citat) otkriva ličnost putopisnog subjekta te njegova
shvatanja prirode života čovjeka i prolaznosti U Sijarićevim putopisima prisutan je
figuralni postupak dotematizacije ali i naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj
baštini uz karakterističan književno-estetski stil Takav postupak prepoznajemo u zapisu
Boja riječ i kamen kada Sijarić piše o Jajcu kojeg mnogi slikari slikaju isključivo zbog
42
vodopada sa čim se ovaj putopisac ne slaže Jajce je grad koji ima historiju i koji se nalazi
u Bosni pa ga zbog toga i treba slikati Sijarić ističe kako je nekadašnja nezavisna
bogumilska Bosna u svoje vrijeme bila okupila duhove slobodarske protiv dogme i protiv
crkve U Bosnu se dolazilo i prolazilo da se nadahne slobodama u nju se dolazilo i
dogovaralo i odatle se borilo Ovakve primjere naučnog postupka dotematizacije isključivo
pronalazimo u putopisu Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi dok je
figuralni postupak dotematizacije najviše zastupljen u Oslobođenom Jasenovcu a takvim
postupkom putopisni diskurs se širi i preobražava u esej i kratku priču
Figure kulturalnog pamćenjaPojam bdquoumijeća pamćenjaldquo (ars memorativa) prvenstveno se veže za zapadnjačku tradiciju
Grčki pjesnik Simonid (živio je u 6 st pr n e) izdvaja se kao tvorac općenito umijeća
pamćenja te ovo umijeće definira kao jednu od pet oblasti retorike Smatra se da je
Ciceron najbolje objasnio mnemotehniku u smislu da se princip mnemotehnike sastoji u
43
tome da se odaberu određena mjesta te da se stvore mentalne slike za stvari i mjesta koja
se žele zadržati u svijesti Kada je riječ o pamćenju razlikuje se prirodno i artificijelno a
umijeće pamćenja temelj je artificijelnog pamćenja a kultura sjećanja je univerzalni
fenomen Svaka socijalna grupa manja ili veća posjeduje određeni oblik kulture sjećanja
U prethodnim poglavljima ovog rada bitno se isticalo to da je Ć Sijarić u svojim
putopisima prvenstveno u Zapisima o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi nastojao
sačuvati sjećanje na prošlost te na taj način stvoriti neraskidivu vezu prošlosti i
sadašnjosti a tu vezu isključivo stvara na temeljima prostora i vremena Upravo se smatra
da ono što je prostor za umijeće pamćenja vrijeme je za kulturu sjećanja Tako kultura
sjećanja počiva najviše na oblicima odnosa prema prošlosti dakle u sjećanju se
rekonstruira prošlost Međutim ta prošlost kao takva mora ući u svijest jer ne smije
sasvim nestati moraju postojati svjedočanstva a koja moraju iskazivati neku
karakterističnu diferenciju
Svaka ličnost i svaki historijski fakt se već u svom prispijeću u pamćenje transponiraju u
neki nauk pojam simbol tako oni dobivaju neki smisao postaju element idejnog sistema
društva Iz ove suigre pojmova i iskustva nastaje ono što želimo nazvati figurama sjećanja
Figure sjećanja određuju tri obilježja konkretni spoj s vremenom i prostorom spoj sa
nekom grupom i rekonstruktivnost kao poseban postupak Figure sjećanja su uvijek
prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila Sijarića riječ je o oživljenom
prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu Pojam prostora obuhvata i
svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu (namještaj uređaji prostorije sa svojom
specifičnom uređenošću) što pruža sliku stabilnosti U putopisu Herceg-Bosno i tvoji
gradovi dominantan je spoj s vremenom i prostorom Kada govori o gradu Travniku
Sijarić spaja prošlost i budućnost u obliku tvrđave
Dugo poslije pada Bosne pod Turke Travnik je bio jedno malo mjesto ndash sa malo dućana i
sa hanom ali i sa svojom tvrdom tvrđavom iznad sebe koja je značila sigurnost onih koji tu
žive To je danas onaj stari dio Travnika koji se zove Stara varoš i u kojem je Nova
džamija ndash to jest bila nova u jedno vrlo davno vrijeme kad je načinjena ndash čak godine
1549 što znači da je ta Nova džamija jedna od najstarijih u cijeloj Bosni a reklo bi se i
najljepših
Historija slijedi pamćenje a kulturno pamćenje se usmjerava na fiksne tačke u prošlosti
Međutim prošlost kao takva ndash u tom obliku se ne može održati ona se preoblikuje u
simboličke figure za koje se veže određeno sjećanje Razne pripovijesti one istinite i
neistinite također su figure sjećanja Za kulturno pamćenje nije bitna faktična već
44
prisjećana povijest Tako da su i mitovi figure sjećanja Mnoge priče čija istinitost nije
provjerena i ustanovljena (možemo ih nazvati legendama) također su figure sjećanja a
takve priče u velikoj mjeri pronalazimo i u Sijarićevoj putopisnoj prozi Pišući o Drini
Sijarić priča priču o dvjema sestrama koje su gradile dva grada Jerina s lijeve a njena
sestra sa desne strane Drine Kako je grad sa desne strane bio veći Jerina je zbog toga
otrovala svoju sestru
Ali priča tu nije stala i ide dalje ndash slika Jerinu kao golu ženu i raspusnicu Mlada gola i
željna mladića ndash ona ih je uvodila u svoje odaje da je obljube a poslije bacala ih u Drinu
I sve dok se gore gradio grad Drina je dolje odnosila mladiće Majstori su o tome morali
da ćute A što riječima nisu smjeli da kažu kazali su svojim dlijetima Na jednoj ploči
uzidanoj isklesali su golu ženu ndash u položaju grozno razvratnom da time kažu kakva je
Jerina I tako je kamen govorio ono što jezik nije smio
Kulturno pamćenje uvijek ima svoje posebne nosioce to su najčešće učitelji sveštenici
pisari učenjaci a što svakako možemo povezati sa putopiscem Ć Sijarićem U ulozi
putnika Sijarić čuva sjećanje na Bosnu i Hercegovinu (prvenstveno njene gradove) i
sjećanje na mračnu prošlost kakvo je ono u putopisu Oslobođeni Jasenovac Kulturno
pamćenje se kroz slijed generacija održava putem kulture što sa sobom povlači pitanje
identiteta Identitet se uspostavlja preko pamćenja i sjećanja Tako jedna grupa svoj grupni
identitet može reproducirati samo pamćenjem a osnovu pamćenja čini kultura
Putopis kao takva forma ima upravo taj zadatak da sačuva identitet jedne čitave grupe
Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku prošlost govore o
drevnim gradovima bosanskim kraljevima banovima feudalcima pašama agama i
begovima kazuju o Bosni i Hercegovini Bosancima i Hercegovcima o njihovim
sudbinama I samo ljudsko postojanje zamislivo je samo na tlu i u okviru kulture i društva
Svijest o socijalnom pripadanju (kolektivnom identitetu) temelji se na zajedničkom znanju
i zajedničkom pamćenju koje je obilježeno govorom Kada je riječ o identitetu i njegovom
značaju vjerovatno najviše do izražaja dolazi zapis Tvrdi mi grad Bobovac gdje Sijarić
govori o najznačajnijem i najbolje utvrđenom gradu srednjovjekovne Bosne kojeg je
podigao ban Stjepan II Kotromanić prije prve polovine 14 stoljeća
Bobovac je bio u centru zemlje bosanske ndash u gorostasnom i od puteva udaljenom kraju u
onom gdje je bio i dvor bosanskih banova to jest prijestonica zemlje i vjerovalo se dokle
se god drži tvrdi Bobovac držaće se i cijela Bosna iz ovog se grada branila Bosna I sva
njena snaga bila je tu U tom kamenu ndash na kamenu u tim zidovima što su strčali kao da su
iz stijene izrasli Danas vam to liči na zube starca Jer ono što je nekad krepko stajalo i
45
prijetilo oburvalo se kule tabije podzidi ndash danas su samo gomile ili ako još stoje ndash stoje
žalosno
Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom 20 stoljeća izdvaja se figura
kulturalnog pamćenja Tzv mjesta pamćenja koja književni tekstovi obnavljaju skupom
simboličkih figura javljaju se u funkciji pohranjivanja utemeljenja i očuvanja znanja o
sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke prošlosti U skupu simboličkih
slika stvara se sistem kulture pamćenja koji se u književnim djelima najviše postiže
intertekstualnošću
Mnogi književni teoretičari i kritičari smatraju da je prostor bitan element proznih
književnih djela u cjelosti U Kritici čistog uma Immanuel Kant određuje prostor i
vrijeme kao nužne oblike svake spoznaje počevši od elementarnih opažanja i predstava U
dvadesetom stoljeću veliku pažnju prostoru posvećivali su Max Weber E Durkheim G
Simmel M Foucault i E Husserl To tzv povezivanje književnosti s geografijom dogodilo
se 90-ih godina dvadesetoga stoljeća a pitanje prostora postala je važna tema u mnogim
područjima književnosti Prostor ima zadatak da omogući liku da se kreće da se snalazi da
kroz prostor iskazuje neke svoje osobine karakteristike i vlastite probleme egzistencije
Motiv prostora se u književnom djelu nije dovoljno izučavao Bahtin kaže bdquoProces
osvajanja realnog istorijskog vremena i prostora i realnog istorijskog čoveka koji se nalazio
u njima u književnosti je tekao komplikovano i isprekidanoldquo Bahtin povezuje vrijeme i
prostor i daje mu zajednički naziv hronotop On je zastupao tezu da su osvajane pojedine
strane vremena i prostora dostupne na određenom povijesnom stepenu razvoja
čovječanstva ali ne u dovoljnoj mjeri Bahtin je još i dodao da je došlo vrijeme kada se na
prostor u književnim djelima treba gledati kao na nešto bitno i u skladu sa vremenom jer
je značajno izražavanje neraskidivosti prostora i vremena Prostorna i vremenska obilježja
se stapaju u jednu konkretnu cjelinu vrijeme se bdquosteželdquo postaje umjetnički vidljivo a taj
prostor se uvlači u kretanje vremena sižea Obilježja vremena razotkrivaju se u prostoru a
prostor se osmišljava i meri vremenom
Kada je u pitanju gradski prostor u književnosti Richard Lehan navodi kako grad uvijek
igra veliku ulogu u ljudskoj sudbini bez obzira na način kako je predstavljen te da urbani
konstrukti moraju biti neprestano preispitivani jer su oni artificijelni i diverzni Upravo je
taj gradski prostor često obilježen nelagodom odbojnošću strahom i neprilagođenošću
nasuprot idiličnom i bdquorajskomldquo selu
Tijelo se stjecajem okolnosti našlo u mrskom gradu dok zarobljena bolesna duša žudi za
povratkom u iskon na selo u čedno pastoralno okruženje u zdravlje u čistoću identiteta
46
Za razliku od artificijalnoga grada selo je tijesno povezano sa prirodnom slikom svijeta
Stoga realisti nisu voljeli grad i o urbanoj civilizaciji pišu gotovo isključivo kao o otuđenoj
formi života
U razdoblju moderne prepoznaje se veće zanimanje za urbanu tematiku i fenomene
gradske civilizacije Ona donosi i sasvim novo viđenje grada kao slojevitog prostora u
kojem se pokazuju različite kulturne političke društvene nacionalne i umjetničke
vrijednosti Upravo u razdoblju moderne prvi put se u književnosti grad počinje promatrati
kao proces kao simultanost različitosti Modernistički pisci predstavljaju grad kao
kompleksnu strukturu koja postaje poticaj za čisto mentalne procese Grad postaje mjesto
duševnih kriza U čovjeku se javlja nemir strah nelagoda i beznađe
Dean Duda napominje da djelovanje nadmašuje viđenje u svakodnevnim pričama o
prostoru a to jednostavno znači da se prostor proizvodi kretanjem
Već u samom smislu i razlogu nastanku putopisa Oslobođeni Jasenovac izdvaja se figura
najvećeg sabirnog logora u nekadašnjoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj logor Jasenovac
Sam pojam bdquosabirni logorldquo kao vrsta zatvora koja je stvorena za političke protivnike
pripadnike pojedinih etničkih ili religijskih grupa civila iz kritičnog vojnog područja ili
bilo koju grupu ljudi povlači sa sobom sve negativne konotacije Ćamil Sijarić taj prostor
uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na smrt pa
pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Cjelokupan taj prizor izaziva strah a gluha
tišina smrad od blata od truleži od gasova i same zemlje pojačava to nezaobilazno
osjećanje u njemu Smrt je osnovna misao koja prati ovaj prostor Sijarić ističe da je drveće
i ptice na njima jedino što pokazuje trag života osim toga tu ništa više nije živo
Zato je ova zemlja tako utabana
Zato je tako jadna
Sada je sva crna I ćutljiva Kao kakvo živo a jadno biće koje je mnogo propatilo Ovdje
ima drveća i na njemu ima ptica I reklo bi se da više ništa živo tu nema
Ovo je bilo mjesto umiranja
Logor smrti
Bilo mu je ime Jasenovac
Kroz njegovu kapiju ulazilo se ali se nije i izlazilo
Također Sijarić napominje da to i nije neki veliki prostor ali da je užasan zbog svega
onoga što se na njemu vidi Za njega je to groblje koje se širi i nema granica Možda
jedinu simboliku života pruža slika čovjeka koji je nekako uspio preživjeti između tih
mrtvih ljudskih tijela
47
I eno s kraja vode sa blatne obale između panjeva i vrbovog granja jedan čovjek ustaje
Diže se gore kao avet Poderan je mokar i kaljav Lice mu je u maljama i staro Mršav je i
jadan i izgleda tako kao da je već bio jednom umro pa nekim slučajem oživio i ustao
odozdo između mrtvih Ustajanjem jednog živog čovjeka iz ovog beskrajnog groblja u
vodi bio sam zbunjen i preplašen
D Duda također ističe kako je učestalost tegoba i prostora patnje (kakvo je upravo ovaj
prostor logora) u jasnoj opreci naspram domovine i slobode ali isto tako i jasno definirane
klasne pozicije tj socijalnog statusa Ono možda što je karakteristično za prostor logora i
sam ovaj putopis je i to što Sijarić u samom djelu ne opisuje dovoljno čovjeka zatočenika
njegove misli osjećanja i strah Sve se to nazire u cjelokupnom djelu sva ta osjećanja i
strahovi čovjeka koji očekuje smrt su podloga ovog putopisa ali konkretnih opisa
pronalazimo samo na nekoliko mjesta a jedan takav je i sljedeći
Čovjek u logoru mnogo vidi ali sve ne može vidjeti ndash jer šta vi znate koga sve to dovode na
obalu čujete kako se voz zaustavio i kako lokomotiva brekće i znate da su to tamo
dovedene nove žrtve Najedanput čujete ustaške psovke plač ženski vrisak zapomaganje
pisku djece i jasno vam je da to tamo ustaše ubijaju ženski glasovi se uvijek jače čuju
Žene pred smrt više protestuju nego muškarci A novodovedeni zatočenici više od starih
Možemo uočiti da kod Sijarića često imamo pozivanje na određene objekte i mjesta To su
prvenstveno gradovi i logor u Oslobođenom Jasenovcu Tako i ovdje svaki grad sam za
sebe predstavlja određeno mjesto mjesto pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i
njeno oživljavanje Srednjovjekovne gradine koje baš zbog toga što su gradine i to još
srednjovjekovne asociraju na prošlost dalju i od one koju poznaje i sam putopisac Smatra
se da se na određenim mjestima objektima u gradovima struktuira čovjekov život
njegovo ponašanje putanje koje slijedi kroz prostor i vrijeme jer grad kao takav
reflektira i utjelovljuje moć stvara red u prostoru i vremenu te disciplinu prostora i
vremena
U ovom putopisu (Oslobođeni Jasenovac) izdvaja se i bolnica kao još jedna
karakteristična figura prostora Namijenjena da liječi i time pomogne onima koji su
bolesni ovdje bolnica poprima sasvim drugačije značenje To je bila jedna baraka koja je
postojala samo formalno niti jedan bolesnik te bolnice nije izliječen Kako bi pred
međunarodnom komisijom prekrili tragove stravičnih zločina renovirali su tu bolnicu
Bitno je navesti to da ove podatke Ć Sijarić doznaje od preživjelog logoraša
Ustaše su tom prilikom pobili oko šesdeset bolesnika iz te bolnice onih koji su svojim
izgledom odavali pravo stanje logora Zatim su u bolnicu uneseni novi kreveti Uneseno je
48
i sve drugo što je jednoj bolnici potrebno A onda su ndash na kraju u bolnicu na nove krevete
i u nove postelje uvedeni novi bolesnici Ali oni nisu bili bolesni oni su bili zdravi ljudi ndash
koliko u logoru neko može da bude zdrav ali su i takvi jadno izgledali i imali da
predstavljaju bolesnike Tada smo dobili i nove logorske brojeve Bili su vrlo niski kako bi
se prikrilo pravo brojno stanje logora
U ovom stravičnom okruženju izdvaja se i religijski prostor Za D Dudu religijski prostor
je prostor susreta To je način stvaranja ljepote harmoničnosti i prirodnog idiličnog
prostora Kao i bolnica i ovdje je religijski prostor sasvim formalan Godine 1941 i 1942
u logoru su bili zaveli bogosluženje Za katoličku crkvu i džamiju uređene su bile posebne
sobe
Pop je bio neki Zvonko Brekalo Umro je od tifusa A hodža jedan zatočenik Ustaše su ga
uniformisali dali su mu čin satnika ndash a odmah zatim likvidirali ga ndash objesili su ga
Figuru smrti i grobnice pronalazimo i u putopisu Zapis o gradovima tačnije u zapisu O
Lenjingradu gdje Sijarić govori o stradanjima u Drugom svjetskom ratu Na specifičan
način opisuje grobnice te zajedničke masovne grobnice koje spajaju one sa istim tragičnim
sudbinama a koje su i nazvali bdquobratskim mogilamaldquo Sijarić kazuje o svim žrtvama rata o
tom besmislu koje ne donosi ništa dobro a uzima puno više o svakom pojedincu koji
izgubi dragu osobu
Tu među njih uđi ćutke S kapom u ruci S mislima da su to žrtve kakve si i ti imao u svojoj
zemlji Tako ćeš moći lakše da hodiš kroz ove beskrajne bdquobratske mogileldquo I zublja koja
nad njima gori podsjetiće te na zublje žrtvama u tvojoj zemlji Pa ti ovo groblje dođe kao
ono u tvojoj zemlji ndash nad kojim si već lio svoju suzu za drugovima za prijateljima za
poznanicima I nije ti drukčije nego da ovdje leže i tvoji ndash tvoji znanci
Sijarić piše i o porodici Savič koja je nastradala u tom ratu Posebno ističe bilješke
djevojčice Tanje najmlađe u toj porodici
Kao učenica Tanja je napisala jedno pismo o stradanjima svoje porodice Kratka hronika
djevojčice Tanje svakako da podsjeća i samim tim može se usporediti sa dnevnikom Ane
Frank trinaestogodišnje Židovke koja je u tajnom skrovištu bilježila svoje misli osjećanja
i strahove Te djevojčice dijelile su istu sudbinu jedne od mnogobrojnih žrtava Drugog
svjetskog rata
49
Zaključak Govoreći o književnim vrstama koje ujedinjuju povijesno-znanstveni interes s umjetničkim
oblikovanjem Milivoj Solar kaže ldquoMeđu takvim književno-znanstvenim vrstama od
posebne je važnosti također putopis S jedne strane on može predstavljati doprinos
geografiji ili etnografiji dok s druge strane predstavlja osobitu književnu vrstu u kojoj je
putovanje i opis proputovanih predjela ili zemalja povod za šire umjetničko oblikovanje
zapažanja dojmova i razmišljanja o svemu onom što putopisca zaokuplja tokom
putovanjaldquoemspČesto se na taj način putopis približava eseju ili romanu u kojemu je fabula
organizirana kao slijed događaja koji seemspzbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine
likova Iako postoji to mišljenje da se putopis približava eseju ili romanu i isto tako da se u
posljednje vrijeme pokazuje veći interes za takvim književnim žanrom putopis je svakako
manje istraženo proučavano i na kraju krajeva čitano područje To se pokazuje i kada je u
pitanju Ćamil Sijarić poznatiji je Sijarić romanopisac nego Sijarić putopisac
Ako se vratimo na mišljenje M Solara da je u putopisu fabula organizirana kao slijed
događaja koji se zbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine njih to bismo mogli
povezati sa ovim piscem bar konkretno u putopisu Oslobođeni Jasenovac dok Zapisi o
gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi djeluju na posve drugačiji način Sijarić se više
50
bazira na historiju koja se polahko zaboravlja i kao da nastoji da je spasi od tog zaborava
Njegovi likovi su usputni i bez nekog posebnog značaja osim ako nije riječ o nekoj
historijskoj ličnosti Međutim tu se opet izdvaja Oslobođeni Jasenovac u kojem jedan lik
preuzima ulogu naratora pa kao bivši logoraš grobar priča svoje doživljaje koji djeluju
kao neka vrsta ispovijesti Onog trenutka kada Sijarić govori o historijskim ličnostima
govori ono što je manje i više poznato
Često ne nudi ništa novo i novost nije način njegovog postizanja zanimljivosti ali on je
pisac koji odlično poznaje mjesto na koje putuje a posebno historiju iako nije historičar
već uvijek u svakom smislu samo pisac Njegova historijska priča nije puko kazivanje
činjenica već pravi književno-umjetnički tekst Anegdote i legende su ono što krasi
njegovo pisanje i doprinosi toj zanimljivosti Pokazalo se da su doba mjesto i trajanje
ključni elementi Sijarićevog putopisa On je vremenski i prostorno ovjekovječio i sadašnji
ali i daleki i zagubljeni teritorij Bosne i Hercegovine
Ostavio je jasnu sliku njenih ljudi njihovu historiju i legendu nacionalnu i vjersku
isprepletenost i suprotstavljenost ujedno i pitome i surove prirode te običaja
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti tj putopiščeva objašnjenja o razlozima nastanka nekog
putopisa najčešće se nalaze u samom predgovoru Pokazalo se da je to slučaj i u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja a zatim
vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa putovanja
Sijarić kao razlog svog putovanja navodi tu činjenicu da jugoslavenski srednjovjekovni
gradovi nisu dovoljno istraženi U Oslobođenom Jasenovcu okvir predstavlja uvodna
rečenica Sijarić kaže ldquoIšao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjetildquo
Razlog njegovog putovanja u Jasenovac je namjera da otkrije sve te strahote koje su se
desile s tim da ni sam pisac ne sluti šta će sve zateći i vidjeti
Vjerovatno dvije najvažnije značajke putopisnog subjekta su snalažljivost i perceptivna
usmjerenost Neki se putopisci baziraju na opise historijskih znamenitosti neki na
tradiciju svakodnevni život neki na opise prirode a Sijarić u svoje putopise kombinira sve
te elemente Najviše bdquoizravnih susretaldquo sa putopiscem imamo onda kada opisuje neku
znamenitost prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi U Zapisima o
gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih dijelova kada se opisuju putevi i
historijske znamenitosti Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi Kako je
i navedeno to se najbolje može vidjeti u tekstu Putovati znači ndash vidjeti
Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje
je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost
51
putopisnog svijeta Oba Sijarićeva putopisa Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji
gradovi prvenstveno su usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje
mjestima građevinama i običajima To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj
izvještajnoj ili naučnoj obradi Međutim u tim pripovijedanjima i opisivanjima
pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici samog putopisa S druge strane u
slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se drugačije odlike U tom djelu
pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju istu poziciju u samom
tekstu
Dotematizacija uključuje obavijesti kojima se nadograđuje osnovno putopisno izlaganje i
postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za približavanje
putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta Dva osnovna
postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija figuralnim
postupcima U Sijarićevim putopisima prisutan je figuralni postupak dotematizacije ali i
naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj baštini uz karakterističan književno-
estetski stil
Figure sjećanja su uvijek prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila
Sijarića riječ je o oživljenom prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu
Pojam prostora obuhvata i svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu Figure sjećanja
su uvijek prostorno i vremenski konkretne Putopis ima zadatak da sačuva identitet jedne
čitave zajednice Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku
prošlost U Oslobođenom Jasenovcu u prvom planu izdvaja se figura logora Ovaj pisac taj
prostor uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na
smrt pa pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Sijarić piše isključivo o gradu i
gradskim običajima jer za njega svaki grad predstavlja određeno mjesto mjesto
pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i njeno oživljavanje
52
O piscu
Ćamil Sijarić je da još ovo kažem na kraju bio neobično pitoreskna pojava u našem
ljudskom svijetu i već za života postao predmet mnogih priča i anegdota Bio je oličenje
drevne jednostavnosti i neposrednosti U neprirodnom svijetu bio je prirodan čovjek
Ćamil Sijarić rođen je 18 decembra 1913 godine u Šipovicama kod Bijelog Polja u Crnoj
Gori u jako imućnoj zemljoradničkoj porodici Rano ostaje bez oba roditelja te odrasta
kod strica Osnovnu školu završio je u Godijevu u Bijelom Polju a odemsp1927 doemsp1935
godine pohađa Veliku medresu kralja Aleksandra uemspSkopljuemspiz koje je zbog političke
aktivnosti bio isključen Školovanje nastavlja u Vranju i u gimnaziji maturiraemsp1936
godine Iste te godine upisuje Pravni fakultet uemspBeogradu Diplomirao jeemsp1940 godine a
za vrijeme Drugog svjetskog rataemspslužbuje uemspSarajevuemspMostaruemspBosanskoj Gradiški
iemspBanjaluci Za sekretara Suda narodne časti u Banjaluci izabran jeemsp1945 godine potom je
novinar lista Glas i dramaturg Narodnog pozorišta u Banjaluci U Sarajevo prelaziemsp1947
godine radi u redakciji lista Pregled a potom je u Glavnom odboru Narodnog fronta i
redakciji Zadrugara U literarnu sekciju Radio Sarajeva prelaziemsp1951 godine i tu ostaje
sve do odlaska u mirovinuemsp1983 godine
Već kao đak Velike medrese u Soplju pokazuje interesovanje za književni rad U toj školi
bio je predsjednik literarne družine koja je izdavala časopis bdquoVesnikldquo u kojem je objavio
svoje prve književne radove ndash pjesme 1929 godine Bavio se i sakupljanjem narodnih
epskih pjesama u rodnom Bihoru koje je poslao Srpskoj akademiji nauka u Beogradu (i
danas se te pjesme čuvaju u arhivi spomenute akademije) Književni rad nastavlja
53
objavljujući pjesme u bdquoGajretuldquo bdquoŽeni danasldquo i bdquoPregleduldquo Za vrijeme rata ništa ne
objavljuje Bio je redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i
Akademije naua i umjetnosti Crne Gore
Nagrađen je brojnim nagradama kao što su 27-julska nagrada SR Bosne i Hercegovine
13-julska nagrada SR Crne Gore Andrićeva nagrada i dr
Umro jeemsp6 decembraemsp1989 godine
SažetakPutopis kao forma razvija se još u antici To je književna vrsta tematski oblikovana
putovanjem putopisca koji pripovjeda zgode na putu opisuje prostore kojima putuje i
mjesta na kojima boravi iznosi svoja zapažanja o ljudima koje na putu susreće o njihovim
običajima i načinu života te često o kulturnim i umjetničkim znamenitostima određenih
krajeva Za Ćamila Sijarića putopis je jednostavno opis putovanja zajedno i geografija i
historija i etnografija Historijska priča je ona koja zauzima primarno mjesto u njegovom
putopisnom opusu U ovom masterskom radu prikazali su se Sijarićevi putopisi Zapis o
gradovima Herceg-Bosno i tvoji gradovi i Jasenovac Knjiga Zapisi o gradovima
objavljena je 1970 godine a 1986 Sijarić objavljuje putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi
Po tematici se ovaj putopis može izjednačiti sa putopisom Zapisi o gradovima dok je
Oslobođeni Jasenovac i svojom formom i sadržajem ustrojen na potpuno drugačiji način
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta
Pokazalo se kako te obavijesti pronalazimo u predgovoru ali i u pojedinim zapisima unutar
putopisa Kada je riječ o zanimljivosti mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive
zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru međutim ovaj pisac ipak sve što je
zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način posebno u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi Usputne priče anegdote i legende su osnovni elementi
kojima Sijarić postiže zanimljivost i novost Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna
izražajna postupka u putopisu Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom
20 stoljeća izdvaja se figura kulturalnog pamćenja Ta tzv mjesta pamćenja javljaju se u
funkciji očuvanja znanja o sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke
54
prošlosti Ovi putopisi sadrže niz figura kulturalnih pamćenja kao što se i pokazalo u
samom radu
SummaryTravelouge as form was developed in the classical period It is a literatur category
thematicly shaped with travelers journey in which he narrates about events descripes
places he has seen people he met their customs and way of living and often about cultural
and artistic sights of specific areas For Ćamil Sijarić travelouge is simply description of
travels including geography history and etnhography Historical story is primar in his
travelouge opus This master thresis showed us Sijarićs travelouges Zapis o gradovima
Herceg-Bosno i tvoji gradovi and Jasenovac Zapis o gradovima was published 1970
Herceg-Bosno i tvoji gradovi 1986 Thematically they are very similar while Jasenovac is
with its form and content established differently Framework and notices are authors
expalanations for writing the text We found notices in preface but also in the text of
travelouge Critics claim that most interesting events happen in unknown and far places
However this author search for new and ineresting in his country in a completly different
way as shown in Herceg-Bosno i tvoji gradovi Side stories anecdotes and mhyts are basic
elements for Sijarićs new and interesting storytelling As expressed element of literature of
late 19 and 20 century it stands out figure of cultural memory Those cedilcedil memory placesldquo
occur as intent to preserve knowledge about ourselfs recall historicaly endangered
meaning of common past These travelouges contain series of cultural memories as
shown
55
Literatura Assmann Jann Kulturno pamćenje Pismo sjećanje i politički identitet u ranim
visokim kulturama s njemačkog preveo Vahidin Preljević Biblioteka tEKST
Zenica 2005
Bahtin Mihail Oblici vremena i kronotopa u romanuMatica hrvatska kolo 3
(2008)
Dizdarević Faruk Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila
Sijarića Avlija-portal za kulturu književnost i društvene teme Dostupno na
httpwwwavlijameesejifaruk-dizdarevic-stradalnistvo-kao-umjetnicka-vizija-u-
knjizevnom-djelu-camila-sijarica (2352014)
Duda Dean Priča i putovnje hrvatski romantičarski putopis kao pripovjedni žanr
Matica hrvatska Zagreb 1998
Duda Dean Kultura putovanja Naklada Ljevak Zagreb 2012
Galić Gordana Vladimir Nazor od Splita do piramida - tekst imaginacija
reprezentacija Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske Dostupno
na httphrcaksrcehr86365 (1352014)
Hrvatska opća enciklopedija Leksikografski zavod Miroslav Krleža Zagreb 2008
Dostupno na httpwwwenciklopedijahrNatuknicaaspxID=51177
Isaković Alija Hodoljublje Svjetlost Sarajevo 1973
Kulenović Tvrtko (priredio) Ćamil Sijarić- Zapisi Izabrana djela I-X knjiga
deveta Veselin Masleša Sarajevo 1991
Kulenović Tvrtko Ćamilovi putopisi Diwan - časopis za kulturu Javna biblioteka
Alija Isaković Dostupno na httpwwwdiwanmagcombaarhivadiwan7-
8sadrzajsadrzaj14htm (562014)
Lešić Zdenko i Martinović Juraj (ur) Naučni skup Književno djelo Ćamila
Sijarića Sarajevo 2003
Ivan Lovrenović (2012) Prostori putopisa Dostupno na
httpivanlovrenoviccom201203prostori-putopisa-2 (2762014)
Miličić Irena Teoretičari hodočasnici činovnici tri vrtse renesansnih putopisnih
tekstova Zagreb 2010 Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske
Dostupno na httphrcaksrcehr56766 (1152014)
Nemec Krešimir Čitanje grada Ljevak Zagreb 2010
56
Sijarić Ćamil Zapisi o gradovima Zadruga Sarajevo 1976
Todorova Marija Imaginarni Balkan prevele s engleskog A B Vučen i D
Starčević Biblioteka XX vek 2 izdanje 2006
Zvrko Husein Ćamil Sijarić- pripovjedna proza Dobra knjiga Sarajevo 2013
24
Kao i u većini svojih djela tako i u ovom putopisu Sijarić prati i tumači psihološku stranu
čovjeka kao pojedinca Čovjek je u stanju da svirepo ubije i muči drugog čovjeka on gubi
sve osobine čovjeka i pretvara se u životinju
Vodnik Markić iz logorske satnije nadzornik električara došao je u mehaničarsku
radionicu i tražio da mu se izmijeni baterija Bio je krvav od glave do pete i bijesan kao
zvijer Htio je da zapuši ali nije mogao jer su mu ruke bile krvave i od krvi mokre Digao
je obadvije šake i sa njih olizao krv gutajući je
Čovjek je zvijer koja bez imalo samilosti muči zatvorenike U tom mučenju vide igru i
zabavu i sve više što bi odlagali smrt i više mučili zatvorenike to bi postajalo sve
zabavnije Kada bi već ustaljeni načini mučenja postajali dosadni onda bi nastojali
izmisliti novi Zatvorenicima bi to ličilo na utakmicu jer svako od njih je pokušavao biti
pobjednik u tom takmičenju Koliko je sve to bilo strašno i prelazilo granice ljudskog
razuma svjedoči i najnoviji način mučenja To je bio šiljati kočić čiji se oštri kraj zabode
u bradu a tupi se udara puškom sve dok kolac ne probode do mozga
Veći dio ovog putopisa djeluje kao jedna ispovijest čovjeka koji je preživio i uspio pobjeći
iz logora a koji je u logoru obavljao posao grobara Na zanimljiv način Sijarić slika tog
čovjeka Pokazuje kako se živ čovjek uspijeva navići na sve ma koliko djelovalo strano i
nemoguće Takav čovjek gubi razum i emocije jer u logoru kako kaže i sam pisac čovjek
poživinči on više ne zna za odnose prema porodici i prijateljima jednostavno zamru čula i
sve ono što je ljudsko
Ali mi smo se razlikovali od takvih grobara jer mi grobari u logoru morali smo da
zakopavamo i mrtve i žive A šta to znači moj prijatelju zakopati u zemlju živa čovjeka to
vama niko ne umije kazati Niti vi možete ikada to shvatiti Nisam ni ja mogao to da
shvatim Bio sam tada još zdravih čula I ono što nekad ne biste učinili ni za živu glavu
sad činite sasvim mirno ndash jer vi više niste čovjek koji ima svoja zdrava čula nego ste
čovjek koji nema čula ndash ili su vam čula bolesna
Motiv straha provlači se kroz čitavo ovo djelo Taj strah sadržan je u glasu onih koji su u
logoru i koji u užasnim mukama čekaju smrt Oni koji su preživjeli logor pamte te glasove
po tome što čovjek nikada prije nije čuo takve ljudske glasove To nisu bili niti ljudski niti
životinjski glasovi jer ništa živo ne ispušta iz sebe takve glasove takve da od njih izludite
Sijarić posebno izdvaja ljudsku naivnost Čovjek od straha i nemoći često postane i naivan
pa vjeruje u razna obećanja i nada se spasu a spas u logoru bio je nešto nemoguće
25
Dok u putopisu Zapisi o gradovima voda simbolizira slobodu život i sreću u ovom
putopisu voda ima sasvim suprotno značenje Sada za Sijarića voda znači smrt rijeka Sava
je puna leševa i takva mu je odvratna Ona je grob ndash bdquobezmjeran grob ndash ne kopan ne
mjeren i ne ograđenldquo
Nešto što je svakako bitno spomenuti jeste i to da T Kulenović smatra kako je Sijarić
pišući djelo poput ovog o Jasenovcu mogao i trebao steći reputaciju jednog
jugoslovenskog Malapartea
Mogao je ali nije jer je njegov temperament bio drugačiji lirski a njegov pogled u istoriju
dublji pružao se do davnih vremena do samih mitskih korijena čovjekovih I korijeni zla
su isto tako duboki iako ono možda nikad ranije nije planulo tako strašnim plamenom kao
u ovoj sceni u ovom vremenu Želja za osvetom je elementarna ljudska potreba ali zlo se
zlom ne može ispraviti a uopštavanje te želje u optužbu čitavog jednog naroda samo vodi
u novo zlo
Općenito putopisi Ć Sijarića obiluju lirskim detaljima sa čim se slaže i sam Kulenović a
što potvrđuju završne rečenice Oslobođenog Jasenovca
Maj je
Trava je
Prolaze odnekud jednako vojske I sva ti je zemlja čudna ndash i kao da nije ona stara zemlja
nego neka nova koja dolazi samo jednom i samo s proljeća
Pored ovoga Faruk Dizdarević ističe kako ovi zapisi i ne sadrže toliko lirskih
reminiscencija kako je inače karakteristično za Sijarićev način pripovijedanja On niti u
jednom trenutku ne moralizira znajući da to ne bi bilo dobro Govoreći o različitim
načinima stradanja tih nesretnih zatočenika on prepušta čitaocu da sam donese vlastiti sud
o užasnim događajima i zlom vremenu On se zaključuje Dizdarević više drži
faktografije i užasnih slika događaja koji su se tamo dešavali a takav način posmatranja to
pripovijedanje doprinosi tome da se čitalac osjeća neugodno ndash čitanje gdje povremeno
zaboli želudac
26
Zanimljivost i novostiHayden White podsjeća da skupina riječi koje označavaju pripovijedanje potječe od
latinskog gnarus što znači vješt upućen i upoznat Znanje i naracija odnosno upućenost u
stvar i njeno posredovanje dvije su središnje sastavnice određenja svake pa tako i
putopisne pripovjedne situacije Pripovjedač mora voditi računa o svome naslovljeniku i
procijeniti obavijesti kojima raspolaže s tim da prvenstveno obraća pažnju na one kojima
ih želi posredovati Njegovo znanje mora biti zanimljivo drugima Zanimljivost ima dva
osnovna obilježja i oba se temelje na kategoriji novosti ili novine Prvo je novina samog
znanja a drugo često u situacijama u kojima je naslovljenik već upućen u ono što
pripovjedač iznosi to je novina načina pripovijedanja Pripovjedačeva zanimljivost
njegova znanja mora kod recipijenta izazvati znatiželju Ona se odražava kao potreba za
znanjem kao pokazivanje znakova zainteresiranosti za temu i način pripovjednog
posredovanja
Osnovni element promjene je zgoda kao osnovna jedinica pripovijedanja Ona sadrži bit
novosti i zanimljivosti čak i ako je suzimo na elementarnu promjenu mjesta poput
putovanja iz jednog grada u drugi Iako mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive
zgode ne odvijaju u vlastitom prostoru Ćamil Sijarić u ovom putopisu pokazuje upravo
suprotno
Biti u nepoznatom kraju ili dalekoj zemlji i potom ispričati svoje doživljaje znatiželjnima
predstavlja ishodište pripovjedne komunikacije Za one koji nisu upućeni putnikove su
27
zgode novost Na putu se svašta može dogoditi svašta se može zaplesti i nužno je to
zainteresiranim ispripovijedati
Putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi ne govori o bilo kojim gradovima niti o nekim
dalekim neistraženim egzotičnim prostorima Ćamil Sijarić je na bdquosvojoj zemljildquo i piše o
bdquosvojimldquo o bosanskohercegovačkim gradovima Kako je gore navedeno mnogi kritičari
tvrde da se najčešće zanimljive zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru ovaj
pisac ipak sve što je zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način
Da bi prikazao zgodu i promjenu njemu ne treba novi prostor
Treba spomenuti da je sasvim zanimljivo i krajnje upečatljivo to što Sijarić kada piše o
Rudom gradiću na Limu piše na ćirilici a abecedu zamjenjuje azbukom što nije jedini
slučaj Iako je riječ o vlastitom domaćem prostoru pisac uspijeva ispuniti zadatak
zanimljivosti
Piše o nečemu što i nije toliko poznato i što je daleko piše o historiji koja se najčešće
zaboravlja Već na samom početku spominje stećak ploču od bijelog kamena ravnu do
polovine u zemlju urasla Dalje priča o Radojici dječaku iz Rudog i njegovoj svijetloj
sudbini Tu Sijarić i spominje legendu kada je dječakova majka usnila san u kojem joj se
kazalo šta čeka Radojicu
Jedne noći je uoči Božića gore u Ravnicama jedna mlada snaha Sokolovićka usnila san
nikad ranije nije tako čudan san sanjala i nije mogla da se uzdrži a da ne ispriča svome
svekru to što joj se u snu prividjelo da je iz nje iznikao zelen bor velik toliko da je svu
carevinu s kraja na kraj svojim hladom prekrio san je laža a ja istina
Sudbina bistar um i vještina upravljanja dovela je ovog mladića (Radojicu ili Mehmed-
pašu Sokolovića) iz Rudog na mjesto velikog vezira osmanskog carstva Pored tih
podataka pisac govori i o njegovoj izuzetnoj sposobnosti kao graditelja Mehmed-paša
Sokolović bio je jedan od najvećih graditelja u turskoj historiji Jedna od njegovih ideja
bila je ta da prokopa Suecki kanal i tako spoji Crno more sa Kaspijskim jezerom Međutim
radove nije priveo kraju jer ga je u tome omeo Ivan Grozni U Medinu je doveo vodu u
Carigradu izgradio jednu od najljepših džamija a nedaleko od Aja Sofije na mjestu gdje je
danas Sultan Ahmed džamija podigao je saraj svoju vezirsku rezidenciju ukrašenu
sedefom srebrom i zlatom Sijarić spominje i ostale paše Sokolovića a posebno Kara
Mustafu koji je izgradio Rudo
Kara Mustafa-paša Sokolović da bi se odužio svom rodnom kraju darovao mu je ndash ništa
manje nego cio jedan grad Grad izgrađuje na poljani koja se zove Rudo a koja se nalazi
28
između dvije rijeke - Lima i Krupe u nahiji Polimlje a daleko od svakog drugog grada ndash
to jeste na mjestu gdje na Limu nije bilo mosta a putnici ga stalno prelazili otudi i odovud
Rudo je bio bogat grad jer je kroz njega prolazi bdquobosanski putldquo koji je vodio u Carigrad a
isto tako i u Dubrovnik Stanovnici su uživali mnoge privilegije Nisu plaćali porez a
svako je bio zaštićen i unaprijed oslobođen krivice Rudo je kroz histoju imao svoje tri
kobi kugu vatru i vodu Kuga mu je odnosila živote do gotovo potpunog istrebljenja
Vatra ga je gorjela do crne zemlje a voda mu odnosila i zemlju i kuće i rod sav i
ostavljala za sobom pustoš
Da bi postigao efekat zanimljivosti i pobudio znatiželju u čitaocu Sijarić ne govori ništa
što je novo i nepoznato on priča historiju koja nije puka statistika podataka
Njegova historija je priča anegdota i legenda a ujedno i činjenica on govori o nečemu što
je manje-više poznato ali ne dovoljno sačuvano od zaborava
Kada govori o Gračanici izdvaja jednu posebnu zanimljivost a odnosi se na to da je ovaj
grad bio prvi u Bosni i Hercegovini koji je imao svoj urbanistički plan
po kojem su tačno kao po koncu išle ulice i dućani gradske mahale i čaršije i biće da
je to bilo djelo jednog od njenih kapetana I ako je taj kapetan Bahtijarević vidio kroz selo
loš put on bi seljacima toga sela rekao da će u petak njihovim putem proći u džamiju na
čezama ndash i put je do petka bio gotov za čeze
Za razliku o tog putopisa u putopisu Zapisi o gradovima Sijarić nudi sliku jednog dalekog
nepoznatog kraja Govori o drevnoj Mezopotamiji Asiriji dalekoj Rusiji i jugoslavenskim
gradovima U tom slučaju pronalazimo potvrde toga da putovanje u nepoznat kraj ili
daleku zemlju predstavlja ishodište pripovjedne komunikacije
Kada govori o Rimu Sijarić zapravo priča njegovu historiju pa i sam putopis naziva Vekia
Roma što u prijevodu znači stari Rim Govori o Romulu i Remu o rimskim hramovima
(forumima) o velikom Cezaru kojeg ubi vlastiti sin i areni bdquoKoloseo Flavioldquo gdje su kako
kaže sam pisac bdquoZvijeri rastrzale ljude jer tu se svjetina smijala žrtvama jer tu je čovjek
bio zvijerldquo U putopisu Ktesifon i Hatra spominje luk Ktesifon kojeg su izgradili kraljevi
Parte u 3 vijeku naše ere i koji je služio kao lovački dvorac Sijarić ističe da je širok 25 a
visok 37 metara što predstavlja širinu i visinu kakva se još nigdje nije vidjela U gradu
Hatra govori o veličanstvenom hramu boga Sunca o crtežima na mramoru koji prikazuju
bogove kraljeve trgovce seljake žene Ono što je samom Sijariću bilo zanimljivo jeste to
što su svi ti likovi i bogati i siromašni i carevi i ratari i prosjaci i kraljevi bili bosi
Upravo te bdquousputneldquo priče stvaraju novost i zanimljivost Sijarićevih putopisa Za njega
historija nije dovoljna historija u pravom smislu te riječi on teži za bdquonepoznatomldquo pričom
29
legendom onom koju će čuti usput koju će mu neko ispričati Tako gotovo svaki putopis
ima legendu kao npr što je ima nekadašnja bogata i blistava Hatra
Kralj Daizan naime imao je kćerku A ona je bila takva da ni jedan otac na svijetu ne bi
poželio sličan porod Priča o njoj jedna je od najstrašnijih priča na svijetu a ujedno i
najstrašnija ndash i evo šta se u njoj kaže Kralj sasanidski Sapor Prvi opsjedao je godinama i
godinama tvrdu Hatru ali je Hatra odoljevala ndash branila se i odbranila I kralju Saporu
bilo bi uzalud da se nije u sudbinu Hatre umiješala kćerka njenog kralja Daizana i to
ovako kralju napadaču otkrila je tajne zapise ndash hamajlije koji su svojim božjim moćima
štitili grad Hatru
Iskustvo pustolovine i okus egzotike tačnije upravo ono što čitateljslušatelj želi nije
moguće ponuditi ako se putovanje ne učini tematskom okosnicom teksta To doslovno
znači učiniti ga lijepim Narativni tekstovi su logikom zanimljivosti priče događajne
novosti ili uzbudljivosti što je dominantno smještena u nepoznate prostore ishodišno
tematski upućeni na putovanje i stoga stvaraju od njega strukturu Ta struktura je dugog
trajanja u književnosti pa je jedna od najčešćih uloga koju pripovjedači ili likovi ostvaruju
upravo uloga putnika Putovati je gotovo izjednačeno sa pripovijedati odnosno na neki
način imaju istu pretpostavku o zanimljivosti i novosti Pripovijedna zgoda uvijek je
isprepletena sa opisom u putopisnom tekstu
U pojedinim svojim putopisima Sijarić posebno naglašava ono što je zanimljivo ili što bi
se čitaocu moglo učiniti zanimljivim Taj postupak pronalazimo u zapisu Stara Đakovica u
Zapisima o gradovima kada naglašava da je zanimljivo to što u Đakovici i danas postoji
sedam sekti od ukupno dvanaest koliko ih je u islamu postojalo Neke od tih sekti bavile
su se isključivo proučavanjem duševnih ljudskih osjećanja ljudskim senzibilitetima
Pripadnici sekti Bektašije i Sadija napisali su veliki broj knjiga tako da je Đakovica
nekada bila mjesto učenih ljudi sa puno tekija i derviša Također na isti način zanimljivost
prikazuje i u putopisu Zemun ili bdquoSrebrogradldquo kada govori o imenima ulica koja su data
još u drugoj polovini 18 vijeka i da su neka od tih imena ostala i danas Godine 1816 na
ulicama su postavljene tablice i na kućama brojevi Prvobitno ulice nisu nosile imena
značajnih ličnosti već ona imena koja su im građani dali Tako su postojale ulice Marijina
ulica Rimska Anikina ulica Tri goluba Ulica zelenog drveta itd
U Priči o Leskovcu pisac izdvaja posebnu zanimljivost ndash priču o Radoju Domanoviću
piscu i kako sam Sijarić kaže čvrstom radikalu U Leskovcu je Domanović predavao jezik
i književnost a niko nije znao da je on književnik Domanović je bio jako bogat od oca je
naslijedio veliko imanje bio je dobar crtač i gimnastičar međutim svi su ga poznavali kao
30
boema i čovjeka bez mnogo skrupula Leskovac je poznat i po raznim narodnim pjesmama
a jedna od njih je i pjesma o srpskoj djevojci koja je otišla pod čador turskom miralaju
(gradskom načelniku) i prešla na islam dobivši ime Lejla Sijarić u svom putopisu o
Leskovcu bilježi stihove pjesme gdje majka proklinje svoju kćer
bdquoZašto Sike zašto pod čador da idešldquo
bdquoKako da ne idem miralaj me zove
Miralaj me zove kafu da mu služim
Kafu da mu služim ljuba da mu bidemldquo
Obrazloženje ili okvirObrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta
njegovo razumijevanje načina putopisnog posredovanja Putopisac iscrtava granice
vlastitog diskursa uokviruje prostor unutar kojeg se odvija komunikacija Obrazloženjem
putopisac argumentira logiku vlastitog diskursa i na određen način usmjerava proces
čitanja Iako se ta obrazloženja najčešće nalaze na početku ili kraju samog teksta mogu se
javiti i na bilo kojem drugom mjestu u diskursu
Tipično mjesto okvira ili obrazloženja pojavljuje se u obliku osobnih stavova o namjeri
okolnostima putovanja i diskurzivnoj izvedbi putopisa To doslovno otkriva razloge
pojedinih postupaka Nekada to može biti procjena očekivanja čitaoca koja ujedno i
implicira autorsku poetiku Vrlo često putopisac bira tuđi putopisni tekst kao svoj vodič
On ga na specifičan način usmjerava i vodi njegov diskurs
Kada je u pitanju Ćamil Sijarić i tačnije putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi njegovo
obrazloženje se nalazi u predgovoru On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja
a zatim vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa
putovanja Razlozi tog Sijarićevog putovanja su vrlo jasni jugoslovenski srednjovjekovni
31
gradovi nisu dovoljno istraženi Za mnoge se ne zna kada su građeni koji je bio povod za
to i čijom zaslugom su oni izgrađeni Uspoređuje ih sa spomenicima historije ali ne bilo
kakve historije već one nepoznate i vremenski neodređene one koja nudi mnogo pitanja a
ne dobija odgovore Tako ovaj pisac u putopisu Herceg-Bosno i tvoji gradovi govori o
bosanskohercegovačkim gradovima od perioda srednjeg vijeka preko onoga kada su
vladali Turci pa sve do vremena kada je vlast preuzela Austrougarska carevina
Za sve stare bosanske gradove vezan je po dio istorije nekad ta istorija u knjigama nije
zapisana nego samo u pričama ispričana a nekad samo tragovima i znakovima
nagoviještena Jedan od tih tragova od tih znakova nalazi se u gustoj gori nad Fojnicom i
ko se tamo oštro zagleda vidjeće - gradinu
Ono što čini okvir ovih putopisa karakterističnim jeste i to što sam pisac rijetko spominje
sebe rijetko kada nagovještava tu ich formu Jedan od rijetkih primjera gdje se ističe sam
pisac je njegovo putovanje u grad Daorsa iz putopisa Zapisi o gradovima
Daorsi ili Daversi su ilirsko pleme koje je živjelo u dolini rijeke Neretve u naselju kod
mjesta Ošanjići u blizini Stoca Smatra se da je grad Daorson osnovan u 4 stoljeću prije
Krista na području naseljenom još u brončano doba
Bio sam sam i velim hajd` bože pomozi A ako me noge i iznesu gore ne znam kako će
me dolje snijeti I kako su snosile one jadne Daorse Kako konje njihove kako putnika
kako vojnika kako ženu I je li im upravo zbog te visine i strmine život bio jadan ndash ili su
može biti bili srećni što su na visoku na stijeni pa zbog toga sigurni I nije mi se
drukčije činilo nego da sam se zabo u go kamen kroz koji dalje ne mogu ndash pa hajd`
natrag
U tekstu Putovati znači ndash vidjeti Sijarić kao da objašnjava razlog samog pisanja putopisa
Za njega su putevi ono što spaja i razdvaja ono što vodi na mjesta gdje su nekada bili
gradovi a gdje danas gotovo nema ništa Da nije njih ne bi se znalo kako se nekada
živjelo kako kaže sam Sijarić ldquoNekada su tamo bile pijace na kojima se prodavao vosak
koža srebro čoha vino ndash dok najzad sve nije izumrlo i pijace i gradovi i putevildquo
Putevi su primarni za civilizaciju oni stvaraju velike gradove
Oslobođeni Jasenovac Sijarić započinje rečenicom ldquoIšao sam u logor Jasenovac da
opišem to što ću tamo vidjetildquo Ta efektna rečenica predstavlja sami okvir putopisa On
polazi na put u Jasenovac da otkrije sve te strahote koje su se desile ali ni sam Sijarić ne
sluti šta će sve zateći i vidjeti
Ovaj putopisac svoja obrazloženja namjere i razloge nerijetko nudi i u samom putopisu
dakle ne samo u uvodnom dijelu Kada nailazimo na takva obrazloženja u samom
32
putopisu onda je to najčešće na početku i kraju zapisa Uočavamo početne i završne
rečenice koje su sadržajno i smisleno slične Jedan takav primjer je zapis Vekia Roma na
samom početku Sijarić kazuje o starinama starim gradovima starim zidovima te o
historiji i njenom značenju i smislu Zaključuje da je ona uvijek misteriozna i da niko ne
zna pročitati i tumačiti to što jedna starina kazuje Na kraju putopisa to isto ponavlja opet
govori o starini a posebno o starinama vječnog grada ndash Vekia Rome Ističe kako se te
starine uvijek iznova čitaju i tumače i da tome nema kraja Vrijeme predstavlja
nepoznanicu kako kaže Sijarić vremena su tama pa se čovjek teško snalazi jer vrijeme
stvari čini bezobličnim a ljude bezličnim Isti postupak pronalazimo i u zapisu Grad
bdquoSkupildquo - grad Skoplje gdje opet na početku i kraju Sijarić govori o tome kako svako
putovanje ostaje dugo u sjećanju a to prvenstveno zavisi od toga gdje putujemo i šta smo
vidjeli Neko želi vidjeti nešto novo a neko ipak nešto što je tu decenijama što je upravo
razlog njegovog putovanja u Skoplje vidjeti starine jer su one bdquoduša tog gradaldquo
Ćamil Sijarić posebno naglašava da svaki grad ima dušu koju čovjek treba dobro upoznati
da bi vidio ono što sam grad nudi Prema gradu se treba ponašati kao prema svakom
umjetničkom djelu kao prema slikama i spomenicima koje treba razumjeti i otkriti
Pred Zemunom sam dugo vremena bio nepismen i nisam umio da ga čitam I sve
donedavno nisam znao ni otkad je taj grad tu na Dunavu ni šta u njemu ima od značaja ni
prošlost kakva mu je Trebalo je da se prije kratkog vremena nekoliko dana zadržim u
tome gradu i da ga izbliza vidim
33
Subjekt putopisnog diskursaKategoriju putopisnog subjekta odlikuju pitanja o uporištima putopiščeve legitimacije
načinima njegova predstavljanja perceptivnoj i diskurzivnoj sposobnosti mogućim
podudarnostima i razlikama sa obzirom na mentalne stavove vremena i književna
strujanja
Te obavijesti o putopisnom subjektu su najčešće direktno ponuđene okvirom ali se nalaze i
u svakom dodatnom iskazu u svakom činu U slučaju da se putopisni diskurs približava
izvještajnom polu to povlači da se putopisac pred ispripovijedanim zgodama i opisanom
predmetnošću povlači u drugi plan D Duda ističe kako sam putopisac često posreduje
obavijesti o svom činu pripovijedanja te se zbog toga smatra samosvjesnim ili
osviještenim putopiscem Naime pitanje o subjektu putopisnog diskursa javlja se kao
postupak izravne ili s druge strane neizravne karakterizacije putnika promatrača ili
pripovjedača
Vjerovatno najvažnije obavijesti o putniku nalaze se na događajnoj razini Zahvaljujući
prikazu njegovog djelovanja i ponašanja otkrivamo i njegove osobine Često se u putopisu
susrećemo sa detaljima pa tako se dešava da se spominju mnogi podaci npr o vrstama
obimnosti periodu obroka Međutim takve detalje ne susrećemo u putopisima Ćamila
Sijarića Još jedna komponenta svojstvena putniku je i snalažljivost On se mora prilagoditi
svakodnevnoj logici manje poznatog svijeta Upravo je radi toga potrebna dobra
obaviještenost putopisca
Pored snalažljivosti tu je i perceptivna usmjerenost kao još jedna važna značajka
putopisnog subjekta Neki se putopisci zadržavaju na opisima historijskih znamenitosti
neki na tradiciji svakodnevnom životu neki na opisima prirode Dean Duda smatra kako
dobri promatrači često posežu za usporedbom strukturirajući zapažanja u cjeline koje
funkcioniraju poput malih studija o izgledu navikama i mentalitetima Pripovjedni
postupci koje koristi putopisac u obradi prikazane predmetnosti su znakovi njegove
sklonosti ili indiferentnosti prema njoj
Ako se osvrnemo na sami okvir Sijarićevih putopisa vidjet ćemo da tu nisu ponuđene
obavijesti o putopisnom subjektu Te obavijesti uočavamo u samom dodatnom iskazu u
svakom drugom činu U Zapisima o gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih
dijelova kada se opisuju putevi i historijske znamenitosti kao npr u zapisu Na Dunavu
Estergon kada opisuje samo putovanje i put
34
Put je dobar ravan širok asfaltiran pa je uživanje voziti se i gledati desno i lijevo zemlju
mađarsku onu za koju bi neko rekao zemlju Ungariju - zemlju Ungara ili zemlju Bele
Trećega i Bele Četvrtoga
Kao što je već rečeno putopisac se najčešće spominje kada opisuje neku znamenitost
prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi Kada piše o Pompeji Sijarić
opisuje Vezuv bdquoOno što sam najprije pogledao kad sam se našao u Pompejama bio je
Vezuv Taj uvijek zaplašujući uvijek prijeteći smrtonosni bič zemljin dignut gore nad
ljudskim glavamaldquo
Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi gdje također obavijesti o
putopisnom subjektu pronalazimo u samom događajnom činu Vjerovatno najviše tih
bdquosusretaldquo sa putopiscem imamo u tekstu Putovati znači ndash vidjeti gdje izravno upoznajemo
Sijarića kao putopisca spoznajemo njegovu ljubav prema tom književnom žanru i težnji da
spasi historiju od zaborava Slušajući ljubavnu pjesmu na gramofonskoj ploči u jednoj
ulici na periferiji Sarajeva Sijarić pamti stihove pjesme
Sinoć dođe tuđe momče iz tuđe zemlje a jutros mi konja kuje hoće da ide Više njega crne
oči suze ronjahu ne plačite crne oči opet ću vam doć`
Ono što pisac posebno pamti u toj pjesmi su riječi put i putnik On objašnjava da čak u
rječniku ne postoji niti jedna druga riječ koja ima tako sjetno značenje kao što ga ima
kratka i jednostavna riječ put a što svakako podsjeća na tužne odlaske i sretanja
Oslobođeni Jasenovac nastao je kao rezultat jednog strašnog iskustva Putopisac kao mladi
partizanski oficir je među prvima dospio na to strašno mjesto i pri tome Sijarić nudi detalje
o ljudima koje spaljuju i o glasovima zvukovima koje oni pri tom ispuštaju i o ljudima
koji u baraci te glasove slušaju čekajući da jedne od sljedećih noći i na njih dođe red
detalje koji spadaju u scene epskog užasa kakvih je u literaturi malo
Odsjev plamena vidio bi se na zidovima zgrada u logoru Mi smo taj odsjev gledali kroz
pukotine kroz rupe na barakama I slušali smo otud glasove nikad čovjek nije čuo takve
glasove To više nisu bili ljudski glasovi a ni životinjski Ništa živo ne ispušta iz sebe takve
glasove kao što su bili oni koji su dolazili s druge strane Save iz Gradiške Nisu to bili
pojedinačni glasovi nego je to bilo mnoštvo glasova Tužnih glasova Ne znate kakvih
glasova Takvih da od njih izludite
Iz ovog citata uočavamo subjekt putopisnog diskursa kojeg kroz tekst više pratimo nego
što je to slučaj sa druga dva putopisa a što svakako doprinosi tome da se općenito putopis
Oslobođeni Jasenovac svrstava između beletristike i feljtona Pored samog putopisca tu se
spominju još i vojnici grupa koja je pošla zajedno sa Sijarićem na taj put
35
Putopisni subjek subjektivno iznosi podatke o prostorima kojima putuje spomenicima
historiji običajima i mentalitetu ljudi koje upoznaje te zbivanjima na putu zgodama i
nezgodama i sl Kako bi postigli zanimljivost putopisci često preoblikuju nadograđuju ili
izmišljaju detalje u svojim tekstovima Zbog toga često se dešava situacija da je teško
utvrditi stepen vjerodostojnosti u određenom putopisu Sijarić ne djeluje kao usputni
znatiželjni putopisac već kao putopisac poznavalac određenih historijskih momenata
mjesta gdje se i sam putopis odvija Kako je Oslobođeni Jasenovac potpuno drugačije
djelo u odnosu na druga dva Sijarićeva putopisa možemo uočiti da se u ovom putopisu
izravno prati sam putopisac Čitaoci mogu pratiti putopiščeve misli emocije i ideje tu
neku subjektivnu stranu putopisnog subjekta Kada se zajedno sa ostalim vojnicima
približava logoru Sijarić razmišlja o tome kako će izgledati ono što će vidjeti U njemu se
javlja strah strah od onoga što ga čeka što mu je još uvijek nepoznato a što može
naslutiti
U onom trenutku kada spominje stvarne likove u domenu putopisne priče svi ti likovi
dobivaju sasvim novu nestvarnu dimenziju i nerijetko bivaju samo povod putopisnoj priči
Na isti način djeluju i određeni historijski događaji Upravo u putopisu Oslobođeni
Jasenovac Sijarić susreće jednog bivšeg zatočenika logora koji se igrom sreće uspio
spasiti Od tog susreta pisac bilježi njegovu priču tako da većim dijelom putopisa
možemo pratiti ispovijest osobe koja je bila dio logora i svih njegovih strahota Obavljajući
posao grobara taj čovjek je vidio pravu stranu logora vidio je sve ono što se ne može
zamisliti ili riječima opisati Njegova ispovijest je detaljna to je ispovijest živog svjedoka
koji je primoran svojim rukama zakopavao i žive i mrtve svojim očima vidio razna
mučenja i ubistva zatočenika i svojim ušima čuo očajne vapaje vrisku i strah svih tih ljudi
Za Brešića putopisac je prvo umjetnik riječi koji se u pisanju oslanja podjednako i na
stvarnost i na maštu Za njega je istinito ne samo ono što vidi već i ono što doživljava
Ovo drugo iskustvo širi granice viđenoga tj stvarnoga koje posredovanjem jezika ulazi u
putopis i to ne kao novi oblik stvarnosti već kao oblik doživljene stvarnosti
36
Pripovijedanje i opisivanjeKretanje je zapravo put bez putovanja a svijet kojim se putuje nije opisani svijet (opisom
prikazani svijet) nego tek imenovani imenom oprisutnjeni svijet
Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje
je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost
putopisnog svijeta Sa obzirom na to putopisna obrada se dijeli na općekulturnu
(turističku izvještajnu naučnu) i umjetničku (kulturnu) kako prema dominantnom tipu
diskursa tako i putopiščevoj namjeri i unaprijed zadanoj ulozi koju ima u određenoj
kulturi U središtu književnih putopisa nalazi se subjekt putopisnog diskursa njegova
sposobnost opažanja i to jedinstveno jezičko oblikovanje
Sijarićevi putopisi Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi su prvenstveno
usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje mjestima građevinama
običajima i drugom To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj izvještajnoj ili
naučnoj obradi Sa druge strane u slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se
drugačije odlike
Dean Duda ističe kako ravnopravnost naracije i deskripcije predstavlja temeljno načelo
žanra Kada je u pitanju uloga i omjer ovih dvaju osnovnih izražajnih postupaka u putopisu
- pripovijedanja i opisivanja moguće je zaključiti da u Zapisima o gradovima i Herceg-
Bosno i tvoji gradovi dominira opisivanje zbog veće usmjerenosti prema predmetnosti
svijeta nego prema pripovijedanju zgoda
Ono što Duda svakako napominje je i to da nipošto nije riječ o manjoj vrijednosti
deskripcije u odnosu na naraciju jer su ta dva postupka u putopisu istovrijedna Opisivanje
37
i pripovijedanje se međusobno nadopunjuju ono što je viđeno neodvojivo je od onoga što
je doživljeno
Sijarićevo opisivanje proteže se od onog bdquoformalnogldquo naučnog onog gdje kao historičar
nudi niz pukih činjenica Taj bijeg u prošlost stvara putopisnu stvarnost Međutim trenutni
prikaz datog mjesta pomjera u historiju uz popratne zanimljive priče o događajima i
ljudima koji su na neki način obilježili prostor gdje je i smještena sama putopisna priča
Takvo jedno opisivanje pronalazimo u zapisu iz Beograda kada govori o periodu
Osmanskog carstva u tom gradu
U Beogradu ima jedan broj kuća koje su ostale još od turskih vremena To su kuće
orijentalnog tipa i izvanredna su slika o tome kakav je po prilici mogao izgledati Beograd
kad su u njemu upravljali Turci ndash to jest do prvog odnosno drugog srpskog ustanka a i
neko vrijeme kasnije jer grad se nije ni lako ni brzo mijenjao ni poslije odlaska Turaka
Međutim u njegovim opisivanjima pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici
samog putopisa kao što je ono opisivanje planine Zlatibor
Zlatibor je jedna od onih naših planina koje samo što vas ne zovu dođi ndash a kad im čovjek
dođe onda im dolazi da ga i ne zovu Tek ovdje čini se čovjek osjeti šta znače
prostranstvo i vidici i koliko opijaju visine i širine na visinama čovjek se osjeti moćnijim
Zlatibor je visoka planina ali to ne znači i da je divlja i surova naprotiv ndash ako se za
planinu može reći da je pitoma za ovu bi se to naprije reklo
U knjizi Kultura putovanja Deana Dude primijetit ćemo da se čin pripovijedanja i
književni i svakodnevni zasniva na klasičnom principu neravnoteže tj promjene Da bi
sve to općenito bilo prihvatljivo i za čitaoca zanimljivo mora se nešto dogoditi Ta
uspostavljena ravnoteža mora se poremetiti stvari se moraju promijeniti Događaj je taj
koji zadržava pažnju Upravo je samo putovanje taj događaj i samim tim izaziva nečiju
znatiželju S jedne strane putnik posjeduje dinamiku dok su čitaoci uvjetno rečeno
statični Putnik kao kreator događaja i posjetilac nečeg nepoznatog posjeduje višak
znanja
Znanje je uvijek izvan granica mjesta što ga svakodnevno proizvodimo manje ili više
rutiniranim ustaljenim djelovanjem Narativno oblikovanje toga znanja čini od putnika
pripovjedača Duga tradicija zapadnjačke književnosti pokazuje da je putovanje posve
podudarno sa osnovnim pretpostavkama pripovijedanja i otud vjerojatno njegova
tematska kao i kompozicijska uposlenost posve sukladna spomenutoj pretpostavci
geografije da govori ljudima koji su ovdje ono što se zbiva tamo negdje iza sedam gora i
dolina
38
Te promjene pokazuju narušenu ravnotežu a ona svakako omogućava pripovijedanje Ta
Dudina ideja poklapa se sa Lotmanovim shvatanjem da junak može biti samo onaj koji
prelazi granicu iz jednog semantičkog polja u drugo
Pripovijedanje koje čini okosnicu u ovim Sijarićevim putopisima u događajnom smislu
spada u drugi plan odnosno pripovijedanje je podređeno opisu koji je s druge strane
prožet asocijacijama na prošlost promišljanjima o sebi i vlastitom mjestu u svijetu Ovdje
funkcionira samo kao vezivno tkivo Putopisac u nekoliko rečenica ispripovijeda gdje je
došao ili gdje putuje Samo pripovijedanje svodi na minimalne zgode poput promjene
mjesta u prostoru On prvenstveno donosi opis poput navedenog opis prostora gledan
okom naučnika koji određuje prostorne odnose broji raspoređuje razvrstava Bitno je
napomenuti da Sijarićevi prikazi prostora ne funkcioniraju kao puko i nasumično
opisivanje onoga što vidi već onoga što zna o njemu
U Oslobođenom Jasenovcu pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju
istu poziciju u samom tekstu O užasnim događanjima u logoru Sijarić detaljno
pripovijeda ali isto tako nudi bdquoživeldquo slike kroz iscrpna opisivanja Faruk Dizdarević u
tekstu Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila Sijarića ističe kako
zapisi odnosno cjelokupno to djelo nisu protkani lirskim reminiscencijama tako
karakterističnim za Sijarićev način pripovijedanja On se s druge strane ipak bazira na
faktografiju i užasne slike događaja koji su se tamo dešavali Ono što je svakako
karakteristično i vjerovatno slikovito rečeno jeste Dizdarevićevo viđenje Sijarićevog
pripovijedanja
Taj ugao posmatranja to pripovijedanje doprinosi tome da vas tokom čitanja povremeno
zaboli želudac
Kada je riječ o opisima samog logora i prikazivanja strahota koje su se dešavale tu
poznato je kako je Mladen Iveković bivši zatočenik tog logora istakao kako nema pera
koje bi bilo u stanju opisati strahote i užasnu atmosferu Jasenovca To je nešto što uveliko
nadmašuje svaku ljudsku fantaziju Riječ je o paklu inkviziciji najužasnijem mjestu
krvološtvu divljih zvijeri izbijanju na površinu najtamnijih instikta kakvi se dosad kod
ljudi uopće nisu pojavljivali Bitno je spomenuti i to da u samim opisima peovladavaju
tama tmurna osjećanja i crna boja koja je sasvim simbolična
Učinio sam nekoliko koraka naprijed i stao dalje nisam mogao ndash zaustavila me gomila
cigala i prašine koja ovdje nije žuta nego crna ndash od vatre od gara Danas je ovdje ndash kud
god se okreneš sve crno crna čađa crn katran crni ugarci crna zemlja ndash i mučna toliko
mučna i neizdržljiva pustoš i tišina da od toga čula zabole
39
Sijarić ujednačenim pripovjedačkim tokom izlaže različite načine stradanja tih zatočenika
Međutim ono što upotpunjuje tu sliku svakako su opisi prvenstveno onoga što je vidio
ali isto tako i onoga što je osjetio i doživio gledajući jedan takav užasan prizor
I tu vam čovjeka nije strah od smrti nego od toga kakvom će ga smrću umoriti Rekao sam
vam da je ona od vatre najgora I stoga mnogi ndash kad čuju one jauke preko vode i vide otud
odbljesak vatre ne čekaju drugu noć iduću noć svoju noć ndash noć takvu nego se sami
ubijaju
U putopisu Oslobođeni Jasenovac pronalazimo niz opisa koji su posebno efektni i samim
tim privlače pažnju čitaoca Na samom početku djela u onome što se u ovom radu izdvaja
kao okvir ovog putopisa Ćamil Sijarić ističe namjeru svog putovanja u Jasenovac Odlazi
na to putovanje da opiše ono što će vidjeti Onog trenutka kada stiže ispred logora
Jasenovac zatiče samo ruševine kuća nešto što je bilo ljudsko naselje zatiče paljevinu i
pustoš Sijarić efektno opisuje ono što trenutno vidi a što na samom početku svog
putovanja nije ni slutio da će vidjeti
Karakterističan je i opis rode prvog živog stvorenja kojeg pisac zatiče u Jasenovcu Postoji
mnogo mitova simbola i vjerovanja u raznim kulturama koja su povezana sa rodama
Vijekovima su ove ptice povezivane sa bebama i porodicom gdje je roda simbol početka
života Ćamil Sijarić u Jasenovcu zatiče rodu bijelu visoku gdje stoji na visokom odžaku
oko kojeg se zidovi nisu održali Jedini glas u mrtvoj tišini i jedino živo stvorenje u
jezivom Jasenovcu djeluje kao potpuni paradoks što i pisac vrlo slikovito opisuje
Stoji i gleda nekud u daljinu Tu joj je i gnijezdo ndash crni se veliko cijela gomila granja i
zemlje ndash i u njemu ona Roda Noga joj je duga i tanka kao vlat žita Ponekad se okrene i
gleda ispod sebe opustjelo naselje tako kao da se čudi i pita šta je to bilo šta je to moglo
tako da bude tako da se dogodi tako da se učini A svijet je dolje pod njom izgledao kao
da je doživio potop ndash koji je u svom gnijezdu u Nojevom kovčegu preživjela samo ta ptica
ta roda
40
DotematizacijaMatoš ističe kako putopisac može biti učenjak i šaljivdžija slikar i psiholog fantast i
realist jer u široki okvir putopisa pristaju sve literarne vrste
Dotematizacija uključuje tipove znanja ili obavijesti kojima se nadograđuje osnovno
putopisno izlaganje i postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za
približavanje putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta jer
se osnovnoj strukturi putovanja i opisu predmetnosti mogu dodavati različite tematske
cjeline u kojima se subjekt može pokazati kao vješt pisac ili zanimljiv mislilac Upravo se
postupkom dotematizacije temeljnog putopisnog zbivanja ostvaruje složenost putopisnog
diskursa i omogućuje posredno upoznavanje putopisca i njegova idejnoga svijeta
Branimir Donat hrvatski književni kritičar smatra da je struktura beletrističkog putopisa
za razliku od načina oblikovanja putopisnog teksta kojim dominira naučni način izlaganja
uvijek pružala piscima šanse da govore o svemu i svačemu omogućavala im je da digresija
postane važna okosnica pripovijedanja i da se u okviru reportaže dotaknu i onih tema koje
su se prije gotovo isključivo povezivale uz priču ili roman
Dva osnovna postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija
figuralnim postupcima Uz misaonu nadogradnju koja se u putopisu najčešće javalja kao
manja tekstualna cjelina i svojom motivskom zaokupljenošću upućuje na posebnu
autonomiju upravo tropi i figure značenja pridonese literarizaciji žanra Dean Duda prvi
postupak naziva izravnom a drugi neizravnom dotematizacijom
Primjer osnovne misaone nadogradnje uočavamo u putopisu Herceg-Bosno i tvoji gradovi
gdje pisac slušajući ljubavnu pjesmu razmišlja o sastancima i rastancima ljudima koje
41
spajaju i rastavljaju putevi Razmišlja o prolaznosti života o čovjeku koji je i neprimijetan
u vremenu koje dolazi i prolazi o putu koji čovjeka odvede negdje ali ga i ne vrati
I mi koji niz te puteve nekog pratimo ili sretnemo uvijek smo jedno uzbuđenje jedno
zažareno ljudsko osjećanje jedna teška žalost ili radovanje Put je nešto drugačije od
svega ostalog On je ono što nas spaja ili razdvaja i pred čim često kane naša suza Jer
nekog za kim smo digli svoju ruku da pozdravimo i ispratimo ubrzo će upiti daljina i za
njim ostati prazan put Šta teških briga šta divnih želja šta čežnja šta nada šta pitanja i
pogleda upućujemo ponekad niz put a on ostaje nijem i prazan a dug kao vječnost jer
koliko ih je odveo nekud nekakv put a da ih nije vratio I koliko je duž putova ljudskih
mramorova
Misaona nadogradnja pretvara putopis u ogled i proširujući osnovnu temu putovanja
približava ga hijerarhijski višim žanrovima To je samostalna cjelina koju razlog
putopiščeva nadahnuća povezuje sa događajnim slijedom putovanja Figuralni postupak
dotematizacije nije nužno vezan uz misaonu nadogradnju i može se pojaviti na bilo kojem
mjestu u tekstu Njime se putopisni diskurs širi kao zapažanje dosjetka ili kratka priča
Subjekt putopisnog diskursa dotematizacijskim postupcima pokazuje književno umijeće
slično onome koje se podrazumijeva u hijerarhijski višim vrstama
Postupak dotematizacije pronalazimo i u Oslobođenom Jasenovcu gdje krvavi dječiji
siperčić i na njemu crvenim koncem izvezen patuljak koji za sobom vodi puža u Sijariću
budi razna razmišljanja i pitanja Razmišlja o ratu o tome kako je neko imao sreće i ostao
živ a neko drugi opet iako je sačuvao život izgubio je razum a oni treći koji su se
izgubili u ovom ratu više se nikada neće vratiti
Dani su majski Godina je 1945 Putevima ndash kud god pogledate prolaze vojske Kraj rata
je toliko blizu da prosto možete da ga vidite Neko će se iz njega srećan vratiti Neko lud A
neko Sjetio sam se onog krvavog dječijeg siperčića sa patuljkom i pužem izvezenim
crvenim koncem pa patuljak vodi za rogove puža Ta se mala družina neće vratiti
Prolaze odnekud jednako vojske I sva ti je zemlja čudna ndash i kao da nije ona stara zemlja
nego neka nova koja dolazi samo jednom i samo s proljeća
Mogli bismo zaključiti da upravo taj emotivni dio teksta ta uvjetno rečeno bdquoemotivna
nadogradnjaldquo (kao što je navedeni citat) otkriva ličnost putopisnog subjekta te njegova
shvatanja prirode života čovjeka i prolaznosti U Sijarićevim putopisima prisutan je
figuralni postupak dotematizacije ali i naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj
baštini uz karakterističan književno-estetski stil Takav postupak prepoznajemo u zapisu
Boja riječ i kamen kada Sijarić piše o Jajcu kojeg mnogi slikari slikaju isključivo zbog
42
vodopada sa čim se ovaj putopisac ne slaže Jajce je grad koji ima historiju i koji se nalazi
u Bosni pa ga zbog toga i treba slikati Sijarić ističe kako je nekadašnja nezavisna
bogumilska Bosna u svoje vrijeme bila okupila duhove slobodarske protiv dogme i protiv
crkve U Bosnu se dolazilo i prolazilo da se nadahne slobodama u nju se dolazilo i
dogovaralo i odatle se borilo Ovakve primjere naučnog postupka dotematizacije isključivo
pronalazimo u putopisu Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi dok je
figuralni postupak dotematizacije najviše zastupljen u Oslobođenom Jasenovcu a takvim
postupkom putopisni diskurs se širi i preobražava u esej i kratku priču
Figure kulturalnog pamćenjaPojam bdquoumijeća pamćenjaldquo (ars memorativa) prvenstveno se veže za zapadnjačku tradiciju
Grčki pjesnik Simonid (živio je u 6 st pr n e) izdvaja se kao tvorac općenito umijeća
pamćenja te ovo umijeće definira kao jednu od pet oblasti retorike Smatra se da je
Ciceron najbolje objasnio mnemotehniku u smislu da se princip mnemotehnike sastoji u
43
tome da se odaberu određena mjesta te da se stvore mentalne slike za stvari i mjesta koja
se žele zadržati u svijesti Kada je riječ o pamćenju razlikuje se prirodno i artificijelno a
umijeće pamćenja temelj je artificijelnog pamćenja a kultura sjećanja je univerzalni
fenomen Svaka socijalna grupa manja ili veća posjeduje određeni oblik kulture sjećanja
U prethodnim poglavljima ovog rada bitno se isticalo to da je Ć Sijarić u svojim
putopisima prvenstveno u Zapisima o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi nastojao
sačuvati sjećanje na prošlost te na taj način stvoriti neraskidivu vezu prošlosti i
sadašnjosti a tu vezu isključivo stvara na temeljima prostora i vremena Upravo se smatra
da ono što je prostor za umijeće pamćenja vrijeme je za kulturu sjećanja Tako kultura
sjećanja počiva najviše na oblicima odnosa prema prošlosti dakle u sjećanju se
rekonstruira prošlost Međutim ta prošlost kao takva mora ući u svijest jer ne smije
sasvim nestati moraju postojati svjedočanstva a koja moraju iskazivati neku
karakterističnu diferenciju
Svaka ličnost i svaki historijski fakt se već u svom prispijeću u pamćenje transponiraju u
neki nauk pojam simbol tako oni dobivaju neki smisao postaju element idejnog sistema
društva Iz ove suigre pojmova i iskustva nastaje ono što želimo nazvati figurama sjećanja
Figure sjećanja određuju tri obilježja konkretni spoj s vremenom i prostorom spoj sa
nekom grupom i rekonstruktivnost kao poseban postupak Figure sjećanja su uvijek
prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila Sijarića riječ je o oživljenom
prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu Pojam prostora obuhvata i
svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu (namještaj uređaji prostorije sa svojom
specifičnom uređenošću) što pruža sliku stabilnosti U putopisu Herceg-Bosno i tvoji
gradovi dominantan je spoj s vremenom i prostorom Kada govori o gradu Travniku
Sijarić spaja prošlost i budućnost u obliku tvrđave
Dugo poslije pada Bosne pod Turke Travnik je bio jedno malo mjesto ndash sa malo dućana i
sa hanom ali i sa svojom tvrdom tvrđavom iznad sebe koja je značila sigurnost onih koji tu
žive To je danas onaj stari dio Travnika koji se zove Stara varoš i u kojem je Nova
džamija ndash to jest bila nova u jedno vrlo davno vrijeme kad je načinjena ndash čak godine
1549 što znači da je ta Nova džamija jedna od najstarijih u cijeloj Bosni a reklo bi se i
najljepših
Historija slijedi pamćenje a kulturno pamćenje se usmjerava na fiksne tačke u prošlosti
Međutim prošlost kao takva ndash u tom obliku se ne može održati ona se preoblikuje u
simboličke figure za koje se veže određeno sjećanje Razne pripovijesti one istinite i
neistinite također su figure sjećanja Za kulturno pamćenje nije bitna faktična već
44
prisjećana povijest Tako da su i mitovi figure sjećanja Mnoge priče čija istinitost nije
provjerena i ustanovljena (možemo ih nazvati legendama) također su figure sjećanja a
takve priče u velikoj mjeri pronalazimo i u Sijarićevoj putopisnoj prozi Pišući o Drini
Sijarić priča priču o dvjema sestrama koje su gradile dva grada Jerina s lijeve a njena
sestra sa desne strane Drine Kako je grad sa desne strane bio veći Jerina je zbog toga
otrovala svoju sestru
Ali priča tu nije stala i ide dalje ndash slika Jerinu kao golu ženu i raspusnicu Mlada gola i
željna mladića ndash ona ih je uvodila u svoje odaje da je obljube a poslije bacala ih u Drinu
I sve dok se gore gradio grad Drina je dolje odnosila mladiće Majstori su o tome morali
da ćute A što riječima nisu smjeli da kažu kazali su svojim dlijetima Na jednoj ploči
uzidanoj isklesali su golu ženu ndash u položaju grozno razvratnom da time kažu kakva je
Jerina I tako je kamen govorio ono što jezik nije smio
Kulturno pamćenje uvijek ima svoje posebne nosioce to su najčešće učitelji sveštenici
pisari učenjaci a što svakako možemo povezati sa putopiscem Ć Sijarićem U ulozi
putnika Sijarić čuva sjećanje na Bosnu i Hercegovinu (prvenstveno njene gradove) i
sjećanje na mračnu prošlost kakvo je ono u putopisu Oslobođeni Jasenovac Kulturno
pamćenje se kroz slijed generacija održava putem kulture što sa sobom povlači pitanje
identiteta Identitet se uspostavlja preko pamćenja i sjećanja Tako jedna grupa svoj grupni
identitet može reproducirati samo pamćenjem a osnovu pamćenja čini kultura
Putopis kao takva forma ima upravo taj zadatak da sačuva identitet jedne čitave grupe
Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku prošlost govore o
drevnim gradovima bosanskim kraljevima banovima feudalcima pašama agama i
begovima kazuju o Bosni i Hercegovini Bosancima i Hercegovcima o njihovim
sudbinama I samo ljudsko postojanje zamislivo je samo na tlu i u okviru kulture i društva
Svijest o socijalnom pripadanju (kolektivnom identitetu) temelji se na zajedničkom znanju
i zajedničkom pamćenju koje je obilježeno govorom Kada je riječ o identitetu i njegovom
značaju vjerovatno najviše do izražaja dolazi zapis Tvrdi mi grad Bobovac gdje Sijarić
govori o najznačajnijem i najbolje utvrđenom gradu srednjovjekovne Bosne kojeg je
podigao ban Stjepan II Kotromanić prije prve polovine 14 stoljeća
Bobovac je bio u centru zemlje bosanske ndash u gorostasnom i od puteva udaljenom kraju u
onom gdje je bio i dvor bosanskih banova to jest prijestonica zemlje i vjerovalo se dokle
se god drži tvrdi Bobovac držaće se i cijela Bosna iz ovog se grada branila Bosna I sva
njena snaga bila je tu U tom kamenu ndash na kamenu u tim zidovima što su strčali kao da su
iz stijene izrasli Danas vam to liči na zube starca Jer ono što je nekad krepko stajalo i
45
prijetilo oburvalo se kule tabije podzidi ndash danas su samo gomile ili ako još stoje ndash stoje
žalosno
Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom 20 stoljeća izdvaja se figura
kulturalnog pamćenja Tzv mjesta pamćenja koja književni tekstovi obnavljaju skupom
simboličkih figura javljaju se u funkciji pohranjivanja utemeljenja i očuvanja znanja o
sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke prošlosti U skupu simboličkih
slika stvara se sistem kulture pamćenja koji se u književnim djelima najviše postiže
intertekstualnošću
Mnogi književni teoretičari i kritičari smatraju da je prostor bitan element proznih
književnih djela u cjelosti U Kritici čistog uma Immanuel Kant određuje prostor i
vrijeme kao nužne oblike svake spoznaje počevši od elementarnih opažanja i predstava U
dvadesetom stoljeću veliku pažnju prostoru posvećivali su Max Weber E Durkheim G
Simmel M Foucault i E Husserl To tzv povezivanje književnosti s geografijom dogodilo
se 90-ih godina dvadesetoga stoljeća a pitanje prostora postala je važna tema u mnogim
područjima književnosti Prostor ima zadatak da omogući liku da se kreće da se snalazi da
kroz prostor iskazuje neke svoje osobine karakteristike i vlastite probleme egzistencije
Motiv prostora se u književnom djelu nije dovoljno izučavao Bahtin kaže bdquoProces
osvajanja realnog istorijskog vremena i prostora i realnog istorijskog čoveka koji se nalazio
u njima u književnosti je tekao komplikovano i isprekidanoldquo Bahtin povezuje vrijeme i
prostor i daje mu zajednički naziv hronotop On je zastupao tezu da su osvajane pojedine
strane vremena i prostora dostupne na određenom povijesnom stepenu razvoja
čovječanstva ali ne u dovoljnoj mjeri Bahtin je još i dodao da je došlo vrijeme kada se na
prostor u književnim djelima treba gledati kao na nešto bitno i u skladu sa vremenom jer
je značajno izražavanje neraskidivosti prostora i vremena Prostorna i vremenska obilježja
se stapaju u jednu konkretnu cjelinu vrijeme se bdquosteželdquo postaje umjetnički vidljivo a taj
prostor se uvlači u kretanje vremena sižea Obilježja vremena razotkrivaju se u prostoru a
prostor se osmišljava i meri vremenom
Kada je u pitanju gradski prostor u književnosti Richard Lehan navodi kako grad uvijek
igra veliku ulogu u ljudskoj sudbini bez obzira na način kako je predstavljen te da urbani
konstrukti moraju biti neprestano preispitivani jer su oni artificijelni i diverzni Upravo je
taj gradski prostor često obilježen nelagodom odbojnošću strahom i neprilagođenošću
nasuprot idiličnom i bdquorajskomldquo selu
Tijelo se stjecajem okolnosti našlo u mrskom gradu dok zarobljena bolesna duša žudi za
povratkom u iskon na selo u čedno pastoralno okruženje u zdravlje u čistoću identiteta
46
Za razliku od artificijalnoga grada selo je tijesno povezano sa prirodnom slikom svijeta
Stoga realisti nisu voljeli grad i o urbanoj civilizaciji pišu gotovo isključivo kao o otuđenoj
formi života
U razdoblju moderne prepoznaje se veće zanimanje za urbanu tematiku i fenomene
gradske civilizacije Ona donosi i sasvim novo viđenje grada kao slojevitog prostora u
kojem se pokazuju različite kulturne političke društvene nacionalne i umjetničke
vrijednosti Upravo u razdoblju moderne prvi put se u književnosti grad počinje promatrati
kao proces kao simultanost različitosti Modernistički pisci predstavljaju grad kao
kompleksnu strukturu koja postaje poticaj za čisto mentalne procese Grad postaje mjesto
duševnih kriza U čovjeku se javlja nemir strah nelagoda i beznađe
Dean Duda napominje da djelovanje nadmašuje viđenje u svakodnevnim pričama o
prostoru a to jednostavno znači da se prostor proizvodi kretanjem
Već u samom smislu i razlogu nastanku putopisa Oslobođeni Jasenovac izdvaja se figura
najvećeg sabirnog logora u nekadašnjoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj logor Jasenovac
Sam pojam bdquosabirni logorldquo kao vrsta zatvora koja je stvorena za političke protivnike
pripadnike pojedinih etničkih ili religijskih grupa civila iz kritičnog vojnog područja ili
bilo koju grupu ljudi povlači sa sobom sve negativne konotacije Ćamil Sijarić taj prostor
uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na smrt pa
pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Cjelokupan taj prizor izaziva strah a gluha
tišina smrad od blata od truleži od gasova i same zemlje pojačava to nezaobilazno
osjećanje u njemu Smrt je osnovna misao koja prati ovaj prostor Sijarić ističe da je drveće
i ptice na njima jedino što pokazuje trag života osim toga tu ništa više nije živo
Zato je ova zemlja tako utabana
Zato je tako jadna
Sada je sva crna I ćutljiva Kao kakvo živo a jadno biće koje je mnogo propatilo Ovdje
ima drveća i na njemu ima ptica I reklo bi se da više ništa živo tu nema
Ovo je bilo mjesto umiranja
Logor smrti
Bilo mu je ime Jasenovac
Kroz njegovu kapiju ulazilo se ali se nije i izlazilo
Također Sijarić napominje da to i nije neki veliki prostor ali da je užasan zbog svega
onoga što se na njemu vidi Za njega je to groblje koje se širi i nema granica Možda
jedinu simboliku života pruža slika čovjeka koji je nekako uspio preživjeti između tih
mrtvih ljudskih tijela
47
I eno s kraja vode sa blatne obale između panjeva i vrbovog granja jedan čovjek ustaje
Diže se gore kao avet Poderan je mokar i kaljav Lice mu je u maljama i staro Mršav je i
jadan i izgleda tako kao da je već bio jednom umro pa nekim slučajem oživio i ustao
odozdo između mrtvih Ustajanjem jednog živog čovjeka iz ovog beskrajnog groblja u
vodi bio sam zbunjen i preplašen
D Duda također ističe kako je učestalost tegoba i prostora patnje (kakvo je upravo ovaj
prostor logora) u jasnoj opreci naspram domovine i slobode ali isto tako i jasno definirane
klasne pozicije tj socijalnog statusa Ono možda što je karakteristično za prostor logora i
sam ovaj putopis je i to što Sijarić u samom djelu ne opisuje dovoljno čovjeka zatočenika
njegove misli osjećanja i strah Sve se to nazire u cjelokupnom djelu sva ta osjećanja i
strahovi čovjeka koji očekuje smrt su podloga ovog putopisa ali konkretnih opisa
pronalazimo samo na nekoliko mjesta a jedan takav je i sljedeći
Čovjek u logoru mnogo vidi ali sve ne može vidjeti ndash jer šta vi znate koga sve to dovode na
obalu čujete kako se voz zaustavio i kako lokomotiva brekće i znate da su to tamo
dovedene nove žrtve Najedanput čujete ustaške psovke plač ženski vrisak zapomaganje
pisku djece i jasno vam je da to tamo ustaše ubijaju ženski glasovi se uvijek jače čuju
Žene pred smrt više protestuju nego muškarci A novodovedeni zatočenici više od starih
Možemo uočiti da kod Sijarića često imamo pozivanje na određene objekte i mjesta To su
prvenstveno gradovi i logor u Oslobođenom Jasenovcu Tako i ovdje svaki grad sam za
sebe predstavlja određeno mjesto mjesto pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i
njeno oživljavanje Srednjovjekovne gradine koje baš zbog toga što su gradine i to još
srednjovjekovne asociraju na prošlost dalju i od one koju poznaje i sam putopisac Smatra
se da se na određenim mjestima objektima u gradovima struktuira čovjekov život
njegovo ponašanje putanje koje slijedi kroz prostor i vrijeme jer grad kao takav
reflektira i utjelovljuje moć stvara red u prostoru i vremenu te disciplinu prostora i
vremena
U ovom putopisu (Oslobođeni Jasenovac) izdvaja se i bolnica kao još jedna
karakteristična figura prostora Namijenjena da liječi i time pomogne onima koji su
bolesni ovdje bolnica poprima sasvim drugačije značenje To je bila jedna baraka koja je
postojala samo formalno niti jedan bolesnik te bolnice nije izliječen Kako bi pred
međunarodnom komisijom prekrili tragove stravičnih zločina renovirali su tu bolnicu
Bitno je navesti to da ove podatke Ć Sijarić doznaje od preživjelog logoraša
Ustaše su tom prilikom pobili oko šesdeset bolesnika iz te bolnice onih koji su svojim
izgledom odavali pravo stanje logora Zatim su u bolnicu uneseni novi kreveti Uneseno je
48
i sve drugo što je jednoj bolnici potrebno A onda su ndash na kraju u bolnicu na nove krevete
i u nove postelje uvedeni novi bolesnici Ali oni nisu bili bolesni oni su bili zdravi ljudi ndash
koliko u logoru neko može da bude zdrav ali su i takvi jadno izgledali i imali da
predstavljaju bolesnike Tada smo dobili i nove logorske brojeve Bili su vrlo niski kako bi
se prikrilo pravo brojno stanje logora
U ovom stravičnom okruženju izdvaja se i religijski prostor Za D Dudu religijski prostor
je prostor susreta To je način stvaranja ljepote harmoničnosti i prirodnog idiličnog
prostora Kao i bolnica i ovdje je religijski prostor sasvim formalan Godine 1941 i 1942
u logoru su bili zaveli bogosluženje Za katoličku crkvu i džamiju uređene su bile posebne
sobe
Pop je bio neki Zvonko Brekalo Umro je od tifusa A hodža jedan zatočenik Ustaše su ga
uniformisali dali su mu čin satnika ndash a odmah zatim likvidirali ga ndash objesili su ga
Figuru smrti i grobnice pronalazimo i u putopisu Zapis o gradovima tačnije u zapisu O
Lenjingradu gdje Sijarić govori o stradanjima u Drugom svjetskom ratu Na specifičan
način opisuje grobnice te zajedničke masovne grobnice koje spajaju one sa istim tragičnim
sudbinama a koje su i nazvali bdquobratskim mogilamaldquo Sijarić kazuje o svim žrtvama rata o
tom besmislu koje ne donosi ništa dobro a uzima puno više o svakom pojedincu koji
izgubi dragu osobu
Tu među njih uđi ćutke S kapom u ruci S mislima da su to žrtve kakve si i ti imao u svojoj
zemlji Tako ćeš moći lakše da hodiš kroz ove beskrajne bdquobratske mogileldquo I zublja koja
nad njima gori podsjetiće te na zublje žrtvama u tvojoj zemlji Pa ti ovo groblje dođe kao
ono u tvojoj zemlji ndash nad kojim si već lio svoju suzu za drugovima za prijateljima za
poznanicima I nije ti drukčije nego da ovdje leže i tvoji ndash tvoji znanci
Sijarić piše i o porodici Savič koja je nastradala u tom ratu Posebno ističe bilješke
djevojčice Tanje najmlađe u toj porodici
Kao učenica Tanja je napisala jedno pismo o stradanjima svoje porodice Kratka hronika
djevojčice Tanje svakako da podsjeća i samim tim može se usporediti sa dnevnikom Ane
Frank trinaestogodišnje Židovke koja je u tajnom skrovištu bilježila svoje misli osjećanja
i strahove Te djevojčice dijelile su istu sudbinu jedne od mnogobrojnih žrtava Drugog
svjetskog rata
49
Zaključak Govoreći o književnim vrstama koje ujedinjuju povijesno-znanstveni interes s umjetničkim
oblikovanjem Milivoj Solar kaže ldquoMeđu takvim književno-znanstvenim vrstama od
posebne je važnosti također putopis S jedne strane on može predstavljati doprinos
geografiji ili etnografiji dok s druge strane predstavlja osobitu književnu vrstu u kojoj je
putovanje i opis proputovanih predjela ili zemalja povod za šire umjetničko oblikovanje
zapažanja dojmova i razmišljanja o svemu onom što putopisca zaokuplja tokom
putovanjaldquoemspČesto se na taj način putopis približava eseju ili romanu u kojemu je fabula
organizirana kao slijed događaja koji seemspzbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine
likova Iako postoji to mišljenje da se putopis približava eseju ili romanu i isto tako da se u
posljednje vrijeme pokazuje veći interes za takvim književnim žanrom putopis je svakako
manje istraženo proučavano i na kraju krajeva čitano područje To se pokazuje i kada je u
pitanju Ćamil Sijarić poznatiji je Sijarić romanopisac nego Sijarić putopisac
Ako se vratimo na mišljenje M Solara da je u putopisu fabula organizirana kao slijed
događaja koji se zbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine njih to bismo mogli
povezati sa ovim piscem bar konkretno u putopisu Oslobođeni Jasenovac dok Zapisi o
gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi djeluju na posve drugačiji način Sijarić se više
50
bazira na historiju koja se polahko zaboravlja i kao da nastoji da je spasi od tog zaborava
Njegovi likovi su usputni i bez nekog posebnog značaja osim ako nije riječ o nekoj
historijskoj ličnosti Međutim tu se opet izdvaja Oslobođeni Jasenovac u kojem jedan lik
preuzima ulogu naratora pa kao bivši logoraš grobar priča svoje doživljaje koji djeluju
kao neka vrsta ispovijesti Onog trenutka kada Sijarić govori o historijskim ličnostima
govori ono što je manje i više poznato
Često ne nudi ništa novo i novost nije način njegovog postizanja zanimljivosti ali on je
pisac koji odlično poznaje mjesto na koje putuje a posebno historiju iako nije historičar
već uvijek u svakom smislu samo pisac Njegova historijska priča nije puko kazivanje
činjenica već pravi književno-umjetnički tekst Anegdote i legende su ono što krasi
njegovo pisanje i doprinosi toj zanimljivosti Pokazalo se da su doba mjesto i trajanje
ključni elementi Sijarićevog putopisa On je vremenski i prostorno ovjekovječio i sadašnji
ali i daleki i zagubljeni teritorij Bosne i Hercegovine
Ostavio je jasnu sliku njenih ljudi njihovu historiju i legendu nacionalnu i vjersku
isprepletenost i suprotstavljenost ujedno i pitome i surove prirode te običaja
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti tj putopiščeva objašnjenja o razlozima nastanka nekog
putopisa najčešće se nalaze u samom predgovoru Pokazalo se da je to slučaj i u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja a zatim
vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa putovanja
Sijarić kao razlog svog putovanja navodi tu činjenicu da jugoslavenski srednjovjekovni
gradovi nisu dovoljno istraženi U Oslobođenom Jasenovcu okvir predstavlja uvodna
rečenica Sijarić kaže ldquoIšao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjetildquo
Razlog njegovog putovanja u Jasenovac je namjera da otkrije sve te strahote koje su se
desile s tim da ni sam pisac ne sluti šta će sve zateći i vidjeti
Vjerovatno dvije najvažnije značajke putopisnog subjekta su snalažljivost i perceptivna
usmjerenost Neki se putopisci baziraju na opise historijskih znamenitosti neki na
tradiciju svakodnevni život neki na opise prirode a Sijarić u svoje putopise kombinira sve
te elemente Najviše bdquoizravnih susretaldquo sa putopiscem imamo onda kada opisuje neku
znamenitost prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi U Zapisima o
gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih dijelova kada se opisuju putevi i
historijske znamenitosti Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi Kako je
i navedeno to se najbolje može vidjeti u tekstu Putovati znači ndash vidjeti
Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje
je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost
51
putopisnog svijeta Oba Sijarićeva putopisa Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji
gradovi prvenstveno su usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje
mjestima građevinama i običajima To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj
izvještajnoj ili naučnoj obradi Međutim u tim pripovijedanjima i opisivanjima
pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici samog putopisa S druge strane u
slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se drugačije odlike U tom djelu
pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju istu poziciju u samom
tekstu
Dotematizacija uključuje obavijesti kojima se nadograđuje osnovno putopisno izlaganje i
postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za približavanje
putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta Dva osnovna
postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija figuralnim
postupcima U Sijarićevim putopisima prisutan je figuralni postupak dotematizacije ali i
naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj baštini uz karakterističan književno-
estetski stil
Figure sjećanja su uvijek prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila
Sijarića riječ je o oživljenom prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu
Pojam prostora obuhvata i svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu Figure sjećanja
su uvijek prostorno i vremenski konkretne Putopis ima zadatak da sačuva identitet jedne
čitave zajednice Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku
prošlost U Oslobođenom Jasenovcu u prvom planu izdvaja se figura logora Ovaj pisac taj
prostor uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na
smrt pa pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Sijarić piše isključivo o gradu i
gradskim običajima jer za njega svaki grad predstavlja određeno mjesto mjesto
pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i njeno oživljavanje
52
O piscu
Ćamil Sijarić je da još ovo kažem na kraju bio neobično pitoreskna pojava u našem
ljudskom svijetu i već za života postao predmet mnogih priča i anegdota Bio je oličenje
drevne jednostavnosti i neposrednosti U neprirodnom svijetu bio je prirodan čovjek
Ćamil Sijarić rođen je 18 decembra 1913 godine u Šipovicama kod Bijelog Polja u Crnoj
Gori u jako imućnoj zemljoradničkoj porodici Rano ostaje bez oba roditelja te odrasta
kod strica Osnovnu školu završio je u Godijevu u Bijelom Polju a odemsp1927 doemsp1935
godine pohađa Veliku medresu kralja Aleksandra uemspSkopljuemspiz koje je zbog političke
aktivnosti bio isključen Školovanje nastavlja u Vranju i u gimnaziji maturiraemsp1936
godine Iste te godine upisuje Pravni fakultet uemspBeogradu Diplomirao jeemsp1940 godine a
za vrijeme Drugog svjetskog rataemspslužbuje uemspSarajevuemspMostaruemspBosanskoj Gradiški
iemspBanjaluci Za sekretara Suda narodne časti u Banjaluci izabran jeemsp1945 godine potom je
novinar lista Glas i dramaturg Narodnog pozorišta u Banjaluci U Sarajevo prelaziemsp1947
godine radi u redakciji lista Pregled a potom je u Glavnom odboru Narodnog fronta i
redakciji Zadrugara U literarnu sekciju Radio Sarajeva prelaziemsp1951 godine i tu ostaje
sve do odlaska u mirovinuemsp1983 godine
Već kao đak Velike medrese u Soplju pokazuje interesovanje za književni rad U toj školi
bio je predsjednik literarne družine koja je izdavala časopis bdquoVesnikldquo u kojem je objavio
svoje prve književne radove ndash pjesme 1929 godine Bavio se i sakupljanjem narodnih
epskih pjesama u rodnom Bihoru koje je poslao Srpskoj akademiji nauka u Beogradu (i
danas se te pjesme čuvaju u arhivi spomenute akademije) Književni rad nastavlja
53
objavljujući pjesme u bdquoGajretuldquo bdquoŽeni danasldquo i bdquoPregleduldquo Za vrijeme rata ništa ne
objavljuje Bio je redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i
Akademije naua i umjetnosti Crne Gore
Nagrađen je brojnim nagradama kao što su 27-julska nagrada SR Bosne i Hercegovine
13-julska nagrada SR Crne Gore Andrićeva nagrada i dr
Umro jeemsp6 decembraemsp1989 godine
SažetakPutopis kao forma razvija se još u antici To je književna vrsta tematski oblikovana
putovanjem putopisca koji pripovjeda zgode na putu opisuje prostore kojima putuje i
mjesta na kojima boravi iznosi svoja zapažanja o ljudima koje na putu susreće o njihovim
običajima i načinu života te često o kulturnim i umjetničkim znamenitostima određenih
krajeva Za Ćamila Sijarića putopis je jednostavno opis putovanja zajedno i geografija i
historija i etnografija Historijska priča je ona koja zauzima primarno mjesto u njegovom
putopisnom opusu U ovom masterskom radu prikazali su se Sijarićevi putopisi Zapis o
gradovima Herceg-Bosno i tvoji gradovi i Jasenovac Knjiga Zapisi o gradovima
objavljena je 1970 godine a 1986 Sijarić objavljuje putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi
Po tematici se ovaj putopis može izjednačiti sa putopisom Zapisi o gradovima dok je
Oslobođeni Jasenovac i svojom formom i sadržajem ustrojen na potpuno drugačiji način
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta
Pokazalo se kako te obavijesti pronalazimo u predgovoru ali i u pojedinim zapisima unutar
putopisa Kada je riječ o zanimljivosti mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive
zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru međutim ovaj pisac ipak sve što je
zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način posebno u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi Usputne priče anegdote i legende su osnovni elementi
kojima Sijarić postiže zanimljivost i novost Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna
izražajna postupka u putopisu Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom
20 stoljeća izdvaja se figura kulturalnog pamćenja Ta tzv mjesta pamćenja javljaju se u
funkciji očuvanja znanja o sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke
54
prošlosti Ovi putopisi sadrže niz figura kulturalnih pamćenja kao što se i pokazalo u
samom radu
SummaryTravelouge as form was developed in the classical period It is a literatur category
thematicly shaped with travelers journey in which he narrates about events descripes
places he has seen people he met their customs and way of living and often about cultural
and artistic sights of specific areas For Ćamil Sijarić travelouge is simply description of
travels including geography history and etnhography Historical story is primar in his
travelouge opus This master thresis showed us Sijarićs travelouges Zapis o gradovima
Herceg-Bosno i tvoji gradovi and Jasenovac Zapis o gradovima was published 1970
Herceg-Bosno i tvoji gradovi 1986 Thematically they are very similar while Jasenovac is
with its form and content established differently Framework and notices are authors
expalanations for writing the text We found notices in preface but also in the text of
travelouge Critics claim that most interesting events happen in unknown and far places
However this author search for new and ineresting in his country in a completly different
way as shown in Herceg-Bosno i tvoji gradovi Side stories anecdotes and mhyts are basic
elements for Sijarićs new and interesting storytelling As expressed element of literature of
late 19 and 20 century it stands out figure of cultural memory Those cedilcedil memory placesldquo
occur as intent to preserve knowledge about ourselfs recall historicaly endangered
meaning of common past These travelouges contain series of cultural memories as
shown
55
Literatura Assmann Jann Kulturno pamćenje Pismo sjećanje i politički identitet u ranim
visokim kulturama s njemačkog preveo Vahidin Preljević Biblioteka tEKST
Zenica 2005
Bahtin Mihail Oblici vremena i kronotopa u romanuMatica hrvatska kolo 3
(2008)
Dizdarević Faruk Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila
Sijarića Avlija-portal za kulturu književnost i društvene teme Dostupno na
httpwwwavlijameesejifaruk-dizdarevic-stradalnistvo-kao-umjetnicka-vizija-u-
knjizevnom-djelu-camila-sijarica (2352014)
Duda Dean Priča i putovnje hrvatski romantičarski putopis kao pripovjedni žanr
Matica hrvatska Zagreb 1998
Duda Dean Kultura putovanja Naklada Ljevak Zagreb 2012
Galić Gordana Vladimir Nazor od Splita do piramida - tekst imaginacija
reprezentacija Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske Dostupno
na httphrcaksrcehr86365 (1352014)
Hrvatska opća enciklopedija Leksikografski zavod Miroslav Krleža Zagreb 2008
Dostupno na httpwwwenciklopedijahrNatuknicaaspxID=51177
Isaković Alija Hodoljublje Svjetlost Sarajevo 1973
Kulenović Tvrtko (priredio) Ćamil Sijarić- Zapisi Izabrana djela I-X knjiga
deveta Veselin Masleša Sarajevo 1991
Kulenović Tvrtko Ćamilovi putopisi Diwan - časopis za kulturu Javna biblioteka
Alija Isaković Dostupno na httpwwwdiwanmagcombaarhivadiwan7-
8sadrzajsadrzaj14htm (562014)
Lešić Zdenko i Martinović Juraj (ur) Naučni skup Književno djelo Ćamila
Sijarića Sarajevo 2003
Ivan Lovrenović (2012) Prostori putopisa Dostupno na
httpivanlovrenoviccom201203prostori-putopisa-2 (2762014)
Miličić Irena Teoretičari hodočasnici činovnici tri vrtse renesansnih putopisnih
tekstova Zagreb 2010 Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske
Dostupno na httphrcaksrcehr56766 (1152014)
Nemec Krešimir Čitanje grada Ljevak Zagreb 2010
56
Sijarić Ćamil Zapisi o gradovima Zadruga Sarajevo 1976
Todorova Marija Imaginarni Balkan prevele s engleskog A B Vučen i D
Starčević Biblioteka XX vek 2 izdanje 2006
Zvrko Husein Ćamil Sijarić- pripovjedna proza Dobra knjiga Sarajevo 2013
25
Dok u putopisu Zapisi o gradovima voda simbolizira slobodu život i sreću u ovom
putopisu voda ima sasvim suprotno značenje Sada za Sijarića voda znači smrt rijeka Sava
je puna leševa i takva mu je odvratna Ona je grob ndash bdquobezmjeran grob ndash ne kopan ne
mjeren i ne ograđenldquo
Nešto što je svakako bitno spomenuti jeste i to da T Kulenović smatra kako je Sijarić
pišući djelo poput ovog o Jasenovcu mogao i trebao steći reputaciju jednog
jugoslovenskog Malapartea
Mogao je ali nije jer je njegov temperament bio drugačiji lirski a njegov pogled u istoriju
dublji pružao se do davnih vremena do samih mitskih korijena čovjekovih I korijeni zla
su isto tako duboki iako ono možda nikad ranije nije planulo tako strašnim plamenom kao
u ovoj sceni u ovom vremenu Želja za osvetom je elementarna ljudska potreba ali zlo se
zlom ne može ispraviti a uopštavanje te želje u optužbu čitavog jednog naroda samo vodi
u novo zlo
Općenito putopisi Ć Sijarića obiluju lirskim detaljima sa čim se slaže i sam Kulenović a
što potvrđuju završne rečenice Oslobođenog Jasenovca
Maj je
Trava je
Prolaze odnekud jednako vojske I sva ti je zemlja čudna ndash i kao da nije ona stara zemlja
nego neka nova koja dolazi samo jednom i samo s proljeća
Pored ovoga Faruk Dizdarević ističe kako ovi zapisi i ne sadrže toliko lirskih
reminiscencija kako je inače karakteristično za Sijarićev način pripovijedanja On niti u
jednom trenutku ne moralizira znajući da to ne bi bilo dobro Govoreći o različitim
načinima stradanja tih nesretnih zatočenika on prepušta čitaocu da sam donese vlastiti sud
o užasnim događajima i zlom vremenu On se zaključuje Dizdarević više drži
faktografije i užasnih slika događaja koji su se tamo dešavali a takav način posmatranja to
pripovijedanje doprinosi tome da se čitalac osjeća neugodno ndash čitanje gdje povremeno
zaboli želudac
26
Zanimljivost i novostiHayden White podsjeća da skupina riječi koje označavaju pripovijedanje potječe od
latinskog gnarus što znači vješt upućen i upoznat Znanje i naracija odnosno upućenost u
stvar i njeno posredovanje dvije su središnje sastavnice određenja svake pa tako i
putopisne pripovjedne situacije Pripovjedač mora voditi računa o svome naslovljeniku i
procijeniti obavijesti kojima raspolaže s tim da prvenstveno obraća pažnju na one kojima
ih želi posredovati Njegovo znanje mora biti zanimljivo drugima Zanimljivost ima dva
osnovna obilježja i oba se temelje na kategoriji novosti ili novine Prvo je novina samog
znanja a drugo često u situacijama u kojima je naslovljenik već upućen u ono što
pripovjedač iznosi to je novina načina pripovijedanja Pripovjedačeva zanimljivost
njegova znanja mora kod recipijenta izazvati znatiželju Ona se odražava kao potreba za
znanjem kao pokazivanje znakova zainteresiranosti za temu i način pripovjednog
posredovanja
Osnovni element promjene je zgoda kao osnovna jedinica pripovijedanja Ona sadrži bit
novosti i zanimljivosti čak i ako je suzimo na elementarnu promjenu mjesta poput
putovanja iz jednog grada u drugi Iako mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive
zgode ne odvijaju u vlastitom prostoru Ćamil Sijarić u ovom putopisu pokazuje upravo
suprotno
Biti u nepoznatom kraju ili dalekoj zemlji i potom ispričati svoje doživljaje znatiželjnima
predstavlja ishodište pripovjedne komunikacije Za one koji nisu upućeni putnikove su
27
zgode novost Na putu se svašta može dogoditi svašta se može zaplesti i nužno je to
zainteresiranim ispripovijedati
Putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi ne govori o bilo kojim gradovima niti o nekim
dalekim neistraženim egzotičnim prostorima Ćamil Sijarić je na bdquosvojoj zemljildquo i piše o
bdquosvojimldquo o bosanskohercegovačkim gradovima Kako je gore navedeno mnogi kritičari
tvrde da se najčešće zanimljive zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru ovaj
pisac ipak sve što je zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način
Da bi prikazao zgodu i promjenu njemu ne treba novi prostor
Treba spomenuti da je sasvim zanimljivo i krajnje upečatljivo to što Sijarić kada piše o
Rudom gradiću na Limu piše na ćirilici a abecedu zamjenjuje azbukom što nije jedini
slučaj Iako je riječ o vlastitom domaćem prostoru pisac uspijeva ispuniti zadatak
zanimljivosti
Piše o nečemu što i nije toliko poznato i što je daleko piše o historiji koja se najčešće
zaboravlja Već na samom početku spominje stećak ploču od bijelog kamena ravnu do
polovine u zemlju urasla Dalje priča o Radojici dječaku iz Rudog i njegovoj svijetloj
sudbini Tu Sijarić i spominje legendu kada je dječakova majka usnila san u kojem joj se
kazalo šta čeka Radojicu
Jedne noći je uoči Božića gore u Ravnicama jedna mlada snaha Sokolovićka usnila san
nikad ranije nije tako čudan san sanjala i nije mogla da se uzdrži a da ne ispriča svome
svekru to što joj se u snu prividjelo da je iz nje iznikao zelen bor velik toliko da je svu
carevinu s kraja na kraj svojim hladom prekrio san je laža a ja istina
Sudbina bistar um i vještina upravljanja dovela je ovog mladića (Radojicu ili Mehmed-
pašu Sokolovića) iz Rudog na mjesto velikog vezira osmanskog carstva Pored tih
podataka pisac govori i o njegovoj izuzetnoj sposobnosti kao graditelja Mehmed-paša
Sokolović bio je jedan od najvećih graditelja u turskoj historiji Jedna od njegovih ideja
bila je ta da prokopa Suecki kanal i tako spoji Crno more sa Kaspijskim jezerom Međutim
radove nije priveo kraju jer ga je u tome omeo Ivan Grozni U Medinu je doveo vodu u
Carigradu izgradio jednu od najljepših džamija a nedaleko od Aja Sofije na mjestu gdje je
danas Sultan Ahmed džamija podigao je saraj svoju vezirsku rezidenciju ukrašenu
sedefom srebrom i zlatom Sijarić spominje i ostale paše Sokolovića a posebno Kara
Mustafu koji je izgradio Rudo
Kara Mustafa-paša Sokolović da bi se odužio svom rodnom kraju darovao mu je ndash ništa
manje nego cio jedan grad Grad izgrađuje na poljani koja se zove Rudo a koja se nalazi
28
između dvije rijeke - Lima i Krupe u nahiji Polimlje a daleko od svakog drugog grada ndash
to jeste na mjestu gdje na Limu nije bilo mosta a putnici ga stalno prelazili otudi i odovud
Rudo je bio bogat grad jer je kroz njega prolazi bdquobosanski putldquo koji je vodio u Carigrad a
isto tako i u Dubrovnik Stanovnici su uživali mnoge privilegije Nisu plaćali porez a
svako je bio zaštićen i unaprijed oslobođen krivice Rudo je kroz histoju imao svoje tri
kobi kugu vatru i vodu Kuga mu je odnosila živote do gotovo potpunog istrebljenja
Vatra ga je gorjela do crne zemlje a voda mu odnosila i zemlju i kuće i rod sav i
ostavljala za sobom pustoš
Da bi postigao efekat zanimljivosti i pobudio znatiželju u čitaocu Sijarić ne govori ništa
što je novo i nepoznato on priča historiju koja nije puka statistika podataka
Njegova historija je priča anegdota i legenda a ujedno i činjenica on govori o nečemu što
je manje-više poznato ali ne dovoljno sačuvano od zaborava
Kada govori o Gračanici izdvaja jednu posebnu zanimljivost a odnosi se na to da je ovaj
grad bio prvi u Bosni i Hercegovini koji je imao svoj urbanistički plan
po kojem su tačno kao po koncu išle ulice i dućani gradske mahale i čaršije i biće da
je to bilo djelo jednog od njenih kapetana I ako je taj kapetan Bahtijarević vidio kroz selo
loš put on bi seljacima toga sela rekao da će u petak njihovim putem proći u džamiju na
čezama ndash i put je do petka bio gotov za čeze
Za razliku o tog putopisa u putopisu Zapisi o gradovima Sijarić nudi sliku jednog dalekog
nepoznatog kraja Govori o drevnoj Mezopotamiji Asiriji dalekoj Rusiji i jugoslavenskim
gradovima U tom slučaju pronalazimo potvrde toga da putovanje u nepoznat kraj ili
daleku zemlju predstavlja ishodište pripovjedne komunikacije
Kada govori o Rimu Sijarić zapravo priča njegovu historiju pa i sam putopis naziva Vekia
Roma što u prijevodu znači stari Rim Govori o Romulu i Remu o rimskim hramovima
(forumima) o velikom Cezaru kojeg ubi vlastiti sin i areni bdquoKoloseo Flavioldquo gdje su kako
kaže sam pisac bdquoZvijeri rastrzale ljude jer tu se svjetina smijala žrtvama jer tu je čovjek
bio zvijerldquo U putopisu Ktesifon i Hatra spominje luk Ktesifon kojeg su izgradili kraljevi
Parte u 3 vijeku naše ere i koji je služio kao lovački dvorac Sijarić ističe da je širok 25 a
visok 37 metara što predstavlja širinu i visinu kakva se još nigdje nije vidjela U gradu
Hatra govori o veličanstvenom hramu boga Sunca o crtežima na mramoru koji prikazuju
bogove kraljeve trgovce seljake žene Ono što je samom Sijariću bilo zanimljivo jeste to
što su svi ti likovi i bogati i siromašni i carevi i ratari i prosjaci i kraljevi bili bosi
Upravo te bdquousputneldquo priče stvaraju novost i zanimljivost Sijarićevih putopisa Za njega
historija nije dovoljna historija u pravom smislu te riječi on teži za bdquonepoznatomldquo pričom
29
legendom onom koju će čuti usput koju će mu neko ispričati Tako gotovo svaki putopis
ima legendu kao npr što je ima nekadašnja bogata i blistava Hatra
Kralj Daizan naime imao je kćerku A ona je bila takva da ni jedan otac na svijetu ne bi
poželio sličan porod Priča o njoj jedna je od najstrašnijih priča na svijetu a ujedno i
najstrašnija ndash i evo šta se u njoj kaže Kralj sasanidski Sapor Prvi opsjedao je godinama i
godinama tvrdu Hatru ali je Hatra odoljevala ndash branila se i odbranila I kralju Saporu
bilo bi uzalud da se nije u sudbinu Hatre umiješala kćerka njenog kralja Daizana i to
ovako kralju napadaču otkrila je tajne zapise ndash hamajlije koji su svojim božjim moćima
štitili grad Hatru
Iskustvo pustolovine i okus egzotike tačnije upravo ono što čitateljslušatelj želi nije
moguće ponuditi ako se putovanje ne učini tematskom okosnicom teksta To doslovno
znači učiniti ga lijepim Narativni tekstovi su logikom zanimljivosti priče događajne
novosti ili uzbudljivosti što je dominantno smještena u nepoznate prostore ishodišno
tematski upućeni na putovanje i stoga stvaraju od njega strukturu Ta struktura je dugog
trajanja u književnosti pa je jedna od najčešćih uloga koju pripovjedači ili likovi ostvaruju
upravo uloga putnika Putovati je gotovo izjednačeno sa pripovijedati odnosno na neki
način imaju istu pretpostavku o zanimljivosti i novosti Pripovijedna zgoda uvijek je
isprepletena sa opisom u putopisnom tekstu
U pojedinim svojim putopisima Sijarić posebno naglašava ono što je zanimljivo ili što bi
se čitaocu moglo učiniti zanimljivim Taj postupak pronalazimo u zapisu Stara Đakovica u
Zapisima o gradovima kada naglašava da je zanimljivo to što u Đakovici i danas postoji
sedam sekti od ukupno dvanaest koliko ih je u islamu postojalo Neke od tih sekti bavile
su se isključivo proučavanjem duševnih ljudskih osjećanja ljudskim senzibilitetima
Pripadnici sekti Bektašije i Sadija napisali su veliki broj knjiga tako da je Đakovica
nekada bila mjesto učenih ljudi sa puno tekija i derviša Također na isti način zanimljivost
prikazuje i u putopisu Zemun ili bdquoSrebrogradldquo kada govori o imenima ulica koja su data
još u drugoj polovini 18 vijeka i da su neka od tih imena ostala i danas Godine 1816 na
ulicama su postavljene tablice i na kućama brojevi Prvobitno ulice nisu nosile imena
značajnih ličnosti već ona imena koja su im građani dali Tako su postojale ulice Marijina
ulica Rimska Anikina ulica Tri goluba Ulica zelenog drveta itd
U Priči o Leskovcu pisac izdvaja posebnu zanimljivost ndash priču o Radoju Domanoviću
piscu i kako sam Sijarić kaže čvrstom radikalu U Leskovcu je Domanović predavao jezik
i književnost a niko nije znao da je on književnik Domanović je bio jako bogat od oca je
naslijedio veliko imanje bio je dobar crtač i gimnastičar međutim svi su ga poznavali kao
30
boema i čovjeka bez mnogo skrupula Leskovac je poznat i po raznim narodnim pjesmama
a jedna od njih je i pjesma o srpskoj djevojci koja je otišla pod čador turskom miralaju
(gradskom načelniku) i prešla na islam dobivši ime Lejla Sijarić u svom putopisu o
Leskovcu bilježi stihove pjesme gdje majka proklinje svoju kćer
bdquoZašto Sike zašto pod čador da idešldquo
bdquoKako da ne idem miralaj me zove
Miralaj me zove kafu da mu služim
Kafu da mu služim ljuba da mu bidemldquo
Obrazloženje ili okvirObrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta
njegovo razumijevanje načina putopisnog posredovanja Putopisac iscrtava granice
vlastitog diskursa uokviruje prostor unutar kojeg se odvija komunikacija Obrazloženjem
putopisac argumentira logiku vlastitog diskursa i na određen način usmjerava proces
čitanja Iako se ta obrazloženja najčešće nalaze na početku ili kraju samog teksta mogu se
javiti i na bilo kojem drugom mjestu u diskursu
Tipično mjesto okvira ili obrazloženja pojavljuje se u obliku osobnih stavova o namjeri
okolnostima putovanja i diskurzivnoj izvedbi putopisa To doslovno otkriva razloge
pojedinih postupaka Nekada to može biti procjena očekivanja čitaoca koja ujedno i
implicira autorsku poetiku Vrlo često putopisac bira tuđi putopisni tekst kao svoj vodič
On ga na specifičan način usmjerava i vodi njegov diskurs
Kada je u pitanju Ćamil Sijarić i tačnije putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi njegovo
obrazloženje se nalazi u predgovoru On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja
a zatim vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa
putovanja Razlozi tog Sijarićevog putovanja su vrlo jasni jugoslovenski srednjovjekovni
31
gradovi nisu dovoljno istraženi Za mnoge se ne zna kada su građeni koji je bio povod za
to i čijom zaslugom su oni izgrađeni Uspoređuje ih sa spomenicima historije ali ne bilo
kakve historije već one nepoznate i vremenski neodređene one koja nudi mnogo pitanja a
ne dobija odgovore Tako ovaj pisac u putopisu Herceg-Bosno i tvoji gradovi govori o
bosanskohercegovačkim gradovima od perioda srednjeg vijeka preko onoga kada su
vladali Turci pa sve do vremena kada je vlast preuzela Austrougarska carevina
Za sve stare bosanske gradove vezan je po dio istorije nekad ta istorija u knjigama nije
zapisana nego samo u pričama ispričana a nekad samo tragovima i znakovima
nagoviještena Jedan od tih tragova od tih znakova nalazi se u gustoj gori nad Fojnicom i
ko se tamo oštro zagleda vidjeće - gradinu
Ono što čini okvir ovih putopisa karakterističnim jeste i to što sam pisac rijetko spominje
sebe rijetko kada nagovještava tu ich formu Jedan od rijetkih primjera gdje se ističe sam
pisac je njegovo putovanje u grad Daorsa iz putopisa Zapisi o gradovima
Daorsi ili Daversi su ilirsko pleme koje je živjelo u dolini rijeke Neretve u naselju kod
mjesta Ošanjići u blizini Stoca Smatra se da je grad Daorson osnovan u 4 stoljeću prije
Krista na području naseljenom još u brončano doba
Bio sam sam i velim hajd` bože pomozi A ako me noge i iznesu gore ne znam kako će
me dolje snijeti I kako su snosile one jadne Daorse Kako konje njihove kako putnika
kako vojnika kako ženu I je li im upravo zbog te visine i strmine život bio jadan ndash ili su
može biti bili srećni što su na visoku na stijeni pa zbog toga sigurni I nije mi se
drukčije činilo nego da sam se zabo u go kamen kroz koji dalje ne mogu ndash pa hajd`
natrag
U tekstu Putovati znači ndash vidjeti Sijarić kao da objašnjava razlog samog pisanja putopisa
Za njega su putevi ono što spaja i razdvaja ono što vodi na mjesta gdje su nekada bili
gradovi a gdje danas gotovo nema ništa Da nije njih ne bi se znalo kako se nekada
živjelo kako kaže sam Sijarić ldquoNekada su tamo bile pijace na kojima se prodavao vosak
koža srebro čoha vino ndash dok najzad sve nije izumrlo i pijace i gradovi i putevildquo
Putevi su primarni za civilizaciju oni stvaraju velike gradove
Oslobođeni Jasenovac Sijarić započinje rečenicom ldquoIšao sam u logor Jasenovac da
opišem to što ću tamo vidjetildquo Ta efektna rečenica predstavlja sami okvir putopisa On
polazi na put u Jasenovac da otkrije sve te strahote koje su se desile ali ni sam Sijarić ne
sluti šta će sve zateći i vidjeti
Ovaj putopisac svoja obrazloženja namjere i razloge nerijetko nudi i u samom putopisu
dakle ne samo u uvodnom dijelu Kada nailazimo na takva obrazloženja u samom
32
putopisu onda je to najčešće na početku i kraju zapisa Uočavamo početne i završne
rečenice koje su sadržajno i smisleno slične Jedan takav primjer je zapis Vekia Roma na
samom početku Sijarić kazuje o starinama starim gradovima starim zidovima te o
historiji i njenom značenju i smislu Zaključuje da je ona uvijek misteriozna i da niko ne
zna pročitati i tumačiti to što jedna starina kazuje Na kraju putopisa to isto ponavlja opet
govori o starini a posebno o starinama vječnog grada ndash Vekia Rome Ističe kako se te
starine uvijek iznova čitaju i tumače i da tome nema kraja Vrijeme predstavlja
nepoznanicu kako kaže Sijarić vremena su tama pa se čovjek teško snalazi jer vrijeme
stvari čini bezobličnim a ljude bezličnim Isti postupak pronalazimo i u zapisu Grad
bdquoSkupildquo - grad Skoplje gdje opet na početku i kraju Sijarić govori o tome kako svako
putovanje ostaje dugo u sjećanju a to prvenstveno zavisi od toga gdje putujemo i šta smo
vidjeli Neko želi vidjeti nešto novo a neko ipak nešto što je tu decenijama što je upravo
razlog njegovog putovanja u Skoplje vidjeti starine jer su one bdquoduša tog gradaldquo
Ćamil Sijarić posebno naglašava da svaki grad ima dušu koju čovjek treba dobro upoznati
da bi vidio ono što sam grad nudi Prema gradu se treba ponašati kao prema svakom
umjetničkom djelu kao prema slikama i spomenicima koje treba razumjeti i otkriti
Pred Zemunom sam dugo vremena bio nepismen i nisam umio da ga čitam I sve
donedavno nisam znao ni otkad je taj grad tu na Dunavu ni šta u njemu ima od značaja ni
prošlost kakva mu je Trebalo je da se prije kratkog vremena nekoliko dana zadržim u
tome gradu i da ga izbliza vidim
33
Subjekt putopisnog diskursaKategoriju putopisnog subjekta odlikuju pitanja o uporištima putopiščeve legitimacije
načinima njegova predstavljanja perceptivnoj i diskurzivnoj sposobnosti mogućim
podudarnostima i razlikama sa obzirom na mentalne stavove vremena i književna
strujanja
Te obavijesti o putopisnom subjektu su najčešće direktno ponuđene okvirom ali se nalaze i
u svakom dodatnom iskazu u svakom činu U slučaju da se putopisni diskurs približava
izvještajnom polu to povlači da se putopisac pred ispripovijedanim zgodama i opisanom
predmetnošću povlači u drugi plan D Duda ističe kako sam putopisac često posreduje
obavijesti o svom činu pripovijedanja te se zbog toga smatra samosvjesnim ili
osviještenim putopiscem Naime pitanje o subjektu putopisnog diskursa javlja se kao
postupak izravne ili s druge strane neizravne karakterizacije putnika promatrača ili
pripovjedača
Vjerovatno najvažnije obavijesti o putniku nalaze se na događajnoj razini Zahvaljujući
prikazu njegovog djelovanja i ponašanja otkrivamo i njegove osobine Često se u putopisu
susrećemo sa detaljima pa tako se dešava da se spominju mnogi podaci npr o vrstama
obimnosti periodu obroka Međutim takve detalje ne susrećemo u putopisima Ćamila
Sijarića Još jedna komponenta svojstvena putniku je i snalažljivost On se mora prilagoditi
svakodnevnoj logici manje poznatog svijeta Upravo je radi toga potrebna dobra
obaviještenost putopisca
Pored snalažljivosti tu je i perceptivna usmjerenost kao još jedna važna značajka
putopisnog subjekta Neki se putopisci zadržavaju na opisima historijskih znamenitosti
neki na tradiciji svakodnevnom životu neki na opisima prirode Dean Duda smatra kako
dobri promatrači često posežu za usporedbom strukturirajući zapažanja u cjeline koje
funkcioniraju poput malih studija o izgledu navikama i mentalitetima Pripovjedni
postupci koje koristi putopisac u obradi prikazane predmetnosti su znakovi njegove
sklonosti ili indiferentnosti prema njoj
Ako se osvrnemo na sami okvir Sijarićevih putopisa vidjet ćemo da tu nisu ponuđene
obavijesti o putopisnom subjektu Te obavijesti uočavamo u samom dodatnom iskazu u
svakom drugom činu U Zapisima o gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih
dijelova kada se opisuju putevi i historijske znamenitosti kao npr u zapisu Na Dunavu
Estergon kada opisuje samo putovanje i put
34
Put je dobar ravan širok asfaltiran pa je uživanje voziti se i gledati desno i lijevo zemlju
mađarsku onu za koju bi neko rekao zemlju Ungariju - zemlju Ungara ili zemlju Bele
Trećega i Bele Četvrtoga
Kao što je već rečeno putopisac se najčešće spominje kada opisuje neku znamenitost
prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi Kada piše o Pompeji Sijarić
opisuje Vezuv bdquoOno što sam najprije pogledao kad sam se našao u Pompejama bio je
Vezuv Taj uvijek zaplašujući uvijek prijeteći smrtonosni bič zemljin dignut gore nad
ljudskim glavamaldquo
Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi gdje također obavijesti o
putopisnom subjektu pronalazimo u samom događajnom činu Vjerovatno najviše tih
bdquosusretaldquo sa putopiscem imamo u tekstu Putovati znači ndash vidjeti gdje izravno upoznajemo
Sijarića kao putopisca spoznajemo njegovu ljubav prema tom književnom žanru i težnji da
spasi historiju od zaborava Slušajući ljubavnu pjesmu na gramofonskoj ploči u jednoj
ulici na periferiji Sarajeva Sijarić pamti stihove pjesme
Sinoć dođe tuđe momče iz tuđe zemlje a jutros mi konja kuje hoće da ide Više njega crne
oči suze ronjahu ne plačite crne oči opet ću vam doć`
Ono što pisac posebno pamti u toj pjesmi su riječi put i putnik On objašnjava da čak u
rječniku ne postoji niti jedna druga riječ koja ima tako sjetno značenje kao što ga ima
kratka i jednostavna riječ put a što svakako podsjeća na tužne odlaske i sretanja
Oslobođeni Jasenovac nastao je kao rezultat jednog strašnog iskustva Putopisac kao mladi
partizanski oficir je među prvima dospio na to strašno mjesto i pri tome Sijarić nudi detalje
o ljudima koje spaljuju i o glasovima zvukovima koje oni pri tom ispuštaju i o ljudima
koji u baraci te glasove slušaju čekajući da jedne od sljedećih noći i na njih dođe red
detalje koji spadaju u scene epskog užasa kakvih je u literaturi malo
Odsjev plamena vidio bi se na zidovima zgrada u logoru Mi smo taj odsjev gledali kroz
pukotine kroz rupe na barakama I slušali smo otud glasove nikad čovjek nije čuo takve
glasove To više nisu bili ljudski glasovi a ni životinjski Ništa živo ne ispušta iz sebe takve
glasove kao što su bili oni koji su dolazili s druge strane Save iz Gradiške Nisu to bili
pojedinačni glasovi nego je to bilo mnoštvo glasova Tužnih glasova Ne znate kakvih
glasova Takvih da od njih izludite
Iz ovog citata uočavamo subjekt putopisnog diskursa kojeg kroz tekst više pratimo nego
što je to slučaj sa druga dva putopisa a što svakako doprinosi tome da se općenito putopis
Oslobođeni Jasenovac svrstava između beletristike i feljtona Pored samog putopisca tu se
spominju još i vojnici grupa koja je pošla zajedno sa Sijarićem na taj put
35
Putopisni subjek subjektivno iznosi podatke o prostorima kojima putuje spomenicima
historiji običajima i mentalitetu ljudi koje upoznaje te zbivanjima na putu zgodama i
nezgodama i sl Kako bi postigli zanimljivost putopisci često preoblikuju nadograđuju ili
izmišljaju detalje u svojim tekstovima Zbog toga često se dešava situacija da je teško
utvrditi stepen vjerodostojnosti u određenom putopisu Sijarić ne djeluje kao usputni
znatiželjni putopisac već kao putopisac poznavalac određenih historijskih momenata
mjesta gdje se i sam putopis odvija Kako je Oslobođeni Jasenovac potpuno drugačije
djelo u odnosu na druga dva Sijarićeva putopisa možemo uočiti da se u ovom putopisu
izravno prati sam putopisac Čitaoci mogu pratiti putopiščeve misli emocije i ideje tu
neku subjektivnu stranu putopisnog subjekta Kada se zajedno sa ostalim vojnicima
približava logoru Sijarić razmišlja o tome kako će izgledati ono što će vidjeti U njemu se
javlja strah strah od onoga što ga čeka što mu je još uvijek nepoznato a što može
naslutiti
U onom trenutku kada spominje stvarne likove u domenu putopisne priče svi ti likovi
dobivaju sasvim novu nestvarnu dimenziju i nerijetko bivaju samo povod putopisnoj priči
Na isti način djeluju i određeni historijski događaji Upravo u putopisu Oslobođeni
Jasenovac Sijarić susreće jednog bivšeg zatočenika logora koji se igrom sreće uspio
spasiti Od tog susreta pisac bilježi njegovu priču tako da većim dijelom putopisa
možemo pratiti ispovijest osobe koja je bila dio logora i svih njegovih strahota Obavljajući
posao grobara taj čovjek je vidio pravu stranu logora vidio je sve ono što se ne može
zamisliti ili riječima opisati Njegova ispovijest je detaljna to je ispovijest živog svjedoka
koji je primoran svojim rukama zakopavao i žive i mrtve svojim očima vidio razna
mučenja i ubistva zatočenika i svojim ušima čuo očajne vapaje vrisku i strah svih tih ljudi
Za Brešića putopisac je prvo umjetnik riječi koji se u pisanju oslanja podjednako i na
stvarnost i na maštu Za njega je istinito ne samo ono što vidi već i ono što doživljava
Ovo drugo iskustvo širi granice viđenoga tj stvarnoga koje posredovanjem jezika ulazi u
putopis i to ne kao novi oblik stvarnosti već kao oblik doživljene stvarnosti
36
Pripovijedanje i opisivanjeKretanje je zapravo put bez putovanja a svijet kojim se putuje nije opisani svijet (opisom
prikazani svijet) nego tek imenovani imenom oprisutnjeni svijet
Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje
je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost
putopisnog svijeta Sa obzirom na to putopisna obrada se dijeli na općekulturnu
(turističku izvještajnu naučnu) i umjetničku (kulturnu) kako prema dominantnom tipu
diskursa tako i putopiščevoj namjeri i unaprijed zadanoj ulozi koju ima u određenoj
kulturi U središtu književnih putopisa nalazi se subjekt putopisnog diskursa njegova
sposobnost opažanja i to jedinstveno jezičko oblikovanje
Sijarićevi putopisi Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi su prvenstveno
usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje mjestima građevinama
običajima i drugom To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj izvještajnoj ili
naučnoj obradi Sa druge strane u slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se
drugačije odlike
Dean Duda ističe kako ravnopravnost naracije i deskripcije predstavlja temeljno načelo
žanra Kada je u pitanju uloga i omjer ovih dvaju osnovnih izražajnih postupaka u putopisu
- pripovijedanja i opisivanja moguće je zaključiti da u Zapisima o gradovima i Herceg-
Bosno i tvoji gradovi dominira opisivanje zbog veće usmjerenosti prema predmetnosti
svijeta nego prema pripovijedanju zgoda
Ono što Duda svakako napominje je i to da nipošto nije riječ o manjoj vrijednosti
deskripcije u odnosu na naraciju jer su ta dva postupka u putopisu istovrijedna Opisivanje
37
i pripovijedanje se međusobno nadopunjuju ono što je viđeno neodvojivo je od onoga što
je doživljeno
Sijarićevo opisivanje proteže se od onog bdquoformalnogldquo naučnog onog gdje kao historičar
nudi niz pukih činjenica Taj bijeg u prošlost stvara putopisnu stvarnost Međutim trenutni
prikaz datog mjesta pomjera u historiju uz popratne zanimljive priče o događajima i
ljudima koji su na neki način obilježili prostor gdje je i smještena sama putopisna priča
Takvo jedno opisivanje pronalazimo u zapisu iz Beograda kada govori o periodu
Osmanskog carstva u tom gradu
U Beogradu ima jedan broj kuća koje su ostale još od turskih vremena To su kuće
orijentalnog tipa i izvanredna su slika o tome kakav je po prilici mogao izgledati Beograd
kad su u njemu upravljali Turci ndash to jest do prvog odnosno drugog srpskog ustanka a i
neko vrijeme kasnije jer grad se nije ni lako ni brzo mijenjao ni poslije odlaska Turaka
Međutim u njegovim opisivanjima pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici
samog putopisa kao što je ono opisivanje planine Zlatibor
Zlatibor je jedna od onih naših planina koje samo što vas ne zovu dođi ndash a kad im čovjek
dođe onda im dolazi da ga i ne zovu Tek ovdje čini se čovjek osjeti šta znače
prostranstvo i vidici i koliko opijaju visine i širine na visinama čovjek se osjeti moćnijim
Zlatibor je visoka planina ali to ne znači i da je divlja i surova naprotiv ndash ako se za
planinu može reći da je pitoma za ovu bi se to naprije reklo
U knjizi Kultura putovanja Deana Dude primijetit ćemo da se čin pripovijedanja i
književni i svakodnevni zasniva na klasičnom principu neravnoteže tj promjene Da bi
sve to općenito bilo prihvatljivo i za čitaoca zanimljivo mora se nešto dogoditi Ta
uspostavljena ravnoteža mora se poremetiti stvari se moraju promijeniti Događaj je taj
koji zadržava pažnju Upravo je samo putovanje taj događaj i samim tim izaziva nečiju
znatiželju S jedne strane putnik posjeduje dinamiku dok su čitaoci uvjetno rečeno
statični Putnik kao kreator događaja i posjetilac nečeg nepoznatog posjeduje višak
znanja
Znanje je uvijek izvan granica mjesta što ga svakodnevno proizvodimo manje ili više
rutiniranim ustaljenim djelovanjem Narativno oblikovanje toga znanja čini od putnika
pripovjedača Duga tradicija zapadnjačke književnosti pokazuje da je putovanje posve
podudarno sa osnovnim pretpostavkama pripovijedanja i otud vjerojatno njegova
tematska kao i kompozicijska uposlenost posve sukladna spomenutoj pretpostavci
geografije da govori ljudima koji su ovdje ono što se zbiva tamo negdje iza sedam gora i
dolina
38
Te promjene pokazuju narušenu ravnotežu a ona svakako omogućava pripovijedanje Ta
Dudina ideja poklapa se sa Lotmanovim shvatanjem da junak može biti samo onaj koji
prelazi granicu iz jednog semantičkog polja u drugo
Pripovijedanje koje čini okosnicu u ovim Sijarićevim putopisima u događajnom smislu
spada u drugi plan odnosno pripovijedanje je podređeno opisu koji je s druge strane
prožet asocijacijama na prošlost promišljanjima o sebi i vlastitom mjestu u svijetu Ovdje
funkcionira samo kao vezivno tkivo Putopisac u nekoliko rečenica ispripovijeda gdje je
došao ili gdje putuje Samo pripovijedanje svodi na minimalne zgode poput promjene
mjesta u prostoru On prvenstveno donosi opis poput navedenog opis prostora gledan
okom naučnika koji određuje prostorne odnose broji raspoređuje razvrstava Bitno je
napomenuti da Sijarićevi prikazi prostora ne funkcioniraju kao puko i nasumično
opisivanje onoga što vidi već onoga što zna o njemu
U Oslobođenom Jasenovcu pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju
istu poziciju u samom tekstu O užasnim događanjima u logoru Sijarić detaljno
pripovijeda ali isto tako nudi bdquoživeldquo slike kroz iscrpna opisivanja Faruk Dizdarević u
tekstu Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila Sijarića ističe kako
zapisi odnosno cjelokupno to djelo nisu protkani lirskim reminiscencijama tako
karakterističnim za Sijarićev način pripovijedanja On se s druge strane ipak bazira na
faktografiju i užasne slike događaja koji su se tamo dešavali Ono što je svakako
karakteristično i vjerovatno slikovito rečeno jeste Dizdarevićevo viđenje Sijarićevog
pripovijedanja
Taj ugao posmatranja to pripovijedanje doprinosi tome da vas tokom čitanja povremeno
zaboli želudac
Kada je riječ o opisima samog logora i prikazivanja strahota koje su se dešavale tu
poznato je kako je Mladen Iveković bivši zatočenik tog logora istakao kako nema pera
koje bi bilo u stanju opisati strahote i užasnu atmosferu Jasenovca To je nešto što uveliko
nadmašuje svaku ljudsku fantaziju Riječ je o paklu inkviziciji najužasnijem mjestu
krvološtvu divljih zvijeri izbijanju na površinu najtamnijih instikta kakvi se dosad kod
ljudi uopće nisu pojavljivali Bitno je spomenuti i to da u samim opisima peovladavaju
tama tmurna osjećanja i crna boja koja je sasvim simbolična
Učinio sam nekoliko koraka naprijed i stao dalje nisam mogao ndash zaustavila me gomila
cigala i prašine koja ovdje nije žuta nego crna ndash od vatre od gara Danas je ovdje ndash kud
god se okreneš sve crno crna čađa crn katran crni ugarci crna zemlja ndash i mučna toliko
mučna i neizdržljiva pustoš i tišina da od toga čula zabole
39
Sijarić ujednačenim pripovjedačkim tokom izlaže različite načine stradanja tih zatočenika
Međutim ono što upotpunjuje tu sliku svakako su opisi prvenstveno onoga što je vidio
ali isto tako i onoga što je osjetio i doživio gledajući jedan takav užasan prizor
I tu vam čovjeka nije strah od smrti nego od toga kakvom će ga smrću umoriti Rekao sam
vam da je ona od vatre najgora I stoga mnogi ndash kad čuju one jauke preko vode i vide otud
odbljesak vatre ne čekaju drugu noć iduću noć svoju noć ndash noć takvu nego se sami
ubijaju
U putopisu Oslobođeni Jasenovac pronalazimo niz opisa koji su posebno efektni i samim
tim privlače pažnju čitaoca Na samom početku djela u onome što se u ovom radu izdvaja
kao okvir ovog putopisa Ćamil Sijarić ističe namjeru svog putovanja u Jasenovac Odlazi
na to putovanje da opiše ono što će vidjeti Onog trenutka kada stiže ispred logora
Jasenovac zatiče samo ruševine kuća nešto što je bilo ljudsko naselje zatiče paljevinu i
pustoš Sijarić efektno opisuje ono što trenutno vidi a što na samom početku svog
putovanja nije ni slutio da će vidjeti
Karakterističan je i opis rode prvog živog stvorenja kojeg pisac zatiče u Jasenovcu Postoji
mnogo mitova simbola i vjerovanja u raznim kulturama koja su povezana sa rodama
Vijekovima su ove ptice povezivane sa bebama i porodicom gdje je roda simbol početka
života Ćamil Sijarić u Jasenovcu zatiče rodu bijelu visoku gdje stoji na visokom odžaku
oko kojeg se zidovi nisu održali Jedini glas u mrtvoj tišini i jedino živo stvorenje u
jezivom Jasenovcu djeluje kao potpuni paradoks što i pisac vrlo slikovito opisuje
Stoji i gleda nekud u daljinu Tu joj je i gnijezdo ndash crni se veliko cijela gomila granja i
zemlje ndash i u njemu ona Roda Noga joj je duga i tanka kao vlat žita Ponekad se okrene i
gleda ispod sebe opustjelo naselje tako kao da se čudi i pita šta je to bilo šta je to moglo
tako da bude tako da se dogodi tako da se učini A svijet je dolje pod njom izgledao kao
da je doživio potop ndash koji je u svom gnijezdu u Nojevom kovčegu preživjela samo ta ptica
ta roda
40
DotematizacijaMatoš ističe kako putopisac može biti učenjak i šaljivdžija slikar i psiholog fantast i
realist jer u široki okvir putopisa pristaju sve literarne vrste
Dotematizacija uključuje tipove znanja ili obavijesti kojima se nadograđuje osnovno
putopisno izlaganje i postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za
približavanje putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta jer
se osnovnoj strukturi putovanja i opisu predmetnosti mogu dodavati različite tematske
cjeline u kojima se subjekt može pokazati kao vješt pisac ili zanimljiv mislilac Upravo se
postupkom dotematizacije temeljnog putopisnog zbivanja ostvaruje složenost putopisnog
diskursa i omogućuje posredno upoznavanje putopisca i njegova idejnoga svijeta
Branimir Donat hrvatski književni kritičar smatra da je struktura beletrističkog putopisa
za razliku od načina oblikovanja putopisnog teksta kojim dominira naučni način izlaganja
uvijek pružala piscima šanse da govore o svemu i svačemu omogućavala im je da digresija
postane važna okosnica pripovijedanja i da se u okviru reportaže dotaknu i onih tema koje
su se prije gotovo isključivo povezivale uz priču ili roman
Dva osnovna postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija
figuralnim postupcima Uz misaonu nadogradnju koja se u putopisu najčešće javalja kao
manja tekstualna cjelina i svojom motivskom zaokupljenošću upućuje na posebnu
autonomiju upravo tropi i figure značenja pridonese literarizaciji žanra Dean Duda prvi
postupak naziva izravnom a drugi neizravnom dotematizacijom
Primjer osnovne misaone nadogradnje uočavamo u putopisu Herceg-Bosno i tvoji gradovi
gdje pisac slušajući ljubavnu pjesmu razmišlja o sastancima i rastancima ljudima koje
41
spajaju i rastavljaju putevi Razmišlja o prolaznosti života o čovjeku koji je i neprimijetan
u vremenu koje dolazi i prolazi o putu koji čovjeka odvede negdje ali ga i ne vrati
I mi koji niz te puteve nekog pratimo ili sretnemo uvijek smo jedno uzbuđenje jedno
zažareno ljudsko osjećanje jedna teška žalost ili radovanje Put je nešto drugačije od
svega ostalog On je ono što nas spaja ili razdvaja i pred čim često kane naša suza Jer
nekog za kim smo digli svoju ruku da pozdravimo i ispratimo ubrzo će upiti daljina i za
njim ostati prazan put Šta teških briga šta divnih želja šta čežnja šta nada šta pitanja i
pogleda upućujemo ponekad niz put a on ostaje nijem i prazan a dug kao vječnost jer
koliko ih je odveo nekud nekakv put a da ih nije vratio I koliko je duž putova ljudskih
mramorova
Misaona nadogradnja pretvara putopis u ogled i proširujući osnovnu temu putovanja
približava ga hijerarhijski višim žanrovima To je samostalna cjelina koju razlog
putopiščeva nadahnuća povezuje sa događajnim slijedom putovanja Figuralni postupak
dotematizacije nije nužno vezan uz misaonu nadogradnju i može se pojaviti na bilo kojem
mjestu u tekstu Njime se putopisni diskurs širi kao zapažanje dosjetka ili kratka priča
Subjekt putopisnog diskursa dotematizacijskim postupcima pokazuje književno umijeće
slično onome koje se podrazumijeva u hijerarhijski višim vrstama
Postupak dotematizacije pronalazimo i u Oslobođenom Jasenovcu gdje krvavi dječiji
siperčić i na njemu crvenim koncem izvezen patuljak koji za sobom vodi puža u Sijariću
budi razna razmišljanja i pitanja Razmišlja o ratu o tome kako je neko imao sreće i ostao
živ a neko drugi opet iako je sačuvao život izgubio je razum a oni treći koji su se
izgubili u ovom ratu više se nikada neće vratiti
Dani su majski Godina je 1945 Putevima ndash kud god pogledate prolaze vojske Kraj rata
je toliko blizu da prosto možete da ga vidite Neko će se iz njega srećan vratiti Neko lud A
neko Sjetio sam se onog krvavog dječijeg siperčića sa patuljkom i pužem izvezenim
crvenim koncem pa patuljak vodi za rogove puža Ta se mala družina neće vratiti
Prolaze odnekud jednako vojske I sva ti je zemlja čudna ndash i kao da nije ona stara zemlja
nego neka nova koja dolazi samo jednom i samo s proljeća
Mogli bismo zaključiti da upravo taj emotivni dio teksta ta uvjetno rečeno bdquoemotivna
nadogradnjaldquo (kao što je navedeni citat) otkriva ličnost putopisnog subjekta te njegova
shvatanja prirode života čovjeka i prolaznosti U Sijarićevim putopisima prisutan je
figuralni postupak dotematizacije ali i naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj
baštini uz karakterističan književno-estetski stil Takav postupak prepoznajemo u zapisu
Boja riječ i kamen kada Sijarić piše o Jajcu kojeg mnogi slikari slikaju isključivo zbog
42
vodopada sa čim se ovaj putopisac ne slaže Jajce je grad koji ima historiju i koji se nalazi
u Bosni pa ga zbog toga i treba slikati Sijarić ističe kako je nekadašnja nezavisna
bogumilska Bosna u svoje vrijeme bila okupila duhove slobodarske protiv dogme i protiv
crkve U Bosnu se dolazilo i prolazilo da se nadahne slobodama u nju se dolazilo i
dogovaralo i odatle se borilo Ovakve primjere naučnog postupka dotematizacije isključivo
pronalazimo u putopisu Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi dok je
figuralni postupak dotematizacije najviše zastupljen u Oslobođenom Jasenovcu a takvim
postupkom putopisni diskurs se širi i preobražava u esej i kratku priču
Figure kulturalnog pamćenjaPojam bdquoumijeća pamćenjaldquo (ars memorativa) prvenstveno se veže za zapadnjačku tradiciju
Grčki pjesnik Simonid (živio je u 6 st pr n e) izdvaja se kao tvorac općenito umijeća
pamćenja te ovo umijeće definira kao jednu od pet oblasti retorike Smatra se da je
Ciceron najbolje objasnio mnemotehniku u smislu da se princip mnemotehnike sastoji u
43
tome da se odaberu određena mjesta te da se stvore mentalne slike za stvari i mjesta koja
se žele zadržati u svijesti Kada je riječ o pamćenju razlikuje se prirodno i artificijelno a
umijeće pamćenja temelj je artificijelnog pamćenja a kultura sjećanja je univerzalni
fenomen Svaka socijalna grupa manja ili veća posjeduje određeni oblik kulture sjećanja
U prethodnim poglavljima ovog rada bitno se isticalo to da je Ć Sijarić u svojim
putopisima prvenstveno u Zapisima o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi nastojao
sačuvati sjećanje na prošlost te na taj način stvoriti neraskidivu vezu prošlosti i
sadašnjosti a tu vezu isključivo stvara na temeljima prostora i vremena Upravo se smatra
da ono što je prostor za umijeće pamćenja vrijeme je za kulturu sjećanja Tako kultura
sjećanja počiva najviše na oblicima odnosa prema prošlosti dakle u sjećanju se
rekonstruira prošlost Međutim ta prošlost kao takva mora ući u svijest jer ne smije
sasvim nestati moraju postojati svjedočanstva a koja moraju iskazivati neku
karakterističnu diferenciju
Svaka ličnost i svaki historijski fakt se već u svom prispijeću u pamćenje transponiraju u
neki nauk pojam simbol tako oni dobivaju neki smisao postaju element idejnog sistema
društva Iz ove suigre pojmova i iskustva nastaje ono što želimo nazvati figurama sjećanja
Figure sjećanja određuju tri obilježja konkretni spoj s vremenom i prostorom spoj sa
nekom grupom i rekonstruktivnost kao poseban postupak Figure sjećanja su uvijek
prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila Sijarića riječ je o oživljenom
prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu Pojam prostora obuhvata i
svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu (namještaj uređaji prostorije sa svojom
specifičnom uređenošću) što pruža sliku stabilnosti U putopisu Herceg-Bosno i tvoji
gradovi dominantan je spoj s vremenom i prostorom Kada govori o gradu Travniku
Sijarić spaja prošlost i budućnost u obliku tvrđave
Dugo poslije pada Bosne pod Turke Travnik je bio jedno malo mjesto ndash sa malo dućana i
sa hanom ali i sa svojom tvrdom tvrđavom iznad sebe koja je značila sigurnost onih koji tu
žive To je danas onaj stari dio Travnika koji se zove Stara varoš i u kojem je Nova
džamija ndash to jest bila nova u jedno vrlo davno vrijeme kad je načinjena ndash čak godine
1549 što znači da je ta Nova džamija jedna od najstarijih u cijeloj Bosni a reklo bi se i
najljepših
Historija slijedi pamćenje a kulturno pamćenje se usmjerava na fiksne tačke u prošlosti
Međutim prošlost kao takva ndash u tom obliku se ne može održati ona se preoblikuje u
simboličke figure za koje se veže određeno sjećanje Razne pripovijesti one istinite i
neistinite također su figure sjećanja Za kulturno pamćenje nije bitna faktična već
44
prisjećana povijest Tako da su i mitovi figure sjećanja Mnoge priče čija istinitost nije
provjerena i ustanovljena (možemo ih nazvati legendama) također su figure sjećanja a
takve priče u velikoj mjeri pronalazimo i u Sijarićevoj putopisnoj prozi Pišući o Drini
Sijarić priča priču o dvjema sestrama koje su gradile dva grada Jerina s lijeve a njena
sestra sa desne strane Drine Kako je grad sa desne strane bio veći Jerina je zbog toga
otrovala svoju sestru
Ali priča tu nije stala i ide dalje ndash slika Jerinu kao golu ženu i raspusnicu Mlada gola i
željna mladića ndash ona ih je uvodila u svoje odaje da je obljube a poslije bacala ih u Drinu
I sve dok se gore gradio grad Drina je dolje odnosila mladiće Majstori su o tome morali
da ćute A što riječima nisu smjeli da kažu kazali su svojim dlijetima Na jednoj ploči
uzidanoj isklesali su golu ženu ndash u položaju grozno razvratnom da time kažu kakva je
Jerina I tako je kamen govorio ono što jezik nije smio
Kulturno pamćenje uvijek ima svoje posebne nosioce to su najčešće učitelji sveštenici
pisari učenjaci a što svakako možemo povezati sa putopiscem Ć Sijarićem U ulozi
putnika Sijarić čuva sjećanje na Bosnu i Hercegovinu (prvenstveno njene gradove) i
sjećanje na mračnu prošlost kakvo je ono u putopisu Oslobođeni Jasenovac Kulturno
pamćenje se kroz slijed generacija održava putem kulture što sa sobom povlači pitanje
identiteta Identitet se uspostavlja preko pamćenja i sjećanja Tako jedna grupa svoj grupni
identitet može reproducirati samo pamćenjem a osnovu pamćenja čini kultura
Putopis kao takva forma ima upravo taj zadatak da sačuva identitet jedne čitave grupe
Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku prošlost govore o
drevnim gradovima bosanskim kraljevima banovima feudalcima pašama agama i
begovima kazuju o Bosni i Hercegovini Bosancima i Hercegovcima o njihovim
sudbinama I samo ljudsko postojanje zamislivo je samo na tlu i u okviru kulture i društva
Svijest o socijalnom pripadanju (kolektivnom identitetu) temelji se na zajedničkom znanju
i zajedničkom pamćenju koje je obilježeno govorom Kada je riječ o identitetu i njegovom
značaju vjerovatno najviše do izražaja dolazi zapis Tvrdi mi grad Bobovac gdje Sijarić
govori o najznačajnijem i najbolje utvrđenom gradu srednjovjekovne Bosne kojeg je
podigao ban Stjepan II Kotromanić prije prve polovine 14 stoljeća
Bobovac je bio u centru zemlje bosanske ndash u gorostasnom i od puteva udaljenom kraju u
onom gdje je bio i dvor bosanskih banova to jest prijestonica zemlje i vjerovalo se dokle
se god drži tvrdi Bobovac držaće se i cijela Bosna iz ovog se grada branila Bosna I sva
njena snaga bila je tu U tom kamenu ndash na kamenu u tim zidovima što su strčali kao da su
iz stijene izrasli Danas vam to liči na zube starca Jer ono što je nekad krepko stajalo i
45
prijetilo oburvalo se kule tabije podzidi ndash danas su samo gomile ili ako još stoje ndash stoje
žalosno
Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom 20 stoljeća izdvaja se figura
kulturalnog pamćenja Tzv mjesta pamćenja koja književni tekstovi obnavljaju skupom
simboličkih figura javljaju se u funkciji pohranjivanja utemeljenja i očuvanja znanja o
sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke prošlosti U skupu simboličkih
slika stvara se sistem kulture pamćenja koji se u književnim djelima najviše postiže
intertekstualnošću
Mnogi književni teoretičari i kritičari smatraju da je prostor bitan element proznih
književnih djela u cjelosti U Kritici čistog uma Immanuel Kant određuje prostor i
vrijeme kao nužne oblike svake spoznaje počevši od elementarnih opažanja i predstava U
dvadesetom stoljeću veliku pažnju prostoru posvećivali su Max Weber E Durkheim G
Simmel M Foucault i E Husserl To tzv povezivanje književnosti s geografijom dogodilo
se 90-ih godina dvadesetoga stoljeća a pitanje prostora postala je važna tema u mnogim
područjima književnosti Prostor ima zadatak da omogući liku da se kreće da se snalazi da
kroz prostor iskazuje neke svoje osobine karakteristike i vlastite probleme egzistencije
Motiv prostora se u književnom djelu nije dovoljno izučavao Bahtin kaže bdquoProces
osvajanja realnog istorijskog vremena i prostora i realnog istorijskog čoveka koji se nalazio
u njima u književnosti je tekao komplikovano i isprekidanoldquo Bahtin povezuje vrijeme i
prostor i daje mu zajednički naziv hronotop On je zastupao tezu da su osvajane pojedine
