1137 - Portal Novosti

Petak 01/10/2021

10 kn/100 din/1.20 €

Samostalni srpskitjednik

#11374021

Pokretna desnica

Kao jedini kandidat za predsjednika Domovinskog

pokreta, Ivan Penava mogao bi ga odvesti još ekstremnije, dok njegov dogradonačelnik

Marijan Pavliček istovremeno preuzima Hrvatske suvereniste

koji će objediniti tri desne stranke

str. 6-7.

2 NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1137, petak, 1. listopada 2021.

IMPRESSUM

#1137

Godina xXII / Zagreb | petak, 01/10/2021

Samostalni srpski tjednik

IzdavačSrpsko narodno vijećeZa izdavačaMilorad Pupovac Glavni urednikNikola Bajto

ZamjenicA glavnog urednika Andrea Radak Izvršni uredniciGoran Borković (Portal Novosti), Petar Glodić (Kronika), Boris Postnikov (Kultura)Redaktorica Darija Mažuran-BučevićKolumnistiMarinko Čulić, Boris

Dežulović, Viktor Ivančić, Sinan Gudžević, Boris RašetaRedakcijaPaulina Arbutina, Mašenjka Bačić, Jerko Bakotin, Dragana Bošnjak, Milan Cimeša, Zoran Daskalović, Ivica Đikić, Tena Erceg, Milan Gavrović, Dragan Grozdanić,

Mirna Jasić Gašić, Nenad Jovanović, Vladimir Jurišić, Davor Konjikušić, Saša Kosanović, Anja Kožul, Igor Lasić, Bojan Munjin, Tamara Opačić, Srećko Pulig, Hrvoje Šimičević, i Borivoj Dovniković (karikaturist) Tajnica redakcijeVedrana Bibić

Grafički urednici Ivica Družak, Darko MatoševićDizajnParabureau / Igor Stanišljević & Damir Bralić, Nikola Đurek

FOTOGRAFIJA NASLOVNICE: Patrik Macek/Pixsell

Štampa Tiskara ‘Zagreb’, ZagrebTiraža 6500Novosti su financirane sredstvima Savjeta za na cionalne manjine Vlade Republike Hrvatske i sredstvima Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske.RedakcijaGajeva 7, 10 000 Zagrebt/f 01/4811 198, 4811 [email protected]

MasonA Dražen Jelenić, bivši glavni državni od-vjetnik, opet se vratio na posao nakon što je Vrhovni sud drugi put ukinuo odluku Držav-noodvjetničkog vijeća o njegovoj suspenziji. Znamo već, ako nas zanima, da se čovjeka smatra sumnjivim zbog navodnog tajenja potencijalno kaznenopravno zanimljivih masonskih veza. S druge strane, Jelenić je izjavio da se u radu nije vodio privatnim in-teresima. Odmah nakon povratka na posao, Državnoodvjetničko vijeće i po treći je put donijelo odluku kojom ga je s posla udaljilo.

OpomenaEvropska komisija opomenula je Hrvatsku jer je u četiri slučaja povrijedila evropsko za-

konodavstvo: nepravilno je prenijela neke elemente Direktive eu u borbi protiv teroriz-ma u Kazneni zakon, manjkavo primjenjuje pravila o evropskom uhidbenom nalogu, u jednom slučaju nije poštovala odluku Suda Evropske unije i nepravilno je prenijela Direkciju o sustavima osiguranja depozita. Hrvatska se ima priliku očitovati o opome-ni, ali to je, u konačnici, ne mora spasiti od financijske sankcije. Strateška partnerica. ■

VodaOno što su cinici lijepo opisali konstataci-jom da projekt Zagreb na vodi napreduje nezaustavljivom brzinom može se kazati i na drugačiji način: glavni grad poplavlju-je. Prva cijev pukla je u nedjelju na Selskoj, tako da je dio ulice morao biti zatvoren za promet. Zatim je i u utorak pukla cijev na Trešnjevci. Mnogo se vode izlilo po ulicama, poplavljeni su dom i škola u Selskoj, na licu su mjesta od zore bili gradonačelnik Tomi-slav Tomašević i zamjenik Luka Korlaet. Na konferenciji za novinare Tomašević se ispričao građanima i institucijama koje su pretrpjele štetu. ‘Povećanje stanogradnje, a posebice to možete vidjeti na Trešnjevci, nije pratilo uvijek razvoj komunalne infra-strukture. To vrijedi za vodoopskrbu, ali i odvodnju. Prioritet nam je to unaprijediti u idućem razdoblju’, kazao je Tomašević. Za-

grebačke bujice do nas su doplavile i izjavu Marina Galijota, direktora Vodoopskrbe i odvodnje. Veli on: ‘Kako nam dragi Bog da, možda smo bili zločesti pa nas kažnjava.’ Kažu neki da se šalio. U tom slučaju, nije odabrao pravi trenutak, zaslužuje prijela-znu nagradu ‘Zoran Milanović’ za pucanje cijevi u kupatilu. Ako se nije šalio, onda su stvari još crnje.

ŠtrajkIdemo iz Zagreba prema jugu. U Splitu su ortopedi u bijelom štrajku. Ono, ne rade, ali nisu baš otvoreno krenuli u štrajk. Nego? Nego je devet od njih deset zaposlenih u splitskoj bolnici od ovog tjedna na bolova-nju. Nezadovoljni su organizacijom, zadnji šef odjela dao je ostavku nakon samo tri mjeseca boravka na položaju. Nezadovoljni liječnici dvaput su pisali ministru Berošu – u listopadu prošle i u lipnju ove godine, što je za posljedicu imalo jedno veliko i čarobno ništa. Kao da nisu pisali. Bila je to sličica o hrvatskom zdravstvenom sustavu 2021. godine.

VizaU sklopu Sjedinjene Američke Države konačno su popustile i ukinule vize za hrvatske državljane. Vijest je objavilo re-sorno američko ministarstvo, a potvrdio hrvatski premijer Andrej Plenković. ‘Po-zdravljamo odluku o uvrštavanju Hrvatske u Program izuzeća od viza. Najveću korist imat će hrvatski državljani koji će bez viza moći putovati u sad. Realizacijom ovog vanjskopolitičkog prioriteta dodatno ćemo osnažiti veze Hrvatske i sad-a’, zapisao je na društvenim mrežama nakon sastanka s partnerima iz vladajuće koalicije. Nastavile su se zahvale kao na dodjeli Oscara. I mini-star unutarnjih poslova Davor Božinović imao je veliku potrebu pridružiti se: ‘Zahva-ljujem u ime Vlade rh Robertu Silversu, podtajniku Ministarstva domovinske sigur-nosti sad-a, koji me upravo obavijestio o službenom ulasku rh u Program izuzeća od viza. Ovo je završetak dugog puta pre-govora i evaluacija, ali prije svega nastavak i jačanje strateškog partnerstva naših država.’ Znači, strateško partnerstvo je kad ti netko nakon 30 godina, ukine vize. Zapamtimo i to. Odluka će se primjenjivati najkasnije

od 1. prosinca. Kako je to nadahnuto, na tragu svoga vođe, rekao Božinović, ‘ovo je završetak dugog puta pregovora i evaluacija, ali prije svega nastavak i jačanje strateškog partnerstva naših država’.

PotvrdeA u američkom ‘strateškom partneru’, pro-blemi. Od obaveznih covid-potvrda za zapo-slene u zdravstvu i socijalnim ustanovama, čije je uvođenje ambiciozno najavljeno za 1. listopada, zasad se odustaje. Nevolje u raju. Spekulira se s 4. listopadom kao novim datumom, ali još nije sigurno. Izvor blizak Stožeru otkrio je pouzdanim glasilima da nadležna ministarstva nisu dovoljno de-taljno razradila upute za ustanove koje će morati primjenjivati covid-potvrde. I dok su za zaposlene u zdravstvu koliko-toliko defi-nirana pravila, za one iz socijalnog sektora malo što se zna. Ne zna se, naime, što će biti s posjetiteljima socijalnih ustanova, ne zna se čak ni tko će u sustavu socijale provjera-vati covid-potvrde. Podsjećamo, Vili Beroš je ministar zdravstva, a Josip Aladrović ministar rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike.

RABLJENA SEDMICA

piše

Milorad Krstulović

Obilazak poplave – Tomislav Tomašević (Foto:

Luka Stanzl/Pixsell)

Triput udaljen – Dražen Jelenić (Foto: Patrik Macek/Pixsell)

Opomena Hrvatskoj – Ursula von der Leyen (Foto: Goran

Stanzl/Pixsell)

Ukidanje viza kao strateško partnerstvo – Andrej Plenković (Foto: Sanjin Strukić/Pixsell)

Zapele potvrde – Vili Beroš (Foto: Marko Prpić/Pixsell)

3 kolumna NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1137, petak, 1. listopada 2021.

predstaviti kao ratove između nepomirljivih naroda. Tuđman nikada nije priznao, čak ni nakon pokušaja da ga se ubije, da je Hrvatska u ratu sa Srbijom, nego je radije upućivao zaumne poruke majkama poginulih brani-telja da ne žale što su im izginuli sinovi, jer su oni dali živote za stvaranje presvete hr-vatske države. O da, tim izginulim ratnicima ispjevavaju se ode uvažavanja, čak i kada je riječ o presuđenim ratnim zločincima, ali oni u ovoj priči igraju isključivo ulogu iskorištenih epizodista, koji su izvršavali volju vrhunaravnih političkih, crkvenih i inih nacionalnih lidera, koji su pošteđeni većih prijekora, mada su neki od njih tako-đer završavali po sudovima i bili zakonski sankcionirani.

U prošlom broju ovih novina kolega Igor Lasić zamijetio je da u prvoj epizodi Klasi-ćeve ‘ndh’ nema spomena o komunistima koji su imali važnu ulog u razdoblju između dva svjetska rata, a kada je počeo drugi, preu-zeli su i glavnu. Ovo govori da ni u nastavku

‘ndh’ ne mogu biti isključene takve ili slične rupe. Ali kakve tek rupe, rupetine leže iza službenog narativa o Domovinskom ratu, koji je ispunjen srcedrapateljnim sadržajem najniže vrste. Prije svega, nije uopće jasno zašto je do jugoslavenskih ratova devede-setih došlo kada je međunarodna zajednica priložila svu ‘gruntovnu’ i ostalu papirologi-ju za mirno razdvajanje novih država. Dru-go, svi nacionalni projekti tih država bili su deklarativno slobodarski, ali su u zbiru bili zapravo udruženi zločinački pothvat protiv Jugoslavije, koja nije bila idealna država, ali sve što se poslije pojavilo bilo je gore, ili u najmanju ruku nije bilo ni približno tako dobro.

Eto, to je ono što se nameće kao glavni dojam u povodu početka emitiranja serija-la ‘ndh’. On nije bez početnih propusta, ali budi nadu da ćemo na hrt-u prvi put vidjeti ozbiljan prikaz Pavelićeve države. Bilo bi dobro kada bi se u budućnosti pojavio isto tako ozbiljan prikaz Domovinskog rata i drugih jugoslavenskih ratova devedesetih, ali bojim se da ćemo to teže, puno teže do-čekati. ■

Unatoč početnim greškama, Klasićev

serijal ‘ndh’ budi nadu da

ćemo na hrt-u prvi put vidjeti ozbiljan prikaz

Pavelićeve države. I još jednu: da će na taj način biti

obrađena i povijest Domovinskog

rata i drugih jugoslavenskih

ratova 1990-ih, ali to ćemo teže dočekati

Eto, i to se dogodilo, a da nebo nije palo na zemlju, nego ju je samo zalilo obilnijom kasno-ljetnom kišom. Na hrt-u je emitiran prvi nastavak serijala

Hrvoja Klasića ‘ndh’, za koji se dugo pisa-lo da ga hrt, iako mu je producent, ne želi objaviti, da ga je možda čak strpao u famozni bunker, što mu dođe nešto kao samica na neodređeno vrijeme. Naravno, puno toga je vezano uz ime samog Klasića, koji je bio su-dionik Domovinskog rata, ali je i deklarirani antifašist, pa se mislilo da taj ‘polutan’ može iskemijati samo neku otrovnu smicalicu na račun ustaške države. Kad, što bi? Ni traga tome. Klasić i niz mlađih povjesničara koje je intervjuirao progovaraju o ustašama ne kao o nekim predestiniranim, samoniklim krvopijama, nego ih smještaju u kontekst napetih međunacionalnih odnosa u Kra-ljevini Jugoslaviji, jednako napetih ili još napetijih odnosa pojavom Hitlera i Musso-linija, pa čak i globalne svjetske ekonom-ske krize. Jasno, ne skriva se činjenica da su ustaše u formativnom razdoblju uživali stra-tešku podršku reakcionarnih režima u Italiji i Mađarskoj, poslije najviše u Njemačkoj, ali se ne skriva ni da su u nekim razdobljima hrvatski, jugoslavenski komunisti, koji su samo malo manje, ili malo drukčije, mrzi-li Kraljevinu Jugoslaviju, usko surađivali s ustašama u karađorđevskim kazamatima. Tu ćete naići i na podatak da je ubojstvo kralja Aleksandra, što su ustaše smatrali svojim kapitalnim djelom, zapravo izveo ne-Hrvat, Makedonac, kao i da je proustaški atentator koji je namjeravao ubiti kralja pri dolasku u Zagreb odustao kada je vidio da su ga Zagrepčani vrlo toplo i srdačno primili. To je bio kraj mita da se nad Hrvatima provo-dio nemilosrdan teror srpskih monarhijskih vladara, mada su ovi zbilja radili nepotrebne ludorije time što su svako pojavljivanje hr-vatskog grba ili zastave tretirali kao kažnjivo djelo.

Serija je još u niskom startu i nema, ili ih ja barem nisam vidio, većih odjeka u politič-kim i medijskim krugovima, pa ćemo se te suzdržanosti i mi ovdje držati. Ali je već sada jasno da je riječ o ozbiljnom televizijskom materijalu koji kompetentno, zanimljivo, djelomično i intrigantno tretira vrijeme stvaranja ndh i, što je još važnije, zove da se taj neortodoksni pristup primijeni i na kasnije događaje, prvenstveno Domovinski rat. Tu postoje dva narativa omotana klup-kom mitologiziranja s jedne strane i istog takvog klupka s druge strane. Iz Beograda su dolazile plačljive žalopojke da su Srbi u Hrvatskoj ugroženi, što je djelomično zbilja bila istina, ali nije istina da se to moglo spri-ječiti samo tako da se svi ti Srbi obuhvate i zaštite unutar istih državnih granica. Hrvat-ska ratna mitologija drži se kao pijan plota toga da je Srbija izvršila agresiju na Hrvatsku, što se garnira praktički svakodnevnim po-strojavanjem pred spomenicima poginulim braniteljima. To već postaje napasno i miriše na želju da se rat koji je okončan prije više desetljeća zapravo nikada ne završi, nego da služi kao potpaljivač novih mržnji ko-

jima nema kraja. Što je tu istina? Pa istina je da su ratne 1991. (početkom 1992. rat je već bio okončan) Ujedinjeni narodi proi-zveli nešto rezolucija o srpskoj agresiji na Hrvatsku, ali one su bolovale od ozbiljnog felera. U vrijeme cijelog rata Hrvatska nije imala legitimitet ni legalitet samostalne dr-žave. Taj legitimitet i legalitet imala je cijelo to vrijeme samo Jugoslavija. I tko je onda tu bio agresor?! A tko jedino i samo nevi-na žrtva?! O da, hrvatski apologeti čistoće Domovinskog rata vole se poigravati posve neuvjerljivom kalkulacijom da je Hrvatsku napala treća vojna sila u Evropi, kao da se želi reći da je ta mašinerija svjesno stvarana za masovno uništenje Hrvatske i Hrvata, što tupavo proturječi činjenici da su u vojnom

vrhu velikim dijelom bili Hrvati, koji su uoči raspada Jugoslavije činili i ogromnu većinu savezne državne vlasti.

Zanimljivo je da iza buncavog pretjerivanja o snazi jugo-slavenske armije stoji jedna provjerljiva činjenica na koju se nitko ne osvrće. Velik dio

naoružanja te navodno supermoćne jna završio je tokom rata u hrvatskim rukama, pa dobivaš gorko-ironičnu činjenicu da su isti tenkovi koji su u ranoj fazi protjerivali Hrvate u Krajini i BiH, u kasnijoj fazi poslu-žili za protjerivanje Srba iz istih tih krajeva. To otkriva jednu od ključnih karakteristika ratova iz devedesetih, a to je da su oni bili prvenstveno ratovi protiv civila, jer ako se nisu smjele mijenjati unutrašnje granice sfrj, što je međunarodna zajednica izričito zabranila, moglo se barem preorati etničku sliku bivše države, što je bio jednako čvrst, ili i čvršći, temelj nacionalističkih autokracija koje do danas opstaju. Ukratko, masovna et-nička čišćenja nisu bila posljedica kaotičnog ratnog previranja, nego uzrok, glavni motiv i motor ratova, jer su spomenute nacionali-stičke autokracije time dobile zamah kojem, da kucnu u drvo, nitko ni do danas ne može stati na kraj. Eto, zato su smiješne ove hrvat-ske rasprave je li u Hrvatskoj bila agresija ili građanski rat. Dobro, neki elementi agresi-je su zbilja bili prisutni, naročito prilikom napada na Vukovar. Ali to ne briše glavnu intenciju, a to da ratovi devedesetih nisu bili ratovi između država, nego ih se željelo

ARITMETIKA

POLITIKE

Piše Marinko Čulić

Debunkerira-nje ndh

Prva epizoda obrađuje, između ostalog, razloge nastanka

ustaškog pokreta (Foto: ndh/dokumentarna serija)

4 Aktualno NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1137, petak, 1. listopada 2021.

Tko i kako odlučuje o djeci? piše Hrvoje Šimičević

Istraživački serijal Jelene Jindre na portalu H-alter pod nazivom ‘Su-stav za zaštitu ili za zlostavljanje djece?’ ukazao je na zabrinjavajući trend u hrvatskom sustavu socijalne

i dječje skrbi: korištenje i čestu zlouporabu takozvanog koncepta otuđenja, globalno osporavane teorije po kojoj dijete izražava negativna uvjerenja i osjećaje prema jed-nom roditelju pod utjecajem psihološke manipulacije i emocionalnog zlostavljanja drugog roditelja. Jindra je tijekom istraživa-nja razgovarala s 80 žena i jednim muškar-cem, koji su optužili centre za socijalnu skrb i Polikliniku za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba za zlouporabu ‘otuđenja’ na njihovu štetu, što je rezultiralo sudskim odlukama o oduzimanju djece i njihovoj predaji naj-češće očevima, među kojima su brojni bili i obiteljski nasilnici.

Radi se o zapanjujućoj brojci i istraživanju koje se trebalo pretvoriti u prvorazredni poli-tički i društveni potres. No čini se kako sama struka nema volje za raspravu. Još u jeku objave tekstova o konceptu otuđenja, glav-nim njegovim protagonistima u Hrvatskoj, njegovom uvozu iz Engleske i kapilarnom rasprostranjivanju diljem sustava, strukov-ne udruge naumile su zaustaviti naizgled potrebnu raspravu. Pod obrazloženjem da je riječ o neprofesionalnim i neistinitom bla-ćenjima Gordane Buljan Flander i cijelog sustava, Hrvatsko psihološko društvo, Hr-vatska psihološka komora i Hrvatska udruga socijalnih radnika zatražile su micanje svih dotadašnjih tekstova o ovom problemu. Po izlasku desetog teksta uslijedio je nesvaki-dašnji i po mnogima skandalozni potez Op-ćinskog građanskog suda. Sudac Andrija Krivak je, na temelju zahtjeva Poliklinike i tadašnje ravnateljice ove ustanove Gorda-ne Buljan Flander, donio rješenje u kojem zahtijeva ono što su spomenute strukovne organizacije priželjkivale: daljnju obustavu tekstova koji se bave Poliklinikom i ravnate-ljicom. Njegovo obrazloženje, koje ponajvi-še nalikuje na presudu u korist podnositelja tužbe za klevetu protiv medija, izazvalo je reakcije čak i političkog vrha države odakle su poručili da se ne može medijima unapri-jed zabranjivati pisanje ni o čemu.

Buljan Flander je potom podnijela ostav-ku, pod obrazloženjem da očigledno nema podršku novih gradskih vlasti. Potonje su postavile novu upravu Poliklinike i tamo poslale inspekciju. To je učinila i država, koja bi preko Ministarstva zdravstva trebala utvrditi jesu li postojali prijestupi u postu-panjima djelatnika vezano uz mišljenja u kojima se nalazi i ‘otuđenje’. Sada je u tom kontekstu ključno pitanje: može li se išta utvrditi češljanjem dokumentacije jedne institucije? Anita Lauri Korajlija, profe-sorica psihologije na Filozofskom fakultetu te vanjska suradnica Savjetovališta za žene Autonomne ženske kuće smatra to neće biti moguće.

– Stručni nadzor provjerava dokumentaci-ju u pojedinim slučajevima. Ne može nadzor provjeriti način i teorijska polazišta koja je stručnjak koristio dok je radio kliničku pro-cjenu. Oni će gledati dokumente i bilješke koji su najvjerojatnije legitimni, navodi pro-fesorica, inače otvorena kritičarka korište-nja teorije otuđenja, koja smatra da se samo na ovakav način neće doći do informacije je li koncept otuđenja korišten i na koji način.

Pritom ne negira postojanje problema manipulacije jednog roditelja nad drugim zbog skrbi nad djetetom. No praksa kojoj je svjedočila po njoj ukazuje na zlouporabe termina. Također, ne smatra da su stručnjaci u sustavu namjerno koristili otuđenje, već da su tako naučeni.

