View
1
Download
0
Category
Preview:
Citation preview
UNIVERZITET U NIŠU PRIRODNO-MATEMATIČKI FAKULTET
DEPARTMAN ZA BIOLOGIJU I EKOLOGIJU
Miljana S. Pešić
Diferencijacija dolinskih livada i vegetacije visokih zeleni Vlasinske visoravni
Master rad
Niš, 2013
UNIVERZITET U NIŠU
PRIRODNO-MATEMATIČKI FAKULTET DEPARTMAN ZA BIOLOGIJU I EKOLOGIJU
Diferencijacija dolinskih livada i vegetacije visokih zeleni Vlasinske visoravni
Master rad
Kandidat: Mentor: Miljana S. Pešić prof.dr Vladimir Ranđelović br. indeksa 22
Niš, 2013
UNIVERSITY OF NIŠ FACULTY OF SCIENCES AND MATHEMATICS DEPARTMENT OF BIOLOGY AND ECOLOGY
Differentiation of the meadows and tall-forb vegetation of the Vlasina plateau
Master thesis
Candidate: Mentor: Miljana S. Pešić PhD Vladimir Ranđelović No. of index 22
Niš, 2013
Najsrdačnije se zahvaljujem svom mentoru Prof. dr Vladimiru Ranđeloviću na strpljenju i pomoći prilikom izrade ovog master rada. Veliko hvala i mojoj porodici na nemerljivoj moralnoj i finansijskoj podršci tokom mog studiranja.
Sažetak
Cilj ovog istraživanja bio je da se ustanove sličnosti i razlike u vegetaciji dolinskih
livada i visokih zeleni u Vlasinskoj visoravni. Za potrebe istraživanja analizirano je 11 asocijacija, različite sintaksonomske pripadnosti.
Fitocenološka analiza asocijacija podrazumeva fitocenološku tabelu za svaku asocijaciju odvojeno, i analizu asocijacija po florističkom sastavu. Takođe, analiza obuhvata i grafički prikaz biološkog i areal-spektra.
Uporedni pregled dolinskih livada i vegetacije visokih zeleni rađen je na osnovu klaster analize. Takođe, poređenje je vršeno na osnovu zastupljenosti životnih formi i areal-tipova u zajednicama, odnosno na osnovu biološkog i areal- spektra.
Rezultati dobijeni na osnovu zastupljenosti pojedinih životnih formi ukazuju na hemikriptofitski karakter vegetacije dolinskih livada, dok se analizom areal- spektra uočava da jezgro flore ovog područja čine evroazijski i evroazijski planinski areal-tip.
Ključne reči: Vlasinska visoravan, vegetacija, dolinske livade, visoke zeleni
Abstract
The aim of this research was to determine the similarities and differences in the
vegetation of meadows and tall-forb vegetation on the Vlasina plateau. Eleven associations of diverse syntaxonomical backgrounds were analyzed for the study.
The phytocoenological analysis of the associations includes a phytosociological table for each association separately, and association analysis for the floristic composition. It also includes analysis and graphical display of biological and range-spectrum.
Comparative review of the grassland vegetation found on meadows and tall-forb was based on cluster analysis. Also, the comparison is done on the basis of the presence of life forms and areal-types in communities, that is to say, on the basis of biological and range-spectrum.
The results obtained on the basis of the presence of certain life forms indicate the hemikryptohpytic nature of the lowland meadows and high green vegetation, while theareal-spectrum analysis notes that the core of the flora of the area is made of the Eurasian and Eurasian mountain areal -type. Key words: Vlasina plateau, vegetation, meadows, tall-forb vegetation
Sadržaj
1. Uvod ................................................................................................................................... 1
1.1. .......................................................................................................................................... 2
1.2. Geografske karakteristike Vlasinske visoravni ............................................................... 3
1.2.1. Hidrografske karakteristike ...................................................................................... 4
1.2.2. Geološki sastav ......................................................................................................... 5
1.2.3. Pedološke karakteristike ........................................................................................... 5
1.2.4. Klimatske karakteristike ........................................................................................... 6
2.Materijal i metode ................................................................................................................... 7
2.1. Materijal .......................................................................................................................... 7
2.2 Metode .............................................................................................................................. 7
2.2.1. Metodologija identifikacije i nomenklature biljnog materijala ............................... 7
2.2.2. Metodologija izrade fitocenoloških tabela .............................................................. 7
2.2.3. Metodologija uporedne fitocenološke analize vegetacije ........................................ 7
2.2.4. Metodologija uporedne taksonomske analize .......................................................... 8
2.2.5. Metodologija uporedne ekološke analize ................................................................. 8
2.2.6. Metodologija uporedne fitogeografske analize ........................................................ 8
3.Rezultati i diskusija ................................................................................................................. 9
3.1. Sintaksonomski pregled dolinskih livada i vegetacije viskohih zeleni Vlasinske visoravni ................................................................................................................................. 9
3.2. Fitocenološka analiza asocijacija .................................................................................. 10
3.2.1. Dolinske livade ....................................................................................................... 10
3.2.2. Visoke zeleni .......................................................................................................... 28
3.3. Uporedni pregled fitocenoloških karakteristika vegetacije dolinskih livada i vegetacije visokih zeleni ........................................................................................................................ 52
3.4. Uporedna taksonomska analiza ..................................................................................... 55
3.5. Uporedna ekološka analiza vegetacije .......................................................................... 58
3.6. Uporedna fitogeografska analiza ................................................................................... 60
4. Zaključak .......................................................................................................................... 64
5. Literatura .......................................................................................................................... 66
1
1.Uvod Na krajnjem jugoistoku Srbije, blizu granice sa Bugarskom, nalazi se Vlasinska visoravan.
Smeštena je između vrhova planina Rodopskog masiva, odnosno između Čemernika, Vardenika, Plane i Bukove glave. Naziv je dobila prema današnjem Vlasinskom jezeru, a ranije prema tresavi, Vlasinskom blatu.
Na prvi pogled se Vlasinska visoravan (sl.1.) čini monotonom zbog zelene boje koja potiče od biljnog pokrivača, međutim isti taj pokrivač je zapravo mozaik najrazličitijih tonova zelene kao i drugih boja naročito u periodima cvetanja mnogih vrsta biljaka čija se staništa tu nalaze.
Slika 1. Vlasinska visoravan
Vođeni pretpostavkama o raznolikosti, odnosno o diverzitetu biljnog sveta Vlasine, mnogi istraživači su svoja istraživanja usmerili ka dokazivanju istog, što je rezultiralo mnogim naučnim i istraživačkim radovima.
Vegetaciju dolinskih livada i vegetaciju visokih zeleni Vlasinske visoravni je izuzetno teško razlikovati. Ovaj naučno-istraživački rad je nastao zahvaljujući tvrdnji da razlike između ova dva tipa vegetacije postoje, pa je samim tim i cilj istraživanja bio da se te razlike utvrde.
2
Oko pritoka Vlasinskog jezera i reke Vlasine, na vlažnim i poplavnim površinama se razvija vegetacija livada pretežno sastavljena od višegodišnjih biljaka koje pripadaju klasi Molinio-Arrhenatheretea. Ovaj tip vegetacije je karakterističan za doline. Kraj obala planinskih potoka, oko samih potoka i u omanjim vlažnim depresijama se razvija vegetacija visoke zeleni, odnosno vegetacija klase Mulgedio-Aconitetea. Po florističkom sastavu su ove dve vegetacije veoma slične, pa je bilo neophodno uočiti karakteristike koje ih bitno diferenciraju, što je istovremeno i srž ovog rada.
1.1. Istorijat istraživanja vegetacije Vlasinske visoravni
Početak botaničkih istraživanja Vlasine je vezan za kraj juna 1880. godine kada je Josif Pančić sa svojim učenicima obišao severni deo tresave. Te iste godine je još jednom obišao tresavu radi sakupljanja onih vrsta biljaka koje nisu bile u cvetu prilikom njegove prve posete i srpskoj flori je dodao četiri značajna roda (Comarum, Drosera, Pinguicula, Polemonium) sa većim brojem vrsta. Od većeg broja biljnih vrsta koje je Pančić otkrio na tresavi, jedna je bila nova za nauku – Allium melanantherum. 1881. godine je još jednom obišao Vlasinsku tresavu i pronašao vrstu Juncus capitatus, koja je kasnije iščezla sa tog nalazišta. Iz herbarskih egzemplara iz „Herbarium Pancicianum“ (BEOU) se vidi da je Vlasinu istraživao nekoliko godina.
Dr Sava Petrović je Vlasinu posetio 1886. godine, i smatra se da je imao sopstveni herbarijum napravljen od prikupljenog materijala koji je nestao posle njegove smrti, dok se u herbarijumu Instituta za botaniku i botaničku baštu nalaze dva njegova primerka (Ranunculus aquatilis i Carex umbrosa).
Od velikog značaja su bila i istraživanja viših biljaka prof. Đorđa Ničića, koji je u svom delu „Građa za floru okoline Vranja“ (Ničić , 1983.) naveo 67 vrsta, uglavnom sa tresave. Jedna od zanimljivijih vrsta jeste Ranunculus lingua.
U svom delu „Izvori, tresave i vodopadi u istočnoj Srbiji“ Cvijić (1896.) je naveo nekoliko taksona: Sphagnum sp., Climacium dendroides, Dicranum scoparium , Hypnum sp., Typha sp.
Kao veliki istraživač balkanske flore i vegetacije se istakao Lujo Adamović koji je
pisao o flori Vlasine (Adamović , 1896., 1898., 1904., 1908.).U svom delu „Die Vegetationsverhaltnisse der Balkanlander (Mosische Lander)“ su prvi put opisani vegetacijski odnosi na Vlasinskoj tresavi.
Austrijski botaničar Karl Frič objavljuje nekoliko priloga za floru Balkanskog poluostrva gde navodi i biljke sa Vlasine (Fritsch , 1894., 1895., 1899.). Frič je 1909. godine popisao i vrstu Orchis serbica, do tada nauci nepoznatu.
Vegetaciju područja Vlasine van tresave na formaciju šuma, livade, kserofitnu i kulturnu formaciju je raščlanio Košanin (1910.). Delo „Elementi Vlasinske flore“ (Košanin , 1910,b) sadrži spisak vrsta tresave i okoline.
U studiji „Vlasinska tresava i njezina prošlost“ Katić (1910.) opisuje vegetacijske odnose na tresavi i opisuje njenu prošlost.
Paleontološka istraživanja Černjavskog (1938.) su dala i predstavu o izgledu Vlasine pre potapanja.
Jovanović – Dunjić (1972.) je izvršila fitocenološku analizu žbunaste vegetacije Vaccinio-Bruckenthalietum na Malom i Velikom strešeru.
Jovanović (1987.) daje detaljnu analizu staništa zlatnolisne bukve.
3
O opstanku atraktivne karnivorne vrste Drosera rotundifolia upros akumulaciji su pisali Tatić i Blaženčić (1982.).
Floru i vegetaciju Vlasinske visoravni u svojoj disertaciji „Fitocenološko-ekološke karakteristike brdskih travnjaka jugoistočne Srbije“ Novica Ranđelović (Ranđelović , 1978.) čini aktuelnijom. Karakteristike planinskih i subalpskih pašnjaka je obradio u svojim narednim radovima (Ranđelović , 1983., 1984.).
Novica Ranđelović zajedno sa Vlastimirom Stankovićem objavljuje priloge o flori jugoistočne Srbije sa više vrsta sa Vlasine (Ranđelović , 1985., Ranđelović et al., 1982., Ranđelović , Stamenković , 1985., 1986., Stamenković , 1983., Stamenković , Ranđelović , 1986., 1987., Stamenković et al., 1985.).
Florističkim i fitocenološkim istraživanjima Vlasine se pridružuju V. Ranđelović i B. Zlatković, a rezultati istraživanja su saopšteni na više naučnih skupova (Ranđelović , N., Ranđelović , V., 1990., 1990.a, Ranđelović , N. et al., 1990., Ranđelović , V., Zlatković , B., 1990., Ranđelović V ., et al. 1997.a).
Ranđelović (1994.) u magistarskom radu „Geobotanička studija Vlasinske tresave“ je izvršio detaljnu analizu tresavske flore i vegetacije.
U okviru projekta „Zaštita prirode na području Vlasine“ Jovanović i Niketić (1991.) su obradili floru i vegetaciju.
U periodu od 1990. do 1994. godine Vlasinsko jezero i njegova okolina su istraživani u okviru hidrobiološkog projekta, a rezultati su prikazani u monografiji „Vlasinsko jezero-hidrobiološka studija“ (Blaženčić , ed. 1997.)
Mikrofloru tresava Vlasine su obradili Panče Stojanovski i njegovi saradnici (Krstić et al., 1993.)
U „Crvenoj knjizi flore Srbije“ su popisane vrste i sa područja Vlasinske visoravni: Juncus capitatus, Polemonium coeruleum, Urticularia minor, Carex limosa, Cirsium helenioides i Betula pubescens (Stevanović , ed. 1999.). Na crvenoj listi mahovina Jugoslavije sa Vlasine su se našle vrste Drepanocladus sendtneri, Orthotrichium patens i Pseudoleskea saviana (Pavić et al., 1998.), a Stevanović i saradnici (1995.) svrstavaju kao endemičnu vrstu na listu Brachythecium kosanini, sinonim vrste je Brachythecium reflexum (Corley et al., 1981.).
1.2. Geografske karakteristike Vlasinske visoravni
Vlasinska visoravan se nalazi u jugoistočnoj Srbiji. Njena površina iznosi oko 150 km2, a
najniža tačka oko 1200 m, i to je čini jednom od najvećih visoravni u Srbiji (sl.2) Sa svih strana je opkoljena planinama Rodopskog masiva. Sa zapada je ograničena
Čemernikom čiji su vrhovi Veliki Čemernik (1638 m), Kula (1622 m), Cvejin Čukar (1542 m) i Preslap (1583 m), a između se nalazi deo visoravni sa izvorskom i tresavskom vegetacijom. Na južnoj strani je visoravan ograničena Vardenikom sa vrhovima Veliki Strešer (1875 m), Mali Strešer (1756 m) i Pandžin grob (1664 m). Najrazuđenija strana visoravni je istočna sa Bukovom glavom (1471 m) kao najvišim vrhom. Severnu stranu ograničavaju dva vrha Plane – Mali vrh (1678 m) i Vrtop (1721 m).
4
Slika 2. Položaj Vlasinske visoravni u jugoistočnoj Srbiji
1.2.1. Hidrografske karakteristike U samom centru Vlasinske visoravni je smešteno Vlasinsko jezero, kojim je potopljena
jedna od najvećih tresava na Balkanu. Ovo jezero je veštačko akumulaciono, a nastalo je u periodu između 1949-1954 godine. Nastalo je izgradnjom zemljane brane na mestu gde je reka Vlasina isticala iz tresave (Stanković , Laušević , 1997.). Dužina ovog jezera je oko 9 km, najveća širina oko 3 km, a najveća dubina je 34 m, nedaleko od brane. Minimalna kota ovog jezera je 1204 m n.m. , a maksimalna je je 1213,5 m n.m. Zapremina vode u akumulaciji je 168x106 m3, a površina 15,5 km2 pri maksimalnoj, odnosno 5,6 km2 pri minimalnoj koti (Stanković , Lakušić , 1997.).
Na planinama izbija veliki broj izvora koji formiraju reke, potoke, pritoke jezera ili reke vlasinskog razvođa. U najveće vodotokove spadaju Bratašnica, Jarčeva, Murina i Dejanova reka. Bratašnica izvire ispod Kule na Čemerniku i najveća je jezerska pritoka sa zapadne strane. Izvorišno područje ove reke je i razvođe, pa je tu razvijena mreža planinskih potočića oko kojih je rezvijena higrofilna i mezofilna vegetacija. Cvetkova reka i Manojlovica su još dve veće pritoke jezera sa zapadne strane. Najveća jezerska pritoka sa juga je Jarčeva reka koja izvire ispod Pandžinog Groba i koja sa Simonovom i Milovančevom rekom čini široku poluvijalnu potočnu lepezu sa velikom površinom ispod tresavske vegetacije. Murina reka je bila najveća pritoka Vlasinskog blata na čijem ušću se razvijala sfagnumska vegetacija. Deo toka ove reke je potopljen akumulacijom, izvire na Bukovoj Glavi. Ispod Bukove Glave sa južne strane se formira i Dejanova reka koja se uliva u Božičku reku i pripada slivu Strume.
5
1.2.2. Geološki sastav Vlasinska visoravan u geotektonskom smislu pripada Srpsko-makedonskoj masi
(Dimitrijević , 1995.). Geološki sastav Vlasinske oblasti čini metamorfni kompleks škriljaca koji predstavljaju regionalno i progresivno metamorfisane silikatne stene rifejsko-kambrijumske starosti (Dragšić , 1997.). Te metamorfne stene su u literaturi poznate kao „vlasinski kompleks“. U predelu jezera najviše su rasprostranjeni albit-hlorit-muskovitski škriljci, oni izgrađuju zapadnu, južnu i veći deo istočne oblasti istraživanog područja. Severna i severnoistočna strana su sastavljene od albit-hloritskih škriljaca (Petrović , 1965., Petković et al., 1977.), a jugozapadnu izgrađuje amfibol-biotitski andezit (Aleksić, Kalenić , 1958.). Zeleni škriljci u području Vlasinske visoravni imaju filitski izgled zbog toga što su ljuspice muskovita i hlorita veoma usitnjene, pa obrazuju svilaste, tanke „filitske“ površine. Filito-mikašisti su litološki prelaz između obe grupe stena (Petković et al., 1975.).
Vrhovi Čemernika i deo Vardenika južno od Velikog Strešera su izgrađeni od biotit-amfibolijskih dacita. Oko Velikog Strešera se javljaju i albitski gnajsevi. Južni obod visoravni je izgrađen od progresivno metamorfoziranih škriljaca koji su predstavljeni leptinolit-mikašistima sa granitom (Petković et al., 1977.).
Tokom kvartara, u slivu Vlasinske visoravni dolazi do formiranja aluvijalnih i poluvijalnih naslaga.
1.2.3. Pedološke karakteristike
Prostorni raspored fitocenoza zavisi od prostornog staništa zemljišta na kome se razvijaju,
pa je zbog toga neophodno poznavanje tipova zemljišta na kojima se one razvijaju. Vlasinska visoravan se nalazi u zoni smeđeg šumskog zemljišta koje je u većoj meri
erodirano. Ovu visoravan karakterišu kisela zemljište zbog toga što je podloga silikatna, a povećana količina padavina dovodi do većeg ispiranja baza iz zemljišta (Ranđelović , 1978.) smeđe šumsko zemljište, ili distrični kambisol, je siromašno materijama koje biljke trebaju. Zbog silikata je kisele reakcije, razvija se u humidnim oblastima i karakteristično je zemljište planinskih regiona.
Za Vlainsku visoravan je karakteristično i močvarno zemljište, euglej. Vegetacija koja se na njemu razvija je higrofilna, a mogu se javiti i mahovine, oštrice. Po Gračaninu (1995.) se ova zemljišta mogu podeliti na organo-mineralna močvarna (pH=4,9-6,5) i minerogena močvarna (pH=5,4). Minerogena tla, ili tla džombi su dosta zastupljena na Vlasini i na njima se razvijaju zejednice Deschampsietum caespitosae i Caricetum gracilis.