strane vremena i prostora dostupne na određenom povijesnom stepenu razvoja
čovječanstva ali ne u dovoljnoj mjeri Bahtin je još i dodao da je došlo vrijeme kada se na
prostor u književnim djelima treba gledati kao na nešto bitno i u skladu sa vremenom jer
je značajno izražavanje neraskidivosti prostora i vremena Prostorna i vremenska obilježja
se stapaju u jednu konkretnu cjelinu vrijeme se bdquosteželdquo postaje umjetnički vidljivo a taj
prostor se uvlači u kretanje vremena sižea Obilježja vremena razotkrivaju se u prostoru a
prostor se osmišljava i meri vremenom
Kada je u pitanju gradski prostor u književnosti Richard Lehan navodi kako grad uvijek
igra veliku ulogu u ljudskoj sudbini bez obzira na način kako je predstavljen te da urbani
konstrukti moraju biti neprestano preispitivani jer su oni artificijelni i diverzni Upravo je
taj gradski prostor često obilježen nelagodom odbojnošću strahom i neprilagođenošću
nasuprot idiličnom i bdquorajskomldquo selu
Tijelo se stjecajem okolnosti našlo u mrskom gradu dok zarobljena bolesna duša žudi za
povratkom u iskon na selo u čedno pastoralno okruženje u zdravlje u čistoću identiteta
46
Za razliku od artificijalnoga grada selo je tijesno povezano sa prirodnom slikom svijeta
Stoga realisti nisu voljeli grad i o urbanoj civilizaciji pišu gotovo isključivo kao o otuđenoj
formi života
U razdoblju moderne prepoznaje se veće zanimanje za urbanu tematiku i fenomene
gradske civilizacije Ona donosi i sasvim novo viđenje grada kao slojevitog prostora u
kojem se pokazuju različite kulturne političke društvene nacionalne i umjetničke
vrijednosti Upravo u razdoblju moderne prvi put se u književnosti grad počinje promatrati
kao proces kao simultanost različitosti Modernistički pisci predstavljaju grad kao
kompleksnu strukturu koja postaje poticaj za čisto mentalne procese Grad postaje mjesto
duševnih kriza U čovjeku se javlja nemir strah nelagoda i beznađe
Dean Duda napominje da djelovanje nadmašuje viđenje u svakodnevnim pričama o
prostoru a to jednostavno znači da se prostor proizvodi kretanjem
Već u samom smislu i razlogu nastanku putopisa Oslobođeni Jasenovac izdvaja se figura
najvećeg sabirnog logora u nekadašnjoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj logor Jasenovac
Sam pojam bdquosabirni logorldquo kao vrsta zatvora koja je stvorena za političke protivnike
pripadnike pojedinih etničkih ili religijskih grupa civila iz kritičnog vojnog područja ili
bilo koju grupu ljudi povlači sa sobom sve negativne konotacije Ćamil Sijarić taj prostor
uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na smrt pa
pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Cjelokupan taj prizor izaziva strah a gluha
tišina smrad od blata od truleži od gasova i same zemlje pojačava to nezaobilazno
osjećanje u njemu Smrt je osnovna misao koja prati ovaj prostor Sijarić ističe da je drveće
i ptice na njima jedino što pokazuje trag života osim toga tu ništa više nije živo
Zato je ova zemlja tako utabana
Zato je tako jadna
Sada je sva crna I ćutljiva Kao kakvo živo a jadno biće koje je mnogo propatilo Ovdje
ima drveća i na njemu ima ptica I reklo bi se da više ništa živo tu nema
Ovo je bilo mjesto umiranja
Logor smrti
Bilo mu je ime Jasenovac
Kroz njegovu kapiju ulazilo se ali se nije i izlazilo
Također Sijarić napominje da to i nije neki veliki prostor ali da je užasan zbog svega
onoga što se na njemu vidi Za njega je to groblje koje se širi i nema granica Možda
jedinu simboliku života pruža slika čovjeka koji je nekako uspio preživjeti između tih
mrtvih ljudskih tijela
47
I eno s kraja vode sa blatne obale između panjeva i vrbovog granja jedan čovjek ustaje
Diže se gore kao avet Poderan je mokar i kaljav Lice mu je u maljama i staro Mršav je i
jadan i izgleda tako kao da je već bio jednom umro pa nekim slučajem oživio i ustao
odozdo između mrtvih Ustajanjem jednog živog čovjeka iz ovog beskrajnog groblja u
vodi bio sam zbunjen i preplašen
D Duda također ističe kako je učestalost tegoba i prostora patnje (kakvo je upravo ovaj
prostor logora) u jasnoj opreci naspram domovine i slobode ali isto tako i jasno definirane
klasne pozicije tj socijalnog statusa Ono možda što je karakteristično za prostor logora i
sam ovaj putopis je i to što Sijarić u samom djelu ne opisuje dovoljno čovjeka zatočenika
njegove misli osjećanja i strah Sve se to nazire u cjelokupnom djelu sva ta osjećanja i
strahovi čovjeka koji očekuje smrt su podloga ovog putopisa ali konkretnih opisa
pronalazimo samo na nekoliko mjesta a jedan takav je i sljedeći
Čovjek u logoru mnogo vidi ali sve ne može vidjeti ndash jer šta vi znate koga sve to dovode na
obalu čujete kako se voz zaustavio i kako lokomotiva brekće i znate da su to tamo
dovedene nove žrtve Najedanput čujete ustaške psovke plač ženski vrisak zapomaganje
pisku djece i jasno vam je da to tamo ustaše ubijaju ženski glasovi se uvijek jače čuju
Žene pred smrt više protestuju nego muškarci A novodovedeni zatočenici više od starih
Možemo uočiti da kod Sijarića često imamo pozivanje na određene objekte i mjesta To su
prvenstveno gradovi i logor u Oslobođenom Jasenovcu Tako i ovdje svaki grad sam za
sebe predstavlja određeno mjesto mjesto pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i
njeno oživljavanje Srednjovjekovne gradine koje baš zbog toga što su gradine i to još
srednjovjekovne asociraju na prošlost dalju i od one koju poznaje i sam putopisac Smatra
se da se na određenim mjestima objektima u gradovima struktuira čovjekov život
njegovo ponašanje putanje koje slijedi kroz prostor i vrijeme jer grad kao takav
reflektira i utjelovljuje moć stvara red u prostoru i vremenu te disciplinu prostora i
vremena
U ovom putopisu (Oslobođeni Jasenovac) izdvaja se i bolnica kao još jedna
karakteristična figura prostora Namijenjena da liječi i time pomogne onima koji su
bolesni ovdje bolnica poprima sasvim drugačije značenje To je bila jedna baraka koja je
postojala samo formalno niti jedan bolesnik te bolnice nije izliječen Kako bi pred
međunarodnom komisijom prekrili tragove stravičnih zločina renovirali su tu bolnicu
Bitno je navesti to da ove podatke Ć Sijarić doznaje od preživjelog logoraša
Ustaše su tom prilikom pobili oko šesdeset bolesnika iz te bolnice onih koji su svojim
izgledom odavali pravo stanje logora Zatim su u bolnicu uneseni novi kreveti Uneseno je
48
i sve drugo što je jednoj bolnici potrebno A onda su ndash na kraju u bolnicu na nove krevete
i u nove postelje uvedeni novi bolesnici Ali oni nisu bili bolesni oni su bili zdravi ljudi ndash
koliko u logoru neko može da bude zdrav ali su i takvi jadno izgledali i imali da
predstavljaju bolesnike Tada smo dobili i nove logorske brojeve Bili su vrlo niski kako bi
se prikrilo pravo brojno stanje logora
U ovom stravičnom okruženju izdvaja se i religijski prostor Za D Dudu religijski prostor
je prostor susreta To je način stvaranja ljepote harmoničnosti i prirodnog idiličnog
prostora Kao i bolnica i ovdje je religijski prostor sasvim formalan Godine 1941 i 1942
u logoru su bili zaveli bogosluženje Za katoličku crkvu i džamiju uređene su bile posebne
sobe
Pop je bio neki Zvonko Brekalo Umro je od tifusa A hodža jedan zatočenik Ustaše su ga
uniformisali dali su mu čin satnika ndash a odmah zatim likvidirali ga ndash objesili su ga
Figuru smrti i grobnice pronalazimo i u putopisu Zapis o gradovima tačnije u zapisu O
Lenjingradu gdje Sijarić govori o stradanjima u Drugom svjetskom ratu Na specifičan
način opisuje grobnice te zajedničke masovne grobnice koje spajaju one sa istim tragičnim
sudbinama a koje su i nazvali bdquobratskim mogilamaldquo Sijarić kazuje o svim žrtvama rata o
tom besmislu koje ne donosi ništa dobro a uzima puno više o svakom pojedincu koji
izgubi dragu osobu
Tu među njih uđi ćutke S kapom u ruci S mislima da su to žrtve kakve si i ti imao u svojoj
zemlji Tako ćeš moći lakše da hodiš kroz ove beskrajne bdquobratske mogileldquo I zublja koja
nad njima gori podsjetiće te na zublje žrtvama u tvojoj zemlji Pa ti ovo groblje dođe kao
ono u tvojoj zemlji ndash nad kojim si već lio svoju suzu za drugovima za prijateljima za
poznanicima I nije ti drukčije nego da ovdje leže i tvoji ndash tvoji znanci
Sijarić piše i o porodici Savič koja je nastradala u tom ratu Posebno ističe bilješke
djevojčice Tanje najmlađe u toj porodici
Kao učenica Tanja je napisala jedno pismo o stradanjima svoje porodice Kratka hronika
djevojčice Tanje svakako da podsjeća i samim tim može se usporediti sa dnevnikom Ane
Frank trinaestogodišnje Židovke koja je u tajnom skrovištu bilježila svoje misli osjećanja
i strahove Te djevojčice dijelile su istu sudbinu jedne od mnogobrojnih žrtava Drugog
svjetskog rata
49
Zaključak Govoreći o književnim vrstama koje ujedinjuju povijesno-znanstveni interes s umjetničkim
oblikovanjem Milivoj Solar kaže ldquoMeđu takvim književno-znanstvenim vrstama od
posebne je važnosti također putopis S jedne strane on može predstavljati doprinos
geografiji ili etnografiji dok s druge strane predstavlja osobitu književnu vrstu u kojoj je
putovanje i opis proputovanih predjela ili zemalja povod za šire umjetničko oblikovanje
zapažanja dojmova i razmišljanja o svemu onom što putopisca zaokuplja tokom
putovanjaldquoemspČesto se na taj način putopis približava eseju ili romanu u kojemu je fabula
organizirana kao slijed događaja koji seemspzbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine
likova Iako postoji to mišljenje da se putopis približava eseju ili romanu i isto tako da se u
posljednje vrijeme pokazuje veći interes za takvim književnim žanrom putopis je svakako
manje istraženo proučavano i na kraju krajeva čitano područje To se pokazuje i kada je u
pitanju Ćamil Sijarić poznatiji je Sijarić romanopisac nego Sijarić putopisac
Ako se vratimo na mišljenje M Solara da je u putopisu fabula organizirana kao slijed
događaja koji se zbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine njih to bismo mogli
povezati sa ovim piscem bar konkretno u putopisu Oslobođeni Jasenovac dok Zapisi o
gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi djeluju na posve drugačiji način Sijarić se više
50
bazira na historiju koja se polahko zaboravlja i kao da nastoji da je spasi od tog zaborava
Njegovi likovi su usputni i bez nekog posebnog značaja osim ako nije riječ o nekoj
historijskoj ličnosti Međutim tu se opet izdvaja Oslobođeni Jasenovac u kojem jedan lik
preuzima ulogu naratora pa kao bivši logoraš grobar priča svoje doživljaje koji djeluju
kao neka vrsta ispovijesti Onog trenutka kada Sijarić govori o historijskim ličnostima
govori ono što je manje i više poznato
Često ne nudi ništa novo i novost nije način njegovog postizanja zanimljivosti ali on je
pisac koji odlično poznaje mjesto na koje putuje a posebno historiju iako nije historičar
već uvijek u svakom smislu samo pisac Njegova historijska priča nije puko kazivanje
činjenica već pravi književno-umjetnički tekst Anegdote i legende su ono što krasi
njegovo pisanje i doprinosi toj zanimljivosti Pokazalo se da su doba mjesto i trajanje
ključni elementi Sijarićevog putopisa On je vremenski i prostorno ovjekovječio i sadašnji
ali i daleki i zagubljeni teritorij Bosne i Hercegovine
Ostavio je jasnu sliku njenih ljudi njihovu historiju i legendu nacionalnu i vjersku
isprepletenost i suprotstavljenost ujedno i pitome i surove prirode te običaja
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti tj putopiščeva objašnjenja o razlozima nastanka nekog
putopisa najčešće se nalaze u samom predgovoru Pokazalo se da je to slučaj i u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja a zatim
vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa putovanja
Sijarić kao razlog svog putovanja navodi tu činjenicu da jugoslavenski srednjovjekovni
gradovi nisu dovoljno istraženi U Oslobođenom Jasenovcu okvir predstavlja uvodna
rečenica Sijarić kaže ldquoIšao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjetildquo
Razlog njegovog putovanja u Jasenovac je namjera da otkrije sve te strahote koje su se
desile s tim da ni sam pisac ne sluti šta će sve zateći i vidjeti
Vjerovatno dvije najvažnije značajke putopisnog subjekta su snalažljivost i perceptivna
usmjerenost Neki se putopisci baziraju na opise historijskih znamenitosti neki na
tradiciju svakodnevni život neki na opise prirode a Sijarić u svoje putopise kombinira sve
te elemente Najviše bdquoizravnih susretaldquo sa putopiscem imamo onda kada opisuje neku
znamenitost prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi U Zapisima o
gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih dijelova kada se opisuju putevi i
historijske znamenitosti Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi Kako je
i navedeno to se najbolje može vidjeti u tekstu Putovati znači ndash vidjeti
Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje
je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost
51
putopisnog svijeta Oba Sijarićeva putopisa Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji
gradovi prvenstveno su usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje
mjestima građevinama i običajima To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj
izvještajnoj ili naučnoj obradi Međutim u tim pripovijedanjima i opisivanjima
pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici samog putopisa S druge strane u
slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se drugačije odlike U tom djelu
pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju istu poziciju u samom
tekstu
Dotematizacija uključuje obavijesti kojima se nadograđuje osnovno putopisno izlaganje i
postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za približavanje
putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta Dva osnovna
postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija figuralnim
postupcima U Sijarićevim putopisima prisutan je figuralni postupak dotematizacije ali i
naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj baštini uz karakterističan književno-
estetski stil
Figure sjećanja su uvijek prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila
Sijarića riječ je o oživljenom prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu
Pojam prostora obuhvata i svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu Figure sjećanja
su uvijek prostorno i vremenski konkretne Putopis ima zadatak da sačuva identitet jedne
čitave zajednice Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku
prošlost U Oslobođenom Jasenovcu u prvom planu izdvaja se figura logora Ovaj pisac taj
prostor uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na
smrt pa pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Sijarić piše isključivo o gradu i
gradskim običajima jer za njega svaki grad predstavlja određeno mjesto mjesto
pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i njeno oživljavanje
52
O piscu
Ćamil Sijarić je da još ovo kažem na kraju bio neobično pitoreskna pojava u našem
ljudskom svijetu i već za života postao predmet mnogih priča i anegdota Bio je oličenje
drevne jednostavnosti i neposrednosti U neprirodnom svijetu bio je prirodan čovjek
Ćamil Sijarić rođen je 18 decembra 1913 godine u Šipovicama kod Bijelog Polja u Crnoj
Gori u jako imućnoj zemljoradničkoj porodici Rano ostaje bez oba roditelja te odrasta
kod strica Osnovnu školu završio je u Godijevu u Bijelom Polju a odemsp1927 doemsp1935
godine pohađa Veliku medresu kralja Aleksandra uemspSkopljuemspiz koje je zbog političke
aktivnosti bio isključen Školovanje nastavlja u Vranju i u gimnaziji maturiraemsp1936
godine Iste te godine upisuje Pravni fakultet uemspBeogradu Diplomirao jeemsp1940 godine a
za vrijeme Drugog svjetskog rataemspslužbuje uemspSarajevuemspMostaruemspBosanskoj Gradiški
iemspBanjaluci Za sekretara Suda narodne časti u Banjaluci izabran jeemsp1945 godine potom je
novinar lista Glas i dramaturg Narodnog pozorišta u Banjaluci U Sarajevo prelaziemsp1947
godine radi u redakciji lista Pregled a potom je u Glavnom odboru Narodnog fronta i
redakciji Zadrugara U literarnu sekciju Radio Sarajeva prelaziemsp1951 godine i tu ostaje
sve do odlaska u mirovinuemsp1983 godine
Već kao đak Velike medrese u Soplju pokazuje interesovanje za književni rad U toj školi
bio je predsjednik literarne družine koja je izdavala časopis bdquoVesnikldquo u kojem je objavio
svoje prve književne radove ndash pjesme 1929 godine Bavio se i sakupljanjem narodnih
epskih pjesama u rodnom Bihoru koje je poslao Srpskoj akademiji nauka u Beogradu (i
danas se te pjesme čuvaju u arhivi spomenute akademije) Književni rad nastavlja
53
objavljujući pjesme u bdquoGajretuldquo bdquoŽeni danasldquo i bdquoPregleduldquo Za vrijeme rata ništa ne
objavljuje Bio je redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i
Akademije naua i umjetnosti Crne Gore
Nagrađen je brojnim nagradama kao što su 27-julska nagrada SR Bosne i Hercegovine
13-julska nagrada SR Crne Gore Andrićeva nagrada i dr
Umro jeemsp6 decembraemsp1989 godine
SažetakPutopis kao forma razvija se još u antici To je književna vrsta tematski oblikovana
putovanjem putopisca koji pripovjeda zgode na putu opisuje prostore kojima putuje i
mjesta na kojima boravi iznosi svoja zapažanja o ljudima koje na putu susreće o njihovim
običajima i načinu života te često o kulturnim i umjetničkim znamenitostima određenih
krajeva Za Ćamila Sijarića putopis je jednostavno opis putovanja zajedno i geografija i
historija i etnografija Historijska priča je ona koja zauzima primarno mjesto u njegovom
putopisnom opusu U ovom masterskom radu prikazali su se Sijarićevi putopisi Zapis o
gradovima Herceg-Bosno i tvoji gradovi i Jasenovac Knjiga Zapisi o gradovima
objavljena je 1970 godine a 1986 Sijarić objavljuje putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi
Po tematici se ovaj putopis može izjednačiti sa putopisom Zapisi o gradovima dok je
Oslobođeni Jasenovac i svojom formom i sadržajem ustrojen na potpuno drugačiji način
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta
Pokazalo se kako te obavijesti pronalazimo u predgovoru ali i u pojedinim zapisima unutar
putopisa Kada je riječ o zanimljivosti mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive
zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru međutim ovaj pisac ipak sve što je
zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način posebno u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi Usputne priče anegdote i legende su osnovni elementi
kojima Sijarić postiže zanimljivost i novost Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna
izražajna postupka u putopisu Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom
20 stoljeća izdvaja se figura kulturalnog pamćenja Ta tzv mjesta pamćenja javljaju se u
funkciji očuvanja znanja o sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke
54
prošlosti Ovi putopisi sadrže niz figura kulturalnih pamćenja kao što se i pokazalo u
samom radu
SummaryTravelouge as form was developed in the classical period It is a literatur category
thematicly shaped with travelers journey in which he narrates about events descripes
places he has seen people he met their customs and way of living and often about cultural
and artistic sights of specific areas For Ćamil Sijarić travelouge is simply description of
travels including geography history and etnhography Historical story is primar in his
travelouge opus This master thresis showed us Sijarićs travelouges Zapis o gradovima
Herceg-Bosno i tvoji gradovi and Jasenovac Zapis o gradovima was published 1970
Herceg-Bosno i tvoji gradovi 1986 Thematically they are very similar while Jasenovac is
with its form and content established differently Framework and notices are authors
expalanations for writing the text We found notices in preface but also in the text of
travelouge Critics claim that most interesting events happen in unknown and far places
However this author search for new and ineresting in his country in a completly different
way as shown in Herceg-Bosno i tvoji gradovi Side stories anecdotes and mhyts are basic
elements for Sijarićs new and interesting storytelling As expressed element of literature of
late 19 and 20 century it stands out figure of cultural memory Those cedilcedil memory placesldquo
occur as intent to preserve knowledge about ourselfs recall historicaly endangered
meaning of common past These travelouges contain series of cultural memories as
shown
55
Literatura Assmann Jann Kulturno pamćenje Pismo sjećanje i politički identitet u ranim
visokim kulturama s njemačkog preveo Vahidin Preljević Biblioteka tEKST
Zenica 2005
Bahtin Mihail Oblici vremena i kronotopa u romanuMatica hrvatska kolo 3
(2008)
Dizdarević Faruk Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila
Sijarića Avlija-portal za kulturu književnost i društvene teme Dostupno na
httpwwwavlijameesejifaruk-dizdarevic-stradalnistvo-kao-umjetnicka-vizija-u-
knjizevnom-djelu-camila-sijarica (2352014)
Duda Dean Priča i putovnje hrvatski romantičarski putopis kao pripovjedni žanr
Matica hrvatska Zagreb 1998
Duda Dean Kultura putovanja Naklada Ljevak Zagreb 2012
Galić Gordana Vladimir Nazor od Splita do piramida - tekst imaginacija
reprezentacija Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske Dostupno
na httphrcaksrcehr86365 (1352014)
Hrvatska opća enciklopedija Leksikografski zavod Miroslav Krleža Zagreb 2008
Dostupno na httpwwwenciklopedijahrNatuknicaaspxID=51177
Isaković Alija Hodoljublje Svjetlost Sarajevo 1973
Kulenović Tvrtko (priredio) Ćamil Sijarić- Zapisi Izabrana djela I-X knjiga
deveta Veselin Masleša Sarajevo 1991
Kulenović Tvrtko Ćamilovi putopisi Diwan - časopis za kulturu Javna biblioteka
Alija Isaković Dostupno na httpwwwdiwanmagcombaarhivadiwan7-
8sadrzajsadrzaj14htm (562014)
Lešić Zdenko i Martinović Juraj (ur) Naučni skup Književno djelo Ćamila
Sijarića Sarajevo 2003
Ivan Lovrenović (2012) Prostori putopisa Dostupno na
httpivanlovrenoviccom201203prostori-putopisa-2 (2762014)
Miličić Irena Teoretičari hodočasnici činovnici tri vrtse renesansnih putopisnih
tekstova Zagreb 2010 Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske
Dostupno na httphrcaksrcehr56766 (1152014)
Nemec Krešimir Čitanje grada Ljevak Zagreb 2010
56
Sijarić Ćamil Zapisi o gradovima Zadruga Sarajevo 1976
Todorova Marija Imaginarni Balkan prevele s engleskog A B Vučen i D
Starčević Biblioteka XX vek 2 izdanje 2006
Zvrko Husein Ćamil Sijarić- pripovjedna proza Dobra knjiga Sarajevo 2013
26
Zanimljivost i novostiHayden White podsjeća da skupina riječi koje označavaju pripovijedanje potječe od
latinskog gnarus što znači vješt upućen i upoznat Znanje i naracija odnosno upućenost u
stvar i njeno posredovanje dvije su središnje sastavnice određenja svake pa tako i
putopisne pripovjedne situacije Pripovjedač mora voditi računa o svome naslovljeniku i
procijeniti obavijesti kojima raspolaže s tim da prvenstveno obraća pažnju na one kojima
ih želi posredovati Njegovo znanje mora biti zanimljivo drugima Zanimljivost ima dva
osnovna obilježja i oba se temelje na kategoriji novosti ili novine Prvo je novina samog
znanja a drugo često u situacijama u kojima je naslovljenik već upućen u ono što
pripovjedač iznosi to je novina načina pripovijedanja Pripovjedačeva zanimljivost
njegova znanja mora kod recipijenta izazvati znatiželju Ona se odražava kao potreba za
znanjem kao pokazivanje znakova zainteresiranosti za temu i način pripovjednog
posredovanja
Osnovni element promjene je zgoda kao osnovna jedinica pripovijedanja Ona sadrži bit
novosti i zanimljivosti čak i ako je suzimo na elementarnu promjenu mjesta poput
putovanja iz jednog grada u drugi Iako mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive
zgode ne odvijaju u vlastitom prostoru Ćamil Sijarić u ovom putopisu pokazuje upravo
suprotno
Biti u nepoznatom kraju ili dalekoj zemlji i potom ispričati svoje doživljaje znatiželjnima
predstavlja ishodište pripovjedne komunikacije Za one koji nisu upućeni putnikove su
27
zgode novost Na putu se svašta može dogoditi svašta se može zaplesti i nužno je to
zainteresiranim ispripovijedati
Putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi ne govori o bilo kojim gradovima niti o nekim
dalekim neistraženim egzotičnim prostorima Ćamil Sijarić je na bdquosvojoj zemljildquo i piše o
bdquosvojimldquo o bosanskohercegovačkim gradovima Kako je gore navedeno mnogi kritičari
tvrde da se najčešće zanimljive zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru ovaj
pisac ipak sve što je zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način
Da bi prikazao zgodu i promjenu njemu ne treba novi prostor
Treba spomenuti da je sasvim zanimljivo i krajnje upečatljivo to što Sijarić kada piše o
Rudom gradiću na Limu piše na ćirilici a abecedu zamjenjuje azbukom što nije jedini
slučaj Iako je riječ o vlastitom domaćem prostoru pisac uspijeva ispuniti zadatak
zanimljivosti
Piše o nečemu što i nije toliko poznato i što je daleko piše o historiji koja se najčešće
zaboravlja Već na samom početku spominje stećak ploču od bijelog kamena ravnu do
polovine u zemlju urasla Dalje priča o Radojici dječaku iz Rudog i njegovoj svijetloj
sudbini Tu Sijarić i spominje legendu kada je dječakova majka usnila san u kojem joj se
kazalo šta čeka Radojicu
Jedne noći je uoči Božića gore u Ravnicama jedna mlada snaha Sokolovićka usnila san
nikad ranije nije tako čudan san sanjala i nije mogla da se uzdrži a da ne ispriča svome
svekru to što joj se u snu prividjelo da je iz nje iznikao zelen bor velik toliko da je svu
carevinu s kraja na kraj svojim hladom prekrio san je laža a ja istina
Sudbina bistar um i vještina upravljanja dovela je ovog mladića (Radojicu ili Mehmed-
pašu Sokolovića) iz Rudog na mjesto velikog vezira osmanskog carstva Pored tih
podataka pisac govori i o njegovoj izuzetnoj sposobnosti kao graditelja Mehmed-paša
Sokolović bio je jedan od najvećih graditelja u turskoj historiji Jedna od njegovih ideja
bila je ta da prokopa Suecki kanal i tako spoji Crno more sa Kaspijskim jezerom Međutim
radove nije priveo kraju jer ga je u tome omeo Ivan Grozni U Medinu je doveo vodu u
Carigradu izgradio jednu od najljepših džamija a nedaleko od Aja Sofije na mjestu gdje je
danas Sultan Ahmed džamija podigao je saraj svoju vezirsku rezidenciju ukrašenu
sedefom srebrom i zlatom Sijarić spominje i ostale paše Sokolovića a posebno Kara
Mustafu koji je izgradio Rudo
Kara Mustafa-paša Sokolović da bi se odužio svom rodnom kraju darovao mu je ndash ništa
manje nego cio jedan grad Grad izgrađuje na poljani koja se zove Rudo a koja se nalazi
28
između dvije rijeke - Lima i Krupe u nahiji Polimlje a daleko od svakog drugog grada ndash
to jeste na mjestu gdje na Limu nije bilo mosta a putnici ga stalno prelazili otudi i odovud
Rudo je bio bogat grad jer je kroz njega prolazi bdquobosanski putldquo koji je vodio u Carigrad a
isto tako i u Dubrovnik Stanovnici su uživali mnoge privilegije Nisu plaćali porez a
svako je bio zaštićen i unaprijed oslobođen krivice Rudo je kroz histoju imao svoje tri
kobi kugu vatru i vodu Kuga mu je odnosila živote do gotovo potpunog istrebljenja
Vatra ga je gorjela do crne zemlje a voda mu odnosila i zemlju i kuće i rod sav i
ostavljala za sobom pustoš
Da bi postigao efekat zanimljivosti i pobudio znatiželju u čitaocu Sijarić ne govori ništa
što je novo i nepoznato on priča historiju koja nije puka statistika podataka
Njegova historija je priča anegdota i legenda a ujedno i činjenica on govori o nečemu što
je manje-više poznato ali ne dovoljno sačuvano od zaborava
Kada govori o Gračanici izdvaja jednu posebnu zanimljivost a odnosi se na to da je ovaj
grad bio prvi u Bosni i Hercegovini koji je imao svoj urbanistički plan
po kojem su tačno kao po koncu išle ulice i dućani gradske mahale i čaršije i biće da
je to bilo djelo jednog od njenih kapetana I ako je taj kapetan Bahtijarević vidio kroz selo
loš put on bi seljacima toga sela rekao da će u petak njihovim putem proći u džamiju na
čezama ndash i put je do petka bio gotov za čeze
Za razliku o tog putopisa u putopisu Zapisi o gradovima Sijarić nudi sliku jednog dalekog
nepoznatog kraja Govori o drevnoj Mezopotamiji Asiriji dalekoj Rusiji i jugoslavenskim
gradovima U tom slučaju pronalazimo potvrde toga da putovanje u nepoznat kraj ili
daleku zemlju predstavlja ishodište pripovjedne komunikacije
Kada govori o Rimu Sijarić zapravo priča njegovu historiju pa i sam putopis naziva Vekia
Roma što u prijevodu znači stari Rim Govori o Romulu i Remu o rimskim hramovima
(forumima) o velikom Cezaru kojeg ubi vlastiti sin i areni bdquoKoloseo Flavioldquo gdje su kako
kaže sam pisac bdquoZvijeri rastrzale ljude jer tu se svjetina smijala žrtvama jer tu je čovjek
bio zvijerldquo U putopisu Ktesifon i Hatra spominje luk Ktesifon kojeg su izgradili kraljevi
Parte u 3 vijeku naše ere i koji je služio kao lovački dvorac Sijarić ističe da je širok 25 a
visok 37 metara što predstavlja širinu i visinu kakva se još nigdje nije vidjela U gradu
Hatra govori o veličanstvenom hramu boga Sunca o crtežima na mramoru koji prikazuju
bogove kraljeve trgovce seljake žene Ono što je samom Sijariću bilo zanimljivo jeste to
što su svi ti likovi i bogati i siromašni i carevi i ratari i prosjaci i kraljevi bili bosi
Upravo te bdquousputneldquo priče stvaraju novost i zanimljivost Sijarićevih putopisa Za njega
historija nije dovoljna historija u pravom smislu te riječi on teži za bdquonepoznatomldquo pričom
29
legendom onom koju će čuti usput koju će mu neko ispričati Tako gotovo svaki putopis
ima legendu kao npr što je ima nekadašnja bogata i blistava Hatra
Kralj Daizan naime imao je kćerku A ona je bila takva da ni jedan otac na svijetu ne bi
poželio sličan porod Priča o njoj jedna je od najstrašnijih priča na svijetu a ujedno i
najstrašnija ndash i evo šta se u njoj kaže Kralj sasanidski Sapor Prvi opsjedao je godinama i
godinama tvrdu Hatru ali je Hatra odoljevala ndash branila se i odbranila I kralju Saporu
bilo bi uzalud da se nije u sudbinu Hatre umiješala kćerka njenog kralja Daizana i to
ovako kralju napadaču otkrila je tajne zapise ndash hamajlije koji su svojim božjim moćima
štitili grad Hatru
Iskustvo pustolovine i okus egzotike tačnije upravo ono što čitateljslušatelj želi nije
moguće ponuditi ako se putovanje ne učini tematskom okosnicom teksta To doslovno
znači učiniti ga lijepim Narativni tekstovi su logikom zanimljivosti priče događajne
novosti ili uzbudljivosti što je dominantno smještena u nepoznate prostore ishodišno
tematski upućeni na putovanje i stoga stvaraju od njega strukturu Ta struktura je dugog
trajanja u književnosti pa je jedna od najčešćih uloga koju pripovjedači ili likovi ostvaruju
upravo uloga putnika Putovati je gotovo izjednačeno sa pripovijedati odnosno na neki
način imaju istu pretpostavku o zanimljivosti i novosti Pripovijedna zgoda uvijek je
isprepletena sa opisom u putopisnom tekstu
U pojedinim svojim putopisima Sijarić posebno naglašava ono što je zanimljivo ili što bi
se čitaocu moglo učiniti zanimljivim Taj postupak pronalazimo u zapisu Stara Đakovica u
Zapisima o gradovima kada naglašava da je zanimljivo to što u Đakovici i danas postoji
sedam sekti od ukupno dvanaest koliko ih je u islamu postojalo Neke od tih sekti bavile
su se isključivo proučavanjem duševnih ljudskih osjećanja ljudskim senzibilitetima
Pripadnici sekti Bektašije i Sadija napisali su veliki broj knjiga tako da je Đakovica
nekada bila mjesto učenih ljudi sa puno tekija i derviša Također na isti način zanimljivost
prikazuje i u putopisu Zemun ili bdquoSrebrogradldquo kada govori o imenima ulica koja su data
još u drugoj polovini 18 vijeka i da su neka od tih imena ostala i danas Godine 1816 na
ulicama su postavljene tablice i na kućama brojevi Prvobitno ulice nisu nosile imena
značajnih ličnosti već ona imena koja su im građani dali Tako su postojale ulice Marijina
ulica Rimska Anikina ulica Tri goluba Ulica zelenog drveta itd
U Priči o Leskovcu pisac izdvaja posebnu zanimljivost ndash priču o Radoju Domanoviću
piscu i kako sam Sijarić kaže čvrstom radikalu U Leskovcu je Domanović predavao jezik
i književnost a niko nije znao da je on književnik Domanović je bio jako bogat od oca je
naslijedio veliko imanje bio je dobar crtač i gimnastičar međutim svi su ga poznavali kao
30
boema i čovjeka bez mnogo skrupula Leskovac je poznat i po raznim narodnim pjesmama
a jedna od njih je i pjesma o srpskoj djevojci koja je otišla pod čador turskom miralaju
(gradskom načelniku) i prešla na islam dobivši ime Lejla Sijarić u svom putopisu o
Leskovcu bilježi stihove pjesme gdje majka proklinje svoju kćer
bdquoZašto Sike zašto pod čador da idešldquo
bdquoKako da ne idem miralaj me zove
Miralaj me zove kafu da mu služim
Kafu da mu služim ljuba da mu bidemldquo
Obrazloženje ili okvirObrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta
njegovo razumijevanje načina putopisnog posredovanja Putopisac iscrtava granice
vlastitog diskursa uokviruje prostor unutar kojeg se odvija komunikacija Obrazloženjem
putopisac argumentira logiku vlastitog diskursa i na određen način usmjerava proces
čitanja Iako se ta obrazloženja najčešće nalaze na početku ili kraju samog teksta mogu se
javiti i na bilo kojem drugom mjestu u diskursu
Tipično mjesto okvira ili obrazloženja pojavljuje se u obliku osobnih stavova o namjeri
okolnostima putovanja i diskurzivnoj izvedbi putopisa To doslovno otkriva razloge
pojedinih postupaka Nekada to može biti procjena očekivanja čitaoca koja ujedno i
implicira autorsku poetiku Vrlo često putopisac bira tuđi putopisni tekst kao svoj vodič
On ga na specifičan način usmjerava i vodi njegov diskurs
Kada je u pitanju Ćamil Sijarić i tačnije putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi njegovo
obrazloženje se nalazi u predgovoru On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja
a zatim vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa
putovanja Razlozi tog Sijarićevog putovanja su vrlo jasni jugoslovenski srednjovjekovni
31
gradovi nisu dovoljno istraženi Za mnoge se ne zna kada su građeni koji je bio povod za
to i čijom zaslugom su oni izgrađeni Uspoređuje ih sa spomenicima historije ali ne bilo
kakve historije već one nepoznate i vremenski neodređene one koja nudi mnogo pitanja a
ne dobija odgovore Tako ovaj pisac u putopisu Herceg-Bosno i tvoji gradovi govori o
bosanskohercegovačkim gradovima od perioda srednjeg vijeka preko onoga kada su
vladali Turci pa sve do vremena kada je vlast preuzela Austrougarska carevina
Za sve stare bosanske gradove vezan je po dio istorije nekad ta istorija u knjigama nije
zapisana nego samo u pričama ispričana a nekad samo tragovima i znakovima
nagoviještena Jedan od tih tragova od tih znakova nalazi se u gustoj gori nad Fojnicom i
ko se tamo oštro zagleda vidjeće - gradinu
Ono što čini okvir ovih putopisa karakterističnim jeste i to što sam pisac rijetko spominje
sebe rijetko kada nagovještava tu ich formu Jedan od rijetkih primjera gdje se ističe sam
pisac je njegovo putovanje u grad Daorsa iz putopisa Zapisi o gradovima
Daorsi ili Daversi su ilirsko pleme koje je živjelo u dolini rijeke Neretve u naselju kod
mjesta Ošanjići u blizini Stoca Smatra se da je grad Daorson osnovan u 4 stoljeću prije
Krista na području naseljenom još u brončano doba
Bio sam sam i velim hajd` bože pomozi A ako me noge i iznesu gore ne znam kako će
me dolje snijeti I kako su snosile one jadne Daorse Kako konje njihove kako putnika
kako vojnika kako ženu I je li im upravo zbog te visine i strmine život bio jadan ndash ili su
može biti bili srećni što su na visoku na stijeni pa zbog toga sigurni I nije mi se
drukčije činilo nego da sam se zabo u go kamen kroz koji dalje ne mogu ndash pa hajd`
natrag
U tekstu Putovati znači ndash vidjeti Sijarić kao da objašnjava razlog samog pisanja putopisa
Za njega su putevi ono što spaja i razdvaja ono što vodi na mjesta gdje su nekada bili
gradovi a gdje danas gotovo nema ništa Da nije njih ne bi se znalo kako se nekada
živjelo kako kaže sam Sijarić ldquoNekada su tamo bile pijace na kojima se prodavao vosak
koža srebro čoha vino ndash dok najzad sve nije izumrlo i pijace i gradovi i putevildquo
Putevi su primarni za civilizaciju oni stvaraju velike gradove
Oslobođeni Jasenovac Sijarić započinje rečenicom ldquoIšao sam u logor Jasenovac da
opišem to što ću tamo vidjetildquo Ta efektna rečenica predstavlja sami okvir putopisa On
polazi na put u Jasenovac da otkrije sve te strahote koje su se desile ali ni sam Sijarić ne
sluti šta će sve zateći i vidjeti
Ovaj putopisac svoja obrazloženja namjere i razloge nerijetko nudi i u samom putopisu
dakle ne samo u uvodnom dijelu Kada nailazimo na takva obrazloženja u samom
32
putopisu onda je to najčešće na početku i kraju zapisa Uočavamo početne i završne
rečenice koje su sadržajno i smisleno slične Jedan takav primjer je zapis Vekia Roma na
samom početku Sijarić kazuje o starinama starim gradovima starim zidovima te o
historiji i njenom značenju i smislu Zaključuje da je ona uvijek misteriozna i da niko ne
zna pročitati i tumačiti to što jedna starina kazuje Na kraju putopisa to isto ponavlja opet
govori o starini a posebno o starinama vječnog grada ndash Vekia Rome Ističe kako se te
starine uvijek iznova čitaju i tumače i da tome nema kraja Vrijeme predstavlja
nepoznanicu kako kaže Sijarić vremena su tama pa se čovjek teško snalazi jer vrijeme
stvari čini bezobličnim a ljude bezličnim Isti postupak pronalazimo i u zapisu Grad
bdquoSkupildquo - grad Skoplje gdje opet na početku i kraju Sijarić govori o tome kako svako
putovanje ostaje dugo u sjećanju a to prvenstveno zavisi od toga gdje putujemo i šta smo
vidjeli Neko želi vidjeti nešto novo a neko ipak nešto što je tu decenijama što je upravo
razlog njegovog putovanja u Skoplje vidjeti starine jer su one bdquoduša tog gradaldquo
Ćamil Sijarić posebno naglašava da svaki grad ima dušu koju čovjek treba dobro upoznati
da bi vidio ono što sam grad nudi Prema gradu se treba ponašati kao prema svakom
umjetničkom djelu kao prema slikama i spomenicima koje treba razumjeti i otkriti
Pred Zemunom sam dugo vremena bio nepismen i nisam umio da ga čitam I sve
donedavno nisam znao ni otkad je taj grad tu na Dunavu ni šta u njemu ima od značaja ni
prošlost kakva mu je Trebalo je da se prije kratkog vremena nekoliko dana zadržim u
tome gradu i da ga izbliza vidim
33
Subjekt putopisnog diskursaKategoriju putopisnog subjekta odlikuju pitanja o uporištima putopiščeve legitimacije
načinima njegova predstavljanja perceptivnoj i diskurzivnoj sposobnosti mogućim
podudarnostima i razlikama sa obzirom na mentalne stavove vremena i književna
strujanja
Te obavijesti o putopisnom subjektu su najčešće direktno ponuđene okvirom ali se nalaze i
u svakom dodatnom iskazu u svakom činu U slučaju da se putopisni diskurs približava
izvještajnom polu to povlači da se putopisac pred ispripovijedanim zgodama i opisanom
predmetnošću povlači u drugi plan D Duda ističe kako sam putopisac često posreduje
obavijesti o svom činu pripovijedanja te se zbog toga smatra samosvjesnim ili
osviještenim putopiscem Naime pitanje o subjektu putopisnog diskursa javlja se kao
postupak izravne ili s druge strane neizravne karakterizacije putnika promatrača ili
pripovjedača
Vjerovatno najvažnije obavijesti o putniku nalaze se na događajnoj razini Zahvaljujući
prikazu njegovog djelovanja i ponašanja otkrivamo i njegove osobine Često se u putopisu
susrećemo sa detaljima pa tako se dešava da se spominju mnogi podaci npr o vrstama
obimnosti periodu obroka Međutim takve detalje ne susrećemo u putopisima Ćamila
Sijarića Još jedna komponenta svojstvena putniku je i snalažljivost On se mora prilagoditi
svakodnevnoj logici manje poznatog svijeta Upravo je radi toga potrebna dobra
obaviještenost putopisca
Pored snalažljivosti tu je i perceptivna usmjerenost kao još jedna važna značajka
putopisnog subjekta Neki se putopisci zadržavaju na opisima historijskih znamenitosti
neki na tradiciji svakodnevnom životu neki na opisima prirode Dean Duda smatra kako
dobri promatrači često posežu za usporedbom strukturirajući zapažanja u cjeline koje
funkcioniraju poput malih studija o izgledu navikama i mentalitetima Pripovjedni
postupci koje koristi putopisac u obradi prikazane predmetnosti su znakovi njegove
sklonosti ili indiferentnosti prema njoj
Ako se osvrnemo na sami okvir Sijarićevih putopisa vidjet ćemo da tu nisu ponuđene
obavijesti o putopisnom subjektu Te obavijesti uočavamo u samom dodatnom iskazu u
svakom drugom činu U Zapisima o gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih
dijelova kada se opisuju putevi i historijske znamenitosti kao npr u zapisu Na Dunavu
Estergon kada opisuje samo putovanje i put
34
Put je dobar ravan širok asfaltiran pa je uživanje voziti se i gledati desno i lijevo zemlju
mađarsku onu za koju bi neko rekao zemlju Ungariju - zemlju Ungara ili zemlju Bele
Trećega i Bele Četvrtoga
Kao što je već rečeno putopisac se najčešće spominje kada opisuje neku znamenitost
prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi Kada piše o Pompeji Sijarić
opisuje Vezuv bdquoOno što sam najprije pogledao kad sam se našao u Pompejama bio je
Vezuv Taj uvijek zaplašujući uvijek prijeteći smrtonosni bič zemljin dignut gore nad
ljudskim glavamaldquo
Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi gdje također obavijesti o
putopisnom subjektu pronalazimo u samom događajnom činu Vjerovatno najviše tih
bdquosusretaldquo sa putopiscem imamo u tekstu Putovati znači ndash vidjeti gdje izravno upoznajemo
Sijarića kao putopisca spoznajemo njegovu ljubav prema tom književnom žanru i težnji da
spasi historiju od zaborava Slušajući ljubavnu pjesmu na gramofonskoj ploči u jednoj
ulici na periferiji Sarajeva Sijarić pamti stihove pjesme
Sinoć dođe tuđe momče iz tuđe zemlje a jutros mi konja kuje hoće da ide Više njega crne
oči suze ronjahu ne plačite crne oči opet ću vam doć`
Ono što pisac posebno pamti u toj pjesmi su riječi put i putnik On objašnjava da čak u
rječniku ne postoji niti jedna druga riječ koja ima tako sjetno značenje kao što ga ima
kratka i jednostavna riječ put a što svakako podsjeća na tužne odlaske i sretanja
Oslobođeni Jasenovac nastao je kao rezultat jednog strašnog iskustva Putopisac kao mladi
partizanski oficir je među prvima dospio na to strašno mjesto i pri tome Sijarić nudi detalje
o ljudima koje spaljuju i o glasovima zvukovima koje oni pri tom ispuštaju i o ljudima
koji u baraci te glasove slušaju čekajući da jedne od sljedećih noći i na njih dođe red
detalje koji spadaju u scene epskog užasa kakvih je u literaturi malo
Odsjev plamena vidio bi se na zidovima zgrada u logoru Mi smo taj odsjev gledali kroz
pukotine kroz rupe na barakama I slušali smo otud glasove nikad čovjek nije čuo takve
glasove To više nisu bili ljudski glasovi a ni životinjski Ništa živo ne ispušta iz sebe takve
glasove kao što su bili oni koji su dolazili s druge strane Save iz Gradiške Nisu to bili
pojedinačni glasovi nego je to bilo mnoštvo glasova Tužnih glasova Ne znate kakvih
glasova Takvih da od njih izludite
Iz ovog citata uočavamo subjekt putopisnog diskursa kojeg kroz tekst više pratimo nego
što je to slučaj sa druga dva putopisa a što svakako doprinosi tome da se općenito putopis
Oslobođeni Jasenovac svrstava između beletristike i feljtona Pored samog putopisca tu se
spominju još i vojnici grupa koja je pošla zajedno sa Sijarićem na taj put
35
Putopisni subjek subjektivno iznosi podatke o prostorima kojima putuje spomenicima
historiji običajima i mentalitetu ljudi koje upoznaje te zbivanjima na putu zgodama i
nezgodama i sl Kako bi postigli zanimljivost putopisci često preoblikuju nadograđuju ili
izmišljaju detalje u svojim tekstovima Zbog toga često se dešava situacija da je teško
utvrditi stepen vjerodostojnosti u određenom putopisu Sijarić ne djeluje kao usputni
znatiželjni putopisac već kao putopisac poznavalac određenih historijskih momenata
mjesta gdje se i sam putopis odvija Kako je Oslobođeni Jasenovac potpuno drugačije
djelo u odnosu na druga dva Sijarićeva putopisa možemo uočiti da se u ovom putopisu
izravno prati sam putopisac Čitaoci mogu pratiti putopiščeve misli emocije i ideje tu
neku subjektivnu stranu putopisnog subjekta Kada se zajedno sa ostalim vojnicima
približava logoru Sijarić razmišlja o tome kako će izgledati ono što će vidjeti U njemu se
javlja strah strah od onoga što ga čeka što mu je još uvijek nepoznato a što može
naslutiti
U onom trenutku kada spominje stvarne likove u domenu putopisne priče svi ti likovi
dobivaju sasvim novu nestvarnu dimenziju i nerijetko bivaju samo povod putopisnoj priči
Na isti način djeluju i određeni historijski događaji Upravo u putopisu Oslobođeni
Jasenovac Sijarić susreće jednog bivšeg zatočenika logora koji se igrom sreće uspio
spasiti Od tog susreta pisac bilježi njegovu priču tako da većim dijelom putopisa
možemo pratiti ispovijest osobe koja je bila dio logora i svih njegovih strahota Obavljajući
posao grobara taj čovjek je vidio pravu stranu logora vidio je sve ono što se ne može
zamisliti ili riječima opisati Njegova ispovijest je detaljna to je ispovijest živog svjedoka
koji je primoran svojim rukama zakopavao i žive i mrtve svojim očima vidio razna
mučenja i ubistva zatočenika i svojim ušima čuo očajne vapaje vrisku i strah svih tih ljudi
Za Brešića putopisac je prvo umjetnik riječi koji se u pisanju oslanja podjednako i na
stvarnost i na maštu Za njega je istinito ne samo ono što vidi već i ono što doživljava
Ovo drugo iskustvo širi granice viđenoga tj stvarnoga koje posredovanjem jezika ulazi u
putopis i to ne kao novi oblik stvarnosti već kao oblik doživljene stvarnosti
36
Pripovijedanje i opisivanjeKretanje je zapravo put bez putovanja a svijet kojim se putuje nije opisani svijet (opisom
prikazani svijet) nego tek imenovani imenom oprisutnjeni svijet
Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje
je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost
putopisnog svijeta Sa obzirom na to putopisna obrada se dijeli na općekulturnu
(turističku izvještajnu naučnu) i umjetničku (kulturnu) kako prema dominantnom tipu
diskursa tako i putopiščevoj namjeri i unaprijed zadanoj ulozi koju ima u određenoj
kulturi U središtu književnih putopisa nalazi se subjekt putopisnog diskursa njegova
sposobnost opažanja i to jedinstveno jezičko oblikovanje
Sijarićevi putopisi Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi su prvenstveno
usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje mjestima građevinama
običajima i drugom To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj izvještajnoj ili
naučnoj obradi Sa druge strane u slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se
drugačije odlike
Dean Duda ističe kako ravnopravnost naracije i deskripcije predstavlja temeljno načelo
žanra Kada je u pitanju uloga i omjer ovih dvaju osnovnih izražajnih postupaka u putopisu
- pripovijedanja i opisivanja moguće je zaključiti da u Zapisima o gradovima i Herceg-
Bosno i tvoji gradovi dominira opisivanje zbog veće usmjerenosti prema predmetnosti
svijeta nego prema pripovijedanju zgoda
Ono što Duda svakako napominje je i to da nipošto nije riječ o manjoj vrijednosti
deskripcije u odnosu na naraciju jer su ta dva postupka u putopisu istovrijedna Opisivanje
37
i pripovijedanje se međusobno nadopunjuju ono što je viđeno neodvojivo je od onoga što
je doživljeno
Sijarićevo opisivanje proteže se od onog bdquoformalnogldquo naučnog onog gdje kao historičar
nudi niz pukih činjenica Taj bijeg u prošlost stvara putopisnu stvarnost Međutim trenutni
prikaz datog mjesta pomjera u historiju uz popratne zanimljive priče o događajima i
ljudima koji su na neki način obilježili prostor gdje je i smještena sama putopisna priča
Takvo jedno opisivanje pronalazimo u zapisu iz Beograda kada govori o periodu
Osmanskog carstva u tom gradu
U Beogradu ima jedan broj kuća koje su ostale još od turskih vremena To su kuće
orijentalnog tipa i izvanredna su slika o tome kakav je po prilici mogao izgledati Beograd
kad su u njemu upravljali Turci ndash to jest do prvog odnosno drugog srpskog ustanka a i
neko vrijeme kasnije jer grad se nije ni lako ni brzo mijenjao ni poslije odlaska Turaka
Međutim u njegovim opisivanjima pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici
samog putopisa kao što je ono opisivanje planine Zlatibor
Zlatibor je jedna od onih naših planina koje samo što vas ne zovu dođi ndash a kad im čovjek
dođe onda im dolazi da ga i ne zovu Tek ovdje čini se čovjek osjeti šta znače
prostranstvo i vidici i koliko opijaju visine i širine na visinama čovjek se osjeti moćnijim
Zlatibor je visoka planina ali to ne znači i da je divlja i surova naprotiv ndash ako se za
planinu može reći da je pitoma za ovu bi se to naprije reklo
U knjizi Kultura putovanja Deana Dude primijetit ćemo da se čin pripovijedanja i
književni i svakodnevni zasniva na klasičnom principu neravnoteže tj promjene Da bi
sve to općenito bilo prihvatljivo i za čitaoca zanimljivo mora se nešto dogoditi Ta
uspostavljena ravnoteža mora se poremetiti stvari se moraju promijeniti Događaj je taj
koji zadržava pažnju Upravo je samo putovanje taj događaj i samim tim izaziva nečiju
znatiželju S jedne strane putnik posjeduje dinamiku dok su čitaoci uvjetno rečeno
statični Putnik kao kreator događaja i posjetilac nečeg nepoznatog posjeduje višak
znanja
Znanje je uvijek izvan granica mjesta što ga svakodnevno proizvodimo manje ili više
rutiniranim ustaljenim djelovanjem Narativno oblikovanje toga znanja čini od putnika
pripovjedača Duga tradicija zapadnjačke književnosti pokazuje da je putovanje posve
podudarno sa osnovnim pretpostavkama pripovijedanja i otud vjerojatno njegova
tematska kao i kompozicijska uposlenost posve sukladna spomenutoj pretpostavci
geografije da govori ljudima koji su ovdje ono što se zbiva tamo negdje iza sedam gora i
dolina
38
Te promjene pokazuju narušenu ravnotežu a ona svakako omogućava pripovijedanje Ta
Dudina ideja poklapa se sa Lotmanovim shvatanjem da junak može biti samo onaj koji
prelazi granicu iz jednog semantičkog polja u drugo
Pripovijedanje koje čini okosnicu u ovim Sijarićevim putopisima u događajnom smislu
spada u drugi plan odnosno pripovijedanje je podređeno opisu koji je s druge strane
prožet asocijacijama na prošlost promišljanjima o sebi i vlastitom mjestu u svijetu Ovdje
funkcionira samo kao vezivno tkivo Putopisac u nekoliko rečenica ispripovijeda gdje je
došao ili gdje putuje Samo pripovijedanje svodi na minimalne zgode poput promjene
mjesta u prostoru On prvenstveno donosi opis poput navedenog opis prostora gledan
okom naučnika koji određuje prostorne odnose broji raspoređuje razvrstava Bitno je
napomenuti da Sijarićevi prikazi prostora ne funkcioniraju kao puko i nasumično
opisivanje onoga što vidi već onoga što zna o njemu
U Oslobođenom Jasenovcu pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju
istu poziciju u samom tekstu O užasnim događanjima u logoru Sijarić detaljno
pripovijeda ali isto tako nudi bdquoživeldquo slike kroz iscrpna opisivanja Faruk Dizdarević u
tekstu Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila Sijarića ističe kako
zapisi odnosno cjelokupno to djelo nisu protkani lirskim reminiscencijama tako
karakterističnim za Sijarićev način pripovijedanja On se s druge strane ipak bazira na
faktografiju i užasne slike događaja koji su se tamo dešavali Ono što je svakako
karakteristično i vjerovatno slikovito rečeno jeste Dizdarevićevo viđenje Sijarićevog
pripovijedanja
Taj ugao posmatranja to pripovijedanje doprinosi tome da vas tokom čitanja povremeno
zaboli želudac
Kada je riječ o opisima samog logora i prikazivanja strahota koje su se dešavale tu
poznato je kako je Mladen Iveković bivši zatočenik tog logora istakao kako nema pera
koje bi bilo u stanju opisati strahote i užasnu atmosferu Jasenovca To je nešto što uveliko
nadmašuje svaku ljudsku fantaziju Riječ je o paklu inkviziciji najužasnijem mjestu
krvološtvu divljih zvijeri izbijanju na površinu najtamnijih instikta kakvi se dosad kod
ljudi uopće nisu pojavljivali Bitno je spomenuti i to da u samim opisima peovladavaju
tama tmurna osjećanja i crna boja koja je sasvim simbolična
Učinio sam nekoliko koraka naprijed i stao dalje nisam mogao ndash zaustavila me gomila
cigala i prašine koja ovdje nije žuta nego crna ndash od vatre od gara Danas je ovdje ndash kud
god se okreneš sve crno crna čađa crn katran crni ugarci crna zemlja ndash i mučna toliko
mučna i neizdržljiva pustoš i tišina da od toga čula zabole
39
Sijarić ujednačenim pripovjedačkim tokom izlaže različite načine stradanja tih zatočenika
Međutim ono što upotpunjuje tu sliku svakako su opisi prvenstveno onoga što je vidio
ali isto tako i onoga što je osjetio i doživio gledajući jedan takav užasan prizor
I tu vam čovjeka nije strah od smrti nego od toga kakvom će ga smrću umoriti Rekao sam
vam da je ona od vatre najgora I stoga mnogi ndash kad čuju one jauke preko vode i vide otud
odbljesak vatre ne čekaju drugu noć iduću noć svoju noć ndash noć takvu nego se sami
ubijaju
U putopisu Oslobođeni Jasenovac pronalazimo niz opisa koji su posebno efektni i samim
tim privlače pažnju čitaoca Na samom početku djela u onome što se u ovom radu izdvaja
kao okvir ovog putopisa Ćamil Sijarić ističe namjeru svog putovanja u Jasenovac Odlazi
na to putovanje da opiše ono što će vidjeti Onog trenutka kada stiže ispred logora
Jasenovac zatiče samo ruševine kuća nešto što je bilo ljudsko naselje zatiče paljevinu i
pustoš Sijarić efektno opisuje ono što trenutno vidi a što na samom početku svog
putovanja nije ni slutio da će vidjeti
Karakterističan je i opis rode prvog živog stvorenja kojeg pisac zatiče u Jasenovcu Postoji
mnogo mitova simbola i vjerovanja u raznim kulturama koja su povezana sa rodama
Vijekovima su ove ptice povezivane sa bebama i porodicom gdje je roda simbol početka
života Ćamil Sijarić u Jasenovcu zatiče rodu bijelu visoku gdje stoji na visokom odžaku
oko kojeg se zidovi nisu održali Jedini glas u mrtvoj tišini i jedino živo stvorenje u
jezivom Jasenovcu djeluje kao potpuni paradoks što i pisac vrlo slikovito opisuje
Stoji i gleda nekud u daljinu Tu joj je i gnijezdo ndash crni se veliko cijela gomila granja i
zemlje ndash i u njemu ona Roda Noga joj je duga i tanka kao vlat žita Ponekad se okrene i
gleda ispod sebe opustjelo naselje tako kao da se čudi i pita šta je to bilo šta je to moglo
tako da bude tako da se dogodi tako da se učini A svijet je dolje pod njom izgledao kao
da je doživio potop ndash koji je u svom gnijezdu u Nojevom kovčegu preživjela samo ta ptica
ta roda
40
DotematizacijaMatoš ističe kako putopisac može biti učenjak i šaljivdžija slikar i psiholog fantast i
realist jer u široki okvir putopisa pristaju sve literarne vrste
Dotematizacija uključuje tipove znanja ili obavijesti kojima se nadograđuje osnovno
putopisno izlaganje i postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za
približavanje putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta jer
se osnovnoj strukturi putovanja i opisu predmetnosti mogu dodavati različite tematske
cjeline u kojima se subjekt može pokazati kao vješt pisac ili zanimljiv mislilac Upravo se
postupkom dotematizacije temeljnog putopisnog zbivanja ostvaruje složenost putopisnog
diskursa i omogućuje posredno upoznavanje putopisca i njegova idejnoga svijeta
Branimir Donat hrvatski književni kritičar smatra da je struktura beletrističkog putopisa
za razliku od načina oblikovanja putopisnog teksta kojim dominira naučni način izlaganja
uvijek pružala piscima šanse da govore o svemu i svačemu omogućavala im je da digresija
postane važna okosnica pripovijedanja i da se u okviru reportaže dotaknu i onih tema koje
su se prije gotovo isključivo povezivale uz priču ili roman
Dva osnovna postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija
figuralnim postupcima Uz misaonu nadogradnju koja se u putopisu najčešće javalja kao
manja tekstualna cjelina i svojom motivskom zaokupljenošću upućuje na posebnu
autonomiju upravo tropi i figure značenja pridonese literarizaciji žanra Dean Duda prvi
postupak naziva izravnom a drugi neizravnom dotematizacijom
Primjer osnovne misaone nadogradnje uočavamo u putopisu Herceg-Bosno i tvoji gradovi
gdje pisac slušajući ljubavnu pjesmu razmišlja o sastancima i rastancima ljudima koje
41
spajaju i rastavljaju putevi Razmišlja o prolaznosti života o čovjeku koji je i neprimijetan
u vremenu koje dolazi i prolazi o putu koji čovjeka odvede negdje ali ga i ne vrati
I mi koji niz te puteve nekog pratimo ili sretnemo uvijek smo jedno uzbuđenje jedno
zažareno ljudsko osjećanje jedna teška žalost ili radovanje Put je nešto drugačije od
svega ostalog On je ono što nas spaja ili razdvaja i pred čim često kane naša suza Jer
nekog za kim smo digli svoju ruku da pozdravimo i ispratimo ubrzo će upiti daljina i za
njim ostati prazan put Šta teških briga šta divnih želja šta čežnja šta nada šta pitanja i
pogleda upućujemo ponekad niz put a on ostaje nijem i prazan a dug kao vječnost jer
koliko ih je odveo nekud nekakv put a da ih nije vratio I koliko je duž putova ljudskih
mramorova
Misaona nadogradnja pretvara putopis u ogled i proširujući osnovnu temu putovanja
približava ga hijerarhijski višim žanrovima To je samostalna cjelina koju razlog
putopiščeva nadahnuća povezuje sa događajnim slijedom putovanja Figuralni postupak
dotematizacije nije nužno vezan uz misaonu nadogradnju i može se pojaviti na bilo kojem
mjestu u tekstu Njime se putopisni diskurs širi kao zapažanje dosjetka ili kratka priča
Subjekt putopisnog diskursa dotematizacijskim postupcima pokazuje književno umijeće
slično onome koje se podrazumijeva u hijerarhijski višim vrstama
Postupak dotematizacije pronalazimo i u Oslobođenom Jasenovcu gdje krvavi dječiji
siperčić i na njemu crvenim koncem izvezen patuljak koji za sobom vodi puža u Sijariću
budi razna razmišljanja i pitanja Razmišlja o ratu o tome kako je neko imao sreće i ostao
živ a neko drugi opet iako je sačuvao život izgubio je razum a oni treći koji su se
izgubili u ovom ratu više se nikada neće vratiti
Dani su majski Godina je 1945 Putevima ndash kud god pogledate prolaze vojske Kraj rata
je toliko blizu da prosto možete da ga vidite Neko će se iz njega srećan vratiti Neko lud A
neko Sjetio sam se onog krvavog dječijeg siperčića sa patuljkom i pužem izvezenim
crvenim koncem pa patuljak vodi za rogove puža Ta se mala družina neće vratiti
Prolaze odnekud jednako vojske I sva ti je zemlja čudna ndash i kao da nije ona stara zemlja
nego neka nova koja dolazi samo jednom i samo s proljeća
Mogli bismo zaključiti da upravo taj emotivni dio teksta ta uvjetno rečeno bdquoemotivna
nadogradnjaldquo (kao što je navedeni citat) otkriva ličnost putopisnog subjekta te njegova
shvatanja prirode života čovjeka i prolaznosti U Sijarićevim putopisima prisutan je
figuralni postupak dotematizacije ali i naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj
baštini uz karakterističan književno-estetski stil Takav postupak prepoznajemo u zapisu
Boja riječ i kamen kada Sijarić piše o Jajcu kojeg mnogi slikari slikaju isključivo zbog
42
vodopada sa čim se ovaj putopisac ne slaže Jajce je grad koji ima historiju i koji se nalazi
u Bosni pa ga zbog toga i treba slikati Sijarić ističe kako je nekadašnja nezavisna
bogumilska Bosna u svoje vrijeme bila okupila duhove slobodarske protiv dogme i protiv
crkve U Bosnu se dolazilo i prolazilo da se nadahne slobodama u nju se dolazilo i
dogovaralo i odatle se borilo Ovakve primjere naučnog postupka dotematizacije isključivo
pronalazimo u putopisu Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi dok je
figuralni postupak dotematizacije najviše zastupljen u Oslobođenom Jasenovcu a takvim
postupkom putopisni diskurs se širi i preobražava u esej i kratku priču
Figure kulturalnog pamćenjaPojam bdquoumijeća pamćenjaldquo (ars memorativa) prvenstveno se veže za zapadnjačku tradiciju
Grčki pjesnik Simonid (živio je u 6 st pr n e) izdvaja se kao tvorac općenito umijeća
pamćenja te ovo umijeće definira kao jednu od pet oblasti retorike Smatra se da je
Ciceron najbolje objasnio mnemotehniku u smislu da se princip mnemotehnike sastoji u
43
tome da se odaberu određena mjesta te da se stvore mentalne slike za stvari i mjesta koja
se žele zadržati u svijesti Kada je riječ o pamćenju razlikuje se prirodno i artificijelno a
umijeće pamćenja temelj je artificijelnog pamćenja a kultura sjećanja je univerzalni
fenomen Svaka socijalna grupa manja ili veća posjeduje određeni oblik kulture sjećanja
U prethodnim poglavljima ovog rada bitno se isticalo to da je Ć Sijarić u svojim
putopisima prvenstveno u Zapisima o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi nastojao
sačuvati sjećanje na prošlost te na taj način stvoriti neraskidivu vezu prošlosti i
sadašnjosti a tu vezu isključivo stvara na temeljima prostora i vremena Upravo se smatra
da ono što je prostor za umijeće pamćenja vrijeme je za kulturu sjećanja Tako kultura
sjećanja počiva najviše na oblicima odnosa prema prošlosti dakle u sjećanju se
rekonstruira prošlost Međutim ta prošlost kao takva mora ući u svijest jer ne smije
sasvim nestati moraju postojati svjedočanstva a koja moraju iskazivati neku
karakterističnu diferenciju
Svaka ličnost i svaki historijski fakt se već u svom prispijeću u pamćenje transponiraju u
neki nauk pojam simbol tako oni dobivaju neki smisao postaju element idejnog sistema
društva Iz ove suigre pojmova i iskustva nastaje ono što želimo nazvati figurama sjećanja
Figure sjećanja određuju tri obilježja konkretni spoj s vremenom i prostorom spoj sa
nekom grupom i rekonstruktivnost kao poseban postupak Figure sjećanja su uvijek
prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila Sijarića riječ je o oživljenom
prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu Pojam prostora obuhvata i
svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu (namještaj uređaji prostorije sa svojom
specifičnom uređenošću) što pruža sliku stabilnosti U putopisu Herceg-Bosno i tvoji
gradovi dominantan je spoj s vremenom i prostorom Kada govori o gradu Travniku
Sijarić spaja prošlost i budućnost u obliku tvrđave
Dugo poslije pada Bosne pod Turke Travnik je bio jedno malo mjesto ndash sa malo dućana i
sa hanom ali i sa svojom tvrdom tvrđavom iznad sebe koja je značila sigurnost onih koji tu
žive To je danas onaj stari dio Travnika koji se zove Stara varoš i u kojem je Nova
džamija ndash to jest bila nova u jedno vrlo davno vrijeme kad je načinjena ndash čak godine
1549 što znači da je ta Nova džamija jedna od najstarijih u cijeloj Bosni a reklo bi se i
najljepših
Historija slijedi pamćenje a kulturno pamćenje se usmjerava na fiksne tačke u prošlosti
Međutim prošlost kao takva ndash u tom obliku se ne može održati ona se preoblikuje u
simboličke figure za koje se veže određeno sjećanje Razne pripovijesti one istinite i
neistinite također su figure sjećanja Za kulturno pamćenje nije bitna faktična već
44
prisjećana povijest Tako da su i mitovi figure sjećanja Mnoge priče čija istinitost nije
provjerena i ustanovljena (možemo ih nazvati legendama) također su figure sjećanja a
takve priče u velikoj mjeri pronalazimo i u Sijarićevoj putopisnoj prozi Pišući o Drini
Sijarić priča priču o dvjema sestrama koje su gradile dva grada Jerina s lijeve a njena
sestra sa desne strane Drine Kako je grad sa desne strane bio veći Jerina je zbog toga
otrovala svoju sestru
Ali priča tu nije stala i ide dalje ndash slika Jerinu kao golu ženu i raspusnicu Mlada gola i
željna mladića ndash ona ih je uvodila u svoje odaje da je obljube a poslije bacala ih u Drinu
I sve dok se gore gradio grad Drina je dolje odnosila mladiće Majstori su o tome morali
da ćute A što riječima nisu smjeli da kažu kazali su svojim dlijetima Na jednoj ploči
uzidanoj isklesali su golu ženu ndash u položaju grozno razvratnom da time kažu kakva je
Jerina I tako je kamen govorio ono što jezik nije smio
Kulturno pamćenje uvijek ima svoje posebne nosioce to su najčešće učitelji sveštenici
pisari učenjaci a što svakako možemo povezati sa putopiscem Ć Sijarićem U ulozi
putnika Sijarić čuva sjećanje na Bosnu i Hercegovinu (prvenstveno njene gradove) i
sjećanje na mračnu prošlost kakvo je ono u putopisu Oslobođeni Jasenovac Kulturno
pamćenje se kroz slijed generacija održava putem kulture što sa sobom povlači pitanje
identiteta Identitet se uspostavlja preko pamćenja i sjećanja Tako jedna grupa svoj grupni
identitet može reproducirati samo pamćenjem a osnovu pamćenja čini kultura
Putopis kao takva forma ima upravo taj zadatak da sačuva identitet jedne čitave grupe
Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku prošlost govore o
drevnim gradovima bosanskim kraljevima banovima feudalcima pašama agama i
begovima kazuju o Bosni i Hercegovini Bosancima i Hercegovcima o njihovim
sudbinama I samo ljudsko postojanje zamislivo je samo na tlu i u okviru kulture i društva
Svijest o socijalnom pripadanju (kolektivnom identitetu) temelji se na zajedničkom znanju
i zajedničkom pamćenju koje je obilježeno govorom Kada je riječ o identitetu i njegovom
značaju vjerovatno najviše do izražaja dolazi zapis Tvrdi mi grad Bobovac gdje Sijarić
govori o najznačajnijem i najbolje utvrđenom gradu srednjovjekovne Bosne kojeg je
podigao ban Stjepan II Kotromanić prije prve polovine 14 stoljeća
Bobovac je bio u centru zemlje bosanske ndash u gorostasnom i od puteva udaljenom kraju u
onom gdje je bio i dvor bosanskih banova to jest prijestonica zemlje i vjerovalo se dokle
se god drži tvrdi Bobovac držaće se i cijela Bosna iz ovog se grada branila Bosna I sva
njena snaga bila je tu U tom kamenu ndash na kamenu u tim zidovima što su strčali kao da su
iz stijene izrasli Danas vam to liči na zube starca Jer ono što je nekad krepko stajalo i
45
prijetilo oburvalo se kule tabije podzidi ndash danas su samo gomile ili ako još stoje ndash stoje
žalosno
Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom 20 stoljeća izdvaja se figura
kulturalnog pamćenja Tzv mjesta pamćenja koja književni tekstovi obnavljaju skupom
simboličkih figura javljaju se u funkciji pohranjivanja utemeljenja i očuvanja znanja o
sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke prošlosti U skupu simboličkih
slika stvara se sistem kulture pamćenja koji se u književnim djelima najviše postiže
intertekstualnošću
Mnogi književni teoretičari i kritičari smatraju da je prostor bitan element proznih
književnih djela u cjelosti U Kritici čistog uma Immanuel Kant određuje prostor i
vrijeme kao nužne oblike svake spoznaje počevši od elementarnih opažanja i predstava U
dvadesetom stoljeću veliku pažnju prostoru posvećivali su Max Weber E Durkheim G
Simmel M Foucault i E Husserl To tzv povezivanje književnosti s geografijom dogodilo
se 90-ih godina dvadesetoga stoljeća a pitanje prostora postala je važna tema u mnogim
područjima književnosti Prostor ima zadatak da omogući liku da se kreće da se snalazi da
kroz prostor iskazuje neke svoje osobine karakteristike i vlastite probleme egzistencije
Motiv prostora se u književnom djelu nije dovoljno izučavao Bahtin kaže bdquoProces
osvajanja realnog istorijskog vremena i prostora i realnog istorijskog čoveka koji se nalazio
u njima u književnosti je tekao komplikovano i isprekidanoldquo Bahtin povezuje vrijeme i
prostor i daje mu zajednički naziv hronotop On je zastupao tezu da su osvajane pojedine
strane vremena i prostora dostupne na određenom povijesnom stepenu razvoja
čovječanstva ali ne u dovoljnoj mjeri Bahtin je još i dodao da je došlo vrijeme kada se na
prostor u književnim djelima treba gledati kao na nešto bitno i u skladu sa vremenom jer
je značajno izražavanje neraskidivosti prostora i vremena Prostorna i vremenska obilježja
se stapaju u jednu konkretnu cjelinu vrijeme se bdquosteželdquo postaje umjetnički vidljivo a taj
prostor se uvlači u kretanje vremena sižea Obilježja vremena razotkrivaju se u prostoru a
prostor se osmišljava i meri vremenom
Kada je u pitanju gradski prostor u književnosti Richard Lehan navodi kako grad uvijek
igra veliku ulogu u ljudskoj sudbini bez obzira na način kako je predstavljen te da urbani
konstrukti moraju biti neprestano preispitivani jer su oni artificijelni i diverzni Upravo je
taj gradski prostor često obilježen nelagodom odbojnošću strahom i neprilagođenošću
nasuprot idiličnom i bdquorajskomldquo selu
Tijelo se stjecajem okolnosti našlo u mrskom gradu dok zarobljena bolesna duša žudi za
povratkom u iskon na selo u čedno pastoralno okruženje u zdravlje u čistoću identiteta
46
Za razliku od artificijalnoga grada selo je tijesno povezano sa prirodnom slikom svijeta
Stoga realisti nisu voljeli grad i o urbanoj civilizaciji pišu gotovo isključivo kao o otuđenoj
formi života
U razdoblju moderne prepoznaje se veće zanimanje za urbanu tematiku i fenomene
gradske civilizacije Ona donosi i sasvim novo viđenje grada kao slojevitog prostora u
kojem se pokazuju različite kulturne političke društvene nacionalne i umjetničke
vrijednosti Upravo u razdoblju moderne prvi put se u književnosti grad počinje promatrati
kao proces kao simultanost različitosti Modernistički pisci predstavljaju grad kao
kompleksnu strukturu koja postaje poticaj za čisto mentalne procese Grad postaje mjesto
duševnih kriza U čovjeku se javlja nemir strah nelagoda i beznađe
Dean Duda napominje da djelovanje nadmašuje viđenje u svakodnevnim pričama o
prostoru a to jednostavno znači da se prostor proizvodi kretanjem
Već u samom smislu i razlogu nastanku putopisa Oslobođeni Jasenovac izdvaja se figura
najvećeg sabirnog logora u nekadašnjoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj logor Jasenovac
Sam pojam bdquosabirni logorldquo kao vrsta zatvora koja je stvorena za političke protivnike
pripadnike pojedinih etničkih ili religijskih grupa civila iz kritičnog vojnog područja ili
bilo koju grupu ljudi povlači sa sobom sve negativne konotacije Ćamil Sijarić taj prostor
uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na smrt pa
pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Cjelokupan taj prizor izaziva strah a gluha
tišina smrad od blata od truleži od gasova i same zemlje pojačava to nezaobilazno
osjećanje u njemu Smrt je osnovna misao koja prati ovaj prostor Sijarić ističe da je drveće
i ptice na njima jedino što pokazuje trag života osim toga tu ništa više nije živo
Zato je ova zemlja tako utabana
Zato je tako jadna
Sada je sva crna I ćutljiva Kao kakvo živo a jadno biće koje je mnogo propatilo Ovdje
ima drveća i na njemu ima ptica I reklo bi se da više ništa živo tu nema
Ovo je bilo mjesto umiranja
Logor smrti
Bilo mu je ime Jasenovac
Kroz njegovu kapiju ulazilo se ali se nije i izlazilo
Također Sijarić napominje da to i nije neki veliki prostor ali da je užasan zbog svega
onoga što se na njemu vidi Za njega je to groblje koje se širi i nema granica Možda
jedinu simboliku života pruža slika čovjeka koji je nekako uspio preživjeti između tih
mrtvih ljudskih tijela
47
I eno s kraja vode sa blatne obale između panjeva i vrbovog granja jedan čovjek ustaje
Diže se gore kao avet Poderan je mokar i kaljav Lice mu je u maljama i staro Mršav je i
jadan i izgleda tako kao da je već bio jednom umro pa nekim slučajem oživio i ustao
odozdo između mrtvih Ustajanjem jednog živog čovjeka iz ovog beskrajnog groblja u
vodi bio sam zbunjen i preplašen
D Duda također ističe kako je učestalost tegoba i prostora patnje (kakvo je upravo ovaj
prostor logora) u jasnoj opreci naspram domovine i slobode ali isto tako i jasno definirane
klasne pozicije tj socijalnog statusa Ono možda što je karakteristično za prostor logora i
sam ovaj putopis je i to što Sijarić u samom djelu ne opisuje dovoljno čovjeka zatočenika
njegove misli osjećanja i strah Sve se to nazire u cjelokupnom djelu sva ta osjećanja i
strahovi čovjeka koji očekuje smrt su podloga ovog putopisa ali konkretnih opisa
pronalazimo samo na nekoliko mjesta a jedan takav je i sljedeći
Čovjek u logoru mnogo vidi ali sve ne može vidjeti ndash jer šta vi znate koga sve to dovode na
obalu čujete kako se voz zaustavio i kako lokomotiva brekće i znate da su to tamo
dovedene nove žrtve Najedanput čujete ustaške psovke plač ženski vrisak zapomaganje
pisku djece i jasno vam je da to tamo ustaše ubijaju ženski glasovi se uvijek jače čuju
Žene pred smrt više protestuju nego muškarci A novodovedeni zatočenici više od starih
Možemo uočiti da kod Sijarića često imamo pozivanje na određene objekte i mjesta To su
prvenstveno gradovi i logor u Oslobođenom Jasenovcu Tako i ovdje svaki grad sam za
sebe predstavlja određeno mjesto mjesto pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i
njeno oživljavanje Srednjovjekovne gradine koje baš zbog toga što su gradine i to još
srednjovjekovne asociraju na prošlost dalju i od one koju poznaje i sam putopisac Smatra
se da se na određenim mjestima objektima u gradovima struktuira čovjekov život
njegovo ponašanje putanje koje slijedi kroz prostor i vrijeme jer grad kao takav
reflektira i utjelovljuje moć stvara red u prostoru i vremenu te disciplinu prostora i
vremena
U ovom putopisu (Oslobođeni Jasenovac) izdvaja se i bolnica kao još jedna
karakteristična figura prostora Namijenjena da liječi i time pomogne onima koji su
bolesni ovdje bolnica poprima sasvim drugačije značenje To je bila jedna baraka koja je
postojala samo formalno niti jedan bolesnik te bolnice nije izliječen Kako bi pred
međunarodnom komisijom prekrili tragove stravičnih zločina renovirali su tu bolnicu
Bitno je navesti to da ove podatke Ć Sijarić doznaje od preživjelog logoraša
Ustaše su tom prilikom pobili oko šesdeset bolesnika iz te bolnice onih koji su svojim
izgledom odavali pravo stanje logora Zatim su u bolnicu uneseni novi kreveti Uneseno je
48
i sve drugo što je jednoj bolnici potrebno A onda su ndash na kraju u bolnicu na nove krevete
i u nove postelje uvedeni novi bolesnici Ali oni nisu bili bolesni oni su bili zdravi ljudi ndash
koliko u logoru neko može da bude zdrav ali su i takvi jadno izgledali i imali da
predstavljaju bolesnike Tada smo dobili i nove logorske brojeve Bili su vrlo niski kako bi
se prikrilo pravo brojno stanje logora
U ovom stravičnom okruženju izdvaja se i religijski prostor Za D Dudu religijski prostor
je prostor susreta To je način stvaranja ljepote harmoničnosti i prirodnog idiličnog
prostora Kao i bolnica i ovdje je religijski prostor sasvim formalan Godine 1941 i 1942
u logoru su bili zaveli bogosluženje Za katoličku crkvu i džamiju uređene su bile posebne
sobe
Pop je bio neki Zvonko Brekalo Umro je od tifusa A hodža jedan zatočenik Ustaše su ga
uniformisali dali su mu čin satnika ndash a odmah zatim likvidirali ga ndash objesili su ga
Figuru smrti i grobnice pronalazimo i u putopisu Zapis o gradovima tačnije u zapisu O
Lenjingradu gdje Sijarić govori o stradanjima u Drugom svjetskom ratu Na specifičan
način opisuje grobnice te zajedničke masovne grobnice koje spajaju one sa istim tragičnim
sudbinama a koje su i nazvali bdquobratskim mogilamaldquo Sijarić kazuje o svim žrtvama rata o
tom besmislu koje ne donosi ništa dobro a uzima puno više o svakom pojedincu koji
izgubi dragu osobu
Tu među njih uđi ćutke S kapom u ruci S mislima da su to žrtve kakve si i ti imao u svojoj
zemlji Tako ćeš moći lakše da hodiš kroz ove beskrajne bdquobratske mogileldquo I zublja koja
nad njima gori podsjetiće te na zublje žrtvama u tvojoj zemlji Pa ti ovo groblje dođe kao
ono u tvojoj zemlji ndash nad kojim si već lio svoju suzu za drugovima za prijateljima za
poznanicima I nije ti drukčije nego da ovdje leže i tvoji ndash tvoji znanci
Sijarić piše i o porodici Savič koja je nastradala u tom ratu Posebno ističe bilješke
djevojčice Tanje najmlađe u toj porodici
Kao učenica Tanja je napisala jedno pismo o stradanjima svoje porodice Kratka hronika
djevojčice Tanje svakako da podsjeća i samim tim može se usporediti sa dnevnikom Ane
Frank trinaestogodišnje Židovke koja je u tajnom skrovištu bilježila svoje misli osjećanja
i strahove Te djevojčice dijelile su istu sudbinu jedne od mnogobrojnih žrtava Drugog
svjetskog rata
49
Zaključak Govoreći o književnim vrstama koje ujedinjuju povijesno-znanstveni interes s umjetničkim
oblikovanjem Milivoj Solar kaže ldquoMeđu takvim književno-znanstvenim vrstama od
posebne je važnosti također putopis S jedne strane on može predstavljati doprinos
geografiji ili etnografiji dok s druge strane predstavlja osobitu književnu vrstu u kojoj je
putovanje i opis proputovanih predjela ili zemalja povod za šire umjetničko oblikovanje
zapažanja dojmova i razmišljanja o svemu onom što putopisca zaokuplja tokom
putovanjaldquoemspČesto se na taj način putopis približava eseju ili romanu u kojemu je fabula
organizirana kao slijed događaja koji seemspzbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine
likova Iako postoji to mišljenje da se putopis približava eseju ili romanu i isto tako da se u
posljednje vrijeme pokazuje veći interes za takvim književnim žanrom putopis je svakako
manje istraženo proučavano i na kraju krajeva čitano područje To se pokazuje i kada je u
pitanju Ćamil Sijarić poznatiji je Sijarić romanopisac nego Sijarić putopisac
Ako se vratimo na mišljenje M Solara da je u putopisu fabula organizirana kao slijed
događaja koji se zbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine njih to bismo mogli
povezati sa ovim piscem bar konkretno u putopisu Oslobođeni Jasenovac dok Zapisi o
gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi djeluju na posve drugačiji način Sijarić se više
50
bazira na historiju koja se polahko zaboravlja i kao da nastoji da je spasi od tog zaborava
Njegovi likovi su usputni i bez nekog posebnog značaja osim ako nije riječ o nekoj
historijskoj ličnosti Međutim tu se opet izdvaja Oslobođeni Jasenovac u kojem jedan lik
preuzima ulogu naratora pa kao bivši logoraš grobar priča svoje doživljaje koji djeluju
kao neka vrsta ispovijesti Onog trenutka kada Sijarić govori o historijskim ličnostima
govori ono što je manje i više poznato
Često ne nudi ništa novo i novost nije način njegovog postizanja zanimljivosti ali on je
pisac koji odlično poznaje mjesto na koje putuje a posebno historiju iako nije historičar
već uvijek u svakom smislu samo pisac Njegova historijska priča nije puko kazivanje
činjenica već pravi književno-umjetnički tekst Anegdote i legende su ono što krasi
njegovo pisanje i doprinosi toj zanimljivosti Pokazalo se da su doba mjesto i trajanje
ključni elementi Sijarićevog putopisa On je vremenski i prostorno ovjekovječio i sadašnji
ali i daleki i zagubljeni teritorij Bosne i Hercegovine
Ostavio je jasnu sliku njenih ljudi njihovu historiju i legendu nacionalnu i vjersku
isprepletenost i suprotstavljenost ujedno i pitome i surove prirode te običaja
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti tj putopiščeva objašnjenja o razlozima nastanka nekog
putopisa najčešće se nalaze u samom predgovoru Pokazalo se da je to slučaj i u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja a zatim
vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa putovanja
Sijarić kao razlog svog putovanja navodi tu činjenicu da jugoslavenski srednjovjekovni
gradovi nisu dovoljno istraženi U Oslobođenom Jasenovcu okvir predstavlja uvodna
rečenica Sijarić kaže ldquoIšao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjetildquo
Razlog njegovog putovanja u Jasenovac je namjera da otkrije sve te strahote koje su se
desile s tim da ni sam pisac ne sluti šta će sve zateći i vidjeti
Vjerovatno dvije najvažnije značajke putopisnog subjekta su snalažljivost i perceptivna
usmjerenost Neki se putopisci baziraju na opise historijskih znamenitosti neki na
tradiciju svakodnevni život neki na opise prirode a Sijarić u svoje putopise kombinira sve
te elemente Najviše bdquoizravnih susretaldquo sa putopiscem imamo onda kada opisuje neku
znamenitost prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi U Zapisima o
gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih dijelova kada se opisuju putevi i
historijske znamenitosti Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi Kako je
i navedeno to se najbolje može vidjeti u tekstu Putovati znači ndash vidjeti
Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje
je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost
51
putopisnog svijeta Oba Sijarićeva putopisa Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji
gradovi prvenstveno su usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje
mjestima građevinama i običajima To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj
izvještajnoj ili naučnoj obradi Međutim u tim pripovijedanjima i opisivanjima
pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici samog putopisa S druge strane u
slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se drugačije odlike U tom djelu
pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju istu poziciju u samom
tekstu
Dotematizacija uključuje obavijesti kojima se nadograđuje osnovno putopisno izlaganje i
postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za približavanje
putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta Dva osnovna
postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija figuralnim
postupcima U Sijarićevim putopisima prisutan je figuralni postupak dotematizacije ali i
naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj baštini uz karakterističan književno-
estetski stil
Figure sjećanja su uvijek prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila
Sijarića riječ je o oživljenom prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu
Pojam prostora obuhvata i svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu Figure sjećanja
su uvijek prostorno i vremenski konkretne Putopis ima zadatak da sačuva identitet jedne
čitave zajednice Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku
prošlost U Oslobođenom Jasenovcu u prvom planu izdvaja se figura logora Ovaj pisac taj
prostor uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na
smrt pa pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Sijarić piše isključivo o gradu i
gradskim običajima jer za njega svaki grad predstavlja određeno mjesto mjesto
pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i njeno oživljavanje
52
O piscu
Ćamil Sijarić je da još ovo kažem na kraju bio neobično pitoreskna pojava u našem
ljudskom svijetu i već za života postao predmet mnogih priča i anegdota Bio je oličenje
drevne jednostavnosti i neposrednosti U neprirodnom svijetu bio je prirodan čovjek
Ćamil Sijarić rođen je 18 decembra 1913 godine u Šipovicama kod Bijelog Polja u Crnoj
Gori u jako imućnoj zemljoradničkoj porodici Rano ostaje bez oba roditelja te odrasta
kod strica Osnovnu školu završio je u Godijevu u Bijelom Polju a odemsp1927 doemsp1935
godine pohađa Veliku medresu kralja Aleksandra uemspSkopljuemspiz koje je zbog političke
aktivnosti bio isključen Školovanje nastavlja u Vranju i u gimnaziji maturiraemsp1936
godine Iste te godine upisuje Pravni fakultet uemspBeogradu Diplomirao jeemsp1940 godine a
za vrijeme Drugog svjetskog rataemspslužbuje uemspSarajevuemspMostaruemspBosanskoj Gradiški
iemspBanjaluci Za sekretara Suda narodne časti u Banjaluci izabran jeemsp1945 godine potom je
novinar lista Glas i dramaturg Narodnog pozorišta u Banjaluci U Sarajevo prelaziemsp1947
godine radi u redakciji lista Pregled a potom je u Glavnom odboru Narodnog fronta i
redakciji Zadrugara U literarnu sekciju Radio Sarajeva prelaziemsp1951 godine i tu ostaje
sve do odlaska u mirovinuemsp1983 godine
Već kao đak Velike medrese u Soplju pokazuje interesovanje za književni rad U toj školi
bio je predsjednik literarne družine koja je izdavala časopis bdquoVesnikldquo u kojem je objavio
svoje prve književne radove ndash pjesme 1929 godine Bavio se i sakupljanjem narodnih
epskih pjesama u rodnom Bihoru koje je poslao Srpskoj akademiji nauka u Beogradu (i
danas se te pjesme čuvaju u arhivi spomenute akademije) Književni rad nastavlja
53
objavljujući pjesme u bdquoGajretuldquo bdquoŽeni danasldquo i bdquoPregleduldquo Za vrijeme rata ništa ne
objavljuje Bio je redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i
Akademije naua i umjetnosti Crne Gore
Nagrađen je brojnim nagradama kao što su 27-julska nagrada SR Bosne i Hercegovine
13-julska nagrada SR Crne Gore Andrićeva nagrada i dr
Umro jeemsp6 decembraemsp1989 godine
SažetakPutopis kao forma razvija se još u antici To je književna vrsta tematski oblikovana
putovanjem putopisca koji pripovjeda zgode na putu opisuje prostore kojima putuje i
mjesta na kojima boravi iznosi svoja zapažanja o ljudima koje na putu susreće o njihovim
običajima i načinu života te često o kulturnim i umjetničkim znamenitostima određenih
krajeva Za Ćamila Sijarića putopis je jednostavno opis putovanja zajedno i geografija i
historija i etnografija Historijska priča je ona koja zauzima primarno mjesto u njegovom
putopisnom opusu U ovom masterskom radu prikazali su se Sijarićevi putopisi Zapis o
gradovima Herceg-Bosno i tvoji gradovi i Jasenovac Knjiga Zapisi o gradovima
objavljena je 1970 godine a 1986 Sijarić objavljuje putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi
Po tematici se ovaj putopis može izjednačiti sa putopisom Zapisi o gradovima dok je
Oslobođeni Jasenovac i svojom formom i sadržajem ustrojen na potpuno drugačiji način
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta
Pokazalo se kako te obavijesti pronalazimo u predgovoru ali i u pojedinim zapisima unutar
putopisa Kada je riječ o zanimljivosti mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive
zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru međutim ovaj pisac ipak sve što je
zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način posebno u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi Usputne priče anegdote i legende su osnovni elementi
kojima Sijarić postiže zanimljivost i novost Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna
izražajna postupka u putopisu Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom
20 stoljeća izdvaja se figura kulturalnog pamćenja Ta tzv mjesta pamćenja javljaju se u
funkciji očuvanja znanja o sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke
54
prošlosti Ovi putopisi sadrže niz figura kulturalnih pamćenja kao što se i pokazalo u
samom radu
SummaryTravelouge as form was developed in the classical period It is a literatur category
thematicly shaped with travelers journey in which he narrates about events descripes
places he has seen people he met their customs and way of living and often about cultural
and artistic sights of specific areas For Ćamil Sijarić travelouge is simply description of
travels including geography history and etnhography Historical story is primar in his
travelouge opus This master thresis showed us Sijarićs travelouges Zapis o gradovima
Herceg-Bosno i tvoji gradovi and Jasenovac Zapis o gradovima was published 1970
Herceg-Bosno i tvoji gradovi 1986 Thematically they are very similar while Jasenovac is
with its form and content established differently Framework and notices are authors
expalanations for writing the text We found notices in preface but also in the text of
travelouge Critics claim that most interesting events happen in unknown and far places
However this author search for new and ineresting in his country in a completly different
way as shown in Herceg-Bosno i tvoji gradovi Side stories anecdotes and mhyts are basic
elements for Sijarićs new and interesting storytelling As expressed element of literature of
late 19 and 20 century it stands out figure of cultural memory Those cedilcedil memory placesldquo
occur as intent to preserve knowledge about ourselfs recall historicaly endangered
meaning of common past These travelouges contain series of cultural memories as
shown
55
Literatura Assmann Jann Kulturno pamćenje Pismo sjećanje i politički identitet u ranim
visokim kulturama s njemačkog preveo Vahidin Preljević Biblioteka tEKST
Zenica 2005
Bahtin Mihail Oblici vremena i kronotopa u romanuMatica hrvatska kolo 3
(2008)
Dizdarević Faruk Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila
Sijarića Avlija-portal za kulturu književnost i društvene teme Dostupno na
httpwwwavlijameesejifaruk-dizdarevic-stradalnistvo-kao-umjetnicka-vizija-u-
knjizevnom-djelu-camila-sijarica (2352014)
Duda Dean Priča i putovnje hrvatski romantičarski putopis kao pripovjedni žanr
Matica hrvatska Zagreb 1998
Duda Dean Kultura putovanja Naklada Ljevak Zagreb 2012
Galić Gordana Vladimir Nazor od Splita do piramida - tekst imaginacija
reprezentacija Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske Dostupno
na httphrcaksrcehr86365 (1352014)
Hrvatska opća enciklopedija Leksikografski zavod Miroslav Krleža Zagreb 2008
Dostupno na httpwwwenciklopedijahrNatuknicaaspxID=51177
Isaković Alija Hodoljublje Svjetlost Sarajevo 1973
Kulenović Tvrtko (priredio) Ćamil Sijarić- Zapisi Izabrana djela I-X knjiga
deveta Veselin Masleša Sarajevo 1991
Kulenović Tvrtko Ćamilovi putopisi Diwan - časopis za kulturu Javna biblioteka
Alija Isaković Dostupno na httpwwwdiwanmagcombaarhivadiwan7-
8sadrzajsadrzaj14htm (562014)
Lešić Zdenko i Martinović Juraj (ur) Naučni skup Književno djelo Ćamila
Sijarića Sarajevo 2003
Ivan Lovrenović (2012) Prostori putopisa Dostupno na
httpivanlovrenoviccom201203prostori-putopisa-2 (2762014)
Miličić Irena Teoretičari hodočasnici činovnici tri vrtse renesansnih putopisnih
tekstova Zagreb 2010 Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske
Dostupno na httphrcaksrcehr56766 (1152014)
Nemec Krešimir Čitanje grada Ljevak Zagreb 2010
56
Sijarić Ćamil Zapisi o gradovima Zadruga Sarajevo 1976
Todorova Marija Imaginarni Balkan prevele s engleskog A B Vučen i D
Starčević Biblioteka XX vek 2 izdanje 2006
Zvrko Husein Ćamil Sijarić- pripovjedna proza Dobra knjiga Sarajevo 2013
27
zgode novost Na putu se svašta može dogoditi svašta se može zaplesti i nužno je to
zainteresiranim ispripovijedati
Putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi ne govori o bilo kojim gradovima niti o nekim
dalekim neistraženim egzotičnim prostorima Ćamil Sijarić je na bdquosvojoj zemljildquo i piše o
bdquosvojimldquo o bosanskohercegovačkim gradovima Kako je gore navedeno mnogi kritičari
tvrde da se najčešće zanimljive zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru ovaj
pisac ipak sve što je zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način
Da bi prikazao zgodu i promjenu njemu ne treba novi prostor
Treba spomenuti da je sasvim zanimljivo i krajnje upečatljivo to što Sijarić kada piše o
Rudom gradiću na Limu piše na ćirilici a abecedu zamjenjuje azbukom što nije jedini
slučaj Iako je riječ o vlastitom domaćem prostoru pisac uspijeva ispuniti zadatak
zanimljivosti
Piše o nečemu što i nije toliko poznato i što je daleko piše o historiji koja se najčešće
zaboravlja Već na samom početku spominje stećak ploču od bijelog kamena ravnu do
polovine u zemlju urasla Dalje priča o Radojici dječaku iz Rudog i njegovoj svijetloj
sudbini Tu Sijarić i spominje legendu kada je dječakova majka usnila san u kojem joj se
kazalo šta čeka Radojicu
Jedne noći je uoči Božića gore u Ravnicama jedna mlada snaha Sokolovićka usnila san
nikad ranije nije tako čudan san sanjala i nije mogla da se uzdrži a da ne ispriča svome
svekru to što joj se u snu prividjelo da je iz nje iznikao zelen bor velik toliko da je svu
carevinu s kraja na kraj svojim hladom prekrio san je laža a ja istina
Sudbina bistar um i vještina upravljanja dovela je ovog mladića (Radojicu ili Mehmed-
pašu Sokolovića) iz Rudog na mjesto velikog vezira osmanskog carstva Pored tih
podataka pisac govori i o njegovoj izuzetnoj sposobnosti kao graditelja Mehmed-paša
Sokolović bio je jedan od najvećih graditelja u turskoj historiji Jedna od njegovih ideja
bila je ta da prokopa Suecki kanal i tako spoji Crno more sa Kaspijskim jezerom Međutim
radove nije priveo kraju jer ga je u tome omeo Ivan Grozni U Medinu je doveo vodu u
Carigradu izgradio jednu od najljepših džamija a nedaleko od Aja Sofije na mjestu gdje je
danas Sultan Ahmed džamija podigao je saraj svoju vezirsku rezidenciju ukrašenu
sedefom srebrom i zlatom Sijarić spominje i ostale paše Sokolovića a posebno Kara
Mustafu koji je izgradio Rudo
Kara Mustafa-paša Sokolović da bi se odužio svom rodnom kraju darovao mu je ndash ništa
manje nego cio jedan grad Grad izgrađuje na poljani koja se zove Rudo a koja se nalazi
28
između dvije rijeke - Lima i Krupe u nahiji Polimlje a daleko od svakog drugog grada ndash
to jeste na mjestu gdje na Limu nije bilo mosta a putnici ga stalno prelazili otudi i odovud
Rudo je bio bogat grad jer je kroz njega prolazi bdquobosanski putldquo koji je vodio u Carigrad a
isto tako i u Dubrovnik Stanovnici su uživali mnoge privilegije Nisu plaćali porez a
svako je bio zaštićen i unaprijed oslobođen krivice Rudo je kroz histoju imao svoje tri
kobi kugu vatru i vodu Kuga mu je odnosila živote do gotovo potpunog istrebljenja
Vatra ga je gorjela do crne zemlje a voda mu odnosila i zemlju i kuće i rod sav i
ostavljala za sobom pustoš
Da bi postigao efekat zanimljivosti i pobudio znatiželju u čitaocu Sijarić ne govori ništa
što je novo i nepoznato on priča historiju koja nije puka statistika podataka
Njegova historija je priča anegdota i legenda a ujedno i činjenica on govori o nečemu što
je manje-više poznato ali ne dovoljno sačuvano od zaborava
Kada govori o Gračanici izdvaja jednu posebnu zanimljivost a odnosi se na to da je ovaj
grad bio prvi u Bosni i Hercegovini koji je imao svoj urbanistički plan
po kojem su tačno kao po koncu išle ulice i dućani gradske mahale i čaršije i biće da
je to bilo djelo jednog od njenih kapetana I ako je taj kapetan Bahtijarević vidio kroz selo
loš put on bi seljacima toga sela rekao da će u petak njihovim putem proći u džamiju na
čezama ndash i put je do petka bio gotov za čeze
Za razliku o tog putopisa u putopisu Zapisi o gradovima Sijarić nudi sliku jednog dalekog
nepoznatog kraja Govori o drevnoj Mezopotamiji Asiriji dalekoj Rusiji i jugoslavenskim
gradovima U tom slučaju pronalazimo potvrde toga da putovanje u nepoznat kraj ili
daleku zemlju predstavlja ishodište pripovjedne komunikacije
Kada govori o Rimu Sijarić zapravo priča njegovu historiju pa i sam putopis naziva Vekia
Roma što u prijevodu znači stari Rim Govori o Romulu i Remu o rimskim hramovima
(forumima) o velikom Cezaru kojeg ubi vlastiti sin i areni bdquoKoloseo Flavioldquo gdje su kako
kaže sam pisac bdquoZvijeri rastrzale ljude jer tu se svjetina smijala žrtvama jer tu je čovjek
bio zvijerldquo U putopisu Ktesifon i Hatra spominje luk Ktesifon kojeg su izgradili kraljevi
Parte u 3 vijeku naše ere i koji je služio kao lovački dvorac Sijarić ističe da je širok 25 a
visok 37 metara što predstavlja širinu i visinu kakva se još nigdje nije vidjela U gradu
Hatra govori o veličanstvenom hramu boga Sunca o crtežima na mramoru koji prikazuju
bogove kraljeve trgovce seljake žene Ono što je samom Sijariću bilo zanimljivo jeste to
što su svi ti likovi i bogati i siromašni i carevi i ratari i prosjaci i kraljevi bili bosi
Upravo te bdquousputneldquo priče stvaraju novost i zanimljivost Sijarićevih putopisa Za njega
historija nije dovoljna historija u pravom smislu te riječi on teži za bdquonepoznatomldquo pričom
29
legendom onom koju će čuti usput koju će mu neko ispričati Tako gotovo svaki putopis
ima legendu kao npr što je ima nekadašnja bogata i blistava Hatra
Kralj Daizan naime imao je kćerku A ona je bila takva da ni jedan otac na svijetu ne bi
poželio sličan porod Priča o njoj jedna je od najstrašnijih priča na svijetu a ujedno i
najstrašnija ndash i evo šta se u njoj kaže Kralj sasanidski Sapor Prvi opsjedao je godinama i
godinama tvrdu Hatru ali je Hatra odoljevala ndash branila se i odbranila I kralju Saporu
bilo bi uzalud da se nije u sudbinu Hatre umiješala kćerka njenog kralja Daizana i to
ovako kralju napadaču otkrila je tajne zapise ndash hamajlije koji su svojim božjim moćima
štitili grad Hatru
Iskustvo pustolovine i okus egzotike tačnije upravo ono što čitateljslušatelj želi nije
moguće ponuditi ako se putovanje ne učini tematskom okosnicom teksta To doslovno
znači učiniti ga lijepim Narativni tekstovi su logikom zanimljivosti priče događajne
novosti ili uzbudljivosti što je dominantno smještena u nepoznate prostore ishodišno
tematski upućeni na putovanje i stoga stvaraju od njega strukturu Ta struktura je dugog
trajanja u književnosti pa je jedna od najčešćih uloga koju pripovjedači ili likovi ostvaruju
upravo uloga putnika Putovati je gotovo izjednačeno sa pripovijedati odnosno na neki
način imaju istu pretpostavku o zanimljivosti i novosti Pripovijedna zgoda uvijek je
isprepletena sa opisom u putopisnom tekstu
U pojedinim svojim putopisima Sijarić posebno naglašava ono što je zanimljivo ili što bi
se čitaocu moglo učiniti zanimljivim Taj postupak pronalazimo u zapisu Stara Đakovica u
Zapisima o gradovima kada naglašava da je zanimljivo to što u Đakovici i danas postoji
sedam sekti od ukupno dvanaest koliko ih je u islamu postojalo Neke od tih sekti bavile
su se isključivo proučavanjem duševnih ljudskih osjećanja ljudskim senzibilitetima
Pripadnici sekti Bektašije i Sadija napisali su veliki broj knjiga tako da je Đakovica
nekada bila mjesto učenih ljudi sa puno tekija i derviša Također na isti način zanimljivost
prikazuje i u putopisu Zemun ili bdquoSrebrogradldquo kada govori o imenima ulica koja su data
još u drugoj polovini 18 vijeka i da su neka od tih imena ostala i danas Godine 1816 na
ulicama su postavljene tablice i na kućama brojevi Prvobitno ulice nisu nosile imena
značajnih ličnosti već ona imena koja su im građani dali Tako su postojale ulice Marijina
ulica Rimska Anikina ulica Tri goluba Ulica zelenog drveta itd
U Priči o Leskovcu pisac izdvaja posebnu zanimljivost ndash priču o Radoju Domanoviću
piscu i kako sam Sijarić kaže čvrstom radikalu U Leskovcu je Domanović predavao jezik
i književnost a niko nije znao da je on književnik Domanović je bio jako bogat od oca je
naslijedio veliko imanje bio je dobar crtač i gimnastičar međutim svi su ga poznavali kao
30
boema i čovjeka bez mnogo skrupula Leskovac je poznat i po raznim narodnim pjesmama
a jedna od njih je i pjesma o srpskoj djevojci koja je otišla pod čador turskom miralaju
(gradskom načelniku) i prešla na islam dobivši ime Lejla Sijarić u svom putopisu o
Leskovcu bilježi stihove pjesme gdje majka proklinje svoju kćer
bdquoZašto Sike zašto pod čador da idešldquo
bdquoKako da ne idem miralaj me zove
Miralaj me zove kafu da mu služim
Kafu da mu služim ljuba da mu bidemldquo
Obrazloženje ili okvirObrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta
njegovo razumijevanje načina putopisnog posredovanja Putopisac iscrtava granice
vlastitog diskursa uokviruje prostor unutar kojeg se odvija komunikacija Obrazloženjem
putopisac argumentira logiku vlastitog diskursa i na određen način usmjerava proces
čitanja Iako se ta obrazloženja najčešće nalaze na početku ili kraju samog teksta mogu se
javiti i na bilo kojem drugom mjestu u diskursu
Tipično mjesto okvira ili obrazloženja pojavljuje se u obliku osobnih stavova o namjeri
okolnostima putovanja i diskurzivnoj izvedbi putopisa To doslovno otkriva razloge
pojedinih postupaka Nekada to može biti procjena očekivanja čitaoca koja ujedno i
implicira autorsku poetiku Vrlo često putopisac bira tuđi putopisni tekst kao svoj vodič
On ga na specifičan način usmjerava i vodi njegov diskurs
Kada je u pitanju Ćamil Sijarić i tačnije putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi njegovo
obrazloženje se nalazi u predgovoru On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja
a zatim vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa
putovanja Razlozi tog Sijarićevog putovanja su vrlo jasni jugoslovenski srednjovjekovni
31
gradovi nisu dovoljno istraženi Za mnoge se ne zna kada su građeni koji je bio povod za
to i čijom zaslugom su oni izgrađeni Uspoređuje ih sa spomenicima historije ali ne bilo
kakve historije već one nepoznate i vremenski neodređene one koja nudi mnogo pitanja a
ne dobija odgovore Tako ovaj pisac u putopisu Herceg-Bosno i tvoji gradovi govori o
bosanskohercegovačkim gradovima od perioda srednjeg vijeka preko onoga kada su
vladali Turci pa sve do vremena kada je vlast preuzela Austrougarska carevina
Za sve stare bosanske gradove vezan je po dio istorije nekad ta istorija u knjigama nije
zapisana nego samo u pričama ispričana a nekad samo tragovima i znakovima
nagoviještena Jedan od tih tragova od tih znakova nalazi se u gustoj gori nad Fojnicom i
ko se tamo oštro zagleda vidjeće - gradinu
Ono što čini okvir ovih putopisa karakterističnim jeste i to što sam pisac rijetko spominje
sebe rijetko kada nagovještava tu ich formu Jedan od rijetkih primjera gdje se ističe sam
pisac je njegovo putovanje u grad Daorsa iz putopisa Zapisi o gradovima
Daorsi ili Daversi su ilirsko pleme koje je živjelo u dolini rijeke Neretve u naselju kod
mjesta Ošanjići u blizini Stoca Smatra se da je grad Daorson osnovan u 4 stoljeću prije
Krista na području naseljenom još u brončano doba
Bio sam sam i velim hajd` bože pomozi A ako me noge i iznesu gore ne znam kako će
me dolje snijeti I kako su snosile one jadne Daorse Kako konje njihove kako putnika
kako vojnika kako ženu I je li im upravo zbog te visine i strmine život bio jadan ndash ili su
može biti bili srećni što su na visoku na stijeni pa zbog toga sigurni I nije mi se
drukčije činilo nego da sam se zabo u go kamen kroz koji dalje ne mogu ndash pa hajd`
natrag
U tekstu Putovati znači ndash vidjeti Sijarić kao da objašnjava razlog samog pisanja putopisa
Za njega su putevi ono što spaja i razdvaja ono što vodi na mjesta gdje su nekada bili
gradovi a gdje danas gotovo nema ništa Da nije njih ne bi se znalo kako se nekada
živjelo kako kaže sam Sijarić ldquoNekada su tamo bile pijace na kojima se prodavao vosak
koža srebro čoha vino ndash dok najzad sve nije izumrlo i pijace i gradovi i putevildquo
Putevi su primarni za civilizaciju oni stvaraju velike gradove
Oslobođeni Jasenovac Sijarić započinje rečenicom ldquoIšao sam u logor Jasenovac da
opišem to što ću tamo vidjetildquo Ta efektna rečenica predstavlja sami okvir putopisa On
polazi na put u Jasenovac da otkrije sve te strahote koje su se desile ali ni sam Sijarić ne
sluti šta će sve zateći i vidjeti
Ovaj putopisac svoja obrazloženja namjere i razloge nerijetko nudi i u samom putopisu
dakle ne samo u uvodnom dijelu Kada nailazimo na takva obrazloženja u samom
32
putopisu onda je to najčešće na početku i kraju zapisa Uočavamo početne i završne
rečenice koje su sadržajno i smisleno slične Jedan takav primjer je zapis Vekia Roma na
samom početku Sijarić kazuje o starinama starim gradovima starim zidovima te o
historiji i njenom značenju i smislu Zaključuje da je ona uvijek misteriozna i da niko ne
zna pročitati i tumačiti to što jedna starina kazuje Na kraju putopisa to isto ponavlja opet
govori o starini a posebno o starinama vječnog grada ndash Vekia Rome Ističe kako se te
starine uvijek iznova čitaju i tumače i da tome nema kraja Vrijeme predstavlja
nepoznanicu kako kaže Sijarić vremena su tama pa se čovjek teško snalazi jer vrijeme
stvari čini bezobličnim a ljude bezličnim Isti postupak pronalazimo i u zapisu Grad
bdquoSkupildquo - grad Skoplje gdje opet na početku i kraju Sijarić govori o tome kako svako
putovanje ostaje dugo u sjećanju a to prvenstveno zavisi od toga gdje putujemo i šta smo
vidjeli Neko želi vidjeti nešto novo a neko ipak nešto što je tu decenijama što je upravo
razlog njegovog putovanja u Skoplje vidjeti starine jer su one bdquoduša tog gradaldquo
Ćamil Sijarić posebno naglašava da svaki grad ima dušu koju čovjek treba dobro upoznati
da bi vidio ono što sam grad nudi Prema gradu se treba ponašati kao prema svakom
umjetničkom djelu kao prema slikama i spomenicima koje treba razumjeti i otkriti
Pred Zemunom sam dugo vremena bio nepismen i nisam umio da ga čitam I sve
donedavno nisam znao ni otkad je taj grad tu na Dunavu ni šta u njemu ima od značaja ni
prošlost kakva mu je Trebalo je da se prije kratkog vremena nekoliko dana zadržim u
tome gradu i da ga izbliza vidim
33
Subjekt putopisnog diskursaKategoriju putopisnog subjekta odlikuju pitanja o uporištima putopiščeve legitimacije
načinima njegova predstavljanja perceptivnoj i diskurzivnoj sposobnosti mogućim
podudarnostima i razlikama sa obzirom na mentalne stavove vremena i književna
strujanja
Te obavijesti o putopisnom subjektu su najčešće direktno ponuđene okvirom ali se nalaze i
u svakom dodatnom iskazu u svakom činu U slučaju da se putopisni diskurs približava
izvještajnom polu to povlači da se putopisac pred ispripovijedanim zgodama i opisanom
predmetnošću povlači u drugi plan D Duda ističe kako sam putopisac često posreduje
obavijesti o svom činu pripovijedanja te se zbog toga smatra samosvjesnim ili
osviještenim putopiscem Naime pitanje o subjektu putopisnog diskursa javlja se kao
postupak izravne ili s druge strane neizravne karakterizacije putnika promatrača ili
pripovjedača
Vjerovatno najvažnije obavijesti o putniku nalaze se na događajnoj razini Zahvaljujući
prikazu njegovog djelovanja i ponašanja otkrivamo i njegove osobine Često se u putopisu
susrećemo sa detaljima pa tako se dešava da se spominju mnogi podaci npr o vrstama
obimnosti periodu obroka Međutim takve detalje ne susrećemo u putopisima Ćamila
Sijarića Još jedna komponenta svojstvena putniku je i snalažljivost On se mora prilagoditi
svakodnevnoj logici manje poznatog svijeta Upravo je radi toga potrebna dobra
obaviještenost putopisca
Pored snalažljivosti tu je i perceptivna usmjerenost kao još jedna važna značajka
putopisnog subjekta Neki se putopisci zadržavaju na opisima historijskih znamenitosti
neki na tradiciji svakodnevnom životu neki na opisima prirode Dean Duda smatra kako
dobri promatrači često posežu za usporedbom strukturirajući zapažanja u cjeline koje
funkcioniraju poput malih studija o izgledu navikama i mentalitetima Pripovjedni
postupci koje koristi putopisac u obradi prikazane predmetnosti su znakovi njegove
sklonosti ili indiferentnosti prema njoj
Ako se osvrnemo na sami okvir Sijarićevih putopisa vidjet ćemo da tu nisu ponuđene
obavijesti o putopisnom subjektu Te obavijesti uočavamo u samom dodatnom iskazu u
svakom drugom činu U Zapisima o gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih
dijelova kada se opisuju putevi i historijske znamenitosti kao npr u zapisu Na Dunavu
Estergon kada opisuje samo putovanje i put
34
Put je dobar ravan širok asfaltiran pa je uživanje voziti se i gledati desno i lijevo zemlju
mađarsku onu za koju bi neko rekao zemlju Ungariju - zemlju Ungara ili zemlju Bele
Trećega i Bele Četvrtoga
Kao što je već rečeno putopisac se najčešće spominje kada opisuje neku znamenitost
prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi Kada piše o Pompeji Sijarić
opisuje Vezuv bdquoOno što sam najprije pogledao kad sam se našao u Pompejama bio je
Vezuv Taj uvijek zaplašujući uvijek prijeteći smrtonosni bič zemljin dignut gore nad
ljudskim glavamaldquo
Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi gdje također obavijesti o
putopisnom subjektu pronalazimo u samom događajnom činu Vjerovatno najviše tih
bdquosusretaldquo sa putopiscem imamo u tekstu Putovati znači ndash vidjeti gdje izravno upoznajemo
Sijarića kao putopisca spoznajemo njegovu ljubav prema tom književnom žanru i težnji da
spasi historiju od zaborava Slušajući ljubavnu pjesmu na gramofonskoj ploči u jednoj
ulici na periferiji Sarajeva Sijarić pamti stihove pjesme
Sinoć dođe tuđe momče iz tuđe zemlje a jutros mi konja kuje hoće da ide Više njega crne
oči suze ronjahu ne plačite crne oči opet ću vam doć`
Ono što pisac posebno pamti u toj pjesmi su riječi put i putnik On objašnjava da čak u
rječniku ne postoji niti jedna druga riječ koja ima tako sjetno značenje kao što ga ima
kratka i jednostavna riječ put a što svakako podsjeća na tužne odlaske i sretanja
Oslobođeni Jasenovac nastao je kao rezultat jednog strašnog iskustva Putopisac kao mladi
partizanski oficir je među prvima dospio na to strašno mjesto i pri tome Sijarić nudi detalje
o ljudima koje spaljuju i o glasovima zvukovima koje oni pri tom ispuštaju i o ljudima
koji u baraci te glasove slušaju čekajući da jedne od sljedećih noći i na njih dođe red
detalje koji spadaju u scene epskog užasa kakvih je u literaturi malo
Odsjev plamena vidio bi se na zidovima zgrada u logoru Mi smo taj odsjev gledali kroz
pukotine kroz rupe na barakama I slušali smo otud glasove nikad čovjek nije čuo takve
glasove To više nisu bili ljudski glasovi a ni životinjski Ništa živo ne ispušta iz sebe takve
glasove kao što su bili oni koji su dolazili s druge strane Save iz Gradiške Nisu to bili
pojedinačni glasovi nego je to bilo mnoštvo glasova Tužnih glasova Ne znate kakvih
glasova Takvih da od njih izludite
Iz ovog citata uočavamo subjekt putopisnog diskursa kojeg kroz tekst više pratimo nego
što je to slučaj sa druga dva putopisa a što svakako doprinosi tome da se općenito putopis
Oslobođeni Jasenovac svrstava između beletristike i feljtona Pored samog putopisca tu se
spominju još i vojnici grupa koja je pošla zajedno sa Sijarićem na taj put
35
Putopisni subjek subjektivno iznosi podatke o prostorima kojima putuje spomenicima
historiji običajima i mentalitetu ljudi koje upoznaje te zbivanjima na putu zgodama i
nezgodama i sl Kako bi postigli zanimljivost putopisci često preoblikuju nadograđuju ili
izmišljaju detalje u svojim tekstovima Zbog toga često se dešava situacija da je teško
utvrditi stepen vjerodostojnosti u određenom putopisu Sijarić ne djeluje kao usputni
znatiželjni putopisac već kao putopisac poznavalac određenih historijskih momenata
mjesta gdje se i sam putopis odvija Kako je Oslobođeni Jasenovac potpuno drugačije
djelo u odnosu na druga dva Sijarićeva putopisa možemo uočiti da se u ovom putopisu
izravno prati sam putopisac Čitaoci mogu pratiti putopiščeve misli emocije i ideje tu
neku subjektivnu stranu putopisnog subjekta Kada se zajedno sa ostalim vojnicima
približava logoru Sijarić razmišlja o tome kako će izgledati ono što će vidjeti U njemu se
javlja strah strah od onoga što ga čeka što mu je još uvijek nepoznato a što može
naslutiti
U onom trenutku kada spominje stvarne likove u domenu putopisne priče svi ti likovi
dobivaju sasvim novu nestvarnu dimenziju i nerijetko bivaju samo povod putopisnoj priči
Na isti način djeluju i određeni historijski događaji Upravo u putopisu Oslobođeni
Jasenovac Sijarić susreće jednog bivšeg zatočenika logora koji se igrom sreće uspio
spasiti Od tog susreta pisac bilježi njegovu priču tako da većim dijelom putopisa
možemo pratiti ispovijest osobe koja je bila dio logora i svih njegovih strahota Obavljajući
posao grobara taj čovjek je vidio pravu stranu logora vidio je sve ono što se ne može
zamisliti ili riječima opisati Njegova ispovijest je detaljna to je ispovijest živog svjedoka
koji je primoran svojim rukama zakopavao i žive i mrtve svojim očima vidio razna
mučenja i ubistva zatočenika i svojim ušima čuo očajne vapaje vrisku i strah svih tih ljudi
Za Brešića putopisac je prvo umjetnik riječi koji se u pisanju oslanja podjednako i na
stvarnost i na maštu Za njega je istinito ne samo ono što vidi već i ono što doživljava
Ovo drugo iskustvo širi granice viđenoga tj stvarnoga koje posredovanjem jezika ulazi u
putopis i to ne kao novi oblik stvarnosti već kao oblik doživljene stvarnosti
36
Pripovijedanje i opisivanjeKretanje je zapravo put bez putovanja a svijet kojim se putuje nije opisani svijet (opisom
prikazani svijet) nego tek imenovani imenom oprisutnjeni svijet
Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje
je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost
putopisnog svijeta Sa obzirom na to putopisna obrada se dijeli na općekulturnu
(turističku izvještajnu naučnu) i umjetničku (kulturnu) kako prema dominantnom tipu
diskursa tako i putopiščevoj namjeri i unaprijed zadanoj ulozi koju ima u određenoj
kulturi U središtu književnih putopisa nalazi se subjekt putopisnog diskursa njegova
sposobnost opažanja i to jedinstveno jezičko oblikovanje
Sijarićevi putopisi Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi su prvenstveno
usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje mjestima građevinama
običajima i drugom To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj izvještajnoj ili
naučnoj obradi Sa druge strane u slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se
drugačije odlike
Dean Duda ističe kako ravnopravnost naracije i deskripcije predstavlja temeljno načelo
žanra Kada je u pitanju uloga i omjer ovih dvaju osnovnih izražajnih postupaka u putopisu
- pripovijedanja i opisivanja moguće je zaključiti da u Zapisima o gradovima i Herceg-
Bosno i tvoji gradovi dominira opisivanje zbog veće usmjerenosti prema predmetnosti
svijeta nego prema pripovijedanju zgoda
Ono što Duda svakako napominje je i to da nipošto nije riječ o manjoj vrijednosti
deskripcije u odnosu na naraciju jer su ta dva postupka u putopisu istovrijedna Opisivanje
37
i pripovijedanje se međusobno nadopunjuju ono što je viđeno neodvojivo je od onoga što
je doživljeno
Sijarićevo opisivanje proteže se od onog bdquoformalnogldquo naučnog onog gdje kao historičar
nudi niz pukih činjenica Taj bijeg u prošlost stvara putopisnu stvarnost Međutim trenutni
prikaz datog mjesta pomjera u historiju uz popratne zanimljive priče o događajima i
ljudima koji su na neki način obilježili prostor gdje je i smještena sama putopisna priča
Takvo jedno opisivanje pronalazimo u zapisu iz Beograda kada govori o periodu
Osmanskog carstva u tom gradu
U Beogradu ima jedan broj kuća koje su ostale još od turskih vremena To su kuće
orijentalnog tipa i izvanredna su slika o tome kakav je po prilici mogao izgledati Beograd
kad su u njemu upravljali Turci ndash to jest do prvog odnosno drugog srpskog ustanka a i
neko vrijeme kasnije jer grad se nije ni lako ni brzo mijenjao ni poslije odlaska Turaka
Međutim u njegovim opisivanjima pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici
samog putopisa kao što je ono opisivanje planine Zlatibor
Zlatibor je jedna od onih naših planina koje samo što vas ne zovu dođi ndash a kad im čovjek
dođe onda im dolazi da ga i ne zovu Tek ovdje čini se čovjek osjeti šta znače
prostranstvo i vidici i koliko opijaju visine i širine na visinama čovjek se osjeti moćnijim
Zlatibor je visoka planina ali to ne znači i da je divlja i surova naprotiv ndash ako se za
planinu može reći da je pitoma za ovu bi se to naprije reklo
U knjizi Kultura putovanja Deana Dude primijetit ćemo da se čin pripovijedanja i
književni i svakodnevni zasniva na klasičnom principu neravnoteže tj promjene Da bi
sve to općenito bilo prihvatljivo i za čitaoca zanimljivo mora se nešto dogoditi Ta
uspostavljena ravnoteža mora se poremetiti stvari se moraju promijeniti Događaj je taj
koji zadržava pažnju Upravo je samo putovanje taj događaj i samim tim izaziva nečiju
znatiželju S jedne strane putnik posjeduje dinamiku dok su čitaoci uvjetno rečeno
statični Putnik kao kreator događaja i posjetilac nečeg nepoznatog posjeduje višak
znanja
Znanje je uvijek izvan granica mjesta što ga svakodnevno proizvodimo manje ili više
rutiniranim ustaljenim djelovanjem Narativno oblikovanje toga znanja čini od putnika
pripovjedača Duga tradicija zapadnjačke književnosti pokazuje da je putovanje posve
podudarno sa osnovnim pretpostavkama pripovijedanja i otud vjerojatno njegova
tematska kao i kompozicijska uposlenost posve sukladna spomenutoj pretpostavci
geografije da govori ljudima koji su ovdje ono što se zbiva tamo negdje iza sedam gora i
dolina
38
Te promjene pokazuju narušenu ravnotežu a ona svakako omogućava pripovijedanje Ta
Dudina ideja poklapa se sa Lotmanovim shvatanjem da junak može biti samo onaj koji
prelazi granicu iz jednog semantičkog polja u drugo
Pripovijedanje koje čini okosnicu u ovim Sijarićevim putopisima u događajnom smislu
spada u drugi plan odnosno pripovijedanje je podređeno opisu koji je s druge strane
prožet asocijacijama na prošlost promišljanjima o sebi i vlastitom mjestu u svijetu Ovdje
funkcionira samo kao vezivno tkivo Putopisac u nekoliko rečenica ispripovijeda gdje je
došao ili gdje putuje Samo pripovijedanje svodi na minimalne zgode poput promjene
mjesta u prostoru On prvenstveno donosi opis poput navedenog opis prostora gledan
okom naučnika koji određuje prostorne odnose broji raspoređuje razvrstava Bitno je
napomenuti da Sijarićevi prikazi prostora ne funkcioniraju kao puko i nasumično
opisivanje onoga što vidi već onoga što zna o njemu
U Oslobođenom Jasenovcu pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju
istu poziciju u samom tekstu O užasnim događanjima u logoru Sijarić detaljno
pripovijeda ali isto tako nudi bdquoživeldquo slike kroz iscrpna opisivanja Faruk Dizdarević u
tekstu Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila Sijarića ističe kako
zapisi odnosno cjelokupno to djelo nisu protkani lirskim reminiscencijama tako
karakterističnim za Sijarićev način pripovijedanja On se s druge strane ipak bazira na
faktografiju i užasne slike događaja koji su se tamo dešavali Ono što je svakako
karakteristično i vjerovatno slikovito rečeno jeste Dizdarevićevo viđenje Sijarićevog
pripovijedanja
Taj ugao posmatranja to pripovijedanje doprinosi tome da vas tokom čitanja povremeno
zaboli želudac
Kada je riječ o opisima samog logora i prikazivanja strahota koje su se dešavale tu
poznato je kako je Mladen Iveković bivši zatočenik tog logora istakao kako nema pera
koje bi bilo u stanju opisati strahote i užasnu atmosferu Jasenovca To je nešto što uveliko
nadmašuje svaku ljudsku fantaziju Riječ je o paklu inkviziciji najužasnijem mjestu
krvološtvu divljih zvijeri izbijanju na površinu najtamnijih instikta kakvi se dosad kod
ljudi uopće nisu pojavljivali Bitno je spomenuti i to da u samim opisima peovladavaju
tama tmurna osjećanja i crna boja koja je sasvim simbolična
Učinio sam nekoliko koraka naprijed i stao dalje nisam mogao ndash zaustavila me gomila
cigala i prašine koja ovdje nije žuta nego crna ndash od vatre od gara Danas je ovdje ndash kud
god se okreneš sve crno crna čađa crn katran crni ugarci crna zemlja ndash i mučna toliko
mučna i neizdržljiva pustoš i tišina da od toga čula zabole
39
Sijarić ujednačenim pripovjedačkim tokom izlaže različite načine stradanja tih zatočenika
Međutim ono što upotpunjuje tu sliku svakako su opisi prvenstveno onoga što je vidio
ali isto tako i onoga što je osjetio i doživio gledajući jedan takav užasan prizor
I tu vam čovjeka nije strah od smrti nego od toga kakvom će ga smrću umoriti Rekao sam
vam da je ona od vatre najgora I stoga mnogi ndash kad čuju one jauke preko vode i vide otud
odbljesak vatre ne čekaju drugu noć iduću noć svoju noć ndash noć takvu nego se sami
ubijaju
U putopisu Oslobođeni Jasenovac pronalazimo niz opisa koji su posebno efektni i samim
tim privlače pažnju čitaoca Na samom početku djela u onome što se u ovom radu izdvaja
kao okvir ovog putopisa Ćamil Sijarić ističe namjeru svog putovanja u Jasenovac Odlazi
na to putovanje da opiše ono što će vidjeti Onog trenutka kada stiže ispred logora
Jasenovac zatiče samo ruševine kuća nešto što je bilo ljudsko naselje zatiče paljevinu i
pustoš Sijarić efektno opisuje ono što trenutno vidi a što na samom početku svog
putovanja nije ni slutio da će vidjeti
Karakterističan je i opis rode prvog živog stvorenja kojeg pisac zatiče u Jasenovcu Postoji
mnogo mitova simbola i vjerovanja u raznim kulturama koja su povezana sa rodama
Vijekovima su ove ptice povezivane sa bebama i porodicom gdje je roda simbol početka
života Ćamil Sijarić u Jasenovcu zatiče rodu bijelu visoku gdje stoji na visokom odžaku
oko kojeg se zidovi nisu održali Jedini glas u mrtvoj tišini i jedino živo stvorenje u
jezivom Jasenovcu djeluje kao potpuni paradoks što i pisac vrlo slikovito opisuje
Stoji i gleda nekud u daljinu Tu joj je i gnijezdo ndash crni se veliko cijela gomila granja i
zemlje ndash i u njemu ona Roda Noga joj je duga i tanka kao vlat žita Ponekad se okrene i
gleda ispod sebe opustjelo naselje tako kao da se čudi i pita šta je to bilo šta je to moglo
tako da bude tako da se dogodi tako da se učini A svijet je dolje pod njom izgledao kao
da je doživio potop ndash koji je u svom gnijezdu u Nojevom kovčegu preživjela samo ta ptica
ta roda
40
DotematizacijaMatoš ističe kako putopisac može biti učenjak i šaljivdžija slikar i psiholog fantast i
realist jer u široki okvir putopisa pristaju sve literarne vrste
Dotematizacija uključuje tipove znanja ili obavijesti kojima se nadograđuje osnovno
putopisno izlaganje i postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za
približavanje putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta jer
se osnovnoj strukturi putovanja i opisu predmetnosti mogu dodavati različite tematske
cjeline u kojima se subjekt može pokazati kao vješt pisac ili zanimljiv mislilac Upravo se
postupkom dotematizacije temeljnog putopisnog zbivanja ostvaruje složenost putopisnog
diskursa i omogućuje posredno upoznavanje putopisca i njegova idejnoga svijeta
Branimir Donat hrvatski književni kritičar smatra da je struktura beletrističkog putopisa
za razliku od načina oblikovanja putopisnog teksta kojim dominira naučni način izlaganja
uvijek pružala piscima šanse da govore o svemu i svačemu omogućavala im je da digresija
postane važna okosnica pripovijedanja i da se u okviru reportaže dotaknu i onih tema koje
su se prije gotovo isključivo povezivale uz priču ili roman
Dva osnovna postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija
figuralnim postupcima Uz misaonu nadogradnju koja se u putopisu najčešće javalja kao
manja tekstualna cjelina i svojom motivskom zaokupljenošću upućuje na posebnu
autonomiju upravo tropi i figure značenja pridonese literarizaciji žanra Dean Duda prvi
postupak naziva izravnom a drugi neizravnom dotematizacijom
Primjer osnovne misaone nadogradnje uočavamo u putopisu Herceg-Bosno i tvoji gradovi
gdje pisac slušajući ljubavnu pjesmu razmišlja o sastancima i rastancima ljudima koje
41
spajaju i rastavljaju putevi Razmišlja o prolaznosti života o čovjeku koji je i neprimijetan
u vremenu koje dolazi i prolazi o putu koji čovjeka odvede negdje ali ga i ne vrati
I mi koji niz te puteve nekog pratimo ili sretnemo uvijek smo jedno uzbuđenje jedno
zažareno ljudsko osjećanje jedna teška žalost ili radovanje Put je nešto drugačije od
svega ostalog On je ono što nas spaja ili razdvaja i pred čim često kane naša suza Jer
nekog za kim smo digli svoju ruku da pozdravimo i ispratimo ubrzo će upiti daljina i za
njim ostati prazan put Šta teških briga šta divnih želja šta čežnja šta nada šta pitanja i
pogleda upućujemo ponekad niz put a on ostaje nijem i prazan a dug kao vječnost jer
koliko ih je odveo nekud nekakv put a da ih nije vratio I koliko je duž putova ljudskih
mramorova
Misaona nadogradnja pretvara putopis u ogled i proširujući osnovnu temu putovanja
približava ga hijerarhijski višim žanrovima To je samostalna cjelina koju razlog
putopiščeva nadahnuća povezuje sa događajnim slijedom putovanja Figuralni postupak
dotematizacije nije nužno vezan uz misaonu nadogradnju i može se pojaviti na bilo kojem
mjestu u tekstu Njime se putopisni diskurs širi kao zapažanje dosjetka ili kratka priča
Subjekt putopisnog diskursa dotematizacijskim postupcima pokazuje književno umijeće
slično onome koje se podrazumijeva u hijerarhijski višim vrstama
Postupak dotematizacije pronalazimo i u Oslobođenom Jasenovcu gdje krvavi dječiji
siperčić i na njemu crvenim koncem izvezen patuljak koji za sobom vodi puža u Sijariću
budi razna razmišljanja i pitanja Razmišlja o ratu o tome kako je neko imao sreće i ostao
živ a neko drugi opet iako je sačuvao život izgubio je razum a oni treći koji su se
izgubili u ovom ratu više se nikada neće vratiti
Dani su majski Godina je 1945 Putevima ndash kud god pogledate prolaze vojske Kraj rata
je toliko blizu da prosto možete da ga vidite Neko će se iz njega srećan vratiti Neko lud A
neko Sjetio sam se onog krvavog dječijeg siperčića sa patuljkom i pužem izvezenim
crvenim koncem pa patuljak vodi za rogove puža Ta se mala družina neće vratiti
Prolaze odnekud jednako vojske I sva ti je zemlja čudna ndash i kao da nije ona stara zemlja
nego neka nova koja dolazi samo jednom i samo s proljeća
Mogli bismo zaključiti da upravo taj emotivni dio teksta ta uvjetno rečeno bdquoemotivna
nadogradnjaldquo (kao što je navedeni citat) otkriva ličnost putopisnog subjekta te njegova
shvatanja prirode života čovjeka i prolaznosti U Sijarićevim putopisima prisutan je
figuralni postupak dotematizacije ali i naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj
baštini uz karakterističan književno-estetski stil Takav postupak prepoznajemo u zapisu
Boja riječ i kamen kada Sijarić piše o Jajcu kojeg mnogi slikari slikaju isključivo zbog
42
vodopada sa čim se ovaj putopisac ne slaže Jajce je grad koji ima historiju i koji se nalazi
u Bosni pa ga zbog toga i treba slikati Sijarić ističe kako je nekadašnja nezavisna
bogumilska Bosna u svoje vrijeme bila okupila duhove slobodarske protiv dogme i protiv
crkve U Bosnu se dolazilo i prolazilo da se nadahne slobodama u nju se dolazilo i
dogovaralo i odatle se borilo Ovakve primjere naučnog postupka dotematizacije isključivo
pronalazimo u putopisu Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi dok je
figuralni postupak dotematizacije najviše zastupljen u Oslobođenom Jasenovcu a takvim
postupkom putopisni diskurs se širi i preobražava u esej i kratku priču
Figure kulturalnog pamćenjaPojam bdquoumijeća pamćenjaldquo (ars memorativa) prvenstveno se veže za zapadnjačku tradiciju
Grčki pjesnik Simonid (živio je u 6 st pr n e) izdvaja se kao tvorac općenito umijeća
pamćenja te ovo umijeće definira kao jednu od pet oblasti retorike Smatra se da je
Ciceron najbolje objasnio mnemotehniku u smislu da se princip mnemotehnike sastoji u
43
tome da se odaberu određena mjesta te da se stvore mentalne slike za stvari i mjesta koja
se žele zadržati u svijesti Kada je riječ o pamćenju razlikuje se prirodno i artificijelno a
umijeće pamćenja temelj je artificijelnog pamćenja a kultura sjećanja je univerzalni
fenomen Svaka socijalna grupa manja ili veća posjeduje određeni oblik kulture sjećanja
U prethodnim poglavljima ovog rada bitno se isticalo to da je Ć Sijarić u svojim
putopisima prvenstveno u Zapisima o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi nastojao
sačuvati sjećanje na prošlost te na taj način stvoriti neraskidivu vezu prošlosti i
sadašnjosti a tu vezu isključivo stvara na temeljima prostora i vremena Upravo se smatra
da ono što je prostor za umijeće pamćenja vrijeme je za kulturu sjećanja Tako kultura
sjećanja počiva najviše na oblicima odnosa prema prošlosti dakle u sjećanju se
rekonstruira prošlost Međutim ta prošlost kao takva mora ući u svijest jer ne smije
sasvim nestati moraju postojati svjedočanstva a koja moraju iskazivati neku
karakterističnu diferenciju
Svaka ličnost i svaki historijski fakt se već u svom prispijeću u pamćenje transponiraju u
neki nauk pojam simbol tako oni dobivaju neki smisao postaju element idejnog sistema
društva Iz ove suigre pojmova i iskustva nastaje ono što želimo nazvati figurama sjećanja
Figure sjećanja određuju tri obilježja konkretni spoj s vremenom i prostorom spoj sa
nekom grupom i rekonstruktivnost kao poseban postupak Figure sjećanja su uvijek
prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila Sijarića riječ je o oživljenom
prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu Pojam prostora obuhvata i
svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu (namještaj uređaji prostorije sa svojom
specifičnom uređenošću) što pruža sliku stabilnosti U putopisu Herceg-Bosno i tvoji
gradovi dominantan je spoj s vremenom i prostorom Kada govori o gradu Travniku
Sijarić spaja prošlost i budućnost u obliku tvrđave
Dugo poslije pada Bosne pod Turke Travnik je bio jedno malo mjesto ndash sa malo dućana i
sa hanom ali i sa svojom tvrdom tvrđavom iznad sebe koja je značila sigurnost onih koji tu
žive To je danas onaj stari dio Travnika koji se zove Stara varoš i u kojem je Nova
džamija ndash to jest bila nova u jedno vrlo davno vrijeme kad je načinjena ndash čak godine
1549 što znači da je ta Nova džamija jedna od najstarijih u cijeloj Bosni a reklo bi se i
najljepših
Historija slijedi pamćenje a kulturno pamćenje se usmjerava na fiksne tačke u prošlosti
Međutim prošlost kao takva ndash u tom obliku se ne može održati ona se preoblikuje u
simboličke figure za koje se veže određeno sjećanje Razne pripovijesti one istinite i
neistinite također su figure sjećanja Za kulturno pamćenje nije bitna faktična već
44
prisjećana povijest Tako da su i mitovi figure sjećanja Mnoge priče čija istinitost nije
provjerena i ustanovljena (možemo ih nazvati legendama) također su figure sjećanja a
takve priče u velikoj mjeri pronalazimo i u Sijarićevoj putopisnoj prozi Pišući o Drini
Sijarić priča priču o dvjema sestrama koje su gradile dva grada Jerina s lijeve a njena
sestra sa desne strane Drine Kako je grad sa desne strane bio veći Jerina je zbog toga
otrovala svoju sestru
Ali priča tu nije stala i ide dalje ndash slika Jerinu kao golu ženu i raspusnicu Mlada gola i
željna mladića ndash ona ih je uvodila u svoje odaje da je obljube a poslije bacala ih u Drinu
I sve dok se gore gradio grad Drina je dolje odnosila mladiće Majstori su o tome morali
da ćute A što riječima nisu smjeli da kažu kazali su svojim dlijetima Na jednoj ploči
uzidanoj isklesali su golu ženu ndash u položaju grozno razvratnom da time kažu kakva je
Jerina I tako je kamen govorio ono što jezik nije smio
Kulturno pamćenje uvijek ima svoje posebne nosioce to su najčešće učitelji sveštenici
pisari učenjaci a što svakako možemo povezati sa putopiscem Ć Sijarićem U ulozi
putnika Sijarić čuva sjećanje na Bosnu i Hercegovinu (prvenstveno njene gradove) i
sjećanje na mračnu prošlost kakvo je ono u putopisu Oslobođeni Jasenovac Kulturno
pamćenje se kroz slijed generacija održava putem kulture što sa sobom povlači pitanje
identiteta Identitet se uspostavlja preko pamćenja i sjećanja Tako jedna grupa svoj grupni
identitet može reproducirati samo pamćenjem a osnovu pamćenja čini kultura
Putopis kao takva forma ima upravo taj zadatak da sačuva identitet jedne čitave grupe
Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku prošlost govore o
drevnim gradovima bosanskim kraljevima banovima feudalcima pašama agama i
begovima kazuju o Bosni i Hercegovini Bosancima i Hercegovcima o njihovim
sudbinama I samo ljudsko postojanje zamislivo je samo na tlu i u okviru kulture i društva
Svijest o socijalnom pripadanju (kolektivnom identitetu) temelji se na zajedničkom znanju
i zajedničkom pamćenju koje je obilježeno govorom Kada je riječ o identitetu i njegovom
značaju vjerovatno najviše do izražaja dolazi zapis Tvrdi mi grad Bobovac gdje Sijarić
govori o najznačajnijem i najbolje utvrđenom gradu srednjovjekovne Bosne kojeg je
podigao ban Stjepan II Kotromanić prije prve polovine 14 stoljeća
Bobovac je bio u centru zemlje bosanske ndash u gorostasnom i od puteva udaljenom kraju u
onom gdje je bio i dvor bosanskih banova to jest prijestonica zemlje i vjerovalo se dokle
se god drži tvrdi Bobovac držaće se i cijela Bosna iz ovog se grada branila Bosna I sva
njena snaga bila je tu U tom kamenu ndash na kamenu u tim zidovima što su strčali kao da su
iz stijene izrasli Danas vam to liči na zube starca Jer ono što je nekad krepko stajalo i
45
prijetilo oburvalo se kule tabije podzidi ndash danas su samo gomile ili ako još stoje ndash stoje
žalosno
Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom 20 stoljeća izdvaja se figura
kulturalnog pamćenja Tzv mjesta pamćenja koja književni tekstovi obnavljaju skupom
simboličkih figura javljaju se u funkciji pohranjivanja utemeljenja i očuvanja znanja o
sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke prošlosti U skupu simboličkih
slika stvara se sistem kulture pamćenja koji se u književnim djelima najviše postiže
intertekstualnošću
Mnogi književni teoretičari i kritičari smatraju da je prostor bitan element proznih
književnih djela u cjelosti U Kritici čistog uma Immanuel Kant određuje prostor i
vrijeme kao nužne oblike svake spoznaje počevši od elementarnih opažanja i predstava U
dvadesetom stoljeću veliku pažnju prostoru posvećivali su Max Weber E Durkheim G
Simmel M Foucault i E Husserl To tzv povezivanje književnosti s geografijom dogodilo
se 90-ih godina dvadesetoga stoljeća a pitanje prostora postala je važna tema u mnogim
područjima književnosti Prostor ima zadatak da omogući liku da se kreće da se snalazi da
kroz prostor iskazuje neke svoje osobine karakteristike i vlastite probleme egzistencije
Motiv prostora se u književnom djelu nije dovoljno izučavao Bahtin kaže bdquoProces
osvajanja realnog istorijskog vremena i prostora i realnog istorijskog čoveka koji se nalazio
u njima u književnosti je tekao komplikovano i isprekidanoldquo Bahtin povezuje vrijeme i
prostor i daje mu zajednički naziv hronotop On je zastupao tezu da su osvajane pojedine
strane vremena i prostora dostupne na određenom povijesnom stepenu razvoja
čovječanstva ali ne u dovoljnoj mjeri Bahtin je još i dodao da je došlo vrijeme kada se na
prostor u književnim djelima treba gledati kao na nešto bitno i u skladu sa vremenom jer
je značajno izražavanje neraskidivosti prostora i vremena Prostorna i vremenska obilježja
se stapaju u jednu konkretnu cjelinu vrijeme se bdquosteželdquo postaje umjetnički vidljivo a taj
prostor se uvlači u kretanje vremena sižea Obilježja vremena razotkrivaju se u prostoru a
prostor se osmišljava i meri vremenom
Kada je u pitanju gradski prostor u književnosti Richard Lehan navodi kako grad uvijek
igra veliku ulogu u ljudskoj sudbini bez obzira na način kako je predstavljen te da urbani
konstrukti moraju biti neprestano preispitivani jer su oni artificijelni i diverzni Upravo je
taj gradski prostor često obilježen nelagodom odbojnošću strahom i neprilagođenošću
nasuprot idiličnom i bdquorajskomldquo selu
Tijelo se stjecajem okolnosti našlo u mrskom gradu dok zarobljena bolesna duša žudi za
povratkom u iskon na selo u čedno pastoralno okruženje u zdravlje u čistoću identiteta
46
Za razliku od artificijalnoga grada selo je tijesno povezano sa prirodnom slikom svijeta
Stoga realisti nisu voljeli grad i o urbanoj civilizaciji pišu gotovo isključivo kao o otuđenoj
formi života
U razdoblju moderne prepoznaje se veće zanimanje za urbanu tematiku i fenomene
gradske civilizacije Ona donosi i sasvim novo viđenje grada kao slojevitog prostora u
kojem se pokazuju različite kulturne političke društvene nacionalne i umjetničke
vrijednosti Upravo u razdoblju moderne prvi put se u književnosti grad počinje promatrati
kao proces kao simultanost različitosti Modernistički pisci predstavljaju grad kao
kompleksnu strukturu koja postaje poticaj za čisto mentalne procese Grad postaje mjesto
duševnih kriza U čovjeku se javlja nemir strah nelagoda i beznađe
Dean Duda napominje da djelovanje nadmašuje viđenje u svakodnevnim pričama o
prostoru a to jednostavno znači da se prostor proizvodi kretanjem
Već u samom smislu i razlogu nastanku putopisa Oslobođeni Jasenovac izdvaja se figura
najvećeg sabirnog logora u nekadašnjoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj logor Jasenovac
Sam pojam bdquosabirni logorldquo kao vrsta zatvora koja je stvorena za političke protivnike
pripadnike pojedinih etničkih ili religijskih grupa civila iz kritičnog vojnog područja ili
bilo koju grupu ljudi povlači sa sobom sve negativne konotacije Ćamil Sijarić taj prostor
uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na smrt pa
pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Cjelokupan taj prizor izaziva strah a gluha
tišina smrad od blata od truleži od gasova i same zemlje pojačava to nezaobilazno
osjećanje u njemu Smrt je osnovna misao koja prati ovaj prostor Sijarić ističe da je drveće
i ptice na njima jedino što pokazuje trag života osim toga tu ništa više nije živo
Zato je ova zemlja tako utabana
Zato je tako jadna
Sada je sva crna I ćutljiva Kao kakvo živo a jadno biće koje je mnogo propatilo Ovdje
ima drveća i na njemu ima ptica I reklo bi se da više ništa živo tu nema
Ovo je bilo mjesto umiranja
Logor smrti
Bilo mu je ime Jasenovac
Kroz njegovu kapiju ulazilo se ali se nije i izlazilo
Također Sijarić napominje da to i nije neki veliki prostor ali da je užasan zbog svega
onoga što se na njemu vidi Za njega je to groblje koje se širi i nema granica Možda
jedinu simboliku života pruža slika čovjeka koji je nekako uspio preživjeti između tih
mrtvih ljudskih tijela
47
I eno s kraja vode sa blatne obale između panjeva i vrbovog granja jedan čovjek ustaje
Diže se gore kao avet Poderan je mokar i kaljav Lice mu je u maljama i staro Mršav je i
jadan i izgleda tako kao da je već bio jednom umro pa nekim slučajem oživio i ustao
odozdo između mrtvih Ustajanjem jednog živog čovjeka iz ovog beskrajnog groblja u
vodi bio sam zbunjen i preplašen
D Duda također ističe kako je učestalost tegoba i prostora patnje (kakvo je upravo ovaj
prostor logora) u jasnoj opreci naspram domovine i slobode ali isto tako i jasno definirane
klasne pozicije tj socijalnog statusa Ono možda što je karakteristično za prostor logora i
sam ovaj putopis je i to što Sijarić u samom djelu ne opisuje dovoljno čovjeka zatočenika
njegove misli osjećanja i strah Sve se to nazire u cjelokupnom djelu sva ta osjećanja i
strahovi čovjeka koji očekuje smrt su podloga ovog putopisa ali konkretnih opisa
pronalazimo samo na nekoliko mjesta a jedan takav je i sljedeći
Čovjek u logoru mnogo vidi ali sve ne može vidjeti ndash jer šta vi znate koga sve to dovode na
obalu čujete kako se voz zaustavio i kako lokomotiva brekće i znate da su to tamo
dovedene nove žrtve Najedanput čujete ustaške psovke plač ženski vrisak zapomaganje
pisku djece i jasno vam je da to tamo ustaše ubijaju ženski glasovi se uvijek jače čuju
Žene pred smrt više protestuju nego muškarci A novodovedeni zatočenici više od starih
Možemo uočiti da kod Sijarića često imamo pozivanje na određene objekte i mjesta To su
prvenstveno gradovi i logor u Oslobođenom Jasenovcu Tako i ovdje svaki grad sam za
sebe predstavlja određeno mjesto mjesto pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i
njeno oživljavanje Srednjovjekovne gradine koje baš zbog toga što su gradine i to još
srednjovjekovne asociraju na prošlost dalju i od one koju poznaje i sam putopisac Smatra
se da se na određenim mjestima objektima u gradovima struktuira čovjekov život
njegovo ponašanje putanje koje slijedi kroz prostor i vrijeme jer grad kao takav
reflektira i utjelovljuje moć stvara red u prostoru i vremenu te disciplinu prostora i
vremena
U ovom putopisu (Oslobođeni Jasenovac) izdvaja se i bolnica kao još jedna
karakteristična figura prostora Namijenjena da liječi i time pomogne onima koji su
bolesni ovdje bolnica poprima sasvim drugačije značenje To je bila jedna baraka koja je
postojala samo formalno niti jedan bolesnik te bolnice nije izliječen Kako bi pred
međunarodnom komisijom prekrili tragove stravičnih zločina renovirali su tu bolnicu
Bitno je navesti to da ove podatke Ć Sijarić doznaje od preživjelog logoraša
Ustaše su tom prilikom pobili oko šesdeset bolesnika iz te bolnice onih koji su svojim
izgledom odavali pravo stanje logora Zatim su u bolnicu uneseni novi kreveti Uneseno je
48
i sve drugo što je jednoj bolnici potrebno A onda su ndash na kraju u bolnicu na nove krevete
i u nove postelje uvedeni novi bolesnici Ali oni nisu bili bolesni oni su bili zdravi ljudi ndash
koliko u logoru neko može da bude zdrav ali su i takvi jadno izgledali i imali da
predstavljaju bolesnike Tada smo dobili i nove logorske brojeve Bili su vrlo niski kako bi
se prikrilo pravo brojno stanje logora
U ovom stravičnom okruženju izdvaja se i religijski prostor Za D Dudu religijski prostor
je prostor susreta To je način stvaranja ljepote harmoničnosti i prirodnog idiličnog
prostora Kao i bolnica i ovdje je religijski prostor sasvim formalan Godine 1941 i 1942
u logoru su bili zaveli bogosluženje Za katoličku crkvu i džamiju uređene su bile posebne
sobe
Pop je bio neki Zvonko Brekalo Umro je od tifusa A hodža jedan zatočenik Ustaše su ga
uniformisali dali su mu čin satnika ndash a odmah zatim likvidirali ga ndash objesili su ga
Figuru smrti i grobnice pronalazimo i u putopisu Zapis o gradovima tačnije u zapisu O
Lenjingradu gdje Sijarić govori o stradanjima u Drugom svjetskom ratu Na specifičan
način opisuje grobnice te zajedničke masovne grobnice koje spajaju one sa istim tragičnim
sudbinama a koje su i nazvali bdquobratskim mogilamaldquo Sijarić kazuje o svim žrtvama rata o
tom besmislu koje ne donosi ništa dobro a uzima puno više o svakom pojedincu koji
izgubi dragu osobu
Tu među njih uđi ćutke S kapom u ruci S mislima da su to žrtve kakve si i ti imao u svojoj
zemlji Tako ćeš moći lakše da hodiš kroz ove beskrajne bdquobratske mogileldquo I zublja koja
nad njima gori podsjetiće te na zublje žrtvama u tvojoj zemlji Pa ti ovo groblje dođe kao
ono u tvojoj zemlji ndash nad kojim si već lio svoju suzu za drugovima za prijateljima za
poznanicima I nije ti drukčije nego da ovdje leže i tvoji ndash tvoji znanci
Sijarić piše i o porodici Savič koja je nastradala u tom ratu Posebno ističe bilješke
djevojčice Tanje najmlađe u toj porodici
Kao učenica Tanja je napisala jedno pismo o stradanjima svoje porodice Kratka hronika
djevojčice Tanje svakako da podsjeća i samim tim može se usporediti sa dnevnikom Ane
Frank trinaestogodišnje Židovke koja je u tajnom skrovištu bilježila svoje misli osjećanja
i strahove Te djevojčice dijelile su istu sudbinu jedne od mnogobrojnih žrtava Drugog
svjetskog rata
49
Zaključak Govoreći o književnim vrstama koje ujedinjuju povijesno-znanstveni interes s umjetničkim
oblikovanjem Milivoj Solar kaže ldquoMeđu takvim književno-znanstvenim vrstama od
posebne je važnosti također putopis S jedne strane on može predstavljati doprinos
geografiji ili etnografiji dok s druge strane predstavlja osobitu književnu vrstu u kojoj je
putovanje i opis proputovanih predjela ili zemalja povod za šire umjetničko oblikovanje
zapažanja dojmova i razmišljanja o svemu onom što putopisca zaokuplja tokom
putovanjaldquoemspČesto se na taj način putopis približava eseju ili romanu u kojemu je fabula
organizirana kao slijed događaja koji seemspzbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine
likova Iako postoji to mišljenje da se putopis približava eseju ili romanu i isto tako da se u
posljednje vrijeme pokazuje veći interes za takvim književnim žanrom putopis je svakako
manje istraženo proučavano i na kraju krajeva čitano područje To se pokazuje i kada je u
pitanju Ćamil Sijarić poznatiji je Sijarić romanopisac nego Sijarić putopisac
Ako se vratimo na mišljenje M Solara da je u putopisu fabula organizirana kao slijed
događaja koji se zbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine njih to bismo mogli
povezati sa ovim piscem bar konkretno u putopisu Oslobođeni Jasenovac dok Zapisi o
gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi djeluju na posve drugačiji način Sijarić se više
50
bazira na historiju koja se polahko zaboravlja i kao da nastoji da je spasi od tog zaborava
Njegovi likovi su usputni i bez nekog posebnog značaja osim ako nije riječ o nekoj
historijskoj ličnosti Međutim tu se opet izdvaja Oslobođeni Jasenovac u kojem jedan lik
preuzima ulogu naratora pa kao bivši logoraš grobar priča svoje doživljaje koji djeluju
kao neka vrsta ispovijesti Onog trenutka kada Sijarić govori o historijskim ličnostima
govori ono što je manje i više poznato
Često ne nudi ništa novo i novost nije način njegovog postizanja zanimljivosti ali on je
pisac koji odlično poznaje mjesto na koje putuje a posebno historiju iako nije historičar
već uvijek u svakom smislu samo pisac Njegova historijska priča nije puko kazivanje
činjenica već pravi književno-umjetnički tekst Anegdote i legende su ono što krasi
njegovo pisanje i doprinosi toj zanimljivosti Pokazalo se da su doba mjesto i trajanje
ključni elementi Sijarićevog putopisa On je vremenski i prostorno ovjekovječio i sadašnji
ali i daleki i zagubljeni teritorij Bosne i Hercegovine
Ostavio je jasnu sliku njenih ljudi njihovu historiju i legendu nacionalnu i vjersku
isprepletenost i suprotstavljenost ujedno i pitome i surove prirode te običaja
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti tj putopiščeva objašnjenja o razlozima nastanka nekog
putopisa najčešće se nalaze u samom predgovoru Pokazalo se da je to slučaj i u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja a zatim
vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa putovanja
Sijarić kao razlog svog putovanja navodi tu činjenicu da jugoslavenski srednjovjekovni
gradovi nisu dovoljno istraženi U Oslobođenom Jasenovcu okvir predstavlja uvodna
rečenica Sijarić kaže ldquoIšao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjetildquo
Razlog njegovog putovanja u Jasenovac je namjera da otkrije sve te strahote koje su se
desile s tim da ni sam pisac ne sluti šta će sve zateći i vidjeti
Vjerovatno dvije najvažnije značajke putopisnog subjekta su snalažljivost i perceptivna
usmjerenost Neki se putopisci baziraju na opise historijskih znamenitosti neki na
tradiciju svakodnevni život neki na opise prirode a Sijarić u svoje putopise kombinira sve
te elemente Najviše bdquoizravnih susretaldquo sa putopiscem imamo onda kada opisuje neku
znamenitost prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi U Zapisima o
gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih dijelova kada se opisuju putevi i
historijske znamenitosti Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi Kako je
i navedeno to se najbolje može vidjeti u tekstu Putovati znači ndash vidjeti
Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje
je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost
51
putopisnog svijeta Oba Sijarićeva putopisa Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji
gradovi prvenstveno su usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje
mjestima građevinama i običajima To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj
izvještajnoj ili naučnoj obradi Međutim u tim pripovijedanjima i opisivanjima
pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici samog putopisa S druge strane u
slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se drugačije odlike U tom djelu
pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju istu poziciju u samom
tekstu
Dotematizacija uključuje obavijesti kojima se nadograđuje osnovno putopisno izlaganje i
postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za približavanje
putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta Dva osnovna
postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija figuralnim
postupcima U Sijarićevim putopisima prisutan je figuralni postupak dotematizacije ali i
naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj baštini uz karakterističan književno-
estetski stil
Figure sjećanja su uvijek prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila
Sijarića riječ je o oživljenom prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu
Pojam prostora obuhvata i svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu Figure sjećanja
su uvijek prostorno i vremenski konkretne Putopis ima zadatak da sačuva identitet jedne
čitave zajednice Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku
prošlost U Oslobođenom Jasenovcu u prvom planu izdvaja se figura logora Ovaj pisac taj
prostor uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na
smrt pa pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Sijarić piše isključivo o gradu i
gradskim običajima jer za njega svaki grad predstavlja određeno mjesto mjesto
pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i njeno oživljavanje
52
O piscu
Ćamil Sijarić je da još ovo kažem na kraju bio neobično pitoreskna pojava u našem
ljudskom svijetu i već za života postao predmet mnogih priča i anegdota Bio je oličenje
drevne jednostavnosti i neposrednosti U neprirodnom svijetu bio je prirodan čovjek
Ćamil Sijarić rođen je 18 decembra 1913 godine u Šipovicama kod Bijelog Polja u Crnoj
Gori u jako imućnoj zemljoradničkoj porodici Rano ostaje bez oba roditelja te odrasta
kod strica Osnovnu školu završio je u Godijevu u Bijelom Polju a odemsp1927 doemsp1935
godine pohađa Veliku medresu kralja Aleksandra uemspSkopljuemspiz koje je zbog političke
aktivnosti bio isključen Školovanje nastavlja u Vranju i u gimnaziji maturiraemsp1936
godine Iste te godine upisuje Pravni fakultet uemspBeogradu Diplomirao jeemsp1940 godine a
za vrijeme Drugog svjetskog rataemspslužbuje uemspSarajevuemspMostaruemspBosanskoj Gradiški
iemspBanjaluci Za sekretara Suda narodne časti u Banjaluci izabran jeemsp1945 godine potom je
novinar lista Glas i dramaturg Narodnog pozorišta u Banjaluci U Sarajevo prelaziemsp1947
godine radi u redakciji lista Pregled a potom je u Glavnom odboru Narodnog fronta i
redakciji Zadrugara U literarnu sekciju Radio Sarajeva prelaziemsp1951 godine i tu ostaje
sve do odlaska u mirovinuemsp1983 godine
Već kao đak Velike medrese u Soplju pokazuje interesovanje za književni rad U toj školi
bio je predsjednik literarne družine koja je izdavala časopis bdquoVesnikldquo u kojem je objavio
svoje prve književne radove ndash pjesme 1929 godine Bavio se i sakupljanjem narodnih
epskih pjesama u rodnom Bihoru koje je poslao Srpskoj akademiji nauka u Beogradu (i
danas se te pjesme čuvaju u arhivi spomenute akademije) Književni rad nastavlja
