View
228
Download
6
Category
Preview:
Citation preview
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
MARKO LACKOVIĆ
ANALIZA I UČINCI INFLACIJE NA GOSPODARSTVA NOVIH EU ČLANICA
DIPLOMSKI RAD
RIJEKA, 2013.
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
ANALIZA I UČINCI INFLACIJE NA GOSPODARSTVA NOVIH EU ČLANICA
DIPLOMSKI RAD
Kolegij: Makroekonomija EU
Mentor: Prof.dr.sc.Andrej Kumar
Student: Marko Lacković
JMBAG: 0081113074
Smjer: GEU, izvanredni studij
Rijeka, rujan 2013.
1. UVOD...................................................................................................................................1
1.1. PROBLEM I PREDMET ISTRAŽIVANJA.................................................................2
1.2. HIPOTEZA ISTRAŽIVANJA.......................................................................................2
1.3. CILJ I SVRHA ISTRAŽIVANJA.................................................................................3
1.4. ZNANSTVENE METODE...........................................................................................3
1.5. STRUKTURA RADA...................................................................................................4
2. INFLACIJA KAO MONETARNI FENOMEN..................................................................5
2.1. POVIJEST INFLACIJE................................................................................................5
2.2. INFLACIJA I MONETARNE TEORIJE.....................................................................6
2.3. UZROCI INFLACIJE...................................................................................................8
2.3.1. INFLACIJA POTRAŽNJE.................................................................................8
2.3.2. INFLACIJA TROŠKOVA..................................................................................9
2.4. UTJECAJ INFLACIJE NA ZAPOSLENOST-PHILLIPSOVA KRIVULJA..........10
2.5. UTJECAJ INFLACIJE NA PROIZVODNJU............................................................11
2.6. VRSTE INFLACIJE....................................................................................................12
2.6.1. INFLACIJA PREMA INTENZITETU.............................................................12
2.6.2. INFLACIJA PREMA POČETNIM UZROCIMA............................................13
2.6.3. INFLACIJA PREMA GEOGRAFSKOM PODRIJETLU...............................13
2.7. NAČINI MJERENJA INFLACIJE.............................................................................13
2.8. POSLJEDICE INFLACIJE.........................................................................................14
2.9. SUZBIJANJE INFLACIJE..........................................................................................16
2.9.1. SUZBIJANJE INFLACIJE POTRAŽNJE........................................................16
2.9.2. SUZBIJANJE INFLACIJE TROŠKOVA........................................................17
3. UTJECAJ MONETARNE POLITIKE ECB NA MONETARNA KRETANJA...............18
3.1. EUROPSKA CENTRALNA BANKA........................................................................19
3.2. MONETARNA POLITIKA EUROPSKE CENTRALNE BANKE...........................19
3.3. NACIONALNE BANKE NOVIH ZEMALJA ČLANICA EU KOJE NISU
ČLANICE EUROZONE I NJIHOVA MONETARNA POLITIKA........................20
3.4. KRITERIJI IZ MAASTRICHTA................................................................................22
3.4.1. KRITERIJI STABILNOSTI CIJENA (KRITERIJ INFLACIJE).....................22
3.4.2. KRITERIJ DRŽAVNIH FINANCIJA.............................................................24
3.4.3. KRITERIJ STABILNOSTI TEČAJA...............................................................24
3.4.4. KRITERIJ DUGOROČNIH KAMATNIH STOPA.........................................25
4. ANALIZA KRETANJA STOPA INFLACIJE U NOVIM EU
ČLANICAMA....................................................................................................................27
4.1. INFLACIJA U NOVIM ČLANICAMA EU KOJE SU ČLANICE EUROZONE..30
4.1.1. INFLACIJA U SLOVENIJI.............................................................................30
4.1.2. INFLACIJA U SLOVAČKOJ..........................................................................31
4.1.3. INFLACIJA U ESTONIJI.................................................................................32
4.1.4. INFLACIJA U MALTI.....................................................................................34
4.1.5. INFLACIJA U CIPRU......................................................................................35
4.2. INFLACIJA U NOVIM ZEMLJAMA ČLANICAMA EU KOJE NISU ČLANICE
EUROZONE................................................................................................................36
4.2.1. INFLACIJA U POLJSKOJ...............................................................................36
4.2.2. INFLACIJA U MAĐARSKOJ.........................................................................37
4.2.3. INFLACIJA U ČEŠKOJ...................................................................................38
4.2.4. INFLACIJA U BUGARSKOJ..........................................................................39
4.2.5. INFLACIJA U RUMUNJSKOJ.......................................................................41
4.2.6. INFLACIJA U LATVIJI...................................................................................42
4.2.7. INFLACIJA U LITVI.......................................................................................43
5. POSLJEDICE INFLACIJE NA GOSPODARSTVO NOVIH EU
ČLANICA...........................................................................................................................45
5.1. UZROCI I POSLJEDICE INFLACIJE NA GOSPODARSTVO EUROPSKE
UNIJE..........................................................................................................................45
5.2. POSLJEDICE INFLACIJE U NOVIM ČLANICAMA EU KOJE SU ČLANICE
EUROZONE................................................................................................................47
5.2.1. POSLJEDICE INFLACIJE U SLOVENIJI.....................................................47
5.2.2. POSLJEDICE INFLACIJE U SLOVAČKOJ.................................................48
5.2.3. POSLJEDICE INFLACIJE U ESTONIJI........................................................48
5.2.4. POSLJEDICE INFLACIJE U MALTI.............................................................49
5.2.5. POSLJEDICE INFLACIJE U CIPRU.............................................................50
5.3. POSLJEDICE INFLACIJE U NOVIM ČLANICAMA EU KOJE NISU ČLANICE
EUROZONE................................................................................................................51
5.3.1. POSLJEDICE INFLACIJE U POLJSKOJ.......................................................51
5.3.2. POSLJEDICE INFLACIJE U MAĐARSKOJ.................................................52
5.3.3. POSLJEDICE INFLACIJE U ČEŠKOJ..........................................................53
5.3.4. POSLJEDICE INFLACIJE U BUGARSKOJ.................................................54
5.3.5. POSLJEDICE INFLACIJE U RUMUNJSKOJ...............................................54
5.3.6. POSLJEDICE INFLACIJE U LATVIJI...........................................................55
5.3.7. POSLJEDICE INFLACIJE U LITVI...............................................................56
6. ZAKLJUČAK.....................................................................................................................57
LITERATURA..........................................................................................................................59
POPIS TABLICA.....................................................................................................................64
POPIS GRAFIKONA..............................................................................................................65
1
1.UVOD
Tema ovog diplomskog rada je „Analiza i učinci inflacije na gospodarstva novih EU članica“.
Pod nove EU članice spadaju zemlje koje su se Europskoj Uniji pridružile 2004. i 2007.
godine, a to su Slovenija, Slovačka, Češka, Poljska, Mađarska, Cipar, Malta, Estonija, Litva,
Latvija, Rumunjska i Bugarska.
Inflacija se može dogoditi u bilo kojoj zemlji u bilo kojem trenutku. Ona ne bira zemlju po
tome da li je siromašna ili bogata, i nikada se ne javlja u istom obliku.
Inflacija nije nužno negativna pojava i ne mora uvijek imati negativne posljedice na
gospodarstvo. Naime, niske stope inflacije mogu biti pozitivne za gospodarstvo. Prema
Samuelsonu i Nordhausu nulta inflacija bila bi povezanija s višom održivom razinom
nezaposlenosti i nižom razinom proizvodnje, nego što bi to bio slučaj pri stopi inflacije od 2
do 4 %. Kao dokaz toj teoriji, u nastavku je tablica broj 1 koja prikazuje povezanost inflacije
i rasta BDP-a po glavi stanovnika.
Tablica 1: Inflacija i ekonomski rast
Stopa inflacije (% godišnje) Rast BDP-a po glavi stanovnika (% godišnje)
-20 – 0 0,7
0 – 10 2,4
10 – 20 1,8
20 – 40 0,4
100 – 200 -1,7
1000 + -6,5
Izvor: Samuelson, Nordhaus
Inflacija se može tumačiti dvojako: s gledišta Vlade neke zemlje i s gledišta stanovnika te iste
zemlje. Ako je inflacija smanjena politikom stroge štednje, to će za tu zemlju biti dobar
gospodarski pokazatelj, dok će za stanovništvo to značiti niže razine plaće i mirovina i pad
životnog standarda. Nositelji ekonomskih odluka obično pretpostavljaju da je postizanje rasta
BDP-a krajnji cilj ekonomske politike i da je to ono što javnost nagrađuje ponovnim izborom.
Javnost može vidjeti rast BDP-a i drugih ključnih makroekonomskih varijabli, kao što su
inflacija i nezaposlenost, na drugačiji način nego ekonomisti ili nositelji ekonomskih odluka.
Naravno, ljudi „ne vole“ nezaposlenost i inflaciju a „vole“ rast BDP-a. (Malešević Perović,
2008., str 524.)
2
Zemlje Europske unije, kao i ostale zemlje u svijetu, nije mimoišla velika recesija 2008.
godine. Svaka od zemalja Europske unije pronalazila je svoj put za izlazak iz recesije, neke
uspješno, a neke i manje uspješno. Uspješnije su bile zemlje zapadne Europe, gospodarski
razvijenije i bogatije, dok je puno teže bilo zemljama koje su se tek priključile uniji. Uz borbu
s recesijom, one su prije ulaska u Europsku uniju morale ispuniti mnogobrojne kriterije koje
je Europska unija pred njih postavila.
Kod novih zemalja članica EU postoji i podjela na one koje su uvele euro i ušle u eurozonu, a
to su : Slovenija, Cipar, Malta, Slovačka i Estonija, i na one koje nisu uvele euro, a to su :
Latvija, Litva, Bugarska, Rumunjska, Mađarska, Poljska i Češka.
1.1.PROBLEM I PREDMET ISTRAŽIVANJA
Predmet ovog diplomskog rada biti će inflacija u novim zemljama članicama Europske unije i
načini borbe protiv inflacije. Analizirati će se fenomen inflacije u svakoj od 12 zemalja koje
su u Europsku uniju ušle 2004. i 2007. godine i usporediti pokazatelje inflacije od godine
kada su ušle u Europsku uniju do 2012. godine. Usporediti će se pokazatelji inflacije pomoću
grafikona i tablica i sagledati kretanja stope inflacija. Sagledati će se koje su posljedice
inflacije u kojoj od zemalja i vidjeti rješenja monetarne politike. Potrebno je naglasiti da nisu
sve zemlje koje su ušle u Europsku uniju 2004. i 2007. godine članice eurozone, zbog čega ih
je teško međusobno uspoređivati.
1.2. HIPOTEZA ISTRAŽIVANJA
Hipoteza istraživanja ovog rada je analiza kretanja stopa inflacije pomoću ekonomskih
pokazatelja u novim EU članicama.
Sve nove članice Europske unije nisu u istom položaju u smislu nastajanja i nadzora inflacije i
njenoj kontroli. Monetarna politika zemalja članica eurozone pod nadležnosti je Europske
centralne banke koja ima monetarne instrumente za kontrolu inflacije u tim zemljama, dok su
nove članice koje nisu u eurozoni pod nadležnosti svojih centralnih banaka.
Države koje su u Europsku uniju ušle između 2004. i 2007. godine bile su različite po
ekonomskoj razvijenosti i stupnju inflacije. Sve su one u Europsku uniju ušle s istim ciljem:
3
poboljšati svoju ekonomsku situaciju, ojačati gospodarstvo i steći uvjete za ulazak u
eurozonu. Nekima od njih to je uspjelo, a nekima još uvijek nije.
Ako takva raznolika unija opstane, za koliko vremena i hoće li se ikad dogoditi da u svim
njenim državama zavlada blagostanje, prosperitet i socijalni mir ili će uvijek postojati podjela
na bogati zapad i siromašniji jug i istok.
1.3. CILJ I SVRHA ISTRAŽIVANJA
Cilj i svrha ovog diplomskog rada je utvrditi kako inflacija djeluje na gospodarstvo novih EU-
članica.
Svaka od novih EU članica u koje spadaju: Slovenija, Češka, Slovačka, Mađarska, Poljska,
Estonija, Latvija, Litva, Malta, Cipar, Rumunjska i Bugarska je obrađena prije ulaska u
Europsku uniju do 2012. godine, da bi se pomoću podataka iz tablice i grafikona utvrdilo kada
je inflacija bila najmanja a kada najveća, kao i razlozi podizanja ili smanjenja inflacije.
Pri tome je potrebno napomenuti da su Slovenija, Malta, Cipar, Slovačka i Estonija članice
eurozone, dok Latvija, Litva, Bugarska, Rumunjska, Mađarska, Poljska i Češka još uvijek
koriste svoje valute. To znači da je za probleme s inflacijom u zemljama eurozone zadužena
Europska centralna banka, dok su u zemljama koje još nisu ušle u eurozonu za te iste
probleme zadužene nacionalne centralne banke u suradnji s Vladama tih zemalja.
Isto tako analizirano je za svaku zemlju pojedinačno, koje je posljedice inflacija u njima
ostavila, te koje su politike koristile i da li su u tome uspjele.
1.4. ZNANSTVENE METODE
U ovom diplomskom radu korištene su razne znanstvene metode. Metoda analize korištena je
prilikom analiziranja statističkih podataka u tablicama i grafikonima. Metoda indukcije i
dedukcije korištena je prilikom donošenja općih zaključaka na temelju pojedinačnih činjenica
i obratno. Komparativna metoda korištena je prilikom uspoređivanja statističkih podataka i
ekonomskih teorija, a metoda kompilacije kod preuzimanja tuđih rezultata i podataka.
Statističke tablice i grafikoni koristili su se za prikaz statističkih podataka.
4
Prilikom izrade diplomskog rada od literature korištene su: knjige, statističke publikacije
domaćeg i inozemnog podrijetla, časopisi, stručni članci i internet stranice.
1.5. STRUKTURA RADA
Diplomski rad naslova „Analiza i učinci inflacije na gospodarstva novih EU članica“
podijeljen je na šest poglavlja.
U prvom dijelu, UVODU, definiran je predmet istraživanja, postavljena je radna hipoteza,
određeni su svrha i ciljevi istraživanja i nabrojane znanstvene metode koje su korištene u
diplomskom radu.
U drugom dijelu, INFLACIJA, obrađena je inflacija općenito, njezina povijest, uzroci i vrste,
kao i načini mjerenja inflacije. Na kraju drugog dijela obrađene su i posljedice inflacije.
U trećem dijelu, UTJECAJ MONETARNE POLITIKE ECB NA MONETARNA
KRETANJA, obrađena je Europska Centralna Banka, njena monetarna politika kao i kriteriji
iz Maastrichta, pri čemu sam se najviše dotaknuo kriterija inflacije.
Četvrti dio diplomskog rada, ANALIZA KRETANJA STOPE INFLACIJE U NOVIM EU
ČLANICAMA, obrađuje stope inflacije prema maastrichtskim kriterijima u svakoj novoj EU
članici posebno uz pomoć tablica i grafikona.
U petom dijelu, POSLJEDICE INFLACIJE NA GOSPODARSTVO NOVIH EU ČLANICA,
govori se o uzrocima i posljedicama inflacije na gospodarstvo Europske Unije općenito, kao i
o posljedicama inflacije u svakoj od novih EU članica posebno.
Šesti i posljednji dio je ZAKLJUČAK.
5
2. INFLACIJA KAO MONETARNI FENOMEN
Inflacija (lat. Inflatio – nadimanje) kao pojam upotrebljen je prvi put u Americi u doba
građanskog rata i to u knjizi A. Dalmera 1864 godine :“Velika financijska obmana ili
približavanje financijske eksplozije“, a u vezi s poplavom papirnih „greenbacksa“ kojima su
se prepunili kanali novčanog optjecaja. Od tada se taj pojam koristi za proces koji
karakterizira rast cijena.(Perišin, Šokman, Lovrinović, 2001, str. 168.)
Inflacija je danas u svijetu vrlo nepopularna. U periodima kada je bila umjereno visoka,
isticalo ju se kao najvažniji problem s kojim se neka zemlja suočava. Ona ima važan politički
utjecaj (na primjer izbori) i krivi ju se za široki spektar problema. Još uvijek ekonomisti imaju
problema u identifikaciji inflacije. Utjecaj inflacije je često smatran razumljivim i
transparentnim fenomenom. Međutim, efekti inflacije nisu jednostavni. Oni imaju više slojeva
i uzroka. Inflacija ne samo da vodi do troškova već može dovesti i do potencijalnih koristi. To
ovisi o obliku inflacije i o situaciji u nacionalnom gospodarstvu. (Verbić, 2000., str. 25.)
Inflacija je tipična pojava u suvremenim gospodarstvima, bez obzira na to jesu li u pitanju
razvijena ili nerazvijena gospodarstva, velike ili male zemlje. Osnovno joj je obilježje rast
opće razine cijena, odnosno pad vrijednosti novca. (Benić, 2011., str. 268.).
Može se zaključiti da je inflacija kao pojava veoma nepredvidljiva; nikada se ne može sa
sigurnošću reći gdje će se i kada dogoditi, kao ni na koji način se na nju može djelovati.
2.1. POVIJEST INFLACIJE
Najstariji načini obezvređivanja novca poznati su od kada postoji i novac. To se radilo
između ostalog i na način da se smanjivala količina plemenitog metala u kovanici, pa je iz iste
količine plemenitog metala kovano više novca.
Najstariji poznati slučaj povećanja novčane mase smanjivanjem količine plemenitog metala u
novčanoj jedinici jest tzv. seisahteja (smanjenje dugova) u okviru Solonovih reformi 644.-
599. godine prije Krista. To je napravljeno na način da je od 73 stare drahme napravljeno 100
novih, dakle, nove su sadržavale manje srebra. U starom Rimu krivotvorili su novac
smanjujući mu vrijednosti mnogi carevi počevši od Nerona pa sve do Aurelia u III stoljeću.
(Babić, 2009., str. 435.).
6
Europa je iskusila veliku inflaciju u XVI. i XVII. stoljeću zbog velikog uvoza zlata i srebra iz
španjolskih kolonija. Poznata je i velika inflacija u Njemačkoj 1923. godine, kada su se
štampale novčanice od 500 milijuna pa čak i od milijarde maraka. Tijekom Drugog svjetskog
rata obezvrijeđene su mnoge valute kao što su kuna, forinta i marka. (Babić, 2009., str. 435.)