Tresetna zemljišta se formiraju nepotpunim raspadanjem delova biljaka, što je uslovljeno niskim temperaturama i neprekidnom stagnacijom vode. Površina tresave je nekada iznosila 500 ha (Katić , Košanin , 1910.). Danas je ostalo 30 ha od nepotopljenog dela tresave.
Na Vlasini postoje četiri tipa treseta: 1. Phragmitetum treset- nastao nepotpunim razlaganjem trske 2. Caricetum treset- nastao nepotpunim razlaganjem oštrica (najzastupljeniji) 3. Equisetum treset- nastao nepotpunim razlaganjem rastavića 4. Mahovinski treset- nastao nepotpunim razlaganjem sfagnumskih mahovina
6
1.2.4. Klimatske karakteristike Područje Vlasinske visoravni odlikuje sub-planinska klima. Visoravan se nalazi na visini
iznad 1200 m i okružena planinama čiji je raspored takav da omogućavaju vetrovima sa severa i juga da duvaju. Vlasinska visoravan ima surove klimatske uslove.
Podaci o klimatskim prilikama postoje za period pre i posle potapanja tresave. U periodu pre potapanja tresave akumulacijom srednja godišnja temperatura je iznosila
6,4 ˚C, a srednja godišnja količina padavina je iznosila 838 mm. Najveće količine padavina su bile u maju, junu i u novembru, tako da klimadijagram ima dva ekstremuma.
Posle potapanja akumulacijom se smanjila godišnja temperatura na 5,7 ˚C, srednja godišnja količina padavina na 722,9 mm. Najtopliji mesec je avgust sa srednjom mesečnom temperaturom 14,4 ˚C, a najhladniji januar (-4 ˚C). Srednja vrednost temperature u vegetacijskom periodu je 12,5 ˚C, a srednja količina padavina je 309,1 mm. Padavine imaju jedan ekstremum i to na početku vegetacijskog perioda (maj-jun). Prosečna vlažnost je 81,6%, a u vegetacijskom periodu 79,9 % (sl.3)
Slika. 3. Klimadijagram po Walter-u nakon potapana tresave
7
2.Materijal i metode
2.1. Materijal
Podaci o karakteristikama vegetacije su prikupljeni iz literature (Ranđelović , V., Zlatković , B., 2010.).
2.2 Metode
2.2.1. Metodologija identifikacije i nomenklature biljnog materijala Identifikacija prikupljenog biljnog materijala je izvršena na osnovu dihotomih ključeva za
determinaciju. Cvetnice su određivane pomoću ključeva savremenih evropskih "flora": "Flora Europaea" (Tutin et al., ed. 1964-1980.), "Flora Srbije" (Josifović, ed. 1970-1978., Sarić, ed. 1986, 1992) i "Флора на НР България" (Јорданов (ed.), 1963-1979., Велчев, 1979-1995). Za determinaciju mahovina su korišćene "Flora mahovina Jugoslavije" (Pavletić, 1968.), "Определител на мъховете в България“ (Petrov, 1975.) i "Nieuwe atlas Nederlandse bladmossen" (Landwehr, 1984.). Nomenklatura biljnih vrsta je usklađena sa Serb-Check list-om (Niketić, Tomović, 2006). Nomenklatura mahovina je usklađena sa popisom mahovina Jugoslavije i Bugarske (Duell et al. 1999.).
2.2.2. Metodologija izrade fitocenoloških tabela
Fitocenološka istraživanja su vršena po metodici škole Zürich-Monpellier ( Braun-
Blanquet, 1964.). U cilju izrade dendograma, vrednosti za abundancu su prevedene iz skale po Braun-
Blankeu u skalu po Westhoff-u i van der Maarel-u (Westhoff , van der Maarel , 1973.).
2.2.3. Metodologija uporedne fitocenološke analize vegetacije
Za upoređivnje asocijacija je pre svega korišćena aglomerativna metodota numeričke
klasifikacije (Karadžić, Marinković, 2009.), pri čemu je klaster analiza rađena UPGMA metodom (Sneath, Sokal, 1973.) upotrebom Chord-ove distance kao kvantitativnog koeficijenta sličnosti. Klaster analiza je urađena korišćenjem programa FLORA (Karadžić, Marinković, 2005.).
8
2.2.4. Metodologija uporedne taksonomske analize Neophodno je taksonomsko poređenje asocijacija, odnosno poređenje zastupljenosti
pojedinih familija i rodova na oba ispitivana područja, što su u ovom slučaju vegetacija dolinskih livada i vegetacija visokih zeleni Vlasinske visoravni.
Rezultati će biti prikazani tabelarno, a uporedni prikaz grafički kao odstupanje procenta najzastupljenijih familija i rodova jednog područja u odnosu na drugo, kao i odstupanje od spektra familija i rodova flore Balkanskog poluostrva.
2.2.5. Metodologija uporedne ekološke analize
Asocijacije su međusobno upoređivane i ekološki, što podrazumeva poređenje životnih
formi biljaka. Životne forme su date prema Raunkieovom principu (Raunkiaer, 1934.), koji su razradili Elenberg i Miler-Donboa (Ellenberg, Mueller-Dombois, 1967. in Mueller-Dombois, Ellenberg, 1874.), a u „Flori Srbije“ delimično izmenio Stevanović (1992a.).
Skraćenice koje se koriste za označavanje životnih formi date su prema „Flori Srbije“ za papratnice i cvetnice (Stevanović, 1992a).
2.2.6. Metodologija uporedne fitogeografske analize Poređenje asocijacija je obavljeno i poređenjem njihovih areal-spektara. Areal-tipovi za
pojedine vrste određivani su na osnovu njihovog opšteg rasprostranjenja, pri čemu su korišćeni podaci iz različitih flora: „Flora SR Srbije“ (Josifović, ed. 1970-1978, Sarić, ed. 1986), „Flore Srbije, 1, Drugo izdanje“ (Sarić, 1992) i "Флора на НР България“ (Jordanov (ed.), 1963-1979., Velčev, 1979-1995).
Pripadnost vrsta areal tipovima je određivana je po principima podele Mojzela (Meusel et al., 1965, 1978), koja se zasniva na podudarnosti areala vrsta sa odgovarajućim florističkim horionima (Stevanović, 1992.).
9
3.Rezultati i diskusija
3.1. Sintaksonomski pregled dolinskih livada i vegetacije viskohih zeleni Vlasinske visoravni
Vegetacija dolinskih livada MOLINIO-ARRHENATHERETEA R. Tx. 1937
MOLINIETALIA W. Koch 1926 Calthion R. Tx. 1936
1.Equiseto-Scirpetum sylvaticae Šegulja subass. deschampsietum caespitosae V. Ranđ. et B. Zlat. 1994 2.Polygono-Scirpetum silvaticae Schwick. 1994 subass. geetosum rivale V. Ranđ. et B. Zlat. 1994 subass. rumicetosum balcanicae V. Ranđ. et B. Zlat. 1994
3.Brachythecio-menhetum longifoliae V. Ranđ. 2001 ass. Nova DESCHAMPSIETALIA Horvatić (1956) 1958 Deschampsion caespitosae Horvatić 1930 1.Deschampsietum caespitosae Horvatić 1930
Vegetacija visokih zeleni MONTIO-CARDAMINETEA Br.-Bl. Et Tx. 1943 MONTIO-CARDAMINETALIA Pawl. 1928 Cardamino-Montion Br.-Bl. 1925 (Cardaminion amarae Maas 1959)
1.Stellario-alsinae-Cardaminetum amarae V. Ranđ. 2001 ass.nova MULGEDIO-ACONITETEA Hadač et klika in Klika et Hadač 1944
CIRSIETALIA APPENDICULATI V. Ranđ. 2001, ordo nov. Rumicion balcanici Lakušić 1968 1.Rumicetum balcanici (Lakušić, 1965) V. Ranđ. 2001 Geion coccinei Horvat, Pawl. et Walas 1937
1.Trolio-Geetum rhodopaei V. Ranđ. 2001. ass. nova subass. geetosum rhodopaei V. Ranđ. 2001 subass. nova subass. trolietosum europaei V. Ranđ. 2001 subass. nova
10
2.Polystachio-Ranunculetum serbicae V. Ranđ. 2001 ass. nova 3.Geo-Filipenduletum ulmariae (N. Ranđ. 1984) V. Ranđ. 2001 subass. Filipenduletosum ulmariae (N. Ranđ. 1984) V. Ranđ. 2001. nom. nov subass. geetosum rivale V. Ranđ. 2001 subass. Nova Cirsion apendiculati Horvat, Pawel. et Walas 1937 1.Cirsietum apendiculati V. Ranđ. 2001 prov 2.Cirsietum helenoidei V. Ranđ. 2001 ass. nova 3.Chaerophyllo-Cirsietum oleracei V. Ranđ. 2001 ass. Nova
3.2. Fitocenološka analiza asocijacija
3.2.1. Dolinske livade
Na poplavnim, i zbog visokog nivoa podzemnih voda, vlažnim površinama oko većih
pritoka Vlasinskog jezera i reke Vlasine, razvija se vegetacija livada sastavljena uglavnom od višegodišnjih zeljastih biljaka, koje pripadaju klasi Molinio-Arrhenatheretea. Ovaj tip vegetacije se uglavnom razvija u rečnim dolinama.
Klasa Molinio-Arrhenathereta je zastupljena sa 5 redova, ali su u vegetaciju Vlasinske visoravni uključena dva i to Molinietalia i Deschampsietalia (Horvatić, 1931, Marković, 1978, 1978a).
3.2.1.1. Asocijacija Equiseto-Scirpetum silvaticae Šegulja 1974
Floristički sastav i fitocenološka struktura. U proširenim dolinama donjih delova pritoka Vlasinskog jezera, na blago nagnutim površinama preko kojih se voda tokom čitave godine lagano preliva, razvijaju se sastojine okarakterisane vrstama Equisetum palustre i Scirpus sylvaticus koja je ujedno i edifikatorska vrsta. Ove sastojine su u sklopu asocijacije Equiseto-Scirpetum sylvaticae. Na prostoru Vlasinske visoravni asocijacija je izgrađena od ukupno 66 vrsta, od kojih 38 ulazi u karakterističan skup, a čak 19 imaju ocenu prisutnosti IV i V. (fit. tab. 1.).
Biološki spektar. Asocijacija je geo-hemokriptofitska. Hemikriptofite su predstavljene sa 37 vrsta, od kojih 21 ima stablovu formu, 11 busenastu, a 2 puzeću. Najveći značaj među stablovim hemokriptofitama imaju vrste Caltha palustris, Mentha longifolia, Rumex acetosa i Lychnis flos-cuculi, a među bisenastim hemikriptofitama vrsta Deschampsia caespitosa. Geofite imaju veći značaj za izgradnju asocijacije. Karakteristične vrste asocijacije imaju geofitsku formu – Equisetum paustre pripada rizomatičnim stablovim geofitama, a Scirpus sylvaticus rizomatičnim busenastim geofitama. Prisustvo fanerofita (4) je jasan pokazatelj da je pravac sukcesije vegetacije na ovim staništima usmeren ka nekom obliku šumske vegetacije, odnosno ka asocijaciji Salicetum pentandro-auritae iz klase Alnetea glutinosae (tab. 1.).
11
Spektar areal-tipova. U asocijaciji dominiraju vrste evroazijskog tipa
rasprostranjenja, od kojih su najbrojnije vrste evropsko-zapadnoazijske areal-grupe (14 vrsta). Evroazijska areal grupa je predstavljena sa 11 vrsta, a sa 6 vrsta srednjeevropsko-mediteranska areal-grupa. Holarktički areal-tip je predstavljen sa 10, a kosmopolitski sa 4 vrste. Ekološke karakteristike staništa pogodovale su pojavljivanju vrsta borealnog areal-tipa (14). Mali je broj vrsta srednjeevropskog areal-tipa, što ukazuje na to da je asocijacija diferencirana od srednjeevropskih asocijacija sveze Calthion i da predstavlja južnoevropski vegetacijski oblik (tab. 2.).
Fitocenološka tabela 1. Equiseto-Scirpetum silvaticae Šegulja subass. deschampsietosum caespitosae V. Ranđ. Et B. Zl. 1994
Broj probne površine 1 2 3 4 5
Cl. Molinio-Arrhenatheretea O. Molinietelia All. Calthion
Površina (m2) 100 100 100 100 100 Vegetacijski sklop (%) 100 100 100 100 100 Ekspozicija NE NW W SW W Nadmorska visina, m 1150 1250 1380 1300 1230 Lokalitet brana B. g. * B. g.* Čem.* Čem.* Broj vrsta 41 41 36 20 42 SP Fl. El Živ. For. Karakteristične vrste K. v. Asocijacije Scirpus sylvaticus 5.5 4.4 5.5 4.4 5.5 V Bor G rhiz caesp Equisetum palustre 2.1 2.1 1.1 + 2.1 V Bor G rhiz scap Diferencijalne vrste Deschampsia caespitosa* 1.2 1.2 +.2 1.2 +.2 V Kosm H caesp
Juncus acutiflorus +.2 +.2 +.2 1.2 IV Se-med G rhiz caesp Cirsium palustre 1.1 + + + IV Bor H scap Crepis paludosa 1.1 + + III Eaz(W) H scap Dactylorhiza maculata + + + III Eaz G tub scap Filipendula ulmaria* + + II Eaz H scap K. V. Sveze i reda Caltha palustris + 1.1 1.1 + + V Bor H scap Mentha longifolia 1.1 + 1.1 2.1 IV Hol H scap Rumex acetosa + + + + IV Hol H scap Lychnis flos-cuculi + + + + IV Eaz(W) H scap Juncus effusus +.2 +.2 2.2 1.1 IV Kosm G rhiz caesp Ranunculus repens 1.1 1.1 1.1 III Eaz H rept Poa trivialis +.2 +.2 +.2 III Kosm H caesp Lysimachia vulgaris + 1.1 + III Eaz H scap Trifolium hybridum 1.1 I Eaz(W) H scap K. v. Razreda Lysimachia nummularia 1.1 + 1.1 1.1 IV Se Ch herb rept
Juncus articulatus 1.2 +.2 +.2 1.2 IV Hol G rhiz caesp
Ranunculus acris 1.1 + + + IV Eaz(W) H scap semiros
12
Polypogon viridis +.2 +.2 +.2 +.2 IV Eaz(W) H caesp Prunella vulgaris + + + + IV Eaz(W) H scap Holcus lanatus +.2 +.2 +.2 +.2 IV Se-med H caesp Poa palustris +.2 +.2 1.2 III Bor H caesp Festuca pratensis +.2 +.2 +.2 III Eaz H caesp Alopecurus pratensis +.2 +.2 +.2 III Eaz H caesp Trifolium repens 1.1 + + III Hol H rept Climacium dendroides +.2 1.2 II Bor Br Ch rept Stellaria graminea + 1.1 II Eaz H scap
Cardamine pratensis + + II Bor H scap
semiros/G rhiz
Carex ovalis +.2 +.2 II Eaz(W) H caesp Epilobium roseum + + II Se-med H scap Juncus inflexus +.2 I Hol G rhiz caesp Trifolium pratense + I EazW H scap Centaurea jacea + I Eaz H scap Pratilice Scirpo-Phragmitetea Myosotis scorpioides + 1.1 1.1 2.1 1.1 V Hol H scap-ros Galium palustre 1.1 + 1.1 1.1 + V EazW H scap Juncus conglomeratus +.2 1.2 1.2 1.2 IV Se G rhiz caesp Epilobium palustre + 1.1 1.1 III Hol H scap Glyceria plicata 1.2 +.2 II Se-med H caesp
Eleocharis palustris + + II Eaz emer HydG rhiz
Epilobium hirsutum + + II Hol H scap Equisetum fluviatile + + II Bor G rhiz scap Rumex hydrolapathum + I Se H scap Calliergonela cuspidata +.2 I Kosm Br Ch rept
Philonotis fontana +.2 I Bor Br Ch rept Alnetea glutinosae Epilobium obscurum 1.1 + II Se-med H scap Salix aurita + + II Bor P caesp Equisetum silvaticum + + II Bor G rhiz scap Salix pentandra + I Eaz P caesp Ostale vrste Betulo-Adenostiletea Veratrum album spp. Lobellianum + + + III Eaz G rhiz scap
Ranunculus serbicus + I JEP H scap/G rhiz
Scheuchzerio-Caricetum fuscae Juncus thomasii +.2 1.2 +.2 III JEP G rhiz caesp Agrostis canina +.2 +.2 II Bor H caesp
Parnasia palustris + + II Hol H caesp-ros/G rhiz
13
Carex nigra +.2 +.2 II Bor G rhiz caesp Carex echinata +.2 I Bor H caesp Calluno-Ulicetea, Festuco-Brometea Potentilla erecta + 1.1 + III Eaz(W) H scap
Campanula patula + + II Se T scap bienn
Hypericum maculatum ssp. Immaculatum + + II Eaz(W) H scap
Rhinanthus minor + I Eaz(W) T scap/ep Semipar
Cynosurus cristatus +.2 I Se-med H caesp Euphrasia rostkoviana ssp. Montana + I Eaz(W) T scap/Spar
Lotus corniculatus + I Hol H scap Querco-Fagetea Salix fragilis + I Eaz(W) P scap Salix alba + I Eaz(W) P scap
* B. g. – Bukova glava ; Čem. - Čemernik
Tabela 1. Biološki spektar asocijacije Equiseto-Scirpetum silvaticae
Životna forma br. vrsta % Izvedena ž.f. br. vrsta %
Br Ch 3 4.62 Br Ch rept 3 4.62 Ch 1 1.54 Ch herb rept 1 1.54
P 4 6.15 P scap 2 3.08 P caesp 2 3.08
H 37 56.92
H scap 22 33.84 H caesp 11 16.92 H rept 2 3.08
H scap-ros 1 1.54 H scap-semiros 1 1.54
H/G 3 4.62
H scap/G rhiz 1 1.54 H scap semiros/G
rhiz 1 1.54
H caesp-ros/G rhiz 1 1.54
G 13 20.00 G rhiz scap 4 6.15 G rhiz caesp 8 12.31 G tub scap 1 1.54
Hyd 1 1.54 Emer HydG rhiz 1 1.54
T 3 4.62 T scap bienn 1 1.54 T scap/ep Semipar 2 3.08
14
Tabela 2. Spektar areal-tipova asocijacije Equiseto-Scirpetum silvaticae
Areal-tip br. vrsta % Areal-grupa br. vrsta %
Bor 14 21.21 Se 4 6.06
EazP 3 4.55 Eaz(W)P JEP
Eaz 31 46.97 Eaz
Eaz(W) Se-med
Hol 10 15.15 Kosm 4 6.06
3.2.1.2. Asocijacija Polygono-Scirpetum silvaticae Schwick. 1994
Floristički sastav i fitocenološka struktura. Sastojine ove asocijacije razvijaju se i izvorišnim čelenkama planinskih potoka i reka, na mestima gde voda postepeno otiče i prelazi u suženi vodotok. Karakteristične vrste asocijacije su Scirpus silvaticus, koja je ujedno i edifikator, i Polygonum bistorta. Asocijacija je izgrađena od 62 vrste, od kojih samo 6 imaju stepen prisutnosti IV i V: Scirpus silvaticus, Polygonum bistorta, Crepis paludosa, Caltha palustris, Myosotis scorpioides i Carex nigra. Karakteristični skup čine 33 vrste (fit. tab. 2.) Na osnovu florističkog sastava asocijacija je diferencirana u dve subasocijacije- geetosum rivale i rumicetosum balcanicae, koja se od tipične subasocijacije odlikuje učešćem vrsta karakterističnih za izvorišta i visoke zeleni, a pre svega endemičnim vrstama Geum rhodopaeum i Rumex balcanicus.
