View
22
Download
0
Category
Preview:
Citation preview
Predlog praktične politike
u oblasti zdravlja mladih
Krovna organizacija mladih Srbije
Mart, 2013. godine
Predlog praktične politike u oblasti zdravlja mladih
Krovna organizacija mladih Srbije
2
Autori
Milena Stošić
Snežana Zarev
Aleksandra Milovanov
Jelena Milanović
Nikola Dunjić
Milica JevĎević
Tamara Marković
Specifičan doprinos
Ivan Topalović
Boris Radaković
Jovana Panović
Jana Vlajković
Marija Mitić
Emil Balavac
Profesor Predrag Đurić
Koordinatorka projekta i urednica
Tamara Marković
Članovi Radne grupe za zdravlje mladih
Aleksandra Ivanović, Savez samostalnih sindikata Srbije
Boris Radaković, SDPS
Marija Mitić, Volonterski centar Niš
Jovana Panović, Omladina JAZAS-a Jugozapadne Srbije
Jelena Milanović, Omladina JAZAS-a Kragujevac
Aleksandra Milovanov, Omladina JAZAS-a Novi Sad
Zoran Jović, Omladina JAZAS-a Požarevac
Goran Radisavljević, Timočki omladinski centar
Nikola Dunjić, Timočki omladinski centar
Aleksandar Stanimirović, SPS
Milica JevĎević, Student prodekan Stomatološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu
Jana Vlajković, Ministarstvo omladine i sporta
Vukašin Grozdanović, Krovna organizacija mladih Srbije
Milena Stošić, Krovna organizacija mladih Srbije
Emil Balavac, Krovna organizacija mladih Srbije
Facilitatori radne grupe za zdravlje mladih
Ivan Topalović i Snežana Zarev
Predlog praktične politike u oblasti zdravlja mladih
Krovna organizacija mladih Srbije
3
Apstrakt
U ovoj praktičnoj politici Radna grupa Krovne organizacije mladih Srbije razmatra stanje u
oblasti zdravlja mladih i zdravih stilova života u Republici Srbiji. Posebno se osvrćemo na
probleme mentalnog zdravlja, fizičke naktivnosti i nepravilne ishrane, reproduktivnog zdravlja,
seksualno prenosivih infekcija i HIV-a, zlostavljanja, zanemarivanja i povreda, nudeći preporuke
za rešavanje istih. TakoĎe, posebno naglašavamo značaj primene usvojenih dokumenata, kao i
kontinuiranog monitoringa njihove implementacije i nezavisne evaluacije.
KljUČNE REČI: zdravlje, mladi, participacija, mentalno zdravlje, psihoterapija, porodica,
poremećaji, kriza, adolescencija, savetovanje, primena, revizija, evaluacija
Predlog praktične politike u oblasti zdravlja mladih
Krovna organizacija mladih Srbije
4
O omladinskoj politici
Sve do osnivanja Ministarstva omladine i sporta 2007. godine, pitanjima mladih na nacionalnom
nivou nijedna institucija se nije sistemski bavila dugi niz godina.
Usvajanjem Nacionalne strategije za mlade (NSM) 2008. godine i Akcionog plana za
sprovoĎenje NSM-a za period 2009-2014 utrt je put sistemskom razvoju omladinske politike u
našoj zemlji, dok je usvajanjem Zakona o mladima 2011. godine načinjen veliki korak u
stvaranju uslova za podršku mladima u organizovanju, društvenom delovanju, razvoju i
ostvarivanju potencijala na ličnu i društvenu dobrobit.
Omladinska politika obuhvata i podrazumeva sve mere i aktivnosti državnih organa, ustanova,
udruženja i drugih subjekata koje su usmerene na poboljšanje i unapređivanje položaja mladih1.
U skladu sa standardima Sveta Evrope politike za mlade treba da budu zasnovane, izmeĎu
ostalog i na: univerzalnim vrednostima pluralističke demokratije i ljudskih prava;
meĎusektorskoj saradnji koja se sprovodi na lokalnom, regionalnom i nacionalnom nivou i
podsticanju mladih da budu nezavisni, da neguju osećaj za odgovornost i posvećenost
volonterskom radu, kao i da se aktivno uključe u društveni život, tako što će učestvovati
procesima donošenja odluka koje ih se tiču.
Omladinska politika ne bi trebalo da bude samo sredstvo za rešavanje problema već i važan
prostor u kome mladi mogu da deluju kao aktivni graĎani. Istovremeno, omladinska politika bi
trebalo da predstavlja izraz nadstranačkog, društvenog, strateškog razmišljanja o potrebama i
pravima mladih.
Krovna organizacije mladih Srbije i razvijanje politika za mlade
Krovna organizacija mladih Srbije (KOMS) je savez udruženja koji trenutno okuplja 68
organizacija članica (udruženja mladih i za mlade) sa čitave teritorije Republike Srbije. KOMS je
najviše nezavisno predstavničko telo mladih u Srbiji čija je misija da zastupa interese mladih
razvijajući partnerski odnos sa državom, meĎusektorsku i meĎunarodnu saradnju, podstičući
aktivno učešće mladih i organizacijski razvoj svojih članica.
Krovna organizacija mladih Srbije je za kratko vreme prepoznata kao jedan od najznačajnijih
nosilaca omladinske politike u Srbiji, kako od strane državnih institucija tako i od strane drugih
organizacija civilnog društva i fondacija, medija i javnosti uopšte.
U cilju razvoja politika za mlade uloge KOMS-a su da:
· Učestvuje u institucionalnim procesima donošenja odluka koje su od značaja za mlade, po
principu ko-manadžmenta
1 Zakon o mladima, član 2, "Sl. glasnik RS", br. 50/2011
Predlog praktične politike u oblasti zdravlja mladih
Krovna organizacija mladih Srbije
5
· Analizira javne politike (zakone, strategije, budžete...) i daje amandmane na njih
· SaraĎuje sa srodnim inostranim organizacijama i zastupa mlade ljude u Srbiji na polju
meĎunarodne saradnje
· Podstiče saradnju javnih institucija sa mladima po principu ko-manadžmenta
· Bavi se javnim zagovaranjem na nacionalnom nivou
Predlozi praktičnih politika
Praktična politika podrazumeva „upotrebu vlasti ili političke moći u voĎenju javne politike, tj.
aktivnosti usmerenih ka rešavanju konkretnih problema ili unapreĎenju stanja u zajednici“ (Jang,
Kvin, 2002). Kada govorimo o omladinskoj politici, pored ove praktične dimenzije od suštinske
je važnosti i dimenzija osnaživanja i pune participacije mladih u ovom procesu, što je jedan
od osnovnih ciljeva KOMS-a.
Pisanje predloga praktičnih politika (policy papers) jeste segment obrazovanja o demokratiji, koji
osnažuje mlade da se izbore za bolji položaj, koji će im omogućiti da aktivno doprinesu
promenama u društvenim zajednicama u kojima žive.
Predlozi praktičnih politika u praksi država članica EU predstavljaju ključni metod i oruĎe u cilju
promocije otvorenijeg i transparentnijeg procesa donošenja odluka – dakle, namenjeni su
donosiocima odluka. Veća upotreba predloga praktičnih politika u komunikaciji izmeĎu
organizacija civilnog društva i državnih organa u procesu evropskih integracija može značajno
doprineti stvaranju predispozicija za kreiranje održivog institucionalnog okvira kojim se stvara
prostor za dijalog koji uključuje široku paletu mišljenja - što uz transparentost rada predstavlja
ključni element procesa donošenja odluka.
U cilju doprinošenja društvenim promenama čije će posledice biti poboljšanje sveukupnog
položaja mladih, KOMS je u okviru razvojnog projekta „Program izrade i promocije predloga
praktičnih politika i standardizacija brošura prioritetnih oblasti Nacionalne strategije za mlade”,
koji podržava Ministarstvo omladine i sporta, oformio tri radne grupe, koje su činili predstavnici
organizacija članica KOMS-a, predstavnici Saveta podmladaka političkih partija i Sveta mladih
članova sindikata u okviru KOMS-a, predstavnici Kancelarija za mlade, kao i predstavnici
Ministarstva omladine i sporta i drugih relevantnih institucija, sa ciljem da izrade tri predloga
praktične politike namenjene donosiocima odluka, u sledećim oblastima:
participacija mladih
zdravlje mladih
obrazovanje i zapošljavanje mladih.