Ipak, inflacija koja je nekad bila specifična, pretežno monetarna posljedica i izraz prvenstveno
ratnih poremećaja, danas je postala veoma složen, ali duboko ekonomski fenomen,
prvorazredan i gotovo opći svjetski problem ne samo perioda rata već i ekonomskog razvoja u
razdoblju mira. (Perišin, Šokman, Lovrinović, 2001, str. 169.)
2.2. INFLACIJA I MONETARNE TEORIJE
Monetarne teorije u kojima su, uz ostalo i objašnjenja inflacije mogu se podijeliti u nekoliko
grupa, a to su (Perišin, Šokman, Lovrinović 2001. str 174.) :
- Klasične ekonomske teorije
- Neoklasične ekonomske teorije
- Keynesijanska teorija i
- Monetarizam.
U okviru klasične ekonomske teorije gdje ubrajamo A. Smith, D. Ricardo, T..Malthus, J.B.
Say, J.S. Mill i druge, postavljeni su temelji kvantitativne teorije novca. Varijable su novac,
roba i cijene. Oni smatraju da su krize nemoguće jer se između novca i cijena ne događa ništa
u sferi gospodarskih kretanja. (Perišin, Šokman, Lovrinović, 2001. str. 174.)
Na klasične teoretičare nadovezao se i Fisher koji je dao svoj doprinos ekonomskoj misli
svojoj jednadžbom razmjene: MV+M`V`=PT, pri čemu je M gotov novac, V brzina optjecaja
gotovog novca, Mꞌ depozitni novac, Vꞌ brzina optjecaja depozitnog novca, P opća razina
cijena i T obujam novčanih transakcija po stalnim cijenama. S tom je jednadžbom potekla
Fisherova misao da promjene količine novca u jednadžbi razmjene, dok sve ostale stvari,
konkretno brzina kolanja i opsega trgovanja, ostaju jednake, može povećati ili smanjiti razinu
cijena. Uzlazno gibanje moglo bi se zaustaviti smanjivanjem novčane mase; povećanjem
novčane mase moglo bi se pak povećati razinu cijena – što je bilo aktualnije u Fisherovo
vrijeme. (Perišin, Šokman, Lovrinović, 2001, str 175.)
7
Slijedeća faza monetarnih teorija zove se Keynesijanska teorija a ime je dobila po J.M.
Keynesu. Keynesa interesira prvenstveno problem depresije, nedovoljne potrošnje i
nedovoljne zaposlenosti koje je na površinu izbacila velika ekonomska kriza, on pokušava
istaknuti šta valja učiniti da se ti problemi riješe. Tu on razrađuje čitav lanac međusobno
povezanih faktora kao što su varijacije u javnim rashodima, porezima i javnom dugu kojima
se mogu stabilizirati cijene i realna ekonomija. Ta je doktrina J.M.Keynesa u teoriji označena
kao „Keynesijanska revolucija“. (Perišin, Šokman, Lovrinović, 2001., str. 208.).
U Keynesovoj analizi inflacije najvažniji je odnos investicija i štednje: u uvjetima
nezaposlenosti treba smanjiti štednju i povećati investicije, a u uvjetima pune zaposlenosti i
inflacije treba povećati štednju da se smanji visoka potražnja, a to se obično postiže visokom
kamatnom stopom i antiinflacijskom fiskalnom politikom.
Sljedeća faza poznata je kao monetarizam i javlja se sredinom 50-ih godina 20. stoljeća, a
nastala je u okviru „Čikaške škole“ ekonomista na čelu s M. Friedmanom i pojavom njegove
„Nove formulacije kvantitativne teorije novca“. Tom se teorijom oživljava teza o značajnoj
ulozi količine novca, a „klasična“ kvantitativna teorija novca i cijena povezana je i uključena
u opću teoriju cijena; novac i promjene njegove količine predstavljaju bitan faktor koji utječe
na gospodarska kretanja. (Perišin, Šokman, Lovrinović, 2001., str. 176.).
Friedman posebno naglašava stabilnost funkcije potražnje novca, a ne kao klasična
kvantitativna teorija, stabilnost brzine optjecaja. Postavka stabilnosti funkcionalnih odnosa
koji determiniraju potražnju novca, odnosno brzinu optjecaja novca polazi od promjene
novčane mase po stalnim stopama, što je također jedan od bitnih elemenata monetarističke
doktrine. (Perišin, Šokman, Lovrinović, 2001. str 226.)
Dva vremenska aspekta koja se javljaju kod procesa izjednačenja potražnje i ponude novca su
dugoročni i kratkoročni. Kratkoročni aspekt se svodi na prodaju ili kupovinu određene
imovine što dovodi do novih odnosa ponude i potražnje i promjene njihovih cijena, a to će
utjecati na iznos dohotka i izdataka za potrošnju i investicije.
Dugoročni aspekt ima više faza. Povećanje količine novca dovodi do smanjene kamatne
stope, a to povećava potražnju, proizvodnju, cijene i zaposlenost. Porast cijena vodi porastu
kamatnih stopa, smanjenju potražnje, proizvodnje i zaposlenosti. Zbog porasta cijena
nominalno visoka količina novca realno će se smanjiti i biti će jednaka početnom realnom
iznosu novca, a ponovna ravnoteža ponude i potražnje novca ostvarit će se na početnoj razini
8
proizvodnje, zaposlenosti, realnog dohotka, realne količine novca, ali na višoj općoj razini
cijena (inflaciji), višoj razini nominalnog dohotka i nominalne količine novca. (Perišin,
Šokman, Lovrinović, 2001, str 227.)
Friedman se zalagao za rast ukupne količine novca po stabilnoj konstantnoj stopi da bi se
osigurali stabilni monetarni okviri za ekonomski rast.
2.3. UZROCI INFLACIJE
Inflacija nastaje zbog određenog stanja u privredi koje prouzrokuju različiti činitelji, a nije
nipošto samo posljedicom pretrpanih kanala novčanog opticaja. Kako je inflacija posljedica
neravnoteže između agregatne ponude i agregatne potražnje, uzroci inflacije mogu biti
povećanje potražnje ili smanjivanje ponude, odnosno svaki činitelj koji utječe na agregatnu
ponudu ili agregatnu potražnju utječe i na inflaciju. (Benić, 1993., str. 224.).
Uzroci inflacije mogu biti višestruki. Kod inflacije potražnje, previše potrošnje je
preusmjereno na premalo roba. Uzroci su porast novčane ponude, državnih rashoda te porast
izvoza čime se smanjuje domaća ponuda. S druge strane, porast nominalnih nadnica, porast
cijena inputa i energije i promjena deviznih tečajeva dovode do inflacije troškova. Visoke
stope inflacije najčešće su prouzročene političkom odlukom u situacijama u kojima država ne
može namaknuti prihode iz drugih izvora pa se odlučuje na „tiskanje novca“.
O uzrocima inflacije ne postoji suglasnost: smatra se posljedicom promjena količine novca u
optjecaju, posljedicom povećane potražnje, ponude a često i psihološkim faktorima. Svaka
inflacija je jedinstvena, pa svaka država prema svojim saznanjima o inflaciji, vodi jedinstvenu
antiinflacijsku politiku.
Inflacija je kompleksna pojava koja dovodi do poremećaja u gospodarstvu. Uvijek je
specifična, pa su specifični i uzroci koji do nje dovode.
2.3.1. INFLACIJA POTRAŽNJE
Teorije inflacije potražnje objašnjavaju inflaciju viškom agregatne potražnje nad ponudom na
razini pune zaposlenosti. S obzirom da različito objašnjavaju višak agregatne potražnje nad
9
ponudom, teorije se dijele na klasične teorije inflacije potražnje i Keynesijanske teorije
inflacije potražnje.
Klasična teorija inflacije potražnje temelji se na kvantitativnoj monetarnoj teoriji, pa se njeni
teoretičari nazivaju monetaristima. Oni polaze od definicije inflacije kao procesa opadanja
vrijednosti novca, pa inflaciju smatraju monetarnim fenomenom.
Prema monetarističkoj teoriji inflacija je monetarni fenomen jer je sam proces inflacije
smanjenje vrijednosti novca, a kako je u novcu izražena vrijednost svih dobara, odnosno
cijene, mora postojati određeni odnos između količine novca u optjecaju i razine cijena.
(Benić, 2011., str. 270.).
Keynesijanska teorija inflacije potražnje temelji se na međuovisnosti između agregatne
potražnje i domaćeg proizvoda, a ne na međuovisnosti između novčane mase i domaćeg
proizvoda kao u klasičnim teorijama inflacije potražnje. U tome je bitna razlika između
keynesijanske terije i klasične, odnosno monetarističke teorije inflacije potražnje. (Babić,
2009., str. 444. )
Borba protiv inflacije potražnje mora se usmjeriti na eliminiranje viška potražnje nad
ponudom. To se postiže mjerama monetarne i fiskalne politike. To je najčešće stabilizacijski
program.
Stabilizacijski program može biti ortodoksni ili heterodoksni. Ortodoksni stabilizacijski
programi sastoje se od restriktivne monetarne i fiskalne politike. Heterodoksni stabilizacijski
progami, pored čvrste monetarne i fiskalne politike uvode još i privremenu kontrolu (najčešće
zamrzavanje) cijena i nadnica. (Babić, 2009., str. 445.)
U realnom svijetu cijene su otporne na snižavanje, pa je borba protiv inflacije borba protiv
porasta cijena a ne borba za smanjenje cijena
2.3.2. INFLACIJA TROŠKOVA
Inflaciji troškova uzrok je smanjenje agregatne ponude uz istu agregatnu potražnju. Ova se
inflacija često naziva i inflacija ponude, a smanjenje ponude može biti posljedica porasta
nekih troškova ili posljedica uvođenja fiskalnih opterećenja (poreza, doprinosa, carine).
10
Teorija inflacije troškova temelji se na činjenici da u realnom ekonomskom životu ni na
tržištu proizvoda i usluga ni na tržištu proizvodnih faktora ne postoji savršena konkurencija,
pa ni elastičnosti njihove potražnje nije perfektna. Zbog toga cijene nisu određene samo
slobodnim djelovanjem snaga ponude i potražnje nego su često određene od prodavatelja
iznad razine koja bi bila određena djelovanjem ponude i potražnje na tržištu potpune
konkurencije. (Babić, 2009., str. 446)
Smatra se da do inflacije troškova dolazi zbog povećanja plaća koje je veće od rasta
produktivnosti rada. Inflaciju troškova možemo kontrolirati instrumentima monetarne i
fiskalne politike i borbom protiv povećanja plaća, profita i cijene proizvoda.
2.4. UTJECAJ INFLACIJE NA ZAPOSLENOST – PHILIPSOVA KRIVULJA
U ekonomskoj teoriji smatra se da postoji velika povezanost između smanjenja inflacije i
porasta nezaposlenosti. Način na koji to možemo grafički dokazati je Philipsova krivulja.
1958. godine A.W.Phillips objavio je čuveni članak koji je razmatrao odnos između inflacije
nadnica i nezaposlenosti. Niska nezaposlenost prouzročiti će visoku inflaciju, a stabilnost
cijena, odnosno niska inflacija, teško prihvatljivu visoku nezaposlenost. Ekonomske politike
suvremenih gospodarstava upravo su politike kompromisa između nezaposlenosti i
stabilnosti, što znači mogućnost izbora između manje nezaposlenosti uz višu inflaciju, ili
manje inflacije uz višu nezaposlenost. Taj kompromis može se grafički predstaviti
nelinearnom krivuljom koja je u literaturi poznata kao Phillipsova krivulja. (Benić, 1993., str
235.).
Phillipsova krivulja je dovela do mišljenja da svaki antiinflacijski program, bez obzira da li je
vezan za tečaj ili novčanu ponudu uvjetuje recesiju.
U nastavku je prikazana Phillipsova krivulja kojom se objašnjava odnos nezaposlenosti u
odnosu na inflaciju.
11
Grafikon 1: Philipsova krivulja
Izvor: Samuelson, Nordhaus, 2007, str. 679.
Na grafikonu 1. je prikazana nezaposlenost u odnosu na inflaciju. Ovaj grafikon nudi
jednostavan zaključak; što je veća inflacija, nezaposlenost je manja i obrnuto.
2.5. UTJECAJ INFLACIJE NA PROIZVODNJU
Utjecaj inflacije na proizvodnju najjednostavnije može se objasniti Balassa-Samuelsonovim
učinkom.
Balassa i Samuelson upozorili su na nedostatke apsolutne verzije teorije jednakog pariteta
kupovne moći kao teorije određivanja tečajeva valuta. Identificirali su razliku u rastu
proizvodnosti između sektora međunarodno razmjenjivih i sektora međunarodno
nerazmjenjivih dobara koja unosi sustavnu pristranost u odnos relativnih cijena i relativnih
tečajeva. Tako model, koji je prema njima i dobio naziv Balassa-Samuelsonov model, govori
da će brži rast proizvodnosti u sektoru razmjenjivih dobara u odnosu prema sektoru
nerazmjenjivih dobara nekoga gospodarstva s obzirom na inozemstvo dovesti do bržeg rasta
domaćih cijena, što će ujedno rezultirati i aprecijacijom realnog tečaja valute te zemlje.(
Funda, Lukinić, Ljubaj, 2007, str. 317.)
12
Rast proizvodnosti u sektoru razmjenjivih dobara utječe i na rast nadnica u tom sektoru, a i u
sektoru nerazmjenjivih dobara, zbog mobilnosti rada, a da bi se nadnice mogle podići podižu
se cijene proizvoda, što dovodi do rasta opće razine cijena u gospodarstvu.
Balassa-Samuelsonov model se temelji na 4 pretpostavke : 1. apsolutni PPP vrijedi samo za
razmjenjiva dobra; 2. nadnice u sektoru razmjenjivih dobara određene su proizvodnošću rada
u tom sektoru; 3. rad je savršeno mobilan unutar zemlje, ali ne i među zemljama, što pridonosi
izjednačavanju nadnica u sektorima i 4. kapital je savršeno mobilan unutar zemlje i među
zemljama.( Funda, Lukinić, Ljubaj, 2007., str. 317.).
Razina proizvodnosti u tranzicijskim zemljama i dalje je znatno niža od one u razvijenim
zemljama, pa je Balassa-Samuelsonov učinak zanimljiv novim članicama EU. Naime, taj
učinak im može pokazati hoće li ispuniti kriterije za ulazak u eurozonu.
2.6. VRSTE INFLACIJE
Inflaciju možemo klasificirati prema njezinim različitim karakteristikama. Postoji čitav niz
klasifikacija inflacije, ali najvažniji su: prema intenzitetu, prema početnim uzrocima i prema
geografskom podrijetlu.(Babić, 2009, str. 437.) U novije vrijeme posebno se ističe stagflacija
što je spoj riječi stagnacija i inflacija a označava porast cijena u situaciji kada privredne
aktivnosti stagniraju, kao i riječ incestija koja znači inflaciju u uvjetima recesije.
2.6.1. INFLACIJA PREMA INTENZITETU
Prema intenzitetu inflacije razlikujemo blagu ili pužuću inflaciju kada je stopa inflacije do 5
%. Ona je prema ekonomskim analitičarima čak i poželjna jer može stimulativno djelovati na
privredni razvoj.
Umjerena inflacija je ona kod koje se stopa rasta nalazi između 5 i 10 %. Za nju je
karakterističan polagani rast cijena. Cijene su razmjerno stabilne pa ljudi imaju povjerenje u
novac, zadržavaju ga vjerujući da će mu vrijednost dulje vrijeme biti jednaka, te potpisuju
dugoročne novčane ugovore.
13
Jaka ili galopirajuća inflacija je ona kada godišnja stopa inflacije prelazi 10 %. Novac ubrzano
gubi svoju vrijednost, pa ga ljudi zadržavaju samo koliko im je potrebno za dnevne
transakcije. Ugovori dobivaju valutne klauzule, kamate rastu a financijska tržišta odumiru.
Hiperinflacija je posebna vrsta inflacije kada je mjesečna stopa rasta cijena veća od 50 %.
Ona može trajati svega određen broj mjeseci, za razliku od kronične inflacije koja može trajati
godinama pa i desetljećima.(Babić, 2009, str 437.)
2.6.2. INFLACIJA PREMA POČETNIM UZROCIMA
Inflacija prema početnim uzrocima dijeli se na inflaciju potražnje i inflaciju troškova.
Inflacija potražnje i inflacija troškova objašnjeni su u poglavlju 2.3. pod nazivom „Uzroci
inflacije“ kao poglavlja 2.3.1. i 2.3.2. na stranici broj 8.
2.6.3. INFLACIJA PREMA GEOGRAFSKOM PODRIJETLU
Razlikujemo domaću inflaciju i uvoznu inflaciju. (Babić, 2009, str 437.)
Domaća inflacija nastaje uslijed djelovanja brojnih unutarnjih faktora u strukturi razvoja
privrede.
Uvozna inflacija nastaje uslijed deficita platne bilance, porasta cijena na svjetskom tržištu i
uvoza inflacije kroz uvoz roba i kapitala. Obično se javlja u zemljama sa slabije razvijenim
gospodarstvom.
2.7. NAČINI MJERENJA INFLACIJE
Za mjerenje inflacije koriste se indeksi cijena. Porast inflacije u stvari znači kretanje indeksa
cijena. Najvažniji indeksi cijena su indeks potrošačkih cijena, indeks cijena BDP i indeks
proizvođačkih cijena.
Najraširenija mjera inflacije je indeks potrošačkih cijena, poznat kao CPI koji izračunava
Zavod za statistiku rada SAD-a (BLS – U.S. Bureau of Labour Statistics). CPI je mjera
14
prosječne promjene cijena koju građanin plaća za košaricu potrošačkih roba i usluga u nekom
vremenskom razdoblju. (Samuelson, Nordhaus, 2005, str. 440.)
U potrošačku košaricu su uključene cijene hrane, stanovanja, odjeće i obuće, goriva,
zdravstvene skrbi, prijevoza i ostalih svakodnevnih roba i usluga. Cijene svih tih roba i usluga
ne mogu se samo zbrojiti prema novčanoj vrijednosti ili masi.