Biološki spektar. U asocijaciji dominiraju hemikriptofite (37 vrsta), sa značajnim učešćem geofita (12), tako da se može označiti kao geo-hemikriptofitska. Najveći broj hemikriptofita su sa stablovom formom (20), a zatim sledi busenasta forma (13). Geofite su predstavljene busenastom (8) i stablovom rizomatičnom formom (4). Terofite su predstavljene sa 3 vrste, dok karaktersitična vrsta asocijacije, Polygonum bistorta, ima prelazni tip životne forme, tako da nepovoljne uslove preživljava i kao terofita i kao hemikriptofita. Mahovine, odnosno briohamefite, su predstavljene sa dve vrste, od kojih je jedna busenasta, a druga puzeća (tab. 3.).
Spektar areal-tipova. U asocijaciji dominiraju vrste širokog rasprostranjenja,
anajzastupljeniji je evroazijski-areal tip (24). Veliki broj vrsta ima holarktički tip rasprostranjenja (12(, dok 4 imaju kosmopolitsko rasprostranjenje. Od vrsta koje zahvataju jedan floristički region svojim arealima najzastupljenije su one koje imaju borealni tip rasprostranjenja (13). Najveći značaj imaju endemiti iz srednjejužnoevropske planinske areal-grupe- Geum rhodopaeum i Rumex balcanicus (tab. 4.).
15
Fitocenološka tabela 2. Polygono-Scirpetum silvaticae Schwick. 1944 Broj probne površine 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
Cl. Molinio-Arrhenatheretea O. Molinietalia
All.Calthion
Površina, m2 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 Pokrovnost, % 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 Nagib, 0 10 10 10 15 10 10 30 10 25 20 Ekspozicija NE E E E E SW SE SW SW W Nadmorska visina, m 1200 1250 1250 1200 1220 1150 1150 1200 1250 1300 Lokalitet M. r. * Vl.rid* Vl. rid Čem. Čem. M. r.* M. r.* Plana Plana Plana Broj vrsta 20 19 14 15 25 12 16 24 30 36 Subasocijacija geetosum rivale rumicetosum balcanicae SP Fl. El. Živ. For. Karakteristične vrste K. v. asocijacije Scirpus sylvaticus 5.5 5.5 5.5 2.3 3.3 5.5 4.4 4.4 4.4 3.3 V Bor G rhiz caesp Polygonum bistorta + 1.1 1.1 2.1 2.1 + 1.1 IV Hol T/H scap Diferencijalne vrste Mentha x verticillata 1.1 + + + + III Hol H scap Cirsium palustre + 1.1 + II Bor H scap Geum rivale + 1.1 1.1 II Hol G rhiz/H scap Equisetum fluviatile + + I Bor G rhiz scap Rumex balcanicus 2.1 1.1 1.1 2.1 II SJEP/Balk H scap Briza media +.2 +.2 +.2 II Se H caesp Cynosurus cristatus +.2 +.2 1.2 II Se-m H caesp Anthoxanthum odoratum +.2 +.2 +.2 I Eaz H caesp Rumex patientia + + I Se H scap Anthriscus sylvestris + I Eaz(W) H scap K. v. sveze i reda Crepis paludosa + + + 1.1 1.1 1.1 1.1 + 1.1 + V Eaz(W) H scap Caltha palustris + 1.1 + 1.1 1.1 1.1 1.1 IV Bor H scap Filipendula ulmaria* + + + + + III Eaz H scap Lychnis flos-cuculi + + + 1.1 + III Eaz(W) H scap
16
Juncus effusus +.2 +.2 +.2 +.2 II Kosm G rhiz caesp Ranunculus repens + + + + II Eaz H rept Mentha longifolia + 1.1 1.1 II Hol H scap Rumex acetosa + + I Hol H scap Juncus acutiflorus +.2 +.2 I Se-med G rhiz caesp Equisetum palustre + + I Bor G rhiz scap Deschampsia caespitosa* 1.2 I Kosm H caesp
Lysimachia vulgaris + I Eaz H scap K. V. Razreda Carex ovalis +.2 1.2 1.2 +.2 1.2 +.2 III Eaz(W) H caesp Juncus articulatus +.2 +.2 +.2 1.2 II Hol G rhiz caesp Ranunculus acris + + + II Eaz(W) H scap-semiros Alopecurus pratensis +.2 +.2 +.2 II Eaz H caesp Trifolium repens + + + II Hol H rept Sanguisorba officinalis + + + II Hol H scap Polypogon viridis +.2 +.2 +.2 II Eaz(W) H caesp Prunella vulgaris + + I Eaz(W) H scap Holcus lanatus +.2 +.2 I Se-med H caesp Poa palustris +.2 +.2 I Bor H caesp Festuca pratensis +.2 I Eaz H caesp Trifolium pratense + + I Eaz(W) H scap Pratilice Phragmitetea Myosotis scorpioides + + 1.1 1.1 + + + 1.1 1.1 V Hol H scap-ros Galium palustre + + 1.1 + II Eaz(W) H scap Calliergonela cuspidata +.2 +.2 +.2 +.3 II Kosm Br Ch rept Philonotis fontana +.2 +.2 +.2 II Bor Br Ch caesp Carex vesicaria +.2 +.2 I Bor G rhiz caesp Juncus conglomeratus +.2 I Se G rhiz caesp
17
Scheuchzerio-Caricetea fiscae Carex nigra +.2 1.2 +.2 +.2 +.2 +.2 1.2 IV Bor G rhiz caesp
Parnassia palustris + + + + + III Hol H caesp-ros/G rhiz
Eriophorum angustifolium +.2 +.2 +.2 +.2 +.2 III Bor G rhiz caesp Agrostis canina +.2 +.2 1.2 +.2 +.2 III Bor H caesp Carex echinata +.2 +.2 +.2 +.2 II Bor H caesp Potentilla palustris + I Hol G rhiz/emer Hyd G Alnetea glutinosae Epilobium obscurum + + I Se-med H scap Pteridium aquilinum + I Kosm G rhiz Impatiens noli-tangere + I Eaz T scap Galeopsis tetrahit + I Eaz(W) T scap Ostale vrste Calluno-Ulicetea, Festuco-Brometea Potentilla erecta + + 1.1 + II Eaz(W) H scap Alchemilla acutiloba + 1.1 I Eaz(W)P H ros/G rhiz Campanula patula + I Se T scap bienn Euphrasia rostkoviana + + + II Eaz(W) T scap Carex pallescens +.2 +.2 I Bor H caesp Lotus corniculatus + I Hol H scap Betulo-Adenostiletea, Montio-Cardaminetea Geum rhodopeum + + + 1.1 + II SJEP/Balk H scap/G rhiz Chaerophyllum hirsutum 1.1 1.1 I Eaz(W)P H scap Veratrum lobelianum + + + I Eaz G rhiz scap
* M. r. – Murina reka ; Vl. rid – Vlasina rid ; Čem. - Čemernik
18
Tabela 3. Biološki spektar asocijacije Polygono-Scirpetum silvaticae
Životna forma br. vrsta % Izvedena ž.
f. br. vrsta %
Br Ch 2 3.28 Br Ch caesp 1 1.64 Br Ch rept 1 1.64
H 37 60.66
H scap 20 32.79 H caesp 13 21.31 H rept 2 3.28
H scap-ros 1 1.64 H scap-semiros 1 1.64
H/G 3 4.92
H scap/G rhiz 1 1.64
H ros/G rhiz 1 1.64 H caesp-ros/G rhiz 1 1.64
G/Hyd G 1 1.64 G rhiz/emer HydG 1 1.64
G/H 1 1.64 G rhiz/H scap 1 1.64
G 12 19.67 G rhiz scap 4 6.56 G rhiz caesp 8 13.11
T 4 6.56 T scap 3 4.92 T scap bienn 1 1.64
T/H 1 1.64 T/H scap 1 1.64
Tabela 4. Spektar areal-tipova asocijacije Polygono-Scirpetum silvaticae
Areal-tip br. vrsta % Areal-grupa br. vrsta %
Bor 13 21.31 Se 4 6.56
EazP 4 6.56 Eaz(W)P 2 3.28 SJEP/Balk 2 3.28
Eaz 24 39.34 Eaz 8 13.11
Eaz(W) 12 19.67 Se-med 4 6.56
Hol 12 19.67 Kosm 4 6.56
19
3.2.1.3. Asocijacija Brachythecio-Menthetum longifoliae V. Ranđ. 2001
Floristički sastav i fitocenološka struktura. Na više mesta oko planinskih potoka čitavog područja, na nadmorskim visinama od 1250 do 1600 m, uočavaju se sastojine razvijene u obliku uske trake uz sami vodotok, u kojima edifikatorsku ulogu ima vrsta Mentha longifolia. Ove sastojine podređene su novoj asocijaciji Brachythecio-Menthetum longifoliae, koja je okarakterisana edifikatorskom vrstom Mentha longifolia i vrstom mahovine Brachythecium rivulare.
Asocijacija je izgrađena od 33 vrste (fit. tab. 3.), od kojih 20 ulaze u karakterističan skup, a 8 imaju stepen prisutnosti IV i V.
Biološki spektar. Asocijacija je izrazito hemikriptofitska. Hemikriptofitama
pripadaju 22 vrste, od kojih je najveći broj sa stablovom formom. Karakteristična i dominantna vrsta Mentha longifolia ima hemikriptofitsku stablovu formu. Busenaste hemikriptofite su predstavljene sa 6 vrsta, a jedna je stablova forma sa polurozetama. Hemikriptofitama se može pridružiti i vrsta Parnassia palustris, koja se u određenim uslovima ponaša kao geofita. Značaj za izgradnju i karakterizaciju asocijacije imaju i geofite (7), među kojima se brojem ističu busenaste rizomatične forme. Briohamefite su predstavljene sa 2 vrste (tab. 5.).
Spektar areal-tipova. I u ovoj asocijaciji dominiraju vrste širokog
rasprostranjenja, a posebno vrste evroazijskog areal-tipa (11), od kojih je najzastupljenija evropsko-zapadnoazijska areal-grupa (9). Holarktički areal-tip je predstavljen sa 6 vrsta, ali činjenica da vrsta Mentha longifolia, koja apsolutno dominira u svim sastijinama, ima holarktički tip rasprostranjenja, doprinosi da značaj ovog areal-tipa premašuje značaj ostalih areal tipova. Najveći broj vrsta ima borealni tip rasprostranjenja (9), ali po značaju se ipak izdvajaju vrste evroazijskog planinskog areal-tipa, koje diferenciraju ovu asocijaciju od asocijacije Junco-Menthetum longifoliae, koja se razvija u nižim predelima jugoistočne Srbije. Posebno je značajno prisustvo balkanskih endemita, taksona Rumex balcanicus i Geum rhodopaeum x rivale (tab. 6.).
20
Fitocenološka tabela 3. Brachythecio-Menthetum longifoliae V. Ranđ. 2001
Broj probne površine 1 2 3 4 5
Cl. Molinio-Arrhenatheretea O.Molinietalia All.Calthion
Površina (m2) 50 50 50 50 50 Pokrovnost, % 100 100 100 100 100 Ekspozicija W SW NW SW SE Nadmorska visina, m 1350 1300 1350 1500 1550 Lokalitet M. r.* M. r.* M. r.* Plana Plana Broj vrsta 14 18 12 16 15 SP Fl. El. Živ. For. Karakteristične vrste K. v. Asocijacije Mentha longifolia 5.5 5.5 3.3 5.5 5.5 V Hol H scap Brachytecium rivulare +.2 1.3 1.3 2.3 IV Bor Br Ch rept K. v. Sveze i reda Crepis paludosa + + + + + V Eaz(W) H scap Scirpus sylvaticus +.2 +.2 +.2 1.2 IV Bor G rhiz caesp Filipendula ulmaria + + + III Eaz H scap Juncus effusus +.2 2.2 II Kosm G rhiz caesp Caltha palustris + + II Bor H scap Lychnis flos-cuculi + I Eaz(W) H scap Equisetum palustre + I Bor G rhiz caesp K. v. Razreda Rumex acetosa 1.1 1.1 + + IV Hol H scap Poa palustris +.2 1.2 +.2 +.2 IV Bor H caesp Phleum pratense +.2 +.2 +.2 III Se H caesp Deschampsia caespitosa +.2 1.2 II Kosm H caesp Ranunculus acris + + II Eaz(W) H scap-semiros Polypogon viridis +.2 +.2 II Eaz(W) H caesp Epilobium hirsutum + + II Hol H scap Juncus inflexus + I Hol G rhiz caesp Succisa pratensis + I Eaz(W) H scap Pratilice Phragmitetea Galium palustre 1.1 1.1 + 1.1 IV Eaz(W) H scap Myosotis scorpioides 1.1 + 1.1 III Hol H scap-ros Equisetum fluviatile 1.1 2.1 II Bor G rhiz scap Carex rostrata +.2 +.2 II Bor G rhiz caesp Glyceria plicata +.2 I Se-med H caesp Veronica beccabunga + I Eaz(W) H scap Betulo-Adenostiletea, Montio-Cardaminetea Chaerophyllum hirsutum + + II Eaz(W)P H scap Rumex balcanicus + + II SJEP/Balk H scap Geum rhodopeum x rivale + I SJEP/Balk H scap
21
Ostele vrste Scheuchzerio-Caricetum fuscae Agrostis canina +.2 +.2 II Bor H caesp Carex nigra +.2 I Bor G rhiz caesp
Parnassia palustris + I Hol H caesp-ros/G rhiz
Calluno-Ulicetea, Festuco-Brometea Potentilla erecta + + + + IV Eaz(W) H scap Rhinanthus minor + I Eaz(W) T scap/ep Spar Transgresivne vrste vlažnih staništa Marchanthia polymorpha +.2 1.3 II Kosm Br Ch rept
* M. r. – Murina reka
Tabela 5. Biološki spektar asocijacije Brachythecio-Menthetum longifoliae Životna forma br. vrsta % Izvedena ž.
f. br. vrsta %
Br Ch 2 6.06 Br Ch rept 2 6.06
H 22 66.67
H scap 14 42.42 H caesp 6 18.18 H scap-
(semi)ros 2 6.06
H/G H caesp-ros/G rhiz 1 3.03
G 7 21.21 G rhiz scap 2 6.06 G rhiz caesp 5 15.15
T 1 3.03 T scap/ep Semipar 1 3.03
Tabela 6. Spektar areal-tipova asocijacije Brachythecio-Menthetum longifoliae
Areal-tip br. vrsta % Areal-grupa br. vrsta %
Bor 9 27.27 Se 1 3.03
EazP 3 9.09 Eaz(W)P 1 3.03 SJEP/Balk 2 6.06
Eaz 11 33.33 Eaz 1 3.03
EAZ(W) 9 27.27 Se-med 1 3.03
Hol 6 18.18 Kosm 3 9.09
22
3.2.1.4. Asocijacija Deschapsietum caespitosae Horvatić 1930
Floristički sastav i fitocenološka struktura. Ova asocijacija je tipično razvijena u nizijskim predelima Hrvatske, gde je relativno česta i zauzima velike površine. U Srbiji je ova asocijacija razvijena fragmentarno, a najbolje razvijene sastojine se sreću na Vlasinskoj visoravni, u dolinama Vlasine, Bratašnice, Murine reke, oko Okruglice, Vlasine Stojkovićeve i na Plani. Asocijaciju gradi 71 vrsta, 45 pripadaju karakterističnom skupu, a 16 imaju stepen prisutnosti IV i V. U ovim sastojinama su zabeležene obe karakteristične vrste asocijacije. Vrsta Deschampsia caespitosa je edifikator u svim sastojinama, dok je vrsta Gratiola officinalis zabeležena samo u dve snimljene sastojine (fit. tab. 4.).
Biološki spektar. Asocijacija Deschampsietum caespitosae je izrazito hemikriptofitska. Životna forma hemikriptofita je predstavljena 51 vrstom (71,83%), među kojima se posebno ističu stablove forme sa 29 vrsta (40.85%), od kojih su 5 zastupljene u više od 60% snimljenih sastojina: Trifolium pratense, Galium palustre, Epilobium palustre, Myosotis scorpioides i Potentilla erecta. Busenaste forme hemikriptofita predstavljene su manjim brojem vrsta (17; 23,94%), ali imaju veći značaj za izgradnju asocijacije, jer ovu formu ima karakteristična i edifikatorska vrsta asocijacije – Deschampsia caespitosa. Puzeća, odnosno ukorenjujuća forma hemikriptofita je predstavljena sa 3 vrste, od kojih se značajem izdvaja Ranunculus repens. Za izgradnju asocijacije su značajne i rozetasta i prelazna stablovo-polurozetasta forma.
Druga osnovna životna forma po brojnosti je geofita, predstavljena sa 9 vrsta (12,68%), od koje samo Equisetum palustre ima stepen prisutnosti IV.
Ostale životne forme su predstavljene malim brojem vrsta. Terofite su predstavljene sa 5 vrsta. Rhinanthus minor je jedna stablova poluparazitska terofita koja je prisutna u većini sastojina (tab. 7.).
Spaktar areal-tipova. Analizom flornih elemenata ustanovljeno je prisustvo 8
areal-tipova, odnosno 12 areal-grupa. Najzastupljeniji je, kao i u većini drugih asocijacija, evroazijski areal tip (28 vrsta), u okviru kojeg su gotovo podjednako zastupljene evroazijska (13) i evropsko-zapadnoazijska areal-grupa (14). Holarktički areal-tip je predstavljen sa 12 vrsta. Ovu asocjijaciju fitogeografski najbolje određuje kosmopolitski areal-tip (4), jer tom tipu pripada karakteristična i dominanatna vrsta Deschampsia caespitosa. Srednjeevropski areal tip je predstavljen sa 9 vrsta (tab. 8.).