Krovna organizacija mladih Srbije se bavi navedenim oblastima kao strateškim prioritetima,
kojima i Nacionalna strategija za mlade daje istu važnost. Stvaranje uslova za aktivnu
participaciju mladih predstavlja važan izazov posebno u društvima koja su na početku
uspostavljanja konsolidovane demokratije. Zdravlje mladih predstavlja višestruku vrednost i
Predlog praktične politike u oblasti zdravlja mladih
Krovna organizacija mladih Srbije
6
osnovu za održivi razvoj svakog društva, koje zavisi od napora koji se ulaže da se ono očuva i
unapredi. Obrazovanje i zapošljavanje primarni su fokus svih inicijativa za proširenje
ostvarivosti ljudskih prava.
Pisanjem preporuka i zagovaranjem za njihovu implementaciju, mladi će postati samosvesni,
razviti sposobnost kritičkog razmišljanja i osećaj lične i društvene odgovornosti. Sa druge strane,
predlozi praktičnih politika su namenjeni donosiocima odluka od lokalnog, preko regionalnog do
nacionalnog nivoa, u čijoj su nadležnosti ove oblasti, a sa ciljem da se u budućnosti zagovara za
implementaciju najrelevantnijih preporuka iz predloga praktičnih politika.
Predlog praktične politike u oblasti zdravlja mladih
Krovna organizacija mladih Srbije
7
Zdravlje mladih i zdravi stilovi života Prema definiciji Svetske zdravstvene organizacije (SZO) „zdravlje nije samo odsustvo bolesti
već i potpuno fizičko, psihičko i društveno blagostanje”, a poslednjih godina definicija je
proširena da bi uključila sposobnost da se vodi „društveno i ekonomski produktivan život”. U
tom smislu neophodno je da svaki pojedinac razmišlja da li svojim načinom života samo troši i
smanjuje rezerve zdravlja i da li dovoljno čini da očuva i unapreĎuje svoje zdravlje.
Zdravi stilovi života2 podrazumevaju sveukupan način života koji vodi boljem zdravlju. To je
izraz koji obuhvata skup navika i običaja na koji utiče, menja ga, podstiče ili ograničava
doživotni proces socijalizacije.
Mladi su u celom svetu prepoznati kao grupa od posebnog interesa u opštoj populaciji. Mladi
ljudi, po definiciji Ujedinjenih nacija (UN), predstavljaju budućnost i oni su najisplativija
dugoročna investicija jednog društva.
Strategija razvoja zdravlja mladih Republike Srbije (u daljem tekstu SRZM) (2007-2012) kao
najvažniji dokument koji se tiče zdravlja mladih, koji je Republika Srbija usvojila do 2012.
godine, kao ključna opredeljenja prepoznaje promociju zdravlja mladih i primarnu prevenciju,
kao i razvoj partnerskih odnosa i jačanje zakonske regulative. U Strategiji je istaknuta potreba da
se svim mladim ljudima obezbedi set zdravstvenih usluga koje su: “poverljive i kvalitetne,
zasnovane na potrebama mladih, a koje obavljaju motivisani, prijateljski raspoloženi i edukovani
zdravstveni radnici u bezbednom okruženju za mlade i u čijem planiranju, sprovoĎenju, praćenju
i ocenjivanju mladi imaju ključnu ulogu. Poseban naglasak stavljen je na savladavanje izazova za
zdravlje sa kojima se suočavaju mladi ljudi, koji su već u nepovoljnom društvenom i
ekonomskom položaju. Zajednički rad meĎu sektorima, koji su od značaja za zdravlje i razvoj
mladih, treba da bude put za stvaranje takve sredine u kojoj će svi mladi imati uslove za
obezbeĎenje fizičkog i mentalnog zdravlja, psihičkog i emocionalnog blagostanja, slobodu od
zlostavljanja i iskorišćavanja, kao i znanje i priliku da vode zdrav život”.
Prema poslednjim, a zastarelim istraživanjima3 koja su uraĎena kod nas od strane United Nations
International Children’s Emergency Fund (UNICEF), Svetske zdravstvene organizacije (SZO) i
United Nations Population Funda (UNFPA), koja se tiču opšteg zdravlja mladih, primetno je da
su generacije koje dolaze u povećanom riziku i da je iz generacije u generaciju zdravlje mladih
sve ugroženije. Rezultati ovih istraživanja ukazuju na to da su vodeći rizici po zdravlje mladih
sve veća zloupotreba duvana, alkohola, opojnih droga, visok nivo povreda (saobraćajni
traumatizam, zanemarivanja i zlostavljanja). TakoĎe, zdravstveno stanje mladih karakteriše i loše
2 PPT - Savremena zdravstvena zaštita, prof.dr. Momčilo Babić, Institut za socijalnu medicinu
3 Izveštaj o službama orijentisanim na potrebe mladih u Saveznoj Republici Jugoslaviji/Srbiji, Hilari Homans, Silvia
Koso za SZO/UNICEF/UNFPA, septembar, 2002 i UNICEF (2002): A Brave New Generation – Youth in Federal
Republic of Yugoslavia
Predlog praktične politike u oblasti zdravlja mladih
Krovna organizacija mladih Srbije
8
mentalno zdravlje sa sve višom stopom poremećaja ponašanja, bolesti zavisnosti, depresije i
samoubistava, kao i niska stopa kontraceptivne zaštite sa sve većim porastom seksualno
prenosivih infekcija.
OPIS PROBLEMA
Tokom svog rada, analizirajući relevantna dokumenta, Radna grupa za zdravlje mladih formirana
od strane KOMS-a mapirala je više različitih problema u ovoj oblasti. Posebno se osvrćući na to
koji su problemi mapirani u SRZM4 (2007-2012), radna grupa se bavila sledećim problemima:
1. Problemi mentalnog zdravlja
2. Fizička neaktivnost i nepravilna ishrana
3. Problemi reproduktivnog zdravlja, seksualno prenosive infekcije i HIV
4. Zlostavljanje, zanemarivanje i povrede
Problemi mentalnog zdravlja
Mentalno zdravlje obuhvata ponašanje, mišljenje, govor, osećanje i raspoloženje lica, njegov
odnos prema sebi i drugima, i mentalni poremećaj, ako postoji. Ono predstavlja integralni deo
individualnog zdravlja i dobrobiti, kao i zdravlja i dobrobiti zajednice, njenog razvoja i obnove.
Kvalitetna zaštita mentalnog zdravlja je ljudsko pravo, a zaštita mentalnog zdravlja
predstavlja neophodan i značajan aspekt sveukupnog sistema zdravstvene zaštite, odnosno
javnog zdravlja5. SZO definiše mentalno zdravlje u pozitivnom kontekstu, kao stanje
blagostanja u kome svaki pojedinac ostvaruje svoj potencijal, može da se nosi sa normalnim
stresovima života, može da radi produktivno i plodonosno, i u stanju je da doprinosi svojoj
zajednici.
Investiranje u mentalno zdravlje je osnova za socijalni i ekonomski razvoj6. Ipak, bez obzira na
postojanje više nacionalnih i internacionalnih dokumenata čijih je Republika Srbija potpisnica,
koji predviĎaju prioritizaciju mentalnog zdravlja, kao i konkretne preporuke i aktivnosti -
implementacija istih u našoj zemlji je u najmanjem slučaju diskutabilna.