– Oni su na edukacijama koje su vodili dosadašnju autoriteti u struci naučili što je

Otuđeni od stvarnostiSkandalozna sudska zabrana novinarskih tekstova u kojima se Jelena Jindra bavi radom Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba samo je potaknula raspravu o tzv. konceptu otuđenja. Premda ga ne priznaje nijedna relevantna međunarodna organizacija, kod nas se on proširio kroz sve dijelove sustava koji donosi odluke o roditeljskoj skrbi

Gordana Buljan Flander više nije ravnateljica Poliklinike

za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba (Foto:

Davorin Višnjić/pixsell)


otuđenje i kako se prepoznaje. Pritom im nisu rekli sve o tome, na primjer da koncept na međunarodnoj razini nije znanstveno utemeljen, veli profesorica, upozoravaju-ći da se u teoriji ovaj koncept veže uz oba roditelja, iako se u praksi otuđenje češće pripisuje majkama.

– Kad kasnije analizirate slučajeve, onda je vidljivo da je u njima često bilo obiteljskog nasilja koje nije uzimano u obzir, tvrdi naša sugovornica.

Koncept je populariziran u Hrvatskoj ponajviše zaslugom Gordane Buljan Flan-der, koja se, među ostalim, povezala sa stručnjacima iz Velike Britanije Nickom i Karen Woodall. Istraživanje Jelene Jin-dre je pokazalo da je spomenuti dvojac da-leko od svjetski priznatih eksperata u ovom polju. Radi se o pojedincima koji su, među ostalim, u prošlosti surađivali s ultrakon-zervativnim organizacijama, borcima za muška prava koji drže da su muškarci za-pravo deprivilegirani spol naspram žena u socijalnom i društvenom sustavu. Što se tiče otuđenja, nijedna relevantna međunarodna i svjetska organizacija, uključujući Svjet-sku zdravstvenu organizaciju, ne priznaje otuđenje kao sindrom ili poremećaj. Tijela un-a i organi eu-a ukazali su u više navrata na zlouporabu i neprihvatljivost tzv. teorije otuđenja. grevio, neovisno ekspertno tije-lo zaduženo za nadzor provedbe Istanbulske konvencije, identificiralo je prisutnost, ne-prihvatljivost i zloupotrebu ‘otuđenja’ u više evaluacijskih izvještaja u Francuskoj, An-dori, Španjolskoj, Italiji, Belgiji, Bugarskoj. Španjolska je nedavno zabranila korištenje pojmova kao što su manipulacija roditelja i otuđenje od roditelja. Italija je krenula u re-formu s ciljem isključenja otuđenja u praksi konzultanata na sudovima, i uopće korište-nje otuđenja u budućim sudskim odlukama.

U Hrvatskoj se pak kroz edukacije Polikli-nike i Buljan Flander zadnjih godina koncept otuđenja kapilarno proširio kroz sve dije-love sustava socijalne skrbi, ali i policije te sudova koji znaju temeljiti svoje odluke o roditeljskoj skrbi upravo na mišljenjima o otuđenju. Otuđenje danas u Hrvatskoj, uz Polikliniku, koriste obiteljski liječnici, pe-dijatri, psiholozi, psihijatri. Otuđenjem se koriste i ispostave državnog odvjetništva, koji masovno odbacuju kaznene prijave na-silnika po službenoj dužnosti. Policija se ta-kođer koristi istom metodom. Odvjetnici su ga počeli koristiti kao argument za klijente s nasilničkim ponašanjem prema supruzi, jer su shvatili da je ‘otuđenje’ najbolji put do skrbništva ili ravnopravnog roditeljstva bez tereta alimentacije. Upotrebljava se prilikom psihologijsko-psihijatrijskim vje-štačenjima na svim sudovima u Hrvatskoj. Najčešće na štetu žena.

Odvjetnica Jasminka Biloš potvrđuje nam da se ‘otuđenje djece’ vrlo često spo-minje u vještačkim nalazima na sudovima.

– Nekad kao postojeće stanje, a ponekad kao nešto do čega još nije došlo, ali da je moguće ako dijete ostane kod tog roditelja zbog njegovog ponašanja, uz konstatacije da je drugi roditelj kompetentniji jer bolje prepoznaje potrebe djeteta, što je fraza koja se uvijek koristi u tim mišljenjima, a često nije ni obrazložena, kaže odvjetnica Biloš, dodajući da su vještaci koje je imenovao sud vrlo važni jer se sudovi pretežito oslanjaju na mišljenje vještaka i Centara za socijalnu skrb.

Otuđenje nalazi mjesto i u slučajevima eksplicitnog obiteljskog nasilja. Tijekom telefonskog razgovora s Novostima, psiho-loginja Lorena Zec iz udruge sos Rijeka pred sobom je imala sudsku odluku o privre-menoj mjeri za klijenticu. Odvjetnik nasil-nog partnera iznio je obranu da je tuženica

‘otuđujuća majka’ koja ne pristaje na dogovor

s ocem da preda dijete na viđanje čak i kad osoba to traži od nje. Paralelni sudski postu-pak za nasilje je u tijeku.

– Žena je pristala da dijete viđa oca. No zato što to nije odlučila u prvih mjesec dana nakon što je pobjegla s malim djetetom od nasilnika, već je napisano da je otuđujuća majka. Odvjetnici vrlo dobro znaju za taj argument te ga koriste. Otuđenje se uvuklo u sve pore sustava i koristi se kako ljudima odgovara, ističe Zec, koja kaže da nitko oz-biljan ne negira postojanje manipulativnih ponašanja roditelja koji koriste djecu da na-štete drugom roditelju.

– No problem je da ni po kakvoj među-narodnoj konvenciji ja ne bih ispred sebe trebala imati dokument u kojem žena žr-tva nasilja biva proglašena ili joj se stavlja na teret da je otuđujuća majka. A ja imam taj dokument pred sobom, veli Zec, koja primjenu i provedbu otuđenja u Hrvatskoj naziva začaranim krugom.

– Poliklinika ima gotovo isključivi mono-pol na edukaciju za djelatnike Centara za socijalnu skrb ili na pravosudnoj akademiji, gdje Buljan Flander drži predavanja o tome. Naravno da Centri znaju samo ono što im je Poliklinika rekla te da tamo traže nadvješta-čenje kad nisu zadovoljni nalazima vještaka, kaže ona, pa dodaje da se često zanemaruju druge zdravstvene ustanove koje također nude usluge vještačenja djece.

– U Zagrebu ih ima dosta, većina bolnica s odjelom psihologije i psihijatra mogu na-praviti vještačenje kao Poliklinika, ističe psihologinja.

Serija tekstova na H-Alteru pota-knula je Lorenu Zec da napiše apel koji je supotpisalo više organiza-cija civilnog društva. U njemu je zatraženo hitno istraživanje

osnovanosti optužbi brojnih žena i even-tualnih propusta unutar sustava. Ali i puno više od toga.

– Nije samo stvar otuđenja i ekstremnih slučajeva otuđenja kad se dijete oduzima, nego je problem u tome što cijeli sustav šteka u mnogim situacijama. Nas su članci potaknuli da tražimo od ministarstva hitne reforme, edukacije, supervizije, rekonstruk-ciju sustava, bolju uvjete za rad za stručnja-ke u socijalnoj skrbi, sve ono što godinama tražimo ali dosad nismo dobile pažnju jav-nosti, ističe.

Kaže da su u istom apelu zatražili i izvide od strane strukovnih udruženja, poput Hr-vatske psihološke komore. No oni su, kao što smo napisali, zatražili zabranu tekstova.

– Komora se dakle potpuno svrstala bez da je pokrenula istragu, bez ikakvog kritičkog odmaka. Odmah su zauzeli stav da napisi u člancima nisu istiniti, i da oni moraju štititi struku tako da se spriječi da to izlazi u jav-nost i da uopće neće raditi izvide i istragu. Što znači da su ignorirali i naše apele, veli Zec.

U međuvremenu se ime šefice Komore Andreje Bogdan našlo u tekstu svježe pe-

ticije u kojoj se u naslovu apelira: ‘Dopustite stručnjacima da rade svoj posao bez pritisa-ka.’ Apel, koji je uz poziv na zaštitu digni-teta profesije svojevrsna podrška Gordani Buljan Flander, u svoje ime je supotpisala i Štefica Karačić, predsjednica Hrvatske udruge socijalnih radnika, kao i Josip Lo-pižić, predsjednik Hrvatskog psihološkog društva. Štefica Karačić nam kaže kako je apel potpisala osobno ‘zbog toga što su pred-sjednik hdp i predsjednica hpk u vrijeme zajedničke pripreme teksta Apela bili u fazi pribavljanja prethodne suglasnosti svojih upravnih odbora pa su tada mogli iskazati samo svoj osobni stav. Stoga sam odlučila postupiti na isti način’, kaže Karačić, doda-jući da je naknadno poziv na potpisivanje apela proslijedila socijalnim radnicima i ustanovama socijalne skrbi kao predsjedni-ca husr-a. Apel ili peticija počinje sljedećom rečenicom: ‘Ne ulazeći u konkretnu temu teorijskih stručnih koncepata koji mogu biti predmet rasprave isključivo u stručnoj i znanstvenoj zajednici, osjećamo potrebu i dužnost reagirati na medijski linč protiv stručnjaka, koji je po tko zna koji put u za-dnjih nekoliko godina dosegao zastrašujuće razmjere.’

Dok se nalazi resornog ministarstva i gradskih institucija u Poliklinici tek očekuju, izrazito važan za ovu temu bit će skorašnji dolazak grevia u Hrvatsku, koji će preko ženskih organizacija sasvim sigurno biti upoznat s opisanim problemima. Nakon njihovih opaski o zlouporabi ‘otuđenja’ u brojnim evropskim zemljama koje uspo-redno rade na micanju koncepta iz sustava, izvjesno je da će se slične kritike naći u izvje-šćima za Hrvatsku o potencijalnom kršenju nekolicine članaka Istanbulske konvencije.

Profesorica na Filozofskom fakultetu Anita Lauri Korajlija mišljenja je da je i kod nas potrebno uspostaviti adekvatno tijelo za stručnu evaluaciju koncepta otuđenja.

– Mislim da bi s razine ministarstva ili ko-more trebalo angažirati manju grupu ljudi koji će raditi među sobom, mimo javnosti, i koji će moći obaviti stručni posao te ko-načno izraditi elaborat o konceptu koji se dominantno koristi u Hrvatskoj, veli Lauri Korajlija. Što se tiče same struke, kaže da je u ovom trenutku izrazito polarizirana o ovoj temi te da se nada da će uskoro moći otvo-reno na stručnoj razini razgovarati o ovome.

Lorena Zec također smatra da je nužno otvoriti konstruktivnu raspravu među svim dionicima sustava.

– Ostaje na državi, odnosno ministarstvu, da oformi razne skupine koje će na znan-stvenom pristupu raditi na tome da se vidi što ćemo s otuđenjem. Moja je želja da na-pravimo što je većina evropskih zemalja napravila: zabraniti i ograničiti u potpu-nosti korištenje ovog koncepta. No mislim da treba pustiti nadležnim pojedincima u radnim skupinama da to zaključe, kao što su zaključili u Engleskoj i Italiji te drugim zemljama, zaključuje Zec. ■

Stručnjaci su na edukacijama koje su vodili dosadašnju autoriteti u struci naučili što je otuđenje i kako se prepoznaje. Pritom im nisu rekli sve o tome, na primjer da koncept na međunarodnoj razini nije znanstveno utemeljen, govori Anita Lauri Korajlija

Ostaje na državi da oformi razne skupine koje će na znanstvenom pristupu raditi na tome da se vidi što ćemo s otuđenjem. Moja je želja da napravimo što je većina evropskih zemalja napravila – zabraniti i ograničiti korištenje ovog koncepta, kaže Lorena Zec

Lorena Zec (Foto: sos Rijeka)

Anita Lauri Korajlija (Foto: ffzg)

6 Politika NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1137, petak, 1. listopada 2021.

U prilog biografiji izvjesnog predsjednika Domovinskog pokreta

piše Tamara Opačić

Vukovarski gradonačelnik Ivan Penava, koji se ovih dana učlanio u Domovinski pokret, po svemu sudeći će uskoro postati novi predsjed-

nik te stranke. Zasad je jedini istaknuo kandidaturu za nadolazeće partijske izbore najavljene za 9. listopada, a o njemu riječi hvale imaju svi viđeniji članovi Pokreta, uzdrmanog burnim odlaskom Miroslava Škore. Hoće li nerealno ambiciozni Penava uspjeti ojačati Pokret u rasulu ili ga pak kao marioneta Marija Radića, financijskog ar-hitekta i najmoćnijeg čovjeka dp-a, odvesti na groblje političkih stranaka kao što predvi-đa Škorina sestra Vesna Vučemilović, tek ostaje za vidjeti. No jedno je sigurno. Izbo-rom Penave, koji se ne namjerava odreći gra-donačelničke funkcije nakon što zasjedne na čelo stranke, njeni članovi će potvrditi da ih nimalo ne zanima okretanje ka desnom centru. Iz njegovih recentnih izjava kao i dosadašnjih postupaka vrlo se jasno da išči-tati kako dp, koji je hrvatski politički prostor posljednjih godina dodatno zatrovao netrpe-ljivošću, proustaškim sentimentom, lažima i nebuloznim teorijama urota, namjerava odvesti u još žešći ekstremizam.

Što Penava uopće može ponuditi nacio-nalnoj politici, ponajbolje se može iščitati iz njegovog dosadašnjeg gradonačelničkog mandata, čiji pregled donosimo. Iako ga je dio mainstream medija u uzletu karijere predstavljao kao mogućeg nasljednika Ive Sanadera koji Vukovaru može donijeti nužno pomirenje, Penava je uskoro pokazao svoje pravo lice. Taj politički đak Tomislava Karamarka i Milijana Brkića, o kojem je sve do ulaska u otvoreni sukob, a potom i njegovog izlaska iz hdz-a riječi hvale imao i Andrej Plenković, svojevremeno je po-dupirao antićirilične prosvjede. Na njihovoj snazi zasjeo je na gradonačelničku poziciju, odakle je sustavno nastavio potencirati me-đuetničke podjele. Surovu nacionalističku retoriku Penava tu i tamo prožima popu-lističkim potezima, koji po stupnju mega-lomanije i beskorisnosti nalikuju onima pokojnog Milana Bandića.

U ljeto 2014., netom nakon što je u dru-gom krugu tijesno pobijedio dotadašnjeg gradonačelnika Vukovara Željka Sabu, Ivan Penava izgovorio je ono što je većina stanovnika toga grada željela čuti – da će ba-rem 80 posto svoje energije uložiti u razvoj gospodarstva i poboljšanje životnog stan-darda. Sedam godina kasnije Vukovar se i dalje nalazi na listi najsiromašnijih gradova Hrvatske: njegovi najstariji imaju najniže mirovine u zemlji, a radnici Borova, neka-dašnjeg tvorničkog giganta koji je do danas ostao najveći poslodavac u tome kraju, jedva preživljavaju na minimalcu.

Za to vrijeme Penava gradske milijune ulupava u niz promašenih projekta, pri čemu se onom najvećem, obnovi nekadaš-njeg Hotela Dunav, ne nazire kraj. Riječ je o devastiranoj nekretnini u centru Vukovara, koju je 2018. Grad kupio po cijeni od 10,36 milijuna kuna. Penava se tada hvalisao da će preko eu-fondova namaknuti 35 milijuna kuna i ruinu pretvoriti u obrazovni centar sa smještajnim kapacitetima. Svega godinu dana kasnije, Grad je obrnuo priču i nekret-ninu prodao švicarskoj firmi u vlasništvu braće Đorđić, koja su se ranije ‘proslavila’ nizom propalih projekata. Po svemu sudeći, istu sudbinu očekuje i onaj vukovarski, gdje su, uz Penavinu podršku, najavili gradnju najviše građevine u zemlji – nebodera s 36 katova u sklopu kojeg bi se trebao nalaziti luksuzni Hotel Hilton. Naime, investitori, koji su najavili ulaganje veće od 180 miliju-na kuna, još uvijek nisu uspjeli ishodovati potrebne dozvole, a pitanje je i hoće li pošto gradnja tako visoke zgrade u neposrednoj

Ekstremizam na kvadratIz Penavinih recentnih izjava kao i njegovih dosadašnjih postupaka vrlo se jasno da iščitati kako Domovinski pokret, stranku koja je hrvatski politički prostor posljednjih godina dodatno zatrovala netrpeljivošću, proustaškim sentimentom, lažima i nebuloznim teorijama urota, namjerava odvesti u još žešći ekstremizam Gladan moći – Ivan

Penava (Foto: Partrik

Macek/Pixsell)


blizini najuže gradske jezgre nije u skladu s mišljenjima struke niti je predviđena po-stojećim prostornim planom.

Zbog operativnih grešaka u projektu kasnilo se i s konzervacijom u ratu ošteće-nog Vodotornja. Obnova, koja je u početku procijenjena na 21 milijun kuna, na kraju je narasla na 46 milijuna, a premda je riječ o svojevrsnom poklonu koji je preko 7000 donatora namijenilo građanima Vukovara, danas im se za posjet tom spomeniku hrvat-skog zajedništva, kako mu tepaju lokalne i državne vlasti, naplaćuje ulaznica po cijeni od 65 kuna. Da Vukovar ni trenutka ne bi predahnuo od ratnih užasa, Penava je iste 2020. godine u centru grada otvorio spo-men-obilježje granati. Cijena? Pola milijuna kuna. Nešto šire ruke bio je prilikom obnove triju spomen-križeva, što je ukupno koštalo više od 650.000 kuna. Novopečeni član dp-a na tome nije stao, već je između dva izborna kruga posljednjih lokalnih izbora upriličio još jedan bandićevski manevar. Tada je u Bo-rovu naselju svečano otvorio petu gradsku fontanu, koja je koštala 674.000, a uređenje prostora još 400.000 kuna.

Preko 15 milijuna iz Fonda za obnovu i ra-zvoj Grada Vukovara uloženo je pak u obno-vu Komunalnog pristaništa Marina te zgra-de Hrvatskoga kajak-kanu kluba Vukovar ‘91. Iako je Penava najavljivao da će time oživiti gradsku luku, obnovljena infrastruktura do danas zjapi prazna. No to većinu gradskih vijećnika nije omelo da lani dignu ruke za još jedan suludi pothvat – osvjetljivanje če-tiri lučke dizalice po cijeni od 5,5 milijuna.

Ostanimo kratko na obali Dunava gdje se lani, u jeku pandemije koronavirusa, obreo Ninoslav Potlimbrzović. Prema pisanju portala Telegram, riječ je o gradonačelnikovu prijatelju i vlasniku tvrtke Opcija B, kojoj je lani dodijeljen posao prijevoza građana do Vukovarske ade, a mi dodajmo da je svojevre-meno osuđen zbog razbijana ćiriličnih ploča. Njegova tvrtka je u sudski registar upisana svega četiri dana prije isteka javnog natječaja za posao isprva procijenjen na 150.000 kuna. Penava je osobno, usred otvorenog poziva, izmijenio cijenu i tako vrijednost natječaja povećao na 250.000 kuna.

Ta afera ostala je u sjeni onih nekretnin-skih u kojima su se u glavnim ulogama naš-li najuži članovi gradonačelnikove obitelji. Prvi se na ‘udaru medija’, kako je novinar-ska otkrića okrstio sam Ivan Penava, našao njegov otac Ante, i to nakon što je otkrive-no da je 2019., po iznimno povoljnoj cijeni, kupio dvije oranice, od kojih se jedna nalazi na trasi buduće vukovarske obilaznice. Iste godine tata Penava je ispod tržišne cijene kupio i dva poljoprivredna zemljišta u ulici u kojoj je Grad na čelu s njegovim sinom u međuvremenu obavio infrastrukturne rado-ve. Usto je otkriveno da su Ante Penava i nje-gova supruga Zdenka 2014. dobili stan od države, usprkos tome što su već u vlasništvu imali kuću na Visu i još jednu u Vukovaru,

koju su 2007. darovnim ugovorom poklonili svojoj kćeri. Tako je Penava stariji iz svog vlasništva, piše Drago Hedl, maknuo ne-kretninu koja bi mu, sedam godina kasnije, bila prepreka kada su on i supruga od države dobili stan. Slična operacija izvedena je 2012. kada se aktualni gradonačelnik uknjižio na njihovu obiteljsku kuću u Dubrovačkoj ulici u Vukovaru gdje i danas živi.

U razgranati obiteljski biznis u međuvre-menu se uključio i mlađahni sin Ivana Pena-ve, koji je 2020. u Općini Čakovci kupio po-ljoprivredno zemljište po cijeni od 140.080 kuna. Budući da je Ante Penava junior tada taman zašao u punoljetnost, vukovarski gra-donačelnik tu nekretninu nije morao unijeti u imovinsku karticu. Međutim, ista kartica otkriva da je Penavina devizna štednja, ta-man nakon što je njegov sin kupio zemljište, umanjena za približno sličan iznos. Izvjesni budući predsjednik dp-a danas se hvali kako ga je u nabrojanim slučajevima Povjeren-stvo za odlučivanje o sukobu interesa lišilo svake odgovornosti. Pritom uporno prešuću-je da se to antikorupcijsko tijelo bavilo samo jednim segmentom cijele afere – mogućim pogodovanjem u slučaju kupnje zemljišta njegova oca.