Indeks cijena gradi se ponderiranjem svake cijene prema ekonomskoj važnosti dane potrošne
robe. (Samuelson, Nordhaus, 2005, str. 440).
To znači da se svakom artiklu dodjeljuje težina koja je proporcionalna njegovoj važnosti u
potrošačkim izdatcima.
Kada govorimo o indeksu cijena BDP-a , tada govorimo o cijeni svih roba i usluga
proizvedenih u nekoj zemlji u određenom vremenskom razdoblju, a ne o cijeni pojedninačnih
sastavnica.
Taj se indeks od tradicionalnih indeksa potrošačkih cijena (CPI) razlikuje i po tome što je on
lančano ponderirani indeks koji u obzir uzima promjenu udjela pojedinih roba. (Samuelson,
Nordhaus, 2005, str. 441).
Za sastavnice BDP-a postoje indeksi cijena poput indeksa osobne potrošnje, investicijskih
dobara i slično.
Indeks proizvođačkih cijena je najstariji indeks koji koristi Bureau of Labour Statistics još od
1890. Godine. On mjeri razinu cijena u veleprodajnoj ili proizvodnoj fazi.
Temelji se na približno 3400 potrošačkih cijena, uključujući cijenu hrane, industrijskih i
rudarskih proizvoda. Fiksni ponder koji služi za izračunavanje PPI-a jest neto prodaja svakog
potrošačkog dobra. (Samuelson, Nordhaus, 2005, str. 441).
Ovaj indeks najčešće koriste poduzeća, jer se sastoji od velikog broja pojedinosti.
2.8. POSLJEDICE INFLACIJE
Svaka jača i trajnija inflacija, bez obzira na primarne uzroke koji su inflaciju pokrenuli, ima
iste posljedice. Inflacija utječe na proizvodnju, troškove, potrošnju, štednju, investicije,
15
buđetske prihode i rashode, na bilancu plaćanja. Ona, također uvjetuje socijalne i psihološke
troškove i probleme. (Babić, 2009., str. 457.).
Veličina posljedica inflacije ovisi o brzini, intenzitetu i trajanju procesa inflacije, a to sve
ovisi o inicijalnom impulsu inflacije i reagiranju privrednih subjekata na taj impuls. Što su
intenzivnije reakcije privrednih subjekata na inicijalni impuls procesa inflacije, to će i taj
proces biti intenzivniji. (Babić, 2009, str. 457).
Inflacija odražava neravnotežu privrednog organizma i narušava normalne ekonomske
međuovisnosti i racionalno ponašanje privrednih subjekata zbog deformacija u strukturi
relatnivnih cijena. Vlade tada uvode razna administrativna ograničenja, npr.kontrolu cijena
pojedinih roba i usluga, ograničenja uvoza ili izvoza i sl. To ponekad dovede do kontraefekta
pa, na primjer dođe do oskudice pojedine robe ili usluga.
Veća inflacija dovodi i do promjene ponašanja stanovništva. Svi počinju više trošiti a manje
štediti jer novcu pada vrijednost pa više vrijedi sada nego što će vrijediti sutra.
Smanjuju se investicije a više se investira u kratkoročne projekte čija vrijednost raste brže
zbog inflacije. Kako se i opća i osobna potrošnja stalno povećavaju, tako se i inflacija
intenzivira, pa je ekonomskim analitičarima teško odrediti i usmjeriti ekonomske pojave i
procese.
Inflacija utječe na povećanje javnih prihoda i javnih rashoda. Budući da su javni prihodi
ovisni o nominalnom domaćem proizvodu, to porast nominalnog domaćeg proizvoda u
situaciji inflacije utječe na porast javnih prihoda (uz pretpostavku neizmjenjenog poreznog
sustava). (Babić, 2009, str. 460).
Kada su više stope inflacije, tada novac postaje bezvrijedan, pa se štedi u devizama, a
vrijednost se izražava u stranoj valuti, euru ili dolaru.
Sve se ovo događa prilikom većih inflacija. Što se tiče blagih inflacija, rašireno je gledište da
su one stimulativne za privredu, naročito u nerazvijenim zemljama kao jedan od instrumenata
razvojne politike. Pri tome se treba paziti da niska inflacija ne izraste u jaču, pa od
instrumenta razvojne politike postane kočnica u privrednom razvoju.
16
2.9. SUZBIJANJE INFLACIJE
Cilj je svake ekonomske politike stabilizacije postići opću gospodarsku ravnotežu, odnosno
ostvarenju pune zaposlenosti bez inflacije. Kako opća gospodarska ravnoteža nije statički, već
dinamički fenomen, to znači imati stalni rast proizvodnje i zaposlenosti uz stabilne cijene. (
Benić, 2011., str. 287.).
Međutim, nema gospodarastva koje istodobno može ostvarivati punu zaposlenost i stabilne
cijene, a imati slobodno tržište.
Tri su mogućnosti ostvarivanja gospodarskog rasta u odnosu prema kretanju cijena: cijene
trebaju biti blagorastuće, stabilne ili opadajuće. Iskustvo gospodarskog razvoja tržišnih
razvijenih gospodarstava upućuje na to da je razvoj bio najbrži kad su cijene bile stabilne ili
blagorastuće. Prema mišljenju većine ekonomista, uza svu opasnost od galopirajuće inflacije,
blago rastuće cijene (3-4 %, obavezno manje od 10 %) poticati će rast proizvodnje, investicija
i zaposlenost, a u duljem roku utjecati će na stabilnost cijena (s obzirom na veću
proizvodnju). (Benić, 2011., str. 287).
Različiti uzroci inflacije zahtijevaju i različite mjere za suzbijanje inflacije, a možemo
razlikovati mjere za suzbijanje inflacije potražnje i mjere za suzbijanje inflacije troškova.
2.9.1. SUZBIJANJE INFLACIJE POTRAŽNJE
Inflacija potražnje koja nastaje na razini pune zaposlenosti suzbija se mjerama monetarne i
fiskalne politike. Mjere monetarne politike djeluju tako da se smanjivanjem količine novca
povećava kamatna stopa što dovodi do smanjenja investicija i osobne i državne potrošnje.
Takve mjere monetarne politike dovode do nižega dohotka i zaposlenosti, odnosno pad
investicija vodi padu dohotka i potrošnje, a rezultat toga je smanjivanje inflacijskog jaza tj.
inflacije. (Benić, 2011., str. 288.)
Fiskalna politika suzbija inflaciju povećanjem poreza ili uvođenjem novih poreza. Također
dovodi do smanjenja proračunske potrošnje i smanjivanjem javnih rashoda.
17
2.9.2. SUZBIJANJE INFLACIJE TROŠKOVA
Inflacija može nastati i kod nepotpune zaposlenosti zbog nesavršenosti tržišta i porasta
troškova npr. kada plaće rastu iznad razine povećanja proizvodnosti rada. Jedan od glavnih
uzrika inflacije troškova je rast plaća, pa su mjere za suzbijanje te inflacije usmjerene na to da
plaće rastu sukladno rastu proizvodnosti rada.
Za suzbijanje inflacija troškova najčešće se primjenjuje politika dohodaka. To je
najkontroverznija od svih makroekonomskih politika. Bit je te politike da prosječne plaće
godišnje mogu rasti za onoliko koliko godišnje raste prosječna realna proizvodnost, što znači
da takav porast ne može viditi porastu cijena ili smanjivanju profita. (Benić, 2011., str 289.)
Politika dohodaka najčešće se primjenjuje kada se sve druge mjere pokažu nedjelotvornim, jer
ima malo pristaša među ekonomistima.
18
3. UTJECAJ MONETARNE POLITIKE ECB NA MONETARNA KRETANJA U EU
Suradnja na monetarnom planu između europskih zemalja započela je nakon Drugog
svjetskog rata. Europa je nakon rata bila razrušena, a gospodarstvo u kolapsu, pa je na taj
način omogućena međueuropska trgovina i uspostava konvertibilnosti europskih valuta, kao i
oporavak gospodarstva.
Time su stvoreni uvjeti za nastanak Europske ekonomske zajednice 1958. godine, prve
sveobuhvatne ekonomske regionalne integracije nadnacionalnog tipa. Budući da se u okviru
te zajednice počela stvarati carinska unija i ostvarivati zajednička poljoprivredna politika
temeljena na jedinstvenom cjenovnom sustavu, stabilno monetarno okružje postalo je još
važnije.(Babić, 2009., str. 597.)
Nakon što je 1973. godine dolar prestao biti vezan uz zlato, Europska zajednica je morala
pronaći rješenje za stabilan tečaj. Prvi takav pokušaj poznat je pod nazivom „Zmija“.
„Zmija“ je uspostavljena 1972. godine kao sustav unutar kojeg je europskim valutama sužen
raspon dopuštene međusobne bilateralne fluktuacije, unutar raspona koji je na međunarodnoj
razini bio dopušten u odnosu na dolar. (Babić, 2009., str. 597.)
Sustav zmije počeo se raspadati kada se 1973. godine dogodio prvi naftni šok.
Nakon toga slijedio je 1978. godine novi i uspješan pokušaj stabilizacije monetarnih odnosa u
Europskoj zajednici: uspostavljen je Europski monetarni sustav koji i danas predstavlja pravni
i politički okvir monetarne suradnje između europskih zemalja.
Sve članice Europskog monetarnog sustava nisu bile jednako gospodarski razvijene, a i imale
su različite fiskalne i monetarne politike, pa su intervencije radi očuvanja središnjih tečajeva
bile česte, i to je usporilo razvoj EMS-a. Zato se krenulo u drugu fazu razvoja, a to je
stvaranje Europskog monetarnog fonda.
Krajem prosinca 1991. godine dvanaest šefova država i vlada Europske zajednice na sastanku
u Maastrichtu, pod predsjedanjem Nizozemske, zaključili su dvije međudržavne konferencije,
o Monetarnoj i ekonomskoj te o Političkoj uniji, održanoj 14. prosinca 1990. u Rimu. Novi
sporazum potpisan je 7. veljače 1992. godine. On stvara „Uniju utemeljenu na Europskoj
zajednici“ dopunjenu novom politikom i novim oblicima suradnje. (Babić, 2009, str. 599.)
19
Europski monetarni institut (EMI) počeo je raditi 1. siječnja 1994. godine. EMI je pripremio
put za jedinstveni novac i uspostavio vezu između nacionalnih cetralnih banaka i Europske
centralne banke (ECB) u vezi s prelaskom na treću fazu, odnosno jedinstveni novac. (Babić,
2009., str. 599.)
Treća faza Europskog monetarnog sustava stupila je na snagu 1.1. 1999. godine, i za nju je
karakterističan jedinstveni novac, euro i jedinstvena moinetarna politika koju vodi neovisna
centralna banka.
3.1. EUROPSKA CENTRALNA BANKA
Europska centralna banka (EMC) nastala je u trećoj fazi ostvarivanja Europske ekonomske i
monetarne unije (EMU) 1. siječnja 1999. godine, iz Europskog monetarnog instituta (EMI) i
na čelu je Europskog sustava centralnih banaka (ESCB) – zajedničke monetarne vlasti u
EMU-u, a koji se opet sastoji od nacionalnih centralnih banaka i Europske centralne banke.
(Babić, 2009, str. 605.)
Primarni cilj Europske centralne banke je održanje stabilnosti cijena u zoni eura i očuvanje
kupovne moći eura.
3.2. MONETARNA POLITIKA EUROPSKE CENTRALNE BANKE
Kada je 1999. godine uveden euro, Europska centralna banka preuzela je potpunu
odgovornost za monetarnu politiku u eurozoni. To uključuje određivanje referentnih kamatnih
stopa i upravljanje stranim rezervama eurozone.
Europska centralna banka je odgovorna za upravljenje monetarnom masom koja cirkulira u
europskom prostoru. Kada monetarna masa raste brže od ekonomske aktivnosti, pojavljuje se
rizik od inflacije, a ako je monetarna masa količinski premala, zaustavlja se gospodarski rast
jer rastu kamatne stope. (Kandžija, Cvečić, 2010., str. 1001.)
To je razlog zbog kojeg je glavni cilj sustava Europske središnje banke održavanje stabilnosti
cijena. Radi pravodobne orijentacije ekonomskih posrednika, Vijeće guvernera ECB-a
odredilo je monetarnu stabilnost kao godišnji porast harmoniziranog indeksa potrošačkih
cijena (HICP) koji je niži od 2 % godišnje uz istodoban rast referentnog monetarnog agregata
20
M3 limitiranog na 4,5%. HICP je indeks koji najbolje opisuje promjene cijena reprezentativne
košare potrošačkih dobara i usluga kupljenih od kućanastva u eurozoni kroz određeno
vrijeme. (Kandžija, Cvečić, 2010., str. 1001.)
Cilj stabilnosti cijena podupire gospodarski rast, zaposlenost i ostale ciljeve ekonomske
politike Europske unije. Stabilnost cijena olakšava lakše razumijevanje promjena u relativnim
cijenama, a to omogućuje tvrtkama i potrošaćima da bolje i lakše odlučuju o potrošnji i
investicijama. Smanjuju se rizici i umanjuju negativni učinci poreznog i socijalnog sustava.
Stabilna razina cijena potiče i socijalnu i političku stabilnost.
3.3. NACIONALNE BANKE NOVIH ZEMALJA ČLANICA EU KOJE NISU ČLANICE
EUROZONE I NJIHOVA MONETARNA POLITIKA
Kod novih zemalja članica EU koje nisu ušle u eurozonu, monetarnu politiku provode njihove
nacionalne banke. To su: Latvija, Litva, Češka, Mađarska, Poljska, Bugarska i Rumunjska.
Prva će u eurozonu od spomenutih zemalja ući Latvija, 1.1.2014. godine. Do tada, za njenu
monetarnu politiku nadležna je Centralna banka Latvije, a valuta je letonski lats. Europska
komisija je navela da je Latvija postigla visoke i održive gosodarske integracije, i postigla
razinu inflacije i vladinog duga potrebnih za pristup eurozoni. Europska središnja banka je
također navela da je Latvija ispunila uvjete za ulazak u eurozonu, ali je upozorila da će veliki
strani depoziti u latvijskim bankama postati faktor značajnog rizika za financijsku stabilnost.
(cri.online, 2013.).
Narodna banka Litve (Lietuvos Bankas) nadležna je za monetarnu politiku Litve. Litva ima
valutu litavski litas. Narodna banka Litve je za 2012. godinu objavila priopćenje u kojem je
navela da je litvansko gospodarstvo bilo u fazi sporijeg rasta od očekivanog, i da je BDP
porastao samo 2,2 % što je manje od onog iz 2011. godine koji je iznosio 5,8 %. Privatna
potrošnja je također rasla sporije prema onoj iz 2011. godine, a oporavak i snažniji rast
očekuju se 2013. godine. Očekuje se i da će do kraja 2013. godine biti manji rast stope
nezaposlenosti te ubrzana stopa ekonomskog rasta.(Hanfa.hr, 2012.)
Češkom monetarnom politikom upravlja Češka centralna banka, a češka valuta je kruna.
Češka će podnijeti zahtjev za ulazak u eurozonu 2016. godine, a smatra se da neće uvesti euro
prije 2019. godine. Naime, iako je Češka u boljoj ekonomskoj situaciji od mnogih zemalja
21
članica Europske unije, u njoj vlada politička nestabilnost koja je razlog kasnijem ulasku
Češke u eurozonu. (Vijesti.me, 2013.)
U Mađarskoj monetarnu politiku vodi Mađarska središnja banka a mađarska valuta je forinta.
Kako bi pokrenula gospodarstvo, Mađarska središnja banka je donijela paket mjera kojima će
pomoći malim i srednjim poduzećima. Naime, tim tvrtkama odobriti će kredite uz
maksimalnu kamatnu stopu od maksimalno dva posto. Uz to, krediti se daju i tvrtkama koje
žele kredite u stranim valutama zamijeniti onim u forintama kako bi olakšale teret otplate
duga. Time je Mađarska preuzela modele iz SAD-a i eurozone gdje su kamate centralnih
banaka već sada na nula posto kako bi se maksimalno pojeftinilo financiranje posrnulog
gospodarstva. (poslovni.hr, 2013.)
U Poljskoj je za monetarnu politiku nadležna Poljska središnja banka, a valuta je zloti. Poljska
neće moći uvesti euro kao svoju valutu još najmanje do početka 2016. godine kada će biti
slijedeći parlamentarni izbori. Naime, prijelaz na euro zahtijeva reviziju ustava, za što je
potrebna dvotrećinska većina u parlamentu, što poljska Vlada trenutačno nema. (Seebiz,
2013.)
Bugarska centralna banka je nadležna za bugarsku monetarnu politiku, a bugarska valuta je
lev. U Bugarskoj se ne očekuje skoro uvođenje eura i pridruživanje eurozoni. S tim se slaže i
Europska centralna banka u svojm izvještaju o konvergenciji. Bugarska vlada smatra da su
rizici od pridruživanja zoni eura mnogo veći nego dobrobit. Lev je vezan za euro od samog
početka pridruživanja Bugarske Europskoj uniji, tako da Bugarska već uživa mnoge
beneficije jedinstvene valute. U izvještaju Europske centralne banke najviše se ukazuje na
sporo korištenje sredstava iz europskih fondova u povećanju BDP-a i napretku infrastrukture.
(Euractiv, 2012.)
Rumunjska centralna banka vodi monetarnu politiku u Rumunjskoj, a valuta je leu. Iako je
ambiciozan plan rumunjske vlade bio da se euro uvede 2015. godine, Rumunjska centralna
banka smatra da se to neće dogoditi do najmanje 2017. godine zbog velikog duga Rumunjske
prema MMF-u. Da bi Rumunjska mogla što prije vratiti taj dug, morala bi prodati mnoga
državna poduzeća. Još jedan je problem u tome što je većina banaka u Rumunjskoj u stranom
vlasništvu pa je njezin bankarski sustav slabo otporan na krizu eura. MMF smatra da će se
gospodarski rast potaknuti prodajom velikih gubitaških kompanija u području proizvodnje
energije i prijevozničkih usluga. (Business.hr, 2013.)