MeĎutim, svest mladih ljudi, ali i cele populacije u pogledu razvijenosti zdravstvene kulture i
odgovornosti prema sebi i široj zajednici, daleko je od zadovoljavajućeg nivoa, posebno u oblasti
mentalnog zdravlja, oko čega i postoji najviše predrasuda, stereotipa i nebrige. Paradoksalno,
4 Strategija razvoja zdravlja mladih u Republici Srbiji, Beograd Ministarstvo zdravlja, („Službeni glasnik RS”, br.
55/05, 71/05) mapira sledeće probleme zdravlja mladih: razvojno-psihološke, probleme reproduktivnog zdravlja,
seksualno prenosive infekcije, bolesti zavisnosti, zlostavljanje i zanemarivanje, povrede, fizičku neaktivnost i
nepravilnu ishranu 5 Zakon o javnom zdravlju. 2009: http://www.zakon.co.rs/zakon-o-javnom-zdravlju.html
6 Strategija razvoja zaštite mentalnog zdravlja. 2007: http:// www.zdravlje.gov.rs
Predlog praktične politike u oblasti zdravlja mladih
Krovna organizacija mladih Srbije
9
ovo je upravo oblast u kojoj nebriga može imati dalekosežne posledice, kako fizičke, tako i
društvene. U prevenciju mentalnih bolesti se ulažu vrlo organičeni resursi, što može voditi
širokom spektru posledica, koje se ne tiču isključivo mentalnih poremećaja i psihopatologije,
bolesti zavisnosti, nasilja, već i komorbiditeta sa kardiovaskularnim i drugim oboljenjima.
Kada je reč o stigmatiziciji, njene posledice se odražavaju i na smanjenje zapošljivosti osoba za
koje se veruje da su obolele od mentalnih poremećaja, izopštenost, te nemogućnost potpune i
adekvatne resocijalizacije i rehabilitacije.
Kako SZO procenjuje, skoro polovina mentalnih poremećaja počinje do 14. godine života, i
stoga je zaštita mentalnog zdravlja mladih posebno važna. Pored toga, depresija je jedan od
vodećih razloga onesposobljenosti ljudi širom sveta. TakoĎe, prema podacima Insituta za javno
zdravlje Srbije „Dr Milan Jovanović – Batut”, u Srbiji je prisutan porast poremećaja vezanih za
stres, depresiju, broj samoubistava, zloupotrebu psihoaktivnih supstanci7, psihosomatskih
poremećaja, delikvencije i nasilja itd.
Broj organizacija civilnog sektora koje se bave mentalnim zdravljem je mali, iako bi one mogle
biti značajan partner u ostvarenju ciljeva. Usko u vezi sa time je i nedovoljno investiranje u
mentalno zdravlje, što je i SZO prepoznala kao problem, te je i svoju poslednju kampanju u ovoj
oblasti označila kao apel za investiranjem.
Dodatni problem u postojećem sistemu je svakako i pitanje ljudskih resursa za čijim
kompetencijama i brojnošću postoji potreba u sistemu zdravstvene zaštite čiji se kvalitet može
često samo kvalitativno procenjivati, što je u velikoj meri onemogućeno ograničenim
kapacitetima profesionalaca u pomagačkim profesijama8. S tim u vezi, postoje i nedoumice i
meĎu opštom populacijom, ali često i u okviru samih pomagačkih profesija o načinima edukacije
i specijalizacije i uopšte domena delatnosti, što dodatno doprinosi konfuziji i nejasnoćama u vezi
sa zaštitom mentalnog zdravlja. Psihoterapija nije prepoznata na nacionalnom nivou kao
nezavisna profesija, niti postoje dokumenti koji regulišu ovu oblast rada, te samim tim ni ne ulazi
u domet obaveznog zdravstvenog osiguranja. Samim tim, kranji korisnik je izložen plodnom tlu
zloupotreba i nekompetentnosti, kao i ograničen mogućnostima da ostvari pravo na mentalno
zdravlje. Procenjuje se da u Srbiji ima tek oko 350 sertifikovanih psihoterapeuta, dok postoji
7 Posebna pažnju treba posvetiti bolestima zavisnosti, koje imaju hroničan tok, i dovode do teških poremećaja
psihičkog i telesnog zdravlja mladih, odnosno ugrožavaju ili zaustavljaju njihov normalan psiho-fizički razvoj.
Izrazito je ugrožena i njihova socijalna pozicija i pozicija njihovih porodica, a samim tim i bezbednost društva.
Podaci vezani za zloupotrebu droga, odnosno psihoaktivnih supstanci (PAS) i bolesti zavisnosti u Republici Srbiji su
nepotpuni. Sve češće do prvog uzimanja droge dolazi i u uzrastu od 11 do 13 godina. Inicijalne supstance su
najčešće duvan, alkohol, kanabinoidi, sedativi, pojedinačno ili u kombinaciji. Sve češće i opioidi predstavljaju
inicijalnu drogu (posebno kod devojaka), a u poslednje vreme i amfetamini. U adolescentnom periodu, najčešće se
zloupotrebljavaju duvan, alkohol, marihuana, sedativi, amfetamini (“speed” i “ekstazi”), heroin, neki psihofarmaci
(tramadol - Trodon, Sintradon, Moradol, Artane, Akineton i neki noviji antidepresivi). Isparljivi rastvarači (lepak,
bronza) sve reĎe se zloupotrebljavaju. 8 psiholozi, pedagozi, defektolozi, psihijatri, socijalni radnici, savetnici, psihoterapeuti itd.
Predlog praktične politike u oblasti zdravlja mladih
Krovna organizacija mladih Srbije
10
potreba za oko 6 – 80009. Pored toga i Strategija razvoja zaštite mentalnog zdravlja govori o
tome da na 100 000 stanovnika dolazi tek 2.7 pshijatara i 2.3 psihologa, što govori u prilog
nedostatka ljudskih resursa u kvantitativnom smislu.
Medijske kampanje, koje bi mogle biti efektivne u smislu prevencije, odnosno smanjenja
stigmatizacije, informisanja i podizanja svesti, kao i motivacije ljudi, izostaju – posebno u smislu
kontinuirane edukacije. Kampanje kojih i ima su najčešće parcijalne, sporadične, često i
neadekvatno osmišljene. I pored toga što su deklarativno usmerene na afirmaciju "zdravih",
odnosno društveno prihvatljivih stilova života, čini se da su ipak orijentisane "protiv" odreĎenih
oblika ponašanja, dok afirmacija pozitivnih, kulturno senzitivnih alternativa i stvaranje
odgovarajućih preduslova "za", što čini suštinu promocije mentalnog zdravlja, uglavnom
izostaje.10
Pored toga, senzacionalističko i nepismeno izveštavanje o problemima mentalnog
zdravlja, koje često i nije naočigled vidljivo, dodatno doprinosi potkrepljenju stigmatizacije. U
vezi s tim, kampanje protiv stigmatizacije su retke, nasumične i nisu programski orijentisane, te
samim tim i nedovoljno učinkovite. Pored toga, stigmatizaciji doprinosi i postojeći sistem
podrške koji je neosavremenjen, nedovoljno dostupan, kao i nimalo prijateljski orijentisan prema
korisniku.
Fizička neaktivnost i nepravilna ishrana
Fizička neaktivnost i nepravilna ishrana predstavljaju zdravstvene izazove u 21. veku u Evropi,
posebno u siromašnim zemljama, u koje spada i Republika Srbija. Smanjena mogućnost i
nepostojanje sistemskog razvoja kulture upražnjavanja fizičkih aktivnosti na rekreativnom nivou,
kao i sve lakša dostupnost namirnica i proizvoda „brze hrane“ uzrokuju ozbiljne zdravstvene
probleme kako kod dece, tako i kod mladih, a na duži rok smanjuju kvalitet i dužinu njihovih
života. Prema podacima za 2006. godinu obraĎenim u Institutu za javno zdravlje „Dr Milan
Jovanović Batut” najznačajniji ili najrasprostraljeniji faktor rizika za zdravlje je fizička
neaktivnost u slobodno vreme (67,7%).
Način života savremenog čoveka u ekonomski razvijenim i srednje razvijenim državama sveta,
jedan od najznačajnijih spoljašnjih faktora rizika za nastanak i razvoj hroničnih nezaraznih
bolesti, koje su vodeći uzroci oboljevanja, onesposobljenosti i prevremenog umiranja
stanovništva u tim zemljama.
Ukoliko se fizičkoj neaktivnosti doda i nepravilna i neuravnotežena ishrana, to predstavlja faktor
rizika za nastanak mnogih somatskih i psihosomatskih bolesti.