Premda se nije proslavio transparentno-šću i poslovnim pothvatima koji bi Vuko-varu omogućili makar djelomičan razvoj, Penava je pronašao drugi način da se upiše u povijest. U tom će gradu definitivno ostati upamćen kao osoba koja svojom retorikom i postupcima kontinuirano doprinosi jača-nju podjela, tretirajući pritom Srbe kao gra-đane drugog reda. Još kao direktor lokalne srednje Ekonomske škole sudjelovao je na antićiriličnim prosvjedima, a uskoro je na njihovom valu zasjeo u gradonačelničku fotelju. Otad njegova vlast uporno negira prava propisana Zakonom o uporabi jezi-ka i pisma nacionalnih manjina i izigrava mlake odluke Ustavnog suda, a svaki takav potez gotovo je u pravilu popraćen grubim antisrpskim izljevima. ‘Vaši su uzori Goran Hadžić, četničke šubare. Možete to umivati i pokušati razobličiti, ali vi ste jasno pokazali što vas zanima; uvesti ćirilicu u ovaj grad, ono što niste uspjeli 1991. kroz velikosrpski projekt. Vukovar kleknuti i pasti pod tu de-magogiju neće, bilo da ona stiže tenkovima ili uvijena u celofan u režiji Pupovca’, povi-kao je bijesni Penava ujesen 2019. i potom na pod gradske vijećnice bacio Statut Vukovara tiskan na ćirilici.

Gradonačelnik i njegovi isto-mišljenici opetovano posežu i za pričom da gradom šeću silovatelji i ubojice, iako su brojni krivci za zločine u Vu-

kovaru pravomoćno osuđeni. Takve izjave dominantno mu služe za stigmatizaciju

lokalnih Srba, kojima se pripisuje kolektiv-na krivnja za zločine iz 1990-ih, ali ih ko-risti i za napad na dojučerašnje stranačke kolege iz vrha hdz-a, optužujući ih da su se odali ‘sramotnoj trgovačkoj koaliciji’ sa sdss-om. Kako bi izgledala sudska pravda u režiji Penavinih istomišljenika, postalo je jasno na prosvjedu održanom u Vukovaru krajem 2018. zbog nezadovoljstva radom pravosudnih institucija. Među predvodni-cima prosvjeda se istaknuo Zoran Maras, predsjednik Udruge specijalne policije, svo-jevremeno osuđen zbog ratnih zločina nad zarobljenicima i srpskim civilima 1991. u Bjelovaru, pa na koncu oslobođen uz pro-puste dorh-a.

Da mu je krajnji cilj zaoštravanje međuna-cionalnih odnosa u gradu, Penava je dokazao i kada je uoči 21. obljetnice završetka proce-sa mirne reintegracije sazvao konferenciju na kojoj je javnost obmanjivao pričama o Vukovaru kao ‘epicentru kontinuirane ve-likosrpske puzajuće agresije’. Među ostalim, novinarima je prikazao snimku nogometne utakmice finala lokalnog kupa na kojoj se vidi da učenici koji školu pohađaju na srp-skom jeziku i ćiriličnom pismu nisu ustali za vrijeme intoniranja hrvatske himne. Dva dana nakon što je ista snimka objavljena na službenim stranicama Grada, maskira-ni nasilnici pretukli su jednog od učenika prozvane škole. Slični napadi nastavili su se redati i u narednom periodu, a kulminirali su na prošli pravoslavni Uskrs, kada je sku-

pina od 20-ak mladića, obučenih u crno, u pratnji policije marširala Borovom i urlala

‘Oj hrvatska mati, Srbe ćemo klati’. Iako je načelno osudio taj događaj, Penava je krivca ponovno pronašao u koaliciji hdz-a i sdss-a. Uostalom, što očekivati od čovjeka koji je prošlogodišnji napad na zgradu Vlade i teško ranjavanje policajca nazvao buntom.

‘Nemojte dozvoliti smutljivcima, hvali-savcima, onima koji puno pričaju, a iza ko-jih malo toga stoji, kako u profesionalnim karijerama, tako i u radu, da preuzmu grad. Kada bi to napravili, vratili bi se u period od prije 10 godina’, poručio je čovjek koji cijeli svoj politički program temelji na evocira-nju ratnih trauma, netom prije nego što je ovo proljeće po treći put obranio gradona-čelničku funkciju. Umjesto da se napokon dohvati obećanih projekata, među kojima uređenja nove gospodarske zone, Penava je i u novi mandat ušao šireći nacionalističke paranoje. Već mjesecima, naime, inzistira na nelegalnosti aktualnog popisa stanovništva. Po njemu, Pupovac i Plenković unaprijed su dogovorili namještanje postotaka Srba kako bi se održala postojeća situacija u Vukovaru i drugim sredinama sa srpskim stanovniš-tvom.

Paralelno se založio za dokidanje nasta-ve po modelu A manjinskog obrazovanja, koju pohađa najveći broj đaka srpske naci-onalnosti u Vukovaru. Iako kao nekadašnji direktor Ekonomske škole dobro zna da je riječ o istom nastavnom planu, s iznimkom što ga se predaje na srpskom jeziku i ćirilici, Penava lažno tvrdi da se kroz taj model vrši

‘indoktrinacija naših najmlađih u smislu od-gajanja da mrze ili ne vole državu, sustav i većinski narod’. Uostalom, da ga je uistinu briga za obrazovanje, pogurao bi završetak obnove oš Ive Andrića, koju pohađaju djeca svih nacionalnosti.

Zbog opetovanog kašnjenja radova ne re-konstrukciji tog objekta oštećenog u ratu, Penavu je u centru Vukovara nedavno za-skočila starija sumještanka. ‘Što ti radiš u onoj fotelji? Napadaš bez jakih argumenata mnoge okolo’, poručila mu je pred kamera-ma i potom priznala da je glasala za njega.

‘Drugi puta bolje zaokružite’, odgovorio je Penava njoj i svim ostalima koji su mu omo-gućili da svoje političke ambicije ispolji i na nacionalnom nivou. ■

Penava gradske milijune ulupava u niz promašenih projekta, pri čemu se onima najvećima ne nazire kraja. Samo je za spomenik granati izdvojio 500.000 kuna

Penava je jedini kandidat za Škorina nasljednika (Foto:

Partrik Macek/Pixsell)

Gužva na desniciU subotu, 2. listopada, po prvi put u povijesti Hrvatske tri stranke konzervativnog,

desnog predznaka spojit će se u jednu, piše Večernji list. Na ujediniteljskom sabo-

ru, koji će se održati u Zagrebu, Hrvatska konzervativna stranka pod vodstvom

Marijana Pavličeka, Hrast, na čijem je čelu Ladislav Ilčić, i Generacija obnove

Frane Čirka, inače bivšeg predsjednika mladeži proustaškog hčsp-a, postat će

Hrvatski suverenisti. Tim činom istoimena platforma postat će nova stranka s

ukupno 8000 članova. Do unutarstranačkih izbora na čelu Suverenista bit će

Pavliček, dok će u njihovom predsjedništvu sjediti Vesna Vučemilović. Iako se

Miroslav Škoro nakon izlaska iz dp-a priključio saborskom klubu Suverenista,

zasad tvrdi da ne razmišlja o učlanjenu u novu stranku.

Budući da se konzervativci i dp obraćaju istom biračkom tijelu, bit će zanimljivo

pratiti odnos Pavličeka i Penave. Naime, njihove stranke u Vukovaru već tradici-

onalno zajedno izlaze na izbore, a sve donedavno Pavliček se nalazio na poziciji

Penavinog zamjenika i svojevrsnog glasnogovornika, spremnog da eksplicitno

obznani gradonačelnikove planove.


U godinu dana podijeljenost sdp-a došla je do točke s koje nema povratka u smislu zajedničke budućnosti zaraćenih frakcija

piše Ivica Đikić

– sad se ispostavlja: najmanje polovinu od ukupnog broja – koji mu ne vjeruju i koji su apriori protiv njega, a ni on nije oduševljen njima. U tome nema nikakve politike i ničeg povezanog s nekim javnim dobrom: samo gola netrpeljivost, strah, privatni interesi i iracionalna osveta.’ Rat u sdp-u nema ni-kakvog doticaja s idejnim ili programskim razilaženjima, jer su obje grupacije politički bezidejne, okoštale u frazama i floskulama, zaostale u prošlosti u većoj ili manjoj mjeri.

‘Moramo se prestati baviti samima sobom, jer nisu nas građani birali da se bavimo so-bom nego da rješavamo njihove probleme’, tako već mjesecima, uz lažni izraz isprike na licu, ponavljaju svi viđeniji sdp-ovci bez obzira na to kojem taboru pripadaju, od Grbina naniže. No tko to Grbinu i ostalima brani, neovisno o neprestanom ‘bavljenju sobom’, da budu relativno suvisla i relevan-tna opozicija? Zar je moguće da okupiranost unutarstranačkim obračunima i spletkama isisava svu energiju i sve vrijeme predsjedni-ka sdp-a i onih sdp-ovaca koji su, u sadašnjoj konstelaciji, konstruktivno nastrojeni kad je riječ o stranci i aktualnom vodstvu? Što, zapravo, radi Peđa Grbin, osim što godinu dana smišlja pravno-proceduralna rješenja za puno preuzimanje kontrole nad stran-kom? Ovladavanje strankom, naravno, nije nevažno, ali kako je moguće da Grbin ne stigne ili ne umije ništa mimo toga? Nema ga među ljudima, nema ga na porušenoj Ba-niji, ne poduzima ništa ozbiljno i planski da barem malo doprinese boljem odzivu građa-na na cijepljenje, ne nudi model zdravstva koji bi proizvodio manje financijske gubitke, ne obazire se na turbulentne događaje u za-padnobalkanskoj regiji, izjavama za medije pristupa kao da mu se stalno žuri, nema što kazati o novinarstvu i kulturi, ne uspijeva sročiti ni jedno jedino pitanje koje bi Andre-ja Plenkovića uznemirilo ili izložilo neugodi, ne okuplja nove ljude koji uživaju ugled u javnosti ili u svojoj profesiji... Nisu za to kri-vi ni Bernardić, ni Vukas, ni Brumnić, ni itko drugi iz tog društva ambicioznih političkih antitalenata koji bi bili teret svakoj stranci i koji nisu sposobni razumjeti politiku bitno drukčije od načina na koji ju je razumijevao Milan Bandić.

sdp pod Grbinovim vodstvom nije ni otvorio svoju centralnu temu: kako se pri-lagoditi i postaviti prema činjenici da je Mo-žemo! prestiglo sdp u istraživanjima javnog mnijenja, odnosno da su lijevo-liberalni glasači dobili uvjerljivu alternativu sdp-u. Socijaldemokratska reakcija na Možemo! zasad se uglavnom svodi na čekanje da se vidi hoće li Tomislav Tomašević i njegova platforma polomiti zube u upropaštenom Zagrebu. Osim tog čekanja, sdp još uvijek ne zna kako da se postavi u zagrebačkoj koaliciji s Tomaševićem: s jedne strane, re-zervirani su prema gradonačelniku i njego-voj ekipi, jer ne žele da se i na njih prelije nezadovoljstvo ako kola krenu nizbrdo, a s druge, pokazuju konstruktivnost i nastoje pomoći novoj upravi u nošenju sa situaci-jom koju je ostavio Bandić. Neki među njima vidno su nestrpljivi da zauzmu opozicijski gard prema Tomaševiću, kao što ga je već zauzeo splitski sdp spram gradonačelnika Ivice Puljka, jer valjda misle da će tako na brzinu vratiti birače: nema sumnje da će se to pokazati pogrešnom računicom.

U pogledu generalnog političkog pozi-cioniranja, nema ni približno jasne orijen-tacije, no preteže dojam da sdp na idejnoj razini pokušava parirati platformi Može-mo! približavanjem stavovima na kojima je Možemo! doživjelo izborni uzlet: i to će se pokazati pogrešnim, jer će samo produ-žiti agoniju te omogućiti hdz-u i desnici da spoje više od deset godina kontinuiranog vladanja. ■

koji čine sdp-ov parlamentarni Klub još je najmanje dvanaest ljudi, plus Bernardić, koji su se u Saboru našli isključivo zahvaljujući Bernardićevoj naklonosti i koji su toga du-boko svjesni, odnosno svjesni su da za njih neće biti mjesta na izbornim listama kad liste, za nepune tri godine, bude sastavljao Peđa Grbin, pa pribjegavaju bilo čemu što bi im moglo produžiti politički život ili im pomoći u realizaciji eventualnih izvanpo-litičkih privatnih interesa. Pobunili su se protiv degažiranja spomenute četvorke iz Kluba zastupnika, jer nisu mogli spriječiti njihovo izbacivanje iz stranke, što znači da četvero ljudi koji više nisu u sdp-u i dalje pripadaju i žele pripadati saborskom klubu te stranke. Pobunili su se jer su shvatili da je Grbin slab i da gubi strpljenje zbog toga što mu ne uspijeva da uspostavi autoritet ni u stranci ni u javnosti.

Suočen s činjenicom da nema podršku ve-ćine sdp-ovih parlamentarnih zastupnika za odstranjivanje četvorke iz Kluba, a vjero-jatno ni za bilo koju drugu ozbiljnu i suštin-sku odluku, Grbin je prebacio spor na Glavni odbor čija će se online-sjednica održati ove subote. Grbin, naime, zna ili vjeruje da ima sigurnu većinu u Glavnom odboru i namje-ra mu je da iskoristi premoć u tom tijelu za promjene pravila unutrašnjeg funkcioni-ranja, to jest da stranački Klub zastupnika

u Saboru obaveže na striktno poštivanje odluka predsjednika i Predsjedništva sdp-a. U tome ima logike, jer je zastupnički Klub izravni proizvod izborne kampanje kojom je upravljao stranački vrh, ali nije bez osnova ni suparnička teza o neophodnoj samostal-nosti parlamentaraca, barem na deklarativ-noj i formalnoj razini.

Grbinu, osim toga, nije padalo na pamet da inicira takve iz-mjene kad je šef stranke bio Bernardić, i kad je on, Grbin, u saborskom Klubu sdp-a bio

jasna opozicija tadašnjem stranačkom vod-stvu: tada mu je odgovarala autonomija i ne-dodirljivost narodnih poslanika. Ako Grbinu uspije planirani manevar podređivanja par-lamentarnog Kluba, stvorit će preduvjete da iz Kluba izbaci sve pobunjenike, a to bi broj sdp-ovih zastupnika svelo na njih najviše petnaestak. ‘Naš osnovni problem je taj što se više-manje privatni animozitet dviju sku-pina u stranci prelama kroz sastav Kluba za-stupnika u Saboru’ , kaže naš sugovornik iz sdp-a. ‘Kao što je Bernardić dobio u Klub ve-liki broj zastupnika koje je na liste postavio Zoran Milanović i koji onda nisu prihva-tili Bernardićevo vodstvo, s argumentima ili bez argumenata, i koje je Bernardić margina-lizirao, tako je i Grbin dobio u Klub mnoge

U proteklih godinu dana, ko-liko je na položaju predsjed-nika Socijaldemokratske par-tije, Peđa Grbin nije učinio ništa, ili gotovo ništa, što bi

govorilo u prilog tome da je dorastao reče-noj funkciji i poziciji glavnog opozicionara Andreju Plenkoviću i hdz-ovoj vlasti. Možda nas idućih mjeseci i godina čeka pro-cvat Grbinovog političkog talenta, pameti i vještine, ali zasad se može konstatirati to da je prošlih dvanaest mjeseci potrošio na jalovi obračun s pripadnicima destruktivne i pritom politički izgubljene frakcije koju se vezuje uz Davora Bernardića, kojeg je Grbin naslijedio na čelu sdp-a. Jalovi utoliko što još uvijek ništa nije razriješeno: fronta je tek otvorena, snage su raspoređene s obi-ju strana, više-manje se zna tko je gdje, pa sad slijede završne borbe koje će, u formi agonije, zacijelo potrajati još neko vrijeme. Rejting stranke, koji trenutačno ne prelazi petnaestak posto, za to vrijeme neće rasti: daljnji pad može biti usporen jedino u slu-čaju da platforma Možemo! počne stagnirati zbog uglavnom nerealnih očekivanja javno-sti u pogledu dinamike rješavanja problema u financijski uništenom i infrastrukturno devastiranom Zagrebu. Grbinova popular-nost, inače, trenutačno je osjetno manja u odnosu na vrijeme kad je dotični bio samo parlamentarni zastupnik.

Centralno poprište sukoba, kao što se i očekivalo, jest sdp-ov Klub zastupnika u Saboru. Klub sada formalno broji trideset i dva zastupnika, no posljednji izračuni kažu da njih osamnaestero odbija poslušnost Gr-binu i vodstvu partije. Premda je od prvog dana ovog parlamentarnog saziva bilo jasno da unutar sdp-ovog Kluba nema sloge, kao što je – doduše, u nešto manjoj mjeri – nije bilo ni u prethodnom sazivu, rascjep se po-kazao u svoj svojoj dubini kad je šef stranke odlučio isključiti iz članstva u sdp-u i sdp-ovom Klubu trojicu saborskih zastupnika pod maglovitom optužbom da su opstruirali stranačke akcije uoči svibanjskih lokalnih izbora. To se odnosi na Nikšu Vukasa, Zva-nu Brumnića i Rajka Ostojića iz raspu-štene zagrebačke organizacije sdp-a, dok je saborska zastupnica Marina Opačak Bilić, iz raspuštene podružnice u Slavonskom Bro-du, isključena zbog toga što ju se sumnjiči za zloupotrebe u gospodarskom poslovanju. Prva trojica bili su – uz Zlatka Komadinu i Davorka Vidovića – najbliži i najpovjerlji-viji ljudi Davora Bernardića, a među onima

Jalovi obračunMožda nas idućih mjeseci i godina čeka procvat Grbinovog političkog talenta, pa-meti i vještine, ali zasad se može konsta-tirati to da je prošlih dvanaest mjeseci potrošio na jalovi obračun s pripadnicima destruktivne i pritom politički izgubljene frakcije koju se vezuje uz Bernardića

Peđa Grbin s Davorom Bernardićem – na dan kad je postao šef sdp-a (Foto: Jurica Galoić/Pixsell)

9 Kolumna NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1137, petak, 1. listopada 2021.

budi rečeno, poprište umjetničke interven-cije zove Trg Ivana Pavla Drugog?

Naravno da takvi upiti zvuče šuplje u ze-mlji izgubljene svjetovnosti. Ipak, odluka o ‘doradi’ i ‘uklanjanju nedostataka’ pruža stanovite šanse. Da imam utjecaja, moj bi savjet skulptoru i nadležnima u Varaždinu bio da kipove redovnika preprave tako da ih se teškim čekićima zdrobi i baci u smeće. Što ako depolitizacija crkve započinje depo-nizacijom njena simboličkog blaga? Pogled na odlagalište otpada bi ljubitelje građanske egzistencije bez sumnje ushitio: Evo klera na svom mjestu! Mogli bi čak parafrazirati Porfirija: Postojanje ovog smetlišta je djelo pravde!

Umjesto dakle da varaždinska lakrdija po-služi kao povod za raspravu o općem kleri-kalnom zagađenju, mediji i lokalni političari bave se fi nesama, od toga da se crkvenim vlastima ne dopada pomalo gotički ugođaj skulpture, pa do portretiranja bivšeg vlasto-dršca i naručitelja, kao da je u postsekular-nom dobu uopće moguće naći kipara koji bi bio u stanju isklesati tikvu popa koja će se bitnije razlikovati od tikve političara.

‘Varaždinski redovnici’, dorađeni ili ne-dorađeni, ilustriraju takvo stanje stvari. Na ovim sam stranicama već pisao o tome da realnu ambiciju vladajuće religijske institu-cije treba tražiti u činjenici da ona zapravo ne želi biti Katolička crkva u Hrvatskoj, već Crkva u katoličkoj Hrvatskoj. Nju ne zani-ma trivijalna tema položaja crkve u društvu, nego praktička problematika položaja druš-tva u crkvi. Hrvatska bi se, prema toj viziji, bez ostatka imala smjestiti pod freskama ukrašenu kupolu, s pastvom koja pokorno kleči na hladnome kamenom tlu i prebire krunice u znojnim dlanovima.

Daleko iza nas su vremena s ostacima sekularnih tekovina i više nema ni najo-snovnijih pretpostavki da se, umjesto li-kovno-religijskim tričarijama – tipa: Zašto kip redovnika u Varaždinu sliči na Ivana Čehoka? – bavimo svjetovnim pitanjima. Recimo: Zašto spomenik Franji Tuđmanu u Splitu sliči na debila? ■

Pitanje koje nitko ne postavlja jedino

je koje ima smisla postaviti – zašto

bi se, dođavola, redovnicima

uopće podizala spomen-skulptura

u gradskom parku? Zbog čega

svećenstvo, koje je okupiralo društveni

i politički život ove zemlje, zauzima i

teritorij spomeničke plastike? I zašto se,

uzgred budi rečeno, poprište umjetničke

intervencije zove Trg Ivana Pavla Drugog?

Svako društvo nosi svoj križ, a u hrvatskome slučaju križ nosi svo-je društvo.

Ista stvar, doduše, važi i za srp-ski slučaj, no ovoga puta se – ha-

leluja! – njime ne bavimo.‘Ja sam u nedjelju navečer otišao pogledati

spomenik i nisam bio zadovoljan, pa sam javio da neću doći na otvorenje jer ne mogu stati iza nečeg takvog. Uz to što su odjeveni kao da umiru, kipovi redovnika su izrađeni tako da se ne razaznaje koji je kapucin, koji franjevac, a koji pavlin. Zasmetalo mi je i to što je na prvom redovniku napravljen prorez za ubacivanje kovanica. Za koga je to naprav-ljeno? Nije se konzultiralo s nama.’