53
objavljujući pjesme u bdquoGajretuldquo bdquoŽeni danasldquo i bdquoPregleduldquo Za vrijeme rata ništa ne
objavljuje Bio je redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i
Akademije naua i umjetnosti Crne Gore
Nagrađen je brojnim nagradama kao što su 27-julska nagrada SR Bosne i Hercegovine
13-julska nagrada SR Crne Gore Andrićeva nagrada i dr
Umro jeemsp6 decembraemsp1989 godine
SažetakPutopis kao forma razvija se još u antici To je književna vrsta tematski oblikovana
putovanjem putopisca koji pripovjeda zgode na putu opisuje prostore kojima putuje i
mjesta na kojima boravi iznosi svoja zapažanja o ljudima koje na putu susreće o njihovim
običajima i načinu života te često o kulturnim i umjetničkim znamenitostima određenih
krajeva Za Ćamila Sijarića putopis je jednostavno opis putovanja zajedno i geografija i
historija i etnografija Historijska priča je ona koja zauzima primarno mjesto u njegovom
putopisnom opusu U ovom masterskom radu prikazali su se Sijarićevi putopisi Zapis o
gradovima Herceg-Bosno i tvoji gradovi i Jasenovac Knjiga Zapisi o gradovima
objavljena je 1970 godine a 1986 Sijarić objavljuje putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi
Po tematici se ovaj putopis može izjednačiti sa putopisom Zapisi o gradovima dok je
Oslobođeni Jasenovac i svojom formom i sadržajem ustrojen na potpuno drugačiji način
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta
Pokazalo se kako te obavijesti pronalazimo u predgovoru ali i u pojedinim zapisima unutar
putopisa Kada je riječ o zanimljivosti mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive
zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru međutim ovaj pisac ipak sve što je
zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način posebno u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi Usputne priče anegdote i legende su osnovni elementi
kojima Sijarić postiže zanimljivost i novost Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna
izražajna postupka u putopisu Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom
20 stoljeća izdvaja se figura kulturalnog pamćenja Ta tzv mjesta pamćenja javljaju se u
funkciji očuvanja znanja o sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke
54
prošlosti Ovi putopisi sadrže niz figura kulturalnih pamćenja kao što se i pokazalo u
samom radu
SummaryTravelouge as form was developed in the classical period It is a literatur category
thematicly shaped with travelers journey in which he narrates about events descripes
places he has seen people he met their customs and way of living and often about cultural
and artistic sights of specific areas For Ćamil Sijarić travelouge is simply description of
travels including geography history and etnhography Historical story is primar in his
travelouge opus This master thresis showed us Sijarićs travelouges Zapis o gradovima
Herceg-Bosno i tvoji gradovi and Jasenovac Zapis o gradovima was published 1970
Herceg-Bosno i tvoji gradovi 1986 Thematically they are very similar while Jasenovac is
with its form and content established differently Framework and notices are authors
expalanations for writing the text We found notices in preface but also in the text of
travelouge Critics claim that most interesting events happen in unknown and far places
However this author search for new and ineresting in his country in a completly different
way as shown in Herceg-Bosno i tvoji gradovi Side stories anecdotes and mhyts are basic
elements for Sijarićs new and interesting storytelling As expressed element of literature of
late 19 and 20 century it stands out figure of cultural memory Those cedilcedil memory placesldquo
occur as intent to preserve knowledge about ourselfs recall historicaly endangered
meaning of common past These travelouges contain series of cultural memories as
shown
55
Literatura Assmann Jann Kulturno pamćenje Pismo sjećanje i politički identitet u ranim
visokim kulturama s njemačkog preveo Vahidin Preljević Biblioteka tEKST
Zenica 2005
Bahtin Mihail Oblici vremena i kronotopa u romanuMatica hrvatska kolo 3
(2008)
Dizdarević Faruk Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila
Sijarića Avlija-portal za kulturu književnost i društvene teme Dostupno na
httpwwwavlijameesejifaruk-dizdarevic-stradalnistvo-kao-umjetnicka-vizija-u-
knjizevnom-djelu-camila-sijarica (2352014)
Duda Dean Priča i putovnje hrvatski romantičarski putopis kao pripovjedni žanr
Matica hrvatska Zagreb 1998
Duda Dean Kultura putovanja Naklada Ljevak Zagreb 2012
Galić Gordana Vladimir Nazor od Splita do piramida - tekst imaginacija
reprezentacija Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske Dostupno
na httphrcaksrcehr86365 (1352014)
Hrvatska opća enciklopedija Leksikografski zavod Miroslav Krleža Zagreb 2008
Dostupno na httpwwwenciklopedijahrNatuknicaaspxID=51177
Isaković Alija Hodoljublje Svjetlost Sarajevo 1973
Kulenović Tvrtko (priredio) Ćamil Sijarić- Zapisi Izabrana djela I-X knjiga
deveta Veselin Masleša Sarajevo 1991
Kulenović Tvrtko Ćamilovi putopisi Diwan - časopis za kulturu Javna biblioteka
Alija Isaković Dostupno na httpwwwdiwanmagcombaarhivadiwan7-
8sadrzajsadrzaj14htm (562014)
Lešić Zdenko i Martinović Juraj (ur) Naučni skup Književno djelo Ćamila
Sijarića Sarajevo 2003
Ivan Lovrenović (2012) Prostori putopisa Dostupno na
httpivanlovrenoviccom201203prostori-putopisa-2 (2762014)
Miličić Irena Teoretičari hodočasnici činovnici tri vrtse renesansnih putopisnih
tekstova Zagreb 2010 Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske
Dostupno na httphrcaksrcehr56766 (1152014)
Nemec Krešimir Čitanje grada Ljevak Zagreb 2010
56
Sijarić Ćamil Zapisi o gradovima Zadruga Sarajevo 1976
Todorova Marija Imaginarni Balkan prevele s engleskog A B Vučen i D
Starčević Biblioteka XX vek 2 izdanje 2006
Zvrko Husein Ćamil Sijarić- pripovjedna proza Dobra knjiga Sarajevo 2013
28
između dvije rijeke - Lima i Krupe u nahiji Polimlje a daleko od svakog drugog grada ndash
to jeste na mjestu gdje na Limu nije bilo mosta a putnici ga stalno prelazili otudi i odovud
Rudo je bio bogat grad jer je kroz njega prolazi bdquobosanski putldquo koji je vodio u Carigrad a
isto tako i u Dubrovnik Stanovnici su uživali mnoge privilegije Nisu plaćali porez a
svako je bio zaštićen i unaprijed oslobođen krivice Rudo je kroz histoju imao svoje tri
kobi kugu vatru i vodu Kuga mu je odnosila živote do gotovo potpunog istrebljenja
Vatra ga je gorjela do crne zemlje a voda mu odnosila i zemlju i kuće i rod sav i
ostavljala za sobom pustoš
Da bi postigao efekat zanimljivosti i pobudio znatiželju u čitaocu Sijarić ne govori ništa
što je novo i nepoznato on priča historiju koja nije puka statistika podataka
Njegova historija je priča anegdota i legenda a ujedno i činjenica on govori o nečemu što
je manje-više poznato ali ne dovoljno sačuvano od zaborava
Kada govori o Gračanici izdvaja jednu posebnu zanimljivost a odnosi se na to da je ovaj
grad bio prvi u Bosni i Hercegovini koji je imao svoj urbanistički plan
po kojem su tačno kao po koncu išle ulice i dućani gradske mahale i čaršije i biće da
je to bilo djelo jednog od njenih kapetana I ako je taj kapetan Bahtijarević vidio kroz selo
loš put on bi seljacima toga sela rekao da će u petak njihovim putem proći u džamiju na
čezama ndash i put je do petka bio gotov za čeze
Za razliku o tog putopisa u putopisu Zapisi o gradovima Sijarić nudi sliku jednog dalekog
nepoznatog kraja Govori o drevnoj Mezopotamiji Asiriji dalekoj Rusiji i jugoslavenskim
gradovima U tom slučaju pronalazimo potvrde toga da putovanje u nepoznat kraj ili
daleku zemlju predstavlja ishodište pripovjedne komunikacije
Kada govori o Rimu Sijarić zapravo priča njegovu historiju pa i sam putopis naziva Vekia
Roma što u prijevodu znači stari Rim Govori o Romulu i Remu o rimskim hramovima
(forumima) o velikom Cezaru kojeg ubi vlastiti sin i areni bdquoKoloseo Flavioldquo gdje su kako
kaže sam pisac bdquoZvijeri rastrzale ljude jer tu se svjetina smijala žrtvama jer tu je čovjek
bio zvijerldquo U putopisu Ktesifon i Hatra spominje luk Ktesifon kojeg su izgradili kraljevi
Parte u 3 vijeku naše ere i koji je služio kao lovački dvorac Sijarić ističe da je širok 25 a
visok 37 metara što predstavlja širinu i visinu kakva se još nigdje nije vidjela U gradu
Hatra govori o veličanstvenom hramu boga Sunca o crtežima na mramoru koji prikazuju
bogove kraljeve trgovce seljake žene Ono što je samom Sijariću bilo zanimljivo jeste to
što su svi ti likovi i bogati i siromašni i carevi i ratari i prosjaci i kraljevi bili bosi
Upravo te bdquousputneldquo priče stvaraju novost i zanimljivost Sijarićevih putopisa Za njega
historija nije dovoljna historija u pravom smislu te riječi on teži za bdquonepoznatomldquo pričom
29
legendom onom koju će čuti usput koju će mu neko ispričati Tako gotovo svaki putopis
ima legendu kao npr što je ima nekadašnja bogata i blistava Hatra
Kralj Daizan naime imao je kćerku A ona je bila takva da ni jedan otac na svijetu ne bi
poželio sličan porod Priča o njoj jedna je od najstrašnijih priča na svijetu a ujedno i
najstrašnija ndash i evo šta se u njoj kaže Kralj sasanidski Sapor Prvi opsjedao je godinama i
godinama tvrdu Hatru ali je Hatra odoljevala ndash branila se i odbranila I kralju Saporu
bilo bi uzalud da se nije u sudbinu Hatre umiješala kćerka njenog kralja Daizana i to
ovako kralju napadaču otkrila je tajne zapise ndash hamajlije koji su svojim božjim moćima
štitili grad Hatru
Iskustvo pustolovine i okus egzotike tačnije upravo ono što čitateljslušatelj želi nije
moguće ponuditi ako se putovanje ne učini tematskom okosnicom teksta To doslovno
znači učiniti ga lijepim Narativni tekstovi su logikom zanimljivosti priče događajne
novosti ili uzbudljivosti što je dominantno smještena u nepoznate prostore ishodišno
tematski upućeni na putovanje i stoga stvaraju od njega strukturu Ta struktura je dugog
trajanja u književnosti pa je jedna od najčešćih uloga koju pripovjedači ili likovi ostvaruju
upravo uloga putnika Putovati je gotovo izjednačeno sa pripovijedati odnosno na neki
način imaju istu pretpostavku o zanimljivosti i novosti Pripovijedna zgoda uvijek je
isprepletena sa opisom u putopisnom tekstu
U pojedinim svojim putopisima Sijarić posebno naglašava ono što je zanimljivo ili što bi
se čitaocu moglo učiniti zanimljivim Taj postupak pronalazimo u zapisu Stara Đakovica u
Zapisima o gradovima kada naglašava da je zanimljivo to što u Đakovici i danas postoji
sedam sekti od ukupno dvanaest koliko ih je u islamu postojalo Neke od tih sekti bavile
su se isključivo proučavanjem duševnih ljudskih osjećanja ljudskim senzibilitetima
Pripadnici sekti Bektašije i Sadija napisali su veliki broj knjiga tako da je Đakovica
nekada bila mjesto učenih ljudi sa puno tekija i derviša Također na isti način zanimljivost
prikazuje i u putopisu Zemun ili bdquoSrebrogradldquo kada govori o imenima ulica koja su data
još u drugoj polovini 18 vijeka i da su neka od tih imena ostala i danas Godine 1816 na
ulicama su postavljene tablice i na kućama brojevi Prvobitno ulice nisu nosile imena
značajnih ličnosti već ona imena koja su im građani dali Tako su postojale ulice Marijina
ulica Rimska Anikina ulica Tri goluba Ulica zelenog drveta itd
U Priči o Leskovcu pisac izdvaja posebnu zanimljivost ndash priču o Radoju Domanoviću
piscu i kako sam Sijarić kaže čvrstom radikalu U Leskovcu je Domanović predavao jezik
i književnost a niko nije znao da je on književnik Domanović je bio jako bogat od oca je
naslijedio veliko imanje bio je dobar crtač i gimnastičar međutim svi su ga poznavali kao
30
boema i čovjeka bez mnogo skrupula Leskovac je poznat i po raznim narodnim pjesmama
a jedna od njih je i pjesma o srpskoj djevojci koja je otišla pod čador turskom miralaju
(gradskom načelniku) i prešla na islam dobivši ime Lejla Sijarić u svom putopisu o
Leskovcu bilježi stihove pjesme gdje majka proklinje svoju kćer
bdquoZašto Sike zašto pod čador da idešldquo
bdquoKako da ne idem miralaj me zove
Miralaj me zove kafu da mu služim
Kafu da mu služim ljuba da mu bidemldquo
Obrazloženje ili okvirObrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta
njegovo razumijevanje načina putopisnog posredovanja Putopisac iscrtava granice
vlastitog diskursa uokviruje prostor unutar kojeg se odvija komunikacija Obrazloženjem
putopisac argumentira logiku vlastitog diskursa i na određen način usmjerava proces
čitanja Iako se ta obrazloženja najčešće nalaze na početku ili kraju samog teksta mogu se
javiti i na bilo kojem drugom mjestu u diskursu
Tipično mjesto okvira ili obrazloženja pojavljuje se u obliku osobnih stavova o namjeri
okolnostima putovanja i diskurzivnoj izvedbi putopisa To doslovno otkriva razloge
pojedinih postupaka Nekada to može biti procjena očekivanja čitaoca koja ujedno i
implicira autorsku poetiku Vrlo često putopisac bira tuđi putopisni tekst kao svoj vodič
On ga na specifičan način usmjerava i vodi njegov diskurs
Kada je u pitanju Ćamil Sijarić i tačnije putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi njegovo
obrazloženje se nalazi u predgovoru On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja
a zatim vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa
putovanja Razlozi tog Sijarićevog putovanja su vrlo jasni jugoslovenski srednjovjekovni
31
gradovi nisu dovoljno istraženi Za mnoge se ne zna kada su građeni koji je bio povod za
to i čijom zaslugom su oni izgrađeni Uspoređuje ih sa spomenicima historije ali ne bilo
kakve historije već one nepoznate i vremenski neodređene one koja nudi mnogo pitanja a
ne dobija odgovore Tako ovaj pisac u putopisu Herceg-Bosno i tvoji gradovi govori o
bosanskohercegovačkim gradovima od perioda srednjeg vijeka preko onoga kada su
vladali Turci pa sve do vremena kada je vlast preuzela Austrougarska carevina
Za sve stare bosanske gradove vezan je po dio istorije nekad ta istorija u knjigama nije
zapisana nego samo u pričama ispričana a nekad samo tragovima i znakovima
nagoviještena Jedan od tih tragova od tih znakova nalazi se u gustoj gori nad Fojnicom i
ko se tamo oštro zagleda vidjeće - gradinu
Ono što čini okvir ovih putopisa karakterističnim jeste i to što sam pisac rijetko spominje
sebe rijetko kada nagovještava tu ich formu Jedan od rijetkih primjera gdje se ističe sam
pisac je njegovo putovanje u grad Daorsa iz putopisa Zapisi o gradovima
Daorsi ili Daversi su ilirsko pleme koje je živjelo u dolini rijeke Neretve u naselju kod
mjesta Ošanjići u blizini Stoca Smatra se da je grad Daorson osnovan u 4 stoljeću prije
Krista na području naseljenom još u brončano doba
Bio sam sam i velim hajd` bože pomozi A ako me noge i iznesu gore ne znam kako će
me dolje snijeti I kako su snosile one jadne Daorse Kako konje njihove kako putnika
kako vojnika kako ženu I je li im upravo zbog te visine i strmine život bio jadan ndash ili su
može biti bili srećni što su na visoku na stijeni pa zbog toga sigurni I nije mi se
drukčije činilo nego da sam se zabo u go kamen kroz koji dalje ne mogu ndash pa hajd`
natrag
U tekstu Putovati znači ndash vidjeti Sijarić kao da objašnjava razlog samog pisanja putopisa
Za njega su putevi ono što spaja i razdvaja ono što vodi na mjesta gdje su nekada bili
gradovi a gdje danas gotovo nema ništa Da nije njih ne bi se znalo kako se nekada
živjelo kako kaže sam Sijarić ldquoNekada su tamo bile pijace na kojima se prodavao vosak
koža srebro čoha vino ndash dok najzad sve nije izumrlo i pijace i gradovi i putevildquo
Putevi su primarni za civilizaciju oni stvaraju velike gradove
Oslobođeni Jasenovac Sijarić započinje rečenicom ldquoIšao sam u logor Jasenovac da
opišem to što ću tamo vidjetildquo Ta efektna rečenica predstavlja sami okvir putopisa On
polazi na put u Jasenovac da otkrije sve te strahote koje su se desile ali ni sam Sijarić ne
sluti šta će sve zateći i vidjeti
Ovaj putopisac svoja obrazloženja namjere i razloge nerijetko nudi i u samom putopisu
dakle ne samo u uvodnom dijelu Kada nailazimo na takva obrazloženja u samom
32
putopisu onda je to najčešće na početku i kraju zapisa Uočavamo početne i završne
rečenice koje su sadržajno i smisleno slične Jedan takav primjer je zapis Vekia Roma na
samom početku Sijarić kazuje o starinama starim gradovima starim zidovima te o
historiji i njenom značenju i smislu Zaključuje da je ona uvijek misteriozna i da niko ne
zna pročitati i tumačiti to što jedna starina kazuje Na kraju putopisa to isto ponavlja opet
govori o starini a posebno o starinama vječnog grada ndash Vekia Rome Ističe kako se te
starine uvijek iznova čitaju i tumače i da tome nema kraja Vrijeme predstavlja
nepoznanicu kako kaže Sijarić vremena su tama pa se čovjek teško snalazi jer vrijeme
stvari čini bezobličnim a ljude bezličnim Isti postupak pronalazimo i u zapisu Grad
bdquoSkupildquo - grad Skoplje gdje opet na početku i kraju Sijarić govori o tome kako svako
putovanje ostaje dugo u sjećanju a to prvenstveno zavisi od toga gdje putujemo i šta smo
vidjeli Neko želi vidjeti nešto novo a neko ipak nešto što je tu decenijama što je upravo
razlog njegovog putovanja u Skoplje vidjeti starine jer su one bdquoduša tog gradaldquo
Ćamil Sijarić posebno naglašava da svaki grad ima dušu koju čovjek treba dobro upoznati
da bi vidio ono što sam grad nudi Prema gradu se treba ponašati kao prema svakom
umjetničkom djelu kao prema slikama i spomenicima koje treba razumjeti i otkriti
Pred Zemunom sam dugo vremena bio nepismen i nisam umio da ga čitam I sve
donedavno nisam znao ni otkad je taj grad tu na Dunavu ni šta u njemu ima od značaja ni
prošlost kakva mu je Trebalo je da se prije kratkog vremena nekoliko dana zadržim u
tome gradu i da ga izbliza vidim
33
Subjekt putopisnog diskursaKategoriju putopisnog subjekta odlikuju pitanja o uporištima putopiščeve legitimacije
načinima njegova predstavljanja perceptivnoj i diskurzivnoj sposobnosti mogućim
podudarnostima i razlikama sa obzirom na mentalne stavove vremena i književna
strujanja
Te obavijesti o putopisnom subjektu su najčešće direktno ponuđene okvirom ali se nalaze i
u svakom dodatnom iskazu u svakom činu U slučaju da se putopisni diskurs približava
izvještajnom polu to povlači da se putopisac pred ispripovijedanim zgodama i opisanom
predmetnošću povlači u drugi plan D Duda ističe kako sam putopisac često posreduje
obavijesti o svom činu pripovijedanja te se zbog toga smatra samosvjesnim ili
osviještenim putopiscem Naime pitanje o subjektu putopisnog diskursa javlja se kao
postupak izravne ili s druge strane neizravne karakterizacije putnika promatrača ili
pripovjedača
Vjerovatno najvažnije obavijesti o putniku nalaze se na događajnoj razini Zahvaljujući
prikazu njegovog djelovanja i ponašanja otkrivamo i njegove osobine Često se u putopisu
susrećemo sa detaljima pa tako se dešava da se spominju mnogi podaci npr o vrstama
obimnosti periodu obroka Međutim takve detalje ne susrećemo u putopisima Ćamila
Sijarića Još jedna komponenta svojstvena putniku je i snalažljivost On se mora prilagoditi
svakodnevnoj logici manje poznatog svijeta Upravo je radi toga potrebna dobra
obaviještenost putopisca
Pored snalažljivosti tu je i perceptivna usmjerenost kao još jedna važna značajka
putopisnog subjekta Neki se putopisci zadržavaju na opisima historijskih znamenitosti
neki na tradiciji svakodnevnom životu neki na opisima prirode Dean Duda smatra kako
dobri promatrači često posežu za usporedbom strukturirajući zapažanja u cjeline koje
funkcioniraju poput malih studija o izgledu navikama i mentalitetima Pripovjedni
postupci koje koristi putopisac u obradi prikazane predmetnosti su znakovi njegove
sklonosti ili indiferentnosti prema njoj
Ako se osvrnemo na sami okvir Sijarićevih putopisa vidjet ćemo da tu nisu ponuđene
obavijesti o putopisnom subjektu Te obavijesti uočavamo u samom dodatnom iskazu u
svakom drugom činu U Zapisima o gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih
dijelova kada se opisuju putevi i historijske znamenitosti kao npr u zapisu Na Dunavu
Estergon kada opisuje samo putovanje i put
34
Put je dobar ravan širok asfaltiran pa je uživanje voziti se i gledati desno i lijevo zemlju
mađarsku onu za koju bi neko rekao zemlju Ungariju - zemlju Ungara ili zemlju Bele
Trećega i Bele Četvrtoga
Kao što je već rečeno putopisac se najčešće spominje kada opisuje neku znamenitost
prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi Kada piše o Pompeji Sijarić
opisuje Vezuv bdquoOno što sam najprije pogledao kad sam se našao u Pompejama bio je
Vezuv Taj uvijek zaplašujući uvijek prijeteći smrtonosni bič zemljin dignut gore nad
ljudskim glavamaldquo
Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi gdje također obavijesti o
putopisnom subjektu pronalazimo u samom događajnom činu Vjerovatno najviše tih
bdquosusretaldquo sa putopiscem imamo u tekstu Putovati znači ndash vidjeti gdje izravno upoznajemo
Sijarića kao putopisca spoznajemo njegovu ljubav prema tom književnom žanru i težnji da
spasi historiju od zaborava Slušajući ljubavnu pjesmu na gramofonskoj ploči u jednoj
ulici na periferiji Sarajeva Sijarić pamti stihove pjesme
Sinoć dođe tuđe momče iz tuđe zemlje a jutros mi konja kuje hoće da ide Više njega crne
oči suze ronjahu ne plačite crne oči opet ću vam doć`
Ono što pisac posebno pamti u toj pjesmi su riječi put i putnik On objašnjava da čak u
rječniku ne postoji niti jedna druga riječ koja ima tako sjetno značenje kao što ga ima
kratka i jednostavna riječ put a što svakako podsjeća na tužne odlaske i sretanja
Oslobođeni Jasenovac nastao je kao rezultat jednog strašnog iskustva Putopisac kao mladi
partizanski oficir je među prvima dospio na to strašno mjesto i pri tome Sijarić nudi detalje
o ljudima koje spaljuju i o glasovima zvukovima koje oni pri tom ispuštaju i o ljudima
koji u baraci te glasove slušaju čekajući da jedne od sljedećih noći i na njih dođe red
detalje koji spadaju u scene epskog užasa kakvih je u literaturi malo
Odsjev plamena vidio bi se na zidovima zgrada u logoru Mi smo taj odsjev gledali kroz
pukotine kroz rupe na barakama I slušali smo otud glasove nikad čovjek nije čuo takve
glasove To više nisu bili ljudski glasovi a ni životinjski Ništa živo ne ispušta iz sebe takve
glasove kao što su bili oni koji su dolazili s druge strane Save iz Gradiške Nisu to bili
pojedinačni glasovi nego je to bilo mnoštvo glasova Tužnih glasova Ne znate kakvih
glasova Takvih da od njih izludite
Iz ovog citata uočavamo subjekt putopisnog diskursa kojeg kroz tekst više pratimo nego
što je to slučaj sa druga dva putopisa a što svakako doprinosi tome da se općenito putopis
Oslobođeni Jasenovac svrstava između beletristike i feljtona Pored samog putopisca tu se
spominju još i vojnici grupa koja je pošla zajedno sa Sijarićem na taj put
35
Putopisni subjek subjektivno iznosi podatke o prostorima kojima putuje spomenicima
historiji običajima i mentalitetu ljudi koje upoznaje te zbivanjima na putu zgodama i
nezgodama i sl Kako bi postigli zanimljivost putopisci često preoblikuju nadograđuju ili
izmišljaju detalje u svojim tekstovima Zbog toga često se dešava situacija da je teško
utvrditi stepen vjerodostojnosti u određenom putopisu Sijarić ne djeluje kao usputni
znatiželjni putopisac već kao putopisac poznavalac određenih historijskih momenata
mjesta gdje se i sam putopis odvija Kako je Oslobođeni Jasenovac potpuno drugačije
djelo u odnosu na druga dva Sijarićeva putopisa možemo uočiti da se u ovom putopisu
izravno prati sam putopisac Čitaoci mogu pratiti putopiščeve misli emocije i ideje tu
neku subjektivnu stranu putopisnog subjekta Kada se zajedno sa ostalim vojnicima
približava logoru Sijarić razmišlja o tome kako će izgledati ono što će vidjeti U njemu se
javlja strah strah od onoga što ga čeka što mu je još uvijek nepoznato a što može
naslutiti
U onom trenutku kada spominje stvarne likove u domenu putopisne priče svi ti likovi
dobivaju sasvim novu nestvarnu dimenziju i nerijetko bivaju samo povod putopisnoj priči
Na isti način djeluju i određeni historijski događaji Upravo u putopisu Oslobođeni
Jasenovac Sijarić susreće jednog bivšeg zatočenika logora koji se igrom sreće uspio
spasiti Od tog susreta pisac bilježi njegovu priču tako da većim dijelom putopisa
možemo pratiti ispovijest osobe koja je bila dio logora i svih njegovih strahota Obavljajući
posao grobara taj čovjek je vidio pravu stranu logora vidio je sve ono što se ne može
zamisliti ili riječima opisati Njegova ispovijest je detaljna to je ispovijest živog svjedoka
koji je primoran svojim rukama zakopavao i žive i mrtve svojim očima vidio razna
mučenja i ubistva zatočenika i svojim ušima čuo očajne vapaje vrisku i strah svih tih ljudi
Za Brešića putopisac je prvo umjetnik riječi koji se u pisanju oslanja podjednako i na
stvarnost i na maštu Za njega je istinito ne samo ono što vidi već i ono što doživljava
Ovo drugo iskustvo širi granice viđenoga tj stvarnoga koje posredovanjem jezika ulazi u
putopis i to ne kao novi oblik stvarnosti već kao oblik doživljene stvarnosti
36
Pripovijedanje i opisivanjeKretanje je zapravo put bez putovanja a svijet kojim se putuje nije opisani svijet (opisom
prikazani svijet) nego tek imenovani imenom oprisutnjeni svijet
Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje
je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost
putopisnog svijeta Sa obzirom na to putopisna obrada se dijeli na općekulturnu
(turističku izvještajnu naučnu) i umjetničku (kulturnu) kako prema dominantnom tipu
diskursa tako i putopiščevoj namjeri i unaprijed zadanoj ulozi koju ima u određenoj
kulturi U središtu književnih putopisa nalazi se subjekt putopisnog diskursa njegova
sposobnost opažanja i to jedinstveno jezičko oblikovanje
Sijarićevi putopisi Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi su prvenstveno
usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje mjestima građevinama
običajima i drugom To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj izvještajnoj ili
naučnoj obradi Sa druge strane u slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se
drugačije odlike
Dean Duda ističe kako ravnopravnost naracije i deskripcije predstavlja temeljno načelo
žanra Kada je u pitanju uloga i omjer ovih dvaju osnovnih izražajnih postupaka u putopisu
- pripovijedanja i opisivanja moguće je zaključiti da u Zapisima o gradovima i Herceg-
Bosno i tvoji gradovi dominira opisivanje zbog veće usmjerenosti prema predmetnosti
svijeta nego prema pripovijedanju zgoda
Ono što Duda svakako napominje je i to da nipošto nije riječ o manjoj vrijednosti
deskripcije u odnosu na naraciju jer su ta dva postupka u putopisu istovrijedna Opisivanje
37
i pripovijedanje se međusobno nadopunjuju ono što je viđeno neodvojivo je od onoga što
je doživljeno
Sijarićevo opisivanje proteže se od onog bdquoformalnogldquo naučnog onog gdje kao historičar
nudi niz pukih činjenica Taj bijeg u prošlost stvara putopisnu stvarnost Međutim trenutni
prikaz datog mjesta pomjera u historiju uz popratne zanimljive priče o događajima i
ljudima koji su na neki način obilježili prostor gdje je i smještena sama putopisna priča
Takvo jedno opisivanje pronalazimo u zapisu iz Beograda kada govori o periodu
Osmanskog carstva u tom gradu
U Beogradu ima jedan broj kuća koje su ostale još od turskih vremena To su kuće
orijentalnog tipa i izvanredna su slika o tome kakav je po prilici mogao izgledati Beograd
kad su u njemu upravljali Turci ndash to jest do prvog odnosno drugog srpskog ustanka a i
neko vrijeme kasnije jer grad se nije ni lako ni brzo mijenjao ni poslije odlaska Turaka
Međutim u njegovim opisivanjima pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici
samog putopisa kao što je ono opisivanje planine Zlatibor
Zlatibor je jedna od onih naših planina koje samo što vas ne zovu dođi ndash a kad im čovjek
dođe onda im dolazi da ga i ne zovu Tek ovdje čini se čovjek osjeti šta znače
prostranstvo i vidici i koliko opijaju visine i širine na visinama čovjek se osjeti moćnijim
Zlatibor je visoka planina ali to ne znači i da je divlja i surova naprotiv ndash ako se za
planinu može reći da je pitoma za ovu bi se to naprije reklo
U knjizi Kultura putovanja Deana Dude primijetit ćemo da se čin pripovijedanja i
književni i svakodnevni zasniva na klasičnom principu neravnoteže tj promjene Da bi
sve to općenito bilo prihvatljivo i za čitaoca zanimljivo mora se nešto dogoditi Ta
uspostavljena ravnoteža mora se poremetiti stvari se moraju promijeniti Događaj je taj
koji zadržava pažnju Upravo je samo putovanje taj događaj i samim tim izaziva nečiju
znatiželju S jedne strane putnik posjeduje dinamiku dok su čitaoci uvjetno rečeno
statični Putnik kao kreator događaja i posjetilac nečeg nepoznatog posjeduje višak
znanja
Znanje je uvijek izvan granica mjesta što ga svakodnevno proizvodimo manje ili više
rutiniranim ustaljenim djelovanjem Narativno oblikovanje toga znanja čini od putnika
pripovjedača Duga tradicija zapadnjačke književnosti pokazuje da je putovanje posve
podudarno sa osnovnim pretpostavkama pripovijedanja i otud vjerojatno njegova
tematska kao i kompozicijska uposlenost posve sukladna spomenutoj pretpostavci
geografije da govori ljudima koji su ovdje ono što se zbiva tamo negdje iza sedam gora i
dolina
38
Te promjene pokazuju narušenu ravnotežu a ona svakako omogućava pripovijedanje Ta
Dudina ideja poklapa se sa Lotmanovim shvatanjem da junak može biti samo onaj koji
prelazi granicu iz jednog semantičkog polja u drugo
Pripovijedanje koje čini okosnicu u ovim Sijarićevim putopisima u događajnom smislu
spada u drugi plan odnosno pripovijedanje je podređeno opisu koji je s druge strane
prožet asocijacijama na prošlost promišljanjima o sebi i vlastitom mjestu u svijetu Ovdje
funkcionira samo kao vezivno tkivo Putopisac u nekoliko rečenica ispripovijeda gdje je
došao ili gdje putuje Samo pripovijedanje svodi na minimalne zgode poput promjene
mjesta u prostoru On prvenstveno donosi opis poput navedenog opis prostora gledan
okom naučnika koji određuje prostorne odnose broji raspoređuje razvrstava Bitno je
napomenuti da Sijarićevi prikazi prostora ne funkcioniraju kao puko i nasumično
opisivanje onoga što vidi već onoga što zna o njemu
U Oslobođenom Jasenovcu pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju
istu poziciju u samom tekstu O užasnim događanjima u logoru Sijarić detaljno
pripovijeda ali isto tako nudi bdquoživeldquo slike kroz iscrpna opisivanja Faruk Dizdarević u
tekstu Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila Sijarića ističe kako
zapisi odnosno cjelokupno to djelo nisu protkani lirskim reminiscencijama tako
karakterističnim za Sijarićev način pripovijedanja On se s druge strane ipak bazira na
faktografiju i užasne slike događaja koji su se tamo dešavali Ono što je svakako
karakteristično i vjerovatno slikovito rečeno jeste Dizdarevićevo viđenje Sijarićevog
pripovijedanja
Taj ugao posmatranja to pripovijedanje doprinosi tome da vas tokom čitanja povremeno
zaboli želudac
Kada je riječ o opisima samog logora i prikazivanja strahota koje su se dešavale tu
poznato je kako je Mladen Iveković bivši zatočenik tog logora istakao kako nema pera
koje bi bilo u stanju opisati strahote i užasnu atmosferu Jasenovca To je nešto što uveliko
nadmašuje svaku ljudsku fantaziju Riječ je o paklu inkviziciji najužasnijem mjestu
krvološtvu divljih zvijeri izbijanju na površinu najtamnijih instikta kakvi se dosad kod
ljudi uopće nisu pojavljivali Bitno je spomenuti i to da u samim opisima peovladavaju
tama tmurna osjećanja i crna boja koja je sasvim simbolična
Učinio sam nekoliko koraka naprijed i stao dalje nisam mogao ndash zaustavila me gomila
cigala i prašine koja ovdje nije žuta nego crna ndash od vatre od gara Danas je ovdje ndash kud
god se okreneš sve crno crna čađa crn katran crni ugarci crna zemlja ndash i mučna toliko
mučna i neizdržljiva pustoš i tišina da od toga čula zabole
39
Sijarić ujednačenim pripovjedačkim tokom izlaže različite načine stradanja tih zatočenika
Međutim ono što upotpunjuje tu sliku svakako su opisi prvenstveno onoga što je vidio
ali isto tako i onoga što je osjetio i doživio gledajući jedan takav užasan prizor
I tu vam čovjeka nije strah od smrti nego od toga kakvom će ga smrću umoriti Rekao sam
vam da je ona od vatre najgora I stoga mnogi ndash kad čuju one jauke preko vode i vide otud
odbljesak vatre ne čekaju drugu noć iduću noć svoju noć ndash noć takvu nego se sami
ubijaju
U putopisu Oslobođeni Jasenovac pronalazimo niz opisa koji su posebno efektni i samim
tim privlače pažnju čitaoca Na samom početku djela u onome što se u ovom radu izdvaja
kao okvir ovog putopisa Ćamil Sijarić ističe namjeru svog putovanja u Jasenovac Odlazi
na to putovanje da opiše ono što će vidjeti Onog trenutka kada stiže ispred logora
Jasenovac zatiče samo ruševine kuća nešto što je bilo ljudsko naselje zatiče paljevinu i
pustoš Sijarić efektno opisuje ono što trenutno vidi a što na samom početku svog
putovanja nije ni slutio da će vidjeti
Karakterističan je i opis rode prvog živog stvorenja kojeg pisac zatiče u Jasenovcu Postoji
mnogo mitova simbola i vjerovanja u raznim kulturama koja su povezana sa rodama
Vijekovima su ove ptice povezivane sa bebama i porodicom gdje je roda simbol početka
života Ćamil Sijarić u Jasenovcu zatiče rodu bijelu visoku gdje stoji na visokom odžaku
oko kojeg se zidovi nisu održali Jedini glas u mrtvoj tišini i jedino živo stvorenje u
jezivom Jasenovcu djeluje kao potpuni paradoks što i pisac vrlo slikovito opisuje
Stoji i gleda nekud u daljinu Tu joj je i gnijezdo ndash crni se veliko cijela gomila granja i
zemlje ndash i u njemu ona Roda Noga joj je duga i tanka kao vlat žita Ponekad se okrene i
gleda ispod sebe opustjelo naselje tako kao da se čudi i pita šta je to bilo šta je to moglo
tako da bude tako da se dogodi tako da se učini A svijet je dolje pod njom izgledao kao
da je doživio potop ndash koji je u svom gnijezdu u Nojevom kovčegu preživjela samo ta ptica
ta roda
40
DotematizacijaMatoš ističe kako putopisac može biti učenjak i šaljivdžija slikar i psiholog fantast i
realist jer u široki okvir putopisa pristaju sve literarne vrste
Dotematizacija uključuje tipove znanja ili obavijesti kojima se nadograđuje osnovno
putopisno izlaganje i postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za
približavanje putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta jer
se osnovnoj strukturi putovanja i opisu predmetnosti mogu dodavati različite tematske
cjeline u kojima se subjekt može pokazati kao vješt pisac ili zanimljiv mislilac Upravo se
postupkom dotematizacije temeljnog putopisnog zbivanja ostvaruje složenost putopisnog
diskursa i omogućuje posredno upoznavanje putopisca i njegova idejnoga svijeta
Branimir Donat hrvatski književni kritičar smatra da je struktura beletrističkog putopisa
za razliku od načina oblikovanja putopisnog teksta kojim dominira naučni način izlaganja
uvijek pružala piscima šanse da govore o svemu i svačemu omogućavala im je da digresija
postane važna okosnica pripovijedanja i da se u okviru reportaže dotaknu i onih tema koje
su se prije gotovo isključivo povezivale uz priču ili roman
Dva osnovna postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija
figuralnim postupcima Uz misaonu nadogradnju koja se u putopisu najčešće javalja kao
manja tekstualna cjelina i svojom motivskom zaokupljenošću upućuje na posebnu
autonomiju upravo tropi i figure značenja pridonese literarizaciji žanra Dean Duda prvi
postupak naziva izravnom a drugi neizravnom dotematizacijom
Primjer osnovne misaone nadogradnje uočavamo u putopisu Herceg-Bosno i tvoji gradovi
gdje pisac slušajući ljubavnu pjesmu razmišlja o sastancima i rastancima ljudima koje
41
spajaju i rastavljaju putevi Razmišlja o prolaznosti života o čovjeku koji je i neprimijetan
u vremenu koje dolazi i prolazi o putu koji čovjeka odvede negdje ali ga i ne vrati
I mi koji niz te puteve nekog pratimo ili sretnemo uvijek smo jedno uzbuđenje jedno
zažareno ljudsko osjećanje jedna teška žalost ili radovanje Put je nešto drugačije od
svega ostalog On je ono što nas spaja ili razdvaja i pred čim često kane naša suza Jer
nekog za kim smo digli svoju ruku da pozdravimo i ispratimo ubrzo će upiti daljina i za
njim ostati prazan put Šta teških briga šta divnih želja šta čežnja šta nada šta pitanja i
pogleda upućujemo ponekad niz put a on ostaje nijem i prazan a dug kao vječnost jer
koliko ih je odveo nekud nekakv put a da ih nije vratio I koliko je duž putova ljudskih
mramorova
Misaona nadogradnja pretvara putopis u ogled i proširujući osnovnu temu putovanja
približava ga hijerarhijski višim žanrovima To je samostalna cjelina koju razlog
putopiščeva nadahnuća povezuje sa događajnim slijedom putovanja Figuralni postupak
dotematizacije nije nužno vezan uz misaonu nadogradnju i može se pojaviti na bilo kojem
mjestu u tekstu Njime se putopisni diskurs širi kao zapažanje dosjetka ili kratka priča
Subjekt putopisnog diskursa dotematizacijskim postupcima pokazuje književno umijeće
slično onome koje se podrazumijeva u hijerarhijski višim vrstama
Postupak dotematizacije pronalazimo i u Oslobođenom Jasenovcu gdje krvavi dječiji
siperčić i na njemu crvenim koncem izvezen patuljak koji za sobom vodi puža u Sijariću
budi razna razmišljanja i pitanja Razmišlja o ratu o tome kako je neko imao sreće i ostao
živ a neko drugi opet iako je sačuvao život izgubio je razum a oni treći koji su se
izgubili u ovom ratu više se nikada neće vratiti
Dani su majski Godina je 1945 Putevima ndash kud god pogledate prolaze vojske Kraj rata
je toliko blizu da prosto možete da ga vidite Neko će se iz njega srećan vratiti Neko lud A
neko Sjetio sam se onog krvavog dječijeg siperčića sa patuljkom i pužem izvezenim
crvenim koncem pa patuljak vodi za rogove puža Ta se mala družina neće vratiti
Prolaze odnekud jednako vojske I sva ti je zemlja čudna ndash i kao da nije ona stara zemlja
nego neka nova koja dolazi samo jednom i samo s proljeća
Mogli bismo zaključiti da upravo taj emotivni dio teksta ta uvjetno rečeno bdquoemotivna
nadogradnjaldquo (kao što je navedeni citat) otkriva ličnost putopisnog subjekta te njegova
shvatanja prirode života čovjeka i prolaznosti U Sijarićevim putopisima prisutan je
figuralni postupak dotematizacije ali i naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj
baštini uz karakterističan književno-estetski stil Takav postupak prepoznajemo u zapisu
Boja riječ i kamen kada Sijarić piše o Jajcu kojeg mnogi slikari slikaju isključivo zbog
42
vodopada sa čim se ovaj putopisac ne slaže Jajce je grad koji ima historiju i koji se nalazi
u Bosni pa ga zbog toga i treba slikati Sijarić ističe kako je nekadašnja nezavisna
bogumilska Bosna u svoje vrijeme bila okupila duhove slobodarske protiv dogme i protiv
crkve U Bosnu se dolazilo i prolazilo da se nadahne slobodama u nju se dolazilo i
dogovaralo i odatle se borilo Ovakve primjere naučnog postupka dotematizacije isključivo
pronalazimo u putopisu Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi dok je
figuralni postupak dotematizacije najviše zastupljen u Oslobođenom Jasenovcu a takvim
postupkom putopisni diskurs se širi i preobražava u esej i kratku priču
Figure kulturalnog pamćenjaPojam bdquoumijeća pamćenjaldquo (ars memorativa) prvenstveno se veže za zapadnjačku tradiciju
Grčki pjesnik Simonid (živio je u 6 st pr n e) izdvaja se kao tvorac općenito umijeća
pamćenja te ovo umijeće definira kao jednu od pet oblasti retorike Smatra se da je
Ciceron najbolje objasnio mnemotehniku u smislu da se princip mnemotehnike sastoji u
43
tome da se odaberu određena mjesta te da se stvore mentalne slike za stvari i mjesta koja
se žele zadržati u svijesti Kada je riječ o pamćenju razlikuje se prirodno i artificijelno a
umijeće pamćenja temelj je artificijelnog pamćenja a kultura sjećanja je univerzalni
fenomen Svaka socijalna grupa manja ili veća posjeduje određeni oblik kulture sjećanja
U prethodnim poglavljima ovog rada bitno se isticalo to da je Ć Sijarić u svojim
putopisima prvenstveno u Zapisima o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi nastojao
sačuvati sjećanje na prošlost te na taj način stvoriti neraskidivu vezu prošlosti i
sadašnjosti a tu vezu isključivo stvara na temeljima prostora i vremena Upravo se smatra
da ono što je prostor za umijeće pamćenja vrijeme je za kulturu sjećanja Tako kultura
sjećanja počiva najviše na oblicima odnosa prema prošlosti dakle u sjećanju se
rekonstruira prošlost Međutim ta prošlost kao takva mora ući u svijest jer ne smije
sasvim nestati moraju postojati svjedočanstva a koja moraju iskazivati neku
karakterističnu diferenciju
Svaka ličnost i svaki historijski fakt se već u svom prispijeću u pamćenje transponiraju u
neki nauk pojam simbol tako oni dobivaju neki smisao postaju element idejnog sistema
društva Iz ove suigre pojmova i iskustva nastaje ono što želimo nazvati figurama sjećanja
Figure sjećanja određuju tri obilježja konkretni spoj s vremenom i prostorom spoj sa
nekom grupom i rekonstruktivnost kao poseban postupak Figure sjećanja su uvijek
prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila Sijarića riječ je o oživljenom
prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu Pojam prostora obuhvata i
svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu (namještaj uređaji prostorije sa svojom
specifičnom uređenošću) što pruža sliku stabilnosti U putopisu Herceg-Bosno i tvoji
gradovi dominantan je spoj s vremenom i prostorom Kada govori o gradu Travniku
Sijarić spaja prošlost i budućnost u obliku tvrđave
Dugo poslije pada Bosne pod Turke Travnik je bio jedno malo mjesto ndash sa malo dućana i
sa hanom ali i sa svojom tvrdom tvrđavom iznad sebe koja je značila sigurnost onih koji tu
žive To je danas onaj stari dio Travnika koji se zove Stara varoš i u kojem je Nova
džamija ndash to jest bila nova u jedno vrlo davno vrijeme kad je načinjena ndash čak godine
1549 što znači da je ta Nova džamija jedna od najstarijih u cijeloj Bosni a reklo bi se i
najljepših
Historija slijedi pamćenje a kulturno pamćenje se usmjerava na fiksne tačke u prošlosti
Međutim prošlost kao takva ndash u tom obliku se ne može održati ona se preoblikuje u
simboličke figure za koje se veže određeno sjećanje Razne pripovijesti one istinite i
neistinite također su figure sjećanja Za kulturno pamćenje nije bitna faktična već
44
prisjećana povijest Tako da su i mitovi figure sjećanja Mnoge priče čija istinitost nije
provjerena i ustanovljena (možemo ih nazvati legendama) također su figure sjećanja a
takve priče u velikoj mjeri pronalazimo i u Sijarićevoj putopisnoj prozi Pišući o Drini
Sijarić priča priču o dvjema sestrama koje su gradile dva grada Jerina s lijeve a njena
sestra sa desne strane Drine Kako je grad sa desne strane bio veći Jerina je zbog toga
otrovala svoju sestru
Ali priča tu nije stala i ide dalje ndash slika Jerinu kao golu ženu i raspusnicu Mlada gola i
željna mladića ndash ona ih je uvodila u svoje odaje da je obljube a poslije bacala ih u Drinu
I sve dok se gore gradio grad Drina je dolje odnosila mladiće Majstori su o tome morali
da ćute A što riječima nisu smjeli da kažu kazali su svojim dlijetima Na jednoj ploči
uzidanoj isklesali su golu ženu ndash u položaju grozno razvratnom da time kažu kakva je
Jerina I tako je kamen govorio ono što jezik nije smio
Kulturno pamćenje uvijek ima svoje posebne nosioce to su najčešće učitelji sveštenici
pisari učenjaci a što svakako možemo povezati sa putopiscem Ć Sijarićem U ulozi
putnika Sijarić čuva sjećanje na Bosnu i Hercegovinu (prvenstveno njene gradove) i
sjećanje na mračnu prošlost kakvo je ono u putopisu Oslobođeni Jasenovac Kulturno
pamćenje se kroz slijed generacija održava putem kulture što sa sobom povlači pitanje
identiteta Identitet se uspostavlja preko pamćenja i sjećanja Tako jedna grupa svoj grupni
identitet može reproducirati samo pamćenjem a osnovu pamćenja čini kultura
Putopis kao takva forma ima upravo taj zadatak da sačuva identitet jedne čitave grupe
Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku prošlost govore o
drevnim gradovima bosanskim kraljevima banovima feudalcima pašama agama i
begovima kazuju o Bosni i Hercegovini Bosancima i Hercegovcima o njihovim
sudbinama I samo ljudsko postojanje zamislivo je samo na tlu i u okviru kulture i društva
Svijest o socijalnom pripadanju (kolektivnom identitetu) temelji se na zajedničkom znanju
i zajedničkom pamćenju koje je obilježeno govorom Kada je riječ o identitetu i njegovom
značaju vjerovatno najviše do izražaja dolazi zapis Tvrdi mi grad Bobovac gdje Sijarić
govori o najznačajnijem i najbolje utvrđenom gradu srednjovjekovne Bosne kojeg je
podigao ban Stjepan II Kotromanić prije prve polovine 14 stoljeća
Bobovac je bio u centru zemlje bosanske ndash u gorostasnom i od puteva udaljenom kraju u
onom gdje je bio i dvor bosanskih banova to jest prijestonica zemlje i vjerovalo se dokle
se god drži tvrdi Bobovac držaće se i cijela Bosna iz ovog se grada branila Bosna I sva
njena snaga bila je tu U tom kamenu ndash na kamenu u tim zidovima što su strčali kao da su
iz stijene izrasli Danas vam to liči na zube starca Jer ono što je nekad krepko stajalo i
45
prijetilo oburvalo se kule tabije podzidi ndash danas su samo gomile ili ako još stoje ndash stoje
žalosno
Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom 20 stoljeća izdvaja se figura
kulturalnog pamćenja Tzv mjesta pamćenja koja književni tekstovi obnavljaju skupom
simboličkih figura javljaju se u funkciji pohranjivanja utemeljenja i očuvanja znanja o
sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke prošlosti U skupu simboličkih
slika stvara se sistem kulture pamćenja koji se u književnim djelima najviše postiže
intertekstualnošću
Mnogi književni teoretičari i kritičari smatraju da je prostor bitan element proznih
književnih djela u cjelosti U Kritici čistog uma Immanuel Kant određuje prostor i
vrijeme kao nužne oblike svake spoznaje počevši od elementarnih opažanja i predstava U
dvadesetom stoljeću veliku pažnju prostoru posvećivali su Max Weber E Durkheim G
Simmel M Foucault i E Husserl To tzv povezivanje književnosti s geografijom dogodilo
se 90-ih godina dvadesetoga stoljeća a pitanje prostora postala je važna tema u mnogim
područjima književnosti Prostor ima zadatak da omogući liku da se kreće da se snalazi da
kroz prostor iskazuje neke svoje osobine karakteristike i vlastite probleme egzistencije
Motiv prostora se u književnom djelu nije dovoljno izučavao Bahtin kaže bdquoProces
osvajanja realnog istorijskog vremena i prostora i realnog istorijskog čoveka koji se nalazio
u njima u književnosti je tekao komplikovano i isprekidanoldquo Bahtin povezuje vrijeme i
prostor i daje mu zajednički naziv hronotop On je zastupao tezu da su osvajane pojedine
strane vremena i prostora dostupne na određenom povijesnom stepenu razvoja
čovječanstva ali ne u dovoljnoj mjeri Bahtin je još i dodao da je došlo vrijeme kada se na
prostor u književnim djelima treba gledati kao na nešto bitno i u skladu sa vremenom jer
je značajno izražavanje neraskidivosti prostora i vremena Prostorna i vremenska obilježja
se stapaju u jednu konkretnu cjelinu vrijeme se bdquosteželdquo postaje umjetnički vidljivo a taj
prostor se uvlači u kretanje vremena sižea Obilježja vremena razotkrivaju se u prostoru a
prostor se osmišljava i meri vremenom
Kada je u pitanju gradski prostor u književnosti Richard Lehan navodi kako grad uvijek
igra veliku ulogu u ljudskoj sudbini bez obzira na način kako je predstavljen te da urbani
konstrukti moraju biti neprestano preispitivani jer su oni artificijelni i diverzni Upravo je
taj gradski prostor često obilježen nelagodom odbojnošću strahom i neprilagođenošću
nasuprot idiličnom i bdquorajskomldquo selu
Tijelo se stjecajem okolnosti našlo u mrskom gradu dok zarobljena bolesna duša žudi za
povratkom u iskon na selo u čedno pastoralno okruženje u zdravlje u čistoću identiteta
46
Za razliku od artificijalnoga grada selo je tijesno povezano sa prirodnom slikom svijeta
Stoga realisti nisu voljeli grad i o urbanoj civilizaciji pišu gotovo isključivo kao o otuđenoj
formi života
U razdoblju moderne prepoznaje se veće zanimanje za urbanu tematiku i fenomene
gradske civilizacije Ona donosi i sasvim novo viđenje grada kao slojevitog prostora u
kojem se pokazuju različite kulturne političke društvene nacionalne i umjetničke
vrijednosti Upravo u razdoblju moderne prvi put se u književnosti grad počinje promatrati
kao proces kao simultanost različitosti Modernistički pisci predstavljaju grad kao
kompleksnu strukturu koja postaje poticaj za čisto mentalne procese Grad postaje mjesto
duševnih kriza U čovjeku se javlja nemir strah nelagoda i beznađe
Dean Duda napominje da djelovanje nadmašuje viđenje u svakodnevnim pričama o
prostoru a to jednostavno znači da se prostor proizvodi kretanjem
Već u samom smislu i razlogu nastanku putopisa Oslobođeni Jasenovac izdvaja se figura
najvećeg sabirnog logora u nekadašnjoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj logor Jasenovac
Sam pojam bdquosabirni logorldquo kao vrsta zatvora koja je stvorena za političke protivnike
pripadnike pojedinih etničkih ili religijskih grupa civila iz kritičnog vojnog područja ili
bilo koju grupu ljudi povlači sa sobom sve negativne konotacije Ćamil Sijarić taj prostor
uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na smrt pa
pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Cjelokupan taj prizor izaziva strah a gluha
tišina smrad od blata od truleži od gasova i same zemlje pojačava to nezaobilazno
osjećanje u njemu Smrt je osnovna misao koja prati ovaj prostor Sijarić ističe da je drveće
i ptice na njima jedino što pokazuje trag života osim toga tu ništa više nije živo
Zato je ova zemlja tako utabana
Zato je tako jadna
Sada je sva crna I ćutljiva Kao kakvo živo a jadno biće koje je mnogo propatilo Ovdje
ima drveća i na njemu ima ptica I reklo bi se da više ništa živo tu nema
Ovo je bilo mjesto umiranja
Logor smrti
Bilo mu je ime Jasenovac
Kroz njegovu kapiju ulazilo se ali se nije i izlazilo
Također Sijarić napominje da to i nije neki veliki prostor ali da je užasan zbog svega
onoga što se na njemu vidi Za njega je to groblje koje se širi i nema granica Možda
jedinu simboliku života pruža slika čovjeka koji je nekako uspio preživjeti između tih
mrtvih ljudskih tijela
47
I eno s kraja vode sa blatne obale između panjeva i vrbovog granja jedan čovjek ustaje
Diže se gore kao avet Poderan je mokar i kaljav Lice mu je u maljama i staro Mršav je i
jadan i izgleda tako kao da je već bio jednom umro pa nekim slučajem oživio i ustao
odozdo između mrtvih Ustajanjem jednog živog čovjeka iz ovog beskrajnog groblja u
vodi bio sam zbunjen i preplašen
D Duda također ističe kako je učestalost tegoba i prostora patnje (kakvo je upravo ovaj
prostor logora) u jasnoj opreci naspram domovine i slobode ali isto tako i jasno definirane
klasne pozicije tj socijalnog statusa Ono možda što je karakteristično za prostor logora i
sam ovaj putopis je i to što Sijarić u samom djelu ne opisuje dovoljno čovjeka zatočenika
njegove misli osjećanja i strah Sve se to nazire u cjelokupnom djelu sva ta osjećanja i
strahovi čovjeka koji očekuje smrt su podloga ovog putopisa ali konkretnih opisa
pronalazimo samo na nekoliko mjesta a jedan takav je i sljedeći
Čovjek u logoru mnogo vidi ali sve ne može vidjeti ndash jer šta vi znate koga sve to dovode na
obalu čujete kako se voz zaustavio i kako lokomotiva brekće i znate da su to tamo
dovedene nove žrtve Najedanput čujete ustaške psovke plač ženski vrisak zapomaganje
pisku djece i jasno vam je da to tamo ustaše ubijaju ženski glasovi se uvijek jače čuju
Žene pred smrt više protestuju nego muškarci A novodovedeni zatočenici više od starih
Možemo uočiti da kod Sijarića često imamo pozivanje na određene objekte i mjesta To su
prvenstveno gradovi i logor u Oslobođenom Jasenovcu Tako i ovdje svaki grad sam za
sebe predstavlja određeno mjesto mjesto pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i
njeno oživljavanje Srednjovjekovne gradine koje baš zbog toga što su gradine i to još
srednjovjekovne asociraju na prošlost dalju i od one koju poznaje i sam putopisac Smatra
se da se na određenim mjestima objektima u gradovima struktuira čovjekov život
njegovo ponašanje putanje koje slijedi kroz prostor i vrijeme jer grad kao takav
reflektira i utjelovljuje moć stvara red u prostoru i vremenu te disciplinu prostora i
vremena
U ovom putopisu (Oslobođeni Jasenovac) izdvaja se i bolnica kao još jedna
karakteristična figura prostora Namijenjena da liječi i time pomogne onima koji su
bolesni ovdje bolnica poprima sasvim drugačije značenje To je bila jedna baraka koja je
postojala samo formalno niti jedan bolesnik te bolnice nije izliječen Kako bi pred
međunarodnom komisijom prekrili tragove stravičnih zločina renovirali su tu bolnicu
Bitno je navesti to da ove podatke Ć Sijarić doznaje od preživjelog logoraša
Ustaše su tom prilikom pobili oko šesdeset bolesnika iz te bolnice onih koji su svojim
izgledom odavali pravo stanje logora Zatim su u bolnicu uneseni novi kreveti Uneseno je
48
i sve drugo što je jednoj bolnici potrebno A onda su ndash na kraju u bolnicu na nove krevete
i u nove postelje uvedeni novi bolesnici Ali oni nisu bili bolesni oni su bili zdravi ljudi ndash
koliko u logoru neko može da bude zdrav ali su i takvi jadno izgledali i imali da
predstavljaju bolesnike Tada smo dobili i nove logorske brojeve Bili su vrlo niski kako bi
se prikrilo pravo brojno stanje logora
U ovom stravičnom okruženju izdvaja se i religijski prostor Za D Dudu religijski prostor
je prostor susreta To je način stvaranja ljepote harmoničnosti i prirodnog idiličnog
prostora Kao i bolnica i ovdje je religijski prostor sasvim formalan Godine 1941 i 1942
u logoru su bili zaveli bogosluženje Za katoličku crkvu i džamiju uređene su bile posebne
sobe
Pop je bio neki Zvonko Brekalo Umro je od tifusa A hodža jedan zatočenik Ustaše su ga
uniformisali dali su mu čin satnika ndash a odmah zatim likvidirali ga ndash objesili su ga
Figuru smrti i grobnice pronalazimo i u putopisu Zapis o gradovima tačnije u zapisu O
Lenjingradu gdje Sijarić govori o stradanjima u Drugom svjetskom ratu Na specifičan
način opisuje grobnice te zajedničke masovne grobnice koje spajaju one sa istim tragičnim
sudbinama a koje su i nazvali bdquobratskim mogilamaldquo Sijarić kazuje o svim žrtvama rata o
tom besmislu koje ne donosi ništa dobro a uzima puno više o svakom pojedincu koji
izgubi dragu osobu
Tu među njih uđi ćutke S kapom u ruci S mislima da su to žrtve kakve si i ti imao u svojoj
zemlji Tako ćeš moći lakše da hodiš kroz ove beskrajne bdquobratske mogileldquo I zublja koja
nad njima gori podsjetiće te na zublje žrtvama u tvojoj zemlji Pa ti ovo groblje dođe kao
ono u tvojoj zemlji ndash nad kojim si već lio svoju suzu za drugovima za prijateljima za
poznanicima I nije ti drukčije nego da ovdje leže i tvoji ndash tvoji znanci
Sijarić piše i o porodici Savič koja je nastradala u tom ratu Posebno ističe bilješke
djevojčice Tanje najmlađe u toj porodici
Kao učenica Tanja je napisala jedno pismo o stradanjima svoje porodice Kratka hronika
djevojčice Tanje svakako da podsjeća i samim tim može se usporediti sa dnevnikom Ane
Frank trinaestogodišnje Židovke koja je u tajnom skrovištu bilježila svoje misli osjećanja
i strahove Te djevojčice dijelile su istu sudbinu jedne od mnogobrojnih žrtava Drugog
svjetskog rata
49
Zaključak Govoreći o književnim vrstama koje ujedinjuju povijesno-znanstveni interes s umjetničkim
oblikovanjem Milivoj Solar kaže ldquoMeđu takvim književno-znanstvenim vrstama od
posebne je važnosti također putopis S jedne strane on može predstavljati doprinos
geografiji ili etnografiji dok s druge strane predstavlja osobitu književnu vrstu u kojoj je
putovanje i opis proputovanih predjela ili zemalja povod za šire umjetničko oblikovanje
zapažanja dojmova i razmišljanja o svemu onom što putopisca zaokuplja tokom
putovanjaldquoemspČesto se na taj način putopis približava eseju ili romanu u kojemu je fabula
organizirana kao slijed događaja koji seemspzbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine
likova Iako postoji to mišljenje da se putopis približava eseju ili romanu i isto tako da se u
posljednje vrijeme pokazuje veći interes za takvim književnim žanrom putopis je svakako
manje istraženo proučavano i na kraju krajeva čitano područje To se pokazuje i kada je u
pitanju Ćamil Sijarić poznatiji je Sijarić romanopisac nego Sijarić putopisac
Ako se vratimo na mišljenje M Solara da je u putopisu fabula organizirana kao slijed
događaja koji se zbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine njih to bismo mogli
povezati sa ovim piscem bar konkretno u putopisu Oslobođeni Jasenovac dok Zapisi o
gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi djeluju na posve drugačiji način Sijarić se više
50
bazira na historiju koja se polahko zaboravlja i kao da nastoji da je spasi od tog zaborava
Njegovi likovi su usputni i bez nekog posebnog značaja osim ako nije riječ o nekoj
historijskoj ličnosti Međutim tu se opet izdvaja Oslobođeni Jasenovac u kojem jedan lik
preuzima ulogu naratora pa kao bivši logoraš grobar priča svoje doživljaje koji djeluju
kao neka vrsta ispovijesti Onog trenutka kada Sijarić govori o historijskim ličnostima
govori ono što je manje i više poznato
Često ne nudi ništa novo i novost nije način njegovog postizanja zanimljivosti ali on je
pisac koji odlično poznaje mjesto na koje putuje a posebno historiju iako nije historičar
već uvijek u svakom smislu samo pisac Njegova historijska priča nije puko kazivanje
činjenica već pravi književno-umjetnički tekst Anegdote i legende su ono što krasi
njegovo pisanje i doprinosi toj zanimljivosti Pokazalo se da su doba mjesto i trajanje
ključni elementi Sijarićevog putopisa On je vremenski i prostorno ovjekovječio i sadašnji
ali i daleki i zagubljeni teritorij Bosne i Hercegovine
Ostavio je jasnu sliku njenih ljudi njihovu historiju i legendu nacionalnu i vjersku
isprepletenost i suprotstavljenost ujedno i pitome i surove prirode te običaja
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti tj putopiščeva objašnjenja o razlozima nastanka nekog
putopisa najčešće se nalaze u samom predgovoru Pokazalo se da je to slučaj i u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja a zatim
vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa putovanja
Sijarić kao razlog svog putovanja navodi tu činjenicu da jugoslavenski srednjovjekovni
gradovi nisu dovoljno istraženi U Oslobođenom Jasenovcu okvir predstavlja uvodna
rečenica Sijarić kaže ldquoIšao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjetildquo
Razlog njegovog putovanja u Jasenovac je namjera da otkrije sve te strahote koje su se
desile s tim da ni sam pisac ne sluti šta će sve zateći i vidjeti
Vjerovatno dvije najvažnije značajke putopisnog subjekta su snalažljivost i perceptivna
usmjerenost Neki se putopisci baziraju na opise historijskih znamenitosti neki na
tradiciju svakodnevni život neki na opise prirode a Sijarić u svoje putopise kombinira sve
te elemente Najviše bdquoizravnih susretaldquo sa putopiscem imamo onda kada opisuje neku
znamenitost prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi U Zapisima o
gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih dijelova kada se opisuju putevi i
historijske znamenitosti Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi Kako je
i navedeno to se najbolje može vidjeti u tekstu Putovati znači ndash vidjeti
Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje
je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost
51
putopisnog svijeta Oba Sijarićeva putopisa Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji
gradovi prvenstveno su usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje
mjestima građevinama i običajima To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj
izvještajnoj ili naučnoj obradi Međutim u tim pripovijedanjima i opisivanjima
pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici samog putopisa S druge strane u
slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se drugačije odlike U tom djelu
pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju istu poziciju u samom
tekstu
Dotematizacija uključuje obavijesti kojima se nadograđuje osnovno putopisno izlaganje i
postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za približavanje
putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta Dva osnovna
postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija figuralnim
postupcima U Sijarićevim putopisima prisutan je figuralni postupak dotematizacije ali i
naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj baštini uz karakterističan književno-
estetski stil
Figure sjećanja su uvijek prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila
Sijarića riječ je o oživljenom prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu
Pojam prostora obuhvata i svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu Figure sjećanja
su uvijek prostorno i vremenski konkretne Putopis ima zadatak da sačuva identitet jedne
čitave zajednice Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku
prošlost U Oslobođenom Jasenovcu u prvom planu izdvaja se figura logora Ovaj pisac taj
prostor uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na
smrt pa pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Sijarić piše isključivo o gradu i
gradskim običajima jer za njega svaki grad predstavlja određeno mjesto mjesto
pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i njeno oživljavanje
52
O piscu
Ćamil Sijarić je da još ovo kažem na kraju bio neobično pitoreskna pojava u našem
ljudskom svijetu i već za života postao predmet mnogih priča i anegdota Bio je oličenje
drevne jednostavnosti i neposrednosti U neprirodnom svijetu bio je prirodan čovjek
Ćamil Sijarić rođen je 18 decembra 1913 godine u Šipovicama kod Bijelog Polja u Crnoj
Gori u jako imućnoj zemljoradničkoj porodici Rano ostaje bez oba roditelja te odrasta
kod strica Osnovnu školu završio je u Godijevu u Bijelom Polju a odemsp1927 doemsp1935
godine pohađa Veliku medresu kralja Aleksandra uemspSkopljuemspiz koje je zbog političke
aktivnosti bio isključen Školovanje nastavlja u Vranju i u gimnaziji maturiraemsp1936
godine Iste te godine upisuje Pravni fakultet uemspBeogradu Diplomirao jeemsp1940 godine a
za vrijeme Drugog svjetskog rataemspslužbuje uemspSarajevuemspMostaruemspBosanskoj Gradiški
iemspBanjaluci Za sekretara Suda narodne časti u Banjaluci izabran jeemsp1945 godine potom je
novinar lista Glas i dramaturg Narodnog pozorišta u Banjaluci U Sarajevo prelaziemsp1947
godine radi u redakciji lista Pregled a potom je u Glavnom odboru Narodnog fronta i
redakciji Zadrugara U literarnu sekciju Radio Sarajeva prelaziemsp1951 godine i tu ostaje
sve do odlaska u mirovinuemsp1983 godine
Već kao đak Velike medrese u Soplju pokazuje interesovanje za književni rad U toj školi
bio je predsjednik literarne družine koja je izdavala časopis bdquoVesnikldquo u kojem je objavio
svoje prve književne radove ndash pjesme 1929 godine Bavio se i sakupljanjem narodnih
epskih pjesama u rodnom Bihoru koje je poslao Srpskoj akademiji nauka u Beogradu (i
danas se te pjesme čuvaju u arhivi spomenute akademije) Književni rad nastavlja
53
objavljujući pjesme u bdquoGajretuldquo bdquoŽeni danasldquo i bdquoPregleduldquo Za vrijeme rata ništa ne
objavljuje Bio je redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i
Akademije naua i umjetnosti Crne Gore
Nagrađen je brojnim nagradama kao što su 27-julska nagrada SR Bosne i Hercegovine
13-julska nagrada SR Crne Gore Andrićeva nagrada i dr
Umro jeemsp6 decembraemsp1989 godine
SažetakPutopis kao forma razvija se još u antici To je književna vrsta tematski oblikovana
putovanjem putopisca koji pripovjeda zgode na putu opisuje prostore kojima putuje i
mjesta na kojima boravi iznosi svoja zapažanja o ljudima koje na putu susreće o njihovim
običajima i načinu života te često o kulturnim i umjetničkim znamenitostima određenih
krajeva Za Ćamila Sijarića putopis je jednostavno opis putovanja zajedno i geografija i
historija i etnografija Historijska priča je ona koja zauzima primarno mjesto u njegovom
putopisnom opusu U ovom masterskom radu prikazali su se Sijarićevi putopisi Zapis o
gradovima Herceg-Bosno i tvoji gradovi i Jasenovac Knjiga Zapisi o gradovima
objavljena je 1970 godine a 1986 Sijarić objavljuje putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi
Po tematici se ovaj putopis može izjednačiti sa putopisom Zapisi o gradovima dok je
Oslobođeni Jasenovac i svojom formom i sadržajem ustrojen na potpuno drugačiji način
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta
Pokazalo se kako te obavijesti pronalazimo u predgovoru ali i u pojedinim zapisima unutar
putopisa Kada je riječ o zanimljivosti mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive
zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru međutim ovaj pisac ipak sve što je
zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način posebno u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi Usputne priče anegdote i legende su osnovni elementi
kojima Sijarić postiže zanimljivost i novost Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna
izražajna postupka u putopisu Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom
20 stoljeća izdvaja se figura kulturalnog pamćenja Ta tzv mjesta pamćenja javljaju se u
funkciji očuvanja znanja o sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke
54
prošlosti Ovi putopisi sadrže niz figura kulturalnih pamćenja kao što se i pokazalo u
samom radu
SummaryTravelouge as form was developed in the classical period It is a literatur category
thematicly shaped with travelers journey in which he narrates about events descripes
places he has seen people he met their customs and way of living and often about cultural
and artistic sights of specific areas For Ćamil Sijarić travelouge is simply description of
travels including geography history and etnhography Historical story is primar in his
travelouge opus This master thresis showed us Sijarićs travelouges Zapis o gradovima
Herceg-Bosno i tvoji gradovi and Jasenovac Zapis o gradovima was published 1970
Herceg-Bosno i tvoji gradovi 1986 Thematically they are very similar while Jasenovac is
with its form and content established differently Framework and notices are authors
expalanations for writing the text We found notices in preface but also in the text of
travelouge Critics claim that most interesting events happen in unknown and far places
However this author search for new and ineresting in his country in a completly different
way as shown in Herceg-Bosno i tvoji gradovi Side stories anecdotes and mhyts are basic
elements for Sijarićs new and interesting storytelling As expressed element of literature of
late 19 and 20 century it stands out figure of cultural memory Those cedilcedil memory placesldquo
occur as intent to preserve knowledge about ourselfs recall historicaly endangered
meaning of common past These travelouges contain series of cultural memories as
shown
55
Literatura Assmann Jann Kulturno pamćenje Pismo sjećanje i politički identitet u ranim
visokim kulturama s njemačkog preveo Vahidin Preljević Biblioteka tEKST
Zenica 2005
Bahtin Mihail Oblici vremena i kronotopa u romanuMatica hrvatska kolo 3
(2008)
Dizdarević Faruk Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila
Sijarića Avlija-portal za kulturu književnost i društvene teme Dostupno na
httpwwwavlijameesejifaruk-dizdarevic-stradalnistvo-kao-umjetnicka-vizija-u-
knjizevnom-djelu-camila-sijarica (2352014)
Duda Dean Priča i putovnje hrvatski romantičarski putopis kao pripovjedni žanr
Matica hrvatska Zagreb 1998
Duda Dean Kultura putovanja Naklada Ljevak Zagreb 2012
Galić Gordana Vladimir Nazor od Splita do piramida - tekst imaginacija
reprezentacija Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske Dostupno
na httphrcaksrcehr86365 (1352014)
Hrvatska opća enciklopedija Leksikografski zavod Miroslav Krleža Zagreb 2008
Dostupno na httpwwwenciklopedijahrNatuknicaaspxID=51177
Isaković Alija Hodoljublje Svjetlost Sarajevo 1973
Kulenović Tvrtko (priredio) Ćamil Sijarić- Zapisi Izabrana djela I-X knjiga
deveta Veselin Masleša Sarajevo 1991
Kulenović Tvrtko Ćamilovi putopisi Diwan - časopis za kulturu Javna biblioteka
Alija Isaković Dostupno na httpwwwdiwanmagcombaarhivadiwan7-
8sadrzajsadrzaj14htm (562014)
Lešić Zdenko i Martinović Juraj (ur) Naučni skup Književno djelo Ćamila
Sijarića Sarajevo 2003
Ivan Lovrenović (2012) Prostori putopisa Dostupno na
httpivanlovrenoviccom201203prostori-putopisa-2 (2762014)
Miličić Irena Teoretičari hodočasnici činovnici tri vrtse renesansnih putopisnih
tekstova Zagreb 2010 Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske
Dostupno na httphrcaksrcehr56766 (1152014)
Nemec Krešimir Čitanje grada Ljevak Zagreb 2010
56
Sijarić Ćamil Zapisi o gradovima Zadruga Sarajevo 1976
Todorova Marija Imaginarni Balkan prevele s engleskog A B Vučen i D
Starčević Biblioteka XX vek 2 izdanje 2006
Zvrko Husein Ćamil Sijarić- pripovjedna proza Dobra knjiga Sarajevo 2013
29
legendom onom koju će čuti usput koju će mu neko ispričati Tako gotovo svaki putopis
ima legendu kao npr što je ima nekadašnja bogata i blistava Hatra
Kralj Daizan naime imao je kćerku A ona je bila takva da ni jedan otac na svijetu ne bi
poželio sličan porod Priča o njoj jedna je od najstrašnijih priča na svijetu a ujedno i
najstrašnija ndash i evo šta se u njoj kaže Kralj sasanidski Sapor Prvi opsjedao je godinama i
godinama tvrdu Hatru ali je Hatra odoljevala ndash branila se i odbranila I kralju Saporu
bilo bi uzalud da se nije u sudbinu Hatre umiješala kćerka njenog kralja Daizana i to
ovako kralju napadaču otkrila je tajne zapise ndash hamajlije koji su svojim božjim moćima
štitili grad Hatru
Iskustvo pustolovine i okus egzotike tačnije upravo ono što čitateljslušatelj želi nije
moguće ponuditi ako se putovanje ne učini tematskom okosnicom teksta To doslovno
znači učiniti ga lijepim Narativni tekstovi su logikom zanimljivosti priče događajne
novosti ili uzbudljivosti što je dominantno smještena u nepoznate prostore ishodišno
tematski upućeni na putovanje i stoga stvaraju od njega strukturu Ta struktura je dugog
trajanja u književnosti pa je jedna od najčešćih uloga koju pripovjedači ili likovi ostvaruju
upravo uloga putnika Putovati je gotovo izjednačeno sa pripovijedati odnosno na neki
način imaju istu pretpostavku o zanimljivosti i novosti Pripovijedna zgoda uvijek je
isprepletena sa opisom u putopisnom tekstu
U pojedinim svojim putopisima Sijarić posebno naglašava ono što je zanimljivo ili što bi
se čitaocu moglo učiniti zanimljivim Taj postupak pronalazimo u zapisu Stara Đakovica u
Zapisima o gradovima kada naglašava da je zanimljivo to što u Đakovici i danas postoji
sedam sekti od ukupno dvanaest koliko ih je u islamu postojalo Neke od tih sekti bavile
su se isključivo proučavanjem duševnih ljudskih osjećanja ljudskim senzibilitetima
Pripadnici sekti Bektašije i Sadija napisali su veliki broj knjiga tako da je Đakovica
nekada bila mjesto učenih ljudi sa puno tekija i derviša Također na isti način zanimljivost
prikazuje i u putopisu Zemun ili bdquoSrebrogradldquo kada govori o imenima ulica koja su data
još u drugoj polovini 18 vijeka i da su neka od tih imena ostala i danas Godine 1816 na
ulicama su postavljene tablice i na kućama brojevi Prvobitno ulice nisu nosile imena
značajnih ličnosti već ona imena koja su im građani dali Tako su postojale ulice Marijina
ulica Rimska Anikina ulica Tri goluba Ulica zelenog drveta itd
U Priči o Leskovcu pisac izdvaja posebnu zanimljivost ndash priču o Radoju Domanoviću
piscu i kako sam Sijarić kaže čvrstom radikalu U Leskovcu je Domanović predavao jezik
i književnost a niko nije znao da je on književnik Domanović je bio jako bogat od oca je
naslijedio veliko imanje bio je dobar crtač i gimnastičar međutim svi su ga poznavali kao
30
boema i čovjeka bez mnogo skrupula Leskovac je poznat i po raznim narodnim pjesmama
a jedna od njih je i pjesma o srpskoj djevojci koja je otišla pod čador turskom miralaju
(gradskom načelniku) i prešla na islam dobivši ime Lejla Sijarić u svom putopisu o
Leskovcu bilježi stihove pjesme gdje majka proklinje svoju kćer
bdquoZašto Sike zašto pod čador da idešldquo
bdquoKako da ne idem miralaj me zove
Miralaj me zove kafu da mu služim
Kafu da mu služim ljuba da mu bidemldquo
Obrazloženje ili okvirObrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta
njegovo razumijevanje načina putopisnog posredovanja Putopisac iscrtava granice
vlastitog diskursa uokviruje prostor unutar kojeg se odvija komunikacija Obrazloženjem
putopisac argumentira logiku vlastitog diskursa i na određen način usmjerava proces
čitanja Iako se ta obrazloženja najčešće nalaze na početku ili kraju samog teksta mogu se
javiti i na bilo kojem drugom mjestu u diskursu
Tipično mjesto okvira ili obrazloženja pojavljuje se u obliku osobnih stavova o namjeri
okolnostima putovanja i diskurzivnoj izvedbi putopisa To doslovno otkriva razloge
pojedinih postupaka Nekada to može biti procjena očekivanja čitaoca koja ujedno i
implicira autorsku poetiku Vrlo često putopisac bira tuđi putopisni tekst kao svoj vodič
On ga na specifičan način usmjerava i vodi njegov diskurs
Kada je u pitanju Ćamil Sijarić i tačnije putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi njegovo
obrazloženje se nalazi u predgovoru On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja
a zatim vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa
putovanja Razlozi tog Sijarićevog putovanja su vrlo jasni jugoslovenski srednjovjekovni
31
gradovi nisu dovoljno istraženi Za mnoge se ne zna kada su građeni koji je bio povod za
to i čijom zaslugom su oni izgrađeni Uspoređuje ih sa spomenicima historije ali ne bilo
kakve historije već one nepoznate i vremenski neodređene one koja nudi mnogo pitanja a
ne dobija odgovore Tako ovaj pisac u putopisu Herceg-Bosno i tvoji gradovi govori o
bosanskohercegovačkim gradovima od perioda srednjeg vijeka preko onoga kada su
vladali Turci pa sve do vremena kada je vlast preuzela Austrougarska carevina
Za sve stare bosanske gradove vezan je po dio istorije nekad ta istorija u knjigama nije
zapisana nego samo u pričama ispričana a nekad samo tragovima i znakovima
nagoviještena Jedan od tih tragova od tih znakova nalazi se u gustoj gori nad Fojnicom i
ko se tamo oštro zagleda vidjeće - gradinu
Ono što čini okvir ovih putopisa karakterističnim jeste i to što sam pisac rijetko spominje
sebe rijetko kada nagovještava tu ich formu Jedan od rijetkih primjera gdje se ističe sam
pisac je njegovo putovanje u grad Daorsa iz putopisa Zapisi o gradovima
Daorsi ili Daversi su ilirsko pleme koje je živjelo u dolini rijeke Neretve u naselju kod
mjesta Ošanjići u blizini Stoca Smatra se da je grad Daorson osnovan u 4 stoljeću prije
Krista na području naseljenom još u brončano doba
Bio sam sam i velim hajd` bože pomozi A ako me noge i iznesu gore ne znam kako će
me dolje snijeti I kako su snosile one jadne Daorse Kako konje njihove kako putnika
kako vojnika kako ženu I je li im upravo zbog te visine i strmine život bio jadan ndash ili su
može biti bili srećni što su na visoku na stijeni pa zbog toga sigurni I nije mi se
drukčije činilo nego da sam se zabo u go kamen kroz koji dalje ne mogu ndash pa hajd`
natrag
U tekstu Putovati znači ndash vidjeti Sijarić kao da objašnjava razlog samog pisanja putopisa
Za njega su putevi ono što spaja i razdvaja ono što vodi na mjesta gdje su nekada bili
gradovi a gdje danas gotovo nema ništa Da nije njih ne bi se znalo kako se nekada
živjelo kako kaže sam Sijarić ldquoNekada su tamo bile pijace na kojima se prodavao vosak
koža srebro čoha vino ndash dok najzad sve nije izumrlo i pijace i gradovi i putevildquo
Putevi su primarni za civilizaciju oni stvaraju velike gradove
Oslobođeni Jasenovac Sijarić započinje rečenicom ldquoIšao sam u logor Jasenovac da
opišem to što ću tamo vidjetildquo Ta efektna rečenica predstavlja sami okvir putopisa On
polazi na put u Jasenovac da otkrije sve te strahote koje su se desile ali ni sam Sijarić ne
sluti šta će sve zateći i vidjeti
Ovaj putopisac svoja obrazloženja namjere i razloge nerijetko nudi i u samom putopisu
dakle ne samo u uvodnom dijelu Kada nailazimo na takva obrazloženja u samom
32
putopisu onda je to najčešće na početku i kraju zapisa Uočavamo početne i završne
rečenice koje su sadržajno i smisleno slične Jedan takav primjer je zapis Vekia Roma na
samom početku Sijarić kazuje o starinama starim gradovima starim zidovima te o
historiji i njenom značenju i smislu Zaključuje da je ona uvijek misteriozna i da niko ne
zna pročitati i tumačiti to što jedna starina kazuje Na kraju putopisa to isto ponavlja opet
govori o starini a posebno o starinama vječnog grada ndash Vekia Rome Ističe kako se te
starine uvijek iznova čitaju i tumače i da tome nema kraja Vrijeme predstavlja
nepoznanicu kako kaže Sijarić vremena su tama pa se čovjek teško snalazi jer vrijeme
stvari čini bezobličnim a ljude bezličnim Isti postupak pronalazimo i u zapisu Grad
bdquoSkupildquo - grad Skoplje gdje opet na početku i kraju Sijarić govori o tome kako svako
putovanje ostaje dugo u sjećanju a to prvenstveno zavisi od toga gdje putujemo i šta smo
vidjeli Neko želi vidjeti nešto novo a neko ipak nešto što je tu decenijama što je upravo
razlog njegovog putovanja u Skoplje vidjeti starine jer su one bdquoduša tog gradaldquo
Ćamil Sijarić posebno naglašava da svaki grad ima dušu koju čovjek treba dobro upoznati
da bi vidio ono što sam grad nudi Prema gradu se treba ponašati kao prema svakom
umjetničkom djelu kao prema slikama i spomenicima koje treba razumjeti i otkriti
Pred Zemunom sam dugo vremena bio nepismen i nisam umio da ga čitam I sve
donedavno nisam znao ni otkad je taj grad tu na Dunavu ni šta u njemu ima od značaja ni
prošlost kakva mu je Trebalo je da se prije kratkog vremena nekoliko dana zadržim u
tome gradu i da ga izbliza vidim
33
Subjekt putopisnog diskursaKategoriju putopisnog subjekta odlikuju pitanja o uporištima putopiščeve legitimacije
načinima njegova predstavljanja perceptivnoj i diskurzivnoj sposobnosti mogućim
podudarnostima i razlikama sa obzirom na mentalne stavove vremena i književna
strujanja
Te obavijesti o putopisnom subjektu su najčešće direktno ponuđene okvirom ali se nalaze i
u svakom dodatnom iskazu u svakom činu U slučaju da se putopisni diskurs približava
izvještajnom polu to povlači da se putopisac pred ispripovijedanim zgodama i opisanom
predmetnošću povlači u drugi plan D Duda ističe kako sam putopisac često posreduje
obavijesti o svom činu pripovijedanja te se zbog toga smatra samosvjesnim ili
osviještenim putopiscem Naime pitanje o subjektu putopisnog diskursa javlja se kao
postupak izravne ili s druge strane neizravne karakterizacije putnika promatrača ili
pripovjedača
Vjerovatno najvažnije obavijesti o putniku nalaze se na događajnoj razini Zahvaljujući
prikazu njegovog djelovanja i ponašanja otkrivamo i njegove osobine Često se u putopisu
susrećemo sa detaljima pa tako se dešava da se spominju mnogi podaci npr o vrstama
obimnosti periodu obroka Međutim takve detalje ne susrećemo u putopisima Ćamila
Sijarića Još jedna komponenta svojstvena putniku je i snalažljivost On se mora prilagoditi
svakodnevnoj logici manje poznatog svijeta Upravo je radi toga potrebna dobra
obaviještenost putopisca
Pored snalažljivosti tu je i perceptivna usmjerenost kao još jedna važna značajka
putopisnog subjekta Neki se putopisci zadržavaju na opisima historijskih znamenitosti
neki na tradiciji svakodnevnom životu neki na opisima prirode Dean Duda smatra kako
dobri promatrači često posežu za usporedbom strukturirajući zapažanja u cjeline koje
funkcioniraju poput malih studija o izgledu navikama i mentalitetima Pripovjedni
postupci koje koristi putopisac u obradi prikazane predmetnosti su znakovi njegove
sklonosti ili indiferentnosti prema njoj
Ako se osvrnemo na sami okvir Sijarićevih putopisa vidjet ćemo da tu nisu ponuđene
obavijesti o putopisnom subjektu Te obavijesti uočavamo u samom dodatnom iskazu u
svakom drugom činu U Zapisima o gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih
dijelova kada se opisuju putevi i historijske znamenitosti kao npr u zapisu Na Dunavu
Estergon kada opisuje samo putovanje i put
34
Put je dobar ravan širok asfaltiran pa je uživanje voziti se i gledati desno i lijevo zemlju
mađarsku onu za koju bi neko rekao zemlju Ungariju - zemlju Ungara ili zemlju Bele
Trećega i Bele Četvrtoga
Kao što je već rečeno putopisac se najčešće spominje kada opisuje neku znamenitost
prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi Kada piše o Pompeji Sijarić
opisuje Vezuv bdquoOno što sam najprije pogledao kad sam se našao u Pompejama bio je
Vezuv Taj uvijek zaplašujući uvijek prijeteći smrtonosni bič zemljin dignut gore nad
ljudskim glavamaldquo
Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi gdje također obavijesti o
putopisnom subjektu pronalazimo u samom događajnom činu Vjerovatno najviše tih
bdquosusretaldquo sa putopiscem imamo u tekstu Putovati znači ndash vidjeti gdje izravno upoznajemo
Sijarića kao putopisca spoznajemo njegovu ljubav prema tom književnom žanru i težnji da
spasi historiju od zaborava Slušajući ljubavnu pjesmu na gramofonskoj ploči u jednoj
ulici na periferiji Sarajeva Sijarić pamti stihove pjesme
Sinoć dođe tuđe momče iz tuđe zemlje a jutros mi konja kuje hoće da ide Više njega crne
oči suze ronjahu ne plačite crne oči opet ću vam doć`
Ono što pisac posebno pamti u toj pjesmi su riječi put i putnik On objašnjava da čak u
rječniku ne postoji niti jedna druga riječ koja ima tako sjetno značenje kao što ga ima
kratka i jednostavna riječ put a što svakako podsjeća na tužne odlaske i sretanja
Oslobođeni Jasenovac nastao je kao rezultat jednog strašnog iskustva Putopisac kao mladi
partizanski oficir je među prvima dospio na to strašno mjesto i pri tome Sijarić nudi detalje
o ljudima koje spaljuju i o glasovima zvukovima koje oni pri tom ispuštaju i o ljudima
koji u baraci te glasove slušaju čekajući da jedne od sljedećih noći i na njih dođe red
detalje koji spadaju u scene epskog užasa kakvih je u literaturi malo
Odsjev plamena vidio bi se na zidovima zgrada u logoru Mi smo taj odsjev gledali kroz
pukotine kroz rupe na barakama I slušali smo otud glasove nikad čovjek nije čuo takve
glasove To više nisu bili ljudski glasovi a ni životinjski Ništa živo ne ispušta iz sebe takve
glasove kao što su bili oni koji su dolazili s druge strane Save iz Gradiške Nisu to bili
pojedinačni glasovi nego je to bilo mnoštvo glasova Tužnih glasova Ne znate kakvih
glasova Takvih da od njih izludite
Iz ovog citata uočavamo subjekt putopisnog diskursa kojeg kroz tekst više pratimo nego
što je to slučaj sa druga dva putopisa a što svakako doprinosi tome da se općenito putopis
Oslobođeni Jasenovac svrstava između beletristike i feljtona Pored samog putopisca tu se
spominju još i vojnici grupa koja je pošla zajedno sa Sijarićem na taj put
35
Putopisni subjek subjektivno iznosi podatke o prostorima kojima putuje spomenicima
historiji običajima i mentalitetu ljudi koje upoznaje te zbivanjima na putu zgodama i
nezgodama i sl Kako bi postigli zanimljivost putopisci često preoblikuju nadograđuju ili
izmišljaju detalje u svojim tekstovima Zbog toga često se dešava situacija da je teško
utvrditi stepen vjerodostojnosti u određenom putopisu Sijarić ne djeluje kao usputni
znatiželjni putopisac već kao putopisac poznavalac određenih historijskih momenata
mjesta gdje se i sam putopis odvija Kako je Oslobođeni Jasenovac potpuno drugačije
djelo u odnosu na druga dva Sijarićeva putopisa možemo uočiti da se u ovom putopisu
izravno prati sam putopisac Čitaoci mogu pratiti putopiščeve misli emocije i ideje tu
neku subjektivnu stranu putopisnog subjekta Kada se zajedno sa ostalim vojnicima
približava logoru Sijarić razmišlja o tome kako će izgledati ono što će vidjeti U njemu se
javlja strah strah od onoga što ga čeka što mu je još uvijek nepoznato a što može
naslutiti
U onom trenutku kada spominje stvarne likove u domenu putopisne priče svi ti likovi
dobivaju sasvim novu nestvarnu dimenziju i nerijetko bivaju samo povod putopisnoj priči
Na isti način djeluju i određeni historijski događaji Upravo u putopisu Oslobođeni
Jasenovac Sijarić susreće jednog bivšeg zatočenika logora koji se igrom sreće uspio
spasiti Od tog susreta pisac bilježi njegovu priču tako da većim dijelom putopisa
možemo pratiti ispovijest osobe koja je bila dio logora i svih njegovih strahota Obavljajući
posao grobara taj čovjek je vidio pravu stranu logora vidio je sve ono što se ne može
zamisliti ili riječima opisati Njegova ispovijest je detaljna to je ispovijest živog svjedoka
koji je primoran svojim rukama zakopavao i žive i mrtve svojim očima vidio razna
mučenja i ubistva zatočenika i svojim ušima čuo očajne vapaje vrisku i strah svih tih ljudi
Za Brešića putopisac je prvo umjetnik riječi koji se u pisanju oslanja podjednako i na
stvarnost i na maštu Za njega je istinito ne samo ono što vidi već i ono što doživljava
Ovo drugo iskustvo širi granice viđenoga tj stvarnoga koje posredovanjem jezika ulazi u
putopis i to ne kao novi oblik stvarnosti već kao oblik doživljene stvarnosti
36
Pripovijedanje i opisivanjeKretanje je zapravo put bez putovanja a svijet kojim se putuje nije opisani svijet (opisom
prikazani svijet) nego tek imenovani imenom oprisutnjeni svijet
Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje
je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost
putopisnog svijeta Sa obzirom na to putopisna obrada se dijeli na općekulturnu
(turističku izvještajnu naučnu) i umjetničku (kulturnu) kako prema dominantnom tipu
diskursa tako i putopiščevoj namjeri i unaprijed zadanoj ulozi koju ima u određenoj
kulturi U središtu književnih putopisa nalazi se subjekt putopisnog diskursa njegova
sposobnost opažanja i to jedinstveno jezičko oblikovanje
Sijarićevi putopisi Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi su prvenstveno
usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje mjestima građevinama
običajima i drugom To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj izvještajnoj ili
naučnoj obradi Sa druge strane u slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se
drugačije odlike
Dean Duda ističe kako ravnopravnost naracije i deskripcije predstavlja temeljno načelo
žanra Kada je u pitanju uloga i omjer ovih dvaju osnovnih izražajnih postupaka u putopisu
- pripovijedanja i opisivanja moguće je zaključiti da u Zapisima o gradovima i Herceg-
Bosno i tvoji gradovi dominira opisivanje zbog veće usmjerenosti prema predmetnosti
svijeta nego prema pripovijedanju zgoda
Ono što Duda svakako napominje je i to da nipošto nije riječ o manjoj vrijednosti
deskripcije u odnosu na naraciju jer su ta dva postupka u putopisu istovrijedna Opisivanje
37
i pripovijedanje se međusobno nadopunjuju ono što je viđeno neodvojivo je od onoga što
je doživljeno
Sijarićevo opisivanje proteže se od onog bdquoformalnogldquo naučnog onog gdje kao historičar
nudi niz pukih činjenica Taj bijeg u prošlost stvara putopisnu stvarnost Međutim trenutni
prikaz datog mjesta pomjera u historiju uz popratne zanimljive priče o događajima i
ljudima koji su na neki način obilježili prostor gdje je i smještena sama putopisna priča
Takvo jedno opisivanje pronalazimo u zapisu iz Beograda kada govori o periodu
Osmanskog carstva u tom gradu
U Beogradu ima jedan broj kuća koje su ostale još od turskih vremena To su kuće
orijentalnog tipa i izvanredna su slika o tome kakav je po prilici mogao izgledati Beograd
kad su u njemu upravljali Turci ndash to jest do prvog odnosno drugog srpskog ustanka a i
neko vrijeme kasnije jer grad se nije ni lako ni brzo mijenjao ni poslije odlaska Turaka
Međutim u njegovim opisivanjima pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici
samog putopisa kao što je ono opisivanje planine Zlatibor
Zlatibor je jedna od onih naših planina koje samo što vas ne zovu dođi ndash a kad im čovjek
dođe onda im dolazi da ga i ne zovu Tek ovdje čini se čovjek osjeti šta znače
prostranstvo i vidici i koliko opijaju visine i širine na visinama čovjek se osjeti moćnijim
Zlatibor je visoka planina ali to ne znači i da je divlja i surova naprotiv ndash ako se za
planinu može reći da je pitoma za ovu bi se to naprije reklo
U knjizi Kultura putovanja Deana Dude primijetit ćemo da se čin pripovijedanja i
književni i svakodnevni zasniva na klasičnom principu neravnoteže tj promjene Da bi
sve to općenito bilo prihvatljivo i za čitaoca zanimljivo mora se nešto dogoditi Ta
uspostavljena ravnoteža mora se poremetiti stvari se moraju promijeniti Događaj je taj
koji zadržava pažnju Upravo je samo putovanje taj događaj i samim tim izaziva nečiju
znatiželju S jedne strane putnik posjeduje dinamiku dok su čitaoci uvjetno rečeno
statični Putnik kao kreator događaja i posjetilac nečeg nepoznatog posjeduje višak
znanja
Znanje je uvijek izvan granica mjesta što ga svakodnevno proizvodimo manje ili više
rutiniranim ustaljenim djelovanjem Narativno oblikovanje toga znanja čini od putnika
pripovjedača Duga tradicija zapadnjačke književnosti pokazuje da je putovanje posve
podudarno sa osnovnim pretpostavkama pripovijedanja i otud vjerojatno njegova
tematska kao i kompozicijska uposlenost posve sukladna spomenutoj pretpostavci
geografije da govori ljudima koji su ovdje ono što se zbiva tamo negdje iza sedam gora i
dolina
38
Te promjene pokazuju narušenu ravnotežu a ona svakako omogućava pripovijedanje Ta
Dudina ideja poklapa se sa Lotmanovim shvatanjem da junak može biti samo onaj koji
prelazi granicu iz jednog semantičkog polja u drugo
Pripovijedanje koje čini okosnicu u ovim Sijarićevim putopisima u događajnom smislu
spada u drugi plan odnosno pripovijedanje je podređeno opisu koji je s druge strane
prožet asocijacijama na prošlost promišljanjima o sebi i vlastitom mjestu u svijetu Ovdje
funkcionira samo kao vezivno tkivo Putopisac u nekoliko rečenica ispripovijeda gdje je
došao ili gdje putuje Samo pripovijedanje svodi na minimalne zgode poput promjene
mjesta u prostoru On prvenstveno donosi opis poput navedenog opis prostora gledan
okom naučnika koji određuje prostorne odnose broji raspoređuje razvrstava Bitno je
napomenuti da Sijarićevi prikazi prostora ne funkcioniraju kao puko i nasumično
opisivanje onoga što vidi već onoga što zna o njemu
U Oslobođenom Jasenovcu pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju
istu poziciju u samom tekstu O užasnim događanjima u logoru Sijarić detaljno
pripovijeda ali isto tako nudi bdquoživeldquo slike kroz iscrpna opisivanja Faruk Dizdarević u
tekstu Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila Sijarića ističe kako
zapisi odnosno cjelokupno to djelo nisu protkani lirskim reminiscencijama tako
karakterističnim za Sijarićev način pripovijedanja On se s druge strane ipak bazira na
faktografiju i užasne slike događaja koji su se tamo dešavali Ono što je svakako
karakteristično i vjerovatno slikovito rečeno jeste Dizdarevićevo viđenje Sijarićevog
pripovijedanja
Taj ugao posmatranja to pripovijedanje doprinosi tome da vas tokom čitanja povremeno
zaboli želudac
Kada je riječ o opisima samog logora i prikazivanja strahota koje su se dešavale tu
poznato je kako je Mladen Iveković bivši zatočenik tog logora istakao kako nema pera
koje bi bilo u stanju opisati strahote i užasnu atmosferu Jasenovca To je nešto što uveliko
nadmašuje svaku ljudsku fantaziju Riječ je o paklu inkviziciji najužasnijem mjestu
krvološtvu divljih zvijeri izbijanju na površinu najtamnijih instikta kakvi se dosad kod
ljudi uopće nisu pojavljivali Bitno je spomenuti i to da u samim opisima peovladavaju
tama tmurna osjećanja i crna boja koja je sasvim simbolična
Učinio sam nekoliko koraka naprijed i stao dalje nisam mogao ndash zaustavila me gomila
cigala i prašine koja ovdje nije žuta nego crna ndash od vatre od gara Danas je ovdje ndash kud
god se okreneš sve crno crna čađa crn katran crni ugarci crna zemlja ndash i mučna toliko
mučna i neizdržljiva pustoš i tišina da od toga čula zabole
39
Sijarić ujednačenim pripovjedačkim tokom izlaže različite načine stradanja tih zatočenika
Međutim ono što upotpunjuje tu sliku svakako su opisi prvenstveno onoga što je vidio
ali isto tako i onoga što je osjetio i doživio gledajući jedan takav užasan prizor
I tu vam čovjeka nije strah od smrti nego od toga kakvom će ga smrću umoriti Rekao sam
vam da je ona od vatre najgora I stoga mnogi ndash kad čuju one jauke preko vode i vide otud
odbljesak vatre ne čekaju drugu noć iduću noć svoju noć ndash noć takvu nego se sami
ubijaju
U putopisu Oslobođeni Jasenovac pronalazimo niz opisa koji su posebno efektni i samim
tim privlače pažnju čitaoca Na samom početku djela u onome što se u ovom radu izdvaja
kao okvir ovog putopisa Ćamil Sijarić ističe namjeru svog putovanja u Jasenovac Odlazi
na to putovanje da opiše ono što će vidjeti Onog trenutka kada stiže ispred logora
Jasenovac zatiče samo ruševine kuća nešto što je bilo ljudsko naselje zatiče paljevinu i
pustoš Sijarić efektno opisuje ono što trenutno vidi a što na samom početku svog
putovanja nije ni slutio da će vidjeti
Karakterističan je i opis rode prvog živog stvorenja kojeg pisac zatiče u Jasenovcu Postoji
mnogo mitova simbola i vjerovanja u raznim kulturama koja su povezana sa rodama
Vijekovima su ove ptice povezivane sa bebama i porodicom gdje je roda simbol početka
života Ćamil Sijarić u Jasenovcu zatiče rodu bijelu visoku gdje stoji na visokom odžaku
oko kojeg se zidovi nisu održali Jedini glas u mrtvoj tišini i jedino živo stvorenje u
jezivom Jasenovcu djeluje kao potpuni paradoks što i pisac vrlo slikovito opisuje
Stoji i gleda nekud u daljinu Tu joj je i gnijezdo ndash crni se veliko cijela gomila granja i
zemlje ndash i u njemu ona Roda Noga joj je duga i tanka kao vlat žita Ponekad se okrene i
gleda ispod sebe opustjelo naselje tako kao da se čudi i pita šta je to bilo šta je to moglo
tako da bude tako da se dogodi tako da se učini A svijet je dolje pod njom izgledao kao
da je doživio potop ndash koji je u svom gnijezdu u Nojevom kovčegu preživjela samo ta ptica
ta roda
40
DotematizacijaMatoš ističe kako putopisac može biti učenjak i šaljivdžija slikar i psiholog fantast i
realist jer u široki okvir putopisa pristaju sve literarne vrste
Dotematizacija uključuje tipove znanja ili obavijesti kojima se nadograđuje osnovno
putopisno izlaganje i postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za
približavanje putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta jer
se osnovnoj strukturi putovanja i opisu predmetnosti mogu dodavati različite tematske
cjeline u kojima se subjekt može pokazati kao vješt pisac ili zanimljiv mislilac Upravo se
postupkom dotematizacije temeljnog putopisnog zbivanja ostvaruje složenost putopisnog
diskursa i omogućuje posredno upoznavanje putopisca i njegova idejnoga svijeta
Branimir Donat hrvatski književni kritičar smatra da je struktura beletrističkog putopisa
za razliku od načina oblikovanja putopisnog teksta kojim dominira naučni način izlaganja
uvijek pružala piscima šanse da govore o svemu i svačemu omogućavala im je da digresija
postane važna okosnica pripovijedanja i da se u okviru reportaže dotaknu i onih tema koje
su se prije gotovo isključivo povezivale uz priču ili roman
Dva osnovna postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija
figuralnim postupcima Uz misaonu nadogradnju koja se u putopisu najčešće javalja kao
manja tekstualna cjelina i svojom motivskom zaokupljenošću upućuje na posebnu
autonomiju upravo tropi i figure značenja pridonese literarizaciji žanra Dean Duda prvi
postupak naziva izravnom a drugi neizravnom dotematizacijom
Primjer osnovne misaone nadogradnje uočavamo u putopisu Herceg-Bosno i tvoji gradovi
gdje pisac slušajući ljubavnu pjesmu razmišlja o sastancima i rastancima ljudima koje
41
spajaju i rastavljaju putevi Razmišlja o prolaznosti života o čovjeku koji je i neprimijetan
u vremenu koje dolazi i prolazi o putu koji čovjeka odvede negdje ali ga i ne vrati
I mi koji niz te puteve nekog pratimo ili sretnemo uvijek smo jedno uzbuđenje jedno
zažareno ljudsko osjećanje jedna teška žalost ili radovanje Put je nešto drugačije od
svega ostalog On je ono što nas spaja ili razdvaja i pred čim često kane naša suza Jer
nekog za kim smo digli svoju ruku da pozdravimo i ispratimo ubrzo će upiti daljina i za
njim ostati prazan put Šta teških briga šta divnih želja šta čežnja šta nada šta pitanja i
pogleda upućujemo ponekad niz put a on ostaje nijem i prazan a dug kao vječnost jer
koliko ih je odveo nekud nekakv put a da ih nije vratio I koliko je duž putova ljudskih
mramorova
Misaona nadogradnja pretvara putopis u ogled i proširujući osnovnu temu putovanja
približava ga hijerarhijski višim žanrovima To je samostalna cjelina koju razlog
putopiščeva nadahnuća povezuje sa događajnim slijedom putovanja Figuralni postupak
dotematizacije nije nužno vezan uz misaonu nadogradnju i može se pojaviti na bilo kojem
mjestu u tekstu Njime se putopisni diskurs širi kao zapažanje dosjetka ili kratka priča
Subjekt putopisnog diskursa dotematizacijskim postupcima pokazuje književno umijeće
slično onome koje se podrazumijeva u hijerarhijski višim vrstama
Postupak dotematizacije pronalazimo i u Oslobođenom Jasenovcu gdje krvavi dječiji
siperčić i na njemu crvenim koncem izvezen patuljak koji za sobom vodi puža u Sijariću
budi razna razmišljanja i pitanja Razmišlja o ratu o tome kako je neko imao sreće i ostao
živ a neko drugi opet iako je sačuvao život izgubio je razum a oni treći koji su se
izgubili u ovom ratu više se nikada neće vratiti
Dani su majski Godina je 1945 Putevima ndash kud god pogledate prolaze vojske Kraj rata
je toliko blizu da prosto možete da ga vidite Neko će se iz njega srećan vratiti Neko lud A
neko Sjetio sam se onog krvavog dječijeg siperčića sa patuljkom i pužem izvezenim
crvenim koncem pa patuljak vodi za rogove puža Ta se mala družina neće vratiti
Prolaze odnekud jednako vojske I sva ti je zemlja čudna ndash i kao da nije ona stara zemlja
nego neka nova koja dolazi samo jednom i samo s proljeća
Mogli bismo zaključiti da upravo taj emotivni dio teksta ta uvjetno rečeno bdquoemotivna
nadogradnjaldquo (kao što je navedeni citat) otkriva ličnost putopisnog subjekta te njegova
shvatanja prirode života čovjeka i prolaznosti U Sijarićevim putopisima prisutan je
figuralni postupak dotematizacije ali i naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj
baštini uz karakterističan književno-estetski stil Takav postupak prepoznajemo u zapisu
Boja riječ i kamen kada Sijarić piše o Jajcu kojeg mnogi slikari slikaju isključivo zbog
42
vodopada sa čim se ovaj putopisac ne slaže Jajce je grad koji ima historiju i koji se nalazi
u Bosni pa ga zbog toga i treba slikati Sijarić ističe kako je nekadašnja nezavisna
bogumilska Bosna u svoje vrijeme bila okupila duhove slobodarske protiv dogme i protiv
crkve U Bosnu se dolazilo i prolazilo da se nadahne slobodama u nju se dolazilo i
dogovaralo i odatle se borilo Ovakve primjere naučnog postupka dotematizacije isključivo
pronalazimo u putopisu Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi dok je
figuralni postupak dotematizacije najviše zastupljen u Oslobođenom Jasenovcu a takvim
postupkom putopisni diskurs se širi i preobražava u esej i kratku priču
Figure kulturalnog pamćenjaPojam bdquoumijeća pamćenjaldquo (ars memorativa) prvenstveno se veže za zapadnjačku tradiciju
Grčki pjesnik Simonid (živio je u 6 st pr n e) izdvaja se kao tvorac općenito umijeća
pamćenja te ovo umijeće definira kao jednu od pet oblasti retorike Smatra se da je
Ciceron najbolje objasnio mnemotehniku u smislu da se princip mnemotehnike sastoji u
43
tome da se odaberu određena mjesta te da se stvore mentalne slike za stvari i mjesta koja
se žele zadržati u svijesti Kada je riječ o pamćenju razlikuje se prirodno i artificijelno a
umijeće pamćenja temelj je artificijelnog pamćenja a kultura sjećanja je univerzalni
fenomen Svaka socijalna grupa manja ili veća posjeduje određeni oblik kulture sjećanja
U prethodnim poglavljima ovog rada bitno se isticalo to da je Ć Sijarić u svojim
putopisima prvenstveno u Zapisima o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi nastojao
sačuvati sjećanje na prošlost te na taj način stvoriti neraskidivu vezu prošlosti i
sadašnjosti a tu vezu isključivo stvara na temeljima prostora i vremena Upravo se smatra
da ono što je prostor za umijeće pamćenja vrijeme je za kulturu sjećanja Tako kultura
sjećanja počiva najviše na oblicima odnosa prema prošlosti dakle u sjećanju se
rekonstruira prošlost Međutim ta prošlost kao takva mora ući u svijest jer ne smije
sasvim nestati moraju postojati svjedočanstva a koja moraju iskazivati neku
karakterističnu diferenciju
Svaka ličnost i svaki historijski fakt se već u svom prispijeću u pamćenje transponiraju u
neki nauk pojam simbol tako oni dobivaju neki smisao postaju element idejnog sistema
društva Iz ove suigre pojmova i iskustva nastaje ono što želimo nazvati figurama sjećanja
Figure sjećanja određuju tri obilježja konkretni spoj s vremenom i prostorom spoj sa
nekom grupom i rekonstruktivnost kao poseban postupak Figure sjećanja su uvijek
prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila Sijarića riječ je o oživljenom
prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu Pojam prostora obuhvata i
svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu (namještaj uređaji prostorije sa svojom
specifičnom uređenošću) što pruža sliku stabilnosti U putopisu Herceg-Bosno i tvoji
gradovi dominantan je spoj s vremenom i prostorom Kada govori o gradu Travniku
Sijarić spaja prošlost i budućnost u obliku tvrđave
Dugo poslije pada Bosne pod Turke Travnik je bio jedno malo mjesto ndash sa malo dućana i
sa hanom ali i sa svojom tvrdom tvrđavom iznad sebe koja je značila sigurnost onih koji tu
žive To je danas onaj stari dio Travnika koji se zove Stara varoš i u kojem je Nova
džamija ndash to jest bila nova u jedno vrlo davno vrijeme kad je načinjena ndash čak godine
1549 što znači da je ta Nova džamija jedna od najstarijih u cijeloj Bosni a reklo bi se i
najljepših
Historija slijedi pamćenje a kulturno pamćenje se usmjerava na fiksne tačke u prošlosti
Međutim prošlost kao takva ndash u tom obliku se ne može održati ona se preoblikuje u
simboličke figure za koje se veže određeno sjećanje Razne pripovijesti one istinite i
neistinite također su figure sjećanja Za kulturno pamćenje nije bitna faktična već
44
prisjećana povijest Tako da su i mitovi figure sjećanja Mnoge priče čija istinitost nije
provjerena i ustanovljena (možemo ih nazvati legendama) također su figure sjećanja a
takve priče u velikoj mjeri pronalazimo i u Sijarićevoj putopisnoj prozi Pišući o Drini
Sijarić priča priču o dvjema sestrama koje su gradile dva grada Jerina s lijeve a njena
sestra sa desne strane Drine Kako je grad sa desne strane bio veći Jerina je zbog toga
otrovala svoju sestru
Ali priča tu nije stala i ide dalje ndash slika Jerinu kao golu ženu i raspusnicu Mlada gola i
željna mladića ndash ona ih je uvodila u svoje odaje da je obljube a poslije bacala ih u Drinu
I sve dok se gore gradio grad Drina je dolje odnosila mladiće Majstori su o tome morali
da ćute A što riječima nisu smjeli da kažu kazali su svojim dlijetima Na jednoj ploči
uzidanoj isklesali su golu ženu ndash u položaju grozno razvratnom da time kažu kakva je
Jerina I tako je kamen govorio ono što jezik nije smio
Kulturno pamćenje uvijek ima svoje posebne nosioce to su najčešće učitelji sveštenici
pisari učenjaci a što svakako možemo povezati sa putopiscem Ć Sijarićem U ulozi
putnika Sijarić čuva sjećanje na Bosnu i Hercegovinu (prvenstveno njene gradove) i
sjećanje na mračnu prošlost kakvo je ono u putopisu Oslobođeni Jasenovac Kulturno
pamćenje se kroz slijed generacija održava putem kulture što sa sobom povlači pitanje
identiteta Identitet se uspostavlja preko pamćenja i sjećanja Tako jedna grupa svoj grupni
identitet može reproducirati samo pamćenjem a osnovu pamćenja čini kultura
Putopis kao takva forma ima upravo taj zadatak da sačuva identitet jedne čitave grupe
Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku prošlost govore o
drevnim gradovima bosanskim kraljevima banovima feudalcima pašama agama i
begovima kazuju o Bosni i Hercegovini Bosancima i Hercegovcima o njihovim
sudbinama I samo ljudsko postojanje zamislivo je samo na tlu i u okviru kulture i društva
Svijest o socijalnom pripadanju (kolektivnom identitetu) temelji se na zajedničkom znanju
i zajedničkom pamćenju koje je obilježeno govorom Kada je riječ o identitetu i njegovom
značaju vjerovatno najviše do izražaja dolazi zapis Tvrdi mi grad Bobovac gdje Sijarić
govori o najznačajnijem i najbolje utvrđenom gradu srednjovjekovne Bosne kojeg je
podigao ban Stjepan II Kotromanić prije prve polovine 14 stoljeća
Bobovac je bio u centru zemlje bosanske ndash u gorostasnom i od puteva udaljenom kraju u
onom gdje je bio i dvor bosanskih banova to jest prijestonica zemlje i vjerovalo se dokle
se god drži tvrdi Bobovac držaće se i cijela Bosna iz ovog se grada branila Bosna I sva
njena snaga bila je tu U tom kamenu ndash na kamenu u tim zidovima što su strčali kao da su
iz stijene izrasli Danas vam to liči na zube starca Jer ono što je nekad krepko stajalo i
45
prijetilo oburvalo se kule tabije podzidi ndash danas su samo gomile ili ako još stoje ndash stoje
žalosno
Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom 20 stoljeća izdvaja se figura
kulturalnog pamćenja Tzv mjesta pamćenja koja književni tekstovi obnavljaju skupom
simboličkih figura javljaju se u funkciji pohranjivanja utemeljenja i očuvanja znanja o
sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke prošlosti U skupu simboličkih
slika stvara se sistem kulture pamćenja koji se u književnim djelima najviše postiže
intertekstualnošću
Mnogi književni teoretičari i kritičari smatraju da je prostor bitan element proznih
književnih djela u cjelosti U Kritici čistog uma Immanuel Kant određuje prostor i
vrijeme kao nužne oblike svake spoznaje počevši od elementarnih opažanja i predstava U
dvadesetom stoljeću veliku pažnju prostoru posvećivali su Max Weber E Durkheim G
Simmel M Foucault i E Husserl To tzv povezivanje književnosti s geografijom dogodilo
se 90-ih godina dvadesetoga stoljeća a pitanje prostora postala je važna tema u mnogim
područjima književnosti Prostor ima zadatak da omogući liku da se kreće da se snalazi da
kroz prostor iskazuje neke svoje osobine karakteristike i vlastite probleme egzistencije
Motiv prostora se u književnom djelu nije dovoljno izučavao Bahtin kaže bdquoProces
osvajanja realnog istorijskog vremena i prostora i realnog istorijskog čoveka koji se nalazio
u njima u književnosti je tekao komplikovano i isprekidanoldquo Bahtin povezuje vrijeme i
prostor i daje mu zajednički naziv hronotop On je zastupao tezu da su osvajane pojedine
strane vremena i prostora dostupne na određenom povijesnom stepenu razvoja
čovječanstva ali ne u dovoljnoj mjeri Bahtin je još i dodao da je došlo vrijeme kada se na
prostor u književnim djelima treba gledati kao na nešto bitno i u skladu sa vremenom jer
je značajno izražavanje neraskidivosti prostora i vremena Prostorna i vremenska obilježja
se stapaju u jednu konkretnu cjelinu vrijeme se bdquosteželdquo postaje umjetnički vidljivo a taj
prostor se uvlači u kretanje vremena sižea Obilježja vremena razotkrivaju se u prostoru a
prostor se osmišljava i meri vremenom
Kada je u pitanju gradski prostor u književnosti Richard Lehan navodi kako grad uvijek
igra veliku ulogu u ljudskoj sudbini bez obzira na način kako je predstavljen te da urbani
konstrukti moraju biti neprestano preispitivani jer su oni artificijelni i diverzni Upravo je
taj gradski prostor često obilježen nelagodom odbojnošću strahom i neprilagođenošću
nasuprot idiličnom i bdquorajskomldquo selu
Tijelo se stjecajem okolnosti našlo u mrskom gradu dok zarobljena bolesna duša žudi za
povratkom u iskon na selo u čedno pastoralno okruženje u zdravlje u čistoću identiteta
46
Za razliku od artificijalnoga grada selo je tijesno povezano sa prirodnom slikom svijeta
Stoga realisti nisu voljeli grad i o urbanoj civilizaciji pišu gotovo isključivo kao o otuđenoj
formi života
U razdoblju moderne prepoznaje se veće zanimanje za urbanu tematiku i fenomene
gradske civilizacije Ona donosi i sasvim novo viđenje grada kao slojevitog prostora u
kojem se pokazuju različite kulturne političke društvene nacionalne i umjetničke
vrijednosti Upravo u razdoblju moderne prvi put se u književnosti grad počinje promatrati
kao proces kao simultanost različitosti Modernistički pisci predstavljaju grad kao
kompleksnu strukturu koja postaje poticaj za čisto mentalne procese Grad postaje mjesto
duševnih kriza U čovjeku se javlja nemir strah nelagoda i beznađe
Dean Duda napominje da djelovanje nadmašuje viđenje u svakodnevnim pričama o
prostoru a to jednostavno znači da se prostor proizvodi kretanjem
Već u samom smislu i razlogu nastanku putopisa Oslobođeni Jasenovac izdvaja se figura
najvećeg sabirnog logora u nekadašnjoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj logor Jasenovac
Sam pojam bdquosabirni logorldquo kao vrsta zatvora koja je stvorena za političke protivnike
pripadnike pojedinih etničkih ili religijskih grupa civila iz kritičnog vojnog područja ili
bilo koju grupu ljudi povlači sa sobom sve negativne konotacije Ćamil Sijarić taj prostor
uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na smrt pa
pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Cjelokupan taj prizor izaziva strah a gluha
tišina smrad od blata od truleži od gasova i same zemlje pojačava to nezaobilazno
osjećanje u njemu Smrt je osnovna misao koja prati ovaj prostor Sijarić ističe da je drveće
i ptice na njima jedino što pokazuje trag života osim toga tu ništa više nije živo
Zato je ova zemlja tako utabana
Zato je tako jadna
Sada je sva crna I ćutljiva Kao kakvo živo a jadno biće koje je mnogo propatilo Ovdje
ima drveća i na njemu ima ptica I reklo bi se da više ništa živo tu nema
Ovo je bilo mjesto umiranja
Logor smrti
Bilo mu je ime Jasenovac
Kroz njegovu kapiju ulazilo se ali se nije i izlazilo
Također Sijarić napominje da to i nije neki veliki prostor ali da je užasan zbog svega
onoga što se na njemu vidi Za njega je to groblje koje se širi i nema granica Možda
jedinu simboliku života pruža slika čovjeka koji je nekako uspio preživjeti između tih
mrtvih ljudskih tijela
47
I eno s kraja vode sa blatne obale između panjeva i vrbovog granja jedan čovjek ustaje
Diže se gore kao avet Poderan je mokar i kaljav Lice mu je u maljama i staro Mršav je i
jadan i izgleda tako kao da je već bio jednom umro pa nekim slučajem oživio i ustao
odozdo između mrtvih Ustajanjem jednog živog čovjeka iz ovog beskrajnog groblja u
vodi bio sam zbunjen i preplašen
D Duda također ističe kako je učestalost tegoba i prostora patnje (kakvo je upravo ovaj
prostor logora) u jasnoj opreci naspram domovine i slobode ali isto tako i jasno definirane
klasne pozicije tj socijalnog statusa Ono možda što je karakteristično za prostor logora i
sam ovaj putopis je i to što Sijarić u samom djelu ne opisuje dovoljno čovjeka zatočenika
njegove misli osjećanja i strah Sve se to nazire u cjelokupnom djelu sva ta osjećanja i
strahovi čovjeka koji očekuje smrt su podloga ovog putopisa ali konkretnih opisa
pronalazimo samo na nekoliko mjesta a jedan takav je i sljedeći
Čovjek u logoru mnogo vidi ali sve ne može vidjeti ndash jer šta vi znate koga sve to dovode na
obalu čujete kako se voz zaustavio i kako lokomotiva brekće i znate da su to tamo
dovedene nove žrtve Najedanput čujete ustaške psovke plač ženski vrisak zapomaganje
pisku djece i jasno vam je da to tamo ustaše ubijaju ženski glasovi se uvijek jače čuju
Žene pred smrt više protestuju nego muškarci A novodovedeni zatočenici više od starih
Možemo uočiti da kod Sijarića često imamo pozivanje na određene objekte i mjesta To su
prvenstveno gradovi i logor u Oslobođenom Jasenovcu Tako i ovdje svaki grad sam za
sebe predstavlja određeno mjesto mjesto pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i
njeno oživljavanje Srednjovjekovne gradine koje baš zbog toga što su gradine i to još
srednjovjekovne asociraju na prošlost dalju i od one koju poznaje i sam putopisac Smatra
se da se na određenim mjestima objektima u gradovima struktuira čovjekov život
njegovo ponašanje putanje koje slijedi kroz prostor i vrijeme jer grad kao takav
reflektira i utjelovljuje moć stvara red u prostoru i vremenu te disciplinu prostora i
vremena
U ovom putopisu (Oslobođeni Jasenovac) izdvaja se i bolnica kao još jedna
karakteristična figura prostora Namijenjena da liječi i time pomogne onima koji su
bolesni ovdje bolnica poprima sasvim drugačije značenje To je bila jedna baraka koja je
postojala samo formalno niti jedan bolesnik te bolnice nije izliječen Kako bi pred
međunarodnom komisijom prekrili tragove stravičnih zločina renovirali su tu bolnicu
Bitno je navesti to da ove podatke Ć Sijarić doznaje od preživjelog logoraša
Ustaše su tom prilikom pobili oko šesdeset bolesnika iz te bolnice onih koji su svojim
izgledom odavali pravo stanje logora Zatim su u bolnicu uneseni novi kreveti Uneseno je
48
i sve drugo što je jednoj bolnici potrebno A onda su ndash na kraju u bolnicu na nove krevete
i u nove postelje uvedeni novi bolesnici Ali oni nisu bili bolesni oni su bili zdravi ljudi ndash
koliko u logoru neko može da bude zdrav ali su i takvi jadno izgledali i imali da
predstavljaju bolesnike Tada smo dobili i nove logorske brojeve Bili su vrlo niski kako bi
se prikrilo pravo brojno stanje logora
U ovom stravičnom okruženju izdvaja se i religijski prostor Za D Dudu religijski prostor
je prostor susreta To je način stvaranja ljepote harmoničnosti i prirodnog idiličnog
prostora Kao i bolnica i ovdje je religijski prostor sasvim formalan Godine 1941 i 1942
u logoru su bili zaveli bogosluženje Za katoličku crkvu i džamiju uređene su bile posebne
sobe
Pop je bio neki Zvonko Brekalo Umro je od tifusa A hodža jedan zatočenik Ustaše su ga
uniformisali dali su mu čin satnika ndash a odmah zatim likvidirali ga ndash objesili su ga
Figuru smrti i grobnice pronalazimo i u putopisu Zapis o gradovima tačnije u zapisu O
Lenjingradu gdje Sijarić govori o stradanjima u Drugom svjetskom ratu Na specifičan
način opisuje grobnice te zajedničke masovne grobnice koje spajaju one sa istim tragičnim
sudbinama a koje su i nazvali bdquobratskim mogilamaldquo Sijarić kazuje o svim žrtvama rata o
tom besmislu koje ne donosi ništa dobro a uzima puno više o svakom pojedincu koji
izgubi dragu osobu
Tu među njih uđi ćutke S kapom u ruci S mislima da su to žrtve kakve si i ti imao u svojoj
zemlji Tako ćeš moći lakše da hodiš kroz ove beskrajne bdquobratske mogileldquo I zublja koja
nad njima gori podsjetiće te na zublje žrtvama u tvojoj zemlji Pa ti ovo groblje dođe kao
ono u tvojoj zemlji ndash nad kojim si već lio svoju suzu za drugovima za prijateljima za
poznanicima I nije ti drukčije nego da ovdje leže i tvoji ndash tvoji znanci
Sijarić piše i o porodici Savič koja je nastradala u tom ratu Posebno ističe bilješke
djevojčice Tanje najmlađe u toj porodici
Kao učenica Tanja je napisala jedno pismo o stradanjima svoje porodice Kratka hronika
djevojčice Tanje svakako da podsjeća i samim tim može se usporediti sa dnevnikom Ane
Frank trinaestogodišnje Židovke koja je u tajnom skrovištu bilježila svoje misli osjećanja
i strahove Te djevojčice dijelile su istu sudbinu jedne od mnogobrojnih žrtava Drugog
svjetskog rata
49
Zaključak Govoreći o književnim vrstama koje ujedinjuju povijesno-znanstveni interes s umjetničkim
oblikovanjem Milivoj Solar kaže ldquoMeđu takvim književno-znanstvenim vrstama od
posebne je važnosti također putopis S jedne strane on može predstavljati doprinos
geografiji ili etnografiji dok s druge strane predstavlja osobitu književnu vrstu u kojoj je
putovanje i opis proputovanih predjela ili zemalja povod za šire umjetničko oblikovanje
zapažanja dojmova i razmišljanja o svemu onom što putopisca zaokuplja tokom
putovanjaldquoemspČesto se na taj način putopis približava eseju ili romanu u kojemu je fabula
organizirana kao slijed događaja koji seemspzbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine
likova Iako postoji to mišljenje da se putopis približava eseju ili romanu i isto tako da se u
posljednje vrijeme pokazuje veći interes za takvim književnim žanrom putopis je svakako
manje istraženo proučavano i na kraju krajeva čitano područje To se pokazuje i kada je u
pitanju Ćamil Sijarić poznatiji je Sijarić romanopisac nego Sijarić putopisac
Ako se vratimo na mišljenje M Solara da je u putopisu fabula organizirana kao slijed
događaja koji se zbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine njih to bismo mogli
povezati sa ovim piscem bar konkretno u putopisu Oslobođeni Jasenovac dok Zapisi o
gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi djeluju na posve drugačiji način Sijarić se više
50
bazira na historiju koja se polahko zaboravlja i kao da nastoji da je spasi od tog zaborava
Njegovi likovi su usputni i bez nekog posebnog značaja osim ako nije riječ o nekoj
historijskoj ličnosti Međutim tu se opet izdvaja Oslobođeni Jasenovac u kojem jedan lik
preuzima ulogu naratora pa kao bivši logoraš grobar priča svoje doživljaje koji djeluju
kao neka vrsta ispovijesti Onog trenutka kada Sijarić govori o historijskim ličnostima
govori ono što je manje i više poznato
Često ne nudi ništa novo i novost nije način njegovog postizanja zanimljivosti ali on je
pisac koji odlično poznaje mjesto na koje putuje a posebno historiju iako nije historičar
već uvijek u svakom smislu samo pisac Njegova historijska priča nije puko kazivanje
činjenica već pravi književno-umjetnički tekst Anegdote i legende su ono što krasi
njegovo pisanje i doprinosi toj zanimljivosti Pokazalo se da su doba mjesto i trajanje
ključni elementi Sijarićevog putopisa On je vremenski i prostorno ovjekovječio i sadašnji
ali i daleki i zagubljeni teritorij Bosne i Hercegovine
Ostavio je jasnu sliku njenih ljudi njihovu historiju i legendu nacionalnu i vjersku
isprepletenost i suprotstavljenost ujedno i pitome i surove prirode te običaja
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti tj putopiščeva objašnjenja o razlozima nastanka nekog
putopisa najčešće se nalaze u samom predgovoru Pokazalo se da je to slučaj i u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja a zatim
vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa putovanja
Sijarić kao razlog svog putovanja navodi tu činjenicu da jugoslavenski srednjovjekovni
gradovi nisu dovoljno istraženi U Oslobođenom Jasenovcu okvir predstavlja uvodna
rečenica Sijarić kaže ldquoIšao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjetildquo
Razlog njegovog putovanja u Jasenovac je namjera da otkrije sve te strahote koje su se
desile s tim da ni sam pisac ne sluti šta će sve zateći i vidjeti
Vjerovatno dvije najvažnije značajke putopisnog subjekta su snalažljivost i perceptivna
usmjerenost Neki se putopisci baziraju na opise historijskih znamenitosti neki na
tradiciju svakodnevni život neki na opise prirode a Sijarić u svoje putopise kombinira sve
te elemente Najviše bdquoizravnih susretaldquo sa putopiscem imamo onda kada opisuje neku
znamenitost prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi U Zapisima o
gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih dijelova kada se opisuju putevi i
historijske znamenitosti Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi Kako je
i navedeno to se najbolje može vidjeti u tekstu Putovati znači ndash vidjeti
Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje
je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost
51
putopisnog svijeta Oba Sijarićeva putopisa Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji
gradovi prvenstveno su usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje
mjestima građevinama i običajima To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj
izvještajnoj ili naučnoj obradi Međutim u tim pripovijedanjima i opisivanjima
pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici samog putopisa S druge strane u
slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se drugačije odlike U tom djelu
pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju istu poziciju u samom
tekstu
Dotematizacija uključuje obavijesti kojima se nadograđuje osnovno putopisno izlaganje i
postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za približavanje
putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta Dva osnovna
postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija figuralnim
postupcima U Sijarićevim putopisima prisutan je figuralni postupak dotematizacije ali i
naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj baštini uz karakterističan književno-
estetski stil
Figure sjećanja su uvijek prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila
Sijarića riječ je o oživljenom prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu
Pojam prostora obuhvata i svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu Figure sjećanja
su uvijek prostorno i vremenski konkretne Putopis ima zadatak da sačuva identitet jedne
čitave zajednice Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku
prošlost U Oslobođenom Jasenovcu u prvom planu izdvaja se figura logora Ovaj pisac taj
prostor uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na
smrt pa pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Sijarić piše isključivo o gradu i
gradskim običajima jer za njega svaki grad predstavlja određeno mjesto mjesto
pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i njeno oživljavanje
52
O piscu
Ćamil Sijarić je da još ovo kažem na kraju bio neobično pitoreskna pojava u našem
ljudskom svijetu i već za života postao predmet mnogih priča i anegdota Bio je oličenje
drevne jednostavnosti i neposrednosti U neprirodnom svijetu bio je prirodan čovjek
Ćamil Sijarić rođen je 18 decembra 1913 godine u Šipovicama kod Bijelog Polja u Crnoj
Gori u jako imućnoj zemljoradničkoj porodici Rano ostaje bez oba roditelja te odrasta
kod strica Osnovnu školu završio je u Godijevu u Bijelom Polju a odemsp1927 doemsp1935
godine pohađa Veliku medresu kralja Aleksandra uemspSkopljuemspiz koje je zbog političke
aktivnosti bio isključen Školovanje nastavlja u Vranju i u gimnaziji maturiraemsp1936
godine Iste te godine upisuje Pravni fakultet uemspBeogradu Diplomirao jeemsp1940 godine a
za vrijeme Drugog svjetskog rataemspslužbuje uemspSarajevuemspMostaruemspBosanskoj Gradiški
iemspBanjaluci Za sekretara Suda narodne časti u Banjaluci izabran jeemsp1945 godine potom je
novinar lista Glas i dramaturg Narodnog pozorišta u Banjaluci U Sarajevo prelaziemsp1947
godine radi u redakciji lista Pregled a potom je u Glavnom odboru Narodnog fronta i
redakciji Zadrugara U literarnu sekciju Radio Sarajeva prelaziemsp1951 godine i tu ostaje
sve do odlaska u mirovinuemsp1983 godine
Već kao đak Velike medrese u Soplju pokazuje interesovanje za književni rad U toj školi
bio je predsjednik literarne družine koja je izdavala časopis bdquoVesnikldquo u kojem je objavio
svoje prve književne radove ndash pjesme 1929 godine Bavio se i sakupljanjem narodnih
epskih pjesama u rodnom Bihoru koje je poslao Srpskoj akademiji nauka u Beogradu (i
danas se te pjesme čuvaju u arhivi spomenute akademije) Književni rad nastavlja
53
objavljujući pjesme u bdquoGajretuldquo bdquoŽeni danasldquo i bdquoPregleduldquo Za vrijeme rata ništa ne
objavljuje Bio je redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i
Akademije naua i umjetnosti Crne Gore
Nagrađen je brojnim nagradama kao što su 27-julska nagrada SR Bosne i Hercegovine
13-julska nagrada SR Crne Gore Andrićeva nagrada i dr
Umro jeemsp6 decembraemsp1989 godine
SažetakPutopis kao forma razvija se još u antici To je književna vrsta tematski oblikovana
putovanjem putopisca koji pripovjeda zgode na putu opisuje prostore kojima putuje i
mjesta na kojima boravi iznosi svoja zapažanja o ljudima koje na putu susreće o njihovim
običajima i načinu života te često o kulturnim i umjetničkim znamenitostima određenih
krajeva Za Ćamila Sijarića putopis je jednostavno opis putovanja zajedno i geografija i
historija i etnografija Historijska priča je ona koja zauzima primarno mjesto u njegovom
putopisnom opusu U ovom masterskom radu prikazali su se Sijarićevi putopisi Zapis o
gradovima Herceg-Bosno i tvoji gradovi i Jasenovac Knjiga Zapisi o gradovima
objavljena je 1970 godine a 1986 Sijarić objavljuje putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi
Po tematici se ovaj putopis može izjednačiti sa putopisom Zapisi o gradovima dok je
Oslobođeni Jasenovac i svojom formom i sadržajem ustrojen na potpuno drugačiji način
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta
Pokazalo se kako te obavijesti pronalazimo u predgovoru ali i u pojedinim zapisima unutar
putopisa Kada je riječ o zanimljivosti mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive
zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru međutim ovaj pisac ipak sve što je
zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način posebno u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi Usputne priče anegdote i legende su osnovni elementi
kojima Sijarić postiže zanimljivost i novost Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna
izražajna postupka u putopisu Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom
20 stoljeća izdvaja se figura kulturalnog pamćenja Ta tzv mjesta pamćenja javljaju se u
funkciji očuvanja znanja o sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke
54
prošlosti Ovi putopisi sadrže niz figura kulturalnih pamćenja kao što se i pokazalo u
samom radu
SummaryTravelouge as form was developed in the classical period It is a literatur category
thematicly shaped with travelers journey in which he narrates about events descripes
places he has seen people he met their customs and way of living and often about cultural
and artistic sights of specific areas For Ćamil Sijarić travelouge is simply description of
travels including geography history and etnhography Historical story is primar in his
travelouge opus This master thresis showed us Sijarićs travelouges Zapis o gradovima
Herceg-Bosno i tvoji gradovi and Jasenovac Zapis o gradovima was published 1970
Herceg-Bosno i tvoji gradovi 1986 Thematically they are very similar while Jasenovac is
with its form and content established differently Framework and notices are authors
expalanations for writing the text We found notices in preface but also in the text of
travelouge Critics claim that most interesting events happen in unknown and far places
However this author search for new and ineresting in his country in a completly different
way as shown in Herceg-Bosno i tvoji gradovi Side stories anecdotes and mhyts are basic
elements for Sijarićs new and interesting storytelling As expressed element of literature of
late 19 and 20 century it stands out figure of cultural memory Those cedilcedil memory placesldquo
occur as intent to preserve knowledge about ourselfs recall historicaly endangered
meaning of common past These travelouges contain series of cultural memories as
shown
55
Literatura Assmann Jann Kulturno pamćenje Pismo sjećanje i politički identitet u ranim
visokim kulturama s njemačkog preveo Vahidin Preljević Biblioteka tEKST
Zenica 2005
Bahtin Mihail Oblici vremena i kronotopa u romanuMatica hrvatska kolo 3
(2008)
Dizdarević Faruk Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila
Sijarića Avlija-portal za kulturu književnost i društvene teme Dostupno na
httpwwwavlijameesejifaruk-dizdarevic-stradalnistvo-kao-umjetnicka-vizija-u-
knjizevnom-djelu-camila-sijarica (2352014)
Duda Dean Priča i putovnje hrvatski romantičarski putopis kao pripovjedni žanr
Matica hrvatska Zagreb 1998
Duda Dean Kultura putovanja Naklada Ljevak Zagreb 2012
Galić Gordana Vladimir Nazor od Splita do piramida - tekst imaginacija
reprezentacija Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske Dostupno
na httphrcaksrcehr86365 (1352014)
Hrvatska opća enciklopedija Leksikografski zavod Miroslav Krleža Zagreb 2008
Dostupno na httpwwwenciklopedijahrNatuknicaaspxID=51177
Isaković Alija Hodoljublje Svjetlost Sarajevo 1973
Kulenović Tvrtko (priredio) Ćamil Sijarić- Zapisi Izabrana djela I-X knjiga
deveta Veselin Masleša Sarajevo 1991
Kulenović Tvrtko Ćamilovi putopisi Diwan - časopis za kulturu Javna biblioteka
Alija Isaković Dostupno na httpwwwdiwanmagcombaarhivadiwan7-
8sadrzajsadrzaj14htm (562014)
Lešić Zdenko i Martinović Juraj (ur) Naučni skup Književno djelo Ćamila
Sijarića Sarajevo 2003
Ivan Lovrenović (2012) Prostori putopisa Dostupno na
httpivanlovrenoviccom201203prostori-putopisa-2 (2762014)
Miličić Irena Teoretičari hodočasnici činovnici tri vrtse renesansnih putopisnih
tekstova Zagreb 2010 Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske
Dostupno na httphrcaksrcehr56766 (1152014)
Nemec Krešimir Čitanje grada Ljevak Zagreb 2010
56
Sijarić Ćamil Zapisi o gradovima Zadruga Sarajevo 1976
Todorova Marija Imaginarni Balkan prevele s engleskog A B Vučen i D
Starčević Biblioteka XX vek 2 izdanje 2006
Zvrko Husein Ćamil Sijarić- pripovjedna proza Dobra knjiga Sarajevo 2013
30
boema i čovjeka bez mnogo skrupula Leskovac je poznat i po raznim narodnim pjesmama
a jedna od njih je i pjesma o srpskoj djevojci koja je otišla pod čador turskom miralaju
(gradskom načelniku) i prešla na islam dobivši ime Lejla Sijarić u svom putopisu o
Leskovcu bilježi stihove pjesme gdje majka proklinje svoju kćer
bdquoZašto Sike zašto pod čador da idešldquo
bdquoKako da ne idem miralaj me zove
Miralaj me zove kafu da mu služim
Kafu da mu služim ljuba da mu bidemldquo
Obrazloženje ili okvirObrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta
njegovo razumijevanje načina putopisnog posredovanja Putopisac iscrtava granice
vlastitog diskursa uokviruje prostor unutar kojeg se odvija komunikacija Obrazloženjem
putopisac argumentira logiku vlastitog diskursa i na određen način usmjerava proces
čitanja Iako se ta obrazloženja najčešće nalaze na početku ili kraju samog teksta mogu se
javiti i na bilo kojem drugom mjestu u diskursu
Tipično mjesto okvira ili obrazloženja pojavljuje se u obliku osobnih stavova o namjeri
okolnostima putovanja i diskurzivnoj izvedbi putopisa To doslovno otkriva razloge
pojedinih postupaka Nekada to može biti procjena očekivanja čitaoca koja ujedno i
implicira autorsku poetiku Vrlo često putopisac bira tuđi putopisni tekst kao svoj vodič
On ga na specifičan način usmjerava i vodi njegov diskurs
Kada je u pitanju Ćamil Sijarić i tačnije putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi njegovo
obrazloženje se nalazi u predgovoru On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja
a zatim vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa
putovanja Razlozi tog Sijarićevog putovanja su vrlo jasni jugoslovenski srednjovjekovni
31
gradovi nisu dovoljno istraženi Za mnoge se ne zna kada su građeni koji je bio povod za
to i čijom zaslugom su oni izgrađeni Uspoređuje ih sa spomenicima historije ali ne bilo
kakve historije već one nepoznate i vremenski neodređene one koja nudi mnogo pitanja a
ne dobija odgovore Tako ovaj pisac u putopisu Herceg-Bosno i tvoji gradovi govori o
bosanskohercegovačkim gradovima od perioda srednjeg vijeka preko onoga kada su
vladali Turci pa sve do vremena kada je vlast preuzela Austrougarska carevina
Za sve stare bosanske gradove vezan je po dio istorije nekad ta istorija u knjigama nije
zapisana nego samo u pričama ispričana a nekad samo tragovima i znakovima
nagoviještena Jedan od tih tragova od tih znakova nalazi se u gustoj gori nad Fojnicom i
ko se tamo oštro zagleda vidjeće - gradinu
Ono što čini okvir ovih putopisa karakterističnim jeste i to što sam pisac rijetko spominje
sebe rijetko kada nagovještava tu ich formu Jedan od rijetkih primjera gdje se ističe sam
pisac je njegovo putovanje u grad Daorsa iz putopisa Zapisi o gradovima
Daorsi ili Daversi su ilirsko pleme koje je živjelo u dolini rijeke Neretve u naselju kod
mjesta Ošanjići u blizini Stoca Smatra se da je grad Daorson osnovan u 4 stoljeću prije
Krista na području naseljenom još u brončano doba
Bio sam sam i velim hajd` bože pomozi A ako me noge i iznesu gore ne znam kako će
me dolje snijeti I kako su snosile one jadne Daorse Kako konje njihove kako putnika
kako vojnika kako ženu I je li im upravo zbog te visine i strmine život bio jadan ndash ili su
može biti bili srećni što su na visoku na stijeni pa zbog toga sigurni I nije mi se
drukčije činilo nego da sam se zabo u go kamen kroz koji dalje ne mogu ndash pa hajd`
natrag
U tekstu Putovati znači ndash vidjeti Sijarić kao da objašnjava razlog samog pisanja putopisa
Za njega su putevi ono što spaja i razdvaja ono što vodi na mjesta gdje su nekada bili
gradovi a gdje danas gotovo nema ništa Da nije njih ne bi se znalo kako se nekada
živjelo kako kaže sam Sijarić ldquoNekada su tamo bile pijace na kojima se prodavao vosak
koža srebro čoha vino ndash dok najzad sve nije izumrlo i pijace i gradovi i putevildquo
Putevi su primarni za civilizaciju oni stvaraju velike gradove
Oslobođeni Jasenovac Sijarić započinje rečenicom ldquoIšao sam u logor Jasenovac da
opišem to što ću tamo vidjetildquo Ta efektna rečenica predstavlja sami okvir putopisa On
polazi na put u Jasenovac da otkrije sve te strahote koje su se desile ali ni sam Sijarić ne
sluti šta će sve zateći i vidjeti
Ovaj putopisac svoja obrazloženja namjere i razloge nerijetko nudi i u samom putopisu
dakle ne samo u uvodnom dijelu Kada nailazimo na takva obrazloženja u samom
32
putopisu onda je to najčešće na početku i kraju zapisa Uočavamo početne i završne
rečenice koje su sadržajno i smisleno slične Jedan takav primjer je zapis Vekia Roma na
samom početku Sijarić kazuje o starinama starim gradovima starim zidovima te o
historiji i njenom značenju i smislu Zaključuje da je ona uvijek misteriozna i da niko ne
zna pročitati i tumačiti to što jedna starina kazuje Na kraju putopisa to isto ponavlja opet
govori o starini a posebno o starinama vječnog grada ndash Vekia Rome Ističe kako se te
starine uvijek iznova čitaju i tumače i da tome nema kraja Vrijeme predstavlja
nepoznanicu kako kaže Sijarić vremena su tama pa se čovjek teško snalazi jer vrijeme
stvari čini bezobličnim a ljude bezličnim Isti postupak pronalazimo i u zapisu Grad
bdquoSkupildquo - grad Skoplje gdje opet na početku i kraju Sijarić govori o tome kako svako
putovanje ostaje dugo u sjećanju a to prvenstveno zavisi od toga gdje putujemo i šta smo
vidjeli Neko želi vidjeti nešto novo a neko ipak nešto što je tu decenijama što je upravo
razlog njegovog putovanja u Skoplje vidjeti starine jer su one bdquoduša tog gradaldquo
Ćamil Sijarić posebno naglašava da svaki grad ima dušu koju čovjek treba dobro upoznati
da bi vidio ono što sam grad nudi Prema gradu se treba ponašati kao prema svakom
umjetničkom djelu kao prema slikama i spomenicima koje treba razumjeti i otkriti
Pred Zemunom sam dugo vremena bio nepismen i nisam umio da ga čitam I sve
donedavno nisam znao ni otkad je taj grad tu na Dunavu ni šta u njemu ima od značaja ni
prošlost kakva mu je Trebalo je da se prije kratkog vremena nekoliko dana zadržim u
tome gradu i da ga izbliza vidim
33
Subjekt putopisnog diskursaKategoriju putopisnog subjekta odlikuju pitanja o uporištima putopiščeve legitimacije
načinima njegova predstavljanja perceptivnoj i diskurzivnoj sposobnosti mogućim
podudarnostima i razlikama sa obzirom na mentalne stavove vremena i književna
strujanja
Te obavijesti o putopisnom subjektu su najčešće direktno ponuđene okvirom ali se nalaze i
u svakom dodatnom iskazu u svakom činu U slučaju da se putopisni diskurs približava
izvještajnom polu to povlači da se putopisac pred ispripovijedanim zgodama i opisanom
predmetnošću povlači u drugi plan D Duda ističe kako sam putopisac često posreduje
obavijesti o svom činu pripovijedanja te se zbog toga smatra samosvjesnim ili
osviještenim putopiscem Naime pitanje o subjektu putopisnog diskursa javlja se kao
postupak izravne ili s druge strane neizravne karakterizacije putnika promatrača ili
pripovjedača
Vjerovatno najvažnije obavijesti o putniku nalaze se na događajnoj razini Zahvaljujući
prikazu njegovog djelovanja i ponašanja otkrivamo i njegove osobine Često se u putopisu
susrećemo sa detaljima pa tako se dešava da se spominju mnogi podaci npr o vrstama
obimnosti periodu obroka Međutim takve detalje ne susrećemo u putopisima Ćamila
Sijarića Još jedna komponenta svojstvena putniku je i snalažljivost On se mora prilagoditi
svakodnevnoj logici manje poznatog svijeta Upravo je radi toga potrebna dobra
obaviještenost putopisca
Pored snalažljivosti tu je i perceptivna usmjerenost kao još jedna važna značajka
putopisnog subjekta Neki se putopisci zadržavaju na opisima historijskih znamenitosti
neki na tradiciji svakodnevnom životu neki na opisima prirode Dean Duda smatra kako
dobri promatrači često posežu za usporedbom strukturirajući zapažanja u cjeline koje
funkcioniraju poput malih studija o izgledu navikama i mentalitetima Pripovjedni
postupci koje koristi putopisac u obradi prikazane predmetnosti su znakovi njegove
sklonosti ili indiferentnosti prema njoj
Ako se osvrnemo na sami okvir Sijarićevih putopisa vidjet ćemo da tu nisu ponuđene
obavijesti o putopisnom subjektu Te obavijesti uočavamo u samom dodatnom iskazu u
svakom drugom činu U Zapisima o gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih
dijelova kada se opisuju putevi i historijske znamenitosti kao npr u zapisu Na Dunavu
Estergon kada opisuje samo putovanje i put
34
Put je dobar ravan širok asfaltiran pa je uživanje voziti se i gledati desno i lijevo zemlju
mađarsku onu za koju bi neko rekao zemlju Ungariju - zemlju Ungara ili zemlju Bele
Trećega i Bele Četvrtoga
Kao što je već rečeno putopisac se najčešće spominje kada opisuje neku znamenitost
prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi Kada piše o Pompeji Sijarić
opisuje Vezuv bdquoOno što sam najprije pogledao kad sam se našao u Pompejama bio je
Vezuv Taj uvijek zaplašujući uvijek prijeteći smrtonosni bič zemljin dignut gore nad
ljudskim glavamaldquo
Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi gdje također obavijesti o
putopisnom subjektu pronalazimo u samom događajnom činu Vjerovatno najviše tih
bdquosusretaldquo sa putopiscem imamo u tekstu Putovati znači ndash vidjeti gdje izravno upoznajemo
Sijarića kao putopisca spoznajemo njegovu ljubav prema tom književnom žanru i težnji da
spasi historiju od zaborava Slušajući ljubavnu pjesmu na gramofonskoj ploči u jednoj
ulici na periferiji Sarajeva Sijarić pamti stihove pjesme
Sinoć dođe tuđe momče iz tuđe zemlje a jutros mi konja kuje hoće da ide Više njega crne
oči suze ronjahu ne plačite crne oči opet ću vam doć`
Ono što pisac posebno pamti u toj pjesmi su riječi put i putnik On objašnjava da čak u
rječniku ne postoji niti jedna druga riječ koja ima tako sjetno značenje kao što ga ima
kratka i jednostavna riječ put a što svakako podsjeća na tužne odlaske i sretanja
Oslobođeni Jasenovac nastao je kao rezultat jednog strašnog iskustva Putopisac kao mladi
partizanski oficir je među prvima dospio na to strašno mjesto i pri tome Sijarić nudi detalje
o ljudima koje spaljuju i o glasovima zvukovima koje oni pri tom ispuštaju i o ljudima
koji u baraci te glasove slušaju čekajući da jedne od sljedećih noći i na njih dođe red
detalje koji spadaju u scene epskog užasa kakvih je u literaturi malo
Odsjev plamena vidio bi se na zidovima zgrada u logoru Mi smo taj odsjev gledali kroz
pukotine kroz rupe na barakama I slušali smo otud glasove nikad čovjek nije čuo takve
glasove To više nisu bili ljudski glasovi a ni životinjski Ništa živo ne ispušta iz sebe takve
glasove kao što su bili oni koji su dolazili s druge strane Save iz Gradiške Nisu to bili
pojedinačni glasovi nego je to bilo mnoštvo glasova Tužnih glasova Ne znate kakvih
glasova Takvih da od njih izludite
Iz ovog citata uočavamo subjekt putopisnog diskursa kojeg kroz tekst više pratimo nego
što je to slučaj sa druga dva putopisa a što svakako doprinosi tome da se općenito putopis
Oslobođeni Jasenovac svrstava između beletristike i feljtona Pored samog putopisca tu se
spominju još i vojnici grupa koja je pošla zajedno sa Sijarićem na taj put
35
Putopisni subjek subjektivno iznosi podatke o prostorima kojima putuje spomenicima
historiji običajima i mentalitetu ljudi koje upoznaje te zbivanjima na putu zgodama i
nezgodama i sl Kako bi postigli zanimljivost putopisci često preoblikuju nadograđuju ili
izmišljaju detalje u svojim tekstovima Zbog toga često se dešava situacija da je teško
utvrditi stepen vjerodostojnosti u određenom putopisu Sijarić ne djeluje kao usputni
znatiželjni putopisac već kao putopisac poznavalac određenih historijskih momenata
mjesta gdje se i sam putopis odvija Kako je Oslobođeni Jasenovac potpuno drugačije
djelo u odnosu na druga dva Sijarićeva putopisa možemo uočiti da se u ovom putopisu
izravno prati sam putopisac Čitaoci mogu pratiti putopiščeve misli emocije i ideje tu
neku subjektivnu stranu putopisnog subjekta Kada se zajedno sa ostalim vojnicima
približava logoru Sijarić razmišlja o tome kako će izgledati ono što će vidjeti U njemu se
javlja strah strah od onoga što ga čeka što mu je još uvijek nepoznato a što može
naslutiti
U onom trenutku kada spominje stvarne likove u domenu putopisne priče svi ti likovi
dobivaju sasvim novu nestvarnu dimenziju i nerijetko bivaju samo povod putopisnoj priči
Na isti način djeluju i određeni historijski događaji Upravo u putopisu Oslobođeni
Jasenovac Sijarić susreće jednog bivšeg zatočenika logora koji se igrom sreće uspio
spasiti Od tog susreta pisac bilježi njegovu priču tako da većim dijelom putopisa
možemo pratiti ispovijest osobe koja je bila dio logora i svih njegovih strahota Obavljajući
posao grobara taj čovjek je vidio pravu stranu logora vidio je sve ono što se ne može
zamisliti ili riječima opisati Njegova ispovijest je detaljna to je ispovijest živog svjedoka
koji je primoran svojim rukama zakopavao i žive i mrtve svojim očima vidio razna
mučenja i ubistva zatočenika i svojim ušima čuo očajne vapaje vrisku i strah svih tih ljudi
Za Brešića putopisac je prvo umjetnik riječi koji se u pisanju oslanja podjednako i na
stvarnost i na maštu Za njega je istinito ne samo ono što vidi već i ono što doživljava
Ovo drugo iskustvo širi granice viđenoga tj stvarnoga koje posredovanjem jezika ulazi u
putopis i to ne kao novi oblik stvarnosti već kao oblik doživljene stvarnosti
36
Pripovijedanje i opisivanjeKretanje je zapravo put bez putovanja a svijet kojim se putuje nije opisani svijet (opisom
prikazani svijet) nego tek imenovani imenom oprisutnjeni svijet
Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje
je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost
putopisnog svijeta Sa obzirom na to putopisna obrada se dijeli na općekulturnu
(turističku izvještajnu naučnu) i umjetničku (kulturnu) kako prema dominantnom tipu
diskursa tako i putopiščevoj namjeri i unaprijed zadanoj ulozi koju ima u određenoj
kulturi U središtu književnih putopisa nalazi se subjekt putopisnog diskursa njegova
sposobnost opažanja i to jedinstveno jezičko oblikovanje
Sijarićevi putopisi Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi su prvenstveno
usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje mjestima građevinama
običajima i drugom To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj izvještajnoj ili
naučnoj obradi Sa druge strane u slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se
drugačije odlike
Dean Duda ističe kako ravnopravnost naracije i deskripcije predstavlja temeljno načelo
žanra Kada je u pitanju uloga i omjer ovih dvaju osnovnih izražajnih postupaka u putopisu
- pripovijedanja i opisivanja moguće je zaključiti da u Zapisima o gradovima i Herceg-
Bosno i tvoji gradovi dominira opisivanje zbog veće usmjerenosti prema predmetnosti
svijeta nego prema pripovijedanju zgoda
Ono što Duda svakako napominje je i to da nipošto nije riječ o manjoj vrijednosti
deskripcije u odnosu na naraciju jer su ta dva postupka u putopisu istovrijedna Opisivanje
37
i pripovijedanje se međusobno nadopunjuju ono što je viđeno neodvojivo je od onoga što
je doživljeno
Sijarićevo opisivanje proteže se od onog bdquoformalnogldquo naučnog onog gdje kao historičar
nudi niz pukih činjenica Taj bijeg u prošlost stvara putopisnu stvarnost Međutim trenutni
prikaz datog mjesta pomjera u historiju uz popratne zanimljive priče o događajima i
ljudima koji su na neki način obilježili prostor gdje je i smještena sama putopisna priča
Takvo jedno opisivanje pronalazimo u zapisu iz Beograda kada govori o periodu
Osmanskog carstva u tom gradu
U Beogradu ima jedan broj kuća koje su ostale još od turskih vremena To su kuće
orijentalnog tipa i izvanredna su slika o tome kakav je po prilici mogao izgledati Beograd
kad su u njemu upravljali Turci ndash to jest do prvog odnosno drugog srpskog ustanka a i
neko vrijeme kasnije jer grad se nije ni lako ni brzo mijenjao ni poslije odlaska Turaka
Međutim u njegovim opisivanjima pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici
samog putopisa kao što je ono opisivanje planine Zlatibor
Zlatibor je jedna od onih naših planina koje samo što vas ne zovu dođi ndash a kad im čovjek
dođe onda im dolazi da ga i ne zovu Tek ovdje čini se čovjek osjeti šta znače
prostranstvo i vidici i koliko opijaju visine i širine na visinama čovjek se osjeti moćnijim
Zlatibor je visoka planina ali to ne znači i da je divlja i surova naprotiv ndash ako se za
planinu može reći da je pitoma za ovu bi se to naprije reklo
U knjizi Kultura putovanja Deana Dude primijetit ćemo da se čin pripovijedanja i
književni i svakodnevni zasniva na klasičnom principu neravnoteže tj promjene Da bi
sve to općenito bilo prihvatljivo i za čitaoca zanimljivo mora se nešto dogoditi Ta
uspostavljena ravnoteža mora se poremetiti stvari se moraju promijeniti Događaj je taj
koji zadržava pažnju Upravo je samo putovanje taj događaj i samim tim izaziva nečiju
znatiželju S jedne strane putnik posjeduje dinamiku dok su čitaoci uvjetno rečeno
statični Putnik kao kreator događaja i posjetilac nečeg nepoznatog posjeduje višak
znanja
Znanje je uvijek izvan granica mjesta što ga svakodnevno proizvodimo manje ili više
rutiniranim ustaljenim djelovanjem Narativno oblikovanje toga znanja čini od putnika
pripovjedača Duga tradicija zapadnjačke književnosti pokazuje da je putovanje posve
podudarno sa osnovnim pretpostavkama pripovijedanja i otud vjerojatno njegova
tematska kao i kompozicijska uposlenost posve sukladna spomenutoj pretpostavci
geografije da govori ljudima koji su ovdje ono što se zbiva tamo negdje iza sedam gora i
dolina
38
Te promjene pokazuju narušenu ravnotežu a ona svakako omogućava pripovijedanje Ta
Dudina ideja poklapa se sa Lotmanovim shvatanjem da junak može biti samo onaj koji
prelazi granicu iz jednog semantičkog polja u drugo
Pripovijedanje koje čini okosnicu u ovim Sijarićevim putopisima u događajnom smislu
spada u drugi plan odnosno pripovijedanje je podređeno opisu koji je s druge strane
prožet asocijacijama na prošlost promišljanjima o sebi i vlastitom mjestu u svijetu Ovdje
funkcionira samo kao vezivno tkivo Putopisac u nekoliko rečenica ispripovijeda gdje je
došao ili gdje putuje Samo pripovijedanje svodi na minimalne zgode poput promjene
mjesta u prostoru On prvenstveno donosi opis poput navedenog opis prostora gledan
okom naučnika koji određuje prostorne odnose broji raspoređuje razvrstava Bitno je
napomenuti da Sijarićevi prikazi prostora ne funkcioniraju kao puko i nasumično
opisivanje onoga što vidi već onoga što zna o njemu
U Oslobođenom Jasenovcu pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju
istu poziciju u samom tekstu O užasnim događanjima u logoru Sijarić detaljno
pripovijeda ali isto tako nudi bdquoživeldquo slike kroz iscrpna opisivanja Faruk Dizdarević u
tekstu Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila Sijarića ističe kako
zapisi odnosno cjelokupno to djelo nisu protkani lirskim reminiscencijama tako
karakterističnim za Sijarićev način pripovijedanja On se s druge strane ipak bazira na
faktografiju i užasne slike događaja koji su se tamo dešavali Ono što je svakako
karakteristično i vjerovatno slikovito rečeno jeste Dizdarevićevo viđenje Sijarićevog
pripovijedanja
Taj ugao posmatranja to pripovijedanje doprinosi tome da vas tokom čitanja povremeno
zaboli želudac
Kada je riječ o opisima samog logora i prikazivanja strahota koje su se dešavale tu
poznato je kako je Mladen Iveković bivši zatočenik tog logora istakao kako nema pera
koje bi bilo u stanju opisati strahote i užasnu atmosferu Jasenovca To je nešto što uveliko
nadmašuje svaku ljudsku fantaziju Riječ je o paklu inkviziciji najužasnijem mjestu
krvološtvu divljih zvijeri izbijanju na površinu najtamnijih instikta kakvi se dosad kod
ljudi uopće nisu pojavljivali Bitno je spomenuti i to da u samim opisima peovladavaju
tama tmurna osjećanja i crna boja koja je sasvim simbolična
Učinio sam nekoliko koraka naprijed i stao dalje nisam mogao ndash zaustavila me gomila
cigala i prašine koja ovdje nije žuta nego crna ndash od vatre od gara Danas je ovdje ndash kud
god se okreneš sve crno crna čađa crn katran crni ugarci crna zemlja ndash i mučna toliko
mučna i neizdržljiva pustoš i tišina da od toga čula zabole