Mladi i pravilna ishrana „po pravilu” ne idu zajedno, posebno ukoliko porodica i društvo ne
insistiraju na tome da mladi usvoje ispravne navike. U periodu adolescencije mladi ispoljavaju
nezavisnost, posebno kada je u pitanju ishrana. U tom periodu u ishrani preovladava masna hrana
9 Savez društava psihoterapeuta Srbije: www.sdpt.org
10Milošević Lj. 2010. Televizija i promocija mentalnog zdravlja. Beograd: Filozofski fakultet, Odeljenje za
sociologiju
Predlog praktične politike u oblasti zdravlja mladih
Krovna organizacija mladih Srbije
11
sa dosta soli i šećera, a nedovoljno biljnih vlakana. Sa druge strane, veliki je broj mladih
devojaka (uglavnom), koje su i pod uticajem medija koji potkrepljuju neuhranjenost kao ideal
lepote, u povećanom riziku od obolevanja od anoreksije i bulimije.
Anoreksija i bulimija, o kojima se neopravdano jako malo govori i zna, su najučestaliji
mentalno uslovljeni poremećaji ishrane. Iz tog razloga smatramo da je na ovom mestu
neophodno posvetiti im posebnu pažnju. Ova dva poremećaja predstavljaju ozbiljne i
kompleksne poremećaje psihološkog i fiziološkog funkcionisanja organizma. Bolest se javlja
obično kod mladih do 25 godina, pretežno u ženskoj populaciji (oko 95%).
Posledice mentalno uslovljenih poremećaja ishrane su ozbiljne i mnogobrojne. Pravovremeno
otkrivanje i dijagnostikovanje, uz kooperativnost obolelih, predstavljaju uslove za potpuni
oporavak na fizičkom i emocionalnom planu. Ranom detekcijom poremećaji ishrane se mogu
prevenirati, meĎutim kada uĎu u svoj hroničan tok tada je verovatnoća da se završe smrtnim
ishodom mnogo veća.
Roditelji i sama institucija porodice je vrlo marginalizovana, iako predstavlja ključ, u stvaranju
zdravih navika kod dece i mladih. Društvo u celini, šira javnost, ali posebno škole i univerziteti,
ne deluju koordinirano i sinhronizovano kada je ovaj problem u pitanju. Postoje pojedinačne
kampanje na nacionalnom nivou i ponegde na lokalnom, što svakako nije dovoljno, niti može da
dovede do vidiljive pozitivne promene u ovoj oblasti.
Problemi reproduktivnog zdravlja, seksualno prenosive infekcije i HIV
Definicija reproduktivnog zdravlja prema UNFPA glasi: „Reproduktivno zdravlje je stanje
fizičkog, mentalnog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti ili slabosti, koje je na
sve načine povezano sa reproduktivnim sistemom kao i njegovim funkcijama i procesima.”
Mladi ljudi ne poseduju dovoljno znanja o zaštiti reproduktivnog zdravlja i u seksualne odnose
stupaju jako rano i nespremno, što predstavlja rizik za povećanje broja maloletničkih trudnoća i
prekida trudnoća.
MeĎu studentima je seksualno aktivno tri četvrtine studenata i preko polovine studentkinja
uzrasta od 19 do 21 godine, dok je 29% mladih izmeĎu 15 i 19 godina je stupilo u seksualne
odnose.11
Kao problem su prepoznati abortusi kod mladih žena, a istraživanja pokazuju da je
40% mladih žena bilo trudno bar jednom, od kojih je 20% imalo jedan ili više abortusa.
U ruralnim predelima Srbije ne postoje odgovarajuće, a u mnogim mestima ne postoje uopšte
medicinske institucije koje bi se bavile kontrolom i poboljšavanjem reproduktivnog zdravlja.
Redovni pregledi su raritet za mlade iz ovih područja, što je dovelo da pada reproduktivnog
zdravlja kao i do povećanja polno prenosivih infekcija.
11
Strategija razvoja zdravlja mladih u Republici Srbiji, Beograd Ministarstvo zdravlja, 2006.
Predlog praktične politike u oblasti zdravlja mladih
Krovna organizacija mladih Srbije
12
Upravo oni mladi koji su skloni rizičnijim ponašanjima imaju nisku percepciju rizika, što može
njihovo ponašanje učiniti još rizičnijim. Mladi koji uzimaju bilo koje psihoaktivne droge
(uključujući alkohol) skloniji su pod uticajem droga slučajnim i neplaniranim seksualnim
odnosima s gotovo nepoznatim partnerima, pri kojima se uglavnom ne koristi nikakva zaštita.
Podaci12
Instituta za javno zdravlje „Dr Milan Jovanović Batut” iz 2012. godine ukazuju da od
95 osoba inficiranih HIV-om, koje su registrovane u 2012. godini, 78 osoba je uzrasta od 20 do
49 godina, pri čemu je svaka treća osoba uzrasta od 20 do 29 godina, a registovane su i dve
osobe uzrasta od 15 do 19 godina.
Zlostavljanje, zanemarivanje i povrede
„Zloupotreba ili zlostavljanje deteta obuhvataju sve oblike fizičkog i/ili emocionalnog
zlostavljanja, seksualnu zloupotrebu, zanemarivanje ili nemaran postupak, kao i komercijalnu i
drugu eksploataciju, što dovodi do stvarnog ili potencijalnog narušavanja zdravlja deteta,
njegovog preživljavanja, razvoja ili dostojanstva u okviru odnosa koji uključuje odgovornost,
poverenje ili moć”, kaže se u opštoj definiciji SZO.
Objedinjeni podaci o učestalosti zlostavljanja ne postoje ni na nivou države niti na nivou
pojedinih sektora. Svaka institucija nezavisno od oblasti (zdravstvo, socijalni rad, policija,
sudstvo) koja se bavi zbrinjavanjem žrtava zlostavljanja ima svoje podatke.
Burna prošlost, obeležena vojnim sukobima i konfliktima, porastom siromaštva i hiperinflacije,
razaranjem sistema vrednosti, meĎunarodnom izolacijom i represijom, kao i svetska ekonomska
kriza učinili su se da se u Srbiji danas samo 5,5 % mladih oseća bezbednim. Kao rezultat svega
toga veliki broj mladih napušta zemlju u želji za bezbednijom zajednicom i sigurnijom
budućnošću. Upravo u tim nastojanjima za obezbeĎivanjem egzistencijalnih uslova za život,
mladi su česta meta raznih manipulacija.
Zlostavljanje i zanemarivanje koje je postalo socijalno vidljivije, predstavlja veliki društveni
problem koji pogaĎa mlade. Posebno se izdvajaju vulnerabilne grupe13
mladih (u hraniteljskim
porodicama, sa smanjenim mogućnostima, pripadnici Romske populacije, LGBT populacija i
dr.) kod kojih je povećan rizik od zlostavljanja, zanemarivanja i povreda.
Kvalitativno istraživanje nad ispitanicima uzrasta 10 do 19 godina u 7 opština ispitivalo je
opažanja i uverenja mladih o zlostavljanju, a rezultati su upućivali na to da je svako dete bar
jednom iskusilo zlostavljanje, da 50% dece trpi bar jednu vrstu zlostavljanja, dok 10% pripada
žrtvama više različitih formi zlostavljanja14
.
Poslednje istraživanje koje je sprovedeno na regionalnom nivou u devet zemalja, uključujući i
Srbiju pod nazivom „Balkanska epidemiološka studija o zlostavljanju i zanemarivanju dece“,
12
Epidemija HIV infekcije u Srbiji do novembra 2012. godine 13
videti http://www.yucom.org.rs/rest.php?idSek=4&idSubSek=100&tip=vestgalerija&status=prvi 14
Predstave i razmišljanja dece o zlostavljanju. Beograd: UNICEF Beograd; 2005
Predlog praktične politike u oblasti zdravlja mladih
Krovna organizacija mladih Srbije
13
pokazalo je da je skoro 80% mladih uzrasta do 16 godina u Srbiji bar jednom u životu je
doživelo neku formu nasilja.
Mladi su zlostavljani najčešće unutar porodice, ali i u školi, na javnim mestima, u društvu
vršnjaka i u institucijama u koje se smeštaju osobe sa hendikepom ili mladi prestupnici. U
poslednjih deset godina u porstu je vršnjačko naslje (bullying) i nasilje u školama, kao i nasilje
na internetu. Istraživanja govore da je nasilje meĎu mladima u porastu, bez obzira da li se radi o
vršnjačkom nasilju, nasilju u adolescentskim vezama, nasilju u porodici, elektronskom nasilju ili
sistemsko-političkom nasilju. Zloupotreba novih tehnologija koja proizilazi iz neinformisanosti,
nepismenosti i needukovanosti korisnika potencijalno može doprineti porastu nasilja15
.