Tako novinaru Večernjeg lista govori gvar-dijan kapucinskog samostana u Varaždinu fra Mijo Šarčević, a povodom odgođenog otvorenja već postavljene skulpture ‘Varaž-dinski redovnici’ na Trgu Ivana Pavla Drugog u tome gradu. On veli (Mijo, ne Ivan Pavao) da cijela ta priča od početka nije išla ‘kako Bog zapovijeda’. Osim što se tri kipa u pro-tuprirodnoj veličini ne mogu razlikovati po pripadnosti crkvenome redu, skulptor Ni-kola Šanjek stavio im je kapuljače (kapuce) kakve svećenici nose u smrtnome času – pa na spomeniku, ispada, izgledaju kao da su mrtvi, umjesto da, u dobroj socrealističkoj tradiciji, budu ‘kao živi’ – i kad se sve uzme u obzir, ‘to je li lice jednog od kipova sliči Ivanu Čehoku je najmanje sporno’, podvlači gvardijan.

No upravo ono ‘najmanje sporno’ dalo je najveće ubrzanje varaždinskoj farsi. Mnogi su građani, naime, primijetili da prvi od tri redovnika na skulpturi neodoljivo naliku-je bivšem gradonačelniku Čehoku, na čiju inicijativu je, inače, spomenik naručen i postavljen. Glas da je spomenički redovnik pljunuti Čehok (mada je bilo i suprotnih mišljenja – da je Čehok pljunuti redovnik

– ali u manjem broju) ubrzo se proširio i po lokalnim medijima, te je naposljetku, uoči svečanog otvorenja kipareva djela, aktualni gradonačelnik Neven Bosilj zbog krizne situacije – ‘s obzirom na medijske napise po-sljednjih dana’ – organizirao hitan sastanak između predstavnika općinskih i biskupij-skih vlasti.

Nakon toga je izdano saopćenje u kojem se kaže da su ‘predstavnici Crkve izrazili ne-zadovoljstvo’ postavljenim radom, te je za-jednički ‘zaključeno da se uvaže primjedbe’. Skulptura se, elem, uklanja i ide na doradu & preradu. ‘Nedostaci će se nastojati ukloniti o čemu će, kao i o novom terminu postavljanja skulpture, javnost biti obaviještena.’

Ražalovani gradonačelnik Čehok, među-tim, događaje vidi drugačije. ‘Bosilj mi plaća face lifting!’ objavio je na svome Facebook profi lu. ‘Umjesto da se bave ulicama, raskriž-jima, investicijama, da idu u susret potre-bama građana, oni su danas naredili kiparu da mora sklesati nos skulpturi jer previše podsjeća na mene!!!’

Istini za volju, upada u oči kako Čehok, dok je još bio u sedlu općinskog šerifa, nije davao prioritet ‘ulicama’, ‘raskrižjima’ i ‘in-vesticijama’, niti je bio fokusiran na to da ide

‘u susret potrebama građana’ kada je nepo-sredno uoči izbora svečano obznanio da će se podignuti spomen-skulptura tipiziranim pripadnicima klera i svečano zatajio da će jedna od statua u spomeničkoj koloni biti pljunuti on. ‘Ulica’, ‘raskrižja’, ‘investicija’ i ‘potreba građana’ sjetio se tek kada je od-

lučeno da se spomenutoj statui promijeni lični opis.

Čehok, s druge strane, oštro odbacuje mo-gućnost da ga je angažirani kipar portretirao, a pogotovo da je on kao naručilac djela to zatražio. Na stvari je naprosto njegov ‘ži-dovsko-grčki profi l’, kaže, koji je valjda uni-verzalan u svekolikom kršćanskom svijetu, od Mojsija do Ivana. ‘Naravno da skulptura uopće ne prikazuje mene, ali oni su toliko opsesivno opterećeni sa mnom, znajući da nikad neće napraviti ni deset posto onoga što smo mi u gradu, da su čak naredili ukla-njanje i doradu skulpture.’

U svakom slučaju, javni život spomenika varaždinskom kleru naprasno je obustav-ljen. U znak sjećanja na bla-ženopočivše djelo Branke

Kamenski igrokaz bi se mogao zvati ‘Pola ure skulpture’, mada se trajanje farse broji u danima, a ne u minutama.

Sada ostaje niz otvorenih pitanja kojima se lokalno javno mnijenje intenzivno bavi: hoće li, prihvaćajući se ‘uklanjanja nedosta-taka’, kipar predvodničkoj statui potkresati i izravnati nos kako bi prepravio ‘židovsko-grčki profi l’ karakterističan za Čehoka, ili će mu dlijetom odvaliti bradu da izbjegne svaku sličnost, hoće li kukuljice u kakvima se kapucini sahranjuju zamijeniti nekima drukčijeg dizajna, ili će za svaki slučaj ki-pove ostaviti gologlavima, hoće li kakvim modnim detaljima naglasiti razlike među crkvenim redovima, ili je ipak praktičnije svakom od nositelja na leđima uklesati ko-jem redu pripada, pa da jedan bude ‘kapu-cin’, drugi ‘franjevac’, a treći ‘pavlin’, nije li možda radi uštede truda i novca dovoljno da im se oko vratova izvjese kartonske table s natpisima, hoće li na prvome kipu gipsom začepiti onaj prorez za ubacivanje kovanica koji zbunjuje gvardijana Šarčevića...?

Pitanje koje nitko ne postavlja, međutim, jedino je koje ima smisla postaviti – zašto bi se, dođavola, redovnicima uopće podizala spomen-skulptura u gradskom parku? Zbog čega svećenstvo, koje je okupiralo društveni i politički život ove zemlje, zauzima i teri-torij spomeničke plastike? I zašto se, uzgred

UVREDE &

PODMETANJA

Piše Viktor Ivančić

Kameni popovi

Prvi spomenički redovnik pljunuti je Čehok (Foto: Vjeran

Žganec-Rogulja/pixsell)


i u mogućnosti uvođenja tzv. nacionalnog ključa za popisivače. Smetalo mu je to da pripadnici srpske nacionalne manjine po-pisuju svoje sunarodnjake. Uistinu, Zakon o popisu stanovništva, kućanstava i stanova u Republici Hrvatskoj 2021. godine ne sadr-ži odredbe koje bi uvodile nacionalni ključ pri odabiru popisivača, a portal Faktograf objavio je priopćenje dzs-a u kojem stoji da pripadnost jednoj nacionalnoj manjini nije glavni kriterij za odabir popisivača, ali i da uključivanje predstavnika nacionalnih ma-njina u aktivnosti prikupljanja popisnih po-dataka na terenu nije nikakva novost, nego je to bila uobičajena praksa u popisima sta-

tut tiskan na ćirilici, usput spominjući ‘čet-ničke šubare’ sdss-ovom vijećniku Srđanu Kolaru, koji mu je u znak dobre volje taj statut i poklonio. Prozivao je Penava i vi-đenije osobe iz srpske zajednice, ustvrdivši da se nisu stekli uvjeti za veća prava Srba u Vukovaru, potkopavajući time daljnji dija-log i potičući u tom gradu nesnošljivost. Još početkom prošlog mjeseca Penava je kazao da je moguće manipulirati popisom stanov-ništva pa i digitalnim e-popisom jer etnička slika ‘nagađa se, ne odgovara pravom stanju u Vukovaru od zadnjeg popisa’. No kako se to može manipulirati digitalnim popisom, nije objasnio. Penava je manipulaciju vidio

grebačka županija sa 44,37 posto, Primor-sko-goranska županija sa 48,35, Istarska sa 41,41 i Varaždinska županija sa 39,16 posto samopopisanih građana. ‘To je i iznad na-ših očekivanja’, kazala je ravnateljica dzs-a Lidija Brković u povodu velikog interesa građana za samopopisivanje, a uoči početka druge faze, one terenskog popisivanja.

A pojedini nacionalistički prvaci, poput vukovarskog gradonačelnika Ivana Pena-ve, pokušali su običan popis stanovništva ispolitizirati do iznemoglosti. Riječ je o po-litičaru koji je prije manje od dvije godine na sjednici vukovarskog Gradskog vijeća demonstrativno bacio na pod gradski sta-

Ni političke smicalice kojima se poslužila konzervativna de-snica kako bi aktualni popis stanovništva prikazala kao podlogu za svekolike mani-

pulacije, kao ni sumnja dijela ovdašnje Kato-ličke crkve u njegovu vjerodostojnost, nisu odvratile nešto više od 1,6 milijuna građana, odnosno više od 40 posto stanovništva da se prvi put samostalno popišu preko digitalne platforme e-Građani. Prema podacima Dr-žavnog zavoda za statistiku (dzs), najviše građana popisalo se, očekivano, u Gradu Zagrebu, čak njih 489.138 ili 60,44 posto, dok su vrlo dobre rezultate zabilježile i Za-

Budi e-popisanSmatram da je na pitanja o narodnosti, vjeri i materinskom jeziku lakše odgovoriti putem online obrasca nego kada te odgovore morate dati nepoznatoj osobi – popisivaču, kaže Sanja Klempić Bogadi koja uz Annu Mariju Grünfelder za Novosti govori o prvom popisu s mogućnošću digitalnog samopopisivanja, što je iskoristilo više od 1,6 milijuna građana

Najviše građana, njih 60,44 posto, samopopisalo se u Gradu Zagrebu

(Foto: Davor Puklavec/pixsell)

Nakon završetka digitalnog u Hrvatskoj počeo terenski popis stanovništva

piše Dragan Grozdanić


novništva 2001. i 2011. Osim Penave, u mre-žu predrasuda i teorija zavjera uhvatila se i nezavisna saborska zastupnica Karolina Vidović Krišto, koja je samu sebe, a potom i javnost stala uvjeravati u nevjerodostojnost pripreme popisa jer će, kako je zaključila, u lokalnim sredinama gdje Srbi imaju većinu popisivači biti pripadnici srpske manjine. Na tom tragu se izjašnjavao i bivši saborski zastupnik Domovinskog pokreta Milan Vrkljan.

Digitalni popis očito je posebno dobrodo-šao u manjim lokalnim sredinama gdje Srbi čine relativnu većinu ili značajan udio, na što je i ciljala kampanja četiriju srpskih or-ganizacija pod nazivom ‘Budi e-Srbin’ kojom se motiviralo pripadnike srpske nacionalne manjine da se slobodno izjasne o svojoj na-cionalnosti i vjeri, jer ostvarivanje određe-nih kolektivnih prava srpske zajednice ovisi upravo o njihovom udjelu u stanovništvu u pojedinoj sredini i na cjelokupnom teritoriju Hrvatske. U tom pozitivnom svjetlu ipak strši otužna činjenica da je takve kampanje u Hrvatskoj nužno provoditi i nakon više od četvrt stoljeća od završetka rata. Otužni su bili i uništeni i išarani plakati koji su u svrhu kampanje postavljeni u većim gradovima, od kojih su na nekima bile ispisane prijeteće i poruke poziva na linč poput ‘Ubij Srbina’ ili ‘Srbe na vrbe’ koje i nadalje, krležijanski rečeno, govori o tome gdje smo i kako smo. Također, zabilježeno je i da je neregistrirana Udruga hrvatskih pravoslavnih branitelja plakatima pozivala Srbe da se izjasne kao Hrvati, pravoslavci i pripadnici nepriznate Hrvatske pravoslavne crkve, koja je djelova-la jedino u tzv. Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

Uoči početka druge faze popisa, koja će trajati do 17. listopada, predsjednik Vlade Andrej Plenković pozvao je pripadnike nacionalnih manjina da se slobodno izjasne u skladu sa svojim osjećajima i pripadnosti. Podsjetimo, prema popisu stanovništva iz 2011. godine 186.633 građana izjasnilo se kao pripadnici srpske nacionalnosti, što je udio od 4,36 posto, dok se po pripadnosti pravoslavnoj crkvi izjasnilo 190.143 građana, a njih 52.879 izjavilo je da im je srpski jezik materinski.

Sanja Klempić Bogadi, znanstvenica s Odsjeka za migracijska i demografska istra-živanja Instituta za migracije i narodnosti, za Novosti je istaknula da na izjašnjavanje pripadnika manjina često utječe društvena i politička situacija u zemlji. Posebno jer u određenim okolnostima kod pripadnika ne-kih manjina može postojati strah o etničkoj samoidentifikaciji, kako ne bi bili izloženi predrasudama ili diskriminaciji, pa čak i na-silju. Stoga može doći do pojave etničke mi-mikrije, tj. prikrivanja etničke pripadnosti.

- Smatram da je na pitanja o narodnosti, vjeri i materinskom jeziku lakše odgovoriti putem online obrasca nego kada te odgovore morate dati nepoznatoj osobi – popisivaču. Prikupljanje tzv. etnički osjetljivih podata-ka bitno je za oblikovanje javnih politika sa svrhom smanjenja diskriminacije i nejed-nakosti u društvu i ostvarivanje prava na-cionalnih manjina. Istovremeno, ti podaci mogu biti zlorabljeni u svrhu diskriminacije, stoga je iznimno važno da se kod njihovog prikupljanja, čuvanja i korištenja poštuju najviši međunarodni standardi – govori Sa-nja Klempić Bogadi.

Veseli je, dodaje, da je u Hrvatskoj velik broj ljudi iskoristio mogućnost da se prvi put samopopiše. A boljem rezultatu elek-tronskog popisivanja, drži naša sugovornica, doprinijela je i trenutna situacija vezana uz pandemiju Covida−19, jer se dio građana od-lučio samopopisati kako bi izbjegli dolazak popisivača u svoj dom i rizik od zaraze sveli

na minimum. Napominje i da su neke eu-ropske države mogućnost online popisivanja imale i na prethodnom popisu, pa je tako u Estoniji 2011. putem online upitnika popisa-no visokih 67 posto stanovništva.

Dakle, metoda digitalnog popisa u Europi nije nova, ona je već prokušana, ali je neki pojedinci ili skupine u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj

žele prikazati kao sumnjivu. Najprije se tako proširila vijest da u pojedinim slučajevima mlađi članovi obitelji koji su provodili kuć-ni popis za starije članove obitelji – bake i djedove – nisu za njih naveli da su katolički vjernici, nego su navodno upisali da su atei-sti odnosno nevjernici.

Da Crkva gaji određene sumnje oko po-pisa jasno je i iz teksta objavljenog u Glasu Koncila u kojem su se zapitali koliko ima prostora za manipulaciju kada podatke o vjerskoj pripadnosti za neku osobu daju dru-gi. Od autora teksta doznajemo da su uočili više objava na društvenim mrežama gdje se pojedinci hvale da su u rubrici ‘vjera’ svoje ukućane deklarirali bez pitanja, a možda i suprotno njihovoj volji. U nastavku teksta u tom katoličkom tjedniku demograf Nenad Pokos sa zagrebačkog Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar kazao je da je zbog moguć-nosti samopopisivanja otvoren prostor za manipulacije jer jedna osoba može popisati sve članove kućanstva. Shvatili ste: u dijelu crkvenih krugova zavladala je očita bojazan da bi konačni rezultati popisa mogli poka-zati da je broj katolika manji nego što je bio do sada. U Hrvatskoj se na prošlom popisu 86,28 posto građana izjasnilo kao katolici, dok je agnostika, skeptika i ateista bilo njih 5,98 posto.

Naša sugovornica Sanja Klempić Bogadi kaže da ne razumije čemu takve priče o ma-nipulaciji, pa se pita na temelju kojih dokaza se iznose takve tvrdnje.

- U popisu iz 2011. na pitanje o vjeri bili su ponuđeni odgovori: katolička, druga (upisati koja), nije vjernik/ca i ne izjašnjava se. Sada u popisnom upitniku nema ponuđenih od-govora, nego je pitanje otvoreno. Osim toga, prvi put je uvedeno pitanje o pripadnosti vjerskoj zajednici te je ono postavljeno na način da osoba iz liste registriranih vjerskih zajednica u Hrvatskoj može odabrati zajed-nicu kojoj pripada. Ili može odgovoriti da nije član niti jedne crkve ili vjerske zajedni-ce. Bit će zanimljivo vidjeti koliko će se ljudi izjasniti da su vjernici, ali da ne pripadaju niti jednoj vjerskoj zajednici – kaže nam znanstvenica.

Teologinja Anna Maria Grünfelder u povodu crkvenog tumačenja popisa stanov-ništva ironično nam je rekla da su možda šaljivci, nestašni unuci na taj način malo zafrkavali svoje ‘starce’, jer teško je pret-postaviti drugi razlog zbog čega bi unuci o tome dali krivi podatak. U Hrvatskoj naime, dodaje Grünfelder, nema ni crkvenog poreza ni crkvenih pristojbi, kao primjerice u Nje-mačkoj, Italiji i Austriji, tako da financijsku korist ili štetu od pripadnosti vjerskoj za-jednici u ovom slučaju ne treba ni očekivati niti je se bojati.

- Jedino što katolici mogu to je zaokruži-ti svoju vjersku pripadnost. Ne pitaju se u kojoj su mjeri zapravo praktični vjernici ili se identificiraju s Crkvom, po čemu se zapravo ističu kao katolici. Za takva svje-dočanstva format popisa nije stvoren i ne daje prostora. Isto tako, odgovor na pitanje o pripadnosti vjerskoj zajednici je odgovor na pitanje koliko ima pripadnika ili pripadnica određene vjerske zajednice: u Hrvatskoj se odvajanja iz proračuna za vjerske zajednice određuju prema broju članova – kaže teo-loginja Grünfelder. Sanja Klempić Bogadi smatra da će popis pokazati da ne možemo očekivati promjene demografskih trendova. Najvjerojatnije će pokazati nastavak depo-pulacijskih procesa tj. smanjenje ukupnog

broja stanovnika i povećanje razine ostar-jelosti stanovništva u Hrvatskoj. Naša je su-govornica poznata i po tome što se zalaže za uspostavu registra stanovništva jer će, kako kaže, popis 2021. vjerojatno biti zadnji tra-dicionalni popis stanovništva.

- Preporuka Eurostata je da zemlje članice eu-a dostavljaju demografske podatke na godišnjoj razini, a za to je najefikasnije us-postaviti registar stanovništva. On bi omo-gućio da se većina podataka redovito ažurira, što bi osiguralo kvalitetnije i točnije podatke koji su pretpostavka za izrade kvalitetnih strategija, planova i slično – zaključuje naša sugovornica.

Zavirili smo i na stranice Centra za longi-tudinalne populacijske studije (clps), gdje procjenjuju da se stanovništvo Hrvatske smanjuje za jednu osobu svakih 13 minu-ta i 14 sekundi. Takvu procjenu temelje na broju stanovnika na dan 1. siječnja 2019. i prosječnim vrijednostima prirodnog i me-haničkog kretanja stanovništva od 2016. do 2018. godine, a izračun se koristi službenim podacima Državnog zavoda za statistiku. No prognoze izrađene u svrhu populacijskog sata, ističu na stranicama clps-a, ne moraju nužno odražavati stvarnu promjenu broja stanovnika u danom trenutku. Zanimljivo je da prema tom izračunu Hrvatska trenu-tačno broji 3,96 milijuna stanovnika. Svakih 14 minuta rodi se jedno dijete, dok jedna osoba umre svakih 10 minuta. ■

Prikupljanje tzv. et-nički osjetljivih po-dataka bitno je za oblikovanje javnih politika sa svrhom smanjenja diskrimi-nacije i nejednakosti u društvu i ostva-rivanje prava na-cionalnih manjina

– naglašava Sanja Klempić Bogadi

Odgovor na pita-nje o pripadnosti vjerskoj zajednici je odgovor na pitanje koliko ima pripad-nika ili pripadnica određene vjerske zajednice: u Hrvat-skoj se odvajanja iz proračuna za vjerske zajednice određuju prema broju članova – ističe Anna Maria Grünfelder

Počelo je terensko popisivanje stanovništva (Foto: Duško Jaramaz/pixsell)

Sanja Klempić Bogadi (Foto: Grgo Jelavić/pixsell)

Anna Maria Grünfelder (Foto: Marko Lukunić/pixsell)

12 EKONOMIJA NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1137, petak, 1. listopada 2021.

Neugasla vjera domaće političke kaste da će je netko ili nešto riješiti muka

piše Milan Gavrović

žicom. Sada se ponovno postavlja pitanje kuda ide Europa. Prema konfederaciji ili fe-deraciji? Ili se, nasuprot tome, treba vratiti na zajedničko tržište nacionalnih država? Neki fi lozofi i sociolozi (Močnik, Buden...) upozoravaju da Europu čeka sudbina bivše Jugoslavije. Možda čak Bosne i Hercego-vine. I sama je demokracija, kao temeljna europska vrijednost, dovedena u pitanje čim je trebalo braniti vlastite interese. Je li režim Viktora Orbana demokratski ili autokratski?