23
Fitocenološka tabela 4. Deschampsietum caespitosae Horvatić 1930
Broj probne površine 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 Cl. Molinio-Arrhenatheretea
O. Molinietelia (?Deschampsietalia)
All. Deschampsion caespitosae
Površina, m2 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 Vegetacijski sklop, % 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 Nadmorska visina, m 1200 1250 1250 1200 1220 1150 1150 1250 1300 1350 Lokalitet Okr.* Okr.* Okr.* Brat.* Brat.* kod b* kod b* Vl. S.* Vl. S.* Plana Broj vrsta 25 28 29 23 32 23 27 20 25 32 SP Fl. El. Živ. For. Karakteristične vrste K. v. asocijacije Deschampsia caespitosa 5.5 5.5 4.4 5.5 3.3 4.4 3.3 4.4 4.4 4.4 V Kosm H caesp Gratiola officinalis + + I Hol H scap K. v. sveze Poa palustris +.2 +.2 2.2 1.2 +.2 1.2 1.2 IV Bor H caesp Trifolium hybridum + + + 1.1 + + III Eaz(W) H scap Juncus effusus +.2 1.2 +.2 1.2 +.2 III Kosm G rhiz caesp
Cardamine pratensis 1.1 + + + II Bor H scap
semiros/ G rhiz
Scutellaria galericulata 1.1 I Bor H scap K. (transgresivne) v. reda Equisetum palustre + + 2.1 + 1.1 1.1 1.1 1.1 IV Bor G rhiz scap Filipendula ulmaria* + + 1.1 + II Eaz H scap Polypogon viridis 1.2 1.2 +.2 II Eaz(W) H caesp Lysimachia vulgaris + + 1.1 II Eaz H scap Valeriana officinalis 1.1 + I Eaz H scap Lychnis flos-cuculi + I Eaz(W) H scap Caltha palustris + I Bor H scap K. v. klase
24
Ranunculus acer 1.1 1.1 + 1.1 + 1.1 1.1 1.1 1.1 V Eaz(W) H scap semiros
Cynosurus cristatus 1.2 1.2 +.2 2.2 1.2 1.2 1.2 +.2 +.2 V Se-med H caesp Ranunculus repens 1.1 + + 1.1 2.1 1.1 + IV Eaz H rept
Rhinanthus minor 1.1 1.1 1.1 1.1 1.1 + 1.1 IV Eaz(W) T scap/ep semipar
Holcus lanatus +.2 1.2 1.2 +.2 +.2 +.2 +.2 IV Se-med H caesp Trifolium pratense 1.1 1.1 1.1 + + + + IV Eaz(W) H scap Alopecurus pratensis +.2 +.2 +.2 +.2 +.2 +.2 1.2 IV Eaz H caesp Leontodon autumnalis 1.1 1.1 + 1.1 + + + IV Eaz H ros Stellaria graminea 1.1 + 1.1 1.1 1.1 1.1 III Eaz H scap Festuca pratensis 1.2 1.2 +.2 +.2 +.2 III Eaz H caesp Prunella vulgaris + + 1.1 + 1.1 III Eaz(W) H scap Carex ovalis +.2 +.2 +.2 +.2 1.2 III Eaz(W) H caesp Oenanthe banatica + 1.1 + 1.1 + III Med-pont H scap Juncus articulatus +.2 +.2 +.2 +.2 +.2 III Hol G rhiz caesp Succisa pratensis + + 1.1 II EAW H scap Centaurea jacea + + + II Eaz H scap Phleum pratense +.2 +.2 I Se H caesp Sisyrinchium angustifolium + + I Hol G tub
Bromus racemosus +.2 +.2 I Se T scap Mentha longifolia + + I Hol H scap Carex tomentosa +.2 I Eaz(W) H caesp Crepis biennis + I Se T scap bienn Trifolium dubium + I Se T scap Lysimachia nummularia + I Se Ch herb rept Rumex acetosa + I Hol H scap Pratilice
25
Phragmitetea Galium palustre 2.1 1.1 1.1 1.1 1.1 2.1 2.1 1.1 1.1 + V Eaz(W) H scap Epilobium palustre + 1.1 1.1 1.1 1.1 1.1 + IV Hol H scap Myosotis scorpioides + 1.1 1.1 1.1 1.1 + + IV Hol H scap-ros Juncus conglomeratus 1.2 1.2 +.2 1.2 +.2 III Se G rhiz caesp Lythrum salicaria + + + II Kosm H scap Cirsium palustre 1.1 + + II Bor H scap Crepis paludosa + + I Eaz(W) H scap Mentha aquatica + + I Hol H scap Lycopus europaeus + I Eaz(W) H scap Betulo-Adenostiletea Alchemilla glaucescens + 1.1 I Eaz(W)P H ros/G rhiz Alchemilla reniformis + + I EAW H ros/G rhiz Cirsium rivulare + I Se H scap Ostale vrste Scheuchzerio-Caricetea Agrostis canina 1.2 1.2 2.2 1.2 1.2 1.2 1.2 +.2 V Bor H caesp Carex nigra +.2 +.2 +.2 II Bor G rhiz caesp Juncus thomasii +.2 +.2 +.2 II Jep G rhiz caesp Dactylorhiza cordigera + + I SJEP G tub scap Menyanthes trifoliata + I Hol H rept
Potentilla palustris + I Hol H scap/G rhiz/emer
Hyd G Carex echinata +.2 I Bor H caesp Festuco-Brometea, Calluno-Ulicetea Potentilla erecta 1.1 1.1 + 1.1 + + 1.1 + + V Eaz(W) H scap Galium verum + + + + + + III Eaz H scap Campanula patula + + + II Se T scap bienn
26
Carex pallescens 1.2 1.2 I Bor H caesp Hypericum maculatum ssp. Immaculatum + + I Eaz(W) H scap
Briza media +.2 +.2 I Se H caesp Hypericum perforatum + + I Eaz H scap Veratrum lobellianum + I Eaz G rhiz scap Luzula campestris +.2 I Kosm H caesp Viola canina + I Hol H caesp Sintaksonomski neodređene Trifolium repens 1.1 + I Hol H rept Viola arvensis + I Eaz H caesp
Cirsium grecescui + I Karp-b T/H scap bienn
*- Okr.- Okruglica ; Brat. – Bratašnica ; kod b.- kod brane ; Vl. S. – Vlasina Stojkovićeva
27
Tabela 7. Biološki spektar asocijacije Deschampsietum caespitosae Životna forma br. vrsta % Izvedena ž.
f. br. vrsta %
Ch 1 1.41 Ch herb rept 1 1.41
H 51 71,83
H scap 28 39.44 H caesp 17 23.94 H rept 3 4.23 H ros 1 1.41
H scap-semiros 2 2.82
H/G 3 4.23
H ros/G rhiz 2 2.82 H scap-
semiros/G rhiz
1 1.41
H/G/HydG 1 1.41 H scap/G rhiz/emer
HydG 1 1.41
G 9 12.68 G rhiz scap 2 2.82 G rhiz caesp 5 7.04 G tub scap 2 2.82
T 5 7.04
T scap 2 2.82 T scap bienn 2 2,82
T scap/ep Semipar 1 1.41
T/H 1 1.41 T/H scap bienn 1 1.41
Tabela 8. Spektar areal-tipova asocijacije Deshampsietum caespitosae
Areal-tip br. vrsta % Areal-grupa br. vrsta %
Bor 10 14.29 Se 9 12.86 Med-smed 1 1.43 Karp-balk 1
EazP 5 7.14 Eaz(W)P 3
JEP 1 SJEP 1
Eaz 28 40 Eaz 13
EAz(W) 14 Se-med 1
MSM 1 1.43 Med-pont 1 Hol 12 17.14 Kosm 4 5.71
28
3.2.2. Visoke zeleni
Oko planinskih izvora i potoka zahvaljujući velikoj količini vlage i humoznom zemljištu, razvila se šarolika i bujna vegetacija, koja u sintaksonomskom smislu pripada različitim klasama. Oko izvora, na mestima gde se voda razliva po podlozi, razija se vegetacija klase Montio-Cardaminetea, odnosno reda Montio-Cardaminetalia, a oko planinskih potoka, kraj obala i u omanjim vlažnim depresijama razvijaju se visoke zeleni, odnosno vegetacija novog balkanskog reda Cirsietalia appendiculati iz klase Mulgedio-Aconitetea.
3.2.2.1. Asocijacija Stellario alsinae-Cardamonetum amarae V. Ranđ. 2001
Floristički sastav i fitocenološka struktura. Na izvorima koji izbijaju podno najviših vrhova Vardenika i Čemernika razvija se asocijacija u kojoj edifikatorsku ulogu ima vrsta Cardamine amara. Sastojine ove asocijacije su relativno male i pokrivaju u gustom sklopu površinu od 5-20 m2. Osim edifikatorske vrste, karakteristična vrsta asocijacije je i Stellaria alsinae. Asocijacija je relativno siromašna i izgrađena je od 17 vrsta, od kojih su 7 mahovine.
U singenetskom, a i u prostornom pogledu ona je najbliža tresavskoj vegetaciji, što potvrđuje i sintaksonomski značaj grupe karakterističnih vrsta klase Scheuchzerio-Caricetea fuscae, koja predstavlja progresivniji oblik vegetacije izvorišta. (fit. tab. 5.).
Biološki spektar. Jedna od osnovnih karakteristika vegetacije klase Montio-
Cardaminetea je obilno učešće mahovina u izgradnji njenih asocijacija, što je slučaj i u novoopisanoj asocijaciji. Mahovine, odnosno biohamefita čine 41,18% svih graditelja asocijacije. Busenaste briohamefite su predstavljene sa 3 vrste, a puzeće sa 4. Isti broj vrsta (7) pripada i formi hemikriptofita (27,78%), među kojima su najbrojnije stablove forme (5) (tab. 9.).
Spektar areal-tipova. U asocijaciji dominira borealni areal-tip (7 vrsta)
zahvaljujući pre svega brojnom prisustvu borealnih mahovina (6). Za fitogeografsku karakterizaciju je veoma značajno i prisustvo balkanskih endemita Cardamine raphanifolia ssp. acris, Geum rhodopaeum i Rumex balcanicus, čiji je areal-tip srednjejužnoevropsko-planinski. Od 7 vrsta širokog rasprostranjenja, najveći broj vrsta ima holarktički tip areala (4) (tab.10.).
29
Fitocenološka tabela 5. Stellario alsinae-Cardaminetum amarae V. Ranđ. 2001
Broj probne površine 1 2
Cl. Montio-Cardaminetea O. Montio-Cardaminetalia All. Cardamino-Montion
Površina (m2) 25 50 Vegetacijski sklop 100 100 Ekspozicija NE SE Nadmorska visina, m 1600 1700 Lokalitet Čem.* Var.* Broj vrsta 7 11 Fl. el. Živ. for. Karakteristične vrste K. v. asocijacije
Cardamine amara 5.5 5.5 EAz(W) H scap semoros/G rhiz
Stellaria alsine 1.1 Hol H caesp K. v. sveze, reda i razreda Brachythecium rivulare 3.3 4.4 Bor Br Ch rept Philonotis fontana 1.2 Bor Br Ch caesp Bryum turbinatum 1.1 Bor Br Ch caesp Epilobium obscurum + Se-med H scap Cardamine raphanifolia ssp. acris + SJEP/Balk H ros Bryum bimum + Bor Br Ch caesp Breidleria arcuata + Bor Br Ch rept Rumex balcanicus + SJEP/Balk H scap Pratilice Betulo-Adenostyletea Geum rhodopeum + SJEP/Balk G rhiz/H scap Plagiochila asplenoides + Bor Br Ch rept Scheuchzerio-Caricetea fuscae Carex nigra 1.2 1.2 Bor G rhiz caesp Drepanocladus aduncus + Kosm Br Ch rept Ostale vrste Phragmitetea Epilobium palustre 1.1 Hol H scap Myosotis scorpioides + Hol H scap-ros Molinio-Arrhenatheretea Mentha longifolia + Hol H scap
* Čem.- Čemernik ; Var.- Vardenik
30
Tabela 9. Biološki spektar asocijacije Stellario alsinae-Cardaminetum amarae
Životna forma br. vrsta % Izvedena ž.
f. br. vrsta %
Br Ch rept 4 22.22 Br Ch 7 41.18 Br Ch caesp 3 16.67
H 7 41.18
H scap + (scap-ros) 5 27.78
H caesp 1 5.56 H ros 1 5.56
H/G 1 5.88 H scap
semiros/ G rhiz
1 5.56
G 1 5.88 G rhiz caesp 1 5.56
G/H 1 5.88 G rhiz/H scap 1 5.56
Tabela 10. Spektar areal-tipova asocijacije Stellario alsinae-Cardaminetum amarae
Areal-tip br. vrsta % Areal-grupa br. vrsta %
Bor 7 41.18 EAzP 3 17.65 SJEP/Balk 3 17.65
EAz 2 11.76 Eaz(W) 1 5.88 Se-med 1 5.88
Hol 4 23.53 Kosm 1 5.88
3.2.2.2. Asocijacija Rumicetum balcanici (Lakušić, 1965) V. Ranđ. 2001
Floristički sastav i fitocenološka struktura. Na Vlasinskoj visoravni ova asocijacija se razvija oko izvora i i u gornjim delovima planinskih potoka, na mestima gde se voda razliva i potapa zemljište. Zemljište je zatresavljeno i ima dubok profil. Dobro razvijene sastojine su zabeležene na Plani ispod vrha Mali Vrtop, na Čemerniku na lokalitetu Cvejin senjak i na Vardeniku ispod vrha Ravnište.
Asocijacija je izgrađena od 48 vrsta. Karakteristični skup čini 17 vrsta, od kojih 11 ima stepen prisutnosti IV i V. Karakteristična i dominantna vrsta je Rumex balcanicus, a prisutnošću se izdvjaju i Chaerophyllum hirsutum, Plagiochilla asplenoides i Veratrum album ssp. lobelianum. Fiziognomiju asocijacije i izgled aspekata tokom vegetacionog perioda određuje vrsta Rumex balcanicus (fit. tab. 6.).
Biološki spektar. Dominantna je forma hemikriptofita sa 30 vrsta, geofita je 6, a
briohamefita 4 (tab. 11.).
31
Fitocenološka tabela 6. Rumicetum balcanici (Lakušić, 1965) V. Ranđ. 2001 Broj probne površine 1 2 3 4 5
Cl. Mulgedio-Aconitetea O. Cirsietalia appendiculati
All. Rumicion balcanici
Površina (m2) 50 50 50 50 50 Vegetacijski sklop (%) 100 100 100 100 100
Ekspozicija E SE E S SW Nadmorska visina, m 1700 1550 1600 1500 1600 Lokalitet Rav.* Čem.* Čem.* Plana Plana Broj vrsta 10 22 28 32 21 SP Fl. El. Živ. For. Karakteristične vrste K. v. asocijacije Rumex balcanicus 4.4 5.5 5.5 4.4 5.5 V SJEP/Balk H scap K. v. sveze, reda i razreda Chaerophyllum hirsutum 1.1 1.1 + 1.1 IV EAz(W) H scap
Plagiochilla asplenioides 1.2 + 1.2 + IV Bor Br Ch rept
Veratrum album ssp. lobelianum + + + + IV EAz G rhiz scap
Filipendula ulmaria* + + + III EAz H scap Deschampsia caespitosa* +.2 +.2 +.2 III Kosm H caesp
Alchemilla gracilis + 1.1 + III EAz(W)P H ros/G rhiz Geum rhodopeum x riv 1.1 1.1 II SJEP/Bal G rhiz/H
scap Alchemilla acutiloba 1.1 + II EAz(W)P H ros/G rhiz Cirsium helenioides + I Bor H scap Pratilice Montio-Cardaminetea Brachythecium rivulare +.3 1.3 +.3 1.3 IV Bor Br Ch rept
Montia fontana + + + III Kosm T/H scap
Cardamine amara 1.2 2.3 II EAz(W) H scap semiros/G rhiz
Philonotis fontana +.2 +.2 II Bor Br Ch caesp Bryum pseudotriquetrum + + II Bor Br Ch caesp
Stellaria alsine + I Hol H caesp Cardamine raphanifolia ssp. acris + I EAz(W) H ros
Scheuchzerio-Caricetea Carex nigra +.2 1.2 +.2 +.2 1.2 V Bor G rhiz caesp Juncus thomasii +.2 +.2 +.2 III JEP G rhiz caesp Succisa pratensis + + + III EAz(W) H scap Equisetum sylvaticum + + II Bor G rhiz scap Dactylorhiza cordigera + I SJEP G tub scap
32
Carex flava +.2 I Bor H caesp Eriophorum latifolium +.2 I Bor H caesp Molinio-Arrhenatheretea Caltha palustris + + 1.1 + + V Bor H scap
Ranunculus acris + + + 1.1 + V EAz(W) H scap semiros
Mentha longifolia + + + + IV Hol H scap Equisetum palustre + + + III Bor G rhiz scap Crepis paludosa + + + III EAz(W) H scap
Geum rivale + + II Hol G rhiz/H scap
Centaurea jacea + + II EAz H scap Rumex acetosa + I Hol H scap Lychnis flos-cuculi + I EAz(W) H scap Poa palustris + I Bor H caesp Polygonum bistorta + I Hol T/H scap Ostale vrste Calluno-Ulicetea, Festuco-Brometea Potentilla erecta + 1.1 + + IV EAz(W) H scap Hypericum maculatum ssp. immaculatum + + II EAz(W) H scap
Gentiana asclepiadea + + II EAz(W)P H scap Leucanthemumm montanum + I SJEP H scap
Campanula patula + I Se T scap bienn
Briza media +.2 I Se H caesp Primula veris + I EAz H ros Phragmitetea Myosotis scorpioides + 1.1 1.1 1.1 + V Hol H scap-ros Galium palustre + + + III EAz(W) H scap Epilobium palustre + + II Hol H scap Carex rostrata +.2 I EAz H caesp Querco-Fagetea, Alnetea glutinosae Luyula sylvatica +.2 +.2 II EAz(W) H caesp Thalictrum aquilegifolium + I Se H scap
* Rav.- Ravnište ; Čem. - Čemernik
33
Tabela 11. Biološki spektar asocijacije Rumicetum balcanici Životna forma br. vrsta % Izvedena ž.
f. br. vrsta %
Br Ch 4 8.33 Br Ch caesp 2 4.17 Br Ch rept 2 4.17
H 30 62.50
H scap 18 37.50 H caesp 8 16.67 H ros 2 4.17
H scap-(semi)ros 2 4.17
H/G 3 6.25
H ros/G rhiz 2 4.17 H scap-
semiros/G rhiz
1 2.08
G 6 12.50 G rhiz scap 3 6.25 G rhiz caesp 2 4.17 G tub scap 1 2.08
G/H 2 4.17 G rhiz/H scap 2 4.17
T 1 2.08 T scap bienn 1 2.08 T/H 2 4.17 T/H scap 2 4.17
Tabela 12. Spektar areal-tipova asocijacije Rumicetum balcanici
Areal-tip br. vrsta % Areal-grupa br. vrsta %
Bor 12 25.00 Se 3 6.25
EAzP 9 18.75
EAz(W)P 4 8.33 JEP 1 2.08
SJEP 2 4.17 SJEP/Balk 2 4.17
EAz 15 31.25 EAz 5 10.42 EAz(W) 10 20.83
Hol 7 14.58 Kosm 2 4.17
34
3.2.2.3. Asocijacija Trolio-Geetum rhodopaei V. Ranđ. 2001
Floristički sastav i fitocenološka struktura. U dolinama gotovo svih pritoka Vlasinskog jezera, od izvora do ušća, razvija se specifična vegetacija, kojoj fiziognomiju određuje endemična vrsta Geum rhodopaeum, a podređena je asocijaciji Trolio-Geetum Rhodopaei. Asocijacija se razvija oko izvora i na nagnutim stranama dolina, na mestima gde se voda veći deo godine preliva i natapa zemljište. Karakteristične vrste asocijacije su Geum rhodopaeum i Trolius europeus. Karakteristični skup asocijacije čini 13 vrsta, od kojih 6 imaju stepen prisutnosti IV i V.
Na osnovu florističkog sastava asocijacije je raščlanjena u dve subasocijacije- geetosum rhodopaei i trolietosum europaei. U prvoj asocijaciji dominira vrsta Geum rhodopaeum, dok su u drugoj kodominantne obe karakteristične vrste asocijacije (fit. tab. 7.).