22
3.4. KRITERIJI KONVERGENCIJE
Kriteriji konvergencije ili, kako se još nazivaju kriteriji iz Maastrichta su kriteriji koje moraju
zadovoljiti zemlje članice EU kako bi mogle ući u treću fazu Ekonomske i monetarne unije i
uvesti euro. Sve te zemlje moraju zadovoljiti četiri kriterija konvergencije a to su: kriterij
stabilnosti cijena, kriterij državnih financija, kriterij stabilnosti tečaja i kriterij dugoročne
kamatne stope.
3.4.1. KRITERIJ STABILNOSTI CIJENA (KRITERIJ NIVOA INFLACIJE)
Kriterij stabilnosti cijena kao prvi kriterij, ujedno je i cilj središnjih banaka uopće, i to ne
samo u Europskoj uniji. Razlog opredjeljenja središnjih banaka za održavanje niske i stabilne
inflacije je u tome jer takva inflacija pogoduje jačanju gospodarske aktivnosti i rastu životnog
standarda. Postoji niz argumenata koji idu u prilog toj tvrdnji kao što su oni da niska inflacija
povećava transparentnost relativnih cijena, povećava produktivni potencijal ekonomije i
održava socijalnu stabilnost.
Uz spomenute mogli bi se nizati ostali razlozi, poput održavanja povjerenja u nacionalnu
valutu, no bitno je naglasiti da osim ovih razloga, postoji jedan važan prizemni, više tehnički
detalj zbog kojeg je niska i ujednačena inflacija u svim članicama monetarne unije ključ za
uspostavljanje i dugoročnu održivost same monetarne unije. Riječ je o već spomenutoj
raspodjeli troškova i koristi same monetarne unije, jer država s preferencijom niske inflacije u
sklopu zajedničke monetarne politike (koja odražava prosjek preferencija u pogledu inflacije
svih članica), snosi trošak u vidu gubitka blagostanja. Stoga se kriterij stabilnosti cijena
postavlja kao uvjet za sve, a kako bi država s niskom inflacijom imala poticaj ući u monetarnu
uniju. (Faulend et al, 2005, str. 7).
To bi značilo da država koja ima središnju banku koja najbolje održava stabilnu i nisku
inflaciju traži to isto od drugih država i njihovih središnjih banaka budući da su sve te banke
istovjetne zajedničkoj središnjoj banci.
Visoka razina stabilnosti cijena određuje se prema prosječnoj stopi inflacije u tri zemlje EU s
najnižom stopom inflacije. Referentna vrijednost inflacije izračunava se tako da se prosječna
stopa inflacije tri države s najnižom stopom inflacije uveća za 1,5 % postotnih poena, a sve
zemlje koje prelaze tu referentnu vrijednost, ne ispunjavaju dotični kriterij. Za mjerenje
23
inflacije koriste se indeksi potrošačkih cijena koji pokazuju promjene u cijenama dobara ili
usluga koje promatrano stanovništvo kupuje radi potrošnje. Bitno je pratiti cijene u trenutku
donošenja odluke o kupovini kao i snimati tržišne cijene proizvoda zajedno s porezima i
subvencijama. (Faulend et al, 2005., str 7. i 8.)
Budući da se nacionalni indeksi potrošačkih cijena razlikuju prema konceptu, metodologiji i
samoj praksi, pojavila se potreba za instrumentom koji će moći sve to harmonizirati da bi
rezultati bili usporedivi, pouzdani i pravodobni.
Eurostat je još u 90-tim godinama prepoznao potrebu harmoniziranja indeksa potrošačkih
cijena radi međunarodne usporedivosti. Međutim nakon donošenja Ugovora iz Maastrichta
harmonizacija se javila kao imperativ. Kao rezultat višegodišnjeg rada stručnjaka iz
nacionalnih statističkih institucija i nacionalnih središnjih banaka država članica Europske
unije te stručnjaka iz Europske središnje banke i Europske komisije razvijeni su tzv.
harmonizirani indeski potrošačkih cijena (engl. Harmonized indices of consumer prices,
HICP). Takvi harmonizirani indeksi osiguravaju mjerenje inflacije na kompatibilnoj osnovi,
uzimajući u obzir različitosti nacionalnih ekonomija. HICP-ovi su skupina indeksa izračunatih
prema harmoniziranoj metodologiji i odgovarajućoj pravnoj podlozi. (Faulend et al. 2005., str.
8.)
Među njima su najznačajniji (Faulend et al, 2005., str 8 i 9):
The Monetary Union Index of Consumer Prices (MUICP) – agregirani indeks
potrošačkih cijena država članica EMU (država iz eurozone) ; ključni pokazatelj
stabilnosti cijena za Europski sustav središnjih banaka te Europsku središnju banku
The European Index of Consumer Prices (EICP) – za eurozonu i ostale države EU
The European Economic Area Index of Consumer Prices (EEAICP) – najširi od svih
indeksa; pokriva svih 25 država članica EU te Island i Norvešku
Nacionalni HICP-ovi za svaku državu članicu EU
Jednom kada država pristupi EU njezin HICP bi trebao biti kompatibilan sa onima od
postojećih članica. Nacionalne HICP – ove izrađuju nacionalne statističke institucije.
24
3.4.2. FISKALNI KRITERIJ
U monetarnoj uniji tj. u situaciji kada država nema utjecaja na monetarnu politiku i ne može
se koristiti politikom tečaja, fiskalna je politika jedini instrument kojim se može služiti u
vođenju ekonomske politike u svrhu održavanja makroekonomske ravnoteže.
Fiskalni kriterij zasniva se na načelu održive fiskalne politike jer ona neće povećavati rizik od
više stope inflacije u budućnosti. Državi s višim udjelom javnog duga u BDP-u mogla bi
odgovarati viša stopa inflacije zbog inflacioniranja dijela duga. Zbog toga da bi svaka država
vodila zdravu fiskalnu politiku i da bi održavala stabilnost cijena i imala pravednu raspodjelu
koristi i troškova, Monetarna unija je morala uspostaviti kriterije koji će to osigurati.
U Ugovoru je zapisana svojevrsna definicija takve fiskalne politike – ona fiskalna politika
koja za rezultat nema prekomjerne deficite, odnosno, u praktičnom smislu, ona fiskalna
politika kod koje a) godišnji proračunski manjak ne prelazi 3% BDP-a te b) javni dug (dug
države) ne prelazi 60 % BDP-a. Postoji doduše i određena fleksibilnost, pa se tako može
tolerirati proračunski manja i iznad, ali blizu 3 % BDP-a, pod uvjetom da je riječ o
privremenom i izvanrednom događaju. (Faulend et al, 2005, str. 8 i 9.).
Kod država koje su imale jako velike proračunske manjkove ili jako visoki udio javnog duga
u BDP-u, zadovoljavajućim se smatra i da ona kontinuirano smanjuje proračunski manjak
iako se udio duga BDP-u približava referentnoj vrijednosti.
3.4.3. TEČAJNI KRITERIJ
Stabilnost tečaja je tehnički cilj svake monetarne unije, ali njegova dugoročna održivost više
je stvar napora država članica da usklade svoje ekonomske politike i kontinuirano ih
prilagođavaju.
Država koja je buduća članica Europske unije mora biti spremna, tj. mora postići adekvatnu
razinu realne i nominalne konvergencije da bi mogla trajno fiksirati tečaj i ući u monetarnu
uniju. U suprotnom se može dogoditi da pretrpi negativne posljedice kao što su niski rast ili
recesija. (Fauland et al, 2005., str. 12.)
25
Realna konvergencija je dugotrajan proces, ali je postizanje njezine adekvatne razine važno,
iako nije obavezno. Važno je jer omogućava lakše ispunjavanje zahtjeva nominalne
konvergencije, a osobito kriterija stabilnosti cijena.
Maastrichtski kriterij stabilnosti tečaja jedan je od kriterija koji pokazuje postignutu razinu
nominalne konvergencije. Važan, ako ne i glavni motiv njegova uspostavljanja bio je,
međutim, spriječiti mogućnost zloporabe konkurentskih devalvacija ili deprecijacija pred
fiksiranje tečaja i ulazak u Monetarnu uniju, čime se zapravo željelo otkloniti bilo kakvu
mogućnost manipulacije tečajem radi postizanja boljega konkurentskog položaja. U
tehničkom smislu, kriterij stabilnosti tečaja zahtijeva od države članice sudjelovanje u
tečajnom mehanizmu (eng. Exchange Rate Mechanism II, ERM II) najmanje dvije godine
neprekidno, bez ozbiljnih potresa na deviznom tržištu i devalvacije prema euru. (Faulend et
al, 2005, str. 13).
Sudjelovanje u tečajnom mehanizmu za države članice EU izvan eurozone je dobrovoljno i
do njega može doći u bilo kojem trenutku nakon uključenja u Europsku uniju.
3.4.4. KRITERIJ NIVOA DUGOROČNIH KAMATNIH STOPA
Posljednji od kriterija donešen je iz vrlo pragmatičnog razloga a taj je spriječiti kapitalni
dobitak na obveznice zemalja koje su plaćale visoku premiju zbog tečajnog rizika. To bi
značilo da će se u državi s početno nižim kamatnim stopama one povećavati, a posjednici
obveznica ostvariti kapitalni gubitak, dok će u državama s početno višim kamatnim stopama
one smanjivati, a posjednici obveznica ostvariti dobitak.. (Fauland et al, 2005., str. 15.)
Dakle, kriterij dugoročnih kamatnih stopa odnosi se na ujednačenost dugoročnih kamatnih
stopa među državama članicama.
Ugovorom iz Maastrichta definirano je „da se trajnost konvergencije koju je postigla država
članica i njezina sudjelovanja u tečajnom mehanizmu europskoga monetarnog sustava
odražavaju na razinama dugoročnih kamatnih stopa“ (članak 121 (1)). Radi praktičnog
praćenja poštivanja toga kriterija članak 4. Protokola o kriterijima konvergencije dodaje da će
kriterij konvergencije kamatnih stopa značiti da u posljednjoj godini prije provjere ispunjava
li država kandidatkinja kriterije za pristup Ekonomskoj i monetarnoj uniji, države članice
imaju prosječnu nominalnu dugoročnu kamatnu stopu koja ne prelazi za više od 2 postotna
26
boda kamatne stope u tri države članice s najboljim ostvarenjem kriterija stabilnosti cijena u
tom promatranom razdoblju. (Faulend et al, 2005, str 15).
Dugoročne kamatne stope mjere se na osnovu bruto prinosa dugoročnih obveznica ili
usporedivih financijskih instrumenata.
27
4. ANALIZA KRETANJA STOPA INFLACIJE U NOVIM EU ČLANICAMA
Kako bi se priključile Europskoj uniji, zemlje u tranziciji moraju ispuniti određene
gospodarske, političke i pravne uvjete. U njima mora postojati demokratska vlast, vladavina
prava, te odgovarajuće slobode i institucije.
Potrebno je ostvariti sličnosti u iznosu BDP-a per capita, razine nominalnih nadnica,
ravnoteže realnog deviznog tečaja (smanjenje indeksa devijacije deviznog tečaja) i s tim
povezano sličnosti razina cijena i odnosa cijena vanjskotrgovinskih i lokalnih dobara. ( Bilas,
2005, str 170).
Europska komisija je u listopadu 2002. godine nakon dugih pregovora odlučila da deset
zemalja odlično napreduje u izvršavanju svih kriterija koje je pred njih postavila Europska
unija i da mogu pristupiti uniji u 2004. godini. To su bile: Estonija, Cipar, Latvija, Litva,
Malta, Mađarska, Poljska, Slovačka, Slovenija i Češka. 2007. godine njima su se pridružile
još dvije članice, a to su Bugarska i Rumunjska.
Od spomenutih 12 zemalja koje su nove članice Europske unije, u eurozoni su: Slovenija,
Cipar, Malta, Slovačka i Estonija. To znači da je njihova nacionalna valuta euro. U eurozoni
još uvijek nisu: Latvija, Litva, Mađarska, Poljska, Češka, Rumunjska i Bugarska.
Prema podacima s Eurostata,u svim novim zemljama članicama Europske unije vidljiv je
trend rasta stope inflacije, naročito u godinama kada su ušle u uniju, dakle 2004. i 2007.
godine. Kretanje stopa inflacije rezultat je rasta globalnih cijena hrane i energije. Posljedica
toga je poskupljenje potrošačke košarice, a to je posebno vidljivo u 2008. godini. U tim je
zemljama došlo i do porasta plaća, iako to nije održivo jer ne prati porast produktvnosti.
Ako spomenute zemlje podijelimo na one koje su u eurozoni, i one koje u nju još nisu ušle,
vidi se da je u prosjeku u tim zemljama porast inflacije veći od prosječnog porasta inflacije
svih novih zemalja članica EU, dok je u novim zemljama članicama EU koje su uvele euro
porast inflacije niži od prosjeka porasta inflacije u svim novim zemljama članicama EU.
Slovenija, zemlja koja je prva od novih zemalja članica uvela euro, 2007 godine, značajno je
snizila stopu inflacije s 5,7 % u 2003. godini na 2,5 % 2006. godini, neposredno prije
usvajanja nove valute. Nakon Slovenije 2008. godine, dijelom eurozone postaju dvije otočne
države – Cipar i Malta, koje su u razdoblju od 2003. do 2007. godine uspijevale održati
stabilnu i relativno nisku inflaciju. 2008. godina pokazala se izrazito nepovoljnom u smislu
28
postizanja stabilne inflacije. Naime, jedino je Slovačka, 16. zemlja euro-zone od 2009.
godine, zadržala stopu inflacije na nižoj razini od 3,9 %, dok su ostale nove zemlje članice,
točnije Bugarska, Estonija, Latvija i Litva billježile stope inflacije i veće od 10 %. (Kersan
Škabić, Mihaljević, 2010, str. 14). Estonija je uvela euro 2011. godine.
Kretanje cijena može se povezati uz Balassa-Samuelsonov efekt. Taj efekt nam govori da je u
tranzicijskim zemljama produktivnost veća u sektoru vanjskotrgovinskih roba nego u sektoru
domaćih roba. Domaće robe postaju skuplje i to uzrokuje rast cijena u cijeloj ekonomiji što
dovodi do inflacije.
U tablici broj 2 prikazane su godišnje prosječne stope inflacije novih zemalja članica EU u
razdoblju od 2001. do 2011. godine u postotcima (HICP – indesk potrošačkih cijena)
Tablica 2. Godišnja prosječna stopa inflacije novih zemalja članica EU članica eurozone u
razdoblju od 2001. do 2011. godine u % (HICP – potrošačkih cijena)
2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. Prosjek
Slovenija 8,6 7,5 5,7 3,7 2,5 2,5 3,8 5,5 0,9 2,1 2,1 4,08
Cipar 2 2,8 4 1,9 2 2,2 2,2 4,4 0,2 2,6 3,5 2,53
Estonija 5,6 3,6 1,4 3 4,1 4,4 6,7 10,6 0,2 2,7 5,1 4,31
Malta 2,5 2,6 1,9 2,7 2,5 2,6 0,7 4,7 1,8 2 2,5 2,41
Slovačka 7,2 3,5 8,4 7,5 2,8 4,3 1,9 3,9 0,9 0,7 4,1 4,11
Prosjek 5,18 4 4,28 3,76 2,78 3,2 3,06 5,82 0,8 2,02 3,46 3,49
Prosjek
EU-12
7,57 4,93 3,84 4,26 3,83 4 4,77 7,66 2,35 2,32 3,73 4,48
Prosjek
EU
2,2 2,1 2 2 2,2 2,2 2,3 3,7 1 2,1 3,1 2,26
Izvor: Izrada studenta prema podacima Eurostata
Iz tablice 2 može se vidjeti da je najviša stopa inflacije bila u Estoniji 2008. godine, što je
posljedica recesije te godine, pa je u skoro svim zemljama te godine stopa inflacije bila
najviša. Najniža stopa inflacije bila je 2009. godine u Estoniji i u Cipru. Gledajući prosjek
svih godina, najveću stopu inflacije bilježi Slovenija, a najnižu Malta. Ako se usporedi
prosjek stope inflacije u zemljama eurozone i u svim novim EU članicama, vidi se da je
prosjek stope inflacije zemalja eurozone niži.
29
U tablici broj 3 prikazana je godišnja prosječna stopa inflacije novih zemalja članica EU koje
nisu članice eurozone u razdoblju od 2001. do 2011. godine u postotku (HICP – indeks
potrošačkih cijena).
Tablica 3. Godišnja prosječna stopa inflacije novih zemalja članica EU koje nisu članice
eurozone u razdoblju od 2001. do 2011. godine u % (HICP – indeks potrošačkih cijena)
2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. Prosjek
Latvija 2,5 2 2,9 6,2 6,9 6,6 10,1 15,3 3,3 -1,2 4,2 5,35
Litva 1,6 0,3 -1,1 1,2 2,7 3,8 5,8 11,1 4,2 1,2 4,1 3,17
Mađarska 9,1 5,2 4,7 6,8 3,5 4 7,9 6 4 4,7 3,9 5,44
Češka 4,5 1,4 -0,1 2,6 1,6 2,1 3 6,3 0,6 1,2 2,1 4,61
Poljska 5,3 1,9 0,7 3,6 2,2 1,3 2,6 4,2 4 2,7 3,9 2,95
Rumunjska 34,5 22,5 15,3 11,9 9,1 6,6 4,9 7,9 5,6 6,1 5,8 11,84
Bugarska 7,4 5,8 2,3 6,1 6 7,4 7,6 12 2,5 3 3,4 5,77
Prosjek 9,3 5,6 3,5 5,5 4,6 4,5 5,9 8,9 3,5 2,5 3,9 5,2
Prosjek
EU-12
7,57 4,93 3,84 4,26 3,83 4 4,77 7,66 2,35 2,32 3,73 4,48
Prosjek
EU
2,2 2,1 2 2 2,2 2,2 2,3 3,7 1 2,1 3,1 2,26
Izvor: Izrada studenta prema podacima eurostata
Iz tablice tri može se vidjeti da je najveća stopa porasta inflacije bila u Rumunjskoj 2001.
godine s tim da treba napomenuti da je Rumunjska ušla u EU tek 2007. godine. Uspoređujući
podatke za godine od kada su ove zemlje u EU, najveća stopa porasta inflacije bila je u 2008.
godini kada se dogodila recesija. Stopa inflacije najmanje je rasla 2010 godine. Ako se
usporedi prosjek stope inflacije u članicama EU koje nisu uvele euro sa prosjekom stope
inflacije svih novih zemalja članica EU, vidi se da je prosjek stope inflacije viši u zemljama
koje još nisu uvele euro.