39
Sijarić ujednačenim pripovjedačkim tokom izlaže različite načine stradanja tih zatočenika
Međutim ono što upotpunjuje tu sliku svakako su opisi prvenstveno onoga što je vidio
ali isto tako i onoga što je osjetio i doživio gledajući jedan takav užasan prizor
I tu vam čovjeka nije strah od smrti nego od toga kakvom će ga smrću umoriti Rekao sam
vam da je ona od vatre najgora I stoga mnogi ndash kad čuju one jauke preko vode i vide otud
odbljesak vatre ne čekaju drugu noć iduću noć svoju noć ndash noć takvu nego se sami
ubijaju
U putopisu Oslobođeni Jasenovac pronalazimo niz opisa koji su posebno efektni i samim
tim privlače pažnju čitaoca Na samom početku djela u onome što se u ovom radu izdvaja
kao okvir ovog putopisa Ćamil Sijarić ističe namjeru svog putovanja u Jasenovac Odlazi
na to putovanje da opiše ono što će vidjeti Onog trenutka kada stiže ispred logora
Jasenovac zatiče samo ruševine kuća nešto što je bilo ljudsko naselje zatiče paljevinu i
pustoš Sijarić efektno opisuje ono što trenutno vidi a što na samom početku svog
putovanja nije ni slutio da će vidjeti
Karakterističan je i opis rode prvog živog stvorenja kojeg pisac zatiče u Jasenovcu Postoji
mnogo mitova simbola i vjerovanja u raznim kulturama koja su povezana sa rodama
Vijekovima su ove ptice povezivane sa bebama i porodicom gdje je roda simbol početka
života Ćamil Sijarić u Jasenovcu zatiče rodu bijelu visoku gdje stoji na visokom odžaku
oko kojeg se zidovi nisu održali Jedini glas u mrtvoj tišini i jedino živo stvorenje u
jezivom Jasenovcu djeluje kao potpuni paradoks što i pisac vrlo slikovito opisuje
Stoji i gleda nekud u daljinu Tu joj je i gnijezdo ndash crni se veliko cijela gomila granja i
zemlje ndash i u njemu ona Roda Noga joj je duga i tanka kao vlat žita Ponekad se okrene i
gleda ispod sebe opustjelo naselje tako kao da se čudi i pita šta je to bilo šta je to moglo
tako da bude tako da se dogodi tako da se učini A svijet je dolje pod njom izgledao kao
da je doživio potop ndash koji je u svom gnijezdu u Nojevom kovčegu preživjela samo ta ptica
ta roda
40
DotematizacijaMatoš ističe kako putopisac može biti učenjak i šaljivdžija slikar i psiholog fantast i
realist jer u široki okvir putopisa pristaju sve literarne vrste
Dotematizacija uključuje tipove znanja ili obavijesti kojima se nadograđuje osnovno
putopisno izlaganje i postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za
približavanje putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta jer
se osnovnoj strukturi putovanja i opisu predmetnosti mogu dodavati različite tematske
cjeline u kojima se subjekt može pokazati kao vješt pisac ili zanimljiv mislilac Upravo se
postupkom dotematizacije temeljnog putopisnog zbivanja ostvaruje složenost putopisnog
diskursa i omogućuje posredno upoznavanje putopisca i njegova idejnoga svijeta
Branimir Donat hrvatski književni kritičar smatra da je struktura beletrističkog putopisa
za razliku od načina oblikovanja putopisnog teksta kojim dominira naučni način izlaganja
uvijek pružala piscima šanse da govore o svemu i svačemu omogućavala im je da digresija
postane važna okosnica pripovijedanja i da se u okviru reportaže dotaknu i onih tema koje
su se prije gotovo isključivo povezivale uz priču ili roman
Dva osnovna postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija
figuralnim postupcima Uz misaonu nadogradnju koja se u putopisu najčešće javalja kao
manja tekstualna cjelina i svojom motivskom zaokupljenošću upućuje na posebnu
autonomiju upravo tropi i figure značenja pridonese literarizaciji žanra Dean Duda prvi
postupak naziva izravnom a drugi neizravnom dotematizacijom
Primjer osnovne misaone nadogradnje uočavamo u putopisu Herceg-Bosno i tvoji gradovi
gdje pisac slušajući ljubavnu pjesmu razmišlja o sastancima i rastancima ljudima koje
41
spajaju i rastavljaju putevi Razmišlja o prolaznosti života o čovjeku koji je i neprimijetan
u vremenu koje dolazi i prolazi o putu koji čovjeka odvede negdje ali ga i ne vrati
I mi koji niz te puteve nekog pratimo ili sretnemo uvijek smo jedno uzbuđenje jedno
zažareno ljudsko osjećanje jedna teška žalost ili radovanje Put je nešto drugačije od
svega ostalog On je ono što nas spaja ili razdvaja i pred čim često kane naša suza Jer
nekog za kim smo digli svoju ruku da pozdravimo i ispratimo ubrzo će upiti daljina i za
njim ostati prazan put Šta teških briga šta divnih želja šta čežnja šta nada šta pitanja i
pogleda upućujemo ponekad niz put a on ostaje nijem i prazan a dug kao vječnost jer
koliko ih je odveo nekud nekakv put a da ih nije vratio I koliko je duž putova ljudskih
mramorova
Misaona nadogradnja pretvara putopis u ogled i proširujući osnovnu temu putovanja
približava ga hijerarhijski višim žanrovima To je samostalna cjelina koju razlog
putopiščeva nadahnuća povezuje sa događajnim slijedom putovanja Figuralni postupak
dotematizacije nije nužno vezan uz misaonu nadogradnju i može se pojaviti na bilo kojem
mjestu u tekstu Njime se putopisni diskurs širi kao zapažanje dosjetka ili kratka priča
Subjekt putopisnog diskursa dotematizacijskim postupcima pokazuje književno umijeće
slično onome koje se podrazumijeva u hijerarhijski višim vrstama
Postupak dotematizacije pronalazimo i u Oslobođenom Jasenovcu gdje krvavi dječiji
siperčić i na njemu crvenim koncem izvezen patuljak koji za sobom vodi puža u Sijariću
budi razna razmišljanja i pitanja Razmišlja o ratu o tome kako je neko imao sreće i ostao
živ a neko drugi opet iako je sačuvao život izgubio je razum a oni treći koji su se
izgubili u ovom ratu više se nikada neće vratiti
Dani su majski Godina je 1945 Putevima ndash kud god pogledate prolaze vojske Kraj rata
je toliko blizu da prosto možete da ga vidite Neko će se iz njega srećan vratiti Neko lud A
neko Sjetio sam se onog krvavog dječijeg siperčića sa patuljkom i pužem izvezenim
crvenim koncem pa patuljak vodi za rogove puža Ta se mala družina neće vratiti
Prolaze odnekud jednako vojske I sva ti je zemlja čudna ndash i kao da nije ona stara zemlja
nego neka nova koja dolazi samo jednom i samo s proljeća
Mogli bismo zaključiti da upravo taj emotivni dio teksta ta uvjetno rečeno bdquoemotivna
nadogradnjaldquo (kao što je navedeni citat) otkriva ličnost putopisnog subjekta te njegova
shvatanja prirode života čovjeka i prolaznosti U Sijarićevim putopisima prisutan je
figuralni postupak dotematizacije ali i naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj
baštini uz karakterističan književno-estetski stil Takav postupak prepoznajemo u zapisu
Boja riječ i kamen kada Sijarić piše o Jajcu kojeg mnogi slikari slikaju isključivo zbog
42
vodopada sa čim se ovaj putopisac ne slaže Jajce je grad koji ima historiju i koji se nalazi
u Bosni pa ga zbog toga i treba slikati Sijarić ističe kako je nekadašnja nezavisna
bogumilska Bosna u svoje vrijeme bila okupila duhove slobodarske protiv dogme i protiv
crkve U Bosnu se dolazilo i prolazilo da se nadahne slobodama u nju se dolazilo i
dogovaralo i odatle se borilo Ovakve primjere naučnog postupka dotematizacije isključivo
pronalazimo u putopisu Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi dok je
figuralni postupak dotematizacije najviše zastupljen u Oslobođenom Jasenovcu a takvim
postupkom putopisni diskurs se širi i preobražava u esej i kratku priču
Figure kulturalnog pamćenjaPojam bdquoumijeća pamćenjaldquo (ars memorativa) prvenstveno se veže za zapadnjačku tradiciju
Grčki pjesnik Simonid (živio je u 6 st pr n e) izdvaja se kao tvorac općenito umijeća
pamćenja te ovo umijeće definira kao jednu od pet oblasti retorike Smatra se da je
Ciceron najbolje objasnio mnemotehniku u smislu da se princip mnemotehnike sastoji u
43
tome da se odaberu određena mjesta te da se stvore mentalne slike za stvari i mjesta koja
se žele zadržati u svijesti Kada je riječ o pamćenju razlikuje se prirodno i artificijelno a
umijeće pamćenja temelj je artificijelnog pamćenja a kultura sjećanja je univerzalni
fenomen Svaka socijalna grupa manja ili veća posjeduje određeni oblik kulture sjećanja
U prethodnim poglavljima ovog rada bitno se isticalo to da je Ć Sijarić u svojim
putopisima prvenstveno u Zapisima o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi nastojao
sačuvati sjećanje na prošlost te na taj način stvoriti neraskidivu vezu prošlosti i
sadašnjosti a tu vezu isključivo stvara na temeljima prostora i vremena Upravo se smatra
da ono što je prostor za umijeće pamćenja vrijeme je za kulturu sjećanja Tako kultura
sjećanja počiva najviše na oblicima odnosa prema prošlosti dakle u sjećanju se
rekonstruira prošlost Međutim ta prošlost kao takva mora ući u svijest jer ne smije
sasvim nestati moraju postojati svjedočanstva a koja moraju iskazivati neku
karakterističnu diferenciju
Svaka ličnost i svaki historijski fakt se već u svom prispijeću u pamćenje transponiraju u
neki nauk pojam simbol tako oni dobivaju neki smisao postaju element idejnog sistema
društva Iz ove suigre pojmova i iskustva nastaje ono što želimo nazvati figurama sjećanja
Figure sjećanja određuju tri obilježja konkretni spoj s vremenom i prostorom spoj sa
nekom grupom i rekonstruktivnost kao poseban postupak Figure sjećanja su uvijek
prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila Sijarića riječ je o oživljenom
prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu Pojam prostora obuhvata i
svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu (namještaj uređaji prostorije sa svojom
specifičnom uređenošću) što pruža sliku stabilnosti U putopisu Herceg-Bosno i tvoji
gradovi dominantan je spoj s vremenom i prostorom Kada govori o gradu Travniku
Sijarić spaja prošlost i budućnost u obliku tvrđave
Dugo poslije pada Bosne pod Turke Travnik je bio jedno malo mjesto ndash sa malo dućana i
sa hanom ali i sa svojom tvrdom tvrđavom iznad sebe koja je značila sigurnost onih koji tu
žive To je danas onaj stari dio Travnika koji se zove Stara varoš i u kojem je Nova
džamija ndash to jest bila nova u jedno vrlo davno vrijeme kad je načinjena ndash čak godine
1549 što znači da je ta Nova džamija jedna od najstarijih u cijeloj Bosni a reklo bi se i
najljepših
Historija slijedi pamćenje a kulturno pamćenje se usmjerava na fiksne tačke u prošlosti
Međutim prošlost kao takva ndash u tom obliku se ne može održati ona se preoblikuje u
simboličke figure za koje se veže određeno sjećanje Razne pripovijesti one istinite i
neistinite također su figure sjećanja Za kulturno pamćenje nije bitna faktična već
44
prisjećana povijest Tako da su i mitovi figure sjećanja Mnoge priče čija istinitost nije
provjerena i ustanovljena (možemo ih nazvati legendama) također su figure sjećanja a
takve priče u velikoj mjeri pronalazimo i u Sijarićevoj putopisnoj prozi Pišući o Drini
Sijarić priča priču o dvjema sestrama koje su gradile dva grada Jerina s lijeve a njena
sestra sa desne strane Drine Kako je grad sa desne strane bio veći Jerina je zbog toga
otrovala svoju sestru
Ali priča tu nije stala i ide dalje ndash slika Jerinu kao golu ženu i raspusnicu Mlada gola i
željna mladića ndash ona ih je uvodila u svoje odaje da je obljube a poslije bacala ih u Drinu
I sve dok se gore gradio grad Drina je dolje odnosila mladiće Majstori su o tome morali
da ćute A što riječima nisu smjeli da kažu kazali su svojim dlijetima Na jednoj ploči
uzidanoj isklesali su golu ženu ndash u položaju grozno razvratnom da time kažu kakva je
Jerina I tako je kamen govorio ono što jezik nije smio
Kulturno pamćenje uvijek ima svoje posebne nosioce to su najčešće učitelji sveštenici
pisari učenjaci a što svakako možemo povezati sa putopiscem Ć Sijarićem U ulozi
putnika Sijarić čuva sjećanje na Bosnu i Hercegovinu (prvenstveno njene gradove) i
sjećanje na mračnu prošlost kakvo je ono u putopisu Oslobođeni Jasenovac Kulturno
pamćenje se kroz slijed generacija održava putem kulture što sa sobom povlači pitanje
identiteta Identitet se uspostavlja preko pamćenja i sjećanja Tako jedna grupa svoj grupni
identitet može reproducirati samo pamćenjem a osnovu pamćenja čini kultura
Putopis kao takva forma ima upravo taj zadatak da sačuva identitet jedne čitave grupe
Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku prošlost govore o
drevnim gradovima bosanskim kraljevima banovima feudalcima pašama agama i
begovima kazuju o Bosni i Hercegovini Bosancima i Hercegovcima o njihovim
sudbinama I samo ljudsko postojanje zamislivo je samo na tlu i u okviru kulture i društva
Svijest o socijalnom pripadanju (kolektivnom identitetu) temelji se na zajedničkom znanju
i zajedničkom pamćenju koje je obilježeno govorom Kada je riječ o identitetu i njegovom
značaju vjerovatno najviše do izražaja dolazi zapis Tvrdi mi grad Bobovac gdje Sijarić
govori o najznačajnijem i najbolje utvrđenom gradu srednjovjekovne Bosne kojeg je
podigao ban Stjepan II Kotromanić prije prve polovine 14 stoljeća
Bobovac je bio u centru zemlje bosanske ndash u gorostasnom i od puteva udaljenom kraju u
onom gdje je bio i dvor bosanskih banova to jest prijestonica zemlje i vjerovalo se dokle
se god drži tvrdi Bobovac držaće se i cijela Bosna iz ovog se grada branila Bosna I sva
njena snaga bila je tu U tom kamenu ndash na kamenu u tim zidovima što su strčali kao da su
iz stijene izrasli Danas vam to liči na zube starca Jer ono što je nekad krepko stajalo i
45
prijetilo oburvalo se kule tabije podzidi ndash danas su samo gomile ili ako još stoje ndash stoje
žalosno
Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom 20 stoljeća izdvaja se figura
kulturalnog pamćenja Tzv mjesta pamćenja koja književni tekstovi obnavljaju skupom
simboličkih figura javljaju se u funkciji pohranjivanja utemeljenja i očuvanja znanja o
sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke prošlosti U skupu simboličkih
slika stvara se sistem kulture pamćenja koji se u književnim djelima najviše postiže
intertekstualnošću
Mnogi književni teoretičari i kritičari smatraju da je prostor bitan element proznih
književnih djela u cjelosti U Kritici čistog uma Immanuel Kant određuje prostor i
vrijeme kao nužne oblike svake spoznaje počevši od elementarnih opažanja i predstava U
dvadesetom stoljeću veliku pažnju prostoru posvećivali su Max Weber E Durkheim G
Simmel M Foucault i E Husserl To tzv povezivanje književnosti s geografijom dogodilo
se 90-ih godina dvadesetoga stoljeća a pitanje prostora postala je važna tema u mnogim
područjima književnosti Prostor ima zadatak da omogući liku da se kreće da se snalazi da
kroz prostor iskazuje neke svoje osobine karakteristike i vlastite probleme egzistencije
Motiv prostora se u književnom djelu nije dovoljno izučavao Bahtin kaže bdquoProces
osvajanja realnog istorijskog vremena i prostora i realnog istorijskog čoveka koji se nalazio
u njima u književnosti je tekao komplikovano i isprekidanoldquo Bahtin povezuje vrijeme i
prostor i daje mu zajednički naziv hronotop On je zastupao tezu da su osvajane pojedine
strane vremena i prostora dostupne na određenom povijesnom stepenu razvoja
čovječanstva ali ne u dovoljnoj mjeri Bahtin je još i dodao da je došlo vrijeme kada se na
prostor u književnim djelima treba gledati kao na nešto bitno i u skladu sa vremenom jer
je značajno izražavanje neraskidivosti prostora i vremena Prostorna i vremenska obilježja
se stapaju u jednu konkretnu cjelinu vrijeme se bdquosteželdquo postaje umjetnički vidljivo a taj
prostor se uvlači u kretanje vremena sižea Obilježja vremena razotkrivaju se u prostoru a
prostor se osmišljava i meri vremenom
Kada je u pitanju gradski prostor u književnosti Richard Lehan navodi kako grad uvijek
igra veliku ulogu u ljudskoj sudbini bez obzira na način kako je predstavljen te da urbani
konstrukti moraju biti neprestano preispitivani jer su oni artificijelni i diverzni Upravo je
taj gradski prostor često obilježen nelagodom odbojnošću strahom i neprilagođenošću
nasuprot idiličnom i bdquorajskomldquo selu
Tijelo se stjecajem okolnosti našlo u mrskom gradu dok zarobljena bolesna duša žudi za
povratkom u iskon na selo u čedno pastoralno okruženje u zdravlje u čistoću identiteta
46
Za razliku od artificijalnoga grada selo je tijesno povezano sa prirodnom slikom svijeta
Stoga realisti nisu voljeli grad i o urbanoj civilizaciji pišu gotovo isključivo kao o otuđenoj
formi života
U razdoblju moderne prepoznaje se veće zanimanje za urbanu tematiku i fenomene
gradske civilizacije Ona donosi i sasvim novo viđenje grada kao slojevitog prostora u
kojem se pokazuju različite kulturne političke društvene nacionalne i umjetničke
vrijednosti Upravo u razdoblju moderne prvi put se u književnosti grad počinje promatrati
kao proces kao simultanost različitosti Modernistički pisci predstavljaju grad kao
kompleksnu strukturu koja postaje poticaj za čisto mentalne procese Grad postaje mjesto
duševnih kriza U čovjeku se javlja nemir strah nelagoda i beznađe
Dean Duda napominje da djelovanje nadmašuje viđenje u svakodnevnim pričama o
prostoru a to jednostavno znači da se prostor proizvodi kretanjem
Već u samom smislu i razlogu nastanku putopisa Oslobođeni Jasenovac izdvaja se figura
najvećeg sabirnog logora u nekadašnjoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj logor Jasenovac
Sam pojam bdquosabirni logorldquo kao vrsta zatvora koja je stvorena za političke protivnike
pripadnike pojedinih etničkih ili religijskih grupa civila iz kritičnog vojnog područja ili
bilo koju grupu ljudi povlači sa sobom sve negativne konotacije Ćamil Sijarić taj prostor
uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na smrt pa
pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Cjelokupan taj prizor izaziva strah a gluha
tišina smrad od blata od truleži od gasova i same zemlje pojačava to nezaobilazno
osjećanje u njemu Smrt je osnovna misao koja prati ovaj prostor Sijarić ističe da je drveće
i ptice na njima jedino što pokazuje trag života osim toga tu ništa više nije živo
Zato je ova zemlja tako utabana
Zato je tako jadna
Sada je sva crna I ćutljiva Kao kakvo živo a jadno biće koje je mnogo propatilo Ovdje
ima drveća i na njemu ima ptica I reklo bi se da više ništa živo tu nema
Ovo je bilo mjesto umiranja
Logor smrti
Bilo mu je ime Jasenovac
Kroz njegovu kapiju ulazilo se ali se nije i izlazilo
Također Sijarić napominje da to i nije neki veliki prostor ali da je užasan zbog svega
onoga što se na njemu vidi Za njega je to groblje koje se širi i nema granica Možda
jedinu simboliku života pruža slika čovjeka koji je nekako uspio preživjeti između tih
mrtvih ljudskih tijela
47
I eno s kraja vode sa blatne obale između panjeva i vrbovog granja jedan čovjek ustaje
Diže se gore kao avet Poderan je mokar i kaljav Lice mu je u maljama i staro Mršav je i
jadan i izgleda tako kao da je već bio jednom umro pa nekim slučajem oživio i ustao
odozdo između mrtvih Ustajanjem jednog živog čovjeka iz ovog beskrajnog groblja u
vodi bio sam zbunjen i preplašen
D Duda također ističe kako je učestalost tegoba i prostora patnje (kakvo je upravo ovaj
prostor logora) u jasnoj opreci naspram domovine i slobode ali isto tako i jasno definirane
klasne pozicije tj socijalnog statusa Ono možda što je karakteristično za prostor logora i
sam ovaj putopis je i to što Sijarić u samom djelu ne opisuje dovoljno čovjeka zatočenika
njegove misli osjećanja i strah Sve se to nazire u cjelokupnom djelu sva ta osjećanja i
strahovi čovjeka koji očekuje smrt su podloga ovog putopisa ali konkretnih opisa
pronalazimo samo na nekoliko mjesta a jedan takav je i sljedeći
Čovjek u logoru mnogo vidi ali sve ne može vidjeti ndash jer šta vi znate koga sve to dovode na
obalu čujete kako se voz zaustavio i kako lokomotiva brekće i znate da su to tamo
dovedene nove žrtve Najedanput čujete ustaške psovke plač ženski vrisak zapomaganje
pisku djece i jasno vam je da to tamo ustaše ubijaju ženski glasovi se uvijek jače čuju
Žene pred smrt više protestuju nego muškarci A novodovedeni zatočenici više od starih
Možemo uočiti da kod Sijarića često imamo pozivanje na određene objekte i mjesta To su
prvenstveno gradovi i logor u Oslobođenom Jasenovcu Tako i ovdje svaki grad sam za
sebe predstavlja određeno mjesto mjesto pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i
njeno oživljavanje Srednjovjekovne gradine koje baš zbog toga što su gradine i to još
srednjovjekovne asociraju na prošlost dalju i od one koju poznaje i sam putopisac Smatra
se da se na određenim mjestima objektima u gradovima struktuira čovjekov život
njegovo ponašanje putanje koje slijedi kroz prostor i vrijeme jer grad kao takav
reflektira i utjelovljuje moć stvara red u prostoru i vremenu te disciplinu prostora i
vremena
U ovom putopisu (Oslobođeni Jasenovac) izdvaja se i bolnica kao još jedna
karakteristična figura prostora Namijenjena da liječi i time pomogne onima koji su
bolesni ovdje bolnica poprima sasvim drugačije značenje To je bila jedna baraka koja je
postojala samo formalno niti jedan bolesnik te bolnice nije izliječen Kako bi pred
međunarodnom komisijom prekrili tragove stravičnih zločina renovirali su tu bolnicu
Bitno je navesti to da ove podatke Ć Sijarić doznaje od preživjelog logoraša
Ustaše su tom prilikom pobili oko šesdeset bolesnika iz te bolnice onih koji su svojim
izgledom odavali pravo stanje logora Zatim su u bolnicu uneseni novi kreveti Uneseno je
48
i sve drugo što je jednoj bolnici potrebno A onda su ndash na kraju u bolnicu na nove krevete
i u nove postelje uvedeni novi bolesnici Ali oni nisu bili bolesni oni su bili zdravi ljudi ndash
koliko u logoru neko može da bude zdrav ali su i takvi jadno izgledali i imali da
predstavljaju bolesnike Tada smo dobili i nove logorske brojeve Bili su vrlo niski kako bi
se prikrilo pravo brojno stanje logora
U ovom stravičnom okruženju izdvaja se i religijski prostor Za D Dudu religijski prostor
je prostor susreta To je način stvaranja ljepote harmoničnosti i prirodnog idiličnog
prostora Kao i bolnica i ovdje je religijski prostor sasvim formalan Godine 1941 i 1942
u logoru su bili zaveli bogosluženje Za katoličku crkvu i džamiju uređene su bile posebne
sobe
Pop je bio neki Zvonko Brekalo Umro je od tifusa A hodža jedan zatočenik Ustaše su ga
uniformisali dali su mu čin satnika ndash a odmah zatim likvidirali ga ndash objesili su ga
Figuru smrti i grobnice pronalazimo i u putopisu Zapis o gradovima tačnije u zapisu O
Lenjingradu gdje Sijarić govori o stradanjima u Drugom svjetskom ratu Na specifičan
način opisuje grobnice te zajedničke masovne grobnice koje spajaju one sa istim tragičnim
sudbinama a koje su i nazvali bdquobratskim mogilamaldquo Sijarić kazuje o svim žrtvama rata o
tom besmislu koje ne donosi ništa dobro a uzima puno više o svakom pojedincu koji
izgubi dragu osobu
Tu među njih uđi ćutke S kapom u ruci S mislima da su to žrtve kakve si i ti imao u svojoj
zemlji Tako ćeš moći lakše da hodiš kroz ove beskrajne bdquobratske mogileldquo I zublja koja
nad njima gori podsjetiće te na zublje žrtvama u tvojoj zemlji Pa ti ovo groblje dođe kao
ono u tvojoj zemlji ndash nad kojim si već lio svoju suzu za drugovima za prijateljima za
poznanicima I nije ti drukčije nego da ovdje leže i tvoji ndash tvoji znanci
Sijarić piše i o porodici Savič koja je nastradala u tom ratu Posebno ističe bilješke
djevojčice Tanje najmlađe u toj porodici
Kao učenica Tanja je napisala jedno pismo o stradanjima svoje porodice Kratka hronika
djevojčice Tanje svakako da podsjeća i samim tim može se usporediti sa dnevnikom Ane
Frank trinaestogodišnje Židovke koja je u tajnom skrovištu bilježila svoje misli osjećanja
i strahove Te djevojčice dijelile su istu sudbinu jedne od mnogobrojnih žrtava Drugog
svjetskog rata
49
Zaključak Govoreći o književnim vrstama koje ujedinjuju povijesno-znanstveni interes s umjetničkim
oblikovanjem Milivoj Solar kaže ldquoMeđu takvim književno-znanstvenim vrstama od
posebne je važnosti također putopis S jedne strane on može predstavljati doprinos
geografiji ili etnografiji dok s druge strane predstavlja osobitu književnu vrstu u kojoj je
putovanje i opis proputovanih predjela ili zemalja povod za šire umjetničko oblikovanje
zapažanja dojmova i razmišljanja o svemu onom što putopisca zaokuplja tokom
putovanjaldquoemspČesto se na taj način putopis približava eseju ili romanu u kojemu je fabula
organizirana kao slijed događaja koji seemspzbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine
likova Iako postoji to mišljenje da se putopis približava eseju ili romanu i isto tako da se u
posljednje vrijeme pokazuje veći interes za takvim književnim žanrom putopis je svakako
manje istraženo proučavano i na kraju krajeva čitano područje To se pokazuje i kada je u
pitanju Ćamil Sijarić poznatiji je Sijarić romanopisac nego Sijarić putopisac
Ako se vratimo na mišljenje M Solara da je u putopisu fabula organizirana kao slijed
događaja koji se zbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine njih to bismo mogli
povezati sa ovim piscem bar konkretno u putopisu Oslobođeni Jasenovac dok Zapisi o
gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi djeluju na posve drugačiji način Sijarić se više
50
bazira na historiju koja se polahko zaboravlja i kao da nastoji da je spasi od tog zaborava
Njegovi likovi su usputni i bez nekog posebnog značaja osim ako nije riječ o nekoj
historijskoj ličnosti Međutim tu se opet izdvaja Oslobođeni Jasenovac u kojem jedan lik
preuzima ulogu naratora pa kao bivši logoraš grobar priča svoje doživljaje koji djeluju
kao neka vrsta ispovijesti Onog trenutka kada Sijarić govori o historijskim ličnostima
govori ono što je manje i više poznato
Često ne nudi ništa novo i novost nije način njegovog postizanja zanimljivosti ali on je
pisac koji odlično poznaje mjesto na koje putuje a posebno historiju iako nije historičar
već uvijek u svakom smislu samo pisac Njegova historijska priča nije puko kazivanje
činjenica već pravi književno-umjetnički tekst Anegdote i legende su ono što krasi
njegovo pisanje i doprinosi toj zanimljivosti Pokazalo se da su doba mjesto i trajanje
ključni elementi Sijarićevog putopisa On je vremenski i prostorno ovjekovječio i sadašnji
ali i daleki i zagubljeni teritorij Bosne i Hercegovine
Ostavio je jasnu sliku njenih ljudi njihovu historiju i legendu nacionalnu i vjersku
isprepletenost i suprotstavljenost ujedno i pitome i surove prirode te običaja
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti tj putopiščeva objašnjenja o razlozima nastanka nekog
putopisa najčešće se nalaze u samom predgovoru Pokazalo se da je to slučaj i u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja a zatim
vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa putovanja
Sijarić kao razlog svog putovanja navodi tu činjenicu da jugoslavenski srednjovjekovni
gradovi nisu dovoljno istraženi U Oslobođenom Jasenovcu okvir predstavlja uvodna
rečenica Sijarić kaže ldquoIšao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjetildquo
Razlog njegovog putovanja u Jasenovac je namjera da otkrije sve te strahote koje su se
desile s tim da ni sam pisac ne sluti šta će sve zateći i vidjeti
Vjerovatno dvije najvažnije značajke putopisnog subjekta su snalažljivost i perceptivna
usmjerenost Neki se putopisci baziraju na opise historijskih znamenitosti neki na
tradiciju svakodnevni život neki na opise prirode a Sijarić u svoje putopise kombinira sve
te elemente Najviše bdquoizravnih susretaldquo sa putopiscem imamo onda kada opisuje neku
znamenitost prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi U Zapisima o
gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih dijelova kada se opisuju putevi i
historijske znamenitosti Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi Kako je
i navedeno to se najbolje može vidjeti u tekstu Putovati znači ndash vidjeti
Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje
je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost
51
putopisnog svijeta Oba Sijarićeva putopisa Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji
gradovi prvenstveno su usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje
mjestima građevinama i običajima To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj
izvještajnoj ili naučnoj obradi Međutim u tim pripovijedanjima i opisivanjima
pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici samog putopisa S druge strane u
slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se drugačije odlike U tom djelu
pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju istu poziciju u samom
tekstu
Dotematizacija uključuje obavijesti kojima se nadograđuje osnovno putopisno izlaganje i
postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za približavanje
putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta Dva osnovna
postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija figuralnim
postupcima U Sijarićevim putopisima prisutan je figuralni postupak dotematizacije ali i
naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj baštini uz karakterističan književno-
estetski stil
Figure sjećanja su uvijek prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila
Sijarića riječ je o oživljenom prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu
Pojam prostora obuhvata i svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu Figure sjećanja
su uvijek prostorno i vremenski konkretne Putopis ima zadatak da sačuva identitet jedne
čitave zajednice Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku
prošlost U Oslobođenom Jasenovcu u prvom planu izdvaja se figura logora Ovaj pisac taj
prostor uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na
smrt pa pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Sijarić piše isključivo o gradu i
gradskim običajima jer za njega svaki grad predstavlja određeno mjesto mjesto
pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i njeno oživljavanje
52
O piscu
Ćamil Sijarić je da još ovo kažem na kraju bio neobično pitoreskna pojava u našem
ljudskom svijetu i već za života postao predmet mnogih priča i anegdota Bio je oličenje
drevne jednostavnosti i neposrednosti U neprirodnom svijetu bio je prirodan čovjek
Ćamil Sijarić rođen je 18 decembra 1913 godine u Šipovicama kod Bijelog Polja u Crnoj
Gori u jako imućnoj zemljoradničkoj porodici Rano ostaje bez oba roditelja te odrasta
kod strica Osnovnu školu završio je u Godijevu u Bijelom Polju a odemsp1927 doemsp1935
godine pohađa Veliku medresu kralja Aleksandra uemspSkopljuemspiz koje je zbog političke
aktivnosti bio isključen Školovanje nastavlja u Vranju i u gimnaziji maturiraemsp1936
godine Iste te godine upisuje Pravni fakultet uemspBeogradu Diplomirao jeemsp1940 godine a
za vrijeme Drugog svjetskog rataemspslužbuje uemspSarajevuemspMostaruemspBosanskoj Gradiški
iemspBanjaluci Za sekretara Suda narodne časti u Banjaluci izabran jeemsp1945 godine potom je
novinar lista Glas i dramaturg Narodnog pozorišta u Banjaluci U Sarajevo prelaziemsp1947
godine radi u redakciji lista Pregled a potom je u Glavnom odboru Narodnog fronta i
redakciji Zadrugara U literarnu sekciju Radio Sarajeva prelaziemsp1951 godine i tu ostaje
sve do odlaska u mirovinuemsp1983 godine
Već kao đak Velike medrese u Soplju pokazuje interesovanje za književni rad U toj školi
bio je predsjednik literarne družine koja je izdavala časopis bdquoVesnikldquo u kojem je objavio
svoje prve književne radove ndash pjesme 1929 godine Bavio se i sakupljanjem narodnih
epskih pjesama u rodnom Bihoru koje je poslao Srpskoj akademiji nauka u Beogradu (i
danas se te pjesme čuvaju u arhivi spomenute akademije) Književni rad nastavlja
53
objavljujući pjesme u bdquoGajretuldquo bdquoŽeni danasldquo i bdquoPregleduldquo Za vrijeme rata ništa ne
objavljuje Bio je redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i
Akademije naua i umjetnosti Crne Gore
Nagrađen je brojnim nagradama kao što su 27-julska nagrada SR Bosne i Hercegovine
13-julska nagrada SR Crne Gore Andrićeva nagrada i dr
Umro jeemsp6 decembraemsp1989 godine
SažetakPutopis kao forma razvija se još u antici To je književna vrsta tematski oblikovana
putovanjem putopisca koji pripovjeda zgode na putu opisuje prostore kojima putuje i
mjesta na kojima boravi iznosi svoja zapažanja o ljudima koje na putu susreće o njihovim
običajima i načinu života te često o kulturnim i umjetničkim znamenitostima određenih
krajeva Za Ćamila Sijarića putopis je jednostavno opis putovanja zajedno i geografija i
historija i etnografija Historijska priča je ona koja zauzima primarno mjesto u njegovom
putopisnom opusu U ovom masterskom radu prikazali su se Sijarićevi putopisi Zapis o
gradovima Herceg-Bosno i tvoji gradovi i Jasenovac Knjiga Zapisi o gradovima
objavljena je 1970 godine a 1986 Sijarić objavljuje putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi
Po tematici se ovaj putopis može izjednačiti sa putopisom Zapisi o gradovima dok je
Oslobođeni Jasenovac i svojom formom i sadržajem ustrojen na potpuno drugačiji način
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta
Pokazalo se kako te obavijesti pronalazimo u predgovoru ali i u pojedinim zapisima unutar
putopisa Kada je riječ o zanimljivosti mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive
zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru međutim ovaj pisac ipak sve što je
zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način posebno u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi Usputne priče anegdote i legende su osnovni elementi
kojima Sijarić postiže zanimljivost i novost Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna
izražajna postupka u putopisu Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom
20 stoljeća izdvaja se figura kulturalnog pamćenja Ta tzv mjesta pamćenja javljaju se u
funkciji očuvanja znanja o sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke
54
prošlosti Ovi putopisi sadrže niz figura kulturalnih pamćenja kao što se i pokazalo u
samom radu
SummaryTravelouge as form was developed in the classical period It is a literatur category
thematicly shaped with travelers journey in which he narrates about events descripes
places he has seen people he met their customs and way of living and often about cultural
and artistic sights of specific areas For Ćamil Sijarić travelouge is simply description of
travels including geography history and etnhography Historical story is primar in his
travelouge opus This master thresis showed us Sijarićs travelouges Zapis o gradovima
Herceg-Bosno i tvoji gradovi and Jasenovac Zapis o gradovima was published 1970
Herceg-Bosno i tvoji gradovi 1986 Thematically they are very similar while Jasenovac is
with its form and content established differently Framework and notices are authors
expalanations for writing the text We found notices in preface but also in the text of
travelouge Critics claim that most interesting events happen in unknown and far places
However this author search for new and ineresting in his country in a completly different
way as shown in Herceg-Bosno i tvoji gradovi Side stories anecdotes and mhyts are basic
elements for Sijarićs new and interesting storytelling As expressed element of literature of
late 19 and 20 century it stands out figure of cultural memory Those cedilcedil memory placesldquo
occur as intent to preserve knowledge about ourselfs recall historicaly endangered
meaning of common past These travelouges contain series of cultural memories as
shown
55
Literatura Assmann Jann Kulturno pamćenje Pismo sjećanje i politički identitet u ranim
visokim kulturama s njemačkog preveo Vahidin Preljević Biblioteka tEKST
Zenica 2005
Bahtin Mihail Oblici vremena i kronotopa u romanuMatica hrvatska kolo 3
(2008)
Dizdarević Faruk Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila
Sijarića Avlija-portal za kulturu književnost i društvene teme Dostupno na
httpwwwavlijameesejifaruk-dizdarevic-stradalnistvo-kao-umjetnicka-vizija-u-
knjizevnom-djelu-camila-sijarica (2352014)
Duda Dean Priča i putovnje hrvatski romantičarski putopis kao pripovjedni žanr
Matica hrvatska Zagreb 1998
Duda Dean Kultura putovanja Naklada Ljevak Zagreb 2012
Galić Gordana Vladimir Nazor od Splita do piramida - tekst imaginacija
reprezentacija Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske Dostupno
na httphrcaksrcehr86365 (1352014)
Hrvatska opća enciklopedija Leksikografski zavod Miroslav Krleža Zagreb 2008
Dostupno na httpwwwenciklopedijahrNatuknicaaspxID=51177
Isaković Alija Hodoljublje Svjetlost Sarajevo 1973
Kulenović Tvrtko (priredio) Ćamil Sijarić- Zapisi Izabrana djela I-X knjiga
deveta Veselin Masleša Sarajevo 1991
Kulenović Tvrtko Ćamilovi putopisi Diwan - časopis za kulturu Javna biblioteka
Alija Isaković Dostupno na httpwwwdiwanmagcombaarhivadiwan7-
8sadrzajsadrzaj14htm (562014)
Lešić Zdenko i Martinović Juraj (ur) Naučni skup Književno djelo Ćamila
Sijarića Sarajevo 2003
Ivan Lovrenović (2012) Prostori putopisa Dostupno na
httpivanlovrenoviccom201203prostori-putopisa-2 (2762014)
Miličić Irena Teoretičari hodočasnici činovnici tri vrtse renesansnih putopisnih
tekstova Zagreb 2010 Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske
Dostupno na httphrcaksrcehr56766 (1152014)
Nemec Krešimir Čitanje grada Ljevak Zagreb 2010
56
Sijarić Ćamil Zapisi o gradovima Zadruga Sarajevo 1976
Todorova Marija Imaginarni Balkan prevele s engleskog A B Vučen i D
Starčević Biblioteka XX vek 2 izdanje 2006
Zvrko Husein Ćamil Sijarić- pripovjedna proza Dobra knjiga Sarajevo 2013
31
gradovi nisu dovoljno istraženi Za mnoge se ne zna kada su građeni koji je bio povod za
to i čijom zaslugom su oni izgrađeni Uspoređuje ih sa spomenicima historije ali ne bilo
kakve historije već one nepoznate i vremenski neodređene one koja nudi mnogo pitanja a
ne dobija odgovore Tako ovaj pisac u putopisu Herceg-Bosno i tvoji gradovi govori o
bosanskohercegovačkim gradovima od perioda srednjeg vijeka preko onoga kada su
vladali Turci pa sve do vremena kada je vlast preuzela Austrougarska carevina
Za sve stare bosanske gradove vezan je po dio istorije nekad ta istorija u knjigama nije
zapisana nego samo u pričama ispričana a nekad samo tragovima i znakovima
nagoviještena Jedan od tih tragova od tih znakova nalazi se u gustoj gori nad Fojnicom i
ko se tamo oštro zagleda vidjeće - gradinu
Ono što čini okvir ovih putopisa karakterističnim jeste i to što sam pisac rijetko spominje
sebe rijetko kada nagovještava tu ich formu Jedan od rijetkih primjera gdje se ističe sam
pisac je njegovo putovanje u grad Daorsa iz putopisa Zapisi o gradovima
Daorsi ili Daversi su ilirsko pleme koje je živjelo u dolini rijeke Neretve u naselju kod
mjesta Ošanjići u blizini Stoca Smatra se da je grad Daorson osnovan u 4 stoljeću prije
Krista na području naseljenom još u brončano doba
Bio sam sam i velim hajd` bože pomozi A ako me noge i iznesu gore ne znam kako će
me dolje snijeti I kako su snosile one jadne Daorse Kako konje njihove kako putnika
kako vojnika kako ženu I je li im upravo zbog te visine i strmine život bio jadan ndash ili su
može biti bili srećni što su na visoku na stijeni pa zbog toga sigurni I nije mi se
drukčije činilo nego da sam se zabo u go kamen kroz koji dalje ne mogu ndash pa hajd`
natrag
U tekstu Putovati znači ndash vidjeti Sijarić kao da objašnjava razlog samog pisanja putopisa
Za njega su putevi ono što spaja i razdvaja ono što vodi na mjesta gdje su nekada bili
gradovi a gdje danas gotovo nema ništa Da nije njih ne bi se znalo kako se nekada
živjelo kako kaže sam Sijarić ldquoNekada su tamo bile pijace na kojima se prodavao vosak
koža srebro čoha vino ndash dok najzad sve nije izumrlo i pijace i gradovi i putevildquo
Putevi su primarni za civilizaciju oni stvaraju velike gradove
Oslobođeni Jasenovac Sijarić započinje rečenicom ldquoIšao sam u logor Jasenovac da
opišem to što ću tamo vidjetildquo Ta efektna rečenica predstavlja sami okvir putopisa On
polazi na put u Jasenovac da otkrije sve te strahote koje su se desile ali ni sam Sijarić ne
sluti šta će sve zateći i vidjeti
Ovaj putopisac svoja obrazloženja namjere i razloge nerijetko nudi i u samom putopisu
dakle ne samo u uvodnom dijelu Kada nailazimo na takva obrazloženja u samom
32
putopisu onda je to najčešće na početku i kraju zapisa Uočavamo početne i završne
rečenice koje su sadržajno i smisleno slične Jedan takav primjer je zapis Vekia Roma na
samom početku Sijarić kazuje o starinama starim gradovima starim zidovima te o
historiji i njenom značenju i smislu Zaključuje da je ona uvijek misteriozna i da niko ne
zna pročitati i tumačiti to što jedna starina kazuje Na kraju putopisa to isto ponavlja opet
govori o starini a posebno o starinama vječnog grada ndash Vekia Rome Ističe kako se te
starine uvijek iznova čitaju i tumače i da tome nema kraja Vrijeme predstavlja
nepoznanicu kako kaže Sijarić vremena su tama pa se čovjek teško snalazi jer vrijeme
stvari čini bezobličnim a ljude bezličnim Isti postupak pronalazimo i u zapisu Grad
bdquoSkupildquo - grad Skoplje gdje opet na početku i kraju Sijarić govori o tome kako svako
putovanje ostaje dugo u sjećanju a to prvenstveno zavisi od toga gdje putujemo i šta smo
vidjeli Neko želi vidjeti nešto novo a neko ipak nešto što je tu decenijama što je upravo
razlog njegovog putovanja u Skoplje vidjeti starine jer su one bdquoduša tog gradaldquo
Ćamil Sijarić posebno naglašava da svaki grad ima dušu koju čovjek treba dobro upoznati
da bi vidio ono što sam grad nudi Prema gradu se treba ponašati kao prema svakom
umjetničkom djelu kao prema slikama i spomenicima koje treba razumjeti i otkriti
Pred Zemunom sam dugo vremena bio nepismen i nisam umio da ga čitam I sve
donedavno nisam znao ni otkad je taj grad tu na Dunavu ni šta u njemu ima od značaja ni
prošlost kakva mu je Trebalo je da se prije kratkog vremena nekoliko dana zadržim u
tome gradu i da ga izbliza vidim
33
Subjekt putopisnog diskursaKategoriju putopisnog subjekta odlikuju pitanja o uporištima putopiščeve legitimacije
načinima njegova predstavljanja perceptivnoj i diskurzivnoj sposobnosti mogućim
podudarnostima i razlikama sa obzirom na mentalne stavove vremena i književna
strujanja
Te obavijesti o putopisnom subjektu su najčešće direktno ponuđene okvirom ali se nalaze i
u svakom dodatnom iskazu u svakom činu U slučaju da se putopisni diskurs približava
izvještajnom polu to povlači da se putopisac pred ispripovijedanim zgodama i opisanom
predmetnošću povlači u drugi plan D Duda ističe kako sam putopisac često posreduje
obavijesti o svom činu pripovijedanja te se zbog toga smatra samosvjesnim ili
osviještenim putopiscem Naime pitanje o subjektu putopisnog diskursa javlja se kao
postupak izravne ili s druge strane neizravne karakterizacije putnika promatrača ili
pripovjedača
Vjerovatno najvažnije obavijesti o putniku nalaze se na događajnoj razini Zahvaljujući
prikazu njegovog djelovanja i ponašanja otkrivamo i njegove osobine Često se u putopisu
susrećemo sa detaljima pa tako se dešava da se spominju mnogi podaci npr o vrstama
obimnosti periodu obroka Međutim takve detalje ne susrećemo u putopisima Ćamila
Sijarića Još jedna komponenta svojstvena putniku je i snalažljivost On se mora prilagoditi
svakodnevnoj logici manje poznatog svijeta Upravo je radi toga potrebna dobra
obaviještenost putopisca
Pored snalažljivosti tu je i perceptivna usmjerenost kao još jedna važna značajka
putopisnog subjekta Neki se putopisci zadržavaju na opisima historijskih znamenitosti
neki na tradiciji svakodnevnom životu neki na opisima prirode Dean Duda smatra kako
dobri promatrači često posežu za usporedbom strukturirajući zapažanja u cjeline koje
funkcioniraju poput malih studija o izgledu navikama i mentalitetima Pripovjedni
postupci koje koristi putopisac u obradi prikazane predmetnosti su znakovi njegove
sklonosti ili indiferentnosti prema njoj
Ako se osvrnemo na sami okvir Sijarićevih putopisa vidjet ćemo da tu nisu ponuđene
obavijesti o putopisnom subjektu Te obavijesti uočavamo u samom dodatnom iskazu u
svakom drugom činu U Zapisima o gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih
dijelova kada se opisuju putevi i historijske znamenitosti kao npr u zapisu Na Dunavu
Estergon kada opisuje samo putovanje i put
34
Put je dobar ravan širok asfaltiran pa je uživanje voziti se i gledati desno i lijevo zemlju
mađarsku onu za koju bi neko rekao zemlju Ungariju - zemlju Ungara ili zemlju Bele
Trećega i Bele Četvrtoga
Kao što je već rečeno putopisac se najčešće spominje kada opisuje neku znamenitost
prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi Kada piše o Pompeji Sijarić
opisuje Vezuv bdquoOno što sam najprije pogledao kad sam se našao u Pompejama bio je
Vezuv Taj uvijek zaplašujući uvijek prijeteći smrtonosni bič zemljin dignut gore nad
ljudskim glavamaldquo
Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi gdje također obavijesti o
putopisnom subjektu pronalazimo u samom događajnom činu Vjerovatno najviše tih
bdquosusretaldquo sa putopiscem imamo u tekstu Putovati znači ndash vidjeti gdje izravno upoznajemo
Sijarića kao putopisca spoznajemo njegovu ljubav prema tom književnom žanru i težnji da
spasi historiju od zaborava Slušajući ljubavnu pjesmu na gramofonskoj ploči u jednoj
ulici na periferiji Sarajeva Sijarić pamti stihove pjesme
Sinoć dođe tuđe momče iz tuđe zemlje a jutros mi konja kuje hoće da ide Više njega crne
oči suze ronjahu ne plačite crne oči opet ću vam doć`
Ono što pisac posebno pamti u toj pjesmi su riječi put i putnik On objašnjava da čak u
rječniku ne postoji niti jedna druga riječ koja ima tako sjetno značenje kao što ga ima
kratka i jednostavna riječ put a što svakako podsjeća na tužne odlaske i sretanja
Oslobođeni Jasenovac nastao je kao rezultat jednog strašnog iskustva Putopisac kao mladi
partizanski oficir je među prvima dospio na to strašno mjesto i pri tome Sijarić nudi detalje
o ljudima koje spaljuju i o glasovima zvukovima koje oni pri tom ispuštaju i o ljudima
koji u baraci te glasove slušaju čekajući da jedne od sljedećih noći i na njih dođe red
detalje koji spadaju u scene epskog užasa kakvih je u literaturi malo
Odsjev plamena vidio bi se na zidovima zgrada u logoru Mi smo taj odsjev gledali kroz
pukotine kroz rupe na barakama I slušali smo otud glasove nikad čovjek nije čuo takve
glasove To više nisu bili ljudski glasovi a ni životinjski Ništa živo ne ispušta iz sebe takve
glasove kao što su bili oni koji su dolazili s druge strane Save iz Gradiške Nisu to bili
pojedinačni glasovi nego je to bilo mnoštvo glasova Tužnih glasova Ne znate kakvih
glasova Takvih da od njih izludite
Iz ovog citata uočavamo subjekt putopisnog diskursa kojeg kroz tekst više pratimo nego
što je to slučaj sa druga dva putopisa a što svakako doprinosi tome da se općenito putopis
Oslobođeni Jasenovac svrstava između beletristike i feljtona Pored samog putopisca tu se
spominju još i vojnici grupa koja je pošla zajedno sa Sijarićem na taj put
35
Putopisni subjek subjektivno iznosi podatke o prostorima kojima putuje spomenicima
historiji običajima i mentalitetu ljudi koje upoznaje te zbivanjima na putu zgodama i
nezgodama i sl Kako bi postigli zanimljivost putopisci često preoblikuju nadograđuju ili
izmišljaju detalje u svojim tekstovima Zbog toga često se dešava situacija da je teško
utvrditi stepen vjerodostojnosti u određenom putopisu Sijarić ne djeluje kao usputni
znatiželjni putopisac već kao putopisac poznavalac određenih historijskih momenata
mjesta gdje se i sam putopis odvija Kako je Oslobođeni Jasenovac potpuno drugačije
djelo u odnosu na druga dva Sijarićeva putopisa možemo uočiti da se u ovom putopisu
izravno prati sam putopisac Čitaoci mogu pratiti putopiščeve misli emocije i ideje tu
neku subjektivnu stranu putopisnog subjekta Kada se zajedno sa ostalim vojnicima
približava logoru Sijarić razmišlja o tome kako će izgledati ono što će vidjeti U njemu se
javlja strah strah od onoga što ga čeka što mu je još uvijek nepoznato a što može
naslutiti
U onom trenutku kada spominje stvarne likove u domenu putopisne priče svi ti likovi
dobivaju sasvim novu nestvarnu dimenziju i nerijetko bivaju samo povod putopisnoj priči
Na isti način djeluju i određeni historijski događaji Upravo u putopisu Oslobođeni
Jasenovac Sijarić susreće jednog bivšeg zatočenika logora koji se igrom sreće uspio
spasiti Od tog susreta pisac bilježi njegovu priču tako da većim dijelom putopisa
možemo pratiti ispovijest osobe koja je bila dio logora i svih njegovih strahota Obavljajući
posao grobara taj čovjek je vidio pravu stranu logora vidio je sve ono što se ne može
zamisliti ili riječima opisati Njegova ispovijest je detaljna to je ispovijest živog svjedoka
koji je primoran svojim rukama zakopavao i žive i mrtve svojim očima vidio razna
mučenja i ubistva zatočenika i svojim ušima čuo očajne vapaje vrisku i strah svih tih ljudi
Za Brešića putopisac je prvo umjetnik riječi koji se u pisanju oslanja podjednako i na
stvarnost i na maštu Za njega je istinito ne samo ono što vidi već i ono što doživljava
Ovo drugo iskustvo širi granice viđenoga tj stvarnoga koje posredovanjem jezika ulazi u
putopis i to ne kao novi oblik stvarnosti već kao oblik doživljene stvarnosti
36
Pripovijedanje i opisivanjeKretanje je zapravo put bez putovanja a svijet kojim se putuje nije opisani svijet (opisom
prikazani svijet) nego tek imenovani imenom oprisutnjeni svijet
Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje
je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost
putopisnog svijeta Sa obzirom na to putopisna obrada se dijeli na općekulturnu
(turističku izvještajnu naučnu) i umjetničku (kulturnu) kako prema dominantnom tipu
diskursa tako i putopiščevoj namjeri i unaprijed zadanoj ulozi koju ima u određenoj
kulturi U središtu književnih putopisa nalazi se subjekt putopisnog diskursa njegova
sposobnost opažanja i to jedinstveno jezičko oblikovanje
Sijarićevi putopisi Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi su prvenstveno
usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje mjestima građevinama
običajima i drugom To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj izvještajnoj ili
naučnoj obradi Sa druge strane u slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se
drugačije odlike
Dean Duda ističe kako ravnopravnost naracije i deskripcije predstavlja temeljno načelo
žanra Kada je u pitanju uloga i omjer ovih dvaju osnovnih izražajnih postupaka u putopisu
- pripovijedanja i opisivanja moguće je zaključiti da u Zapisima o gradovima i Herceg-
Bosno i tvoji gradovi dominira opisivanje zbog veće usmjerenosti prema predmetnosti
svijeta nego prema pripovijedanju zgoda
Ono što Duda svakako napominje je i to da nipošto nije riječ o manjoj vrijednosti
deskripcije u odnosu na naraciju jer su ta dva postupka u putopisu istovrijedna Opisivanje
37
i pripovijedanje se međusobno nadopunjuju ono što je viđeno neodvojivo je od onoga što
je doživljeno
Sijarićevo opisivanje proteže se od onog bdquoformalnogldquo naučnog onog gdje kao historičar
nudi niz pukih činjenica Taj bijeg u prošlost stvara putopisnu stvarnost Međutim trenutni
prikaz datog mjesta pomjera u historiju uz popratne zanimljive priče o događajima i
ljudima koji su na neki način obilježili prostor gdje je i smještena sama putopisna priča
Takvo jedno opisivanje pronalazimo u zapisu iz Beograda kada govori o periodu
Osmanskog carstva u tom gradu
U Beogradu ima jedan broj kuća koje su ostale još od turskih vremena To su kuće
orijentalnog tipa i izvanredna su slika o tome kakav je po prilici mogao izgledati Beograd
kad su u njemu upravljali Turci ndash to jest do prvog odnosno drugog srpskog ustanka a i
neko vrijeme kasnije jer grad se nije ni lako ni brzo mijenjao ni poslije odlaska Turaka
Međutim u njegovim opisivanjima pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici
samog putopisa kao što je ono opisivanje planine Zlatibor
Zlatibor je jedna od onih naših planina koje samo što vas ne zovu dođi ndash a kad im čovjek
dođe onda im dolazi da ga i ne zovu Tek ovdje čini se čovjek osjeti šta znače
prostranstvo i vidici i koliko opijaju visine i širine na visinama čovjek se osjeti moćnijim
Zlatibor je visoka planina ali to ne znači i da je divlja i surova naprotiv ndash ako se za
planinu može reći da je pitoma za ovu bi se to naprije reklo
U knjizi Kultura putovanja Deana Dude primijetit ćemo da se čin pripovijedanja i
književni i svakodnevni zasniva na klasičnom principu neravnoteže tj promjene Da bi
sve to općenito bilo prihvatljivo i za čitaoca zanimljivo mora se nešto dogoditi Ta
uspostavljena ravnoteža mora se poremetiti stvari se moraju promijeniti Događaj je taj
koji zadržava pažnju Upravo je samo putovanje taj događaj i samim tim izaziva nečiju
znatiželju S jedne strane putnik posjeduje dinamiku dok su čitaoci uvjetno rečeno
statični Putnik kao kreator događaja i posjetilac nečeg nepoznatog posjeduje višak
znanja
Znanje je uvijek izvan granica mjesta što ga svakodnevno proizvodimo manje ili više
rutiniranim ustaljenim djelovanjem Narativno oblikovanje toga znanja čini od putnika
pripovjedača Duga tradicija zapadnjačke književnosti pokazuje da je putovanje posve
podudarno sa osnovnim pretpostavkama pripovijedanja i otud vjerojatno njegova
tematska kao i kompozicijska uposlenost posve sukladna spomenutoj pretpostavci
geografije da govori ljudima koji su ovdje ono što se zbiva tamo negdje iza sedam gora i
dolina
38
Te promjene pokazuju narušenu ravnotežu a ona svakako omogućava pripovijedanje Ta
Dudina ideja poklapa se sa Lotmanovim shvatanjem da junak može biti samo onaj koji
prelazi granicu iz jednog semantičkog polja u drugo
Pripovijedanje koje čini okosnicu u ovim Sijarićevim putopisima u događajnom smislu
spada u drugi plan odnosno pripovijedanje je podređeno opisu koji je s druge strane
prožet asocijacijama na prošlost promišljanjima o sebi i vlastitom mjestu u svijetu Ovdje
funkcionira samo kao vezivno tkivo Putopisac u nekoliko rečenica ispripovijeda gdje je
došao ili gdje putuje Samo pripovijedanje svodi na minimalne zgode poput promjene
mjesta u prostoru On prvenstveno donosi opis poput navedenog opis prostora gledan
okom naučnika koji određuje prostorne odnose broji raspoređuje razvrstava Bitno je
napomenuti da Sijarićevi prikazi prostora ne funkcioniraju kao puko i nasumično
opisivanje onoga što vidi već onoga što zna o njemu
U Oslobođenom Jasenovcu pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju
istu poziciju u samom tekstu O užasnim događanjima u logoru Sijarić detaljno
pripovijeda ali isto tako nudi bdquoživeldquo slike kroz iscrpna opisivanja Faruk Dizdarević u
tekstu Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila Sijarića ističe kako
zapisi odnosno cjelokupno to djelo nisu protkani lirskim reminiscencijama tako
karakterističnim za Sijarićev način pripovijedanja On se s druge strane ipak bazira na
faktografiju i užasne slike događaja koji su se tamo dešavali Ono što je svakako
karakteristično i vjerovatno slikovito rečeno jeste Dizdarevićevo viđenje Sijarićevog
pripovijedanja
Taj ugao posmatranja to pripovijedanje doprinosi tome da vas tokom čitanja povremeno
zaboli želudac
Kada je riječ o opisima samog logora i prikazivanja strahota koje su se dešavale tu
poznato je kako je Mladen Iveković bivši zatočenik tog logora istakao kako nema pera
koje bi bilo u stanju opisati strahote i užasnu atmosferu Jasenovca To je nešto što uveliko
nadmašuje svaku ljudsku fantaziju Riječ je o paklu inkviziciji najužasnijem mjestu
krvološtvu divljih zvijeri izbijanju na površinu najtamnijih instikta kakvi se dosad kod
ljudi uopće nisu pojavljivali Bitno je spomenuti i to da u samim opisima peovladavaju
tama tmurna osjećanja i crna boja koja je sasvim simbolična
Učinio sam nekoliko koraka naprijed i stao dalje nisam mogao ndash zaustavila me gomila
cigala i prašine koja ovdje nije žuta nego crna ndash od vatre od gara Danas je ovdje ndash kud
god se okreneš sve crno crna čađa crn katran crni ugarci crna zemlja ndash i mučna toliko
mučna i neizdržljiva pustoš i tišina da od toga čula zabole
39
Sijarić ujednačenim pripovjedačkim tokom izlaže različite načine stradanja tih zatočenika
Međutim ono što upotpunjuje tu sliku svakako su opisi prvenstveno onoga što je vidio
ali isto tako i onoga što je osjetio i doživio gledajući jedan takav užasan prizor
I tu vam čovjeka nije strah od smrti nego od toga kakvom će ga smrću umoriti Rekao sam
vam da je ona od vatre najgora I stoga mnogi ndash kad čuju one jauke preko vode i vide otud
odbljesak vatre ne čekaju drugu noć iduću noć svoju noć ndash noć takvu nego se sami
ubijaju
U putopisu Oslobođeni Jasenovac pronalazimo niz opisa koji su posebno efektni i samim
tim privlače pažnju čitaoca Na samom početku djela u onome što se u ovom radu izdvaja
kao okvir ovog putopisa Ćamil Sijarić ističe namjeru svog putovanja u Jasenovac Odlazi
na to putovanje da opiše ono što će vidjeti Onog trenutka kada stiže ispred logora
Jasenovac zatiče samo ruševine kuća nešto što je bilo ljudsko naselje zatiče paljevinu i
pustoš Sijarić efektno opisuje ono što trenutno vidi a što na samom početku svog
putovanja nije ni slutio da će vidjeti
Karakterističan je i opis rode prvog živog stvorenja kojeg pisac zatiče u Jasenovcu Postoji
mnogo mitova simbola i vjerovanja u raznim kulturama koja su povezana sa rodama
Vijekovima su ove ptice povezivane sa bebama i porodicom gdje je roda simbol početka
života Ćamil Sijarić u Jasenovcu zatiče rodu bijelu visoku gdje stoji na visokom odžaku
oko kojeg se zidovi nisu održali Jedini glas u mrtvoj tišini i jedino živo stvorenje u
jezivom Jasenovcu djeluje kao potpuni paradoks što i pisac vrlo slikovito opisuje
Stoji i gleda nekud u daljinu Tu joj je i gnijezdo ndash crni se veliko cijela gomila granja i
zemlje ndash i u njemu ona Roda Noga joj je duga i tanka kao vlat žita Ponekad se okrene i
gleda ispod sebe opustjelo naselje tako kao da se čudi i pita šta je to bilo šta je to moglo
tako da bude tako da se dogodi tako da se učini A svijet je dolje pod njom izgledao kao
da je doživio potop ndash koji je u svom gnijezdu u Nojevom kovčegu preživjela samo ta ptica
ta roda
40
DotematizacijaMatoš ističe kako putopisac može biti učenjak i šaljivdžija slikar i psiholog fantast i
realist jer u široki okvir putopisa pristaju sve literarne vrste
Dotematizacija uključuje tipove znanja ili obavijesti kojima se nadograđuje osnovno
putopisno izlaganje i postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za
približavanje putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta jer
se osnovnoj strukturi putovanja i opisu predmetnosti mogu dodavati različite tematske
cjeline u kojima se subjekt može pokazati kao vješt pisac ili zanimljiv mislilac Upravo se
postupkom dotematizacije temeljnog putopisnog zbivanja ostvaruje složenost putopisnog
diskursa i omogućuje posredno upoznavanje putopisca i njegova idejnoga svijeta
Branimir Donat hrvatski književni kritičar smatra da je struktura beletrističkog putopisa
za razliku od načina oblikovanja putopisnog teksta kojim dominira naučni način izlaganja
uvijek pružala piscima šanse da govore o svemu i svačemu omogućavala im je da digresija
postane važna okosnica pripovijedanja i da se u okviru reportaže dotaknu i onih tema koje
su se prije gotovo isključivo povezivale uz priču ili roman
Dva osnovna postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija
figuralnim postupcima Uz misaonu nadogradnju koja se u putopisu najčešće javalja kao
manja tekstualna cjelina i svojom motivskom zaokupljenošću upućuje na posebnu
autonomiju upravo tropi i figure značenja pridonese literarizaciji žanra Dean Duda prvi
postupak naziva izravnom a drugi neizravnom dotematizacijom
Primjer osnovne misaone nadogradnje uočavamo u putopisu Herceg-Bosno i tvoji gradovi
gdje pisac slušajući ljubavnu pjesmu razmišlja o sastancima i rastancima ljudima koje
41
spajaju i rastavljaju putevi Razmišlja o prolaznosti života o čovjeku koji je i neprimijetan
u vremenu koje dolazi i prolazi o putu koji čovjeka odvede negdje ali ga i ne vrati
I mi koji niz te puteve nekog pratimo ili sretnemo uvijek smo jedno uzbuđenje jedno
zažareno ljudsko osjećanje jedna teška žalost ili radovanje Put je nešto drugačije od
svega ostalog On je ono što nas spaja ili razdvaja i pred čim često kane naša suza Jer
nekog za kim smo digli svoju ruku da pozdravimo i ispratimo ubrzo će upiti daljina i za
njim ostati prazan put Šta teških briga šta divnih želja šta čežnja šta nada šta pitanja i
pogleda upućujemo ponekad niz put a on ostaje nijem i prazan a dug kao vječnost jer
koliko ih je odveo nekud nekakv put a da ih nije vratio I koliko je duž putova ljudskih
mramorova
Misaona nadogradnja pretvara putopis u ogled i proširujući osnovnu temu putovanja
približava ga hijerarhijski višim žanrovima To je samostalna cjelina koju razlog
putopiščeva nadahnuća povezuje sa događajnim slijedom putovanja Figuralni postupak
dotematizacije nije nužno vezan uz misaonu nadogradnju i može se pojaviti na bilo kojem
mjestu u tekstu Njime se putopisni diskurs širi kao zapažanje dosjetka ili kratka priča
Subjekt putopisnog diskursa dotematizacijskim postupcima pokazuje književno umijeće
slično onome koje se podrazumijeva u hijerarhijski višim vrstama
Postupak dotematizacije pronalazimo i u Oslobođenom Jasenovcu gdje krvavi dječiji
siperčić i na njemu crvenim koncem izvezen patuljak koji za sobom vodi puža u Sijariću
budi razna razmišljanja i pitanja Razmišlja o ratu o tome kako je neko imao sreće i ostao
živ a neko drugi opet iako je sačuvao život izgubio je razum a oni treći koji su se
izgubili u ovom ratu više se nikada neće vratiti
Dani su majski Godina je 1945 Putevima ndash kud god pogledate prolaze vojske Kraj rata
je toliko blizu da prosto možete da ga vidite Neko će se iz njega srećan vratiti Neko lud A
neko Sjetio sam se onog krvavog dječijeg siperčića sa patuljkom i pužem izvezenim
crvenim koncem pa patuljak vodi za rogove puža Ta se mala družina neće vratiti
Prolaze odnekud jednako vojske I sva ti je zemlja čudna ndash i kao da nije ona stara zemlja
nego neka nova koja dolazi samo jednom i samo s proljeća
Mogli bismo zaključiti da upravo taj emotivni dio teksta ta uvjetno rečeno bdquoemotivna
nadogradnjaldquo (kao što je navedeni citat) otkriva ličnost putopisnog subjekta te njegova
shvatanja prirode života čovjeka i prolaznosti U Sijarićevim putopisima prisutan je
figuralni postupak dotematizacije ali i naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj
baštini uz karakterističan književno-estetski stil Takav postupak prepoznajemo u zapisu
Boja riječ i kamen kada Sijarić piše o Jajcu kojeg mnogi slikari slikaju isključivo zbog
42
vodopada sa čim se ovaj putopisac ne slaže Jajce je grad koji ima historiju i koji se nalazi
u Bosni pa ga zbog toga i treba slikati Sijarić ističe kako je nekadašnja nezavisna
bogumilska Bosna u svoje vrijeme bila okupila duhove slobodarske protiv dogme i protiv
crkve U Bosnu se dolazilo i prolazilo da se nadahne slobodama u nju se dolazilo i
dogovaralo i odatle se borilo Ovakve primjere naučnog postupka dotematizacije isključivo
pronalazimo u putopisu Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi dok je
figuralni postupak dotematizacije najviše zastupljen u Oslobođenom Jasenovcu a takvim
postupkom putopisni diskurs se širi i preobražava u esej i kratku priču
Figure kulturalnog pamćenjaPojam bdquoumijeća pamćenjaldquo (ars memorativa) prvenstveno se veže za zapadnjačku tradiciju
Grčki pjesnik Simonid (živio je u 6 st pr n e) izdvaja se kao tvorac općenito umijeća
pamćenja te ovo umijeće definira kao jednu od pet oblasti retorike Smatra se da je
Ciceron najbolje objasnio mnemotehniku u smislu da se princip mnemotehnike sastoji u
43
tome da se odaberu određena mjesta te da se stvore mentalne slike za stvari i mjesta koja
se žele zadržati u svijesti Kada je riječ o pamćenju razlikuje se prirodno i artificijelno a
umijeće pamćenja temelj je artificijelnog pamćenja a kultura sjećanja je univerzalni
fenomen Svaka socijalna grupa manja ili veća posjeduje određeni oblik kulture sjećanja
U prethodnim poglavljima ovog rada bitno se isticalo to da je Ć Sijarić u svojim
putopisima prvenstveno u Zapisima o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi nastojao
sačuvati sjećanje na prošlost te na taj način stvoriti neraskidivu vezu prošlosti i
sadašnjosti a tu vezu isključivo stvara na temeljima prostora i vremena Upravo se smatra
da ono što je prostor za umijeće pamćenja vrijeme je za kulturu sjećanja Tako kultura
sjećanja počiva najviše na oblicima odnosa prema prošlosti dakle u sjećanju se
rekonstruira prošlost Međutim ta prošlost kao takva mora ući u svijest jer ne smije
sasvim nestati moraju postojati svjedočanstva a koja moraju iskazivati neku
karakterističnu diferenciju
Svaka ličnost i svaki historijski fakt se već u svom prispijeću u pamćenje transponiraju u
neki nauk pojam simbol tako oni dobivaju neki smisao postaju element idejnog sistema
društva Iz ove suigre pojmova i iskustva nastaje ono što želimo nazvati figurama sjećanja
Figure sjećanja određuju tri obilježja konkretni spoj s vremenom i prostorom spoj sa
nekom grupom i rekonstruktivnost kao poseban postupak Figure sjećanja su uvijek
prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila Sijarića riječ je o oživljenom
prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu Pojam prostora obuhvata i
svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu (namještaj uređaji prostorije sa svojom
specifičnom uređenošću) što pruža sliku stabilnosti U putopisu Herceg-Bosno i tvoji
gradovi dominantan je spoj s vremenom i prostorom Kada govori o gradu Travniku
Sijarić spaja prošlost i budućnost u obliku tvrđave
Dugo poslije pada Bosne pod Turke Travnik je bio jedno malo mjesto ndash sa malo dućana i
sa hanom ali i sa svojom tvrdom tvrđavom iznad sebe koja je značila sigurnost onih koji tu
žive To je danas onaj stari dio Travnika koji se zove Stara varoš i u kojem je Nova
džamija ndash to jest bila nova u jedno vrlo davno vrijeme kad je načinjena ndash čak godine
1549 što znači da je ta Nova džamija jedna od najstarijih u cijeloj Bosni a reklo bi se i
najljepših
Historija slijedi pamćenje a kulturno pamćenje se usmjerava na fiksne tačke u prošlosti
Međutim prošlost kao takva ndash u tom obliku se ne može održati ona se preoblikuje u
simboličke figure za koje se veže određeno sjećanje Razne pripovijesti one istinite i
neistinite također su figure sjećanja Za kulturno pamćenje nije bitna faktična već
44
prisjećana povijest Tako da su i mitovi figure sjećanja Mnoge priče čija istinitost nije
provjerena i ustanovljena (možemo ih nazvati legendama) također su figure sjećanja a
takve priče u velikoj mjeri pronalazimo i u Sijarićevoj putopisnoj prozi Pišući o Drini
Sijarić priča priču o dvjema sestrama koje su gradile dva grada Jerina s lijeve a njena
sestra sa desne strane Drine Kako je grad sa desne strane bio veći Jerina je zbog toga
otrovala svoju sestru
Ali priča tu nije stala i ide dalje ndash slika Jerinu kao golu ženu i raspusnicu Mlada gola i
željna mladića ndash ona ih je uvodila u svoje odaje da je obljube a poslije bacala ih u Drinu
I sve dok se gore gradio grad Drina je dolje odnosila mladiće Majstori su o tome morali
da ćute A što riječima nisu smjeli da kažu kazali su svojim dlijetima Na jednoj ploči
uzidanoj isklesali su golu ženu ndash u položaju grozno razvratnom da time kažu kakva je
Jerina I tako je kamen govorio ono što jezik nije smio
Kulturno pamćenje uvijek ima svoje posebne nosioce to su najčešće učitelji sveštenici
pisari učenjaci a što svakako možemo povezati sa putopiscem Ć Sijarićem U ulozi
putnika Sijarić čuva sjećanje na Bosnu i Hercegovinu (prvenstveno njene gradove) i
sjećanje na mračnu prošlost kakvo je ono u putopisu Oslobođeni Jasenovac Kulturno
pamćenje se kroz slijed generacija održava putem kulture što sa sobom povlači pitanje
identiteta Identitet se uspostavlja preko pamćenja i sjećanja Tako jedna grupa svoj grupni
identitet može reproducirati samo pamćenjem a osnovu pamćenja čini kultura
Putopis kao takva forma ima upravo taj zadatak da sačuva identitet jedne čitave grupe
Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku prošlost govore o
drevnim gradovima bosanskim kraljevima banovima feudalcima pašama agama i
begovima kazuju o Bosni i Hercegovini Bosancima i Hercegovcima o njihovim
sudbinama I samo ljudsko postojanje zamislivo je samo na tlu i u okviru kulture i društva
Svijest o socijalnom pripadanju (kolektivnom identitetu) temelji se na zajedničkom znanju
i zajedničkom pamćenju koje je obilježeno govorom Kada je riječ o identitetu i njegovom
značaju vjerovatno najviše do izražaja dolazi zapis Tvrdi mi grad Bobovac gdje Sijarić
govori o najznačajnijem i najbolje utvrđenom gradu srednjovjekovne Bosne kojeg je
podigao ban Stjepan II Kotromanić prije prve polovine 14 stoljeća
Bobovac je bio u centru zemlje bosanske ndash u gorostasnom i od puteva udaljenom kraju u
onom gdje je bio i dvor bosanskih banova to jest prijestonica zemlje i vjerovalo se dokle
se god drži tvrdi Bobovac držaće se i cijela Bosna iz ovog se grada branila Bosna I sva
njena snaga bila je tu U tom kamenu ndash na kamenu u tim zidovima što su strčali kao da su
iz stijene izrasli Danas vam to liči na zube starca Jer ono što je nekad krepko stajalo i
45
prijetilo oburvalo se kule tabije podzidi ndash danas su samo gomile ili ako još stoje ndash stoje
žalosno
Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom 20 stoljeća izdvaja se figura
kulturalnog pamćenja Tzv mjesta pamćenja koja književni tekstovi obnavljaju skupom
simboličkih figura javljaju se u funkciji pohranjivanja utemeljenja i očuvanja znanja o
sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke prošlosti U skupu simboličkih
slika stvara se sistem kulture pamćenja koji se u književnim djelima najviše postiže
intertekstualnošću
Mnogi književni teoretičari i kritičari smatraju da je prostor bitan element proznih
književnih djela u cjelosti U Kritici čistog uma Immanuel Kant određuje prostor i
vrijeme kao nužne oblike svake spoznaje počevši od elementarnih opažanja i predstava U
dvadesetom stoljeću veliku pažnju prostoru posvećivali su Max Weber E Durkheim G
Simmel M Foucault i E Husserl To tzv povezivanje književnosti s geografijom dogodilo
se 90-ih godina dvadesetoga stoljeća a pitanje prostora postala je važna tema u mnogim
područjima književnosti Prostor ima zadatak da omogući liku da se kreće da se snalazi da
kroz prostor iskazuje neke svoje osobine karakteristike i vlastite probleme egzistencije
Motiv prostora se u književnom djelu nije dovoljno izučavao Bahtin kaže bdquoProces
osvajanja realnog istorijskog vremena i prostora i realnog istorijskog čoveka koji se nalazio
u njima u književnosti je tekao komplikovano i isprekidanoldquo Bahtin povezuje vrijeme i
prostor i daje mu zajednički naziv hronotop On je zastupao tezu da su osvajane pojedine
strane vremena i prostora dostupne na određenom povijesnom stepenu razvoja
čovječanstva ali ne u dovoljnoj mjeri Bahtin je još i dodao da je došlo vrijeme kada se na
prostor u književnim djelima treba gledati kao na nešto bitno i u skladu sa vremenom jer
je značajno izražavanje neraskidivosti prostora i vremena Prostorna i vremenska obilježja
se stapaju u jednu konkretnu cjelinu vrijeme se bdquosteželdquo postaje umjetnički vidljivo a taj
prostor se uvlači u kretanje vremena sižea Obilježja vremena razotkrivaju se u prostoru a
prostor se osmišljava i meri vremenom
Kada je u pitanju gradski prostor u književnosti Richard Lehan navodi kako grad uvijek
igra veliku ulogu u ljudskoj sudbini bez obzira na način kako je predstavljen te da urbani
konstrukti moraju biti neprestano preispitivani jer su oni artificijelni i diverzni Upravo je
taj gradski prostor često obilježen nelagodom odbojnošću strahom i neprilagođenošću
nasuprot idiličnom i bdquorajskomldquo selu
Tijelo se stjecajem okolnosti našlo u mrskom gradu dok zarobljena bolesna duša žudi za
povratkom u iskon na selo u čedno pastoralno okruženje u zdravlje u čistoću identiteta
46
Za razliku od artificijalnoga grada selo je tijesno povezano sa prirodnom slikom svijeta
Stoga realisti nisu voljeli grad i o urbanoj civilizaciji pišu gotovo isključivo kao o otuđenoj
formi života
U razdoblju moderne prepoznaje se veće zanimanje za urbanu tematiku i fenomene
gradske civilizacije Ona donosi i sasvim novo viđenje grada kao slojevitog prostora u
kojem se pokazuju različite kulturne političke društvene nacionalne i umjetničke
vrijednosti Upravo u razdoblju moderne prvi put se u književnosti grad počinje promatrati
kao proces kao simultanost različitosti Modernistički pisci predstavljaju grad kao
kompleksnu strukturu koja postaje poticaj za čisto mentalne procese Grad postaje mjesto
duševnih kriza U čovjeku se javlja nemir strah nelagoda i beznađe
Dean Duda napominje da djelovanje nadmašuje viđenje u svakodnevnim pričama o
prostoru a to jednostavno znači da se prostor proizvodi kretanjem
Već u samom smislu i razlogu nastanku putopisa Oslobođeni Jasenovac izdvaja se figura
najvećeg sabirnog logora u nekadašnjoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj logor Jasenovac
Sam pojam bdquosabirni logorldquo kao vrsta zatvora koja je stvorena za političke protivnike
pripadnike pojedinih etničkih ili religijskih grupa civila iz kritičnog vojnog područja ili
bilo koju grupu ljudi povlači sa sobom sve negativne konotacije Ćamil Sijarić taj prostor
uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na smrt pa
pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Cjelokupan taj prizor izaziva strah a gluha
tišina smrad od blata od truleži od gasova i same zemlje pojačava to nezaobilazno
osjećanje u njemu Smrt je osnovna misao koja prati ovaj prostor Sijarić ističe da je drveće
i ptice na njima jedino što pokazuje trag života osim toga tu ništa više nije živo
Zato je ova zemlja tako utabana
Zato je tako jadna
Sada je sva crna I ćutljiva Kao kakvo živo a jadno biće koje je mnogo propatilo Ovdje
ima drveća i na njemu ima ptica I reklo bi se da više ništa živo tu nema
Ovo je bilo mjesto umiranja
Logor smrti
Bilo mu je ime Jasenovac
Kroz njegovu kapiju ulazilo se ali se nije i izlazilo
Također Sijarić napominje da to i nije neki veliki prostor ali da je užasan zbog svega
onoga što se na njemu vidi Za njega je to groblje koje se širi i nema granica Možda
jedinu simboliku života pruža slika čovjeka koji je nekako uspio preživjeti između tih
mrtvih ljudskih tijela
47
I eno s kraja vode sa blatne obale između panjeva i vrbovog granja jedan čovjek ustaje
Diže se gore kao avet Poderan je mokar i kaljav Lice mu je u maljama i staro Mršav je i
jadan i izgleda tako kao da je već bio jednom umro pa nekim slučajem oživio i ustao
odozdo između mrtvih Ustajanjem jednog živog čovjeka iz ovog beskrajnog groblja u
vodi bio sam zbunjen i preplašen
D Duda također ističe kako je učestalost tegoba i prostora patnje (kakvo je upravo ovaj
prostor logora) u jasnoj opreci naspram domovine i slobode ali isto tako i jasno definirane
klasne pozicije tj socijalnog statusa Ono možda što je karakteristično za prostor logora i
sam ovaj putopis je i to što Sijarić u samom djelu ne opisuje dovoljno čovjeka zatočenika
njegove misli osjećanja i strah Sve se to nazire u cjelokupnom djelu sva ta osjećanja i
strahovi čovjeka koji očekuje smrt su podloga ovog putopisa ali konkretnih opisa
pronalazimo samo na nekoliko mjesta a jedan takav je i sljedeći
Čovjek u logoru mnogo vidi ali sve ne može vidjeti ndash jer šta vi znate koga sve to dovode na
obalu čujete kako se voz zaustavio i kako lokomotiva brekće i znate da su to tamo
dovedene nove žrtve Najedanput čujete ustaške psovke plač ženski vrisak zapomaganje
pisku djece i jasno vam je da to tamo ustaše ubijaju ženski glasovi se uvijek jače čuju
Žene pred smrt više protestuju nego muškarci A novodovedeni zatočenici više od starih
Možemo uočiti da kod Sijarića često imamo pozivanje na određene objekte i mjesta To su
prvenstveno gradovi i logor u Oslobođenom Jasenovcu Tako i ovdje svaki grad sam za
sebe predstavlja određeno mjesto mjesto pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i
njeno oživljavanje Srednjovjekovne gradine koje baš zbog toga što su gradine i to još
srednjovjekovne asociraju na prošlost dalju i od one koju poznaje i sam putopisac Smatra
se da se na određenim mjestima objektima u gradovima struktuira čovjekov život
njegovo ponašanje putanje koje slijedi kroz prostor i vrijeme jer grad kao takav
reflektira i utjelovljuje moć stvara red u prostoru i vremenu te disciplinu prostora i
vremena
U ovom putopisu (Oslobođeni Jasenovac) izdvaja se i bolnica kao još jedna
karakteristična figura prostora Namijenjena da liječi i time pomogne onima koji su
bolesni ovdje bolnica poprima sasvim drugačije značenje To je bila jedna baraka koja je
postojala samo formalno niti jedan bolesnik te bolnice nije izliječen Kako bi pred
međunarodnom komisijom prekrili tragove stravičnih zločina renovirali su tu bolnicu
Bitno je navesti to da ove podatke Ć Sijarić doznaje od preživjelog logoraša
Ustaše su tom prilikom pobili oko šesdeset bolesnika iz te bolnice onih koji su svojim
izgledom odavali pravo stanje logora Zatim su u bolnicu uneseni novi kreveti Uneseno je
48
i sve drugo što je jednoj bolnici potrebno A onda su ndash na kraju u bolnicu na nove krevete
i u nove postelje uvedeni novi bolesnici Ali oni nisu bili bolesni oni su bili zdravi ljudi ndash
koliko u logoru neko može da bude zdrav ali su i takvi jadno izgledali i imali da
predstavljaju bolesnike Tada smo dobili i nove logorske brojeve Bili su vrlo niski kako bi
se prikrilo pravo brojno stanje logora
U ovom stravičnom okruženju izdvaja se i religijski prostor Za D Dudu religijski prostor
je prostor susreta To je način stvaranja ljepote harmoničnosti i prirodnog idiličnog
prostora Kao i bolnica i ovdje je religijski prostor sasvim formalan Godine 1941 i 1942
u logoru su bili zaveli bogosluženje Za katoličku crkvu i džamiju uređene su bile posebne
sobe
Pop je bio neki Zvonko Brekalo Umro je od tifusa A hodža jedan zatočenik Ustaše su ga
uniformisali dali su mu čin satnika ndash a odmah zatim likvidirali ga ndash objesili su ga
Figuru smrti i grobnice pronalazimo i u putopisu Zapis o gradovima tačnije u zapisu O
Lenjingradu gdje Sijarić govori o stradanjima u Drugom svjetskom ratu Na specifičan
način opisuje grobnice te zajedničke masovne grobnice koje spajaju one sa istim tragičnim
sudbinama a koje su i nazvali bdquobratskim mogilamaldquo Sijarić kazuje o svim žrtvama rata o
tom besmislu koje ne donosi ništa dobro a uzima puno više o svakom pojedincu koji
izgubi dragu osobu
Tu među njih uđi ćutke S kapom u ruci S mislima da su to žrtve kakve si i ti imao u svojoj
zemlji Tako ćeš moći lakše da hodiš kroz ove beskrajne bdquobratske mogileldquo I zublja koja
nad njima gori podsjetiće te na zublje žrtvama u tvojoj zemlji Pa ti ovo groblje dođe kao
ono u tvojoj zemlji ndash nad kojim si već lio svoju suzu za drugovima za prijateljima za
poznanicima I nije ti drukčije nego da ovdje leže i tvoji ndash tvoji znanci
Sijarić piše i o porodici Savič koja je nastradala u tom ratu Posebno ističe bilješke
djevojčice Tanje najmlađe u toj porodici
Kao učenica Tanja je napisala jedno pismo o stradanjima svoje porodice Kratka hronika
djevojčice Tanje svakako da podsjeća i samim tim može se usporediti sa dnevnikom Ane
Frank trinaestogodišnje Židovke koja je u tajnom skrovištu bilježila svoje misli osjećanja
i strahove Te djevojčice dijelile su istu sudbinu jedne od mnogobrojnih žrtava Drugog
svjetskog rata
49
Zaključak Govoreći o književnim vrstama koje ujedinjuju povijesno-znanstveni interes s umjetničkim
oblikovanjem Milivoj Solar kaže ldquoMeđu takvim književno-znanstvenim vrstama od
posebne je važnosti također putopis S jedne strane on može predstavljati doprinos
geografiji ili etnografiji dok s druge strane predstavlja osobitu književnu vrstu u kojoj je
putovanje i opis proputovanih predjela ili zemalja povod za šire umjetničko oblikovanje
zapažanja dojmova i razmišljanja o svemu onom što putopisca zaokuplja tokom
putovanjaldquoemspČesto se na taj način putopis približava eseju ili romanu u kojemu je fabula
organizirana kao slijed događaja koji seemspzbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine
likova Iako postoji to mišljenje da se putopis približava eseju ili romanu i isto tako da se u
posljednje vrijeme pokazuje veći interes za takvim književnim žanrom putopis je svakako
manje istraženo proučavano i na kraju krajeva čitano područje To se pokazuje i kada je u
pitanju Ćamil Sijarić poznatiji je Sijarić romanopisac nego Sijarić putopisac
Ako se vratimo na mišljenje M Solara da je u putopisu fabula organizirana kao slijed
događaja koji se zbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine njih to bismo mogli
povezati sa ovim piscem bar konkretno u putopisu Oslobođeni Jasenovac dok Zapisi o
gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi djeluju na posve drugačiji način Sijarić se više
50
bazira na historiju koja se polahko zaboravlja i kao da nastoji da je spasi od tog zaborava
Njegovi likovi su usputni i bez nekog posebnog značaja osim ako nije riječ o nekoj
historijskoj ličnosti Međutim tu se opet izdvaja Oslobođeni Jasenovac u kojem jedan lik
preuzima ulogu naratora pa kao bivši logoraš grobar priča svoje doživljaje koji djeluju
kao neka vrsta ispovijesti Onog trenutka kada Sijarić govori o historijskim ličnostima
govori ono što je manje i više poznato
Često ne nudi ništa novo i novost nije način njegovog postizanja zanimljivosti ali on je
pisac koji odlično poznaje mjesto na koje putuje a posebno historiju iako nije historičar
već uvijek u svakom smislu samo pisac Njegova historijska priča nije puko kazivanje
činjenica već pravi književno-umjetnički tekst Anegdote i legende su ono što krasi
njegovo pisanje i doprinosi toj zanimljivosti Pokazalo se da su doba mjesto i trajanje
ključni elementi Sijarićevog putopisa On je vremenski i prostorno ovjekovječio i sadašnji
ali i daleki i zagubljeni teritorij Bosne i Hercegovine
Ostavio je jasnu sliku njenih ljudi njihovu historiju i legendu nacionalnu i vjersku
isprepletenost i suprotstavljenost ujedno i pitome i surove prirode te običaja
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti tj putopiščeva objašnjenja o razlozima nastanka nekog
putopisa najčešće se nalaze u samom predgovoru Pokazalo se da je to slučaj i u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja a zatim
vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa putovanja
Sijarić kao razlog svog putovanja navodi tu činjenicu da jugoslavenski srednjovjekovni
gradovi nisu dovoljno istraženi U Oslobođenom Jasenovcu okvir predstavlja uvodna
rečenica Sijarić kaže ldquoIšao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjetildquo
Razlog njegovog putovanja u Jasenovac je namjera da otkrije sve te strahote koje su se
desile s tim da ni sam pisac ne sluti šta će sve zateći i vidjeti
Vjerovatno dvije najvažnije značajke putopisnog subjekta su snalažljivost i perceptivna
usmjerenost Neki se putopisci baziraju na opise historijskih znamenitosti neki na
tradiciju svakodnevni život neki na opise prirode a Sijarić u svoje putopise kombinira sve
te elemente Najviše bdquoizravnih susretaldquo sa putopiscem imamo onda kada opisuje neku
znamenitost prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi U Zapisima o
gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih dijelova kada se opisuju putevi i
historijske znamenitosti Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi Kako je
i navedeno to se najbolje može vidjeti u tekstu Putovati znači ndash vidjeti
Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje
je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost
51
putopisnog svijeta Oba Sijarićeva putopisa Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji
gradovi prvenstveno su usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje
mjestima građevinama i običajima To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj
izvještajnoj ili naučnoj obradi Međutim u tim pripovijedanjima i opisivanjima
pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici samog putopisa S druge strane u
slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se drugačije odlike U tom djelu
pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju istu poziciju u samom
tekstu
Dotematizacija uključuje obavijesti kojima se nadograđuje osnovno putopisno izlaganje i
postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za približavanje
putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta Dva osnovna
postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija figuralnim
postupcima U Sijarićevim putopisima prisutan je figuralni postupak dotematizacije ali i
naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj baštini uz karakterističan književno-
estetski stil
Figure sjećanja su uvijek prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila
Sijarića riječ je o oživljenom prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu
Pojam prostora obuhvata i svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu Figure sjećanja
su uvijek prostorno i vremenski konkretne Putopis ima zadatak da sačuva identitet jedne
čitave zajednice Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku
prošlost U Oslobođenom Jasenovcu u prvom planu izdvaja se figura logora Ovaj pisac taj
prostor uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na
smrt pa pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Sijarić piše isključivo o gradu i
gradskim običajima jer za njega svaki grad predstavlja određeno mjesto mjesto
pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i njeno oživljavanje
52
O piscu
Ćamil Sijarić je da još ovo kažem na kraju bio neobično pitoreskna pojava u našem
ljudskom svijetu i već za života postao predmet mnogih priča i anegdota Bio je oličenje
drevne jednostavnosti i neposrednosti U neprirodnom svijetu bio je prirodan čovjek
Ćamil Sijarić rođen je 18 decembra 1913 godine u Šipovicama kod Bijelog Polja u Crnoj
Gori u jako imućnoj zemljoradničkoj porodici Rano ostaje bez oba roditelja te odrasta
kod strica Osnovnu školu završio je u Godijevu u Bijelom Polju a odemsp1927 doemsp1935
godine pohađa Veliku medresu kralja Aleksandra uemspSkopljuemspiz koje je zbog političke
aktivnosti bio isključen Školovanje nastavlja u Vranju i u gimnaziji maturiraemsp1936
godine Iste te godine upisuje Pravni fakultet uemspBeogradu Diplomirao jeemsp1940 godine a
za vrijeme Drugog svjetskog rataemspslužbuje uemspSarajevuemspMostaruemspBosanskoj Gradiški
iemspBanjaluci Za sekretara Suda narodne časti u Banjaluci izabran jeemsp1945 godine potom je
novinar lista Glas i dramaturg Narodnog pozorišta u Banjaluci U Sarajevo prelaziemsp1947
godine radi u redakciji lista Pregled a potom je u Glavnom odboru Narodnog fronta i
redakciji Zadrugara U literarnu sekciju Radio Sarajeva prelaziemsp1951 godine i tu ostaje
sve do odlaska u mirovinuemsp1983 godine
Već kao đak Velike medrese u Soplju pokazuje interesovanje za književni rad U toj školi
bio je predsjednik literarne družine koja je izdavala časopis bdquoVesnikldquo u kojem je objavio
svoje prve književne radove ndash pjesme 1929 godine Bavio se i sakupljanjem narodnih
epskih pjesama u rodnom Bihoru koje je poslao Srpskoj akademiji nauka u Beogradu (i
danas se te pjesme čuvaju u arhivi spomenute akademije) Književni rad nastavlja
53
objavljujući pjesme u bdquoGajretuldquo bdquoŽeni danasldquo i bdquoPregleduldquo Za vrijeme rata ništa ne
objavljuje Bio je redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i
Akademije naua i umjetnosti Crne Gore
Nagrađen je brojnim nagradama kao što su 27-julska nagrada SR Bosne i Hercegovine
13-julska nagrada SR Crne Gore Andrićeva nagrada i dr
Umro jeemsp6 decembraemsp1989 godine
SažetakPutopis kao forma razvija se još u antici To je književna vrsta tematski oblikovana
putovanjem putopisca koji pripovjeda zgode na putu opisuje prostore kojima putuje i
mjesta na kojima boravi iznosi svoja zapažanja o ljudima koje na putu susreće o njihovim
običajima i načinu života te često o kulturnim i umjetničkim znamenitostima određenih
krajeva Za Ćamila Sijarića putopis je jednostavno opis putovanja zajedno i geografija i
historija i etnografija Historijska priča je ona koja zauzima primarno mjesto u njegovom
putopisnom opusu U ovom masterskom radu prikazali su se Sijarićevi putopisi Zapis o
gradovima Herceg-Bosno i tvoji gradovi i Jasenovac Knjiga Zapisi o gradovima
objavljena je 1970 godine a 1986 Sijarić objavljuje putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi
Po tematici se ovaj putopis može izjednačiti sa putopisom Zapisi o gradovima dok je
Oslobođeni Jasenovac i svojom formom i sadržajem ustrojen na potpuno drugačiji način
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta
Pokazalo se kako te obavijesti pronalazimo u predgovoru ali i u pojedinim zapisima unutar
putopisa Kada je riječ o zanimljivosti mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive
zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru međutim ovaj pisac ipak sve što je
zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način posebno u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi Usputne priče anegdote i legende su osnovni elementi
kojima Sijarić postiže zanimljivost i novost Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna
izražajna postupka u putopisu Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom
20 stoljeća izdvaja se figura kulturalnog pamćenja Ta tzv mjesta pamćenja javljaju se u
funkciji očuvanja znanja o sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke
54
prošlosti Ovi putopisi sadrže niz figura kulturalnih pamćenja kao što se i pokazalo u
samom radu
SummaryTravelouge as form was developed in the classical period It is a literatur category
thematicly shaped with travelers journey in which he narrates about events descripes
places he has seen people he met their customs and way of living and often about cultural
and artistic sights of specific areas For Ćamil Sijarić travelouge is simply description of
travels including geography history and etnhography Historical story is primar in his
travelouge opus This master thresis showed us Sijarićs travelouges Zapis o gradovima
Herceg-Bosno i tvoji gradovi and Jasenovac Zapis o gradovima was published 1970
Herceg-Bosno i tvoji gradovi 1986 Thematically they are very similar while Jasenovac is
with its form and content established differently Framework and notices are authors
expalanations for writing the text We found notices in preface but also in the text of
travelouge Critics claim that most interesting events happen in unknown and far places
However this author search for new and ineresting in his country in a completly different
way as shown in Herceg-Bosno i tvoji gradovi Side stories anecdotes and mhyts are basic
elements for Sijarićs new and interesting storytelling As expressed element of literature of
late 19 and 20 century it stands out figure of cultural memory Those cedilcedil memory placesldquo
occur as intent to preserve knowledge about ourselfs recall historicaly endangered
meaning of common past These travelouges contain series of cultural memories as
shown
55
Literatura Assmann Jann Kulturno pamćenje Pismo sjećanje i politički identitet u ranim
visokim kulturama s njemačkog preveo Vahidin Preljević Biblioteka tEKST
Zenica 2005
Bahtin Mihail Oblici vremena i kronotopa u romanuMatica hrvatska kolo 3
(2008)
Dizdarević Faruk Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila
Sijarića Avlija-portal za kulturu književnost i društvene teme Dostupno na
httpwwwavlijameesejifaruk-dizdarevic-stradalnistvo-kao-umjetnicka-vizija-u-
knjizevnom-djelu-camila-sijarica (2352014)
Duda Dean Priča i putovnje hrvatski romantičarski putopis kao pripovjedni žanr
Matica hrvatska Zagreb 1998
Duda Dean Kultura putovanja Naklada Ljevak Zagreb 2012
Galić Gordana Vladimir Nazor od Splita do piramida - tekst imaginacija
reprezentacija Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske Dostupno
na httphrcaksrcehr86365 (1352014)
Hrvatska opća enciklopedija Leksikografski zavod Miroslav Krleža Zagreb 2008
Dostupno na httpwwwenciklopedijahrNatuknicaaspxID=51177
Isaković Alija Hodoljublje Svjetlost Sarajevo 1973
Kulenović Tvrtko (priredio) Ćamil Sijarić- Zapisi Izabrana djela I-X knjiga
deveta Veselin Masleša Sarajevo 1991
Kulenović Tvrtko Ćamilovi putopisi Diwan - časopis za kulturu Javna biblioteka
Alija Isaković Dostupno na httpwwwdiwanmagcombaarhivadiwan7-
8sadrzajsadrzaj14htm (562014)
Lešić Zdenko i Martinović Juraj (ur) Naučni skup Književno djelo Ćamila
Sijarića Sarajevo 2003
Ivan Lovrenović (2012) Prostori putopisa Dostupno na
httpivanlovrenoviccom201203prostori-putopisa-2 (2762014)
Miličić Irena Teoretičari hodočasnici činovnici tri vrtse renesansnih putopisnih
tekstova Zagreb 2010 Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske
Dostupno na httphrcaksrcehr56766 (1152014)
Nemec Krešimir Čitanje grada Ljevak Zagreb 2010
56
Sijarić Ćamil Zapisi o gradovima Zadruga Sarajevo 1976
Todorova Marija Imaginarni Balkan prevele s engleskog A B Vučen i D
Starčević Biblioteka XX vek 2 izdanje 2006
Zvrko Husein Ćamil Sijarić- pripovjedna proza Dobra knjiga Sarajevo 2013
32
putopisu onda je to najčešće na početku i kraju zapisa Uočavamo početne i završne
rečenice koje su sadržajno i smisleno slične Jedan takav primjer je zapis Vekia Roma na
samom početku Sijarić kazuje o starinama starim gradovima starim zidovima te o
historiji i njenom značenju i smislu Zaključuje da je ona uvijek misteriozna i da niko ne
zna pročitati i tumačiti to što jedna starina kazuje Na kraju putopisa to isto ponavlja opet
govori o starini a posebno o starinama vječnog grada ndash Vekia Rome Ističe kako se te
starine uvijek iznova čitaju i tumače i da tome nema kraja Vrijeme predstavlja
nepoznanicu kako kaže Sijarić vremena su tama pa se čovjek teško snalazi jer vrijeme
stvari čini bezobličnim a ljude bezličnim Isti postupak pronalazimo i u zapisu Grad
bdquoSkupildquo - grad Skoplje gdje opet na početku i kraju Sijarić govori o tome kako svako
putovanje ostaje dugo u sjećanju a to prvenstveno zavisi od toga gdje putujemo i šta smo
vidjeli Neko želi vidjeti nešto novo a neko ipak nešto što je tu decenijama što je upravo
razlog njegovog putovanja u Skoplje vidjeti starine jer su one bdquoduša tog gradaldquo
Ćamil Sijarić posebno naglašava da svaki grad ima dušu koju čovjek treba dobro upoznati
da bi vidio ono što sam grad nudi Prema gradu se treba ponašati kao prema svakom
umjetničkom djelu kao prema slikama i spomenicima koje treba razumjeti i otkriti
Pred Zemunom sam dugo vremena bio nepismen i nisam umio da ga čitam I sve
donedavno nisam znao ni otkad je taj grad tu na Dunavu ni šta u njemu ima od značaja ni
prošlost kakva mu je Trebalo je da se prije kratkog vremena nekoliko dana zadržim u
tome gradu i da ga izbliza vidim
33
Subjekt putopisnog diskursaKategoriju putopisnog subjekta odlikuju pitanja o uporištima putopiščeve legitimacije
načinima njegova predstavljanja perceptivnoj i diskurzivnoj sposobnosti mogućim
podudarnostima i razlikama sa obzirom na mentalne stavove vremena i književna
strujanja
Te obavijesti o putopisnom subjektu su najčešće direktno ponuđene okvirom ali se nalaze i
u svakom dodatnom iskazu u svakom činu U slučaju da se putopisni diskurs približava
izvještajnom polu to povlači da se putopisac pred ispripovijedanim zgodama i opisanom
predmetnošću povlači u drugi plan D Duda ističe kako sam putopisac često posreduje
obavijesti o svom činu pripovijedanja te se zbog toga smatra samosvjesnim ili
osviještenim putopiscem Naime pitanje o subjektu putopisnog diskursa javlja se kao
postupak izravne ili s druge strane neizravne karakterizacije putnika promatrača ili
pripovjedača
Vjerovatno najvažnije obavijesti o putniku nalaze se na događajnoj razini Zahvaljujući
prikazu njegovog djelovanja i ponašanja otkrivamo i njegove osobine Često se u putopisu
susrećemo sa detaljima pa tako se dešava da se spominju mnogi podaci npr o vrstama
obimnosti periodu obroka Međutim takve detalje ne susrećemo u putopisima Ćamila
Sijarića Još jedna komponenta svojstvena putniku je i snalažljivost On se mora prilagoditi
svakodnevnoj logici manje poznatog svijeta Upravo je radi toga potrebna dobra
obaviještenost putopisca
Pored snalažljivosti tu je i perceptivna usmjerenost kao još jedna važna značajka
putopisnog subjekta Neki se putopisci zadržavaju na opisima historijskih znamenitosti
neki na tradiciji svakodnevnom životu neki na opisima prirode Dean Duda smatra kako
dobri promatrači često posežu za usporedbom strukturirajući zapažanja u cjeline koje
funkcioniraju poput malih studija o izgledu navikama i mentalitetima Pripovjedni
postupci koje koristi putopisac u obradi prikazane predmetnosti su znakovi njegove
sklonosti ili indiferentnosti prema njoj
Ako se osvrnemo na sami okvir Sijarićevih putopisa vidjet ćemo da tu nisu ponuđene
obavijesti o putopisnom subjektu Te obavijesti uočavamo u samom dodatnom iskazu u
svakom drugom činu U Zapisima o gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih
dijelova kada se opisuju putevi i historijske znamenitosti kao npr u zapisu Na Dunavu
Estergon kada opisuje samo putovanje i put
34
Put je dobar ravan širok asfaltiran pa je uživanje voziti se i gledati desno i lijevo zemlju
mađarsku onu za koju bi neko rekao zemlju Ungariju - zemlju Ungara ili zemlju Bele
Trećega i Bele Četvrtoga
Kao što je već rečeno putopisac se najčešće spominje kada opisuje neku znamenitost
prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi Kada piše o Pompeji Sijarić
opisuje Vezuv bdquoOno što sam najprije pogledao kad sam se našao u Pompejama bio je
Vezuv Taj uvijek zaplašujući uvijek prijeteći smrtonosni bič zemljin dignut gore nad
ljudskim glavamaldquo
Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi gdje također obavijesti o
putopisnom subjektu pronalazimo u samom događajnom činu Vjerovatno najviše tih
bdquosusretaldquo sa putopiscem imamo u tekstu Putovati znači ndash vidjeti gdje izravno upoznajemo
Sijarića kao putopisca spoznajemo njegovu ljubav prema tom književnom žanru i težnji da
spasi historiju od zaborava Slušajući ljubavnu pjesmu na gramofonskoj ploči u jednoj
ulici na periferiji Sarajeva Sijarić pamti stihove pjesme
Sinoć dođe tuđe momče iz tuđe zemlje a jutros mi konja kuje hoće da ide Više njega crne
oči suze ronjahu ne plačite crne oči opet ću vam doć`
Ono što pisac posebno pamti u toj pjesmi su riječi put i putnik On objašnjava da čak u
rječniku ne postoji niti jedna druga riječ koja ima tako sjetno značenje kao što ga ima
kratka i jednostavna riječ put a što svakako podsjeća na tužne odlaske i sretanja
Oslobođeni Jasenovac nastao je kao rezultat jednog strašnog iskustva Putopisac kao mladi
partizanski oficir je među prvima dospio na to strašno mjesto i pri tome Sijarić nudi detalje
o ljudima koje spaljuju i o glasovima zvukovima koje oni pri tom ispuštaju i o ljudima
koji u baraci te glasove slušaju čekajući da jedne od sljedećih noći i na njih dođe red
detalje koji spadaju u scene epskog užasa kakvih je u literaturi malo
Odsjev plamena vidio bi se na zidovima zgrada u logoru Mi smo taj odsjev gledali kroz
pukotine kroz rupe na barakama I slušali smo otud glasove nikad čovjek nije čuo takve
glasove To više nisu bili ljudski glasovi a ni životinjski Ništa živo ne ispušta iz sebe takve
glasove kao što su bili oni koji su dolazili s druge strane Save iz Gradiške Nisu to bili
pojedinačni glasovi nego je to bilo mnoštvo glasova Tužnih glasova Ne znate kakvih
glasova Takvih da od njih izludite
Iz ovog citata uočavamo subjekt putopisnog diskursa kojeg kroz tekst više pratimo nego
što je to slučaj sa druga dva putopisa a što svakako doprinosi tome da se općenito putopis
Oslobođeni Jasenovac svrstava između beletristike i feljtona Pored samog putopisca tu se
spominju još i vojnici grupa koja je pošla zajedno sa Sijarićem na taj put
35
Putopisni subjek subjektivno iznosi podatke o prostorima kojima putuje spomenicima
historiji običajima i mentalitetu ljudi koje upoznaje te zbivanjima na putu zgodama i
nezgodama i sl Kako bi postigli zanimljivost putopisci često preoblikuju nadograđuju ili
izmišljaju detalje u svojim tekstovima Zbog toga često se dešava situacija da je teško
utvrditi stepen vjerodostojnosti u određenom putopisu Sijarić ne djeluje kao usputni
znatiželjni putopisac već kao putopisac poznavalac određenih historijskih momenata
mjesta gdje se i sam putopis odvija Kako je Oslobođeni Jasenovac potpuno drugačije
djelo u odnosu na druga dva Sijarićeva putopisa možemo uočiti da se u ovom putopisu
izravno prati sam putopisac Čitaoci mogu pratiti putopiščeve misli emocije i ideje tu
neku subjektivnu stranu putopisnog subjekta Kada se zajedno sa ostalim vojnicima
približava logoru Sijarić razmišlja o tome kako će izgledati ono što će vidjeti U njemu se
javlja strah strah od onoga što ga čeka što mu je još uvijek nepoznato a što može
naslutiti
U onom trenutku kada spominje stvarne likove u domenu putopisne priče svi ti likovi
dobivaju sasvim novu nestvarnu dimenziju i nerijetko bivaju samo povod putopisnoj priči
Na isti način djeluju i određeni historijski događaji Upravo u putopisu Oslobođeni
Jasenovac Sijarić susreće jednog bivšeg zatočenika logora koji se igrom sreće uspio
spasiti Od tog susreta pisac bilježi njegovu priču tako da većim dijelom putopisa
možemo pratiti ispovijest osobe koja je bila dio logora i svih njegovih strahota Obavljajući
posao grobara taj čovjek je vidio pravu stranu logora vidio je sve ono što se ne može
zamisliti ili riječima opisati Njegova ispovijest je detaljna to je ispovijest živog svjedoka
koji je primoran svojim rukama zakopavao i žive i mrtve svojim očima vidio razna
mučenja i ubistva zatočenika i svojim ušima čuo očajne vapaje vrisku i strah svih tih ljudi
Za Brešića putopisac je prvo umjetnik riječi koji se u pisanju oslanja podjednako i na
stvarnost i na maštu Za njega je istinito ne samo ono što vidi već i ono što doživljava
Ovo drugo iskustvo širi granice viđenoga tj stvarnoga koje posredovanjem jezika ulazi u
putopis i to ne kao novi oblik stvarnosti već kao oblik doživljene stvarnosti
36
Pripovijedanje i opisivanjeKretanje je zapravo put bez putovanja a svijet kojim se putuje nije opisani svijet (opisom
prikazani svijet) nego tek imenovani imenom oprisutnjeni svijet
Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje
je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost
putopisnog svijeta Sa obzirom na to putopisna obrada se dijeli na općekulturnu
(turističku izvještajnu naučnu) i umjetničku (kulturnu) kako prema dominantnom tipu
diskursa tako i putopiščevoj namjeri i unaprijed zadanoj ulozi koju ima u određenoj
kulturi U središtu književnih putopisa nalazi se subjekt putopisnog diskursa njegova
sposobnost opažanja i to jedinstveno jezičko oblikovanje
Sijarićevi putopisi Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi su prvenstveno
usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje mjestima građevinama
običajima i drugom To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj izvještajnoj ili
naučnoj obradi Sa druge strane u slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se
drugačije odlike
Dean Duda ističe kako ravnopravnost naracije i deskripcije predstavlja temeljno načelo
žanra Kada je u pitanju uloga i omjer ovih dvaju osnovnih izražajnih postupaka u putopisu
- pripovijedanja i opisivanja moguće je zaključiti da u Zapisima o gradovima i Herceg-
Bosno i tvoji gradovi dominira opisivanje zbog veće usmjerenosti prema predmetnosti
svijeta nego prema pripovijedanju zgoda
Ono što Duda svakako napominje je i to da nipošto nije riječ o manjoj vrijednosti
deskripcije u odnosu na naraciju jer su ta dva postupka u putopisu istovrijedna Opisivanje
37
i pripovijedanje se međusobno nadopunjuju ono što je viđeno neodvojivo je od onoga što
je doživljeno
Sijarićevo opisivanje proteže se od onog bdquoformalnogldquo naučnog onog gdje kao historičar
nudi niz pukih činjenica Taj bijeg u prošlost stvara putopisnu stvarnost Međutim trenutni
prikaz datog mjesta pomjera u historiju uz popratne zanimljive priče o događajima i
ljudima koji su na neki način obilježili prostor gdje je i smještena sama putopisna priča
Takvo jedno opisivanje pronalazimo u zapisu iz Beograda kada govori o periodu
Osmanskog carstva u tom gradu
U Beogradu ima jedan broj kuća koje su ostale još od turskih vremena To su kuće
orijentalnog tipa i izvanredna su slika o tome kakav je po prilici mogao izgledati Beograd
kad su u njemu upravljali Turci ndash to jest do prvog odnosno drugog srpskog ustanka a i
neko vrijeme kasnije jer grad se nije ni lako ni brzo mijenjao ni poslije odlaska Turaka
Međutim u njegovim opisivanjima pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici
samog putopisa kao što je ono opisivanje planine Zlatibor
Zlatibor je jedna od onih naših planina koje samo što vas ne zovu dođi ndash a kad im čovjek
dođe onda im dolazi da ga i ne zovu Tek ovdje čini se čovjek osjeti šta znače
prostranstvo i vidici i koliko opijaju visine i širine na visinama čovjek se osjeti moćnijim
Zlatibor je visoka planina ali to ne znači i da je divlja i surova naprotiv ndash ako se za
planinu može reći da je pitoma za ovu bi se to naprije reklo
U knjizi Kultura putovanja Deana Dude primijetit ćemo da se čin pripovijedanja i
književni i svakodnevni zasniva na klasičnom principu neravnoteže tj promjene Da bi
sve to općenito bilo prihvatljivo i za čitaoca zanimljivo mora se nešto dogoditi Ta
uspostavljena ravnoteža mora se poremetiti stvari se moraju promijeniti Događaj je taj
koji zadržava pažnju Upravo je samo putovanje taj događaj i samim tim izaziva nečiju
znatiželju S jedne strane putnik posjeduje dinamiku dok su čitaoci uvjetno rečeno
statični Putnik kao kreator događaja i posjetilac nečeg nepoznatog posjeduje višak
znanja
Znanje je uvijek izvan granica mjesta što ga svakodnevno proizvodimo manje ili više
rutiniranim ustaljenim djelovanjem Narativno oblikovanje toga znanja čini od putnika
pripovjedača Duga tradicija zapadnjačke književnosti pokazuje da je putovanje posve
podudarno sa osnovnim pretpostavkama pripovijedanja i otud vjerojatno njegova
tematska kao i kompozicijska uposlenost posve sukladna spomenutoj pretpostavci
geografije da govori ljudima koji su ovdje ono što se zbiva tamo negdje iza sedam gora i
dolina
38
Te promjene pokazuju narušenu ravnotežu a ona svakako omogućava pripovijedanje Ta
Dudina ideja poklapa se sa Lotmanovim shvatanjem da junak može biti samo onaj koji
prelazi granicu iz jednog semantičkog polja u drugo
Pripovijedanje koje čini okosnicu u ovim Sijarićevim putopisima u događajnom smislu
spada u drugi plan odnosno pripovijedanje je podređeno opisu koji je s druge strane
prožet asocijacijama na prošlost promišljanjima o sebi i vlastitom mjestu u svijetu Ovdje
funkcionira samo kao vezivno tkivo Putopisac u nekoliko rečenica ispripovijeda gdje je
došao ili gdje putuje Samo pripovijedanje svodi na minimalne zgode poput promjene
mjesta u prostoru On prvenstveno donosi opis poput navedenog opis prostora gledan
okom naučnika koji određuje prostorne odnose broji raspoređuje razvrstava Bitno je
napomenuti da Sijarićevi prikazi prostora ne funkcioniraju kao puko i nasumično
opisivanje onoga što vidi već onoga što zna o njemu
U Oslobođenom Jasenovcu pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju
istu poziciju u samom tekstu O užasnim događanjima u logoru Sijarić detaljno
pripovijeda ali isto tako nudi bdquoživeldquo slike kroz iscrpna opisivanja Faruk Dizdarević u
tekstu Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila Sijarića ističe kako
zapisi odnosno cjelokupno to djelo nisu protkani lirskim reminiscencijama tako
karakterističnim za Sijarićev način pripovijedanja On se s druge strane ipak bazira na
faktografiju i užasne slike događaja koji su se tamo dešavali Ono što je svakako
karakteristično i vjerovatno slikovito rečeno jeste Dizdarevićevo viđenje Sijarićevog
pripovijedanja
Taj ugao posmatranja to pripovijedanje doprinosi tome da vas tokom čitanja povremeno
zaboli želudac
Kada je riječ o opisima samog logora i prikazivanja strahota koje su se dešavale tu
poznato je kako je Mladen Iveković bivši zatočenik tog logora istakao kako nema pera
koje bi bilo u stanju opisati strahote i užasnu atmosferu Jasenovca To je nešto što uveliko
nadmašuje svaku ljudsku fantaziju Riječ je o paklu inkviziciji najužasnijem mjestu
krvološtvu divljih zvijeri izbijanju na površinu najtamnijih instikta kakvi se dosad kod
ljudi uopće nisu pojavljivali Bitno je spomenuti i to da u samim opisima peovladavaju
tama tmurna osjećanja i crna boja koja je sasvim simbolična
Učinio sam nekoliko koraka naprijed i stao dalje nisam mogao ndash zaustavila me gomila
cigala i prašine koja ovdje nije žuta nego crna ndash od vatre od gara Danas je ovdje ndash kud
god se okreneš sve crno crna čađa crn katran crni ugarci crna zemlja ndash i mučna toliko
mučna i neizdržljiva pustoš i tišina da od toga čula zabole
39
Sijarić ujednačenim pripovjedačkim tokom izlaže različite načine stradanja tih zatočenika
Međutim ono što upotpunjuje tu sliku svakako su opisi prvenstveno onoga što je vidio
ali isto tako i onoga što je osjetio i doživio gledajući jedan takav užasan prizor
I tu vam čovjeka nije strah od smrti nego od toga kakvom će ga smrću umoriti Rekao sam
vam da je ona od vatre najgora I stoga mnogi ndash kad čuju one jauke preko vode i vide otud
odbljesak vatre ne čekaju drugu noć iduću noć svoju noć ndash noć takvu nego se sami
ubijaju
U putopisu Oslobođeni Jasenovac pronalazimo niz opisa koji su posebno efektni i samim
tim privlače pažnju čitaoca Na samom početku djela u onome što se u ovom radu izdvaja
kao okvir ovog putopisa Ćamil Sijarić ističe namjeru svog putovanja u Jasenovac Odlazi
na to putovanje da opiše ono što će vidjeti Onog trenutka kada stiže ispred logora
Jasenovac zatiče samo ruševine kuća nešto što je bilo ljudsko naselje zatiče paljevinu i
pustoš Sijarić efektno opisuje ono što trenutno vidi a što na samom početku svog
putovanja nije ni slutio da će vidjeti
Karakterističan je i opis rode prvog živog stvorenja kojeg pisac zatiče u Jasenovcu Postoji
mnogo mitova simbola i vjerovanja u raznim kulturama koja su povezana sa rodama
Vijekovima su ove ptice povezivane sa bebama i porodicom gdje je roda simbol početka
života Ćamil Sijarić u Jasenovcu zatiče rodu bijelu visoku gdje stoji na visokom odžaku
oko kojeg se zidovi nisu održali Jedini glas u mrtvoj tišini i jedino živo stvorenje u
jezivom Jasenovcu djeluje kao potpuni paradoks što i pisac vrlo slikovito opisuje
Stoji i gleda nekud u daljinu Tu joj je i gnijezdo ndash crni se veliko cijela gomila granja i
zemlje ndash i u njemu ona Roda Noga joj je duga i tanka kao vlat žita Ponekad se okrene i
gleda ispod sebe opustjelo naselje tako kao da se čudi i pita šta je to bilo šta je to moglo
tako da bude tako da se dogodi tako da se učini A svijet je dolje pod njom izgledao kao
da je doživio potop ndash koji je u svom gnijezdu u Nojevom kovčegu preživjela samo ta ptica
ta roda
40
DotematizacijaMatoš ističe kako putopisac može biti učenjak i šaljivdžija slikar i psiholog fantast i
realist jer u široki okvir putopisa pristaju sve literarne vrste
Dotematizacija uključuje tipove znanja ili obavijesti kojima se nadograđuje osnovno
putopisno izlaganje i postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za
približavanje putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta jer
se osnovnoj strukturi putovanja i opisu predmetnosti mogu dodavati različite tematske
cjeline u kojima se subjekt može pokazati kao vješt pisac ili zanimljiv mislilac Upravo se
postupkom dotematizacije temeljnog putopisnog zbivanja ostvaruje složenost putopisnog
diskursa i omogućuje posredno upoznavanje putopisca i njegova idejnoga svijeta
Branimir Donat hrvatski književni kritičar smatra da je struktura beletrističkog putopisa
za razliku od načina oblikovanja putopisnog teksta kojim dominira naučni način izlaganja
uvijek pružala piscima šanse da govore o svemu i svačemu omogućavala im je da digresija
postane važna okosnica pripovijedanja i da se u okviru reportaže dotaknu i onih tema koje
su se prije gotovo isključivo povezivale uz priču ili roman
Dva osnovna postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija
figuralnim postupcima Uz misaonu nadogradnju koja se u putopisu najčešće javalja kao
manja tekstualna cjelina i svojom motivskom zaokupljenošću upućuje na posebnu
autonomiju upravo tropi i figure značenja pridonese literarizaciji žanra Dean Duda prvi
postupak naziva izravnom a drugi neizravnom dotematizacijom
Primjer osnovne misaone nadogradnje uočavamo u putopisu Herceg-Bosno i tvoji gradovi
gdje pisac slušajući ljubavnu pjesmu razmišlja o sastancima i rastancima ljudima koje
41
spajaju i rastavljaju putevi Razmišlja o prolaznosti života o čovjeku koji je i neprimijetan
u vremenu koje dolazi i prolazi o putu koji čovjeka odvede negdje ali ga i ne vrati
I mi koji niz te puteve nekog pratimo ili sretnemo uvijek smo jedno uzbuđenje jedno
zažareno ljudsko osjećanje jedna teška žalost ili radovanje Put je nešto drugačije od
svega ostalog On je ono što nas spaja ili razdvaja i pred čim često kane naša suza Jer
nekog za kim smo digli svoju ruku da pozdravimo i ispratimo ubrzo će upiti daljina i za
njim ostati prazan put Šta teških briga šta divnih želja šta čežnja šta nada šta pitanja i
pogleda upućujemo ponekad niz put a on ostaje nijem i prazan a dug kao vječnost jer
koliko ih je odveo nekud nekakv put a da ih nije vratio I koliko je duž putova ljudskih
mramorova
Misaona nadogradnja pretvara putopis u ogled i proširujući osnovnu temu putovanja
približava ga hijerarhijski višim žanrovima To je samostalna cjelina koju razlog
putopiščeva nadahnuća povezuje sa događajnim slijedom putovanja Figuralni postupak
dotematizacije nije nužno vezan uz misaonu nadogradnju i može se pojaviti na bilo kojem
mjestu u tekstu Njime se putopisni diskurs širi kao zapažanje dosjetka ili kratka priča
Subjekt putopisnog diskursa dotematizacijskim postupcima pokazuje književno umijeće
slično onome koje se podrazumijeva u hijerarhijski višim vrstama
Postupak dotematizacije pronalazimo i u Oslobođenom Jasenovcu gdje krvavi dječiji
siperčić i na njemu crvenim koncem izvezen patuljak koji za sobom vodi puža u Sijariću
budi razna razmišljanja i pitanja Razmišlja o ratu o tome kako je neko imao sreće i ostao
živ a neko drugi opet iako je sačuvao život izgubio je razum a oni treći koji su se
izgubili u ovom ratu više se nikada neće vratiti
Dani su majski Godina je 1945 Putevima ndash kud god pogledate prolaze vojske Kraj rata
je toliko blizu da prosto možete da ga vidite Neko će se iz njega srećan vratiti Neko lud A
neko Sjetio sam se onog krvavog dječijeg siperčića sa patuljkom i pužem izvezenim
crvenim koncem pa patuljak vodi za rogove puža Ta se mala družina neće vratiti
Prolaze odnekud jednako vojske I sva ti je zemlja čudna ndash i kao da nije ona stara zemlja
nego neka nova koja dolazi samo jednom i samo s proljeća
Mogli bismo zaključiti da upravo taj emotivni dio teksta ta uvjetno rečeno bdquoemotivna
nadogradnjaldquo (kao što je navedeni citat) otkriva ličnost putopisnog subjekta te njegova
shvatanja prirode života čovjeka i prolaznosti U Sijarićevim putopisima prisutan je
figuralni postupak dotematizacije ali i naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj
baštini uz karakterističan književno-estetski stil Takav postupak prepoznajemo u zapisu
Boja riječ i kamen kada Sijarić piše o Jajcu kojeg mnogi slikari slikaju isključivo zbog
42
vodopada sa čim se ovaj putopisac ne slaže Jajce je grad koji ima historiju i koji se nalazi
u Bosni pa ga zbog toga i treba slikati Sijarić ističe kako je nekadašnja nezavisna
bogumilska Bosna u svoje vrijeme bila okupila duhove slobodarske protiv dogme i protiv
crkve U Bosnu se dolazilo i prolazilo da se nadahne slobodama u nju se dolazilo i
dogovaralo i odatle se borilo Ovakve primjere naučnog postupka dotematizacije isključivo
pronalazimo u putopisu Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi dok je
figuralni postupak dotematizacije najviše zastupljen u Oslobođenom Jasenovcu a takvim
postupkom putopisni diskurs se širi i preobražava u esej i kratku priču
Figure kulturalnog pamćenjaPojam bdquoumijeća pamćenjaldquo (ars memorativa) prvenstveno se veže za zapadnjačku tradiciju
Grčki pjesnik Simonid (živio je u 6 st pr n e) izdvaja se kao tvorac općenito umijeća
pamćenja te ovo umijeće definira kao jednu od pet oblasti retorike Smatra se da je
Ciceron najbolje objasnio mnemotehniku u smislu da se princip mnemotehnike sastoji u
43
tome da se odaberu određena mjesta te da se stvore mentalne slike za stvari i mjesta koja
se žele zadržati u svijesti Kada je riječ o pamćenju razlikuje se prirodno i artificijelno a
umijeće pamćenja temelj je artificijelnog pamćenja a kultura sjećanja je univerzalni
fenomen Svaka socijalna grupa manja ili veća posjeduje određeni oblik kulture sjećanja
U prethodnim poglavljima ovog rada bitno se isticalo to da je Ć Sijarić u svojim
putopisima prvenstveno u Zapisima o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi nastojao
sačuvati sjećanje na prošlost te na taj način stvoriti neraskidivu vezu prošlosti i
sadašnjosti a tu vezu isključivo stvara na temeljima prostora i vremena Upravo se smatra
da ono što je prostor za umijeće pamćenja vrijeme je za kulturu sjećanja Tako kultura
sjećanja počiva najviše na oblicima odnosa prema prošlosti dakle u sjećanju se
rekonstruira prošlost Međutim ta prošlost kao takva mora ući u svijest jer ne smije
sasvim nestati moraju postojati svjedočanstva a koja moraju iskazivati neku
karakterističnu diferenciju
Svaka ličnost i svaki historijski fakt se već u svom prispijeću u pamćenje transponiraju u
neki nauk pojam simbol tako oni dobivaju neki smisao postaju element idejnog sistema
društva Iz ove suigre pojmova i iskustva nastaje ono što želimo nazvati figurama sjećanja
Figure sjećanja određuju tri obilježja konkretni spoj s vremenom i prostorom spoj sa
nekom grupom i rekonstruktivnost kao poseban postupak Figure sjećanja su uvijek
prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila Sijarića riječ je o oživljenom
prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu Pojam prostora obuhvata i
svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu (namještaj uređaji prostorije sa svojom
specifičnom uređenošću) što pruža sliku stabilnosti U putopisu Herceg-Bosno i tvoji
gradovi dominantan je spoj s vremenom i prostorom Kada govori o gradu Travniku
Sijarić spaja prošlost i budućnost u obliku tvrđave
Dugo poslije pada Bosne pod Turke Travnik je bio jedno malo mjesto ndash sa malo dućana i
sa hanom ali i sa svojom tvrdom tvrđavom iznad sebe koja je značila sigurnost onih koji tu
žive To je danas onaj stari dio Travnika koji se zove Stara varoš i u kojem je Nova
džamija ndash to jest bila nova u jedno vrlo davno vrijeme kad je načinjena ndash čak godine
1549 što znači da je ta Nova džamija jedna od najstarijih u cijeloj Bosni a reklo bi se i
najljepših
Historija slijedi pamćenje a kulturno pamćenje se usmjerava na fiksne tačke u prošlosti
Međutim prošlost kao takva ndash u tom obliku se ne može održati ona se preoblikuje u
simboličke figure za koje se veže određeno sjećanje Razne pripovijesti one istinite i
neistinite također su figure sjećanja Za kulturno pamćenje nije bitna faktična već
44
prisjećana povijest Tako da su i mitovi figure sjećanja Mnoge priče čija istinitost nije
provjerena i ustanovljena (možemo ih nazvati legendama) također su figure sjećanja a
takve priče u velikoj mjeri pronalazimo i u Sijarićevoj putopisnoj prozi Pišući o Drini
Sijarić priča priču o dvjema sestrama koje su gradile dva grada Jerina s lijeve a njena
sestra sa desne strane Drine Kako je grad sa desne strane bio veći Jerina je zbog toga
otrovala svoju sestru
Ali priča tu nije stala i ide dalje ndash slika Jerinu kao golu ženu i raspusnicu Mlada gola i
željna mladića ndash ona ih je uvodila u svoje odaje da je obljube a poslije bacala ih u Drinu
I sve dok se gore gradio grad Drina je dolje odnosila mladiće Majstori su o tome morali
da ćute A što riječima nisu smjeli da kažu kazali su svojim dlijetima Na jednoj ploči
uzidanoj isklesali su golu ženu ndash u položaju grozno razvratnom da time kažu kakva je
Jerina I tako je kamen govorio ono što jezik nije smio
Kulturno pamćenje uvijek ima svoje posebne nosioce to su najčešće učitelji sveštenici
pisari učenjaci a što svakako možemo povezati sa putopiscem Ć Sijarićem U ulozi
putnika Sijarić čuva sjećanje na Bosnu i Hercegovinu (prvenstveno njene gradove) i
sjećanje na mračnu prošlost kakvo je ono u putopisu Oslobođeni Jasenovac Kulturno
pamćenje se kroz slijed generacija održava putem kulture što sa sobom povlači pitanje
identiteta Identitet se uspostavlja preko pamćenja i sjećanja Tako jedna grupa svoj grupni
identitet može reproducirati samo pamćenjem a osnovu pamćenja čini kultura
Putopis kao takva forma ima upravo taj zadatak da sačuva identitet jedne čitave grupe
Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku prošlost govore o
drevnim gradovima bosanskim kraljevima banovima feudalcima pašama agama i
begovima kazuju o Bosni i Hercegovini Bosancima i Hercegovcima o njihovim
sudbinama I samo ljudsko postojanje zamislivo je samo na tlu i u okviru kulture i društva
Svijest o socijalnom pripadanju (kolektivnom identitetu) temelji se na zajedničkom znanju
i zajedničkom pamćenju koje je obilježeno govorom Kada je riječ o identitetu i njegovom
značaju vjerovatno najviše do izražaja dolazi zapis Tvrdi mi grad Bobovac gdje Sijarić
govori o najznačajnijem i najbolje utvrđenom gradu srednjovjekovne Bosne kojeg je
podigao ban Stjepan II Kotromanić prije prve polovine 14 stoljeća
Bobovac je bio u centru zemlje bosanske ndash u gorostasnom i od puteva udaljenom kraju u
onom gdje je bio i dvor bosanskih banova to jest prijestonica zemlje i vjerovalo se dokle
se god drži tvrdi Bobovac držaće se i cijela Bosna iz ovog se grada branila Bosna I sva
njena snaga bila je tu U tom kamenu ndash na kamenu u tim zidovima što su strčali kao da su
iz stijene izrasli Danas vam to liči na zube starca Jer ono što je nekad krepko stajalo i
45
prijetilo oburvalo se kule tabije podzidi ndash danas su samo gomile ili ako još stoje ndash stoje
žalosno
Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom 20 stoljeća izdvaja se figura
kulturalnog pamćenja Tzv mjesta pamćenja koja književni tekstovi obnavljaju skupom
simboličkih figura javljaju se u funkciji pohranjivanja utemeljenja i očuvanja znanja o
sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke prošlosti U skupu simboličkih
slika stvara se sistem kulture pamćenja koji se u književnim djelima najviše postiže
intertekstualnošću
Mnogi književni teoretičari i kritičari smatraju da je prostor bitan element proznih
književnih djela u cjelosti U Kritici čistog uma Immanuel Kant određuje prostor i
vrijeme kao nužne oblike svake spoznaje počevši od elementarnih opažanja i predstava U
dvadesetom stoljeću veliku pažnju prostoru posvećivali su Max Weber E Durkheim G
Simmel M Foucault i E Husserl To tzv povezivanje književnosti s geografijom dogodilo
se 90-ih godina dvadesetoga stoljeća a pitanje prostora postala je važna tema u mnogim
područjima književnosti Prostor ima zadatak da omogući liku da se kreće da se snalazi da
kroz prostor iskazuje neke svoje osobine karakteristike i vlastite probleme egzistencije
Motiv prostora se u književnom djelu nije dovoljno izučavao Bahtin kaže bdquoProces
osvajanja realnog istorijskog vremena i prostora i realnog istorijskog čoveka koji se nalazio
u njima u književnosti je tekao komplikovano i isprekidanoldquo Bahtin povezuje vrijeme i
prostor i daje mu zajednički naziv hronotop On je zastupao tezu da su osvajane pojedine
strane vremena i prostora dostupne na određenom povijesnom stepenu razvoja
čovječanstva ali ne u dovoljnoj mjeri Bahtin je još i dodao da je došlo vrijeme kada se na
prostor u književnim djelima treba gledati kao na nešto bitno i u skladu sa vremenom jer
je značajno izražavanje neraskidivosti prostora i vremena Prostorna i vremenska obilježja
se stapaju u jednu konkretnu cjelinu vrijeme se bdquosteželdquo postaje umjetnički vidljivo a taj
prostor se uvlači u kretanje vremena sižea Obilježja vremena razotkrivaju se u prostoru a
prostor se osmišljava i meri vremenom
Kada je u pitanju gradski prostor u književnosti Richard Lehan navodi kako grad uvijek
igra veliku ulogu u ljudskoj sudbini bez obzira na način kako je predstavljen te da urbani
konstrukti moraju biti neprestano preispitivani jer su oni artificijelni i diverzni Upravo je
taj gradski prostor često obilježen nelagodom odbojnošću strahom i neprilagođenošću
nasuprot idiličnom i bdquorajskomldquo selu
Tijelo se stjecajem okolnosti našlo u mrskom gradu dok zarobljena bolesna duša žudi za
povratkom u iskon na selo u čedno pastoralno okruženje u zdravlje u čistoću identiteta
46
Za razliku od artificijalnoga grada selo je tijesno povezano sa prirodnom slikom svijeta
Stoga realisti nisu voljeli grad i o urbanoj civilizaciji pišu gotovo isključivo kao o otuđenoj
formi života
U razdoblju moderne prepoznaje se veće zanimanje za urbanu tematiku i fenomene
gradske civilizacije Ona donosi i sasvim novo viđenje grada kao slojevitog prostora u
kojem se pokazuju različite kulturne političke društvene nacionalne i umjetničke
vrijednosti Upravo u razdoblju moderne prvi put se u književnosti grad počinje promatrati
kao proces kao simultanost različitosti Modernistički pisci predstavljaju grad kao
kompleksnu strukturu koja postaje poticaj za čisto mentalne procese Grad postaje mjesto
duševnih kriza U čovjeku se javlja nemir strah nelagoda i beznađe
Dean Duda napominje da djelovanje nadmašuje viđenje u svakodnevnim pričama o
prostoru a to jednostavno znači da se prostor proizvodi kretanjem
Već u samom smislu i razlogu nastanku putopisa Oslobođeni Jasenovac izdvaja se figura
najvećeg sabirnog logora u nekadašnjoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj logor Jasenovac
Sam pojam bdquosabirni logorldquo kao vrsta zatvora koja je stvorena za političke protivnike
pripadnike pojedinih etničkih ili religijskih grupa civila iz kritičnog vojnog područja ili
bilo koju grupu ljudi povlači sa sobom sve negativne konotacije Ćamil Sijarić taj prostor
uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na smrt pa
pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Cjelokupan taj prizor izaziva strah a gluha
tišina smrad od blata od truleži od gasova i same zemlje pojačava to nezaobilazno
osjećanje u njemu Smrt je osnovna misao koja prati ovaj prostor Sijarić ističe da je drveće
i ptice na njima jedino što pokazuje trag života osim toga tu ništa više nije živo
Zato je ova zemlja tako utabana
Zato je tako jadna
Sada je sva crna I ćutljiva Kao kakvo živo a jadno biće koje je mnogo propatilo Ovdje
ima drveća i na njemu ima ptica I reklo bi se da više ništa živo tu nema
Ovo je bilo mjesto umiranja
Logor smrti
Bilo mu je ime Jasenovac
Kroz njegovu kapiju ulazilo se ali se nije i izlazilo
Također Sijarić napominje da to i nije neki veliki prostor ali da je užasan zbog svega
onoga što se na njemu vidi Za njega je to groblje koje se širi i nema granica Možda
jedinu simboliku života pruža slika čovjeka koji je nekako uspio preživjeti između tih
mrtvih ljudskih tijela
47
I eno s kraja vode sa blatne obale između panjeva i vrbovog granja jedan čovjek ustaje
Diže se gore kao avet Poderan je mokar i kaljav Lice mu je u maljama i staro Mršav je i
jadan i izgleda tako kao da je već bio jednom umro pa nekim slučajem oživio i ustao
odozdo između mrtvih Ustajanjem jednog živog čovjeka iz ovog beskrajnog groblja u
vodi bio sam zbunjen i preplašen
D Duda također ističe kako je učestalost tegoba i prostora patnje (kakvo je upravo ovaj
prostor logora) u jasnoj opreci naspram domovine i slobode ali isto tako i jasno definirane
klasne pozicije tj socijalnog statusa Ono možda što je karakteristično za prostor logora i
sam ovaj putopis je i to što Sijarić u samom djelu ne opisuje dovoljno čovjeka zatočenika
njegove misli osjećanja i strah Sve se to nazire u cjelokupnom djelu sva ta osjećanja i
strahovi čovjeka koji očekuje smrt su podloga ovog putopisa ali konkretnih opisa
pronalazimo samo na nekoliko mjesta a jedan takav je i sljedeći
Čovjek u logoru mnogo vidi ali sve ne može vidjeti ndash jer šta vi znate koga sve to dovode na
obalu čujete kako se voz zaustavio i kako lokomotiva brekće i znate da su to tamo
dovedene nove žrtve Najedanput čujete ustaške psovke plač ženski vrisak zapomaganje
pisku djece i jasno vam je da to tamo ustaše ubijaju ženski glasovi se uvijek jače čuju
Žene pred smrt više protestuju nego muškarci A novodovedeni zatočenici više od starih
Možemo uočiti da kod Sijarića često imamo pozivanje na određene objekte i mjesta To su
prvenstveno gradovi i logor u Oslobođenom Jasenovcu Tako i ovdje svaki grad sam za
sebe predstavlja određeno mjesto mjesto pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i
njeno oživljavanje Srednjovjekovne gradine koje baš zbog toga što su gradine i to još
srednjovjekovne asociraju na prošlost dalju i od one koju poznaje i sam putopisac Smatra
se da se na određenim mjestima objektima u gradovima struktuira čovjekov život
njegovo ponašanje putanje koje slijedi kroz prostor i vrijeme jer grad kao takav
reflektira i utjelovljuje moć stvara red u prostoru i vremenu te disciplinu prostora i
vremena
U ovom putopisu (Oslobođeni Jasenovac) izdvaja se i bolnica kao još jedna
karakteristična figura prostora Namijenjena da liječi i time pomogne onima koji su
bolesni ovdje bolnica poprima sasvim drugačije značenje To je bila jedna baraka koja je
postojala samo formalno niti jedan bolesnik te bolnice nije izliječen Kako bi pred
međunarodnom komisijom prekrili tragove stravičnih zločina renovirali su tu bolnicu
Bitno je navesti to da ove podatke Ć Sijarić doznaje od preživjelog logoraša
Ustaše su tom prilikom pobili oko šesdeset bolesnika iz te bolnice onih koji su svojim
izgledom odavali pravo stanje logora Zatim su u bolnicu uneseni novi kreveti Uneseno je
48
i sve drugo što je jednoj bolnici potrebno A onda su ndash na kraju u bolnicu na nove krevete
i u nove postelje uvedeni novi bolesnici Ali oni nisu bili bolesni oni su bili zdravi ljudi ndash
koliko u logoru neko može da bude zdrav ali su i takvi jadno izgledali i imali da
predstavljaju bolesnike Tada smo dobili i nove logorske brojeve Bili su vrlo niski kako bi
se prikrilo pravo brojno stanje logora
U ovom stravičnom okruženju izdvaja se i religijski prostor Za D Dudu religijski prostor
je prostor susreta To je način stvaranja ljepote harmoničnosti i prirodnog idiličnog
prostora Kao i bolnica i ovdje je religijski prostor sasvim formalan Godine 1941 i 1942
u logoru su bili zaveli bogosluženje Za katoličku crkvu i džamiju uređene su bile posebne
sobe
Pop je bio neki Zvonko Brekalo Umro je od tifusa A hodža jedan zatočenik Ustaše su ga
uniformisali dali su mu čin satnika ndash a odmah zatim likvidirali ga ndash objesili su ga
Figuru smrti i grobnice pronalazimo i u putopisu Zapis o gradovima tačnije u zapisu O
Lenjingradu gdje Sijarić govori o stradanjima u Drugom svjetskom ratu Na specifičan
način opisuje grobnice te zajedničke masovne grobnice koje spajaju one sa istim tragičnim
sudbinama a koje su i nazvali bdquobratskim mogilamaldquo Sijarić kazuje o svim žrtvama rata o
tom besmislu koje ne donosi ništa dobro a uzima puno više o svakom pojedincu koji
izgubi dragu osobu
Tu među njih uđi ćutke S kapom u ruci S mislima da su to žrtve kakve si i ti imao u svojoj
zemlji Tako ćeš moći lakše da hodiš kroz ove beskrajne bdquobratske mogileldquo I zublja koja
nad njima gori podsjetiće te na zublje žrtvama u tvojoj zemlji Pa ti ovo groblje dođe kao
ono u tvojoj zemlji ndash nad kojim si već lio svoju suzu za drugovima za prijateljima za
poznanicima I nije ti drukčije nego da ovdje leže i tvoji ndash tvoji znanci
Sijarić piše i o porodici Savič koja je nastradala u tom ratu Posebno ističe bilješke
djevojčice Tanje najmlađe u toj porodici
Kao učenica Tanja je napisala jedno pismo o stradanjima svoje porodice Kratka hronika
djevojčice Tanje svakako da podsjeća i samim tim može se usporediti sa dnevnikom Ane
Frank trinaestogodišnje Židovke koja je u tajnom skrovištu bilježila svoje misli osjećanja
i strahove Te djevojčice dijelile su istu sudbinu jedne od mnogobrojnih žrtava Drugog
svjetskog rata
49
Zaključak Govoreći o književnim vrstama koje ujedinjuju povijesno-znanstveni interes s umjetničkim
oblikovanjem Milivoj Solar kaže ldquoMeđu takvim književno-znanstvenim vrstama od
posebne je važnosti također putopis S jedne strane on može predstavljati doprinos
geografiji ili etnografiji dok s druge strane predstavlja osobitu književnu vrstu u kojoj je
putovanje i opis proputovanih predjela ili zemalja povod za šire umjetničko oblikovanje
zapažanja dojmova i razmišljanja o svemu onom što putopisca zaokuplja tokom
putovanjaldquoemspČesto se na taj način putopis približava eseju ili romanu u kojemu je fabula
organizirana kao slijed događaja koji seemspzbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine
likova Iako postoji to mišljenje da se putopis približava eseju ili romanu i isto tako da se u
posljednje vrijeme pokazuje veći interes za takvim književnim žanrom putopis je svakako
manje istraženo proučavano i na kraju krajeva čitano područje To se pokazuje i kada je u
pitanju Ćamil Sijarić poznatiji je Sijarić romanopisac nego Sijarić putopisac
Ako se vratimo na mišljenje M Solara da je u putopisu fabula organizirana kao slijed
događaja koji se zbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine njih to bismo mogli
povezati sa ovim piscem bar konkretno u putopisu Oslobođeni Jasenovac dok Zapisi o
gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi djeluju na posve drugačiji način Sijarić se više
50
bazira na historiju koja se polahko zaboravlja i kao da nastoji da je spasi od tog zaborava
Njegovi likovi su usputni i bez nekog posebnog značaja osim ako nije riječ o nekoj
historijskoj ličnosti Međutim tu se opet izdvaja Oslobođeni Jasenovac u kojem jedan lik
preuzima ulogu naratora pa kao bivši logoraš grobar priča svoje doživljaje koji djeluju
kao neka vrsta ispovijesti Onog trenutka kada Sijarić govori o historijskim ličnostima
govori ono što je manje i više poznato
Često ne nudi ništa novo i novost nije način njegovog postizanja zanimljivosti ali on je
pisac koji odlično poznaje mjesto na koje putuje a posebno historiju iako nije historičar
već uvijek u svakom smislu samo pisac Njegova historijska priča nije puko kazivanje
činjenica već pravi književno-umjetnički tekst Anegdote i legende su ono što krasi
njegovo pisanje i doprinosi toj zanimljivosti Pokazalo se da su doba mjesto i trajanje
ključni elementi Sijarićevog putopisa On je vremenski i prostorno ovjekovječio i sadašnji
ali i daleki i zagubljeni teritorij Bosne i Hercegovine
Ostavio je jasnu sliku njenih ljudi njihovu historiju i legendu nacionalnu i vjersku
isprepletenost i suprotstavljenost ujedno i pitome i surove prirode te običaja
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti tj putopiščeva objašnjenja o razlozima nastanka nekog
putopisa najčešće se nalaze u samom predgovoru Pokazalo se da je to slučaj i u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja a zatim
vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa putovanja
Sijarić kao razlog svog putovanja navodi tu činjenicu da jugoslavenski srednjovjekovni
gradovi nisu dovoljno istraženi U Oslobođenom Jasenovcu okvir predstavlja uvodna
rečenica Sijarić kaže ldquoIšao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjetildquo
Razlog njegovog putovanja u Jasenovac je namjera da otkrije sve te strahote koje su se
desile s tim da ni sam pisac ne sluti šta će sve zateći i vidjeti
Vjerovatno dvije najvažnije značajke putopisnog subjekta su snalažljivost i perceptivna
usmjerenost Neki se putopisci baziraju na opise historijskih znamenitosti neki na
tradiciju svakodnevni život neki na opise prirode a Sijarić u svoje putopise kombinira sve
te elemente Najviše bdquoizravnih susretaldquo sa putopiscem imamo onda kada opisuje neku
znamenitost prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi U Zapisima o
gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih dijelova kada se opisuju putevi i
historijske znamenitosti Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi Kako je
i navedeno to se najbolje može vidjeti u tekstu Putovati znači ndash vidjeti
Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje
je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost
51
putopisnog svijeta Oba Sijarićeva putopisa Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji
gradovi prvenstveno su usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje
mjestima građevinama i običajima To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj
izvještajnoj ili naučnoj obradi Međutim u tim pripovijedanjima i opisivanjima
pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici samog putopisa S druge strane u
slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se drugačije odlike U tom djelu
pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju istu poziciju u samom
tekstu
Dotematizacija uključuje obavijesti kojima se nadograđuje osnovno putopisno izlaganje i
postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za približavanje
putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta Dva osnovna
postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija figuralnim
postupcima U Sijarićevim putopisima prisutan je figuralni postupak dotematizacije ali i
naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj baštini uz karakterističan književno-
estetski stil
Figure sjećanja su uvijek prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila
Sijarića riječ je o oživljenom prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu
Pojam prostora obuhvata i svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu Figure sjećanja
su uvijek prostorno i vremenski konkretne Putopis ima zadatak da sačuva identitet jedne
čitave zajednice Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku
prošlost U Oslobođenom Jasenovcu u prvom planu izdvaja se figura logora Ovaj pisac taj
prostor uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na
smrt pa pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Sijarić piše isključivo o gradu i
gradskim običajima jer za njega svaki grad predstavlja određeno mjesto mjesto
pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i njeno oživljavanje
52
O piscu
Ćamil Sijarić je da još ovo kažem na kraju bio neobično pitoreskna pojava u našem
ljudskom svijetu i već za života postao predmet mnogih priča i anegdota Bio je oličenje
drevne jednostavnosti i neposrednosti U neprirodnom svijetu bio je prirodan čovjek
Ćamil Sijarić rođen je 18 decembra 1913 godine u Šipovicama kod Bijelog Polja u Crnoj
Gori u jako imućnoj zemljoradničkoj porodici Rano ostaje bez oba roditelja te odrasta
kod strica Osnovnu školu završio je u Godijevu u Bijelom Polju a odemsp1927 doemsp1935
godine pohađa Veliku medresu kralja Aleksandra uemspSkopljuemspiz koje je zbog političke
aktivnosti bio isključen Školovanje nastavlja u Vranju i u gimnaziji maturiraemsp1936
godine Iste te godine upisuje Pravni fakultet uemspBeogradu Diplomirao jeemsp1940 godine a
za vrijeme Drugog svjetskog rataemspslužbuje uemspSarajevuemspMostaruemspBosanskoj Gradiški
iemspBanjaluci Za sekretara Suda narodne časti u Banjaluci izabran jeemsp1945 godine potom je
novinar lista Glas i dramaturg Narodnog pozorišta u Banjaluci U Sarajevo prelaziemsp1947
godine radi u redakciji lista Pregled a potom je u Glavnom odboru Narodnog fronta i
redakciji Zadrugara U literarnu sekciju Radio Sarajeva prelaziemsp1951 godine i tu ostaje
sve do odlaska u mirovinuemsp1983 godine
Već kao đak Velike medrese u Soplju pokazuje interesovanje za književni rad U toj školi
bio je predsjednik literarne družine koja je izdavala časopis bdquoVesnikldquo u kojem je objavio
svoje prve književne radove ndash pjesme 1929 godine Bavio se i sakupljanjem narodnih
epskih pjesama u rodnom Bihoru koje je poslao Srpskoj akademiji nauka u Beogradu (i
danas se te pjesme čuvaju u arhivi spomenute akademije) Književni rad nastavlja
53
objavljujući pjesme u bdquoGajretuldquo bdquoŽeni danasldquo i bdquoPregleduldquo Za vrijeme rata ništa ne
objavljuje Bio je redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i
Akademije naua i umjetnosti Crne Gore
Nagrađen je brojnim nagradama kao što su 27-julska nagrada SR Bosne i Hercegovine
13-julska nagrada SR Crne Gore Andrićeva nagrada i dr
Umro jeemsp6 decembraemsp1989 godine
SažetakPutopis kao forma razvija se još u antici To je književna vrsta tematski oblikovana
putovanjem putopisca koji pripovjeda zgode na putu opisuje prostore kojima putuje i
mjesta na kojima boravi iznosi svoja zapažanja o ljudima koje na putu susreće o njihovim
običajima i načinu života te često o kulturnim i umjetničkim znamenitostima određenih
krajeva Za Ćamila Sijarića putopis je jednostavno opis putovanja zajedno i geografija i
historija i etnografija Historijska priča je ona koja zauzima primarno mjesto u njegovom
putopisnom opusu U ovom masterskom radu prikazali su se Sijarićevi putopisi Zapis o
gradovima Herceg-Bosno i tvoji gradovi i Jasenovac Knjiga Zapisi o gradovima
objavljena je 1970 godine a 1986 Sijarić objavljuje putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi
Po tematici se ovaj putopis može izjednačiti sa putopisom Zapisi o gradovima dok je
Oslobođeni Jasenovac i svojom formom i sadržajem ustrojen na potpuno drugačiji način
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta
Pokazalo se kako te obavijesti pronalazimo u predgovoru ali i u pojedinim zapisima unutar
putopisa Kada je riječ o zanimljivosti mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive
zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru međutim ovaj pisac ipak sve što je
zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način posebno u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi Usputne priče anegdote i legende su osnovni elementi
kojima Sijarić postiže zanimljivost i novost Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna
izražajna postupka u putopisu Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom
20 stoljeća izdvaja se figura kulturalnog pamćenja Ta tzv mjesta pamćenja javljaju se u
funkciji očuvanja znanja o sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke
54
prošlosti Ovi putopisi sadrže niz figura kulturalnih pamćenja kao što se i pokazalo u
samom radu
SummaryTravelouge as form was developed in the classical period It is a literatur category
thematicly shaped with travelers journey in which he narrates about events descripes
places he has seen people he met their customs and way of living and often about cultural
and artistic sights of specific areas For Ćamil Sijarić travelouge is simply description of
travels including geography history and etnhography Historical story is primar in his
travelouge opus This master thresis showed us Sijarićs travelouges Zapis o gradovima
Herceg-Bosno i tvoji gradovi and Jasenovac Zapis o gradovima was published 1970
Herceg-Bosno i tvoji gradovi 1986 Thematically they are very similar while Jasenovac is
with its form and content established differently Framework and notices are authors
expalanations for writing the text We found notices in preface but also in the text of
travelouge Critics claim that most interesting events happen in unknown and far places
However this author search for new and ineresting in his country in a completly different
way as shown in Herceg-Bosno i tvoji gradovi Side stories anecdotes and mhyts are basic
elements for Sijarićs new and interesting storytelling As expressed element of literature of
late 19 and 20 century it stands out figure of cultural memory Those cedilcedil memory placesldquo
occur as intent to preserve knowledge about ourselfs recall historicaly endangered
meaning of common past These travelouges contain series of cultural memories as
shown
55
Literatura Assmann Jann Kulturno pamćenje Pismo sjećanje i politički identitet u ranim
visokim kulturama s njemačkog preveo Vahidin Preljević Biblioteka tEKST
Zenica 2005
Bahtin Mihail Oblici vremena i kronotopa u romanuMatica hrvatska kolo 3
(2008)
Dizdarević Faruk Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila
Sijarića Avlija-portal za kulturu književnost i društvene teme Dostupno na
httpwwwavlijameesejifaruk-dizdarevic-stradalnistvo-kao-umjetnicka-vizija-u-
knjizevnom-djelu-camila-sijarica (2352014)
Duda Dean Priča i putovnje hrvatski romantičarski putopis kao pripovjedni žanr
Matica hrvatska Zagreb 1998
Duda Dean Kultura putovanja Naklada Ljevak Zagreb 2012
Galić Gordana Vladimir Nazor od Splita do piramida - tekst imaginacija
reprezentacija Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske Dostupno
na httphrcaksrcehr86365 (1352014)
Hrvatska opća enciklopedija Leksikografski zavod Miroslav Krleža Zagreb 2008
Dostupno na httpwwwenciklopedijahrNatuknicaaspxID=51177
Isaković Alija Hodoljublje Svjetlost Sarajevo 1973
Kulenović Tvrtko (priredio) Ćamil Sijarić- Zapisi Izabrana djela I-X knjiga
deveta Veselin Masleša Sarajevo 1991
Kulenović Tvrtko Ćamilovi putopisi Diwan - časopis za kulturu Javna biblioteka
Alija Isaković Dostupno na httpwwwdiwanmagcombaarhivadiwan7-
8sadrzajsadrzaj14htm (562014)
Lešić Zdenko i Martinović Juraj (ur) Naučni skup Književno djelo Ćamila
Sijarića Sarajevo 2003
Ivan Lovrenović (2012) Prostori putopisa Dostupno na
httpivanlovrenoviccom201203prostori-putopisa-2 (2762014)
Miličić Irena Teoretičari hodočasnici činovnici tri vrtse renesansnih putopisnih
tekstova Zagreb 2010 Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske
Dostupno na httphrcaksrcehr56766 (1152014)
Nemec Krešimir Čitanje grada Ljevak Zagreb 2010
56
Sijarić Ćamil Zapisi o gradovima Zadruga Sarajevo 1976
Todorova Marija Imaginarni Balkan prevele s engleskog A B Vučen i D
Starčević Biblioteka XX vek 2 izdanje 2006
Zvrko Husein Ćamil Sijarić- pripovjedna proza Dobra knjiga Sarajevo 2013
33
Subjekt putopisnog diskursaKategoriju putopisnog subjekta odlikuju pitanja o uporištima putopiščeve legitimacije
načinima njegova predstavljanja perceptivnoj i diskurzivnoj sposobnosti mogućim
podudarnostima i razlikama sa obzirom na mentalne stavove vremena i književna
strujanja
Te obavijesti o putopisnom subjektu su najčešće direktno ponuđene okvirom ali se nalaze i
u svakom dodatnom iskazu u svakom činu U slučaju da se putopisni diskurs približava
izvještajnom polu to povlači da se putopisac pred ispripovijedanim zgodama i opisanom
predmetnošću povlači u drugi plan D Duda ističe kako sam putopisac često posreduje
obavijesti o svom činu pripovijedanja te se zbog toga smatra samosvjesnim ili
osviještenim putopiscem Naime pitanje o subjektu putopisnog diskursa javlja se kao
postupak izravne ili s druge strane neizravne karakterizacije putnika promatrača ili
pripovjedača
Vjerovatno najvažnije obavijesti o putniku nalaze se na događajnoj razini Zahvaljujući
prikazu njegovog djelovanja i ponašanja otkrivamo i njegove osobine Često se u putopisu
susrećemo sa detaljima pa tako se dešava da se spominju mnogi podaci npr o vrstama
obimnosti periodu obroka Međutim takve detalje ne susrećemo u putopisima Ćamila
Sijarića Još jedna komponenta svojstvena putniku je i snalažljivost On se mora prilagoditi
svakodnevnoj logici manje poznatog svijeta Upravo je radi toga potrebna dobra
obaviještenost putopisca
Pored snalažljivosti tu je i perceptivna usmjerenost kao još jedna važna značajka
putopisnog subjekta Neki se putopisci zadržavaju na opisima historijskih znamenitosti
neki na tradiciji svakodnevnom životu neki na opisima prirode Dean Duda smatra kako
dobri promatrači često posežu za usporedbom strukturirajući zapažanja u cjeline koje
funkcioniraju poput malih studija o izgledu navikama i mentalitetima Pripovjedni
postupci koje koristi putopisac u obradi prikazane predmetnosti su znakovi njegove
sklonosti ili indiferentnosti prema njoj
Ako se osvrnemo na sami okvir Sijarićevih putopisa vidjet ćemo da tu nisu ponuđene
obavijesti o putopisnom subjektu Te obavijesti uočavamo u samom dodatnom iskazu u
svakom drugom činu U Zapisima o gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih
dijelova kada se opisuju putevi i historijske znamenitosti kao npr u zapisu Na Dunavu
Estergon kada opisuje samo putovanje i put
34
Put je dobar ravan širok asfaltiran pa je uživanje voziti se i gledati desno i lijevo zemlju
mađarsku onu za koju bi neko rekao zemlju Ungariju - zemlju Ungara ili zemlju Bele
Trećega i Bele Četvrtoga
Kao što je već rečeno putopisac se najčešće spominje kada opisuje neku znamenitost
prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi Kada piše o Pompeji Sijarić
opisuje Vezuv bdquoOno što sam najprije pogledao kad sam se našao u Pompejama bio je
Vezuv Taj uvijek zaplašujući uvijek prijeteći smrtonosni bič zemljin dignut gore nad
ljudskim glavamaldquo
Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi gdje također obavijesti o
putopisnom subjektu pronalazimo u samom događajnom činu Vjerovatno najviše tih
bdquosusretaldquo sa putopiscem imamo u tekstu Putovati znači ndash vidjeti gdje izravno upoznajemo
Sijarića kao putopisca spoznajemo njegovu ljubav prema tom književnom žanru i težnji da
spasi historiju od zaborava Slušajući ljubavnu pjesmu na gramofonskoj ploči u jednoj
ulici na periferiji Sarajeva Sijarić pamti stihove pjesme