U javnosti nije dovoljno razvijena svest o pitanju nasilja u porodici. Još uvek su doboko usaĎene
predstave o privatnosti i nedodirljivosti porodičnog života, kao partijarhalni porodični obrazac.
Kada je reč o vaspitanju dece, mišljenja psihologa su oprečna, meĎutim potpuno je izvesno da
ima (mladih) roditelja koji zloupotrebljavaju fizičku kaznu kao legitimnu vaspitnu meru
prevodeći je u zlostavljanje. Što se tiče partnerskih odnosa, iako deklarativno i sporadično
postoje mere protiv nasilja u porodici, koje je najčešće nasilje partnera nad partnerkom (i često
drugim članovima porodice) - ono se prečesto svodi na viktimizaciju u kojoj se žrtvi nasija
negira sposobnost donošenja odluka, odgovornosti i kontrole nad sopstvenim životom. Pored
toga sistemske mere borbe protiv ovog oblika nasilja su nedovoljno efektivne i ne ostvaruju
značajno poverenje u javnosti, iako je zakonska regulativa ureĎena. U prilog nasilju ne ide ni
medijska pokrivenost ove teme16
koja je često neadekvatna u smislu da potkrepljuje patrijarhalni
obrazac, da je prisutno senzacionalističko izveštavanje o ovim temema, pa i jačanje
stigmatizacije u smislu etiketiranja žrtve i relativizacije nasilja.
Korektivne mere pak, u ovom smislu nisu dovoljno razvijene i velika je verovatnoća
povratništva. Primer dobre prakse daju pojedini centri za socijalni rad17
, ali je ovaj pristup
suzbijanju nasilja svakako još uvek u začetku, posebno imajući na umu da je porodično nasilje
inkriminisano u Srbiji tek 2002. godine. TakoĎe, upućivanje na društveno koristan rad i uopšte
angažovanje civilnog sektora u ovom kontekstu nije praksa.
15
U Srbiji se sprovodi Program „Škola bez nasilja – ka sigurnom i podsticajnom okruženju za decu“ u 242 osnovne
i 9 srednjih škola. Program sprovodi UNICEF u saradnji sa Ministarstvom prosvete I NAUKE, Ministarstvom
zdravlja, Ministarstvom rada, zapošljavanja i socijalne politike, Savetom za prava deteta Vlade Republike Srbije,
Zavodom za unapreĎivanje obrazovanja i vaspitanja, a od školske 2008/09. godine i sa Ministarstvom unutrašnjih
poslova i Ministarstvom omladine i sporta. Osim ovog programa i veliki broj udruženja bavi problematikom
zlostavljanja, ali oni nemaju jedinstvenu bazu podataka. 16
http://www.womenngo.org.rs/images/zagovaranje/Jelena_Visnjic-Killing_me_softly-
medijsko_izvestavanje_o_zenama_zrtvama_nasilja.pdf 17
http://www.politika.rs/rubrike/Drustvo/Dobrovoljna-terapija-za-porodicne-nasilnike.sr.html
http://www.danas.rs/danasrs/srbija/hronika/program_terapije_za_nasilnike_u_porodici.73.html?news_id=230479
Predlog praktične politike u oblasti zdravlja mladih
Krovna organizacija mladih Srbije
14
Nasilju i zlostavljanju se nažalost, kao i brojnim drugim temama, pristupa obično bez previše
ulaganja u preventivne mere koje obezbeĎuje adekvatan sistem vrednosti, informisanost i
emocionalna pismenost18
.
Više institucija sekundarnog i tercijarnog nivoa zdravstvene zaštite imaju specijalizovane timove
za zaštitu mladih od zlostavljanja i zanemarivanja, odnosno raspolažu stručnjacima koji su
edukovani za rad u ovoj oblasti. MeĎutim, koordinacija meĎu njima nije dovoljno strukturisana i
formalizovana.
Povrede mladih najčešće se dešavaju u saobraćaju. TakoĎe, povrede se dešavaju i u školi, kući,
sportskim terenima, na mestima okupljanja mladih, gde često izostaje adekvatno pružena prva
pomoć. Sve su češće povrede usled fizičkog zlostavljanja mladih, kako u porodici, tako i u školi i
na ulici, ali o njima ne postoje adekvatni podaci. U začetku su istraživanja koja se bave ovom
tematikom, a koja bi trebalo da pomognu sagledavanju realne sitaucije kad su u pitanju povrede
kod mladih.
Primetno je da je alkoholisanost uzrok velikog broja nesreća, naročito onih sa tragičnim
posledicama. Broj mladih koji voze pod uticajem alkohola i noću kada je smanjena vidljivost
veoma je veliki, a u takvim uslovima se teške nesreće najčešće i dešavaju.
Medijska pokrivenost ove teme u poslednjih nekoliko godina je na zavidnom nivou, ali se
najčešće o bezbednosti mladih ljudi priča kada doĎe do nekog problema i više se radi na sanaciji
posledica nego na prevenciji. Mediji i kada izveštavaju o narušavanju bezbednosti mladih
(povrede, zlostavljanje) to uglavnom rade na „bombastičan” način kako bi privukli veći broj
čitalaca i gledalaca nego što stvarno žele da pomognu u rešavanju problema. Često se dešava da
indetiteti mladih ljudi nisu skriveni, posebno kad se radi o maloletnim licima, pa možemo da
naĎemo i fotografije i naslove u kojima se otkriva indetitet mladih koji su žrtve nasilja u školi,
porodici, institucijama. Medijske kampanje usmerene ka mladima kao posebnoj populaciji ili
jednoj od osetljivih grupa nisu u dovoljnoj meri zastupljene. Uglavnom se mladi spominju
parcijalno, ako se uopšte u nekoj kampanji i spomenu. Najčešće kampanje koje obuhvataju celu
populaciju se odnose na bezbednost u saobraćaju ili na nasilje u porodici.
18
Na svakih 136 dana u Srbiji smrtno strada po jedan navijač, a ubijeni i napadači najčešće su stari izmeĎu 18 i 26
godina, pokazuje istraživanje Udruženja sportskih novinara Srbije, koje je u 2008. godini sprovedeno u saradnji sa
Ministarstvom za omladinu i sport
Predlog praktične politike u oblasti zdravlja mladih
Krovna organizacija mladih Srbije
15
KRITIKA OPCIJA
Radna grupa za zdravlje mladih je analizirala sva relevantna, a dostupna dokumenta koja se tiču
zdravlja mladih u Republici Srbiji.
Nakon detaljne analize Akcionog plana za sprovoĎenje SRZM (2007-2012) možemo zaključiti
da većina aktivnosti koje su predložene za unapreĎenje zdravlja zaista jesu adekvatno
zamišljene, ali u relanosti je situacija takva da većina planiranih aktivnosti nije do kraja ili bar
nije transparentno prikazano da je sprovedena. Članovi Radne grupe za zdravlje mladih nisu
uspeli da doĎu do Izveštaja o sprovoĎenju Akcionog plana i same SRZM.
U SRZM (2007-2012) jedan od očekivanih specifičnih ishoda je donošenje i primenjivanje
lokalnih akcionih planova za razvoj i zdravlje mladih u najmanje 75% opština u Republici Srbiji.
Cilj ovih akcionih planova je unapreĎenje zdravlja mladih u lokalnim sredinama u Srbiji u skladu
sa nacionalnim akcionim planom koji prati strategiju. Lokalni akcioni planovi za razvoj i
zdravlje mladih na osnovu informacija koje imamo nisu usvojeni ni u jednoj opštini u Srbiji tako
da ne možemo da znamo koliko i na koji način su se opštine bavile problemom zdravlja mladih
uopšte, u skladu sa predlozima iz SRZM. Zdravlje mladih se kao deo akcionog plana spominje
samo u lokalnim akcionim planovima za mlade.