Kakve odgovore na sve to daje Hrvatska? Nikakve. Umjesto toga, zabavlja se kovani-cama budućeg hrvatskog eura i prepucava sa Srbijom oko besmislenog pitanja čiji je Nikola Tesla. Istovremeno, Hrvatsku je zapljusnuo val infl acije koji je izravna po-sljedica monetarne politike, odnosno tečaja i vezivanja uz euro. Paradoksalno, infl aciju je pokrenuo onaj isti mehanizam kojim su se protiv nje borili hnb i sve vlade od siječnja godine 1994. Riječ je o tzv. sidru na koje su vezane cijene. To sidro bio je stabilan tečaj prejake kune. Zahvaljujući njemu svi su do-maći proizvođači stalno izloženi žestokoj konkurenciji jeftinije uvozne robe, pa im poskupljenja ne mogu biti ni na kraj pameti. Ali kao što znamo, to ima i svoju cijenu. To je postupno smanjivanje i gašenje domaće proizvodnje, koja je postala preskupa za izvoz, ali i za domaće kupce. Tako infl acija u Hrvatskoj ima dva izvora. Sidro za cijene je popustilo, pa je europska i svjetska infl a-cija zapljusnula Hrvatsku. Isti mehanizam koji je prije kočio cijene sada ih ubrzava. I to čak i više nego u inozemstvu jer, kao što znamo, gdje nema brane, svatko pokušava uzeti što više.

A brane nema jer je uništena vlastita proizvodnja. I to ne samo u prerađivačkoj industriji, već i u uzgoju krastavaca, rajčica i tikvica. Nije domaća ponuda nedostatna samo zbog nerodne godine i klimatskih promjena. Ona je bila premala i u najboljim godinama. Tome je pridonijela i rasprodaja lanaca supermarketa strancima. Ne treba se zavaravati. I Konzum je na najboljem putu da završi na isti način. To je drugi razlog zbog kojeg mnogi trgovci više ne znaju koliko bi tražili.

Uvozna infl acija će se vjerojatno smiriti prije domaće, barem na razinu koja odgo-vara Europi. U živoj ekonomiji jedan do dva posto rasta cijena je normalno i poželjno. To je znak da privreda uvodi nove proizvode i tehnološke postupke. Čista nula je, zapravo, defl acija. Ali što je sa sve slabijom ponudom domaće robe? Plavi će se Jadran i dalje talasa-ti, a radnička klasa kupovati autobusne karte za Njemačku. I širenje šengenskog režima preko hrvatskih granica bit će za naše poli-tičare važno kao i uvođenje eura. ■

xellesa zbog stanja hrvatskog pravosuđa? Nije to posao Unije. I Sanader je dolijao samo zahvaljujući reakciji iz Njemačke, prevarene s Hypo bankom, a ne iz eu-a. O domaćim institucijama ‘koje rade svoj posao’ bolje da i ne govorimo. Milan Bandić je na kraju, bez imalo srama i stida, legalizirao korupciju kao normalni modus operandi.

U međuvremenu i sama se Unija počela ubrzano balka-nizirati i to u pravom smislu koji ta riječ ima u mnogim europskim jezicima. Ona,

naime, ne označava pljuvanje na pod i div-ljačko guranje u tramvaju, već područje stal-nih sukoba. Oni su počeli čim je fi nancijska kriza stigla iz Amerike i uzdrmala europsku idilu. Istog su časa svi počeli brinuti vlastite, a ne europske brige, pa su se zaigrale igre sukobljenih interesa i igre moći. Pritom se pobjednik najčešće znao unaprijed, što je govorilo u odnosima uspostavljenim u Uni-ji. Nije Janis Varufakis imao ni najmanje šanse da obrani grčke interese. Očekivano, sve se na kraju posložilo, točnije obračunalo, po formuli Wolfganga Schäublea. I tako se Grcima propisivala oštra štednja i pre-poručivala prodaja otoka da bi imali otkud vraćati dugove, a umjesto grčke ekonomije prvo su spašavane njemačke banke. Slijedili su sukobi sjevera i juga, teorije o marljivim i lijenim narodima, o Europi s dvije brzine itd., a migrantska kriza i korona donijele su samo nove zaplete i granice opletene žilet-

machina koji će riješiti muka domaću, neri-jetko kompradorsku političku kastu.

Tako je još prije dvadeset godina tadaš-nji guverner Hrvatske narodne banke, prof. dr. Marko Škreb, objašnjavao u intervjuu ovom autoru kako je dobro što se banke pro-daju strancima. One će, naime, kod nas po-slovati kao i u Europi, međusobno će si kon-kurirati, pa će kamate i drugi troškovi pasti na europsku razinu. Zvuči dobro? Nažalost, uskoro smo se suočili s istinom. Umjesto da si konkuriraju, banke su se kartelirale i odonda se ponašaju po pravilu uzmi sve što ti život pruža. Pa smo dobili Ponzijeve fondove umjesto oročene štednje, švicarce kao mjeru za otplatu kredita, naknade za svaki dobar dan i konačno prešutne umjesto dozvoljenih minusa.

Nakon toga se tvrdilo da će sve biti dobro čim uđemo u Europsku uniju. Tu su druga pravila igre, red i zakon, nepovredive uzance, ukratko Europa, a ne Balkan. Kao premijer, Ivo Sanader je čak svečano dizao europsku zastavu na Jelačićevom trgu, čim su otpočeli pregovori. I što se dogodilo kad smo konačno primljeni u taj ekskluzivni klub? Umjesto da napreduje, Hrvatska je i dalje tonula, da bi se uskoro našla pri samom dnu eu-a, ali domaći su političari odahnuli. Ispit je po-ložen, nema više kontrole ni treme kao u vrijeme pristupanja, što je značilo da se opet može po starom. To je u prvom redu značilo ponovno valjanje u blatu korupcije. Je li eu reagirala na svu tu našu gospodu Kuščevi-će? Jesu li sijevnule munje i gromovi iz Bru-

Nešto je tu ipak čudno, ali ne to što baš Česi kupuju Đuru Đakovića iz Slavonskog Bro-da, poduzeće osnovano prije točno sto godina kao Prva

jugoslavenska tvornica vagona. Konačno, Češka je zemlja teške industrije, koja je bila najrazvijenija u Europi još prije Drugog svjetskog rata. I Hitler je prvo osvajao Češ-ku i proizvodne potencijale Škodinih tvorni-ca, da bi pokrenuo rat. Čudno je nešto drugo. Čudno je što Češka nije članica eurozone, niti namjerava uvesti euro kao vlastiti novac. Dakle, u trenutku kad se kod nas uvođenje eura proglašava ogromnim dostignućem i panacejom za skoro sve ekonomske boljke, ostatke naše industrije spašavaju investi-tori iz zemlje koja od eura okreće nos kao od pokvarenog sira. Iz toga ne treba odmah izvlačiti neke dalekosežne zaključke. Ovaj se autor ne ubraja u euroskeptike, iako je uvijek žestoko bio protiv prejakog tečaja kune, po kojem će se sada provesti zamjena. Zapravo, nije riječ ni o euru ni o tečaju, već o sposobnosti da se sagledaju vlastiti interesi i da se ne očekuje da ih netko drugi brani. Česi znaju zašto neće euro. Hrvati ne znaju zašto ga hoće. Točnije, sva su objašnjenja najčešće obični stereotipi, bez veze s okrutnim život-nim činjenicama.

U prvom redu, s onom starom narodnom mudrošću da ako i jesmo braća, kese nam nisu sestre. Godine prolaze i vrijeme teče, ali čini se da nema lijeka toj hrvatskoj boljki. Toj neugasloj vjeri u neki europski deus ex

Euro ex machinaU Hrvatskoj se uvođenje eura proglašava panacejom, a za to vrijeme ostatke naše industrije spašavaju investitori iz Češke koja zna zašto ga neće. K tome, zapljusnuo nas je val infl acije koji je izravna posljedica monetarne politike, odnosno tečaja i vezivanja uz euro

Premijer i guverner hnb-a zabavljaju se izgledom budućeg hrvatskog eura (Foto: Davorin Višnjić/pixsell)

13 KOlumna NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1137, petak, 1. listopada 2021.13 KOlumna NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1137, petak, 1. listopada 2021.a

je na parkiralištu u Dardi našao primjerak Glasa Slavonije i na naslovnici vidio vijest da je nakon dvadeset godina uhapšen Bra-nimir Glavaš.

Kad je pak od nekih izletnika 2013. slu-čajno čuo kako su komunistički žandari u Vukovaru pretukli domoljuba koji je raz-bio ćiriličnu ploču, nije više imao nikakve sumnje da je njegova Hrvatska zaista pala, i močvaru otada nije napustio sve do nekidan, slučajno doznavši da će se novim zakonom braniteljski status omogućiti i onima koji to i dvadeset šest godina od rata još uvijek nisu regulirali. Umoran, star i onemoćao, Mladen se tada – iako svjestan da je riječ o perfi dnoj srpskoj propagandi – odlučio pre-dati komunističkoj vojsci, kako bi konačno vidio obitelj. Pa zaprepašten saznao ne samo da je rat zaista završio još 1995., već i da je Hrvatska vojska pobijedila.

‘Tako je, eto, to bilo, ne do Bog nikome’, završio je Mladen svoju potresnu priču pred članovima komisije Ministarstva obrane, koji su plakali kao mala djeca kad su mu na-kon točno trideset godina uručili rješenje o statusu hrvatskog branitelja.

A Mladen nije jedini: stotine i hiljade nje-govih suboraca, čuvenih Zanryū kuroachei,

‘preostalih hrvatskih vojnika’ – koji su se sve ove godine, ne znajući da je rat gotov, skrivali po ličkim šumama, velebitskim vr-letima, pučinskim otocima i zagrebačkim neboderima – najavljene izmjene Zakona o braniteljima ponukale su da konačno polože oružje. Poznat je, recimo, slučaj Zorzija D. s otoka Visa, koji se nakon dvadeset šest godi-na skrivanja Područnom odsjeku za obranu predao kad ga je u uniformi Hrvatske vojske slučajno uočio neki slovenski paraglajder. Ili onaj Kaštelanina Tonča P., koji je pred Srbima pobjegao u Irsku, objasnivši komisiji kako nije mogao znati da je rat gotov, jer se tada još nije ni rodio.

Dosta se pisalo i o Vedranu Ć. zvanom Ćaruga, kojega je jedan zagrebački avantu-rist otkrio u Germanijinoj kladionici u vrle-tima Peščenice. Ispostavilo se da se Ćaruga više od dvadeset pet godina skrivao na katu očeve kuće u Folnegovićevom naselju, čak je u međuvremenu zasnovao obitelj, upisao se u hdz i zaposlio u županijskom uredu za ceste. Hrvatska je u međuvremenu odavno već zaboravila rat i postala svjetsko ekonom-sko čudo – Vlada je svečano najavila ukida-nje pečata i taksenih maraka, a suvremena električna struja stigla je čak i do pakračkih sela – kad je Ćaruga konačno odlučio zavr-šiti svoju epopeju, inzistirajući da se preda samo svom pretpostavljenom. Pa na koncu osobno ministru Medvedu ponosno pre-dao svoj kalašnjikov s dvije hiljade metaka, tri ručne bombe, pištolj i uredno ispunjen zahtjev za priznavanje statusa branitelja Domovinskog rata. Prema procjenama re-sornog ministarstva, u ovom trenutku još stotinjak tisuća branitelja glavinja zabitima hrvatskih gradova, krijući se po stambenim zgradama, obiteljskim kućama, gostionica-ma, automat-klubovima, uredima državnih službi i općinskim podružnicama hdz-a.

Koliko će još godina i desetljeća proći dok se i oni uvjere da je Domovinski rat uistinu završio i da je Srbija stvarno kapitulirala? ■

I dandanas – godinama i desetljećima

nakon završetka Domovinskog rata

– ‘preostali hrvatski vojnici’ tumaraju

planinama, šumama, predgrađima i

kafi ćima hrvatskih vukojebina,

nesvjesni da je rat odavno završen, ili pak jednostavno ne

vjerujući u takve vijesti, smatrajući ih zamkom srpske ratne propagande

Bilo je, ne kažem, i prije takvih pojava. Ljeta 1865., recimo, posada konfederacijskog bro-da css Shenandoah potopila je više od tridesetak brodova

američke trgovačke mornarice prije nego što je kapetan James Waddell šokiran sa-znao da je njegov Jug kapitulirao još prije četiri mjeseca. Još je bolja priča o šezdesetak tvrdoglavih i dobro naoružanih španjolskih branitelja opkoljene fi lipinske utvrde Baler, koje su domaći revolucionari 1899. godine punih šest mjeseci očajnički uvjeravali da je španjolsko-američki rat završio još u pro-sincu prošle godine, uvjerivši ih tek kad su im preko zidina bacili primjerak novina iz Madrida.

Dobro je tako poznat i fenomen takozva-nih Zanryū nipponhei, što bi se doslovno prevelo kao ‘preostali japanski vojnici’: stotine i hiljade ‘preostalih’ vojnika carske vojske koji su još godinama i cijelim deset-ljećima nakon kapitulacije Japana tuma-rali planinama, močvarama i prašumama azijskih i pacifi čkih vukojebina, nesvjesni da je Drugi svjetski rat odavno završen, ili pak jednostavno ne vjerujući u takve vije-sti, smatrajući ih zamkom američke ratne propagande.

Posljednji japanski vojnik predao se tako gotovo trideset godina poslije Drugog svjet-skog rata: Japan je odavno zaboravio atom-ske bombe i postao svjetsko ekonomsko čudo, njihova automobilska industrija po-krivala je petinu svjetskog tržišta, a Sony već razvio prve videokasete, kad je u ljeto 1974. jedan indonezijski pilot u rutinskom letu iznad otoka Morutai uočio tipa u japanskoj uniformi iz Drugog svjetskog rata. Vojnik Teruo Nakamura, službeno proglašen mrtvim još 1944., tri se decenije, eto, krio u šumama Morutaija prije nego što ga je in-donezijska vojska uhvatila 18. prosinca 1974. Tako je konačno završio Drugi svjetski rat.

Kako je, međutim, Nakamura bio tajvan-ski Amis u japanskoj carskoj službi, slava ga je zaobišla i u Japanu i na rodnom Tajvanu, pa je najpoznatiji ostao slavni slučaj carskog vojnog obavještajca po imenu Hiroo Onoda, koji se predao samo nekoliko mjeseci ranije.

Legendarnog poručnika Onodu kraj rata zatekao je u džunglama fi lipinskog otoka Lubang. Tu je – ne vjerujući ni pričama o atomskim bombama, ni lecima kojima su Amerikanci preostale japanske vojnike obavještavali da je car Hirohito još 1945. potpisao kapitulaciju – desetljećima vodio svoj privatni Drugi svjetski rat i u borbama za hranu ubio više od trideset lokalnih selja-ka, sve dok ga na koncu u veljači 1974. nije pronašao japanski avanturist Norio Suzuki.

Suzuki je u Tokio kao dokaz donio foto-grafi ju već mitološkog poručnika Onode i njegovu poruku da će se predati samo svom pretpostavljenom ofi ciru. Sva je sreća ispala da je stari, odavno umirovljeni major Yos-himi Taniguchi još bio živ: prošlo je tako cijelih dvadeset devet godina od careve ka-pitulacije – džabe je, eto, njihova zemljaki-nja Yoko Ono s Johnom Lennonom već tri godine pjevala ‘War is over’ – kad je 9. ožujka 1974. major Taniguchi poručniku Onodi najzad uručio ukaz cara Hirohita o

razrješenju od vojne službe. A ovaj mu onda svečano predao svoj mač, pušku s pet stoti-na metaka, nekoliko ručnih granata i bodež koji mu je još na početku rata dala majka, da izvrši seppuku ako ga Amerikanci zarobe.

Bilo je, rekoh, i prije takvih slučajeva, pa ipak – uz dužno poštovanje Nakamuri, Onodi i njihovom čeličnom patriotizmu, snazi volje i ratničkoj časti – najpoznatiji u povijesti ratovanja legendarni su Zanryū kuroachei, u slobodnom prijevodu ‘preostali hrvatski vojnici’: stotine i hiljade ‘preosta-lih’ pripadnika Hrvatske vojske koji, slično japanskoj braći po oružju, i dandanas – go-dinama i desetljećima nakon završetka Domovinskog rata – tumaraju planinama, šumama, predgrađima i kafi ćima hrvatskih

vukojebina, nesvjesni da je rat odavno zavr-šen, ili pak jednostavno ne vjerujući u takve vijesti, smatrajući ih zamkom srpske ratne propagande.

Nedavno je tako činovnike u osječkom Odsjeku za obranu zaprepastio stariji muš-karac, pojavivši se u maskirnoj uniformi i predstavivši kao Mladen B., pripadnik 2. bojne 107. brigade Hrvatske vojske iz Đa-kova. Mladenova priča bila je nevjerojatna: u rujnu 1991. dobio je dopust kako bi obrao svoj vinograd u Trnavi, ali kad se nekoliko dana kasnije vratio u vojarnu, njegovih su-boraca tamo više nije bilo. Ne znajući da je 2. bojna u međuvremenu iznenada poslana da osigurava prometni pravac od Hrvatske Dubice prema Jasenovcu, Mladen je – uvje-ren da su Srbi okupirali Đakovo – pobjegao prema Osijeku, odakle je pod granatama jna produžio prema Bilju i na koncu se skrio u Kopačkom ritu.

U močvarama i šumama Ko-pačkog rita Mladen se, eto, krio punih trideset godina, hraneći se bobicama, ptič-jim jajima i sirovom ribom.

Nekoliko puta noću je, kaže, kriomice pri-lazio Osijeku, ali zbog glasnog turbofolka u restoranima i klubovima bio je siguran da je grad pao u srpske ruke. Kad je pak ministrica branitelja Jadranka Kosor onomad pozva-la branitelje da se jave Ministarstvu i ostva-re svoja prava, bio je siguran da je to zamka koju je pripremila srpska udba. Jednom je zamalo i povjerovao i već krenuo kući, ali

UGOVOR

S ĐAVLOM

Piše Boris Dežulović

Zanryū kuroachei

‘Preostali vojnik’ skriven na glavnom zagrebačkom trgu

(Foto: Sanjin Strukić/pixsell)


INTRIGATOR

Policija treba dobar pendrek upotrijebit’’, ‘Treba srubit glave nekima u donjem staležu’, ‘Srbi mogu živjeti samo u Srbiji, a u Hrvatskoj to su Hrvati pravo-

slavne vjere’, ‘Fruška gora, Mitrovica, to je naše, da odredimo granicu u Zemunu gdje je’, ‘pozdrav Za dom spremni je svet’, samo su neki od komentara gledatelja izrečeni u kontakt-emisiji ‘Demokracija’ na Vinko-vačkoj Plavoj televiziji, tokom 2019. godine. Ove citate je Vijeće časti Hrvatskog novinar-skog društva (hnd) na čelu s predsjednicom Đurđicom Klancir, okarakteriziralo kao primjere govora mržnje u javnom prostoru i kršenja Kodeksa časti.

Da komentari gledatelja ne odudaraju od uređivačke politike serijala svjedoče suge-

stivno naslovljene teme pojedinih emisija, kao na primjer: ‘Thompson: Svi koji su pro-tiv Bojne Čavoglave protiv su istine’, ‘Kako komentirate uhićenje novinara Duhačeka i kaznu od 754 kune za vrijeđanje Hrvatske’,

‘Kako komentirate zahtjev hvidr-e za za-branu sdss-a’. Sve te citate i teme iz 2019. Vijeće časti hnd-a je, uz ocjenu da jedna takva emisija, koja se emitira šest dana u tjednu, ne bi trebala postojati, proslijedilo u zahtjevu Agenciji za elektroničke medije (aem) da u skladu s ovlastima sankcionira nakladnika navedene emisije.

Ali Agencija je sve ocjene Vijeća časti odbi-la, bez obzira što su u toj godini zabilježene još četiri pritužbe građana na tvrdnje izgo-vorene u ‘Demokraciji’. aem je ustvrdio da nisu prekršene odredbe Zakona o elektro-ničkim medijima i da nisu utvrđeni sadržaji koji bi zahtijevali zabranu emisije. Prilikom iznošenja zakašnjelog izvještaja ove Agenci-

je za 2019. godinu. ponovio je to i u raspravi na prošloj sjednici Odbora za informiranje, informatizaciju i medije Hrvatskog Sabora, ravnatelj aem Josip Popovac.

‘Kada govorimo o govoru mržnje dosta je visoko postavljena ljestvica jer sam govor mržnje je kazneno djelo. Navedeni primjeri su najčešće neprimjereni govori i ne prelaze granicu ka govoru mržnje. To ne znači da je taj neprimjeren govor dobar i poželjan, ali uglavnom Vijeće će u graničnim sluča-jevima stati u slobodu govora’, odgovorio je Popovac Đurđici Klancir koja je i vanjska suradnica Odbora. On jest priznao da takav neprimjeren govor može radikalizirati jav-nost, ali očito smatra da po Zakonu sankcije mogu biti izrečene samo za sudski potvrđen govor mržnje.

‘Te emisije gdje postoje takva iskakanja, stavljene su pod posebnim nadzor i prate se. Nama je vrlo važno kako u tim slučaje-vima reagira voditelj emisije. Protivnik sam neprimjerenog govora. Smatram da ono što nismo kadri kazati doma za obiteljskim ruč-kom pred roditeljima, ne bi smjeli reći ni u javnom prostoru, ali ne bi bilo dobro da se neprimjeren govor izjednači s govorom mržnje’, kazao je Popovac. Ustvrdio je da na govor mržnje aem strogo reagira i da su prošle godine iz Agencije konstantno apeli-rali na medije zbog neprovjerenih informa-cija i rasističkih aluzija vezanih za porijeklo virusa, što kako kaže, smatraju apsolutno neprimjerenim. Jedan od navedenih izgo-vora aem je bio i taj da su navedene emisije vtv-a emitirane izvan razdoblja duljeg od zakonskog roka koji iznosi tri mjeseca za čuvanje snimki cjelovito objavljenog pro-grama, bez obzira što su sve te snimke javno dostupne na putem YouTubea i društvenih mreža. Đurđica Klancir za Novosti kaže da Vijeće časti hnd-a smatra da emisija ‘Demo-kracija’ predstavlja najgrublje kršenje svih načela novinarske etike.