Sinoć dođe tuđe momče iz tuđe zemlje a jutros mi konja kuje hoće da ide Više njega crne
oči suze ronjahu ne plačite crne oči opet ću vam doć`
Ono što pisac posebno pamti u toj pjesmi su riječi put i putnik On objašnjava da čak u
rječniku ne postoji niti jedna druga riječ koja ima tako sjetno značenje kao što ga ima
kratka i jednostavna riječ put a što svakako podsjeća na tužne odlaske i sretanja
Oslobođeni Jasenovac nastao je kao rezultat jednog strašnog iskustva Putopisac kao mladi
partizanski oficir je među prvima dospio na to strašno mjesto i pri tome Sijarić nudi detalje
o ljudima koje spaljuju i o glasovima zvukovima koje oni pri tom ispuštaju i o ljudima
koji u baraci te glasove slušaju čekajući da jedne od sljedećih noći i na njih dođe red
detalje koji spadaju u scene epskog užasa kakvih je u literaturi malo
Odsjev plamena vidio bi se na zidovima zgrada u logoru Mi smo taj odsjev gledali kroz
pukotine kroz rupe na barakama I slušali smo otud glasove nikad čovjek nije čuo takve
glasove To više nisu bili ljudski glasovi a ni životinjski Ništa živo ne ispušta iz sebe takve
glasove kao što su bili oni koji su dolazili s druge strane Save iz Gradiške Nisu to bili
pojedinačni glasovi nego je to bilo mnoštvo glasova Tužnih glasova Ne znate kakvih
glasova Takvih da od njih izludite
Iz ovog citata uočavamo subjekt putopisnog diskursa kojeg kroz tekst više pratimo nego
što je to slučaj sa druga dva putopisa a što svakako doprinosi tome da se općenito putopis
Oslobođeni Jasenovac svrstava između beletristike i feljtona Pored samog putopisca tu se
spominju još i vojnici grupa koja je pošla zajedno sa Sijarićem na taj put
35
Putopisni subjek subjektivno iznosi podatke o prostorima kojima putuje spomenicima
historiji običajima i mentalitetu ljudi koje upoznaje te zbivanjima na putu zgodama i
nezgodama i sl Kako bi postigli zanimljivost putopisci često preoblikuju nadograđuju ili
izmišljaju detalje u svojim tekstovima Zbog toga često se dešava situacija da je teško
utvrditi stepen vjerodostojnosti u određenom putopisu Sijarić ne djeluje kao usputni
znatiželjni putopisac već kao putopisac poznavalac određenih historijskih momenata
mjesta gdje se i sam putopis odvija Kako je Oslobođeni Jasenovac potpuno drugačije
djelo u odnosu na druga dva Sijarićeva putopisa možemo uočiti da se u ovom putopisu
izravno prati sam putopisac Čitaoci mogu pratiti putopiščeve misli emocije i ideje tu
neku subjektivnu stranu putopisnog subjekta Kada se zajedno sa ostalim vojnicima
približava logoru Sijarić razmišlja o tome kako će izgledati ono što će vidjeti U njemu se
javlja strah strah od onoga što ga čeka što mu je još uvijek nepoznato a što može
naslutiti
U onom trenutku kada spominje stvarne likove u domenu putopisne priče svi ti likovi
dobivaju sasvim novu nestvarnu dimenziju i nerijetko bivaju samo povod putopisnoj priči
Na isti način djeluju i određeni historijski događaji Upravo u putopisu Oslobođeni
Jasenovac Sijarić susreće jednog bivšeg zatočenika logora koji se igrom sreće uspio
spasiti Od tog susreta pisac bilježi njegovu priču tako da većim dijelom putopisa
možemo pratiti ispovijest osobe koja je bila dio logora i svih njegovih strahota Obavljajući
posao grobara taj čovjek je vidio pravu stranu logora vidio je sve ono što se ne može
zamisliti ili riječima opisati Njegova ispovijest je detaljna to je ispovijest živog svjedoka
koji je primoran svojim rukama zakopavao i žive i mrtve svojim očima vidio razna
mučenja i ubistva zatočenika i svojim ušima čuo očajne vapaje vrisku i strah svih tih ljudi
Za Brešića putopisac je prvo umjetnik riječi koji se u pisanju oslanja podjednako i na
stvarnost i na maštu Za njega je istinito ne samo ono što vidi već i ono što doživljava
Ovo drugo iskustvo širi granice viđenoga tj stvarnoga koje posredovanjem jezika ulazi u
putopis i to ne kao novi oblik stvarnosti već kao oblik doživljene stvarnosti
36
Pripovijedanje i opisivanjeKretanje je zapravo put bez putovanja a svijet kojim se putuje nije opisani svijet (opisom
prikazani svijet) nego tek imenovani imenom oprisutnjeni svijet
Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje
je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost
putopisnog svijeta Sa obzirom na to putopisna obrada se dijeli na općekulturnu
(turističku izvještajnu naučnu) i umjetničku (kulturnu) kako prema dominantnom tipu
diskursa tako i putopiščevoj namjeri i unaprijed zadanoj ulozi koju ima u određenoj
kulturi U središtu književnih putopisa nalazi se subjekt putopisnog diskursa njegova
sposobnost opažanja i to jedinstveno jezičko oblikovanje
Sijarićevi putopisi Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi su prvenstveno
usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje mjestima građevinama
običajima i drugom To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj izvještajnoj ili
naučnoj obradi Sa druge strane u slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se
drugačije odlike
Dean Duda ističe kako ravnopravnost naracije i deskripcije predstavlja temeljno načelo
žanra Kada je u pitanju uloga i omjer ovih dvaju osnovnih izražajnih postupaka u putopisu
- pripovijedanja i opisivanja moguće je zaključiti da u Zapisima o gradovima i Herceg-
Bosno i tvoji gradovi dominira opisivanje zbog veće usmjerenosti prema predmetnosti
svijeta nego prema pripovijedanju zgoda
Ono što Duda svakako napominje je i to da nipošto nije riječ o manjoj vrijednosti
deskripcije u odnosu na naraciju jer su ta dva postupka u putopisu istovrijedna Opisivanje
37
i pripovijedanje se međusobno nadopunjuju ono što je viđeno neodvojivo je od onoga što
je doživljeno
Sijarićevo opisivanje proteže se od onog bdquoformalnogldquo naučnog onog gdje kao historičar
nudi niz pukih činjenica Taj bijeg u prošlost stvara putopisnu stvarnost Međutim trenutni
prikaz datog mjesta pomjera u historiju uz popratne zanimljive priče o događajima i
ljudima koji su na neki način obilježili prostor gdje je i smještena sama putopisna priča
Takvo jedno opisivanje pronalazimo u zapisu iz Beograda kada govori o periodu
Osmanskog carstva u tom gradu
U Beogradu ima jedan broj kuća koje su ostale još od turskih vremena To su kuće
orijentalnog tipa i izvanredna su slika o tome kakav je po prilici mogao izgledati Beograd
kad su u njemu upravljali Turci ndash to jest do prvog odnosno drugog srpskog ustanka a i
neko vrijeme kasnije jer grad se nije ni lako ni brzo mijenjao ni poslije odlaska Turaka
Međutim u njegovim opisivanjima pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici
samog putopisa kao što je ono opisivanje planine Zlatibor
Zlatibor je jedna od onih naših planina koje samo što vas ne zovu dođi ndash a kad im čovjek
dođe onda im dolazi da ga i ne zovu Tek ovdje čini se čovjek osjeti šta znače
prostranstvo i vidici i koliko opijaju visine i širine na visinama čovjek se osjeti moćnijim
Zlatibor je visoka planina ali to ne znači i da je divlja i surova naprotiv ndash ako se za
planinu može reći da je pitoma za ovu bi se to naprije reklo
U knjizi Kultura putovanja Deana Dude primijetit ćemo da se čin pripovijedanja i
književni i svakodnevni zasniva na klasičnom principu neravnoteže tj promjene Da bi
sve to općenito bilo prihvatljivo i za čitaoca zanimljivo mora se nešto dogoditi Ta
uspostavljena ravnoteža mora se poremetiti stvari se moraju promijeniti Događaj je taj
koji zadržava pažnju Upravo je samo putovanje taj događaj i samim tim izaziva nečiju
znatiželju S jedne strane putnik posjeduje dinamiku dok su čitaoci uvjetno rečeno
statični Putnik kao kreator događaja i posjetilac nečeg nepoznatog posjeduje višak
znanja
Znanje je uvijek izvan granica mjesta što ga svakodnevno proizvodimo manje ili više
rutiniranim ustaljenim djelovanjem Narativno oblikovanje toga znanja čini od putnika
pripovjedača Duga tradicija zapadnjačke književnosti pokazuje da je putovanje posve
podudarno sa osnovnim pretpostavkama pripovijedanja i otud vjerojatno njegova
tematska kao i kompozicijska uposlenost posve sukladna spomenutoj pretpostavci
geografije da govori ljudima koji su ovdje ono što se zbiva tamo negdje iza sedam gora i
dolina
38
Te promjene pokazuju narušenu ravnotežu a ona svakako omogućava pripovijedanje Ta
Dudina ideja poklapa se sa Lotmanovim shvatanjem da junak može biti samo onaj koji
prelazi granicu iz jednog semantičkog polja u drugo
Pripovijedanje koje čini okosnicu u ovim Sijarićevim putopisima u događajnom smislu
spada u drugi plan odnosno pripovijedanje je podređeno opisu koji je s druge strane
prožet asocijacijama na prošlost promišljanjima o sebi i vlastitom mjestu u svijetu Ovdje
funkcionira samo kao vezivno tkivo Putopisac u nekoliko rečenica ispripovijeda gdje je
došao ili gdje putuje Samo pripovijedanje svodi na minimalne zgode poput promjene
mjesta u prostoru On prvenstveno donosi opis poput navedenog opis prostora gledan
okom naučnika koji određuje prostorne odnose broji raspoređuje razvrstava Bitno je
napomenuti da Sijarićevi prikazi prostora ne funkcioniraju kao puko i nasumično
opisivanje onoga što vidi već onoga što zna o njemu
U Oslobođenom Jasenovcu pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju
istu poziciju u samom tekstu O užasnim događanjima u logoru Sijarić detaljno
pripovijeda ali isto tako nudi bdquoživeldquo slike kroz iscrpna opisivanja Faruk Dizdarević u
tekstu Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila Sijarića ističe kako
zapisi odnosno cjelokupno to djelo nisu protkani lirskim reminiscencijama tako
karakterističnim za Sijarićev način pripovijedanja On se s druge strane ipak bazira na
faktografiju i užasne slike događaja koji su se tamo dešavali Ono što je svakako
karakteristično i vjerovatno slikovito rečeno jeste Dizdarevićevo viđenje Sijarićevog
pripovijedanja
Taj ugao posmatranja to pripovijedanje doprinosi tome da vas tokom čitanja povremeno
zaboli želudac
Kada je riječ o opisima samog logora i prikazivanja strahota koje su se dešavale tu
poznato je kako je Mladen Iveković bivši zatočenik tog logora istakao kako nema pera
koje bi bilo u stanju opisati strahote i užasnu atmosferu Jasenovca To je nešto što uveliko
nadmašuje svaku ljudsku fantaziju Riječ je o paklu inkviziciji najužasnijem mjestu
krvološtvu divljih zvijeri izbijanju na površinu najtamnijih instikta kakvi se dosad kod
ljudi uopće nisu pojavljivali Bitno je spomenuti i to da u samim opisima peovladavaju
tama tmurna osjećanja i crna boja koja je sasvim simbolična
Učinio sam nekoliko koraka naprijed i stao dalje nisam mogao ndash zaustavila me gomila
cigala i prašine koja ovdje nije žuta nego crna ndash od vatre od gara Danas je ovdje ndash kud
god se okreneš sve crno crna čađa crn katran crni ugarci crna zemlja ndash i mučna toliko
mučna i neizdržljiva pustoš i tišina da od toga čula zabole
39
Sijarić ujednačenim pripovjedačkim tokom izlaže različite načine stradanja tih zatočenika
Međutim ono što upotpunjuje tu sliku svakako su opisi prvenstveno onoga što je vidio
ali isto tako i onoga što je osjetio i doživio gledajući jedan takav užasan prizor
I tu vam čovjeka nije strah od smrti nego od toga kakvom će ga smrću umoriti Rekao sam
vam da je ona od vatre najgora I stoga mnogi ndash kad čuju one jauke preko vode i vide otud
odbljesak vatre ne čekaju drugu noć iduću noć svoju noć ndash noć takvu nego se sami
ubijaju
U putopisu Oslobođeni Jasenovac pronalazimo niz opisa koji su posebno efektni i samim
tim privlače pažnju čitaoca Na samom početku djela u onome što se u ovom radu izdvaja
kao okvir ovog putopisa Ćamil Sijarić ističe namjeru svog putovanja u Jasenovac Odlazi
na to putovanje da opiše ono što će vidjeti Onog trenutka kada stiže ispred logora
Jasenovac zatiče samo ruševine kuća nešto što je bilo ljudsko naselje zatiče paljevinu i
pustoš Sijarić efektno opisuje ono što trenutno vidi a što na samom početku svog
putovanja nije ni slutio da će vidjeti
Karakterističan je i opis rode prvog živog stvorenja kojeg pisac zatiče u Jasenovcu Postoji
mnogo mitova simbola i vjerovanja u raznim kulturama koja su povezana sa rodama
Vijekovima su ove ptice povezivane sa bebama i porodicom gdje je roda simbol početka
života Ćamil Sijarić u Jasenovcu zatiče rodu bijelu visoku gdje stoji na visokom odžaku
oko kojeg se zidovi nisu održali Jedini glas u mrtvoj tišini i jedino živo stvorenje u
jezivom Jasenovcu djeluje kao potpuni paradoks što i pisac vrlo slikovito opisuje
Stoji i gleda nekud u daljinu Tu joj je i gnijezdo ndash crni se veliko cijela gomila granja i
zemlje ndash i u njemu ona Roda Noga joj je duga i tanka kao vlat žita Ponekad se okrene i
gleda ispod sebe opustjelo naselje tako kao da se čudi i pita šta je to bilo šta je to moglo
tako da bude tako da se dogodi tako da se učini A svijet je dolje pod njom izgledao kao
da je doživio potop ndash koji je u svom gnijezdu u Nojevom kovčegu preživjela samo ta ptica
ta roda
40
DotematizacijaMatoš ističe kako putopisac može biti učenjak i šaljivdžija slikar i psiholog fantast i
realist jer u široki okvir putopisa pristaju sve literarne vrste
Dotematizacija uključuje tipove znanja ili obavijesti kojima se nadograđuje osnovno
putopisno izlaganje i postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za
približavanje putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta jer
se osnovnoj strukturi putovanja i opisu predmetnosti mogu dodavati različite tematske
cjeline u kojima se subjekt može pokazati kao vješt pisac ili zanimljiv mislilac Upravo se
postupkom dotematizacije temeljnog putopisnog zbivanja ostvaruje složenost putopisnog
diskursa i omogućuje posredno upoznavanje putopisca i njegova idejnoga svijeta
Branimir Donat hrvatski književni kritičar smatra da je struktura beletrističkog putopisa
za razliku od načina oblikovanja putopisnog teksta kojim dominira naučni način izlaganja
uvijek pružala piscima šanse da govore o svemu i svačemu omogućavala im je da digresija
postane važna okosnica pripovijedanja i da se u okviru reportaže dotaknu i onih tema koje
su se prije gotovo isključivo povezivale uz priču ili roman
Dva osnovna postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija
figuralnim postupcima Uz misaonu nadogradnju koja se u putopisu najčešće javalja kao
manja tekstualna cjelina i svojom motivskom zaokupljenošću upućuje na posebnu
autonomiju upravo tropi i figure značenja pridonese literarizaciji žanra Dean Duda prvi
postupak naziva izravnom a drugi neizravnom dotematizacijom
Primjer osnovne misaone nadogradnje uočavamo u putopisu Herceg-Bosno i tvoji gradovi
gdje pisac slušajući ljubavnu pjesmu razmišlja o sastancima i rastancima ljudima koje
41
spajaju i rastavljaju putevi Razmišlja o prolaznosti života o čovjeku koji je i neprimijetan
u vremenu koje dolazi i prolazi o putu koji čovjeka odvede negdje ali ga i ne vrati
I mi koji niz te puteve nekog pratimo ili sretnemo uvijek smo jedno uzbuđenje jedno
zažareno ljudsko osjećanje jedna teška žalost ili radovanje Put je nešto drugačije od
svega ostalog On je ono što nas spaja ili razdvaja i pred čim često kane naša suza Jer
nekog za kim smo digli svoju ruku da pozdravimo i ispratimo ubrzo će upiti daljina i za
njim ostati prazan put Šta teških briga šta divnih želja šta čežnja šta nada šta pitanja i
pogleda upućujemo ponekad niz put a on ostaje nijem i prazan a dug kao vječnost jer
koliko ih je odveo nekud nekakv put a da ih nije vratio I koliko je duž putova ljudskih
mramorova
Misaona nadogradnja pretvara putopis u ogled i proširujući osnovnu temu putovanja
približava ga hijerarhijski višim žanrovima To je samostalna cjelina koju razlog
putopiščeva nadahnuća povezuje sa događajnim slijedom putovanja Figuralni postupak
dotematizacije nije nužno vezan uz misaonu nadogradnju i može se pojaviti na bilo kojem
mjestu u tekstu Njime se putopisni diskurs širi kao zapažanje dosjetka ili kratka priča
Subjekt putopisnog diskursa dotematizacijskim postupcima pokazuje književno umijeće
slično onome koje se podrazumijeva u hijerarhijski višim vrstama
Postupak dotematizacije pronalazimo i u Oslobođenom Jasenovcu gdje krvavi dječiji
siperčić i na njemu crvenim koncem izvezen patuljak koji za sobom vodi puža u Sijariću
budi razna razmišljanja i pitanja Razmišlja o ratu o tome kako je neko imao sreće i ostao
živ a neko drugi opet iako je sačuvao život izgubio je razum a oni treći koji su se
izgubili u ovom ratu više se nikada neće vratiti
Dani su majski Godina je 1945 Putevima ndash kud god pogledate prolaze vojske Kraj rata
je toliko blizu da prosto možete da ga vidite Neko će se iz njega srećan vratiti Neko lud A
neko Sjetio sam se onog krvavog dječijeg siperčića sa patuljkom i pužem izvezenim
crvenim koncem pa patuljak vodi za rogove puža Ta se mala družina neće vratiti
Prolaze odnekud jednako vojske I sva ti je zemlja čudna ndash i kao da nije ona stara zemlja
nego neka nova koja dolazi samo jednom i samo s proljeća
Mogli bismo zaključiti da upravo taj emotivni dio teksta ta uvjetno rečeno bdquoemotivna
nadogradnjaldquo (kao što je navedeni citat) otkriva ličnost putopisnog subjekta te njegova
shvatanja prirode života čovjeka i prolaznosti U Sijarićevim putopisima prisutan je
figuralni postupak dotematizacije ali i naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj
baštini uz karakterističan književno-estetski stil Takav postupak prepoznajemo u zapisu
Boja riječ i kamen kada Sijarić piše o Jajcu kojeg mnogi slikari slikaju isključivo zbog
42
vodopada sa čim se ovaj putopisac ne slaže Jajce je grad koji ima historiju i koji se nalazi
u Bosni pa ga zbog toga i treba slikati Sijarić ističe kako je nekadašnja nezavisna
bogumilska Bosna u svoje vrijeme bila okupila duhove slobodarske protiv dogme i protiv
crkve U Bosnu se dolazilo i prolazilo da se nadahne slobodama u nju se dolazilo i
dogovaralo i odatle se borilo Ovakve primjere naučnog postupka dotematizacije isključivo
pronalazimo u putopisu Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi dok je
figuralni postupak dotematizacije najviše zastupljen u Oslobođenom Jasenovcu a takvim
postupkom putopisni diskurs se širi i preobražava u esej i kratku priču
Figure kulturalnog pamćenjaPojam bdquoumijeća pamćenjaldquo (ars memorativa) prvenstveno se veže za zapadnjačku tradiciju
Grčki pjesnik Simonid (živio je u 6 st pr n e) izdvaja se kao tvorac općenito umijeća
pamćenja te ovo umijeće definira kao jednu od pet oblasti retorike Smatra se da je
Ciceron najbolje objasnio mnemotehniku u smislu da se princip mnemotehnike sastoji u
43
tome da se odaberu određena mjesta te da se stvore mentalne slike za stvari i mjesta koja
se žele zadržati u svijesti Kada je riječ o pamćenju razlikuje se prirodno i artificijelno a
umijeće pamćenja temelj je artificijelnog pamćenja a kultura sjećanja je univerzalni
fenomen Svaka socijalna grupa manja ili veća posjeduje određeni oblik kulture sjećanja
U prethodnim poglavljima ovog rada bitno se isticalo to da je Ć Sijarić u svojim
putopisima prvenstveno u Zapisima o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi nastojao
sačuvati sjećanje na prošlost te na taj način stvoriti neraskidivu vezu prošlosti i
sadašnjosti a tu vezu isključivo stvara na temeljima prostora i vremena Upravo se smatra
da ono što je prostor za umijeće pamćenja vrijeme je za kulturu sjećanja Tako kultura
sjećanja počiva najviše na oblicima odnosa prema prošlosti dakle u sjećanju se
rekonstruira prošlost Međutim ta prošlost kao takva mora ući u svijest jer ne smije
sasvim nestati moraju postojati svjedočanstva a koja moraju iskazivati neku
karakterističnu diferenciju
Svaka ličnost i svaki historijski fakt se već u svom prispijeću u pamćenje transponiraju u
neki nauk pojam simbol tako oni dobivaju neki smisao postaju element idejnog sistema
društva Iz ove suigre pojmova i iskustva nastaje ono što želimo nazvati figurama sjećanja
Figure sjećanja određuju tri obilježja konkretni spoj s vremenom i prostorom spoj sa
nekom grupom i rekonstruktivnost kao poseban postupak Figure sjećanja su uvijek
prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila Sijarića riječ je o oživljenom
prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu Pojam prostora obuhvata i
svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu (namještaj uređaji prostorije sa svojom
specifičnom uređenošću) što pruža sliku stabilnosti U putopisu Herceg-Bosno i tvoji
gradovi dominantan je spoj s vremenom i prostorom Kada govori o gradu Travniku
Sijarić spaja prošlost i budućnost u obliku tvrđave
Dugo poslije pada Bosne pod Turke Travnik je bio jedno malo mjesto ndash sa malo dućana i
sa hanom ali i sa svojom tvrdom tvrđavom iznad sebe koja je značila sigurnost onih koji tu
žive To je danas onaj stari dio Travnika koji se zove Stara varoš i u kojem je Nova
džamija ndash to jest bila nova u jedno vrlo davno vrijeme kad je načinjena ndash čak godine
1549 što znači da je ta Nova džamija jedna od najstarijih u cijeloj Bosni a reklo bi se i
najljepših
Historija slijedi pamćenje a kulturno pamćenje se usmjerava na fiksne tačke u prošlosti
Međutim prošlost kao takva ndash u tom obliku se ne može održati ona se preoblikuje u
simboličke figure za koje se veže određeno sjećanje Razne pripovijesti one istinite i
neistinite također su figure sjećanja Za kulturno pamćenje nije bitna faktična već
44
prisjećana povijest Tako da su i mitovi figure sjećanja Mnoge priče čija istinitost nije
provjerena i ustanovljena (možemo ih nazvati legendama) također su figure sjećanja a
takve priče u velikoj mjeri pronalazimo i u Sijarićevoj putopisnoj prozi Pišući o Drini
Sijarić priča priču o dvjema sestrama koje su gradile dva grada Jerina s lijeve a njena
sestra sa desne strane Drine Kako je grad sa desne strane bio veći Jerina je zbog toga
otrovala svoju sestru
Ali priča tu nije stala i ide dalje ndash slika Jerinu kao golu ženu i raspusnicu Mlada gola i
željna mladića ndash ona ih je uvodila u svoje odaje da je obljube a poslije bacala ih u Drinu
I sve dok se gore gradio grad Drina je dolje odnosila mladiće Majstori su o tome morali
da ćute A što riječima nisu smjeli da kažu kazali su svojim dlijetima Na jednoj ploči
uzidanoj isklesali su golu ženu ndash u položaju grozno razvratnom da time kažu kakva je
Jerina I tako je kamen govorio ono što jezik nije smio
Kulturno pamćenje uvijek ima svoje posebne nosioce to su najčešće učitelji sveštenici
pisari učenjaci a što svakako možemo povezati sa putopiscem Ć Sijarićem U ulozi
putnika Sijarić čuva sjećanje na Bosnu i Hercegovinu (prvenstveno njene gradove) i
sjećanje na mračnu prošlost kakvo je ono u putopisu Oslobođeni Jasenovac Kulturno
pamćenje se kroz slijed generacija održava putem kulture što sa sobom povlači pitanje
identiteta Identitet se uspostavlja preko pamćenja i sjećanja Tako jedna grupa svoj grupni
identitet može reproducirati samo pamćenjem a osnovu pamćenja čini kultura
Putopis kao takva forma ima upravo taj zadatak da sačuva identitet jedne čitave grupe
Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku prošlost govore o
drevnim gradovima bosanskim kraljevima banovima feudalcima pašama agama i
begovima kazuju o Bosni i Hercegovini Bosancima i Hercegovcima o njihovim
sudbinama I samo ljudsko postojanje zamislivo je samo na tlu i u okviru kulture i društva
Svijest o socijalnom pripadanju (kolektivnom identitetu) temelji se na zajedničkom znanju
i zajedničkom pamćenju koje je obilježeno govorom Kada je riječ o identitetu i njegovom
značaju vjerovatno najviše do izražaja dolazi zapis Tvrdi mi grad Bobovac gdje Sijarić
govori o najznačajnijem i najbolje utvrđenom gradu srednjovjekovne Bosne kojeg je
podigao ban Stjepan II Kotromanić prije prve polovine 14 stoljeća
Bobovac je bio u centru zemlje bosanske ndash u gorostasnom i od puteva udaljenom kraju u
onom gdje je bio i dvor bosanskih banova to jest prijestonica zemlje i vjerovalo se dokle
se god drži tvrdi Bobovac držaće se i cijela Bosna iz ovog se grada branila Bosna I sva
njena snaga bila je tu U tom kamenu ndash na kamenu u tim zidovima što su strčali kao da su
iz stijene izrasli Danas vam to liči na zube starca Jer ono što je nekad krepko stajalo i
45
prijetilo oburvalo se kule tabije podzidi ndash danas su samo gomile ili ako još stoje ndash stoje
žalosno
Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom 20 stoljeća izdvaja se figura
kulturalnog pamćenja Tzv mjesta pamćenja koja književni tekstovi obnavljaju skupom
simboličkih figura javljaju se u funkciji pohranjivanja utemeljenja i očuvanja znanja o
sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke prošlosti U skupu simboličkih
slika stvara se sistem kulture pamćenja koji se u književnim djelima najviše postiže
intertekstualnošću
Mnogi književni teoretičari i kritičari smatraju da je prostor bitan element proznih
književnih djela u cjelosti U Kritici čistog uma Immanuel Kant određuje prostor i
vrijeme kao nužne oblike svake spoznaje počevši od elementarnih opažanja i predstava U
dvadesetom stoljeću veliku pažnju prostoru posvećivali su Max Weber E Durkheim G
Simmel M Foucault i E Husserl To tzv povezivanje književnosti s geografijom dogodilo
se 90-ih godina dvadesetoga stoljeća a pitanje prostora postala je važna tema u mnogim
područjima književnosti Prostor ima zadatak da omogući liku da se kreće da se snalazi da
kroz prostor iskazuje neke svoje osobine karakteristike i vlastite probleme egzistencije
Motiv prostora se u književnom djelu nije dovoljno izučavao Bahtin kaže bdquoProces
osvajanja realnog istorijskog vremena i prostora i realnog istorijskog čoveka koji se nalazio
u njima u književnosti je tekao komplikovano i isprekidanoldquo Bahtin povezuje vrijeme i
prostor i daje mu zajednički naziv hronotop On je zastupao tezu da su osvajane pojedine
strane vremena i prostora dostupne na određenom povijesnom stepenu razvoja
čovječanstva ali ne u dovoljnoj mjeri Bahtin je još i dodao da je došlo vrijeme kada se na
prostor u književnim djelima treba gledati kao na nešto bitno i u skladu sa vremenom jer
je značajno izražavanje neraskidivosti prostora i vremena Prostorna i vremenska obilježja
se stapaju u jednu konkretnu cjelinu vrijeme se bdquosteželdquo postaje umjetnički vidljivo a taj
prostor se uvlači u kretanje vremena sižea Obilježja vremena razotkrivaju se u prostoru a
prostor se osmišljava i meri vremenom
Kada je u pitanju gradski prostor u književnosti Richard Lehan navodi kako grad uvijek
igra veliku ulogu u ljudskoj sudbini bez obzira na način kako je predstavljen te da urbani
konstrukti moraju biti neprestano preispitivani jer su oni artificijelni i diverzni Upravo je
taj gradski prostor često obilježen nelagodom odbojnošću strahom i neprilagođenošću
nasuprot idiličnom i bdquorajskomldquo selu
Tijelo se stjecajem okolnosti našlo u mrskom gradu dok zarobljena bolesna duša žudi za
povratkom u iskon na selo u čedno pastoralno okruženje u zdravlje u čistoću identiteta
46
Za razliku od artificijalnoga grada selo je tijesno povezano sa prirodnom slikom svijeta
Stoga realisti nisu voljeli grad i o urbanoj civilizaciji pišu gotovo isključivo kao o otuđenoj
formi života
U razdoblju moderne prepoznaje se veće zanimanje za urbanu tematiku i fenomene
gradske civilizacije Ona donosi i sasvim novo viđenje grada kao slojevitog prostora u
kojem se pokazuju različite kulturne političke društvene nacionalne i umjetničke
vrijednosti Upravo u razdoblju moderne prvi put se u književnosti grad počinje promatrati
kao proces kao simultanost različitosti Modernistički pisci predstavljaju grad kao
kompleksnu strukturu koja postaje poticaj za čisto mentalne procese Grad postaje mjesto
duševnih kriza U čovjeku se javlja nemir strah nelagoda i beznađe
Dean Duda napominje da djelovanje nadmašuje viđenje u svakodnevnim pričama o
prostoru a to jednostavno znači da se prostor proizvodi kretanjem
Već u samom smislu i razlogu nastanku putopisa Oslobođeni Jasenovac izdvaja se figura
najvećeg sabirnog logora u nekadašnjoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj logor Jasenovac
Sam pojam bdquosabirni logorldquo kao vrsta zatvora koja je stvorena za političke protivnike
pripadnike pojedinih etničkih ili religijskih grupa civila iz kritičnog vojnog područja ili
bilo koju grupu ljudi povlači sa sobom sve negativne konotacije Ćamil Sijarić taj prostor
uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na smrt pa
pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Cjelokupan taj prizor izaziva strah a gluha
tišina smrad od blata od truleži od gasova i same zemlje pojačava to nezaobilazno
osjećanje u njemu Smrt je osnovna misao koja prati ovaj prostor Sijarić ističe da je drveće
i ptice na njima jedino što pokazuje trag života osim toga tu ništa više nije živo
Zato je ova zemlja tako utabana
Zato je tako jadna
Sada je sva crna I ćutljiva Kao kakvo živo a jadno biće koje je mnogo propatilo Ovdje
ima drveća i na njemu ima ptica I reklo bi se da više ništa živo tu nema
Ovo je bilo mjesto umiranja
Logor smrti
Bilo mu je ime Jasenovac
Kroz njegovu kapiju ulazilo se ali se nije i izlazilo
Također Sijarić napominje da to i nije neki veliki prostor ali da je užasan zbog svega
onoga što se na njemu vidi Za njega je to groblje koje se širi i nema granica Možda
jedinu simboliku života pruža slika čovjeka koji je nekako uspio preživjeti između tih
mrtvih ljudskih tijela
47
I eno s kraja vode sa blatne obale između panjeva i vrbovog granja jedan čovjek ustaje
Diže se gore kao avet Poderan je mokar i kaljav Lice mu je u maljama i staro Mršav je i
jadan i izgleda tako kao da je već bio jednom umro pa nekim slučajem oživio i ustao
odozdo između mrtvih Ustajanjem jednog živog čovjeka iz ovog beskrajnog groblja u
vodi bio sam zbunjen i preplašen
D Duda također ističe kako je učestalost tegoba i prostora patnje (kakvo je upravo ovaj
prostor logora) u jasnoj opreci naspram domovine i slobode ali isto tako i jasno definirane
klasne pozicije tj socijalnog statusa Ono možda što je karakteristično za prostor logora i
sam ovaj putopis je i to što Sijarić u samom djelu ne opisuje dovoljno čovjeka zatočenika
njegove misli osjećanja i strah Sve se to nazire u cjelokupnom djelu sva ta osjećanja i
strahovi čovjeka koji očekuje smrt su podloga ovog putopisa ali konkretnih opisa
pronalazimo samo na nekoliko mjesta a jedan takav je i sljedeći
Čovjek u logoru mnogo vidi ali sve ne može vidjeti ndash jer šta vi znate koga sve to dovode na
obalu čujete kako se voz zaustavio i kako lokomotiva brekće i znate da su to tamo
dovedene nove žrtve Najedanput čujete ustaške psovke plač ženski vrisak zapomaganje
pisku djece i jasno vam je da to tamo ustaše ubijaju ženski glasovi se uvijek jače čuju
Žene pred smrt više protestuju nego muškarci A novodovedeni zatočenici više od starih
Možemo uočiti da kod Sijarića često imamo pozivanje na određene objekte i mjesta To su
prvenstveno gradovi i logor u Oslobođenom Jasenovcu Tako i ovdje svaki grad sam za
sebe predstavlja određeno mjesto mjesto pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i
njeno oživljavanje Srednjovjekovne gradine koje baš zbog toga što su gradine i to još
srednjovjekovne asociraju na prošlost dalju i od one koju poznaje i sam putopisac Smatra
se da se na određenim mjestima objektima u gradovima struktuira čovjekov život
njegovo ponašanje putanje koje slijedi kroz prostor i vrijeme jer grad kao takav
reflektira i utjelovljuje moć stvara red u prostoru i vremenu te disciplinu prostora i
vremena
U ovom putopisu (Oslobođeni Jasenovac) izdvaja se i bolnica kao još jedna
karakteristična figura prostora Namijenjena da liječi i time pomogne onima koji su
bolesni ovdje bolnica poprima sasvim drugačije značenje To je bila jedna baraka koja je
postojala samo formalno niti jedan bolesnik te bolnice nije izliječen Kako bi pred
međunarodnom komisijom prekrili tragove stravičnih zločina renovirali su tu bolnicu
Bitno je navesti to da ove podatke Ć Sijarić doznaje od preživjelog logoraša
Ustaše su tom prilikom pobili oko šesdeset bolesnika iz te bolnice onih koji su svojim
izgledom odavali pravo stanje logora Zatim su u bolnicu uneseni novi kreveti Uneseno je
48
i sve drugo što je jednoj bolnici potrebno A onda su ndash na kraju u bolnicu na nove krevete
i u nove postelje uvedeni novi bolesnici Ali oni nisu bili bolesni oni su bili zdravi ljudi ndash
koliko u logoru neko može da bude zdrav ali su i takvi jadno izgledali i imali da
predstavljaju bolesnike Tada smo dobili i nove logorske brojeve Bili su vrlo niski kako bi
se prikrilo pravo brojno stanje logora
U ovom stravičnom okruženju izdvaja se i religijski prostor Za D Dudu religijski prostor
je prostor susreta To je način stvaranja ljepote harmoničnosti i prirodnog idiličnog
prostora Kao i bolnica i ovdje je religijski prostor sasvim formalan Godine 1941 i 1942
u logoru su bili zaveli bogosluženje Za katoličku crkvu i džamiju uređene su bile posebne
sobe
Pop je bio neki Zvonko Brekalo Umro je od tifusa A hodža jedan zatočenik Ustaše su ga
uniformisali dali su mu čin satnika ndash a odmah zatim likvidirali ga ndash objesili su ga
Figuru smrti i grobnice pronalazimo i u putopisu Zapis o gradovima tačnije u zapisu O
Lenjingradu gdje Sijarić govori o stradanjima u Drugom svjetskom ratu Na specifičan
način opisuje grobnice te zajedničke masovne grobnice koje spajaju one sa istim tragičnim
sudbinama a koje su i nazvali bdquobratskim mogilamaldquo Sijarić kazuje o svim žrtvama rata o
tom besmislu koje ne donosi ništa dobro a uzima puno više o svakom pojedincu koji
izgubi dragu osobu
Tu među njih uđi ćutke S kapom u ruci S mislima da su to žrtve kakve si i ti imao u svojoj
zemlji Tako ćeš moći lakše da hodiš kroz ove beskrajne bdquobratske mogileldquo I zublja koja
nad njima gori podsjetiće te na zublje žrtvama u tvojoj zemlji Pa ti ovo groblje dođe kao
ono u tvojoj zemlji ndash nad kojim si već lio svoju suzu za drugovima za prijateljima za
poznanicima I nije ti drukčije nego da ovdje leže i tvoji ndash tvoji znanci
Sijarić piše i o porodici Savič koja je nastradala u tom ratu Posebno ističe bilješke
djevojčice Tanje najmlađe u toj porodici
Kao učenica Tanja je napisala jedno pismo o stradanjima svoje porodice Kratka hronika
djevojčice Tanje svakako da podsjeća i samim tim može se usporediti sa dnevnikom Ane
Frank trinaestogodišnje Židovke koja je u tajnom skrovištu bilježila svoje misli osjećanja
i strahove Te djevojčice dijelile su istu sudbinu jedne od mnogobrojnih žrtava Drugog
svjetskog rata
49
Zaključak Govoreći o književnim vrstama koje ujedinjuju povijesno-znanstveni interes s umjetničkim
oblikovanjem Milivoj Solar kaže ldquoMeđu takvim književno-znanstvenim vrstama od
posebne je važnosti također putopis S jedne strane on može predstavljati doprinos
geografiji ili etnografiji dok s druge strane predstavlja osobitu književnu vrstu u kojoj je
putovanje i opis proputovanih predjela ili zemalja povod za šire umjetničko oblikovanje
zapažanja dojmova i razmišljanja o svemu onom što putopisca zaokuplja tokom
putovanjaldquoemspČesto se na taj način putopis približava eseju ili romanu u kojemu je fabula
organizirana kao slijed događaja koji seemspzbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine
likova Iako postoji to mišljenje da se putopis približava eseju ili romanu i isto tako da se u
posljednje vrijeme pokazuje veći interes za takvim književnim žanrom putopis je svakako
manje istraženo proučavano i na kraju krajeva čitano područje To se pokazuje i kada je u
pitanju Ćamil Sijarić poznatiji je Sijarić romanopisac nego Sijarić putopisac
Ako se vratimo na mišljenje M Solara da je u putopisu fabula organizirana kao slijed
događaja koji se zbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine njih to bismo mogli
povezati sa ovim piscem bar konkretno u putopisu Oslobođeni Jasenovac dok Zapisi o
gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi djeluju na posve drugačiji način Sijarić se više
50
bazira na historiju koja se polahko zaboravlja i kao da nastoji da je spasi od tog zaborava
Njegovi likovi su usputni i bez nekog posebnog značaja osim ako nije riječ o nekoj
historijskoj ličnosti Međutim tu se opet izdvaja Oslobođeni Jasenovac u kojem jedan lik
preuzima ulogu naratora pa kao bivši logoraš grobar priča svoje doživljaje koji djeluju
kao neka vrsta ispovijesti Onog trenutka kada Sijarić govori o historijskim ličnostima
govori ono što je manje i više poznato
Često ne nudi ništa novo i novost nije način njegovog postizanja zanimljivosti ali on je
pisac koji odlično poznaje mjesto na koje putuje a posebno historiju iako nije historičar
već uvijek u svakom smislu samo pisac Njegova historijska priča nije puko kazivanje
činjenica već pravi književno-umjetnički tekst Anegdote i legende su ono što krasi
njegovo pisanje i doprinosi toj zanimljivosti Pokazalo se da su doba mjesto i trajanje
ključni elementi Sijarićevog putopisa On je vremenski i prostorno ovjekovječio i sadašnji
ali i daleki i zagubljeni teritorij Bosne i Hercegovine
Ostavio je jasnu sliku njenih ljudi njihovu historiju i legendu nacionalnu i vjersku
isprepletenost i suprotstavljenost ujedno i pitome i surove prirode te običaja
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti tj putopiščeva objašnjenja o razlozima nastanka nekog
putopisa najčešće se nalaze u samom predgovoru Pokazalo se da je to slučaj i u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja a zatim
vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa putovanja
Sijarić kao razlog svog putovanja navodi tu činjenicu da jugoslavenski srednjovjekovni
gradovi nisu dovoljno istraženi U Oslobođenom Jasenovcu okvir predstavlja uvodna
rečenica Sijarić kaže ldquoIšao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjetildquo
Razlog njegovog putovanja u Jasenovac je namjera da otkrije sve te strahote koje su se
desile s tim da ni sam pisac ne sluti šta će sve zateći i vidjeti
Vjerovatno dvije najvažnije značajke putopisnog subjekta su snalažljivost i perceptivna
usmjerenost Neki se putopisci baziraju na opise historijskih znamenitosti neki na
tradiciju svakodnevni život neki na opise prirode a Sijarić u svoje putopise kombinira sve
te elemente Najviše bdquoizravnih susretaldquo sa putopiscem imamo onda kada opisuje neku
znamenitost prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi U Zapisima o
gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih dijelova kada se opisuju putevi i
historijske znamenitosti Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi Kako je
i navedeno to se najbolje može vidjeti u tekstu Putovati znači ndash vidjeti
Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje
je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost
51
putopisnog svijeta Oba Sijarićeva putopisa Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji
gradovi prvenstveno su usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje
mjestima građevinama i običajima To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj
izvještajnoj ili naučnoj obradi Međutim u tim pripovijedanjima i opisivanjima
pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici samog putopisa S druge strane u
slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se drugačije odlike U tom djelu
pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju istu poziciju u samom
tekstu
Dotematizacija uključuje obavijesti kojima se nadograđuje osnovno putopisno izlaganje i
postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za približavanje
putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta Dva osnovna
postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija figuralnim
postupcima U Sijarićevim putopisima prisutan je figuralni postupak dotematizacije ali i
naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj baštini uz karakterističan književno-
estetski stil
Figure sjećanja su uvijek prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila
Sijarića riječ je o oživljenom prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu
Pojam prostora obuhvata i svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu Figure sjećanja
su uvijek prostorno i vremenski konkretne Putopis ima zadatak da sačuva identitet jedne
čitave zajednice Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku
prošlost U Oslobođenom Jasenovcu u prvom planu izdvaja se figura logora Ovaj pisac taj
prostor uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na
smrt pa pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Sijarić piše isključivo o gradu i
gradskim običajima jer za njega svaki grad predstavlja određeno mjesto mjesto
pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i njeno oživljavanje
52
O piscu
Ćamil Sijarić je da još ovo kažem na kraju bio neobično pitoreskna pojava u našem
ljudskom svijetu i već za života postao predmet mnogih priča i anegdota Bio je oličenje
drevne jednostavnosti i neposrednosti U neprirodnom svijetu bio je prirodan čovjek
Ćamil Sijarić rođen je 18 decembra 1913 godine u Šipovicama kod Bijelog Polja u Crnoj
Gori u jako imućnoj zemljoradničkoj porodici Rano ostaje bez oba roditelja te odrasta
kod strica Osnovnu školu završio je u Godijevu u Bijelom Polju a odemsp1927 doemsp1935
godine pohađa Veliku medresu kralja Aleksandra uemspSkopljuemspiz koje je zbog političke
aktivnosti bio isključen Školovanje nastavlja u Vranju i u gimnaziji maturiraemsp1936
godine Iste te godine upisuje Pravni fakultet uemspBeogradu Diplomirao jeemsp1940 godine a
za vrijeme Drugog svjetskog rataemspslužbuje uemspSarajevuemspMostaruemspBosanskoj Gradiški
iemspBanjaluci Za sekretara Suda narodne časti u Banjaluci izabran jeemsp1945 godine potom je
novinar lista Glas i dramaturg Narodnog pozorišta u Banjaluci U Sarajevo prelaziemsp1947
godine radi u redakciji lista Pregled a potom je u Glavnom odboru Narodnog fronta i
redakciji Zadrugara U literarnu sekciju Radio Sarajeva prelaziemsp1951 godine i tu ostaje
sve do odlaska u mirovinuemsp1983 godine
Već kao đak Velike medrese u Soplju pokazuje interesovanje za književni rad U toj školi
bio je predsjednik literarne družine koja je izdavala časopis bdquoVesnikldquo u kojem je objavio
svoje prve književne radove ndash pjesme 1929 godine Bavio se i sakupljanjem narodnih
epskih pjesama u rodnom Bihoru koje je poslao Srpskoj akademiji nauka u Beogradu (i
danas se te pjesme čuvaju u arhivi spomenute akademije) Književni rad nastavlja
53
objavljujući pjesme u bdquoGajretuldquo bdquoŽeni danasldquo i bdquoPregleduldquo Za vrijeme rata ništa ne
objavljuje Bio je redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i
Akademije naua i umjetnosti Crne Gore
Nagrađen je brojnim nagradama kao što su 27-julska nagrada SR Bosne i Hercegovine
13-julska nagrada SR Crne Gore Andrićeva nagrada i dr
Umro jeemsp6 decembraemsp1989 godine
SažetakPutopis kao forma razvija se još u antici To je književna vrsta tematski oblikovana
putovanjem putopisca koji pripovjeda zgode na putu opisuje prostore kojima putuje i
mjesta na kojima boravi iznosi svoja zapažanja o ljudima koje na putu susreće o njihovim
običajima i načinu života te često o kulturnim i umjetničkim znamenitostima određenih
krajeva Za Ćamila Sijarića putopis je jednostavno opis putovanja zajedno i geografija i
historija i etnografija Historijska priča je ona koja zauzima primarno mjesto u njegovom
putopisnom opusu U ovom masterskom radu prikazali su se Sijarićevi putopisi Zapis o
gradovima Herceg-Bosno i tvoji gradovi i Jasenovac Knjiga Zapisi o gradovima
objavljena je 1970 godine a 1986 Sijarić objavljuje putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi
Po tematici se ovaj putopis može izjednačiti sa putopisom Zapisi o gradovima dok je
Oslobođeni Jasenovac i svojom formom i sadržajem ustrojen na potpuno drugačiji način
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta
Pokazalo se kako te obavijesti pronalazimo u predgovoru ali i u pojedinim zapisima unutar
putopisa Kada je riječ o zanimljivosti mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive
zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru međutim ovaj pisac ipak sve što je
zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način posebno u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi Usputne priče anegdote i legende su osnovni elementi
kojima Sijarić postiže zanimljivost i novost Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna
izražajna postupka u putopisu Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom
20 stoljeća izdvaja se figura kulturalnog pamćenja Ta tzv mjesta pamćenja javljaju se u
funkciji očuvanja znanja o sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke
54
prošlosti Ovi putopisi sadrže niz figura kulturalnih pamćenja kao što se i pokazalo u
samom radu
SummaryTravelouge as form was developed in the classical period It is a literatur category
thematicly shaped with travelers journey in which he narrates about events descripes
places he has seen people he met their customs and way of living and often about cultural
and artistic sights of specific areas For Ćamil Sijarić travelouge is simply description of
travels including geography history and etnhography Historical story is primar in his
travelouge opus This master thresis showed us Sijarićs travelouges Zapis o gradovima
Herceg-Bosno i tvoji gradovi and Jasenovac Zapis o gradovima was published 1970
Herceg-Bosno i tvoji gradovi 1986 Thematically they are very similar while Jasenovac is
with its form and content established differently Framework and notices are authors
expalanations for writing the text We found notices in preface but also in the text of
travelouge Critics claim that most interesting events happen in unknown and far places
However this author search for new and ineresting in his country in a completly different
way as shown in Herceg-Bosno i tvoji gradovi Side stories anecdotes and mhyts are basic
elements for Sijarićs new and interesting storytelling As expressed element of literature of
late 19 and 20 century it stands out figure of cultural memory Those cedilcedil memory placesldquo
occur as intent to preserve knowledge about ourselfs recall historicaly endangered
meaning of common past These travelouges contain series of cultural memories as
shown
55
Literatura Assmann Jann Kulturno pamćenje Pismo sjećanje i politički identitet u ranim
visokim kulturama s njemačkog preveo Vahidin Preljević Biblioteka tEKST
Zenica 2005
Bahtin Mihail Oblici vremena i kronotopa u romanuMatica hrvatska kolo 3
(2008)
Dizdarević Faruk Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila
Sijarića Avlija-portal za kulturu književnost i društvene teme Dostupno na
httpwwwavlijameesejifaruk-dizdarevic-stradalnistvo-kao-umjetnicka-vizija-u-
knjizevnom-djelu-camila-sijarica (2352014)
Duda Dean Priča i putovnje hrvatski romantičarski putopis kao pripovjedni žanr
Matica hrvatska Zagreb 1998
Duda Dean Kultura putovanja Naklada Ljevak Zagreb 2012
Galić Gordana Vladimir Nazor od Splita do piramida - tekst imaginacija
reprezentacija Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske Dostupno
na httphrcaksrcehr86365 (1352014)
Hrvatska opća enciklopedija Leksikografski zavod Miroslav Krleža Zagreb 2008
Dostupno na httpwwwenciklopedijahrNatuknicaaspxID=51177
Isaković Alija Hodoljublje Svjetlost Sarajevo 1973
Kulenović Tvrtko (priredio) Ćamil Sijarić- Zapisi Izabrana djela I-X knjiga
deveta Veselin Masleša Sarajevo 1991
Kulenović Tvrtko Ćamilovi putopisi Diwan - časopis za kulturu Javna biblioteka
Alija Isaković Dostupno na httpwwwdiwanmagcombaarhivadiwan7-
8sadrzajsadrzaj14htm (562014)
Lešić Zdenko i Martinović Juraj (ur) Naučni skup Književno djelo Ćamila
Sijarića Sarajevo 2003
Ivan Lovrenović (2012) Prostori putopisa Dostupno na
httpivanlovrenoviccom201203prostori-putopisa-2 (2762014)
Miličić Irena Teoretičari hodočasnici činovnici tri vrtse renesansnih putopisnih
tekstova Zagreb 2010 Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske
Dostupno na httphrcaksrcehr56766 (1152014)
Nemec Krešimir Čitanje grada Ljevak Zagreb 2010
56
Sijarić Ćamil Zapisi o gradovima Zadruga Sarajevo 1976
Todorova Marija Imaginarni Balkan prevele s engleskog A B Vučen i D
Starčević Biblioteka XX vek 2 izdanje 2006
Zvrko Husein Ćamil Sijarić- pripovjedna proza Dobra knjiga Sarajevo 2013
34
Put je dobar ravan širok asfaltiran pa je uživanje voziti se i gledati desno i lijevo zemlju
mađarsku onu za koju bi neko rekao zemlju Ungariju - zemlju Ungara ili zemlju Bele
Trećega i Bele Četvrtoga
Kao što je već rečeno putopisac se najčešće spominje kada opisuje neku znamenitost
prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi Kada piše o Pompeji Sijarić
opisuje Vezuv bdquoOno što sam najprije pogledao kad sam se našao u Pompejama bio je
Vezuv Taj uvijek zaplašujući uvijek prijeteći smrtonosni bič zemljin dignut gore nad
ljudskim glavamaldquo
Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi gdje također obavijesti o
putopisnom subjektu pronalazimo u samom događajnom činu Vjerovatno najviše tih
bdquosusretaldquo sa putopiscem imamo u tekstu Putovati znači ndash vidjeti gdje izravno upoznajemo
Sijarića kao putopisca spoznajemo njegovu ljubav prema tom književnom žanru i težnji da
spasi historiju od zaborava Slušajući ljubavnu pjesmu na gramofonskoj ploči u jednoj
ulici na periferiji Sarajeva Sijarić pamti stihove pjesme
Sinoć dođe tuđe momče iz tuđe zemlje a jutros mi konja kuje hoće da ide Više njega crne
oči suze ronjahu ne plačite crne oči opet ću vam doć`
Ono što pisac posebno pamti u toj pjesmi su riječi put i putnik On objašnjava da čak u
rječniku ne postoji niti jedna druga riječ koja ima tako sjetno značenje kao što ga ima
kratka i jednostavna riječ put a što svakako podsjeća na tužne odlaske i sretanja
Oslobođeni Jasenovac nastao je kao rezultat jednog strašnog iskustva Putopisac kao mladi
partizanski oficir je među prvima dospio na to strašno mjesto i pri tome Sijarić nudi detalje
o ljudima koje spaljuju i o glasovima zvukovima koje oni pri tom ispuštaju i o ljudima
koji u baraci te glasove slušaju čekajući da jedne od sljedećih noći i na njih dođe red
detalje koji spadaju u scene epskog užasa kakvih je u literaturi malo
Odsjev plamena vidio bi se na zidovima zgrada u logoru Mi smo taj odsjev gledali kroz
pukotine kroz rupe na barakama I slušali smo otud glasove nikad čovjek nije čuo takve
glasove To više nisu bili ljudski glasovi a ni životinjski Ništa živo ne ispušta iz sebe takve
glasove kao što su bili oni koji su dolazili s druge strane Save iz Gradiške Nisu to bili
pojedinačni glasovi nego je to bilo mnoštvo glasova Tužnih glasova Ne znate kakvih
glasova Takvih da od njih izludite
Iz ovog citata uočavamo subjekt putopisnog diskursa kojeg kroz tekst više pratimo nego
što je to slučaj sa druga dva putopisa a što svakako doprinosi tome da se općenito putopis
Oslobođeni Jasenovac svrstava između beletristike i feljtona Pored samog putopisca tu se
spominju još i vojnici grupa koja je pošla zajedno sa Sijarićem na taj put
35
Putopisni subjek subjektivno iznosi podatke o prostorima kojima putuje spomenicima
historiji običajima i mentalitetu ljudi koje upoznaje te zbivanjima na putu zgodama i
nezgodama i sl Kako bi postigli zanimljivost putopisci često preoblikuju nadograđuju ili
izmišljaju detalje u svojim tekstovima Zbog toga često se dešava situacija da je teško
utvrditi stepen vjerodostojnosti u određenom putopisu Sijarić ne djeluje kao usputni
znatiželjni putopisac već kao putopisac poznavalac određenih historijskih momenata
mjesta gdje se i sam putopis odvija Kako je Oslobođeni Jasenovac potpuno drugačije
djelo u odnosu na druga dva Sijarićeva putopisa možemo uočiti da se u ovom putopisu
izravno prati sam putopisac Čitaoci mogu pratiti putopiščeve misli emocije i ideje tu
neku subjektivnu stranu putopisnog subjekta Kada se zajedno sa ostalim vojnicima
približava logoru Sijarić razmišlja o tome kako će izgledati ono što će vidjeti U njemu se
javlja strah strah od onoga što ga čeka što mu je još uvijek nepoznato a što može
naslutiti
U onom trenutku kada spominje stvarne likove u domenu putopisne priče svi ti likovi
dobivaju sasvim novu nestvarnu dimenziju i nerijetko bivaju samo povod putopisnoj priči
Na isti način djeluju i određeni historijski događaji Upravo u putopisu Oslobođeni
Jasenovac Sijarić susreće jednog bivšeg zatočenika logora koji se igrom sreće uspio
spasiti Od tog susreta pisac bilježi njegovu priču tako da većim dijelom putopisa
možemo pratiti ispovijest osobe koja je bila dio logora i svih njegovih strahota Obavljajući
posao grobara taj čovjek je vidio pravu stranu logora vidio je sve ono što se ne može
zamisliti ili riječima opisati Njegova ispovijest je detaljna to je ispovijest živog svjedoka
koji je primoran svojim rukama zakopavao i žive i mrtve svojim očima vidio razna
mučenja i ubistva zatočenika i svojim ušima čuo očajne vapaje vrisku i strah svih tih ljudi
Za Brešića putopisac je prvo umjetnik riječi koji se u pisanju oslanja podjednako i na
stvarnost i na maštu Za njega je istinito ne samo ono što vidi već i ono što doživljava
Ovo drugo iskustvo širi granice viđenoga tj stvarnoga koje posredovanjem jezika ulazi u
putopis i to ne kao novi oblik stvarnosti već kao oblik doživljene stvarnosti
36
Pripovijedanje i opisivanjeKretanje je zapravo put bez putovanja a svijet kojim se putuje nije opisani svijet (opisom
prikazani svijet) nego tek imenovani imenom oprisutnjeni svijet
Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje
je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost
putopisnog svijeta Sa obzirom na to putopisna obrada se dijeli na općekulturnu
(turističku izvještajnu naučnu) i umjetničku (kulturnu) kako prema dominantnom tipu
diskursa tako i putopiščevoj namjeri i unaprijed zadanoj ulozi koju ima u određenoj
kulturi U središtu književnih putopisa nalazi se subjekt putopisnog diskursa njegova
sposobnost opažanja i to jedinstveno jezičko oblikovanje
Sijarićevi putopisi Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi su prvenstveno
usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje mjestima građevinama
običajima i drugom To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj izvještajnoj ili
naučnoj obradi Sa druge strane u slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se
drugačije odlike
Dean Duda ističe kako ravnopravnost naracije i deskripcije predstavlja temeljno načelo
žanra Kada je u pitanju uloga i omjer ovih dvaju osnovnih izražajnih postupaka u putopisu
- pripovijedanja i opisivanja moguće je zaključiti da u Zapisima o gradovima i Herceg-
Bosno i tvoji gradovi dominira opisivanje zbog veće usmjerenosti prema predmetnosti
svijeta nego prema pripovijedanju zgoda
Ono što Duda svakako napominje je i to da nipošto nije riječ o manjoj vrijednosti
deskripcije u odnosu na naraciju jer su ta dva postupka u putopisu istovrijedna Opisivanje
37
i pripovijedanje se međusobno nadopunjuju ono što je viđeno neodvojivo je od onoga što
je doživljeno
Sijarićevo opisivanje proteže se od onog bdquoformalnogldquo naučnog onog gdje kao historičar
nudi niz pukih činjenica Taj bijeg u prošlost stvara putopisnu stvarnost Međutim trenutni
prikaz datog mjesta pomjera u historiju uz popratne zanimljive priče o događajima i
ljudima koji su na neki način obilježili prostor gdje je i smještena sama putopisna priča
Takvo jedno opisivanje pronalazimo u zapisu iz Beograda kada govori o periodu
Osmanskog carstva u tom gradu
U Beogradu ima jedan broj kuća koje su ostale još od turskih vremena To su kuće
orijentalnog tipa i izvanredna su slika o tome kakav je po prilici mogao izgledati Beograd
kad su u njemu upravljali Turci ndash to jest do prvog odnosno drugog srpskog ustanka a i
neko vrijeme kasnije jer grad se nije ni lako ni brzo mijenjao ni poslije odlaska Turaka
Međutim u njegovim opisivanjima pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici
samog putopisa kao što je ono opisivanje planine Zlatibor
Zlatibor je jedna od onih naših planina koje samo što vas ne zovu dođi ndash a kad im čovjek
dođe onda im dolazi da ga i ne zovu Tek ovdje čini se čovjek osjeti šta znače
prostranstvo i vidici i koliko opijaju visine i širine na visinama čovjek se osjeti moćnijim
Zlatibor je visoka planina ali to ne znači i da je divlja i surova naprotiv ndash ako se za
planinu može reći da je pitoma za ovu bi se to naprije reklo
U knjizi Kultura putovanja Deana Dude primijetit ćemo da se čin pripovijedanja i
književni i svakodnevni zasniva na klasičnom principu neravnoteže tj promjene Da bi
sve to općenito bilo prihvatljivo i za čitaoca zanimljivo mora se nešto dogoditi Ta
uspostavljena ravnoteža mora se poremetiti stvari se moraju promijeniti Događaj je taj
koji zadržava pažnju Upravo je samo putovanje taj događaj i samim tim izaziva nečiju
znatiželju S jedne strane putnik posjeduje dinamiku dok su čitaoci uvjetno rečeno
statični Putnik kao kreator događaja i posjetilac nečeg nepoznatog posjeduje višak
znanja
Znanje je uvijek izvan granica mjesta što ga svakodnevno proizvodimo manje ili više
rutiniranim ustaljenim djelovanjem Narativno oblikovanje toga znanja čini od putnika
pripovjedača Duga tradicija zapadnjačke književnosti pokazuje da je putovanje posve
podudarno sa osnovnim pretpostavkama pripovijedanja i otud vjerojatno njegova
tematska kao i kompozicijska uposlenost posve sukladna spomenutoj pretpostavci
geografije da govori ljudima koji su ovdje ono što se zbiva tamo negdje iza sedam gora i
dolina
38
Te promjene pokazuju narušenu ravnotežu a ona svakako omogućava pripovijedanje Ta
Dudina ideja poklapa se sa Lotmanovim shvatanjem da junak može biti samo onaj koji
prelazi granicu iz jednog semantičkog polja u drugo
Pripovijedanje koje čini okosnicu u ovim Sijarićevim putopisima u događajnom smislu
spada u drugi plan odnosno pripovijedanje je podređeno opisu koji je s druge strane
prožet asocijacijama na prošlost promišljanjima o sebi i vlastitom mjestu u svijetu Ovdje
funkcionira samo kao vezivno tkivo Putopisac u nekoliko rečenica ispripovijeda gdje je
došao ili gdje putuje Samo pripovijedanje svodi na minimalne zgode poput promjene
mjesta u prostoru On prvenstveno donosi opis poput navedenog opis prostora gledan
okom naučnika koji određuje prostorne odnose broji raspoređuje razvrstava Bitno je
napomenuti da Sijarićevi prikazi prostora ne funkcioniraju kao puko i nasumično
opisivanje onoga što vidi već onoga što zna o njemu
U Oslobođenom Jasenovcu pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju
istu poziciju u samom tekstu O užasnim događanjima u logoru Sijarić detaljno
pripovijeda ali isto tako nudi bdquoživeldquo slike kroz iscrpna opisivanja Faruk Dizdarević u
tekstu Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila Sijarića ističe kako
zapisi odnosno cjelokupno to djelo nisu protkani lirskim reminiscencijama tako
karakterističnim za Sijarićev način pripovijedanja On se s druge strane ipak bazira na
faktografiju i užasne slike događaja koji su se tamo dešavali Ono što je svakako
karakteristično i vjerovatno slikovito rečeno jeste Dizdarevićevo viđenje Sijarićevog
pripovijedanja
Taj ugao posmatranja to pripovijedanje doprinosi tome da vas tokom čitanja povremeno
zaboli želudac
Kada je riječ o opisima samog logora i prikazivanja strahota koje su se dešavale tu
poznato je kako je Mladen Iveković bivši zatočenik tog logora istakao kako nema pera
koje bi bilo u stanju opisati strahote i užasnu atmosferu Jasenovca To je nešto što uveliko
nadmašuje svaku ljudsku fantaziju Riječ je o paklu inkviziciji najužasnijem mjestu
krvološtvu divljih zvijeri izbijanju na površinu najtamnijih instikta kakvi se dosad kod
ljudi uopće nisu pojavljivali Bitno je spomenuti i to da u samim opisima peovladavaju
tama tmurna osjećanja i crna boja koja je sasvim simbolična
Učinio sam nekoliko koraka naprijed i stao dalje nisam mogao ndash zaustavila me gomila
cigala i prašine koja ovdje nije žuta nego crna ndash od vatre od gara Danas je ovdje ndash kud
god se okreneš sve crno crna čađa crn katran crni ugarci crna zemlja ndash i mučna toliko
mučna i neizdržljiva pustoš i tišina da od toga čula zabole
39
Sijarić ujednačenim pripovjedačkim tokom izlaže različite načine stradanja tih zatočenika
Međutim ono što upotpunjuje tu sliku svakako su opisi prvenstveno onoga što je vidio
ali isto tako i onoga što je osjetio i doživio gledajući jedan takav užasan prizor
I tu vam čovjeka nije strah od smrti nego od toga kakvom će ga smrću umoriti Rekao sam
vam da je ona od vatre najgora I stoga mnogi ndash kad čuju one jauke preko vode i vide otud
odbljesak vatre ne čekaju drugu noć iduću noć svoju noć ndash noć takvu nego se sami
ubijaju
U putopisu Oslobođeni Jasenovac pronalazimo niz opisa koji su posebno efektni i samim
tim privlače pažnju čitaoca Na samom početku djela u onome što se u ovom radu izdvaja
kao okvir ovog putopisa Ćamil Sijarić ističe namjeru svog putovanja u Jasenovac Odlazi
na to putovanje da opiše ono što će vidjeti Onog trenutka kada stiže ispred logora
Jasenovac zatiče samo ruševine kuća nešto što je bilo ljudsko naselje zatiče paljevinu i
pustoš Sijarić efektno opisuje ono što trenutno vidi a što na samom početku svog
putovanja nije ni slutio da će vidjeti
Karakterističan je i opis rode prvog živog stvorenja kojeg pisac zatiče u Jasenovcu Postoji
mnogo mitova simbola i vjerovanja u raznim kulturama koja su povezana sa rodama
Vijekovima su ove ptice povezivane sa bebama i porodicom gdje je roda simbol početka
života Ćamil Sijarić u Jasenovcu zatiče rodu bijelu visoku gdje stoji na visokom odžaku
oko kojeg se zidovi nisu održali Jedini glas u mrtvoj tišini i jedino živo stvorenje u
jezivom Jasenovcu djeluje kao potpuni paradoks što i pisac vrlo slikovito opisuje
Stoji i gleda nekud u daljinu Tu joj je i gnijezdo ndash crni se veliko cijela gomila granja i
zemlje ndash i u njemu ona Roda Noga joj je duga i tanka kao vlat žita Ponekad se okrene i
gleda ispod sebe opustjelo naselje tako kao da se čudi i pita šta je to bilo šta je to moglo
tako da bude tako da se dogodi tako da se učini A svijet je dolje pod njom izgledao kao
da je doživio potop ndash koji je u svom gnijezdu u Nojevom kovčegu preživjela samo ta ptica
ta roda
40
DotematizacijaMatoš ističe kako putopisac može biti učenjak i šaljivdžija slikar i psiholog fantast i
realist jer u široki okvir putopisa pristaju sve literarne vrste
Dotematizacija uključuje tipove znanja ili obavijesti kojima se nadograđuje osnovno
putopisno izlaganje i postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za
približavanje putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta jer
se osnovnoj strukturi putovanja i opisu predmetnosti mogu dodavati različite tematske
cjeline u kojima se subjekt može pokazati kao vješt pisac ili zanimljiv mislilac Upravo se
postupkom dotematizacije temeljnog putopisnog zbivanja ostvaruje složenost putopisnog
diskursa i omogućuje posredno upoznavanje putopisca i njegova idejnoga svijeta
Branimir Donat hrvatski književni kritičar smatra da je struktura beletrističkog putopisa
za razliku od načina oblikovanja putopisnog teksta kojim dominira naučni način izlaganja
uvijek pružala piscima šanse da govore o svemu i svačemu omogućavala im je da digresija
postane važna okosnica pripovijedanja i da se u okviru reportaže dotaknu i onih tema koje
su se prije gotovo isključivo povezivale uz priču ili roman
Dva osnovna postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija
figuralnim postupcima Uz misaonu nadogradnju koja se u putopisu najčešće javalja kao
manja tekstualna cjelina i svojom motivskom zaokupljenošću upućuje na posebnu
autonomiju upravo tropi i figure značenja pridonese literarizaciji žanra Dean Duda prvi
postupak naziva izravnom a drugi neizravnom dotematizacijom
Primjer osnovne misaone nadogradnje uočavamo u putopisu Herceg-Bosno i tvoji gradovi
gdje pisac slušajući ljubavnu pjesmu razmišlja o sastancima i rastancima ljudima koje
41
spajaju i rastavljaju putevi Razmišlja o prolaznosti života o čovjeku koji je i neprimijetan
u vremenu koje dolazi i prolazi o putu koji čovjeka odvede negdje ali ga i ne vrati
I mi koji niz te puteve nekog pratimo ili sretnemo uvijek smo jedno uzbuđenje jedno
zažareno ljudsko osjećanje jedna teška žalost ili radovanje Put je nešto drugačije od
svega ostalog On je ono što nas spaja ili razdvaja i pred čim često kane naša suza Jer
nekog za kim smo digli svoju ruku da pozdravimo i ispratimo ubrzo će upiti daljina i za
njim ostati prazan put Šta teških briga šta divnih želja šta čežnja šta nada šta pitanja i
pogleda upućujemo ponekad niz put a on ostaje nijem i prazan a dug kao vječnost jer
koliko ih je odveo nekud nekakv put a da ih nije vratio I koliko je duž putova ljudskih
mramorova
Misaona nadogradnja pretvara putopis u ogled i proširujući osnovnu temu putovanja
približava ga hijerarhijski višim žanrovima To je samostalna cjelina koju razlog
putopiščeva nadahnuća povezuje sa događajnim slijedom putovanja Figuralni postupak
dotematizacije nije nužno vezan uz misaonu nadogradnju i može se pojaviti na bilo kojem
mjestu u tekstu Njime se putopisni diskurs širi kao zapažanje dosjetka ili kratka priča
Subjekt putopisnog diskursa dotematizacijskim postupcima pokazuje književno umijeće
slično onome koje se podrazumijeva u hijerarhijski višim vrstama
Postupak dotematizacije pronalazimo i u Oslobođenom Jasenovcu gdje krvavi dječiji
siperčić i na njemu crvenim koncem izvezen patuljak koji za sobom vodi puža u Sijariću
budi razna razmišljanja i pitanja Razmišlja o ratu o tome kako je neko imao sreće i ostao
živ a neko drugi opet iako je sačuvao život izgubio je razum a oni treći koji su se
izgubili u ovom ratu više se nikada neće vratiti
Dani su majski Godina je 1945 Putevima ndash kud god pogledate prolaze vojske Kraj rata
je toliko blizu da prosto možete da ga vidite Neko će se iz njega srećan vratiti Neko lud A
neko Sjetio sam se onog krvavog dječijeg siperčića sa patuljkom i pužem izvezenim
crvenim koncem pa patuljak vodi za rogove puža Ta se mala družina neće vratiti
Prolaze odnekud jednako vojske I sva ti je zemlja čudna ndash i kao da nije ona stara zemlja
nego neka nova koja dolazi samo jednom i samo s proljeća
Mogli bismo zaključiti da upravo taj emotivni dio teksta ta uvjetno rečeno bdquoemotivna
nadogradnjaldquo (kao što je navedeni citat) otkriva ličnost putopisnog subjekta te njegova
shvatanja prirode života čovjeka i prolaznosti U Sijarićevim putopisima prisutan je
figuralni postupak dotematizacije ali i naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj
baštini uz karakterističan književno-estetski stil Takav postupak prepoznajemo u zapisu
Boja riječ i kamen kada Sijarić piše o Jajcu kojeg mnogi slikari slikaju isključivo zbog
42
vodopada sa čim se ovaj putopisac ne slaže Jajce je grad koji ima historiju i koji se nalazi
u Bosni pa ga zbog toga i treba slikati Sijarić ističe kako je nekadašnja nezavisna
bogumilska Bosna u svoje vrijeme bila okupila duhove slobodarske protiv dogme i protiv
crkve U Bosnu se dolazilo i prolazilo da se nadahne slobodama u nju se dolazilo i
dogovaralo i odatle se borilo Ovakve primjere naučnog postupka dotematizacije isključivo
pronalazimo u putopisu Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi dok je
figuralni postupak dotematizacije najviše zastupljen u Oslobođenom Jasenovcu a takvim
postupkom putopisni diskurs se širi i preobražava u esej i kratku priču
Figure kulturalnog pamćenjaPojam bdquoumijeća pamćenjaldquo (ars memorativa) prvenstveno se veže za zapadnjačku tradiciju
Grčki pjesnik Simonid (živio je u 6 st pr n e) izdvaja se kao tvorac općenito umijeća
pamćenja te ovo umijeće definira kao jednu od pet oblasti retorike Smatra se da je
Ciceron najbolje objasnio mnemotehniku u smislu da se princip mnemotehnike sastoji u
43
tome da se odaberu određena mjesta te da se stvore mentalne slike za stvari i mjesta koja
se žele zadržati u svijesti Kada je riječ o pamćenju razlikuje se prirodno i artificijelno a
umijeće pamćenja temelj je artificijelnog pamćenja a kultura sjećanja je univerzalni
fenomen Svaka socijalna grupa manja ili veća posjeduje određeni oblik kulture sjećanja
U prethodnim poglavljima ovog rada bitno se isticalo to da je Ć Sijarić u svojim
putopisima prvenstveno u Zapisima o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi nastojao
sačuvati sjećanje na prošlost te na taj način stvoriti neraskidivu vezu prošlosti i
sadašnjosti a tu vezu isključivo stvara na temeljima prostora i vremena Upravo se smatra
da ono što je prostor za umijeće pamćenja vrijeme je za kulturu sjećanja Tako kultura
sjećanja počiva najviše na oblicima odnosa prema prošlosti dakle u sjećanju se
rekonstruira prošlost Međutim ta prošlost kao takva mora ući u svijest jer ne smije
sasvim nestati moraju postojati svjedočanstva a koja moraju iskazivati neku
karakterističnu diferenciju
Svaka ličnost i svaki historijski fakt se već u svom prispijeću u pamćenje transponiraju u
neki nauk pojam simbol tako oni dobivaju neki smisao postaju element idejnog sistema
društva Iz ove suigre pojmova i iskustva nastaje ono što želimo nazvati figurama sjećanja
Figure sjećanja određuju tri obilježja konkretni spoj s vremenom i prostorom spoj sa
nekom grupom i rekonstruktivnost kao poseban postupak Figure sjećanja su uvijek
prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila Sijarića riječ je o oživljenom
prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu Pojam prostora obuhvata i
svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu (namještaj uređaji prostorije sa svojom
specifičnom uređenošću) što pruža sliku stabilnosti U putopisu Herceg-Bosno i tvoji
gradovi dominantan je spoj s vremenom i prostorom Kada govori o gradu Travniku
Sijarić spaja prošlost i budućnost u obliku tvrđave
Dugo poslije pada Bosne pod Turke Travnik je bio jedno malo mjesto ndash sa malo dućana i
sa hanom ali i sa svojom tvrdom tvrđavom iznad sebe koja je značila sigurnost onih koji tu
žive To je danas onaj stari dio Travnika koji se zove Stara varoš i u kojem je Nova
džamija ndash to jest bila nova u jedno vrlo davno vrijeme kad je načinjena ndash čak godine
1549 što znači da je ta Nova džamija jedna od najstarijih u cijeloj Bosni a reklo bi se i
najljepših
Historija slijedi pamćenje a kulturno pamćenje se usmjerava na fiksne tačke u prošlosti
Međutim prošlost kao takva ndash u tom obliku se ne može održati ona se preoblikuje u
simboličke figure za koje se veže određeno sjećanje Razne pripovijesti one istinite i
neistinite također su figure sjećanja Za kulturno pamćenje nije bitna faktična već
44
prisjećana povijest Tako da su i mitovi figure sjećanja Mnoge priče čija istinitost nije
provjerena i ustanovljena (možemo ih nazvati legendama) također su figure sjećanja a
takve priče u velikoj mjeri pronalazimo i u Sijarićevoj putopisnoj prozi Pišući o Drini
Sijarić priča priču o dvjema sestrama koje su gradile dva grada Jerina s lijeve a njena
sestra sa desne strane Drine Kako je grad sa desne strane bio veći Jerina je zbog toga
otrovala svoju sestru
Ali priča tu nije stala i ide dalje ndash slika Jerinu kao golu ženu i raspusnicu Mlada gola i
željna mladića ndash ona ih je uvodila u svoje odaje da je obljube a poslije bacala ih u Drinu
I sve dok se gore gradio grad Drina je dolje odnosila mladiće Majstori su o tome morali
da ćute A što riječima nisu smjeli da kažu kazali su svojim dlijetima Na jednoj ploči
uzidanoj isklesali su golu ženu ndash u položaju grozno razvratnom da time kažu kakva je
Jerina I tako je kamen govorio ono što jezik nije smio
Kulturno pamćenje uvijek ima svoje posebne nosioce to su najčešće učitelji sveštenici
pisari učenjaci a što svakako možemo povezati sa putopiscem Ć Sijarićem U ulozi
putnika Sijarić čuva sjećanje na Bosnu i Hercegovinu (prvenstveno njene gradove) i
sjećanje na mračnu prošlost kakvo je ono u putopisu Oslobođeni Jasenovac Kulturno
pamćenje se kroz slijed generacija održava putem kulture što sa sobom povlači pitanje
identiteta Identitet se uspostavlja preko pamćenja i sjećanja Tako jedna grupa svoj grupni
identitet može reproducirati samo pamćenjem a osnovu pamćenja čini kultura
Putopis kao takva forma ima upravo taj zadatak da sačuva identitet jedne čitave grupe
Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku prošlost govore o
drevnim gradovima bosanskim kraljevima banovima feudalcima pašama agama i
begovima kazuju o Bosni i Hercegovini Bosancima i Hercegovcima o njihovim
sudbinama I samo ljudsko postojanje zamislivo je samo na tlu i u okviru kulture i društva
Svijest o socijalnom pripadanju (kolektivnom identitetu) temelji se na zajedničkom znanju
i zajedničkom pamćenju koje je obilježeno govorom Kada je riječ o identitetu i njegovom
značaju vjerovatno najviše do izražaja dolazi zapis Tvrdi mi grad Bobovac gdje Sijarić
govori o najznačajnijem i najbolje utvrđenom gradu srednjovjekovne Bosne kojeg je
podigao ban Stjepan II Kotromanić prije prve polovine 14 stoljeća
Bobovac je bio u centru zemlje bosanske ndash u gorostasnom i od puteva udaljenom kraju u
onom gdje je bio i dvor bosanskih banova to jest prijestonica zemlje i vjerovalo se dokle
se god drži tvrdi Bobovac držaće se i cijela Bosna iz ovog se grada branila Bosna I sva
njena snaga bila je tu U tom kamenu ndash na kamenu u tim zidovima što su strčali kao da su
iz stijene izrasli Danas vam to liči na zube starca Jer ono što je nekad krepko stajalo i
45
prijetilo oburvalo se kule tabije podzidi ndash danas su samo gomile ili ako još stoje ndash stoje
žalosno
Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom 20 stoljeća izdvaja se figura
kulturalnog pamćenja Tzv mjesta pamćenja koja književni tekstovi obnavljaju skupom
simboličkih figura javljaju se u funkciji pohranjivanja utemeljenja i očuvanja znanja o
sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke prošlosti U skupu simboličkih
slika stvara se sistem kulture pamćenja koji se u književnim djelima najviše postiže
intertekstualnošću
Mnogi književni teoretičari i kritičari smatraju da je prostor bitan element proznih
književnih djela u cjelosti U Kritici čistog uma Immanuel Kant određuje prostor i
vrijeme kao nužne oblike svake spoznaje počevši od elementarnih opažanja i predstava U
dvadesetom stoljeću veliku pažnju prostoru posvećivali su Max Weber E Durkheim G
Simmel M Foucault i E Husserl To tzv povezivanje književnosti s geografijom dogodilo
se 90-ih godina dvadesetoga stoljeća a pitanje prostora postala je važna tema u mnogim
područjima književnosti Prostor ima zadatak da omogući liku da se kreće da se snalazi da
kroz prostor iskazuje neke svoje osobine karakteristike i vlastite probleme egzistencije
Motiv prostora se u književnom djelu nije dovoljno izučavao Bahtin kaže bdquoProces
osvajanja realnog istorijskog vremena i prostora i realnog istorijskog čoveka koji se nalazio
u njima u književnosti je tekao komplikovano i isprekidanoldquo Bahtin povezuje vrijeme i
prostor i daje mu zajednički naziv hronotop On je zastupao tezu da su osvajane pojedine
strane vremena i prostora dostupne na određenom povijesnom stepenu razvoja
čovječanstva ali ne u dovoljnoj mjeri Bahtin je još i dodao da je došlo vrijeme kada se na
prostor u književnim djelima treba gledati kao na nešto bitno i u skladu sa vremenom jer
je značajno izražavanje neraskidivosti prostora i vremena Prostorna i vremenska obilježja
se stapaju u jednu konkretnu cjelinu vrijeme se bdquosteželdquo postaje umjetnički vidljivo a taj
prostor se uvlači u kretanje vremena sižea Obilježja vremena razotkrivaju se u prostoru a
prostor se osmišljava i meri vremenom
Kada je u pitanju gradski prostor u književnosti Richard Lehan navodi kako grad uvijek
igra veliku ulogu u ljudskoj sudbini bez obzira na način kako je predstavljen te da urbani
konstrukti moraju biti neprestano preispitivani jer su oni artificijelni i diverzni Upravo je
taj gradski prostor često obilježen nelagodom odbojnošću strahom i neprilagođenošću
nasuprot idiličnom i bdquorajskomldquo selu
Tijelo se stjecajem okolnosti našlo u mrskom gradu dok zarobljena bolesna duša žudi za
povratkom u iskon na selo u čedno pastoralno okruženje u zdravlje u čistoću identiteta
46
Za razliku od artificijalnoga grada selo je tijesno povezano sa prirodnom slikom svijeta
Stoga realisti nisu voljeli grad i o urbanoj civilizaciji pišu gotovo isključivo kao o otuđenoj
formi života
U razdoblju moderne prepoznaje se veće zanimanje za urbanu tematiku i fenomene
gradske civilizacije Ona donosi i sasvim novo viđenje grada kao slojevitog prostora u
kojem se pokazuju različite kulturne političke društvene nacionalne i umjetničke
vrijednosti Upravo u razdoblju moderne prvi put se u književnosti grad počinje promatrati
kao proces kao simultanost različitosti Modernistički pisci predstavljaju grad kao
kompleksnu strukturu koja postaje poticaj za čisto mentalne procese Grad postaje mjesto
duševnih kriza U čovjeku se javlja nemir strah nelagoda i beznađe
Dean Duda napominje da djelovanje nadmašuje viđenje u svakodnevnim pričama o
prostoru a to jednostavno znači da se prostor proizvodi kretanjem
Već u samom smislu i razlogu nastanku putopisa Oslobođeni Jasenovac izdvaja se figura
najvećeg sabirnog logora u nekadašnjoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj logor Jasenovac
Sam pojam bdquosabirni logorldquo kao vrsta zatvora koja je stvorena za političke protivnike
pripadnike pojedinih etničkih ili religijskih grupa civila iz kritičnog vojnog područja ili
bilo koju grupu ljudi povlači sa sobom sve negativne konotacije Ćamil Sijarić taj prostor
uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na smrt pa
pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Cjelokupan taj prizor izaziva strah a gluha
tišina smrad od blata od truleži od gasova i same zemlje pojačava to nezaobilazno
osjećanje u njemu Smrt je osnovna misao koja prati ovaj prostor Sijarić ističe da je drveće
i ptice na njima jedino što pokazuje trag života osim toga tu ništa više nije živo
Zato je ova zemlja tako utabana
Zato je tako jadna
Sada je sva crna I ćutljiva Kao kakvo živo a jadno biće koje je mnogo propatilo Ovdje
ima drveća i na njemu ima ptica I reklo bi se da više ništa živo tu nema
Ovo je bilo mjesto umiranja
Logor smrti
Bilo mu je ime Jasenovac
Kroz njegovu kapiju ulazilo se ali se nije i izlazilo
Također Sijarić napominje da to i nije neki veliki prostor ali da je užasan zbog svega
onoga što se na njemu vidi Za njega je to groblje koje se širi i nema granica Možda
jedinu simboliku života pruža slika čovjeka koji je nekako uspio preživjeti između tih
mrtvih ljudskih tijela
47
I eno s kraja vode sa blatne obale između panjeva i vrbovog granja jedan čovjek ustaje
Diže se gore kao avet Poderan je mokar i kaljav Lice mu je u maljama i staro Mršav je i
jadan i izgleda tako kao da je već bio jednom umro pa nekim slučajem oživio i ustao
odozdo između mrtvih Ustajanjem jednog živog čovjeka iz ovog beskrajnog groblja u
vodi bio sam zbunjen i preplašen
D Duda također ističe kako je učestalost tegoba i prostora patnje (kakvo je upravo ovaj
prostor logora) u jasnoj opreci naspram domovine i slobode ali isto tako i jasno definirane
klasne pozicije tj socijalnog statusa Ono možda što je karakteristično za prostor logora i
sam ovaj putopis je i to što Sijarić u samom djelu ne opisuje dovoljno čovjeka zatočenika
njegove misli osjećanja i strah Sve se to nazire u cjelokupnom djelu sva ta osjećanja i
strahovi čovjeka koji očekuje smrt su podloga ovog putopisa ali konkretnih opisa
pronalazimo samo na nekoliko mjesta a jedan takav je i sljedeći
Čovjek u logoru mnogo vidi ali sve ne može vidjeti ndash jer šta vi znate koga sve to dovode na
obalu čujete kako se voz zaustavio i kako lokomotiva brekće i znate da su to tamo
dovedene nove žrtve Najedanput čujete ustaške psovke plač ženski vrisak zapomaganje
pisku djece i jasno vam je da to tamo ustaše ubijaju ženski glasovi se uvijek jače čuju
Žene pred smrt više protestuju nego muškarci A novodovedeni zatočenici više od starih
Možemo uočiti da kod Sijarića često imamo pozivanje na određene objekte i mjesta To su
prvenstveno gradovi i logor u Oslobođenom Jasenovcu Tako i ovdje svaki grad sam za
sebe predstavlja određeno mjesto mjesto pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i
njeno oživljavanje Srednjovjekovne gradine koje baš zbog toga što su gradine i to još
srednjovjekovne asociraju na prošlost dalju i od one koju poznaje i sam putopisac Smatra
se da se na određenim mjestima objektima u gradovima struktuira čovjekov život
njegovo ponašanje putanje koje slijedi kroz prostor i vrijeme jer grad kao takav
reflektira i utjelovljuje moć stvara red u prostoru i vremenu te disciplinu prostora i
vremena
U ovom putopisu (Oslobođeni Jasenovac) izdvaja se i bolnica kao još jedna
karakteristična figura prostora Namijenjena da liječi i time pomogne onima koji su
bolesni ovdje bolnica poprima sasvim drugačije značenje To je bila jedna baraka koja je
postojala samo formalno niti jedan bolesnik te bolnice nije izliječen Kako bi pred
međunarodnom komisijom prekrili tragove stravičnih zločina renovirali su tu bolnicu
Bitno je navesti to da ove podatke Ć Sijarić doznaje od preživjelog logoraša
Ustaše su tom prilikom pobili oko šesdeset bolesnika iz te bolnice onih koji su svojim
izgledom odavali pravo stanje logora Zatim su u bolnicu uneseni novi kreveti Uneseno je
48
i sve drugo što je jednoj bolnici potrebno A onda su ndash na kraju u bolnicu na nove krevete
i u nove postelje uvedeni novi bolesnici Ali oni nisu bili bolesni oni su bili zdravi ljudi ndash
koliko u logoru neko može da bude zdrav ali su i takvi jadno izgledali i imali da
predstavljaju bolesnike Tada smo dobili i nove logorske brojeve Bili su vrlo niski kako bi
se prikrilo pravo brojno stanje logora
U ovom stravičnom okruženju izdvaja se i religijski prostor Za D Dudu religijski prostor
je prostor susreta To je način stvaranja ljepote harmoničnosti i prirodnog idiličnog
prostora Kao i bolnica i ovdje je religijski prostor sasvim formalan Godine 1941 i 1942
u logoru su bili zaveli bogosluženje Za katoličku crkvu i džamiju uređene su bile posebne
sobe
Pop je bio neki Zvonko Brekalo Umro je od tifusa A hodža jedan zatočenik Ustaše su ga
uniformisali dali su mu čin satnika ndash a odmah zatim likvidirali ga ndash objesili su ga
Figuru smrti i grobnice pronalazimo i u putopisu Zapis o gradovima tačnije u zapisu O
Lenjingradu gdje Sijarić govori o stradanjima u Drugom svjetskom ratu Na specifičan
način opisuje grobnice te zajedničke masovne grobnice koje spajaju one sa istim tragičnim
sudbinama a koje su i nazvali bdquobratskim mogilamaldquo Sijarić kazuje o svim žrtvama rata o
tom besmislu koje ne donosi ništa dobro a uzima puno više o svakom pojedincu koji
izgubi dragu osobu
Tu među njih uđi ćutke S kapom u ruci S mislima da su to žrtve kakve si i ti imao u svojoj
zemlji Tako ćeš moći lakše da hodiš kroz ove beskrajne bdquobratske mogileldquo I zublja koja
nad njima gori podsjetiće te na zublje žrtvama u tvojoj zemlji Pa ti ovo groblje dođe kao
ono u tvojoj zemlji ndash nad kojim si već lio svoju suzu za drugovima za prijateljima za
poznanicima I nije ti drukčije nego da ovdje leže i tvoji ndash tvoji znanci
Sijarić piše i o porodici Savič koja je nastradala u tom ratu Posebno ističe bilješke
djevojčice Tanje najmlađe u toj porodici
Kao učenica Tanja je napisala jedno pismo o stradanjima svoje porodice Kratka hronika
djevojčice Tanje svakako da podsjeća i samim tim može se usporediti sa dnevnikom Ane
Frank trinaestogodišnje Židovke koja je u tajnom skrovištu bilježila svoje misli osjećanja
i strahove Te djevojčice dijelile su istu sudbinu jedne od mnogobrojnih žrtava Drugog
svjetskog rata
49
Zaključak Govoreći o književnim vrstama koje ujedinjuju povijesno-znanstveni interes s umjetničkim
oblikovanjem Milivoj Solar kaže ldquoMeđu takvim književno-znanstvenim vrstama od
posebne je važnosti također putopis S jedne strane on može predstavljati doprinos
geografiji ili etnografiji dok s druge strane predstavlja osobitu književnu vrstu u kojoj je
putovanje i opis proputovanih predjela ili zemalja povod za šire umjetničko oblikovanje
zapažanja dojmova i razmišljanja o svemu onom što putopisca zaokuplja tokom
putovanjaldquoemspČesto se na taj način putopis približava eseju ili romanu u kojemu je fabula
organizirana kao slijed događaja koji seemspzbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine
likova Iako postoji to mišljenje da se putopis približava eseju ili romanu i isto tako da se u
posljednje vrijeme pokazuje veći interes za takvim književnim žanrom putopis je svakako
manje istraženo proučavano i na kraju krajeva čitano područje To se pokazuje i kada je u
pitanju Ćamil Sijarić poznatiji je Sijarić romanopisac nego Sijarić putopisac
Ako se vratimo na mišljenje M Solara da je u putopisu fabula organizirana kao slijed
događaja koji se zbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine njih to bismo mogli
povezati sa ovim piscem bar konkretno u putopisu Oslobođeni Jasenovac dok Zapisi o
gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi djeluju na posve drugačiji način Sijarić se više
50
bazira na historiju koja se polahko zaboravlja i kao da nastoji da je spasi od tog zaborava
Njegovi likovi su usputni i bez nekog posebnog značaja osim ako nije riječ o nekoj
historijskoj ličnosti Međutim tu se opet izdvaja Oslobođeni Jasenovac u kojem jedan lik
preuzima ulogu naratora pa kao bivši logoraš grobar priča svoje doživljaje koji djeluju
kao neka vrsta ispovijesti Onog trenutka kada Sijarić govori o historijskim ličnostima
govori ono što je manje i više poznato
Često ne nudi ništa novo i novost nije način njegovog postizanja zanimljivosti ali on je
pisac koji odlično poznaje mjesto na koje putuje a posebno historiju iako nije historičar
već uvijek u svakom smislu samo pisac Njegova historijska priča nije puko kazivanje
činjenica već pravi književno-umjetnički tekst Anegdote i legende su ono što krasi
njegovo pisanje i doprinosi toj zanimljivosti Pokazalo se da su doba mjesto i trajanje
ključni elementi Sijarićevog putopisa On je vremenski i prostorno ovjekovječio i sadašnji
ali i daleki i zagubljeni teritorij Bosne i Hercegovine
Ostavio je jasnu sliku njenih ljudi njihovu historiju i legendu nacionalnu i vjersku
isprepletenost i suprotstavljenost ujedno i pitome i surove prirode te običaja
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti tj putopiščeva objašnjenja o razlozima nastanka nekog
putopisa najčešće se nalaze u samom predgovoru Pokazalo se da je to slučaj i u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja a zatim
vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa putovanja
Sijarić kao razlog svog putovanja navodi tu činjenicu da jugoslavenski srednjovjekovni
gradovi nisu dovoljno istraženi U Oslobođenom Jasenovcu okvir predstavlja uvodna
rečenica Sijarić kaže ldquoIšao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjetildquo
Razlog njegovog putovanja u Jasenovac je namjera da otkrije sve te strahote koje su se
desile s tim da ni sam pisac ne sluti šta će sve zateći i vidjeti
Vjerovatno dvije najvažnije značajke putopisnog subjekta su snalažljivost i perceptivna
usmjerenost Neki se putopisci baziraju na opise historijskih znamenitosti neki na
tradiciju svakodnevni život neki na opise prirode a Sijarić u svoje putopise kombinira sve
te elemente Najviše bdquoizravnih susretaldquo sa putopiscem imamo onda kada opisuje neku
znamenitost prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi U Zapisima o
gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih dijelova kada se opisuju putevi i
historijske znamenitosti Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi Kako je
i navedeno to se najbolje može vidjeti u tekstu Putovati znači ndash vidjeti
Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje
je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost
51
putopisnog svijeta Oba Sijarićeva putopisa Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji
gradovi prvenstveno su usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje
mjestima građevinama i običajima To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj
izvještajnoj ili naučnoj obradi Međutim u tim pripovijedanjima i opisivanjima
pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici samog putopisa S druge strane u
slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se drugačije odlike U tom djelu
pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju istu poziciju u samom
tekstu
Dotematizacija uključuje obavijesti kojima se nadograđuje osnovno putopisno izlaganje i
postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za približavanje
putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta Dva osnovna
postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija figuralnim
postupcima U Sijarićevim putopisima prisutan je figuralni postupak dotematizacije ali i
naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj baštini uz karakterističan književno-
estetski stil
Figure sjećanja su uvijek prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila
Sijarića riječ je o oživljenom prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu
Pojam prostora obuhvata i svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu Figure sjećanja
su uvijek prostorno i vremenski konkretne Putopis ima zadatak da sačuva identitet jedne
čitave zajednice Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku
prošlost U Oslobođenom Jasenovcu u prvom planu izdvaja se figura logora Ovaj pisac taj
prostor uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na
smrt pa pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Sijarić piše isključivo o gradu i
gradskim običajima jer za njega svaki grad predstavlja određeno mjesto mjesto
pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i njeno oživljavanje
52
O piscu
Ćamil Sijarić je da još ovo kažem na kraju bio neobično pitoreskna pojava u našem
ljudskom svijetu i već za života postao predmet mnogih priča i anegdota Bio je oličenje
drevne jednostavnosti i neposrednosti U neprirodnom svijetu bio je prirodan čovjek
Ćamil Sijarić rođen je 18 decembra 1913 godine u Šipovicama kod Bijelog Polja u Crnoj
Gori u jako imućnoj zemljoradničkoj porodici Rano ostaje bez oba roditelja te odrasta
kod strica Osnovnu školu završio je u Godijevu u Bijelom Polju a odemsp1927 doemsp1935
godine pohađa Veliku medresu kralja Aleksandra uemspSkopljuemspiz koje je zbog političke
aktivnosti bio isključen Školovanje nastavlja u Vranju i u gimnaziji maturiraemsp1936
godine Iste te godine upisuje Pravni fakultet uemspBeogradu Diplomirao jeemsp1940 godine a
za vrijeme Drugog svjetskog rataemspslužbuje uemspSarajevuemspMostaruemspBosanskoj Gradiški
iemspBanjaluci Za sekretara Suda narodne časti u Banjaluci izabran jeemsp1945 godine potom je
novinar lista Glas i dramaturg Narodnog pozorišta u Banjaluci U Sarajevo prelaziemsp1947
godine radi u redakciji lista Pregled a potom je u Glavnom odboru Narodnog fronta i
redakciji Zadrugara U literarnu sekciju Radio Sarajeva prelaziemsp1951 godine i tu ostaje
sve do odlaska u mirovinuemsp1983 godine
Već kao đak Velike medrese u Soplju pokazuje interesovanje za književni rad U toj školi
bio je predsjednik literarne družine koja je izdavala časopis bdquoVesnikldquo u kojem je objavio
svoje prve književne radove ndash pjesme 1929 godine Bavio se i sakupljanjem narodnih
epskih pjesama u rodnom Bihoru koje je poslao Srpskoj akademiji nauka u Beogradu (i
danas se te pjesme čuvaju u arhivi spomenute akademije) Književni rad nastavlja
53
objavljujući pjesme u bdquoGajretuldquo bdquoŽeni danasldquo i bdquoPregleduldquo Za vrijeme rata ništa ne
objavljuje Bio je redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i
Akademije naua i umjetnosti Crne Gore
Nagrađen je brojnim nagradama kao što su 27-julska nagrada SR Bosne i Hercegovine
13-julska nagrada SR Crne Gore Andrićeva nagrada i dr
Umro jeemsp6 decembraemsp1989 godine
SažetakPutopis kao forma razvija se još u antici To je književna vrsta tematski oblikovana
putovanjem putopisca koji pripovjeda zgode na putu opisuje prostore kojima putuje i
mjesta na kojima boravi iznosi svoja zapažanja o ljudima koje na putu susreće o njihovim
običajima i načinu života te često o kulturnim i umjetničkim znamenitostima određenih
krajeva Za Ćamila Sijarića putopis je jednostavno opis putovanja zajedno i geografija i
historija i etnografija Historijska priča je ona koja zauzima primarno mjesto u njegovom
putopisnom opusu U ovom masterskom radu prikazali su se Sijarićevi putopisi Zapis o
gradovima Herceg-Bosno i tvoji gradovi i Jasenovac Knjiga Zapisi o gradovima
objavljena je 1970 godine a 1986 Sijarić objavljuje putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi
Po tematici se ovaj putopis može izjednačiti sa putopisom Zapisi o gradovima dok je
Oslobođeni Jasenovac i svojom formom i sadržajem ustrojen na potpuno drugačiji način
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta
Pokazalo se kako te obavijesti pronalazimo u predgovoru ali i u pojedinim zapisima unutar
putopisa Kada je riječ o zanimljivosti mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive
zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru međutim ovaj pisac ipak sve što je
zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način posebno u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi Usputne priče anegdote i legende su osnovni elementi
kojima Sijarić postiže zanimljivost i novost Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna
izražajna postupka u putopisu Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom
20 stoljeća izdvaja se figura kulturalnog pamćenja Ta tzv mjesta pamćenja javljaju se u
funkciji očuvanja znanja o sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke
54
prošlosti Ovi putopisi sadrže niz figura kulturalnih pamćenja kao što se i pokazalo u
samom radu
SummaryTravelouge as form was developed in the classical period It is a literatur category
thematicly shaped with travelers journey in which he narrates about events descripes
places he has seen people he met their customs and way of living and often about cultural
and artistic sights of specific areas For Ćamil Sijarić travelouge is simply description of
travels including geography history and etnhography Historical story is primar in his
travelouge opus This master thresis showed us Sijarićs travelouges Zapis o gradovima
Herceg-Bosno i tvoji gradovi and Jasenovac Zapis o gradovima was published 1970
Herceg-Bosno i tvoji gradovi 1986 Thematically they are very similar while Jasenovac is
with its form and content established differently Framework and notices are authors
expalanations for writing the text We found notices in preface but also in the text of
travelouge Critics claim that most interesting events happen in unknown and far places
However this author search for new and ineresting in his country in a completly different
way as shown in Herceg-Bosno i tvoji gradovi Side stories anecdotes and mhyts are basic
elements for Sijarićs new and interesting storytelling As expressed element of literature of
late 19 and 20 century it stands out figure of cultural memory Those cedilcedil memory placesldquo
occur as intent to preserve knowledge about ourselfs recall historicaly endangered
meaning of common past These travelouges contain series of cultural memories as
shown
55
Literatura Assmann Jann Kulturno pamćenje Pismo sjećanje i politički identitet u ranim
visokim kulturama s njemačkog preveo Vahidin Preljević Biblioteka tEKST
Zenica 2005
Bahtin Mihail Oblici vremena i kronotopa u romanuMatica hrvatska kolo 3
(2008)
Dizdarević Faruk Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila
Sijarića Avlija-portal za kulturu književnost i društvene teme Dostupno na
httpwwwavlijameesejifaruk-dizdarevic-stradalnistvo-kao-umjetnicka-vizija-u-
knjizevnom-djelu-camila-sijarica (2352014)
Duda Dean Priča i putovnje hrvatski romantičarski putopis kao pripovjedni žanr
Matica hrvatska Zagreb 1998
Duda Dean Kultura putovanja Naklada Ljevak Zagreb 2012
Galić Gordana Vladimir Nazor od Splita do piramida - tekst imaginacija
reprezentacija Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske Dostupno
na httphrcaksrcehr86365 (1352014)
Hrvatska opća enciklopedija Leksikografski zavod Miroslav Krleža Zagreb 2008
Dostupno na httpwwwenciklopedijahrNatuknicaaspxID=51177
Isaković Alija Hodoljublje Svjetlost Sarajevo 1973
Kulenović Tvrtko (priredio) Ćamil Sijarić- Zapisi Izabrana djela I-X knjiga
deveta Veselin Masleša Sarajevo 1991
Kulenović Tvrtko Ćamilovi putopisi Diwan - časopis za kulturu Javna biblioteka
Alija Isaković Dostupno na httpwwwdiwanmagcombaarhivadiwan7-
8sadrzajsadrzaj14htm (562014)
Lešić Zdenko i Martinović Juraj (ur) Naučni skup Književno djelo Ćamila
Sijarića Sarajevo 2003
Ivan Lovrenović (2012) Prostori putopisa Dostupno na
httpivanlovrenoviccom201203prostori-putopisa-2 (2762014)
Miličić Irena Teoretičari hodočasnici činovnici tri vrtse renesansnih putopisnih
tekstova Zagreb 2010 Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske
Dostupno na httphrcaksrcehr56766 (1152014)
Nemec Krešimir Čitanje grada Ljevak Zagreb 2010
56
Sijarić Ćamil Zapisi o gradovima Zadruga Sarajevo 1976
Todorova Marija Imaginarni Balkan prevele s engleskog A B Vučen i D
Starčević Biblioteka XX vek 2 izdanje 2006
Zvrko Husein Ćamil Sijarić- pripovjedna proza Dobra knjiga Sarajevo 2013
35
Putopisni subjek subjektivno iznosi podatke o prostorima kojima putuje spomenicima
historiji običajima i mentalitetu ljudi koje upoznaje te zbivanjima na putu zgodama i
nezgodama i sl Kako bi postigli zanimljivost putopisci često preoblikuju nadograđuju ili
izmišljaju detalje u svojim tekstovima Zbog toga često se dešava situacija da je teško
utvrditi stepen vjerodostojnosti u određenom putopisu Sijarić ne djeluje kao usputni
znatiželjni putopisac već kao putopisac poznavalac određenih historijskih momenata
mjesta gdje se i sam putopis odvija Kako je Oslobođeni Jasenovac potpuno drugačije
djelo u odnosu na druga dva Sijarićeva putopisa možemo uočiti da se u ovom putopisu
izravno prati sam putopisac Čitaoci mogu pratiti putopiščeve misli emocije i ideje tu
neku subjektivnu stranu putopisnog subjekta Kada se zajedno sa ostalim vojnicima
približava logoru Sijarić razmišlja o tome kako će izgledati ono što će vidjeti U njemu se
javlja strah strah od onoga što ga čeka što mu je još uvijek nepoznato a što može
naslutiti
U onom trenutku kada spominje stvarne likove u domenu putopisne priče svi ti likovi
dobivaju sasvim novu nestvarnu dimenziju i nerijetko bivaju samo povod putopisnoj priči
Na isti način djeluju i određeni historijski događaji Upravo u putopisu Oslobođeni
Jasenovac Sijarić susreće jednog bivšeg zatočenika logora koji se igrom sreće uspio
spasiti Od tog susreta pisac bilježi njegovu priču tako da većim dijelom putopisa
možemo pratiti ispovijest osobe koja je bila dio logora i svih njegovih strahota Obavljajući
posao grobara taj čovjek je vidio pravu stranu logora vidio je sve ono što se ne može
zamisliti ili riječima opisati Njegova ispovijest je detaljna to je ispovijest živog svjedoka
koji je primoran svojim rukama zakopavao i žive i mrtve svojim očima vidio razna
mučenja i ubistva zatočenika i svojim ušima čuo očajne vapaje vrisku i strah svih tih ljudi
Za Brešića putopisac je prvo umjetnik riječi koji se u pisanju oslanja podjednako i na
stvarnost i na maštu Za njega je istinito ne samo ono što vidi već i ono što doživljava
Ovo drugo iskustvo širi granice viđenoga tj stvarnoga koje posredovanjem jezika ulazi u
putopis i to ne kao novi oblik stvarnosti već kao oblik doživljene stvarnosti
36
Pripovijedanje i opisivanjeKretanje je zapravo put bez putovanja a svijet kojim se putuje nije opisani svijet (opisom
prikazani svijet) nego tek imenovani imenom oprisutnjeni svijet
Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje
je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost
putopisnog svijeta Sa obzirom na to putopisna obrada se dijeli na općekulturnu
(turističku izvještajnu naučnu) i umjetničku (kulturnu) kako prema dominantnom tipu
diskursa tako i putopiščevoj namjeri i unaprijed zadanoj ulozi koju ima u određenoj
kulturi U središtu književnih putopisa nalazi se subjekt putopisnog diskursa njegova
sposobnost opažanja i to jedinstveno jezičko oblikovanje
Sijarićevi putopisi Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi su prvenstveno
usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje mjestima građevinama
običajima i drugom To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj izvještajnoj ili
naučnoj obradi Sa druge strane u slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se
drugačije odlike
Dean Duda ističe kako ravnopravnost naracije i deskripcije predstavlja temeljno načelo
žanra Kada je u pitanju uloga i omjer ovih dvaju osnovnih izražajnih postupaka u putopisu
- pripovijedanja i opisivanja moguće je zaključiti da u Zapisima o gradovima i Herceg-
Bosno i tvoji gradovi dominira opisivanje zbog veće usmjerenosti prema predmetnosti
svijeta nego prema pripovijedanju zgoda
Ono što Duda svakako napominje je i to da nipošto nije riječ o manjoj vrijednosti
deskripcije u odnosu na naraciju jer su ta dva postupka u putopisu istovrijedna Opisivanje
37
i pripovijedanje se međusobno nadopunjuju ono što je viđeno neodvojivo je od onoga što
je doživljeno
Sijarićevo opisivanje proteže se od onog bdquoformalnogldquo naučnog onog gdje kao historičar
nudi niz pukih činjenica Taj bijeg u prošlost stvara putopisnu stvarnost Međutim trenutni
prikaz datog mjesta pomjera u historiju uz popratne zanimljive priče o događajima i
ljudima koji su na neki način obilježili prostor gdje je i smještena sama putopisna priča
Takvo jedno opisivanje pronalazimo u zapisu iz Beograda kada govori o periodu
Osmanskog carstva u tom gradu
U Beogradu ima jedan broj kuća koje su ostale još od turskih vremena To su kuće
orijentalnog tipa i izvanredna su slika o tome kakav je po prilici mogao izgledati Beograd
kad su u njemu upravljali Turci ndash to jest do prvog odnosno drugog srpskog ustanka a i
neko vrijeme kasnije jer grad se nije ni lako ni brzo mijenjao ni poslije odlaska Turaka
Međutim u njegovim opisivanjima pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici
samog putopisa kao što je ono opisivanje planine Zlatibor
Zlatibor je jedna od onih naših planina koje samo što vas ne zovu dođi ndash a kad im čovjek
dođe onda im dolazi da ga i ne zovu Tek ovdje čini se čovjek osjeti šta znače
prostranstvo i vidici i koliko opijaju visine i širine na visinama čovjek se osjeti moćnijim
Zlatibor je visoka planina ali to ne znači i da je divlja i surova naprotiv ndash ako se za
planinu može reći da je pitoma za ovu bi se to naprije reklo
U knjizi Kultura putovanja Deana Dude primijetit ćemo da se čin pripovijedanja i
književni i svakodnevni zasniva na klasičnom principu neravnoteže tj promjene Da bi
sve to općenito bilo prihvatljivo i za čitaoca zanimljivo mora se nešto dogoditi Ta
uspostavljena ravnoteža mora se poremetiti stvari se moraju promijeniti Događaj je taj
koji zadržava pažnju Upravo je samo putovanje taj događaj i samim tim izaziva nečiju
znatiželju S jedne strane putnik posjeduje dinamiku dok su čitaoci uvjetno rečeno
statični Putnik kao kreator događaja i posjetilac nečeg nepoznatog posjeduje višak
znanja
Znanje je uvijek izvan granica mjesta što ga svakodnevno proizvodimo manje ili više
rutiniranim ustaljenim djelovanjem Narativno oblikovanje toga znanja čini od putnika
pripovjedača Duga tradicija zapadnjačke književnosti pokazuje da je putovanje posve
podudarno sa osnovnim pretpostavkama pripovijedanja i otud vjerojatno njegova
tematska kao i kompozicijska uposlenost posve sukladna spomenutoj pretpostavci
geografije da govori ljudima koji su ovdje ono što se zbiva tamo negdje iza sedam gora i
dolina
38
Te promjene pokazuju narušenu ravnotežu a ona svakako omogućava pripovijedanje Ta
Dudina ideja poklapa se sa Lotmanovim shvatanjem da junak može biti samo onaj koji
prelazi granicu iz jednog semantičkog polja u drugo
Pripovijedanje koje čini okosnicu u ovim Sijarićevim putopisima u događajnom smislu
spada u drugi plan odnosno pripovijedanje je podređeno opisu koji je s druge strane
prožet asocijacijama na prošlost promišljanjima o sebi i vlastitom mjestu u svijetu Ovdje
funkcionira samo kao vezivno tkivo Putopisac u nekoliko rečenica ispripovijeda gdje je
došao ili gdje putuje Samo pripovijedanje svodi na minimalne zgode poput promjene
mjesta u prostoru On prvenstveno donosi opis poput navedenog opis prostora gledan
okom naučnika koji određuje prostorne odnose broji raspoređuje razvrstava Bitno je
napomenuti da Sijarićevi prikazi prostora ne funkcioniraju kao puko i nasumično
opisivanje onoga što vidi već onoga što zna o njemu
U Oslobođenom Jasenovcu pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju
istu poziciju u samom tekstu O užasnim događanjima u logoru Sijarić detaljno
pripovijeda ali isto tako nudi bdquoživeldquo slike kroz iscrpna opisivanja Faruk Dizdarević u
tekstu Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila Sijarića ističe kako
zapisi odnosno cjelokupno to djelo nisu protkani lirskim reminiscencijama tako
karakterističnim za Sijarićev način pripovijedanja On se s druge strane ipak bazira na
faktografiju i užasne slike događaja koji su se tamo dešavali Ono što je svakako
karakteristično i vjerovatno slikovito rečeno jeste Dizdarevićevo viđenje Sijarićevog
pripovijedanja
Taj ugao posmatranja to pripovijedanje doprinosi tome da vas tokom čitanja povremeno
zaboli želudac
Kada je riječ o opisima samog logora i prikazivanja strahota koje su se dešavale tu
poznato je kako je Mladen Iveković bivši zatočenik tog logora istakao kako nema pera
koje bi bilo u stanju opisati strahote i užasnu atmosferu Jasenovca To je nešto što uveliko
nadmašuje svaku ljudsku fantaziju Riječ je o paklu inkviziciji najužasnijem mjestu
krvološtvu divljih zvijeri izbijanju na površinu najtamnijih instikta kakvi se dosad kod
ljudi uopće nisu pojavljivali Bitno je spomenuti i to da u samim opisima peovladavaju
tama tmurna osjećanja i crna boja koja je sasvim simbolična
Učinio sam nekoliko koraka naprijed i stao dalje nisam mogao ndash zaustavila me gomila
cigala i prašine koja ovdje nije žuta nego crna ndash od vatre od gara Danas je ovdje ndash kud
god se okreneš sve crno crna čađa crn katran crni ugarci crna zemlja ndash i mučna toliko
mučna i neizdržljiva pustoš i tišina da od toga čula zabole
39
Sijarić ujednačenim pripovjedačkim tokom izlaže različite načine stradanja tih zatočenika
Međutim ono što upotpunjuje tu sliku svakako su opisi prvenstveno onoga što je vidio
ali isto tako i onoga što je osjetio i doživio gledajući jedan takav užasan prizor
I tu vam čovjeka nije strah od smrti nego od toga kakvom će ga smrću umoriti Rekao sam
vam da je ona od vatre najgora I stoga mnogi ndash kad čuju one jauke preko vode i vide otud
odbljesak vatre ne čekaju drugu noć iduću noć svoju noć ndash noć takvu nego se sami
ubijaju
U putopisu Oslobođeni Jasenovac pronalazimo niz opisa koji su posebno efektni i samim
tim privlače pažnju čitaoca Na samom početku djela u onome što se u ovom radu izdvaja
kao okvir ovog putopisa Ćamil Sijarić ističe namjeru svog putovanja u Jasenovac Odlazi
na to putovanje da opiše ono što će vidjeti Onog trenutka kada stiže ispred logora
Jasenovac zatiče samo ruševine kuća nešto što je bilo ljudsko naselje zatiče paljevinu i
pustoš Sijarić efektno opisuje ono što trenutno vidi a što na samom početku svog
putovanja nije ni slutio da će vidjeti
Karakterističan je i opis rode prvog živog stvorenja kojeg pisac zatiče u Jasenovcu Postoji
mnogo mitova simbola i vjerovanja u raznim kulturama koja su povezana sa rodama
Vijekovima su ove ptice povezivane sa bebama i porodicom gdje je roda simbol početka
života Ćamil Sijarić u Jasenovcu zatiče rodu bijelu visoku gdje stoji na visokom odžaku
oko kojeg se zidovi nisu održali Jedini glas u mrtvoj tišini i jedino živo stvorenje u
jezivom Jasenovcu djeluje kao potpuni paradoks što i pisac vrlo slikovito opisuje
Stoji i gleda nekud u daljinu Tu joj je i gnijezdo ndash crni se veliko cijela gomila granja i
zemlje ndash i u njemu ona Roda Noga joj je duga i tanka kao vlat žita Ponekad se okrene i
gleda ispod sebe opustjelo naselje tako kao da se čudi i pita šta je to bilo šta je to moglo
tako da bude tako da se dogodi tako da se učini A svijet je dolje pod njom izgledao kao
da je doživio potop ndash koji je u svom gnijezdu u Nojevom kovčegu preživjela samo ta ptica
ta roda
40
DotematizacijaMatoš ističe kako putopisac može biti učenjak i šaljivdžija slikar i psiholog fantast i
realist jer u široki okvir putopisa pristaju sve literarne vrste
Dotematizacija uključuje tipove znanja ili obavijesti kojima se nadograđuje osnovno
putopisno izlaganje i postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za
približavanje putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta jer
se osnovnoj strukturi putovanja i opisu predmetnosti mogu dodavati različite tematske
cjeline u kojima se subjekt može pokazati kao vješt pisac ili zanimljiv mislilac Upravo se
postupkom dotematizacije temeljnog putopisnog zbivanja ostvaruje složenost putopisnog
diskursa i omogućuje posredno upoznavanje putopisca i njegova idejnoga svijeta
Branimir Donat hrvatski književni kritičar smatra da je struktura beletrističkog putopisa
za razliku od načina oblikovanja putopisnog teksta kojim dominira naučni način izlaganja
uvijek pružala piscima šanse da govore o svemu i svačemu omogućavala im je da digresija
postane važna okosnica pripovijedanja i da se u okviru reportaže dotaknu i onih tema koje
su se prije gotovo isključivo povezivale uz priču ili roman
Dva osnovna postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija
figuralnim postupcima Uz misaonu nadogradnju koja se u putopisu najčešće javalja kao
manja tekstualna cjelina i svojom motivskom zaokupljenošću upućuje na posebnu
autonomiju upravo tropi i figure značenja pridonese literarizaciji žanra Dean Duda prvi
postupak naziva izravnom a drugi neizravnom dotematizacijom
Primjer osnovne misaone nadogradnje uočavamo u putopisu Herceg-Bosno i tvoji gradovi
gdje pisac slušajući ljubavnu pjesmu razmišlja o sastancima i rastancima ljudima koje
41
spajaju i rastavljaju putevi Razmišlja o prolaznosti života o čovjeku koji je i neprimijetan
u vremenu koje dolazi i prolazi o putu koji čovjeka odvede negdje ali ga i ne vrati
I mi koji niz te puteve nekog pratimo ili sretnemo uvijek smo jedno uzbuđenje jedno
zažareno ljudsko osjećanje jedna teška žalost ili radovanje Put je nešto drugačije od
svega ostalog On je ono što nas spaja ili razdvaja i pred čim često kane naša suza Jer
nekog za kim smo digli svoju ruku da pozdravimo i ispratimo ubrzo će upiti daljina i za
njim ostati prazan put Šta teških briga šta divnih želja šta čežnja šta nada šta pitanja i
pogleda upućujemo ponekad niz put a on ostaje nijem i prazan a dug kao vječnost jer
koliko ih je odveo nekud nekakv put a da ih nije vratio I koliko je duž putova ljudskih
mramorova
Misaona nadogradnja pretvara putopis u ogled i proširujući osnovnu temu putovanja
približava ga hijerarhijski višim žanrovima To je samostalna cjelina koju razlog
putopiščeva nadahnuća povezuje sa događajnim slijedom putovanja Figuralni postupak
dotematizacije nije nužno vezan uz misaonu nadogradnju i može se pojaviti na bilo kojem
mjestu u tekstu Njime se putopisni diskurs širi kao zapažanje dosjetka ili kratka priča
Subjekt putopisnog diskursa dotematizacijskim postupcima pokazuje književno umijeće
slično onome koje se podrazumijeva u hijerarhijski višim vrstama
Postupak dotematizacije pronalazimo i u Oslobođenom Jasenovcu gdje krvavi dječiji
siperčić i na njemu crvenim koncem izvezen patuljak koji za sobom vodi puža u Sijariću
budi razna razmišljanja i pitanja Razmišlja o ratu o tome kako je neko imao sreće i ostao
živ a neko drugi opet iako je sačuvao život izgubio je razum a oni treći koji su se
izgubili u ovom ratu više se nikada neće vratiti
Dani su majski Godina je 1945 Putevima ndash kud god pogledate prolaze vojske Kraj rata
je toliko blizu da prosto možete da ga vidite Neko će se iz njega srećan vratiti Neko lud A
neko Sjetio sam se onog krvavog dječijeg siperčića sa patuljkom i pužem izvezenim
crvenim koncem pa patuljak vodi za rogove puža Ta se mala družina neće vratiti
Prolaze odnekud jednako vojske I sva ti je zemlja čudna ndash i kao da nije ona stara zemlja
nego neka nova koja dolazi samo jednom i samo s proljeća
Mogli bismo zaključiti da upravo taj emotivni dio teksta ta uvjetno rečeno bdquoemotivna
nadogradnjaldquo (kao što je navedeni citat) otkriva ličnost putopisnog subjekta te njegova
shvatanja prirode života čovjeka i prolaznosti U Sijarićevim putopisima prisutan je
figuralni postupak dotematizacije ali i naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj
baštini uz karakterističan književno-estetski stil Takav postupak prepoznajemo u zapisu
Boja riječ i kamen kada Sijarić piše o Jajcu kojeg mnogi slikari slikaju isključivo zbog
42
vodopada sa čim se ovaj putopisac ne slaže Jajce je grad koji ima historiju i koji se nalazi
u Bosni pa ga zbog toga i treba slikati Sijarić ističe kako je nekadašnja nezavisna
bogumilska Bosna u svoje vrijeme bila okupila duhove slobodarske protiv dogme i protiv
crkve U Bosnu se dolazilo i prolazilo da se nadahne slobodama u nju se dolazilo i
dogovaralo i odatle se borilo Ovakve primjere naučnog postupka dotematizacije isključivo
pronalazimo u putopisu Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi dok je
figuralni postupak dotematizacije najviše zastupljen u Oslobođenom Jasenovcu a takvim
postupkom putopisni diskurs se širi i preobražava u esej i kratku priču
Figure kulturalnog pamćenjaPojam bdquoumijeća pamćenjaldquo (ars memorativa) prvenstveno se veže za zapadnjačku tradiciju
Grčki pjesnik Simonid (živio je u 6 st pr n e) izdvaja se kao tvorac općenito umijeća
pamćenja te ovo umijeće definira kao jednu od pet oblasti retorike Smatra se da je
Ciceron najbolje objasnio mnemotehniku u smislu da se princip mnemotehnike sastoji u
43
tome da se odaberu određena mjesta te da se stvore mentalne slike za stvari i mjesta koja
se žele zadržati u svijesti Kada je riječ o pamćenju razlikuje se prirodno i artificijelno a
umijeće pamćenja temelj je artificijelnog pamćenja a kultura sjećanja je univerzalni
fenomen Svaka socijalna grupa manja ili veća posjeduje određeni oblik kulture sjećanja
U prethodnim poglavljima ovog rada bitno se isticalo to da je Ć Sijarić u svojim
putopisima prvenstveno u Zapisima o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi nastojao
sačuvati sjećanje na prošlost te na taj način stvoriti neraskidivu vezu prošlosti i
sadašnjosti a tu vezu isključivo stvara na temeljima prostora i vremena Upravo se smatra
da ono što je prostor za umijeće pamćenja vrijeme je za kulturu sjećanja Tako kultura
sjećanja počiva najviše na oblicima odnosa prema prošlosti dakle u sjećanju se
rekonstruira prošlost Međutim ta prošlost kao takva mora ući u svijest jer ne smije
sasvim nestati moraju postojati svjedočanstva a koja moraju iskazivati neku
karakterističnu diferenciju
Svaka ličnost i svaki historijski fakt se već u svom prispijeću u pamćenje transponiraju u
neki nauk pojam simbol tako oni dobivaju neki smisao postaju element idejnog sistema
društva Iz ove suigre pojmova i iskustva nastaje ono što želimo nazvati figurama sjećanja
Figure sjećanja određuju tri obilježja konkretni spoj s vremenom i prostorom spoj sa
nekom grupom i rekonstruktivnost kao poseban postupak Figure sjećanja su uvijek
prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila Sijarića riječ je o oživljenom
prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu Pojam prostora obuhvata i
svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu (namještaj uređaji prostorije sa svojom
specifičnom uređenošću) što pruža sliku stabilnosti U putopisu Herceg-Bosno i tvoji
gradovi dominantan je spoj s vremenom i prostorom Kada govori o gradu Travniku
Sijarić spaja prošlost i budućnost u obliku tvrđave
Dugo poslije pada Bosne pod Turke Travnik je bio jedno malo mjesto ndash sa malo dućana i
sa hanom ali i sa svojom tvrdom tvrđavom iznad sebe koja je značila sigurnost onih koji tu
žive To je danas onaj stari dio Travnika koji se zove Stara varoš i u kojem je Nova
džamija ndash to jest bila nova u jedno vrlo davno vrijeme kad je načinjena ndash čak godine
1549 što znači da je ta Nova džamija jedna od najstarijih u cijeloj Bosni a reklo bi se i
najljepših
Historija slijedi pamćenje a kulturno pamćenje se usmjerava na fiksne tačke u prošlosti
Međutim prošlost kao takva ndash u tom obliku se ne može održati ona se preoblikuje u
simboličke figure za koje se veže određeno sjećanje Razne pripovijesti one istinite i
neistinite također su figure sjećanja Za kulturno pamćenje nije bitna faktična već
44
prisjećana povijest Tako da su i mitovi figure sjećanja Mnoge priče čija istinitost nije
provjerena i ustanovljena (možemo ih nazvati legendama) također su figure sjećanja a
takve priče u velikoj mjeri pronalazimo i u Sijarićevoj putopisnoj prozi Pišući o Drini
Sijarić priča priču o dvjema sestrama koje su gradile dva grada Jerina s lijeve a njena
sestra sa desne strane Drine Kako je grad sa desne strane bio veći Jerina je zbog toga
otrovala svoju sestru
Ali priča tu nije stala i ide dalje ndash slika Jerinu kao golu ženu i raspusnicu Mlada gola i
željna mladića ndash ona ih je uvodila u svoje odaje da je obljube a poslije bacala ih u Drinu
I sve dok se gore gradio grad Drina je dolje odnosila mladiće Majstori su o tome morali
da ćute A što riječima nisu smjeli da kažu kazali su svojim dlijetima Na jednoj ploči
uzidanoj isklesali su golu ženu ndash u položaju grozno razvratnom da time kažu kakva je
Jerina I tako je kamen govorio ono što jezik nije smio
Kulturno pamćenje uvijek ima svoje posebne nosioce to su najčešće učitelji sveštenici
pisari učenjaci a što svakako možemo povezati sa putopiscem Ć Sijarićem U ulozi
putnika Sijarić čuva sjećanje na Bosnu i Hercegovinu (prvenstveno njene gradove) i
sjećanje na mračnu prošlost kakvo je ono u putopisu Oslobođeni Jasenovac Kulturno
pamćenje se kroz slijed generacija održava putem kulture što sa sobom povlači pitanje
identiteta Identitet se uspostavlja preko pamćenja i sjećanja Tako jedna grupa svoj grupni
identitet može reproducirati samo pamćenjem a osnovu pamćenja čini kultura
Putopis kao takva forma ima upravo taj zadatak da sačuva identitet jedne čitave grupe
Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku prošlost govore o
drevnim gradovima bosanskim kraljevima banovima feudalcima pašama agama i
begovima kazuju o Bosni i Hercegovini Bosancima i Hercegovcima o njihovim
sudbinama I samo ljudsko postojanje zamislivo je samo na tlu i u okviru kulture i društva
Svijest o socijalnom pripadanju (kolektivnom identitetu) temelji se na zajedničkom znanju
i zajedničkom pamćenju koje je obilježeno govorom Kada je riječ o identitetu i njegovom
značaju vjerovatno najviše do izražaja dolazi zapis Tvrdi mi grad Bobovac gdje Sijarić
govori o najznačajnijem i najbolje utvrđenom gradu srednjovjekovne Bosne kojeg je
podigao ban Stjepan II Kotromanić prije prve polovine 14 stoljeća
Bobovac je bio u centru zemlje bosanske ndash u gorostasnom i od puteva udaljenom kraju u
onom gdje je bio i dvor bosanskih banova to jest prijestonica zemlje i vjerovalo se dokle
se god drži tvrdi Bobovac držaće se i cijela Bosna iz ovog se grada branila Bosna I sva
njena snaga bila je tu U tom kamenu ndash na kamenu u tim zidovima što su strčali kao da su
iz stijene izrasli Danas vam to liči na zube starca Jer ono što je nekad krepko stajalo i
45
prijetilo oburvalo se kule tabije podzidi ndash danas su samo gomile ili ako još stoje ndash stoje
žalosno
Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom 20 stoljeća izdvaja se figura
kulturalnog pamćenja Tzv mjesta pamćenja koja književni tekstovi obnavljaju skupom
simboličkih figura javljaju se u funkciji pohranjivanja utemeljenja i očuvanja znanja o
sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke prošlosti U skupu simboličkih
slika stvara se sistem kulture pamćenja koji se u književnim djelima najviše postiže
intertekstualnošću
Mnogi književni teoretičari i kritičari smatraju da je prostor bitan element proznih
književnih djela u cjelosti U Kritici čistog uma Immanuel Kant određuje prostor i
vrijeme kao nužne oblike svake spoznaje počevši od elementarnih opažanja i predstava U
dvadesetom stoljeću veliku pažnju prostoru posvećivali su Max Weber E Durkheim G
Simmel M Foucault i E Husserl To tzv povezivanje književnosti s geografijom dogodilo
se 90-ih godina dvadesetoga stoljeća a pitanje prostora postala je važna tema u mnogim
područjima književnosti Prostor ima zadatak da omogući liku da se kreće da se snalazi da
kroz prostor iskazuje neke svoje osobine karakteristike i vlastite probleme egzistencije
Motiv prostora se u književnom djelu nije dovoljno izučavao Bahtin kaže bdquoProces
osvajanja realnog istorijskog vremena i prostora i realnog istorijskog čoveka koji se nalazio
u njima u književnosti je tekao komplikovano i isprekidanoldquo Bahtin povezuje vrijeme i
prostor i daje mu zajednički naziv hronotop On je zastupao tezu da su osvajane pojedine
strane vremena i prostora dostupne na određenom povijesnom stepenu razvoja
čovječanstva ali ne u dovoljnoj mjeri Bahtin je još i dodao da je došlo vrijeme kada se na
prostor u književnim djelima treba gledati kao na nešto bitno i u skladu sa vremenom jer
je značajno izražavanje neraskidivosti prostora i vremena Prostorna i vremenska obilježja
se stapaju u jednu konkretnu cjelinu vrijeme se bdquosteželdquo postaje umjetnički vidljivo a taj
prostor se uvlači u kretanje vremena sižea Obilježja vremena razotkrivaju se u prostoru a
prostor se osmišljava i meri vremenom
Kada je u pitanju gradski prostor u književnosti Richard Lehan navodi kako grad uvijek
igra veliku ulogu u ljudskoj sudbini bez obzira na način kako je predstavljen te da urbani
konstrukti moraju biti neprestano preispitivani jer su oni artificijelni i diverzni Upravo je
taj gradski prostor često obilježen nelagodom odbojnošću strahom i neprilagođenošću
nasuprot idiličnom i bdquorajskomldquo selu
Tijelo se stjecajem okolnosti našlo u mrskom gradu dok zarobljena bolesna duša žudi za
povratkom u iskon na selo u čedno pastoralno okruženje u zdravlje u čistoću identiteta
46
Za razliku od artificijalnoga grada selo je tijesno povezano sa prirodnom slikom svijeta
Stoga realisti nisu voljeli grad i o urbanoj civilizaciji pišu gotovo isključivo kao o otuđenoj
formi života
U razdoblju moderne prepoznaje se veće zanimanje za urbanu tematiku i fenomene
gradske civilizacije Ona donosi i sasvim novo viđenje grada kao slojevitog prostora u
kojem se pokazuju različite kulturne političke društvene nacionalne i umjetničke
vrijednosti Upravo u razdoblju moderne prvi put se u književnosti grad počinje promatrati
kao proces kao simultanost različitosti Modernistički pisci predstavljaju grad kao
kompleksnu strukturu koja postaje poticaj za čisto mentalne procese Grad postaje mjesto
duševnih kriza U čovjeku se javlja nemir strah nelagoda i beznađe
Dean Duda napominje da djelovanje nadmašuje viđenje u svakodnevnim pričama o
prostoru a to jednostavno znači da se prostor proizvodi kretanjem
Već u samom smislu i razlogu nastanku putopisa Oslobođeni Jasenovac izdvaja se figura
najvećeg sabirnog logora u nekadašnjoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj logor Jasenovac
Sam pojam bdquosabirni logorldquo kao vrsta zatvora koja je stvorena za političke protivnike
pripadnike pojedinih etničkih ili religijskih grupa civila iz kritičnog vojnog područja ili
bilo koju grupu ljudi povlači sa sobom sve negativne konotacije Ćamil Sijarić taj prostor
uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na smrt pa
pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Cjelokupan taj prizor izaziva strah a gluha
tišina smrad od blata od truleži od gasova i same zemlje pojačava to nezaobilazno
osjećanje u njemu Smrt je osnovna misao koja prati ovaj prostor Sijarić ističe da je drveće
i ptice na njima jedino što pokazuje trag života osim toga tu ništa više nije živo
Zato je ova zemlja tako utabana
Zato je tako jadna
Sada je sva crna I ćutljiva Kao kakvo živo a jadno biće koje je mnogo propatilo Ovdje
ima drveća i na njemu ima ptica I reklo bi se da više ništa živo tu nema
Ovo je bilo mjesto umiranja
Logor smrti
Bilo mu je ime Jasenovac
Kroz njegovu kapiju ulazilo se ali se nije i izlazilo
Također Sijarić napominje da to i nije neki veliki prostor ali da je užasan zbog svega
onoga što se na njemu vidi Za njega je to groblje koje se širi i nema granica Možda
jedinu simboliku života pruža slika čovjeka koji je nekako uspio preživjeti između tih
mrtvih ljudskih tijela
47
I eno s kraja vode sa blatne obale između panjeva i vrbovog granja jedan čovjek ustaje
Diže se gore kao avet Poderan je mokar i kaljav Lice mu je u maljama i staro Mršav je i
jadan i izgleda tako kao da je već bio jednom umro pa nekim slučajem oživio i ustao
odozdo između mrtvih Ustajanjem jednog živog čovjeka iz ovog beskrajnog groblja u
vodi bio sam zbunjen i preplašen
D Duda također ističe kako je učestalost tegoba i prostora patnje (kakvo je upravo ovaj
prostor logora) u jasnoj opreci naspram domovine i slobode ali isto tako i jasno definirane
klasne pozicije tj socijalnog statusa Ono možda što je karakteristično za prostor logora i
sam ovaj putopis je i to što Sijarić u samom djelu ne opisuje dovoljno čovjeka zatočenika
njegove misli osjećanja i strah Sve se to nazire u cjelokupnom djelu sva ta osjećanja i
strahovi čovjeka koji očekuje smrt su podloga ovog putopisa ali konkretnih opisa
pronalazimo samo na nekoliko mjesta a jedan takav je i sljedeći
Čovjek u logoru mnogo vidi ali sve ne može vidjeti ndash jer šta vi znate koga sve to dovode na
obalu čujete kako se voz zaustavio i kako lokomotiva brekće i znate da su to tamo
dovedene nove žrtve Najedanput čujete ustaške psovke plač ženski vrisak zapomaganje
pisku djece i jasno vam je da to tamo ustaše ubijaju ženski glasovi se uvijek jače čuju
Žene pred smrt više protestuju nego muškarci A novodovedeni zatočenici više od starih
Možemo uočiti da kod Sijarića često imamo pozivanje na određene objekte i mjesta To su
prvenstveno gradovi i logor u Oslobođenom Jasenovcu Tako i ovdje svaki grad sam za
sebe predstavlja određeno mjesto mjesto pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i
njeno oživljavanje Srednjovjekovne gradine koje baš zbog toga što su gradine i to još
srednjovjekovne asociraju na prošlost dalju i od one koju poznaje i sam putopisac Smatra
se da se na određenim mjestima objektima u gradovima struktuira čovjekov život
njegovo ponašanje putanje koje slijedi kroz prostor i vrijeme jer grad kao takav
reflektira i utjelovljuje moć stvara red u prostoru i vremenu te disciplinu prostora i
vremena
U ovom putopisu (Oslobođeni Jasenovac) izdvaja se i bolnica kao još jedna
karakteristična figura prostora Namijenjena da liječi i time pomogne onima koji su
bolesni ovdje bolnica poprima sasvim drugačije značenje To je bila jedna baraka koja je
postojala samo formalno niti jedan bolesnik te bolnice nije izliječen Kako bi pred
međunarodnom komisijom prekrili tragove stravičnih zločina renovirali su tu bolnicu
Bitno je navesti to da ove podatke Ć Sijarić doznaje od preživjelog logoraša
Ustaše su tom prilikom pobili oko šesdeset bolesnika iz te bolnice onih koji su svojim
izgledom odavali pravo stanje logora Zatim su u bolnicu uneseni novi kreveti Uneseno je
48
i sve drugo što je jednoj bolnici potrebno A onda su ndash na kraju u bolnicu na nove krevete
i u nove postelje uvedeni novi bolesnici Ali oni nisu bili bolesni oni su bili zdravi ljudi ndash
koliko u logoru neko može da bude zdrav ali su i takvi jadno izgledali i imali da
predstavljaju bolesnike Tada smo dobili i nove logorske brojeve Bili su vrlo niski kako bi
se prikrilo pravo brojno stanje logora
U ovom stravičnom okruženju izdvaja se i religijski prostor Za D Dudu religijski prostor
je prostor susreta To je način stvaranja ljepote harmoničnosti i prirodnog idiličnog
prostora Kao i bolnica i ovdje je religijski prostor sasvim formalan Godine 1941 i 1942
u logoru su bili zaveli bogosluženje Za katoličku crkvu i džamiju uređene su bile posebne
sobe
Pop je bio neki Zvonko Brekalo Umro je od tifusa A hodža jedan zatočenik Ustaše su ga
uniformisali dali su mu čin satnika ndash a odmah zatim likvidirali ga ndash objesili su ga
Figuru smrti i grobnice pronalazimo i u putopisu Zapis o gradovima tačnije u zapisu O
Lenjingradu gdje Sijarić govori o stradanjima u Drugom svjetskom ratu Na specifičan
način opisuje grobnice te zajedničke masovne grobnice koje spajaju one sa istim tragičnim
sudbinama a koje su i nazvali bdquobratskim mogilamaldquo Sijarić kazuje o svim žrtvama rata o
tom besmislu koje ne donosi ništa dobro a uzima puno više o svakom pojedincu koji
izgubi dragu osobu
Tu među njih uđi ćutke S kapom u ruci S mislima da su to žrtve kakve si i ti imao u svojoj
zemlji Tako ćeš moći lakše da hodiš kroz ove beskrajne bdquobratske mogileldquo I zublja koja
nad njima gori podsjetiće te na zublje žrtvama u tvojoj zemlji Pa ti ovo groblje dođe kao
ono u tvojoj zemlji ndash nad kojim si već lio svoju suzu za drugovima za prijateljima za
poznanicima I nije ti drukčije nego da ovdje leže i tvoji ndash tvoji znanci
Sijarić piše i o porodici Savič koja je nastradala u tom ratu Posebno ističe bilješke
djevojčice Tanje najmlađe u toj porodici
Kao učenica Tanja je napisala jedno pismo o stradanjima svoje porodice Kratka hronika
djevojčice Tanje svakako da podsjeća i samim tim može se usporediti sa dnevnikom Ane
Frank trinaestogodišnje Židovke koja je u tajnom skrovištu bilježila svoje misli osjećanja
i strahove Te djevojčice dijelile su istu sudbinu jedne od mnogobrojnih žrtava Drugog
svjetskog rata
49
Zaključak Govoreći o književnim vrstama koje ujedinjuju povijesno-znanstveni interes s umjetničkim
oblikovanjem Milivoj Solar kaže ldquoMeđu takvim književno-znanstvenim vrstama od
posebne je važnosti također putopis S jedne strane on može predstavljati doprinos
geografiji ili etnografiji dok s druge strane predstavlja osobitu književnu vrstu u kojoj je
putovanje i opis proputovanih predjela ili zemalja povod za šire umjetničko oblikovanje
zapažanja dojmova i razmišljanja o svemu onom što putopisca zaokuplja tokom
putovanjaldquoemspČesto se na taj način putopis približava eseju ili romanu u kojemu je fabula
organizirana kao slijed događaja koji seemspzbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine
likova Iako postoji to mišljenje da se putopis približava eseju ili romanu i isto tako da se u
posljednje vrijeme pokazuje veći interes za takvim književnim žanrom putopis je svakako
manje istraženo proučavano i na kraju krajeva čitano područje To se pokazuje i kada je u
pitanju Ćamil Sijarić poznatiji je Sijarić romanopisac nego Sijarić putopisac
Ako se vratimo na mišljenje M Solara da je u putopisu fabula organizirana kao slijed
događaja koji se zbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine njih to bismo mogli
povezati sa ovim piscem bar konkretno u putopisu Oslobođeni Jasenovac dok Zapisi o
gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi djeluju na posve drugačiji način Sijarić se više
50
bazira na historiju koja se polahko zaboravlja i kao da nastoji da je spasi od tog zaborava
Njegovi likovi su usputni i bez nekog posebnog značaja osim ako nije riječ o nekoj
historijskoj ličnosti Međutim tu se opet izdvaja Oslobođeni Jasenovac u kojem jedan lik
preuzima ulogu naratora pa kao bivši logoraš grobar priča svoje doživljaje koji djeluju
kao neka vrsta ispovijesti Onog trenutka kada Sijarić govori o historijskim ličnostima
govori ono što je manje i više poznato
Često ne nudi ništa novo i novost nije način njegovog postizanja zanimljivosti ali on je
pisac koji odlično poznaje mjesto na koje putuje a posebno historiju iako nije historičar
već uvijek u svakom smislu samo pisac Njegova historijska priča nije puko kazivanje
činjenica već pravi književno-umjetnički tekst Anegdote i legende su ono što krasi
njegovo pisanje i doprinosi toj zanimljivosti Pokazalo se da su doba mjesto i trajanje
ključni elementi Sijarićevog putopisa On je vremenski i prostorno ovjekovječio i sadašnji
ali i daleki i zagubljeni teritorij Bosne i Hercegovine
Ostavio je jasnu sliku njenih ljudi njihovu historiju i legendu nacionalnu i vjersku
isprepletenost i suprotstavljenost ujedno i pitome i surove prirode te običaja
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti tj putopiščeva objašnjenja o razlozima nastanka nekog
putopisa najčešće se nalaze u samom predgovoru Pokazalo se da je to slučaj i u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja a zatim
vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa putovanja
Sijarić kao razlog svog putovanja navodi tu činjenicu da jugoslavenski srednjovjekovni
gradovi nisu dovoljno istraženi U Oslobođenom Jasenovcu okvir predstavlja uvodna
rečenica Sijarić kaže ldquoIšao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjetildquo
Razlog njegovog putovanja u Jasenovac je namjera da otkrije sve te strahote koje su se
desile s tim da ni sam pisac ne sluti šta će sve zateći i vidjeti
Vjerovatno dvije najvažnije značajke putopisnog subjekta su snalažljivost i perceptivna
usmjerenost Neki se putopisci baziraju na opise historijskih znamenitosti neki na
tradiciju svakodnevni život neki na opise prirode a Sijarić u svoje putopise kombinira sve
te elemente Najviše bdquoizravnih susretaldquo sa putopiscem imamo onda kada opisuje neku
znamenitost prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi U Zapisima o
gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih dijelova kada se opisuju putevi i
historijske znamenitosti Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi Kako je
i navedeno to se najbolje može vidjeti u tekstu Putovati znači ndash vidjeti
Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje
je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost
51
putopisnog svijeta Oba Sijarićeva putopisa Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji
gradovi prvenstveno su usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje
mjestima građevinama i običajima To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj
izvještajnoj ili naučnoj obradi Međutim u tim pripovijedanjima i opisivanjima
pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici samog putopisa S druge strane u
slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se drugačije odlike U tom djelu
pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju istu poziciju u samom
tekstu
Dotematizacija uključuje obavijesti kojima se nadograđuje osnovno putopisno izlaganje i
postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za približavanje
putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta Dva osnovna
postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija figuralnim
postupcima U Sijarićevim putopisima prisutan je figuralni postupak dotematizacije ali i
naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj baštini uz karakterističan književno-
estetski stil
Figure sjećanja su uvijek prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila
Sijarića riječ je o oživljenom prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu
Pojam prostora obuhvata i svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu Figure sjećanja
su uvijek prostorno i vremenski konkretne Putopis ima zadatak da sačuva identitet jedne
čitave zajednice Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku
prošlost U Oslobođenom Jasenovcu u prvom planu izdvaja se figura logora Ovaj pisac taj
prostor uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na
smrt pa pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Sijarić piše isključivo o gradu i
gradskim običajima jer za njega svaki grad predstavlja određeno mjesto mjesto
pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i njeno oživljavanje
52
O piscu
Ćamil Sijarić je da još ovo kažem na kraju bio neobično pitoreskna pojava u našem
ljudskom svijetu i već za života postao predmet mnogih priča i anegdota Bio je oličenje
drevne jednostavnosti i neposrednosti U neprirodnom svijetu bio je prirodan čovjek
Ćamil Sijarić rođen je 18 decembra 1913 godine u Šipovicama kod Bijelog Polja u Crnoj
Gori u jako imućnoj zemljoradničkoj porodici Rano ostaje bez oba roditelja te odrasta
kod strica Osnovnu školu završio je u Godijevu u Bijelom Polju a odemsp1927 doemsp1935
godine pohađa Veliku medresu kralja Aleksandra uemspSkopljuemspiz koje je zbog političke
aktivnosti bio isključen Školovanje nastavlja u Vranju i u gimnaziji maturiraemsp1936
godine Iste te godine upisuje Pravni fakultet uemspBeogradu Diplomirao jeemsp1940 godine a
za vrijeme Drugog svjetskog rataemspslužbuje uemspSarajevuemspMostaruemspBosanskoj Gradiški
iemspBanjaluci Za sekretara Suda narodne časti u Banjaluci izabran jeemsp1945 godine potom je
novinar lista Glas i dramaturg Narodnog pozorišta u Banjaluci U Sarajevo prelaziemsp1947
godine radi u redakciji lista Pregled a potom je u Glavnom odboru Narodnog fronta i
redakciji Zadrugara U literarnu sekciju Radio Sarajeva prelaziemsp1951 godine i tu ostaje
sve do odlaska u mirovinuemsp1983 godine
Već kao đak Velike medrese u Soplju pokazuje interesovanje za književni rad U toj školi
bio je predsjednik literarne družine koja je izdavala časopis bdquoVesnikldquo u kojem je objavio
svoje prve književne radove ndash pjesme 1929 godine Bavio se i sakupljanjem narodnih
epskih pjesama u rodnom Bihoru koje je poslao Srpskoj akademiji nauka u Beogradu (i
danas se te pjesme čuvaju u arhivi spomenute akademije) Književni rad nastavlja
53
objavljujući pjesme u bdquoGajretuldquo bdquoŽeni danasldquo i bdquoPregleduldquo Za vrijeme rata ništa ne
objavljuje Bio je redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i
Akademije naua i umjetnosti Crne Gore
Nagrađen je brojnim nagradama kao što su 27-julska nagrada SR Bosne i Hercegovine
13-julska nagrada SR Crne Gore Andrićeva nagrada i dr
Umro jeemsp6 decembraemsp1989 godine
SažetakPutopis kao forma razvija se još u antici To je književna vrsta tematski oblikovana
putovanjem putopisca koji pripovjeda zgode na putu opisuje prostore kojima putuje i
mjesta na kojima boravi iznosi svoja zapažanja o ljudima koje na putu susreće o njihovim
običajima i načinu života te često o kulturnim i umjetničkim znamenitostima određenih
krajeva Za Ćamila Sijarića putopis je jednostavno opis putovanja zajedno i geografija i
historija i etnografija Historijska priča je ona koja zauzima primarno mjesto u njegovom
putopisnom opusu U ovom masterskom radu prikazali su se Sijarićevi putopisi Zapis o
gradovima Herceg-Bosno i tvoji gradovi i Jasenovac Knjiga Zapisi o gradovima
objavljena je 1970 godine a 1986 Sijarić objavljuje putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi
Po tematici se ovaj putopis može izjednačiti sa putopisom Zapisi o gradovima dok je
Oslobođeni Jasenovac i svojom formom i sadržajem ustrojen na potpuno drugačiji način
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta
Pokazalo se kako te obavijesti pronalazimo u predgovoru ali i u pojedinim zapisima unutar
putopisa Kada je riječ o zanimljivosti mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive
zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru međutim ovaj pisac ipak sve što je
zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način posebno u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi Usputne priče anegdote i legende su osnovni elementi
kojima Sijarić postiže zanimljivost i novost Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna
izražajna postupka u putopisu Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom
20 stoljeća izdvaja se figura kulturalnog pamćenja Ta tzv mjesta pamćenja javljaju se u
funkciji očuvanja znanja o sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke
54
prošlosti Ovi putopisi sadrže niz figura kulturalnih pamćenja kao što se i pokazalo u
samom radu
SummaryTravelouge as form was developed in the classical period It is a literatur category
thematicly shaped with travelers journey in which he narrates about events descripes
places he has seen people he met their customs and way of living and often about cultural
and artistic sights of specific areas For Ćamil Sijarić travelouge is simply description of
travels including geography history and etnhography Historical story is primar in his
travelouge opus This master thresis showed us Sijarićs travelouges Zapis o gradovima
Herceg-Bosno i tvoji gradovi and Jasenovac Zapis o gradovima was published 1970
Herceg-Bosno i tvoji gradovi 1986 Thematically they are very similar while Jasenovac is
with its form and content established differently Framework and notices are authors
expalanations for writing the text We found notices in preface but also in the text of
travelouge Critics claim that most interesting events happen in unknown and far places
However this author search for new and ineresting in his country in a completly different
way as shown in Herceg-Bosno i tvoji gradovi Side stories anecdotes and mhyts are basic
elements for Sijarićs new and interesting storytelling As expressed element of literature of
late 19 and 20 century it stands out figure of cultural memory Those cedilcedil memory placesldquo
occur as intent to preserve knowledge about ourselfs recall historicaly endangered
meaning of common past These travelouges contain series of cultural memories as
shown
55
Literatura Assmann Jann Kulturno pamćenje Pismo sjećanje i politički identitet u ranim
visokim kulturama s njemačkog preveo Vahidin Preljević Biblioteka tEKST
Zenica 2005
Bahtin Mihail Oblici vremena i kronotopa u romanuMatica hrvatska kolo 3
(2008)
Dizdarević Faruk Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila
Sijarića Avlija-portal za kulturu književnost i društvene teme Dostupno na
httpwwwavlijameesejifaruk-dizdarevic-stradalnistvo-kao-umjetnicka-vizija-u-
knjizevnom-djelu-camila-sijarica (2352014)
Duda Dean Priča i putovnje hrvatski romantičarski putopis kao pripovjedni žanr
Matica hrvatska Zagreb 1998
Duda Dean Kultura putovanja Naklada Ljevak Zagreb 2012
Galić Gordana Vladimir Nazor od Splita do piramida - tekst imaginacija
reprezentacija Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske Dostupno
na httphrcaksrcehr86365 (1352014)
Hrvatska opća enciklopedija Leksikografski zavod Miroslav Krleža Zagreb 2008
Dostupno na httpwwwenciklopedijahrNatuknicaaspxID=51177
Isaković Alija Hodoljublje Svjetlost Sarajevo 1973
Kulenović Tvrtko (priredio) Ćamil Sijarić- Zapisi Izabrana djela I-X knjiga
deveta Veselin Masleša Sarajevo 1991
Kulenović Tvrtko Ćamilovi putopisi Diwan - časopis za kulturu Javna biblioteka
Alija Isaković Dostupno na httpwwwdiwanmagcombaarhivadiwan7-
8sadrzajsadrzaj14htm (562014)
Lešić Zdenko i Martinović Juraj (ur) Naučni skup Književno djelo Ćamila
Sijarića Sarajevo 2003
Ivan Lovrenović (2012) Prostori putopisa Dostupno na
httpivanlovrenoviccom201203prostori-putopisa-2 (2762014)
Miličić Irena Teoretičari hodočasnici činovnici tri vrtse renesansnih putopisnih
tekstova Zagreb 2010 Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske
Dostupno na httphrcaksrcehr56766 (1152014)
Nemec Krešimir Čitanje grada Ljevak Zagreb 2010
56
Sijarić Ćamil Zapisi o gradovima Zadruga Sarajevo 1976
Todorova Marija Imaginarni Balkan prevele s engleskog A B Vučen i D
Starčević Biblioteka XX vek 2 izdanje 2006
Zvrko Husein Ćamil Sijarić- pripovjedna proza Dobra knjiga Sarajevo 2013
36
Pripovijedanje i opisivanjeKretanje je zapravo put bez putovanja a svijet kojim se putuje nije opisani svijet (opisom
prikazani svijet) nego tek imenovani imenom oprisutnjeni svijet
Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje
je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost
putopisnog svijeta Sa obzirom na to putopisna obrada se dijeli na općekulturnu
(turističku izvještajnu naučnu) i umjetničku (kulturnu) kako prema dominantnom tipu
diskursa tako i putopiščevoj namjeri i unaprijed zadanoj ulozi koju ima u određenoj
kulturi U središtu književnih putopisa nalazi se subjekt putopisnog diskursa njegova
sposobnost opažanja i to jedinstveno jezičko oblikovanje
Sijarićevi putopisi Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi su prvenstveno
usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje mjestima građevinama
običajima i drugom To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj izvještajnoj ili
naučnoj obradi Sa druge strane u slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se
drugačije odlike
Dean Duda ističe kako ravnopravnost naracije i deskripcije predstavlja temeljno načelo
žanra Kada je u pitanju uloga i omjer ovih dvaju osnovnih izražajnih postupaka u putopisu
- pripovijedanja i opisivanja moguće je zaključiti da u Zapisima o gradovima i Herceg-
Bosno i tvoji gradovi dominira opisivanje zbog veće usmjerenosti prema predmetnosti
svijeta nego prema pripovijedanju zgoda
Ono što Duda svakako napominje je i to da nipošto nije riječ o manjoj vrijednosti
deskripcije u odnosu na naraciju jer su ta dva postupka u putopisu istovrijedna Opisivanje
37
i pripovijedanje se međusobno nadopunjuju ono što je viđeno neodvojivo je od onoga što
je doživljeno
Sijarićevo opisivanje proteže se od onog bdquoformalnogldquo naučnog onog gdje kao historičar
nudi niz pukih činjenica Taj bijeg u prošlost stvara putopisnu stvarnost Međutim trenutni
prikaz datog mjesta pomjera u historiju uz popratne zanimljive priče o događajima i
ljudima koji su na neki način obilježili prostor gdje je i smještena sama putopisna priča
Takvo jedno opisivanje pronalazimo u zapisu iz Beograda kada govori o periodu
Osmanskog carstva u tom gradu
U Beogradu ima jedan broj kuća koje su ostale još od turskih vremena To su kuće
orijentalnog tipa i izvanredna su slika o tome kakav je po prilici mogao izgledati Beograd
kad su u njemu upravljali Turci ndash to jest do prvog odnosno drugog srpskog ustanka a i
neko vrijeme kasnije jer grad se nije ni lako ni brzo mijenjao ni poslije odlaska Turaka
Međutim u njegovim opisivanjima pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici
samog putopisa kao što je ono opisivanje planine Zlatibor
Zlatibor je jedna od onih naših planina koje samo što vas ne zovu dođi ndash a kad im čovjek
dođe onda im dolazi da ga i ne zovu Tek ovdje čini se čovjek osjeti šta znače
prostranstvo i vidici i koliko opijaju visine i širine na visinama čovjek se osjeti moćnijim
Zlatibor je visoka planina ali to ne znači i da je divlja i surova naprotiv ndash ako se za
planinu može reći da je pitoma za ovu bi se to naprije reklo
U knjizi Kultura putovanja Deana Dude primijetit ćemo da se čin pripovijedanja i
književni i svakodnevni zasniva na klasičnom principu neravnoteže tj promjene Da bi
sve to općenito bilo prihvatljivo i za čitaoca zanimljivo mora se nešto dogoditi Ta
uspostavljena ravnoteža mora se poremetiti stvari se moraju promijeniti Događaj je taj
koji zadržava pažnju Upravo je samo putovanje taj događaj i samim tim izaziva nečiju
znatiželju S jedne strane putnik posjeduje dinamiku dok su čitaoci uvjetno rečeno
statični Putnik kao kreator događaja i posjetilac nečeg nepoznatog posjeduje višak
znanja
Znanje je uvijek izvan granica mjesta što ga svakodnevno proizvodimo manje ili više
rutiniranim ustaljenim djelovanjem Narativno oblikovanje toga znanja čini od putnika
pripovjedača Duga tradicija zapadnjačke književnosti pokazuje da je putovanje posve
podudarno sa osnovnim pretpostavkama pripovijedanja i otud vjerojatno njegova
tematska kao i kompozicijska uposlenost posve sukladna spomenutoj pretpostavci
geografije da govori ljudima koji su ovdje ono što se zbiva tamo negdje iza sedam gora i
dolina
38
Te promjene pokazuju narušenu ravnotežu a ona svakako omogućava pripovijedanje Ta
Dudina ideja poklapa se sa Lotmanovim shvatanjem da junak može biti samo onaj koji
prelazi granicu iz jednog semantičkog polja u drugo
Pripovijedanje koje čini okosnicu u ovim Sijarićevim putopisima u događajnom smislu
spada u drugi plan odnosno pripovijedanje je podređeno opisu koji je s druge strane
prožet asocijacijama na prošlost promišljanjima o sebi i vlastitom mjestu u svijetu Ovdje
funkcionira samo kao vezivno tkivo Putopisac u nekoliko rečenica ispripovijeda gdje je
došao ili gdje putuje Samo pripovijedanje svodi na minimalne zgode poput promjene
mjesta u prostoru On prvenstveno donosi opis poput navedenog opis prostora gledan
okom naučnika koji određuje prostorne odnose broji raspoređuje razvrstava Bitno je
napomenuti da Sijarićevi prikazi prostora ne funkcioniraju kao puko i nasumično
opisivanje onoga što vidi već onoga što zna o njemu
U Oslobođenom Jasenovcu pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju
istu poziciju u samom tekstu O užasnim događanjima u logoru Sijarić detaljno
pripovijeda ali isto tako nudi bdquoživeldquo slike kroz iscrpna opisivanja Faruk Dizdarević u
tekstu Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila Sijarića ističe kako
zapisi odnosno cjelokupno to djelo nisu protkani lirskim reminiscencijama tako
karakterističnim za Sijarićev način pripovijedanja On se s druge strane ipak bazira na
faktografiju i užasne slike događaja koji su se tamo dešavali Ono što je svakako
karakteristično i vjerovatno slikovito rečeno jeste Dizdarevićevo viđenje Sijarićevog
pripovijedanja
Taj ugao posmatranja to pripovijedanje doprinosi tome da vas tokom čitanja povremeno
zaboli želudac
Kada je riječ o opisima samog logora i prikazivanja strahota koje su se dešavale tu
poznato je kako je Mladen Iveković bivši zatočenik tog logora istakao kako nema pera