APSRZM je predvideo razvijanje jedinstvene baze podatka o zdravlju mladih na lokalnom i
nacionalnom nivou (1.2.2), što smatramo neophodnim. Ova jedinstvena baza podataka do sad
nije razvijena, a podaci su dostupni samo za pojedine probleme zdravlja mladih, najčešće
problem reproduktivnog zdravlja, polno prenosivih infekcija i bolesti zavisnosti.
Uzrok tome treba tražiti u nedostatku resursa (finasijskih, ljudskih) kao i u nerazumevanju
institucija sistema i zajednice o neophodonosti obezbeĎivanja tih resursa.
Kao prva i najvažnija stvar koja se može uočiti prilikom analize dokumenata (strategija, akcionih
planova, zakona, podzakonskih akata, pravilnika) koji tretiraju zdravlje i zdrave stilove života u
Republici Srbiji, je nepostojanje adekvatne sistemske brige i svest o međusobnoj uslovljenosti
ovih problema. To zapravo znači da u mnogim slučajevima nije sasvim jasno ko šta je u čijoj
nadležnosti i ko šta treba da finansira. Obaveze u oblasti razvoja i zdravlja mladih nisu
adekvatno definisane i ne postoji jasna “podela uloga” izmeĎu pojedinih nivoa zdravstvene
zaštite, kao ni izmeĎu drugih sektora.
Problemi mentalnog zdravlja
Kada je reč o brizi za mentalno zdravlje i investiranju u mentalni kapital meĎu mladima (a i
uopšte) karakteristično je poistivećivanje pojma mentalnog zdravlja sa ustaljenom stereotipnom
slikom vezanom za mentalne poremećaje, averzija i sveopšta neinformisanost. Shodno tome,
prevencija u oblasti mentalnog zdravlja je skrajnuta, a bavljenje domenom posledica ostaje po
svojoj prirodi stigmatizovano.
Predlog praktične politike u oblasti zdravlja mladih
Krovna organizacija mladih Srbije
16
Sama Strategija razvoja zaštite mentalnog zdravlja zapravo mapira veliki broj nedostataka i
prepoznaje neke i od pomenutih problema. MeĎutim, pomaci u ovom smislu, ukoliko postoje,
nedovoljni su, a svakako su nedovoljno transparentni, da bi se efekat osetio u svakodnevnom
životu i u svesti mlade osobe.
Nacionalna komisija za mentalno zdravlje, pri Ministarstvu zdravlja, koja je i sačinila pomenutu
Strategiju, započela je odreĎene važne procese u ovoj oblasti.
Nacionalna strategija za mlade prepoznaje 8 oblasti koje se tiču zdravlja mladih, gde je mentalno
zdravlje sa jedne strane dotaknuto kroz oblast razvojno psihološke problematike, i sa druge
strane nedovoljno prepoznato kroz druge oblasti poput zanemarivanja i zlostavljanja, bolesti
zavisnosti, nepravilne ishrane, gde postoji jasan udeo psiholoških faktora. Akcioni plan za
sprovoĎenje NSM-a vrlo je detaljno razraĎen i predlaže konkretne aktivnosti, od kojih su kao i u
Strategiji razvoja zaštite mentalnog zdravlja, najvažnije ovde pomenute. MeĎutim, kao i u
slučaju Strategije, rezultati implementacije ovog plana nisu značajno vidljivi. Pored toga, u
okvirima koje se tiču nadležnosti organa mapiranih za implementaciju aktivnosti, saradnja sa
civilnim sektorom je nedovoljno prepoznata kao jedan od najvažnijih faktora. TakoĎe, mediji
uglavnom nisu mapirani kao partneri. Pored toga, Ministarstvo zdravlja, kao važan organ u ovoj
implementaciji, a i uopšte govoreći najvažniji organ kada je reč o zaštiti mentalnog zdravlja na
nacionalnom nivou, ne podržava nikakve inicijative koje bi mogle doći iz civilnog sektora u
ovom kontekstu.
Što se tiče izveštaja o srpovoĎenju APNSM-a za 2009. godinu, mentalno zdravlje se suštinski i
ne pominje tako da je nemoguće imati uvid u sprovoĎenje predviĎenih aktivnosti i konkretne
rezultate.
Na osnovu najsvežijeg izveštaja o sprovoĎenju APNSM-a (za 2010. godinu) usluge psihološkog
savetovanja i psihoterapije pružene su samo na teritoriji Novog Sada i to za mali broj direktnih
korisnika, što isto važi i za učeniske psiholoških radionica i treninga (N=117).
Program o prevenciji nasilja i samoubistava kod mladih sprovoĎen je samo za zdravstvene
radnike i saradnike u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, mada nije naznačena kvantitativna i
geografska pokrivenost, a kreirani priručnik na ovu temu ne može se naći kao slobodan resurs na
internetu, što može govoriti o netrasparentnosti i nedostizanju do šire ciljne grupe.
Na kraju, Republika Srbija nema zakon o mentalnom zdravlju, iako je nagoveštaja u ovom
pravcu bilo izgleda da ova tema nema prioritet na nacionalnom nivou
Fizička neaktvnost i nepravilna ishrana
Jedan od ciljeva Nacionalne strategije za mlade je i „čuvanje i unapreĎenje zdravlja mladih,
smanjivanje rizika i vodećih poremećaja i razvijanje zdravstvene zaštite prilagoĎene mladima”.
U NSM se navodi potreba postajanja sporta u lokalnim zajednicama i školama, što je pohvalno,
ali kao usamljeni cilj nedovoljno da se stekne preduslov za pospešivanje zdravih stilova života.
Predlog praktične politike u oblasti zdravlja mladih
Krovna organizacija mladih Srbije
17
U Akcionom planu nacionalne strategiji za mlade se pored mnogobrojnih aktinosti za
sprovoĎenje ciljeva koji se tiču zdravlja mladih, ne navode konkretno aktivnosti kojima se
targetira nepravilna ishrana kao jedan od ključnih zdravstvenih problema i preduslova zdravog
života i načini njegovog rešavanja i prevencije.
U Akcionom planu politike za mlade u Vojvodini u čl. 3.1. fizička neaktivnost i čl. 3.2.
poremećaj ishrane se navode kao prepoznati problemi, ali u nastavku ovog akcionog plana pored
toga što su kroz tabele navedene konkretne mere unapreĎenja i načini rešavanja i suzbijanja ovih
pojava stiče se utisak da u Republici Srbiji ne postoji jasna standardizacija kvaliteta ili poseban
pravilnik koji bi služio da se na nivou cele republike prevencija, zaštita i unapreĎenje sprovodi
jednako i u svim delovima.
Što se konkretno tiče anoreksije i bulimije u Srbiji ne postoji sistemska strategija ili koherentan
sistem rada i aktivnosti na prevenciji i lečenju.
Problemi reproduktivnog zdravlja, seksualno prenosive infekcije i HIV
Problemi reproduktivnog zdravlja kod mladih su u velikoj meri prepoznati u analiziranim
dokumetima, što ocenjujemo kao vrlo pozitivnu činjenicu. Kao uzrok ovih problema navode se
nedovoljna podrška i briga od strane društva i porodice usled nedovoljne informisanosti i
nepostojanja zdravstvenog obrazovanja u školskom sistemu19
.
Nacionalna strategija za mlade navodi mnoga istaživanja koja se tiču seksualne aktivnosti mladih
u Srbiji, a koja pokazuju da je učestalost iste u porastu. Jedan od specifičnih ciljeva NSM
definisan je na sledeći način: „čuvati i unapreĎivati reprodutivno zdravlje mladih” kroz
standardizovane obuke i sertifikovane vršnjačke edukatore. MaĎutim, u Republici Srbiji ne
postoji jasna standardizacija kvaliteta, a ni odgovarajuća meĎusektorska saradnja sa tačnom
podelom uloga i odgovornosti izmeĎu nadležnih institucija.
APNSM definiše specifičan cilj 10.2. „Čuvati i unapreĎivati reproduktivno zdravlje mladih”.
Kako vidimo iz izveštaja za sprovoĎenje APNSM za 2009. godinu najviše aktivnosti je
sprovedeno u cilju o promovisanja programa tercijarne prevencije PPI i HIV infekcije u
osetljivim grupama mladih, na lokalnom nivou, povećanja informisanosti mladih o polno
prenosivim infekcijama i njihovom lečenju i informisanja o mogućnostima prevencije neželjene
trudnoće i hroničnih poremećaja reproduktivnog zdravlja, kao i uslugama savetovališta za mlade
u ovim oblastima20
.