30
4.1. INFLACIJA U NOVIM ČLANICAMA EU KOJE SU ČLANICE EUROZONE
U nove članice EU koje su ušle u eurozonu spadaju : Slovenija od 2007. godine, Slovačka od
2009. godine, Malta i Cipar od 2008. godine, te Estonija od 2011. godine.
4.1.1. INFLACIJA U SLOVENIJI
Prema podacima s Eurostata, stopa inflacije u Sloveniji 2012. godine iznosila je 2,7% što je
nešto više od prosječne inflacije u eurozoni, te nešto više od inflacije 2011. godine kad je ona
iznosila 2,1%.
Ukupnom rastu inflacije najviše su pridonijele povećane cijene bezalkoholnih pića, alkohola,
hrane i duhana, te ugostiteljskih, stambenih i komunalnih usluga.
Ured za makroekonomske analize slovenske vlade (UMAR) priopćio je da je na relativno
nisku stopu inflacije prošle godine djelovala niska gospodarska aktivnost, odnosno smanjena
potrošnja na domaćem tržištu i okruženju, što će se nastaviti i u 2013. Zato veći rast inflacije
u 2013. godini ne treba očekivati. (Lider, 2012)
U grafikonu broj 2 prikazane su: prosječna stopa promjene inflacije u proizvođačkim
cijenama (PPI), prosječna stopa promjene inflacije u potrošačkim cijenama (HICP) i promjene
BDP-a i nezaposlenosti u Sloveniji u % od 2001. do 2011. godine.
31
Grafikon 2 : Prosječna stopa promjene inflacije u proizvođačkim cijenama (PPI), prosječna
stopa promjene inflacije u potrošačkim cijenama (HICP) i promjene BDP-a i nezaposlenosti u
Sloveniji u % od 2001. do 2011. godine
Izvor: Izrada studenta prema podacima Eurostata
Iz grafikona broj 2 vidljiva je usporedba nezaposlenosti, BDP-a, HICP-a i PPI-a od 2001. Do
2011. godine. Najmanje oscilacije imala je nazaposlenost, a najveće BDP. Najviša stopa
nezaposlenosti zabilježena je 2011. Godine, a najveći pad BDP-a 2009. godine. Inflacija je
bila najviša 2001. Godine dok Slovenija još nije bila članica EU, a tada je počela padati i tu je
tendenciju zadržala do 2005. Godine. Opet je naglo porasla 2008. Godine. Može se zaključiti
da je pravilo Phillipsove krivulje većinom primjenjivo, jer u u slučaju pada inflacije dolazi do
porasta nezaposlenosti.
4.1.2. INFLACIJA U SLOVAČKOJ
Prema podacima s Eurostata, u Slovačkoj je 2012. godine porast stope inflacije iznosio 3,7%,
što je manje nego 2011. godine. Razlog povećanju inflacije je povećanje cijena hrane i
energenata. Rasle su i cijene zdravstvenih usluga dok se rast plaća usporava.
-10
-8
-6
-4
-2
0
2
4
6
8
10
2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011
PPI
HICP
Nezaposlenost
Bdp
32
U grafikonu broj 3 prikazane su: prosječna stopa promjene inflacije u proizvođačkim
cijenama (PPI), prosječna stopa promjene inflacije u potrošačkim cijenama (HICP) i promjene
BDP-a i nezaposlenosti u Slovačkoj u % od 2004. do 2011. godine.
Grafikon 3 : Prosječna stopa promjene inflacije u proizvođačkim cijenama (PPI), prosječna
stopa promjene inflacije u potrošačkim cijenama (HICP) i promjene BDP-a i nezaposlenosti u
Slovačkoj u % od 2004. do 2011. godine
Izvor: Izrada studenta prema podacima Eurostata
Iz grafikona broj 3 vidljivo je da je nezaposlenost kroz sve godine u Slovačkoj izuzetno
visoka, s tim da je najviša bila 2004. godine, a najmanja 2008. godine, nakon čega opet ima
tendenciju rasta. BDP je bio najviši 2007. godine da bi u dvije godine naglo pao i bio najniži
2009. godine. Potrošačke cijene su rasle i padale blaže od proizvođačkih cijena koje su naglo
padale i dizale se. Uspoređujući inflaciju i nezaposlenost može se utvrditi da je teorija
Phillipsove krivulje djelomično primjenjiva.
4.1.3. INFLACIJA U ESTONIJI
Prema podacima s Eurostata u Estoniji je 2012. godine porast inflacije iznosio 4,2 %, što je
nešto manje nego 2011. godine. Inflacija raste zbog toga jer su cijene stanarina i hrane
dosegnule zapadnoeuropsku razinu, a plaće su ostale iste. Zbog tog razloga mnogi stanovnici
Estonije sele ili se zapošljavaju u obližnjoj Finskoj.
-10
-5
0
5
10
15
20
2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011
PPI
HICP
Nezaposlenost
Bdp
33
U grafikonu broj 4 prikazane su: prosječna stopa promjene inflacije u proizvođačkim
cijenama (PPI), prosječna stopa promjene inflacije u potrošačkim cijenama (HICP) i promjene
BDP-a i nezaposlenosti u Estoniji u % od 2001. do 2011. godine.
Grafikon 4 : Prosječna stopa promjene inflacije u proizvođačkim cijenama (PPI), prosječna
stopa promjene inflacije u potrošačkim cijenama (HICP) i promjene BDP-a i nezaposlenosti u
Estoniji u % od 2001. do 2011. godine
Izvor: Izrada studenta prema podacima Eurostata
Iz grafikona broj 4 može se vidjeti da je nezaposlenost u Estoniji bila visoka 2001. godine dok
Estonija još nije bila članica Europske Unije. Nakon toga nezaposlenost je padala, da bi opet
počela rasti 2008. godine i postigla svoju najvišu razinu 2010. godine. Proizvođačke i
potrošačke cijene su rasle i padale istodobno i najviše su bile 2007. i 2008. godine, a zatim su
naglo pale 2009. godine. Od tada opet imaju tendenciju rasta. BDP je bio najviši 2006.
godine, a naglo je pao 2009. godine. Nakon toga je u roku od godine dana narastao za oko 18
%. U slučaju Estonije, kada se usporedi nezaposlenost i indlacija može se primjeniti teorem
Phillipsove krivulje.
-20
-15
-10
-5
0
5
10
15
20
2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011
PPI
HICP
Nezaposlenost
Bdp
34
4.1.4. INFLACIJA U MALTI
Prema podacima s Eurostata inflacija u Malti bila je u 2012. godini uvećana za 3,2% što je
više nego u 2012. godini. Razlozi inflacije u Malti su rast cijena zbog promjene fiskalne
politike, stalni rast cijena goriva, uvođenje „eko-poreza“ i nefleksibilnost cijena na raznim
tržištima kao što su tržišta ribe, farmaceutsko tržište i slično.
U grafikonu broj 5 prikazane su: prosječna stopa promjene inflacije u proizvođačkim
cijenama (PPI), prosječna stopa promjene inflacije u potrošačkim cijenama (HICP) i promjene
BDP-a i nezaposlenosti u Malti u % od 2005. do 2011. godine.
Grafikon 5: Prosječna stopa promjene inflacije u proizvođačkim cijenama (PPI), prosječna
stopa promjene inflacije u potrošačkim cijenama (HICP) i promjene BDP-a i nezaposlenosti u
Malti u % od 2005. do 2011. godine
Izvor: Izrada studenta prema podacima Eurostata
Iz grafikona broj 5 vidi se da je nezaposlenost relativno jednaka, bez puno varijacija. BDP je
bio najviši 2007. i 2008. godine, a nakon toga je naglo pao i bio najniži 2009. godine. Nakon
toga je naglo narastao u godinu dana. Proizvođačke cijene imale su puno veće varijacije od
potrošačkih cijena, više su rasle i više padale. Najviše su bile 2006. godine, a najniže 2007.
-6
-4
-2
0
2
4
6
8
2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011
PPI
HICP
Nezaposlenost
Bdp
35
godine. Potrošačke cijene bile su najviše 2008. godine, a najniže 2007. godine. Prilikom
usporedbe inflacije i nezaposlenosti vidi se da se može primjeniti pravilo Phillipsove krivulje.
4.1.5. INFLACIJA U CIPRU
Prema podacima s Eurostata inflacija u Cipru bila je 2012. godine uvećana za 3,1 % što je
malo manje nego u prethodnoj godini. Inflacija u Cipru najviše uzrokuje preveliki bankarski
sektor koji bi se trebao svesti na razinu primjerenu realnom gospodarstvu Cipra a ne služiti za
pranje novca i kao porezni raj. Da bi izašao iz krize Cipru je potrebna pomoć od 10 milijardi
eura, a za uzvrat mora smanjiti proračun, provesti strukturne reforme i privatizirati državnu
imovinu.
U grafikonu broj 6 prikazane su: stopa promjene inflacije u proizvođačkim cijenama (PPI),
prosječna stopa promjene inflacije u potrošačkim cijenama (HICP) i promjene BDP-a i
nezaposlenosti u Cipru u % od 2001. do 2011. godine.
Grafikon 6: Prosječna stopa promjene inflacije u proizvođačkim cijenama (PPI), prosječna
stopa promjene inflacije u potrošačkim cijenama (HICP) i promjene BDP-a i nezaposlenosti u
Cipru u % od 2001. do 2011. godine
Izvor: Izrada studenta prema podacima Eurostata
-4
-2
0
2
4
6
8
10
12
2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011
PPI
HICP
Nezaposlenost
Bdp
36
Iz grafikona broj 6 može se vidjeti da najviše iskače dijagram proizvođačkih cijena. One su
od 2007. do 2008. godine naglo narasle, a zatim 2009. godine isto tako naglo pale. Nakon
toga nastavile su rasti. Potrošačke cijene nisu imale tako velike oscilacije. Najviše su bile
2008. a najniže 2009. godine, nakon čega su rasle. Nezaposlenost je bila najniža 2002. i 2008.
godine, nakon čega stalno raste i najviša je 2011. godine. BDP je bio najviši 2007. godine, a
najniži je bio 2009. godine. Usporedi li se nezaposlenost i inflacija, može se reći da je teorija
Phillipsove krivulje relativno primjenjiva.
4.2. NOVE ZEMLJE ČLANICE EU KOJE NISU U EUROZONI
Nove zemlje članice EU koje još nisu ušle u eurozonu i uvele euro kao svoju valutu su:
Poljska, Mađarska, Češka, Bugarska, Rumunjska, Latvija i Litva.
4.2.1. INFLACIJA U POLJSKOJ
Prema podacima s Eurostata,inflacija u Poljskoj u 2012. godini iznosila je 3,7 %. Razlog
povećanju inflacije su cijene goriva te roba i usluga vezanih za transport. Cijene ostalih
proizvoda rasle su sporije od opće stope inflacije.
U grafikonu broj 7 prikazane su: prosječna stopa promjene inflacije u proizvođačkim
cijenama (PPI), prosječna stopa promjene inflacije u potrošačkim cijenama (HICP) i promjene
BDP-a i nezaposlenosti u Poljskoj u % od 2001. do 2011. godine.
37
Grafikon 7 : Prosječna stopa promjene inflacije u proizvođačkim cijenama (PPI), prosječna
stopa promjene inflacije u potrošačkim cijenama (HICP) i promjene BDP-a i nezaposlenosti u
Poljskoj u % od 2001. do 2011. godine
Izvor: Izrada studenta prema podacima Eurostata
Iz grafikona 7 može se vidjeti da je stopa nezaposlenosti bila najviša 2002. godine, a od tada
je imala stalnu tendenciju pada sve do 2008. godine. Inflacija je bila najviša 2001. godine
kada Poljska još nije bila članica EU. Nakon toga inflacija se nije podizala iznad 5%, pa se
može reći da se radi o pozitivnoj inflaciji, osim u segmentu proizvođačkih cijena koje su
porasle 2004. i 2011. godine. Kod Poljske se može primijeniti pravilo Phillipsove krivulje, jer
su krivulja inflacija i krivulja nezaposlenosti većinom međusobno dijametralne.
4.2.2. INFLACIJA U MAĐARSKOJ
Prema podacima s Eurostata,u Mađarskoj je inflacija 2012. godine iznosila 5,7 % i porasla je
u odnosu na 2011. godinu. Razlog tome je stagnacija potrošnje i značajan pad investicija kao i
smanjivanje aktivnosti u Mađarskom gospodarstvu za 1 %. Mađarska vlada smatra da će
iduće godine, kada aktivnosti u gospodarstvu porastu za 0,9 %, inflacija pasti na 4,3 %.
0
5
10
15
20
25
2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011
PPI
HICP
Nezaposlenost
Bdp
38
U grafikonu broj 8 prikazane su: prosječna stopa promjene inflacije u proizvođačkim
cijenama (PPI), prosječna stopa promjene inflacije u potrošačkim cijenama (HICP) i promjene
BDP-a i nezaposlenosti u Mađarskoj u % od 2001. do 2011. godine.
Grafikon 8 : Prosječna stopa promjene inflacije u proizvođačkim cijenama (PPI), prosječna
stopa promjene inflacije u potrošačkim cijenama (HICP) i promjene BDP-a i nezaposlenosti u
Mađarskoj u % od 2001. do 2011. godine
Izvor: Izrada studenta prema podacima Eurostata
Iz grafikona broj 8 vidljivo je da je najveća nezaposlenost bila 2010. godine, a rasla je od
2008. godine koja je bila krizna u cijelom svijetu, pa i u Europi. Najveći pad BDP-a bio je
2009.godine, a može se reći i da BDP u Mađarskoj ima najveće oscilacije od sva četiri
pokazatelja. Najveće potrošačke cijene bile su 2007. godine, a najviše proizvođačke cijene
2006. godine. Ako usporedimo nezaposlenost s inflacijom, ne možemo potvrditi teoriju
Phillipsove krivulje.
4.2.3. INFLACIJA U ČEŠKOJ
Prema podacima s Eurostata inflacija u Češkoj je 2012. godine iznosila 3,5 % i bila je veća u
odnosu na 2011. godinu. Razlog tome je skok cijena energenata. Potrošačke cijene su narasle,
a najveći rast su zabilježile cijene goriva.
-8
-6
-4
-2
0
2
4
6
8
10
12
14
2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011
PPI
HICP
Nezaposlenost
Bdp
39
U grafikonu broj 9 prikazane su: prosječna stopa promjene inflacije u proizvođačkim
cijenama (PPI), prosječna stopa promjene inflacije u potrošačkim cijenama (HICP) i promjene
BDP-a i nezaposlenosti u Češkoj u % od 2001. do 2011. godine.
Grafikon 9 : Prosječna stopa promjene inflacije u proizvođačkim cijenama (PPI), prosječna
stopa promjene inflacije u potrošačkim cijenama (HICP) i promjene BDP-a i nezaposlenosti u
Češkoj u % od 2001. do 2011. godine
Izvor: Izrada studenta prema podacima Eurostata
Iz grafikona broj 9 vidi se da je nezaposlenost bila najviša 2004. godine, a zatim je imala
konstantu pada i bila najniža 2008. godine, da bi se iza toga ponovo počela povećavati. BDP
je bio najniži 2009. godine kada je naglo pao za oko 7 %, a zatim se u samo godinu dana isto
toliko i podigao. Najviši BDP zabilježen je 2006. godine. Proizvođačke i potrošačke cijene
imale su nagle rastove i padove, a kada usporedimo nezaposlenost i inflaciju, može se reći da
se u Češkoj donekle može primijeniti teorija Phillipsove krivulje.
4.2.4. INFLACIJA U BUGARSKOJ
Prema podacima s Eurostata,inflacija u Bugarskoj u 2012. godini rasla je 2,4 %, što je nešto
manje od 2011. godine. Glavni pokretač inflacije u Bugarskoj su rastuće cijene hrane i goriva.
Bugarska obitelj troši trećinu svojih prihoda na hranu i dodatnih petnaest % na robu i usluge
-6
-4
-2
0
2
4
6
8
10
2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011
PPI
HICP
Nezaposlenost
Bdp
40
čije su cijene direktno povezane sa cijenama goriva. Konstantni porast inflacije i zamrlo
tržište rada spriječavaju oporavak potrošnje.
U grafikonu broj 10 prikazane su: prosječna stopa promjene inflacije u proizvođačkim
cijenama (PPI), prosječna stopa promjene inflacije u potrošačkim cijenama (HICP) i promjene
BDP-a i nezaposlenosti u Bugarskoj u % od 2001. do 2011. godine.
Grafikon 10: Prosječna stopa promjene inflacije u proizvođačkim cijenama (PPI), prosječna
stopa promjene inflacije u potrošačkim cijenama (HICP) i promjene BDP-a i nezaposlenosti u
Bugarskoj u % od 2001. do 2011. godine
Izvor: Izrada studenta prema podacima Eurostata
Iz grafikona broj 10 vidi se da je nezaposlenost bila najviša 2001. godine, dok Bugarska nije
bila članica Europske Unije. Najniža nezaposlenost bila je 2008. godine, a zatim je ponovo
počela rasti. Potrošačke cijene bile su najviše 2008. godine, a odmah slijedeće godine su bile
najniže. Najnestalnije su proizvođačke cijene koje u godinu dana naglo padnu,a zatim
slijedeću godinu naglo narastu. Ako usporedimo nezaposlenost i inflaciju, može se vidjeti da
postoji mogućnost primjene Phillipsove krivulje.
-10
-5
0
5
10
15
20
25
2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011
PPI
HICP
Nezaposlenost
Bdp
41
4.2.5. INFLACIJA U RUMUNJSKOJ
Prema podacima s Eurostata inflacija u Rumunjskoj narasla je 2012. godine za 3,4 %, što je
nešto sporiji rast od onog 2011. godine. U Rumunjskoj inflacija raste ponajviše zbog rasta
cijena hrane. Rastu i cijene neprehrambenih proizvoda, ali nešto sporije. Porasle su i cijene
energije.
U grafikonu broj 11 prikazane su: prosječna stopa promjene inflacije u proizvođačkim
cijenama (PPI), prosječna stopa promjene inflacije u potrošačkim cijenama (HICP) i promjene
BDP-a i nezaposlenosti u Rumunjskoj u % od 2001. do 2011. godine.