koje bi bilo u stanju opisati strahote i užasnu atmosferu Jasenovca To je nešto što uveliko
nadmašuje svaku ljudsku fantaziju Riječ je o paklu inkviziciji najužasnijem mjestu
krvološtvu divljih zvijeri izbijanju na površinu najtamnijih instikta kakvi se dosad kod
ljudi uopće nisu pojavljivali Bitno je spomenuti i to da u samim opisima peovladavaju
tama tmurna osjećanja i crna boja koja je sasvim simbolična
Učinio sam nekoliko koraka naprijed i stao dalje nisam mogao ndash zaustavila me gomila
cigala i prašine koja ovdje nije žuta nego crna ndash od vatre od gara Danas je ovdje ndash kud
god se okreneš sve crno crna čađa crn katran crni ugarci crna zemlja ndash i mučna toliko
mučna i neizdržljiva pustoš i tišina da od toga čula zabole
39
Sijarić ujednačenim pripovjedačkim tokom izlaže različite načine stradanja tih zatočenika
Međutim ono što upotpunjuje tu sliku svakako su opisi prvenstveno onoga što je vidio
ali isto tako i onoga što je osjetio i doživio gledajući jedan takav užasan prizor
I tu vam čovjeka nije strah od smrti nego od toga kakvom će ga smrću umoriti Rekao sam
vam da je ona od vatre najgora I stoga mnogi ndash kad čuju one jauke preko vode i vide otud
odbljesak vatre ne čekaju drugu noć iduću noć svoju noć ndash noć takvu nego se sami
ubijaju
U putopisu Oslobođeni Jasenovac pronalazimo niz opisa koji su posebno efektni i samim
tim privlače pažnju čitaoca Na samom početku djela u onome što se u ovom radu izdvaja
kao okvir ovog putopisa Ćamil Sijarić ističe namjeru svog putovanja u Jasenovac Odlazi
na to putovanje da opiše ono što će vidjeti Onog trenutka kada stiže ispred logora
Jasenovac zatiče samo ruševine kuća nešto što je bilo ljudsko naselje zatiče paljevinu i
pustoš Sijarić efektno opisuje ono što trenutno vidi a što na samom početku svog
putovanja nije ni slutio da će vidjeti
Karakterističan je i opis rode prvog živog stvorenja kojeg pisac zatiče u Jasenovcu Postoji
mnogo mitova simbola i vjerovanja u raznim kulturama koja su povezana sa rodama
Vijekovima su ove ptice povezivane sa bebama i porodicom gdje je roda simbol početka
života Ćamil Sijarić u Jasenovcu zatiče rodu bijelu visoku gdje stoji na visokom odžaku
oko kojeg se zidovi nisu održali Jedini glas u mrtvoj tišini i jedino živo stvorenje u
jezivom Jasenovcu djeluje kao potpuni paradoks što i pisac vrlo slikovito opisuje
Stoji i gleda nekud u daljinu Tu joj je i gnijezdo ndash crni se veliko cijela gomila granja i
zemlje ndash i u njemu ona Roda Noga joj je duga i tanka kao vlat žita Ponekad se okrene i
gleda ispod sebe opustjelo naselje tako kao da se čudi i pita šta je to bilo šta je to moglo
tako da bude tako da se dogodi tako da se učini A svijet je dolje pod njom izgledao kao
da je doživio potop ndash koji je u svom gnijezdu u Nojevom kovčegu preživjela samo ta ptica
ta roda
40
DotematizacijaMatoš ističe kako putopisac može biti učenjak i šaljivdžija slikar i psiholog fantast i
realist jer u široki okvir putopisa pristaju sve literarne vrste
Dotematizacija uključuje tipove znanja ili obavijesti kojima se nadograđuje osnovno
putopisno izlaganje i postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za
približavanje putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta jer
se osnovnoj strukturi putovanja i opisu predmetnosti mogu dodavati različite tematske
cjeline u kojima se subjekt može pokazati kao vješt pisac ili zanimljiv mislilac Upravo se
postupkom dotematizacije temeljnog putopisnog zbivanja ostvaruje složenost putopisnog
diskursa i omogućuje posredno upoznavanje putopisca i njegova idejnoga svijeta
Branimir Donat hrvatski književni kritičar smatra da je struktura beletrističkog putopisa
za razliku od načina oblikovanja putopisnog teksta kojim dominira naučni način izlaganja
uvijek pružala piscima šanse da govore o svemu i svačemu omogućavala im je da digresija
postane važna okosnica pripovijedanja i da se u okviru reportaže dotaknu i onih tema koje
su se prije gotovo isključivo povezivale uz priču ili roman
Dva osnovna postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija
figuralnim postupcima Uz misaonu nadogradnju koja se u putopisu najčešće javalja kao
manja tekstualna cjelina i svojom motivskom zaokupljenošću upućuje na posebnu
autonomiju upravo tropi i figure značenja pridonese literarizaciji žanra Dean Duda prvi
postupak naziva izravnom a drugi neizravnom dotematizacijom
Primjer osnovne misaone nadogradnje uočavamo u putopisu Herceg-Bosno i tvoji gradovi
gdje pisac slušajući ljubavnu pjesmu razmišlja o sastancima i rastancima ljudima koje
41
spajaju i rastavljaju putevi Razmišlja o prolaznosti života o čovjeku koji je i neprimijetan
u vremenu koje dolazi i prolazi o putu koji čovjeka odvede negdje ali ga i ne vrati
I mi koji niz te puteve nekog pratimo ili sretnemo uvijek smo jedno uzbuđenje jedno
zažareno ljudsko osjećanje jedna teška žalost ili radovanje Put je nešto drugačije od
svega ostalog On je ono što nas spaja ili razdvaja i pred čim često kane naša suza Jer
nekog za kim smo digli svoju ruku da pozdravimo i ispratimo ubrzo će upiti daljina i za
njim ostati prazan put Šta teških briga šta divnih želja šta čežnja šta nada šta pitanja i
pogleda upućujemo ponekad niz put a on ostaje nijem i prazan a dug kao vječnost jer
koliko ih je odveo nekud nekakv put a da ih nije vratio I koliko je duž putova ljudskih
mramorova
Misaona nadogradnja pretvara putopis u ogled i proširujući osnovnu temu putovanja
približava ga hijerarhijski višim žanrovima To je samostalna cjelina koju razlog
putopiščeva nadahnuća povezuje sa događajnim slijedom putovanja Figuralni postupak
dotematizacije nije nužno vezan uz misaonu nadogradnju i može se pojaviti na bilo kojem
mjestu u tekstu Njime se putopisni diskurs širi kao zapažanje dosjetka ili kratka priča
Subjekt putopisnog diskursa dotematizacijskim postupcima pokazuje književno umijeće
slično onome koje se podrazumijeva u hijerarhijski višim vrstama
Postupak dotematizacije pronalazimo i u Oslobođenom Jasenovcu gdje krvavi dječiji
siperčić i na njemu crvenim koncem izvezen patuljak koji za sobom vodi puža u Sijariću
budi razna razmišljanja i pitanja Razmišlja o ratu o tome kako je neko imao sreće i ostao
živ a neko drugi opet iako je sačuvao život izgubio je razum a oni treći koji su se
izgubili u ovom ratu više se nikada neće vratiti
Dani su majski Godina je 1945 Putevima ndash kud god pogledate prolaze vojske Kraj rata
je toliko blizu da prosto možete da ga vidite Neko će se iz njega srećan vratiti Neko lud A
neko Sjetio sam se onog krvavog dječijeg siperčića sa patuljkom i pužem izvezenim
crvenim koncem pa patuljak vodi za rogove puža Ta se mala družina neće vratiti
Prolaze odnekud jednako vojske I sva ti je zemlja čudna ndash i kao da nije ona stara zemlja
nego neka nova koja dolazi samo jednom i samo s proljeća
Mogli bismo zaključiti da upravo taj emotivni dio teksta ta uvjetno rečeno bdquoemotivna
nadogradnjaldquo (kao što je navedeni citat) otkriva ličnost putopisnog subjekta te njegova
shvatanja prirode života čovjeka i prolaznosti U Sijarićevim putopisima prisutan je
figuralni postupak dotematizacije ali i naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj
baštini uz karakterističan književno-estetski stil Takav postupak prepoznajemo u zapisu
Boja riječ i kamen kada Sijarić piše o Jajcu kojeg mnogi slikari slikaju isključivo zbog
42
vodopada sa čim se ovaj putopisac ne slaže Jajce je grad koji ima historiju i koji se nalazi
u Bosni pa ga zbog toga i treba slikati Sijarić ističe kako je nekadašnja nezavisna
bogumilska Bosna u svoje vrijeme bila okupila duhove slobodarske protiv dogme i protiv
crkve U Bosnu se dolazilo i prolazilo da se nadahne slobodama u nju se dolazilo i
dogovaralo i odatle se borilo Ovakve primjere naučnog postupka dotematizacije isključivo
pronalazimo u putopisu Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi dok je
figuralni postupak dotematizacije najviše zastupljen u Oslobođenom Jasenovcu a takvim
postupkom putopisni diskurs se širi i preobražava u esej i kratku priču
Figure kulturalnog pamćenjaPojam bdquoumijeća pamćenjaldquo (ars memorativa) prvenstveno se veže za zapadnjačku tradiciju
Grčki pjesnik Simonid (živio je u 6 st pr n e) izdvaja se kao tvorac općenito umijeća
pamćenja te ovo umijeće definira kao jednu od pet oblasti retorike Smatra se da je
Ciceron najbolje objasnio mnemotehniku u smislu da se princip mnemotehnike sastoji u
43
tome da se odaberu određena mjesta te da se stvore mentalne slike za stvari i mjesta koja
se žele zadržati u svijesti Kada je riječ o pamćenju razlikuje se prirodno i artificijelno a
umijeće pamćenja temelj je artificijelnog pamćenja a kultura sjećanja je univerzalni
fenomen Svaka socijalna grupa manja ili veća posjeduje određeni oblik kulture sjećanja
U prethodnim poglavljima ovog rada bitno se isticalo to da je Ć Sijarić u svojim
putopisima prvenstveno u Zapisima o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi nastojao
sačuvati sjećanje na prošlost te na taj način stvoriti neraskidivu vezu prošlosti i
sadašnjosti a tu vezu isključivo stvara na temeljima prostora i vremena Upravo se smatra
da ono što je prostor za umijeće pamćenja vrijeme je za kulturu sjećanja Tako kultura
sjećanja počiva najviše na oblicima odnosa prema prošlosti dakle u sjećanju se
rekonstruira prošlost Međutim ta prošlost kao takva mora ući u svijest jer ne smije
sasvim nestati moraju postojati svjedočanstva a koja moraju iskazivati neku
karakterističnu diferenciju
Svaka ličnost i svaki historijski fakt se već u svom prispijeću u pamćenje transponiraju u
neki nauk pojam simbol tako oni dobivaju neki smisao postaju element idejnog sistema
društva Iz ove suigre pojmova i iskustva nastaje ono što želimo nazvati figurama sjećanja
Figure sjećanja određuju tri obilježja konkretni spoj s vremenom i prostorom spoj sa
nekom grupom i rekonstruktivnost kao poseban postupak Figure sjećanja su uvijek
prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila Sijarića riječ je o oživljenom
prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu Pojam prostora obuhvata i
svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu (namještaj uređaji prostorije sa svojom
specifičnom uređenošću) što pruža sliku stabilnosti U putopisu Herceg-Bosno i tvoji
gradovi dominantan je spoj s vremenom i prostorom Kada govori o gradu Travniku
Sijarić spaja prošlost i budućnost u obliku tvrđave
Dugo poslije pada Bosne pod Turke Travnik je bio jedno malo mjesto ndash sa malo dućana i
sa hanom ali i sa svojom tvrdom tvrđavom iznad sebe koja je značila sigurnost onih koji tu
žive To je danas onaj stari dio Travnika koji se zove Stara varoš i u kojem je Nova
džamija ndash to jest bila nova u jedno vrlo davno vrijeme kad je načinjena ndash čak godine
1549 što znači da je ta Nova džamija jedna od najstarijih u cijeloj Bosni a reklo bi se i
najljepših
Historija slijedi pamćenje a kulturno pamćenje se usmjerava na fiksne tačke u prošlosti
Međutim prošlost kao takva ndash u tom obliku se ne može održati ona se preoblikuje u
simboličke figure za koje se veže određeno sjećanje Razne pripovijesti one istinite i
neistinite također su figure sjećanja Za kulturno pamćenje nije bitna faktična već
44
prisjećana povijest Tako da su i mitovi figure sjećanja Mnoge priče čija istinitost nije
provjerena i ustanovljena (možemo ih nazvati legendama) također su figure sjećanja a
takve priče u velikoj mjeri pronalazimo i u Sijarićevoj putopisnoj prozi Pišući o Drini
Sijarić priča priču o dvjema sestrama koje su gradile dva grada Jerina s lijeve a njena
sestra sa desne strane Drine Kako je grad sa desne strane bio veći Jerina je zbog toga
otrovala svoju sestru
Ali priča tu nije stala i ide dalje ndash slika Jerinu kao golu ženu i raspusnicu Mlada gola i
željna mladića ndash ona ih je uvodila u svoje odaje da je obljube a poslije bacala ih u Drinu
I sve dok se gore gradio grad Drina je dolje odnosila mladiće Majstori su o tome morali
da ćute A što riječima nisu smjeli da kažu kazali su svojim dlijetima Na jednoj ploči
uzidanoj isklesali su golu ženu ndash u položaju grozno razvratnom da time kažu kakva je
Jerina I tako je kamen govorio ono što jezik nije smio
Kulturno pamćenje uvijek ima svoje posebne nosioce to su najčešće učitelji sveštenici
pisari učenjaci a što svakako možemo povezati sa putopiscem Ć Sijarićem U ulozi
putnika Sijarić čuva sjećanje na Bosnu i Hercegovinu (prvenstveno njene gradove) i
sjećanje na mračnu prošlost kakvo je ono u putopisu Oslobođeni Jasenovac Kulturno
pamćenje se kroz slijed generacija održava putem kulture što sa sobom povlači pitanje
identiteta Identitet se uspostavlja preko pamćenja i sjećanja Tako jedna grupa svoj grupni
identitet može reproducirati samo pamćenjem a osnovu pamćenja čini kultura
Putopis kao takva forma ima upravo taj zadatak da sačuva identitet jedne čitave grupe
Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku prošlost govore o
drevnim gradovima bosanskim kraljevima banovima feudalcima pašama agama i
begovima kazuju o Bosni i Hercegovini Bosancima i Hercegovcima o njihovim
sudbinama I samo ljudsko postojanje zamislivo je samo na tlu i u okviru kulture i društva
Svijest o socijalnom pripadanju (kolektivnom identitetu) temelji se na zajedničkom znanju
i zajedničkom pamćenju koje je obilježeno govorom Kada je riječ o identitetu i njegovom
značaju vjerovatno najviše do izražaja dolazi zapis Tvrdi mi grad Bobovac gdje Sijarić
govori o najznačajnijem i najbolje utvrđenom gradu srednjovjekovne Bosne kojeg je
podigao ban Stjepan II Kotromanić prije prve polovine 14 stoljeća
Bobovac je bio u centru zemlje bosanske ndash u gorostasnom i od puteva udaljenom kraju u
onom gdje je bio i dvor bosanskih banova to jest prijestonica zemlje i vjerovalo se dokle
se god drži tvrdi Bobovac držaće se i cijela Bosna iz ovog se grada branila Bosna I sva
njena snaga bila je tu U tom kamenu ndash na kamenu u tim zidovima što su strčali kao da su
iz stijene izrasli Danas vam to liči na zube starca Jer ono što je nekad krepko stajalo i
45
prijetilo oburvalo se kule tabije podzidi ndash danas su samo gomile ili ako još stoje ndash stoje
žalosno
Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom 20 stoljeća izdvaja se figura
kulturalnog pamćenja Tzv mjesta pamćenja koja književni tekstovi obnavljaju skupom
simboličkih figura javljaju se u funkciji pohranjivanja utemeljenja i očuvanja znanja o
sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke prošlosti U skupu simboličkih
slika stvara se sistem kulture pamćenja koji se u književnim djelima najviše postiže
intertekstualnošću
Mnogi književni teoretičari i kritičari smatraju da je prostor bitan element proznih
književnih djela u cjelosti U Kritici čistog uma Immanuel Kant određuje prostor i
vrijeme kao nužne oblike svake spoznaje počevši od elementarnih opažanja i predstava U
dvadesetom stoljeću veliku pažnju prostoru posvećivali su Max Weber E Durkheim G
Simmel M Foucault i E Husserl To tzv povezivanje književnosti s geografijom dogodilo
se 90-ih godina dvadesetoga stoljeća a pitanje prostora postala je važna tema u mnogim
područjima književnosti Prostor ima zadatak da omogući liku da se kreće da se snalazi da
kroz prostor iskazuje neke svoje osobine karakteristike i vlastite probleme egzistencije
Motiv prostora se u književnom djelu nije dovoljno izučavao Bahtin kaže bdquoProces
osvajanja realnog istorijskog vremena i prostora i realnog istorijskog čoveka koji se nalazio
u njima u književnosti je tekao komplikovano i isprekidanoldquo Bahtin povezuje vrijeme i
prostor i daje mu zajednički naziv hronotop On je zastupao tezu da su osvajane pojedine
strane vremena i prostora dostupne na određenom povijesnom stepenu razvoja
čovječanstva ali ne u dovoljnoj mjeri Bahtin je još i dodao da je došlo vrijeme kada se na
prostor u književnim djelima treba gledati kao na nešto bitno i u skladu sa vremenom jer
je značajno izražavanje neraskidivosti prostora i vremena Prostorna i vremenska obilježja
se stapaju u jednu konkretnu cjelinu vrijeme se bdquosteželdquo postaje umjetnički vidljivo a taj
prostor se uvlači u kretanje vremena sižea Obilježja vremena razotkrivaju se u prostoru a
prostor se osmišljava i meri vremenom
Kada je u pitanju gradski prostor u književnosti Richard Lehan navodi kako grad uvijek
igra veliku ulogu u ljudskoj sudbini bez obzira na način kako je predstavljen te da urbani
konstrukti moraju biti neprestano preispitivani jer su oni artificijelni i diverzni Upravo je
taj gradski prostor često obilježen nelagodom odbojnošću strahom i neprilagođenošću
nasuprot idiličnom i bdquorajskomldquo selu
Tijelo se stjecajem okolnosti našlo u mrskom gradu dok zarobljena bolesna duša žudi za
povratkom u iskon na selo u čedno pastoralno okruženje u zdravlje u čistoću identiteta
46
Za razliku od artificijalnoga grada selo je tijesno povezano sa prirodnom slikom svijeta
Stoga realisti nisu voljeli grad i o urbanoj civilizaciji pišu gotovo isključivo kao o otuđenoj
formi života
U razdoblju moderne prepoznaje se veće zanimanje za urbanu tematiku i fenomene
gradske civilizacije Ona donosi i sasvim novo viđenje grada kao slojevitog prostora u
kojem se pokazuju različite kulturne političke društvene nacionalne i umjetničke
vrijednosti Upravo u razdoblju moderne prvi put se u književnosti grad počinje promatrati
kao proces kao simultanost različitosti Modernistički pisci predstavljaju grad kao
kompleksnu strukturu koja postaje poticaj za čisto mentalne procese Grad postaje mjesto
duševnih kriza U čovjeku se javlja nemir strah nelagoda i beznađe
Dean Duda napominje da djelovanje nadmašuje viđenje u svakodnevnim pričama o
prostoru a to jednostavno znači da se prostor proizvodi kretanjem
Već u samom smislu i razlogu nastanku putopisa Oslobođeni Jasenovac izdvaja se figura
najvećeg sabirnog logora u nekadašnjoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj logor Jasenovac
Sam pojam bdquosabirni logorldquo kao vrsta zatvora koja je stvorena za političke protivnike
pripadnike pojedinih etničkih ili religijskih grupa civila iz kritičnog vojnog područja ili
bilo koju grupu ljudi povlači sa sobom sve negativne konotacije Ćamil Sijarić taj prostor
uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na smrt pa
pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Cjelokupan taj prizor izaziva strah a gluha
tišina smrad od blata od truleži od gasova i same zemlje pojačava to nezaobilazno
osjećanje u njemu Smrt je osnovna misao koja prati ovaj prostor Sijarić ističe da je drveće
i ptice na njima jedino što pokazuje trag života osim toga tu ništa više nije živo
Zato je ova zemlja tako utabana
Zato je tako jadna
Sada je sva crna I ćutljiva Kao kakvo živo a jadno biće koje je mnogo propatilo Ovdje
ima drveća i na njemu ima ptica I reklo bi se da više ništa živo tu nema
Ovo je bilo mjesto umiranja
Logor smrti
Bilo mu je ime Jasenovac
Kroz njegovu kapiju ulazilo se ali se nije i izlazilo
Također Sijarić napominje da to i nije neki veliki prostor ali da je užasan zbog svega
onoga što se na njemu vidi Za njega je to groblje koje se širi i nema granica Možda
jedinu simboliku života pruža slika čovjeka koji je nekako uspio preživjeti između tih
mrtvih ljudskih tijela
47
I eno s kraja vode sa blatne obale između panjeva i vrbovog granja jedan čovjek ustaje
Diže se gore kao avet Poderan je mokar i kaljav Lice mu je u maljama i staro Mršav je i
jadan i izgleda tako kao da je već bio jednom umro pa nekim slučajem oživio i ustao
odozdo između mrtvih Ustajanjem jednog živog čovjeka iz ovog beskrajnog groblja u
vodi bio sam zbunjen i preplašen
D Duda također ističe kako je učestalost tegoba i prostora patnje (kakvo je upravo ovaj
prostor logora) u jasnoj opreci naspram domovine i slobode ali isto tako i jasno definirane
klasne pozicije tj socijalnog statusa Ono možda što je karakteristično za prostor logora i
sam ovaj putopis je i to što Sijarić u samom djelu ne opisuje dovoljno čovjeka zatočenika
njegove misli osjećanja i strah Sve se to nazire u cjelokupnom djelu sva ta osjećanja i
strahovi čovjeka koji očekuje smrt su podloga ovog putopisa ali konkretnih opisa
pronalazimo samo na nekoliko mjesta a jedan takav je i sljedeći
Čovjek u logoru mnogo vidi ali sve ne može vidjeti ndash jer šta vi znate koga sve to dovode na
obalu čujete kako se voz zaustavio i kako lokomotiva brekće i znate da su to tamo
dovedene nove žrtve Najedanput čujete ustaške psovke plač ženski vrisak zapomaganje
pisku djece i jasno vam je da to tamo ustaše ubijaju ženski glasovi se uvijek jače čuju
Žene pred smrt više protestuju nego muškarci A novodovedeni zatočenici više od starih
Možemo uočiti da kod Sijarića često imamo pozivanje na određene objekte i mjesta To su
prvenstveno gradovi i logor u Oslobođenom Jasenovcu Tako i ovdje svaki grad sam za
sebe predstavlja određeno mjesto mjesto pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i
njeno oživljavanje Srednjovjekovne gradine koje baš zbog toga što su gradine i to još
srednjovjekovne asociraju na prošlost dalju i od one koju poznaje i sam putopisac Smatra
se da se na određenim mjestima objektima u gradovima struktuira čovjekov život
njegovo ponašanje putanje koje slijedi kroz prostor i vrijeme jer grad kao takav
reflektira i utjelovljuje moć stvara red u prostoru i vremenu te disciplinu prostora i
vremena
U ovom putopisu (Oslobođeni Jasenovac) izdvaja se i bolnica kao još jedna
karakteristična figura prostora Namijenjena da liječi i time pomogne onima koji su
bolesni ovdje bolnica poprima sasvim drugačije značenje To je bila jedna baraka koja je
postojala samo formalno niti jedan bolesnik te bolnice nije izliječen Kako bi pred
međunarodnom komisijom prekrili tragove stravičnih zločina renovirali su tu bolnicu
Bitno je navesti to da ove podatke Ć Sijarić doznaje od preživjelog logoraša
Ustaše su tom prilikom pobili oko šesdeset bolesnika iz te bolnice onih koji su svojim
izgledom odavali pravo stanje logora Zatim su u bolnicu uneseni novi kreveti Uneseno je
48
i sve drugo što je jednoj bolnici potrebno A onda su ndash na kraju u bolnicu na nove krevete
i u nove postelje uvedeni novi bolesnici Ali oni nisu bili bolesni oni su bili zdravi ljudi ndash
koliko u logoru neko može da bude zdrav ali su i takvi jadno izgledali i imali da
predstavljaju bolesnike Tada smo dobili i nove logorske brojeve Bili su vrlo niski kako bi
se prikrilo pravo brojno stanje logora
U ovom stravičnom okruženju izdvaja se i religijski prostor Za D Dudu religijski prostor
je prostor susreta To je način stvaranja ljepote harmoničnosti i prirodnog idiličnog
prostora Kao i bolnica i ovdje je religijski prostor sasvim formalan Godine 1941 i 1942
u logoru su bili zaveli bogosluženje Za katoličku crkvu i džamiju uređene su bile posebne
sobe
Pop je bio neki Zvonko Brekalo Umro je od tifusa A hodža jedan zatočenik Ustaše su ga
uniformisali dali su mu čin satnika ndash a odmah zatim likvidirali ga ndash objesili su ga
Figuru smrti i grobnice pronalazimo i u putopisu Zapis o gradovima tačnije u zapisu O
Lenjingradu gdje Sijarić govori o stradanjima u Drugom svjetskom ratu Na specifičan
način opisuje grobnice te zajedničke masovne grobnice koje spajaju one sa istim tragičnim
sudbinama a koje su i nazvali bdquobratskim mogilamaldquo Sijarić kazuje o svim žrtvama rata o
tom besmislu koje ne donosi ništa dobro a uzima puno više o svakom pojedincu koji
izgubi dragu osobu
Tu među njih uđi ćutke S kapom u ruci S mislima da su to žrtve kakve si i ti imao u svojoj
zemlji Tako ćeš moći lakše da hodiš kroz ove beskrajne bdquobratske mogileldquo I zublja koja
nad njima gori podsjetiće te na zublje žrtvama u tvojoj zemlji Pa ti ovo groblje dođe kao
ono u tvojoj zemlji ndash nad kojim si već lio svoju suzu za drugovima za prijateljima za
poznanicima I nije ti drukčije nego da ovdje leže i tvoji ndash tvoji znanci
Sijarić piše i o porodici Savič koja je nastradala u tom ratu Posebno ističe bilješke
djevojčice Tanje najmlađe u toj porodici
Kao učenica Tanja je napisala jedno pismo o stradanjima svoje porodice Kratka hronika
djevojčice Tanje svakako da podsjeća i samim tim može se usporediti sa dnevnikom Ane
Frank trinaestogodišnje Židovke koja je u tajnom skrovištu bilježila svoje misli osjećanja
i strahove Te djevojčice dijelile su istu sudbinu jedne od mnogobrojnih žrtava Drugog
svjetskog rata
49
Zaključak Govoreći o književnim vrstama koje ujedinjuju povijesno-znanstveni interes s umjetničkim
oblikovanjem Milivoj Solar kaže ldquoMeđu takvim književno-znanstvenim vrstama od
posebne je važnosti također putopis S jedne strane on može predstavljati doprinos
geografiji ili etnografiji dok s druge strane predstavlja osobitu književnu vrstu u kojoj je
putovanje i opis proputovanih predjela ili zemalja povod za šire umjetničko oblikovanje
zapažanja dojmova i razmišljanja o svemu onom što putopisca zaokuplja tokom
putovanjaldquoemspČesto se na taj način putopis približava eseju ili romanu u kojemu je fabula
organizirana kao slijed događaja koji seemspzbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine
likova Iako postoji to mišljenje da se putopis približava eseju ili romanu i isto tako da se u
posljednje vrijeme pokazuje veći interes za takvim književnim žanrom putopis je svakako
manje istraženo proučavano i na kraju krajeva čitano područje To se pokazuje i kada je u
pitanju Ćamil Sijarić poznatiji je Sijarić romanopisac nego Sijarić putopisac
Ako se vratimo na mišljenje M Solara da je u putopisu fabula organizirana kao slijed
događaja koji se zbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine njih to bismo mogli
povezati sa ovim piscem bar konkretno u putopisu Oslobođeni Jasenovac dok Zapisi o
gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi djeluju na posve drugačiji način Sijarić se više
50
bazira na historiju koja se polahko zaboravlja i kao da nastoji da je spasi od tog zaborava
Njegovi likovi su usputni i bez nekog posebnog značaja osim ako nije riječ o nekoj
historijskoj ličnosti Međutim tu se opet izdvaja Oslobođeni Jasenovac u kojem jedan lik
preuzima ulogu naratora pa kao bivši logoraš grobar priča svoje doživljaje koji djeluju
kao neka vrsta ispovijesti Onog trenutka kada Sijarić govori o historijskim ličnostima
govori ono što je manje i više poznato
Često ne nudi ništa novo i novost nije način njegovog postizanja zanimljivosti ali on je
pisac koji odlično poznaje mjesto na koje putuje a posebno historiju iako nije historičar
već uvijek u svakom smislu samo pisac Njegova historijska priča nije puko kazivanje
činjenica već pravi književno-umjetnički tekst Anegdote i legende su ono što krasi
njegovo pisanje i doprinosi toj zanimljivosti Pokazalo se da su doba mjesto i trajanje
ključni elementi Sijarićevog putopisa On je vremenski i prostorno ovjekovječio i sadašnji
ali i daleki i zagubljeni teritorij Bosne i Hercegovine
Ostavio je jasnu sliku njenih ljudi njihovu historiju i legendu nacionalnu i vjersku
isprepletenost i suprotstavljenost ujedno i pitome i surove prirode te običaja
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti tj putopiščeva objašnjenja o razlozima nastanka nekog
putopisa najčešće se nalaze u samom predgovoru Pokazalo se da je to slučaj i u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja a zatim
vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa putovanja
Sijarić kao razlog svog putovanja navodi tu činjenicu da jugoslavenski srednjovjekovni
gradovi nisu dovoljno istraženi U Oslobođenom Jasenovcu okvir predstavlja uvodna
rečenica Sijarić kaže ldquoIšao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjetildquo
Razlog njegovog putovanja u Jasenovac je namjera da otkrije sve te strahote koje su se
desile s tim da ni sam pisac ne sluti šta će sve zateći i vidjeti
Vjerovatno dvije najvažnije značajke putopisnog subjekta su snalažljivost i perceptivna
usmjerenost Neki se putopisci baziraju na opise historijskih znamenitosti neki na
tradiciju svakodnevni život neki na opise prirode a Sijarić u svoje putopise kombinira sve
te elemente Najviše bdquoizravnih susretaldquo sa putopiscem imamo onda kada opisuje neku
znamenitost prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi U Zapisima o
gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih dijelova kada se opisuju putevi i
historijske znamenitosti Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi Kako je
i navedeno to se najbolje može vidjeti u tekstu Putovati znači ndash vidjeti
Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje
je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost
51
putopisnog svijeta Oba Sijarićeva putopisa Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji
gradovi prvenstveno su usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje
mjestima građevinama i običajima To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj
izvještajnoj ili naučnoj obradi Međutim u tim pripovijedanjima i opisivanjima
pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici samog putopisa S druge strane u
slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se drugačije odlike U tom djelu
pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju istu poziciju u samom
tekstu
Dotematizacija uključuje obavijesti kojima se nadograđuje osnovno putopisno izlaganje i
postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za približavanje
putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta Dva osnovna
postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija figuralnim
postupcima U Sijarićevim putopisima prisutan je figuralni postupak dotematizacije ali i
naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj baštini uz karakterističan književno-
estetski stil
Figure sjećanja su uvijek prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila
Sijarića riječ je o oživljenom prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu
Pojam prostora obuhvata i svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu Figure sjećanja
su uvijek prostorno i vremenski konkretne Putopis ima zadatak da sačuva identitet jedne
čitave zajednice Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku
prošlost U Oslobođenom Jasenovcu u prvom planu izdvaja se figura logora Ovaj pisac taj
prostor uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na
smrt pa pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Sijarić piše isključivo o gradu i
gradskim običajima jer za njega svaki grad predstavlja određeno mjesto mjesto
pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i njeno oživljavanje
52
O piscu
Ćamil Sijarić je da još ovo kažem na kraju bio neobično pitoreskna pojava u našem
ljudskom svijetu i već za života postao predmet mnogih priča i anegdota Bio je oličenje
drevne jednostavnosti i neposrednosti U neprirodnom svijetu bio je prirodan čovjek
Ćamil Sijarić rođen je 18 decembra 1913 godine u Šipovicama kod Bijelog Polja u Crnoj
Gori u jako imućnoj zemljoradničkoj porodici Rano ostaje bez oba roditelja te odrasta
kod strica Osnovnu školu završio je u Godijevu u Bijelom Polju a odemsp1927 doemsp1935
godine pohađa Veliku medresu kralja Aleksandra uemspSkopljuemspiz koje je zbog političke
aktivnosti bio isključen Školovanje nastavlja u Vranju i u gimnaziji maturiraemsp1936
godine Iste te godine upisuje Pravni fakultet uemspBeogradu Diplomirao jeemsp1940 godine a
za vrijeme Drugog svjetskog rataemspslužbuje uemspSarajevuemspMostaruemspBosanskoj Gradiški
iemspBanjaluci Za sekretara Suda narodne časti u Banjaluci izabran jeemsp1945 godine potom je
novinar lista Glas i dramaturg Narodnog pozorišta u Banjaluci U Sarajevo prelaziemsp1947
godine radi u redakciji lista Pregled a potom je u Glavnom odboru Narodnog fronta i
redakciji Zadrugara U literarnu sekciju Radio Sarajeva prelaziemsp1951 godine i tu ostaje
sve do odlaska u mirovinuemsp1983 godine
Već kao đak Velike medrese u Soplju pokazuje interesovanje za književni rad U toj školi
bio je predsjednik literarne družine koja je izdavala časopis bdquoVesnikldquo u kojem je objavio
svoje prve književne radove ndash pjesme 1929 godine Bavio se i sakupljanjem narodnih
epskih pjesama u rodnom Bihoru koje je poslao Srpskoj akademiji nauka u Beogradu (i
danas se te pjesme čuvaju u arhivi spomenute akademije) Književni rad nastavlja
53
objavljujući pjesme u bdquoGajretuldquo bdquoŽeni danasldquo i bdquoPregleduldquo Za vrijeme rata ništa ne
objavljuje Bio je redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i
Akademije naua i umjetnosti Crne Gore
Nagrađen je brojnim nagradama kao što su 27-julska nagrada SR Bosne i Hercegovine
13-julska nagrada SR Crne Gore Andrićeva nagrada i dr
Umro jeemsp6 decembraemsp1989 godine
SažetakPutopis kao forma razvija se još u antici To je književna vrsta tematski oblikovana
putovanjem putopisca koji pripovjeda zgode na putu opisuje prostore kojima putuje i
mjesta na kojima boravi iznosi svoja zapažanja o ljudima koje na putu susreće o njihovim
običajima i načinu života te često o kulturnim i umjetničkim znamenitostima određenih
krajeva Za Ćamila Sijarića putopis je jednostavno opis putovanja zajedno i geografija i
historija i etnografija Historijska priča je ona koja zauzima primarno mjesto u njegovom
putopisnom opusu U ovom masterskom radu prikazali su se Sijarićevi putopisi Zapis o
gradovima Herceg-Bosno i tvoji gradovi i Jasenovac Knjiga Zapisi o gradovima
objavljena je 1970 godine a 1986 Sijarić objavljuje putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi
Po tematici se ovaj putopis može izjednačiti sa putopisom Zapisi o gradovima dok je
Oslobođeni Jasenovac i svojom formom i sadržajem ustrojen na potpuno drugačiji način
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta
Pokazalo se kako te obavijesti pronalazimo u predgovoru ali i u pojedinim zapisima unutar
putopisa Kada je riječ o zanimljivosti mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive
zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru međutim ovaj pisac ipak sve što je
zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način posebno u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi Usputne priče anegdote i legende su osnovni elementi
kojima Sijarić postiže zanimljivost i novost Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna
izražajna postupka u putopisu Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom
20 stoljeća izdvaja se figura kulturalnog pamćenja Ta tzv mjesta pamćenja javljaju se u
funkciji očuvanja znanja o sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke
54
prošlosti Ovi putopisi sadrže niz figura kulturalnih pamćenja kao što se i pokazalo u
samom radu
SummaryTravelouge as form was developed in the classical period It is a literatur category
thematicly shaped with travelers journey in which he narrates about events descripes
places he has seen people he met their customs and way of living and often about cultural
and artistic sights of specific areas For Ćamil Sijarić travelouge is simply description of
travels including geography history and etnhography Historical story is primar in his
travelouge opus This master thresis showed us Sijarićs travelouges Zapis o gradovima
Herceg-Bosno i tvoji gradovi and Jasenovac Zapis o gradovima was published 1970
Herceg-Bosno i tvoji gradovi 1986 Thematically they are very similar while Jasenovac is
with its form and content established differently Framework and notices are authors
expalanations for writing the text We found notices in preface but also in the text of
travelouge Critics claim that most interesting events happen in unknown and far places
However this author search for new and ineresting in his country in a completly different
way as shown in Herceg-Bosno i tvoji gradovi Side stories anecdotes and mhyts are basic
elements for Sijarićs new and interesting storytelling As expressed element of literature of
late 19 and 20 century it stands out figure of cultural memory Those cedilcedil memory placesldquo
occur as intent to preserve knowledge about ourselfs recall historicaly endangered
meaning of common past These travelouges contain series of cultural memories as
shown
55
Literatura Assmann Jann Kulturno pamćenje Pismo sjećanje i politički identitet u ranim
visokim kulturama s njemačkog preveo Vahidin Preljević Biblioteka tEKST
Zenica 2005
Bahtin Mihail Oblici vremena i kronotopa u romanuMatica hrvatska kolo 3
(2008)
Dizdarević Faruk Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila
Sijarića Avlija-portal za kulturu književnost i društvene teme Dostupno na
httpwwwavlijameesejifaruk-dizdarevic-stradalnistvo-kao-umjetnicka-vizija-u-
knjizevnom-djelu-camila-sijarica (2352014)
Duda Dean Priča i putovnje hrvatski romantičarski putopis kao pripovjedni žanr
Matica hrvatska Zagreb 1998
Duda Dean Kultura putovanja Naklada Ljevak Zagreb 2012
Galić Gordana Vladimir Nazor od Splita do piramida - tekst imaginacija
reprezentacija Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske Dostupno
na httphrcaksrcehr86365 (1352014)
Hrvatska opća enciklopedija Leksikografski zavod Miroslav Krleža Zagreb 2008
Dostupno na httpwwwenciklopedijahrNatuknicaaspxID=51177
Isaković Alija Hodoljublje Svjetlost Sarajevo 1973
Kulenović Tvrtko (priredio) Ćamil Sijarić- Zapisi Izabrana djela I-X knjiga
deveta Veselin Masleša Sarajevo 1991
Kulenović Tvrtko Ćamilovi putopisi Diwan - časopis za kulturu Javna biblioteka
Alija Isaković Dostupno na httpwwwdiwanmagcombaarhivadiwan7-
8sadrzajsadrzaj14htm (562014)
Lešić Zdenko i Martinović Juraj (ur) Naučni skup Književno djelo Ćamila
Sijarića Sarajevo 2003
Ivan Lovrenović (2012) Prostori putopisa Dostupno na
httpivanlovrenoviccom201203prostori-putopisa-2 (2762014)
Miličić Irena Teoretičari hodočasnici činovnici tri vrtse renesansnih putopisnih
tekstova Zagreb 2010 Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske
Dostupno na httphrcaksrcehr56766 (1152014)
Nemec Krešimir Čitanje grada Ljevak Zagreb 2010
56
Sijarić Ćamil Zapisi o gradovima Zadruga Sarajevo 1976
Todorova Marija Imaginarni Balkan prevele s engleskog A B Vučen i D
Starčević Biblioteka XX vek 2 izdanje 2006
Zvrko Husein Ćamil Sijarić- pripovjedna proza Dobra knjiga Sarajevo 2013
37
i pripovijedanje se međusobno nadopunjuju ono što je viđeno neodvojivo je od onoga što
je doživljeno
Sijarićevo opisivanje proteže se od onog bdquoformalnogldquo naučnog onog gdje kao historičar
nudi niz pukih činjenica Taj bijeg u prošlost stvara putopisnu stvarnost Međutim trenutni
prikaz datog mjesta pomjera u historiju uz popratne zanimljive priče o događajima i
ljudima koji su na neki način obilježili prostor gdje je i smještena sama putopisna priča
Takvo jedno opisivanje pronalazimo u zapisu iz Beograda kada govori o periodu
Osmanskog carstva u tom gradu
U Beogradu ima jedan broj kuća koje su ostale još od turskih vremena To su kuće
orijentalnog tipa i izvanredna su slika o tome kakav je po prilici mogao izgledati Beograd
kad su u njemu upravljali Turci ndash to jest do prvog odnosno drugog srpskog ustanka a i
neko vrijeme kasnije jer grad se nije ni lako ni brzo mijenjao ni poslije odlaska Turaka
Međutim u njegovim opisivanjima pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici
samog putopisa kao što je ono opisivanje planine Zlatibor
Zlatibor je jedna od onih naših planina koje samo što vas ne zovu dođi ndash a kad im čovjek
dođe onda im dolazi da ga i ne zovu Tek ovdje čini se čovjek osjeti šta znače
prostranstvo i vidici i koliko opijaju visine i širine na visinama čovjek se osjeti moćnijim
Zlatibor je visoka planina ali to ne znači i da je divlja i surova naprotiv ndash ako se za
planinu može reći da je pitoma za ovu bi se to naprije reklo
U knjizi Kultura putovanja Deana Dude primijetit ćemo da se čin pripovijedanja i
književni i svakodnevni zasniva na klasičnom principu neravnoteže tj promjene Da bi
sve to općenito bilo prihvatljivo i za čitaoca zanimljivo mora se nešto dogoditi Ta
uspostavljena ravnoteža mora se poremetiti stvari se moraju promijeniti Događaj je taj
koji zadržava pažnju Upravo je samo putovanje taj događaj i samim tim izaziva nečiju
znatiželju S jedne strane putnik posjeduje dinamiku dok su čitaoci uvjetno rečeno
statični Putnik kao kreator događaja i posjetilac nečeg nepoznatog posjeduje višak
znanja
Znanje je uvijek izvan granica mjesta što ga svakodnevno proizvodimo manje ili više
rutiniranim ustaljenim djelovanjem Narativno oblikovanje toga znanja čini od putnika
pripovjedača Duga tradicija zapadnjačke književnosti pokazuje da je putovanje posve
podudarno sa osnovnim pretpostavkama pripovijedanja i otud vjerojatno njegova
tematska kao i kompozicijska uposlenost posve sukladna spomenutoj pretpostavci
geografije da govori ljudima koji su ovdje ono što se zbiva tamo negdje iza sedam gora i
dolina
38
Te promjene pokazuju narušenu ravnotežu a ona svakako omogućava pripovijedanje Ta
Dudina ideja poklapa se sa Lotmanovim shvatanjem da junak može biti samo onaj koji
prelazi granicu iz jednog semantičkog polja u drugo
Pripovijedanje koje čini okosnicu u ovim Sijarićevim putopisima u događajnom smislu
spada u drugi plan odnosno pripovijedanje je podređeno opisu koji je s druge strane
prožet asocijacijama na prošlost promišljanjima o sebi i vlastitom mjestu u svijetu Ovdje
funkcionira samo kao vezivno tkivo Putopisac u nekoliko rečenica ispripovijeda gdje je
došao ili gdje putuje Samo pripovijedanje svodi na minimalne zgode poput promjene
mjesta u prostoru On prvenstveno donosi opis poput navedenog opis prostora gledan
okom naučnika koji određuje prostorne odnose broji raspoređuje razvrstava Bitno je
napomenuti da Sijarićevi prikazi prostora ne funkcioniraju kao puko i nasumično
opisivanje onoga što vidi već onoga što zna o njemu
U Oslobođenom Jasenovcu pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju
istu poziciju u samom tekstu O užasnim događanjima u logoru Sijarić detaljno
pripovijeda ali isto tako nudi bdquoživeldquo slike kroz iscrpna opisivanja Faruk Dizdarević u
tekstu Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila Sijarića ističe kako
zapisi odnosno cjelokupno to djelo nisu protkani lirskim reminiscencijama tako
karakterističnim za Sijarićev način pripovijedanja On se s druge strane ipak bazira na
faktografiju i užasne slike događaja koji su se tamo dešavali Ono što je svakako
karakteristično i vjerovatno slikovito rečeno jeste Dizdarevićevo viđenje Sijarićevog
pripovijedanja
Taj ugao posmatranja to pripovijedanje doprinosi tome da vas tokom čitanja povremeno
zaboli želudac
Kada je riječ o opisima samog logora i prikazivanja strahota koje su se dešavale tu
poznato je kako je Mladen Iveković bivši zatočenik tog logora istakao kako nema pera
koje bi bilo u stanju opisati strahote i užasnu atmosferu Jasenovca To je nešto što uveliko
nadmašuje svaku ljudsku fantaziju Riječ je o paklu inkviziciji najužasnijem mjestu
krvološtvu divljih zvijeri izbijanju na površinu najtamnijih instikta kakvi se dosad kod
ljudi uopće nisu pojavljivali Bitno je spomenuti i to da u samim opisima peovladavaju
tama tmurna osjećanja i crna boja koja je sasvim simbolična
Učinio sam nekoliko koraka naprijed i stao dalje nisam mogao ndash zaustavila me gomila
cigala i prašine koja ovdje nije žuta nego crna ndash od vatre od gara Danas je ovdje ndash kud
god se okreneš sve crno crna čađa crn katran crni ugarci crna zemlja ndash i mučna toliko
mučna i neizdržljiva pustoš i tišina da od toga čula zabole
39
Sijarić ujednačenim pripovjedačkim tokom izlaže različite načine stradanja tih zatočenika
Međutim ono što upotpunjuje tu sliku svakako su opisi prvenstveno onoga što je vidio
ali isto tako i onoga što je osjetio i doživio gledajući jedan takav užasan prizor
I tu vam čovjeka nije strah od smrti nego od toga kakvom će ga smrću umoriti Rekao sam
vam da je ona od vatre najgora I stoga mnogi ndash kad čuju one jauke preko vode i vide otud
odbljesak vatre ne čekaju drugu noć iduću noć svoju noć ndash noć takvu nego se sami
ubijaju
U putopisu Oslobođeni Jasenovac pronalazimo niz opisa koji su posebno efektni i samim
tim privlače pažnju čitaoca Na samom početku djela u onome što se u ovom radu izdvaja
kao okvir ovog putopisa Ćamil Sijarić ističe namjeru svog putovanja u Jasenovac Odlazi
na to putovanje da opiše ono što će vidjeti Onog trenutka kada stiže ispred logora
Jasenovac zatiče samo ruševine kuća nešto što je bilo ljudsko naselje zatiče paljevinu i
pustoš Sijarić efektno opisuje ono što trenutno vidi a što na samom početku svog
putovanja nije ni slutio da će vidjeti
Karakterističan je i opis rode prvog živog stvorenja kojeg pisac zatiče u Jasenovcu Postoji
mnogo mitova simbola i vjerovanja u raznim kulturama koja su povezana sa rodama
Vijekovima su ove ptice povezivane sa bebama i porodicom gdje je roda simbol početka
života Ćamil Sijarić u Jasenovcu zatiče rodu bijelu visoku gdje stoji na visokom odžaku
oko kojeg se zidovi nisu održali Jedini glas u mrtvoj tišini i jedino živo stvorenje u
jezivom Jasenovcu djeluje kao potpuni paradoks što i pisac vrlo slikovito opisuje
Stoji i gleda nekud u daljinu Tu joj je i gnijezdo ndash crni se veliko cijela gomila granja i
zemlje ndash i u njemu ona Roda Noga joj je duga i tanka kao vlat žita Ponekad se okrene i
gleda ispod sebe opustjelo naselje tako kao da se čudi i pita šta je to bilo šta je to moglo
tako da bude tako da se dogodi tako da se učini A svijet je dolje pod njom izgledao kao
da je doživio potop ndash koji je u svom gnijezdu u Nojevom kovčegu preživjela samo ta ptica
ta roda
40
DotematizacijaMatoš ističe kako putopisac može biti učenjak i šaljivdžija slikar i psiholog fantast i
realist jer u široki okvir putopisa pristaju sve literarne vrste
Dotematizacija uključuje tipove znanja ili obavijesti kojima se nadograđuje osnovno
putopisno izlaganje i postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za
približavanje putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta jer
se osnovnoj strukturi putovanja i opisu predmetnosti mogu dodavati različite tematske
cjeline u kojima se subjekt može pokazati kao vješt pisac ili zanimljiv mislilac Upravo se
postupkom dotematizacije temeljnog putopisnog zbivanja ostvaruje složenost putopisnog
diskursa i omogućuje posredno upoznavanje putopisca i njegova idejnoga svijeta
Branimir Donat hrvatski književni kritičar smatra da je struktura beletrističkog putopisa
za razliku od načina oblikovanja putopisnog teksta kojim dominira naučni način izlaganja
uvijek pružala piscima šanse da govore o svemu i svačemu omogućavala im je da digresija
postane važna okosnica pripovijedanja i da se u okviru reportaže dotaknu i onih tema koje
su se prije gotovo isključivo povezivale uz priču ili roman
Dva osnovna postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija
figuralnim postupcima Uz misaonu nadogradnju koja se u putopisu najčešće javalja kao
manja tekstualna cjelina i svojom motivskom zaokupljenošću upućuje na posebnu
autonomiju upravo tropi i figure značenja pridonese literarizaciji žanra Dean Duda prvi
postupak naziva izravnom a drugi neizravnom dotematizacijom
Primjer osnovne misaone nadogradnje uočavamo u putopisu Herceg-Bosno i tvoji gradovi
gdje pisac slušajući ljubavnu pjesmu razmišlja o sastancima i rastancima ljudima koje
41
spajaju i rastavljaju putevi Razmišlja o prolaznosti života o čovjeku koji je i neprimijetan
u vremenu koje dolazi i prolazi o putu koji čovjeka odvede negdje ali ga i ne vrati
I mi koji niz te puteve nekog pratimo ili sretnemo uvijek smo jedno uzbuđenje jedno
zažareno ljudsko osjećanje jedna teška žalost ili radovanje Put je nešto drugačije od
svega ostalog On je ono što nas spaja ili razdvaja i pred čim često kane naša suza Jer
nekog za kim smo digli svoju ruku da pozdravimo i ispratimo ubrzo će upiti daljina i za
njim ostati prazan put Šta teških briga šta divnih želja šta čežnja šta nada šta pitanja i
pogleda upućujemo ponekad niz put a on ostaje nijem i prazan a dug kao vječnost jer
koliko ih je odveo nekud nekakv put a da ih nije vratio I koliko je duž putova ljudskih
mramorova
Misaona nadogradnja pretvara putopis u ogled i proširujući osnovnu temu putovanja
približava ga hijerarhijski višim žanrovima To je samostalna cjelina koju razlog
putopiščeva nadahnuća povezuje sa događajnim slijedom putovanja Figuralni postupak
dotematizacije nije nužno vezan uz misaonu nadogradnju i može se pojaviti na bilo kojem
mjestu u tekstu Njime se putopisni diskurs širi kao zapažanje dosjetka ili kratka priča
Subjekt putopisnog diskursa dotematizacijskim postupcima pokazuje književno umijeće
slično onome koje se podrazumijeva u hijerarhijski višim vrstama
Postupak dotematizacije pronalazimo i u Oslobođenom Jasenovcu gdje krvavi dječiji
siperčić i na njemu crvenim koncem izvezen patuljak koji za sobom vodi puža u Sijariću
budi razna razmišljanja i pitanja Razmišlja o ratu o tome kako je neko imao sreće i ostao
živ a neko drugi opet iako je sačuvao život izgubio je razum a oni treći koji su se
izgubili u ovom ratu više se nikada neće vratiti
Dani su majski Godina je 1945 Putevima ndash kud god pogledate prolaze vojske Kraj rata
je toliko blizu da prosto možete da ga vidite Neko će se iz njega srećan vratiti Neko lud A
neko Sjetio sam se onog krvavog dječijeg siperčića sa patuljkom i pužem izvezenim
crvenim koncem pa patuljak vodi za rogove puža Ta se mala družina neće vratiti
Prolaze odnekud jednako vojske I sva ti je zemlja čudna ndash i kao da nije ona stara zemlja
nego neka nova koja dolazi samo jednom i samo s proljeća
Mogli bismo zaključiti da upravo taj emotivni dio teksta ta uvjetno rečeno bdquoemotivna
nadogradnjaldquo (kao što je navedeni citat) otkriva ličnost putopisnog subjekta te njegova
shvatanja prirode života čovjeka i prolaznosti U Sijarićevim putopisima prisutan je
figuralni postupak dotematizacije ali i naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj
baštini uz karakterističan književno-estetski stil Takav postupak prepoznajemo u zapisu
Boja riječ i kamen kada Sijarić piše o Jajcu kojeg mnogi slikari slikaju isključivo zbog
42
vodopada sa čim se ovaj putopisac ne slaže Jajce je grad koji ima historiju i koji se nalazi
u Bosni pa ga zbog toga i treba slikati Sijarić ističe kako je nekadašnja nezavisna
bogumilska Bosna u svoje vrijeme bila okupila duhove slobodarske protiv dogme i protiv
crkve U Bosnu se dolazilo i prolazilo da se nadahne slobodama u nju se dolazilo i
dogovaralo i odatle se borilo Ovakve primjere naučnog postupka dotematizacije isključivo
pronalazimo u putopisu Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi dok je
figuralni postupak dotematizacije najviše zastupljen u Oslobođenom Jasenovcu a takvim
postupkom putopisni diskurs se širi i preobražava u esej i kratku priču
Figure kulturalnog pamćenjaPojam bdquoumijeća pamćenjaldquo (ars memorativa) prvenstveno se veže za zapadnjačku tradiciju
Grčki pjesnik Simonid (živio je u 6 st pr n e) izdvaja se kao tvorac općenito umijeća
pamćenja te ovo umijeće definira kao jednu od pet oblasti retorike Smatra se da je
Ciceron najbolje objasnio mnemotehniku u smislu da se princip mnemotehnike sastoji u
43
tome da se odaberu određena mjesta te da se stvore mentalne slike za stvari i mjesta koja
se žele zadržati u svijesti Kada je riječ o pamćenju razlikuje se prirodno i artificijelno a
umijeće pamćenja temelj je artificijelnog pamćenja a kultura sjećanja je univerzalni
fenomen Svaka socijalna grupa manja ili veća posjeduje određeni oblik kulture sjećanja
U prethodnim poglavljima ovog rada bitno se isticalo to da je Ć Sijarić u svojim
putopisima prvenstveno u Zapisima o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi nastojao
sačuvati sjećanje na prošlost te na taj način stvoriti neraskidivu vezu prošlosti i
sadašnjosti a tu vezu isključivo stvara na temeljima prostora i vremena Upravo se smatra
da ono što je prostor za umijeće pamćenja vrijeme je za kulturu sjećanja Tako kultura
sjećanja počiva najviše na oblicima odnosa prema prošlosti dakle u sjećanju se
rekonstruira prošlost Međutim ta prošlost kao takva mora ući u svijest jer ne smije
sasvim nestati moraju postojati svjedočanstva a koja moraju iskazivati neku
karakterističnu diferenciju
Svaka ličnost i svaki historijski fakt se već u svom prispijeću u pamćenje transponiraju u
neki nauk pojam simbol tako oni dobivaju neki smisao postaju element idejnog sistema
društva Iz ove suigre pojmova i iskustva nastaje ono što želimo nazvati figurama sjećanja
Figure sjećanja određuju tri obilježja konkretni spoj s vremenom i prostorom spoj sa
nekom grupom i rekonstruktivnost kao poseban postupak Figure sjećanja su uvijek
prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila Sijarića riječ je o oživljenom
prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu Pojam prostora obuhvata i
svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu (namještaj uređaji prostorije sa svojom
specifičnom uređenošću) što pruža sliku stabilnosti U putopisu Herceg-Bosno i tvoji
gradovi dominantan je spoj s vremenom i prostorom Kada govori o gradu Travniku
Sijarić spaja prošlost i budućnost u obliku tvrđave
Dugo poslije pada Bosne pod Turke Travnik je bio jedno malo mjesto ndash sa malo dućana i
sa hanom ali i sa svojom tvrdom tvrđavom iznad sebe koja je značila sigurnost onih koji tu
žive To je danas onaj stari dio Travnika koji se zove Stara varoš i u kojem je Nova
džamija ndash to jest bila nova u jedno vrlo davno vrijeme kad je načinjena ndash čak godine
1549 što znači da je ta Nova džamija jedna od najstarijih u cijeloj Bosni a reklo bi se i
najljepših
Historija slijedi pamćenje a kulturno pamćenje se usmjerava na fiksne tačke u prošlosti
Međutim prošlost kao takva ndash u tom obliku se ne može održati ona se preoblikuje u
simboličke figure za koje se veže određeno sjećanje Razne pripovijesti one istinite i
neistinite također su figure sjećanja Za kulturno pamćenje nije bitna faktična već
44
prisjećana povijest Tako da su i mitovi figure sjećanja Mnoge priče čija istinitost nije
provjerena i ustanovljena (možemo ih nazvati legendama) također su figure sjećanja a
takve priče u velikoj mjeri pronalazimo i u Sijarićevoj putopisnoj prozi Pišući o Drini
Sijarić priča priču o dvjema sestrama koje su gradile dva grada Jerina s lijeve a njena
sestra sa desne strane Drine Kako je grad sa desne strane bio veći Jerina je zbog toga
otrovala svoju sestru
Ali priča tu nije stala i ide dalje ndash slika Jerinu kao golu ženu i raspusnicu Mlada gola i
željna mladića ndash ona ih je uvodila u svoje odaje da je obljube a poslije bacala ih u Drinu
I sve dok se gore gradio grad Drina je dolje odnosila mladiće Majstori su o tome morali
da ćute A što riječima nisu smjeli da kažu kazali su svojim dlijetima Na jednoj ploči
uzidanoj isklesali su golu ženu ndash u položaju grozno razvratnom da time kažu kakva je
Jerina I tako je kamen govorio ono što jezik nije smio
Kulturno pamćenje uvijek ima svoje posebne nosioce to su najčešće učitelji sveštenici
pisari učenjaci a što svakako možemo povezati sa putopiscem Ć Sijarićem U ulozi
putnika Sijarić čuva sjećanje na Bosnu i Hercegovinu (prvenstveno njene gradove) i
sjećanje na mračnu prošlost kakvo je ono u putopisu Oslobođeni Jasenovac Kulturno
pamćenje se kroz slijed generacija održava putem kulture što sa sobom povlači pitanje
identiteta Identitet se uspostavlja preko pamćenja i sjećanja Tako jedna grupa svoj grupni
identitet može reproducirati samo pamćenjem a osnovu pamćenja čini kultura
Putopis kao takva forma ima upravo taj zadatak da sačuva identitet jedne čitave grupe
Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku prošlost govore o
drevnim gradovima bosanskim kraljevima banovima feudalcima pašama agama i
begovima kazuju o Bosni i Hercegovini Bosancima i Hercegovcima o njihovim
sudbinama I samo ljudsko postojanje zamislivo je samo na tlu i u okviru kulture i društva
Svijest o socijalnom pripadanju (kolektivnom identitetu) temelji se na zajedničkom znanju
i zajedničkom pamćenju koje je obilježeno govorom Kada je riječ o identitetu i njegovom
značaju vjerovatno najviše do izražaja dolazi zapis Tvrdi mi grad Bobovac gdje Sijarić
govori o najznačajnijem i najbolje utvrđenom gradu srednjovjekovne Bosne kojeg je
podigao ban Stjepan II Kotromanić prije prve polovine 14 stoljeća
Bobovac je bio u centru zemlje bosanske ndash u gorostasnom i od puteva udaljenom kraju u
onom gdje je bio i dvor bosanskih banova to jest prijestonica zemlje i vjerovalo se dokle
se god drži tvrdi Bobovac držaće se i cijela Bosna iz ovog se grada branila Bosna I sva
njena snaga bila je tu U tom kamenu ndash na kamenu u tim zidovima što su strčali kao da su
iz stijene izrasli Danas vam to liči na zube starca Jer ono što je nekad krepko stajalo i
45
prijetilo oburvalo se kule tabije podzidi ndash danas su samo gomile ili ako još stoje ndash stoje
žalosno
Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom 20 stoljeća izdvaja se figura
kulturalnog pamćenja Tzv mjesta pamćenja koja književni tekstovi obnavljaju skupom
simboličkih figura javljaju se u funkciji pohranjivanja utemeljenja i očuvanja znanja o
sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke prošlosti U skupu simboličkih
slika stvara se sistem kulture pamćenja koji se u književnim djelima najviše postiže
intertekstualnošću
Mnogi književni teoretičari i kritičari smatraju da je prostor bitan element proznih
književnih djela u cjelosti U Kritici čistog uma Immanuel Kant određuje prostor i
vrijeme kao nužne oblike svake spoznaje počevši od elementarnih opažanja i predstava U
dvadesetom stoljeću veliku pažnju prostoru posvećivali su Max Weber E Durkheim G
Simmel M Foucault i E Husserl To tzv povezivanje književnosti s geografijom dogodilo
se 90-ih godina dvadesetoga stoljeća a pitanje prostora postala je važna tema u mnogim
područjima književnosti Prostor ima zadatak da omogući liku da se kreće da se snalazi da
kroz prostor iskazuje neke svoje osobine karakteristike i vlastite probleme egzistencije
Motiv prostora se u književnom djelu nije dovoljno izučavao Bahtin kaže bdquoProces
osvajanja realnog istorijskog vremena i prostora i realnog istorijskog čoveka koji se nalazio
u njima u književnosti je tekao komplikovano i isprekidanoldquo Bahtin povezuje vrijeme i
prostor i daje mu zajednički naziv hronotop On je zastupao tezu da su osvajane pojedine
strane vremena i prostora dostupne na određenom povijesnom stepenu razvoja
čovječanstva ali ne u dovoljnoj mjeri Bahtin je još i dodao da je došlo vrijeme kada se na
prostor u književnim djelima treba gledati kao na nešto bitno i u skladu sa vremenom jer
je značajno izražavanje neraskidivosti prostora i vremena Prostorna i vremenska obilježja
se stapaju u jednu konkretnu cjelinu vrijeme se bdquosteželdquo postaje umjetnički vidljivo a taj
prostor se uvlači u kretanje vremena sižea Obilježja vremena razotkrivaju se u prostoru a
prostor se osmišljava i meri vremenom
Kada je u pitanju gradski prostor u književnosti Richard Lehan navodi kako grad uvijek
igra veliku ulogu u ljudskoj sudbini bez obzira na način kako je predstavljen te da urbani
konstrukti moraju biti neprestano preispitivani jer su oni artificijelni i diverzni Upravo je
taj gradski prostor često obilježen nelagodom odbojnošću strahom i neprilagođenošću
nasuprot idiličnom i bdquorajskomldquo selu
Tijelo se stjecajem okolnosti našlo u mrskom gradu dok zarobljena bolesna duša žudi za
povratkom u iskon na selo u čedno pastoralno okruženje u zdravlje u čistoću identiteta
46
Za razliku od artificijalnoga grada selo je tijesno povezano sa prirodnom slikom svijeta
Stoga realisti nisu voljeli grad i o urbanoj civilizaciji pišu gotovo isključivo kao o otuđenoj
formi života
U razdoblju moderne prepoznaje se veće zanimanje za urbanu tematiku i fenomene
gradske civilizacije Ona donosi i sasvim novo viđenje grada kao slojevitog prostora u
kojem se pokazuju različite kulturne političke društvene nacionalne i umjetničke
vrijednosti Upravo u razdoblju moderne prvi put se u književnosti grad počinje promatrati
kao proces kao simultanost različitosti Modernistički pisci predstavljaju grad kao
kompleksnu strukturu koja postaje poticaj za čisto mentalne procese Grad postaje mjesto
duševnih kriza U čovjeku se javlja nemir strah nelagoda i beznađe
Dean Duda napominje da djelovanje nadmašuje viđenje u svakodnevnim pričama o
prostoru a to jednostavno znači da se prostor proizvodi kretanjem
Već u samom smislu i razlogu nastanku putopisa Oslobođeni Jasenovac izdvaja se figura
najvećeg sabirnog logora u nekadašnjoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj logor Jasenovac
Sam pojam bdquosabirni logorldquo kao vrsta zatvora koja je stvorena za političke protivnike
pripadnike pojedinih etničkih ili religijskih grupa civila iz kritičnog vojnog područja ili
bilo koju grupu ljudi povlači sa sobom sve negativne konotacije Ćamil Sijarić taj prostor
uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na smrt pa
pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Cjelokupan taj prizor izaziva strah a gluha
tišina smrad od blata od truleži od gasova i same zemlje pojačava to nezaobilazno
osjećanje u njemu Smrt je osnovna misao koja prati ovaj prostor Sijarić ističe da je drveće
i ptice na njima jedino što pokazuje trag života osim toga tu ništa više nije živo
Zato je ova zemlja tako utabana
Zato je tako jadna
Sada je sva crna I ćutljiva Kao kakvo živo a jadno biće koje je mnogo propatilo Ovdje
ima drveća i na njemu ima ptica I reklo bi se da više ništa živo tu nema
Ovo je bilo mjesto umiranja
Logor smrti
Bilo mu je ime Jasenovac
Kroz njegovu kapiju ulazilo se ali se nije i izlazilo
Također Sijarić napominje da to i nije neki veliki prostor ali da je užasan zbog svega
onoga što se na njemu vidi Za njega je to groblje koje se širi i nema granica Možda
jedinu simboliku života pruža slika čovjeka koji je nekako uspio preživjeti između tih
mrtvih ljudskih tijela
47
I eno s kraja vode sa blatne obale između panjeva i vrbovog granja jedan čovjek ustaje
Diže se gore kao avet Poderan je mokar i kaljav Lice mu je u maljama i staro Mršav je i
jadan i izgleda tako kao da je već bio jednom umro pa nekim slučajem oživio i ustao
odozdo između mrtvih Ustajanjem jednog živog čovjeka iz ovog beskrajnog groblja u
vodi bio sam zbunjen i preplašen
D Duda također ističe kako je učestalost tegoba i prostora patnje (kakvo je upravo ovaj
prostor logora) u jasnoj opreci naspram domovine i slobode ali isto tako i jasno definirane
klasne pozicije tj socijalnog statusa Ono možda što je karakteristično za prostor logora i
sam ovaj putopis je i to što Sijarić u samom djelu ne opisuje dovoljno čovjeka zatočenika
njegove misli osjećanja i strah Sve se to nazire u cjelokupnom djelu sva ta osjećanja i
strahovi čovjeka koji očekuje smrt su podloga ovog putopisa ali konkretnih opisa
pronalazimo samo na nekoliko mjesta a jedan takav je i sljedeći
Čovjek u logoru mnogo vidi ali sve ne može vidjeti ndash jer šta vi znate koga sve to dovode na
obalu čujete kako se voz zaustavio i kako lokomotiva brekće i znate da su to tamo
dovedene nove žrtve Najedanput čujete ustaške psovke plač ženski vrisak zapomaganje
pisku djece i jasno vam je da to tamo ustaše ubijaju ženski glasovi se uvijek jače čuju
Žene pred smrt više protestuju nego muškarci A novodovedeni zatočenici više od starih
Možemo uočiti da kod Sijarića često imamo pozivanje na određene objekte i mjesta To su
prvenstveno gradovi i logor u Oslobođenom Jasenovcu Tako i ovdje svaki grad sam za
sebe predstavlja određeno mjesto mjesto pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i
njeno oživljavanje Srednjovjekovne gradine koje baš zbog toga što su gradine i to još
srednjovjekovne asociraju na prošlost dalju i od one koju poznaje i sam putopisac Smatra
se da se na određenim mjestima objektima u gradovima struktuira čovjekov život
njegovo ponašanje putanje koje slijedi kroz prostor i vrijeme jer grad kao takav
reflektira i utjelovljuje moć stvara red u prostoru i vremenu te disciplinu prostora i
vremena
U ovom putopisu (Oslobođeni Jasenovac) izdvaja se i bolnica kao još jedna
karakteristična figura prostora Namijenjena da liječi i time pomogne onima koji su
bolesni ovdje bolnica poprima sasvim drugačije značenje To je bila jedna baraka koja je
postojala samo formalno niti jedan bolesnik te bolnice nije izliječen Kako bi pred
međunarodnom komisijom prekrili tragove stravičnih zločina renovirali su tu bolnicu
Bitno je navesti to da ove podatke Ć Sijarić doznaje od preživjelog logoraša
Ustaše su tom prilikom pobili oko šesdeset bolesnika iz te bolnice onih koji su svojim
izgledom odavali pravo stanje logora Zatim su u bolnicu uneseni novi kreveti Uneseno je
48
i sve drugo što je jednoj bolnici potrebno A onda su ndash na kraju u bolnicu na nove krevete
i u nove postelje uvedeni novi bolesnici Ali oni nisu bili bolesni oni su bili zdravi ljudi ndash
koliko u logoru neko može da bude zdrav ali su i takvi jadno izgledali i imali da
predstavljaju bolesnike Tada smo dobili i nove logorske brojeve Bili su vrlo niski kako bi
se prikrilo pravo brojno stanje logora
U ovom stravičnom okruženju izdvaja se i religijski prostor Za D Dudu religijski prostor
je prostor susreta To je način stvaranja ljepote harmoničnosti i prirodnog idiličnog
prostora Kao i bolnica i ovdje je religijski prostor sasvim formalan Godine 1941 i 1942
u logoru su bili zaveli bogosluženje Za katoličku crkvu i džamiju uređene su bile posebne
sobe
Pop je bio neki Zvonko Brekalo Umro je od tifusa A hodža jedan zatočenik Ustaše su ga
uniformisali dali su mu čin satnika ndash a odmah zatim likvidirali ga ndash objesili su ga
Figuru smrti i grobnice pronalazimo i u putopisu Zapis o gradovima tačnije u zapisu O
Lenjingradu gdje Sijarić govori o stradanjima u Drugom svjetskom ratu Na specifičan
način opisuje grobnice te zajedničke masovne grobnice koje spajaju one sa istim tragičnim
sudbinama a koje su i nazvali bdquobratskim mogilamaldquo Sijarić kazuje o svim žrtvama rata o
tom besmislu koje ne donosi ništa dobro a uzima puno više o svakom pojedincu koji
izgubi dragu osobu
Tu među njih uđi ćutke S kapom u ruci S mislima da su to žrtve kakve si i ti imao u svojoj
zemlji Tako ćeš moći lakše da hodiš kroz ove beskrajne bdquobratske mogileldquo I zublja koja
nad njima gori podsjetiće te na zublje žrtvama u tvojoj zemlji Pa ti ovo groblje dođe kao
ono u tvojoj zemlji ndash nad kojim si već lio svoju suzu za drugovima za prijateljima za
poznanicima I nije ti drukčije nego da ovdje leže i tvoji ndash tvoji znanci
Sijarić piše i o porodici Savič koja je nastradala u tom ratu Posebno ističe bilješke
djevojčice Tanje najmlađe u toj porodici
Kao učenica Tanja je napisala jedno pismo o stradanjima svoje porodice Kratka hronika
djevojčice Tanje svakako da podsjeća i samim tim može se usporediti sa dnevnikom Ane
Frank trinaestogodišnje Židovke koja je u tajnom skrovištu bilježila svoje misli osjećanja
i strahove Te djevojčice dijelile su istu sudbinu jedne od mnogobrojnih žrtava Drugog
svjetskog rata
49
Zaključak Govoreći o književnim vrstama koje ujedinjuju povijesno-znanstveni interes s umjetničkim
oblikovanjem Milivoj Solar kaže ldquoMeđu takvim književno-znanstvenim vrstama od
posebne je važnosti također putopis S jedne strane on može predstavljati doprinos
geografiji ili etnografiji dok s druge strane predstavlja osobitu književnu vrstu u kojoj je
putovanje i opis proputovanih predjela ili zemalja povod za šire umjetničko oblikovanje
zapažanja dojmova i razmišljanja o svemu onom što putopisca zaokuplja tokom
putovanjaldquoemspČesto se na taj način putopis približava eseju ili romanu u kojemu je fabula
organizirana kao slijed događaja koji seemspzbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine
likova Iako postoji to mišljenje da se putopis približava eseju ili romanu i isto tako da se u
posljednje vrijeme pokazuje veći interes za takvim književnim žanrom putopis je svakako
manje istraženo proučavano i na kraju krajeva čitano područje To se pokazuje i kada je u
pitanju Ćamil Sijarić poznatiji je Sijarić romanopisac nego Sijarić putopisac
Ako se vratimo na mišljenje M Solara da je u putopisu fabula organizirana kao slijed
događaja koji se zbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine njih to bismo mogli
povezati sa ovim piscem bar konkretno u putopisu Oslobođeni Jasenovac dok Zapisi o
gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi djeluju na posve drugačiji način Sijarić se više
50
bazira na historiju koja se polahko zaboravlja i kao da nastoji da je spasi od tog zaborava
Njegovi likovi su usputni i bez nekog posebnog značaja osim ako nije riječ o nekoj
historijskoj ličnosti Međutim tu se opet izdvaja Oslobođeni Jasenovac u kojem jedan lik
preuzima ulogu naratora pa kao bivši logoraš grobar priča svoje doživljaje koji djeluju
kao neka vrsta ispovijesti Onog trenutka kada Sijarić govori o historijskim ličnostima
govori ono što je manje i više poznato
Često ne nudi ništa novo i novost nije način njegovog postizanja zanimljivosti ali on je
pisac koji odlično poznaje mjesto na koje putuje a posebno historiju iako nije historičar
već uvijek u svakom smislu samo pisac Njegova historijska priča nije puko kazivanje
činjenica već pravi književno-umjetnički tekst Anegdote i legende su ono što krasi
njegovo pisanje i doprinosi toj zanimljivosti Pokazalo se da su doba mjesto i trajanje
ključni elementi Sijarićevog putopisa On je vremenski i prostorno ovjekovječio i sadašnji
ali i daleki i zagubljeni teritorij Bosne i Hercegovine
Ostavio je jasnu sliku njenih ljudi njihovu historiju i legendu nacionalnu i vjersku
isprepletenost i suprotstavljenost ujedno i pitome i surove prirode te običaja
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti tj putopiščeva objašnjenja o razlozima nastanka nekog
putopisa najčešće se nalaze u samom predgovoru Pokazalo se da je to slučaj i u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja a zatim
vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa putovanja
Sijarić kao razlog svog putovanja navodi tu činjenicu da jugoslavenski srednjovjekovni
gradovi nisu dovoljno istraženi U Oslobođenom Jasenovcu okvir predstavlja uvodna
rečenica Sijarić kaže ldquoIšao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjetildquo
Razlog njegovog putovanja u Jasenovac je namjera da otkrije sve te strahote koje su se
desile s tim da ni sam pisac ne sluti šta će sve zateći i vidjeti
Vjerovatno dvije najvažnije značajke putopisnog subjekta su snalažljivost i perceptivna
usmjerenost Neki se putopisci baziraju na opise historijskih znamenitosti neki na
tradiciju svakodnevni život neki na opise prirode a Sijarić u svoje putopise kombinira sve
te elemente Najviše bdquoizravnih susretaldquo sa putopiscem imamo onda kada opisuje neku
znamenitost prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi U Zapisima o
gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih dijelova kada se opisuju putevi i
historijske znamenitosti Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi Kako je
i navedeno to se najbolje može vidjeti u tekstu Putovati znači ndash vidjeti
Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje
je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost
51
putopisnog svijeta Oba Sijarićeva putopisa Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji
gradovi prvenstveno su usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje
mjestima građevinama i običajima To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj
izvještajnoj ili naučnoj obradi Međutim u tim pripovijedanjima i opisivanjima
pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici samog putopisa S druge strane u
slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se drugačije odlike U tom djelu
pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju istu poziciju u samom
tekstu
Dotematizacija uključuje obavijesti kojima se nadograđuje osnovno putopisno izlaganje i
postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za približavanje
putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta Dva osnovna
postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija figuralnim
postupcima U Sijarićevim putopisima prisutan je figuralni postupak dotematizacije ali i
naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj baštini uz karakterističan književno-
estetski stil
Figure sjećanja su uvijek prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila
Sijarića riječ je o oživljenom prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu
Pojam prostora obuhvata i svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu Figure sjećanja
su uvijek prostorno i vremenski konkretne Putopis ima zadatak da sačuva identitet jedne
čitave zajednice Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku
prošlost U Oslobođenom Jasenovcu u prvom planu izdvaja se figura logora Ovaj pisac taj
prostor uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na
smrt pa pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Sijarić piše isključivo o gradu i
gradskim običajima jer za njega svaki grad predstavlja određeno mjesto mjesto
pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i njeno oživljavanje
52
O piscu
Ćamil Sijarić je da još ovo kažem na kraju bio neobično pitoreskna pojava u našem
ljudskom svijetu i već za života postao predmet mnogih priča i anegdota Bio je oličenje
drevne jednostavnosti i neposrednosti U neprirodnom svijetu bio je prirodan čovjek
Ćamil Sijarić rođen je 18 decembra 1913 godine u Šipovicama kod Bijelog Polja u Crnoj
Gori u jako imućnoj zemljoradničkoj porodici Rano ostaje bez oba roditelja te odrasta
kod strica Osnovnu školu završio je u Godijevu u Bijelom Polju a odemsp1927 doemsp1935
godine pohađa Veliku medresu kralja Aleksandra uemspSkopljuemspiz koje je zbog političke
aktivnosti bio isključen Školovanje nastavlja u Vranju i u gimnaziji maturiraemsp1936
godine Iste te godine upisuje Pravni fakultet uemspBeogradu Diplomirao jeemsp1940 godine a
za vrijeme Drugog svjetskog rataemspslužbuje uemspSarajevuemspMostaruemspBosanskoj Gradiški
iemspBanjaluci Za sekretara Suda narodne časti u Banjaluci izabran jeemsp1945 godine potom je
novinar lista Glas i dramaturg Narodnog pozorišta u Banjaluci U Sarajevo prelaziemsp1947
godine radi u redakciji lista Pregled a potom je u Glavnom odboru Narodnog fronta i
redakciji Zadrugara U literarnu sekciju Radio Sarajeva prelaziemsp1951 godine i tu ostaje
sve do odlaska u mirovinuemsp1983 godine
Već kao đak Velike medrese u Soplju pokazuje interesovanje za književni rad U toj školi
bio je predsjednik literarne družine koja je izdavala časopis bdquoVesnikldquo u kojem je objavio
svoje prve književne radove ndash pjesme 1929 godine Bavio se i sakupljanjem narodnih
epskih pjesama u rodnom Bihoru koje je poslao Srpskoj akademiji nauka u Beogradu (i
danas se te pjesme čuvaju u arhivi spomenute akademije) Književni rad nastavlja
53
objavljujući pjesme u bdquoGajretuldquo bdquoŽeni danasldquo i bdquoPregleduldquo Za vrijeme rata ništa ne
objavljuje Bio je redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i
Akademije naua i umjetnosti Crne Gore
Nagrađen je brojnim nagradama kao što su 27-julska nagrada SR Bosne i Hercegovine
13-julska nagrada SR Crne Gore Andrićeva nagrada i dr
Umro jeemsp6 decembraemsp1989 godine
SažetakPutopis kao forma razvija se još u antici To je književna vrsta tematski oblikovana
putovanjem putopisca koji pripovjeda zgode na putu opisuje prostore kojima putuje i
mjesta na kojima boravi iznosi svoja zapažanja o ljudima koje na putu susreće o njihovim
običajima i načinu života te često o kulturnim i umjetničkim znamenitostima određenih
krajeva Za Ćamila Sijarića putopis je jednostavno opis putovanja zajedno i geografija i
historija i etnografija Historijska priča je ona koja zauzima primarno mjesto u njegovom
putopisnom opusu U ovom masterskom radu prikazali su se Sijarićevi putopisi Zapis o
gradovima Herceg-Bosno i tvoji gradovi i Jasenovac Knjiga Zapisi o gradovima
objavljena je 1970 godine a 1986 Sijarić objavljuje putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi
Po tematici se ovaj putopis može izjednačiti sa putopisom Zapisi o gradovima dok je
Oslobođeni Jasenovac i svojom formom i sadržajem ustrojen na potpuno drugačiji način
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta
Pokazalo se kako te obavijesti pronalazimo u predgovoru ali i u pojedinim zapisima unutar
putopisa Kada je riječ o zanimljivosti mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive
zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru međutim ovaj pisac ipak sve što je
zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način posebno u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi Usputne priče anegdote i legende su osnovni elementi
kojima Sijarić postiže zanimljivost i novost Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna
izražajna postupka u putopisu Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom
20 stoljeća izdvaja se figura kulturalnog pamćenja Ta tzv mjesta pamćenja javljaju se u
funkciji očuvanja znanja o sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke
54
prošlosti Ovi putopisi sadrže niz figura kulturalnih pamćenja kao što se i pokazalo u
samom radu
SummaryTravelouge as form was developed in the classical period It is a literatur category
thematicly shaped with travelers journey in which he narrates about events descripes
places he has seen people he met their customs and way of living and often about cultural
and artistic sights of specific areas For Ćamil Sijarić travelouge is simply description of
travels including geography history and etnhography Historical story is primar in his
travelouge opus This master thresis showed us Sijarićs travelouges Zapis o gradovima
Herceg-Bosno i tvoji gradovi and Jasenovac Zapis o gradovima was published 1970
Herceg-Bosno i tvoji gradovi 1986 Thematically they are very similar while Jasenovac is
with its form and content established differently Framework and notices are authors
expalanations for writing the text We found notices in preface but also in the text of
travelouge Critics claim that most interesting events happen in unknown and far places
However this author search for new and ineresting in his country in a completly different
way as shown in Herceg-Bosno i tvoji gradovi Side stories anecdotes and mhyts are basic
elements for Sijarićs new and interesting storytelling As expressed element of literature of
late 19 and 20 century it stands out figure of cultural memory Those cedilcedil memory placesldquo
occur as intent to preserve knowledge about ourselfs recall historicaly endangered
meaning of common past These travelouges contain series of cultural memories as
shown
55
Literatura Assmann Jann Kulturno pamćenje Pismo sjećanje i politički identitet u ranim
visokim kulturama s njemačkog preveo Vahidin Preljević Biblioteka tEKST
Zenica 2005
Bahtin Mihail Oblici vremena i kronotopa u romanuMatica hrvatska kolo 3
(2008)
Dizdarević Faruk Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila
Sijarića Avlija-portal za kulturu književnost i društvene teme Dostupno na
httpwwwavlijameesejifaruk-dizdarevic-stradalnistvo-kao-umjetnicka-vizija-u-
knjizevnom-djelu-camila-sijarica (2352014)
Duda Dean Priča i putovnje hrvatski romantičarski putopis kao pripovjedni žanr
Matica hrvatska Zagreb 1998
Duda Dean Kultura putovanja Naklada Ljevak Zagreb 2012
Galić Gordana Vladimir Nazor od Splita do piramida - tekst imaginacija
reprezentacija Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske Dostupno
na httphrcaksrcehr86365 (1352014)
Hrvatska opća enciklopedija Leksikografski zavod Miroslav Krleža Zagreb 2008
Dostupno na httpwwwenciklopedijahrNatuknicaaspxID=51177
Isaković Alija Hodoljublje Svjetlost Sarajevo 1973
Kulenović Tvrtko (priredio) Ćamil Sijarić- Zapisi Izabrana djela I-X knjiga
deveta Veselin Masleša Sarajevo 1991
Kulenović Tvrtko Ćamilovi putopisi Diwan - časopis za kulturu Javna biblioteka
Alija Isaković Dostupno na httpwwwdiwanmagcombaarhivadiwan7-
8sadrzajsadrzaj14htm (562014)
Lešić Zdenko i Martinović Juraj (ur) Naučni skup Književno djelo Ćamila
Sijarića Sarajevo 2003
Ivan Lovrenović (2012) Prostori putopisa Dostupno na
httpivanlovrenoviccom201203prostori-putopisa-2 (2762014)
Miličić Irena Teoretičari hodočasnici činovnici tri vrtse renesansnih putopisnih
tekstova Zagreb 2010 Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske
Dostupno na httphrcaksrcehr56766 (1152014)
Nemec Krešimir Čitanje grada Ljevak Zagreb 2010
56
Sijarić Ćamil Zapisi o gradovima Zadruga Sarajevo 1976
Todorova Marija Imaginarni Balkan prevele s engleskog A B Vučen i D
Starčević Biblioteka XX vek 2 izdanje 2006
Zvrko Husein Ćamil Sijarić- pripovjedna proza Dobra knjiga Sarajevo 2013
38
Te promjene pokazuju narušenu ravnotežu a ona svakako omogućava pripovijedanje Ta
Dudina ideja poklapa se sa Lotmanovim shvatanjem da junak može biti samo onaj koji
prelazi granicu iz jednog semantičkog polja u drugo
Pripovijedanje koje čini okosnicu u ovim Sijarićevim putopisima u događajnom smislu
spada u drugi plan odnosno pripovijedanje je podređeno opisu koji je s druge strane
prožet asocijacijama na prošlost promišljanjima o sebi i vlastitom mjestu u svijetu Ovdje
funkcionira samo kao vezivno tkivo Putopisac u nekoliko rečenica ispripovijeda gdje je
došao ili gdje putuje Samo pripovijedanje svodi na minimalne zgode poput promjene
mjesta u prostoru On prvenstveno donosi opis poput navedenog opis prostora gledan
okom naučnika koji određuje prostorne odnose broji raspoređuje razvrstava Bitno je
napomenuti da Sijarićevi prikazi prostora ne funkcioniraju kao puko i nasumično
opisivanje onoga što vidi već onoga što zna o njemu
U Oslobođenom Jasenovcu pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju
istu poziciju u samom tekstu O užasnim događanjima u logoru Sijarić detaljno
pripovijeda ali isto tako nudi bdquoživeldquo slike kroz iscrpna opisivanja Faruk Dizdarević u
tekstu Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila Sijarića ističe kako
zapisi odnosno cjelokupno to djelo nisu protkani lirskim reminiscencijama tako
karakterističnim za Sijarićev način pripovijedanja On se s druge strane ipak bazira na
faktografiju i užasne slike događaja koji su se tamo dešavali Ono što je svakako
karakteristično i vjerovatno slikovito rečeno jeste Dizdarevićevo viđenje Sijarićevog
pripovijedanja
Taj ugao posmatranja to pripovijedanje doprinosi tome da vas tokom čitanja povremeno
zaboli želudac
Kada je riječ o opisima samog logora i prikazivanja strahota koje su se dešavale tu
poznato je kako je Mladen Iveković bivši zatočenik tog logora istakao kako nema pera
koje bi bilo u stanju opisati strahote i užasnu atmosferu Jasenovca To je nešto što uveliko
nadmašuje svaku ljudsku fantaziju Riječ je o paklu inkviziciji najužasnijem mjestu
krvološtvu divljih zvijeri izbijanju na površinu najtamnijih instikta kakvi se dosad kod
ljudi uopće nisu pojavljivali Bitno je spomenuti i to da u samim opisima peovladavaju
tama tmurna osjećanja i crna boja koja je sasvim simbolična
Učinio sam nekoliko koraka naprijed i stao dalje nisam mogao ndash zaustavila me gomila
cigala i prašine koja ovdje nije žuta nego crna ndash od vatre od gara Danas je ovdje ndash kud
god se okreneš sve crno crna čađa crn katran crni ugarci crna zemlja ndash i mučna toliko
mučna i neizdržljiva pustoš i tišina da od toga čula zabole
39
Sijarić ujednačenim pripovjedačkim tokom izlaže različite načine stradanja tih zatočenika
Međutim ono što upotpunjuje tu sliku svakako su opisi prvenstveno onoga što je vidio
ali isto tako i onoga što je osjetio i doživio gledajući jedan takav užasan prizor
I tu vam čovjeka nije strah od smrti nego od toga kakvom će ga smrću umoriti Rekao sam
vam da je ona od vatre najgora I stoga mnogi ndash kad čuju one jauke preko vode i vide otud
odbljesak vatre ne čekaju drugu noć iduću noć svoju noć ndash noć takvu nego se sami
ubijaju
U putopisu Oslobođeni Jasenovac pronalazimo niz opisa koji su posebno efektni i samim
tim privlače pažnju čitaoca Na samom početku djela u onome što se u ovom radu izdvaja
kao okvir ovog putopisa Ćamil Sijarić ističe namjeru svog putovanja u Jasenovac Odlazi
na to putovanje da opiše ono što će vidjeti Onog trenutka kada stiže ispred logora
Jasenovac zatiče samo ruševine kuća nešto što je bilo ljudsko naselje zatiče paljevinu i
pustoš Sijarić efektno opisuje ono što trenutno vidi a što na samom početku svog
putovanja nije ni slutio da će vidjeti
Karakterističan je i opis rode prvog živog stvorenja kojeg pisac zatiče u Jasenovcu Postoji
mnogo mitova simbola i vjerovanja u raznim kulturama koja su povezana sa rodama
Vijekovima su ove ptice povezivane sa bebama i porodicom gdje je roda simbol početka
života Ćamil Sijarić u Jasenovcu zatiče rodu bijelu visoku gdje stoji na visokom odžaku
oko kojeg se zidovi nisu održali Jedini glas u mrtvoj tišini i jedino živo stvorenje u
jezivom Jasenovcu djeluje kao potpuni paradoks što i pisac vrlo slikovito opisuje
Stoji i gleda nekud u daljinu Tu joj je i gnijezdo ndash crni se veliko cijela gomila granja i
zemlje ndash i u njemu ona Roda Noga joj je duga i tanka kao vlat žita Ponekad se okrene i
gleda ispod sebe opustjelo naselje tako kao da se čudi i pita šta je to bilo šta je to moglo
tako da bude tako da se dogodi tako da se učini A svijet je dolje pod njom izgledao kao
da je doživio potop ndash koji je u svom gnijezdu u Nojevom kovčegu preživjela samo ta ptica
ta roda
40
DotematizacijaMatoš ističe kako putopisac može biti učenjak i šaljivdžija slikar i psiholog fantast i
realist jer u široki okvir putopisa pristaju sve literarne vrste
Dotematizacija uključuje tipove znanja ili obavijesti kojima se nadograđuje osnovno
putopisno izlaganje i postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za
približavanje putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta jer
se osnovnoj strukturi putovanja i opisu predmetnosti mogu dodavati različite tematske
cjeline u kojima se subjekt može pokazati kao vješt pisac ili zanimljiv mislilac Upravo se
postupkom dotematizacije temeljnog putopisnog zbivanja ostvaruje složenost putopisnog
diskursa i omogućuje posredno upoznavanje putopisca i njegova idejnoga svijeta
Branimir Donat hrvatski književni kritičar smatra da je struktura beletrističkog putopisa
za razliku od načina oblikovanja putopisnog teksta kojim dominira naučni način izlaganja
uvijek pružala piscima šanse da govore o svemu i svačemu omogućavala im je da digresija
postane važna okosnica pripovijedanja i da se u okviru reportaže dotaknu i onih tema koje
su se prije gotovo isključivo povezivale uz priču ili roman
Dva osnovna postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija
figuralnim postupcima Uz misaonu nadogradnju koja se u putopisu najčešće javalja kao
manja tekstualna cjelina i svojom motivskom zaokupljenošću upućuje na posebnu
autonomiju upravo tropi i figure značenja pridonese literarizaciji žanra Dean Duda prvi
postupak naziva izravnom a drugi neizravnom dotematizacijom
Primjer osnovne misaone nadogradnje uočavamo u putopisu Herceg-Bosno i tvoji gradovi
gdje pisac slušajući ljubavnu pjesmu razmišlja o sastancima i rastancima ljudima koje
41
spajaju i rastavljaju putevi Razmišlja o prolaznosti života o čovjeku koji je i neprimijetan
u vremenu koje dolazi i prolazi o putu koji čovjeka odvede negdje ali ga i ne vrati
I mi koji niz te puteve nekog pratimo ili sretnemo uvijek smo jedno uzbuđenje jedno
zažareno ljudsko osjećanje jedna teška žalost ili radovanje Put je nešto drugačije od
svega ostalog On je ono što nas spaja ili razdvaja i pred čim često kane naša suza Jer
nekog za kim smo digli svoju ruku da pozdravimo i ispratimo ubrzo će upiti daljina i za
njim ostati prazan put Šta teških briga šta divnih želja šta čežnja šta nada šta pitanja i
pogleda upućujemo ponekad niz put a on ostaje nijem i prazan a dug kao vječnost jer
koliko ih je odveo nekud nekakv put a da ih nije vratio I koliko je duž putova ljudskih
mramorova
Misaona nadogradnja pretvara putopis u ogled i proširujući osnovnu temu putovanja
približava ga hijerarhijski višim žanrovima To je samostalna cjelina koju razlog
putopiščeva nadahnuća povezuje sa događajnim slijedom putovanja Figuralni postupak
dotematizacije nije nužno vezan uz misaonu nadogradnju i može se pojaviti na bilo kojem
mjestu u tekstu Njime se putopisni diskurs širi kao zapažanje dosjetka ili kratka priča
Subjekt putopisnog diskursa dotematizacijskim postupcima pokazuje književno umijeće
slično onome koje se podrazumijeva u hijerarhijski višim vrstama
Postupak dotematizacije pronalazimo i u Oslobođenom Jasenovcu gdje krvavi dječiji
siperčić i na njemu crvenim koncem izvezen patuljak koji za sobom vodi puža u Sijariću
budi razna razmišljanja i pitanja Razmišlja o ratu o tome kako je neko imao sreće i ostao
živ a neko drugi opet iako je sačuvao život izgubio je razum a oni treći koji su se
izgubili u ovom ratu više se nikada neće vratiti
Dani su majski Godina je 1945 Putevima ndash kud god pogledate prolaze vojske Kraj rata
je toliko blizu da prosto možete da ga vidite Neko će se iz njega srećan vratiti Neko lud A
neko Sjetio sam se onog krvavog dječijeg siperčića sa patuljkom i pužem izvezenim
crvenim koncem pa patuljak vodi za rogove puža Ta se mala družina neće vratiti
Prolaze odnekud jednako vojske I sva ti je zemlja čudna ndash i kao da nije ona stara zemlja
nego neka nova koja dolazi samo jednom i samo s proljeća
Mogli bismo zaključiti da upravo taj emotivni dio teksta ta uvjetno rečeno bdquoemotivna
nadogradnjaldquo (kao što je navedeni citat) otkriva ličnost putopisnog subjekta te njegova
shvatanja prirode života čovjeka i prolaznosti U Sijarićevim putopisima prisutan je
figuralni postupak dotematizacije ali i naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj
baštini uz karakterističan književno-estetski stil Takav postupak prepoznajemo u zapisu
Boja riječ i kamen kada Sijarić piše o Jajcu kojeg mnogi slikari slikaju isključivo zbog
42
vodopada sa čim se ovaj putopisac ne slaže Jajce je grad koji ima historiju i koji se nalazi
u Bosni pa ga zbog toga i treba slikati Sijarić ističe kako je nekadašnja nezavisna
bogumilska Bosna u svoje vrijeme bila okupila duhove slobodarske protiv dogme i protiv
crkve U Bosnu se dolazilo i prolazilo da se nadahne slobodama u nju se dolazilo i
dogovaralo i odatle se borilo Ovakve primjere naučnog postupka dotematizacije isključivo
pronalazimo u putopisu Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi dok je
figuralni postupak dotematizacije najviše zastupljen u Oslobođenom Jasenovcu a takvim
postupkom putopisni diskurs se širi i preobražava u esej i kratku priču
Figure kulturalnog pamćenjaPojam bdquoumijeća pamćenjaldquo (ars memorativa) prvenstveno se veže za zapadnjačku tradiciju
Grčki pjesnik Simonid (živio je u 6 st pr n e) izdvaja se kao tvorac općenito umijeća
pamćenja te ovo umijeće definira kao jednu od pet oblasti retorike Smatra se da je
Ciceron najbolje objasnio mnemotehniku u smislu da se princip mnemotehnike sastoji u
43
tome da se odaberu određena mjesta te da se stvore mentalne slike za stvari i mjesta koja
se žele zadržati u svijesti Kada je riječ o pamćenju razlikuje se prirodno i artificijelno a
umijeće pamćenja temelj je artificijelnog pamćenja a kultura sjećanja je univerzalni
fenomen Svaka socijalna grupa manja ili veća posjeduje određeni oblik kulture sjećanja
U prethodnim poglavljima ovog rada bitno se isticalo to da je Ć Sijarić u svojim
putopisima prvenstveno u Zapisima o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi nastojao
sačuvati sjećanje na prošlost te na taj način stvoriti neraskidivu vezu prošlosti i
sadašnjosti a tu vezu isključivo stvara na temeljima prostora i vremena Upravo se smatra
da ono što je prostor za umijeće pamćenja vrijeme je za kulturu sjećanja Tako kultura
sjećanja počiva najviše na oblicima odnosa prema prošlosti dakle u sjećanju se
rekonstruira prošlost Međutim ta prošlost kao takva mora ući u svijest jer ne smije
sasvim nestati moraju postojati svjedočanstva a koja moraju iskazivati neku
karakterističnu diferenciju
Svaka ličnost i svaki historijski fakt se već u svom prispijeću u pamćenje transponiraju u
neki nauk pojam simbol tako oni dobivaju neki smisao postaju element idejnog sistema
društva Iz ove suigre pojmova i iskustva nastaje ono što želimo nazvati figurama sjećanja
Figure sjećanja određuju tri obilježja konkretni spoj s vremenom i prostorom spoj sa
nekom grupom i rekonstruktivnost kao poseban postupak Figure sjećanja su uvijek
prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila Sijarića riječ je o oživljenom
prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu Pojam prostora obuhvata i
svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu (namještaj uređaji prostorije sa svojom
specifičnom uređenošću) što pruža sliku stabilnosti U putopisu Herceg-Bosno i tvoji
gradovi dominantan je spoj s vremenom i prostorom Kada govori o gradu Travniku
Sijarić spaja prošlost i budućnost u obliku tvrđave
Dugo poslije pada Bosne pod Turke Travnik je bio jedno malo mjesto ndash sa malo dućana i
sa hanom ali i sa svojom tvrdom tvrđavom iznad sebe koja je značila sigurnost onih koji tu
žive To je danas onaj stari dio Travnika koji se zove Stara varoš i u kojem je Nova
džamija ndash to jest bila nova u jedno vrlo davno vrijeme kad je načinjena ndash čak godine
1549 što znači da je ta Nova džamija jedna od najstarijih u cijeloj Bosni a reklo bi se i
najljepših
Historija slijedi pamćenje a kulturno pamćenje se usmjerava na fiksne tačke u prošlosti
Međutim prošlost kao takva ndash u tom obliku se ne može održati ona se preoblikuje u
simboličke figure za koje se veže određeno sjećanje Razne pripovijesti one istinite i
neistinite također su figure sjećanja Za kulturno pamćenje nije bitna faktična već
44
prisjećana povijest Tako da su i mitovi figure sjećanja Mnoge priče čija istinitost nije
provjerena i ustanovljena (možemo ih nazvati legendama) također su figure sjećanja a
takve priče u velikoj mjeri pronalazimo i u Sijarićevoj putopisnoj prozi Pišući o Drini
Sijarić priča priču o dvjema sestrama koje su gradile dva grada Jerina s lijeve a njena
sestra sa desne strane Drine Kako je grad sa desne strane bio veći Jerina je zbog toga
otrovala svoju sestru
Ali priča tu nije stala i ide dalje ndash slika Jerinu kao golu ženu i raspusnicu Mlada gola i
željna mladića ndash ona ih je uvodila u svoje odaje da je obljube a poslije bacala ih u Drinu
I sve dok se gore gradio grad Drina je dolje odnosila mladiće Majstori su o tome morali
da ćute A što riječima nisu smjeli da kažu kazali su svojim dlijetima Na jednoj ploči
uzidanoj isklesali su golu ženu ndash u položaju grozno razvratnom da time kažu kakva je
Jerina I tako je kamen govorio ono što jezik nije smio
Kulturno pamćenje uvijek ima svoje posebne nosioce to su najčešće učitelji sveštenici
pisari učenjaci a što svakako možemo povezati sa putopiscem Ć Sijarićem U ulozi
putnika Sijarić čuva sjećanje na Bosnu i Hercegovinu (prvenstveno njene gradove) i
sjećanje na mračnu prošlost kakvo je ono u putopisu Oslobođeni Jasenovac Kulturno
pamćenje se kroz slijed generacija održava putem kulture što sa sobom povlači pitanje
identiteta Identitet se uspostavlja preko pamćenja i sjećanja Tako jedna grupa svoj grupni
identitet može reproducirati samo pamćenjem a osnovu pamćenja čini kultura
Putopis kao takva forma ima upravo taj zadatak da sačuva identitet jedne čitave grupe
Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku prošlost govore o
drevnim gradovima bosanskim kraljevima banovima feudalcima pašama agama i
begovima kazuju o Bosni i Hercegovini Bosancima i Hercegovcima o njihovim
sudbinama I samo ljudsko postojanje zamislivo je samo na tlu i u okviru kulture i društva
Svijest o socijalnom pripadanju (kolektivnom identitetu) temelji se na zajedničkom znanju
i zajedničkom pamćenju koje je obilježeno govorom Kada je riječ o identitetu i njegovom
značaju vjerovatno najviše do izražaja dolazi zapis Tvrdi mi grad Bobovac gdje Sijarić
govori o najznačajnijem i najbolje utvrđenom gradu srednjovjekovne Bosne kojeg je
podigao ban Stjepan II Kotromanić prije prve polovine 14 stoljeća
Bobovac je bio u centru zemlje bosanske ndash u gorostasnom i od puteva udaljenom kraju u
onom gdje je bio i dvor bosanskih banova to jest prijestonica zemlje i vjerovalo se dokle
se god drži tvrdi Bobovac držaće se i cijela Bosna iz ovog se grada branila Bosna I sva
njena snaga bila je tu U tom kamenu ndash na kamenu u tim zidovima što su strčali kao da su
iz stijene izrasli Danas vam to liči na zube starca Jer ono što je nekad krepko stajalo i
45
prijetilo oburvalo se kule tabije podzidi ndash danas su samo gomile ili ako još stoje ndash stoje
žalosno
Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom 20 stoljeća izdvaja se figura
kulturalnog pamćenja Tzv mjesta pamćenja koja književni tekstovi obnavljaju skupom
simboličkih figura javljaju se u funkciji pohranjivanja utemeljenja i očuvanja znanja o
sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke prošlosti U skupu simboličkih
slika stvara se sistem kulture pamćenja koji se u književnim djelima najviše postiže
intertekstualnošću
Mnogi književni teoretičari i kritičari smatraju da je prostor bitan element proznih
književnih djela u cjelosti U Kritici čistog uma Immanuel Kant određuje prostor i
vrijeme kao nužne oblike svake spoznaje počevši od elementarnih opažanja i predstava U
dvadesetom stoljeću veliku pažnju prostoru posvećivali su Max Weber E Durkheim G
Simmel M Foucault i E Husserl To tzv povezivanje književnosti s geografijom dogodilo
se 90-ih godina dvadesetoga stoljeća a pitanje prostora postala je važna tema u mnogim
područjima književnosti Prostor ima zadatak da omogući liku da se kreće da se snalazi da
kroz prostor iskazuje neke svoje osobine karakteristike i vlastite probleme egzistencije
Motiv prostora se u književnom djelu nije dovoljno izučavao Bahtin kaže bdquoProces
osvajanja realnog istorijskog vremena i prostora i realnog istorijskog čoveka koji se nalazio
u njima u književnosti je tekao komplikovano i isprekidanoldquo Bahtin povezuje vrijeme i
prostor i daje mu zajednički naziv hronotop On je zastupao tezu da su osvajane pojedine
strane vremena i prostora dostupne na određenom povijesnom stepenu razvoja
čovječanstva ali ne u dovoljnoj mjeri Bahtin je još i dodao da je došlo vrijeme kada se na
prostor u književnim djelima treba gledati kao na nešto bitno i u skladu sa vremenom jer
je značajno izražavanje neraskidivosti prostora i vremena Prostorna i vremenska obilježja
se stapaju u jednu konkretnu cjelinu vrijeme se bdquosteželdquo postaje umjetnički vidljivo a taj
prostor se uvlači u kretanje vremena sižea Obilježja vremena razotkrivaju se u prostoru a
prostor se osmišljava i meri vremenom
Kada je u pitanju gradski prostor u književnosti Richard Lehan navodi kako grad uvijek
igra veliku ulogu u ljudskoj sudbini bez obzira na način kako je predstavljen te da urbani
konstrukti moraju biti neprestano preispitivani jer su oni artificijelni i diverzni Upravo je
taj gradski prostor često obilježen nelagodom odbojnošću strahom i neprilagođenošću
nasuprot idiličnom i bdquorajskomldquo selu
Tijelo se stjecajem okolnosti našlo u mrskom gradu dok zarobljena bolesna duša žudi za
povratkom u iskon na selo u čedno pastoralno okruženje u zdravlje u čistoću identiteta
46
Za razliku od artificijalnoga grada selo je tijesno povezano sa prirodnom slikom svijeta
Stoga realisti nisu voljeli grad i o urbanoj civilizaciji pišu gotovo isključivo kao o otuđenoj
formi života
U razdoblju moderne prepoznaje se veće zanimanje za urbanu tematiku i fenomene
gradske civilizacije Ona donosi i sasvim novo viđenje grada kao slojevitog prostora u
kojem se pokazuju različite kulturne političke društvene nacionalne i umjetničke
vrijednosti Upravo u razdoblju moderne prvi put se u književnosti grad počinje promatrati
kao proces kao simultanost različitosti Modernistički pisci predstavljaju grad kao
kompleksnu strukturu koja postaje poticaj za čisto mentalne procese Grad postaje mjesto
duševnih kriza U čovjeku se javlja nemir strah nelagoda i beznađe
Dean Duda napominje da djelovanje nadmašuje viđenje u svakodnevnim pričama o
prostoru a to jednostavno znači da se prostor proizvodi kretanjem
Već u samom smislu i razlogu nastanku putopisa Oslobođeni Jasenovac izdvaja se figura
najvećeg sabirnog logora u nekadašnjoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj logor Jasenovac
Sam pojam bdquosabirni logorldquo kao vrsta zatvora koja je stvorena za političke protivnike
pripadnike pojedinih etničkih ili religijskih grupa civila iz kritičnog vojnog područja ili
bilo koju grupu ljudi povlači sa sobom sve negativne konotacije Ćamil Sijarić taj prostor
uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na smrt pa
pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Cjelokupan taj prizor izaziva strah a gluha
tišina smrad od blata od truleži od gasova i same zemlje pojačava to nezaobilazno
osjećanje u njemu Smrt je osnovna misao koja prati ovaj prostor Sijarić ističe da je drveće
i ptice na njima jedino što pokazuje trag života osim toga tu ništa više nije živo
Zato je ova zemlja tako utabana
Zato je tako jadna
Sada je sva crna I ćutljiva Kao kakvo živo a jadno biće koje je mnogo propatilo Ovdje
ima drveća i na njemu ima ptica I reklo bi se da više ništa živo tu nema
Ovo je bilo mjesto umiranja
Logor smrti
Bilo mu je ime Jasenovac
Kroz njegovu kapiju ulazilo se ali se nije i izlazilo
Također Sijarić napominje da to i nije neki veliki prostor ali da je užasan zbog svega
onoga što se na njemu vidi Za njega je to groblje koje se širi i nema granica Možda
jedinu simboliku života pruža slika čovjeka koji je nekako uspio preživjeti između tih
mrtvih ljudskih tijela
47
I eno s kraja vode sa blatne obale između panjeva i vrbovog granja jedan čovjek ustaje
Diže se gore kao avet Poderan je mokar i kaljav Lice mu je u maljama i staro Mršav je i
jadan i izgleda tako kao da je već bio jednom umro pa nekim slučajem oživio i ustao
odozdo između mrtvih Ustajanjem jednog živog čovjeka iz ovog beskrajnog groblja u
vodi bio sam zbunjen i preplašen
D Duda također ističe kako je učestalost tegoba i prostora patnje (kakvo je upravo ovaj
prostor logora) u jasnoj opreci naspram domovine i slobode ali isto tako i jasno definirane
klasne pozicije tj socijalnog statusa Ono možda što je karakteristično za prostor logora i
sam ovaj putopis je i to što Sijarić u samom djelu ne opisuje dovoljno čovjeka zatočenika
njegove misli osjećanja i strah Sve se to nazire u cjelokupnom djelu sva ta osjećanja i
strahovi čovjeka koji očekuje smrt su podloga ovog putopisa ali konkretnih opisa
pronalazimo samo na nekoliko mjesta a jedan takav je i sljedeći
Čovjek u logoru mnogo vidi ali sve ne može vidjeti ndash jer šta vi znate koga sve to dovode na
obalu čujete kako se voz zaustavio i kako lokomotiva brekće i znate da su to tamo
dovedene nove žrtve Najedanput čujete ustaške psovke plač ženski vrisak zapomaganje
pisku djece i jasno vam je da to tamo ustaše ubijaju ženski glasovi se uvijek jače čuju
Žene pred smrt više protestuju nego muškarci A novodovedeni zatočenici više od starih
Možemo uočiti da kod Sijarića često imamo pozivanje na određene objekte i mjesta To su
prvenstveno gradovi i logor u Oslobođenom Jasenovcu Tako i ovdje svaki grad sam za
sebe predstavlja određeno mjesto mjesto pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i
njeno oživljavanje Srednjovjekovne gradine koje baš zbog toga što su gradine i to još
srednjovjekovne asociraju na prošlost dalju i od one koju poznaje i sam putopisac Smatra
se da se na određenim mjestima objektima u gradovima struktuira čovjekov život
njegovo ponašanje putanje koje slijedi kroz prostor i vrijeme jer grad kao takav
reflektira i utjelovljuje moć stvara red u prostoru i vremenu te disciplinu prostora i
vremena
U ovom putopisu (Oslobođeni Jasenovac) izdvaja se i bolnica kao još jedna
karakteristična figura prostora Namijenjena da liječi i time pomogne onima koji su
bolesni ovdje bolnica poprima sasvim drugačije značenje To je bila jedna baraka koja je
postojala samo formalno niti jedan bolesnik te bolnice nije izliječen Kako bi pred
međunarodnom komisijom prekrili tragove stravičnih zločina renovirali su tu bolnicu
Bitno je navesti to da ove podatke Ć Sijarić doznaje od preživjelog logoraša
Ustaše su tom prilikom pobili oko šesdeset bolesnika iz te bolnice onih koji su svojim
izgledom odavali pravo stanje logora Zatim su u bolnicu uneseni novi kreveti Uneseno je
48
i sve drugo što je jednoj bolnici potrebno A onda su ndash na kraju u bolnicu na nove krevete
i u nove postelje uvedeni novi bolesnici Ali oni nisu bili bolesni oni su bili zdravi ljudi ndash
koliko u logoru neko može da bude zdrav ali su i takvi jadno izgledali i imali da
predstavljaju bolesnike Tada smo dobili i nove logorske brojeve Bili su vrlo niski kako bi
se prikrilo pravo brojno stanje logora
U ovom stravičnom okruženju izdvaja se i religijski prostor Za D Dudu religijski prostor
je prostor susreta To je način stvaranja ljepote harmoničnosti i prirodnog idiličnog
prostora Kao i bolnica i ovdje je religijski prostor sasvim formalan Godine 1941 i 1942
u logoru su bili zaveli bogosluženje Za katoličku crkvu i džamiju uređene su bile posebne
sobe
Pop je bio neki Zvonko Brekalo Umro je od tifusa A hodža jedan zatočenik Ustaše su ga
uniformisali dali su mu čin satnika ndash a odmah zatim likvidirali ga ndash objesili su ga
Figuru smrti i grobnice pronalazimo i u putopisu Zapis o gradovima tačnije u zapisu O
Lenjingradu gdje Sijarić govori o stradanjima u Drugom svjetskom ratu Na specifičan
način opisuje grobnice te zajedničke masovne grobnice koje spajaju one sa istim tragičnim
sudbinama a koje su i nazvali bdquobratskim mogilamaldquo Sijarić kazuje o svim žrtvama rata o
tom besmislu koje ne donosi ništa dobro a uzima puno više o svakom pojedincu koji
izgubi dragu osobu
Tu među njih uđi ćutke S kapom u ruci S mislima da su to žrtve kakve si i ti imao u svojoj
zemlji Tako ćeš moći lakše da hodiš kroz ove beskrajne bdquobratske mogileldquo I zublja koja
nad njima gori podsjetiće te na zublje žrtvama u tvojoj zemlji Pa ti ovo groblje dođe kao
ono u tvojoj zemlji ndash nad kojim si već lio svoju suzu za drugovima za prijateljima za
poznanicima I nije ti drukčije nego da ovdje leže i tvoji ndash tvoji znanci
Sijarić piše i o porodici Savič koja je nastradala u tom ratu Posebno ističe bilješke
djevojčice Tanje najmlađe u toj porodici
Kao učenica Tanja je napisala jedno pismo o stradanjima svoje porodice Kratka hronika
djevojčice Tanje svakako da podsjeća i samim tim može se usporediti sa dnevnikom Ane
Frank trinaestogodišnje Židovke koja je u tajnom skrovištu bilježila svoje misli osjećanja
i strahove Te djevojčice dijelile su istu sudbinu jedne od mnogobrojnih žrtava Drugog
svjetskog rata
49
Zaključak Govoreći o književnim vrstama koje ujedinjuju povijesno-znanstveni interes s umjetničkim
oblikovanjem Milivoj Solar kaže ldquoMeđu takvim književno-znanstvenim vrstama od
posebne je važnosti također putopis S jedne strane on može predstavljati doprinos
geografiji ili etnografiji dok s druge strane predstavlja osobitu književnu vrstu u kojoj je
putovanje i opis proputovanih predjela ili zemalja povod za šire umjetničko oblikovanje
zapažanja dojmova i razmišljanja o svemu onom što putopisca zaokuplja tokom
putovanjaldquoemspČesto se na taj način putopis približava eseju ili romanu u kojemu je fabula
organizirana kao slijed događaja koji seemspzbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine
likova Iako postoji to mišljenje da se putopis približava eseju ili romanu i isto tako da se u
posljednje vrijeme pokazuje veći interes za takvim književnim žanrom putopis je svakako
manje istraženo proučavano i na kraju krajeva čitano područje To se pokazuje i kada je u
pitanju Ćamil Sijarić poznatiji je Sijarić romanopisac nego Sijarić putopisac
Ako se vratimo na mišljenje M Solara da je u putopisu fabula organizirana kao slijed
događaja koji se zbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine njih to bismo mogli
povezati sa ovim piscem bar konkretno u putopisu Oslobođeni Jasenovac dok Zapisi o
gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi djeluju na posve drugačiji način Sijarić se više
50
bazira na historiju koja se polahko zaboravlja i kao da nastoji da je spasi od tog zaborava
Njegovi likovi su usputni i bez nekog posebnog značaja osim ako nije riječ o nekoj
historijskoj ličnosti Međutim tu se opet izdvaja Oslobođeni Jasenovac u kojem jedan lik
preuzima ulogu naratora pa kao bivši logoraš grobar priča svoje doživljaje koji djeluju
kao neka vrsta ispovijesti Onog trenutka kada Sijarić govori o historijskim ličnostima
govori ono što je manje i više poznato
Često ne nudi ništa novo i novost nije način njegovog postizanja zanimljivosti ali on je
pisac koji odlično poznaje mjesto na koje putuje a posebno historiju iako nije historičar
već uvijek u svakom smislu samo pisac Njegova historijska priča nije puko kazivanje
činjenica već pravi književno-umjetnički tekst Anegdote i legende su ono što krasi
njegovo pisanje i doprinosi toj zanimljivosti Pokazalo se da su doba mjesto i trajanje
ključni elementi Sijarićevog putopisa On je vremenski i prostorno ovjekovječio i sadašnji
ali i daleki i zagubljeni teritorij Bosne i Hercegovine
Ostavio je jasnu sliku njenih ljudi njihovu historiju i legendu nacionalnu i vjersku
isprepletenost i suprotstavljenost ujedno i pitome i surove prirode te običaja
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti tj putopiščeva objašnjenja o razlozima nastanka nekog
putopisa najčešće se nalaze u samom predgovoru Pokazalo se da je to slučaj i u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja a zatim
vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa putovanja
Sijarić kao razlog svog putovanja navodi tu činjenicu da jugoslavenski srednjovjekovni
gradovi nisu dovoljno istraženi U Oslobođenom Jasenovcu okvir predstavlja uvodna
rečenica Sijarić kaže ldquoIšao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjetildquo
Razlog njegovog putovanja u Jasenovac je namjera da otkrije sve te strahote koje su se
desile s tim da ni sam pisac ne sluti šta će sve zateći i vidjeti
Vjerovatno dvije najvažnije značajke putopisnog subjekta su snalažljivost i perceptivna
usmjerenost Neki se putopisci baziraju na opise historijskih znamenitosti neki na
tradiciju svakodnevni život neki na opise prirode a Sijarić u svoje putopise kombinira sve
te elemente Najviše bdquoizravnih susretaldquo sa putopiscem imamo onda kada opisuje neku
znamenitost prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi U Zapisima o
gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih dijelova kada se opisuju putevi i
historijske znamenitosti Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi Kako je
i navedeno to se najbolje može vidjeti u tekstu Putovati znači ndash vidjeti
Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje
je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost
51
putopisnog svijeta Oba Sijarićeva putopisa Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji
gradovi prvenstveno su usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje
mjestima građevinama i običajima To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj
izvještajnoj ili naučnoj obradi Međutim u tim pripovijedanjima i opisivanjima
pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici samog putopisa S druge strane u
slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se drugačije odlike U tom djelu
pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju istu poziciju u samom
tekstu
Dotematizacija uključuje obavijesti kojima se nadograđuje osnovno putopisno izlaganje i
postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za približavanje
putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta Dva osnovna
postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija figuralnim
postupcima U Sijarićevim putopisima prisutan je figuralni postupak dotematizacije ali i
naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj baštini uz karakterističan književno-
estetski stil
Figure sjećanja su uvijek prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila
Sijarića riječ je o oživljenom prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu
Pojam prostora obuhvata i svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu Figure sjećanja
su uvijek prostorno i vremenski konkretne Putopis ima zadatak da sačuva identitet jedne
čitave zajednice Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku
prošlost U Oslobođenom Jasenovcu u prvom planu izdvaja se figura logora Ovaj pisac taj
prostor uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na
smrt pa pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Sijarić piše isključivo o gradu i
gradskim običajima jer za njega svaki grad predstavlja određeno mjesto mjesto
pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i njeno oživljavanje
52
O piscu
Ćamil Sijarić je da još ovo kažem na kraju bio neobično pitoreskna pojava u našem
ljudskom svijetu i već za života postao predmet mnogih priča i anegdota Bio je oličenje
drevne jednostavnosti i neposrednosti U neprirodnom svijetu bio je prirodan čovjek
Ćamil Sijarić rođen je 18 decembra 1913 godine u Šipovicama kod Bijelog Polja u Crnoj
Gori u jako imućnoj zemljoradničkoj porodici Rano ostaje bez oba roditelja te odrasta
kod strica Osnovnu školu završio je u Godijevu u Bijelom Polju a odemsp1927 doemsp1935
godine pohađa Veliku medresu kralja Aleksandra uemspSkopljuemspiz koje je zbog političke
aktivnosti bio isključen Školovanje nastavlja u Vranju i u gimnaziji maturiraemsp1936
godine Iste te godine upisuje Pravni fakultet uemspBeogradu Diplomirao jeemsp1940 godine a
za vrijeme Drugog svjetskog rataemspslužbuje uemspSarajevuemspMostaruemspBosanskoj Gradiški
iemspBanjaluci Za sekretara Suda narodne časti u Banjaluci izabran jeemsp1945 godine potom je
novinar lista Glas i dramaturg Narodnog pozorišta u Banjaluci U Sarajevo prelaziemsp1947
godine radi u redakciji lista Pregled a potom je u Glavnom odboru Narodnog fronta i
redakciji Zadrugara U literarnu sekciju Radio Sarajeva prelaziemsp1951 godine i tu ostaje
sve do odlaska u mirovinuemsp1983 godine
Već kao đak Velike medrese u Soplju pokazuje interesovanje za književni rad U toj školi
bio je predsjednik literarne družine koja je izdavala časopis bdquoVesnikldquo u kojem je objavio
svoje prve književne radove ndash pjesme 1929 godine Bavio se i sakupljanjem narodnih
epskih pjesama u rodnom Bihoru koje je poslao Srpskoj akademiji nauka u Beogradu (i
danas se te pjesme čuvaju u arhivi spomenute akademije) Književni rad nastavlja
53
objavljujući pjesme u bdquoGajretuldquo bdquoŽeni danasldquo i bdquoPregleduldquo Za vrijeme rata ništa ne
objavljuje Bio je redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i
Akademije naua i umjetnosti Crne Gore
Nagrađen je brojnim nagradama kao što su 27-julska nagrada SR Bosne i Hercegovine
13-julska nagrada SR Crne Gore Andrićeva nagrada i dr
Umro jeemsp6 decembraemsp1989 godine
SažetakPutopis kao forma razvija se još u antici To je književna vrsta tematski oblikovana
putovanjem putopisca koji pripovjeda zgode na putu opisuje prostore kojima putuje i
mjesta na kojima boravi iznosi svoja zapažanja o ljudima koje na putu susreće o njihovim
običajima i načinu života te često o kulturnim i umjetničkim znamenitostima određenih
krajeva Za Ćamila Sijarića putopis je jednostavno opis putovanja zajedno i geografija i
historija i etnografija Historijska priča je ona koja zauzima primarno mjesto u njegovom
putopisnom opusu U ovom masterskom radu prikazali su se Sijarićevi putopisi Zapis o
gradovima Herceg-Bosno i tvoji gradovi i Jasenovac Knjiga Zapisi o gradovima
objavljena je 1970 godine a 1986 Sijarić objavljuje putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi
Po tematici se ovaj putopis može izjednačiti sa putopisom Zapisi o gradovima dok je
Oslobođeni Jasenovac i svojom formom i sadržajem ustrojen na potpuno drugačiji način
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta
Pokazalo se kako te obavijesti pronalazimo u predgovoru ali i u pojedinim zapisima unutar
putopisa Kada je riječ o zanimljivosti mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive
zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru međutim ovaj pisac ipak sve što je
zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način posebno u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi Usputne priče anegdote i legende su osnovni elementi
kojima Sijarić postiže zanimljivost i novost Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna
izražajna postupka u putopisu Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom
20 stoljeća izdvaja se figura kulturalnog pamćenja Ta tzv mjesta pamćenja javljaju se u
funkciji očuvanja znanja o sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke
54
prošlosti Ovi putopisi sadrže niz figura kulturalnih pamćenja kao što se i pokazalo u
samom radu
SummaryTravelouge as form was developed in the classical period It is a literatur category
thematicly shaped with travelers journey in which he narrates about events descripes
places he has seen people he met their customs and way of living and often about cultural
and artistic sights of specific areas For Ćamil Sijarić travelouge is simply description of
travels including geography history and etnhography Historical story is primar in his
travelouge opus This master thresis showed us Sijarićs travelouges Zapis o gradovima
Herceg-Bosno i tvoji gradovi and Jasenovac Zapis o gradovima was published 1970
Herceg-Bosno i tvoji gradovi 1986 Thematically they are very similar while Jasenovac is
with its form and content established differently Framework and notices are authors
expalanations for writing the text We found notices in preface but also in the text of
travelouge Critics claim that most interesting events happen in unknown and far places
However this author search for new and ineresting in his country in a completly different
way as shown in Herceg-Bosno i tvoji gradovi Side stories anecdotes and mhyts are basic
elements for Sijarićs new and interesting storytelling As expressed element of literature of
late 19 and 20 century it stands out figure of cultural memory Those cedilcedil memory placesldquo
occur as intent to preserve knowledge about ourselfs recall historicaly endangered
meaning of common past These travelouges contain series of cultural memories as
shown
55
Literatura Assmann Jann Kulturno pamćenje Pismo sjećanje i politički identitet u ranim
visokim kulturama s njemačkog preveo Vahidin Preljević Biblioteka tEKST
Zenica 2005
Bahtin Mihail Oblici vremena i kronotopa u romanuMatica hrvatska kolo 3
(2008)
Dizdarević Faruk Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila
Sijarića Avlija-portal za kulturu književnost i društvene teme Dostupno na
httpwwwavlijameesejifaruk-dizdarevic-stradalnistvo-kao-umjetnicka-vizija-u-
knjizevnom-djelu-camila-sijarica (2352014)
Duda Dean Priča i putovnje hrvatski romantičarski putopis kao pripovjedni žanr
Matica hrvatska Zagreb 1998
Duda Dean Kultura putovanja Naklada Ljevak Zagreb 2012
Galić Gordana Vladimir Nazor od Splita do piramida - tekst imaginacija
reprezentacija Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske Dostupno
na httphrcaksrcehr86365 (1352014)
Hrvatska opća enciklopedija Leksikografski zavod Miroslav Krleža Zagreb 2008
Dostupno na httpwwwenciklopedijahrNatuknicaaspxID=51177
Isaković Alija Hodoljublje Svjetlost Sarajevo 1973
Kulenović Tvrtko (priredio) Ćamil Sijarić- Zapisi Izabrana djela I-X knjiga
deveta Veselin Masleša Sarajevo 1991
Kulenović Tvrtko Ćamilovi putopisi Diwan - časopis za kulturu Javna biblioteka
Alija Isaković Dostupno na httpwwwdiwanmagcombaarhivadiwan7-
8sadrzajsadrzaj14htm (562014)
Lešić Zdenko i Martinović Juraj (ur) Naučni skup Književno djelo Ćamila
Sijarića Sarajevo 2003
Ivan Lovrenović (2012) Prostori putopisa Dostupno na
httpivanlovrenoviccom201203prostori-putopisa-2 (2762014)
Miličić Irena Teoretičari hodočasnici činovnici tri vrtse renesansnih putopisnih
tekstova Zagreb 2010 Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske
Dostupno na httphrcaksrcehr56766 (1152014)
Nemec Krešimir Čitanje grada Ljevak Zagreb 2010
56
Sijarić Ćamil Zapisi o gradovima Zadruga Sarajevo 1976
Todorova Marija Imaginarni Balkan prevele s engleskog A B Vučen i D
Starčević Biblioteka XX vek 2 izdanje 2006
Zvrko Husein Ćamil Sijarić- pripovjedna proza Dobra knjiga Sarajevo 2013
39
Sijarić ujednačenim pripovjedačkim tokom izlaže različite načine stradanja tih zatočenika
Međutim ono što upotpunjuje tu sliku svakako su opisi prvenstveno onoga što je vidio
ali isto tako i onoga što je osjetio i doživio gledajući jedan takav užasan prizor
I tu vam čovjeka nije strah od smrti nego od toga kakvom će ga smrću umoriti Rekao sam
vam da je ona od vatre najgora I stoga mnogi ndash kad čuju one jauke preko vode i vide otud
odbljesak vatre ne čekaju drugu noć iduću noć svoju noć ndash noć takvu nego se sami
ubijaju
U putopisu Oslobođeni Jasenovac pronalazimo niz opisa koji su posebno efektni i samim
tim privlače pažnju čitaoca Na samom početku djela u onome što se u ovom radu izdvaja
kao okvir ovog putopisa Ćamil Sijarić ističe namjeru svog putovanja u Jasenovac Odlazi
na to putovanje da opiše ono što će vidjeti Onog trenutka kada stiže ispred logora
Jasenovac zatiče samo ruševine kuća nešto što je bilo ljudsko naselje zatiče paljevinu i
pustoš Sijarić efektno opisuje ono što trenutno vidi a što na samom početku svog
putovanja nije ni slutio da će vidjeti
Karakterističan je i opis rode prvog živog stvorenja kojeg pisac zatiče u Jasenovcu Postoji
mnogo mitova simbola i vjerovanja u raznim kulturama koja su povezana sa rodama
Vijekovima su ove ptice povezivane sa bebama i porodicom gdje je roda simbol početka
života Ćamil Sijarić u Jasenovcu zatiče rodu bijelu visoku gdje stoji na visokom odžaku
oko kojeg se zidovi nisu održali Jedini glas u mrtvoj tišini i jedino živo stvorenje u
jezivom Jasenovcu djeluje kao potpuni paradoks što i pisac vrlo slikovito opisuje
Stoji i gleda nekud u daljinu Tu joj je i gnijezdo ndash crni se veliko cijela gomila granja i
zemlje ndash i u njemu ona Roda Noga joj je duga i tanka kao vlat žita Ponekad se okrene i
gleda ispod sebe opustjelo naselje tako kao da se čudi i pita šta je to bilo šta je to moglo
tako da bude tako da se dogodi tako da se učini A svijet je dolje pod njom izgledao kao
da je doživio potop ndash koji je u svom gnijezdu u Nojevom kovčegu preživjela samo ta ptica
ta roda
40
DotematizacijaMatoš ističe kako putopisac može biti učenjak i šaljivdžija slikar i psiholog fantast i
realist jer u široki okvir putopisa pristaju sve literarne vrste
Dotematizacija uključuje tipove znanja ili obavijesti kojima se nadograđuje osnovno
putopisno izlaganje i postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za
približavanje putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta jer
se osnovnoj strukturi putovanja i opisu predmetnosti mogu dodavati različite tematske
cjeline u kojima se subjekt može pokazati kao vješt pisac ili zanimljiv mislilac Upravo se
postupkom dotematizacije temeljnog putopisnog zbivanja ostvaruje složenost putopisnog
diskursa i omogućuje posredno upoznavanje putopisca i njegova idejnoga svijeta
Branimir Donat hrvatski književni kritičar smatra da je struktura beletrističkog putopisa
za razliku od načina oblikovanja putopisnog teksta kojim dominira naučni način izlaganja
uvijek pružala piscima šanse da govore o svemu i svačemu omogućavala im je da digresija
postane važna okosnica pripovijedanja i da se u okviru reportaže dotaknu i onih tema koje
su se prije gotovo isključivo povezivale uz priču ili roman
Dva osnovna postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija
figuralnim postupcima Uz misaonu nadogradnju koja se u putopisu najčešće javalja kao
manja tekstualna cjelina i svojom motivskom zaokupljenošću upućuje na posebnu
autonomiju upravo tropi i figure značenja pridonese literarizaciji žanra Dean Duda prvi
postupak naziva izravnom a drugi neizravnom dotematizacijom
Primjer osnovne misaone nadogradnje uočavamo u putopisu Herceg-Bosno i tvoji gradovi
gdje pisac slušajući ljubavnu pjesmu razmišlja o sastancima i rastancima ljudima koje
41
spajaju i rastavljaju putevi Razmišlja o prolaznosti života o čovjeku koji je i neprimijetan
u vremenu koje dolazi i prolazi o putu koji čovjeka odvede negdje ali ga i ne vrati
I mi koji niz te puteve nekog pratimo ili sretnemo uvijek smo jedno uzbuđenje jedno
zažareno ljudsko osjećanje jedna teška žalost ili radovanje Put je nešto drugačije od
svega ostalog On je ono što nas spaja ili razdvaja i pred čim često kane naša suza Jer
nekog za kim smo digli svoju ruku da pozdravimo i ispratimo ubrzo će upiti daljina i za
njim ostati prazan put Šta teških briga šta divnih želja šta čežnja šta nada šta pitanja i
pogleda upućujemo ponekad niz put a on ostaje nijem i prazan a dug kao vječnost jer
koliko ih je odveo nekud nekakv put a da ih nije vratio I koliko je duž putova ljudskih
mramorova
Misaona nadogradnja pretvara putopis u ogled i proširujući osnovnu temu putovanja
približava ga hijerarhijski višim žanrovima To je samostalna cjelina koju razlog
putopiščeva nadahnuća povezuje sa događajnim slijedom putovanja Figuralni postupak
dotematizacije nije nužno vezan uz misaonu nadogradnju i može se pojaviti na bilo kojem
mjestu u tekstu Njime se putopisni diskurs širi kao zapažanje dosjetka ili kratka priča
Subjekt putopisnog diskursa dotematizacijskim postupcima pokazuje književno umijeće
slično onome koje se podrazumijeva u hijerarhijski višim vrstama
Postupak dotematizacije pronalazimo i u Oslobođenom Jasenovcu gdje krvavi dječiji
siperčić i na njemu crvenim koncem izvezen patuljak koji za sobom vodi puža u Sijariću
budi razna razmišljanja i pitanja Razmišlja o ratu o tome kako je neko imao sreće i ostao
živ a neko drugi opet iako je sačuvao život izgubio je razum a oni treći koji su se
izgubili u ovom ratu više se nikada neće vratiti
Dani su majski Godina je 1945 Putevima ndash kud god pogledate prolaze vojske Kraj rata
je toliko blizu da prosto možete da ga vidite Neko će se iz njega srećan vratiti Neko lud A
neko Sjetio sam se onog krvavog dječijeg siperčića sa patuljkom i pužem izvezenim
crvenim koncem pa patuljak vodi za rogove puža Ta se mala družina neće vratiti
Prolaze odnekud jednako vojske I sva ti je zemlja čudna ndash i kao da nije ona stara zemlja
nego neka nova koja dolazi samo jednom i samo s proljeća
Mogli bismo zaključiti da upravo taj emotivni dio teksta ta uvjetno rečeno bdquoemotivna
nadogradnjaldquo (kao što je navedeni citat) otkriva ličnost putopisnog subjekta te njegova
shvatanja prirode života čovjeka i prolaznosti U Sijarićevim putopisima prisutan je
figuralni postupak dotematizacije ali i naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj
baštini uz karakterističan književno-estetski stil Takav postupak prepoznajemo u zapisu
Boja riječ i kamen kada Sijarić piše o Jajcu kojeg mnogi slikari slikaju isključivo zbog
42
vodopada sa čim se ovaj putopisac ne slaže Jajce je grad koji ima historiju i koji se nalazi
u Bosni pa ga zbog toga i treba slikati Sijarić ističe kako je nekadašnja nezavisna
bogumilska Bosna u svoje vrijeme bila okupila duhove slobodarske protiv dogme i protiv
crkve U Bosnu se dolazilo i prolazilo da se nadahne slobodama u nju se dolazilo i
dogovaralo i odatle se borilo Ovakve primjere naučnog postupka dotematizacije isključivo
pronalazimo u putopisu Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi dok je
figuralni postupak dotematizacije najviše zastupljen u Oslobođenom Jasenovcu a takvim
postupkom putopisni diskurs se širi i preobražava u esej i kratku priču
Figure kulturalnog pamćenjaPojam bdquoumijeća pamćenjaldquo (ars memorativa) prvenstveno se veže za zapadnjačku tradiciju
Grčki pjesnik Simonid (živio je u 6 st pr n e) izdvaja se kao tvorac općenito umijeća
pamćenja te ovo umijeće definira kao jednu od pet oblasti retorike Smatra se da je
Ciceron najbolje objasnio mnemotehniku u smislu da se princip mnemotehnike sastoji u
43
tome da se odaberu određena mjesta te da se stvore mentalne slike za stvari i mjesta koja
se žele zadržati u svijesti Kada je riječ o pamćenju razlikuje se prirodno i artificijelno a
umijeće pamćenja temelj je artificijelnog pamćenja a kultura sjećanja je univerzalni
fenomen Svaka socijalna grupa manja ili veća posjeduje određeni oblik kulture sjećanja
U prethodnim poglavljima ovog rada bitno se isticalo to da je Ć Sijarić u svojim
putopisima prvenstveno u Zapisima o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi nastojao
sačuvati sjećanje na prošlost te na taj način stvoriti neraskidivu vezu prošlosti i
sadašnjosti a tu vezu isključivo stvara na temeljima prostora i vremena Upravo se smatra
da ono što je prostor za umijeće pamćenja vrijeme je za kulturu sjećanja Tako kultura
sjećanja počiva najviše na oblicima odnosa prema prošlosti dakle u sjećanju se
rekonstruira prošlost Međutim ta prošlost kao takva mora ući u svijest jer ne smije
sasvim nestati moraju postojati svjedočanstva a koja moraju iskazivati neku
karakterističnu diferenciju
Svaka ličnost i svaki historijski fakt se već u svom prispijeću u pamćenje transponiraju u
neki nauk pojam simbol tako oni dobivaju neki smisao postaju element idejnog sistema
društva Iz ove suigre pojmova i iskustva nastaje ono što želimo nazvati figurama sjećanja
Figure sjećanja određuju tri obilježja konkretni spoj s vremenom i prostorom spoj sa
nekom grupom i rekonstruktivnost kao poseban postupak Figure sjećanja su uvijek
prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila Sijarića riječ je o oživljenom
prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu Pojam prostora obuhvata i
svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu (namještaj uređaji prostorije sa svojom
specifičnom uređenošću) što pruža sliku stabilnosti U putopisu Herceg-Bosno i tvoji
gradovi dominantan je spoj s vremenom i prostorom Kada govori o gradu Travniku
Sijarić spaja prošlost i budućnost u obliku tvrđave
Dugo poslije pada Bosne pod Turke Travnik je bio jedno malo mjesto ndash sa malo dućana i
sa hanom ali i sa svojom tvrdom tvrđavom iznad sebe koja je značila sigurnost onih koji tu
žive To je danas onaj stari dio Travnika koji se zove Stara varoš i u kojem je Nova
džamija ndash to jest bila nova u jedno vrlo davno vrijeme kad je načinjena ndash čak godine
1549 što znači da je ta Nova džamija jedna od najstarijih u cijeloj Bosni a reklo bi se i
najljepših
Historija slijedi pamćenje a kulturno pamćenje se usmjerava na fiksne tačke u prošlosti
Međutim prošlost kao takva ndash u tom obliku se ne može održati ona se preoblikuje u
simboličke figure za koje se veže određeno sjećanje Razne pripovijesti one istinite i
neistinite također su figure sjećanja Za kulturno pamćenje nije bitna faktična već
44
prisjećana povijest Tako da su i mitovi figure sjećanja Mnoge priče čija istinitost nije
provjerena i ustanovljena (možemo ih nazvati legendama) također su figure sjećanja a
takve priče u velikoj mjeri pronalazimo i u Sijarićevoj putopisnoj prozi Pišući o Drini
Sijarić priča priču o dvjema sestrama koje su gradile dva grada Jerina s lijeve a njena
sestra sa desne strane Drine Kako je grad sa desne strane bio veći Jerina je zbog toga
otrovala svoju sestru
Ali priča tu nije stala i ide dalje ndash slika Jerinu kao golu ženu i raspusnicu Mlada gola i
željna mladića ndash ona ih je uvodila u svoje odaje da je obljube a poslije bacala ih u Drinu
I sve dok se gore gradio grad Drina je dolje odnosila mladiće Majstori su o tome morali
da ćute A što riječima nisu smjeli da kažu kazali su svojim dlijetima Na jednoj ploči
uzidanoj isklesali su golu ženu ndash u položaju grozno razvratnom da time kažu kakva je
Jerina I tako je kamen govorio ono što jezik nije smio
Kulturno pamćenje uvijek ima svoje posebne nosioce to su najčešće učitelji sveštenici
pisari učenjaci a što svakako možemo povezati sa putopiscem Ć Sijarićem U ulozi
putnika Sijarić čuva sjećanje na Bosnu i Hercegovinu (prvenstveno njene gradove) i
sjećanje na mračnu prošlost kakvo je ono u putopisu Oslobođeni Jasenovac Kulturno
pamćenje se kroz slijed generacija održava putem kulture što sa sobom povlači pitanje
identiteta Identitet se uspostavlja preko pamćenja i sjećanja Tako jedna grupa svoj grupni
identitet može reproducirati samo pamćenjem a osnovu pamćenja čini kultura
Putopis kao takva forma ima upravo taj zadatak da sačuva identitet jedne čitave grupe
Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku prošlost govore o
drevnim gradovima bosanskim kraljevima banovima feudalcima pašama agama i
begovima kazuju o Bosni i Hercegovini Bosancima i Hercegovcima o njihovim
sudbinama I samo ljudsko postojanje zamislivo je samo na tlu i u okviru kulture i društva
Svijest o socijalnom pripadanju (kolektivnom identitetu) temelji se na zajedničkom znanju
i zajedničkom pamćenju koje je obilježeno govorom Kada je riječ o identitetu i njegovom
značaju vjerovatno najviše do izražaja dolazi zapis Tvrdi mi grad Bobovac gdje Sijarić
govori o najznačajnijem i najbolje utvrđenom gradu srednjovjekovne Bosne kojeg je
podigao ban Stjepan II Kotromanić prije prve polovine 14 stoljeća
Bobovac je bio u centru zemlje bosanske ndash u gorostasnom i od puteva udaljenom kraju u
onom gdje je bio i dvor bosanskih banova to jest prijestonica zemlje i vjerovalo se dokle
se god drži tvrdi Bobovac držaće se i cijela Bosna iz ovog se grada branila Bosna I sva
njena snaga bila je tu U tom kamenu ndash na kamenu u tim zidovima što su strčali kao da su
iz stijene izrasli Danas vam to liči na zube starca Jer ono što je nekad krepko stajalo i
45
prijetilo oburvalo se kule tabije podzidi ndash danas su samo gomile ili ako još stoje ndash stoje
žalosno
Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom 20 stoljeća izdvaja se figura
kulturalnog pamćenja Tzv mjesta pamćenja koja književni tekstovi obnavljaju skupom
simboličkih figura javljaju se u funkciji pohranjivanja utemeljenja i očuvanja znanja o
sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke prošlosti U skupu simboličkih
slika stvara se sistem kulture pamćenja koji se u književnim djelima najviše postiže
intertekstualnošću
Mnogi književni teoretičari i kritičari smatraju da je prostor bitan element proznih
književnih djela u cjelosti U Kritici čistog uma Immanuel Kant određuje prostor i
vrijeme kao nužne oblike svake spoznaje počevši od elementarnih opažanja i predstava U
dvadesetom stoljeću veliku pažnju prostoru posvećivali su Max Weber E Durkheim G
Simmel M Foucault i E Husserl To tzv povezivanje književnosti s geografijom dogodilo
se 90-ih godina dvadesetoga stoljeća a pitanje prostora postala je važna tema u mnogim
područjima književnosti Prostor ima zadatak da omogući liku da se kreće da se snalazi da
kroz prostor iskazuje neke svoje osobine karakteristike i vlastite probleme egzistencije
Motiv prostora se u književnom djelu nije dovoljno izučavao Bahtin kaže bdquoProces
osvajanja realnog istorijskog vremena i prostora i realnog istorijskog čoveka koji se nalazio
u njima u književnosti je tekao komplikovano i isprekidanoldquo Bahtin povezuje vrijeme i
prostor i daje mu zajednički naziv hronotop On je zastupao tezu da su osvajane pojedine
strane vremena i prostora dostupne na određenom povijesnom stepenu razvoja
čovječanstva ali ne u dovoljnoj mjeri Bahtin je još i dodao da je došlo vrijeme kada se na
prostor u književnim djelima treba gledati kao na nešto bitno i u skladu sa vremenom jer
je značajno izražavanje neraskidivosti prostora i vremena Prostorna i vremenska obilježja
se stapaju u jednu konkretnu cjelinu vrijeme se bdquosteželdquo postaje umjetnički vidljivo a taj
prostor se uvlači u kretanje vremena sižea Obilježja vremena razotkrivaju se u prostoru a
prostor se osmišljava i meri vremenom
Kada je u pitanju gradski prostor u književnosti Richard Lehan navodi kako grad uvijek
igra veliku ulogu u ljudskoj sudbini bez obzira na način kako je predstavljen te da urbani
konstrukti moraju biti neprestano preispitivani jer su oni artificijelni i diverzni Upravo je
taj gradski prostor često obilježen nelagodom odbojnošću strahom i neprilagođenošću
nasuprot idiličnom i bdquorajskomldquo selu
Tijelo se stjecajem okolnosti našlo u mrskom gradu dok zarobljena bolesna duša žudi za
povratkom u iskon na selo u čedno pastoralno okruženje u zdravlje u čistoću identiteta
46
Za razliku od artificijalnoga grada selo je tijesno povezano sa prirodnom slikom svijeta
Stoga realisti nisu voljeli grad i o urbanoj civilizaciji pišu gotovo isključivo kao o otuđenoj
formi života
U razdoblju moderne prepoznaje se veće zanimanje za urbanu tematiku i fenomene
gradske civilizacije Ona donosi i sasvim novo viđenje grada kao slojevitog prostora u
kojem se pokazuju različite kulturne političke društvene nacionalne i umjetničke
vrijednosti Upravo u razdoblju moderne prvi put se u književnosti grad počinje promatrati
kao proces kao simultanost različitosti Modernistički pisci predstavljaju grad kao
kompleksnu strukturu koja postaje poticaj za čisto mentalne procese Grad postaje mjesto
duševnih kriza U čovjeku se javlja nemir strah nelagoda i beznađe
Dean Duda napominje da djelovanje nadmašuje viđenje u svakodnevnim pričama o
prostoru a to jednostavno znači da se prostor proizvodi kretanjem
Već u samom smislu i razlogu nastanku putopisa Oslobođeni Jasenovac izdvaja se figura
najvećeg sabirnog logora u nekadašnjoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj logor Jasenovac
Sam pojam bdquosabirni logorldquo kao vrsta zatvora koja je stvorena za političke protivnike
pripadnike pojedinih etničkih ili religijskih grupa civila iz kritičnog vojnog područja ili
bilo koju grupu ljudi povlači sa sobom sve negativne konotacije Ćamil Sijarić taj prostor
uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na smrt pa
pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Cjelokupan taj prizor izaziva strah a gluha
tišina smrad od blata od truleži od gasova i same zemlje pojačava to nezaobilazno
osjećanje u njemu Smrt je osnovna misao koja prati ovaj prostor Sijarić ističe da je drveće
i ptice na njima jedino što pokazuje trag života osim toga tu ništa više nije živo
Zato je ova zemlja tako utabana
Zato je tako jadna
Sada je sva crna I ćutljiva Kao kakvo živo a jadno biće koje je mnogo propatilo Ovdje
ima drveća i na njemu ima ptica I reklo bi se da više ništa živo tu nema
Ovo je bilo mjesto umiranja
Logor smrti
Bilo mu je ime Jasenovac
Kroz njegovu kapiju ulazilo se ali se nije i izlazilo
Također Sijarić napominje da to i nije neki veliki prostor ali da je užasan zbog svega
onoga što se na njemu vidi Za njega je to groblje koje se širi i nema granica Možda
jedinu simboliku života pruža slika čovjeka koji je nekako uspio preživjeti između tih
mrtvih ljudskih tijela
47
I eno s kraja vode sa blatne obale između panjeva i vrbovog granja jedan čovjek ustaje
Diže se gore kao avet Poderan je mokar i kaljav Lice mu je u maljama i staro Mršav je i
jadan i izgleda tako kao da je već bio jednom umro pa nekim slučajem oživio i ustao
odozdo između mrtvih Ustajanjem jednog živog čovjeka iz ovog beskrajnog groblja u
vodi bio sam zbunjen i preplašen
D Duda također ističe kako je učestalost tegoba i prostora patnje (kakvo je upravo ovaj
prostor logora) u jasnoj opreci naspram domovine i slobode ali isto tako i jasno definirane
klasne pozicije tj socijalnog statusa Ono možda što je karakteristično za prostor logora i
sam ovaj putopis je i to što Sijarić u samom djelu ne opisuje dovoljno čovjeka zatočenika
njegove misli osjećanja i strah Sve se to nazire u cjelokupnom djelu sva ta osjećanja i
strahovi čovjeka koji očekuje smrt su podloga ovog putopisa ali konkretnih opisa
pronalazimo samo na nekoliko mjesta a jedan takav je i sljedeći
Čovjek u logoru mnogo vidi ali sve ne može vidjeti ndash jer šta vi znate koga sve to dovode na
obalu čujete kako se voz zaustavio i kako lokomotiva brekće i znate da su to tamo
dovedene nove žrtve Najedanput čujete ustaške psovke plač ženski vrisak zapomaganje
pisku djece i jasno vam je da to tamo ustaše ubijaju ženski glasovi se uvijek jače čuju
Žene pred smrt više protestuju nego muškarci A novodovedeni zatočenici više od starih
Možemo uočiti da kod Sijarića često imamo pozivanje na određene objekte i mjesta To su
prvenstveno gradovi i logor u Oslobođenom Jasenovcu Tako i ovdje svaki grad sam za
sebe predstavlja određeno mjesto mjesto pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i
njeno oživljavanje Srednjovjekovne gradine koje baš zbog toga što su gradine i to još
srednjovjekovne asociraju na prošlost dalju i od one koju poznaje i sam putopisac Smatra
se da se na određenim mjestima objektima u gradovima struktuira čovjekov život
njegovo ponašanje putanje koje slijedi kroz prostor i vrijeme jer grad kao takav
reflektira i utjelovljuje moć stvara red u prostoru i vremenu te disciplinu prostora i
vremena
U ovom putopisu (Oslobođeni Jasenovac) izdvaja se i bolnica kao još jedna
karakteristična figura prostora Namijenjena da liječi i time pomogne onima koji su
bolesni ovdje bolnica poprima sasvim drugačije značenje To je bila jedna baraka koja je
postojala samo formalno niti jedan bolesnik te bolnice nije izliječen Kako bi pred
međunarodnom komisijom prekrili tragove stravičnih zločina renovirali su tu bolnicu
Bitno je navesti to da ove podatke Ć Sijarić doznaje od preživjelog logoraša
Ustaše su tom prilikom pobili oko šesdeset bolesnika iz te bolnice onih koji su svojim
izgledom odavali pravo stanje logora Zatim su u bolnicu uneseni novi kreveti Uneseno je
48
i sve drugo što je jednoj bolnici potrebno A onda su ndash na kraju u bolnicu na nove krevete
i u nove postelje uvedeni novi bolesnici Ali oni nisu bili bolesni oni su bili zdravi ljudi ndash
koliko u logoru neko može da bude zdrav ali su i takvi jadno izgledali i imali da
predstavljaju bolesnike Tada smo dobili i nove logorske brojeve Bili su vrlo niski kako bi
se prikrilo pravo brojno stanje logora
U ovom stravičnom okruženju izdvaja se i religijski prostor Za D Dudu religijski prostor
je prostor susreta To je način stvaranja ljepote harmoničnosti i prirodnog idiličnog
prostora Kao i bolnica i ovdje je religijski prostor sasvim formalan Godine 1941 i 1942
u logoru su bili zaveli bogosluženje Za katoličku crkvu i džamiju uređene su bile posebne
sobe
Pop je bio neki Zvonko Brekalo Umro je od tifusa A hodža jedan zatočenik Ustaše su ga
uniformisali dali su mu čin satnika ndash a odmah zatim likvidirali ga ndash objesili su ga
Figuru smrti i grobnice pronalazimo i u putopisu Zapis o gradovima tačnije u zapisu O
Lenjingradu gdje Sijarić govori o stradanjima u Drugom svjetskom ratu Na specifičan
način opisuje grobnice te zajedničke masovne grobnice koje spajaju one sa istim tragičnim
sudbinama a koje su i nazvali bdquobratskim mogilamaldquo Sijarić kazuje o svim žrtvama rata o
tom besmislu koje ne donosi ništa dobro a uzima puno više o svakom pojedincu koji
izgubi dragu osobu
Tu među njih uđi ćutke S kapom u ruci S mislima da su to žrtve kakve si i ti imao u svojoj
zemlji Tako ćeš moći lakše da hodiš kroz ove beskrajne bdquobratske mogileldquo I zublja koja
nad njima gori podsjetiće te na zublje žrtvama u tvojoj zemlji Pa ti ovo groblje dođe kao
ono u tvojoj zemlji ndash nad kojim si već lio svoju suzu za drugovima za prijateljima za
poznanicima I nije ti drukčije nego da ovdje leže i tvoji ndash tvoji znanci
Sijarić piše i o porodici Savič koja je nastradala u tom ratu Posebno ističe bilješke
djevojčice Tanje najmlađe u toj porodici
Kao učenica Tanja je napisala jedno pismo o stradanjima svoje porodice Kratka hronika
djevojčice Tanje svakako da podsjeća i samim tim može se usporediti sa dnevnikom Ane
Frank trinaestogodišnje Židovke koja je u tajnom skrovištu bilježila svoje misli osjećanja
i strahove Te djevojčice dijelile su istu sudbinu jedne od mnogobrojnih žrtava Drugog
svjetskog rata
49
Zaključak Govoreći o književnim vrstama koje ujedinjuju povijesno-znanstveni interes s umjetničkim
oblikovanjem Milivoj Solar kaže ldquoMeđu takvim književno-znanstvenim vrstama od
posebne je važnosti također putopis S jedne strane on može predstavljati doprinos
geografiji ili etnografiji dok s druge strane predstavlja osobitu književnu vrstu u kojoj je
putovanje i opis proputovanih predjela ili zemalja povod za šire umjetničko oblikovanje
zapažanja dojmova i razmišljanja o svemu onom što putopisca zaokuplja tokom
putovanjaldquoemspČesto se na taj način putopis približava eseju ili romanu u kojemu je fabula
organizirana kao slijed događaja koji seemspzbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine
likova Iako postoji to mišljenje da se putopis približava eseju ili romanu i isto tako da se u
posljednje vrijeme pokazuje veći interes za takvim književnim žanrom putopis je svakako
manje istraženo proučavano i na kraju krajeva čitano područje To se pokazuje i kada je u
pitanju Ćamil Sijarić poznatiji je Sijarić romanopisac nego Sijarić putopisac
Ako se vratimo na mišljenje M Solara da je u putopisu fabula organizirana kao slijed
događaja koji se zbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine njih to bismo mogli
povezati sa ovim piscem bar konkretno u putopisu Oslobođeni Jasenovac dok Zapisi o
gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi djeluju na posve drugačiji način Sijarić se više
50
bazira na historiju koja se polahko zaboravlja i kao da nastoji da je spasi od tog zaborava
Njegovi likovi su usputni i bez nekog posebnog značaja osim ako nije riječ o nekoj
historijskoj ličnosti Međutim tu se opet izdvaja Oslobođeni Jasenovac u kojem jedan lik
preuzima ulogu naratora pa kao bivši logoraš grobar priča svoje doživljaje koji djeluju
kao neka vrsta ispovijesti Onog trenutka kada Sijarić govori o historijskim ličnostima
govori ono što je manje i više poznato
Često ne nudi ništa novo i novost nije način njegovog postizanja zanimljivosti ali on je
pisac koji odlično poznaje mjesto na koje putuje a posebno historiju iako nije historičar
već uvijek u svakom smislu samo pisac Njegova historijska priča nije puko kazivanje
činjenica već pravi književno-umjetnički tekst Anegdote i legende su ono što krasi
njegovo pisanje i doprinosi toj zanimljivosti Pokazalo se da su doba mjesto i trajanje
ključni elementi Sijarićevog putopisa On je vremenski i prostorno ovjekovječio i sadašnji
ali i daleki i zagubljeni teritorij Bosne i Hercegovine
Ostavio je jasnu sliku njenih ljudi njihovu historiju i legendu nacionalnu i vjersku
isprepletenost i suprotstavljenost ujedno i pitome i surove prirode te običaja
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti tj putopiščeva objašnjenja o razlozima nastanka nekog
putopisa najčešće se nalaze u samom predgovoru Pokazalo se da je to slučaj i u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja a zatim
vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa putovanja
Sijarić kao razlog svog putovanja navodi tu činjenicu da jugoslavenski srednjovjekovni
gradovi nisu dovoljno istraženi U Oslobođenom Jasenovcu okvir predstavlja uvodna
rečenica Sijarić kaže ldquoIšao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjetildquo
Razlog njegovog putovanja u Jasenovac je namjera da otkrije sve te strahote koje su se
desile s tim da ni sam pisac ne sluti šta će sve zateći i vidjeti
Vjerovatno dvije najvažnije značajke putopisnog subjekta su snalažljivost i perceptivna
usmjerenost Neki se putopisci baziraju na opise historijskih znamenitosti neki na
tradiciju svakodnevni život neki na opise prirode a Sijarić u svoje putopise kombinira sve
te elemente Najviše bdquoizravnih susretaldquo sa putopiscem imamo onda kada opisuje neku
znamenitost prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi U Zapisima o
gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih dijelova kada se opisuju putevi i
historijske znamenitosti Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi Kako je
i navedeno to se najbolje može vidjeti u tekstu Putovati znači ndash vidjeti
Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje
je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost
51
putopisnog svijeta Oba Sijarićeva putopisa Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji
gradovi prvenstveno su usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje
mjestima građevinama i običajima To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj
izvještajnoj ili naučnoj obradi Međutim u tim pripovijedanjima i opisivanjima
pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici samog putopisa S druge strane u
slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se drugačije odlike U tom djelu
pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju istu poziciju u samom
tekstu
Dotematizacija uključuje obavijesti kojima se nadograđuje osnovno putopisno izlaganje i
postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za približavanje
putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta Dva osnovna
postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija figuralnim
postupcima U Sijarićevim putopisima prisutan je figuralni postupak dotematizacije ali i
naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj baštini uz karakterističan književno-
estetski stil
Figure sjećanja su uvijek prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila
Sijarića riječ je o oživljenom prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu
Pojam prostora obuhvata i svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu Figure sjećanja