- Sa žaljenjem smo konstatirali kako je riječ o svojevrsnoj septičkoj jami hrvatske me-dijske scene. Ne mogu vjerovati da stručna tijela u Agenciji nisu za ove dvije godine pro-našla govor mržnje u toj emisiji jer zaista je teško pronaći emisiju ‘Demokracije’ u kojoj se ne iznose profašistički stavovi, huška i raspiruje mržnja. Iako je u emisiji naznače-no da ‘iznesena stajališta gledatelja nisu stav i televizije’, riječ je o prozirnom paravanu. aem kao tijelo koje može sankcionirati me-dije, postalo je sasvim ravnodušno na govor mržnje koji ravnatelj Popovac relativizira. Agencija smatra da se protiv govora mržnje moramo boriti edukacijom, pismenošću i apelima, kao da pričamo o djeci u osnovnoj školi, a ne o izgrađenim, profesionalnim no-vinarima. Ceremonijalno se zalažemo protiv govora mržnje, a svjesno na dnevnoj bazi puštamo u eter emisije u kojima se poziva na ‘ubijanje, zabijanje, zakopavanje, odru-bljivane glave...’ – kaže Klancir.

Podsjetimo, aem je u mandatu ravnate-ljice Mirjane Rakić kaznio Z1 televiziju 2016. oduzimajući joj koncesiju na tri dana zbog govora mržnje nakon što je voditelj te lokalne televizije Marko Jurič ‘upozorio’ građane da ne hodaju u blizini sjedišta spc u Zagrebu jer bi im ‘djecu četnik mogao za-klati’. Nakon te odluke aem-a u Zagrebu su organizirani nacionalistički prosvjedi na ko-jima je uzvikivan ustaški pozdrav ‘Za dom spremni’.

■ Paulina Arbutina

Agencija za elektroničke medije nastavlja s ‘liberalizacijom’ javnog prostora

Marina Ivandić, Nezavisni cestarski sindikat

Sloboda govora mržnjeUnatoč prijavi Vijeća časti hnd-a s primjerima govora mržnje, Agencija za elektroničke medije ne smatra da Vinkovačka televizija prakticira pogromašku retoriku

Poligon za fanatike – ‘Demokracija’ Vinkovačke televizije (Foto: YouTube)

BORDOLINE

KRATKO I JASNO

Radnice su najugroženije

Proveli ste istraživanje o nasilju i uzne-miravanju na radnome mjestu. Kakve ste rezultate dobili?Istraživanje su na uzorku od oko 2340 zapo-slenih u sedam sektora rada, proveli sindika-ti udruženi u Nezavisne hrvatske sindikate kao izraz namjere i potrebe za sustavnijim bavljenjem tim problemom. Rezultati su u skladu s prethodno provedenim istraži-vanjima i sa stanjem kojem svjedočimo u praksi. Pokazuju izrazito značajniju izlo-ženost žena, osobito onih mlađih, koliko seksualnom uznemiravanju toliko općenito uznemiravanju i mobbingu. Muškarci su pak izloženiji fi zičkom nasilju na radnom mje-stu, a oni radnici i radnice čiji je posao vezan uz izravan kontakt s korisnicima, općenito su izloženiji nasilju i uznemiravanju. Bitan faktor predstavlja radna hijerarhija budući da su prema rezultatima, radnici i radnice najčešće uznemiravani upravo od nadređe-nih osoba.

Svaki jedanaesti ispitanik službeno je pri-javio nasilje ili uznemiravanje. Koliko je onih koji uopće ne prijavljuju nasilje?Ogromna većina onih koji su doživjeli neke oblike nasilja i uznemiravanja nikad ih nije prijavila, a razlozi koje navode poput ‘jer to ne bi ništa promijenilo’ ukazuju na struktur-no nepovjerenje prema postojećem sustavu prijavljivanja. Porazno je da su oni koji pri-javljuju, uglavnom nezadovoljni ishodom i brzinom postupaka – od same procedure do podrške koju su dobili. Dodatno je pro-blematično što radnici većim dijelom nisu upoznati niti sa sustavom prijave, niti s adresama kojima bi neprihvatljiva ponaša-nja trebali prijavljivati.

Kakve su daljnje aktivnosti u projektu i na koji način će njime biti unaprijeđena zaštita radnika/ca?Očita je potreba da se postojeći propisi pri-vedu svrsi i unaprijede. Primjerice, radnički predstavnici trebaju biti izravno uključeni u izbor osoba koje se u ime poslodavca brinu za zaštitu dostojanstva radnika što sada nije slučaj. Te osobe trebaju biti adekvatno obu-čene za multidisciplinarni pristup koji ta za-daća podrazumijeva. Najvažnije, na radnim mjestima i u društvu treba postojati svijest o neprihvatljivom ponašanju. Edukacijama i intervencijama u kolektivne ugovore, ali i prijedlozima unapređenja Zakona o radu, namjeravamo utjecati na poboljšanje pro-cedura i ukupne klime na radnim mjestima.

■ Mirna Jasić Gašić–Dajte mi pola kile kavijara, kavijar jedini nije poskupio.


Prvih 15 godina rada, Sigurno-sno-obavještajna agencija (soa) obilježila je ovih dana sedmim javnim izvještajem o radu u pro-tekloj godini uz zaključak da je

Hrvatska sigurna i stabilna demokracija. soa ističe da je epidemija korone imala znača-jan utjecaj na stanje sigurnosti u svijetu jer je ‘dodatno potaknula rast ekstremizma i radikalizma, pogotovo u okolnostima pla-siranja dezinformacija i teorija zavjere oko europskog odgovora na krizu i učinkovitosti demokratskog i liberalnog političkog i druš-tvenog uređenja’.

Iako je teroristička prijetnja u Europi i da-lje značajna, soa smatra da trenutno nema utvrđenih izravnih terorističkih prijetnji, nezavisno o ideologiji. Međutim se mo-gućnost terorističkog napada, prvenstveno samostalnih napadača, ne može isključiti. To potvrđuje napad 22-godišnjeg Danijela Bezuka na zgradu vlade u oktobru prošle godine, koji je imao obilježja terorističkog napada s ekstremno desnih ideoloških polazišta uz psihički poremećaj počinioca. Problem je što nema analize masovnog ne-legalnog držanja i kupoprodaje oružja, što je za posljedicu uzrokovalo nedavni masakr u romskom naselju u Međimurju.

Upitno je što soa izjednačava ‘desni’ i ‘lije-vi’ ekstremizam, iako se ovaj potonji očitava tek u rijetkim grafi terskim intervencijama. Dvojben je i stav da u Hrvatskoj i dalje nika-

kav ekstremizam nema značajnije uporište, potporu javnosti ni potencijal za destabili-zaciju nacionalne sigurnosti, s obzirom na intenzivne kontakte i suradnju domaćih i stranih desničarskih stranaka i udruga.

Ističe se da ‘Hrvatsku ugrožavaju špijun-ski kibernetički napadi na državna nadleš-tva’ koji su potvrđeni u 12 slučajeva. Iako se navodi da su sponzorirani od strane drugih država, nema liste sponzora, pa čitaoci raz-bijaju glavu radi li se o Tajvancima, Moldav-cima ili nekom trećem.

soa ne bi bila soa kad se ne bi bavila Srbima, ističući prisutnost velikosrpskog ekstremizma, poricanje teritorijalnog in-tegriteta Hrvatske i susjednih država, pozi-ve na obnovu Republike Srpske Krajine uz netrpeljivost ili negiranje identiteta drugih naroda. ‘Ovakve velikosrpske i ekstremistič-ke poruke ponekad javno upućuju političke i medijske osobe iz susjednih država koriste-ći društvene mreže ili javne nastupe’, piše soa, a spominje se i već čuvena mantra o

‘srpskom svetu’. ‘Promoviranje takvih ideja dodatno destabilizira osjetljive međuna-cionalne i međudržavne odnose na jugoi-stoku Europe’, navodi soa, pa je ministar Davor Božinović rekao da postoje poruke na tom tragu koje su ponekad usmjerene prema Hrvatskoj. ‘Međutim, one nemaju većeg uporišta, pa samim time nisu ni detek-tirani takvi slučajevi, pogotovo ne u većem opsegu’’, ocijenio je Božinović i tako umirio zabrinutu javnost i smjerne novinare koji su ga to pitali.

Spominju se aktivnosti ruskih tajnih služ-bi po Evropi, kao i prijetnja islamističkog radikalizma i njima bliskih terorističkih or-ganizacija. Da je to tek prijetnja, svjedoči po-datak da je Hrvatska do sada bila poprište tek jednog akta tog vida terorizma – onog zna-

menitog u oktobru 1995. u Rijeci, uz smrt vozača samoubojice, 27 ranjenih i veliku štetu. Da se potencijalne nevolje ne svode samo na Srbe, Ruse i džihadiste, navodi se da kriminalne grupe i pojedinci pokušavaju na nezakonite načine utjecati na predstavnike vlasti i voditelje javnih tvrtki. Osobito su zabrinjavajući pokušaji koruptivnog utje-caja na političke, pravosudne, gospodarske i druge procese te na procese u kojima se donose odluke od javnog interesa, podvlači soa, ostajući i ovdje na konstataciji.

■ Nenad Jovanović

Sabor u nesvijesti

Hrvatski sabor zauzeo je četvrto mjesto od šest par-lamenata u regiji po pitanju otvorenosti i transparen-tnosti rada, pokazalo se u

istraživanju koje je Gong proveo u suradnji s mrežom Action see. Sabor se našao ispred parlamenata Bosne i Hercegovine i Srbije, a iza parlamenata Crne Gore, Slovenije i Sje-verne Makedonije.

Hrvatski sabor u svim promatranim po-dručjima zaostaje za Državnim zborom Slovenije – drugim parlamentom iz države članice Europske unije uključenim u istra-živanje. Od šest promatranih parlamenata, Sabor zauzima 2. mjesto na području učin-kovitosti i otvorenosti podataka, 3. mjesto na području transparentnosti, 4. mjesto na području pristupačnosti te posljednje, 6. mjesto na području parlamentarnog in-tegriteta. Najlošije rezultate i posljednje mjesto Hrvatski sabor u odnosu na ostalih pet zemalja bilježi na području integriteta. Razlog je činjenica da svi parlamenti u re-giji imaju etički kodeks koji Sabor od 2016. i prvog nacrta, do danas, nije usvojio. Sabor nije regulirao niti lobiranje što ovu važnu aktivnost utjecaja na donositelje odluka čini potpuno netransparentnom. Dodatno, Za-konom o sprječavanju sukoba interesa nije predviđena javna objava primljenih darova dužnosnika. Crna Gora, Srbija i Slovenija objavljuju podatke o poklonima.

Gong je rezultate istraživanja predstavio Saboru na sastanku s potpredsjednicom Sa-binom Glasovac na kojem je zaključeno kako bi i uz mala unapređenja Sabor mo-gao bitno povećati svoju razinu otvoreno-sti. Primjerice, u području pristupačnosti Sabor bilježi slabe rezultate najviše zbog zakonodavnog procesa zatvorenog prema građanima i javnosti te nedostatka adresa e-pošte zastupnica i zastupnika na koje bi im se građanke i građani mogli izravno obratiti.

Po pitanju transparentnosti Sabor je pro-sječan jer javnosti nisu dostupni transkripti, pa ni cjeloviti zapisnici sa sjednica radnih tijela, a koje objavljuju sve druge zemlje uključene u istraživanje. Najozbiljniji defi -cit na području transparentnosti predstav-lja činjenica da je Sabor prestao objavljivati pojedinačne rezultate glasanja s plenarnih sjednica, a koje objavljuju svi ostali u istraži-vanje uključeni nacionalni parlamenti.

■ Ivana Perić

Desni i ‘lijevi ekstremisti’

Još jedna špijunska godina urodila uobičajenim izvještajem

Iako je desni radikal Danijel Bezuk napao Vladu strojnicom, soa podjednako upozorava na navodni lijevi ekstremizam

Napad na Vladu dogodio se prije godinu dana (Foto: Josip Regović/pixsell)

Ne može meni nitko pričat’ pri-če, odmah ja vidim jel’ friš-ko!’; ‘Toliko domaćeg, kao da sam pošla na pijacu’; neke su od reklamnih parola kojima

jedan od vidljivijih inozemnih trgovačkih lanaca u Hrvatskoj promovira svoju ‘tržnicu’ na kojoj je sve ‘uvijek svježe’. ‘Izgovaraju’ ih tzv. obični, anonimni ljudi, ‘neki od nas’, koji smo i inače već dosta dugo vremena po-prilično zastupljene promidžbene fi gure u marketinško-oglašivačkoj industriji. Jeftini smo, tako ‘prirodni’, spontani i ljudski, za razliku od skupih i fabriciranih, a nedodir-ljivih slavnih i poznatih, pa nas je zgodno s njima izmiksati u takvim agitprop narati-vima, sve kako bi reklame zadobile aureolu životnosti i neposrednosti.

U trgovačkim lancima, dakle, sve pršti od svježine i zelenila, proizvodi stižu u tren oka, od urodom bogatog polja do našega stola. I sve su to redom navodno ‘domaći proizvodi’. A i poručuje nam se da ‘kupujemo domaće’. No što je tu doista domaće? Malo toga, skoro pa ništa. Tek pokoji proizvod, tu i tamo, a u vlasničkoj strukturi kompanija još i manje. Ipak, u spomenutoj mini sintagmi gnijezdi se još jedna dvostruka konotacija. Prvo, agi-tira se na svijest i savjest odgovornog građa-nina da podrži domaću proizvodnju. Drugo, riječ domaće asocira na izvorno, kvalitetno, ono što još ima miris i okus. Naslanja se ta-kva matrica na povijesno razdoblje u kojemu se traže pretpostavke za prelazak iz fosilnog u tzv. zeleni kapitalizam. U toj epohi niti jedan ozbiljan tržišni brend ne može sebi priuštiti luksuz da ne bude eko-bio friendly, pa njihovi proizvodi moraju biti rezultat navodno ekološki odgovorne proizvodnje, slijediti poslovnu etiku održivog razvoja i brige o okolišu.

Jasan uvid da sve veći broj konzumenata, naročito mlađih, želi umiriti svoju potro-šačku savjest lukavim zavaravanjem vlasti-tog uma, te će u sklopu toga kompanijama isporučiti zahtjev za ekološki besprijekor-nim proizvodima, usmjerila je poslovanje korporacija u navedenom pravcu. No sve su to naravno puke tlapnje, priče za malu djecu. Eko-marketing, proizveden i uljulj-kan u okrilju konzumerističke ideologije, nema drugi zadatak nego kreirati privid kor-porativne etičnosti, sve u svrhu održanja i povećanja stope profi ta. S obzirom da su takve prakse već višestruko prokazane kao lažne i licemjerne, skovan je i pojam kojim ih se označava: ekomanipulacija (eng. gre-

enwashing). I napokon, ono rijetko izgovo-reno pri svemu tome, klasna dimenzija pri-če. Krajnji fi nancijski teret cijena ekološki neprijepornih proizvoda i prakse uvijek je na krajnjem kupcu, a za te cijene znamo da nisu niske. Bilo da se radi o certifi ciranoj ekološki uzgojenoj rajčici od 40 kn za kilo, ili o elektroničkim automobilima s kojima bismo čim prije trebali zamijeniti naše di-zelaše-zagađivače. Bio-eko friendly životni stil ima visoku cijenu.

■ Hajrudin Hromadžić

Ekopodvale

FRAGMENTI

GRADA

16 Regija NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1137, petak, 1. listopada 2021.

Briselski sporazum shvaća se kao švedski stol

piše Zoran Daskalović

S već spakiranim koferima za ovo-tjedni put na Balkan, predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen tvitala je poruku:

‘Danas započinjem posjetu našim partnerima na zapadnom Balkanu, prije zajedničkog summita iduće sedmice. Moja poruka je jasna, dijelimo zajedničku, europ-sku budućnost. Sada je spremamo. Zajedno prevladavajući Covid. Strateškim ulaganjem. Dajući mogućnost mladima.’

Predsjednica ek-a je posjetu balkanskoj čekaonici za članstvo u eu-u ozvaničila u govoru o stanju Unije u Europskom parla-mentu sredinom rujna, istoga dana kad je istjecao rok za primjenu privremenih re-gistracijskih tablica za automobile s neu-tralnom oznakom ‘ks’ na Kosovu i u Srbiji. Njihovu su primjenu Beograd i Priština u okviru Briselskog sporazuma dogovorili pri-je pet godina, obavezavši se da će u tom roku pronaći trajno rješenje. Nisu ga pronašli jer su i sve druge potpisane stavke Briselskog sporazuma stavili na led, pa i onu najkru-pniju o formiranju Zajednice srpskih općina.

Otkad je preuzela vlast na Kosovu, vlada premijera Albina Kurtija uporno je ponav-ljala da joj nastavak dijaloga s Beogradom nije prioritet, ali i da neće realizirati dio Bri-selskog sporazuma o formiranju zso-a, već će početi primjenjivati ‘politiku reciproci-teta’ koju je predizborno obećala svojim bi-račima. Istek roka za privremenu primjenu automobilskih tablica s oznakom ‘ks’ (Koso-vo) Kurtijevoj vladi namjestio se kao zgodna prilika da krene udarati ‘reciprocitet’ Srbiji. Uredbom je propisala da Kosovom više neće moći voziti automobili s tablicama ‘ks’, ali i sa svim tablicama koje izdaje mup Srbije. Kosovskim cestama mogu se kotrljati samo automobili s oznakama ‘rks’ (Republika Ko-sovo) ili s privremenim tablicama koje se na granici naplaćuju pet eura i vrijede 60 dana, recipročno privremenim tablicama koje vlasnici automobila s oznakom ‘rks’ izdanim na Kosovu moraju preuzeti kad ulaze u Srbiju.

Kurtijeva vlada je Briselski sporazum pretvorila u švedski stol, iz njega uzima samo ono što joj odgovara. Nakon početne

primjene pojedinih ugovorenih stavki tog sporazuma i vlasti Srbije prestale su reali-zirati preostale preuzete obaveze sve dok ne započne proces formiranja autonomne Zajednice srpskih općina. Početak primjene

‘recipročne’ uredbe o auto-tablicama Kurtije-va vlada pojačala je slanjem oklopnih tran-sportera s nekoliko stotina dugim oružjem naoružanih pripadnika specijalne policije rosu na dva granična prijelaza na sjeveru Kosova s većinskim srpskim stanovništvom. Policijski specijalci poslani su na sjever da spriječe moguće napade na granične poli-cajce koji u praksi moraju primijeniti ‘po-litiku reciprociteta’ u općinama sa srpskim stanovništvom u kojima sada ima oko 9000 automobila s tablicama koje se moraju pro-mijeniti i u koje iz Srbije svakodnevno dola-zi najviše automobila sa srpskim tablicama koje se također moraju zamijeniti privreme-nim kosovskim tablicama.

No umjesto napada na granične policajce, sjevernokosovski Srbi predvođeni Srpskom listom blokirali su ceste na prilazima dvaju graničnih prijelaza, potpuno zaustavivši promet. Kurtijevu vladu optužuju i da sla-njem policijskih specijalaca u oklopnjacima i s dugim cijevima namjerava preuzeti svu

vlast i u srpskim općinama, izazvati inciden-te i iskoristiti ih za novi val protjerivanja preostalih Srba sa Kosova. Na tom je tragu reagirala i Vučićeva vlast, šaljući vojne oklopnjake, helikoptere i avione prema tom dijelu granice s Kosovom, najavljujući da će vojno intervenirati ako u roku od 24 sata kfor ne spriječi eventualne sukobe i progon Srba sa sjevera Kosova.

Nova kosovska pravila o auto-tablicama nisu samo Srbima teško pala na želudac. Na njih je reagirao i Nacionalni savjet Albanaca (nsa) u Srbiji. Nje-

gov predsjednik Ragmi Mustafa otkrio je Radiju Slobodna Europa da su ‘zbog proble-ma koje je prouzrokovala odluka o recipro-citetu registarskih tablica’ poslali ‘zahtev da se iz odluke izuzmu opštine Bujanovac, Preševo i Medveđa. Ne Albanci ili Srbi, već te tri opštine koje su veoma povezane sa Kosovom iz kojih ljudi svakodnevno pu-tuju na Kosovo’. Mustafa je pojasnio da je

‘za albansku nacionalnu zajednicu odluka Vlade Kosova politički razumljiva, ali je nje-na primena diskutabilna. Mi podržavamo svaku odluku Prištine koja osnažuje držav-nost Kosova, ali nas ovaj potez čini taocem u nadmudrivanju Prištine i Beograda. Ona je najviše pogodila Albance iz Preševske doline koji su porodično, istorijski i tradicionalno veoma povezani sa Kosovom’. Međutim, čelnici nsa su zašutjeli nakon što im je iz Prištine poručeno da će naći rješenje kojim će nadoknaditi troškove stanovnicima Pre-ševske doline zbog zamjene tablica na tom dijelu srpsko-kosovske granice. No nisu zuc-nuli o tome što će uraditi ako se ostvare u Be-ogradu već javno izgovoreni prijedlozi da se

‘recipročno’ blokiraju i jugoistočni granični prijelazi prema Kosovu, kao što su već drugi tjedan blokirani oni na kosovskom sjeveru.