Grafikon 11: Prosječna stopa promjene inflacije u proizvođačkim cijenama (PPI), prosječna
stopa promjene inflacije u potrošačkim cijenama (HICP) i promjene BDP-a i nezaposlenosti u
Rumunjskoj u % od 2001. do 2011. godine
Izvor: Izrada studenta prema podacima Eurostata
Iz grafikona broj 11 može se zaključiti da je nezaposlenost u Rumunjskoj skoro konstantna s
vrlo malim varijacijama. Potrošačke i proizvođačke cijene su, za razliku od nezaposlenosti
imale vrlo velike varijacije. Najviše su bile 2001. godine dok Rumunjska još nije bila članica
Europske Unije. I dok su potrošačke cijene nakon toga imale konstantu pada, potrošačke
cijene su izmjenjivale nagle padove i poraste. BDP je bio najniži 2009. godine, a nakon toga
-10
-5
0
5
10
15
20
25
30
35
40
2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011
PPI
HICP
Nezaposlenost
Bdp
42
ima tendenciju rasta. Prilikom usporedbe nezaposlenosti i inflacije može se donijeti zaključak
da je primjenjiva teorija Phillipsove krivulje.
4.2.6. INFLACIJA U LATVIJI
Prema podacima s Eurostata, inflacija u Latviji 2012. godine je iznosila 2,3 % i bila je manja
nego u 2011. godini. Do povećanja inflacije dolazi jer aktivnosti u sektorima graditeljstva i
usluga i dalje slabe, a i zato jer je zbog posljedica krize Latvija morala 2008. godine posuditi
7,5 milijardi eura od međunarodnih kreditora.
U grafikonu broj 12 prikazane su: prosječna stopa promjene inflacije u proizvođačkim
cijenama (PPI), prosječna stopa promjene inflacije u potrošačkim cijenama (HICP) i promjene
BDP-a i nezaposlenosti u Latviji u % od 2001. do 2011. godine.
Grafikon 12 : Prosječna stopa promjene inflacije u proizvođačkim cijenama (PPI), prosječna
stopa promjene inflacije u potrošačkim cijenama (HICP) i promjene BDP-a i nezaposlenosti u
Latviji u % od 2001. do 2011. Godine
Izvor: Izrada studenta prema podacima Eurostata
-20
-15
-10
-5
0
5
10
15
20
25
2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011
PPI
HICP
Nezaposlenost
Bdp
43
Iz grafikona broj 12 vidi se da je BDP u Latviji bio najniži 2009. godine. Imao je nagli pad u
odnosu na 2007. godinu od oko 27 %. Nakon toga je u godinu dana naglo narastao i imao i
dalje tendenciju rasta. Nezaposlenost je bila najveća 2010. godine, da bi nakon toga počela
padati. Potrošačke i proizvođačke cijene rasle su i padale gotovo u isto vrijeme, pa su bile
najviše 2007. i 2008. godine, dok su najniže bile 2009. i 2010 godine. Prilikom usporedbe
inflacije i nezaposlenosti dolazi se do zaključka da je teorija Phillipsove krivulje primjenjiva.
4.2.7. INFLACIJA U LITVI
Prema podacima s Eurostata u Litvi je inflacija 2012. godine narasla 3,2 % i bila je malo
manja nego 2011. godine. Uzrok tome je porast cijena energije i hrane kao i trošarina. Odluke
o vezivanju minimalnih plaća i socijalne pomoći za inflaciju mogle bi imati za posljedicu još
veću inflaciju, što bi značilo da je pridruživanje Litve eurozoni još uvijek problematično.
U grafikonu broj 13 prikazane su: prosječna stopa promjene inflacije u proizvođačkim
cijenama (PPI), prosječna stopa promjene inflacije u potrošačkim cijenama (HICP) i promjene
BDP-a i nezaposlenosti u Litvi u % od 2001. do 2011. godine.
44
Grafikon 13 : Prosječna stopa promjene inflacije u proizvođačkim cijenama (PPI), prosječna
stopa promjene inflacije u potrošačkim cijenama (HICP) i promjene BDP-a i nezaposlenosti u
Litvi u % od 2001. do 2011. godine
Izvor: Izrada studenta prema podacima Eurostata
Kada se pogleda grafikon broj 13 prvo što se primjeti je nagli pad proizvodačkih cijena od
2008. do 2009. godine. On iznosi oko 31 % u godinu dana. Isto tako naglo su proizvođačke
cijene skočile od 2009. do 2010 godine. BDP je bio najniži 2009. godine, dok je najviši bio
2003. I 2007. godine. Nezaposlenost je bila visoka 2001. godine, a zatim je imala konstantan
pad do 2007. godine, a zatim se opet povećavala do 2010. godine. Ako se usporedi
nezaposlenost s inflacijom vidi se da je teorija Phillipsove krivulje primjenjiva.
-20
-15
-10
-5
0
5
10
15
20
2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011
PPI
HICP
Nezaposlenost
Bdp
45
5. POSLJEDICE INFLACIJE NA GOSPODARSTVO NOVIH EU ČLANICA
Obuhvaćanjem dvanaest novih članica 2004. i 2007. godine Unija je dobila nova rastuća
gospodarstva s preko 100 milijuna stanovnika. To je potaknulo gospodarski rast i stvorilo
nova radna mjesta. U novim članicama Unije već su vidljive neke koristi: dolazi do
gospodarskih reformi i rasta, povećava se trgovinska razmjena, otvaraju se nova radna mjesta,
financijska pomoć se iskorištava na pravilan način i stvaraju se stabilne demokracije.
(Kandžija, Cvečić, 2010., str 209.)
Nove zemlje članice u prvim godinama članstva osjetile su pozitivne gospodarske rezultate
putem povećane trgovine, investicija i financijskih poticaja iz proračuna Unije.
U kontekstu širenja članstva na nove zemlje do izražaje dolaze i troškovi ili nedostatci tog
procesa, posebno za zemlje koje nisu u nj uključene (Kandžija, Cvečić, 2010., str 210.):
Izostanak koristi potencijalnih zemalja članica zbog usporavanja integracije u
unutarnje tržište i slabiji gospodarski rast i razvoj
Neuspješni proces pridruživanja slabi poticaje za gospodarske i političke reforme, što
smanjuje dotok inozemnih ulaganja i stope gospodarskog rasta
Mogućnost političke destabilazacije u Europi i usporavanje procesa demokratizacije
Slabije mogućnosti borbe protiv organiziranog kriminala, nelegalne imigracije i
terorizma
Jačanje euroskepticizma u potencijalnim članicama EU-a
Proširenje Europe prekinulo je njezinu umjetnu podjelu na istok i zapad i pojedincima pružilo
slobodu kretanja, studiranja i rada izvan granica vlastitih zemalja.
5.1. UZROCI I POSLJEDICE INFLACIJE NA GOSPODARSTVO EUROPSKE UNIJE
Velika gospodarska kriza 2008. godine u Europi dio je svjetske financijske krize koja je
nastala u Americi u ljeto 2007. godine krizom tržišta nekretnina. Uzrok krize bio je nagli pad
cijena nekretnina koje su prije toga rasle uz pomoć relativno lakih načina uzimanja kredita s
niskim kamatnim stopama s mogućnošću promjena. Kada su te kamatne stope narasle, dužnici
ih više nisu mogli vraćati i kriza je poprimila globalne razmjere.
Kriza se proširila svijetom i dovela do problema u europskim bankama.
46
Tako je Njemačka morala spašavati svoju Hypo Real Estate holding kompaniju. Britanci su
dokapitalizirali velike banke kao što su Royal Bank of Scotland, HBOS, Barclays, Francuzi
BNP i Societe Generale i Nizozemci ING. To je vodilo rastu kamatnih stopa i manjoj ponudi
povoljnih kredita, odnosno novca, što izravno utječe na manju osnovnu potrošnju i investicije.
Prodaja, osobito dobara koja se kupuju na kredit (automobili) drastično je padala, zalihe su
rasle, a padala je i vrijednost dionica. Da bi umanjile takav utjecaj, prvo američka središnja
banka, a zatim Europska središnja banka i sedam vodećih banaka već koncem 2008. godine
smanjuju kamatnu stopu na 3,25% (Benić, 2012, str 848)
Kriza koja je nastala 2007. godine stvarana je desetljećima u prvom redu velikim promjenama
u udjelima rada i kapitala u korist kapitala. Posljedica toga bila je prevelika razlika između
ponude i potražnje koju su ljudi rješavali kreditima, a to više nisu mogli kada su počeli živjeti
izvan svojih mogućnosti.
Europska dužnička kriza od 2010. godine do danas sve je veća i prijeti slomom kako
Europske monetarne unije tako i nekih zemalja kao što su Grčka, Portugal, Španjolska i
Italija. Ona sa sobom donosi ekonomske probleme kao što su porast nezaposlenosti i pad
BDP-a.
Koncem 2010. dug Grčke iznosio je 340 mld eura, Irske 144,5 mld eura, koncem 2011. dug
Španjolske iznosio je 735 mld eura, Portugala 490 mld dolara, dok je u siječnju 2012. dug
Italije bio 1935 mld eura ili 120 % GDP, iako bi propisani najviši dug u eurozoni mogao biti
60% GDP-a. (Benić, 2012, str. 849)
Oporavak gospodarstva u Europskoj uniji sporiji je od oporavka američkog gospodarstva jer
je financijski sustav Europske unije veći i riskantniji od američkog. Ipak, nema razloga za
veliki optimizam jer kriza u Europi nije samo ekonomska, već je i socijalna i politička. Zemlje
u Europskoj uniji razlikuju se po veličini ali i po tome da li su vjerovnici ili dužnici. Kada se
spašavalo Grčku od bankrota produbio se jaz između zemalja sa visokim i sa niskim BDP-om,
pa je solidarnost između zemalja sve više upitna.(Benić, 2012., str.849.)
47
5.2. POSLJEDICE INFLACIJE U NOVIM ČLANICAMA EU KOJE SU ČLANICE
EUROZONE
Da bi se ublažile posljedice inflacije u eurozoni, brine se Europska centralna banka koja
svojim potezima pokušava potaknuti gospodarstvo i smanjiti nezaposlenost. Zato je
najnovija monetarna politika ECB-a da smanji kamate kako bi inflacija u eurozoni pala. Isto
tako ECB želi pojačati aktiviranje vrijednosnih papira poduprtih imovinom. To su mjere koje
ECB može poduzeti za oporavak eurozone , ali nacionalne vlade moraju nastaviti sa
strukturnim reformama i provođenjem planova za stvaranje čvršće monetarne unije. (seebiz,
2013.)
5.2.1. POSLJEDICE INFLACIJE U SLOVENIJI
Slovenija je postala članica eurozone 2007. godine.
Kada se promatra razdoblje od 2001. do 2012. godine u Sloveniji, prema statističkim
podacima na Eurostatu inflacija potrošačkih cijena kretala se od 0,9% do 8,6%. Kada je
Slovenija 2004. godine ušla u Europsku uniju inflacija potrošačkih cijena se ustalila do 2008.
godine kada je naglo porasla.
Slovenija je bila jedna od najbolje pripremljenih zemalja kandidatkinja za članstvo u EU.
Međutim, 2012. godine stanje se promijenilo.
Problemi Slovenije nakon inflacije su više cijene, manja konkurentnost države i skoro
nepostojeći gospodarski rast. Slovenija ima problem s izvozom zbog relativne zatvorenosti
slovenskog tržišta za strane ulagače. Premalo je proizvoda visoke tehnologije. Smanjenje
izvoza odražava se i na tržište rada pa je i stopa zaposlenosti, iako manja od one u eurozoni,
ipak dvostruko veća od one 2008. godine.
Slovenija pokušava uvesti oštar program štednje kako bi stabilizirala svoje gospodarstvo.
Smanjuju se plaće u javnom sektoru i predviđa ušteda koja će, kako se nadaju u slovenskoj
Vladi, smanjiti proračunski deficit na predviđenih 3 %.
Najveći problem u slovenskoj krizi je taj što je najvažnija banka u zemlji, Nova ljubljanska
banka, u većinskom vlasništvu države, a i ona i druge slovenske banke opskrbljene su niskom
razinom vlastitog kapitala.
48
U 2012. godini inflacija u Sloveniji je iznosila 2,8%. Najviše su porasle cijene alkoholnih pića
i duhana. Cijene odjeće i obuće su pale. (SEEbiz, 2013.)
5.2.2. POSLJEDICE INFLACIJE U SLOVAČKOJ
Slovačka je postala članicom eurozone 2009. godine.
Prema podacima s Eurostata, ako se promatra razdoblje od 2001. do 2012. godine u
Slovačkoj, može se primjetiti da se inflacija kretala od 0,7 % 2010. godine do 8,4 % 2003.
godine. U Slovačkoj nije bilo duljih razdoblja smanjene ili povećane inflacije, uvijek su to
kratka razdoblja od najviše dvije godine.
Iako je Narodna Banka Slovačke sebi kao glavni cilj zadala cjenovnu stabilnost, inflacija je u
Slovačkoj stalno fluktuirala sve do 2007. godine. To se događalo zbog prilagođavanja
administrativnih cijena i promjene indirektnih poreza. Godine 2007. inflacija je padala najviše
zbog pada cijena energije, da bi 2008. godine počela rasti najviše zbog rasta cijena hrane,
energije i usluga, koje su rasle na globalnoj razini.
Međutim, 2012. godine usprkos krizi Slovačka bilježi rast proizvodnje od 10,8%, a na
europskoj razini to je 2,5% iznad prosjeka. Kao pozitivan faktor ističe se i to što je Slovačka
već dosegla skoro 70 % europskog prosjeka u životnom standardu. Stopa nezaposlenosti
smanjena je na 14 %, ali to nije malo uzme li se u obzir da u istočnim regijama iznosi 30 %.
(ECB, izvješće o konvergenciji, 2008., str. 50.)
Premijer je istaknuo da želi smanjiti javni deficit i da će povositi stopu poreza na dobit i porez
bogatih građana. Povisit će se i porezi za banke i doći će do promjena u sistemu.
5.2.3. POSLJEDICE INFLACIJE U ESTONIJI
Estonija je ušla u eurozonu 2011. godine
Prema podacima s Eurostata u razdoblju od 2001. do 2012. godine inflacija u Estoniji kretala
se od 0,2 % 2009. godine do 10,6 % 2008. godine. Inflacija je padala od 2001. do
2003.godine, a zatim je rasla sve do 2008. godine. 2009. godine je naglo pala, a nakon toga
fluktuira.
49
Inflacija je počela rasti u 2004. godini kao posljedica povećanja administrativnih cijena, a to
povećanje je povezano s ulaskom Estonije u EU. Rasle su i cijene energije i povećavale se
plaće i cijene nekretnina. U 2008. godini inflacija je nastavila rasti, najviše zbog rasta cijena
roba i mjera prilagođavanja poreza i spore prilagodbe plaća ekonomskom okruženju. Inflacija
se rapidno smanjila 2009. godine, iako je ekonomija bila u recesiji.(ECB, izvješće o
konvergenciji, 2010., str. 42.)
Vlada Estonije 2003. godine se monetarnom politikom počela boriti protiv inflacije, a ta je
borba postala glavni cilj i Estonskoj Centralnoj Banci. Fiskalnom politikom liberaliziralo se
tržište proizvoda.
Predviđanja za 2013. godinu su da će Estonija biti najbrže rastuća ekonomija u eurozoni i da
će BDP rasti.
5.2.4. POSLJEDICE INFLACIJE U MALTI
Malta je postala članica eurozone 2008. godine.
Od 2001. do 2012. godine, prema podacima s Eurostata, inflacija u Malti se kretala od 0,7%
2007. godine do 4,7 % 2008. godine. Inflacija je u Malti stalno varirala i ne postoji duži
vremenski period rasta ili pada inflacije.
Na početku promatranog razdoblja inflacija u Malti bile je relativno niska. Početkom 2004.
godine došlo je do povećanja inflacije zbog promjene stope PDV-a kao i zbog prilagođavanja
cijena energenata svjetskim cijenama. Od 2001. godine BDP raste, i podiže cijene proizvoda i
usluga koji su jako važni za gospodarstvo Malte (turizam i elektronika). Zbog rasta BDP-a
došlo je do otpuštanja radnika i stagnacije u farmaceutskoj industriji.
Promatrajući spomenuto razdoblje, inflacija u Malti bila je relativno stabilna i kretala se
između 2 i 3% od 1999. godine do 2006. godine. Razlog stabilnosti inflacije je posljedica
važnih političkih odlukakao što je stabiliziranje tečaja na istoj razini još od nezavisnosti Malte
1964. godine. Fiskalna politika podržava stabilnost cijena. (ECB, izvješće o konvergenciji
2007., str. 49.)
Promatrajući proizvodnju vidi se da je njezin rast bio usporen od 2001. godine, sa dvije
godine stagnacije. Do te stagnacije je došlo zbog rasta konkurentnih tržišta. Postupni
50
oporavak ekonomije počinje u 2005. godini i nastavlja se u 2006. godini, a inflacija 2007.
godine pada zahvaljujući borbi protiv povećanja cijena energenata koja je prilično utjecala na
inflaciju u Malti. (J.Debello, 2013.)
Najveći rizik da inflacija u Malti naraste povezan je s mogućim porastom cijena energije na
svjetskoj razini, kao i mogućnost povećanja konkurencije na nekim tržištima bitnim za Maltu,
kao što je tržište maloprodaje hrane i avioindustrije. Javni sektor mora se i dalje regulirati i
administrativno procesuirati.
U bodućnosti za Maltu je važno da nastvai podipirati fiskalnu stabilnost, a za javni i privatni
sektor da zadrži umjerene plaće, da ulaže u rast radničke produktivnosti i da ostane
konkurentna na njoj bitnim tržištima i da ulaže u rast radničke produktivnosti.
5.2.5. POSLJEDICE INFLACIJE U CIPRU
Cipar je ušao u eurozonu 2008. godine.
Prema podacima s Eurostata, u Cipru se od 2001. do 2012. godine inflacija kretala od 0,2%
2009. godine do 4,4% 2008. godine. Od 2001. do 2003. godine inflacija se podizala, 2004.
godine je pala, zatim se opet podizala do 2008. godine, a nakon toga je nestalna.