su uvijek prostorno i vremenski konkretne Putopis ima zadatak da sačuva identitet jedne
čitave zajednice Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku
prošlost U Oslobođenom Jasenovcu u prvom planu izdvaja se figura logora Ovaj pisac taj
prostor uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na
smrt pa pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Sijarić piše isključivo o gradu i
gradskim običajima jer za njega svaki grad predstavlja određeno mjesto mjesto
pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i njeno oživljavanje
52
O piscu
Ćamil Sijarić je da još ovo kažem na kraju bio neobično pitoreskna pojava u našem
ljudskom svijetu i već za života postao predmet mnogih priča i anegdota Bio je oličenje
drevne jednostavnosti i neposrednosti U neprirodnom svijetu bio je prirodan čovjek
Ćamil Sijarić rođen je 18 decembra 1913 godine u Šipovicama kod Bijelog Polja u Crnoj
Gori u jako imućnoj zemljoradničkoj porodici Rano ostaje bez oba roditelja te odrasta
kod strica Osnovnu školu završio je u Godijevu u Bijelom Polju a odemsp1927 doemsp1935
godine pohađa Veliku medresu kralja Aleksandra uemspSkopljuemspiz koje je zbog političke
aktivnosti bio isključen Školovanje nastavlja u Vranju i u gimnaziji maturiraemsp1936
godine Iste te godine upisuje Pravni fakultet uemspBeogradu Diplomirao jeemsp1940 godine a
za vrijeme Drugog svjetskog rataemspslužbuje uemspSarajevuemspMostaruemspBosanskoj Gradiški
iemspBanjaluci Za sekretara Suda narodne časti u Banjaluci izabran jeemsp1945 godine potom je
novinar lista Glas i dramaturg Narodnog pozorišta u Banjaluci U Sarajevo prelaziemsp1947
godine radi u redakciji lista Pregled a potom je u Glavnom odboru Narodnog fronta i
redakciji Zadrugara U literarnu sekciju Radio Sarajeva prelaziemsp1951 godine i tu ostaje
sve do odlaska u mirovinuemsp1983 godine
Već kao đak Velike medrese u Soplju pokazuje interesovanje za književni rad U toj školi
bio je predsjednik literarne družine koja je izdavala časopis bdquoVesnikldquo u kojem je objavio
svoje prve književne radove ndash pjesme 1929 godine Bavio se i sakupljanjem narodnih
epskih pjesama u rodnom Bihoru koje je poslao Srpskoj akademiji nauka u Beogradu (i
danas se te pjesme čuvaju u arhivi spomenute akademije) Književni rad nastavlja
53
objavljujući pjesme u bdquoGajretuldquo bdquoŽeni danasldquo i bdquoPregleduldquo Za vrijeme rata ništa ne
objavljuje Bio je redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i
Akademije naua i umjetnosti Crne Gore
Nagrađen je brojnim nagradama kao što su 27-julska nagrada SR Bosne i Hercegovine
13-julska nagrada SR Crne Gore Andrićeva nagrada i dr
Umro jeemsp6 decembraemsp1989 godine
SažetakPutopis kao forma razvija se još u antici To je književna vrsta tematski oblikovana
putovanjem putopisca koji pripovjeda zgode na putu opisuje prostore kojima putuje i
mjesta na kojima boravi iznosi svoja zapažanja o ljudima koje na putu susreće o njihovim
običajima i načinu života te često o kulturnim i umjetničkim znamenitostima određenih
krajeva Za Ćamila Sijarića putopis je jednostavno opis putovanja zajedno i geografija i
historija i etnografija Historijska priča je ona koja zauzima primarno mjesto u njegovom
putopisnom opusu U ovom masterskom radu prikazali su se Sijarićevi putopisi Zapis o
gradovima Herceg-Bosno i tvoji gradovi i Jasenovac Knjiga Zapisi o gradovima
objavljena je 1970 godine a 1986 Sijarić objavljuje putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi
Po tematici se ovaj putopis može izjednačiti sa putopisom Zapisi o gradovima dok je
Oslobođeni Jasenovac i svojom formom i sadržajem ustrojen na potpuno drugačiji način
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta
Pokazalo se kako te obavijesti pronalazimo u predgovoru ali i u pojedinim zapisima unutar
putopisa Kada je riječ o zanimljivosti mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive
zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru međutim ovaj pisac ipak sve što je
zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način posebno u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi Usputne priče anegdote i legende su osnovni elementi
kojima Sijarić postiže zanimljivost i novost Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna
izražajna postupka u putopisu Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom
20 stoljeća izdvaja se figura kulturalnog pamćenja Ta tzv mjesta pamćenja javljaju se u
funkciji očuvanja znanja o sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke
54
prošlosti Ovi putopisi sadrže niz figura kulturalnih pamćenja kao što se i pokazalo u
samom radu
SummaryTravelouge as form was developed in the classical period It is a literatur category
thematicly shaped with travelers journey in which he narrates about events descripes
places he has seen people he met their customs and way of living and often about cultural
and artistic sights of specific areas For Ćamil Sijarić travelouge is simply description of
travels including geography history and etnhography Historical story is primar in his
travelouge opus This master thresis showed us Sijarićs travelouges Zapis o gradovima
Herceg-Bosno i tvoji gradovi and Jasenovac Zapis o gradovima was published 1970
Herceg-Bosno i tvoji gradovi 1986 Thematically they are very similar while Jasenovac is
with its form and content established differently Framework and notices are authors
expalanations for writing the text We found notices in preface but also in the text of
travelouge Critics claim that most interesting events happen in unknown and far places
However this author search for new and ineresting in his country in a completly different
way as shown in Herceg-Bosno i tvoji gradovi Side stories anecdotes and mhyts are basic
elements for Sijarićs new and interesting storytelling As expressed element of literature of
late 19 and 20 century it stands out figure of cultural memory Those cedilcedil memory placesldquo
occur as intent to preserve knowledge about ourselfs recall historicaly endangered
meaning of common past These travelouges contain series of cultural memories as
shown
55
Literatura Assmann Jann Kulturno pamćenje Pismo sjećanje i politički identitet u ranim
visokim kulturama s njemačkog preveo Vahidin Preljević Biblioteka tEKST
Zenica 2005
Bahtin Mihail Oblici vremena i kronotopa u romanuMatica hrvatska kolo 3
(2008)
Dizdarević Faruk Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila
Sijarića Avlija-portal za kulturu književnost i društvene teme Dostupno na
httpwwwavlijameesejifaruk-dizdarevic-stradalnistvo-kao-umjetnicka-vizija-u-
knjizevnom-djelu-camila-sijarica (2352014)
Duda Dean Priča i putovnje hrvatski romantičarski putopis kao pripovjedni žanr
Matica hrvatska Zagreb 1998
Duda Dean Kultura putovanja Naklada Ljevak Zagreb 2012
Galić Gordana Vladimir Nazor od Splita do piramida - tekst imaginacija
reprezentacija Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske Dostupno
na httphrcaksrcehr86365 (1352014)
Hrvatska opća enciklopedija Leksikografski zavod Miroslav Krleža Zagreb 2008
Dostupno na httpwwwenciklopedijahrNatuknicaaspxID=51177
Isaković Alija Hodoljublje Svjetlost Sarajevo 1973
Kulenović Tvrtko (priredio) Ćamil Sijarić- Zapisi Izabrana djela I-X knjiga
deveta Veselin Masleša Sarajevo 1991
Kulenović Tvrtko Ćamilovi putopisi Diwan - časopis za kulturu Javna biblioteka
Alija Isaković Dostupno na httpwwwdiwanmagcombaarhivadiwan7-
8sadrzajsadrzaj14htm (562014)
Lešić Zdenko i Martinović Juraj (ur) Naučni skup Književno djelo Ćamila
Sijarića Sarajevo 2003
Ivan Lovrenović (2012) Prostori putopisa Dostupno na
httpivanlovrenoviccom201203prostori-putopisa-2 (2762014)
Miličić Irena Teoretičari hodočasnici činovnici tri vrtse renesansnih putopisnih
tekstova Zagreb 2010 Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske
Dostupno na httphrcaksrcehr56766 (1152014)
Nemec Krešimir Čitanje grada Ljevak Zagreb 2010
56
Sijarić Ćamil Zapisi o gradovima Zadruga Sarajevo 1976
Todorova Marija Imaginarni Balkan prevele s engleskog A B Vučen i D
Starčević Biblioteka XX vek 2 izdanje 2006
Zvrko Husein Ćamil Sijarić- pripovjedna proza Dobra knjiga Sarajevo 2013
40
DotematizacijaMatoš ističe kako putopisac može biti učenjak i šaljivdžija slikar i psiholog fantast i
realist jer u široki okvir putopisa pristaju sve literarne vrste
Dotematizacija uključuje tipove znanja ili obavijesti kojima se nadograđuje osnovno
putopisno izlaganje i postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za
približavanje putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta jer
se osnovnoj strukturi putovanja i opisu predmetnosti mogu dodavati različite tematske
cjeline u kojima se subjekt može pokazati kao vješt pisac ili zanimljiv mislilac Upravo se
postupkom dotematizacije temeljnog putopisnog zbivanja ostvaruje složenost putopisnog
diskursa i omogućuje posredno upoznavanje putopisca i njegova idejnoga svijeta
Branimir Donat hrvatski književni kritičar smatra da je struktura beletrističkog putopisa
za razliku od načina oblikovanja putopisnog teksta kojim dominira naučni način izlaganja
uvijek pružala piscima šanse da govore o svemu i svačemu omogućavala im je da digresija
postane važna okosnica pripovijedanja i da se u okviru reportaže dotaknu i onih tema koje
su se prije gotovo isključivo povezivale uz priču ili roman
Dva osnovna postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija
figuralnim postupcima Uz misaonu nadogradnju koja se u putopisu najčešće javalja kao
manja tekstualna cjelina i svojom motivskom zaokupljenošću upućuje na posebnu
autonomiju upravo tropi i figure značenja pridonese literarizaciji žanra Dean Duda prvi
postupak naziva izravnom a drugi neizravnom dotematizacijom
Primjer osnovne misaone nadogradnje uočavamo u putopisu Herceg-Bosno i tvoji gradovi
gdje pisac slušajući ljubavnu pjesmu razmišlja o sastancima i rastancima ljudima koje
41
spajaju i rastavljaju putevi Razmišlja o prolaznosti života o čovjeku koji je i neprimijetan
u vremenu koje dolazi i prolazi o putu koji čovjeka odvede negdje ali ga i ne vrati
I mi koji niz te puteve nekog pratimo ili sretnemo uvijek smo jedno uzbuđenje jedno
zažareno ljudsko osjećanje jedna teška žalost ili radovanje Put je nešto drugačije od
svega ostalog On je ono što nas spaja ili razdvaja i pred čim često kane naša suza Jer
nekog za kim smo digli svoju ruku da pozdravimo i ispratimo ubrzo će upiti daljina i za
njim ostati prazan put Šta teških briga šta divnih želja šta čežnja šta nada šta pitanja i
pogleda upućujemo ponekad niz put a on ostaje nijem i prazan a dug kao vječnost jer
koliko ih je odveo nekud nekakv put a da ih nije vratio I koliko je duž putova ljudskih
mramorova
Misaona nadogradnja pretvara putopis u ogled i proširujući osnovnu temu putovanja
približava ga hijerarhijski višim žanrovima To je samostalna cjelina koju razlog
putopiščeva nadahnuća povezuje sa događajnim slijedom putovanja Figuralni postupak
dotematizacije nije nužno vezan uz misaonu nadogradnju i može se pojaviti na bilo kojem
mjestu u tekstu Njime se putopisni diskurs širi kao zapažanje dosjetka ili kratka priča
Subjekt putopisnog diskursa dotematizacijskim postupcima pokazuje književno umijeće
slično onome koje se podrazumijeva u hijerarhijski višim vrstama
Postupak dotematizacije pronalazimo i u Oslobođenom Jasenovcu gdje krvavi dječiji
siperčić i na njemu crvenim koncem izvezen patuljak koji za sobom vodi puža u Sijariću
budi razna razmišljanja i pitanja Razmišlja o ratu o tome kako je neko imao sreće i ostao
živ a neko drugi opet iako je sačuvao život izgubio je razum a oni treći koji su se
izgubili u ovom ratu više se nikada neće vratiti
Dani su majski Godina je 1945 Putevima ndash kud god pogledate prolaze vojske Kraj rata
je toliko blizu da prosto možete da ga vidite Neko će se iz njega srećan vratiti Neko lud A
neko Sjetio sam se onog krvavog dječijeg siperčića sa patuljkom i pužem izvezenim
crvenim koncem pa patuljak vodi za rogove puža Ta se mala družina neće vratiti
Prolaze odnekud jednako vojske I sva ti je zemlja čudna ndash i kao da nije ona stara zemlja
nego neka nova koja dolazi samo jednom i samo s proljeća
Mogli bismo zaključiti da upravo taj emotivni dio teksta ta uvjetno rečeno bdquoemotivna
nadogradnjaldquo (kao što je navedeni citat) otkriva ličnost putopisnog subjekta te njegova
shvatanja prirode života čovjeka i prolaznosti U Sijarićevim putopisima prisutan je
figuralni postupak dotematizacije ali i naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj
baštini uz karakterističan književno-estetski stil Takav postupak prepoznajemo u zapisu
Boja riječ i kamen kada Sijarić piše o Jajcu kojeg mnogi slikari slikaju isključivo zbog
42
vodopada sa čim se ovaj putopisac ne slaže Jajce je grad koji ima historiju i koji se nalazi
u Bosni pa ga zbog toga i treba slikati Sijarić ističe kako je nekadašnja nezavisna
bogumilska Bosna u svoje vrijeme bila okupila duhove slobodarske protiv dogme i protiv
crkve U Bosnu se dolazilo i prolazilo da se nadahne slobodama u nju se dolazilo i
dogovaralo i odatle se borilo Ovakve primjere naučnog postupka dotematizacije isključivo
pronalazimo u putopisu Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi dok je
figuralni postupak dotematizacije najviše zastupljen u Oslobođenom Jasenovcu a takvim
postupkom putopisni diskurs se širi i preobražava u esej i kratku priču
Figure kulturalnog pamćenjaPojam bdquoumijeća pamćenjaldquo (ars memorativa) prvenstveno se veže za zapadnjačku tradiciju
Grčki pjesnik Simonid (živio je u 6 st pr n e) izdvaja se kao tvorac općenito umijeća
pamćenja te ovo umijeće definira kao jednu od pet oblasti retorike Smatra se da je
Ciceron najbolje objasnio mnemotehniku u smislu da se princip mnemotehnike sastoji u
43
tome da se odaberu određena mjesta te da se stvore mentalne slike za stvari i mjesta koja
se žele zadržati u svijesti Kada je riječ o pamćenju razlikuje se prirodno i artificijelno a
umijeće pamćenja temelj je artificijelnog pamćenja a kultura sjećanja je univerzalni
fenomen Svaka socijalna grupa manja ili veća posjeduje određeni oblik kulture sjećanja
U prethodnim poglavljima ovog rada bitno se isticalo to da je Ć Sijarić u svojim
putopisima prvenstveno u Zapisima o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi nastojao
sačuvati sjećanje na prošlost te na taj način stvoriti neraskidivu vezu prošlosti i
sadašnjosti a tu vezu isključivo stvara na temeljima prostora i vremena Upravo se smatra
da ono što je prostor za umijeće pamćenja vrijeme je za kulturu sjećanja Tako kultura
sjećanja počiva najviše na oblicima odnosa prema prošlosti dakle u sjećanju se
rekonstruira prošlost Međutim ta prošlost kao takva mora ući u svijest jer ne smije
sasvim nestati moraju postojati svjedočanstva a koja moraju iskazivati neku
karakterističnu diferenciju
Svaka ličnost i svaki historijski fakt se već u svom prispijeću u pamćenje transponiraju u
neki nauk pojam simbol tako oni dobivaju neki smisao postaju element idejnog sistema
društva Iz ove suigre pojmova i iskustva nastaje ono što želimo nazvati figurama sjećanja
Figure sjećanja određuju tri obilježja konkretni spoj s vremenom i prostorom spoj sa
nekom grupom i rekonstruktivnost kao poseban postupak Figure sjećanja su uvijek
prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila Sijarića riječ je o oživljenom
prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu Pojam prostora obuhvata i
svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu (namještaj uređaji prostorije sa svojom
specifičnom uređenošću) što pruža sliku stabilnosti U putopisu Herceg-Bosno i tvoji
gradovi dominantan je spoj s vremenom i prostorom Kada govori o gradu Travniku
Sijarić spaja prošlost i budućnost u obliku tvrđave
Dugo poslije pada Bosne pod Turke Travnik je bio jedno malo mjesto ndash sa malo dućana i
sa hanom ali i sa svojom tvrdom tvrđavom iznad sebe koja je značila sigurnost onih koji tu
žive To je danas onaj stari dio Travnika koji se zove Stara varoš i u kojem je Nova
džamija ndash to jest bila nova u jedno vrlo davno vrijeme kad je načinjena ndash čak godine
1549 što znači da je ta Nova džamija jedna od najstarijih u cijeloj Bosni a reklo bi se i
najljepših
Historija slijedi pamćenje a kulturno pamćenje se usmjerava na fiksne tačke u prošlosti
Međutim prošlost kao takva ndash u tom obliku se ne može održati ona se preoblikuje u
simboličke figure za koje se veže određeno sjećanje Razne pripovijesti one istinite i
neistinite također su figure sjećanja Za kulturno pamćenje nije bitna faktična već
44
prisjećana povijest Tako da su i mitovi figure sjećanja Mnoge priče čija istinitost nije
provjerena i ustanovljena (možemo ih nazvati legendama) također su figure sjećanja a
takve priče u velikoj mjeri pronalazimo i u Sijarićevoj putopisnoj prozi Pišući o Drini
Sijarić priča priču o dvjema sestrama koje su gradile dva grada Jerina s lijeve a njena
sestra sa desne strane Drine Kako je grad sa desne strane bio veći Jerina je zbog toga
otrovala svoju sestru
Ali priča tu nije stala i ide dalje ndash slika Jerinu kao golu ženu i raspusnicu Mlada gola i
željna mladića ndash ona ih je uvodila u svoje odaje da je obljube a poslije bacala ih u Drinu
I sve dok se gore gradio grad Drina je dolje odnosila mladiće Majstori su o tome morali
da ćute A što riječima nisu smjeli da kažu kazali su svojim dlijetima Na jednoj ploči
uzidanoj isklesali su golu ženu ndash u položaju grozno razvratnom da time kažu kakva je
Jerina I tako je kamen govorio ono što jezik nije smio
Kulturno pamćenje uvijek ima svoje posebne nosioce to su najčešće učitelji sveštenici
pisari učenjaci a što svakako možemo povezati sa putopiscem Ć Sijarićem U ulozi
putnika Sijarić čuva sjećanje na Bosnu i Hercegovinu (prvenstveno njene gradove) i
sjećanje na mračnu prošlost kakvo je ono u putopisu Oslobođeni Jasenovac Kulturno
pamćenje se kroz slijed generacija održava putem kulture što sa sobom povlači pitanje
identiteta Identitet se uspostavlja preko pamćenja i sjećanja Tako jedna grupa svoj grupni
identitet može reproducirati samo pamćenjem a osnovu pamćenja čini kultura
Putopis kao takva forma ima upravo taj zadatak da sačuva identitet jedne čitave grupe
Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku prošlost govore o
drevnim gradovima bosanskim kraljevima banovima feudalcima pašama agama i
begovima kazuju o Bosni i Hercegovini Bosancima i Hercegovcima o njihovim
sudbinama I samo ljudsko postojanje zamislivo je samo na tlu i u okviru kulture i društva
Svijest o socijalnom pripadanju (kolektivnom identitetu) temelji se na zajedničkom znanju
i zajedničkom pamćenju koje je obilježeno govorom Kada je riječ o identitetu i njegovom
značaju vjerovatno najviše do izražaja dolazi zapis Tvrdi mi grad Bobovac gdje Sijarić
govori o najznačajnijem i najbolje utvrđenom gradu srednjovjekovne Bosne kojeg je
podigao ban Stjepan II Kotromanić prije prve polovine 14 stoljeća
Bobovac je bio u centru zemlje bosanske ndash u gorostasnom i od puteva udaljenom kraju u
onom gdje je bio i dvor bosanskih banova to jest prijestonica zemlje i vjerovalo se dokle
se god drži tvrdi Bobovac držaće se i cijela Bosna iz ovog se grada branila Bosna I sva
njena snaga bila je tu U tom kamenu ndash na kamenu u tim zidovima što su strčali kao da su
iz stijene izrasli Danas vam to liči na zube starca Jer ono što je nekad krepko stajalo i
45
prijetilo oburvalo se kule tabije podzidi ndash danas su samo gomile ili ako još stoje ndash stoje
žalosno
Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom 20 stoljeća izdvaja se figura
kulturalnog pamćenja Tzv mjesta pamćenja koja književni tekstovi obnavljaju skupom
simboličkih figura javljaju se u funkciji pohranjivanja utemeljenja i očuvanja znanja o
sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke prošlosti U skupu simboličkih
slika stvara se sistem kulture pamćenja koji se u književnim djelima najviše postiže
intertekstualnošću
Mnogi književni teoretičari i kritičari smatraju da je prostor bitan element proznih
književnih djela u cjelosti U Kritici čistog uma Immanuel Kant određuje prostor i
vrijeme kao nužne oblike svake spoznaje počevši od elementarnih opažanja i predstava U
dvadesetom stoljeću veliku pažnju prostoru posvećivali su Max Weber E Durkheim G
Simmel M Foucault i E Husserl To tzv povezivanje književnosti s geografijom dogodilo
se 90-ih godina dvadesetoga stoljeća a pitanje prostora postala je važna tema u mnogim
područjima književnosti Prostor ima zadatak da omogući liku da se kreće da se snalazi da
kroz prostor iskazuje neke svoje osobine karakteristike i vlastite probleme egzistencije
Motiv prostora se u književnom djelu nije dovoljno izučavao Bahtin kaže bdquoProces
osvajanja realnog istorijskog vremena i prostora i realnog istorijskog čoveka koji se nalazio
u njima u književnosti je tekao komplikovano i isprekidanoldquo Bahtin povezuje vrijeme i
prostor i daje mu zajednički naziv hronotop On je zastupao tezu da su osvajane pojedine
strane vremena i prostora dostupne na određenom povijesnom stepenu razvoja
čovječanstva ali ne u dovoljnoj mjeri Bahtin je još i dodao da je došlo vrijeme kada se na
prostor u književnim djelima treba gledati kao na nešto bitno i u skladu sa vremenom jer
je značajno izražavanje neraskidivosti prostora i vremena Prostorna i vremenska obilježja
se stapaju u jednu konkretnu cjelinu vrijeme se bdquosteželdquo postaje umjetnički vidljivo a taj
prostor se uvlači u kretanje vremena sižea Obilježja vremena razotkrivaju se u prostoru a
prostor se osmišljava i meri vremenom
Kada je u pitanju gradski prostor u književnosti Richard Lehan navodi kako grad uvijek
igra veliku ulogu u ljudskoj sudbini bez obzira na način kako je predstavljen te da urbani
konstrukti moraju biti neprestano preispitivani jer su oni artificijelni i diverzni Upravo je
taj gradski prostor često obilježen nelagodom odbojnošću strahom i neprilagođenošću
nasuprot idiličnom i bdquorajskomldquo selu
Tijelo se stjecajem okolnosti našlo u mrskom gradu dok zarobljena bolesna duša žudi za
povratkom u iskon na selo u čedno pastoralno okruženje u zdravlje u čistoću identiteta
46
Za razliku od artificijalnoga grada selo je tijesno povezano sa prirodnom slikom svijeta
Stoga realisti nisu voljeli grad i o urbanoj civilizaciji pišu gotovo isključivo kao o otuđenoj
formi života
U razdoblju moderne prepoznaje se veće zanimanje za urbanu tematiku i fenomene
gradske civilizacije Ona donosi i sasvim novo viđenje grada kao slojevitog prostora u
kojem se pokazuju različite kulturne političke društvene nacionalne i umjetničke
vrijednosti Upravo u razdoblju moderne prvi put se u književnosti grad počinje promatrati
kao proces kao simultanost različitosti Modernistički pisci predstavljaju grad kao
kompleksnu strukturu koja postaje poticaj za čisto mentalne procese Grad postaje mjesto
duševnih kriza U čovjeku se javlja nemir strah nelagoda i beznađe
Dean Duda napominje da djelovanje nadmašuje viđenje u svakodnevnim pričama o
prostoru a to jednostavno znači da se prostor proizvodi kretanjem
Već u samom smislu i razlogu nastanku putopisa Oslobođeni Jasenovac izdvaja se figura
najvećeg sabirnog logora u nekadašnjoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj logor Jasenovac
Sam pojam bdquosabirni logorldquo kao vrsta zatvora koja je stvorena za političke protivnike
pripadnike pojedinih etničkih ili religijskih grupa civila iz kritičnog vojnog područja ili
bilo koju grupu ljudi povlači sa sobom sve negativne konotacije Ćamil Sijarić taj prostor
uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na smrt pa
pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Cjelokupan taj prizor izaziva strah a gluha
tišina smrad od blata od truleži od gasova i same zemlje pojačava to nezaobilazno
osjećanje u njemu Smrt je osnovna misao koja prati ovaj prostor Sijarić ističe da je drveće
i ptice na njima jedino što pokazuje trag života osim toga tu ništa više nije živo
Zato je ova zemlja tako utabana
Zato je tako jadna
Sada je sva crna I ćutljiva Kao kakvo živo a jadno biće koje je mnogo propatilo Ovdje
ima drveća i na njemu ima ptica I reklo bi se da više ništa živo tu nema
Ovo je bilo mjesto umiranja
Logor smrti
Bilo mu je ime Jasenovac
Kroz njegovu kapiju ulazilo se ali se nije i izlazilo
Također Sijarić napominje da to i nije neki veliki prostor ali da je užasan zbog svega
onoga što se na njemu vidi Za njega je to groblje koje se širi i nema granica Možda
jedinu simboliku života pruža slika čovjeka koji je nekako uspio preživjeti između tih
mrtvih ljudskih tijela
47
I eno s kraja vode sa blatne obale između panjeva i vrbovog granja jedan čovjek ustaje
Diže se gore kao avet Poderan je mokar i kaljav Lice mu je u maljama i staro Mršav je i
jadan i izgleda tako kao da je već bio jednom umro pa nekim slučajem oživio i ustao
odozdo između mrtvih Ustajanjem jednog živog čovjeka iz ovog beskrajnog groblja u
vodi bio sam zbunjen i preplašen
D Duda također ističe kako je učestalost tegoba i prostora patnje (kakvo je upravo ovaj
prostor logora) u jasnoj opreci naspram domovine i slobode ali isto tako i jasno definirane
klasne pozicije tj socijalnog statusa Ono možda što je karakteristično za prostor logora i
sam ovaj putopis je i to što Sijarić u samom djelu ne opisuje dovoljno čovjeka zatočenika
njegove misli osjećanja i strah Sve se to nazire u cjelokupnom djelu sva ta osjećanja i
strahovi čovjeka koji očekuje smrt su podloga ovog putopisa ali konkretnih opisa
pronalazimo samo na nekoliko mjesta a jedan takav je i sljedeći
Čovjek u logoru mnogo vidi ali sve ne može vidjeti ndash jer šta vi znate koga sve to dovode na
obalu čujete kako se voz zaustavio i kako lokomotiva brekće i znate da su to tamo
dovedene nove žrtve Najedanput čujete ustaške psovke plač ženski vrisak zapomaganje
pisku djece i jasno vam je da to tamo ustaše ubijaju ženski glasovi se uvijek jače čuju
Žene pred smrt više protestuju nego muškarci A novodovedeni zatočenici više od starih
Možemo uočiti da kod Sijarića često imamo pozivanje na određene objekte i mjesta To su
prvenstveno gradovi i logor u Oslobođenom Jasenovcu Tako i ovdje svaki grad sam za
sebe predstavlja određeno mjesto mjesto pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i
njeno oživljavanje Srednjovjekovne gradine koje baš zbog toga što su gradine i to još
srednjovjekovne asociraju na prošlost dalju i od one koju poznaje i sam putopisac Smatra
se da se na određenim mjestima objektima u gradovima struktuira čovjekov život
njegovo ponašanje putanje koje slijedi kroz prostor i vrijeme jer grad kao takav
reflektira i utjelovljuje moć stvara red u prostoru i vremenu te disciplinu prostora i
vremena
U ovom putopisu (Oslobođeni Jasenovac) izdvaja se i bolnica kao još jedna
karakteristična figura prostora Namijenjena da liječi i time pomogne onima koji su
bolesni ovdje bolnica poprima sasvim drugačije značenje To je bila jedna baraka koja je
postojala samo formalno niti jedan bolesnik te bolnice nije izliječen Kako bi pred
međunarodnom komisijom prekrili tragove stravičnih zločina renovirali su tu bolnicu
Bitno je navesti to da ove podatke Ć Sijarić doznaje od preživjelog logoraša
Ustaše su tom prilikom pobili oko šesdeset bolesnika iz te bolnice onih koji su svojim
izgledom odavali pravo stanje logora Zatim su u bolnicu uneseni novi kreveti Uneseno je
48
i sve drugo što je jednoj bolnici potrebno A onda su ndash na kraju u bolnicu na nove krevete
i u nove postelje uvedeni novi bolesnici Ali oni nisu bili bolesni oni su bili zdravi ljudi ndash
koliko u logoru neko može da bude zdrav ali su i takvi jadno izgledali i imali da
predstavljaju bolesnike Tada smo dobili i nove logorske brojeve Bili su vrlo niski kako bi
se prikrilo pravo brojno stanje logora
U ovom stravičnom okruženju izdvaja se i religijski prostor Za D Dudu religijski prostor
je prostor susreta To je način stvaranja ljepote harmoničnosti i prirodnog idiličnog
prostora Kao i bolnica i ovdje je religijski prostor sasvim formalan Godine 1941 i 1942
u logoru su bili zaveli bogosluženje Za katoličku crkvu i džamiju uređene su bile posebne
sobe
Pop je bio neki Zvonko Brekalo Umro je od tifusa A hodža jedan zatočenik Ustaše su ga
uniformisali dali su mu čin satnika ndash a odmah zatim likvidirali ga ndash objesili su ga
Figuru smrti i grobnice pronalazimo i u putopisu Zapis o gradovima tačnije u zapisu O
Lenjingradu gdje Sijarić govori o stradanjima u Drugom svjetskom ratu Na specifičan
način opisuje grobnice te zajedničke masovne grobnice koje spajaju one sa istim tragičnim
sudbinama a koje su i nazvali bdquobratskim mogilamaldquo Sijarić kazuje o svim žrtvama rata o
tom besmislu koje ne donosi ništa dobro a uzima puno više o svakom pojedincu koji
izgubi dragu osobu
Tu među njih uđi ćutke S kapom u ruci S mislima da su to žrtve kakve si i ti imao u svojoj
zemlji Tako ćeš moći lakše da hodiš kroz ove beskrajne bdquobratske mogileldquo I zublja koja
nad njima gori podsjetiće te na zublje žrtvama u tvojoj zemlji Pa ti ovo groblje dođe kao
ono u tvojoj zemlji ndash nad kojim si već lio svoju suzu za drugovima za prijateljima za
poznanicima I nije ti drukčije nego da ovdje leže i tvoji ndash tvoji znanci
Sijarić piše i o porodici Savič koja je nastradala u tom ratu Posebno ističe bilješke
djevojčice Tanje najmlađe u toj porodici
Kao učenica Tanja je napisala jedno pismo o stradanjima svoje porodice Kratka hronika
djevojčice Tanje svakako da podsjeća i samim tim može se usporediti sa dnevnikom Ane
Frank trinaestogodišnje Židovke koja je u tajnom skrovištu bilježila svoje misli osjećanja
i strahove Te djevojčice dijelile su istu sudbinu jedne od mnogobrojnih žrtava Drugog
svjetskog rata
49
Zaključak Govoreći o književnim vrstama koje ujedinjuju povijesno-znanstveni interes s umjetničkim
oblikovanjem Milivoj Solar kaže ldquoMeđu takvim književno-znanstvenim vrstama od
posebne je važnosti također putopis S jedne strane on može predstavljati doprinos
geografiji ili etnografiji dok s druge strane predstavlja osobitu književnu vrstu u kojoj je
putovanje i opis proputovanih predjela ili zemalja povod za šire umjetničko oblikovanje
zapažanja dojmova i razmišljanja o svemu onom što putopisca zaokuplja tokom
putovanjaldquoemspČesto se na taj način putopis približava eseju ili romanu u kojemu je fabula
organizirana kao slijed događaja koji seemspzbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine
likova Iako postoji to mišljenje da se putopis približava eseju ili romanu i isto tako da se u
posljednje vrijeme pokazuje veći interes za takvim književnim žanrom putopis je svakako
manje istraženo proučavano i na kraju krajeva čitano područje To se pokazuje i kada je u
pitanju Ćamil Sijarić poznatiji je Sijarić romanopisac nego Sijarić putopisac
Ako se vratimo na mišljenje M Solara da je u putopisu fabula organizirana kao slijed
događaja koji se zbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine njih to bismo mogli
povezati sa ovim piscem bar konkretno u putopisu Oslobođeni Jasenovac dok Zapisi o
gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi djeluju na posve drugačiji način Sijarić se više
50
bazira na historiju koja se polahko zaboravlja i kao da nastoji da je spasi od tog zaborava
Njegovi likovi su usputni i bez nekog posebnog značaja osim ako nije riječ o nekoj
historijskoj ličnosti Međutim tu se opet izdvaja Oslobođeni Jasenovac u kojem jedan lik
preuzima ulogu naratora pa kao bivši logoraš grobar priča svoje doživljaje koji djeluju
kao neka vrsta ispovijesti Onog trenutka kada Sijarić govori o historijskim ličnostima
govori ono što je manje i više poznato
Često ne nudi ništa novo i novost nije način njegovog postizanja zanimljivosti ali on je
pisac koji odlično poznaje mjesto na koje putuje a posebno historiju iako nije historičar
već uvijek u svakom smislu samo pisac Njegova historijska priča nije puko kazivanje
činjenica već pravi književno-umjetnički tekst Anegdote i legende su ono što krasi
njegovo pisanje i doprinosi toj zanimljivosti Pokazalo se da su doba mjesto i trajanje
ključni elementi Sijarićevog putopisa On je vremenski i prostorno ovjekovječio i sadašnji
ali i daleki i zagubljeni teritorij Bosne i Hercegovine
Ostavio je jasnu sliku njenih ljudi njihovu historiju i legendu nacionalnu i vjersku
isprepletenost i suprotstavljenost ujedno i pitome i surove prirode te običaja
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti tj putopiščeva objašnjenja o razlozima nastanka nekog
putopisa najčešće se nalaze u samom predgovoru Pokazalo se da je to slučaj i u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja a zatim
vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa putovanja
Sijarić kao razlog svog putovanja navodi tu činjenicu da jugoslavenski srednjovjekovni
gradovi nisu dovoljno istraženi U Oslobođenom Jasenovcu okvir predstavlja uvodna
rečenica Sijarić kaže ldquoIšao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjetildquo
Razlog njegovog putovanja u Jasenovac je namjera da otkrije sve te strahote koje su se
desile s tim da ni sam pisac ne sluti šta će sve zateći i vidjeti
Vjerovatno dvije najvažnije značajke putopisnog subjekta su snalažljivost i perceptivna
usmjerenost Neki se putopisci baziraju na opise historijskih znamenitosti neki na
tradiciju svakodnevni život neki na opise prirode a Sijarić u svoje putopise kombinira sve
te elemente Najviše bdquoizravnih susretaldquo sa putopiscem imamo onda kada opisuje neku
znamenitost prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi U Zapisima o
gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih dijelova kada se opisuju putevi i
historijske znamenitosti Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi Kako je
i navedeno to se najbolje može vidjeti u tekstu Putovati znači ndash vidjeti
Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje
je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost
51
putopisnog svijeta Oba Sijarićeva putopisa Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji
gradovi prvenstveno su usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje
mjestima građevinama i običajima To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj
izvještajnoj ili naučnoj obradi Međutim u tim pripovijedanjima i opisivanjima
pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici samog putopisa S druge strane u
slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se drugačije odlike U tom djelu
pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju istu poziciju u samom
tekstu
Dotematizacija uključuje obavijesti kojima se nadograđuje osnovno putopisno izlaganje i
postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za približavanje
putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta Dva osnovna
postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija figuralnim
postupcima U Sijarićevim putopisima prisutan je figuralni postupak dotematizacije ali i
naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj baštini uz karakterističan književno-
estetski stil
Figure sjećanja su uvijek prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila
Sijarića riječ je o oživljenom prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu
Pojam prostora obuhvata i svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu Figure sjećanja
su uvijek prostorno i vremenski konkretne Putopis ima zadatak da sačuva identitet jedne
čitave zajednice Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku
prošlost U Oslobođenom Jasenovcu u prvom planu izdvaja se figura logora Ovaj pisac taj
prostor uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na
smrt pa pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Sijarić piše isključivo o gradu i
gradskim običajima jer za njega svaki grad predstavlja određeno mjesto mjesto
pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i njeno oživljavanje
52
O piscu
Ćamil Sijarić je da još ovo kažem na kraju bio neobično pitoreskna pojava u našem
ljudskom svijetu i već za života postao predmet mnogih priča i anegdota Bio je oličenje
drevne jednostavnosti i neposrednosti U neprirodnom svijetu bio je prirodan čovjek
Ćamil Sijarić rođen je 18 decembra 1913 godine u Šipovicama kod Bijelog Polja u Crnoj
Gori u jako imućnoj zemljoradničkoj porodici Rano ostaje bez oba roditelja te odrasta
kod strica Osnovnu školu završio je u Godijevu u Bijelom Polju a odemsp1927 doemsp1935
godine pohađa Veliku medresu kralja Aleksandra uemspSkopljuemspiz koje je zbog političke
aktivnosti bio isključen Školovanje nastavlja u Vranju i u gimnaziji maturiraemsp1936
godine Iste te godine upisuje Pravni fakultet uemspBeogradu Diplomirao jeemsp1940 godine a
za vrijeme Drugog svjetskog rataemspslužbuje uemspSarajevuemspMostaruemspBosanskoj Gradiški
iemspBanjaluci Za sekretara Suda narodne časti u Banjaluci izabran jeemsp1945 godine potom je
novinar lista Glas i dramaturg Narodnog pozorišta u Banjaluci U Sarajevo prelaziemsp1947
godine radi u redakciji lista Pregled a potom je u Glavnom odboru Narodnog fronta i
redakciji Zadrugara U literarnu sekciju Radio Sarajeva prelaziemsp1951 godine i tu ostaje
sve do odlaska u mirovinuemsp1983 godine
Već kao đak Velike medrese u Soplju pokazuje interesovanje za književni rad U toj školi
bio je predsjednik literarne družine koja je izdavala časopis bdquoVesnikldquo u kojem je objavio
svoje prve književne radove ndash pjesme 1929 godine Bavio se i sakupljanjem narodnih
epskih pjesama u rodnom Bihoru koje je poslao Srpskoj akademiji nauka u Beogradu (i
danas se te pjesme čuvaju u arhivi spomenute akademije) Književni rad nastavlja
53
objavljujući pjesme u bdquoGajretuldquo bdquoŽeni danasldquo i bdquoPregleduldquo Za vrijeme rata ništa ne
objavljuje Bio je redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i
Akademije naua i umjetnosti Crne Gore
Nagrađen je brojnim nagradama kao što su 27-julska nagrada SR Bosne i Hercegovine
13-julska nagrada SR Crne Gore Andrićeva nagrada i dr
Umro jeemsp6 decembraemsp1989 godine
SažetakPutopis kao forma razvija se još u antici To je književna vrsta tematski oblikovana
putovanjem putopisca koji pripovjeda zgode na putu opisuje prostore kojima putuje i
mjesta na kojima boravi iznosi svoja zapažanja o ljudima koje na putu susreće o njihovim
običajima i načinu života te često o kulturnim i umjetničkim znamenitostima određenih
krajeva Za Ćamila Sijarića putopis je jednostavno opis putovanja zajedno i geografija i
historija i etnografija Historijska priča je ona koja zauzima primarno mjesto u njegovom
putopisnom opusu U ovom masterskom radu prikazali su se Sijarićevi putopisi Zapis o
gradovima Herceg-Bosno i tvoji gradovi i Jasenovac Knjiga Zapisi o gradovima
objavljena je 1970 godine a 1986 Sijarić objavljuje putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi
Po tematici se ovaj putopis može izjednačiti sa putopisom Zapisi o gradovima dok je
Oslobođeni Jasenovac i svojom formom i sadržajem ustrojen na potpuno drugačiji način
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta
Pokazalo se kako te obavijesti pronalazimo u predgovoru ali i u pojedinim zapisima unutar
putopisa Kada je riječ o zanimljivosti mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive
zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru međutim ovaj pisac ipak sve što je
zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način posebno u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi Usputne priče anegdote i legende su osnovni elementi
kojima Sijarić postiže zanimljivost i novost Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna
izražajna postupka u putopisu Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom
20 stoljeća izdvaja se figura kulturalnog pamćenja Ta tzv mjesta pamćenja javljaju se u
funkciji očuvanja znanja o sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke
54
prošlosti Ovi putopisi sadrže niz figura kulturalnih pamćenja kao što se i pokazalo u
samom radu
SummaryTravelouge as form was developed in the classical period It is a literatur category
thematicly shaped with travelers journey in which he narrates about events descripes
places he has seen people he met their customs and way of living and often about cultural
and artistic sights of specific areas For Ćamil Sijarić travelouge is simply description of
travels including geography history and etnhography Historical story is primar in his
travelouge opus This master thresis showed us Sijarićs travelouges Zapis o gradovima
Herceg-Bosno i tvoji gradovi and Jasenovac Zapis o gradovima was published 1970
Herceg-Bosno i tvoji gradovi 1986 Thematically they are very similar while Jasenovac is
with its form and content established differently Framework and notices are authors
expalanations for writing the text We found notices in preface but also in the text of
travelouge Critics claim that most interesting events happen in unknown and far places
However this author search for new and ineresting in his country in a completly different
way as shown in Herceg-Bosno i tvoji gradovi Side stories anecdotes and mhyts are basic
elements for Sijarićs new and interesting storytelling As expressed element of literature of
late 19 and 20 century it stands out figure of cultural memory Those cedilcedil memory placesldquo
occur as intent to preserve knowledge about ourselfs recall historicaly endangered
meaning of common past These travelouges contain series of cultural memories as
shown
55
Literatura Assmann Jann Kulturno pamćenje Pismo sjećanje i politički identitet u ranim
visokim kulturama s njemačkog preveo Vahidin Preljević Biblioteka tEKST
Zenica 2005
Bahtin Mihail Oblici vremena i kronotopa u romanuMatica hrvatska kolo 3
(2008)
Dizdarević Faruk Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila
Sijarića Avlija-portal za kulturu književnost i društvene teme Dostupno na
httpwwwavlijameesejifaruk-dizdarevic-stradalnistvo-kao-umjetnicka-vizija-u-
knjizevnom-djelu-camila-sijarica (2352014)
Duda Dean Priča i putovnje hrvatski romantičarski putopis kao pripovjedni žanr
Matica hrvatska Zagreb 1998
Duda Dean Kultura putovanja Naklada Ljevak Zagreb 2012
Galić Gordana Vladimir Nazor od Splita do piramida - tekst imaginacija
reprezentacija Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske Dostupno
na httphrcaksrcehr86365 (1352014)
Hrvatska opća enciklopedija Leksikografski zavod Miroslav Krleža Zagreb 2008
Dostupno na httpwwwenciklopedijahrNatuknicaaspxID=51177
Isaković Alija Hodoljublje Svjetlost Sarajevo 1973
Kulenović Tvrtko (priredio) Ćamil Sijarić- Zapisi Izabrana djela I-X knjiga
deveta Veselin Masleša Sarajevo 1991
Kulenović Tvrtko Ćamilovi putopisi Diwan - časopis za kulturu Javna biblioteka
Alija Isaković Dostupno na httpwwwdiwanmagcombaarhivadiwan7-
8sadrzajsadrzaj14htm (562014)
Lešić Zdenko i Martinović Juraj (ur) Naučni skup Književno djelo Ćamila
Sijarića Sarajevo 2003
Ivan Lovrenović (2012) Prostori putopisa Dostupno na
httpivanlovrenoviccom201203prostori-putopisa-2 (2762014)
Miličić Irena Teoretičari hodočasnici činovnici tri vrtse renesansnih putopisnih
tekstova Zagreb 2010 Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske
Dostupno na httphrcaksrcehr56766 (1152014)
Nemec Krešimir Čitanje grada Ljevak Zagreb 2010
56
Sijarić Ćamil Zapisi o gradovima Zadruga Sarajevo 1976
Todorova Marija Imaginarni Balkan prevele s engleskog A B Vučen i D
Starčević Biblioteka XX vek 2 izdanje 2006
Zvrko Husein Ćamil Sijarić- pripovjedna proza Dobra knjiga Sarajevo 2013
41
spajaju i rastavljaju putevi Razmišlja o prolaznosti života o čovjeku koji je i neprimijetan
u vremenu koje dolazi i prolazi o putu koji čovjeka odvede negdje ali ga i ne vrati
I mi koji niz te puteve nekog pratimo ili sretnemo uvijek smo jedno uzbuđenje jedno
zažareno ljudsko osjećanje jedna teška žalost ili radovanje Put je nešto drugačije od
svega ostalog On je ono što nas spaja ili razdvaja i pred čim često kane naša suza Jer
nekog za kim smo digli svoju ruku da pozdravimo i ispratimo ubrzo će upiti daljina i za
njim ostati prazan put Šta teških briga šta divnih želja šta čežnja šta nada šta pitanja i
pogleda upućujemo ponekad niz put a on ostaje nijem i prazan a dug kao vječnost jer
koliko ih je odveo nekud nekakv put a da ih nije vratio I koliko je duž putova ljudskih
mramorova
Misaona nadogradnja pretvara putopis u ogled i proširujući osnovnu temu putovanja
približava ga hijerarhijski višim žanrovima To je samostalna cjelina koju razlog
putopiščeva nadahnuća povezuje sa događajnim slijedom putovanja Figuralni postupak
dotematizacije nije nužno vezan uz misaonu nadogradnju i može se pojaviti na bilo kojem
mjestu u tekstu Njime se putopisni diskurs širi kao zapažanje dosjetka ili kratka priča
Subjekt putopisnog diskursa dotematizacijskim postupcima pokazuje književno umijeće
slično onome koje se podrazumijeva u hijerarhijski višim vrstama
Postupak dotematizacije pronalazimo i u Oslobođenom Jasenovcu gdje krvavi dječiji
siperčić i na njemu crvenim koncem izvezen patuljak koji za sobom vodi puža u Sijariću
budi razna razmišljanja i pitanja Razmišlja o ratu o tome kako je neko imao sreće i ostao
živ a neko drugi opet iako je sačuvao život izgubio je razum a oni treći koji su se
izgubili u ovom ratu više se nikada neće vratiti
Dani su majski Godina je 1945 Putevima ndash kud god pogledate prolaze vojske Kraj rata
je toliko blizu da prosto možete da ga vidite Neko će se iz njega srećan vratiti Neko lud A
neko Sjetio sam se onog krvavog dječijeg siperčića sa patuljkom i pužem izvezenim
crvenim koncem pa patuljak vodi za rogove puža Ta se mala družina neće vratiti
Prolaze odnekud jednako vojske I sva ti je zemlja čudna ndash i kao da nije ona stara zemlja
nego neka nova koja dolazi samo jednom i samo s proljeća
Mogli bismo zaključiti da upravo taj emotivni dio teksta ta uvjetno rečeno bdquoemotivna
nadogradnjaldquo (kao što je navedeni citat) otkriva ličnost putopisnog subjekta te njegova
shvatanja prirode života čovjeka i prolaznosti U Sijarićevim putopisima prisutan je
figuralni postupak dotematizacije ali i naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj
baštini uz karakterističan književno-estetski stil Takav postupak prepoznajemo u zapisu
Boja riječ i kamen kada Sijarić piše o Jajcu kojeg mnogi slikari slikaju isključivo zbog
42
vodopada sa čim se ovaj putopisac ne slaže Jajce je grad koji ima historiju i koji se nalazi
u Bosni pa ga zbog toga i treba slikati Sijarić ističe kako je nekadašnja nezavisna
bogumilska Bosna u svoje vrijeme bila okupila duhove slobodarske protiv dogme i protiv
crkve U Bosnu se dolazilo i prolazilo da se nadahne slobodama u nju se dolazilo i
dogovaralo i odatle se borilo Ovakve primjere naučnog postupka dotematizacije isključivo
pronalazimo u putopisu Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi dok je
figuralni postupak dotematizacije najviše zastupljen u Oslobođenom Jasenovcu a takvim
postupkom putopisni diskurs se širi i preobražava u esej i kratku priču
Figure kulturalnog pamćenjaPojam bdquoumijeća pamćenjaldquo (ars memorativa) prvenstveno se veže za zapadnjačku tradiciju
Grčki pjesnik Simonid (živio je u 6 st pr n e) izdvaja se kao tvorac općenito umijeća
pamćenja te ovo umijeće definira kao jednu od pet oblasti retorike Smatra se da je
Ciceron najbolje objasnio mnemotehniku u smislu da se princip mnemotehnike sastoji u
43
tome da se odaberu određena mjesta te da se stvore mentalne slike za stvari i mjesta koja
se žele zadržati u svijesti Kada je riječ o pamćenju razlikuje se prirodno i artificijelno a
umijeće pamćenja temelj je artificijelnog pamćenja a kultura sjećanja je univerzalni
fenomen Svaka socijalna grupa manja ili veća posjeduje određeni oblik kulture sjećanja
U prethodnim poglavljima ovog rada bitno se isticalo to da je Ć Sijarić u svojim
putopisima prvenstveno u Zapisima o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi nastojao
sačuvati sjećanje na prošlost te na taj način stvoriti neraskidivu vezu prošlosti i
sadašnjosti a tu vezu isključivo stvara na temeljima prostora i vremena Upravo se smatra
da ono što je prostor za umijeće pamćenja vrijeme je za kulturu sjećanja Tako kultura
sjećanja počiva najviše na oblicima odnosa prema prošlosti dakle u sjećanju se
rekonstruira prošlost Međutim ta prošlost kao takva mora ući u svijest jer ne smije
sasvim nestati moraju postojati svjedočanstva a koja moraju iskazivati neku
karakterističnu diferenciju
Svaka ličnost i svaki historijski fakt se već u svom prispijeću u pamćenje transponiraju u
neki nauk pojam simbol tako oni dobivaju neki smisao postaju element idejnog sistema
društva Iz ove suigre pojmova i iskustva nastaje ono što želimo nazvati figurama sjećanja
Figure sjećanja određuju tri obilježja konkretni spoj s vremenom i prostorom spoj sa
nekom grupom i rekonstruktivnost kao poseban postupak Figure sjećanja su uvijek
prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila Sijarića riječ je o oživljenom
prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu Pojam prostora obuhvata i
svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu (namještaj uređaji prostorije sa svojom
specifičnom uređenošću) što pruža sliku stabilnosti U putopisu Herceg-Bosno i tvoji
gradovi dominantan je spoj s vremenom i prostorom Kada govori o gradu Travniku
Sijarić spaja prošlost i budućnost u obliku tvrđave
Dugo poslije pada Bosne pod Turke Travnik je bio jedno malo mjesto ndash sa malo dućana i
sa hanom ali i sa svojom tvrdom tvrđavom iznad sebe koja je značila sigurnost onih koji tu
žive To je danas onaj stari dio Travnika koji se zove Stara varoš i u kojem je Nova
džamija ndash to jest bila nova u jedno vrlo davno vrijeme kad je načinjena ndash čak godine
1549 što znači da je ta Nova džamija jedna od najstarijih u cijeloj Bosni a reklo bi se i
najljepših
Historija slijedi pamćenje a kulturno pamćenje se usmjerava na fiksne tačke u prošlosti
Međutim prošlost kao takva ndash u tom obliku se ne može održati ona se preoblikuje u
simboličke figure za koje se veže određeno sjećanje Razne pripovijesti one istinite i
neistinite također su figure sjećanja Za kulturno pamćenje nije bitna faktična već
44
prisjećana povijest Tako da su i mitovi figure sjećanja Mnoge priče čija istinitost nije
provjerena i ustanovljena (možemo ih nazvati legendama) također su figure sjećanja a
takve priče u velikoj mjeri pronalazimo i u Sijarićevoj putopisnoj prozi Pišući o Drini
Sijarić priča priču o dvjema sestrama koje su gradile dva grada Jerina s lijeve a njena
sestra sa desne strane Drine Kako je grad sa desne strane bio veći Jerina je zbog toga
otrovala svoju sestru
Ali priča tu nije stala i ide dalje ndash slika Jerinu kao golu ženu i raspusnicu Mlada gola i
željna mladića ndash ona ih je uvodila u svoje odaje da je obljube a poslije bacala ih u Drinu
I sve dok se gore gradio grad Drina je dolje odnosila mladiće Majstori su o tome morali
da ćute A što riječima nisu smjeli da kažu kazali su svojim dlijetima Na jednoj ploči
uzidanoj isklesali su golu ženu ndash u položaju grozno razvratnom da time kažu kakva je
Jerina I tako je kamen govorio ono što jezik nije smio
Kulturno pamćenje uvijek ima svoje posebne nosioce to su najčešće učitelji sveštenici
pisari učenjaci a što svakako možemo povezati sa putopiscem Ć Sijarićem U ulozi
putnika Sijarić čuva sjećanje na Bosnu i Hercegovinu (prvenstveno njene gradove) i
sjećanje na mračnu prošlost kakvo je ono u putopisu Oslobođeni Jasenovac Kulturno
pamćenje se kroz slijed generacija održava putem kulture što sa sobom povlači pitanje
identiteta Identitet se uspostavlja preko pamćenja i sjećanja Tako jedna grupa svoj grupni
identitet može reproducirati samo pamćenjem a osnovu pamćenja čini kultura
Putopis kao takva forma ima upravo taj zadatak da sačuva identitet jedne čitave grupe
Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku prošlost govore o
drevnim gradovima bosanskim kraljevima banovima feudalcima pašama agama i
begovima kazuju o Bosni i Hercegovini Bosancima i Hercegovcima o njihovim
sudbinama I samo ljudsko postojanje zamislivo je samo na tlu i u okviru kulture i društva
Svijest o socijalnom pripadanju (kolektivnom identitetu) temelji se na zajedničkom znanju
i zajedničkom pamćenju koje je obilježeno govorom Kada je riječ o identitetu i njegovom
značaju vjerovatno najviše do izražaja dolazi zapis Tvrdi mi grad Bobovac gdje Sijarić
govori o najznačajnijem i najbolje utvrđenom gradu srednjovjekovne Bosne kojeg je
podigao ban Stjepan II Kotromanić prije prve polovine 14 stoljeća
Bobovac je bio u centru zemlje bosanske ndash u gorostasnom i od puteva udaljenom kraju u
onom gdje je bio i dvor bosanskih banova to jest prijestonica zemlje i vjerovalo se dokle
se god drži tvrdi Bobovac držaće se i cijela Bosna iz ovog se grada branila Bosna I sva
njena snaga bila je tu U tom kamenu ndash na kamenu u tim zidovima što su strčali kao da su
iz stijene izrasli Danas vam to liči na zube starca Jer ono što je nekad krepko stajalo i
45
prijetilo oburvalo se kule tabije podzidi ndash danas su samo gomile ili ako još stoje ndash stoje
žalosno
Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom 20 stoljeća izdvaja se figura
kulturalnog pamćenja Tzv mjesta pamćenja koja književni tekstovi obnavljaju skupom
simboličkih figura javljaju se u funkciji pohranjivanja utemeljenja i očuvanja znanja o
sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke prošlosti U skupu simboličkih
slika stvara se sistem kulture pamćenja koji se u književnim djelima najviše postiže
intertekstualnošću
Mnogi književni teoretičari i kritičari smatraju da je prostor bitan element proznih
književnih djela u cjelosti U Kritici čistog uma Immanuel Kant određuje prostor i
vrijeme kao nužne oblike svake spoznaje počevši od elementarnih opažanja i predstava U
dvadesetom stoljeću veliku pažnju prostoru posvećivali su Max Weber E Durkheim G
Simmel M Foucault i E Husserl To tzv povezivanje književnosti s geografijom dogodilo
se 90-ih godina dvadesetoga stoljeća a pitanje prostora postala je važna tema u mnogim
područjima književnosti Prostor ima zadatak da omogući liku da se kreće da se snalazi da
kroz prostor iskazuje neke svoje osobine karakteristike i vlastite probleme egzistencije
Motiv prostora se u književnom djelu nije dovoljno izučavao Bahtin kaže bdquoProces
osvajanja realnog istorijskog vremena i prostora i realnog istorijskog čoveka koji se nalazio
u njima u književnosti je tekao komplikovano i isprekidanoldquo Bahtin povezuje vrijeme i
prostor i daje mu zajednički naziv hronotop On je zastupao tezu da su osvajane pojedine
strane vremena i prostora dostupne na određenom povijesnom stepenu razvoja
čovječanstva ali ne u dovoljnoj mjeri Bahtin je još i dodao da je došlo vrijeme kada se na
prostor u književnim djelima treba gledati kao na nešto bitno i u skladu sa vremenom jer
je značajno izražavanje neraskidivosti prostora i vremena Prostorna i vremenska obilježja
se stapaju u jednu konkretnu cjelinu vrijeme se bdquosteželdquo postaje umjetnički vidljivo a taj
prostor se uvlači u kretanje vremena sižea Obilježja vremena razotkrivaju se u prostoru a
prostor se osmišljava i meri vremenom
Kada je u pitanju gradski prostor u književnosti Richard Lehan navodi kako grad uvijek
igra veliku ulogu u ljudskoj sudbini bez obzira na način kako je predstavljen te da urbani
konstrukti moraju biti neprestano preispitivani jer su oni artificijelni i diverzni Upravo je
taj gradski prostor često obilježen nelagodom odbojnošću strahom i neprilagođenošću
nasuprot idiličnom i bdquorajskomldquo selu
Tijelo se stjecajem okolnosti našlo u mrskom gradu dok zarobljena bolesna duša žudi za
povratkom u iskon na selo u čedno pastoralno okruženje u zdravlje u čistoću identiteta
46
Za razliku od artificijalnoga grada selo je tijesno povezano sa prirodnom slikom svijeta
Stoga realisti nisu voljeli grad i o urbanoj civilizaciji pišu gotovo isključivo kao o otuđenoj
formi života
U razdoblju moderne prepoznaje se veće zanimanje za urbanu tematiku i fenomene
gradske civilizacije Ona donosi i sasvim novo viđenje grada kao slojevitog prostora u
kojem se pokazuju različite kulturne političke društvene nacionalne i umjetničke
vrijednosti Upravo u razdoblju moderne prvi put se u književnosti grad počinje promatrati
kao proces kao simultanost različitosti Modernistički pisci predstavljaju grad kao
kompleksnu strukturu koja postaje poticaj za čisto mentalne procese Grad postaje mjesto
duševnih kriza U čovjeku se javlja nemir strah nelagoda i beznađe
Dean Duda napominje da djelovanje nadmašuje viđenje u svakodnevnim pričama o
prostoru a to jednostavno znači da se prostor proizvodi kretanjem
Već u samom smislu i razlogu nastanku putopisa Oslobođeni Jasenovac izdvaja se figura
najvećeg sabirnog logora u nekadašnjoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj logor Jasenovac
Sam pojam bdquosabirni logorldquo kao vrsta zatvora koja je stvorena za političke protivnike
pripadnike pojedinih etničkih ili religijskih grupa civila iz kritičnog vojnog područja ili
bilo koju grupu ljudi povlači sa sobom sve negativne konotacije Ćamil Sijarić taj prostor
uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na smrt pa
pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Cjelokupan taj prizor izaziva strah a gluha
tišina smrad od blata od truleži od gasova i same zemlje pojačava to nezaobilazno
osjećanje u njemu Smrt je osnovna misao koja prati ovaj prostor Sijarić ističe da je drveće
i ptice na njima jedino što pokazuje trag života osim toga tu ništa više nije živo
Zato je ova zemlja tako utabana
Zato je tako jadna
Sada je sva crna I ćutljiva Kao kakvo živo a jadno biće koje je mnogo propatilo Ovdje
ima drveća i na njemu ima ptica I reklo bi se da više ništa živo tu nema
Ovo je bilo mjesto umiranja
Logor smrti
Bilo mu je ime Jasenovac
Kroz njegovu kapiju ulazilo se ali se nije i izlazilo
Također Sijarić napominje da to i nije neki veliki prostor ali da je užasan zbog svega
onoga što se na njemu vidi Za njega je to groblje koje se širi i nema granica Možda
jedinu simboliku života pruža slika čovjeka koji je nekako uspio preživjeti između tih
mrtvih ljudskih tijela
47
I eno s kraja vode sa blatne obale između panjeva i vrbovog granja jedan čovjek ustaje
Diže se gore kao avet Poderan je mokar i kaljav Lice mu je u maljama i staro Mršav je i
jadan i izgleda tako kao da je već bio jednom umro pa nekim slučajem oživio i ustao
odozdo između mrtvih Ustajanjem jednog živog čovjeka iz ovog beskrajnog groblja u
vodi bio sam zbunjen i preplašen
D Duda također ističe kako je učestalost tegoba i prostora patnje (kakvo je upravo ovaj
prostor logora) u jasnoj opreci naspram domovine i slobode ali isto tako i jasno definirane
klasne pozicije tj socijalnog statusa Ono možda što je karakteristično za prostor logora i
sam ovaj putopis je i to što Sijarić u samom djelu ne opisuje dovoljno čovjeka zatočenika
njegove misli osjećanja i strah Sve se to nazire u cjelokupnom djelu sva ta osjećanja i
strahovi čovjeka koji očekuje smrt su podloga ovog putopisa ali konkretnih opisa
pronalazimo samo na nekoliko mjesta a jedan takav je i sljedeći
Čovjek u logoru mnogo vidi ali sve ne može vidjeti ndash jer šta vi znate koga sve to dovode na
obalu čujete kako se voz zaustavio i kako lokomotiva brekće i znate da su to tamo
dovedene nove žrtve Najedanput čujete ustaške psovke plač ženski vrisak zapomaganje
pisku djece i jasno vam je da to tamo ustaše ubijaju ženski glasovi se uvijek jače čuju
Žene pred smrt više protestuju nego muškarci A novodovedeni zatočenici više od starih
Možemo uočiti da kod Sijarića često imamo pozivanje na određene objekte i mjesta To su
prvenstveno gradovi i logor u Oslobođenom Jasenovcu Tako i ovdje svaki grad sam za
sebe predstavlja određeno mjesto mjesto pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i
njeno oživljavanje Srednjovjekovne gradine koje baš zbog toga što su gradine i to još
srednjovjekovne asociraju na prošlost dalju i od one koju poznaje i sam putopisac Smatra
se da se na određenim mjestima objektima u gradovima struktuira čovjekov život
njegovo ponašanje putanje koje slijedi kroz prostor i vrijeme jer grad kao takav
reflektira i utjelovljuje moć stvara red u prostoru i vremenu te disciplinu prostora i
vremena
U ovom putopisu (Oslobođeni Jasenovac) izdvaja se i bolnica kao još jedna
karakteristična figura prostora Namijenjena da liječi i time pomogne onima koji su
bolesni ovdje bolnica poprima sasvim drugačije značenje To je bila jedna baraka koja je
postojala samo formalno niti jedan bolesnik te bolnice nije izliječen Kako bi pred
međunarodnom komisijom prekrili tragove stravičnih zločina renovirali su tu bolnicu
Bitno je navesti to da ove podatke Ć Sijarić doznaje od preživjelog logoraša
Ustaše su tom prilikom pobili oko šesdeset bolesnika iz te bolnice onih koji su svojim
izgledom odavali pravo stanje logora Zatim su u bolnicu uneseni novi kreveti Uneseno je
48
i sve drugo što je jednoj bolnici potrebno A onda su ndash na kraju u bolnicu na nove krevete
i u nove postelje uvedeni novi bolesnici Ali oni nisu bili bolesni oni su bili zdravi ljudi ndash
koliko u logoru neko može da bude zdrav ali su i takvi jadno izgledali i imali da
predstavljaju bolesnike Tada smo dobili i nove logorske brojeve Bili su vrlo niski kako bi
se prikrilo pravo brojno stanje logora
U ovom stravičnom okruženju izdvaja se i religijski prostor Za D Dudu religijski prostor
je prostor susreta To je način stvaranja ljepote harmoničnosti i prirodnog idiličnog
prostora Kao i bolnica i ovdje je religijski prostor sasvim formalan Godine 1941 i 1942
u logoru su bili zaveli bogosluženje Za katoličku crkvu i džamiju uređene su bile posebne
sobe
Pop je bio neki Zvonko Brekalo Umro je od tifusa A hodža jedan zatočenik Ustaše su ga
uniformisali dali su mu čin satnika ndash a odmah zatim likvidirali ga ndash objesili su ga
Figuru smrti i grobnice pronalazimo i u putopisu Zapis o gradovima tačnije u zapisu O
Lenjingradu gdje Sijarić govori o stradanjima u Drugom svjetskom ratu Na specifičan
način opisuje grobnice te zajedničke masovne grobnice koje spajaju one sa istim tragičnim
sudbinama a koje su i nazvali bdquobratskim mogilamaldquo Sijarić kazuje o svim žrtvama rata o
tom besmislu koje ne donosi ništa dobro a uzima puno više o svakom pojedincu koji
izgubi dragu osobu
Tu među njih uđi ćutke S kapom u ruci S mislima da su to žrtve kakve si i ti imao u svojoj
zemlji Tako ćeš moći lakše da hodiš kroz ove beskrajne bdquobratske mogileldquo I zublja koja
nad njima gori podsjetiće te na zublje žrtvama u tvojoj zemlji Pa ti ovo groblje dođe kao
ono u tvojoj zemlji ndash nad kojim si već lio svoju suzu za drugovima za prijateljima za
poznanicima I nije ti drukčije nego da ovdje leže i tvoji ndash tvoji znanci
Sijarić piše i o porodici Savič koja je nastradala u tom ratu Posebno ističe bilješke
djevojčice Tanje najmlađe u toj porodici
Kao učenica Tanja je napisala jedno pismo o stradanjima svoje porodice Kratka hronika
djevojčice Tanje svakako da podsjeća i samim tim može se usporediti sa dnevnikom Ane
Frank trinaestogodišnje Židovke koja je u tajnom skrovištu bilježila svoje misli osjećanja
i strahove Te djevojčice dijelile su istu sudbinu jedne od mnogobrojnih žrtava Drugog
svjetskog rata
49
Zaključak Govoreći o književnim vrstama koje ujedinjuju povijesno-znanstveni interes s umjetničkim
oblikovanjem Milivoj Solar kaže ldquoMeđu takvim književno-znanstvenim vrstama od
posebne je važnosti također putopis S jedne strane on može predstavljati doprinos
geografiji ili etnografiji dok s druge strane predstavlja osobitu književnu vrstu u kojoj je
putovanje i opis proputovanih predjela ili zemalja povod za šire umjetničko oblikovanje
zapažanja dojmova i razmišljanja o svemu onom što putopisca zaokuplja tokom
putovanjaldquoemspČesto se na taj način putopis približava eseju ili romanu u kojemu je fabula
organizirana kao slijed događaja koji seemspzbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine
likova Iako postoji to mišljenje da se putopis približava eseju ili romanu i isto tako da se u
posljednje vrijeme pokazuje veći interes za takvim književnim žanrom putopis je svakako
manje istraženo proučavano i na kraju krajeva čitano područje To se pokazuje i kada je u
pitanju Ćamil Sijarić poznatiji je Sijarić romanopisac nego Sijarić putopisac
Ako se vratimo na mišljenje M Solara da je u putopisu fabula organizirana kao slijed
događaja koji se zbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine njih to bismo mogli
povezati sa ovim piscem bar konkretno u putopisu Oslobođeni Jasenovac dok Zapisi o
gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi djeluju na posve drugačiji način Sijarić se više
50
bazira na historiju koja se polahko zaboravlja i kao da nastoji da je spasi od tog zaborava
Njegovi likovi su usputni i bez nekog posebnog značaja osim ako nije riječ o nekoj
historijskoj ličnosti Međutim tu se opet izdvaja Oslobođeni Jasenovac u kojem jedan lik
preuzima ulogu naratora pa kao bivši logoraš grobar priča svoje doživljaje koji djeluju
kao neka vrsta ispovijesti Onog trenutka kada Sijarić govori o historijskim ličnostima
govori ono što je manje i više poznato
Često ne nudi ništa novo i novost nije način njegovog postizanja zanimljivosti ali on je
pisac koji odlično poznaje mjesto na koje putuje a posebno historiju iako nije historičar
već uvijek u svakom smislu samo pisac Njegova historijska priča nije puko kazivanje
činjenica već pravi književno-umjetnički tekst Anegdote i legende su ono što krasi
njegovo pisanje i doprinosi toj zanimljivosti Pokazalo se da su doba mjesto i trajanje
ključni elementi Sijarićevog putopisa On je vremenski i prostorno ovjekovječio i sadašnji
ali i daleki i zagubljeni teritorij Bosne i Hercegovine
Ostavio je jasnu sliku njenih ljudi njihovu historiju i legendu nacionalnu i vjersku
isprepletenost i suprotstavljenost ujedno i pitome i surove prirode te običaja
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti tj putopiščeva objašnjenja o razlozima nastanka nekog
putopisa najčešće se nalaze u samom predgovoru Pokazalo se da je to slučaj i u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja a zatim
vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa putovanja
Sijarić kao razlog svog putovanja navodi tu činjenicu da jugoslavenski srednjovjekovni
gradovi nisu dovoljno istraženi U Oslobođenom Jasenovcu okvir predstavlja uvodna
rečenica Sijarić kaže ldquoIšao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjetildquo
Razlog njegovog putovanja u Jasenovac je namjera da otkrije sve te strahote koje su se
desile s tim da ni sam pisac ne sluti šta će sve zateći i vidjeti
Vjerovatno dvije najvažnije značajke putopisnog subjekta su snalažljivost i perceptivna
usmjerenost Neki se putopisci baziraju na opise historijskih znamenitosti neki na
tradiciju svakodnevni život neki na opise prirode a Sijarić u svoje putopise kombinira sve
te elemente Najviše bdquoizravnih susretaldquo sa putopiscem imamo onda kada opisuje neku
znamenitost prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi U Zapisima o
gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih dijelova kada se opisuju putevi i
historijske znamenitosti Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi Kako je
i navedeno to se najbolje može vidjeti u tekstu Putovati znači ndash vidjeti
Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje
je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost
51
putopisnog svijeta Oba Sijarićeva putopisa Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji
gradovi prvenstveno su usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje
mjestima građevinama i običajima To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj
izvještajnoj ili naučnoj obradi Međutim u tim pripovijedanjima i opisivanjima
pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici samog putopisa S druge strane u
slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se drugačije odlike U tom djelu
pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju istu poziciju u samom
tekstu
Dotematizacija uključuje obavijesti kojima se nadograđuje osnovno putopisno izlaganje i
postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za približavanje
putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta Dva osnovna
postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija figuralnim
postupcima U Sijarićevim putopisima prisutan je figuralni postupak dotematizacije ali i
naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj baštini uz karakterističan književno-
estetski stil
Figure sjećanja su uvijek prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila
Sijarića riječ je o oživljenom prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu
Pojam prostora obuhvata i svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu Figure sjećanja
su uvijek prostorno i vremenski konkretne Putopis ima zadatak da sačuva identitet jedne
čitave zajednice Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku
prošlost U Oslobođenom Jasenovcu u prvom planu izdvaja se figura logora Ovaj pisac taj
prostor uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na
smrt pa pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Sijarić piše isključivo o gradu i
gradskim običajima jer za njega svaki grad predstavlja određeno mjesto mjesto
pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i njeno oživljavanje
52
O piscu
Ćamil Sijarić je da još ovo kažem na kraju bio neobično pitoreskna pojava u našem
ljudskom svijetu i već za života postao predmet mnogih priča i anegdota Bio je oličenje
drevne jednostavnosti i neposrednosti U neprirodnom svijetu bio je prirodan čovjek
Ćamil Sijarić rođen je 18 decembra 1913 godine u Šipovicama kod Bijelog Polja u Crnoj
Gori u jako imućnoj zemljoradničkoj porodici Rano ostaje bez oba roditelja te odrasta
kod strica Osnovnu školu završio je u Godijevu u Bijelom Polju a odemsp1927 doemsp1935
godine pohađa Veliku medresu kralja Aleksandra uemspSkopljuemspiz koje je zbog političke
aktivnosti bio isključen Školovanje nastavlja u Vranju i u gimnaziji maturiraemsp1936
godine Iste te godine upisuje Pravni fakultet uemspBeogradu Diplomirao jeemsp1940 godine a
za vrijeme Drugog svjetskog rataemspslužbuje uemspSarajevuemspMostaruemspBosanskoj Gradiški
iemspBanjaluci Za sekretara Suda narodne časti u Banjaluci izabran jeemsp1945 godine potom je
novinar lista Glas i dramaturg Narodnog pozorišta u Banjaluci U Sarajevo prelaziemsp1947
godine radi u redakciji lista Pregled a potom je u Glavnom odboru Narodnog fronta i
redakciji Zadrugara U literarnu sekciju Radio Sarajeva prelaziemsp1951 godine i tu ostaje
sve do odlaska u mirovinuemsp1983 godine
Već kao đak Velike medrese u Soplju pokazuje interesovanje za književni rad U toj školi
bio je predsjednik literarne družine koja je izdavala časopis bdquoVesnikldquo u kojem je objavio
svoje prve književne radove ndash pjesme 1929 godine Bavio se i sakupljanjem narodnih
epskih pjesama u rodnom Bihoru koje je poslao Srpskoj akademiji nauka u Beogradu (i
danas se te pjesme čuvaju u arhivi spomenute akademije) Književni rad nastavlja
53
objavljujući pjesme u bdquoGajretuldquo bdquoŽeni danasldquo i bdquoPregleduldquo Za vrijeme rata ništa ne
objavljuje Bio je redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i
Akademije naua i umjetnosti Crne Gore
Nagrađen je brojnim nagradama kao što su 27-julska nagrada SR Bosne i Hercegovine
13-julska nagrada SR Crne Gore Andrićeva nagrada i dr
Umro jeemsp6 decembraemsp1989 godine
SažetakPutopis kao forma razvija se još u antici To je književna vrsta tematski oblikovana
putovanjem putopisca koji pripovjeda zgode na putu opisuje prostore kojima putuje i
mjesta na kojima boravi iznosi svoja zapažanja o ljudima koje na putu susreće o njihovim
običajima i načinu života te često o kulturnim i umjetničkim znamenitostima određenih
krajeva Za Ćamila Sijarića putopis je jednostavno opis putovanja zajedno i geografija i
historija i etnografija Historijska priča je ona koja zauzima primarno mjesto u njegovom
putopisnom opusu U ovom masterskom radu prikazali su se Sijarićevi putopisi Zapis o
gradovima Herceg-Bosno i tvoji gradovi i Jasenovac Knjiga Zapisi o gradovima
objavljena je 1970 godine a 1986 Sijarić objavljuje putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi
Po tematici se ovaj putopis može izjednačiti sa putopisom Zapisi o gradovima dok je
Oslobođeni Jasenovac i svojom formom i sadržajem ustrojen na potpuno drugačiji način
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta
Pokazalo se kako te obavijesti pronalazimo u predgovoru ali i u pojedinim zapisima unutar
putopisa Kada je riječ o zanimljivosti mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive
zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru međutim ovaj pisac ipak sve što je
zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način posebno u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi Usputne priče anegdote i legende su osnovni elementi
kojima Sijarić postiže zanimljivost i novost Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna
izražajna postupka u putopisu Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom
20 stoljeća izdvaja se figura kulturalnog pamćenja Ta tzv mjesta pamćenja javljaju se u
funkciji očuvanja znanja o sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke
54
prošlosti Ovi putopisi sadrže niz figura kulturalnih pamćenja kao što se i pokazalo u
samom radu
SummaryTravelouge as form was developed in the classical period It is a literatur category
thematicly shaped with travelers journey in which he narrates about events descripes
places he has seen people he met their customs and way of living and often about cultural
and artistic sights of specific areas For Ćamil Sijarić travelouge is simply description of
travels including geography history and etnhography Historical story is primar in his
travelouge opus This master thresis showed us Sijarićs travelouges Zapis o gradovima
Herceg-Bosno i tvoji gradovi and Jasenovac Zapis o gradovima was published 1970
Herceg-Bosno i tvoji gradovi 1986 Thematically they are very similar while Jasenovac is
with its form and content established differently Framework and notices are authors
expalanations for writing the text We found notices in preface but also in the text of
travelouge Critics claim that most interesting events happen in unknown and far places
However this author search for new and ineresting in his country in a completly different
way as shown in Herceg-Bosno i tvoji gradovi Side stories anecdotes and mhyts are basic
elements for Sijarićs new and interesting storytelling As expressed element of literature of
late 19 and 20 century it stands out figure of cultural memory Those cedilcedil memory placesldquo
occur as intent to preserve knowledge about ourselfs recall historicaly endangered
meaning of common past These travelouges contain series of cultural memories as
shown
55
Literatura Assmann Jann Kulturno pamćenje Pismo sjećanje i politički identitet u ranim
visokim kulturama s njemačkog preveo Vahidin Preljević Biblioteka tEKST
Zenica 2005
Bahtin Mihail Oblici vremena i kronotopa u romanuMatica hrvatska kolo 3
(2008)
Dizdarević Faruk Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila
Sijarića Avlija-portal za kulturu književnost i društvene teme Dostupno na
httpwwwavlijameesejifaruk-dizdarevic-stradalnistvo-kao-umjetnicka-vizija-u-
knjizevnom-djelu-camila-sijarica (2352014)
Duda Dean Priča i putovnje hrvatski romantičarski putopis kao pripovjedni žanr
Matica hrvatska Zagreb 1998
Duda Dean Kultura putovanja Naklada Ljevak Zagreb 2012
Galić Gordana Vladimir Nazor od Splita do piramida - tekst imaginacija
reprezentacija Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske Dostupno
na httphrcaksrcehr86365 (1352014)
Hrvatska opća enciklopedija Leksikografski zavod Miroslav Krleža Zagreb 2008
Dostupno na httpwwwenciklopedijahrNatuknicaaspxID=51177
Isaković Alija Hodoljublje Svjetlost Sarajevo 1973
Kulenović Tvrtko (priredio) Ćamil Sijarić- Zapisi Izabrana djela I-X knjiga
deveta Veselin Masleša Sarajevo 1991
Kulenović Tvrtko Ćamilovi putopisi Diwan - časopis za kulturu Javna biblioteka
Alija Isaković Dostupno na httpwwwdiwanmagcombaarhivadiwan7-
8sadrzajsadrzaj14htm (562014)
Lešić Zdenko i Martinović Juraj (ur) Naučni skup Književno djelo Ćamila
Sijarića Sarajevo 2003
Ivan Lovrenović (2012) Prostori putopisa Dostupno na
httpivanlovrenoviccom201203prostori-putopisa-2 (2762014)
Miličić Irena Teoretičari hodočasnici činovnici tri vrtse renesansnih putopisnih
tekstova Zagreb 2010 Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske
Dostupno na httphrcaksrcehr56766 (1152014)
Nemec Krešimir Čitanje grada Ljevak Zagreb 2010
56
Sijarić Ćamil Zapisi o gradovima Zadruga Sarajevo 1976
Todorova Marija Imaginarni Balkan prevele s engleskog A B Vučen i D
Starčević Biblioteka XX vek 2 izdanje 2006
Zvrko Husein Ćamil Sijarić- pripovjedna proza Dobra knjiga Sarajevo 2013
42
vodopada sa čim se ovaj putopisac ne slaže Jajce je grad koji ima historiju i koji se nalazi
u Bosni pa ga zbog toga i treba slikati Sijarić ističe kako je nekadašnja nezavisna
bogumilska Bosna u svoje vrijeme bila okupila duhove slobodarske protiv dogme i protiv
crkve U Bosnu se dolazilo i prolazilo da se nadahne slobodama u nju se dolazilo i
dogovaralo i odatle se borilo Ovakve primjere naučnog postupka dotematizacije isključivo
pronalazimo u putopisu Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi dok je
figuralni postupak dotematizacije najviše zastupljen u Oslobođenom Jasenovcu a takvim
postupkom putopisni diskurs se širi i preobražava u esej i kratku priču
Figure kulturalnog pamćenjaPojam bdquoumijeća pamćenjaldquo (ars memorativa) prvenstveno se veže za zapadnjačku tradiciju
Grčki pjesnik Simonid (živio je u 6 st pr n e) izdvaja se kao tvorac općenito umijeća
pamćenja te ovo umijeće definira kao jednu od pet oblasti retorike Smatra se da je
Ciceron najbolje objasnio mnemotehniku u smislu da se princip mnemotehnike sastoji u
43
tome da se odaberu određena mjesta te da se stvore mentalne slike za stvari i mjesta koja
se žele zadržati u svijesti Kada je riječ o pamćenju razlikuje se prirodno i artificijelno a
umijeće pamćenja temelj je artificijelnog pamćenja a kultura sjećanja je univerzalni
fenomen Svaka socijalna grupa manja ili veća posjeduje određeni oblik kulture sjećanja
U prethodnim poglavljima ovog rada bitno se isticalo to da je Ć Sijarić u svojim
putopisima prvenstveno u Zapisima o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi nastojao
sačuvati sjećanje na prošlost te na taj način stvoriti neraskidivu vezu prošlosti i
sadašnjosti a tu vezu isključivo stvara na temeljima prostora i vremena Upravo se smatra
da ono što je prostor za umijeće pamćenja vrijeme je za kulturu sjećanja Tako kultura
sjećanja počiva najviše na oblicima odnosa prema prošlosti dakle u sjećanju se
rekonstruira prošlost Međutim ta prošlost kao takva mora ući u svijest jer ne smije
sasvim nestati moraju postojati svjedočanstva a koja moraju iskazivati neku
karakterističnu diferenciju
Svaka ličnost i svaki historijski fakt se već u svom prispijeću u pamćenje transponiraju u
neki nauk pojam simbol tako oni dobivaju neki smisao postaju element idejnog sistema
društva Iz ove suigre pojmova i iskustva nastaje ono što želimo nazvati figurama sjećanja
Figure sjećanja određuju tri obilježja konkretni spoj s vremenom i prostorom spoj sa
nekom grupom i rekonstruktivnost kao poseban postupak Figure sjećanja su uvijek
prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila Sijarića riječ je o oživljenom
prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu Pojam prostora obuhvata i
svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu (namještaj uređaji prostorije sa svojom
specifičnom uređenošću) što pruža sliku stabilnosti U putopisu Herceg-Bosno i tvoji
gradovi dominantan je spoj s vremenom i prostorom Kada govori o gradu Travniku
Sijarić spaja prošlost i budućnost u obliku tvrđave
Dugo poslije pada Bosne pod Turke Travnik je bio jedno malo mjesto ndash sa malo dućana i
sa hanom ali i sa svojom tvrdom tvrđavom iznad sebe koja je značila sigurnost onih koji tu
žive To je danas onaj stari dio Travnika koji se zove Stara varoš i u kojem je Nova
džamija ndash to jest bila nova u jedno vrlo davno vrijeme kad je načinjena ndash čak godine
1549 što znači da je ta Nova džamija jedna od najstarijih u cijeloj Bosni a reklo bi se i
najljepših
Historija slijedi pamćenje a kulturno pamćenje se usmjerava na fiksne tačke u prošlosti
Međutim prošlost kao takva ndash u tom obliku se ne može održati ona se preoblikuje u
simboličke figure za koje se veže određeno sjećanje Razne pripovijesti one istinite i
neistinite također su figure sjećanja Za kulturno pamćenje nije bitna faktična već
44
prisjećana povijest Tako da su i mitovi figure sjećanja Mnoge priče čija istinitost nije
provjerena i ustanovljena (možemo ih nazvati legendama) također su figure sjećanja a
takve priče u velikoj mjeri pronalazimo i u Sijarićevoj putopisnoj prozi Pišući o Drini
Sijarić priča priču o dvjema sestrama koje su gradile dva grada Jerina s lijeve a njena
sestra sa desne strane Drine Kako je grad sa desne strane bio veći Jerina je zbog toga
otrovala svoju sestru
Ali priča tu nije stala i ide dalje ndash slika Jerinu kao golu ženu i raspusnicu Mlada gola i
željna mladića ndash ona ih je uvodila u svoje odaje da je obljube a poslije bacala ih u Drinu
I sve dok se gore gradio grad Drina je dolje odnosila mladiće Majstori su o tome morali
da ćute A što riječima nisu smjeli da kažu kazali su svojim dlijetima Na jednoj ploči
uzidanoj isklesali su golu ženu ndash u položaju grozno razvratnom da time kažu kakva je
Jerina I tako je kamen govorio ono što jezik nije smio
Kulturno pamćenje uvijek ima svoje posebne nosioce to su najčešće učitelji sveštenici
pisari učenjaci a što svakako možemo povezati sa putopiscem Ć Sijarićem U ulozi
putnika Sijarić čuva sjećanje na Bosnu i Hercegovinu (prvenstveno njene gradove) i
sjećanje na mračnu prošlost kakvo je ono u putopisu Oslobođeni Jasenovac Kulturno
pamćenje se kroz slijed generacija održava putem kulture što sa sobom povlači pitanje
identiteta Identitet se uspostavlja preko pamćenja i sjećanja Tako jedna grupa svoj grupni
identitet može reproducirati samo pamćenjem a osnovu pamćenja čini kultura
Putopis kao takva forma ima upravo taj zadatak da sačuva identitet jedne čitave grupe
Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku prošlost govore o
drevnim gradovima bosanskim kraljevima banovima feudalcima pašama agama i
begovima kazuju o Bosni i Hercegovini Bosancima i Hercegovcima o njihovim
sudbinama I samo ljudsko postojanje zamislivo je samo na tlu i u okviru kulture i društva
Svijest o socijalnom pripadanju (kolektivnom identitetu) temelji se na zajedničkom znanju
i zajedničkom pamćenju koje je obilježeno govorom Kada je riječ o identitetu i njegovom
značaju vjerovatno najviše do izražaja dolazi zapis Tvrdi mi grad Bobovac gdje Sijarić
govori o najznačajnijem i najbolje utvrđenom gradu srednjovjekovne Bosne kojeg je
podigao ban Stjepan II Kotromanić prije prve polovine 14 stoljeća
Bobovac je bio u centru zemlje bosanske ndash u gorostasnom i od puteva udaljenom kraju u
onom gdje je bio i dvor bosanskih banova to jest prijestonica zemlje i vjerovalo se dokle
se god drži tvrdi Bobovac držaće se i cijela Bosna iz ovog se grada branila Bosna I sva
njena snaga bila je tu U tom kamenu ndash na kamenu u tim zidovima što su strčali kao da su
iz stijene izrasli Danas vam to liči na zube starca Jer ono što je nekad krepko stajalo i
45
prijetilo oburvalo se kule tabije podzidi ndash danas su samo gomile ili ako još stoje ndash stoje
žalosno
Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom 20 stoljeća izdvaja se figura
kulturalnog pamćenja Tzv mjesta pamćenja koja književni tekstovi obnavljaju skupom
simboličkih figura javljaju se u funkciji pohranjivanja utemeljenja i očuvanja znanja o
sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke prošlosti U skupu simboličkih
slika stvara se sistem kulture pamćenja koji se u književnim djelima najviše postiže
intertekstualnošću
Mnogi književni teoretičari i kritičari smatraju da je prostor bitan element proznih
književnih djela u cjelosti U Kritici čistog uma Immanuel Kant određuje prostor i
vrijeme kao nužne oblike svake spoznaje počevši od elementarnih opažanja i predstava U
dvadesetom stoljeću veliku pažnju prostoru posvećivali su Max Weber E Durkheim G
Simmel M Foucault i E Husserl To tzv povezivanje književnosti s geografijom dogodilo
se 90-ih godina dvadesetoga stoljeća a pitanje prostora postala je važna tema u mnogim
područjima književnosti Prostor ima zadatak da omogući liku da se kreće da se snalazi da
kroz prostor iskazuje neke svoje osobine karakteristike i vlastite probleme egzistencije
Motiv prostora se u književnom djelu nije dovoljno izučavao Bahtin kaže bdquoProces
osvajanja realnog istorijskog vremena i prostora i realnog istorijskog čoveka koji se nalazio
u njima u književnosti je tekao komplikovano i isprekidanoldquo Bahtin povezuje vrijeme i
prostor i daje mu zajednički naziv hronotop On je zastupao tezu da su osvajane pojedine
strane vremena i prostora dostupne na određenom povijesnom stepenu razvoja
čovječanstva ali ne u dovoljnoj mjeri Bahtin je još i dodao da je došlo vrijeme kada se na
prostor u književnim djelima treba gledati kao na nešto bitno i u skladu sa vremenom jer
je značajno izražavanje neraskidivosti prostora i vremena Prostorna i vremenska obilježja
se stapaju u jednu konkretnu cjelinu vrijeme se bdquosteželdquo postaje umjetnički vidljivo a taj
prostor se uvlači u kretanje vremena sižea Obilježja vremena razotkrivaju se u prostoru a
prostor se osmišljava i meri vremenom
Kada je u pitanju gradski prostor u književnosti Richard Lehan navodi kako grad uvijek
igra veliku ulogu u ljudskoj sudbini bez obzira na način kako je predstavljen te da urbani
konstrukti moraju biti neprestano preispitivani jer su oni artificijelni i diverzni Upravo je
taj gradski prostor često obilježen nelagodom odbojnošću strahom i neprilagođenošću
nasuprot idiličnom i bdquorajskomldquo selu
Tijelo se stjecajem okolnosti našlo u mrskom gradu dok zarobljena bolesna duša žudi za
povratkom u iskon na selo u čedno pastoralno okruženje u zdravlje u čistoću identiteta
46
Za razliku od artificijalnoga grada selo je tijesno povezano sa prirodnom slikom svijeta
Stoga realisti nisu voljeli grad i o urbanoj civilizaciji pišu gotovo isključivo kao o otuđenoj
formi života
U razdoblju moderne prepoznaje se veće zanimanje za urbanu tematiku i fenomene
gradske civilizacije Ona donosi i sasvim novo viđenje grada kao slojevitog prostora u
kojem se pokazuju različite kulturne političke društvene nacionalne i umjetničke
vrijednosti Upravo u razdoblju moderne prvi put se u književnosti grad počinje promatrati
kao proces kao simultanost različitosti Modernistički pisci predstavljaju grad kao
kompleksnu strukturu koja postaje poticaj za čisto mentalne procese Grad postaje mjesto
duševnih kriza U čovjeku se javlja nemir strah nelagoda i beznađe
Dean Duda napominje da djelovanje nadmašuje viđenje u svakodnevnim pričama o
prostoru a to jednostavno znači da se prostor proizvodi kretanjem
Već u samom smislu i razlogu nastanku putopisa Oslobođeni Jasenovac izdvaja se figura
najvećeg sabirnog logora u nekadašnjoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj logor Jasenovac
Sam pojam bdquosabirni logorldquo kao vrsta zatvora koja je stvorena za političke protivnike
pripadnike pojedinih etničkih ili religijskih grupa civila iz kritičnog vojnog područja ili
bilo koju grupu ljudi povlači sa sobom sve negativne konotacije Ćamil Sijarić taj prostor
uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na smrt pa
pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Cjelokupan taj prizor izaziva strah a gluha
tišina smrad od blata od truleži od gasova i same zemlje pojačava to nezaobilazno
osjećanje u njemu Smrt je osnovna misao koja prati ovaj prostor Sijarić ističe da je drveće
i ptice na njima jedino što pokazuje trag života osim toga tu ništa više nije živo
Zato je ova zemlja tako utabana
Zato je tako jadna
Sada je sva crna I ćutljiva Kao kakvo živo a jadno biće koje je mnogo propatilo Ovdje
ima drveća i na njemu ima ptica I reklo bi se da više ništa živo tu nema
Ovo je bilo mjesto umiranja
Logor smrti
Bilo mu je ime Jasenovac
Kroz njegovu kapiju ulazilo se ali se nije i izlazilo
Također Sijarić napominje da to i nije neki veliki prostor ali da je užasan zbog svega
onoga što se na njemu vidi Za njega je to groblje koje se širi i nema granica Možda
jedinu simboliku života pruža slika čovjeka koji je nekako uspio preživjeti između tih
mrtvih ljudskih tijela
47
I eno s kraja vode sa blatne obale između panjeva i vrbovog granja jedan čovjek ustaje
Diže se gore kao avet Poderan je mokar i kaljav Lice mu je u maljama i staro Mršav je i
jadan i izgleda tako kao da je već bio jednom umro pa nekim slučajem oživio i ustao
odozdo između mrtvih Ustajanjem jednog živog čovjeka iz ovog beskrajnog groblja u
vodi bio sam zbunjen i preplašen
D Duda također ističe kako je učestalost tegoba i prostora patnje (kakvo je upravo ovaj
prostor logora) u jasnoj opreci naspram domovine i slobode ali isto tako i jasno definirane
klasne pozicije tj socijalnog statusa Ono možda što je karakteristično za prostor logora i
sam ovaj putopis je i to što Sijarić u samom djelu ne opisuje dovoljno čovjeka zatočenika
njegove misli osjećanja i strah Sve se to nazire u cjelokupnom djelu sva ta osjećanja i
strahovi čovjeka koji očekuje smrt su podloga ovog putopisa ali konkretnih opisa
pronalazimo samo na nekoliko mjesta a jedan takav je i sljedeći
Čovjek u logoru mnogo vidi ali sve ne može vidjeti ndash jer šta vi znate koga sve to dovode na
obalu čujete kako se voz zaustavio i kako lokomotiva brekće i znate da su to tamo
dovedene nove žrtve Najedanput čujete ustaške psovke plač ženski vrisak zapomaganje
pisku djece i jasno vam je da to tamo ustaše ubijaju ženski glasovi se uvijek jače čuju
Žene pred smrt više protestuju nego muškarci A novodovedeni zatočenici više od starih
Možemo uočiti da kod Sijarića često imamo pozivanje na određene objekte i mjesta To su
prvenstveno gradovi i logor u Oslobođenom Jasenovcu Tako i ovdje svaki grad sam za
sebe predstavlja određeno mjesto mjesto pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i
njeno oživljavanje Srednjovjekovne gradine koje baš zbog toga što su gradine i to još
srednjovjekovne asociraju na prošlost dalju i od one koju poznaje i sam putopisac Smatra
se da se na određenim mjestima objektima u gradovima struktuira čovjekov život
njegovo ponašanje putanje koje slijedi kroz prostor i vrijeme jer grad kao takav
reflektira i utjelovljuje moć stvara red u prostoru i vremenu te disciplinu prostora i
vremena
U ovom putopisu (Oslobođeni Jasenovac) izdvaja se i bolnica kao još jedna
karakteristična figura prostora Namijenjena da liječi i time pomogne onima koji su
bolesni ovdje bolnica poprima sasvim drugačije značenje To je bila jedna baraka koja je
postojala samo formalno niti jedan bolesnik te bolnice nije izliječen Kako bi pred
međunarodnom komisijom prekrili tragove stravičnih zločina renovirali su tu bolnicu
Bitno je navesti to da ove podatke Ć Sijarić doznaje od preživjelog logoraša
Ustaše su tom prilikom pobili oko šesdeset bolesnika iz te bolnice onih koji su svojim
izgledom odavali pravo stanje logora Zatim su u bolnicu uneseni novi kreveti Uneseno je
48
i sve drugo što je jednoj bolnici potrebno A onda su ndash na kraju u bolnicu na nove krevete
i u nove postelje uvedeni novi bolesnici Ali oni nisu bili bolesni oni su bili zdravi ljudi ndash
koliko u logoru neko može da bude zdrav ali su i takvi jadno izgledali i imali da
predstavljaju bolesnike Tada smo dobili i nove logorske brojeve Bili su vrlo niski kako bi
se prikrilo pravo brojno stanje logora
U ovom stravičnom okruženju izdvaja se i religijski prostor Za D Dudu religijski prostor
je prostor susreta To je način stvaranja ljepote harmoničnosti i prirodnog idiličnog
prostora Kao i bolnica i ovdje je religijski prostor sasvim formalan Godine 1941 i 1942
u logoru su bili zaveli bogosluženje Za katoličku crkvu i džamiju uređene su bile posebne
sobe
Pop je bio neki Zvonko Brekalo Umro je od tifusa A hodža jedan zatočenik Ustaše su ga
uniformisali dali su mu čin satnika ndash a odmah zatim likvidirali ga ndash objesili su ga
Figuru smrti i grobnice pronalazimo i u putopisu Zapis o gradovima tačnije u zapisu O
Lenjingradu gdje Sijarić govori o stradanjima u Drugom svjetskom ratu Na specifičan
način opisuje grobnice te zajedničke masovne grobnice koje spajaju one sa istim tragičnim
sudbinama a koje su i nazvali bdquobratskim mogilamaldquo Sijarić kazuje o svim žrtvama rata o
tom besmislu koje ne donosi ništa dobro a uzima puno više o svakom pojedincu koji
izgubi dragu osobu
Tu među njih uđi ćutke S kapom u ruci S mislima da su to žrtve kakve si i ti imao u svojoj
zemlji Tako ćeš moći lakše da hodiš kroz ove beskrajne bdquobratske mogileldquo I zublja koja
nad njima gori podsjetiće te na zublje žrtvama u tvojoj zemlji Pa ti ovo groblje dođe kao
ono u tvojoj zemlji ndash nad kojim si već lio svoju suzu za drugovima za prijateljima za
poznanicima I nije ti drukčije nego da ovdje leže i tvoji ndash tvoji znanci
Sijarić piše i o porodici Savič koja je nastradala u tom ratu Posebno ističe bilješke
djevojčice Tanje najmlađe u toj porodici
Kao učenica Tanja je napisala jedno pismo o stradanjima svoje porodice Kratka hronika
djevojčice Tanje svakako da podsjeća i samim tim može se usporediti sa dnevnikom Ane
Frank trinaestogodišnje Židovke koja je u tajnom skrovištu bilježila svoje misli osjećanja
i strahove Te djevojčice dijelile su istu sudbinu jedne od mnogobrojnih žrtava Drugog
svjetskog rata
49
Zaključak Govoreći o književnim vrstama koje ujedinjuju povijesno-znanstveni interes s umjetničkim
oblikovanjem Milivoj Solar kaže ldquoMeđu takvim književno-znanstvenim vrstama od
posebne je važnosti također putopis S jedne strane on može predstavljati doprinos
geografiji ili etnografiji dok s druge strane predstavlja osobitu književnu vrstu u kojoj je
putovanje i opis proputovanih predjela ili zemalja povod za šire umjetničko oblikovanje
zapažanja dojmova i razmišljanja o svemu onom što putopisca zaokuplja tokom
putovanjaldquoemspČesto se na taj način putopis približava eseju ili romanu u kojemu je fabula
organizirana kao slijed događaja koji seemspzbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine
likova Iako postoji to mišljenje da se putopis približava eseju ili romanu i isto tako da se u
posljednje vrijeme pokazuje veći interes za takvim književnim žanrom putopis je svakako
manje istraženo proučavano i na kraju krajeva čitano područje To se pokazuje i kada je u
pitanju Ćamil Sijarić poznatiji je Sijarić romanopisac nego Sijarić putopisac
Ako se vratimo na mišljenje M Solara da je u putopisu fabula organizirana kao slijed
događaja koji se zbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine njih to bismo mogli
povezati sa ovim piscem bar konkretno u putopisu Oslobođeni Jasenovac dok Zapisi o
gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi djeluju na posve drugačiji način Sijarić se više
50
bazira na historiju koja se polahko zaboravlja i kao da nastoji da je spasi od tog zaborava
Njegovi likovi su usputni i bez nekog posebnog značaja osim ako nije riječ o nekoj
historijskoj ličnosti Međutim tu se opet izdvaja Oslobođeni Jasenovac u kojem jedan lik
preuzima ulogu naratora pa kao bivši logoraš grobar priča svoje doživljaje koji djeluju
kao neka vrsta ispovijesti Onog trenutka kada Sijarić govori o historijskim ličnostima
govori ono što je manje i više poznato
Često ne nudi ništa novo i novost nije način njegovog postizanja zanimljivosti ali on je
pisac koji odlično poznaje mjesto na koje putuje a posebno historiju iako nije historičar
već uvijek u svakom smislu samo pisac Njegova historijska priča nije puko kazivanje
činjenica već pravi književno-umjetnički tekst Anegdote i legende su ono što krasi
njegovo pisanje i doprinosi toj zanimljivosti Pokazalo se da su doba mjesto i trajanje
ključni elementi Sijarićevog putopisa On je vremenski i prostorno ovjekovječio i sadašnji
ali i daleki i zagubljeni teritorij Bosne i Hercegovine
Ostavio je jasnu sliku njenih ljudi njihovu historiju i legendu nacionalnu i vjersku
isprepletenost i suprotstavljenost ujedno i pitome i surove prirode te običaja
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti tj putopiščeva objašnjenja o razlozima nastanka nekog
putopisa najčešće se nalaze u samom predgovoru Pokazalo se da je to slučaj i u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja a zatim
vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa putovanja
Sijarić kao razlog svog putovanja navodi tu činjenicu da jugoslavenski srednjovjekovni
gradovi nisu dovoljno istraženi U Oslobođenom Jasenovcu okvir predstavlja uvodna
rečenica Sijarić kaže ldquoIšao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjetildquo
Razlog njegovog putovanja u Jasenovac je namjera da otkrije sve te strahote koje su se
desile s tim da ni sam pisac ne sluti šta će sve zateći i vidjeti
Vjerovatno dvije najvažnije značajke putopisnog subjekta su snalažljivost i perceptivna
usmjerenost Neki se putopisci baziraju na opise historijskih znamenitosti neki na
tradiciju svakodnevni život neki na opise prirode a Sijarić u svoje putopise kombinira sve
te elemente Najviše bdquoizravnih susretaldquo sa putopiscem imamo onda kada opisuje neku
znamenitost prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi U Zapisima o
gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih dijelova kada se opisuju putevi i
historijske znamenitosti Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi Kako je
i navedeno to se najbolje može vidjeti u tekstu Putovati znači ndash vidjeti
Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje
je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost
51
putopisnog svijeta Oba Sijarićeva putopisa Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji
gradovi prvenstveno su usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje
mjestima građevinama i običajima To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj
izvještajnoj ili naučnoj obradi Međutim u tim pripovijedanjima i opisivanjima
pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici samog putopisa S druge strane u
slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se drugačije odlike U tom djelu
pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju istu poziciju u samom
tekstu
Dotematizacija uključuje obavijesti kojima se nadograđuje osnovno putopisno izlaganje i
postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za približavanje
putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta Dva osnovna
postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija figuralnim
postupcima U Sijarićevim putopisima prisutan je figuralni postupak dotematizacije ali i
naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj baštini uz karakterističan književno-
estetski stil
Figure sjećanja su uvijek prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila
Sijarića riječ je o oživljenom prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu
Pojam prostora obuhvata i svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu Figure sjećanja
su uvijek prostorno i vremenski konkretne Putopis ima zadatak da sačuva identitet jedne
čitave zajednice Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku
prošlost U Oslobođenom Jasenovcu u prvom planu izdvaja se figura logora Ovaj pisac taj
prostor uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na
smrt pa pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Sijarić piše isključivo o gradu i
gradskim običajima jer za njega svaki grad predstavlja određeno mjesto mjesto
pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i njeno oživljavanje
52
O piscu
Ćamil Sijarić je da još ovo kažem na kraju bio neobično pitoreskna pojava u našem
ljudskom svijetu i već za života postao predmet mnogih priča i anegdota Bio je oličenje
drevne jednostavnosti i neposrednosti U neprirodnom svijetu bio je prirodan čovjek
Ćamil Sijarić rođen je 18 decembra 1913 godine u Šipovicama kod Bijelog Polja u Crnoj
Gori u jako imućnoj zemljoradničkoj porodici Rano ostaje bez oba roditelja te odrasta
kod strica Osnovnu školu završio je u Godijevu u Bijelom Polju a odemsp1927 doemsp1935
godine pohađa Veliku medresu kralja Aleksandra uemspSkopljuemspiz koje je zbog političke
aktivnosti bio isključen Školovanje nastavlja u Vranju i u gimnaziji maturiraemsp1936
godine Iste te godine upisuje Pravni fakultet uemspBeogradu Diplomirao jeemsp1940 godine a
za vrijeme Drugog svjetskog rataemspslužbuje uemspSarajevuemspMostaruemspBosanskoj Gradiški
iemspBanjaluci Za sekretara Suda narodne časti u Banjaluci izabran jeemsp1945 godine potom je
novinar lista Glas i dramaturg Narodnog pozorišta u Banjaluci U Sarajevo prelaziemsp1947
godine radi u redakciji lista Pregled a potom je u Glavnom odboru Narodnog fronta i
redakciji Zadrugara U literarnu sekciju Radio Sarajeva prelaziemsp1951 godine i tu ostaje
sve do odlaska u mirovinuemsp1983 godine
Već kao đak Velike medrese u Soplju pokazuje interesovanje za književni rad U toj školi
bio je predsjednik literarne družine koja je izdavala časopis bdquoVesnikldquo u kojem je objavio
svoje prve književne radove ndash pjesme 1929 godine Bavio se i sakupljanjem narodnih
epskih pjesama u rodnom Bihoru koje je poslao Srpskoj akademiji nauka u Beogradu (i
danas se te pjesme čuvaju u arhivi spomenute akademije) Književni rad nastavlja
53
objavljujući pjesme u bdquoGajretuldquo bdquoŽeni danasldquo i bdquoPregleduldquo Za vrijeme rata ništa ne
objavljuje Bio je redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i
Akademije naua i umjetnosti Crne Gore
Nagrađen je brojnim nagradama kao što su 27-julska nagrada SR Bosne i Hercegovine
13-julska nagrada SR Crne Gore Andrićeva nagrada i dr
Umro jeemsp6 decembraemsp1989 godine
SažetakPutopis kao forma razvija se još u antici To je književna vrsta tematski oblikovana
putovanjem putopisca koji pripovjeda zgode na putu opisuje prostore kojima putuje i
mjesta na kojima boravi iznosi svoja zapažanja o ljudima koje na putu susreće o njihovim
običajima i načinu života te često o kulturnim i umjetničkim znamenitostima određenih
krajeva Za Ćamila Sijarića putopis je jednostavno opis putovanja zajedno i geografija i
historija i etnografija Historijska priča je ona koja zauzima primarno mjesto u njegovom
putopisnom opusu U ovom masterskom radu prikazali su se Sijarićevi putopisi Zapis o
gradovima Herceg-Bosno i tvoji gradovi i Jasenovac Knjiga Zapisi o gradovima
objavljena je 1970 godine a 1986 Sijarić objavljuje putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi
Po tematici se ovaj putopis može izjednačiti sa putopisom Zapisi o gradovima dok je
Oslobođeni Jasenovac i svojom formom i sadržajem ustrojen na potpuno drugačiji način
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta
Pokazalo se kako te obavijesti pronalazimo u predgovoru ali i u pojedinim zapisima unutar
putopisa Kada je riječ o zanimljivosti mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive
zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru međutim ovaj pisac ipak sve što je
zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način posebno u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi Usputne priče anegdote i legende su osnovni elementi
kojima Sijarić postiže zanimljivost i novost Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna
izražajna postupka u putopisu Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom
20 stoljeća izdvaja se figura kulturalnog pamćenja Ta tzv mjesta pamćenja javljaju se u
funkciji očuvanja znanja o sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke
54
prošlosti Ovi putopisi sadrže niz figura kulturalnih pamćenja kao što se i pokazalo u
samom radu
SummaryTravelouge as form was developed in the classical period It is a literatur category
thematicly shaped with travelers journey in which he narrates about events descripes
places he has seen people he met their customs and way of living and often about cultural
and artistic sights of specific areas For Ćamil Sijarić travelouge is simply description of
travels including geography history and etnhography Historical story is primar in his
travelouge opus This master thresis showed us Sijarićs travelouges Zapis o gradovima
Herceg-Bosno i tvoji gradovi and Jasenovac Zapis o gradovima was published 1970
Herceg-Bosno i tvoji gradovi 1986 Thematically they are very similar while Jasenovac is
with its form and content established differently Framework and notices are authors
expalanations for writing the text We found notices in preface but also in the text of
travelouge Critics claim that most interesting events happen in unknown and far places
However this author search for new and ineresting in his country in a completly different
way as shown in Herceg-Bosno i tvoji gradovi Side stories anecdotes and mhyts are basic
elements for Sijarićs new and interesting storytelling As expressed element of literature of
late 19 and 20 century it stands out figure of cultural memory Those cedilcedil memory placesldquo
occur as intent to preserve knowledge about ourselfs recall historicaly endangered
meaning of common past These travelouges contain series of cultural memories as
shown
55
Literatura Assmann Jann Kulturno pamćenje Pismo sjećanje i politički identitet u ranim
visokim kulturama s njemačkog preveo Vahidin Preljević Biblioteka tEKST
Zenica 2005
Bahtin Mihail Oblici vremena i kronotopa u romanuMatica hrvatska kolo 3
(2008)
Dizdarević Faruk Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila
Sijarića Avlija-portal za kulturu književnost i društvene teme Dostupno na
httpwwwavlijameesejifaruk-dizdarevic-stradalnistvo-kao-umjetnicka-vizija-u-
knjizevnom-djelu-camila-sijarica (2352014)
Duda Dean Priča i putovnje hrvatski romantičarski putopis kao pripovjedni žanr
Matica hrvatska Zagreb 1998
Duda Dean Kultura putovanja Naklada Ljevak Zagreb 2012
Galić Gordana Vladimir Nazor od Splita do piramida - tekst imaginacija
reprezentacija Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske Dostupno
na httphrcaksrcehr86365 (1352014)
Hrvatska opća enciklopedija Leksikografski zavod Miroslav Krleža Zagreb 2008
Dostupno na httpwwwenciklopedijahrNatuknicaaspxID=51177
Isaković Alija Hodoljublje Svjetlost Sarajevo 1973
Kulenović Tvrtko (priredio) Ćamil Sijarić- Zapisi Izabrana djela I-X knjiga
deveta Veselin Masleša Sarajevo 1991
Kulenović Tvrtko Ćamilovi putopisi Diwan - časopis za kulturu Javna biblioteka
Alija Isaković Dostupno na httpwwwdiwanmagcombaarhivadiwan7-
8sadrzajsadrzaj14htm (562014)
Lešić Zdenko i Martinović Juraj (ur) Naučni skup Književno djelo Ćamila
Sijarića Sarajevo 2003
Ivan Lovrenović (2012) Prostori putopisa Dostupno na
httpivanlovrenoviccom201203prostori-putopisa-2 (2762014)
Miličić Irena Teoretičari hodočasnici činovnici tri vrtse renesansnih putopisnih
tekstova Zagreb 2010 Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske
Dostupno na httphrcaksrcehr56766 (1152014)
Nemec Krešimir Čitanje grada Ljevak Zagreb 2010
56
Sijarić Ćamil Zapisi o gradovima Zadruga Sarajevo 1976
Todorova Marija Imaginarni Balkan prevele s engleskog A B Vučen i D
Starčević Biblioteka XX vek 2 izdanje 2006
Zvrko Husein Ćamil Sijarić- pripovjedna proza Dobra knjiga Sarajevo 2013
43
tome da se odaberu određena mjesta te da se stvore mentalne slike za stvari i mjesta koja
se žele zadržati u svijesti Kada je riječ o pamćenju razlikuje se prirodno i artificijelno a
umijeće pamćenja temelj je artificijelnog pamćenja a kultura sjećanja je univerzalni
fenomen Svaka socijalna grupa manja ili veća posjeduje određeni oblik kulture sjećanja
U prethodnim poglavljima ovog rada bitno se isticalo to da je Ć Sijarić u svojim
putopisima prvenstveno u Zapisima o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi nastojao
sačuvati sjećanje na prošlost te na taj način stvoriti neraskidivu vezu prošlosti i
sadašnjosti a tu vezu isključivo stvara na temeljima prostora i vremena Upravo se smatra
da ono što je prostor za umijeće pamćenja vrijeme je za kulturu sjećanja Tako kultura
sjećanja počiva najviše na oblicima odnosa prema prošlosti dakle u sjećanju se
rekonstruira prošlost Međutim ta prošlost kao takva mora ući u svijest jer ne smije
sasvim nestati moraju postojati svjedočanstva a koja moraju iskazivati neku
karakterističnu diferenciju
Svaka ličnost i svaki historijski fakt se već u svom prispijeću u pamćenje transponiraju u
neki nauk pojam simbol tako oni dobivaju neki smisao postaju element idejnog sistema
društva Iz ove suigre pojmova i iskustva nastaje ono što želimo nazvati figurama sjećanja
Figure sjećanja određuju tri obilježja konkretni spoj s vremenom i prostorom spoj sa
nekom grupom i rekonstruktivnost kao poseban postupak Figure sjećanja su uvijek
prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila Sijarića riječ je o oživljenom
prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu Pojam prostora obuhvata i
svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu (namještaj uređaji prostorije sa svojom
specifičnom uređenošću) što pruža sliku stabilnosti U putopisu Herceg-Bosno i tvoji
gradovi dominantan je spoj s vremenom i prostorom Kada govori o gradu Travniku
Sijarić spaja prošlost i budućnost u obliku tvrđave
Dugo poslije pada Bosne pod Turke Travnik je bio jedno malo mjesto ndash sa malo dućana i
sa hanom ali i sa svojom tvrdom tvrđavom iznad sebe koja je značila sigurnost onih koji tu
žive To je danas onaj stari dio Travnika koji se zove Stara varoš i u kojem je Nova
džamija ndash to jest bila nova u jedno vrlo davno vrijeme kad je načinjena ndash čak godine
1549 što znači da je ta Nova džamija jedna od najstarijih u cijeloj Bosni a reklo bi se i
najljepših
Historija slijedi pamćenje a kulturno pamćenje se usmjerava na fiksne tačke u prošlosti
Međutim prošlost kao takva ndash u tom obliku se ne može održati ona se preoblikuje u
simboličke figure za koje se veže određeno sjećanje Razne pripovijesti one istinite i
neistinite također su figure sjećanja Za kulturno pamćenje nije bitna faktična već
44
prisjećana povijest Tako da su i mitovi figure sjećanja Mnoge priče čija istinitost nije
provjerena i ustanovljena (možemo ih nazvati legendama) također su figure sjećanja a
takve priče u velikoj mjeri pronalazimo i u Sijarićevoj putopisnoj prozi Pišući o Drini
Sijarić priča priču o dvjema sestrama koje su gradile dva grada Jerina s lijeve a njena
sestra sa desne strane Drine Kako je grad sa desne strane bio veći Jerina je zbog toga
otrovala svoju sestru
Ali priča tu nije stala i ide dalje ndash slika Jerinu kao golu ženu i raspusnicu Mlada gola i
željna mladića ndash ona ih je uvodila u svoje odaje da je obljube a poslije bacala ih u Drinu
I sve dok se gore gradio grad Drina je dolje odnosila mladiće Majstori su o tome morali
da ćute A što riječima nisu smjeli da kažu kazali su svojim dlijetima Na jednoj ploči
uzidanoj isklesali su golu ženu ndash u položaju grozno razvratnom da time kažu kakva je
Jerina I tako je kamen govorio ono što jezik nije smio
Kulturno pamćenje uvijek ima svoje posebne nosioce to su najčešće učitelji sveštenici
pisari učenjaci a što svakako možemo povezati sa putopiscem Ć Sijarićem U ulozi
putnika Sijarić čuva sjećanje na Bosnu i Hercegovinu (prvenstveno njene gradove) i
sjećanje na mračnu prošlost kakvo je ono u putopisu Oslobođeni Jasenovac Kulturno
pamćenje se kroz slijed generacija održava putem kulture što sa sobom povlači pitanje
identiteta Identitet se uspostavlja preko pamćenja i sjećanja Tako jedna grupa svoj grupni
identitet može reproducirati samo pamćenjem a osnovu pamćenja čini kultura
Putopis kao takva forma ima upravo taj zadatak da sačuva identitet jedne čitave grupe
Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku prošlost govore o
drevnim gradovima bosanskim kraljevima banovima feudalcima pašama agama i
begovima kazuju o Bosni i Hercegovini Bosancima i Hercegovcima o njihovim
sudbinama I samo ljudsko postojanje zamislivo je samo na tlu i u okviru kulture i društva
Svijest o socijalnom pripadanju (kolektivnom identitetu) temelji se na zajedničkom znanju
i zajedničkom pamćenju koje je obilježeno govorom Kada je riječ o identitetu i njegovom
značaju vjerovatno najviše do izražaja dolazi zapis Tvrdi mi grad Bobovac gdje Sijarić
govori o najznačajnijem i najbolje utvrđenom gradu srednjovjekovne Bosne kojeg je
podigao ban Stjepan II Kotromanić prije prve polovine 14 stoljeća
Bobovac je bio u centru zemlje bosanske ndash u gorostasnom i od puteva udaljenom kraju u
onom gdje je bio i dvor bosanskih banova to jest prijestonica zemlje i vjerovalo se dokle
se god drži tvrdi Bobovac držaće se i cijela Bosna iz ovog se grada branila Bosna I sva
njena snaga bila je tu U tom kamenu ndash na kamenu u tim zidovima što su strčali kao da su
iz stijene izrasli Danas vam to liči na zube starca Jer ono što je nekad krepko stajalo i
45
prijetilo oburvalo se kule tabije podzidi ndash danas su samo gomile ili ako još stoje ndash stoje
žalosno
Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom 20 stoljeća izdvaja se figura
kulturalnog pamćenja Tzv mjesta pamćenja koja književni tekstovi obnavljaju skupom
simboličkih figura javljaju se u funkciji pohranjivanja utemeljenja i očuvanja znanja o
sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke prošlosti U skupu simboličkih
slika stvara se sistem kulture pamćenja koji se u književnim djelima najviše postiže
intertekstualnošću
Mnogi književni teoretičari i kritičari smatraju da je prostor bitan element proznih
književnih djela u cjelosti U Kritici čistog uma Immanuel Kant određuje prostor i
vrijeme kao nužne oblike svake spoznaje počevši od elementarnih opažanja i predstava U
dvadesetom stoljeću veliku pažnju prostoru posvećivali su Max Weber E Durkheim G
Simmel M Foucault i E Husserl To tzv povezivanje književnosti s geografijom dogodilo
se 90-ih godina dvadesetoga stoljeća a pitanje prostora postala je važna tema u mnogim
područjima književnosti Prostor ima zadatak da omogući liku da se kreće da se snalazi da
kroz prostor iskazuje neke svoje osobine karakteristike i vlastite probleme egzistencije
Motiv prostora se u književnom djelu nije dovoljno izučavao Bahtin kaže bdquoProces
osvajanja realnog istorijskog vremena i prostora i realnog istorijskog čoveka koji se nalazio
u njima u književnosti je tekao komplikovano i isprekidanoldquo Bahtin povezuje vrijeme i
prostor i daje mu zajednički naziv hronotop On je zastupao tezu da su osvajane pojedine
strane vremena i prostora dostupne na određenom povijesnom stepenu razvoja
čovječanstva ali ne u dovoljnoj mjeri Bahtin je još i dodao da je došlo vrijeme kada se na
prostor u književnim djelima treba gledati kao na nešto bitno i u skladu sa vremenom jer
je značajno izražavanje neraskidivosti prostora i vremena Prostorna i vremenska obilježja
se stapaju u jednu konkretnu cjelinu vrijeme se bdquosteželdquo postaje umjetnički vidljivo a taj
prostor se uvlači u kretanje vremena sižea Obilježja vremena razotkrivaju se u prostoru a
prostor se osmišljava i meri vremenom
Kada je u pitanju gradski prostor u književnosti Richard Lehan navodi kako grad uvijek
igra veliku ulogu u ljudskoj sudbini bez obzira na način kako je predstavljen te da urbani
konstrukti moraju biti neprestano preispitivani jer su oni artificijelni i diverzni Upravo je
taj gradski prostor često obilježen nelagodom odbojnošću strahom i neprilagođenošću
nasuprot idiličnom i bdquorajskomldquo selu
Tijelo se stjecajem okolnosti našlo u mrskom gradu dok zarobljena bolesna duša žudi za
povratkom u iskon na selo u čedno pastoralno okruženje u zdravlje u čistoću identiteta
46
Za razliku od artificijalnoga grada selo je tijesno povezano sa prirodnom slikom svijeta
Stoga realisti nisu voljeli grad i o urbanoj civilizaciji pišu gotovo isključivo kao o otuđenoj
formi života
U razdoblju moderne prepoznaje se veće zanimanje za urbanu tematiku i fenomene
gradske civilizacije Ona donosi i sasvim novo viđenje grada kao slojevitog prostora u
kojem se pokazuju različite kulturne političke društvene nacionalne i umjetničke
vrijednosti Upravo u razdoblju moderne prvi put se u književnosti grad počinje promatrati
kao proces kao simultanost različitosti Modernistički pisci predstavljaju grad kao
kompleksnu strukturu koja postaje poticaj za čisto mentalne procese Grad postaje mjesto
duševnih kriza U čovjeku se javlja nemir strah nelagoda i beznađe
Dean Duda napominje da djelovanje nadmašuje viđenje u svakodnevnim pričama o
prostoru a to jednostavno znači da se prostor proizvodi kretanjem
Već u samom smislu i razlogu nastanku putopisa Oslobođeni Jasenovac izdvaja se figura
najvećeg sabirnog logora u nekadašnjoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj logor Jasenovac
Sam pojam bdquosabirni logorldquo kao vrsta zatvora koja je stvorena za političke protivnike
pripadnike pojedinih etničkih ili religijskih grupa civila iz kritičnog vojnog područja ili
bilo koju grupu ljudi povlači sa sobom sve negativne konotacije Ćamil Sijarić taj prostor
uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na smrt pa
pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Cjelokupan taj prizor izaziva strah a gluha
tišina smrad od blata od truleži od gasova i same zemlje pojačava to nezaobilazno
osjećanje u njemu Smrt je osnovna misao koja prati ovaj prostor Sijarić ističe da je drveće
i ptice na njima jedino što pokazuje trag života osim toga tu ništa više nije živo
Zato je ova zemlja tako utabana
Zato je tako jadna
Sada je sva crna I ćutljiva Kao kakvo živo a jadno biće koje je mnogo propatilo Ovdje
ima drveća i na njemu ima ptica I reklo bi se da više ništa živo tu nema
Ovo je bilo mjesto umiranja
Logor smrti
Bilo mu je ime Jasenovac
Kroz njegovu kapiju ulazilo se ali se nije i izlazilo
Također Sijarić napominje da to i nije neki veliki prostor ali da je užasan zbog svega
onoga što se na njemu vidi Za njega je to groblje koje se širi i nema granica Možda
jedinu simboliku života pruža slika čovjeka koji je nekako uspio preživjeti između tih
mrtvih ljudskih tijela
47
I eno s kraja vode sa blatne obale između panjeva i vrbovog granja jedan čovjek ustaje
Diže se gore kao avet Poderan je mokar i kaljav Lice mu je u maljama i staro Mršav je i
jadan i izgleda tako kao da je već bio jednom umro pa nekim slučajem oživio i ustao
odozdo između mrtvih Ustajanjem jednog živog čovjeka iz ovog beskrajnog groblja u
vodi bio sam zbunjen i preplašen
D Duda također ističe kako je učestalost tegoba i prostora patnje (kakvo je upravo ovaj
prostor logora) u jasnoj opreci naspram domovine i slobode ali isto tako i jasno definirane
klasne pozicije tj socijalnog statusa Ono možda što je karakteristično za prostor logora i
sam ovaj putopis je i to što Sijarić u samom djelu ne opisuje dovoljno čovjeka zatočenika
njegove misli osjećanja i strah Sve se to nazire u cjelokupnom djelu sva ta osjećanja i
strahovi čovjeka koji očekuje smrt su podloga ovog putopisa ali konkretnih opisa
pronalazimo samo na nekoliko mjesta a jedan takav je i sljedeći
Čovjek u logoru mnogo vidi ali sve ne može vidjeti ndash jer šta vi znate koga sve to dovode na
obalu čujete kako se voz zaustavio i kako lokomotiva brekće i znate da su to tamo
dovedene nove žrtve Najedanput čujete ustaške psovke plač ženski vrisak zapomaganje
pisku djece i jasno vam je da to tamo ustaše ubijaju ženski glasovi se uvijek jače čuju
Žene pred smrt više protestuju nego muškarci A novodovedeni zatočenici više od starih
Možemo uočiti da kod Sijarića često imamo pozivanje na određene objekte i mjesta To su
prvenstveno gradovi i logor u Oslobođenom Jasenovcu Tako i ovdje svaki grad sam za
sebe predstavlja određeno mjesto mjesto pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i
njeno oživljavanje Srednjovjekovne gradine koje baš zbog toga što su gradine i to još
srednjovjekovne asociraju na prošlost dalju i od one koju poznaje i sam putopisac Smatra
se da se na određenim mjestima objektima u gradovima struktuira čovjekov život
njegovo ponašanje putanje koje slijedi kroz prostor i vrijeme jer grad kao takav
reflektira i utjelovljuje moć stvara red u prostoru i vremenu te disciplinu prostora i
vremena
U ovom putopisu (Oslobođeni Jasenovac) izdvaja se i bolnica kao još jedna
karakteristična figura prostora Namijenjena da liječi i time pomogne onima koji su
bolesni ovdje bolnica poprima sasvim drugačije značenje To je bila jedna baraka koja je
postojala samo formalno niti jedan bolesnik te bolnice nije izliječen Kako bi pred
međunarodnom komisijom prekrili tragove stravičnih zločina renovirali su tu bolnicu
Bitno je navesti to da ove podatke Ć Sijarić doznaje od preživjelog logoraša
Ustaše su tom prilikom pobili oko šesdeset bolesnika iz te bolnice onih koji su svojim
izgledom odavali pravo stanje logora Zatim su u bolnicu uneseni novi kreveti Uneseno je
48
i sve drugo što je jednoj bolnici potrebno A onda su ndash na kraju u bolnicu na nove krevete
i u nove postelje uvedeni novi bolesnici Ali oni nisu bili bolesni oni su bili zdravi ljudi ndash
koliko u logoru neko može da bude zdrav ali su i takvi jadno izgledali i imali da
predstavljaju bolesnike Tada smo dobili i nove logorske brojeve Bili su vrlo niski kako bi
se prikrilo pravo brojno stanje logora
U ovom stravičnom okruženju izdvaja se i religijski prostor Za D Dudu religijski prostor
je prostor susreta To je način stvaranja ljepote harmoničnosti i prirodnog idiličnog
prostora Kao i bolnica i ovdje je religijski prostor sasvim formalan Godine 1941 i 1942
u logoru su bili zaveli bogosluženje Za katoličku crkvu i džamiju uređene su bile posebne
sobe
Pop je bio neki Zvonko Brekalo Umro je od tifusa A hodža jedan zatočenik Ustaše su ga
uniformisali dali su mu čin satnika ndash a odmah zatim likvidirali ga ndash objesili su ga
Figuru smrti i grobnice pronalazimo i u putopisu Zapis o gradovima tačnije u zapisu O
Lenjingradu gdje Sijarić govori o stradanjima u Drugom svjetskom ratu Na specifičan
način opisuje grobnice te zajedničke masovne grobnice koje spajaju one sa istim tragičnim
sudbinama a koje su i nazvali bdquobratskim mogilamaldquo Sijarić kazuje o svim žrtvama rata o
tom besmislu koje ne donosi ništa dobro a uzima puno više o svakom pojedincu koji
izgubi dragu osobu
Tu među njih uđi ćutke S kapom u ruci S mislima da su to žrtve kakve si i ti imao u svojoj
zemlji Tako ćeš moći lakše da hodiš kroz ove beskrajne bdquobratske mogileldquo I zublja koja
nad njima gori podsjetiće te na zublje žrtvama u tvojoj zemlji Pa ti ovo groblje dođe kao
ono u tvojoj zemlji ndash nad kojim si već lio svoju suzu za drugovima za prijateljima za
poznanicima I nije ti drukčije nego da ovdje leže i tvoji ndash tvoji znanci
Sijarić piše i o porodici Savič koja je nastradala u tom ratu Posebno ističe bilješke
djevojčice Tanje najmlađe u toj porodici
Kao učenica Tanja je napisala jedno pismo o stradanjima svoje porodice Kratka hronika
djevojčice Tanje svakako da podsjeća i samim tim može se usporediti sa dnevnikom Ane
Frank trinaestogodišnje Židovke koja je u tajnom skrovištu bilježila svoje misli osjećanja
i strahove Te djevojčice dijelile su istu sudbinu jedne od mnogobrojnih žrtava Drugog
svjetskog rata
49
Zaključak Govoreći o književnim vrstama koje ujedinjuju povijesno-znanstveni interes s umjetničkim
oblikovanjem Milivoj Solar kaže ldquoMeđu takvim književno-znanstvenim vrstama od
posebne je važnosti također putopis S jedne strane on može predstavljati doprinos
geografiji ili etnografiji dok s druge strane predstavlja osobitu književnu vrstu u kojoj je
putovanje i opis proputovanih predjela ili zemalja povod za šire umjetničko oblikovanje
zapažanja dojmova i razmišljanja o svemu onom što putopisca zaokuplja tokom
putovanjaldquoemspČesto se na taj način putopis približava eseju ili romanu u kojemu je fabula
organizirana kao slijed događaja koji seemspzbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine
likova Iako postoji to mišljenje da se putopis približava eseju ili romanu i isto tako da se u
posljednje vrijeme pokazuje veći interes za takvim književnim žanrom putopis je svakako
manje istraženo proučavano i na kraju krajeva čitano područje To se pokazuje i kada je u
pitanju Ćamil Sijarić poznatiji je Sijarić romanopisac nego Sijarić putopisac
Ako se vratimo na mišljenje M Solara da je u putopisu fabula organizirana kao slijed
događaja koji se zbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine njih to bismo mogli
povezati sa ovim piscem bar konkretno u putopisu Oslobođeni Jasenovac dok Zapisi o
gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi djeluju na posve drugačiji način Sijarić se više
50
bazira na historiju koja se polahko zaboravlja i kao da nastoji da je spasi od tog zaborava
Njegovi likovi su usputni i bez nekog posebnog značaja osim ako nije riječ o nekoj
historijskoj ličnosti Međutim tu se opet izdvaja Oslobođeni Jasenovac u kojem jedan lik
preuzima ulogu naratora pa kao bivši logoraš grobar priča svoje doživljaje koji djeluju
kao neka vrsta ispovijesti Onog trenutka kada Sijarić govori o historijskim ličnostima
govori ono što je manje i više poznato
Često ne nudi ništa novo i novost nije način njegovog postizanja zanimljivosti ali on je
pisac koji odlično poznaje mjesto na koje putuje a posebno historiju iako nije historičar
već uvijek u svakom smislu samo pisac Njegova historijska priča nije puko kazivanje
činjenica već pravi književno-umjetnički tekst Anegdote i legende su ono što krasi
njegovo pisanje i doprinosi toj zanimljivosti Pokazalo se da su doba mjesto i trajanje
ključni elementi Sijarićevog putopisa On je vremenski i prostorno ovjekovječio i sadašnji
ali i daleki i zagubljeni teritorij Bosne i Hercegovine
Ostavio je jasnu sliku njenih ljudi njihovu historiju i legendu nacionalnu i vjersku
isprepletenost i suprotstavljenost ujedno i pitome i surove prirode te običaja
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti tj putopiščeva objašnjenja o razlozima nastanka nekog
putopisa najčešće se nalaze u samom predgovoru Pokazalo se da je to slučaj i u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja a zatim
vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa putovanja
Sijarić kao razlog svog putovanja navodi tu činjenicu da jugoslavenski srednjovjekovni
gradovi nisu dovoljno istraženi U Oslobođenom Jasenovcu okvir predstavlja uvodna
rečenica Sijarić kaže ldquoIšao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjetildquo
Razlog njegovog putovanja u Jasenovac je namjera da otkrije sve te strahote koje su se
desile s tim da ni sam pisac ne sluti šta će sve zateći i vidjeti
Vjerovatno dvije najvažnije značajke putopisnog subjekta su snalažljivost i perceptivna
usmjerenost Neki se putopisci baziraju na opise historijskih znamenitosti neki na
tradiciju svakodnevni život neki na opise prirode a Sijarić u svoje putopise kombinira sve
te elemente Najviše bdquoizravnih susretaldquo sa putopiscem imamo onda kada opisuje neku
znamenitost prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi U Zapisima o
gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih dijelova kada se opisuju putevi i
historijske znamenitosti Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi Kako je
i navedeno to se najbolje može vidjeti u tekstu Putovati znači ndash vidjeti
Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje
je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost
51
putopisnog svijeta Oba Sijarićeva putopisa Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji
gradovi prvenstveno su usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje
mjestima građevinama i običajima To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj
izvještajnoj ili naučnoj obradi Međutim u tim pripovijedanjima i opisivanjima
pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici samog putopisa S druge strane u
slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se drugačije odlike U tom djelu
pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju istu poziciju u samom
tekstu
Dotematizacija uključuje obavijesti kojima se nadograđuje osnovno putopisno izlaganje i
postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za približavanje
putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta Dva osnovna
postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija figuralnim
postupcima U Sijarićevim putopisima prisutan je figuralni postupak dotematizacije ali i
naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj baštini uz karakterističan književno-
estetski stil
Figure sjećanja su uvijek prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila
Sijarića riječ je o oživljenom prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu
Pojam prostora obuhvata i svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu Figure sjećanja
su uvijek prostorno i vremenski konkretne Putopis ima zadatak da sačuva identitet jedne
čitave zajednice Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku
prošlost U Oslobođenom Jasenovcu u prvom planu izdvaja se figura logora Ovaj pisac taj
prostor uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na
smrt pa pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Sijarić piše isključivo o gradu i
gradskim običajima jer za njega svaki grad predstavlja određeno mjesto mjesto
pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i njeno oživljavanje
52
O piscu
Ćamil Sijarić je da još ovo kažem na kraju bio neobično pitoreskna pojava u našem
ljudskom svijetu i već za života postao predmet mnogih priča i anegdota Bio je oličenje
drevne jednostavnosti i neposrednosti U neprirodnom svijetu bio je prirodan čovjek
Ćamil Sijarić rođen je 18 decembra 1913 godine u Šipovicama kod Bijelog Polja u Crnoj
Gori u jako imućnoj zemljoradničkoj porodici Rano ostaje bez oba roditelja te odrasta
kod strica Osnovnu školu završio je u Godijevu u Bijelom Polju a odemsp1927 doemsp1935
godine pohađa Veliku medresu kralja Aleksandra uemspSkopljuemspiz koje je zbog političke
aktivnosti bio isključen Školovanje nastavlja u Vranju i u gimnaziji maturiraemsp1936
godine Iste te godine upisuje Pravni fakultet uemspBeogradu Diplomirao jeemsp1940 godine a
za vrijeme Drugog svjetskog rataemspslužbuje uemspSarajevuemspMostaruemspBosanskoj Gradiški
iemspBanjaluci Za sekretara Suda narodne časti u Banjaluci izabran jeemsp1945 godine potom je
novinar lista Glas i dramaturg Narodnog pozorišta u Banjaluci U Sarajevo prelaziemsp1947
godine radi u redakciji lista Pregled a potom je u Glavnom odboru Narodnog fronta i
redakciji Zadrugara U literarnu sekciju Radio Sarajeva prelaziemsp1951 godine i tu ostaje
sve do odlaska u mirovinuemsp1983 godine
Već kao đak Velike medrese u Soplju pokazuje interesovanje za književni rad U toj školi
bio je predsjednik literarne družine koja je izdavala časopis bdquoVesnikldquo u kojem je objavio
svoje prve književne radove ndash pjesme 1929 godine Bavio se i sakupljanjem narodnih
epskih pjesama u rodnom Bihoru koje je poslao Srpskoj akademiji nauka u Beogradu (i
danas se te pjesme čuvaju u arhivi spomenute akademije) Književni rad nastavlja
53
objavljujući pjesme u bdquoGajretuldquo bdquoŽeni danasldquo i bdquoPregleduldquo Za vrijeme rata ništa ne
objavljuje Bio je redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i
Akademije naua i umjetnosti Crne Gore
Nagrađen je brojnim nagradama kao što su 27-julska nagrada SR Bosne i Hercegovine
13-julska nagrada SR Crne Gore Andrićeva nagrada i dr
Umro jeemsp6 decembraemsp1989 godine
SažetakPutopis kao forma razvija se još u antici To je književna vrsta tematski oblikovana
putovanjem putopisca koji pripovjeda zgode na putu opisuje prostore kojima putuje i
mjesta na kojima boravi iznosi svoja zapažanja o ljudima koje na putu susreće o njihovim
običajima i načinu života te često o kulturnim i umjetničkim znamenitostima određenih
krajeva Za Ćamila Sijarića putopis je jednostavno opis putovanja zajedno i geografija i
historija i etnografija Historijska priča je ona koja zauzima primarno mjesto u njegovom
putopisnom opusu U ovom masterskom radu prikazali su se Sijarićevi putopisi Zapis o
gradovima Herceg-Bosno i tvoji gradovi i Jasenovac Knjiga Zapisi o gradovima
objavljena je 1970 godine a 1986 Sijarić objavljuje putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi
Po tematici se ovaj putopis može izjednačiti sa putopisom Zapisi o gradovima dok je
Oslobođeni Jasenovac i svojom formom i sadržajem ustrojen na potpuno drugačiji način
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta
Pokazalo se kako te obavijesti pronalazimo u predgovoru ali i u pojedinim zapisima unutar
putopisa Kada je riječ o zanimljivosti mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive
zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru međutim ovaj pisac ipak sve što je
zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način posebno u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi Usputne priče anegdote i legende su osnovni elementi
kojima Sijarić postiže zanimljivost i novost Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna
izražajna postupka u putopisu Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom
20 stoljeća izdvaja se figura kulturalnog pamćenja Ta tzv mjesta pamćenja javljaju se u
funkciji očuvanja znanja o sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke
54
prošlosti Ovi putopisi sadrže niz figura kulturalnih pamćenja kao što se i pokazalo u
samom radu
SummaryTravelouge as form was developed in the classical period It is a literatur category
thematicly shaped with travelers journey in which he narrates about events descripes
places he has seen people he met their customs and way of living and often about cultural
and artistic sights of specific areas For Ćamil Sijarić travelouge is simply description of
travels including geography history and etnhography Historical story is primar in his
travelouge opus This master thresis showed us Sijarićs travelouges Zapis o gradovima
Herceg-Bosno i tvoji gradovi and Jasenovac Zapis o gradovima was published 1970
Herceg-Bosno i tvoji gradovi 1986 Thematically they are very similar while Jasenovac is
with its form and content established differently Framework and notices are authors
expalanations for writing the text We found notices in preface but also in the text of
travelouge Critics claim that most interesting events happen in unknown and far places
However this author search for new and ineresting in his country in a completly different
way as shown in Herceg-Bosno i tvoji gradovi Side stories anecdotes and mhyts are basic
elements for Sijarićs new and interesting storytelling As expressed element of literature of
late 19 and 20 century it stands out figure of cultural memory Those cedilcedil memory placesldquo
occur as intent to preserve knowledge about ourselfs recall historicaly endangered
meaning of common past These travelouges contain series of cultural memories as
shown
55
Literatura Assmann Jann Kulturno pamćenje Pismo sjećanje i politički identitet u ranim
visokim kulturama s njemačkog preveo Vahidin Preljević Biblioteka tEKST
Zenica 2005
Bahtin Mihail Oblici vremena i kronotopa u romanuMatica hrvatska kolo 3
(2008)
Dizdarević Faruk Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila
Sijarića Avlija-portal za kulturu književnost i društvene teme Dostupno na
httpwwwavlijameesejifaruk-dizdarevic-stradalnistvo-kao-umjetnicka-vizija-u-
knjizevnom-djelu-camila-sijarica (2352014)
Duda Dean Priča i putovnje hrvatski romantičarski putopis kao pripovjedni žanr
Matica hrvatska Zagreb 1998
Duda Dean Kultura putovanja Naklada Ljevak Zagreb 2012
Galić Gordana Vladimir Nazor od Splita do piramida - tekst imaginacija
reprezentacija Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske Dostupno
na httphrcaksrcehr86365 (1352014)
Hrvatska opća enciklopedija Leksikografski zavod Miroslav Krleža Zagreb 2008
Dostupno na httpwwwenciklopedijahrNatuknicaaspxID=51177
Isaković Alija Hodoljublje Svjetlost Sarajevo 1973
Kulenović Tvrtko (priredio) Ćamil Sijarić- Zapisi Izabrana djela I-X knjiga
deveta Veselin Masleša Sarajevo 1991
Kulenović Tvrtko Ćamilovi putopisi Diwan - časopis za kulturu Javna biblioteka
Alija Isaković Dostupno na httpwwwdiwanmagcombaarhivadiwan7-
8sadrzajsadrzaj14htm (562014)
Lešić Zdenko i Martinović Juraj (ur) Naučni skup Književno djelo Ćamila
Sijarića Sarajevo 2003
Ivan Lovrenović (2012) Prostori putopisa Dostupno na
httpivanlovrenoviccom201203prostori-putopisa-2 (2762014)
Miličić Irena Teoretičari hodočasnici činovnici tri vrtse renesansnih putopisnih
tekstova Zagreb 2010 Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske
Dostupno na httphrcaksrcehr56766 (1152014)
Nemec Krešimir Čitanje grada Ljevak Zagreb 2010
56
Sijarić Ćamil Zapisi o gradovima Zadruga Sarajevo 1976
Todorova Marija Imaginarni Balkan prevele s engleskog A B Vučen i D
Starčević Biblioteka XX vek 2 izdanje 2006
Zvrko Husein Ćamil Sijarić- pripovjedna proza Dobra knjiga Sarajevo 2013
44
prisjećana povijest Tako da su i mitovi figure sjećanja Mnoge priče čija istinitost nije
provjerena i ustanovljena (možemo ih nazvati legendama) također su figure sjećanja a
takve priče u velikoj mjeri pronalazimo i u Sijarićevoj putopisnoj prozi Pišući o Drini
Sijarić priča priču o dvjema sestrama koje su gradile dva grada Jerina s lijeve a njena
sestra sa desne strane Drine Kako je grad sa desne strane bio veći Jerina je zbog toga
otrovala svoju sestru
Ali priča tu nije stala i ide dalje ndash slika Jerinu kao golu ženu i raspusnicu Mlada gola i
željna mladića ndash ona ih je uvodila u svoje odaje da je obljube a poslije bacala ih u Drinu
I sve dok se gore gradio grad Drina je dolje odnosila mladiće Majstori su o tome morali
da ćute A što riječima nisu smjeli da kažu kazali su svojim dlijetima Na jednoj ploči
uzidanoj isklesali su golu ženu ndash u položaju grozno razvratnom da time kažu kakva je
Jerina I tako je kamen govorio ono što jezik nije smio
Kulturno pamćenje uvijek ima svoje posebne nosioce to su najčešće učitelji sveštenici
pisari učenjaci a što svakako možemo povezati sa putopiscem Ć Sijarićem U ulozi
putnika Sijarić čuva sjećanje na Bosnu i Hercegovinu (prvenstveno njene gradove) i
sjećanje na mračnu prošlost kakvo je ono u putopisu Oslobođeni Jasenovac Kulturno
pamćenje se kroz slijed generacija održava putem kulture što sa sobom povlači pitanje
identiteta Identitet se uspostavlja preko pamćenja i sjećanja Tako jedna grupa svoj grupni
identitet može reproducirati samo pamćenjem a osnovu pamćenja čini kultura
Putopis kao takva forma ima upravo taj zadatak da sačuva identitet jedne čitave grupe
Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku prošlost govore o
drevnim gradovima bosanskim kraljevima banovima feudalcima pašama agama i
begovima kazuju o Bosni i Hercegovini Bosancima i Hercegovcima o njihovim
sudbinama I samo ljudsko postojanje zamislivo je samo na tlu i u okviru kulture i društva
Svijest o socijalnom pripadanju (kolektivnom identitetu) temelji se na zajedničkom znanju
i zajedničkom pamćenju koje je obilježeno govorom Kada je riječ o identitetu i njegovom
značaju vjerovatno najviše do izražaja dolazi zapis Tvrdi mi grad Bobovac gdje Sijarić
govori o najznačajnijem i najbolje utvrđenom gradu srednjovjekovne Bosne kojeg je
podigao ban Stjepan II Kotromanić prije prve polovine 14 stoljeća
Bobovac je bio u centru zemlje bosanske ndash u gorostasnom i od puteva udaljenom kraju u
onom gdje je bio i dvor bosanskih banova to jest prijestonica zemlje i vjerovalo se dokle
se god drži tvrdi Bobovac držaće se i cijela Bosna iz ovog se grada branila Bosna I sva
njena snaga bila je tu U tom kamenu ndash na kamenu u tim zidovima što su strčali kao da su
iz stijene izrasli Danas vam to liči na zube starca Jer ono što je nekad krepko stajalo i
45
prijetilo oburvalo se kule tabije podzidi ndash danas su samo gomile ili ako još stoje ndash stoje
žalosno
Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom 20 stoljeća izdvaja se figura
kulturalnog pamćenja Tzv mjesta pamćenja koja književni tekstovi obnavljaju skupom
simboličkih figura javljaju se u funkciji pohranjivanja utemeljenja i očuvanja znanja o
sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke prošlosti U skupu simboličkih
slika stvara se sistem kulture pamćenja koji se u književnim djelima najviše postiže
intertekstualnošću
Mnogi književni teoretičari i kritičari smatraju da je prostor bitan element proznih
književnih djela u cjelosti U Kritici čistog uma Immanuel Kant određuje prostor i
vrijeme kao nužne oblike svake spoznaje počevši od elementarnih opažanja i predstava U
dvadesetom stoljeću veliku pažnju prostoru posvećivali su Max Weber E Durkheim G
Simmel M Foucault i E Husserl To tzv povezivanje književnosti s geografijom dogodilo
se 90-ih godina dvadesetoga stoljeća a pitanje prostora postala je važna tema u mnogim
područjima književnosti Prostor ima zadatak da omogući liku da se kreće da se snalazi da
kroz prostor iskazuje neke svoje osobine karakteristike i vlastite probleme egzistencije
Motiv prostora se u književnom djelu nije dovoljno izučavao Bahtin kaže bdquoProces
osvajanja realnog istorijskog vremena i prostora i realnog istorijskog čoveka koji se nalazio
u njima u književnosti je tekao komplikovano i isprekidanoldquo Bahtin povezuje vrijeme i
prostor i daje mu zajednički naziv hronotop On je zastupao tezu da su osvajane pojedine
strane vremena i prostora dostupne na određenom povijesnom stepenu razvoja
čovječanstva ali ne u dovoljnoj mjeri Bahtin je još i dodao da je došlo vrijeme kada se na
prostor u književnim djelima treba gledati kao na nešto bitno i u skladu sa vremenom jer
je značajno izražavanje neraskidivosti prostora i vremena Prostorna i vremenska obilježja
se stapaju u jednu konkretnu cjelinu vrijeme se bdquosteželdquo postaje umjetnički vidljivo a taj
prostor se uvlači u kretanje vremena sižea Obilježja vremena razotkrivaju se u prostoru a
prostor se osmišljava i meri vremenom
Kada je u pitanju gradski prostor u književnosti Richard Lehan navodi kako grad uvijek
igra veliku ulogu u ljudskoj sudbini bez obzira na način kako je predstavljen te da urbani
konstrukti moraju biti neprestano preispitivani jer su oni artificijelni i diverzni Upravo je
taj gradski prostor često obilježen nelagodom odbojnošću strahom i neprilagođenošću
nasuprot idiličnom i bdquorajskomldquo selu
Tijelo se stjecajem okolnosti našlo u mrskom gradu dok zarobljena bolesna duša žudi za
povratkom u iskon na selo u čedno pastoralno okruženje u zdravlje u čistoću identiteta
46
Za razliku od artificijalnoga grada selo je tijesno povezano sa prirodnom slikom svijeta
Stoga realisti nisu voljeli grad i o urbanoj civilizaciji pišu gotovo isključivo kao o otuđenoj
formi života
U razdoblju moderne prepoznaje se veće zanimanje za urbanu tematiku i fenomene
gradske civilizacije Ona donosi i sasvim novo viđenje grada kao slojevitog prostora u
kojem se pokazuju različite kulturne političke društvene nacionalne i umjetničke
vrijednosti Upravo u razdoblju moderne prvi put se u književnosti grad počinje promatrati
kao proces kao simultanost različitosti Modernistički pisci predstavljaju grad kao
kompleksnu strukturu koja postaje poticaj za čisto mentalne procese Grad postaje mjesto
duševnih kriza U čovjeku se javlja nemir strah nelagoda i beznađe
Dean Duda napominje da djelovanje nadmašuje viđenje u svakodnevnim pričama o
prostoru a to jednostavno znači da se prostor proizvodi kretanjem
Već u samom smislu i razlogu nastanku putopisa Oslobođeni Jasenovac izdvaja se figura
najvećeg sabirnog logora u nekadašnjoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj logor Jasenovac
Sam pojam bdquosabirni logorldquo kao vrsta zatvora koja je stvorena za političke protivnike
pripadnike pojedinih etničkih ili religijskih grupa civila iz kritičnog vojnog područja ili
bilo koju grupu ljudi povlači sa sobom sve negativne konotacije Ćamil Sijarić taj prostor
uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na smrt pa
pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Cjelokupan taj prizor izaziva strah a gluha
tišina smrad od blata od truleži od gasova i same zemlje pojačava to nezaobilazno
osjećanje u njemu Smrt je osnovna misao koja prati ovaj prostor Sijarić ističe da je drveće
i ptice na njima jedino što pokazuje trag života osim toga tu ništa više nije živo
Zato je ova zemlja tako utabana
Zato je tako jadna
Sada je sva crna I ćutljiva Kao kakvo živo a jadno biće koje je mnogo propatilo Ovdje
ima drveća i na njemu ima ptica I reklo bi se da više ništa živo tu nema
Ovo je bilo mjesto umiranja
Logor smrti
Bilo mu je ime Jasenovac
Kroz njegovu kapiju ulazilo se ali se nije i izlazilo
Također Sijarić napominje da to i nije neki veliki prostor ali da je užasan zbog svega
onoga što se na njemu vidi Za njega je to groblje koje se širi i nema granica Možda
jedinu simboliku života pruža slika čovjeka koji je nekako uspio preživjeti između tih
mrtvih ljudskih tijela
47
I eno s kraja vode sa blatne obale između panjeva i vrbovog granja jedan čovjek ustaje
Diže se gore kao avet Poderan je mokar i kaljav Lice mu je u maljama i staro Mršav je i
jadan i izgleda tako kao da je već bio jednom umro pa nekim slučajem oživio i ustao
odozdo između mrtvih Ustajanjem jednog živog čovjeka iz ovog beskrajnog groblja u
vodi bio sam zbunjen i preplašen
D Duda također ističe kako je učestalost tegoba i prostora patnje (kakvo je upravo ovaj
prostor logora) u jasnoj opreci naspram domovine i slobode ali isto tako i jasno definirane
klasne pozicije tj socijalnog statusa Ono možda što je karakteristično za prostor logora i
sam ovaj putopis je i to što Sijarić u samom djelu ne opisuje dovoljno čovjeka zatočenika
njegove misli osjećanja i strah Sve se to nazire u cjelokupnom djelu sva ta osjećanja i
strahovi čovjeka koji očekuje smrt su podloga ovog putopisa ali konkretnih opisa
pronalazimo samo na nekoliko mjesta a jedan takav je i sljedeći
Čovjek u logoru mnogo vidi ali sve ne može vidjeti ndash jer šta vi znate koga sve to dovode na
obalu čujete kako se voz zaustavio i kako lokomotiva brekće i znate da su to tamo
dovedene nove žrtve Najedanput čujete ustaške psovke plač ženski vrisak zapomaganje
pisku djece i jasno vam je da to tamo ustaše ubijaju ženski glasovi se uvijek jače čuju
Žene pred smrt više protestuju nego muškarci A novodovedeni zatočenici više od starih
Možemo uočiti da kod Sijarića često imamo pozivanje na određene objekte i mjesta To su
prvenstveno gradovi i logor u Oslobođenom Jasenovcu Tako i ovdje svaki grad sam za
sebe predstavlja određeno mjesto mjesto pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i
njeno oživljavanje Srednjovjekovne gradine koje baš zbog toga što su gradine i to još
srednjovjekovne asociraju na prošlost dalju i od one koju poznaje i sam putopisac Smatra
se da se na određenim mjestima objektima u gradovima struktuira čovjekov život
njegovo ponašanje putanje koje slijedi kroz prostor i vrijeme jer grad kao takav
reflektira i utjelovljuje moć stvara red u prostoru i vremenu te disciplinu prostora i
vremena
U ovom putopisu (Oslobođeni Jasenovac) izdvaja se i bolnica kao još jedna
karakteristična figura prostora Namijenjena da liječi i time pomogne onima koji su
bolesni ovdje bolnica poprima sasvim drugačije značenje To je bila jedna baraka koja je
postojala samo formalno niti jedan bolesnik te bolnice nije izliječen Kako bi pred
međunarodnom komisijom prekrili tragove stravičnih zločina renovirali su tu bolnicu
Bitno je navesti to da ove podatke Ć Sijarić doznaje od preživjelog logoraša
Ustaše su tom prilikom pobili oko šesdeset bolesnika iz te bolnice onih koji su svojim
izgledom odavali pravo stanje logora Zatim su u bolnicu uneseni novi kreveti Uneseno je
48
i sve drugo što je jednoj bolnici potrebno A onda su ndash na kraju u bolnicu na nove krevete
i u nove postelje uvedeni novi bolesnici Ali oni nisu bili bolesni oni su bili zdravi ljudi ndash
koliko u logoru neko može da bude zdrav ali su i takvi jadno izgledali i imali da
predstavljaju bolesnike Tada smo dobili i nove logorske brojeve Bili su vrlo niski kako bi
se prikrilo pravo brojno stanje logora
U ovom stravičnom okruženju izdvaja se i religijski prostor Za D Dudu religijski prostor
je prostor susreta To je način stvaranja ljepote harmoničnosti i prirodnog idiličnog
prostora Kao i bolnica i ovdje je religijski prostor sasvim formalan Godine 1941 i 1942
u logoru su bili zaveli bogosluženje Za katoličku crkvu i džamiju uređene su bile posebne
sobe
Pop je bio neki Zvonko Brekalo Umro je od tifusa A hodža jedan zatočenik Ustaše su ga
uniformisali dali su mu čin satnika ndash a odmah zatim likvidirali ga ndash objesili su ga
Figuru smrti i grobnice pronalazimo i u putopisu Zapis o gradovima tačnije u zapisu O
Lenjingradu gdje Sijarić govori o stradanjima u Drugom svjetskom ratu Na specifičan
način opisuje grobnice te zajedničke masovne grobnice koje spajaju one sa istim tragičnim
sudbinama a koje su i nazvali bdquobratskim mogilamaldquo Sijarić kazuje o svim žrtvama rata o
tom besmislu koje ne donosi ništa dobro a uzima puno više o svakom pojedincu koji
izgubi dragu osobu
Tu među njih uđi ćutke S kapom u ruci S mislima da su to žrtve kakve si i ti imao u svojoj
zemlji Tako ćeš moći lakše da hodiš kroz ove beskrajne bdquobratske mogileldquo I zublja koja
nad njima gori podsjetiće te na zublje žrtvama u tvojoj zemlji Pa ti ovo groblje dođe kao
ono u tvojoj zemlji ndash nad kojim si već lio svoju suzu za drugovima za prijateljima za