Biološki spektar. U asocijaciji dominiraju hemikriptofite (27), ali je i veliki broj geofita, tako da se asocijacija može označiti kao geo-hemikriptofitska (16). Hemikriptofite čine skoro polovinu svih graditelja asocijacije. Najveći broj hemikriptofita ima stablovu formu (18), a značajno je i prisustvo busenastih hemikriptofita (7). Geohemikriptofitski karakter asocijacije potvrđuje i 6 vrsta koje su u osnovi hemikriptofite, ali se mogu ponašati i kao geofite, kao i 2 vrste koje su u osnovi geofite, a mogu se ponašati i kao hemikriptofite. Geofita su u najvećoj meri rizomatični oblici, od koji 4 imaju stablovu, a 9 busenastu formu. Ostale geofite preživljavaju kao krtolaste stablove forme (tab. 13.).
Spektar areal-tipova. Slično prethodnoj asocijaciji i u ovoj su približno
ravnopravno zastupljene vrste širokog rasprostranjenja i vrste čiji areali odgovaraju florističko-formacionim karakteristikama jednog florističnog regiona. Dominantan je evroazijski tip areala (18), koji obuhvata 8 evroazijskih, 9 evropsko-zapadnoazijskih i jednu srednjeevropsko-mediteransko-pontsku vrstu. Holarktički areal-tip obuhvata 8, a kosmopolitski tip 2 vrste.
Najveći broj vrsta pripada evroazijskom planinskom areal-tipu (12), od kojih 8 pripada srednjejužnoevropskoj planinskoj areal-grupi. Ovoj areal-grupi pripada i balkanski endemit Geum rhodopaeum, a značajno je i prisustvo karpatsko-balkanske subendemične vrste Leucorchis friwaldii, koja je na Vlasini zabeležena samo u ovoj asocijaciji. U asocijaciji je zastupljeno i 11 vrsta borealnog tipa (tab. 14.).
35
Fitocenološka tabela 7. Trolio-Geetum rhodopaei V. Ranđ. 2001 Broj snimaka 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
Cl. Mulgedio-Aconitetea O. Cirsietalia appendiculati
All. Geion coccinei
Površina (m2) 25 25 25 25 25 25 25 25 25 25 Pokrovnost, % 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 Ekspozicija SW SW W W S NW W SW W SW Nadmorska visina, m 1350 1330 1400 1420 1450 1250 1300 1300 1250 1300 Lokalitet G. m.* G. m.* Plana Plana Plana M. r.* M.r.* M.r.* M.r.* M.r.* Broj vrsta 22 30 29 20 19 21 27 27 29 24 Subasocijacija geetosum rhodopaei trolietosum europaei SP Fl. el. Živ. for. Karakteristične vrste K. v. asocijacije
Geum rhodopeum 3.3 4.4 4.4 3.3 5.5 2.3 2.1 2.1 2.1 3.3 V SJEP/Balk G rhiz/H scap
Trollius europaeus 1.1 1.1 2.1 3.1 3.1 III EAz H scap Diferencijalne vrste Dactylorhiza cordigera + 1.1 1.1 1.1 1.1 III SJEP G tub scap Scirpus sylvaticus +.2 +.2 +.2 +.2 +.2 III Bor G rhiz caesp Gymnadenia conopsea + + + + II EAz G tub scap Blysmus compressus +.2 +.2 I EAzP G rhiz scap
Pseudorchis frivaldii 1.1 I SJEP/Karp-balk G tub scap
K. v. sveze, reda i razreda Veratrum album ssp. lobelianum 1.1 1.1 + 1.1 + + 1.1 + IV EAz G rhiz scap
Plagiomnium elatum* +.3 1.3 +.3 + 1.3 2.3 1.3 IV Bor Br Ch caesp Deschampsia caespitosa* +.2 +.2 +.2 +.2 +.2 +.2 III Kosm H caesp
Filipendula ulmaria* + + + + + + III EAz H scap Alchemilla reniformis + + 1.1 II SJEP H ros/G rhiz Alchemilla gracilis + 1.1 + II EAz(W)P H ros/G rhiz
36
Alchemilla glabra + + + II SJEP H ros/G rhiz Alchemilla viridiflora + + I SJEP H ros/G rhiz Pratilice Molino-Arrhenatheretea Juncus effusus +.2 1.2 1.2 +.2 +.2 +.2 1.2 +.2 IV Kosm G rhiz caesp
Ranunculus acris 1.1 + 1.1 + 1.1 1.1 III EAz(W) H scap-semiros
Geum rivale + + 1.1 1.1 2.1 III Hol G rhiz/H scap
Centaurea jacea + + 1.1 + + III EAz H scap Polygonum bistorta 1.1 + + + + III Hol T/H scap
Lathyrus palustris 1.1 1.1 + II Bor H scap/SH herb
Sanguisorba officinalis 1.1 + 1.1 1.1 II Hol H scap Crepis paludosa + 1.1 + + II EAz(W) H scap Equisetum palustre + 1.1 1.1 II Bor G rhiz scap Mentha longifolia + 1.1 + II Hol H scap Holcus lanatus +.2 +.2 +.2 +.2 II Se-med H caesp Rumex acetosa + + + II Hol H scap Ranunculus repens 1.1 + I EAz H rept Festuca pratensis +.2 +.2 I EAz H caesp Gentiana pneumonanthe + + I EAz(W) H scap Lychnis flos-cuculi + I EAz(W) H scap Juncus articulatus +.2 I Hol G rhiz caesp Ostale vrste Scheuchzerio-Caricetum fuscae Carex nigra 1.2 +.2 +.2 +.2 +.2 +.2 III Bor G rhiz caesp Juncus thomasii 1.2 +.2 +.2 +.2 +.2 III SJEP G rhiz caesp Carex flava +.2 +.2 1.2 +.2 +.2 III Bor H caesp
37
Succisa pratensis 1.1 + 1.1 2.1 II EAz(W) H scap Eriophorum latifolium +.2 1.2 +.2 +.2 II Bor G rhiz caesp Agrostis canina +.2 +.2 +.2 II Bor H caesp
Parnassia palustris 1.1 + I Hol H caesp-ros/G rhiz
Calluno-Ulicetea, Festuco-Brometea Potentilla erecta 1.1 1.1 1.1 1.1 2.1 1.1 1.1 + 1.1 2.1 V EAz(W) H scap Carex pallescens 1.2 +.2 +.2 1.2 +.2 +.2 III Bor H caesp Alchemilla acutiloba 2.1 1.1 + 1.1 II EAz(W)P H ros/G rhiz Hypericum maculatum ssp. immaculatum + + 1.1 + II EAz(W)P H scap
Briza media +.2 +.2 1.1 +.2 II Se H caesp Galium verum + + + II EAz H scap Campanula patula + + + II Se T scap bienn Leucanthemum montanum 1.1 + I SJEP H scap
Phragmitetea Myosotis scorpioides 1.1 1.1 + + + + + + IV Hol H scap-ros Galium palustre + + + II EAz(W) H scap Juncus conglomeratus +.2 I Se G rhiz caesp Carex rostrata +.2 +.2 I Bor G rhiz caesp Querco-Fagetea, Alnetea glutinosae Equisetum sylvaticum + 1.1 + II Bor G rhiz scap Carex hirta +.2 I EAz/SeMP G rhiz caesp Cruciata glabra 1.1 I EAz(W) H scap Sintaksonomski neodređene Stachys officinalis + I EAz(W) H scap
* G. m.- Gadžina mahala ; M. r.- Murina reka
38
Tabela 13. Biološki spektar asocijacije Trolio-Geetum rhodopaei Životna forma br. vrsta % Izvedena ž.
f. br. vrsta %
Br Ch 1 1.82 Br Ch caesp 1 1.82
H 27 49.10
H scap 17 30.91 H caesp 7 12.73 H rept 1 1.82
H scap-semiros 2 3.64
H/G 6 10.91 H ros/G rhiz 5 9.09
H caesp-ros/G rhiz 1 1.82
H/HS 1 1.82 H scap/SH herb 1 1.82
G 16 29.08 G rhiz scap 4 7.27 G rhiz caesp 9 16.36 G tub scap 3 5.45
G/H 2 3.64 G rhiz/H scap 2 3.64
T 1 1.82 T scap bienn 1 1.82 T/H 1 1.82 T/H scap 1 1.82
Tabela 14. Spektar areal-tipova asocijacije Trolio-Geetum rhodopaei
Areal-tip br. vrsta % Areal-grupa br. vrsta %
Bor 11 20.37 Se 3 5.56
EAzP 12 22.22
EAzP 1 1.85 EAz(W)P 3 5.56
SJEP 6 11.11 SJEP/Balk 1 1.85 SJEP/Karp-
balk 1 1.85
EAz 18 33.33 EAz 8 14.81
EAz(W) 9 16.67 Se-med-pont 1 1.85
Hol 8 14.81 Kosm 2 3.70
39
3.2.2.4. Asocijacija Polystachio-Ranunculetum serbicae V. Ranđ. 2001
Floristički sastav i fitocenološka struktura. U floristički i fitocenološki najzanimljivijoj dolini na Vlasinskoj visoravni, koju su svojim tokovima oblikovale Murina reka i njene pritoke, zabeležena je zanimljiva asocijacija u kojoj dominiraju vrste Ranunculus serbicus i Equisetum palustris, a posebno varijetet ove vrste polystachis, za koji je ujedno ova dolina i jedino nalazište u južnoj Srbiji. Asocijacija se razvija pored potoka, na nešto strmijim padinama, gde se voda stalno preliva i natapa zemljište. Predstavljena je sa 4 sastojine, koje su izgrađene od ukupno 32 vrste (fit. tab. 8.).
Biološki spektar. Prisutno je svega 7 tipova izvedenih životnih formi grupisanih u 3 tri osnovna i 2 prelazna tipa. Od osnovnih životnih formi najzastupljenije su hemikriptofite (22), predstavljene stablovim (19) i busenastim formama (3) (tab. 15.).
Spektar areal-tipova. Iako u asocijaciji dominiraju vrste širokog rasprostranjenja (24 vrste, 75%), za fitogeografsku karakterizaciju veći značaj imaju vrste evroazijskog planinskog i borealnog areal-tipa. Od planinskih elemenata flore najznačajanija je vrsta Ranunculus serbicus, apeninsko-balkanska vrsta južnoevropske planinske areal-grupe. Borealni areal tip predstavljen je sa 4 vrste, od kojih se značajem izdvaja Equisetum palustre (tab. 16.).
Tabela 15. Biološki spektar asocijacije Polystachio-Ranunculetum serbicae
Životna forma br. vrsta % Izvedena ž. f. br. vrsta %
H 22 68.75 H scap + (scap-ros) 19 59.38
H caesp 3 9.38 H/G 1 3.13 H scap/G rhiz 1 3.13
G 6 18.75 G rhiz scap 4 12.50 G rhiz caesp 2 6.25
T 1 3.13 T scap 1 3.13 T/H 2 6.25 T/H scap 2 6.25
Tabela 16. Spektar areal-tipova asocijacije Polystachio-Ranunculetum serbicae Areal-tip br. vrsta % Areal-grupa br. vrsta %
Bor 4 12.50
EAzP 4 12.50 EAz(W)P 2 6.25
JEP/Apen-balk 1 3.13 SJEP 1 3.13
EAz 12 37.50 EAz 7 21.88 EAz(W) 5 15.63
MSM 2 6.25 Med-pont 2 6.25 Hol 7 21.88 Kosm 3 9.38
40
Fitocenološka tabela 8. Polystachio-Ranunculetum serbicae V. Ranđ. 2001 Broj površine 1 2 3 4
Cl. Mulgedio-Aconitetea O. Cirsietalia appendiculati
All. Geion coccinei
Površina, m2 25 25 25 25 Vegetacijski sklop % 100 100 100 100 Nagib, 0 5 5 10 5 Ekspozicija W W W W Nadmorska visina, m 1300 1300 1300 1310 Lokalitet M. r.* M.r.* M. r.* M. r.* Broj vrsta 24 21 21 19 Fl. El. Živ. For.
Karakteristične vrste
K. v. asocijacije
Ranunculus serbicus 5.5 3.3 3.3 3.3 JEP/A pen-balk
H scap/G rhiz
Equisetum palustre var. polystachis 2.2 2.2 1.1 1.1 Bor G rhiz scap
K. v. sveze, reda i razreda Chaerophyllum hirsutum + + 1.1 + EAz(W)P H scap Epilobium hirsutum var. villosum + + 1.1 + Hol H scap Filipendula ulmaria* + + + + EAz H scap Veratrum album ssp. lobelianum + + + + EAz G rhiz scap Telekia speciosa + + + EAz(W)P H scap Carduus carduelis + + + Med-pont H scap Deschampsia caespitosa* +.2 +.2 +.2 Kosm H caesp Senecio nemorensis + + + EAz H scap Cicerbita alpina + + SJEP H scap Trollius europaeus + EAz H scap Scrophularia scopolii + EAz(W) H scap Dactylis glomerata +.2 EAz H caesp
Pratilice
Molinio-Arrhenatheretea Equisetum palustre 1.1 1.1 1.1 1.1 Bor G rhiz scap Mentha longifolia 1.1 + 2.1 1.1 Hol H scap Myosotis scorpioides 1.1 + 1.1 1.1 Hol H scap-ros Caltha palustris + + 1.1 + Bor H scap Juncus effusus +.2 +.2 +.2 +.2 Kosm G rhiz caesp Scirpus sylvaticus 1.2 1.2 +.2 Bor G rhiz caesp Stellaria graminea + + + EAz H scap Polygonum bistorta + + Hol T/H scap Centaurea jacea + + EAz H scap Rumex acetosa + + Hol H scap Lychnis flos-cuculi + + EAz(W) H scap
41
Ostale vrste
Phragmitetea Oenanthe banatica + 1.1 1.1 + Med-pont H scap Galium palustre 1.1 + EAz(W) H scap
Querco-Fagetea Galeopsis speciosa + + EAz(W) T scap Stachys sylvatica 1.1 EAz(W) H scap Pteridium aquilinum + Kosm G rhiz
Scheuchzerio-Caricetea fuscae Agrostis capillaris +.2 +.2 Hol H caesp
Ruderalis Urtica dioica + + Hol T/H scap
* M. r.-Murana reka
3.2.2.5. Asocijacija Geo-Filipenduletum ulmarie (N. Ranđ., 1984) V. Ranđ. 2001
Floristički sastav i fitocenološka struktura. U bukovom pojasu balkanskih planina, pored potoka i na mestima gde se voda duže vreme zadržava, razvijaju se različite asocijacije u kojima edifikatorsku ulogu ima vrsta Filipendula ulmaria. Na Vlasinskoj visoravni ova vrsta gradi veoma bujne sastojine u kojima se, osim nje, javljaju i druge vrste karakteristične za visoke zeleni i dolinske livade, tako da je ovoj zajednici u sintaksonomskom smislu teško odrediti mesto. Međutim, analizom fitocenološke strukture asocijacije uočava se da veći sintaksonomski značaj ima grupa karakterističnih vrsta Mulgedio-Aconitetea, što je uticalo na to da ova asocijacija bude podređena vegetaciji visokih zeleni.
Asocijacija je izgređena od 64 vrste,od kojih 22 vrste ulaze u karakterističan skup, a 18 ima stepen zastupljenosti IV i V. Karakteristične vrste asocijacije su Filipendula ulmaria i Geum rivale (fit. tab. 9.).
Na osnovu florističkog sastava asocijacija je podeljena na dve subasocijacije: filipenduletosum ulmariae i geetosum rivale.
Biološki spektar. Asocijacija Geo-Filipenduletum je hemikriptofitska (63.35%)
sa značajnim učešćem geofita (15.15%). Hemikriptofitama pripadaju 42 vrste, a tom broju se mogu dodati i prelazni oblici koji u osnovi imaju hemikriptofitsku formu. Najveći broj hemikriptofita ima stablovu formu (28). Značaj stablovih hemikriptofita je tim veći što taj tip životne forme ima i karakteristična vrsta asocijacije Filipendula ulmaria. Busenaste hemikriptofite su predstavljene sa 10 vrsta, a prisutnošću se izdvaja vrsta Deschampsia caespitosa. Od prelaznih oblika najzastupljenije su hemikripto-geofite (4 vrste). Geofite su predstavljene sa 10 vrsta, od kojih 7 ima formu rizomatičnih busenastih geofita. Ovoj životnoj formimogu se dodati i prelazni oblici, koji su u osnovi geofitski (G/H). Prelazni tip životne forme ima i druga karakteristična vrsta asocijacije Geum rivale. Terofite su predstavljene sa 4 vrste, od kojih se nijedna ne izdvaja brojnošću i prisutnišću (tab. 17.).