Promatrajući spomenuto razdoblje inflacija u Cipru bila je konstantna, sa kraćim periodima
nešto više inflacije, najviše zbog velikog povećanja cijena hrane i energije, kao i EU
usklađivanja koji se odnose na povećanja trošarina na energente i povećanje PDV-a sa 10%
na 15% u periodu 2002-2003. godine. (ECB, Izvješće o konvergenciji, 2007., str., 33.)
Dugoročna inflacijska postignuća odražavaju političke odluke od kojih je najznačajnija
dugoročno stabiliziranje tečaja koje datira još od 1960. godine. Od 1992. godine ciparska
funta je vezana za ECU, a kasnije za euro. Relativno održavanje razine inflacije podržano je
liberalizacijom proizvodnog tržišta.
Postotak nezaposlenosti bio je relativno nizak, do podizanja 2002. godine, a tržište radne
snage relativno prilagodljivo. Veliki rast plaća bio je 2002. i 2003. godine, naročito u javnom
sektoru. U slijedeće 2 godine plaće padaju prateći umjereno povećanje troškova radne snage.
Uvozne cijene bile su fluktuirajuće, a podigle su se 2003. godine kao odgovor na više cijene
nafte.(ECB, izvješće o konvergenciji, 2007., str. 33).
51
Rizik povećanja inflacije u Cipru povezan je s europskim usklađivanjem koje se odnosi na
povećanje BDP-a određenih roba i usluga, što bi dovelo do povećanja inflacije za 1 postotni
bod. To bi u budućnosti moglo dovesti do rasta inflacije, nepovoljnog rasta cijena nafte i rasta
plaća. Daljnji rizici su povezani sa liberalizacijom sektora kao što su telekomunikacije i
energenti, obuzdavanje plaća u javnom sektoru kao i moguće slabljenje međunarodne
potražnje naročito na turizam. (ECB, Izvješće o konvergenciji., 2007., str.33.)
Za Cipar je najvažnije da nastavi fiskalno jačanje, kao i da održava umjerene plaće, naročito u
javnom sektoru. To bi dovelo do rasta produktivnosti, boljih uvjeta tržišta rada i razvoja
konkurentnosti. Važno je da i Cipar nastavi sa strukturnim reformama proizvodnje i tržišta
radne snage.
5.3. POSLJEDICE INFLACIJE U NOVIM ČLANICAMA EU KOJE NISU ČLANICE
EUROZONE
Monetarnu politiku u novim članicama koje nisu članice eurozone vode njihove nacionalne
banke, a protiv inflacije bore se zajedno s vladama tih država. Međutim, svaka od tih novih
članica EU teži tome da što prije uđe u eurozonu, a prva od njih to će napraviti Latvija.
Ulazak u eurozonu bitan je zbog nekoliko aspekata: pokazuje da se eurozona širi, dokazuje
kako je zemlja koja je bila najjače pogođena krizom od svih europskih zemalja u razdoblju
od nekoliko godina i izašla iz krlze i uspjela ispuniti kriterije ulaska u eurozonu, što svim
novim članicama pokazuje kako je ulazak u eurozonu ostvariv.
5.3.1. POSLJEDICE INFLACIJE U POLJSKOJ
Inflacija u Poljskoj u 2012. godini iznosila je 3,7% prema statističkim podacima s Eurostata,
što je iznad referentne vrijednosti od 3,1 % po kriteriju cjenovne stabilnosti.
Ukoliko gledamo period od 2001. do 2012. godine , najviša inflacija bila je 2001. godine, a
najniža 2003. godine. 2004. godine došlo je do porasta inflacije zbog ulaska Poljske u
Europsku Uniju. 2005. i 2006. godine inflacija se smanjila, a zatim cu cijene ponovno počele
rasti kao rezultat rasta cijene hrane, viših administrativnih cijena i porasta plaća. Inflacija je
2008. godine prešla 4 %, a razlog tome je rast troškova radne snage, promjene u
administrativnim cijenama i globalni rast cijena hrane i energije. 2009. godine inflacija se
52
ustalila ali je 2010. godine pala zbog sporijeg rasta uvoznih cijena. 2011. godine inflacija je
porasla najviše zbog podizanja stope PDV-a.(ECB, izvješće o konvergenciji, 2012., str. 159.)
Inflacija u Poljskoj 2012. godine je nešto niža od one u 2011. godini najviše zbog stroge
fiskalne i monetarne politike koju poljska Vlada provodi zajedno s Poljskom Centralnom
bankom, a zajednički cilj im je smanje stope inflacije.
5.3.2. POSLJEDICE INFLACIJE U MAĐARSKOJ
U Mađarskoj je inflacija 2012. godine iznosila 5,7 % što je iznad referentne vrijednosti od
3,1% po kriteriju cjenovne stabilnosti. Ukoliko se promatra period od 2001. Do 2012. godine,
inflacija se u Mađarskoj kretala od 3,5 % u 2005. godini do 9,1 % u 2001. godini, prema
podacima s Eurostata.
Česte promjene administrativnih cijena i indirektnih poreza odigrale su ključnu ulogu u
oscilacijama inflacije u spomenutom desetljeću. Mađarska je doživjela gospodarski rast koji
je trajao od početka stoljeća pa sve do 2006. godine. Za to je najviše bila zaslužna fiskalna
politika. Prateći politiku uspješne fiskalne konsolidacije, od sredine 2006. godine, fiskalna
politika je utjecala na inflaciju velikim povećanjem administrativnih cijena i indirektnih
poreza. Nakon toga je došlo do velikog ekonomskog pada koji je kulminirao recesijom 2009.
godine. Realni BDP je naglo pao 2007. i 2008. godine. (ECB, izvješće o konvergenciji, 2012.,
str. 139.)
Mađarska je 2008. godine morala prihvatiti kredite Međunarodnog monetarnog fonda kako bi
spriječila bankrot. Krediti su iznosili ukupno 20 milijardi dolara, a vraćanje je otežano zbog
previsokih kamata. Mađarska forinta 2008. godine je gubila na vrijednosti, a istovremeno
Mađarska je morala za svoje državne obveznice plaćati sve veće kamata.
Mađarska se počela polako oporavljati 2010. godine, a 2011. godine inflacija je iznosila 3,9
%. Cijene hrane su pale a Vlada je pokušala obuzdati inflaciju specijalnim porezima koji su
bili usmjereni na određene sektore (energetski, telekomunikacijski, maloprodajni sektor).
Inflacija je 2012. godine opet porasla zbog Vladine mjere povećanja minimalnih plaća za 18
%, povećanja indirektnih poreza i porasta cijena hrane. (ECB, izvješće o konvergenciji, 2012.,
str 139.)
53
Mađarska vlada pokušava smanjiti inflaciju uvođenjem novih poreza. Već su uveli poreze na
banke, telekomunikacije i nezdravu hranu, a priprema se i porez na infrastrukturu – plaćala bi
se naknada za korištenje vodovodne, telekomunikacijske, odvodne i energetske infrastrukture,
bez obzira u čijem je vlasništvu.
5.3.3. POSLJEDICE INFLACIJE U ČEŠKOJ
Ako promatramo period od 2001. do 2012. godine, prema podacima s Eurostata, može se
primjetiti da je inflacija u Češkoj varirala od -0,1 % 2003. godine do 6,3 % 2008. godine.
Inflacija je padala od 2001. godine do 2003. godine, zatim je došlo do rasta sve do 2009.
godine kada je naglo pala da bi iza toga rasla nešto slabijim intenzitetom.
Između 2003. i 2007. godine makroekonomske aktivnosti dovele su do rasta ekonomije,
međutim 2008. godine češka ekonomija je počela usporavati i 2009. je ušla u recesiju kao
rezultat kolapsa svjetske razmjene. Od 2010. godine inflacija raste kao posljedica rasta cijena
hrane i energije kao i zbog rasta administrativnih cijena (proizvodi vezani uz kućanstvo i
lijekovi i medicinska pomagala). (ECB, izvješće o konvergenciji, 2012., str. 83.)
Da bi Češka izašla iz krize i smanjila deficit javnih financija, Vlada je odlučila povećati
poreze i smanjiti ili ukinuti neke porezne olakšice. Povećati će se porez na dodanu vrijednost
na 15 i 21 %, ograničiti paušalno plaćanje i privremeno ukinuti gornja granica zdravstvenog
osiguranja.
Te mjere bi trebale donijeti oko milijardu eura 2013. godine, a 1,3 milijarde eura 2014.
godine. Mjere koje stupaju na snagu 2013. godine su : povećanje poreza na promet nekretnina
sa 3 na 4 %, smanjenje poreznih olakšica za „porezne rajeve“, ukidanje „zelene nafte“ tj.
subvencioniranog goriva za poljoprivrednike i ograničavanje paušalnog plaćanja poreza na
prihod za fizičke osobe. Prihodi od povećanja PDV-a i oporezivanja fizičkih osoba ići će u
državni buđet. Od 2016. godine uvesti će se jedinstvena stopa PDV-a od 17 %. (Indeks.hr,
2012.)
54
5.3.4. POSLJEDICE INFLACIJE U BUGARSKOJ
Promatrajući period od 2001. do 2012. godine u Bugarskoj, prema podacima s Eurostata, vidi
se da se inflacija kretala od 2,3 % 2003. godine do 12 % 2008. godine. Najviše je rasla od
2004. godine do 2008. godine, 2009. godine je naglo pala, a zatim ponovno poćela polako
rasti.
Ekonomska i monetarna politika odigrale su važnu ulogu u oblikovanju razvoja inflacije u
ovom desetljeću u spomenutom periodu. Proces snižavanja inflacije koji je trajao do 2003.
godine bio je povezan s važnim političkim odlukama od kojih je najvažnija politika stabilnosti
cijena koju je Vlada provodila zajedno sa Bugarskom Centralnom Bankom. Između 2004. i
2008. godine Bugarska Vlada je pokušala mjerama monetarne politike smanjiti inflaciju, ali
očekivanja su bila prevelika što je dovelo do najveće inflacije 2008. godine. Za vrijeme 2008.
godine u Bugarsku je ušao strani kapital koji je doveo do rasta domaće potražnje i investicija
koji je doveo do premale proizvodnje u odnosu na potražnju. U 2011. godini nastavio se rast
nezaposlenosti.(ECB, izvješće o konvergenciji, 2012., str.65.)
Bugarsko gospodarstvo 2012. godine realno je uvećano 0,8% što je puno slabije od 6% -7%
koliko je iznosilo prije gospodarske krize. Slabi rast gospodarstva pripisuje se slabom izvozu
u eurozonu i slaboj domaćoj potražnji. Glavni pokretač inflacije su rastuće cijene hrane i
goriva.
5.3.5. POSLJEDICE INFLACIJE U RUMUNJSKOJ
Prema podacima s Eurostata, u razdoblju od 2001. do 2012. godine u Rumunjskoj se inflacija
kretala od 3,4 % 2012. godine do 34,5 % 2001. godine. Inflacija je padala od 2001. do 2007.
godine, a nakon toga je bila nestalna. 2009. godine inflacija je usporila što je utjecalo na pad
cijena roba i smanjivanja ekonomske aktivnosti. Između 2009. i 2011. godine cijene
potrošačkih dobara su fluktuirale i na njih je najviše utjecala cijena energije i hrane koje
zajedno čine 50 % potrošačke košarice u Rumunjskoj.
Dinamika inflacije u Rumunjskoj trebala bi se promatrati kroz razdoblje kada domaća
potražnja premašuje proizvodnju između 2004. i 2008. Godine, nakon čega slijedi smanjenje
ekonomske aktivnosti u 2009. i 2010. godini, i oporavka u 2011. gdini.
55
Tržište rada reflektiralo se kroz ekonomski razvoj, pa je između 2004. i 2008. godine
nezaposlenost pala i plaće su porasle više od razine produktivnosti. Zbog toga je
nezaposlenost opet počela rasti sa 5,8 % u 2008. do 7,3 % u 2010. godini. U 2011. godini
nezaposlenost je ostala nepromijenjena, dok su se plaće snizile za 3.7 %. (ECB, izvješće o
konvergenciji, 2012., str. 177.)
MMF od Rumunjske traži da nastavi sa strukturalnim reformama, jer su zabrinuti da bi se
gospodarstvo moglo smanjiti, a rumunjski lei izgubiti na vrijednosti, što bi se negativno
odrazilo na bankarski sektor.
5.3.6. POSLJEDICE INFLACIJE U LATVIJI
Gledajući razdoblje od posljednjih deset godina, prema podacima s Eurostata, inflacija
potrošačkih cijena u Latviji bila je nestalna, krečući se od -1,2 % do čak 15,3 % . Nakon
priključenja Latvije Europskoj uniji 2004. godine, inflacija se ustalila između 6 i 7 %, sve dok
nije počela naglo rasti 2007. i 2008. godine .
Uzrok velikoj inflaciji nakon ulaska u EU bili su povećanje administrativnih cijena i
indirektnih poreza. Daljnjem rastu inflacije pridonijeli su veliki porast plaća te rast cijena
energenata i hrane, kao i veliki porast potražnje za kreditima. Za vrijeme 2005. i 2007. godine
latvijska ekonomija suočila se sa makroekonomskom neravnotežom, što je dovelo do duboke
krize 2008. godine kada je godišnja stopa inflacije iznosila 15,3 %. (ECB, izvješće o
konvergenciji, 2013., str. 45.)
Kako bi izašli iz krize, vlada Latvije poduzela je stroge mjere proračunske štednje. Otpustila
je državne službenike i smanjila plaće. To je potaknulo konkurentnost gospodarstva i njegov
oporavak.
Inflacija u 2010. godini iznosila je -1,2 % i to je značilo da je Latvija povratila svoju
konkurentnost. U 2011. godini inflacija je opet porasla, najviše zbog povećanja cijena hrane,
energenata i više stope indirektnih poreza. U 2012. godini inflacija se smanjila na 2.3 % zbog
pada cijena hrane i energenata kao i zbog smanjenja PDV-a. (Dnevnik.hr, 2013)
Ekonomska i monetarna politika su odigrali važnu ulogu u kretanju inflacije u Latviji u
posljednjem desetljeću. Cilj monetarne politike bio je usmjeren na stabilnost cijena.
56
Stanovnici Latvije nisu dijelili optimizam sa Vladom, pa su prosvjedovali zbog strogih mjera
štednje koje su im nametnute, ali kada ništa nisu uspjeli promijeniti, mnogi od njih su
napustili zemlju.
Latvija je podnijela zahtjev za pristupanje Eurozoni 2014. godine jer je ispunila svih četiri
kriterija iz Maastrichta.
5.3.7. POSLJEDICE INFLACIJE U LITVI
Prema podacima s Eurostata, Litvi je se inflacija od 2001. do 2012. godine kretala od -1.1 %
2003. godine do 11.1 % 2008. godine. Od 2001. do 2003. godine inflacija je padala, a zatim je
rasla do 2008. godine. Nakon toga je fluktuirala.
Inflacija u Litvi počela je rasti nakon 2003. godine. U sljedećim godinama rast inflacije se
nastavio i 2008. godine iznosila je 11,1%. Razlozi porasta inflacije u 2008. godini bili su više
stope indirektnih poreza, slabome utjecaju uvoznih cijena, i aprecijaciji litasa. Daljnjem rastu
inflacije pridonijeli su i rast cijene energenata i hrane te veše stope plaće. Gospodarstvo Litve
je 2009. godine doživjelo gospodarski pad. Proizvodnja je bila smanjena za 14 %. Da bi
izbjegla bankrot, Vlada je bila prisiljena povećati poreze i smanjiti potrošnju. Nezaposlenost
se povećala, desetine tisuća ljudi je iselilo iz zemlje, a životni standard je drastično pao. Na to
je najviše utjecalo povećanje cijena struje.(ECB, izvješće o konvergenciji, 2012., str. 121.)
Kada je 2009. godine kriza snažno pogodila Litvu, vlada Litve je, umjesto da zatraži
financijsku pomoć Međunarodnog monetarnog fonda preuzela odgovornost i uvela snažne
mjere štednje. Državni izdaci smanjeni su za 12 %. Tržišta su se zatvorila, pa je vlada morala
smanjiti plaće. Mjere štednje pomogle su gospodarstvu da se oporavi unutar godinu i pol
dana.(Aljazeera, 2013.)
Slijedeće godine ponovno dolazi do rasta gospodarstva. Stopa inflacije u Litvi porasla je i
2012. godine za 3,2 % i to kao rezultat povećanja cijena hrane i energije.
57
6. ZAKLJUČAK
Tema ovog diplomskog rada je „Analiza i učinci inflacije na gospodarstva novih EU članica“.
Kao što je na više mjesta u ovom radu istaknuto, inflacija se događa konstantno, ne birajući
vrijeme ni državu koju će pogoditi. Svaki puta je drugačija i po intenzitetu i po vremenu
trajanja.
Naročito teško inflacija je pogodila zemlje koje su u Europsku uniju ušle naknadno, 2004. i
2007. godine. To su većinom zemlje istočne i južne Europe, koje su većim dijelom bivše
socijalističke i gospodarski slabije razvijene zemlje. Da bi ušle u Europsku uniju morale su
ispuniti mnoge uvjete koji su bili potrebni za članstvo. Ispunjavanje tih uvjeta nije bilo lako, a
to su najčešće plaćali stanovnici srednjeg i slabijeg imovinskog stanja, smanjenjem njihovih
plaća i mirovina i povećanjem cijena hrane, stanovanja i energenata. Zbog toga ne čudi
skepticizam ljudi tih zemalja prema životu u Europskoj uniji.
Nakon ulaska u Europsku uniju čekao ih je još jedan zadatak, a to je ulazak u eurozonu , za
koji su morale ispuniti uvjete. Slovenija, Slovačka, Malta, Cipar i Estonija u tome su uspjeli
zahvaljujući dobroj monetarnoj politici nacionalnih banaka i svojih vlada. U eurozonu će
2014. godine ući i Latvija, a sve ostale nove članice EU također teže ulasku u eurozonu.
Ekonomska kriza dogodila se 2008. godine. To je bio novi udarac za one zemlje koje su tek
ušle u uniju i još uvijek se prilagođavale novim zakonima i načinu života.