poznanicima I nije ti drukčije nego da ovdje leže i tvoji ndash tvoji znanci
Sijarić piše i o porodici Savič koja je nastradala u tom ratu Posebno ističe bilješke
djevojčice Tanje najmlađe u toj porodici
Kao učenica Tanja je napisala jedno pismo o stradanjima svoje porodice Kratka hronika
djevojčice Tanje svakako da podsjeća i samim tim može se usporediti sa dnevnikom Ane
Frank trinaestogodišnje Židovke koja je u tajnom skrovištu bilježila svoje misli osjećanja
i strahove Te djevojčice dijelile su istu sudbinu jedne od mnogobrojnih žrtava Drugog
svjetskog rata
49
Zaključak Govoreći o književnim vrstama koje ujedinjuju povijesno-znanstveni interes s umjetničkim
oblikovanjem Milivoj Solar kaže ldquoMeđu takvim književno-znanstvenim vrstama od
posebne je važnosti također putopis S jedne strane on može predstavljati doprinos
geografiji ili etnografiji dok s druge strane predstavlja osobitu književnu vrstu u kojoj je
putovanje i opis proputovanih predjela ili zemalja povod za šire umjetničko oblikovanje
zapažanja dojmova i razmišljanja o svemu onom što putopisca zaokuplja tokom
putovanjaldquoemspČesto se na taj način putopis približava eseju ili romanu u kojemu je fabula
organizirana kao slijed događaja koji seemspzbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine
likova Iako postoji to mišljenje da se putopis približava eseju ili romanu i isto tako da se u
posljednje vrijeme pokazuje veći interes za takvim književnim žanrom putopis je svakako
manje istraženo proučavano i na kraju krajeva čitano područje To se pokazuje i kada je u
pitanju Ćamil Sijarić poznatiji je Sijarić romanopisac nego Sijarić putopisac
Ako se vratimo na mišljenje M Solara da je u putopisu fabula organizirana kao slijed
događaja koji se zbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine njih to bismo mogli
povezati sa ovim piscem bar konkretno u putopisu Oslobođeni Jasenovac dok Zapisi o
gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi djeluju na posve drugačiji način Sijarić se više
50
bazira na historiju koja se polahko zaboravlja i kao da nastoji da je spasi od tog zaborava
Njegovi likovi su usputni i bez nekog posebnog značaja osim ako nije riječ o nekoj
historijskoj ličnosti Međutim tu se opet izdvaja Oslobođeni Jasenovac u kojem jedan lik
preuzima ulogu naratora pa kao bivši logoraš grobar priča svoje doživljaje koji djeluju
kao neka vrsta ispovijesti Onog trenutka kada Sijarić govori o historijskim ličnostima
govori ono što je manje i više poznato
Često ne nudi ništa novo i novost nije način njegovog postizanja zanimljivosti ali on je
pisac koji odlično poznaje mjesto na koje putuje a posebno historiju iako nije historičar
već uvijek u svakom smislu samo pisac Njegova historijska priča nije puko kazivanje
činjenica već pravi književno-umjetnički tekst Anegdote i legende su ono što krasi
njegovo pisanje i doprinosi toj zanimljivosti Pokazalo se da su doba mjesto i trajanje
ključni elementi Sijarićevog putopisa On je vremenski i prostorno ovjekovječio i sadašnji
ali i daleki i zagubljeni teritorij Bosne i Hercegovine
Ostavio je jasnu sliku njenih ljudi njihovu historiju i legendu nacionalnu i vjersku
isprepletenost i suprotstavljenost ujedno i pitome i surove prirode te običaja
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti tj putopiščeva objašnjenja o razlozima nastanka nekog
putopisa najčešće se nalaze u samom predgovoru Pokazalo se da je to slučaj i u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja a zatim
vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa putovanja
Sijarić kao razlog svog putovanja navodi tu činjenicu da jugoslavenski srednjovjekovni
gradovi nisu dovoljno istraženi U Oslobođenom Jasenovcu okvir predstavlja uvodna
rečenica Sijarić kaže ldquoIšao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjetildquo
Razlog njegovog putovanja u Jasenovac je namjera da otkrije sve te strahote koje su se
desile s tim da ni sam pisac ne sluti šta će sve zateći i vidjeti
Vjerovatno dvije najvažnije značajke putopisnog subjekta su snalažljivost i perceptivna
usmjerenost Neki se putopisci baziraju na opise historijskih znamenitosti neki na
tradiciju svakodnevni život neki na opise prirode a Sijarić u svoje putopise kombinira sve
te elemente Najviše bdquoizravnih susretaldquo sa putopiscem imamo onda kada opisuje neku
znamenitost prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi U Zapisima o
gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih dijelova kada se opisuju putevi i
historijske znamenitosti Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi Kako je
i navedeno to se najbolje može vidjeti u tekstu Putovati znači ndash vidjeti
Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje
je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost
51
putopisnog svijeta Oba Sijarićeva putopisa Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji
gradovi prvenstveno su usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje
mjestima građevinama i običajima To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj
izvještajnoj ili naučnoj obradi Međutim u tim pripovijedanjima i opisivanjima
pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici samog putopisa S druge strane u
slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se drugačije odlike U tom djelu
pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju istu poziciju u samom
tekstu
Dotematizacija uključuje obavijesti kojima se nadograđuje osnovno putopisno izlaganje i
postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za približavanje
putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta Dva osnovna
postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija figuralnim
postupcima U Sijarićevim putopisima prisutan je figuralni postupak dotematizacije ali i
naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj baštini uz karakterističan književno-
estetski stil
Figure sjećanja su uvijek prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila
Sijarića riječ je o oživljenom prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu
Pojam prostora obuhvata i svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu Figure sjećanja
su uvijek prostorno i vremenski konkretne Putopis ima zadatak da sačuva identitet jedne
čitave zajednice Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku
prošlost U Oslobođenom Jasenovcu u prvom planu izdvaja se figura logora Ovaj pisac taj
prostor uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na
smrt pa pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Sijarić piše isključivo o gradu i
gradskim običajima jer za njega svaki grad predstavlja određeno mjesto mjesto
pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i njeno oživljavanje
52
O piscu
Ćamil Sijarić je da još ovo kažem na kraju bio neobično pitoreskna pojava u našem
ljudskom svijetu i već za života postao predmet mnogih priča i anegdota Bio je oličenje
drevne jednostavnosti i neposrednosti U neprirodnom svijetu bio je prirodan čovjek
Ćamil Sijarić rođen je 18 decembra 1913 godine u Šipovicama kod Bijelog Polja u Crnoj
Gori u jako imućnoj zemljoradničkoj porodici Rano ostaje bez oba roditelja te odrasta
kod strica Osnovnu školu završio je u Godijevu u Bijelom Polju a odemsp1927 doemsp1935
godine pohađa Veliku medresu kralja Aleksandra uemspSkopljuemspiz koje je zbog političke
aktivnosti bio isključen Školovanje nastavlja u Vranju i u gimnaziji maturiraemsp1936
godine Iste te godine upisuje Pravni fakultet uemspBeogradu Diplomirao jeemsp1940 godine a
za vrijeme Drugog svjetskog rataemspslužbuje uemspSarajevuemspMostaruemspBosanskoj Gradiški
iemspBanjaluci Za sekretara Suda narodne časti u Banjaluci izabran jeemsp1945 godine potom je
novinar lista Glas i dramaturg Narodnog pozorišta u Banjaluci U Sarajevo prelaziemsp1947
godine radi u redakciji lista Pregled a potom je u Glavnom odboru Narodnog fronta i
redakciji Zadrugara U literarnu sekciju Radio Sarajeva prelaziemsp1951 godine i tu ostaje
sve do odlaska u mirovinuemsp1983 godine
Već kao đak Velike medrese u Soplju pokazuje interesovanje za književni rad U toj školi
bio je predsjednik literarne družine koja je izdavala časopis bdquoVesnikldquo u kojem je objavio
svoje prve književne radove ndash pjesme 1929 godine Bavio se i sakupljanjem narodnih
epskih pjesama u rodnom Bihoru koje je poslao Srpskoj akademiji nauka u Beogradu (i
danas se te pjesme čuvaju u arhivi spomenute akademije) Književni rad nastavlja
53
objavljujući pjesme u bdquoGajretuldquo bdquoŽeni danasldquo i bdquoPregleduldquo Za vrijeme rata ništa ne
objavljuje Bio je redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i
Akademije naua i umjetnosti Crne Gore
Nagrađen je brojnim nagradama kao što su 27-julska nagrada SR Bosne i Hercegovine
13-julska nagrada SR Crne Gore Andrićeva nagrada i dr
Umro jeemsp6 decembraemsp1989 godine
SažetakPutopis kao forma razvija se još u antici To je književna vrsta tematski oblikovana
putovanjem putopisca koji pripovjeda zgode na putu opisuje prostore kojima putuje i
mjesta na kojima boravi iznosi svoja zapažanja o ljudima koje na putu susreće o njihovim
običajima i načinu života te često o kulturnim i umjetničkim znamenitostima određenih
krajeva Za Ćamila Sijarića putopis je jednostavno opis putovanja zajedno i geografija i
historija i etnografija Historijska priča je ona koja zauzima primarno mjesto u njegovom
putopisnom opusu U ovom masterskom radu prikazali su se Sijarićevi putopisi Zapis o
gradovima Herceg-Bosno i tvoji gradovi i Jasenovac Knjiga Zapisi o gradovima
objavljena je 1970 godine a 1986 Sijarić objavljuje putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi
Po tematici se ovaj putopis može izjednačiti sa putopisom Zapisi o gradovima dok je
Oslobođeni Jasenovac i svojom formom i sadržajem ustrojen na potpuno drugačiji način
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta
Pokazalo se kako te obavijesti pronalazimo u predgovoru ali i u pojedinim zapisima unutar
putopisa Kada je riječ o zanimljivosti mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive
zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru međutim ovaj pisac ipak sve što je
zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način posebno u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi Usputne priče anegdote i legende su osnovni elementi
kojima Sijarić postiže zanimljivost i novost Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna
izražajna postupka u putopisu Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom
20 stoljeća izdvaja se figura kulturalnog pamćenja Ta tzv mjesta pamćenja javljaju se u
funkciji očuvanja znanja o sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke
54
prošlosti Ovi putopisi sadrže niz figura kulturalnih pamćenja kao što se i pokazalo u
samom radu
SummaryTravelouge as form was developed in the classical period It is a literatur category
thematicly shaped with travelers journey in which he narrates about events descripes
places he has seen people he met their customs and way of living and often about cultural
and artistic sights of specific areas For Ćamil Sijarić travelouge is simply description of
travels including geography history and etnhography Historical story is primar in his
travelouge opus This master thresis showed us Sijarićs travelouges Zapis o gradovima
Herceg-Bosno i tvoji gradovi and Jasenovac Zapis o gradovima was published 1970
Herceg-Bosno i tvoji gradovi 1986 Thematically they are very similar while Jasenovac is
with its form and content established differently Framework and notices are authors
expalanations for writing the text We found notices in preface but also in the text of
travelouge Critics claim that most interesting events happen in unknown and far places
However this author search for new and ineresting in his country in a completly different
way as shown in Herceg-Bosno i tvoji gradovi Side stories anecdotes and mhyts are basic
elements for Sijarićs new and interesting storytelling As expressed element of literature of
late 19 and 20 century it stands out figure of cultural memory Those cedilcedil memory placesldquo
occur as intent to preserve knowledge about ourselfs recall historicaly endangered
meaning of common past These travelouges contain series of cultural memories as
shown
55
Literatura Assmann Jann Kulturno pamćenje Pismo sjećanje i politički identitet u ranim
visokim kulturama s njemačkog preveo Vahidin Preljević Biblioteka tEKST
Zenica 2005
Bahtin Mihail Oblici vremena i kronotopa u romanuMatica hrvatska kolo 3
(2008)
Dizdarević Faruk Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila
Sijarića Avlija-portal za kulturu književnost i društvene teme Dostupno na
httpwwwavlijameesejifaruk-dizdarevic-stradalnistvo-kao-umjetnicka-vizija-u-
knjizevnom-djelu-camila-sijarica (2352014)
Duda Dean Priča i putovnje hrvatski romantičarski putopis kao pripovjedni žanr
Matica hrvatska Zagreb 1998
Duda Dean Kultura putovanja Naklada Ljevak Zagreb 2012
Galić Gordana Vladimir Nazor od Splita do piramida - tekst imaginacija
reprezentacija Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske Dostupno
na httphrcaksrcehr86365 (1352014)
Hrvatska opća enciklopedija Leksikografski zavod Miroslav Krleža Zagreb 2008
Dostupno na httpwwwenciklopedijahrNatuknicaaspxID=51177
Isaković Alija Hodoljublje Svjetlost Sarajevo 1973
Kulenović Tvrtko (priredio) Ćamil Sijarić- Zapisi Izabrana djela I-X knjiga
deveta Veselin Masleša Sarajevo 1991
Kulenović Tvrtko Ćamilovi putopisi Diwan - časopis za kulturu Javna biblioteka
Alija Isaković Dostupno na httpwwwdiwanmagcombaarhivadiwan7-
8sadrzajsadrzaj14htm (562014)
Lešić Zdenko i Martinović Juraj (ur) Naučni skup Književno djelo Ćamila
Sijarića Sarajevo 2003
Ivan Lovrenović (2012) Prostori putopisa Dostupno na
httpivanlovrenoviccom201203prostori-putopisa-2 (2762014)
Miličić Irena Teoretičari hodočasnici činovnici tri vrtse renesansnih putopisnih
tekstova Zagreb 2010 Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske
Dostupno na httphrcaksrcehr56766 (1152014)
Nemec Krešimir Čitanje grada Ljevak Zagreb 2010
56
Sijarić Ćamil Zapisi o gradovima Zadruga Sarajevo 1976
Todorova Marija Imaginarni Balkan prevele s engleskog A B Vučen i D
Starčević Biblioteka XX vek 2 izdanje 2006
Zvrko Husein Ćamil Sijarić- pripovjedna proza Dobra knjiga Sarajevo 2013
45
prijetilo oburvalo se kule tabije podzidi ndash danas su samo gomile ili ako još stoje ndash stoje
žalosno
Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom 20 stoljeća izdvaja se figura
kulturalnog pamćenja Tzv mjesta pamćenja koja književni tekstovi obnavljaju skupom
simboličkih figura javljaju se u funkciji pohranjivanja utemeljenja i očuvanja znanja o
sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke prošlosti U skupu simboličkih
slika stvara se sistem kulture pamćenja koji se u književnim djelima najviše postiže
intertekstualnošću
Mnogi književni teoretičari i kritičari smatraju da je prostor bitan element proznih
književnih djela u cjelosti U Kritici čistog uma Immanuel Kant određuje prostor i
vrijeme kao nužne oblike svake spoznaje počevši od elementarnih opažanja i predstava U
dvadesetom stoljeću veliku pažnju prostoru posvećivali su Max Weber E Durkheim G
Simmel M Foucault i E Husserl To tzv povezivanje književnosti s geografijom dogodilo
se 90-ih godina dvadesetoga stoljeća a pitanje prostora postala je važna tema u mnogim
područjima književnosti Prostor ima zadatak da omogući liku da se kreće da se snalazi da
kroz prostor iskazuje neke svoje osobine karakteristike i vlastite probleme egzistencije
Motiv prostora se u književnom djelu nije dovoljno izučavao Bahtin kaže bdquoProces
osvajanja realnog istorijskog vremena i prostora i realnog istorijskog čoveka koji se nalazio
u njima u književnosti je tekao komplikovano i isprekidanoldquo Bahtin povezuje vrijeme i
prostor i daje mu zajednički naziv hronotop On je zastupao tezu da su osvajane pojedine
strane vremena i prostora dostupne na određenom povijesnom stepenu razvoja
čovječanstva ali ne u dovoljnoj mjeri Bahtin je još i dodao da je došlo vrijeme kada se na
prostor u književnim djelima treba gledati kao na nešto bitno i u skladu sa vremenom jer
je značajno izražavanje neraskidivosti prostora i vremena Prostorna i vremenska obilježja
se stapaju u jednu konkretnu cjelinu vrijeme se bdquosteželdquo postaje umjetnički vidljivo a taj
prostor se uvlači u kretanje vremena sižea Obilježja vremena razotkrivaju se u prostoru a
prostor se osmišljava i meri vremenom
Kada je u pitanju gradski prostor u književnosti Richard Lehan navodi kako grad uvijek
igra veliku ulogu u ljudskoj sudbini bez obzira na način kako je predstavljen te da urbani
konstrukti moraju biti neprestano preispitivani jer su oni artificijelni i diverzni Upravo je
taj gradski prostor često obilježen nelagodom odbojnošću strahom i neprilagođenošću
nasuprot idiličnom i bdquorajskomldquo selu
Tijelo se stjecajem okolnosti našlo u mrskom gradu dok zarobljena bolesna duša žudi za
povratkom u iskon na selo u čedno pastoralno okruženje u zdravlje u čistoću identiteta
46
Za razliku od artificijalnoga grada selo je tijesno povezano sa prirodnom slikom svijeta
Stoga realisti nisu voljeli grad i o urbanoj civilizaciji pišu gotovo isključivo kao o otuđenoj
formi života
U razdoblju moderne prepoznaje se veće zanimanje za urbanu tematiku i fenomene
gradske civilizacije Ona donosi i sasvim novo viđenje grada kao slojevitog prostora u
kojem se pokazuju različite kulturne političke društvene nacionalne i umjetničke
vrijednosti Upravo u razdoblju moderne prvi put se u književnosti grad počinje promatrati
kao proces kao simultanost različitosti Modernistički pisci predstavljaju grad kao
kompleksnu strukturu koja postaje poticaj za čisto mentalne procese Grad postaje mjesto
duševnih kriza U čovjeku se javlja nemir strah nelagoda i beznađe
Dean Duda napominje da djelovanje nadmašuje viđenje u svakodnevnim pričama o
prostoru a to jednostavno znači da se prostor proizvodi kretanjem
Već u samom smislu i razlogu nastanku putopisa Oslobođeni Jasenovac izdvaja se figura
najvećeg sabirnog logora u nekadašnjoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj logor Jasenovac
Sam pojam bdquosabirni logorldquo kao vrsta zatvora koja je stvorena za političke protivnike
pripadnike pojedinih etničkih ili religijskih grupa civila iz kritičnog vojnog područja ili
bilo koju grupu ljudi povlači sa sobom sve negativne konotacije Ćamil Sijarić taj prostor
uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na smrt pa
pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Cjelokupan taj prizor izaziva strah a gluha
tišina smrad od blata od truleži od gasova i same zemlje pojačava to nezaobilazno
osjećanje u njemu Smrt je osnovna misao koja prati ovaj prostor Sijarić ističe da je drveće
i ptice na njima jedino što pokazuje trag života osim toga tu ništa više nije živo
Zato je ova zemlja tako utabana
Zato je tako jadna
Sada je sva crna I ćutljiva Kao kakvo živo a jadno biće koje je mnogo propatilo Ovdje
ima drveća i na njemu ima ptica I reklo bi se da više ništa živo tu nema
Ovo je bilo mjesto umiranja
Logor smrti
Bilo mu je ime Jasenovac
Kroz njegovu kapiju ulazilo se ali se nije i izlazilo
Također Sijarić napominje da to i nije neki veliki prostor ali da je užasan zbog svega
onoga što se na njemu vidi Za njega je to groblje koje se širi i nema granica Možda
jedinu simboliku života pruža slika čovjeka koji je nekako uspio preživjeti između tih
mrtvih ljudskih tijela
47
I eno s kraja vode sa blatne obale između panjeva i vrbovog granja jedan čovjek ustaje
Diže se gore kao avet Poderan je mokar i kaljav Lice mu je u maljama i staro Mršav je i
jadan i izgleda tako kao da je već bio jednom umro pa nekim slučajem oživio i ustao
odozdo između mrtvih Ustajanjem jednog živog čovjeka iz ovog beskrajnog groblja u
vodi bio sam zbunjen i preplašen
D Duda također ističe kako je učestalost tegoba i prostora patnje (kakvo je upravo ovaj
prostor logora) u jasnoj opreci naspram domovine i slobode ali isto tako i jasno definirane
klasne pozicije tj socijalnog statusa Ono možda što je karakteristično za prostor logora i
sam ovaj putopis je i to što Sijarić u samom djelu ne opisuje dovoljno čovjeka zatočenika
njegove misli osjećanja i strah Sve se to nazire u cjelokupnom djelu sva ta osjećanja i
strahovi čovjeka koji očekuje smrt su podloga ovog putopisa ali konkretnih opisa
pronalazimo samo na nekoliko mjesta a jedan takav je i sljedeći
Čovjek u logoru mnogo vidi ali sve ne može vidjeti ndash jer šta vi znate koga sve to dovode na
obalu čujete kako se voz zaustavio i kako lokomotiva brekće i znate da su to tamo
dovedene nove žrtve Najedanput čujete ustaške psovke plač ženski vrisak zapomaganje
pisku djece i jasno vam je da to tamo ustaše ubijaju ženski glasovi se uvijek jače čuju
Žene pred smrt više protestuju nego muškarci A novodovedeni zatočenici više od starih
Možemo uočiti da kod Sijarića često imamo pozivanje na određene objekte i mjesta To su
prvenstveno gradovi i logor u Oslobođenom Jasenovcu Tako i ovdje svaki grad sam za
sebe predstavlja određeno mjesto mjesto pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i
njeno oživljavanje Srednjovjekovne gradine koje baš zbog toga što su gradine i to još
srednjovjekovne asociraju na prošlost dalju i od one koju poznaje i sam putopisac Smatra
se da se na određenim mjestima objektima u gradovima struktuira čovjekov život
njegovo ponašanje putanje koje slijedi kroz prostor i vrijeme jer grad kao takav
reflektira i utjelovljuje moć stvara red u prostoru i vremenu te disciplinu prostora i
vremena
U ovom putopisu (Oslobođeni Jasenovac) izdvaja se i bolnica kao još jedna
karakteristična figura prostora Namijenjena da liječi i time pomogne onima koji su
bolesni ovdje bolnica poprima sasvim drugačije značenje To je bila jedna baraka koja je
postojala samo formalno niti jedan bolesnik te bolnice nije izliječen Kako bi pred
međunarodnom komisijom prekrili tragove stravičnih zločina renovirali su tu bolnicu
Bitno je navesti to da ove podatke Ć Sijarić doznaje od preživjelog logoraša
Ustaše su tom prilikom pobili oko šesdeset bolesnika iz te bolnice onih koji su svojim
izgledom odavali pravo stanje logora Zatim su u bolnicu uneseni novi kreveti Uneseno je
48
i sve drugo što je jednoj bolnici potrebno A onda su ndash na kraju u bolnicu na nove krevete
i u nove postelje uvedeni novi bolesnici Ali oni nisu bili bolesni oni su bili zdravi ljudi ndash
koliko u logoru neko može da bude zdrav ali su i takvi jadno izgledali i imali da
predstavljaju bolesnike Tada smo dobili i nove logorske brojeve Bili su vrlo niski kako bi
se prikrilo pravo brojno stanje logora
U ovom stravičnom okruženju izdvaja se i religijski prostor Za D Dudu religijski prostor
je prostor susreta To je način stvaranja ljepote harmoničnosti i prirodnog idiličnog
prostora Kao i bolnica i ovdje je religijski prostor sasvim formalan Godine 1941 i 1942
u logoru su bili zaveli bogosluženje Za katoličku crkvu i džamiju uređene su bile posebne
sobe
Pop je bio neki Zvonko Brekalo Umro je od tifusa A hodža jedan zatočenik Ustaše su ga
uniformisali dali su mu čin satnika ndash a odmah zatim likvidirali ga ndash objesili su ga
Figuru smrti i grobnice pronalazimo i u putopisu Zapis o gradovima tačnije u zapisu O
Lenjingradu gdje Sijarić govori o stradanjima u Drugom svjetskom ratu Na specifičan
način opisuje grobnice te zajedničke masovne grobnice koje spajaju one sa istim tragičnim
sudbinama a koje su i nazvali bdquobratskim mogilamaldquo Sijarić kazuje o svim žrtvama rata o
tom besmislu koje ne donosi ništa dobro a uzima puno više o svakom pojedincu koji
izgubi dragu osobu
Tu među njih uđi ćutke S kapom u ruci S mislima da su to žrtve kakve si i ti imao u svojoj
zemlji Tako ćeš moći lakše da hodiš kroz ove beskrajne bdquobratske mogileldquo I zublja koja
nad njima gori podsjetiće te na zublje žrtvama u tvojoj zemlji Pa ti ovo groblje dođe kao
ono u tvojoj zemlji ndash nad kojim si već lio svoju suzu za drugovima za prijateljima za
poznanicima I nije ti drukčije nego da ovdje leže i tvoji ndash tvoji znanci
Sijarić piše i o porodici Savič koja je nastradala u tom ratu Posebno ističe bilješke
djevojčice Tanje najmlađe u toj porodici
Kao učenica Tanja je napisala jedno pismo o stradanjima svoje porodice Kratka hronika
djevojčice Tanje svakako da podsjeća i samim tim može se usporediti sa dnevnikom Ane
Frank trinaestogodišnje Židovke koja je u tajnom skrovištu bilježila svoje misli osjećanja
i strahove Te djevojčice dijelile su istu sudbinu jedne od mnogobrojnih žrtava Drugog
svjetskog rata
49
Zaključak Govoreći o književnim vrstama koje ujedinjuju povijesno-znanstveni interes s umjetničkim
oblikovanjem Milivoj Solar kaže ldquoMeđu takvim književno-znanstvenim vrstama od
posebne je važnosti također putopis S jedne strane on može predstavljati doprinos
geografiji ili etnografiji dok s druge strane predstavlja osobitu književnu vrstu u kojoj je
putovanje i opis proputovanih predjela ili zemalja povod za šire umjetničko oblikovanje
zapažanja dojmova i razmišljanja o svemu onom što putopisca zaokuplja tokom
putovanjaldquoemspČesto se na taj način putopis približava eseju ili romanu u kojemu je fabula
organizirana kao slijed događaja koji seemspzbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine
likova Iako postoji to mišljenje da se putopis približava eseju ili romanu i isto tako da se u
posljednje vrijeme pokazuje veći interes za takvim književnim žanrom putopis je svakako
manje istraženo proučavano i na kraju krajeva čitano područje To se pokazuje i kada je u
pitanju Ćamil Sijarić poznatiji je Sijarić romanopisac nego Sijarić putopisac
Ako se vratimo na mišljenje M Solara da je u putopisu fabula organizirana kao slijed
događaja koji se zbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine njih to bismo mogli
povezati sa ovim piscem bar konkretno u putopisu Oslobođeni Jasenovac dok Zapisi o
gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi djeluju na posve drugačiji način Sijarić se više
50
bazira na historiju koja se polahko zaboravlja i kao da nastoji da je spasi od tog zaborava
Njegovi likovi su usputni i bez nekog posebnog značaja osim ako nije riječ o nekoj
historijskoj ličnosti Međutim tu se opet izdvaja Oslobođeni Jasenovac u kojem jedan lik
preuzima ulogu naratora pa kao bivši logoraš grobar priča svoje doživljaje koji djeluju
kao neka vrsta ispovijesti Onog trenutka kada Sijarić govori o historijskim ličnostima
govori ono što je manje i više poznato
Često ne nudi ništa novo i novost nije način njegovog postizanja zanimljivosti ali on je
pisac koji odlično poznaje mjesto na koje putuje a posebno historiju iako nije historičar
već uvijek u svakom smislu samo pisac Njegova historijska priča nije puko kazivanje
činjenica već pravi književno-umjetnički tekst Anegdote i legende su ono što krasi
njegovo pisanje i doprinosi toj zanimljivosti Pokazalo se da su doba mjesto i trajanje
ključni elementi Sijarićevog putopisa On je vremenski i prostorno ovjekovječio i sadašnji
ali i daleki i zagubljeni teritorij Bosne i Hercegovine
Ostavio je jasnu sliku njenih ljudi njihovu historiju i legendu nacionalnu i vjersku
isprepletenost i suprotstavljenost ujedno i pitome i surove prirode te običaja
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti tj putopiščeva objašnjenja o razlozima nastanka nekog
putopisa najčešće se nalaze u samom predgovoru Pokazalo se da je to slučaj i u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja a zatim
vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa putovanja
Sijarić kao razlog svog putovanja navodi tu činjenicu da jugoslavenski srednjovjekovni
gradovi nisu dovoljno istraženi U Oslobođenom Jasenovcu okvir predstavlja uvodna
rečenica Sijarić kaže ldquoIšao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjetildquo
Razlog njegovog putovanja u Jasenovac je namjera da otkrije sve te strahote koje su se
desile s tim da ni sam pisac ne sluti šta će sve zateći i vidjeti
Vjerovatno dvije najvažnije značajke putopisnog subjekta su snalažljivost i perceptivna
usmjerenost Neki se putopisci baziraju na opise historijskih znamenitosti neki na
tradiciju svakodnevni život neki na opise prirode a Sijarić u svoje putopise kombinira sve
te elemente Najviše bdquoizravnih susretaldquo sa putopiscem imamo onda kada opisuje neku
znamenitost prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi U Zapisima o
gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih dijelova kada se opisuju putevi i
historijske znamenitosti Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi Kako je
i navedeno to se najbolje može vidjeti u tekstu Putovati znači ndash vidjeti
Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje
je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost
51
putopisnog svijeta Oba Sijarićeva putopisa Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji
gradovi prvenstveno su usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje
mjestima građevinama i običajima To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj
izvještajnoj ili naučnoj obradi Međutim u tim pripovijedanjima i opisivanjima
pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici samog putopisa S druge strane u
slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se drugačije odlike U tom djelu
pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju istu poziciju u samom
tekstu
Dotematizacija uključuje obavijesti kojima se nadograđuje osnovno putopisno izlaganje i
postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za približavanje
putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta Dva osnovna
postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija figuralnim
postupcima U Sijarićevim putopisima prisutan je figuralni postupak dotematizacije ali i
naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj baštini uz karakterističan književno-
estetski stil
Figure sjećanja su uvijek prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila
Sijarića riječ je o oživljenom prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu
Pojam prostora obuhvata i svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu Figure sjećanja
su uvijek prostorno i vremenski konkretne Putopis ima zadatak da sačuva identitet jedne
čitave zajednice Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku
prošlost U Oslobođenom Jasenovcu u prvom planu izdvaja se figura logora Ovaj pisac taj
prostor uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na
smrt pa pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Sijarić piše isključivo o gradu i
gradskim običajima jer za njega svaki grad predstavlja određeno mjesto mjesto
pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i njeno oživljavanje
52
O piscu
Ćamil Sijarić je da još ovo kažem na kraju bio neobično pitoreskna pojava u našem
ljudskom svijetu i već za života postao predmet mnogih priča i anegdota Bio je oličenje
drevne jednostavnosti i neposrednosti U neprirodnom svijetu bio je prirodan čovjek
Ćamil Sijarić rođen je 18 decembra 1913 godine u Šipovicama kod Bijelog Polja u Crnoj
Gori u jako imućnoj zemljoradničkoj porodici Rano ostaje bez oba roditelja te odrasta
kod strica Osnovnu školu završio je u Godijevu u Bijelom Polju a odemsp1927 doemsp1935
godine pohađa Veliku medresu kralja Aleksandra uemspSkopljuemspiz koje je zbog političke
aktivnosti bio isključen Školovanje nastavlja u Vranju i u gimnaziji maturiraemsp1936
godine Iste te godine upisuje Pravni fakultet uemspBeogradu Diplomirao jeemsp1940 godine a
za vrijeme Drugog svjetskog rataemspslužbuje uemspSarajevuemspMostaruemspBosanskoj Gradiški
iemspBanjaluci Za sekretara Suda narodne časti u Banjaluci izabran jeemsp1945 godine potom je
novinar lista Glas i dramaturg Narodnog pozorišta u Banjaluci U Sarajevo prelaziemsp1947
godine radi u redakciji lista Pregled a potom je u Glavnom odboru Narodnog fronta i
redakciji Zadrugara U literarnu sekciju Radio Sarajeva prelaziemsp1951 godine i tu ostaje
sve do odlaska u mirovinuemsp1983 godine
Već kao đak Velike medrese u Soplju pokazuje interesovanje za književni rad U toj školi
bio je predsjednik literarne družine koja je izdavala časopis bdquoVesnikldquo u kojem je objavio
svoje prve književne radove ndash pjesme 1929 godine Bavio se i sakupljanjem narodnih
epskih pjesama u rodnom Bihoru koje je poslao Srpskoj akademiji nauka u Beogradu (i
danas se te pjesme čuvaju u arhivi spomenute akademije) Književni rad nastavlja
53
objavljujući pjesme u bdquoGajretuldquo bdquoŽeni danasldquo i bdquoPregleduldquo Za vrijeme rata ništa ne
objavljuje Bio je redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i
Akademije naua i umjetnosti Crne Gore
Nagrađen je brojnim nagradama kao što su 27-julska nagrada SR Bosne i Hercegovine
13-julska nagrada SR Crne Gore Andrićeva nagrada i dr
Umro jeemsp6 decembraemsp1989 godine
SažetakPutopis kao forma razvija se još u antici To je književna vrsta tematski oblikovana
putovanjem putopisca koji pripovjeda zgode na putu opisuje prostore kojima putuje i
mjesta na kojima boravi iznosi svoja zapažanja o ljudima koje na putu susreće o njihovim
običajima i načinu života te često o kulturnim i umjetničkim znamenitostima određenih
krajeva Za Ćamila Sijarića putopis je jednostavno opis putovanja zajedno i geografija i
historija i etnografija Historijska priča je ona koja zauzima primarno mjesto u njegovom
putopisnom opusu U ovom masterskom radu prikazali su se Sijarićevi putopisi Zapis o
gradovima Herceg-Bosno i tvoji gradovi i Jasenovac Knjiga Zapisi o gradovima
objavljena je 1970 godine a 1986 Sijarić objavljuje putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi
Po tematici se ovaj putopis može izjednačiti sa putopisom Zapisi o gradovima dok je
Oslobođeni Jasenovac i svojom formom i sadržajem ustrojen na potpuno drugačiji način
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta
Pokazalo se kako te obavijesti pronalazimo u predgovoru ali i u pojedinim zapisima unutar
putopisa Kada je riječ o zanimljivosti mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive
zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru međutim ovaj pisac ipak sve što je
zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način posebno u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi Usputne priče anegdote i legende su osnovni elementi
kojima Sijarić postiže zanimljivost i novost Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna
izražajna postupka u putopisu Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom
20 stoljeća izdvaja se figura kulturalnog pamćenja Ta tzv mjesta pamćenja javljaju se u
funkciji očuvanja znanja o sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke
54
prošlosti Ovi putopisi sadrže niz figura kulturalnih pamćenja kao što se i pokazalo u
samom radu
SummaryTravelouge as form was developed in the classical period It is a literatur category
thematicly shaped with travelers journey in which he narrates about events descripes
places he has seen people he met their customs and way of living and often about cultural
and artistic sights of specific areas For Ćamil Sijarić travelouge is simply description of
travels including geography history and etnhography Historical story is primar in his
travelouge opus This master thresis showed us Sijarićs travelouges Zapis o gradovima
Herceg-Bosno i tvoji gradovi and Jasenovac Zapis o gradovima was published 1970
Herceg-Bosno i tvoji gradovi 1986 Thematically they are very similar while Jasenovac is
with its form and content established differently Framework and notices are authors
expalanations for writing the text We found notices in preface but also in the text of
travelouge Critics claim that most interesting events happen in unknown and far places
However this author search for new and ineresting in his country in a completly different
way as shown in Herceg-Bosno i tvoji gradovi Side stories anecdotes and mhyts are basic
elements for Sijarićs new and interesting storytelling As expressed element of literature of
late 19 and 20 century it stands out figure of cultural memory Those cedilcedil memory placesldquo
occur as intent to preserve knowledge about ourselfs recall historicaly endangered
meaning of common past These travelouges contain series of cultural memories as
shown
55
Literatura Assmann Jann Kulturno pamćenje Pismo sjećanje i politički identitet u ranim
visokim kulturama s njemačkog preveo Vahidin Preljević Biblioteka tEKST
Zenica 2005
Bahtin Mihail Oblici vremena i kronotopa u romanuMatica hrvatska kolo 3
(2008)
Dizdarević Faruk Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila
Sijarića Avlija-portal za kulturu književnost i društvene teme Dostupno na
httpwwwavlijameesejifaruk-dizdarevic-stradalnistvo-kao-umjetnicka-vizija-u-
knjizevnom-djelu-camila-sijarica (2352014)
Duda Dean Priča i putovnje hrvatski romantičarski putopis kao pripovjedni žanr
Matica hrvatska Zagreb 1998
Duda Dean Kultura putovanja Naklada Ljevak Zagreb 2012
Galić Gordana Vladimir Nazor od Splita do piramida - tekst imaginacija
reprezentacija Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske Dostupno
na httphrcaksrcehr86365 (1352014)
Hrvatska opća enciklopedija Leksikografski zavod Miroslav Krleža Zagreb 2008
Dostupno na httpwwwenciklopedijahrNatuknicaaspxID=51177
Isaković Alija Hodoljublje Svjetlost Sarajevo 1973
Kulenović Tvrtko (priredio) Ćamil Sijarić- Zapisi Izabrana djela I-X knjiga
deveta Veselin Masleša Sarajevo 1991
Kulenović Tvrtko Ćamilovi putopisi Diwan - časopis za kulturu Javna biblioteka
Alija Isaković Dostupno na httpwwwdiwanmagcombaarhivadiwan7-
8sadrzajsadrzaj14htm (562014)
Lešić Zdenko i Martinović Juraj (ur) Naučni skup Književno djelo Ćamila
Sijarića Sarajevo 2003
Ivan Lovrenović (2012) Prostori putopisa Dostupno na
httpivanlovrenoviccom201203prostori-putopisa-2 (2762014)
Miličić Irena Teoretičari hodočasnici činovnici tri vrtse renesansnih putopisnih
tekstova Zagreb 2010 Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske
Dostupno na httphrcaksrcehr56766 (1152014)
Nemec Krešimir Čitanje grada Ljevak Zagreb 2010
56
Sijarić Ćamil Zapisi o gradovima Zadruga Sarajevo 1976
Todorova Marija Imaginarni Balkan prevele s engleskog A B Vučen i D
Starčević Biblioteka XX vek 2 izdanje 2006
Zvrko Husein Ćamil Sijarić- pripovjedna proza Dobra knjiga Sarajevo 2013
46
Za razliku od artificijalnoga grada selo je tijesno povezano sa prirodnom slikom svijeta
Stoga realisti nisu voljeli grad i o urbanoj civilizaciji pišu gotovo isključivo kao o otuđenoj
formi života
U razdoblju moderne prepoznaje se veće zanimanje za urbanu tematiku i fenomene
gradske civilizacije Ona donosi i sasvim novo viđenje grada kao slojevitog prostora u
kojem se pokazuju različite kulturne političke društvene nacionalne i umjetničke
vrijednosti Upravo u razdoblju moderne prvi put se u književnosti grad počinje promatrati
kao proces kao simultanost različitosti Modernistički pisci predstavljaju grad kao
kompleksnu strukturu koja postaje poticaj za čisto mentalne procese Grad postaje mjesto
duševnih kriza U čovjeku se javlja nemir strah nelagoda i beznađe
Dean Duda napominje da djelovanje nadmašuje viđenje u svakodnevnim pričama o
prostoru a to jednostavno znači da se prostor proizvodi kretanjem
Već u samom smislu i razlogu nastanku putopisa Oslobođeni Jasenovac izdvaja se figura
najvećeg sabirnog logora u nekadašnjoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj logor Jasenovac
Sam pojam bdquosabirni logorldquo kao vrsta zatvora koja je stvorena za političke protivnike
pripadnike pojedinih etničkih ili religijskih grupa civila iz kritičnog vojnog područja ili
bilo koju grupu ljudi povlači sa sobom sve negativne konotacije Ćamil Sijarić taj prostor
uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na smrt pa
pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Cjelokupan taj prizor izaziva strah a gluha
tišina smrad od blata od truleži od gasova i same zemlje pojačava to nezaobilazno
osjećanje u njemu Smrt je osnovna misao koja prati ovaj prostor Sijarić ističe da je drveće
i ptice na njima jedino što pokazuje trag života osim toga tu ništa više nije živo
Zato je ova zemlja tako utabana
Zato je tako jadna
Sada je sva crna I ćutljiva Kao kakvo živo a jadno biće koje je mnogo propatilo Ovdje
ima drveća i na njemu ima ptica I reklo bi se da više ništa živo tu nema
Ovo je bilo mjesto umiranja
Logor smrti
Bilo mu je ime Jasenovac
Kroz njegovu kapiju ulazilo se ali se nije i izlazilo
Također Sijarić napominje da to i nije neki veliki prostor ali da je užasan zbog svega
onoga što se na njemu vidi Za njega je to groblje koje se širi i nema granica Možda
jedinu simboliku života pruža slika čovjeka koji je nekako uspio preživjeti između tih
mrtvih ljudskih tijela
47
I eno s kraja vode sa blatne obale između panjeva i vrbovog granja jedan čovjek ustaje
Diže se gore kao avet Poderan je mokar i kaljav Lice mu je u maljama i staro Mršav je i
jadan i izgleda tako kao da je već bio jednom umro pa nekim slučajem oživio i ustao
odozdo između mrtvih Ustajanjem jednog živog čovjeka iz ovog beskrajnog groblja u
vodi bio sam zbunjen i preplašen
D Duda također ističe kako je učestalost tegoba i prostora patnje (kakvo je upravo ovaj
prostor logora) u jasnoj opreci naspram domovine i slobode ali isto tako i jasno definirane
klasne pozicije tj socijalnog statusa Ono možda što je karakteristično za prostor logora i
sam ovaj putopis je i to što Sijarić u samom djelu ne opisuje dovoljno čovjeka zatočenika
njegove misli osjećanja i strah Sve se to nazire u cjelokupnom djelu sva ta osjećanja i
strahovi čovjeka koji očekuje smrt su podloga ovog putopisa ali konkretnih opisa
pronalazimo samo na nekoliko mjesta a jedan takav je i sljedeći
Čovjek u logoru mnogo vidi ali sve ne može vidjeti ndash jer šta vi znate koga sve to dovode na
obalu čujete kako se voz zaustavio i kako lokomotiva brekće i znate da su to tamo
dovedene nove žrtve Najedanput čujete ustaške psovke plač ženski vrisak zapomaganje
pisku djece i jasno vam je da to tamo ustaše ubijaju ženski glasovi se uvijek jače čuju
Žene pred smrt više protestuju nego muškarci A novodovedeni zatočenici više od starih
Možemo uočiti da kod Sijarića često imamo pozivanje na određene objekte i mjesta To su
prvenstveno gradovi i logor u Oslobođenom Jasenovcu Tako i ovdje svaki grad sam za
sebe predstavlja određeno mjesto mjesto pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i
njeno oživljavanje Srednjovjekovne gradine koje baš zbog toga što su gradine i to još
srednjovjekovne asociraju na prošlost dalju i od one koju poznaje i sam putopisac Smatra
se da se na određenim mjestima objektima u gradovima struktuira čovjekov život
njegovo ponašanje putanje koje slijedi kroz prostor i vrijeme jer grad kao takav
reflektira i utjelovljuje moć stvara red u prostoru i vremenu te disciplinu prostora i
vremena
U ovom putopisu (Oslobođeni Jasenovac) izdvaja se i bolnica kao još jedna
karakteristična figura prostora Namijenjena da liječi i time pomogne onima koji su
bolesni ovdje bolnica poprima sasvim drugačije značenje To je bila jedna baraka koja je
postojala samo formalno niti jedan bolesnik te bolnice nije izliječen Kako bi pred
međunarodnom komisijom prekrili tragove stravičnih zločina renovirali su tu bolnicu
Bitno je navesti to da ove podatke Ć Sijarić doznaje od preživjelog logoraša
Ustaše su tom prilikom pobili oko šesdeset bolesnika iz te bolnice onih koji su svojim
izgledom odavali pravo stanje logora Zatim su u bolnicu uneseni novi kreveti Uneseno je
48
i sve drugo što je jednoj bolnici potrebno A onda su ndash na kraju u bolnicu na nove krevete
i u nove postelje uvedeni novi bolesnici Ali oni nisu bili bolesni oni su bili zdravi ljudi ndash
koliko u logoru neko može da bude zdrav ali su i takvi jadno izgledali i imali da
predstavljaju bolesnike Tada smo dobili i nove logorske brojeve Bili su vrlo niski kako bi
se prikrilo pravo brojno stanje logora
U ovom stravičnom okruženju izdvaja se i religijski prostor Za D Dudu religijski prostor
je prostor susreta To je način stvaranja ljepote harmoničnosti i prirodnog idiličnog
prostora Kao i bolnica i ovdje je religijski prostor sasvim formalan Godine 1941 i 1942
u logoru su bili zaveli bogosluženje Za katoličku crkvu i džamiju uređene su bile posebne
sobe
Pop je bio neki Zvonko Brekalo Umro je od tifusa A hodža jedan zatočenik Ustaše su ga
uniformisali dali su mu čin satnika ndash a odmah zatim likvidirali ga ndash objesili su ga
Figuru smrti i grobnice pronalazimo i u putopisu Zapis o gradovima tačnije u zapisu O
Lenjingradu gdje Sijarić govori o stradanjima u Drugom svjetskom ratu Na specifičan
način opisuje grobnice te zajedničke masovne grobnice koje spajaju one sa istim tragičnim
sudbinama a koje su i nazvali bdquobratskim mogilamaldquo Sijarić kazuje o svim žrtvama rata o
tom besmislu koje ne donosi ništa dobro a uzima puno više o svakom pojedincu koji
izgubi dragu osobu
Tu među njih uđi ćutke S kapom u ruci S mislima da su to žrtve kakve si i ti imao u svojoj
zemlji Tako ćeš moći lakše da hodiš kroz ove beskrajne bdquobratske mogileldquo I zublja koja
nad njima gori podsjetiće te na zublje žrtvama u tvojoj zemlji Pa ti ovo groblje dođe kao
ono u tvojoj zemlji ndash nad kojim si već lio svoju suzu za drugovima za prijateljima za
poznanicima I nije ti drukčije nego da ovdje leže i tvoji ndash tvoji znanci
Sijarić piše i o porodici Savič koja je nastradala u tom ratu Posebno ističe bilješke
djevojčice Tanje najmlađe u toj porodici
Kao učenica Tanja je napisala jedno pismo o stradanjima svoje porodice Kratka hronika
djevojčice Tanje svakako da podsjeća i samim tim može se usporediti sa dnevnikom Ane
Frank trinaestogodišnje Židovke koja je u tajnom skrovištu bilježila svoje misli osjećanja
i strahove Te djevojčice dijelile su istu sudbinu jedne od mnogobrojnih žrtava Drugog
svjetskog rata
49
Zaključak Govoreći o književnim vrstama koje ujedinjuju povijesno-znanstveni interes s umjetničkim
oblikovanjem Milivoj Solar kaže ldquoMeđu takvim književno-znanstvenim vrstama od
posebne je važnosti također putopis S jedne strane on može predstavljati doprinos
geografiji ili etnografiji dok s druge strane predstavlja osobitu književnu vrstu u kojoj je
putovanje i opis proputovanih predjela ili zemalja povod za šire umjetničko oblikovanje
zapažanja dojmova i razmišljanja o svemu onom što putopisca zaokuplja tokom
putovanjaldquoemspČesto se na taj način putopis približava eseju ili romanu u kojemu je fabula
organizirana kao slijed događaja koji seemspzbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine
likova Iako postoji to mišljenje da se putopis približava eseju ili romanu i isto tako da se u
posljednje vrijeme pokazuje veći interes za takvim književnim žanrom putopis je svakako
manje istraženo proučavano i na kraju krajeva čitano područje To se pokazuje i kada je u
pitanju Ćamil Sijarić poznatiji je Sijarić romanopisac nego Sijarić putopisac
Ako se vratimo na mišljenje M Solara da je u putopisu fabula organizirana kao slijed
događaja koji se zbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine njih to bismo mogli
povezati sa ovim piscem bar konkretno u putopisu Oslobođeni Jasenovac dok Zapisi o
gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi djeluju na posve drugačiji način Sijarić se više
50
bazira na historiju koja se polahko zaboravlja i kao da nastoji da je spasi od tog zaborava
Njegovi likovi su usputni i bez nekog posebnog značaja osim ako nije riječ o nekoj
historijskoj ličnosti Međutim tu se opet izdvaja Oslobođeni Jasenovac u kojem jedan lik
preuzima ulogu naratora pa kao bivši logoraš grobar priča svoje doživljaje koji djeluju
kao neka vrsta ispovijesti Onog trenutka kada Sijarić govori o historijskim ličnostima
govori ono što je manje i više poznato
Često ne nudi ništa novo i novost nije način njegovog postizanja zanimljivosti ali on je
pisac koji odlično poznaje mjesto na koje putuje a posebno historiju iako nije historičar
već uvijek u svakom smislu samo pisac Njegova historijska priča nije puko kazivanje
činjenica već pravi književno-umjetnički tekst Anegdote i legende su ono što krasi
njegovo pisanje i doprinosi toj zanimljivosti Pokazalo se da su doba mjesto i trajanje
ključni elementi Sijarićevog putopisa On je vremenski i prostorno ovjekovječio i sadašnji
ali i daleki i zagubljeni teritorij Bosne i Hercegovine
Ostavio je jasnu sliku njenih ljudi njihovu historiju i legendu nacionalnu i vjersku
isprepletenost i suprotstavljenost ujedno i pitome i surove prirode te običaja
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti tj putopiščeva objašnjenja o razlozima nastanka nekog
putopisa najčešće se nalaze u samom predgovoru Pokazalo se da je to slučaj i u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja a zatim
vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa putovanja
Sijarić kao razlog svog putovanja navodi tu činjenicu da jugoslavenski srednjovjekovni
gradovi nisu dovoljno istraženi U Oslobođenom Jasenovcu okvir predstavlja uvodna
rečenica Sijarić kaže ldquoIšao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjetildquo
Razlog njegovog putovanja u Jasenovac je namjera da otkrije sve te strahote koje su se
desile s tim da ni sam pisac ne sluti šta će sve zateći i vidjeti
Vjerovatno dvije najvažnije značajke putopisnog subjekta su snalažljivost i perceptivna
usmjerenost Neki se putopisci baziraju na opise historijskih znamenitosti neki na
tradiciju svakodnevni život neki na opise prirode a Sijarić u svoje putopise kombinira sve
te elemente Najviše bdquoizravnih susretaldquo sa putopiscem imamo onda kada opisuje neku
znamenitost prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi U Zapisima o
gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih dijelova kada se opisuju putevi i
historijske znamenitosti Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi Kako je
i navedeno to se najbolje može vidjeti u tekstu Putovati znači ndash vidjeti
Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje
je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost
51
putopisnog svijeta Oba Sijarićeva putopisa Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji
gradovi prvenstveno su usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje
mjestima građevinama i običajima To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj
izvještajnoj ili naučnoj obradi Međutim u tim pripovijedanjima i opisivanjima
pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici samog putopisa S druge strane u
slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se drugačije odlike U tom djelu
pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju istu poziciju u samom
tekstu
Dotematizacija uključuje obavijesti kojima se nadograđuje osnovno putopisno izlaganje i
postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za približavanje
putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta Dva osnovna
postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija figuralnim
postupcima U Sijarićevim putopisima prisutan je figuralni postupak dotematizacije ali i
naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj baštini uz karakterističan književno-
estetski stil
Figure sjećanja su uvijek prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila
Sijarića riječ je o oživljenom prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu
Pojam prostora obuhvata i svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu Figure sjećanja
su uvijek prostorno i vremenski konkretne Putopis ima zadatak da sačuva identitet jedne
čitave zajednice Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku
prošlost U Oslobođenom Jasenovcu u prvom planu izdvaja se figura logora Ovaj pisac taj
prostor uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na
smrt pa pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Sijarić piše isključivo o gradu i
gradskim običajima jer za njega svaki grad predstavlja određeno mjesto mjesto
pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i njeno oživljavanje
52
O piscu
Ćamil Sijarić je da još ovo kažem na kraju bio neobično pitoreskna pojava u našem
ljudskom svijetu i već za života postao predmet mnogih priča i anegdota Bio je oličenje
drevne jednostavnosti i neposrednosti U neprirodnom svijetu bio je prirodan čovjek
Ćamil Sijarić rođen je 18 decembra 1913 godine u Šipovicama kod Bijelog Polja u Crnoj
Gori u jako imućnoj zemljoradničkoj porodici Rano ostaje bez oba roditelja te odrasta
kod strica Osnovnu školu završio je u Godijevu u Bijelom Polju a odemsp1927 doemsp1935
godine pohađa Veliku medresu kralja Aleksandra uemspSkopljuemspiz koje je zbog političke
aktivnosti bio isključen Školovanje nastavlja u Vranju i u gimnaziji maturiraemsp1936
godine Iste te godine upisuje Pravni fakultet uemspBeogradu Diplomirao jeemsp1940 godine a
za vrijeme Drugog svjetskog rataemspslužbuje uemspSarajevuemspMostaruemspBosanskoj Gradiški
iemspBanjaluci Za sekretara Suda narodne časti u Banjaluci izabran jeemsp1945 godine potom je
novinar lista Glas i dramaturg Narodnog pozorišta u Banjaluci U Sarajevo prelaziemsp1947
godine radi u redakciji lista Pregled a potom je u Glavnom odboru Narodnog fronta i
redakciji Zadrugara U literarnu sekciju Radio Sarajeva prelaziemsp1951 godine i tu ostaje
sve do odlaska u mirovinuemsp1983 godine
Već kao đak Velike medrese u Soplju pokazuje interesovanje za književni rad U toj školi
bio je predsjednik literarne družine koja je izdavala časopis bdquoVesnikldquo u kojem je objavio
svoje prve književne radove ndash pjesme 1929 godine Bavio se i sakupljanjem narodnih
epskih pjesama u rodnom Bihoru koje je poslao Srpskoj akademiji nauka u Beogradu (i
danas se te pjesme čuvaju u arhivi spomenute akademije) Književni rad nastavlja
53
objavljujući pjesme u bdquoGajretuldquo bdquoŽeni danasldquo i bdquoPregleduldquo Za vrijeme rata ništa ne
objavljuje Bio je redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i
Akademije naua i umjetnosti Crne Gore
Nagrađen je brojnim nagradama kao što su 27-julska nagrada SR Bosne i Hercegovine
13-julska nagrada SR Crne Gore Andrićeva nagrada i dr
Umro jeemsp6 decembraemsp1989 godine
SažetakPutopis kao forma razvija se još u antici To je književna vrsta tematski oblikovana
putovanjem putopisca koji pripovjeda zgode na putu opisuje prostore kojima putuje i
mjesta na kojima boravi iznosi svoja zapažanja o ljudima koje na putu susreće o njihovim
običajima i načinu života te često o kulturnim i umjetničkim znamenitostima određenih
krajeva Za Ćamila Sijarića putopis je jednostavno opis putovanja zajedno i geografija i
historija i etnografija Historijska priča je ona koja zauzima primarno mjesto u njegovom
putopisnom opusu U ovom masterskom radu prikazali su se Sijarićevi putopisi Zapis o
gradovima Herceg-Bosno i tvoji gradovi i Jasenovac Knjiga Zapisi o gradovima
objavljena je 1970 godine a 1986 Sijarić objavljuje putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi
Po tematici se ovaj putopis može izjednačiti sa putopisom Zapisi o gradovima dok je
Oslobođeni Jasenovac i svojom formom i sadržajem ustrojen na potpuno drugačiji način
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta
Pokazalo se kako te obavijesti pronalazimo u predgovoru ali i u pojedinim zapisima unutar
putopisa Kada je riječ o zanimljivosti mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive
zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru međutim ovaj pisac ipak sve što je
zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način posebno u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi Usputne priče anegdote i legende su osnovni elementi
kojima Sijarić postiže zanimljivost i novost Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna
izražajna postupka u putopisu Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom
20 stoljeća izdvaja se figura kulturalnog pamćenja Ta tzv mjesta pamćenja javljaju se u
funkciji očuvanja znanja o sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke
54
prošlosti Ovi putopisi sadrže niz figura kulturalnih pamćenja kao što se i pokazalo u
samom radu
SummaryTravelouge as form was developed in the classical period It is a literatur category
thematicly shaped with travelers journey in which he narrates about events descripes
places he has seen people he met their customs and way of living and often about cultural
and artistic sights of specific areas For Ćamil Sijarić travelouge is simply description of
travels including geography history and etnhography Historical story is primar in his
travelouge opus This master thresis showed us Sijarićs travelouges Zapis o gradovima
Herceg-Bosno i tvoji gradovi and Jasenovac Zapis o gradovima was published 1970
Herceg-Bosno i tvoji gradovi 1986 Thematically they are very similar while Jasenovac is
with its form and content established differently Framework and notices are authors
expalanations for writing the text We found notices in preface but also in the text of
travelouge Critics claim that most interesting events happen in unknown and far places
However this author search for new and ineresting in his country in a completly different
way as shown in Herceg-Bosno i tvoji gradovi Side stories anecdotes and mhyts are basic
elements for Sijarićs new and interesting storytelling As expressed element of literature of
late 19 and 20 century it stands out figure of cultural memory Those cedilcedil memory placesldquo
occur as intent to preserve knowledge about ourselfs recall historicaly endangered
meaning of common past These travelouges contain series of cultural memories as
shown
55
Literatura Assmann Jann Kulturno pamćenje Pismo sjećanje i politički identitet u ranim
visokim kulturama s njemačkog preveo Vahidin Preljević Biblioteka tEKST
Zenica 2005
Bahtin Mihail Oblici vremena i kronotopa u romanuMatica hrvatska kolo 3
(2008)
Dizdarević Faruk Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila
Sijarića Avlija-portal za kulturu književnost i društvene teme Dostupno na
httpwwwavlijameesejifaruk-dizdarevic-stradalnistvo-kao-umjetnicka-vizija-u-
knjizevnom-djelu-camila-sijarica (2352014)
Duda Dean Priča i putovnje hrvatski romantičarski putopis kao pripovjedni žanr
Matica hrvatska Zagreb 1998
Duda Dean Kultura putovanja Naklada Ljevak Zagreb 2012
Galić Gordana Vladimir Nazor od Splita do piramida - tekst imaginacija
reprezentacija Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske Dostupno
na httphrcaksrcehr86365 (1352014)
Hrvatska opća enciklopedija Leksikografski zavod Miroslav Krleža Zagreb 2008
Dostupno na httpwwwenciklopedijahrNatuknicaaspxID=51177
Isaković Alija Hodoljublje Svjetlost Sarajevo 1973
Kulenović Tvrtko (priredio) Ćamil Sijarić- Zapisi Izabrana djela I-X knjiga
deveta Veselin Masleša Sarajevo 1991
Kulenović Tvrtko Ćamilovi putopisi Diwan - časopis za kulturu Javna biblioteka
Alija Isaković Dostupno na httpwwwdiwanmagcombaarhivadiwan7-
8sadrzajsadrzaj14htm (562014)
Lešić Zdenko i Martinović Juraj (ur) Naučni skup Književno djelo Ćamila
Sijarića Sarajevo 2003
Ivan Lovrenović (2012) Prostori putopisa Dostupno na
httpivanlovrenoviccom201203prostori-putopisa-2 (2762014)
Miličić Irena Teoretičari hodočasnici činovnici tri vrtse renesansnih putopisnih
tekstova Zagreb 2010 Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske
Dostupno na httphrcaksrcehr56766 (1152014)
Nemec Krešimir Čitanje grada Ljevak Zagreb 2010
56
Sijarić Ćamil Zapisi o gradovima Zadruga Sarajevo 1976
Todorova Marija Imaginarni Balkan prevele s engleskog A B Vučen i D
Starčević Biblioteka XX vek 2 izdanje 2006
Zvrko Husein Ćamil Sijarić- pripovjedna proza Dobra knjiga Sarajevo 2013
47
I eno s kraja vode sa blatne obale između panjeva i vrbovog granja jedan čovjek ustaje
Diže se gore kao avet Poderan je mokar i kaljav Lice mu je u maljama i staro Mršav je i
jadan i izgleda tako kao da je već bio jednom umro pa nekim slučajem oživio i ustao
odozdo između mrtvih Ustajanjem jednog živog čovjeka iz ovog beskrajnog groblja u
vodi bio sam zbunjen i preplašen
D Duda također ističe kako je učestalost tegoba i prostora patnje (kakvo je upravo ovaj
prostor logora) u jasnoj opreci naspram domovine i slobode ali isto tako i jasno definirane
klasne pozicije tj socijalnog statusa Ono možda što je karakteristično za prostor logora i
sam ovaj putopis je i to što Sijarić u samom djelu ne opisuje dovoljno čovjeka zatočenika
njegove misli osjećanja i strah Sve se to nazire u cjelokupnom djelu sva ta osjećanja i
strahovi čovjeka koji očekuje smrt su podloga ovog putopisa ali konkretnih opisa
pronalazimo samo na nekoliko mjesta a jedan takav je i sljedeći
Čovjek u logoru mnogo vidi ali sve ne može vidjeti ndash jer šta vi znate koga sve to dovode na
obalu čujete kako se voz zaustavio i kako lokomotiva brekće i znate da su to tamo
dovedene nove žrtve Najedanput čujete ustaške psovke plač ženski vrisak zapomaganje
pisku djece i jasno vam je da to tamo ustaše ubijaju ženski glasovi se uvijek jače čuju
Žene pred smrt više protestuju nego muškarci A novodovedeni zatočenici više od starih
Možemo uočiti da kod Sijarića često imamo pozivanje na određene objekte i mjesta To su
prvenstveno gradovi i logor u Oslobođenom Jasenovcu Tako i ovdje svaki grad sam za
sebe predstavlja određeno mjesto mjesto pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i
njeno oživljavanje Srednjovjekovne gradine koje baš zbog toga što su gradine i to još
srednjovjekovne asociraju na prošlost dalju i od one koju poznaje i sam putopisac Smatra
se da se na određenim mjestima objektima u gradovima struktuira čovjekov život
njegovo ponašanje putanje koje slijedi kroz prostor i vrijeme jer grad kao takav
reflektira i utjelovljuje moć stvara red u prostoru i vremenu te disciplinu prostora i
vremena
U ovom putopisu (Oslobođeni Jasenovac) izdvaja se i bolnica kao još jedna
karakteristična figura prostora Namijenjena da liječi i time pomogne onima koji su
bolesni ovdje bolnica poprima sasvim drugačije značenje To je bila jedna baraka koja je
postojala samo formalno niti jedan bolesnik te bolnice nije izliječen Kako bi pred
međunarodnom komisijom prekrili tragove stravičnih zločina renovirali su tu bolnicu
Bitno je navesti to da ove podatke Ć Sijarić doznaje od preživjelog logoraša
Ustaše su tom prilikom pobili oko šesdeset bolesnika iz te bolnice onih koji su svojim
izgledom odavali pravo stanje logora Zatim su u bolnicu uneseni novi kreveti Uneseno je
48
i sve drugo što je jednoj bolnici potrebno A onda su ndash na kraju u bolnicu na nove krevete
i u nove postelje uvedeni novi bolesnici Ali oni nisu bili bolesni oni su bili zdravi ljudi ndash
koliko u logoru neko može da bude zdrav ali su i takvi jadno izgledali i imali da
predstavljaju bolesnike Tada smo dobili i nove logorske brojeve Bili su vrlo niski kako bi
se prikrilo pravo brojno stanje logora
U ovom stravičnom okruženju izdvaja se i religijski prostor Za D Dudu religijski prostor
je prostor susreta To je način stvaranja ljepote harmoničnosti i prirodnog idiličnog
prostora Kao i bolnica i ovdje je religijski prostor sasvim formalan Godine 1941 i 1942
u logoru su bili zaveli bogosluženje Za katoličku crkvu i džamiju uređene su bile posebne
sobe
Pop je bio neki Zvonko Brekalo Umro je od tifusa A hodža jedan zatočenik Ustaše su ga
uniformisali dali su mu čin satnika ndash a odmah zatim likvidirali ga ndash objesili su ga
Figuru smrti i grobnice pronalazimo i u putopisu Zapis o gradovima tačnije u zapisu O
Lenjingradu gdje Sijarić govori o stradanjima u Drugom svjetskom ratu Na specifičan
način opisuje grobnice te zajedničke masovne grobnice koje spajaju one sa istim tragičnim
sudbinama a koje su i nazvali bdquobratskim mogilamaldquo Sijarić kazuje o svim žrtvama rata o
tom besmislu koje ne donosi ništa dobro a uzima puno više o svakom pojedincu koji
izgubi dragu osobu
Tu među njih uđi ćutke S kapom u ruci S mislima da su to žrtve kakve si i ti imao u svojoj
zemlji Tako ćeš moći lakše da hodiš kroz ove beskrajne bdquobratske mogileldquo I zublja koja
nad njima gori podsjetiće te na zublje žrtvama u tvojoj zemlji Pa ti ovo groblje dođe kao
ono u tvojoj zemlji ndash nad kojim si već lio svoju suzu za drugovima za prijateljima za
poznanicima I nije ti drukčije nego da ovdje leže i tvoji ndash tvoji znanci
Sijarić piše i o porodici Savič koja je nastradala u tom ratu Posebno ističe bilješke
djevojčice Tanje najmlađe u toj porodici
Kao učenica Tanja je napisala jedno pismo o stradanjima svoje porodice Kratka hronika
djevojčice Tanje svakako da podsjeća i samim tim može se usporediti sa dnevnikom Ane
Frank trinaestogodišnje Židovke koja je u tajnom skrovištu bilježila svoje misli osjećanja
i strahove Te djevojčice dijelile su istu sudbinu jedne od mnogobrojnih žrtava Drugog
svjetskog rata
49
Zaključak Govoreći o književnim vrstama koje ujedinjuju povijesno-znanstveni interes s umjetničkim
oblikovanjem Milivoj Solar kaže ldquoMeđu takvim književno-znanstvenim vrstama od
posebne je važnosti također putopis S jedne strane on može predstavljati doprinos
geografiji ili etnografiji dok s druge strane predstavlja osobitu književnu vrstu u kojoj je
putovanje i opis proputovanih predjela ili zemalja povod za šire umjetničko oblikovanje
zapažanja dojmova i razmišljanja o svemu onom što putopisca zaokuplja tokom
putovanjaldquoemspČesto se na taj način putopis približava eseju ili romanu u kojemu je fabula
organizirana kao slijed događaja koji seemspzbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine
likova Iako postoji to mišljenje da se putopis približava eseju ili romanu i isto tako da se u
posljednje vrijeme pokazuje veći interes za takvim književnim žanrom putopis je svakako
manje istraženo proučavano i na kraju krajeva čitano područje To se pokazuje i kada je u
pitanju Ćamil Sijarić poznatiji je Sijarić romanopisac nego Sijarić putopisac
Ako se vratimo na mišljenje M Solara da je u putopisu fabula organizirana kao slijed
događaja koji se zbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine njih to bismo mogli
povezati sa ovim piscem bar konkretno u putopisu Oslobođeni Jasenovac dok Zapisi o
gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi djeluju na posve drugačiji način Sijarić se više
50
bazira na historiju koja se polahko zaboravlja i kao da nastoji da je spasi od tog zaborava
Njegovi likovi su usputni i bez nekog posebnog značaja osim ako nije riječ o nekoj
historijskoj ličnosti Međutim tu se opet izdvaja Oslobođeni Jasenovac u kojem jedan lik
preuzima ulogu naratora pa kao bivši logoraš grobar priča svoje doživljaje koji djeluju
kao neka vrsta ispovijesti Onog trenutka kada Sijarić govori o historijskim ličnostima
govori ono što je manje i više poznato
Često ne nudi ništa novo i novost nije način njegovog postizanja zanimljivosti ali on je
pisac koji odlično poznaje mjesto na koje putuje a posebno historiju iako nije historičar
već uvijek u svakom smislu samo pisac Njegova historijska priča nije puko kazivanje
činjenica već pravi književno-umjetnički tekst Anegdote i legende su ono što krasi
njegovo pisanje i doprinosi toj zanimljivosti Pokazalo se da su doba mjesto i trajanje
ključni elementi Sijarićevog putopisa On je vremenski i prostorno ovjekovječio i sadašnji
ali i daleki i zagubljeni teritorij Bosne i Hercegovine
Ostavio je jasnu sliku njenih ljudi njihovu historiju i legendu nacionalnu i vjersku
isprepletenost i suprotstavljenost ujedno i pitome i surove prirode te običaja
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti tj putopiščeva objašnjenja o razlozima nastanka nekog
putopisa najčešće se nalaze u samom predgovoru Pokazalo se da je to slučaj i u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja a zatim
vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa putovanja
Sijarić kao razlog svog putovanja navodi tu činjenicu da jugoslavenski srednjovjekovni
gradovi nisu dovoljno istraženi U Oslobođenom Jasenovcu okvir predstavlja uvodna
rečenica Sijarić kaže ldquoIšao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjetildquo
Razlog njegovog putovanja u Jasenovac je namjera da otkrije sve te strahote koje su se
desile s tim da ni sam pisac ne sluti šta će sve zateći i vidjeti
Vjerovatno dvije najvažnije značajke putopisnog subjekta su snalažljivost i perceptivna
usmjerenost Neki se putopisci baziraju na opise historijskih znamenitosti neki na
tradiciju svakodnevni život neki na opise prirode a Sijarić u svoje putopise kombinira sve
te elemente Najviše bdquoizravnih susretaldquo sa putopiscem imamo onda kada opisuje neku
znamenitost prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi U Zapisima o
gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih dijelova kada se opisuju putevi i
historijske znamenitosti Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi Kako je
i navedeno to se najbolje može vidjeti u tekstu Putovati znači ndash vidjeti
Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje
je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost
51
putopisnog svijeta Oba Sijarićeva putopisa Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji
gradovi prvenstveno su usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje
mjestima građevinama i običajima To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj
izvještajnoj ili naučnoj obradi Međutim u tim pripovijedanjima i opisivanjima
pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici samog putopisa S druge strane u
slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se drugačije odlike U tom djelu
pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju istu poziciju u samom
tekstu
Dotematizacija uključuje obavijesti kojima se nadograđuje osnovno putopisno izlaganje i
postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za približavanje
putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta Dva osnovna
postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija figuralnim
postupcima U Sijarićevim putopisima prisutan je figuralni postupak dotematizacije ali i
naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj baštini uz karakterističan književno-
estetski stil
Figure sjećanja su uvijek prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila
Sijarića riječ je o oživljenom prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu
Pojam prostora obuhvata i svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu Figure sjećanja
su uvijek prostorno i vremenski konkretne Putopis ima zadatak da sačuva identitet jedne
čitave zajednice Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku
prošlost U Oslobođenom Jasenovcu u prvom planu izdvaja se figura logora Ovaj pisac taj
prostor uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na
smrt pa pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Sijarić piše isključivo o gradu i
gradskim običajima jer za njega svaki grad predstavlja određeno mjesto mjesto
pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i njeno oživljavanje
52
O piscu
Ćamil Sijarić je da još ovo kažem na kraju bio neobično pitoreskna pojava u našem
ljudskom svijetu i već za života postao predmet mnogih priča i anegdota Bio je oličenje
drevne jednostavnosti i neposrednosti U neprirodnom svijetu bio je prirodan čovjek
Ćamil Sijarić rođen je 18 decembra 1913 godine u Šipovicama kod Bijelog Polja u Crnoj
Gori u jako imućnoj zemljoradničkoj porodici Rano ostaje bez oba roditelja te odrasta
kod strica Osnovnu školu završio je u Godijevu u Bijelom Polju a odemsp1927 doemsp1935
godine pohađa Veliku medresu kralja Aleksandra uemspSkopljuemspiz koje je zbog političke
aktivnosti bio isključen Školovanje nastavlja u Vranju i u gimnaziji maturiraemsp1936
godine Iste te godine upisuje Pravni fakultet uemspBeogradu Diplomirao jeemsp1940 godine a
za vrijeme Drugog svjetskog rataemspslužbuje uemspSarajevuemspMostaruemspBosanskoj Gradiški
iemspBanjaluci Za sekretara Suda narodne časti u Banjaluci izabran jeemsp1945 godine potom je
novinar lista Glas i dramaturg Narodnog pozorišta u Banjaluci U Sarajevo prelaziemsp1947
godine radi u redakciji lista Pregled a potom je u Glavnom odboru Narodnog fronta i
redakciji Zadrugara U literarnu sekciju Radio Sarajeva prelaziemsp1951 godine i tu ostaje
sve do odlaska u mirovinuemsp1983 godine
Već kao đak Velike medrese u Soplju pokazuje interesovanje za književni rad U toj školi
bio je predsjednik literarne družine koja je izdavala časopis bdquoVesnikldquo u kojem je objavio
svoje prve književne radove ndash pjesme 1929 godine Bavio se i sakupljanjem narodnih
epskih pjesama u rodnom Bihoru koje je poslao Srpskoj akademiji nauka u Beogradu (i
danas se te pjesme čuvaju u arhivi spomenute akademije) Književni rad nastavlja
53
objavljujući pjesme u bdquoGajretuldquo bdquoŽeni danasldquo i bdquoPregleduldquo Za vrijeme rata ništa ne
objavljuje Bio je redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i
Akademije naua i umjetnosti Crne Gore
Nagrađen je brojnim nagradama kao što su 27-julska nagrada SR Bosne i Hercegovine
13-julska nagrada SR Crne Gore Andrićeva nagrada i dr
Umro jeemsp6 decembraemsp1989 godine
SažetakPutopis kao forma razvija se još u antici To je književna vrsta tematski oblikovana
putovanjem putopisca koji pripovjeda zgode na putu opisuje prostore kojima putuje i
mjesta na kojima boravi iznosi svoja zapažanja o ljudima koje na putu susreće o njihovim
običajima i načinu života te često o kulturnim i umjetničkim znamenitostima određenih
krajeva Za Ćamila Sijarića putopis je jednostavno opis putovanja zajedno i geografija i
historija i etnografija Historijska priča je ona koja zauzima primarno mjesto u njegovom
putopisnom opusu U ovom masterskom radu prikazali su se Sijarićevi putopisi Zapis o
gradovima Herceg-Bosno i tvoji gradovi i Jasenovac Knjiga Zapisi o gradovima
objavljena je 1970 godine a 1986 Sijarić objavljuje putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi
Po tematici se ovaj putopis može izjednačiti sa putopisom Zapisi o gradovima dok je
Oslobođeni Jasenovac i svojom formom i sadržajem ustrojen na potpuno drugačiji način
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta
Pokazalo se kako te obavijesti pronalazimo u predgovoru ali i u pojedinim zapisima unutar
putopisa Kada je riječ o zanimljivosti mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive
zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru međutim ovaj pisac ipak sve što je
zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način posebno u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi Usputne priče anegdote i legende su osnovni elementi
kojima Sijarić postiže zanimljivost i novost Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna
izražajna postupka u putopisu Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom
20 stoljeća izdvaja se figura kulturalnog pamćenja Ta tzv mjesta pamćenja javljaju se u
funkciji očuvanja znanja o sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke
54
prošlosti Ovi putopisi sadrže niz figura kulturalnih pamćenja kao što se i pokazalo u
samom radu
SummaryTravelouge as form was developed in the classical period It is a literatur category
thematicly shaped with travelers journey in which he narrates about events descripes
places he has seen people he met their customs and way of living and often about cultural
and artistic sights of specific areas For Ćamil Sijarić travelouge is simply description of
travels including geography history and etnhography Historical story is primar in his
travelouge opus This master thresis showed us Sijarićs travelouges Zapis o gradovima
Herceg-Bosno i tvoji gradovi and Jasenovac Zapis o gradovima was published 1970
Herceg-Bosno i tvoji gradovi 1986 Thematically they are very similar while Jasenovac is
with its form and content established differently Framework and notices are authors
expalanations for writing the text We found notices in preface but also in the text of
travelouge Critics claim that most interesting events happen in unknown and far places
However this author search for new and ineresting in his country in a completly different
way as shown in Herceg-Bosno i tvoji gradovi Side stories anecdotes and mhyts are basic
elements for Sijarićs new and interesting storytelling As expressed element of literature of
late 19 and 20 century it stands out figure of cultural memory Those cedilcedil memory placesldquo
occur as intent to preserve knowledge about ourselfs recall historicaly endangered
meaning of common past These travelouges contain series of cultural memories as
shown
55
Literatura Assmann Jann Kulturno pamćenje Pismo sjećanje i politički identitet u ranim
visokim kulturama s njemačkog preveo Vahidin Preljević Biblioteka tEKST
Zenica 2005
Bahtin Mihail Oblici vremena i kronotopa u romanuMatica hrvatska kolo 3
(2008)
Dizdarević Faruk Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila
Sijarića Avlija-portal za kulturu književnost i društvene teme Dostupno na
httpwwwavlijameesejifaruk-dizdarevic-stradalnistvo-kao-umjetnicka-vizija-u-
knjizevnom-djelu-camila-sijarica (2352014)
Duda Dean Priča i putovnje hrvatski romantičarski putopis kao pripovjedni žanr
Matica hrvatska Zagreb 1998
Duda Dean Kultura putovanja Naklada Ljevak Zagreb 2012
Galić Gordana Vladimir Nazor od Splita do piramida - tekst imaginacija
reprezentacija Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske Dostupno
na httphrcaksrcehr86365 (1352014)
Hrvatska opća enciklopedija Leksikografski zavod Miroslav Krleža Zagreb 2008
Dostupno na httpwwwenciklopedijahrNatuknicaaspxID=51177
Isaković Alija Hodoljublje Svjetlost Sarajevo 1973
Kulenović Tvrtko (priredio) Ćamil Sijarić- Zapisi Izabrana djela I-X knjiga
deveta Veselin Masleša Sarajevo 1991
Kulenović Tvrtko Ćamilovi putopisi Diwan - časopis za kulturu Javna biblioteka
Alija Isaković Dostupno na httpwwwdiwanmagcombaarhivadiwan7-
8sadrzajsadrzaj14htm (562014)
Lešić Zdenko i Martinović Juraj (ur) Naučni skup Književno djelo Ćamila
Sijarića Sarajevo 2003
Ivan Lovrenović (2012) Prostori putopisa Dostupno na
httpivanlovrenoviccom201203prostori-putopisa-2 (2762014)
Miličić Irena Teoretičari hodočasnici činovnici tri vrtse renesansnih putopisnih
tekstova Zagreb 2010 Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske
Dostupno na httphrcaksrcehr56766 (1152014)
Nemec Krešimir Čitanje grada Ljevak Zagreb 2010
56
Sijarić Ćamil Zapisi o gradovima Zadruga Sarajevo 1976
Todorova Marija Imaginarni Balkan prevele s engleskog A B Vučen i D
Starčević Biblioteka XX vek 2 izdanje 2006
Zvrko Husein Ćamil Sijarić- pripovjedna proza Dobra knjiga Sarajevo 2013
48
i sve drugo što je jednoj bolnici potrebno A onda su ndash na kraju u bolnicu na nove krevete
i u nove postelje uvedeni novi bolesnici Ali oni nisu bili bolesni oni su bili zdravi ljudi ndash
koliko u logoru neko može da bude zdrav ali su i takvi jadno izgledali i imali da
predstavljaju bolesnike Tada smo dobili i nove logorske brojeve Bili su vrlo niski kako bi
se prikrilo pravo brojno stanje logora
U ovom stravičnom okruženju izdvaja se i religijski prostor Za D Dudu religijski prostor
je prostor susreta To je način stvaranja ljepote harmoničnosti i prirodnog idiličnog
prostora Kao i bolnica i ovdje je religijski prostor sasvim formalan Godine 1941 i 1942
u logoru su bili zaveli bogosluženje Za katoličku crkvu i džamiju uređene su bile posebne
sobe
Pop je bio neki Zvonko Brekalo Umro je od tifusa A hodža jedan zatočenik Ustaše su ga
uniformisali dali su mu čin satnika ndash a odmah zatim likvidirali ga ndash objesili su ga
Figuru smrti i grobnice pronalazimo i u putopisu Zapis o gradovima tačnije u zapisu O
Lenjingradu gdje Sijarić govori o stradanjima u Drugom svjetskom ratu Na specifičan
način opisuje grobnice te zajedničke masovne grobnice koje spajaju one sa istim tragičnim
sudbinama a koje su i nazvali bdquobratskim mogilamaldquo Sijarić kazuje o svim žrtvama rata o
tom besmislu koje ne donosi ništa dobro a uzima puno više o svakom pojedincu koji
izgubi dragu osobu
Tu među njih uđi ćutke S kapom u ruci S mislima da su to žrtve kakve si i ti imao u svojoj
zemlji Tako ćeš moći lakše da hodiš kroz ove beskrajne bdquobratske mogileldquo I zublja koja
nad njima gori podsjetiće te na zublje žrtvama u tvojoj zemlji Pa ti ovo groblje dođe kao
ono u tvojoj zemlji ndash nad kojim si već lio svoju suzu za drugovima za prijateljima za
poznanicima I nije ti drukčije nego da ovdje leže i tvoji ndash tvoji znanci
Sijarić piše i o porodici Savič koja je nastradala u tom ratu Posebno ističe bilješke
djevojčice Tanje najmlađe u toj porodici
Kao učenica Tanja je napisala jedno pismo o stradanjima svoje porodice Kratka hronika
djevojčice Tanje svakako da podsjeća i samim tim može se usporediti sa dnevnikom Ane
Frank trinaestogodišnje Židovke koja je u tajnom skrovištu bilježila svoje misli osjećanja
i strahove Te djevojčice dijelile su istu sudbinu jedne od mnogobrojnih žrtava Drugog
svjetskog rata
49
Zaključak Govoreći o književnim vrstama koje ujedinjuju povijesno-znanstveni interes s umjetničkim
oblikovanjem Milivoj Solar kaže ldquoMeđu takvim književno-znanstvenim vrstama od
posebne je važnosti također putopis S jedne strane on može predstavljati doprinos
geografiji ili etnografiji dok s druge strane predstavlja osobitu književnu vrstu u kojoj je
putovanje i opis proputovanih predjela ili zemalja povod za šire umjetničko oblikovanje
zapažanja dojmova i razmišljanja o svemu onom što putopisca zaokuplja tokom
putovanjaldquoemspČesto se na taj način putopis približava eseju ili romanu u kojemu je fabula
organizirana kao slijed događaja koji seemspzbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine
likova Iako postoji to mišljenje da se putopis približava eseju ili romanu i isto tako da se u
posljednje vrijeme pokazuje veći interes za takvim književnim žanrom putopis je svakako
manje istraženo proučavano i na kraju krajeva čitano područje To se pokazuje i kada je u
pitanju Ćamil Sijarić poznatiji je Sijarić romanopisac nego Sijarić putopisac
Ako se vratimo na mišljenje M Solara da je u putopisu fabula organizirana kao slijed
događaja koji se zbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine njih to bismo mogli
povezati sa ovim piscem bar konkretno u putopisu Oslobođeni Jasenovac dok Zapisi o
gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi djeluju na posve drugačiji način Sijarić se više
50
bazira na historiju koja se polahko zaboravlja i kao da nastoji da je spasi od tog zaborava
Njegovi likovi su usputni i bez nekog posebnog značaja osim ako nije riječ o nekoj
historijskoj ličnosti Međutim tu se opet izdvaja Oslobođeni Jasenovac u kojem jedan lik
preuzima ulogu naratora pa kao bivši logoraš grobar priča svoje doživljaje koji djeluju
kao neka vrsta ispovijesti Onog trenutka kada Sijarić govori o historijskim ličnostima
govori ono što je manje i više poznato
Često ne nudi ništa novo i novost nije način njegovog postizanja zanimljivosti ali on je
pisac koji odlično poznaje mjesto na koje putuje a posebno historiju iako nije historičar
već uvijek u svakom smislu samo pisac Njegova historijska priča nije puko kazivanje
činjenica već pravi književno-umjetnički tekst Anegdote i legende su ono što krasi
njegovo pisanje i doprinosi toj zanimljivosti Pokazalo se da su doba mjesto i trajanje
ključni elementi Sijarićevog putopisa On je vremenski i prostorno ovjekovječio i sadašnji
ali i daleki i zagubljeni teritorij Bosne i Hercegovine
Ostavio je jasnu sliku njenih ljudi njihovu historiju i legendu nacionalnu i vjersku
isprepletenost i suprotstavljenost ujedno i pitome i surove prirode te običaja
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti tj putopiščeva objašnjenja o razlozima nastanka nekog
putopisa najčešće se nalaze u samom predgovoru Pokazalo se da je to slučaj i u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja a zatim
vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa putovanja
Sijarić kao razlog svog putovanja navodi tu činjenicu da jugoslavenski srednjovjekovni
gradovi nisu dovoljno istraženi U Oslobođenom Jasenovcu okvir predstavlja uvodna
rečenica Sijarić kaže ldquoIšao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjetildquo
Razlog njegovog putovanja u Jasenovac je namjera da otkrije sve te strahote koje su se
desile s tim da ni sam pisac ne sluti šta će sve zateći i vidjeti
Vjerovatno dvije najvažnije značajke putopisnog subjekta su snalažljivost i perceptivna
usmjerenost Neki se putopisci baziraju na opise historijskih znamenitosti neki na
tradiciju svakodnevni život neki na opise prirode a Sijarić u svoje putopise kombinira sve
te elemente Najviše bdquoizravnih susretaldquo sa putopiscem imamo onda kada opisuje neku
znamenitost prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi U Zapisima o
gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih dijelova kada se opisuju putevi i
historijske znamenitosti Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi Kako je
i navedeno to se najbolje može vidjeti u tekstu Putovati znači ndash vidjeti
Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje
je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost
51
putopisnog svijeta Oba Sijarićeva putopisa Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji
gradovi prvenstveno su usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje
mjestima građevinama i običajima To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj
izvještajnoj ili naučnoj obradi Međutim u tim pripovijedanjima i opisivanjima
pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici samog putopisa S druge strane u
slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se drugačije odlike U tom djelu
pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju istu poziciju u samom
tekstu
Dotematizacija uključuje obavijesti kojima se nadograđuje osnovno putopisno izlaganje i
postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za približavanje
putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta Dva osnovna
postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija figuralnim
postupcima U Sijarićevim putopisima prisutan je figuralni postupak dotematizacije ali i
naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj baštini uz karakterističan književno-
estetski stil
Figure sjećanja su uvijek prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila
Sijarića riječ je o oživljenom prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu
Pojam prostora obuhvata i svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu Figure sjećanja
su uvijek prostorno i vremenski konkretne Putopis ima zadatak da sačuva identitet jedne
čitave zajednice Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku
prošlost U Oslobođenom Jasenovcu u prvom planu izdvaja se figura logora Ovaj pisac taj
prostor uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na
smrt pa pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Sijarić piše isključivo o gradu i
gradskim običajima jer za njega svaki grad predstavlja određeno mjesto mjesto
pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i njeno oživljavanje
52
O piscu
Ćamil Sijarić je da još ovo kažem na kraju bio neobično pitoreskna pojava u našem
ljudskom svijetu i već za života postao predmet mnogih priča i anegdota Bio je oličenje
drevne jednostavnosti i neposrednosti U neprirodnom svijetu bio je prirodan čovjek
Ćamil Sijarić rođen je 18 decembra 1913 godine u Šipovicama kod Bijelog Polja u Crnoj
Gori u jako imućnoj zemljoradničkoj porodici Rano ostaje bez oba roditelja te odrasta
kod strica Osnovnu školu završio je u Godijevu u Bijelom Polju a odemsp1927 doemsp1935
godine pohađa Veliku medresu kralja Aleksandra uemspSkopljuemspiz koje je zbog političke
aktivnosti bio isključen Školovanje nastavlja u Vranju i u gimnaziji maturiraemsp1936
godine Iste te godine upisuje Pravni fakultet uemspBeogradu Diplomirao jeemsp1940 godine a
za vrijeme Drugog svjetskog rataemspslužbuje uemspSarajevuemspMostaruemspBosanskoj Gradiški
iemspBanjaluci Za sekretara Suda narodne časti u Banjaluci izabran jeemsp1945 godine potom je
novinar lista Glas i dramaturg Narodnog pozorišta u Banjaluci U Sarajevo prelaziemsp1947
godine radi u redakciji lista Pregled a potom je u Glavnom odboru Narodnog fronta i
redakciji Zadrugara U literarnu sekciju Radio Sarajeva prelaziemsp1951 godine i tu ostaje
sve do odlaska u mirovinuemsp1983 godine
Već kao đak Velike medrese u Soplju pokazuje interesovanje za književni rad U toj školi
bio je predsjednik literarne družine koja je izdavala časopis bdquoVesnikldquo u kojem je objavio
svoje prve književne radove ndash pjesme 1929 godine Bavio se i sakupljanjem narodnih
epskih pjesama u rodnom Bihoru koje je poslao Srpskoj akademiji nauka u Beogradu (i
danas se te pjesme čuvaju u arhivi spomenute akademije) Književni rad nastavlja
53
objavljujući pjesme u bdquoGajretuldquo bdquoŽeni danasldquo i bdquoPregleduldquo Za vrijeme rata ništa ne
objavljuje Bio je redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i
Akademije naua i umjetnosti Crne Gore
Nagrađen je brojnim nagradama kao što su 27-julska nagrada SR Bosne i Hercegovine
13-julska nagrada SR Crne Gore Andrićeva nagrada i dr
Umro jeemsp6 decembraemsp1989 godine
SažetakPutopis kao forma razvija se još u antici To je književna vrsta tematski oblikovana
putovanjem putopisca koji pripovjeda zgode na putu opisuje prostore kojima putuje i
mjesta na kojima boravi iznosi svoja zapažanja o ljudima koje na putu susreće o njihovim
običajima i načinu života te često o kulturnim i umjetničkim znamenitostima određenih
krajeva Za Ćamila Sijarića putopis je jednostavno opis putovanja zajedno i geografija i
historija i etnografija Historijska priča je ona koja zauzima primarno mjesto u njegovom
putopisnom opusu U ovom masterskom radu prikazali su se Sijarićevi putopisi Zapis o
gradovima Herceg-Bosno i tvoji gradovi i Jasenovac Knjiga Zapisi o gradovima
objavljena je 1970 godine a 1986 Sijarić objavljuje putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi
Po tematici se ovaj putopis može izjednačiti sa putopisom Zapisi o gradovima dok je
Oslobođeni Jasenovac i svojom formom i sadržajem ustrojen na potpuno drugačiji način
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta
Pokazalo se kako te obavijesti pronalazimo u predgovoru ali i u pojedinim zapisima unutar
putopisa Kada je riječ o zanimljivosti mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive
zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru međutim ovaj pisac ipak sve što je
zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način posebno u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi Usputne priče anegdote i legende su osnovni elementi
kojima Sijarić postiže zanimljivost i novost Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna
izražajna postupka u putopisu Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom
20 stoljeća izdvaja se figura kulturalnog pamćenja Ta tzv mjesta pamćenja javljaju se u
funkciji očuvanja znanja o sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke
54
prošlosti Ovi putopisi sadrže niz figura kulturalnih pamćenja kao što se i pokazalo u
samom radu
SummaryTravelouge as form was developed in the classical period It is a literatur category
thematicly shaped with travelers journey in which he narrates about events descripes
places he has seen people he met their customs and way of living and often about cultural
and artistic sights of specific areas For Ćamil Sijarić travelouge is simply description of
travels including geography history and etnhography Historical story is primar in his
travelouge opus This master thresis showed us Sijarićs travelouges Zapis o gradovima
Herceg-Bosno i tvoji gradovi and Jasenovac Zapis o gradovima was published 1970
Herceg-Bosno i tvoji gradovi 1986 Thematically they are very similar while Jasenovac is
with its form and content established differently Framework and notices are authors
expalanations for writing the text We found notices in preface but also in the text of
travelouge Critics claim that most interesting events happen in unknown and far places
However this author search for new and ineresting in his country in a completly different
way as shown in Herceg-Bosno i tvoji gradovi Side stories anecdotes and mhyts are basic
elements for Sijarićs new and interesting storytelling As expressed element of literature of
late 19 and 20 century it stands out figure of cultural memory Those cedilcedil memory placesldquo
occur as intent to preserve knowledge about ourselfs recall historicaly endangered
meaning of common past These travelouges contain series of cultural memories as
shown
55
Literatura Assmann Jann Kulturno pamćenje Pismo sjećanje i politički identitet u ranim
visokim kulturama s njemačkog preveo Vahidin Preljević Biblioteka tEKST
Zenica 2005
Bahtin Mihail Oblici vremena i kronotopa u romanuMatica hrvatska kolo 3
(2008)
Dizdarević Faruk Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila
Sijarića Avlija-portal za kulturu književnost i društvene teme Dostupno na
httpwwwavlijameesejifaruk-dizdarevic-stradalnistvo-kao-umjetnicka-vizija-u-
knjizevnom-djelu-camila-sijarica (2352014)
Duda Dean Priča i putovnje hrvatski romantičarski putopis kao pripovjedni žanr
Matica hrvatska Zagreb 1998
Duda Dean Kultura putovanja Naklada Ljevak Zagreb 2012
Galić Gordana Vladimir Nazor od Splita do piramida - tekst imaginacija
reprezentacija Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske Dostupno
na httphrcaksrcehr86365 (1352014)
Hrvatska opća enciklopedija Leksikografski zavod Miroslav Krleža Zagreb 2008
Dostupno na httpwwwenciklopedijahrNatuknicaaspxID=51177
Isaković Alija Hodoljublje Svjetlost Sarajevo 1973
Kulenović Tvrtko (priredio) Ćamil Sijarić- Zapisi Izabrana djela I-X knjiga
deveta Veselin Masleša Sarajevo 1991
Kulenović Tvrtko Ćamilovi putopisi Diwan - časopis za kulturu Javna biblioteka
Alija Isaković Dostupno na httpwwwdiwanmagcombaarhivadiwan7-
8sadrzajsadrzaj14htm (562014)
Lešić Zdenko i Martinović Juraj (ur) Naučni skup Književno djelo Ćamila
Sijarića Sarajevo 2003
Ivan Lovrenović (2012) Prostori putopisa Dostupno na
httpivanlovrenoviccom201203prostori-putopisa-2 (2762014)
Miličić Irena Teoretičari hodočasnici činovnici tri vrtse renesansnih putopisnih
tekstova Zagreb 2010 Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske
Dostupno na httphrcaksrcehr56766 (1152014)
Nemec Krešimir Čitanje grada Ljevak Zagreb 2010
56
Sijarić Ćamil Zapisi o gradovima Zadruga Sarajevo 1976
Todorova Marija Imaginarni Balkan prevele s engleskog A B Vučen i D
Starčević Biblioteka XX vek 2 izdanje 2006
Zvrko Husein Ćamil Sijarić- pripovjedna proza Dobra knjiga Sarajevo 2013
49
Zaključak Govoreći o književnim vrstama koje ujedinjuju povijesno-znanstveni interes s umjetničkim
oblikovanjem Milivoj Solar kaže ldquoMeđu takvim književno-znanstvenim vrstama od
posebne je važnosti također putopis S jedne strane on može predstavljati doprinos
geografiji ili etnografiji dok s druge strane predstavlja osobitu književnu vrstu u kojoj je
putovanje i opis proputovanih predjela ili zemalja povod za šire umjetničko oblikovanje
zapažanja dojmova i razmišljanja o svemu onom što putopisca zaokuplja tokom
putovanjaldquoemspČesto se na taj način putopis približava eseju ili romanu u kojemu je fabula
organizirana kao slijed događaja koji seemspzbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine
likova Iako postoji to mišljenje da se putopis približava eseju ili romanu i isto tako da se u
posljednje vrijeme pokazuje veći interes za takvim književnim žanrom putopis je svakako
manje istraženo proučavano i na kraju krajeva čitano područje To se pokazuje i kada je u
pitanju Ćamil Sijarić poznatiji je Sijarić romanopisac nego Sijarić putopisac
Ako se vratimo na mišljenje M Solara da je u putopisu fabula organizirana kao slijed
događaja koji se zbivaju tokom putovanja nekog lika ili skupine njih to bismo mogli
povezati sa ovim piscem bar konkretno u putopisu Oslobođeni Jasenovac dok Zapisi o
gradovima i Herceg-Bosno i tvoji gradovi djeluju na posve drugačiji način Sijarić se više
50
bazira na historiju koja se polahko zaboravlja i kao da nastoji da je spasi od tog zaborava
Njegovi likovi su usputni i bez nekog posebnog značaja osim ako nije riječ o nekoj
historijskoj ličnosti Međutim tu se opet izdvaja Oslobođeni Jasenovac u kojem jedan lik
preuzima ulogu naratora pa kao bivši logoraš grobar priča svoje doživljaje koji djeluju
kao neka vrsta ispovijesti Onog trenutka kada Sijarić govori o historijskim ličnostima
govori ono što je manje i više poznato
Često ne nudi ništa novo i novost nije način njegovog postizanja zanimljivosti ali on je
pisac koji odlično poznaje mjesto na koje putuje a posebno historiju iako nije historičar
već uvijek u svakom smislu samo pisac Njegova historijska priča nije puko kazivanje
činjenica već pravi književno-umjetnički tekst Anegdote i legende su ono što krasi
njegovo pisanje i doprinosi toj zanimljivosti Pokazalo se da su doba mjesto i trajanje
ključni elementi Sijarićevog putopisa On je vremenski i prostorno ovjekovječio i sadašnji
ali i daleki i zagubljeni teritorij Bosne i Hercegovine
Ostavio je jasnu sliku njenih ljudi njihovu historiju i legendu nacionalnu i vjersku
isprepletenost i suprotstavljenost ujedno i pitome i surove prirode te običaja
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti tj putopiščeva objašnjenja o razlozima nastanka nekog
putopisa najčešće se nalaze u samom predgovoru Pokazalo se da je to slučaj i u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja a zatim
vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa putovanja
Sijarić kao razlog svog putovanja navodi tu činjenicu da jugoslavenski srednjovjekovni
gradovi nisu dovoljno istraženi U Oslobođenom Jasenovcu okvir predstavlja uvodna
rečenica Sijarić kaže ldquoIšao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjetildquo
Razlog njegovog putovanja u Jasenovac je namjera da otkrije sve te strahote koje su se
desile s tim da ni sam pisac ne sluti šta će sve zateći i vidjeti
Vjerovatno dvije najvažnije značajke putopisnog subjekta su snalažljivost i perceptivna
usmjerenost Neki se putopisci baziraju na opise historijskih znamenitosti neki na
tradiciju svakodnevni život neki na opise prirode a Sijarić u svoje putopise kombinira sve
te elemente Najviše bdquoizravnih susretaldquo sa putopiscem imamo onda kada opisuje neku
znamenitost prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi U Zapisima o
gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih dijelova kada se opisuju putevi i
historijske znamenitosti Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi Kako je
i navedeno to se najbolje može vidjeti u tekstu Putovati znači ndash vidjeti
Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje
je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost
51
putopisnog svijeta Oba Sijarićeva putopisa Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji
gradovi prvenstveno su usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje
mjestima građevinama i običajima To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj
izvještajnoj ili naučnoj obradi Međutim u tim pripovijedanjima i opisivanjima
pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici samog putopisa S druge strane u
slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se drugačije odlike U tom djelu
pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju istu poziciju u samom
tekstu
Dotematizacija uključuje obavijesti kojima se nadograđuje osnovno putopisno izlaganje i
postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za približavanje
putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta Dva osnovna
postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija figuralnim
postupcima U Sijarićevim putopisima prisutan je figuralni postupak dotematizacije ali i
naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj baštini uz karakterističan književno-
estetski stil
Figure sjećanja su uvijek prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila
Sijarića riječ je o oživljenom prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu
Pojam prostora obuhvata i svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu Figure sjećanja
su uvijek prostorno i vremenski konkretne Putopis ima zadatak da sačuva identitet jedne
čitave zajednice Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku
prošlost U Oslobođenom Jasenovcu u prvom planu izdvaja se figura logora Ovaj pisac taj
prostor uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na
smrt pa pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Sijarić piše isključivo o gradu i
gradskim običajima jer za njega svaki grad predstavlja određeno mjesto mjesto
pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i njeno oživljavanje
52
O piscu
Ćamil Sijarić je da još ovo kažem na kraju bio neobično pitoreskna pojava u našem
ljudskom svijetu i već za života postao predmet mnogih priča i anegdota Bio je oličenje
drevne jednostavnosti i neposrednosti U neprirodnom svijetu bio je prirodan čovjek
Ćamil Sijarić rođen je 18 decembra 1913 godine u Šipovicama kod Bijelog Polja u Crnoj
Gori u jako imućnoj zemljoradničkoj porodici Rano ostaje bez oba roditelja te odrasta
kod strica Osnovnu školu završio je u Godijevu u Bijelom Polju a odemsp1927 doemsp1935
godine pohađa Veliku medresu kralja Aleksandra uemspSkopljuemspiz koje je zbog političke
aktivnosti bio isključen Školovanje nastavlja u Vranju i u gimnaziji maturiraemsp1936
godine Iste te godine upisuje Pravni fakultet uemspBeogradu Diplomirao jeemsp1940 godine a
za vrijeme Drugog svjetskog rataemspslužbuje uemspSarajevuemspMostaruemspBosanskoj Gradiški
iemspBanjaluci Za sekretara Suda narodne časti u Banjaluci izabran jeemsp1945 godine potom je
novinar lista Glas i dramaturg Narodnog pozorišta u Banjaluci U Sarajevo prelaziemsp1947
godine radi u redakciji lista Pregled a potom je u Glavnom odboru Narodnog fronta i
redakciji Zadrugara U literarnu sekciju Radio Sarajeva prelaziemsp1951 godine i tu ostaje
sve do odlaska u mirovinuemsp1983 godine
Već kao đak Velike medrese u Soplju pokazuje interesovanje za književni rad U toj školi
bio je predsjednik literarne družine koja je izdavala časopis bdquoVesnikldquo u kojem je objavio
svoje prve književne radove ndash pjesme 1929 godine Bavio se i sakupljanjem narodnih
epskih pjesama u rodnom Bihoru koje je poslao Srpskoj akademiji nauka u Beogradu (i
danas se te pjesme čuvaju u arhivi spomenute akademije) Književni rad nastavlja
53
objavljujući pjesme u bdquoGajretuldquo bdquoŽeni danasldquo i bdquoPregleduldquo Za vrijeme rata ništa ne
objavljuje Bio je redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i
Akademije naua i umjetnosti Crne Gore
Nagrađen je brojnim nagradama kao što su 27-julska nagrada SR Bosne i Hercegovine
13-julska nagrada SR Crne Gore Andrićeva nagrada i dr
Umro jeemsp6 decembraemsp1989 godine
SažetakPutopis kao forma razvija se još u antici To je književna vrsta tematski oblikovana
putovanjem putopisca koji pripovjeda zgode na putu opisuje prostore kojima putuje i
mjesta na kojima boravi iznosi svoja zapažanja o ljudima koje na putu susreće o njihovim
običajima i načinu života te često o kulturnim i umjetničkim znamenitostima određenih
krajeva Za Ćamila Sijarića putopis je jednostavno opis putovanja zajedno i geografija i
historija i etnografija Historijska priča je ona koja zauzima primarno mjesto u njegovom
putopisnom opusu U ovom masterskom radu prikazali su se Sijarićevi putopisi Zapis o
gradovima Herceg-Bosno i tvoji gradovi i Jasenovac Knjiga Zapisi o gradovima
objavljena je 1970 godine a 1986 Sijarić objavljuje putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi
Po tematici se ovaj putopis može izjednačiti sa putopisom Zapisi o gradovima dok je
Oslobođeni Jasenovac i svojom formom i sadržajem ustrojen na potpuno drugačiji način
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta
Pokazalo se kako te obavijesti pronalazimo u predgovoru ali i u pojedinim zapisima unutar
putopisa Kada je riječ o zanimljivosti mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive
zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru međutim ovaj pisac ipak sve što je
zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način posebno u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi Usputne priče anegdote i legende su osnovni elementi
kojima Sijarić postiže zanimljivost i novost Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna
izražajna postupka u putopisu Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom
20 stoljeća izdvaja se figura kulturalnog pamćenja Ta tzv mjesta pamćenja javljaju se u
funkciji očuvanja znanja o sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke
54
prošlosti Ovi putopisi sadrže niz figura kulturalnih pamćenja kao što se i pokazalo u
samom radu
SummaryTravelouge as form was developed in the classical period It is a literatur category
thematicly shaped with travelers journey in which he narrates about events descripes
places he has seen people he met their customs and way of living and often about cultural
and artistic sights of specific areas For Ćamil Sijarić travelouge is simply description of
travels including geography history and etnhography Historical story is primar in his
travelouge opus This master thresis showed us Sijarićs travelouges Zapis o gradovima
Herceg-Bosno i tvoji gradovi and Jasenovac Zapis o gradovima was published 1970
Herceg-Bosno i tvoji gradovi 1986 Thematically they are very similar while Jasenovac is
with its form and content established differently Framework and notices are authors
expalanations for writing the text We found notices in preface but also in the text of
travelouge Critics claim that most interesting events happen in unknown and far places
However this author search for new and ineresting in his country in a completly different
way as shown in Herceg-Bosno i tvoji gradovi Side stories anecdotes and mhyts are basic
elements for Sijarićs new and interesting storytelling As expressed element of literature of
late 19 and 20 century it stands out figure of cultural memory Those cedilcedil memory placesldquo
occur as intent to preserve knowledge about ourselfs recall historicaly endangered
meaning of common past These travelouges contain series of cultural memories as
shown
55
Literatura Assmann Jann Kulturno pamćenje Pismo sjećanje i politički identitet u ranim
visokim kulturama s njemačkog preveo Vahidin Preljević Biblioteka tEKST
Zenica 2005
Bahtin Mihail Oblici vremena i kronotopa u romanuMatica hrvatska kolo 3
(2008)
Dizdarević Faruk Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila
Sijarića Avlija-portal za kulturu književnost i društvene teme Dostupno na
httpwwwavlijameesejifaruk-dizdarevic-stradalnistvo-kao-umjetnicka-vizija-u-
knjizevnom-djelu-camila-sijarica (2352014)
Duda Dean Priča i putovnje hrvatski romantičarski putopis kao pripovjedni žanr
Matica hrvatska Zagreb 1998
Duda Dean Kultura putovanja Naklada Ljevak Zagreb 2012
Galić Gordana Vladimir Nazor od Splita do piramida - tekst imaginacija
reprezentacija Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske Dostupno
na httphrcaksrcehr86365 (1352014)
Hrvatska opća enciklopedija Leksikografski zavod Miroslav Krleža Zagreb 2008
Dostupno na httpwwwenciklopedijahrNatuknicaaspxID=51177
Isaković Alija Hodoljublje Svjetlost Sarajevo 1973
Kulenović Tvrtko (priredio) Ćamil Sijarić- Zapisi Izabrana djela I-X knjiga
deveta Veselin Masleša Sarajevo 1991
Kulenović Tvrtko Ćamilovi putopisi Diwan - časopis za kulturu Javna biblioteka
Alija Isaković Dostupno na httpwwwdiwanmagcombaarhivadiwan7-
8sadrzajsadrzaj14htm (562014)
Lešić Zdenko i Martinović Juraj (ur) Naučni skup Književno djelo Ćamila
Sijarića Sarajevo 2003
Ivan Lovrenović (2012) Prostori putopisa Dostupno na
httpivanlovrenoviccom201203prostori-putopisa-2 (2762014)
Miličić Irena Teoretičari hodočasnici činovnici tri vrtse renesansnih putopisnih
tekstova Zagreb 2010 Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske
Dostupno na httphrcaksrcehr56766 (1152014)
Nemec Krešimir Čitanje grada Ljevak Zagreb 2010
56
Sijarić Ćamil Zapisi o gradovima Zadruga Sarajevo 1976
Todorova Marija Imaginarni Balkan prevele s engleskog A B Vučen i D
Starčević Biblioteka XX vek 2 izdanje 2006
Zvrko Husein Ćamil Sijarić- pripovjedna proza Dobra knjiga Sarajevo 2013
50
bazira na historiju koja se polahko zaboravlja i kao da nastoji da je spasi od tog zaborava
Njegovi likovi su usputni i bez nekog posebnog značaja osim ako nije riječ o nekoj
historijskoj ličnosti Međutim tu se opet izdvaja Oslobođeni Jasenovac u kojem jedan lik
preuzima ulogu naratora pa kao bivši logoraš grobar priča svoje doživljaje koji djeluju
kao neka vrsta ispovijesti Onog trenutka kada Sijarić govori o historijskim ličnostima
govori ono što je manje i više poznato
Često ne nudi ništa novo i novost nije način njegovog postizanja zanimljivosti ali on je
pisac koji odlično poznaje mjesto na koje putuje a posebno historiju iako nije historičar
već uvijek u svakom smislu samo pisac Njegova historijska priča nije puko kazivanje
činjenica već pravi književno-umjetnički tekst Anegdote i legende su ono što krasi
njegovo pisanje i doprinosi toj zanimljivosti Pokazalo se da su doba mjesto i trajanje
ključni elementi Sijarićevog putopisa On je vremenski i prostorno ovjekovječio i sadašnji
ali i daleki i zagubljeni teritorij Bosne i Hercegovine
Ostavio je jasnu sliku njenih ljudi njihovu historiju i legendu nacionalnu i vjersku
isprepletenost i suprotstavljenost ujedno i pitome i surove prirode te običaja
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti tj putopiščeva objašnjenja o razlozima nastanka nekog
putopisa najčešće se nalaze u samom predgovoru Pokazalo se da je to slučaj i u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi On u tom uvodnom dijelu iznosi razloge putovanja a zatim
vješto kombinira čitateljsko očekivanje i glavne odlike stečenog iskustva sa putovanja
Sijarić kao razlog svog putovanja navodi tu činjenicu da jugoslavenski srednjovjekovni
gradovi nisu dovoljno istraženi U Oslobođenom Jasenovcu okvir predstavlja uvodna
rečenica Sijarić kaže ldquoIšao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjetildquo
Razlog njegovog putovanja u Jasenovac je namjera da otkrije sve te strahote koje su se
desile s tim da ni sam pisac ne sluti šta će sve zateći i vidjeti
Vjerovatno dvije najvažnije značajke putopisnog subjekta su snalažljivost i perceptivna
usmjerenost Neki se putopisci baziraju na opise historijskih znamenitosti neki na
tradiciju svakodnevni život neki na opise prirode a Sijarić u svoje putopise kombinira sve
te elemente Najviše bdquoizravnih susretaldquo sa putopiscem imamo onda kada opisuje neku
znamenitost prilikom čega otkrivamo njegovo oduševljenje time što vidi U Zapisima o
gradovima o putopiscu najčešće saznajemo iz onih dijelova kada se opisuju putevi i
historijske znamenitosti Isti slučaj je i sa putopisom Herceg-Bosno i tvoji gradovi Kako je
i navedeno to se najbolje može vidjeti u tekstu Putovati znači ndash vidjeti
Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna izražajna postupka u putopisu Pripovijedanje
je tip diskursa kojim se posreduje odvijanje zgoda Opisivanjem se obuhvata predmetnost
51
putopisnog svijeta Oba Sijarićeva putopisa Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji
gradovi prvenstveno su usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje
mjestima građevinama i običajima To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj
izvještajnoj ili naučnoj obradi Međutim u tim pripovijedanjima i opisivanjima
pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici samog putopisa S druge strane u
slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se drugačije odlike U tom djelu
pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju istu poziciju u samom
tekstu
Dotematizacija uključuje obavijesti kojima se nadograđuje osnovno putopisno izlaganje i
postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za približavanje
putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta Dva osnovna
postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija figuralnim
postupcima U Sijarićevim putopisima prisutan je figuralni postupak dotematizacije ali i
naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj baštini uz karakterističan književno-
estetski stil
Figure sjećanja su uvijek prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila
Sijarića riječ je o oživljenom prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu
Pojam prostora obuhvata i svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu Figure sjećanja
su uvijek prostorno i vremenski konkretne Putopis ima zadatak da sačuva identitet jedne
čitave zajednice Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku
prošlost U Oslobođenom Jasenovcu u prvom planu izdvaja se figura logora Ovaj pisac taj
prostor uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na
smrt pa pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Sijarić piše isključivo o gradu i
gradskim običajima jer za njega svaki grad predstavlja određeno mjesto mjesto
pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i njeno oživljavanje
52
O piscu
Ćamil Sijarić je da još ovo kažem na kraju bio neobično pitoreskna pojava u našem
ljudskom svijetu i već za života postao predmet mnogih priča i anegdota Bio je oličenje
drevne jednostavnosti i neposrednosti U neprirodnom svijetu bio je prirodan čovjek
Ćamil Sijarić rođen je 18 decembra 1913 godine u Šipovicama kod Bijelog Polja u Crnoj
Gori u jako imućnoj zemljoradničkoj porodici Rano ostaje bez oba roditelja te odrasta
kod strica Osnovnu školu završio je u Godijevu u Bijelom Polju a odemsp1927 doemsp1935
godine pohađa Veliku medresu kralja Aleksandra uemspSkopljuemspiz koje je zbog političke
aktivnosti bio isključen Školovanje nastavlja u Vranju i u gimnaziji maturiraemsp1936
godine Iste te godine upisuje Pravni fakultet uemspBeogradu Diplomirao jeemsp1940 godine a
za vrijeme Drugog svjetskog rataemspslužbuje uemspSarajevuemspMostaruemspBosanskoj Gradiški
iemspBanjaluci Za sekretara Suda narodne časti u Banjaluci izabran jeemsp1945 godine potom je
novinar lista Glas i dramaturg Narodnog pozorišta u Banjaluci U Sarajevo prelaziemsp1947
godine radi u redakciji lista Pregled a potom je u Glavnom odboru Narodnog fronta i
redakciji Zadrugara U literarnu sekciju Radio Sarajeva prelaziemsp1951 godine i tu ostaje
sve do odlaska u mirovinuemsp1983 godine
Već kao đak Velike medrese u Soplju pokazuje interesovanje za književni rad U toj školi
bio je predsjednik literarne družine koja je izdavala časopis bdquoVesnikldquo u kojem je objavio
svoje prve književne radove ndash pjesme 1929 godine Bavio se i sakupljanjem narodnih
epskih pjesama u rodnom Bihoru koje je poslao Srpskoj akademiji nauka u Beogradu (i
danas se te pjesme čuvaju u arhivi spomenute akademije) Književni rad nastavlja
53
objavljujući pjesme u bdquoGajretuldquo bdquoŽeni danasldquo i bdquoPregleduldquo Za vrijeme rata ništa ne
objavljuje Bio je redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i
Akademije naua i umjetnosti Crne Gore
Nagrađen je brojnim nagradama kao što su 27-julska nagrada SR Bosne i Hercegovine
13-julska nagrada SR Crne Gore Andrićeva nagrada i dr
Umro jeemsp6 decembraemsp1989 godine
SažetakPutopis kao forma razvija se još u antici To je književna vrsta tematski oblikovana
putovanjem putopisca koji pripovjeda zgode na putu opisuje prostore kojima putuje i
mjesta na kojima boravi iznosi svoja zapažanja o ljudima koje na putu susreće o njihovim
običajima i načinu života te često o kulturnim i umjetničkim znamenitostima određenih
krajeva Za Ćamila Sijarića putopis je jednostavno opis putovanja zajedno i geografija i
historija i etnografija Historijska priča je ona koja zauzima primarno mjesto u njegovom
putopisnom opusu U ovom masterskom radu prikazali su se Sijarićevi putopisi Zapis o
gradovima Herceg-Bosno i tvoji gradovi i Jasenovac Knjiga Zapisi o gradovima
objavljena je 1970 godine a 1986 Sijarić objavljuje putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi
Po tematici se ovaj putopis može izjednačiti sa putopisom Zapisi o gradovima dok je
Oslobođeni Jasenovac i svojom formom i sadržajem ustrojen na potpuno drugačiji način
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta
Pokazalo se kako te obavijesti pronalazimo u predgovoru ali i u pojedinim zapisima unutar
putopisa Kada je riječ o zanimljivosti mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive
zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru međutim ovaj pisac ipak sve što je
zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način posebno u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi Usputne priče anegdote i legende su osnovni elementi
kojima Sijarić postiže zanimljivost i novost Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna
izražajna postupka u putopisu Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom
20 stoljeća izdvaja se figura kulturalnog pamćenja Ta tzv mjesta pamćenja javljaju se u
funkciji očuvanja znanja o sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke
54
prošlosti Ovi putopisi sadrže niz figura kulturalnih pamćenja kao što se i pokazalo u
samom radu
SummaryTravelouge as form was developed in the classical period It is a literatur category
thematicly shaped with travelers journey in which he narrates about events descripes
places he has seen people he met their customs and way of living and often about cultural
and artistic sights of specific areas For Ćamil Sijarić travelouge is simply description of
travels including geography history and etnhography Historical story is primar in his
travelouge opus This master thresis showed us Sijarićs travelouges Zapis o gradovima
Herceg-Bosno i tvoji gradovi and Jasenovac Zapis o gradovima was published 1970
Herceg-Bosno i tvoji gradovi 1986 Thematically they are very similar while Jasenovac is
with its form and content established differently Framework and notices are authors
expalanations for writing the text We found notices in preface but also in the text of
travelouge Critics claim that most interesting events happen in unknown and far places
However this author search for new and ineresting in his country in a completly different
way as shown in Herceg-Bosno i tvoji gradovi Side stories anecdotes and mhyts are basic
elements for Sijarićs new and interesting storytelling As expressed element of literature of
late 19 and 20 century it stands out figure of cultural memory Those cedilcedil memory placesldquo
occur as intent to preserve knowledge about ourselfs recall historicaly endangered
meaning of common past These travelouges contain series of cultural memories as
shown
55
Literatura Assmann Jann Kulturno pamćenje Pismo sjećanje i politički identitet u ranim
visokim kulturama s njemačkog preveo Vahidin Preljević Biblioteka tEKST
Zenica 2005
Bahtin Mihail Oblici vremena i kronotopa u romanuMatica hrvatska kolo 3
(2008)
Dizdarević Faruk Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila
Sijarića Avlija-portal za kulturu književnost i društvene teme Dostupno na
httpwwwavlijameesejifaruk-dizdarevic-stradalnistvo-kao-umjetnicka-vizija-u-
knjizevnom-djelu-camila-sijarica (2352014)
Duda Dean Priča i putovnje hrvatski romantičarski putopis kao pripovjedni žanr
Matica hrvatska Zagreb 1998
Duda Dean Kultura putovanja Naklada Ljevak Zagreb 2012
Galić Gordana Vladimir Nazor od Splita do piramida - tekst imaginacija
reprezentacija Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske Dostupno
na httphrcaksrcehr86365 (1352014)
Hrvatska opća enciklopedija Leksikografski zavod Miroslav Krleža Zagreb 2008
Dostupno na httpwwwenciklopedijahrNatuknicaaspxID=51177
Isaković Alija Hodoljublje Svjetlost Sarajevo 1973
Kulenović Tvrtko (priredio) Ćamil Sijarić- Zapisi Izabrana djela I-X knjiga
deveta Veselin Masleša Sarajevo 1991
Kulenović Tvrtko Ćamilovi putopisi Diwan - časopis za kulturu Javna biblioteka
Alija Isaković Dostupno na httpwwwdiwanmagcombaarhivadiwan7-
8sadrzajsadrzaj14htm (562014)
Lešić Zdenko i Martinović Juraj (ur) Naučni skup Književno djelo Ćamila
Sijarića Sarajevo 2003
Ivan Lovrenović (2012) Prostori putopisa Dostupno na
httpivanlovrenoviccom201203prostori-putopisa-2 (2762014)
Miličić Irena Teoretičari hodočasnici činovnici tri vrtse renesansnih putopisnih
tekstova Zagreb 2010 Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske
Dostupno na httphrcaksrcehr56766 (1152014)
Nemec Krešimir Čitanje grada Ljevak Zagreb 2010
56
Sijarić Ćamil Zapisi o gradovima Zadruga Sarajevo 1976
Todorova Marija Imaginarni Balkan prevele s engleskog A B Vučen i D
Starčević Biblioteka XX vek 2 izdanje 2006
Zvrko Husein Ćamil Sijarić- pripovjedna proza Dobra knjiga Sarajevo 2013
51
putopisnog svijeta Oba Sijarićeva putopisa Zapisi o gradovima i Herceg-Bosno i tvoji
gradovi prvenstveno su usmjereni ka predmetnosti svijeta prostoru kojim putuje
mjestima građevinama i običajima To je uvjetovalo činjenici da su bliski dokumentarnoj
izvještajnoj ili naučnoj obradi Međutim u tim pripovijedanjima i opisivanjima
pronalazimo i onu poetsku nit koja doprinosi estetici samog putopisa S druge strane u
slučaju putopisa Oslobođeni Jasenovac primjećuju se drugačije odlike U tom djelu
pipovijedanje i opisi se prožimaju nadopunjuju se i zauzimaju istu poziciju u samom
tekstu
Dotematizacija uključuje obavijesti kojima se nadograđuje osnovno putopisno izlaganje i
postupke njihovog jezičkog oblikovanja Dotematizacija je bitna za približavanje
putopisnog diskursa određenim postupcima standardnih književnih vrsta Dva osnovna
postupka dotematizacije su osnovna misaona nadogradnja i dotematizacija figuralnim
postupcima U Sijarićevim putopisima prisutan je figuralni postupak dotematizacije ali i
naučni u onim primjerima kada govori o historijskoj baštini uz karakterističan književno-
estetski stil
Figure sjećanja su uvijek prostorno i vremenski konkretne U putopisnoj prozi Ćamila
Sijarića riječ je o oživljenom prostoru gradu kao takvom rijeci planini i svakom mjestu
Pojam prostora obuhvata i svijet stvari koji okružuje subjekat i pripada mu Figure sjećanja
su uvijek prostorno i vremenski konkretne Putopis ima zadatak da sačuva identitet jedne
čitave zajednice Sijarićevi putopisi čuvaju identitet samim tim što zalaze u daleku
prošlost U Oslobođenom Jasenovcu u prvom planu izdvaja se figura logora Ovaj pisac taj
prostor uspoređuje sa paklom a kada prelazi prag logora u njemu se bude asocijacije na
smrt pa pravi poređenje i sa mrtvačkim sandukom Sijarić piše isključivo o gradu i
gradskim običajima jer za njega svaki grad predstavlja određeno mjesto mjesto
pronalazaka sastanaka vraćanja prošlosti i njeno oživljavanje
52
O piscu
Ćamil Sijarić je da još ovo kažem na kraju bio neobično pitoreskna pojava u našem
ljudskom svijetu i već za života postao predmet mnogih priča i anegdota Bio je oličenje
drevne jednostavnosti i neposrednosti U neprirodnom svijetu bio je prirodan čovjek
Ćamil Sijarić rođen je 18 decembra 1913 godine u Šipovicama kod Bijelog Polja u Crnoj
Gori u jako imućnoj zemljoradničkoj porodici Rano ostaje bez oba roditelja te odrasta
kod strica Osnovnu školu završio je u Godijevu u Bijelom Polju a odemsp1927 doemsp1935
godine pohađa Veliku medresu kralja Aleksandra uemspSkopljuemspiz koje je zbog političke
aktivnosti bio isključen Školovanje nastavlja u Vranju i u gimnaziji maturiraemsp1936
godine Iste te godine upisuje Pravni fakultet uemspBeogradu Diplomirao jeemsp1940 godine a
za vrijeme Drugog svjetskog rataemspslužbuje uemspSarajevuemspMostaruemspBosanskoj Gradiški
iemspBanjaluci Za sekretara Suda narodne časti u Banjaluci izabran jeemsp1945 godine potom je
novinar lista Glas i dramaturg Narodnog pozorišta u Banjaluci U Sarajevo prelaziemsp1947
godine radi u redakciji lista Pregled a potom je u Glavnom odboru Narodnog fronta i
redakciji Zadrugara U literarnu sekciju Radio Sarajeva prelaziemsp1951 godine i tu ostaje
sve do odlaska u mirovinuemsp1983 godine
Već kao đak Velike medrese u Soplju pokazuje interesovanje za književni rad U toj školi
bio je predsjednik literarne družine koja je izdavala časopis bdquoVesnikldquo u kojem je objavio
svoje prve književne radove ndash pjesme 1929 godine Bavio se i sakupljanjem narodnih
epskih pjesama u rodnom Bihoru koje je poslao Srpskoj akademiji nauka u Beogradu (i
danas se te pjesme čuvaju u arhivi spomenute akademije) Književni rad nastavlja
53
objavljujući pjesme u bdquoGajretuldquo bdquoŽeni danasldquo i bdquoPregleduldquo Za vrijeme rata ništa ne
objavljuje Bio je redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i
Akademije naua i umjetnosti Crne Gore
Nagrađen je brojnim nagradama kao što su 27-julska nagrada SR Bosne i Hercegovine
13-julska nagrada SR Crne Gore Andrićeva nagrada i dr
Umro jeemsp6 decembraemsp1989 godine
SažetakPutopis kao forma razvija se još u antici To je književna vrsta tematski oblikovana
putovanjem putopisca koji pripovjeda zgode na putu opisuje prostore kojima putuje i
mjesta na kojima boravi iznosi svoja zapažanja o ljudima koje na putu susreće o njihovim
običajima i načinu života te često o kulturnim i umjetničkim znamenitostima određenih
krajeva Za Ćamila Sijarića putopis je jednostavno opis putovanja zajedno i geografija i
historija i etnografija Historijska priča je ona koja zauzima primarno mjesto u njegovom
putopisnom opusu U ovom masterskom radu prikazali su se Sijarićevi putopisi Zapis o
gradovima Herceg-Bosno i tvoji gradovi i Jasenovac Knjiga Zapisi o gradovima
objavljena je 1970 godine a 1986 Sijarić objavljuje putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi
Po tematici se ovaj putopis može izjednačiti sa putopisom Zapisi o gradovima dok je
Oslobođeni Jasenovac i svojom formom i sadržajem ustrojen na potpuno drugačiji način
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta
Pokazalo se kako te obavijesti pronalazimo u predgovoru ali i u pojedinim zapisima unutar
putopisa Kada je riječ o zanimljivosti mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive
zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru međutim ovaj pisac ipak sve što je
zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način posebno u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi Usputne priče anegdote i legende su osnovni elementi
kojima Sijarić postiže zanimljivost i novost Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna
izražajna postupka u putopisu Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom
20 stoljeća izdvaja se figura kulturalnog pamćenja Ta tzv mjesta pamćenja javljaju se u
funkciji očuvanja znanja o sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke
54
prošlosti Ovi putopisi sadrže niz figura kulturalnih pamćenja kao što se i pokazalo u
samom radu
SummaryTravelouge as form was developed in the classical period It is a literatur category
thematicly shaped with travelers journey in which he narrates about events descripes
places he has seen people he met their customs and way of living and often about cultural
and artistic sights of specific areas For Ćamil Sijarić travelouge is simply description of
travels including geography history and etnhography Historical story is primar in his
travelouge opus This master thresis showed us Sijarićs travelouges Zapis o gradovima
Herceg-Bosno i tvoji gradovi and Jasenovac Zapis o gradovima was published 1970
Herceg-Bosno i tvoji gradovi 1986 Thematically they are very similar while Jasenovac is
with its form and content established differently Framework and notices are authors
expalanations for writing the text We found notices in preface but also in the text of
travelouge Critics claim that most interesting events happen in unknown and far places
However this author search for new and ineresting in his country in a completly different
way as shown in Herceg-Bosno i tvoji gradovi Side stories anecdotes and mhyts are basic
elements for Sijarićs new and interesting storytelling As expressed element of literature of
late 19 and 20 century it stands out figure of cultural memory Those cedilcedil memory placesldquo
occur as intent to preserve knowledge about ourselfs recall historicaly endangered
meaning of common past These travelouges contain series of cultural memories as
shown
55
Literatura Assmann Jann Kulturno pamćenje Pismo sjećanje i politički identitet u ranim
visokim kulturama s njemačkog preveo Vahidin Preljević Biblioteka tEKST
Zenica 2005
Bahtin Mihail Oblici vremena i kronotopa u romanuMatica hrvatska kolo 3
(2008)
Dizdarević Faruk Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila
Sijarića Avlija-portal za kulturu književnost i društvene teme Dostupno na
httpwwwavlijameesejifaruk-dizdarevic-stradalnistvo-kao-umjetnicka-vizija-u-
knjizevnom-djelu-camila-sijarica (2352014)
Duda Dean Priča i putovnje hrvatski romantičarski putopis kao pripovjedni žanr
Matica hrvatska Zagreb 1998
Duda Dean Kultura putovanja Naklada Ljevak Zagreb 2012
Galić Gordana Vladimir Nazor od Splita do piramida - tekst imaginacija
reprezentacija Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske Dostupno
na httphrcaksrcehr86365 (1352014)
Hrvatska opća enciklopedija Leksikografski zavod Miroslav Krleža Zagreb 2008
Dostupno na httpwwwenciklopedijahrNatuknicaaspxID=51177
Isaković Alija Hodoljublje Svjetlost Sarajevo 1973
Kulenović Tvrtko (priredio) Ćamil Sijarić- Zapisi Izabrana djela I-X knjiga
deveta Veselin Masleša Sarajevo 1991
Kulenović Tvrtko Ćamilovi putopisi Diwan - časopis za kulturu Javna biblioteka
Alija Isaković Dostupno na httpwwwdiwanmagcombaarhivadiwan7-
8sadrzajsadrzaj14htm (562014)
Lešić Zdenko i Martinović Juraj (ur) Naučni skup Književno djelo Ćamila
Sijarića Sarajevo 2003
Ivan Lovrenović (2012) Prostori putopisa Dostupno na
httpivanlovrenoviccom201203prostori-putopisa-2 (2762014)
Miličić Irena Teoretičari hodočasnici činovnici tri vrtse renesansnih putopisnih
tekstova Zagreb 2010 Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske
Dostupno na httphrcaksrcehr56766 (1152014)
Nemec Krešimir Čitanje grada Ljevak Zagreb 2010
56
Sijarić Ćamil Zapisi o gradovima Zadruga Sarajevo 1976
Todorova Marija Imaginarni Balkan prevele s engleskog A B Vučen i D
Starčević Biblioteka XX vek 2 izdanje 2006
Zvrko Husein Ćamil Sijarić- pripovjedna proza Dobra knjiga Sarajevo 2013
52
O piscu
Ćamil Sijarić je da još ovo kažem na kraju bio neobično pitoreskna pojava u našem
ljudskom svijetu i već za života postao predmet mnogih priča i anegdota Bio je oličenje
drevne jednostavnosti i neposrednosti U neprirodnom svijetu bio je prirodan čovjek
Ćamil Sijarić rođen je 18 decembra 1913 godine u Šipovicama kod Bijelog Polja u Crnoj
Gori u jako imućnoj zemljoradničkoj porodici Rano ostaje bez oba roditelja te odrasta
kod strica Osnovnu školu završio je u Godijevu u Bijelom Polju a odemsp1927 doemsp1935
godine pohađa Veliku medresu kralja Aleksandra uemspSkopljuemspiz koje je zbog političke
aktivnosti bio isključen Školovanje nastavlja u Vranju i u gimnaziji maturiraemsp1936
godine Iste te godine upisuje Pravni fakultet uemspBeogradu Diplomirao jeemsp1940 godine a
za vrijeme Drugog svjetskog rataemspslužbuje uemspSarajevuemspMostaruemspBosanskoj Gradiški
iemspBanjaluci Za sekretara Suda narodne časti u Banjaluci izabran jeemsp1945 godine potom je
novinar lista Glas i dramaturg Narodnog pozorišta u Banjaluci U Sarajevo prelaziemsp1947
godine radi u redakciji lista Pregled a potom je u Glavnom odboru Narodnog fronta i
redakciji Zadrugara U literarnu sekciju Radio Sarajeva prelaziemsp1951 godine i tu ostaje
sve do odlaska u mirovinuemsp1983 godine
Već kao đak Velike medrese u Soplju pokazuje interesovanje za književni rad U toj školi
bio je predsjednik literarne družine koja je izdavala časopis bdquoVesnikldquo u kojem je objavio
svoje prve književne radove ndash pjesme 1929 godine Bavio se i sakupljanjem narodnih
epskih pjesama u rodnom Bihoru koje je poslao Srpskoj akademiji nauka u Beogradu (i
danas se te pjesme čuvaju u arhivi spomenute akademije) Književni rad nastavlja
53
objavljujući pjesme u bdquoGajretuldquo bdquoŽeni danasldquo i bdquoPregleduldquo Za vrijeme rata ništa ne
objavljuje Bio je redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i
Akademije naua i umjetnosti Crne Gore
Nagrađen je brojnim nagradama kao što su 27-julska nagrada SR Bosne i Hercegovine
13-julska nagrada SR Crne Gore Andrićeva nagrada i dr
Umro jeemsp6 decembraemsp1989 godine
SažetakPutopis kao forma razvija se još u antici To je književna vrsta tematski oblikovana
putovanjem putopisca koji pripovjeda zgode na putu opisuje prostore kojima putuje i
mjesta na kojima boravi iznosi svoja zapažanja o ljudima koje na putu susreće o njihovim
običajima i načinu života te često o kulturnim i umjetničkim znamenitostima određenih
krajeva Za Ćamila Sijarića putopis je jednostavno opis putovanja zajedno i geografija i
historija i etnografija Historijska priča je ona koja zauzima primarno mjesto u njegovom
putopisnom opusu U ovom masterskom radu prikazali su se Sijarićevi putopisi Zapis o
gradovima Herceg-Bosno i tvoji gradovi i Jasenovac Knjiga Zapisi o gradovima
objavljena je 1970 godine a 1986 Sijarić objavljuje putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi
Po tematici se ovaj putopis može izjednačiti sa putopisom Zapisi o gradovima dok je
Oslobođeni Jasenovac i svojom formom i sadržajem ustrojen na potpuno drugačiji način
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta
Pokazalo se kako te obavijesti pronalazimo u predgovoru ali i u pojedinim zapisima unutar
putopisa Kada je riječ o zanimljivosti mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive
zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru međutim ovaj pisac ipak sve što je
zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način posebno u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi Usputne priče anegdote i legende su osnovni elementi
kojima Sijarić postiže zanimljivost i novost Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna
izražajna postupka u putopisu Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom
20 stoljeća izdvaja se figura kulturalnog pamćenja Ta tzv mjesta pamćenja javljaju se u
funkciji očuvanja znanja o sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke
54
prošlosti Ovi putopisi sadrže niz figura kulturalnih pamćenja kao što se i pokazalo u
samom radu
SummaryTravelouge as form was developed in the classical period It is a literatur category
thematicly shaped with travelers journey in which he narrates about events descripes
places he has seen people he met their customs and way of living and often about cultural
and artistic sights of specific areas For Ćamil Sijarić travelouge is simply description of
travels including geography history and etnhography Historical story is primar in his
travelouge opus This master thresis showed us Sijarićs travelouges Zapis o gradovima
Herceg-Bosno i tvoji gradovi and Jasenovac Zapis o gradovima was published 1970
Herceg-Bosno i tvoji gradovi 1986 Thematically they are very similar while Jasenovac is
with its form and content established differently Framework and notices are authors
expalanations for writing the text We found notices in preface but also in the text of
travelouge Critics claim that most interesting events happen in unknown and far places
However this author search for new and ineresting in his country in a completly different
way as shown in Herceg-Bosno i tvoji gradovi Side stories anecdotes and mhyts are basic
elements for Sijarićs new and interesting storytelling As expressed element of literature of
late 19 and 20 century it stands out figure of cultural memory Those cedilcedil memory placesldquo
occur as intent to preserve knowledge about ourselfs recall historicaly endangered
meaning of common past These travelouges contain series of cultural memories as
shown
55
Literatura Assmann Jann Kulturno pamćenje Pismo sjećanje i politički identitet u ranim
visokim kulturama s njemačkog preveo Vahidin Preljević Biblioteka tEKST
Zenica 2005
Bahtin Mihail Oblici vremena i kronotopa u romanuMatica hrvatska kolo 3
(2008)
Dizdarević Faruk Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila
Sijarića Avlija-portal za kulturu književnost i društvene teme Dostupno na
httpwwwavlijameesejifaruk-dizdarevic-stradalnistvo-kao-umjetnicka-vizija-u-
knjizevnom-djelu-camila-sijarica (2352014)
Duda Dean Priča i putovnje hrvatski romantičarski putopis kao pripovjedni žanr
Matica hrvatska Zagreb 1998
Duda Dean Kultura putovanja Naklada Ljevak Zagreb 2012
Galić Gordana Vladimir Nazor od Splita do piramida - tekst imaginacija
reprezentacija Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske Dostupno
na httphrcaksrcehr86365 (1352014)
Hrvatska opća enciklopedija Leksikografski zavod Miroslav Krleža Zagreb 2008
Dostupno na httpwwwenciklopedijahrNatuknicaaspxID=51177
Isaković Alija Hodoljublje Svjetlost Sarajevo 1973
Kulenović Tvrtko (priredio) Ćamil Sijarić- Zapisi Izabrana djela I-X knjiga
deveta Veselin Masleša Sarajevo 1991
Kulenović Tvrtko Ćamilovi putopisi Diwan - časopis za kulturu Javna biblioteka
Alija Isaković Dostupno na httpwwwdiwanmagcombaarhivadiwan7-
8sadrzajsadrzaj14htm (562014)
Lešić Zdenko i Martinović Juraj (ur) Naučni skup Književno djelo Ćamila
Sijarića Sarajevo 2003
Ivan Lovrenović (2012) Prostori putopisa Dostupno na
httpivanlovrenoviccom201203prostori-putopisa-2 (2762014)
Miličić Irena Teoretičari hodočasnici činovnici tri vrtse renesansnih putopisnih
tekstova Zagreb 2010 Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske
Dostupno na httphrcaksrcehr56766 (1152014)
Nemec Krešimir Čitanje grada Ljevak Zagreb 2010
56
Sijarić Ćamil Zapisi o gradovima Zadruga Sarajevo 1976
Todorova Marija Imaginarni Balkan prevele s engleskog A B Vučen i D
Starčević Biblioteka XX vek 2 izdanje 2006
Zvrko Husein Ćamil Sijarić- pripovjedna proza Dobra knjiga Sarajevo 2013
53
objavljujući pjesme u bdquoGajretuldquo bdquoŽeni danasldquo i bdquoPregleduldquo Za vrijeme rata ništa ne
objavljuje Bio je redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i
Akademije naua i umjetnosti Crne Gore
Nagrađen je brojnim nagradama kao što su 27-julska nagrada SR Bosne i Hercegovine
13-julska nagrada SR Crne Gore Andrićeva nagrada i dr
Umro jeemsp6 decembraemsp1989 godine
SažetakPutopis kao forma razvija se još u antici To je književna vrsta tematski oblikovana
putovanjem putopisca koji pripovjeda zgode na putu opisuje prostore kojima putuje i
mjesta na kojima boravi iznosi svoja zapažanja o ljudima koje na putu susreće o njihovim
običajima i načinu života te često o kulturnim i umjetničkim znamenitostima određenih
krajeva Za Ćamila Sijarića putopis je jednostavno opis putovanja zajedno i geografija i
historija i etnografija Historijska priča je ona koja zauzima primarno mjesto u njegovom
putopisnom opusu U ovom masterskom radu prikazali su se Sijarićevi putopisi Zapis o
gradovima Herceg-Bosno i tvoji gradovi i Jasenovac Knjiga Zapisi o gradovima
objavljena je 1970 godine a 1986 Sijarić objavljuje putopis Herceg-Bosno i tvoji gradovi
Po tematici se ovaj putopis može izjednačiti sa putopisom Zapisi o gradovima dok je
Oslobođeni Jasenovac i svojom formom i sadržajem ustrojen na potpuno drugačiji način
Obrazloženje ili okvir ili obavijesti su putopiščeva objašnjenja razloga nastanka teksta
Pokazalo se kako te obavijesti pronalazimo u predgovoru ali i u pojedinim zapisima unutar
putopisa Kada je riječ o zanimljivosti mnogi kritičari tvrde da se najčešće zanimljive
zgode odvijaju u nepoznatom i dalekom prostoru međutim ovaj pisac ipak sve što je
zanimljivo i novo traži u svojoj zemlji i na potpuno drugačiji način posebno u putopisu
Herceg-Bosno i tvoji gradovi Usputne priče anegdote i legende su osnovni elementi
kojima Sijarić postiže zanimljivost i novost Pripovijedanje i opisavanje su dva osnovna
izražajna postupka u putopisu Kao vrlo izražen element književnosti s kraja 19 i tokom
20 stoljeća izdvaja se figura kulturalnog pamćenja Ta tzv mjesta pamćenja javljaju se u
funkciji očuvanja znanja o sebi prisjećanja na historijski ugroženi smisao zajedničke
54
prošlosti Ovi putopisi sadrže niz figura kulturalnih pamćenja kao što se i pokazalo u
samom radu
SummaryTravelouge as form was developed in the classical period It is a literatur category
thematicly shaped with travelers journey in which he narrates about events descripes
places he has seen people he met their customs and way of living and often about cultural
and artistic sights of specific areas For Ćamil Sijarić travelouge is simply description of
travels including geography history and etnhography Historical story is primar in his
travelouge opus This master thresis showed us Sijarićs travelouges Zapis o gradovima
Herceg-Bosno i tvoji gradovi and Jasenovac Zapis o gradovima was published 1970
Herceg-Bosno i tvoji gradovi 1986 Thematically they are very similar while Jasenovac is
with its form and content established differently Framework and notices are authors
expalanations for writing the text We found notices in preface but also in the text of
travelouge Critics claim that most interesting events happen in unknown and far places
However this author search for new and ineresting in his country in a completly different
way as shown in Herceg-Bosno i tvoji gradovi Side stories anecdotes and mhyts are basic
elements for Sijarićs new and interesting storytelling As expressed element of literature of
late 19 and 20 century it stands out figure of cultural memory Those cedilcedil memory placesldquo
occur as intent to preserve knowledge about ourselfs recall historicaly endangered
meaning of common past These travelouges contain series of cultural memories as
shown
55
Literatura Assmann Jann Kulturno pamćenje Pismo sjećanje i politički identitet u ranim
visokim kulturama s njemačkog preveo Vahidin Preljević Biblioteka tEKST
Zenica 2005
Bahtin Mihail Oblici vremena i kronotopa u romanuMatica hrvatska kolo 3
(2008)
Dizdarević Faruk Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila
Sijarića Avlija-portal za kulturu književnost i društvene teme Dostupno na
httpwwwavlijameesejifaruk-dizdarevic-stradalnistvo-kao-umjetnicka-vizija-u-
knjizevnom-djelu-camila-sijarica (2352014)
Duda Dean Priča i putovnje hrvatski romantičarski putopis kao pripovjedni žanr
Matica hrvatska Zagreb 1998
Duda Dean Kultura putovanja Naklada Ljevak Zagreb 2012
Galić Gordana Vladimir Nazor od Splita do piramida - tekst imaginacija
reprezentacija Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske Dostupno
na httphrcaksrcehr86365 (1352014)
Hrvatska opća enciklopedija Leksikografski zavod Miroslav Krleža Zagreb 2008
Dostupno na httpwwwenciklopedijahrNatuknicaaspxID=51177
Isaković Alija Hodoljublje Svjetlost Sarajevo 1973
Kulenović Tvrtko (priredio) Ćamil Sijarić- Zapisi Izabrana djela I-X knjiga
deveta Veselin Masleša Sarajevo 1991
Kulenović Tvrtko Ćamilovi putopisi Diwan - časopis za kulturu Javna biblioteka
Alija Isaković Dostupno na httpwwwdiwanmagcombaarhivadiwan7-
8sadrzajsadrzaj14htm (562014)
Lešić Zdenko i Martinović Juraj (ur) Naučni skup Književno djelo Ćamila
Sijarića Sarajevo 2003
Ivan Lovrenović (2012) Prostori putopisa Dostupno na
httpivanlovrenoviccom201203prostori-putopisa-2 (2762014)
Miličić Irena Teoretičari hodočasnici činovnici tri vrtse renesansnih putopisnih
tekstova Zagreb 2010 Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske
Dostupno na httphrcaksrcehr56766 (1152014)
Nemec Krešimir Čitanje grada Ljevak Zagreb 2010
56
Sijarić Ćamil Zapisi o gradovima Zadruga Sarajevo 1976
Todorova Marija Imaginarni Balkan prevele s engleskog A B Vučen i D
Starčević Biblioteka XX vek 2 izdanje 2006
Zvrko Husein Ćamil Sijarić- pripovjedna proza Dobra knjiga Sarajevo 2013
54
prošlosti Ovi putopisi sadrže niz figura kulturalnih pamćenja kao što se i pokazalo u
samom radu
SummaryTravelouge as form was developed in the classical period It is a literatur category
thematicly shaped with travelers journey in which he narrates about events descripes
places he has seen people he met their customs and way of living and often about cultural
and artistic sights of specific areas For Ćamil Sijarić travelouge is simply description of
travels including geography history and etnhography Historical story is primar in his
travelouge opus This master thresis showed us Sijarićs travelouges Zapis o gradovima
Herceg-Bosno i tvoji gradovi and Jasenovac Zapis o gradovima was published 1970
Herceg-Bosno i tvoji gradovi 1986 Thematically they are very similar while Jasenovac is
with its form and content established differently Framework and notices are authors
expalanations for writing the text We found notices in preface but also in the text of
travelouge Critics claim that most interesting events happen in unknown and far places
However this author search for new and ineresting in his country in a completly different
way as shown in Herceg-Bosno i tvoji gradovi Side stories anecdotes and mhyts are basic
elements for Sijarićs new and interesting storytelling As expressed element of literature of
late 19 and 20 century it stands out figure of cultural memory Those cedilcedil memory placesldquo
occur as intent to preserve knowledge about ourselfs recall historicaly endangered
meaning of common past These travelouges contain series of cultural memories as
shown
55
Literatura Assmann Jann Kulturno pamćenje Pismo sjećanje i politički identitet u ranim
visokim kulturama s njemačkog preveo Vahidin Preljević Biblioteka tEKST
Zenica 2005
Bahtin Mihail Oblici vremena i kronotopa u romanuMatica hrvatska kolo 3
(2008)
Dizdarević Faruk Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila
Sijarića Avlija-portal za kulturu književnost i društvene teme Dostupno na
httpwwwavlijameesejifaruk-dizdarevic-stradalnistvo-kao-umjetnicka-vizija-u-
knjizevnom-djelu-camila-sijarica (2352014)
Duda Dean Priča i putovnje hrvatski romantičarski putopis kao pripovjedni žanr
Matica hrvatska Zagreb 1998
Duda Dean Kultura putovanja Naklada Ljevak Zagreb 2012
Galić Gordana Vladimir Nazor od Splita do piramida - tekst imaginacija
reprezentacija Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske Dostupno
na httphrcaksrcehr86365 (1352014)
Hrvatska opća enciklopedija Leksikografski zavod Miroslav Krleža Zagreb 2008
Dostupno na httpwwwenciklopedijahrNatuknicaaspxID=51177
Isaković Alija Hodoljublje Svjetlost Sarajevo 1973
Kulenović Tvrtko (priredio) Ćamil Sijarić- Zapisi Izabrana djela I-X knjiga
deveta Veselin Masleša Sarajevo 1991
Kulenović Tvrtko Ćamilovi putopisi Diwan - časopis za kulturu Javna biblioteka
Alija Isaković Dostupno na httpwwwdiwanmagcombaarhivadiwan7-
8sadrzajsadrzaj14htm (562014)
Lešić Zdenko i Martinović Juraj (ur) Naučni skup Književno djelo Ćamila
Sijarića Sarajevo 2003
Ivan Lovrenović (2012) Prostori putopisa Dostupno na
httpivanlovrenoviccom201203prostori-putopisa-2 (2762014)
Miličić Irena Teoretičari hodočasnici činovnici tri vrtse renesansnih putopisnih
tekstova Zagreb 2010 Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske
Dostupno na httphrcaksrcehr56766 (1152014)
Nemec Krešimir Čitanje grada Ljevak Zagreb 2010
56
Sijarić Ćamil Zapisi o gradovima Zadruga Sarajevo 1976
Todorova Marija Imaginarni Balkan prevele s engleskog A B Vučen i D
Starčević Biblioteka XX vek 2 izdanje 2006
Zvrko Husein Ćamil Sijarić- pripovjedna proza Dobra knjiga Sarajevo 2013
55
Literatura Assmann Jann Kulturno pamćenje Pismo sjećanje i politički identitet u ranim
visokim kulturama s njemačkog preveo Vahidin Preljević Biblioteka tEKST
Zenica 2005
Bahtin Mihail Oblici vremena i kronotopa u romanuMatica hrvatska kolo 3
(2008)
Dizdarević Faruk Stradalništvo kao umjetnička vizija u književnom djelu Ćamila
Sijarića Avlija-portal za kulturu književnost i društvene teme Dostupno na
httpwwwavlijameesejifaruk-dizdarevic-stradalnistvo-kao-umjetnicka-vizija-u-
knjizevnom-djelu-camila-sijarica (2352014)
Duda Dean Priča i putovnje hrvatski romantičarski putopis kao pripovjedni žanr
Matica hrvatska Zagreb 1998
Duda Dean Kultura putovanja Naklada Ljevak Zagreb 2012
Galić Gordana Vladimir Nazor od Splita do piramida - tekst imaginacija
reprezentacija Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske Dostupno
na httphrcaksrcehr86365 (1352014)
Hrvatska opća enciklopedija Leksikografski zavod Miroslav Krleža Zagreb 2008
Dostupno na httpwwwenciklopedijahrNatuknicaaspxID=51177
Isaković Alija Hodoljublje Svjetlost Sarajevo 1973
Kulenović Tvrtko (priredio) Ćamil Sijarić- Zapisi Izabrana djela I-X knjiga
deveta Veselin Masleša Sarajevo 1991
Kulenović Tvrtko Ćamilovi putopisi Diwan - časopis za kulturu Javna biblioteka
Alija Isaković Dostupno na httpwwwdiwanmagcombaarhivadiwan7-
8sadrzajsadrzaj14htm (562014)
Lešić Zdenko i Martinović Juraj (ur) Naučni skup Književno djelo Ćamila
Sijarića Sarajevo 2003
Ivan Lovrenović (2012) Prostori putopisa Dostupno na
httpivanlovrenoviccom201203prostori-putopisa-2 (2762014)
Miličić Irena Teoretičari hodočasnici činovnici tri vrtse renesansnih putopisnih
tekstova Zagreb 2010 Hrčak portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske
Dostupno na httphrcaksrcehr56766 (1152014)
Nemec Krešimir Čitanje grada Ljevak Zagreb 2010
56
Sijarić Ćamil Zapisi o gradovima Zadruga Sarajevo 1976
Todorova Marija Imaginarni Balkan prevele s engleskog A B Vučen i D
Starčević Biblioteka XX vek 2 izdanje 2006
Zvrko Husein Ćamil Sijarić- pripovjedna proza Dobra knjiga Sarajevo 2013
56
Sijarić Ćamil Zapisi o gradovima Zadruga Sarajevo 1976
Todorova Marija Imaginarni Balkan prevele s engleskog A B Vučen i D
Starčević Biblioteka XX vek 2 izdanje 2006
Zvrko Husein Ćamil Sijarić- pripovjedna proza Dobra knjiga Sarajevo 2013
Recommended