Kada je u pitanju sprovoĎenje aktivnosti koje se odnose na specifični cilj 10.2. u 2010. godinu
Ministrarstvo zdravlja je podržalo sledeće aktivnosti: „U cilju pružanja informacija mladićima i
devojkama o mogućnostima prevencije neželjenih trudnoća, prevencije hroničnih poremećaja
19
Akcioni plan politike za mlade u AP Vojvodini za period 2011-2014 20
Izveštaj o sprovoĎenju APNSM za 2009. godinu
Predlog praktične politike u oblasti zdravlja mladih
Krovna organizacija mladih Srbije
18
reproduktivnog zdravlja (sterilitet, maligniteti), uslugama savetovališta za mlade pri domovima
zdravlja (aktivnost 10.2.1), kao i veštinama prevencije poremećaja seksualnog i reproduktivnog
zdravlja (aktivnost 10.2.2.), MZ je u 2010. godini sprovodilo „Program podsticanja raĎanja,
unapreĎenja reproduktivnog zdravlja i planiranja porodice“. TakoĎe, uvedeni su kondomati na
mesta na kojima se okupljaju mladi. U cilju promocije kondoma i metoda kontracepcije putem
socijalnog marketinga prilagoĎenog potrebama i pravima kako mladića tako i devojaka
(aktivnost 10.2.5), MZ je u 2010. godini sprovodilo program „UnapreĎenje nacionalnog
odgovora na HIV/AIDS“ (reklame i propaganda) u vrednosti od 2.610.000 dinara.”21
Dakle,
možemo da su sprovoĎene pretežno aktivnosti koje se bave promocijom.
U Akcionom planu politike za mlade u AP Vojvodini u čl. 2. je kao cilj postavljeno „čuvanje i
unapreĎivanje reproduktivnog zdravlja mladih kao i zaštita mladih od polno prenosivih infekcija
i HIV/AIDS-a”. SprovoĎenje ovog cilja osmišljeno je kroz brojne aktivnosti, kao što su programi
vršnjačke edukacije, promocija kontracepcije putem socijanih mreža uz kontinuiranu medijsku
kampanju itd. Za sve ove aktivnosti su kao nosioci aktivnosti navedena udruženja, obrazovne
ustanove, zdravstvene službe za mlade i Kancelarije za mlade. Tu uviĎamo ključni problem
nepostojanje jasne podele odgovornosti, kao i ko šta finansira, odnosno da ne postoji tačna
podela uloga izmeĎu vladinog i nevladinog sektora, kao i zdravstva i obrazovanja.
Zakon o zdravstvenoj zaštiti se odnosi na svakog graĎanina Republike Srbije, a konkretno se
nigde ne spominju mladi, te s toga možemo zaključiti da ovaj Zakon ne prepoznaje probleme
mladih. Prepoznata je diskriminacija osoba koje žive sa HIV/AIDS-om.
Zaključak je da ne postoji sistemsko odreĎivanje zaduženja, kao ni sektorska poveznost izmeĎu
nadležnih institucija zaduženih za rešavanje problema reproduktivnog zdravlja kod mladih.
TakoĎe, ne postoje novija istraživanja ni dokumenti na koja bismo se mogli osloniti u stvaranju
standardizacije raznih programa na koja se svi ovi akcioni planovi i strategije oslanjaju.
Zlostavljanje, zanemarivanje i povrede
Nakon analize dokumenata koji se konkretno tiču problema zlostavljanja, zanemarivanja i
povreda kod dece i mladih uočeno je da su istraživanja i podaci koji su korišćeni prilikom pisanja
pretežno zastareli i da ne oslikavaju realno stanje stvari. TakoĎe, veliki je problem nedostupnost
podataka o zlostavljanju, zanemarivanju i povredama mladih.
S obzirom da, kako smo već naveli, lokalni akcioni planovi za razvoj i zdravlje mladih nisu
usvojeni ni u jednoj opštini u Srbiji, ne možemo da znamo koliko i na koji način su se opštine
bavile problemom zlostavljanja, zanemarivanja i povreda mladih.
Jedna od predloženih aktivnosti u APSRZM je i „jačanje kapaciteta lokalne samouprave” (1.4.1),
a jedan od koraka je i „u školama i zdravstvenim ustanovama stvoriti sredinu koja je bezbedna
21
Izveštaj o sprovoĎenju APNSM za 2010. godinu
Predlog praktične politike u oblasti zdravlja mladih
Krovna organizacija mladih Srbije
19
od zlostavljanja i koja prema mladima gaji razumevanje, brigu, nediskriminaciju i poštovanje
kroz: formiranje odbora mladih za sprečavanje zlostavljanja i nasilja, obrazovanje protokola za
ponašanje nastavnika i drugog školskog osoblja, osobe zaštitnika prava mladih pri školama. „ S
obzirom da nismo došli do izveštaja o sprovoĎenju, nemamo podatke da li su i u kojoj meri
sprovedene ove aktivnosti.
Što se tiče konkretno dela Povrede mladih one nisu toliko obuhvaćene aktivnostima u APSRZM,
čak se ni na jednom mestu ne spominje Ministarstvo unutrašnjih poslova kao jedan od nosilaca
aktivnosti ili saradnika, pored Ministrastva zdravlja, Ministarstva prosvete i sporta (kada je
pisana ova strategija, MOS nije postojao), Ministarstva pravde, i drugih. Ministarstvo
unutrašnjih poslova nije prepoznato kao jedan od glavnih nosilaca aktivnosti kada su u pitanju
povrede kod mladih zadobijene u saobraćajnim nesrećama i tučama (na utakmici, u gradu, školi).
U poslednjih nekoliko godina usvojena je Nacionalna strategija za prevenciju i zaštitu dece od
nasilja i nekoliko posebnih protokola koji se tiču zlostavljanja i zanemarivanja dece22
, ali se oni
uglavnom odnose na decu ili na mlade do 18 godina. Populacija od 18 do 30 godina nije
obuhvaćena ovim protokolima, što je sa jedne strane i razumljivo, s obzirom da su deca i mladi
do 18 godina najčešće žrtve zlostavljanja i zanemarivanja23
.
U NSM i APNSM (2009-2014) zlostavljanje, zenemarivanje i povrede kod mladih se nalaze u
delu Bezbednost mladih24
i prepoznati su kao jedan od gorućih problema koji je usko povezan sa
zdravljem mladih. Bezbednost mladih je razraĎena kroz 12 specifičnih ciljeva, za koje su u
Akcionom planu predložene aktivnosti, očekivani rezultati, pokazatelji ostvarenosti rezultata,
nadležnosti, rokovi, finansijska sredstva, način praćenja i vrednovanja primene Strategije kao i
mogućnosti njenog daljeg usavršavanja. Detaljnijom analizom izveštaja o sprovoĎenju APNSM
22
Opšti protokol za zaštitu dece od zlostavljanja i zanemarivanja, Posebni protokol za zaštitu dece i učenika od
nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja u obrazovno-vaspitnim ustanovama, Posebni protokol o postupanju policijskih
službenika u zaštiti maloletnih lica od zlostavljanja i zanemarivanja, Posebni protokol o postupanju pravosudnih
organa u zaštiti maloletnih lica od zlostavljanja i zanemarivanja, Posebni protokol za zaštitu dece u ustanovama
socijalne zaštite od zlostavljanja i zanemarivanja, Posebni protokol sistema zdravstvene zaštite za zaštitu dece od
zlostavljanja i zanemarivanja 23
Izveštaj zaštitnika graĎana Saše Jankovića "Zaštita dece od nasilja u školama" o postupanju osnovnih i srednjih
škola u Srbiji u prevenciji i zaštiti iz 2011. godine pokazuje da li i na koji način škole primenjuju obavezujuće
propise iz oblasti zaštite dece od nasilja, a zasnovan je na rezultatima istraživanja, koje su od marta do juna 2011.
godine, sprovela deca - članovi Panela mladih savetnika i podacima do kojih je ombudsman došao tokom kontrole
školskih ustanova. Izveštaj pokazuje da je stepen nasilja u školama i dalje zabrinjavajuće visok. Stepen
prepoznavanja nasilja u školama (naročito njegovih nefizičkih oblika) je nizak, odnosno minimiziranje i
opravdavanje nasilja je česta pojava. Mere koje se sprovode su stihijske, neplanske i neorganizovane, početni oblici
nasilja se najčešće ignorišu, a reakcije škola se najčešće svode na represivne mere prema učeniku izvršiocu nasilja.