Kosovski politolog Behlul Beqaj u izjavi za Kosovo online ukazuje na to da je ‘slo-boda kretanja jedino racionalno rješenje za novonastalu situaciju na sjeveru Kosova’. Beqaj kaže da su obje strane ‘nepotrebno demonstrirale silu kako bi postigle određene ciljeve’ te dodaje: ‘To je jedna notorna glu-post obje strane i mislim da bi bilo korektno da se pitanje tablica skine sa dnevnog reda, a istovremeno da se ovaj potez od strane gospodina Kurtija shvati ozbiljno, odnosno da se složeno pitanje implementacije Za-jednice srpskih opština shvati ozbiljno, jer je to institucionalna obaveza Kosova.’ On smatra i da premijer Kurti ne može uvoditi recipročne mjere, a da prethodno ne riješi pitanje zso-a. Nema ni puno riječi hvale o pregovorima koji se vode uz posredovanje Europske unije, jer ne daju rezultate iako traju već deset godina. Premda su, po nje-govu sudu, glavni krivci srpski i kosovski pregovarači, svoj dio odgovornosti imaju i briselski posrednici jer ‘birokratija evropske zajednice previše poprima karakter vatroga-saca koji dolaze u teškim situacijama, a ne učine baš ništa da do tih situacija ne dođe’.

Najnoviji sukob na srpsko-kosovskoj gra-nici slično vidi i Dušan Janjić iz beograd-skog Foruma za etničke odnose. U razgovoru za srpsku redakciju N1 televizije Janjić je rekao da je ‘trenutna situacija na admini-strativnim prelazima sa Kosovom posledica

‘opasne igre’ koju ‘igraju’ Beograd i Priština, a da će najveću cenu platiti poslovni ljudi i obični građani’. Konstatirao je da ‘obe strane nisu poštovale sporazume, kao i da je Kurti odgovorio merama reciprociteta koje će još više produbiti sukob’. Janjić smatra i da ‘spe-cijalni predstavnik eu-a za dijalog Beograda i Prištine Miroslav Lajčak nije bio sposo-ban da spreči najnoviju eskalaciju sukoba’. Europskim posrednicima zamjera to što su srpskim i kosovskim političarima ‘stvorili iluziju da mogu da rade šta hoće’. Upozorava, međutim, da bi najopasnije bilo dopustiti da i jedna i druga strana primjenjuju politiku reciprociteta jer je, podsjeća, ‘politika reci-prociteta u Evropi prošlog stoljeća dovela do dva svjetska rata’.

Iako mu je jasno da se ‘rat za auto-tablice’ zahuktao u predizbornoj kampanji za ko-sovske lokalne izbore – ‘Još od doba Tadića, to su bili fingirani sukobi. Organizovani, pa onda malo izmaknu kontroli, pa se malo vrate... To je opasna igra, to moram da ka-žem. Opasna igra obe strane, sa policijom i vojskom. Pretpostavljam da će se prvi talas krize rešiti diplomatijom’ – Dušan Janjić naj-veći problem ipak vidi u politici reciprocite-ta koju najupornije gura Kurtijevo Samoo-predjeljenje. ‘Njegova politika reciprociteta je opasna. To nije politika normalizacije. To je politika ‘oko za oko, zub za zub’, recipro-citet nikada nije vodio u mir’, rezolutan je Janjić te zaključuje: ‘Evropska unija mora konačno da zauzme stav, hoće li normali-zaciju, ili reciprocitet.’ ■

Opasna igra reciprocitetaKosovski politolog Behlul Beqaj smatra da premijer Kurti ne može uvoditi recipročne mjere u vezi tablica, a da prethodno ne riješi pitanje Zajednice srpskih općina. I Dušan Janjić ocjenjuje da je Kurtijeva ‘politika reciprociteta opasna. Reciprocitet nikada nije vodio u mir’

Pripadnici specijalne policije rosu poslani su na dva granična

prijelaza na sjeveru Kosova (Foto: Dejan Kožul)

dodavši kako je od 2012. godine do danas podignuta samo jedna optužnica za ratni zločin iz 1995. godine, koja je rezultirala pravomoćnom sudskom presudom, i da je to poražavajuće.

Saborska zastupnica sdss-a Anja Šimpraga rekla je da nisu samo Varivode osjetile ruku zla koja je pustošila selima nakon Oluje, već da je teško naći selo u Sjevernoj Dalmaciji i Lici u kojem nisu počinjena ubojstva jednog ili više civila, koliko u akciji Oluja, toliko i neposredno nakon nje.

— Poznata su ubojstva u Uzdolju, Žagro-viću, Plavnu, Strmici, Ličkom Tiškovcu, Kosovu, Oćestovu, Ivoševcima, Zrmanji... Sudbina je bila nemilosrdna i za Banijce i za Kordunaše. Bijele krpe i lancuni u normalnom svijetu značili su mir. Svi ubijeni ostali su u uvjerenju da im se ništa neće dogoditi na njihovoj zemlji. Oni koji su dali obećanje nisu ih zaštitili. Republi-ka Hrvatska proglašena je odgovornom u svim dosadašnjim sudskim postupcima po tužbama za naknadu nematerijalne štete, koje su protiv nje, zbog ubojstva devetoro civila srpske nacionalnosti, više od deset-ljeća ustrajno vodili članovi njihovih poro-dica. Za ovaj zločin sumnjičilo se šestoricu pripadnika hrvatskih redarstvenih snaga no nakon postupka pred Županijskim

NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1137, petak, 1. listopada 2021. KRONIKA

Srpsko narodno vijeće i općina Kistanje organizirali su obilje-žavanje dana sjećanja na srpske civile ubijene 27. avgusta 1995. godine u selu Gošić i 28. septem-

bra 1995. godine u Varivodama. Parastos za devet nevino stradalih mještana, ispred spomen obilježja postavljenog u Varivoda-ma, služio je episkop dalmatinski Niko-dim sa sveštenstvom Eparhije dalmatin-ske. U svojoj besjedi je rekao da civili nisu htjeli ništa drugo već da poslušaju ono što im je rečeno s vrha države; da ostanu na svojim ognjištima, žive u svom kraju koji su voljeli, obrađuju zemlju i s radošću dočekuju druge ljude.

— Ti starci, koji su ubijeni na ovom mjestu, stavili su na svoje kuće znak mira, bijela platna koja su kroz vijekove značila mir, nadajući se da će im dati zaštitu da će biti sačuvani i da će ostati živjeti na zemlji koju su voljeli, za koju su živjeli i kojoj su dali čitav svoj život. Nažalost, taj znak mira nije značio ništa drugo nego da ih oni koji su išli da im nanesu zlo, lakše nađu i oduzmu im pravo na život – rekao je vladika Nikodim.

Potpredsjednik Vlade Republike Hr-vatske i izaslanik predsjednika Andreja Plenkovića, Boris Milošević, podsjetio je na činjenicu da je prošlo više od pedeset

dana od okončanja Oluje kada su počinjeni teški ratni zločini u ovom kraju i da je to bio masakr koji se nije smio dogoditi niti je bilo povoda da se on dogodi.

— Nevini Varivoda koje danas oplakujemo, ubijeni su u vlastitom dvorištu, sjedeći za stolom ispred svoje kuće, uglavnom hicima u glavu iz neposredne blizine. To nije bila borbena akcija, ako ima netko da kaže da je bila. Oni nisu bili oružana sila, ako netko ima da kaže da su bili. Oni nisu bili neprijateljska druga strana, ako netko kaže da su bili. Masakr u Varivodama je najpoznatiji ratni zločin poslije Oluje nad civilima srpske nacionalnosti. Jedini takav zločin koji je dospio u hrvatske medije kad je počinjen, i koji je izazvao kakvu-takvu reakciju javnosti i politike. Gošić se dogodio, ali se o zločinu nije izvještavalo. Grubori su se dogodili, ali su mediji pisali drugačije, da zločina nije bilo. Iako je za Varivode odmah pokrenuta istraga, iako je zločin bio pod lupom javnosti, iako je u postupku pret-pristupnih pregovora za ulazak Hrvatske u Evropsku Uniju to bio jedan od predmeta o kojem se izvještavalo Evropsku komisiju, iako su Varivode od Državnog odvjetništva bile označene nacionalnim prioritetom, do istine i pravde u ovom predmetu nije došlo. I dalje nema osumnjičenih, nema optu-ženih a ni osuđenih – naveo je Milošević,

sudom u Zadru te ponovljenog suđenja na Županijskom sudu u Šibeniku, optuženici su oslobođeni krivnje. Istraga je vraćena na početak i to protiv nepoznatih počinite-lja. Novih saznanja nema, kao ni progona počinitelja odgovornih za zločin ovdje u Varivodama – navela je Šimpraga dodajući da je neotkrivanje zločinaca opterećenje ne samo sa porodice žrtava već i za društvo u cjelini.

Posebni izaslanik predsjednika Republike Srbije Aleksandra Vu-čića za rješavanje pitanja nestalih Veran Matić, podsjetio je da je i prošle godine prisustvovao ovoj

veoma važnoj komemoraciji koja je bila uvod u zajedničke komemoracije na mjesti-ma stradanja predstavnika hrvatske i srpske zajednice. Naglasio je da je zajedništvo ključna riječ za uspostavljanje mira, mirov-ne politike, obnovu povjerenja i stabilnosti, važnih za sadašnji ali i budući život.

— Ovde sam da se u svoje ime i u ime predsjednika Republike Srbije, poklonim uspomeni na ubijene mještane Varivoda, ubijene na današnji dan prije 26 godina. Da sa vama, članovima porodica i svima vama koji čuvate uspomenu na njihovo stradanje, podelim svoja najdublja saosećanja. Ovde sam danas, kao i u drugim prilikama, da do-prinesem tome da živite u miru sa svojim komšijama, da obnavljamo i uspostavimo bolju komunikaciju između rs i rh, da se unapredi saradnja oko pitanja nestalih lica i da se daju odgovori zašto zločini na ovome i drugim mestima nisu kažnjeni – rekao je Matić, dodajući da zajednička posvećenost u pronalasku svih nestalih, treba da bude most za uspostavljanje povjerenja koje je jedini put ka pomirenju.

Nakon Varivoda pomen je održan i u Gošiću, za osam mještana srpske nacio-nalnosti ubijenih u ovom selu. Uz Borisa Miloševića, Anju Šimpragu i Verana Matića, komemoraciji u Varivodama i Gošiću prisu-stvovali su ambasador BiH u Republici Hr-vatskoj Aleksandar Vranješ, privremeni otpravnik poslova Ambasade rs u Hrvatskoj Davor Trkulja, narodna poslanica u Skup-štini rs Sanja Lakić, župan Šibensko-knin-ske županije Marko Jelić, zamjenici grado-načelnika Knina, načelnici općina Kistanje, Biskupija i Ervenik, te mnogi drugi.

■ Vaska Radulović

Hladnokrvni masakrPotpredsjednik Vlade Boris Milošević podsjetio je da je prošlo više od pedeset dana od okončanja Oluje kada su počinjeni teški ratni zločini u Gošiću i Varivodama i da je to bio masakr za koji nije bilo nikakvog povoda

Polaganje vijenaca na još jednu tužnu godišnjicu u Varivodama (Foto: Duško Jaramaz/pixsell)

Redovna skupština Sportskog rekreativnog društva Srba u Hrvatskoj

Redovna skupština Sportskog rekreativnog društva Srba u Hrvatskoj održana je u petak 24. septembra u Vojniću. Usvojen je izvještaj o radu

za 2020. godinu te program rada Druš-tva za period od 2021. do 2023. Tatjana Dragičević, koordinatorica programa Sportskog rekreativnog društva, u izjavi za Novosti kazala je da je najvažnija programska aktivnog i dalje muška no-gometna reprezentacija Srba u Hrvatskoj. Budući da je ‘Europeada’, europsko nogo-metno prvenstvo za nacionalne manjine, odgođena za jun 2022., slijede pripreme u oktobru koje će se održati na terenima nk Bijelo Brdo.

— Drugi projekti su jačanje i umrežavanje sportskih klubova u cijeloj Hrvatskoj s područja gdje žive Srbi. Imamo 24 kluba – člana, dominantni su nogometni klubovi, ali tu si i kuglaški klubovi, karate klubovi i jedan ženski karate klub iz Bijelog Brda. Imamo i dva streljačka kluba iz Vere i Bijelog Brda. Podrška za jačanje klubova se odnosi na pružanje donacija klubovi-ma u vidu sportske opreme, pokrivanja redovnih troškova, sudjelovanja na natjecanjima i raznih potreba koje su od velikog značaja za njihov opstanak i

Srpsko narodno vijeće i Čedomir Višnjić, istraži-vač iz Arhiva Srba, osmislili su edukativnu kartu Srba u Hrvatskoj na kojoj su izabrana

važna mjesta sjećanja i kulture Srba u Hrvatskoj: ličnosti, institucije, pokreti i događaji. Interaktivna karta će uskoro biti dostupna javnosti, a trenutno se čeka na odobrenje Ministarstva znanosti i obrazovanja kako bi bila uvrštena kao školski materijal za učenike i učenice koji pohađaju jedan od manjinskih mo-dela u obrazovanju.

Čedomir Višnjić, autor ovog vodiča koji je zadnjih 30 godina rada posvetio istraživanju prečanskih Srba, objasnio je kako je odabrano više od 120 odrednica koje ipak nisu konačne. Naveo je da nisu jednako istraženi svi vremenski periodi, regije i struke, pa tako znamo dovoljno o piscima i slikarima srpskog porijekla, ali ne i o liječnicima, inžinjerima ili arhitektima.

— Ne znamo ni imena stotine ofi cira iz Austrougarske monarhije. Trebalo je na nivou današnjeg znanja, s današnjim vri-

razvoj. U suradnji sa Srpskim narodnim vijećem kroz kapitalne investicije radi se na infrastrukturnim projektima. Pruža-ju se direktne donacije pojedinačno za

edukacije igrača. Osim klubova, ciljana skupina su i sami igrači te potencijalni budući sportski radnici i radnice – navela je Dragičević.

Raste broj klubovaSportsko rekreativno društvo Srba u Hrvatskoj u svom članstvu trenutno obuhvaća dvadeset i četiri kluba

Edukativna kartaNaznačena su važna mjesta sjećanja i kulture Srba u Hrvatskoj

S jedne od utakmica nogometne reprezentacije Srba u Hrvatskoj

jednosnim sistemom, izvaditi ona najbolje. Na karti su upisana simbolična mjesta koja idu u gornji identitetski sloj i znače svima, kao što su stradanja u Jasenovcu i Gudovcu. Međutim, svatko će prema struci i regiji reći da nešto fali – objašnjava Višnjić.

U predgovoru karte stoji da ona obuhva-ća samo najkrupnije činjenice na dosegnu-tom nivou istraženosti pojedinih područja,

koji je izrazito neujednačen. ‘Dva naj-razvedenija kompleksa – objekti Srpske pravoslavne crkve (manastiri, crkve i kapele), njih oko 500, i izabrani spomenici antifašističke borbe – zahtijevaju poseban prikaz na detaljnijim kartama, po pojedi-nim regijama i episkopijama. U taj red idu i sve tradicije i ličnosti lokalnog i regional-nog značaja.’

Edukativna karta čeka odobrenje za manjinsku nastavu

Čedomir Višnjić oživotvorio projekt Srpskog narodnog vijeća

Važna aktivnost Društva je i suorgani-zacija sportskih manifestacija u zajednici. U 2020. većina njih nije održana zbog pandemije koronavirusa, a plan je da se u narednom periodu proširi broj takvih manifestacija. Neke od njih su ‘Zelena noć’ u Vojniću, ‘Seoska olimpijada’ na Kordunu i malonogometni turnir u Pakracu. Društvo će fi nancirati sportski događaj ‘Dalmatin-ske igre’ i ‘Dječju olimpijadu’ u Vukovaru. Sportsko rekreativno društvo Srba u Hrvat-skoj će pored malonogometnog turnira u Zagrebu, organizirati i turnir u Gomirju u oktobru. Kako kaže Dragičević, od početka je cilj Društva uključivanje žena, sportašica i sportskih radnica, ali to je problem postići u onim krajevima gdje je generalno naru-šena demografska slika. Na području istoka Hrvatske je to nešto jednostavnije.

Od noviteta koji su osmišljeni i o kojima se razgovaralo na skupštini jesu sport-sko-edukativni kampovi za djecu i mlade. Osim toga, Društvo priprema i godišnju nagradu za doprinos toleranciji i društvu.

— Nagrada će nositi ime sportaša ili sporta-šice srpskog porijekla iz Hrvatske koji su osim dobrih rezultata u sportu, pokazali društveni angažman. Do kraja godine ćemo donijeti odluku čije će ime nagra-da ponijeti – najavila je Dragičević. Na skupštini Društva govorio je predsjednik snv-a Milorad Pupovac koji je ohrabrio vodstvo Sportskog društva da što više radi s djecom i mladima.

— Podržavamo vas da da formirate pod-mlatke i na taj način stvarate prisustvo sportskog duha kod mladih. Da pomogne-te roditeljima da imaju gdje pustiti djecu tokom slobodnog vremena, da znaju da su na sigurnom, da će se baviti zdravim aktivnostima – kazao je Pupovac.

■ Anja Kožul

Na pitanje o pristupu i metodi upisiva-nja određenih imena i mjesta, Višnjić kaže da se više polazilo od pojmova nego od lokaliteta. Primjerice, na karti je upisan Slavonski Brod kao rodno mjesto pjesnika Branka Radičevića, iako je to biograf-ska slučajnost. Isto tako, prozaist Veljko Milićević smješten je u rodno selo Čaglić, s time što je većinu svog književnog rada proveo u Beogradu.

— Kada su najveći gradovi u pitanju razmišljalo se šire. Gledali smo što je Zagreb dao. Tu je Hrvatski sabor zbog nekih važnih odluka, hazu je tu zbog najvećih ćiriličnih zbirki. Uspjeli smo da karta bude puna, da pokažemo da smo od Baranje do Dubrovnika postojali na istom vrhunskom nivou kulturnog rada. Srba je bilo svuda, a ta zajednica, nikad razgra-ničena, ni sa jednim vlastitim gradskim središtem, uspjela je stvoriti nešto veliko

– govori Višnjić.Od vremenskih perioda koji su obuhva-

ćeni na karti, polazilo se od velikih seoba pa do današnjih dana. Manjkavost ove karte leži u činjenici da nisu zastupljene značajne žene koje su zadužile srpsku kul-turu ili određenu struku. Žene generalno nisu zabilježene kao pokretačice promje-ne zbog vjekovnog patrijarhalnog nara-tiva. Višnjić to objašnjava historijskom činjenicom da je krajiško društvo doslovno živjelo na radu žena jer su one pokrivale sve zamislive i nezamislive poslove. U uputi za čitanje karte, Višnjić navodi da taj patrijahalni i slabi građanski sloj ‘nije svojim kćerima stvorio mnogo prilika za stvaralaštvo.’

■ Anja Kožul

2 KRONIKANovosti #1137, petak, 1. listopada 2021.

Дарко Дерењ, предсједник вснм-а Липика и пододбора Просвјете

Како се тренутачно живи у Липику: имају ли људи посла, исељавају ли мла-ди и како их се потиче да остану у свом крају?

С почетком двијехиљадитих проблем је била незапосленост, али сада бисмо могли рећи да радне снаге недостаје. Нове творнице се нису отварале, па су млади отишли трбухом за крухом: прије десетак-петнаестак година ишли би у Загреб, Ријеку или на море, а у посљедњих четири-пет одредиште им је еу, углавном Њемачка или Аустрија. Овдашње твртке, поготову оне во-деће – попут Липичког студенца или Липик Гласа, извозно оријентиране производње стакла за аутомобилску индустрију, имају проблем с квалифи-цираном радном снагом: недостају им зидари, електричари, личиоци и остале струке. Све те промјене довеле су до тога да данас овдје има готово посве пустих села: у Ливађанима живи само једна особа, у Субоцкој петеро-шестеро људи, као и у Горњем Чаглићу. Та су села опустошена и 1990-тих., а повратак у њих био је слаб унаточ реелектри-фикацији. Но и даље се трудимо да се ондје успостави и водоопскрбна мрежа, без обзира на то хоће ли се враћати ау-тохтоно становништво или досељавати неки други људи. Трудимо се осигурати нормалне животне увјете, а живота без воде нема, поготову за породице с малом дјецом. Град Липик има мјере за младе брачне парове до 40-е годи-не живота којима даје 30.000 куна за купњу прве некретнине: то би у Загребу било мало, али овдје се кућа на селу може купити за пет или десет хиљада еура, па им је та свота значајна помоћ.

Како иде с пописивањем станов-ништва и припремама за допунске изборе?У вези с тиме, имали смо неколико едукацијских радионица и неколико са-станака мањинских вијећа на којима су одабрани људи који ће радити на терену. Исто тако, потрудили смо се да се што више људи само попише, путем диги-талних сервиса: апелирали смо на младе и информатички писмене, али смо наговарали и старије да отворе вјеродај-ницу у Фини или другдје, па онда с њима дођу к нама који им помажемо прили-ком самопописивања. Што се допунских избора тиче, у Пожешко-славонској жупанији бират ће се 3. октобра само један мањински вијећник за Скупштину, а само је сдсс предао своју листу.

Недостаје радникаЛипичке твртке имају проблем са стручним рад - ни цима јер су млади отиш- ли трбухом за крухом

Који су модели наставе српског језика и културе заживјели на липичком подручју?Засад имамо тек православни вјеронаук у склопу липичке школе, но Просвје-тина је иницијатива да се поновно покрене или дописна настава, која је постојала до прије коју годину, или да се успостави тзв. модел Ц – анкетирамо родитеље ученика и мислимо да би за посљедње било заинтересираних.