Tijekom vremena, uz pomoć različitih mjera borbe protiv recesije zemlje unije su, neke više a
neke manje uspješno, izlazile iz recesije. Inflacija se smanjila i može se držati pod kontrolom
uz pomoć ekonomskih politika koje vlade pojedinih zemalja donose svaka za svoju zemlju.
Neke su zemlje iz recesije izašle strogom ekonomskom politikom, neke jačanjem
gospodarstva, izvoza, turizma i ostalih grana gospodarstva, neke su pametno iskoristile
europske fondove. Neke, koje nisu mogle drugačije, zatražile su financijsku pomoć MMF-a i
Europske Centralne Banke.
Hrvatska je 1. 7. 2013. godine postala 28. članica Europske Unije. Od dana podnošenja
zahtjeva za članstvo u Europsku Uniju 2003. godine do 2013. godine prošlo je puno vremena
u kojem je Hrvatska morala ispuniti svoje uvjete za ulazak u uniju, prilagoditi zakone i
propise.
58
Godina 2013. u kojoj Hrvatska ulazi u Europsku Uniju jedna je od gospodarski najlošijih do
sada, jer će ove godine gospodarski rast iznositi 0%. Bez obzira na crne prognoze, treba biti
optimističan i vjerovati da će i ova kriza ubrzo proći uz veliko zalaganje, rad i mjere
monetarne politike koje će dati konkretne rezultate.
59
LITERATURA
I.KNJIGE
1.Babić M., Ekonomija-uvod u analizu i politiku, 2009., Novi informator d.o.o.
2.Benić Đ., Osnove ekonomije, 1993., Školska knjiga, Zagreb
3.Benić Đ., Uvod u ekonomiju, 2011., Školska knjiga, Zagreb
4.Bilas V., Proširenje EU i sudjelovanje novih članica u tečajnom mehanizmu 2, 2005,
Ekonomski fakultet Sveučilište u Rijeci
5.Kandžija V., Cvečić I., Ekonomika i politika Europske Unije, 2010., Ekonomski fakultet
Sveučilište u Rijeci
6.Perišin I., Šokman A., Lovrinović I., Monetarna politika, 2001., Sveučilište u Rijeci,
Fakultet ekonomije i turizma „Dr. Mijo Mirković“, Pula
7.Samuelson P., Nordhaus W., Ekonomija, 2007., MATE d.o.o.
II. ČLANCI
1. Benić Đ., Ekonomska kriza u Europi, 2012., Odjel za ekonomiju i poslovnu ekonomiju
Sveučilište u Dubrovniku
2. Faulend M., Lončarek D., Curavić I., Šabić A., 2005., Kriterij EU s posebnim naglaskom
na ekonomske kriterije konvergencije-gdje je Hrvatska?, Hrvatska Narodna Banka
3. Funda J., Lukinić G., Lubaj I., 2007., Ocjena Balassa-Samuelsonova učinka u Hrvatskoj,
4. Kersan Škabić I., Mihaljević A., 2010., Nove zemlje članice EU i EMU-konvergencija i
financijska kriza, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli
5. Podgornik B., Treba li se Hrvatska ugledati na Latviju, 2013., Novi list
6. Malešević Perović I., Financijska teorija i praksa, 2008., Ekonomski fakultet u Splitu
7. Verbič M., Income, employment and distribution effect of inflation, 2000., University of
Maribor
60
6.Izvješće o konvergenciji, 2007., ECB
7.Izvješče o konvergenciji, 2008., ECB
8. Izvješće o konvergenciji, 2010., ECB
9.Izvješće o konvergenciji, 2012., ECB
III. INTERNET IZVORI
1.Boris Jakšić, 2012., Kriza razotkriva naličje poljskog ekonomskog čuda, Politika novine i
magazini d.o.o., Beograd, 23.4.2013., http://www.politika.rs/rubrike/Svet/Kriza-razotkriva-
nalicje-poljskog-ekonomskog-cuda.lt.html
2. Zoran Arbutina, 2012., Slovenija – od uzornog učenika do zemlje problema, Deutsche
Wellw, Njemačka, 19.4.2013., http://www.dw.de/slovenija-od-uzornog-u%C4%8Denika-do-
zemlje-problema/a-16083703
3. Agencija Aljazeera, 2012., Slovačka ukida jedinstvenu poreznu stopu, Aljazeera,
15.4.2013., http://balkans.aljazeera.net/vijesti/slovacka-ukida-jedinstvenu-poreznu-stopu
4. Joško Tomasović, 2012., Kako je Slovačka postala europsko ekonomsko čudo, tportal,
Zagreb, 28.3.2013., http://www.tportal.hr/vijesti/svijet/206848/Kako-je-Slovacka-postala-
europsko-ekonomsko-cudo.html
5. Advance.hr, 2012., MMF vrši pritisak na Rumunjske vlasti pred izbore – pozivaju na
privatizaciju državnih poduzeća koja igraju veliku ulogu u ekonomiji zemlje, advance.hr,
Zagreb, 5.4.2013., http://www.advance.hr/vijesti/mmf-vrsi-pritisak-na-rumunjske-vlasti-pred-
izbore-pozivaju-na-privatizaciju-drzavnih-poduzeca-koja-igraju-veliku-ulogu-u-ekonomiji-
zemlje/
6. Business.hr, 2013., Prijelazna bugarska vlada snizila očekivanja – gospodarstvo će rasti
između 1 i 1,5 posto, Business.hr, Zagreb, 27.3.2013.,
http://www.business.hr/ekonomija/prijelazna-bugarska-vlada-snizila-ocekivanja-
gospodarstvo-ce-rasti-izmedju-1-i-1-5-posto
61
7. Marina Martinović, 2013., Bugarska – najsiromašnija zemlja EU, Deutsche Welle,
Njemačka, 17.3.2013., http://www.dw.de/bugarska-najsiroma%C5%A1nija-zemlja-europske-
unije/a-16616370
8. Christoph Kersting i Anto Janković, 2012., Estonija – gospodarsko čudo koje stanovnici
napuštaju, Deutsche Welle, Njemačka, 18.3.2013., http://www.dw.de/estonija-gospodarsko-
%C4%8Dudo-koje-napu%C5%A1taju-stanovnici/a-16311051
9. Bisera Fabrio, 2013., Kako smo izašli iz krize: rekli su da dignemo javni dug. Nismo ih
poslušali, Jutarnji list, Zagreb, 20.4.2013., http://www.jutarnji.hr/estonski-premijer-andrus-
ansip--preporucili-su-nam-da-dignemo-javni-dug--ali--nismo-ih-htjeli-poslusati/1094420/
10. Source.ba, 2012., Češka ekonomija bi mogla skliznuti u recesiju, source d.o.o., BIH,
5.3.2013., http://www.source.ba/clanak/797188378474/
11. Index.hr, 2012., Češka na pragu recesije: prognoza rasta srezana, a pravi problemi tek
slijede, index.hr, Zagreb, 25.2.2013., http://www.index.hr/vijesti/clanak/ceska-na-pragu-
recesije-prognoza-rasta-srezana-a-pravi-problemi-tek-slijede/596734.aspx?mobile=false
12. EU4journalists, 2012., Europska središnja banka, European Journalism Centre, EU,
21.3.2013., http://www.eu4journalists.eu/index.php/dossiers/croatian/C23/23/
13. Dragana Markanović, 2011., Europska središnja banka, Entereurope, EU, 10.4.2013.,
http://www.entereurope.hr/page.aspx?PageID=41
14. Business.hr, 2012., Bugarska odustaje od eura?, Business.hr, Zagreb, 1.4.2013.,
http://www.business.hr/ekonomija/rumunjska-odustaje-od-eura
15. Banka.hr, 2010., Češka: ubrzavanje inflacije i nezaposlenosti u prosincu, Banka magazin,
Zagreb, 10.4.2013.,
http://www.banka.hr/Default.aspx?PrintDetail=PrintD&tabid=102&mid=480&dnnprintmode
=true&SkinSrc=%5BG%5DSkins/_default/No+Skin&ContainerSrc=%5BG%5DContainers/_
default/No+Container&View=Details&ItemID=56755
16. Business.hr, 2012., Mađarskoj prijeti inflacija od 5,7 %, Business.hr, Zagreb, 5.4.2013.,
http://www.business.hr/ekonomija/madjarskoj-prijeti-inflacija-od-5-7-posto
62
17. Linas Galvel, 2008., Litva, Deloitte Litva, Vilnius, 6.4.2013.,
http://www.deloitte.com/assets/Dcom-Shared%20Assets/Documents/hr_Country_snapshots-
hr.pdf
18. Martins Zutis, 2008., Latvija, Deloitte Latvija, Riga, 6.4.2013.,
http://www.deloitte.com/assets/Dcom-Shared%20Assets/Documents/hr_Country_snapshots-
hr.pdf
19. Suvremena.hr, 2008., Slovačka: inflacija u veljači 3,4 %, Bankamagazin, Zagreb,
15.4.2013., http://www.suvremena.hr/6629.aspx
20. James Debello, 2013., Malta's and euroarea annual inflation at 1,8 %, Maltatoday,
6.5.2013., http://www.maltatoday.com.mt/en/businessdetails/business/businessnews/Malta-s-
and-euro-area-annual-inflation-at-1-8-20130315
21. Dnevnik.hr, 2013., Cipar treba razviti gospodarstvo na novim osnovama, Dnevnik.hr,
Zagreb, 1.5.2013., http://dnevnik.hr/vijesti/svijet/cipar-treba-razviti-gospodarstvo-na-novim-
osnovama---279917.html
22. Malj.net, 2012., Slovenija u skupini zemalja s najvećim padom standarda, seebiz.eu,
26.4.2013.,
http://www.malj.net/index.php?option=com_content&view=article&id=729:slovenija-u-
skupini-zemalja-s-najveim-padom-standarda-&catid=3:europa-i-svijet&Itemid=4
23. Banka.hr, 2013., MMF: milijardu eura za Cipar, Banka.hr, Zagreb, 1.4.2013.,
http://www.banka.hr/svijet/mmf-milijardu-eura-za-cipar
24. Monika Griebeler i Snježana Kobešćak, 2013., Grybauskaite: Mi već zapravo imamo
euro, Deutsche Welle. Njemačka, 6.4.2013., http://www.dw.de/grybauskaite-mi-ve%C4%87-
zapravo-imamo-euro/a-16661863
25. Presscut, 2011., Sloveniji prijeti stagflacija, Finance.si, Ljubljana, 22.4.2013.,
http://limun.hr/main.aspx?id=752088
26. Andreas Meyer-Feist i Anto Janković, 2012., Gura li Orban Mađarsku u bankrot,
Deutsche Welle, Njemačka, 22.4.2013., http://www.dw.de/gura-li-orban-ma%C4%91arsku-u-
bankrot/a-15644404
63
27. Aljazeera, 2012., Opozicija pobijedila na izborima u Litvaniji, Aljazeera, 5.5.2013.,
http://balkans.aljazeera.net/vijesti/opozicija-pobijedila-na-izborima-u-litvaniji
28. Business.hr, 2013., Latvija podnijela službeni zahtjev za ulazak u eurozonu 2014.,
Business.hr, 5.5.2013., http://www.business.hr/dogadjaji/latvija-podnijela-sluzbeni-zahtjev-
za-ulazak-u-eurozonu-2014
29. Aljazeera, 2012., Češka vlada usvojila povećanje PDV-a, Aljazeera, 5.5.2013.,
http://balkans.aljazeera.net/vijesti/ceska-vlada-usvojila-povecanje-pdv
30. Marko Biočina, 2012., Mađarska vlada rasprodaje udjele u tvrtkama, pa i 21,2 % MOL-a,
Večernji.hr, Zagreb, 5.5.2013., http://www.vecernji.hr/biznis/madarska-vlada-rasprodaje-
udjele-tvrtkama-21-2-posto-mol-a-clanak-480501
31. Wikipedia, 2013., http://hr.wikipedia.org/wiki/Inflacija
32.Eurostat,2013,http://epp.eurostat.ec.europa.eu/tgm/table.do?tab=table&init=1&plugin=1&langua
ge=en&pcode=tec00118
33.Seebiz, 2013, http://www.seebiz.eu/inflacija-u-sloveniji-u-sijecnju-dosegla-24-posto/ar-56555/
34.Odjel za promociju trgovine i ulaganja, 2013, www.mg.gov.pol
35.Euractiv, 2012., http://www.euractiv.rs/eu-prioriteti/4667-bugarska-mali-napredak-u-apsorbovanju-
sredstava-eu
36.Tin Bašić, 2013, Mađarska središnja banka davat će beskamatne kredite, Poslovni dnevnik,
19.7.2013., http://www.poslovni.hr/trzista/maarska-sredisnja-banka-davat-ce-beskamatne-kredite-
236727
37.Index.hr, 2013., http://www.index.hr/vijesti/clanak/ceska-nece-uvesti-euro-prije-2019/680536.aspx
38.Business.hr, 2013., http://www.business.hr/kompanije/transgaz-prva-u-nizu-kompanija-koje-ce-
rumunjska-vlada-dijelom-privatizirati
39.Crionline, 2013., http://croatian.cri.cn/348/2013/06/06/141s65901.htm
40.Hanfa.hr,2012.,http://www.ripe.hanfa.hr/hr/vijesti/narodna-banka-litve-objavila-
priopcenje-o-stanju-nacionalnog-gospodarstva/
41.Seebiz.eu, 2013., http://www.seebiz.eu/tusk-poljska-prije-ulaska-u-eurozonu-mora-
promijeniti-ustav/ar-67775/
64
POPIS TABLICA
Redni broj Naslov tablica Stranica
1 Inflacija i ekonomski rast 1
2 Godišnja prosječna stopa
inflacije novih zemalja
članica EU članica eurozone
u razdoblju od 2001. do
2011. godine u %(HICP-
potrošačke cijene)
28
3 Godišnja prosječna stopa
inflacije novih zemalja
članica EU koje nisu članice
eurozone u razdoblju od
2001. do 2011. godine u
%(HICP-potrošačke cijene)
29
65
POPIS GRAFIKONA
Redni broj Naslov grafikona Stranica
1 Phillipsova krivulja 11
2 Prosječna stopa promjene
inflacije u proizvođačkim
cijenama(PPI), prosječna
stopa promjene inflacije u
potrošačkim cijenama(HICP)
i promjene BDP-a i
nezaposlenosti u Sloveniji u
% od 2001. do 2011. godine
31
3 Prosječna stopa promjene
inflacije u proizvođačkim
cijenama(PPI), prosječna
stopa promjene inflacije u
potrošačkim cijenama(HICP)
i promjene BDP-a i
nezaposlenosti u Slovačkoj u
% od 2004. do 2011. godine
32
4 Prosječna stopa promjene
inflacije u proizvođačkim
cijenama(PPI), prosječna
stopa promjene inflacije u
potrošačkim cijenama(HICP)
i promjene BDP-a i
nezaposlenosti u Estoniji u %
od 2001. do 2011. godine
33
5 Prosječna stopa promjene
inflacije u proizvođačkim
cijenama(PPI), prosječna
stopa promjene inflacije u
potrošačkim cijenama(HICP)
i promjene BDP-a i
34
66
nezaposlenosti u Malti u %
od 2005. do 2011. godine
6 Prosječna stopa promjene
inflacije u proizvođačkim
cijenama(PPI), prosječna
stopa promjene inflacije u
potrošačkim cijenama(HICP)
i promjene BDP-a i
nezaposlenosti u Cipru u %
od 2001. do 2011. godine
35
7 Prosječna stopa promjene
inflacije u proizvođačkim
cijenama(PPI), prosječna
stopa promjene inflacije u
potrošačkim cijenama(HICP)
i promjene BDP-a i
nezaposlenosti u Poljskoj u %
od 2001. do 2011. godine
37
8 Prosječna stopa promjene
inflacije u proizvođačkim
cijenama(PPI), prosječna
stopa promjene inflacije u
potrošačkim cijenama(HICP)
i promjene BDP-a i
nezaposlenosti u Mađarskoj u
% od 2001. do 2011. godine
38
9 Prosječna stopa promjene
inflacije u proizvođačkim
cijenama(PPI), prosječna
stopa promjene inflacije u
potrošačkim cijenama(HICP)
i promjene BDP-a i
nezaposlenosti u Češkoj u %
39
67
od 2001. do 2011. godine
10 Prosječna stopa promjene
inflacije u proizvođačkim
cijenama(PPI), prosječna
stopa promjene inflacije u
potrošačkim cijenama(HICP)
i promjene BDP-a i
nezaposlenosti u Bugarskoj u
% od 2001. do 2011. godine
40
11 Prosječna stopa promjene
inflacije u proizvođačkim
cijenama(PPI), prosječna
stopa promjene inflacije u
potrošačkim cijenama(HICP)
i promjene BDP-a i
nezaposlenosti u Rumunjskoj
u % od 2001. do 2011.
godine
41
12 Prosječna stopa promjene
inflacije u proizvođačkim
cijenama(PPI), prosječna
stopa promjene inflacije u
potrošačkim cijenama(HICP)
i promjene BDP-a i
nezaposlenosti u Latviji u %
od 2001. do 2011. godine
42
13 Prosječna stopa promjene
inflacije u proizvođačkim
cijenama(PPI), prosječna
stopa promjene inflacije u
potrošačkim cijenama(HICP)
i promjene BDP-a i
nezaposlenosti u Litvi u % od
44
68
2001. do 2011. godine
IZJAVA
kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom ANALIZA I UČINCI INFLACIJE NA
GOSPODARSTVA NOVIH EU ČLANICA izradio samostalno pod voditeljstvom prof. dr.
sc. Andreja Kumara, a pri izradi diplomskog rada pomagao mi je i asistent Vinko Zaninović.
U radu sam primijenio metodologiju znanstvenoistraživačkog rada i koristio literaturu koja je
navedena na kraju diplomskog rada. Tuđe spoznaje, stavove, zaključke, teorije i zakonitosti
koje sam izravno ili parafrazirajući naveo u diplomskom radu na uobičajen, standardan način
citirao sam i povezao s fusnotama s korištenim bibliografskim jedinicama. Rad je pisan u
duhu hrvatskog jezika.
Suglasan sam s objavom diplomskog rada na službenim stranicama Fakulteta.
Student
Marko Lacković
Recommended