Timovi za zaštitu od nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja nisu formirani u svim školama, a tamo gde jesu njihove
aktivnosti su često više nego skromne ili u potpunosti izostaju. Saradnja škola sa drugim ustanovama nedovoljna je i
neefikasna, a do nje uglavnom dolazi nakon što problem nasilja značajno eskalira. 24
najznačajnije izazove, rizike i pretnje po bezbednost mladih predstavljaju kriminal, nasilje i saobraćajne nezgode
Predlog praktične politike u oblasti zdravlja mladih
Krovna organizacija mladih Srbije
20
za 2009. i 2010. godinu došli smo do zaključka da su aktvnosti koje se tiču bezbednosti mladih u
većoj meri sprovedene, ali da je vidljivost sprovedenih aktivnosti bila na niskom nivou.
PREPORUKE Preporuke do kojih je došla Radna grupa za zdravlje mladih prvenstveno su namenjene državnim
institucijama i donosiocima odluka na nacionalnom nivou (Ministarstvo omladine sporta,
Ministarstvo zdravlja, Ministarstvo spoljne i unutrasnje trgovine i telekomunikacija, Ministarstvo
rada, zapošljavanja i socijalne politike, Ministarstvo unutrašnjih poslova, Institut za javno
zdravlje Srbije - „Dr Milan Jovanović Batut”, Republički fond za zdravstveno osiguranje Srbije,
Kancelarija za ljudska i manjinska prava, Zaštitnik graĎana Republike Srbije, Republička
radiodifuzna agencija - Mediji), na pokrajinskom (Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu,
Pokrajinski sekretatijat za zdravstvo, socijalnu politiku i demografiju, Institut za javno zdravlje
Vojvodine) i lokalnom (Opštinske i Gradske uprave, Lokalne kancelarije za mlade, Zavod za
javno zdravlje, Zdravstveni centri, Univerziteti, Uprava za obrazovanje, Studentske poliklinike).
1. Sprovesti nezavisnu evaluaciju primene Strategije razvoja zdravlja mladih (2007-2012), kao i
Akcionog plana
2. Formirati telo za izradu nove Strategije razvoja zdravlja mladih za naredni petogodišnji period
uz obavezno konsultovanje i uključivanje predstavnika mladih (KOMS-a, udruženja mladih i za
mlade koja se konkretno bave problemima zdravlja mladih, kao i mladih eksperata)
3. Unaprediti sistem dostupnosti informacija o zdravlju mladih (postojećih istraživanja,
dokumenta)
4. Transparentno i blagovremeno izveštavati o implementaciji aktivnosti iz Akcionih planova od
strane nadležnih institucija (APSRZM i APNSM)
5. Sprovesti istraživanje o stanju zdravlja mladih na nacionalnom nivou, uz obavezno
uključivanje svih zainteresovanih aktera
6. Razviti jedinstvenu bazu podatka o zdravlju mladih na lokalnom, pokrajinskom i nacionalnom
nivou (kako je već predviĎeno APSRZM)
7. Pokrenuti proces izrade Lokalnih akcionih planova za razvoj i zdravlje mladih (kako je već
predviĎeno APSRZM) uz uključivanje mladih u izradu i sprovoĎenje istog
8. Izvršiti reviziju Akcionog plana za sprovoĎenje NSM-a u oblasti zdravlja mladih putem
evaluacije postojećih aktivnosti
Predlog praktične politike u oblasti zdravlja mladih
Krovna organizacija mladih Srbije
21
9. Formirati radno telo koje bi se bavilo zakonskim prepoznavanjem psihoterapije kao nezavisne
profesije i standarda u vezi sa njom, a gde bi takoĎe odreĎen broj članova dolazio iz grupe
mladih profesionalaca25
10. Doneti zakon o mentalnom zdravlju u cilju zaštite mentalnog zdravlja, ostvarivanja prava na
zdravlje, osiguravanja od zloupotreba i podizanja standarda usluga
11. Vršiti senzibilizaciju tužilaca, sudija, centara za socijalni rad za rad sa mladim nasilnicima i
delikventima i senzibilizaciju organizacija civilnog društva za rad sa mladim nasilnicima i
delikventima
Zaključak
Imajući u vidu sve navedeno, smatramo da je neophodno povećati ulaganja u oblasti zdravlja
mladih i približavanja zdravih stilova života mladima, kako materijalna, tako i u vidu ljudskih
resursa.
Briga od zdravlju mladih u Republici Srbiji nije na zavidnom nivou, a situacija se može
poboljšati jedino zalaganjem i saradnjom svih zainteresovanih aktera, posebno donosilaca
odluka i organizacija civilnog društva. Neophodan je rad na prevenciji, a to se može postići
promocijom i približavanjem zdravih stilova života mladima.
U periodu koji dolazi, KOMS, kao najviše predstavničko telo mladih će čvrsto zagovarati za
usvajanje preporuka koje će omogućiti rešavanje problema kojima smo se bavili u ovom
predlogu praktične politike.
KOMS će se zalagati za pokretanje procesa izrade nacionalnog programa za zdrave stilove
života u saradnji sa releventnim državnim institucijama, eksperatima i predstavnicima
organizacija civilnog društva uz neizostavno korišćenje ICT u procesu promocije zdravlja
mladih.
25
Radno telo treba da bude sastavljeno od predstavnika Vlade (MZ, MOS,MP, MUP, MRSP, itd), OCD, institucija
koje se bave mladima (ZZJZ, socijalne ustanove, škole, fakulteti, itd). Poželjno je dobro da ga formiraju MZ i MOS)
Savez drustava psihoterapeuta Srbije vec ima draft zakona o psihoterapiji tako da bi njih trebalo ukljuciti kao
“nosioce” radne grupe
Predlog praktične politike u oblasti zdravlja mladih
Krovna organizacija mladih Srbije
22
IZVORI
[1] Strategija razvoja zdravlja mladih u Republici Srbiji, „Službeni glasnik RS”, br. 55/05, 71/05
[2] Nacionalna strategija za mlade, “Službeni glasnik RS”, br. 55/05, 71/05-ispravka i 101/07
[3] Akcioni plan za sprovoĎenje Nacionalne strategije za mlade 2009 – 2014. godina
[4] Zakon o mladima,"Sl. glasnik RS", br. 50/2011
[5] Izveštaj o službama orijentisanim na potrebe mladih u Saveznoj Republici Jugoslaviji/Srbiji,
Hilari Homans, Silvia Koso za SZO/UNICEF/UNFPA, septembar, 2002
[6] A Brave New Generation – Youth in Federal Republic of Yugoslavia, UNICEF, 2002. godine
[7] Zakon o javnom zdravlju. 2009: http://www.zakon.co.rs/zakon-o-javnom-zdravlju.html
[8]Strategija razvoja zaštite mentalnog zdravlja. 2007: http:// www.zdravlje.gov.rs
[9] Predstave i razmišljanja dece o zlostavljanju. Beograd: UNICEF Beograd; 2005
[10] Akcioni plan politike za mlade u AP Vojvodini za period 2011-2014
[11] Izveštaj o sprovoĎenju APNSM za 2009. godinu
[12]Izveštaj o sprovoĎenju APNSM za 2010. godinu
[13]Izveštaj zaštitnika graĎana Saše Jankovića "Zaštita dece od nasilja u školama" o postupanju
osnovnih i srednjih škola u Srbiji u prevenciji i zaštiti iz 2011. godine
http://www.yucom.org.rs/rest.php?idSek=4&idSubSek=100&tip=vestgalerija&status=prvi
http://www.womenngo.org.rs/images/zagovaranje/Jelena_Visnjic-Killing_me_softly-
medijsko_izvestavanje_o_zenama_zrtvama_nasilja.pdf
Recommended