42
Fitocenološka tabela 9. Geo-filipendulatum ulmariae (N. Ranđ., 1984) V. Ranđ. 2001 Broj probne površine 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
Cl. Mulgedio-Aconitetea O. Cirsietalia appendiculati
All. Geion coccinei
Površina (m2) 50 50 50 50 50 50 50 50 50 50 Pokrovnost, % 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 Ekspozicija W NW SW W W NW N SW W SW Nadmorska visina, m 1250 1300 1450 1500 1500 1300 1350 1400 1450 1450 Lokalitet G. m.* G. m.* Plana Plana Plana M. r.* M. r.* Plana Plana Plana Broj vrsta 22 30 29 20 19 21 27 27 29 24 Subasocijacija filipenduletosum ulmariae geetosum rivale SP Fl. el. Živ. for. Karakteristične vrste K. v. asocijacije Filipendula ulmaria* 4.4 3.3 5.5 4.4 4.4 2.3 3.4 3.3 4.4 2.1 V EAz H scap Geum rivale* 2.1 2.1 1.1 2.1 III Hol G rhiz/H scap Diferencijalne vrste Mentha longifolia 1.1 1.1 + 2.1 1.1 III Hol H scap Lysimachia vulgaris 1.1 1.1 1.1 + II EAz H scap Sanguisorba officinalis 1.1 1.1 + II Hol H scap Geum rhodopeum 1.1 + 1.1 1.1 + III SJEP/Balk G rhiz/H scap Alchemilla gracilis 1.1 1.1 1.1 II EAz(W)P H ros/G rhiz Rumex balcanicus + 1.1 1.1 II SJEP/Balk H scap Silene asterias + + 1.1 II JEP/Balk H scap Dactylorhiza cordigera + 1.1 I SJEP G tub scap K. v. sveze, reda i razreda Deschampsia caespitosa +.2 +.2 +.2 +.2 +.2 1.2 +.2 +.2 1.2 +.2 V Kosm H caesp Veratrum lobelianum 1.1 + + + + 1.1 + + IV EAz G rhiz scap Geum rhodopeum x rivale + + + + II SJEP/Balk G rhiz/H scap Trollius europaeus + + 1.1 II EAz H scap Chaerophyllum hirsutum 1.1 + I EAz(W)P H scap Cirsium oleraceum* + I Bor H scap Cirsium helenioides + I Bor H scap
43
Pratilice Molinio-Arrhenatheretea Equisetum palustre 2.1 1.1 2.1 + 1.1 + + 2.1 1.1 1.1 V Bor G rhiz scap Lathyrus pratensis 1.1 1.1 + + + 1.1 + IV EAz H scap/SH herb Scirpus sylvaticus +.2 +.2 1.2 +.2 +.2 +.2 +.2 IV Bor G rhiz caesp Caltha palustris 1.1 + + 1.1 + + III Bor H scap Phleum pratense +.2 +.2 +.2 +.2 +.2 III Se H caesp Ranunculus acris + 1.1 1.1 + + + III EAz(W) H scap semiros Polypogon viridis +.2 +.2 +.2 II EAz(W) H caesp Juncus effusus 1.2 +.2 +.2 1.2 II Kosm G rhiz caesp Crepis paludosa + 1.1 1.1 II EAz(W) H scap Lychnis flos-cuculi + + + II EAz(W) H scap Dactylis glomerata +.2 +.2 +.2 II EAz H caesp Cirsium palustre 1.1 + I Bor H scap Poa palustris +.2 +.2 I Bor H caesp Rumex acetosa + + I Hol H scap Valeriana officinalis 1.1 I EAz H scap Centaurea jacea + I EAz H scap Crepis biennis + I Se T scap bienn Cardamine pratensis + I Bor H scap semiros/G rhiz Phragmitetea Myosotis scorpioides 1.1 1.1 + 1.1 + 1.1 + 1.1 1.1 + V Hol H scap-ros Carex rostrata 1.2 +.2 1.2 1.2 1.1 1.2 1.2 IV Bor G rhiz caesp Galium palustre + 1.1 + + + III EAz(W) H scap Epilobium palustre + + + II Hol H scap Rumex hydrolapathum 1.1 + I Se H scap Juncus conglomeratus +.2 +.2 I Se G rhiz caesp Ostale vrste ( Scheuchzerio-Caricetum fuscae Succisa pratensis + 1.1 + 1.1 + 1.1 1.1 + + V EAz(W) H scap
44
Carex nigra 1.2 +.2 1.2 +.2 +.2 +.2 +.2 IV Bor G rhiz caesp Agrostis canina +.2 1.2 +.2 +.2 +.2 III Bor H caesp Carex flava 1.2 +.2 +.2 II Bor H caesp Eriophorum latifolium +.2 +.2 +.2 II Bor H caesp Juncus thomasii +.2 1.2 +.2 +.2 II JEP G rhiz caesp Parnassia palustris + + + + II Hol H caesp-ros/G rhiz Eriophorum angustifolium 1.2 +.2 I Bor G rhiz caesp
Potentilla palustris + I Hol G rhiz/emer HydG
Pedicularis palustris + I Bor T scap bienn Calluno-Ulicetea, Festuco-Brometea Potentilla erecta 1.1 1.1 2.1 1.1 1.1 + + + + V EAz(W) H scap Hypericum maculatum ssp. immaculatum + + 1.1 1.1 + III EAz(W)P H scap
Briza media +.2 +.2 +.2 II Se H caesp Galium verum + + I EAz H scap Campanula patula + + I Se T scap bienn Alchemilla glaucescens + + I EAz(W)P H ros/G rhiz Scabiosa columbaria + I EAz(W) H/T scap bienn Querco-Fagetea, Alnetea glutinosae Geranium sanguineum + + + + II EAz(W) H semiros Galeopsis speciosa + + I EAz(W) T scap Thalictrum aquilegifolium + + I Se H scap Luzula sylvatica +.2 I EAz(W) H caesp Sintaksonomski neodređene Oenanthe banatica + II Med-pont H scap Stachys officinalis + I EAz(W) H scap Hieracium caespitosum + I EAz(W) H ros-scap Dianthus barbatus + + + I Med-pont H scap
* G. m. Gadžina mahala ; M. r.- Murina reka
45
Tabela 17. Biološki spektar asocijacije Geo-Filipenduletum ulmariae
Životna forma br. vrsta % Izvedena ž.
f. br. vrsta %
H 42 63.65
H scap 28 42.42 H caesp 10 15.15
H ros-scap 1 1.52 H semiros 1 1.52 H scap-semiros 2 3.03
H/G 4 6.07
H ros/G rhiz 2 3.03 H scap-
semiros/G rhiz
1 1.52
H caesp-ros/G rhiz 1 1.52
H/SH 1 1.52 H scap/SH herb 1 1.52
H/G/Hyd 1 1.52 H scap/G rhiz/HydG 1 1.52
H/T 1 1.52 H/T scap bienn 1 1.52
10 15.15 G rhiz scap 2 3.03 G rhiz caesp 7 10.61 G tub scap 1 1.52
G/H 3 4.55 G rhiz/H scap 3 4.55
T 4 6.07 T scap 1 1.52 T scap bienn 3 4.55
Spektar areal-tipova. Kao i u drugim asocijacijama reda Cirsietalia appeniculati, i u
ovoj su ravnopravno zastupljene vrste širokog rasprostranjenja i vrste čiji areali odgovaraju florističko-formacionim karakteristikama florističkog regiona. Najveći broj vrsta ima evroazijski areal-tip (22), a značajno je i učešće holarktičkog areal-tipa (8).
Iz grupe vrsta čiji su areali unutar granica jednog florističkog regiona najzastupljeniji je borealni areal-tip (15). Brojno učešće planinskih elemenata flore (11) potvrda je da je na genezu ove asocijacije značajan uticaj ostvario evroazijski planinski floristički horion. Veliki značaj za fitogeografsku karakterizaciju asocijacije imaju balkanski endemiti iz srednjejužnoevropske planinske areal-grupe Geum rhodopaeum, Silene asterias i Geum rhodopaeum x rivale (tab. 18.).
46
Tabela 18. Spektar areal-tipova asocijacije Geo-Filipenduletum ulmariae
Areal-tip br. vrsta % Areal-grupa br. vrsta %
Bor 15 22.73 Se 7 10.61
EAzP 11 16.69
EAz(W)P 4 6.06 JEP 1 1.52
JEP/Balk 1 1.52 JEP/Apen-
balk 1 1.52
SJEP 1 1.52 SJEP-balk 3 4.55
EAz 22 33.34 EAz 9 13.64 EAz(W) 13 19.70
MSM 1 1.52 Med-pnt 1 1.52 Hol 8 12.12
Kosm 2 3.03
3.2.2.6. Asocijacija Cirsietum helenioidei V. Ranđ. 2001
Floristički sastav i fitocenološka struktura. Tipična Balkanska vegetacija visokih zeleni pripada svezi Cirsion appendiculati. Iz ove sveze na Vlasinskoj visoravni se razvijaju sastojine tri floristički i i ekološki različite asocijacije- Cirsietum appendiculati, Cirsietum helenioidei i Chaerophyllo-Cirsietum oleracei.
Cirsietum appendiculati je samo fragmentarno razvijena, tako da je u dolinama Cvetkove reke i Vlasine zabeleženo nekoliko omanjih sastojina, koje nisu dovoljne za fitocenološku analizu.
Asocijacija Cirsietum helenioidei se razvija po obodu izvorišnih čelenki, gde formira sastojine površine 20-30 m2. Najbolje razvijene sastojine ove asocijacije zabeležene su u dolini Cvetkove reke na Čemerniku, na Plani i kod Vlasine Stojkovićeve na Bukovoj glavi. Staništa ove asocijacije odlikuju se visokim nivoom podzemnih voda tokom godine, a tokom proleća zemljište je potpuno natopljeno vodom.
Asocijacija je floristički relativno siromašna, izgrađena je od 32 vrste, a broj vrsta po sastojini je od 11 do 15. Karakteristična i dominantna vrsta asocijacije je Cirsium helenioides. Karakteristični skup čini 11 vrsta, od kojih 5 imaju stepen prisutnosti IV i V (fit. tab. 10.).
Biološki spektar. Značajno učešće hemikriptofita u izgradnji asocijacije (53.13%) određuje njen hemikriptofitski karakter. Takođe, visoka je zastupljenost i geofita (28.13%), dok je od ostalih osnovnih životnih formi zabeležena još samo hamefitska forma predstavljena jednom vrstom. Hemikriptofita su predstavljene sa 12 vrsta koje imaju stablovu formu i 5 vrsta koje imaju busenastu formu. Stablovim hemikriptofitama pripada i karakteristična vrsta asocijacije Cirsium helenioides. Hemikriptofitama se mogu pridružiti i prelazni oblici, koji nepovoljne uslove preživljavaju kao hemikriptofite, a mogu se ponašati i kao geofite (3), odnosno skandetofite (1). Među geofitama najviše je rizomatičnih busenastih oblika (5), dok su rizomatični stablovi oblici predstavljeni sa 2 vrste. Korenove geofite i geofite sa krtolama su predstavljene sa po jednom vrstom (tab. 19.).
47
Spektar areal-tip. U ovoj asocijaciji preovladavaju elementi iz grupe areal-tipova koji obuhvataju vrste čiji areali odgovaraju florističko-formacionim karakteristikama jednog florističkog region. Najveći uticaj na genezu asocijacije ostvario je evroazijski planinski floristički region, tako da planinski elementi flore čine 28.13% florističkog sastava asocijacije. Zanimljivo je da u ovoj asocijaciji nije zabeleženo prisustvo nijedne endemične i subendemične vrste, a u okiru evroazijskog planinskog areal-tipa najzastupljenija je evropsko-zapadnoazijska planinska areal-grupa sa 6 vrsta. Ova činjenica ukazuje na mogućnost da areal asocijacije Cirsietum helenioidei možda zahvata i veće područje od Balkanskog poluostrva (tab. 20.).
Fitocenološka tabela 10. Cirsietum helenioidei V. Ranđ. 2001 ass. nova
Broj probne površine 1 2 3 4 5
Cl. Mulgedio-Aconitetea O. Cirsietalia appendiculati All. Cirsion appendiculati
Površina (m2) 25 25 25 25 25 Pokrovnost, % 100 100 100 100 100 Ekspozicija N SW W W SW Nadmorska visina, m 1250 1250 1250 1300 1300 Lokalitet C. r.* Plana Vl.S* Vl.S* Vl.S* Broj vrsta 11 14 13 14 15 SP Fl. el. Živ. for. Karakteristične vrste K. v. asocijacije Cirsium helenioides 5.5 3.3 5.5 5.5 3.3 V Bor H scap K. v. sveze, reda i razreda Veratrum album ssp. lobelianum + + 1.1 + IV EAz G rhiz scap
Filipendula ulmaria* + + + + IV EAz H scap Alchemilla gracilis + 1.1 + III EAz(W)P H ros/G rhiz Chaerophyllum hirsutum + + II EAz(W)P H scap
Alchemilla reniformis + + II SJEP H ros/G rhiz Deschampsia caespitosa* +.2 +.2 II Kosm H caesp
Telekia speciosa* + I EAzWP H scap Petasites hybridus + I EAz G rad Pratilice Molinio-Arrhenatheretea Mentha longifolia + 1.1 1.1 III Hol H scap Equisetum palustre + 1.1 1.1 III Bor G rhiz scap Centaurea jacea 1.1 + II EAz H scap Scirpus sylvaticus +.2 +.2 II Bor G rhiz caesp
Lathyrus palustris + + II Bor H scap/SH herb
Dactylorhiza maculata + + II EAz G tub scap Crepis paludosa 1.1 I EAZ(W) H scap Sanguisorba officinalis 1.1 I Hol H scap Dactylis glomerata +.2 I EAz H caesp Holcus lanatus +.2 I Se-med H caesp Polygonum bistorta + I Hol T/H scap
48
Ostale vrste Scheuchzerio-Caricetum fuscae Agrostis canina 1.2 +.2 +.2 +.2 IV Bor H caesp Juncus thomasii 1.2 +.2 II JEP G rhiz caesp Carex nigra +.2 +.2 II Bor G rhiz caesp Calluno-Ulicetea, Festuco-Brometea Potentilla erecta + + + 1.1 1.1 V EAz(W) H scap Briza media +.2 +.2 +.2 III Se H caesp Gentiana asclepiadea + 1.1 II EAz(W)P H scap Leucanthemum montanum + + II SJEP H scap
Alchemilla acutiloba + I EAz(W)P H ros/G rhiz Helianthemum nummularium + I EAz(W) Ch suffr
caesp Hypericum maculatum ssp. immaculatum + I EAz(W)P H scap
Phragmitetea Juncus conglomeratus 1.2 +.2 II Se G rhiz caesp Carex vesicaria 1.2 I Bor G rhiz caesp
* C. r.- Cvetkova reka ; Vl. S.- Vlasina Stojkovićeva
Tabela 19. Biološki spektar asocijacije Cirsietum helenioidei Životna forma br. vrsta % Izvedena ž.
f. br. vrsta %
Ch 1 3.13 Ch suffr caesp 1 3.13
H 17 53.13 H scap 12 37.50 H caesp 5 15.63
H/G 3 9.38 H ros/G rhiz 3 9.38
H/SH 1 3.13 H scap/SH herb 1 3.13
G 9 28.13
G rhiz scap 2 6.25 G rhiz caesp 5 15.63
G rad 1 3.13 G tub scap 1 3.13
T/H 1 3.13 T/H scap 1 3.13
49
Tabela 20. Spektar areal-tipova asocijacije Cirsietum helenioidei
Areal-tip br. vrsta % Areal-grupa br. vrsta %
Bor 7 21.88 Se 2 6.25
EAzP 9 28.13 EAz(W)P 6 18.75
JEP 1 3.13 SJEP 2 6.25
EAz 10 31.25 EAz 6 18.75
EAz(W) 3 9.38 Se-med 1 3.13
Hol 3 9.38 Kosm 1 3.13
3.2.2.7. Asocijacija Chaerophyllo-Cirsietum oleracei V. Ranđ. 2001
Floristički sastav i fitocenološka struktura. Na strmim obalama potoka, u pojasu bukovih šuma, na Čemerniku, Plani i Bukovoj Glavi, razvijene su sastojine kojima fiziognomiju određuje vrsta Cirsium oleraceum. Ove sastojine su podređene asocijaciji Chaerophyllo-Cirsietum oleracei. Karakteristične vrste asocijacije su Cirsium oleraceum i Chaerophyllum hirsutum. Asocijacija je izgrađena od 51 vrste, od kojih 9 pripada mahovinama. Karakteristični skup sadrži 20 vrsta, od kojih 11 imaju stepen prisutnosti IV i V . Fiziognomiju sastojina određuje vrsta Cirsium oleraceum.
Za razliku od ostalih asocijacija klase Mulgedio-Aconitetea, u izgradnji ove asocijacije učestvuje veliki broj vrsta mahovina (fit. tab. 11.).
Biološki spektar. Asocijacija je hemikriptofitska sa značajnim učešćem geofita i briohamefita. Hemikriptofite su predstavljene sa 28 vrsta, kojima se mogu dodati još 2 vrste koje su u osnovi hamefite, ali se mogu ponašati i kao geofite, i jedna vrsta hemikripto-skandetofita. Hemikriptofita su predstavljene uglavnom stablovim oblicima (22 vrste), a osim njih prisutni su i busenasti oblici (6). Geofite su predstavljene sa 10 vrsta, od kojih 7 imaju rizomatičnu busenastu formu, a rizomatičnu stablovu formu 2, a jedna je krtolasta geofita. Geofitama se može pridružiti i i prelazna geo-hemikriptofitska forma kojoj pripada jedna vrsta. Briohamefite su predstavljene sa 9 vrsta, 6 puzećih i 3 busenaste briohamefite (tab. 21.).
Spektar areal-tipova. U ovoj asocijaciji je prisutno nešto više vrsta sa širokim rasprostranjenjem (28) u odnosu na grupu vrsta čiji areali odgovaraju florističko-formacionim karakteristikama jednog florističkog regiona (23). Najveći broj vrsta u okviru prve grupe areal-tipova ima evroazijski areal-tip (13), a relativno je visoko i učešće vrsta holarktičkog tipa rasprostranjenja (9). Kosmopolitske vrste su malobrojne (4).
Drugoj grupi areal-tipova pripadaju borealni, srednjeevropski i evroazijski planinski areal-tip. Najveći broj vrsta pripada borealnom tipu areala (13), ali u sintaksonomskom pogledu najvažnije je učešće planinskih elemenata flore u izgradnji asocijacije (6).
U izgradnji asocijacije učestvuju i 3 balkanska endemita, i to po jedan iz srednjeevropske (Angelica pancicii), južnoevropske planinske (Silene asterias) i srednjejužnoevropske planinske areal-grupe (Rumex balcanicus) (tab. 22.).
50
Fitocenološka tabela 11. Chaerophyllo-Cirsietum oleracei V. Ranđ. 2001 ass. nova Broj probne površine 1 2 3 4 5
Cl. Mulgedio-Aconitetea O. Cirsietalia appendiculati All. Cirsion appendiculati
Površina (m2) 25 25 25 25 25 Pokrovnost, % 100 100 100 100 100 Ekspozicija W E W NE NW Nagib, 0 20 40 30 30 20 Nadmorska visina, m 1100 1150 1200 1250 1250 Lokalitet r. Vl.* r. Vl.* r. V.-* M. r.* M. r.* Broj vrsta 35 35 36 15 17 SP Fl. el. Živ. for. Karakteristične vrste K. V. Asocijacije Cirsium oleraceum 3.3 5.5 3.3 4.4 3.3 V Bor H scap Chaerophyllum hirsutum + + 1.1 + + V EAz(W)P H scap K. V. Sveze, reda i razreda Mentha x veticilata 2.1 + 1.1 1.1 1.1 V Hol H scap Filipendula ulmaria* 1.1 + + 1.1 + V EAz H scap Alchemilla gracilis + 1.1 1.1 + IV EAz(W)P H ros/G rhiz Epilobium hirsutum var. villosum + 1.1 + III Hol H scap
Stellaria nemorum + + + III EAz(W) H caesp Veratrum album ssp. lobelianum* + 1.1 + III EAz G rhiz scap
Geum rivale* + + + III Hol G rhiz/H scap Rumex balcanicus* + 1.1 II SJEP/Balk H scap Angelica pancicii + + II Se/Balk H scap Polypogon viridis +.2 +.2 II EAz(W) H caesp Deschampsia caespitosa* +.2 I Kosm H caesp Valeriana officinalis* + I EAz H scap Pratilice Molinio-Arrhenatheretea Crepis paludosa 1.1 1.1 1.1 + + V EAz(W) H scap Equisetum palustre 1.1 2.1 + + + V Bor G rhiz scap Scirpus sylvaticus +.2 +.2 1.2 +.2 IV Bor G rhiz caesp Holcus lanatus 1.2 +.2 +.2 III Se-med H caesp Juncus articulatus +.2 +.2 +.2 III Hol G rhiz caesp Galium uliginosum + + + III Se H scap Geranium palustre + + + III Se H scap Lathyrus palustris 1.1 + II Bor H scap/SH herb Juncus inflexus +.2 1.2 II Hol G rhiz caesp Centaurea jacea + + II EAz H scap Dactylorhiza maculata + + II EAz G tub scap Lychnis flos-cuculi + + II EAz(W) H scap Caltha palustris + + II Bor H scap Oenanthe banatica + I Med-pont H scap Ostale vrste Scheuchzerio-Cariceteum fuscae Silene asterias + + 1.1 III JEP/Balk H scap
51
Agrostis canina +.2 +.2 +.2 III Bor H caesp
Parnassia palustris + + II Hol H caesp-ros/G rhiz
Calluno-Ulicetea, Festuco-Brometea Potentilla erecta + + + + + V EAz(W) H scap Hypericum maculatum ssp. immaculatum + + II EAz(W)P H scap
Gentiana asclepiadea + I EAz(W)P H scap Phragmitetea Myosotis scorpioides 1.1 + 1.1 + 1.1 V Hol H scap-ros Galium palustre + 1.1 + + + V EAz(W) H scap Lysimachia vulgaris + + + III EAz H scap Carex vesicaria +.2 +.2 II Bor G rhiz caesp Juncus conglomeratus +.2 +.2 II Se G rhiz caesp Juncus effusus +.2 +.2 II Kosm G rhiz caesp Carex acuta +.2 I Bor G rhiz caesp Carex paniculata +.2 I Bor H caesp Higrofilna vegetacija mahovina Lophocolea bidentata +.2 1.3 1.2 III Hol Br Ch rept Plagiochila asplenioides 1.1 1.1 + III EAz Br Ch rept Bryum pseudotriquetrum 1.3 +.3 +.3 III Kosm Br Ch caesp Marchantia polymorpha 1.3 1.3 II Kosm Br Ch rept Conocephalum conicum + 1.2 II Bor Br Ch rept Plagiomnium elatum + + II Bor Br Ch caesp Plagiomnium undulatum + + II Hol Br Ch caesp Brachythecium rivulare +.3 1.3 II Bor Br Ch rept Warnstorfia exanulatus +.3 I Bor Br Ch rept
* r. Vl.- reka Vlasina ; M. r.- Murina reka
Tabela 21. Spektar areal-tipova asocijacije Chaerophyllo-Cirsietum oleracei
Životna forma br. vrsta % Izvedena ž.
f. br. vrsta %
Br Ch 9 17.56 Br Ch caesp 3 5.88 Br Ch rept 6 11.76
H 28 54.90 H scap + (scap-ros) 22 43.14
H caesp 6 11.76
H/G 2 3.92 H ros/G rhiz 1 1.96
H caesp-ros/G rhiz 1 1.96
H/SH 1 1.96 H scap/SH herb 1 1.96
G 10 19.61 G rhiz scap 2 3.92 G rhiz caesp 7 13.73 G tub scap 1 1.96
G/H 1 1.96 G rhiz/H scap 1 1.96
52
Tabela 22. Spektar areal-tipova asocijacije Chaerophyllo-Cirsietum oleracei Areal-tip br. vrsta % Areal-
grupa br. vrsta %
Bor 13 25.00 Se 4 7.69 Se 3 5.77
Se/Balk 1 1.92 EAzP 6 11.54 EAz(W)P 4 7.69
JEP/Balk 1 1.92 SJEP/Balk 2 3.85
EAz 14 26.92 EAz 7 13.46 EAz(W) 6 11.54 Se-med 1 1.92
MSM 1 1.92 Med-pont 1 1.92 Hol 9 17.31 Kosm 4 7.69
3.3. Uporedni pregled fitocenoloških karakteristika vegetacije dolinskih livada i vegetacije visokih zeleni
Prethodno predstavljene asocijacije iz vegetacije dolinskih livada i visokih zeleni su podvrgnute klaster analizi. Obrađeno je ukupno 11 asocijacija, s tim što su asocijacije koje sadrže po dve subasocijacije bile na iste raščlanjene tokom podvrgavanja analizi.
4 asocijacije pripadaju klasi Molinio-Arrhenatheretea i redu Molinietalia, odnosno vegetaciji dolinskih livada, od kojih su Equiseto-Scirpetum silvaticae Šegulja 1974, Polygono-Scirpetum silvaticii Schwick.1944 i Brachytecio-Menthetum longifoliae V. Ranđ. 2001 pod svezom Calthion, odnosno pod higrofilnom vegetacijom dolinskih livada, a Deschampsietum caespitosae Horvatić 1930 pod higrofilnom vegetacijom poplavnih livada.
Ostalih sedam asocijacija je iz vegetacije visokih zeleni. Asocijacija Stellario-alsinae Cardaminetum amarae V. Ranđ. 2001 pripada klasi Montio-Cardaminetea, redu Montio-Cardaminetalia i svezi Cardamino-Montium, odnosno vegetaciji planinskih izvora. Ostalih 6 asocijacija pripada klasi Mulgedio-Aconitetea, redu Cirsietalia appendiculati i svezi Cirsion appendiculati, odnosno vegetaciji visokih zeleni.
Na osnovu klaster analize asocijacija može se videti da su ova dva tipa vegetacije, odnosno klase Molinio-Arrhenatheretea i Mulgedio-Aconitetea veoma slična, i na dendogramu diferencijacija sveza nije jasno izražena, pa je samim tim i nivo heterogenosti nizak. Trifolio-Geetum rhodopei subass. geetosum rhodopei V. Ranđ. 2001, pokazuje najveću heterogenost, zatim Cirsietum helenioidei V. Ranđ. 2001 ass. nova, Rumicetum balcanici (Lakušić, 1965) V. Ranđelović 2001 i Stellario-alsinae Cardaminetum amarae V. Ranđ. 2001. Preostale asocijacije Polystachio-Ranunculetum serbicae V. Ranđ. 2001, Chaerophyllo-Cirsietum oleracei V. Ranđ. 2001 ass. nova, Geo-Filipenduletum ulmariae subass. filipenduletosum ulmariae (N. Ranđ. 1984) V. Ranđ. 2001 Geo-Filipenduletum ulmariae subass. geetosum rivale (N. Ranđ. 1984) V. Ranđ. 2001, Trifolio-Geetum rhodopei subass. trolietosum europaei V. Ranđ. 2001, pokazuju veću sličnost sa asocijacijama vegetacije dolinskih livada (sl.4.).
53
090301- Polystachio-Ranunculetum serbicae V. Ranđ. 2001 (sastojina 1-4) 090401- Chaerophyllo-Cirsietum oleracei V. Ranđ. 2001 ass. nova (5-9) 090401- Cirsietum helenioidei V. Ranđ. 2001 ass. nova (10-14) 090402- Geo-Filipenduletum ulmariae (N. Ranđ. 1984) V. Ranđ. 2001 (15-21) subass. filipenduletosum ulmariae 090402- Geo-Filipenduletum ulmariae (N. Ranđ. 1984) V. Ranđ. 2001 (22-24) subass. geetosum rivale 090402- Trifolio-Geetum rhodopei V. Ranđ. 2001 (25-29) subass. geetosum rhodopei 090402- Trifolio-Geetum rhodopei V. Ranđ. 2001 (30-34) subass. trolietosum europaei 090403- Rumicetum balcanici (Lakušić, 1965) V. Ranđelović 2001 (35-39) 180102- Brachytecio-Menthetum longifoliae V. Ranđ. 2001 (40-44) 180102- Equiseto-Scirpetum silvaticae Šegulja 1974 (45-49) subass. deschampsietosum caespitosae V. Ranđ. et B. Zlat. 1994 180102-Polygono-Scirpetum silvaticii Schwick.1944 (50-55) subass. geetosum rivale V. Ranđ. et B. Zlat. 1994 180102- Polygono-Scirpetum silvaticii Schwick.1944 (56-59) subass. rumicetosum balcanicae V. Ranđ. et B. Zlat. 1994 180301- Deschampsietum caespitosae Horvatić 1930 (60-69) 280101- Stellario alsinae-Cardaminetum amarae V. Ranđ. 2001 (70-71)
55
3.4. Uporedna taksonomska analiza
Kada je vegetacija dolinskih livada u pitanju, tu se izdvajaju cetiri asocijacije, od kojih se Deschampsietum caespitosae izdvaja kao ona sa najvećim brojem vrsta (71), a samim tim i sa najvećim brojem rodova (50), kao i familija (26). Druga po redu sledi Equiseto-Scirpetum silvaticae sa 66 vrsta, 44 roda i 25 familija, zatim Polygono-Scirpetum silvaticae sa 62 vrste, 45 roda i 22 familije, i na kraju Brachythecio-Menthetum longifolie sa 33 vrste, 29 roda i 18 familija (tab.23.)
Tabela 23. Zastupljenost vrsta, rodova i familija u okviru asocijacija iz vegetacije dolinskih
livada Vlasine
Asocijacije Broj vrsta Broj rodova Broj familija
Equiseto-Scirpetum silvaticae 66 44 25
Polygono-Scirpetum silvaticae 62 45 22
Brachythecio-Menthetum longifolie 33 29 18
Deschampsietum caespitosae 71 50 26
Vegetacija visokih zeleni Vlasinske visoravni obuhvata sedam asocijacija. Kao
asocijacija sa najvećim brojem vrsta izdvaja se Geo-Filipenduletum ulmariae (66 vrste,). Podaci o asocijacijama, odnosno broj vrsta, rodova i familija se mogu videti iz tabele. (tab.24.).
Tabela 24. Zastupljenost vrsta, rodova i familija u okviru asocijacija iz vegetacije visokih zeleni Vlasinske visoravni
Asocijacije Broj vrsta Broj rodova Broj familija
Rumicetum balcanici 48 41 27
Trolio-Geetum rhodopaei 55 40 20
Polystachio-Ranunculetum serbicae 32 31 18
Geo-Filipenduletum ulmariae 66 50 23
Cirsietum helenioidei 32 28 15
Chaerophyllo-Cirsietum oleracei 51 45 28
Stellaro alsinae-Cardaminetum amarae 17 14 14
56
Najveći diverzitet vrsta u okviru asocijacija iz vegetacije dolinskih livada i vegetacije visokih zeleni imaju familije Poaceae, Rosaceae, Cyperaceae, Juncaceae (tab. 25.), što se objašnjava značajnim borealnim i arktičkim uticajem na genezu Vlasinske visoravni. Balkanska flora nosi i dominantno obeležje mediteranskih florističkih i florogenetskih uticaja, što se može videti na primeru familije Caryophyllaceae.
Tabela 25. Uporedni prikaz taksonomske strukture najzastupljenijih familija iz vegetacije dolinskih livada i visokih zeleni Vlasinske visoravni i Balkanskog poluostrva
Dolinske livade Visoke zeleni Balkan (Turill, 1929) Familija N % N % N % Asteraceae 7 6.19 13 10.24 913 13.52 Poaceae 12 10.62 10 7.87 358 5.30 Rosaceae 10 8.85 13 10.24 188 2.78 Cyperaceae 10 8.85 11 8.66 140 2.07 Juncaceae 8 7.08 5 3.94 40 0.59 Lamiaceae 7 6.19 / / 371 5.49 Polygonaceae 5 4.22 / / 50 0.74 Ranunculaceae / / 6 4.72 195 2.89 Caryophillaceae / / 6 4.72 418 6.19
Slika 5. Odstupanje procenata najzastupljenijih familija iz vegetacije dolinskih livada i visokih zeleni Vlasinske visoravni u odnosu na familije Balkanskog poluostrva
Poređenjem odstupanja procenata najzastupljenijih familija iz vegetacije dolinskih
livada i visokih zeleni Vlasinske visoravni, uočava se odstupanje od spektra familija Balkanskog poluostrva. Najveća odstupanja se vide kod familija Poaceae, Rosaceae, Juncaceae i Cyperaceae, kada su u pitanju oba područja, dok se odstupanja kod dolinskih
-10 -5 0 5 10
Asteraceae
Poaceae
Rosaceae
Cyperaceae
Juncaceae
Lamiaceae
Polygonaceae
Ranunculaceae
Caryophillaceae
Visoke zeleni
Dolinske livade
57
livada vidi još i na familiji Polygonaceae, a kod visokih zeleni na familiji Ranunculaceae (sl. 5.).
Floristički diverzitet se još bolje objašnjava bogatstvom rodova (tab. 26.). Najzastupljeniji rod asocijacija iz vegetacije dolinskih livada i vegetacije visokih zeleni jeste Carex, što se može objasniti dominantnim borealnim uticajem na florogenezu Vlasinske visoravni. Sličnost flore Vlasine sa florama arktičke i borealne oblasti ogleda se u povećanoj zastupljenosti rodova Cirsium, Juncus, Salix (u dolinskim livadama), a zastupljenost roda Alchemilla ukazuje na snažan uticaj evroazijske planinske flore. Tabela 26. Uporedni prikaz taksonomske strukture najzastupljenijih rodova dolinskih livada i
visokih zeleni Vlasinske visoravni i Balkanskog poluostrva Dolinske livade Visoke zeleni Balkan (Turill, 1929) Rod N % N % N % Carex 7 6.09 8 6.30 87 1.26 Juncus 7 6.09 4 3.15 29 0.42 Rumex 4 3.48 3 2.36 23 0.34 Ranunculus 4 3.48 3 2.36 76 1.10 Epilobium 4 3.48 3 2.36 17 0.25 Trifolium 4 3.48 / / 94 1.36 Salix 4 3.48 / / 24 0.35 Cirsium / / 3 2.36 43 0.62
Poređenjem procentualnog učešća najzastupljenijih rodova može se uočiti veliko
odstupanje najviše od strane rodova Carex i Juncus, to se objašnjava borealnim i arktičkim uticajima na genezu flore Vlasine. Ostali rodovi takođe pokazuju veća odstupanja od flore Balkanskog poluostrva (sl.6.).
Slika 6. Odstupanje procenata najzastupljenijih rodova dolinskih livada i visokih zeleni Vlasinske visoravni u odnosu na rodove Balkanskog poluostrva
-6 -5 -4 -3 -2 -1 0
Carex
Juncus
Rumex
Ranunculus
Epilobium
Trifolium
Salix
Cirsium
Visoke zeleni
Dolinske livade
58
3.5. Uporedna ekološka analiza vegetacije
Životna forma je rezultat prilagođavanja biljaka tokom evolucije vrste i predstavlja specifičan strukturno-funkcionalni odgovor na date uslove. Na osnovu toga se može izgraditi biološki spektar, koji dobro odražava opšte klimatske uslove datog područja.
Tabela 27. Zastupljenost životnih formi u dolinskim livadama Životna forma br. vrsta %
H 65 56.52 H scap 36 31.30 H caesp 17 14.78 H scap-semiros 2 1.74 H rept 4 3.48 H ros 1 0.87
G 19 16.52 G rhiz caesp 11 9.56 G rhiz scap 4 3.48 G rhiz 1 0.87 G tub 1 0.87
T 8 6.96 T scap 4 3.48 T scap bienn 2 1.74 T scap/ep/semipar 2 1.74
P 4 3.48 P scap 2 1.74 P caesp 2 1.74
Br Ch 5 4.35 Br Ch rept 5 4.35
H/G 8 6.96 H ros/G rhiz 4 3.48 H scap semiros/G rhiz 1 0.87 H scap ros/G rhiz 1 0.87 H scap/G rhiz 1 0.87 H caesp ros/G rhiz 1 0.87
H/G/HydG 1 0.87 H scap/G rhiz/emer HydG 1 0.87
G/H 1 0.87 G rhiz/H scap 1 0.87
T/H 2 1.74 T/H scap 1 0.87 T/H scap bienn 1 0.87
Ch 1 0.87 Ch herb rept 1 0.87
59
Analizom biološkog spektra vegetacije dolinskih livada Vlasinske visoravni je utvrđeno da je vegetacijski karakter hemokriptofitski, ali i da takođe postoji značajan geofitski uticaj. Floru dolinskih livada karakteriše dominacija hemikriptofita sa 65 predstavnika (56.52%). Najbrojnije su stablove hemikriptofite (H scap) kojih ima 36, a tu se mogu dodati i dve vrste polurozetom (H scap-semiros). Busenastih hemikriptofita (H caesp) ima 17, puzeca (H rept) je samo jedna, kao i sa rozetom (H ros). Geofita je 19 (16.52%), i to 11 sa rizomatičnm busenastom formom (G rhiz caesp), 4 sa stablovom rizomatičnom formom (G rhiz scap), jedna rizomatična (G rhiz) i jedna sa stablovom krtolom (G tub scap). Fanerofita ima 4 (3.48%), dve su sa stablovom formom (P scap), a dve sa žbunastom (P caesp). Terofita ima 8 (6.96%), a hamefite su predstavljene jednom puzećom formom (Ch rhiz rept). Briohamefita ima 5 (4.35%) i to puzećih formi. Ostale forme koje se javljaju su prelazne (tab. 27.).
Tabela 28. Zastupljenost životnih formi u vegetaciji visokih zeleni Životna forma br. vrsta %
H 74 58.27 H scap 47 37 H caesp 19 14.96 H ros 2 1.57 H semiros 2 1.57 H scap-semiros 1 0.79 H scap ros 3 2.36
G 21 16.53 G rhiz scap 4 3.15 G rhiz caesp 11 8.66 G rhiz 1 0.79 G tub scap 4 3.15 G rad 1 0.79
T 4 3.15 T scap 2 1.57 T scap bienn 2 1.57
Br Ch 15 11.81 Br Ch rept 8 6.29 Br Ch caesp 7 5.51
H/G 10 7.87 H scap semiros/G rhiz 2 1.57 H ros/G rhiz 7 5.51 H caesp-ros/G rhiz 1 0.79
T/H 2 1.57 T/H scap 2 1.57
H/SH 1 0.79 H scap/SH herb 2 1.57
H/G/HydG 1 0.79 H scap/G rhiz/emer HydG 1 0.79
G/H 2 1.57 G rhiz/H scap 2 1.57
Ch 1 0.79 Ch suffe caesp 1 0.79
60
Analizom biološkog spektra vegetacije visokih zeleni, utvrđeno je da dominiraju hemikriptofite, 74 vrste (58.27%). Dominiraju stablove hemikriptofite (H scap), 47 vrsta (37%), zatim slede busenaste (H caesp) sa 19 vrsta (14.96%), ostale forme hemikriptofita su sa manjim brojem vrsta. Geofite su predstavljene sa 21 vrstom (16.53%), među kojima dominiraju busenaste rizomatične (G rhiz caesp) sa 11 vrsta (8.66%). U flori je prisutno i 15 vrsta briohamefita (11.81%). Terofite su predstavljene sa 4 vrste, hamefite jednom vrstom, a ostale forme su prelazne (tab. 28.).
Na osnovu zastupljenosti životnih formi, izrađen je uporedni biološki spektar za ova dva tipa vegetacije. Korišćene su samo osnovne životne forme (sl. 7.). Uporedni prikaz biološkog spektra pokazuje da su najzastupljenije hemikriptofite.
Slika 7. Uporedni prikaz biološkog spektra vegetacije dolinskih livada i visokih zeleni
vlasinske visoravni
3.6. Uporedna fitogeografska analiza Da bi se bolje razumela flora, neophodno je izvršiti i fitogeografsku analizu, odnosno odrediti geografsko rasprostranjenje biljnih taksona koji su u sklopu date vegetacije. Areal-tipovi ne govore samo o karakteristikama klime, već daju opširniju sliku o rasprostranjenju biljaka sa istorijskog aspekta. Fitogeografskom analizom vegetacije dolinskih livada utvrđeno je prisustvo 7 areal-tipa i 14 areal-grupa. Procentualno je najviše zastupljen evroazijski areal-tip (43 vrste, 37.39%), a najzastupljenija grupa u okviru ovog tipa jeste evropsko-zapadnoazijaska (22 vrste, 19.13%). Te vrste odlikuje široka ekološka valenca. Druge po brojnosti su vrste holarktičkog areal-tipa (21 vrsta, 18.26%). Uglavnom se nalaze u ulozi pratilica. Zatim sledi borealni areal-tip sa 19 vrsta (16.25%) koje potvrđuju da tresavska staništa predstavljaju refugijume borealne flore na Balkanskom poluostrvu. Evroazijski planinski areal-tip sadrži 11 vrsta, predstavlja refugijum glacijalne flore, a MSM 2 vrste i javlja se zbog degradacije terena (tab. 29.).
0
10
20
30
40
50
60
70
Dolinske livade
Visoke zeleni
61
Tabela 29. Pregled areal-tipova i areal-grupa dolinskih livada Areal tip (grupa) br. vrsta %
EVROAZIJSKI, EAz 43 37.39 Evroazijski, EAz 15 13.04
Evropsko-zapadnoazijska, Eaz(W) 22 19.13
Srednjeevropsko-mediteranska, Se-med 6 5.22
SREDNJEEVROPSKI, Se 11 9.56 BOREALNI, Bor 19 16.52 HOLARKTIČKI, Hol 21 18.26 KOSMOPOLITSKI, Kosm 8 6.96 EVROAZIJSKI PLANINSKI, EazP 11 9.56
Evropsko-zapadnoazijska planinska, Eaz(W)P 5 4.35
Južnoevropsko-planinska, JEP 2 1.74
Srednjejužnoevropska planinska, SJEP 1 0.87
Srednjejužnoevropska planinska balkanska
SJEP/Balk 3 2.61
MERIDIONALNO--SUBMERIDIONALNI, MSM
2 1.74
Mediteransko-pontska, Med-pont 1 0.87
Karpatsko-balkanska, Karp-balk 1 0.87
Fitogeografskom analizom vegetacije visokih zeleni Vlasinske visoravni je utvrđeno prisustvo 7 areal-tipa i 16 areal-grupa. Najbrojniji je evroazijski areal-tip (42 vrste, 33.07%), a najbrojniji tip u okviru njega je evropsko-zapadnoazijski (22 vrste, 17.32%). Ovo je pokazatelj široke ekološke valence vrsta. Zatim sledi borealni areal-tip sa 30 vrsta (23.62%), što se odnosi na refugijume borealne flore, pa evroazijsko planinski sa 21 vrstom (16.53%) kao refugijum glacijalne flore. Holarktički areal-tip je predstavljen sa 18 vrsta (14.17%), kosmopolitski sa 6 vrsta, a MSM sa 2 vrste (tab. 30.). Izradom uporednog areal-spektra ova dva tipa vegetacija je omogućeno bolje sagledavanje fitogeografske strukture (sl. 8.). Evroazijski areal-tip je najzastupljeniji na oba ispitivana područja. Evroazijsko planinski i borealni areal-tip su nešto više zastupljeniji na području visokih zeleni upravo zbog veće nadmorske visine i izraženijeg refugijalnog kataktera.
62
Tabela 30. Pregled areal-tipova i areal-grupa visokih zeleni Areal-tip (grupa) br. vrsta %
EVROAZIJSKI, EAz 42 33.07 Evroazijski, EAz 18 14.17
Evropsko-zapadnoazijaska, EAz(W) 22 17.32
Srednjeevropsko-mediteranska, Se-med 2 1.57
SREDNJEEVROPSKI, Se 8 6.3 Srednjeevropski, Se 7 5.51
Srednjeevropsko-balkanski, Se-balk 1 0.79
BOREALNI, Bor 30 23.62 HOLARKTIČKI, Hol 18 14.17 KOSMOPOLITSKA, Kosm 6 4.72 EVROAZIJSKO PLANINSKI, EazP 21 16.53
Evropsko-zapadnoazijska planinska, EAz(W)P 6 4.72
Južnoevropsko planinska, JEP 1 0.79 Južnoevropsko
planinska/Apeninsko- balkanska, JEP/Apen-balk
2 1.57
Južnoevropsko planinsko/Balkanska, JEP/Balk 1 0.79
Srednjejužnoevropska planinska, SJEP 6 4.72
Srednjejužnoevropska planinska/Balkanska, SJEP/Balk 4 3.15
Srednjejužnoevropska/Karpatsko-balkanska, SJEP/Kerp-balk 1 0.79
MERIDIONALNO-SUBMERIDIONALNI, MSM 2 1.57
Mediteransko-pontska, Med-pont 2 1.57
63
Slika 8. Uporedni prikaz areaal-spektra vegetacije dolinskih livada i visokih zeleni Vlasinske
visoravni
0
5
10
15
20
25
30
35
40
EAz Se Bor Hol Kosm EAzP MSM
Dolinske livade
Visoke zeleni
64
4. Zaključak Zaključci su sledeći:
• Fitocenološka analiza: o Izuzetno je teško razlikovati dva poređena tipa vegetacije, jer su asocijacije ovih dveju
poređenih klasa po florističkom sastavu veoma slične. o Analizom fitocenološke strukture se došlo do zaključka da su u asocijacijama klase
Molinio-Arrhenatheretea uglavnom slabo zastupljene vrste karakteristične za klasu Mulgedio-Aconitetea, tako da je njihov sintaksonomski značaj nizak. S druge strane, u asocijacijama iz klase Mulgedio-Aconitetea broj vrsta graditelja koje su karakteristične za klasu Molinio-Arrhenatheretea često premašuje broj vrsta karakterističnih za vegetaciju visokih zeleni.
o Na poplavnim, i zbog visokog nivoa podzemnih voda, vlažnim površinama oko većih pritoka Vlasinskog jezera i reke Vlasine, razvija se vegetacija livada sastavljena uglavnom od višegodišnjih zeljastih biljaka, koje pripadaju klasi Molinio-Arrhenatheretea. Ovaj tip vegetacije se uglavnom razvija u rečnim dolinama.
o Oko planinskih izvora i potoka zahvaljujući velikoj količini vlage i humoznom zemljištu, razvila se šarolika i bujna vegetacija, koja je i sintaksonomskom smislu pripada različitim klasama. Oko izvora, na mestima gde se voda razliva po podlozi, razija se vegetacija klase Montio-Cardaminetea, odnosno reda Montio-Cardaminetalia, a oko planinskih potoka, kraj obala i u omanjim vlažnim depresijama razvijaju se visoke zeleni, odnosno vegetacija novog balkanskog reda Cirsietalia appendiculati iz klase Mulgedio-Aconitetea.
o Klasa Molinio-Arrhenathereta je zastupljena sa 5 redova, ali su u vegetaciju Vlasinske visoravni uključena dva i to Molinietalia i Deschampsietalia (Horvatić, 1931, Marković, 1978, 1978a).
o Klaster analiza je pokazala da ne postoji velika diferencijacija ova dva ispitivana područja, pa je i nivo heterogenosti nizak. Asocijacija Trifolio-Geetum rhodopei subass. geetosum rhodopei V. Ranđ. 2001, je pokazala najveću heterogenost, zatim Cirsietum helenioidei V. Ranđ. 2001 ass. nova, Rumicetum balcanici (Lakušić, 1965) V. Ranđelović 2001 i Stellario-alsinae Cardaminetum amarae V. Ranđ. 2001.
• Ekološka analiza: o Analizom biološkog spektra vegetacije dolinskih livada Vlasinske visoravni je utvrđeno
da je vegetacijski karakter ovog područja hemokriptofitski, ali i sa većim geofitskim uticajem. Floru ovog tipa vegetacije karakteriše dominacija hemikriptofita sa 65 predstavnika (56.52%). Najbrojnije su stablove hemikriptofite (H scap) kojih ima 36, a tu se mogu dodati i dve vrste polurozetom (H scap-semiros). Busenastih hemikriptofita (H caesp) ima 17, puzeća (H rept) je samo jedna, kao i sa rozetom (H ros). Geofita je 19 (16.52%), i to 11 sa rizomatičnm busenastom formom (G rhiz caesp), 4 sa stablovom rizomatičnom formom (G rhiz scap), jedna rizomatična (G rhiz) i jedna sa stablovom krtolom (G tub scap). Fanerofita ima 4 (3.48%), dve su sa stablovom formom (P scap), a dve sa žbunastom (P caesp). Terofita ima 8 (6.96%), a hamefite su predstavljene jednom puzećom formom (Ch rhiz rept). Briohamefita ima 5 (4.35%) i to puzećih formi. Ostale forme koje se javljaju su prelazne.
o Analizom biološkog spektra vegetacije visokih zeleni, utvrđeno je da u flori dominiraju hemikriptofite, 74 vrste (58.27%). Dominiraju stablove hemikriptofite (H scap), 47 vrsta (37%), zatim slede busenaste (H caesp) sa 19 vrsta (14.96%), ostale forme
65
hemikriptofita su sa manjim brojem vrsta. Geofite su predstavljene sa 21 vrstom (16.53%), među kojima dominiraju busenaste rizomatične (G rhiz caesp) sa 11 vrsta (8.66%). U flori je prisutno i 15 vrsta briohamefita (11.81%). Terofite su predstavljene sa 4 vrste, hamefite jednom vrstom, a ostale forme su prelazne.
o Uporedni prikaz biološkog spektra pokazuje da su na oba područje najzastupljenije hemikriptofite.
• Fitogeografska analiza: o Fitogeografskom analizom vegetacije dolinskih livada utvrđeno je prisustvo 7 areal-tipa
i 14 areal-grupa. Procentualno je najviše zastupljen evroazijski areal-tip (43 vrste, 37.39%), a najzastupljenija grupa u okviru ovog tipa jeste evropsko-zapadnoazijaska (22 vrste, 19.13%). Te vrste odlikuje široka ekološka valenca. Druge po brojnosti su vrste holarktičkog areal-tipa (21 vrsta, 18.26%). Uglavnom se nalaze u ulozi pratilica. Zatim sledi borealni areal-tip sa 19 vrsta (16.25%) koje potvrđuju da tresavska staništa predstavljaju refugijume borealne flore na Balkanskom poluostrvu. Evroazijski planinski areal-tip sadrži 11 vrsta, predstavlja refugijum glacijalne flore, a MSM 2 vrste i javlja se zbog degradacije terena.
o Fitogeografskom analizom vegetacije visokih zeleni Vlasinske visoravni je utvrđeno prisustvo 7 areal-tipa i 16 areal-grupa. Najbrojniji je evroazijski areal-tip (42 vrste, 33.07%), a najbrojniji tip u okviru njega je evropsko-zapadnoazijski (22 vrste, 17.32%). Ovo je pokazatelj široke ekološke valence vrsta. Zatim sledi borealni areal-tip sa 30 vrsta (23.62%), što se odnosi na refugijume borealne flore, pa evroazijsko planinski sa 21 vrstom (16.53%) kao refugijum glacijalne flore.Holarktički areal-tip je predstavljen sa 18 vrsta (14.17%), kosmopolitski sa 6 vrsta, a MSM sa 2 vrste.
o Evroazijski areal-tip je najzastupljeniji na u okviru oba tipa vegetacije. Evroazijsko planinski i borealni areal-tip su nešto zastupljeniji u vegetaciji visokih zeleni upravo zbog veće nadmorske visine i izraženijeg refugijalnog kataktera.
o Nasuprot dolinskim livadama, u vegetaciji klase Mulgedio-Aconitetea zastupljenost evroazijskog planinskog regiona prelazi redovno 10 %, odnosno od 11.54% u asocijaciji Chaerophyllo-Cirsietum oleracei, do 28.13% u asocijaciji Cirsietum helenioidei. U tome se ogleda najveća razlika ova dva poređena područja.
66
5. Literatura
Braun-Blanquet, J., 1965: Plant sociology – The study of plant communities. Hafner Publishing Company, New York. 439 p.
Велчев, В. (ед.), 1989: Флора на НР България, ИX. Издателство на БАН. София Duell, R., Ganeva, A., Martinčić, A., Pavletić, Z., 1999: Contributions to the bryoflora of
former Yugoslavia and Bulgaria: Checklists of the bryophytes of former Yugoslavia and Bulgaria as wel as the results of excursions. IDH - Verlag Bad Münstereifel.
Йорданов, Д., (ед.), 1963-1986: Флора на НР България, I-VIII. Издателство на БАН.
София. Josifović, M. (ed.), 1970-1977: Flora SR Srbije, I-IX. SANU. Beograd. Karadžić, B., Marinković. S., 2005: Kvantitativna ekologija. Institut za biološka istraživanja
„Siniša Stanković“, Beograd. 489 str. Landwehr, J., 1984: Nieuwe atlas Nederlandse bladmossen. Thieme. Zutphen. 539 p. Meussel, H., Jager, E., Raischert, S., Weinert, E., 1978: Vergleinchende Chorologie der
Zentraleuropaischen flora. VEB. Gustav Fischer Verlag, 2. Jena.
Meussel, H., Jager, E., Weinert, E., 1965: Vergleinchende Chorologie der Zentraleuropaischen flora. VEB. Gustav Fischer Verlag, 1. Jena.
Mueller-Dombois, D., Ellenberg, H., 1974: Aims and Methods of Vegetation Ecology. John
Wiley and Sons. New York. 547 p. Pavletić, Z., 1968: Flora mahovina Jugoslavije. Institut za botaniku Sveučilišta u Zagrebu,
Zagreb.
Петров, С., 1975: Определител на мъховете в България. Издателство на БАН. София. Raunkiaer, C., 1934: The life form of plants and statistical plant geography. The Clarendon
Press, Oxford. 632 p.
Sarić, M. (ed.), 1986: Flora SR Srbije, X. SANU. Beograd. 400 str.
Sarić, M. (ed.), 1992: Flora Srbije, I (2 izd.). SANU. Beograd. 429 str. Sneath, P.H.A., Sokal, R.R., 1973: Numerical taxonomy. W.H. Freeman, San Francisco. 573
p.
67
Stevanović, V., 1992a: Klasifikacija životnih formi flore Srbije. In Sarić, M. (ed.): Flora
Srbije, I. (Drugo izdanje). SANU. Beograd. 37-49. Stevanović, V. (1992): Floristička podela teritorije Srbije sa pregledom viših horiona i
odgovarajućih flornih elemenata. In Sarić, M. (ed.): Flora Srbije, I. (Drugo izdanje). SANU. Beograd. 49-70.
Tutin, T.G., V.H. Heywood, N.A. Burges, D.M. Moore, D.H. Valentine, S.M. Walters & D.A.
Webb, (eds.), 1964-1980: Flora Europaea, I-V. Cambridge University Press. London. Ranđelović, V., Zlatković, B. (2010): Flora i vegetacija Vlasinske visoravni. Univerzitet u
Nišu, Prirodno-matematiči fakultet, Niš. Westhoff, V., van der Maarel, E, 1973: The Braun-Blanquet approach. In: Whittaker, R.H.
(ed.): Handbook of vegetation science V. Ordination and classification of communities. Junk, The Hague. 617-726
68
Biografija kandidata
Miljana Pešić je rođena 06.10.1988. godine u Vranju. Završila je osnovnu školu „Dositej Obradović“ u Vranju sa odličnim uspehom, zatim 2003. godine upisuje srednju Medicinsku školu u Vranju, smer medicinska sestra-tehničara i završava je sa odličnim uspehom. Nakon srednje škole, 2007. godine upisuje osnovne akadamske studije na Prirodno-matematičkom fakultetu u Nišu, na Departmanu za Biologiju i ekologiju. Osnovne akademske studije završava u roku sa zvanjem „biolog“, sa prosečnom ocenom 8,28. Godine 2010. upisuje master akademske studije na smeru Ekologija i zaštita prirode i uspešno ih završava 2012. godine, sa prosečnom ocenom 9,00.
69
ПРИРОДНO - MАТЕМАТИЧКИ ФАКУЛТЕТ НИШ
КЉУЧНА ДОКУМЕНТАЦИЈСКА ИНФОРМАЦИЈА
Редни број, РБР: Идентификациони број, ИБР: Тип документације, ТД: Монографска Тип записа, ТЗ: Текстуални / графички Врста рада, ВР: Мастер рад Аутор, АУ: Миљана Пешић Ментор, МН: Владимир Ранђеловић Наслов рада, НР:
Диференцијација долинских ливада и вегетације високих зелени Власинске висоравни
Језик публикације, ЈП: Српски Језик извода, ЈИ: Енглески Земља публиковања, ЗП: Р. Србија Уже географско подручје, УГП: Р. Србија Година, ГО: 2013. Издавач, ИЗ: ауторски репринт Место и адреса, МА: Ниш, Вишеградска 33. Физички опис рада, ФО:
83 стр. ; 8 слика ;. 30 табела
Научна област, НО: Биологија Научна дисциплина, НД: Екологија биљака Предметна одредница/Кључне речи, ПО: Власинска висораван, вегетација, долинске ливаде, високе
УДК Чува се, ЧУ: Библиотека Важна напомена, ВН: 556.56:551.4.034 (497.11 Vlasina) Извод, ИЗ: Циљ овог истраживања био је да се установе сличности и разлике у
вегетацији долинских ливада и високих зелени у Власинској висоравни.i. За потребе истраживанја анализирано је 11 асоцијација различите синтаксономске припадности.
Фитоценолошка анализа асоцијација подразумева фитоценолошку табелу за сваку асоцијацију одвојено, и анализу асоцијација по флористичком саставу.. Такође анализа обухвата и графичко прикаѕиванје биолошког ареал-спектра.. Упоредни преглед долинских ливада и вегетације високих зелени је одрађен на основу кластер анализе.. Такође поређенје је вршено и на основу животних форми и ареал типшова у заједницама, односно на основу биолошког и ареал-спектра..
Резултати добијени на основу заступлјености одређених животних форми, укаѕује на изражен хемикриптофитски карактер долинских ливада и високих зелениa, док се аналозом ареал-спектара уочава да језгро флоре овог подручја чине евроазијски и евроазијски планински ареал-тип.
Датум прихватања теме, ДП: Датум одбране, ДО:
Чланови комисије, КО: Председник: Члан: Члан, ментор:
70
ПРИРОДНО - МАТЕМАТИЧКИ ФАКУЛТЕТ НИШ
KEY WORDS DOCUMENTATION
Accession number, ANO: Identification number, INO: Document type, DT: Monograph Type of record, TR: Textual / graphic Contents code, CC: Master thesis Author, AU: Miljana Pešić Mentor, MN: Vladimir Ranđelović Title, TI: Differentiation of the lowland meadows and tall-forb vegetation of the
Vlasina plateau Language of text, LT: Serbian Language of abstract, LA: English Country of publication, CP: Republic of Serbia Locality of publication, LP: Serbia Publication year, PY: 2013 Publisher, PB: Author’s reprint Publication place, PP: Niš, Višegradska 33. Physical description, PD:
83 p. ; 8 figures ; 30 tables
Scientific field, SF: Biology Scientific discipline, SD: Plant ecology Subject/Key words, S/KW: Vlasina plateau, vegetation, lowland meadows, tall-forb UC 556.56:551.4.034 (497.11 Vlasina) Holding data, HD: Library Note, N: Abstract, AB: The aim of this research was to determine the similarities and differences
in the vegetation of lowland meadows and tall-forb on the Vlasina plateau. Eleven associations of diverse syntaxonomical backgrounds were analyzed for the study. The phytocoenological analysis of the associations includes a phytosociological table for each association separately, and association analysis for the floristic composition. It also includes analysis and graphicaldisplay of biological and range-spectrum. Comparative review of the grassland vegetation found on meadows and tall-forb was based on cluster analysis. Also, the comparison is done on the basis of the presence of life forms and areal-types in communities, that is to say, on the basis of biological and range-spectrum. The results obtained on the basis of the presence of certain life forms indicate the hemikryptohpytic nature of the lowland meadows and tall-forb vegetation, while theareal-spectrum analysis notes that the core of the flora of the area is made of the Eurasian and Eurasian mountain areal -type.
Accepted by the Scientific Board on, ASB: Defended on, DE: Defended Board, DB: President: Member: Member, Mentor:
Recommended