Што се минулог љета догађало по пи-тању активности Просвјете и Вијећа?Важећим епидемиолошким мјерама омогућена су нека догађања, па смо тијеком три љетна мјесеца одржали десетак наступа, углавном око Липика и Пакраца и махом везаних уз црквене славе наших села: поред православних храмова, након литургија, изводиле би се наше народне пјесме и играла кола карактеристична за овај крај. Осим тих локалних наступа, суботичко удружење Срба позвало је нашу женску пјевачку скупину да наступи на њиховим септем-барским Завичајним данима. Били смо задовољни пријемом у Суботици као и домаћини нашом изведбом, па смо већ добили позив једног новосадског удружења да у децембру наступимо на данима фолклора у њихову граду. А прије гостовања у Суботици, ми смо овдје организирали пјесничку вечер за Санелу Павлицу, суботичку умјетницу ријечи која је родом из Јагме код Липика. Недавно смо угостили и чланове кар-ловачког пододбора Просвјете, који су обишли пакрачки саборни храм и епар-хијски двор те посјетили село Крагуј, гдје смо за њих извели пригодни програм, те потом заједно у Липику присуствовали наступима у склопу Дана националних мањина. Том смо се приликом и збрати-мили, договоривши се за узвратни посјет и заједничку ликовну колонију која би се одржала овдје.

■ Н. Јовановић

Грунтовница и катастар нису усклађени

У Сабору се расправљало о Приједлогу вишегодишњег програма катастарских измјера грађевинских под-ручја за раздобље од 2021. до

2030. године.Како је наведено, основни циљ Про-

грама је оснивање катастарског операта катастра некретнина и обнова, односно оснивање земљишних књига темељем катастарских измјера за некретнине у грађевинским подручјима у Репу-блици Хрватској. Објашњено је да је главна активност из Програма – обнова катастра и земљишне књиге за 600.000 хектара земљишта и некретнина у грађевинским подручјима, подручјима око грађевинских подручја те другим подручјима у Републици Хрватској која су значајна за развој градова и опћина, жупанија и државе.

Према подацима Министарства просторнога уређења, градитељства и државне имовине, површина грађевин-ских подручја у Републици Хрватској износи око 550.000 хектара што је 9,7 посто од укупне површине Републике Хрватске, а на тој површини се према процјени, одвија више од 80 посто свих господарских активности. сдсс-ова за-ступница Ања Шимпрага у расправи је казала да у власничком и земљишно-књижном праву дјелује пресумпција да земљишна књига истинито и потпуно одражава чињенично и правно стање некретнине. Међутим, онај који није

куповао или продавао некретнину у одређеним дијеловима рх, не зна што су муке, додала је она.

— У појединим дијеловима Хрватске, земљишне књиге или народски речено, грунтовница и катастар нису усклађе-ни, односно површине не одговарају стварном стању ствари. Власници су различити, поједини су умрли, повр-шине нису уједначене, описи некрет-нина су застарјели. Добар дио проблема произлази из времена бивше државе када је власништво доминантно било друштвено, када су промјене на некрет-нинама евидентиране само у катастру

– објаснила је Шимпрага.Усклађеност података у катастру и

земљишној књизи није предувјет за упис у земљишну књигу, нагласила је заступница. У случају разликовања података у земљишној књизи и ка-тастру, примјењују се подаци који су

у земљишној књизи. Правна несигур-ност ове врсте није добра и представља потенцијалну опасност.

Неуређено стање регистара спре-чава или успорава правни промет некретнинама као и друге трансакције. Тиме узрокује додатне трошкове свим судионицима тржишта некретнина те је препрека правној сигурности у про-мету некретнинама и господарском развоју у цјелини. Недостатак ажурних евиденција о некретнинама, такођер, рекла је Шимпрага, представља велики проблем за планирање, за просторни развој, планирање и изведбу великих инфраструктурних пројеката, као и за пољопривреду, заштиту околиша, проведбу стратешких инвестиција, али и пројеката финанцираних из фондова еу.

— Износ који је потребан да се актив-ности усклађивања земљишних књига изведу није мали и за десетогодишњи период ради се о износу више од три милијарде и 25 милијуна куна, од чега би већина, скоро двије милијарде и 900 милијуна куна требало стићи из Еуропске уније и других извора фи-нанцирања, односно мимо средстава Државне геодетске управе. Међутим, главно питање јесте – имамо ли ми као држава те као јединице локалне и под-ручне самоуправе достатне људске, али и техничке капацитете за провођење оволиког броја захтјевних активнос-ти, нарочито ако узмемо у обзир све раније споменуте проблеме? – упитала је Шимпрага. Додала је да ће Клуб за-ступника сдсс-а подржати доношење предметног Приједлога вишегодишњег програма катастарских измјера грађе-винских подручја, али с нагласком да се кроз годишње програме у што скоријем

року обухвате и најсиромашније једи-нице локалне самоуправе. То је преду-вјет за њихов развој.

— Ажурни и поуздани катастарски и земљишно-књижни подаци доприносе владавини права. Основна су претпо-ставка за квалитетно и учинковито функционирање тржишта некретнина те покретање инвестиција и проведбу капиталних, развојних и инфраструк-турних пројеката. Тиме се стварају предувјети за ефикасан господарски раст и развој. Сређивање земљишних евиденција јест инвестиција, инвес-тиција која има своју цијену, али и инвестиција која ће нам донијети и вишеструку добит – закључила је Ања Шимпрага.

■ Ања Kožul

МАЊИНСКИ ЗАСТУПНИК

Како градити кад су земљишне

књиге неуредне? (Фото: Кристина

Штедул Фабац/pixsell)


Komesarijat za izbjeglice i migracije Republike Srbije podijelio pomoć stradalima u potresu

Komesarijat za izbjeglice i migracije Republike Srbije podijelio je na Baniji, u okolici Petrinje i Gline, više od 100 primjeraka bijele

tehnike stanovnicima stradalim u prošlo-godišnjem potresu. Iza svake perilice za ru-blje, hladnjaka ili peći stoji skrivena teška i nesretna sudbina povratnika koji, po tko za koji put, započinju život od početka.

— Potres mi je u potpunosti uništio kuću i sve u njoj. Između ostalog razbijena mi je veš mašina, pa već gotovo 9 mjeseci pere-mo rublje na ruke, što se zadnji put radilo prije 50 godina. Sretni smo što smo riješili problem pranja veša, ali kako ćemo riješiti problem života i življenja, e, to ne znam. Sve mi se čini da obnovu kuće neću dočeka-ti jer sve ide sporo i presporo. Do kada ćemo, i kako, prezimiti u kontejneru, ne znam. Strah nas je zime. Ali, hvala dobrim ljudima na ovom daru, jer nam je sada svaka pomoć

itekako dobro došla – kaže nam sedamde-setogodišnji Milan Vranjanin iz Luščana. Kamion iz Beograda sa 116 komada bijele tehnike, zaustavio se najprije u Blinji kraj Petrinje, a dočekalo ga je desetak mještana tog mjesta i okolnih sela kojima su nami-jenjeni toliko potrebni kućanski strojevi.

‘Bijeli teret’ dopratio je i Dejan Milisavlje-vić, savjetnik u Komesarijatu za izbjeglice i migracije Republike Srbije.

— Ovo je dio naše pomoći namijenjene lju-dima koji su stradali od potresa, koji ih je, nakon svih nedaća – od Oluje do povratka i obnove – vratio na početak. Nije to samo pomoć u bijeloj tehnici. Radi se prije svega o poruci institucija Srbije da brinu o ovim ljudima i da će ubuduće pažljivo slušati nji-hove potrebe i pomagati, zajedno sa Srp-skim narodnim vijećem, koliko god mogu. Vrijednost ove donacije je oko 25.000 eura i već razmišljamo o sljedećoj. Raduje me da su darovi došli u prave ruke, da sam pri-

sustvovao preuzimanju te upoznao svakog mještana ponaosob i razgovarao s njima. Divni i hrabri ljudi – rekao je Milisavljević. Mara Dejanović iz Dejanovića, strpljivo je čekala svoj red da se potpiše i primi dugo očekivani štednjak na struju i plin.

— U neka davna vremena ovakav štednjak bio je sasvim obična kuhinjska stvar, a danas za mene predstavlja pravo bogat-stvo. Sretna sam što sam ga dobila jer ga sama nikako ne bih mogla kupiti. Imam obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo koje je potres gotovo uništio. Srušene su pomoćne zgrade i štale gdje držimo krave i ovce. Kuću smo nekako sami zakrpali, dimnjake popravili, a što će biti dalje ne mogu ni zamisliti. Vratili smo se deset godina unazad pa mi ovaj štednjak puno znači. Hvala Komesarijatu. Lijepo je kad znaš da netko negdje misli i na postradale

– kaže Mara Dejanović. Kati Grubić iz Mo-štanice, potres je uništio kuću i sve u njoj što je iole vrijedilo. Crvenom naljepnicom zabranjen je svaki ulazak u ruševinu, pa ukućani borave u kontejneru.

— Nisam više baš mlada pa mi je teško prati veš na ruke. Kad sam već pomislila da ću to raditi do kraja života, stigla je iznenada ova donacija. Evo moje nove veš mašine i sad će mi život biti puno ljepši. Podnijela sam zahtjev za obnovu, ali kako stvari sada stoje i koliko čujem, sigurno je neću dočekati. Prešla sam 80 godina. Možda bi kuća bila obnovljena kad bih doživjela sto-tu. Ovako, ništa od toga. Najviše se plašim zime. Jutra su već hladna, trebalo bi ložiti, ali u kontejneru se ne može. Što će biti, ne znam. Raduje me da sada imam barem

veš mašinu i zahvalite u moje ime svim dobrim ljudima – kaže Kata Grubić.

Priliku da prisustvuje podjeli bijele tehnike stanovnicima Banije nikako nije htjela propustiti Mirjana Olujić, zamje-nica župana Sisačko-moslavačke županije iz redova Srpske nacionalne manjine.

— Ova donacija, rezultat suradnje snv-a i Komesarijata za izbjeglice i migracije Republike Srbije još jednom se pokazala kao pun pogodak. Pomogli smo ljudima kojima je pomoć zaista potrebna i svaki komad ove bijele tehnike obradovao je onoga kome je namijenjen. Važno je znati da ovo nije izolirana akcija, nego samo jedna u nizu, nikako posljednja. Već danas razgovaramo s mještanima kako bismo detektirali njihove potrebe i prema tome odredili slijedeću donaciju – rekla nam je Mirjana Olujić.

Nakon Blinja, konvoj iz Beograda krenuo je u nedaleku Stražbenicu gdje je mašinu za rublje dobila obitelj Jovana Uglješića, nakon čega je stigao u Glinu. Na stadionu nk Banovca okupile su se desetine stanovnika Gline i okolice. Iz Bijelih Voda, na stadion je po novu perilicu potegao Miloš Branković.

— Kad je zatutnjao naj nesretni potres, srušio mi se dimnjak, pao na tavan, probio strop i pao baš na veš mašinu koja je pot-puno uništena. Vidite, ova mašina velika je stvar za moju suprugu jer je do sada veš morala prati na ruke. I za mene je to važna stvar jer sam morao pomagati ženi u tom pranju. Ja sam bio zadužen za iskuhavanje robe u loncu, supruga za ostalo. – kaže nam Miloš Branković.

■ Vladimir Jurišić

‘Doživjeti stotu’ na banijski načinPodnijela sam zahtjev za obnovu, ali kako stvari sada stoje, sigurno je neću dočekati. Prešla sam 80 godina. Možda bi kuća bila obnovljena kad bih doživjela stotu, kaže Kata Grubić iz Moštanice

Pomoć je stigla iz Srbije

Bilo je teško prati veš na ruke – Kata Grubić

Ovaj štednjak puno znači – Mara Dejanović

Vrijednost ove do-nacije je oko 25.000 eura i već razmišlja-mo o sljedećoj. Raduje me da su da-rovi došli u prave ruke, rekao je Dejan Milisavljević iz Komesarijata


#1137, Petak 01/10/2021

Društveni magazin Srpskog demokratskog foruma

Razija Mujanović Sad sam tu zbog novih djevojčicaZahvalna sam mojem pokojnom treneru Mikiju Vukoviću i njemu dugujem za sve svoje uspjehe. On me ubijedio da ću biti najbolja u Evropi, a ja mu to s trinaest godina nisam vjerovala. Ali bio je u pravu, kao i uvijek

2 Novosti #1137, Petak, 1. listopada 2021.

Nitko neće pretjerati ako kaže da na ovim prostorima nije bilo bolje košarkašice od Ra-zije Mujanović, poznate i pod

nadimkom Raza. Mujanović je rođena u proljeće 1967. godine u Ratkovićima, malom mjestu između Tuzle i Brčkog. Za legendarnu košarkašicu čuli su više-manje svi, bila je nerješiva enigma klubova diljem svijeta, od nje su stra-hovale čitave reprezentacije, strahova-le i divile joj se. Mujanović je bila toliko dobra da je narod izmislio jednu od najpoznatijih sportskih anegdota ovih prostora, onu da joj je trener Mihajlo Miki Vuković, nakon što se požalila da joj se rugaju da je kao muško, rekao: ‘Samo igraj Razo, boli te kurac!’ Više je puta u javnosti opovrgnula istinitost tog događaja, ali indikativno je stvara-nje te urbane legende, to da je Razija Mujanović bila toliko vrhunska, toliko fascinantna da su je pokušali nekako dekodirati u šovinističkoj anegdoti. Kao žena koja je dominirala, ostala je čuđe-nje u patrijarhalnom svijetu.

Svoju je karijeru Mujanović započela u Jedinstvu u Tuzli, tada malenoj ekipi koja se borila da bude u Prvoj ligi, a kasnije je s njom Jedinstvo postalo europski klupski prvak 1989. godine. Nakon Jedinstva je igrala u klubovi-ma diljem svijeta, u Italiji, Španjolskoj, Mađarskoj, Brazilu, sad-u, Hrvatskoj. Nastupala je u najboljoj ženskoj ligi na svijetu, wnba, u dresu Detroit Shocka, bila prva europska košarkašica koja je igrala u Brazilu. Igrala je i u Zagrebu, za klub Croatia s Peščenice. Iako je tad već bila u kasnim tridesetima, s Mujanović su djevojke s Peščenice postale prva-kinje Hrvatske lige, doprvakinje Kupa Hrvatske, a u Europskom kupu 2005. godine došle do poluzavršnice. Hrvat-ska ženska košarka tada je po prvi put imala predstavnika u prvoj četvorci nekog europskog kupa.

Njenim uspjesima nije bilo kraja ni u reprezentaciji Jugoslavije, kojoj je donijela srebro na Olimpijskim igrama u Seulu 1988. godine, zatim još jedno srebro na Svjetskom prvenstvu u Kuala Lumpuru 1990., a godinu dana kasnije i na Europskom prvenstvu u Tel Avivu. Kasnije je s reprezentacijom Bosne i Hercegovine osvojila i zlato na Medite-ranskim igrama. Četiri puta Mujanović je bila proglašena najboljom košarkaši-com Europe, a 2017. primljena je u ko-šarkaški hram, fiba-inu kuću slavnih u Ženevi. U Kuću slavnih tada je putovala sama, bez potpore lokalnog košarkaš-kog saveza, koji nije prepoznao važnost tog trenutka i Razije Mujanović za Bosnu i Hercegovinu.

Ipak, u Kuću slavnih nije ušla pognu-te glave. Stajala je uspravna, nasmijana, sretna jer je te godine u Ženevi domi-nirao Balkan, jer su uz nju primljeni Toni Kukoč i Dušan Ivković. Mujanović nije od onih koji ne znaju koliko vrijede, iako ju je kao ženu društvo neprestano stavljalo na test, tjeralo da o sebi raz-mišlja kao umanjenici. Uz tu mudrost o vlastitoj vrijednosti, Mujanović ostaje jedna od rijetkih naših sportaša i spor-tašica koji vrlo jasno i u kontinuitetu svojim djelima pokazuju što je u životu važno. Unatoč nebrojenim titulama koje je osvojila, ostala je topla i srdač-na osoba koja se veseli druženjima s ljudima, podržavanju košarke u čitavoj regiji, pomaganju mlađim igračicama. Skromna je na riječima, ali uvijek se rado odazove pozivima medijima, pa je tako i na naš poziv odgovorila brzo i s

entuzijazmom. U Sarajevu živi u zgradi u kojoj poznaje svoje susjede i nikada nije zamišljala da živi na privatnom imanju, odvojena od svijeta.

Nakon čitavog desetljeća u kojem se osjećala zaboravljenom, malo košarkaške i kozmičke pravde ipak ju je sustiglo 2019. godine, kada je imenovana na poziciju tim-menadžer-ke ženskih košarkaških selekcija BiH. Njena biografija i bez toga je već na-dasve impresivna, ali ovaj korak dolazi kao novi veliki poklon košarci Bosne i Hercegovine, u čijim se redovima napokon našla osoba koja je svoju funkciju pošteno zaslužila. Rezultati nisu izostali – na ovogodišnjem Eu-robasketu za žene BiH je ušla u prvih pet reprezentacija prvenstva i izborila kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo dogodine u Australiji.

Talent je deset posto

Odrasli ste u malom selu Ratkovići, kao najmlađe dijete u velikoj familiji. Kako je bilo odrastati u Ratkovićima, što pamtite iz djetinjstva?Meni je bilo predivno. Najviše pamtim svakodnevna druženja s prijateljicama i prijateljima iz sela. Odrasla sam s braćom i sestrama i nikad nam nije bilo dosadno. I danas često dođem u Rat-koviće da napunim baterije, posebno pred neke velike izazove.

Zbog košarke ste već u osmom ra-zredu osnovne škole otišli od kuće, iz Ratkovića u Tuzlu, u tada dalek i ne-poznat vam svijet. Svakako netipičan korak, pogotovo za jednu djevojčicu. Koliko je drugačiji bio život u Tuzli, koji su vam bili najveći izazovi tada?Za mene je to bio neki potpuno novi svijet. Sreća da je moj otac imao razu-mijevanja i da je dao odobrenje da se preselim u Tuzlu još kao djevojčica, što stvarno nije bilo uobičajeno za žensku djecu u to vrijeme. Moj trener Miki Vu-ković je bio uz mene i učinio sve da se osjećam što ugodnije u Tuzli. Zahvalna sam mu i njemu dugujem za sve svoje uspjehe.

U razgovorima često govorite da vam je on bio i vrsni pedagog, uvijek pitao kakve su ocjene u školi i razmišljao o karakterima igračica. Koje su vam lekcije od njega ostale za život?Ostalo mi je ono – nikad nemoj da odustaneš i ti to možeš, šta god da je u pitanju. Time sam se vodila i dok sam

po stoti put šutirala s istog mjesta pre-ma košu, a i kroz život općenito. On me ubijedio da ću biti najbolja u Evropi, a ja mu to s trinaest godina nisam vjerova-la. Ali bio je u pravu, kao i uvijek.

Kad ste došli u Jedinstvo, klub je tek bio ušao u Prvu ligu. Iz godine u godinu ste napredovali, i klub, i vi kao igračica. Postale ste prvakinje Jugosla-vije, a onda i 1989. ono što je malo tko mogao zamisliti – europske prvakinje. Kako su izgledale te godine u Jedin-stvu, što je bilo presudno za uspjeh?Za uspjeh su bile presudne vizija koju je imao pokojni Miki Vuković i mi, djevoj-ke željne dokazivanja i pobjeda. Jako smo mnogo trenirale i možda taj nedo-statak talenta i iskustva nadoknađivale velikom borbom i željom. Mišljenja sam da je u profesionalnom sportu deset posto talenat, a ostalih 90 posto su rad i odricanje. To uvijek ponavljam mla-dim košarkašicama. Znam toliko talen-tovanih košarkašica koje nisu napravile ozbiljne karijere jer nisu dovoljno radile. Zato rad, rad i samo rad, rezultat onda neće izostati. Tako se Jedinstvo popelo na krov Evrope.

Poznato je i vječno rivalstvo Jedin-stva i Željezničara. Vi ste i rekordan broj koševa u životu ubacili u jednoj utakmici protiv Želje, 55. Kakva je bila atmosfera u Tuzli kad ste igrale, na koje je načine grad živio za žensku košarku?Mejdan, naša dvorana, uvijek je bio pun i uvijek se tražilo mjesto više. To se ne zaboravlja. Žao mi je što više nema takvog ambijenta kada je klupska košarka u pitanju u Bosni i Hercegovini. U posljednje vrijeme kada igra repre-zentacija imam taj utisak koji sam tada imala u Tuzli. Ima neka hemija između publike i ekipe.

Na jednom juniorskom prvenstvu 1982. primijetio vas je selektor jugoslaven-ske reprezentacije Milan Vasojević i pozvao u kadetsku reprezentaciju Jugoslavije. Na kraju ste s reprezenta-cijom 1988. osvojili srebrnu medalju na Olimpijskim igrama, 1990. došle ste do drugog mjesta na svjetskom prven-stvu, godinu poslije i na europskom. Veliki su to uspjesi. Ima li nešto za čime žalite, nešto što je ostalo neo-stvareno u reprezentaciji?Fali mi to zlato. Žao mi je što neko od

tih finala na svjetskom i europskom prvenstvu nismo krunisale pobjedom. Da smo 1992. godine otišle na Olim-pijske igre u Barceloni, sigurna sam da nam nitko ne bi mogao ništa. Bile smo sazrele kao košarkašice, ali, eto, zbog dešavanja u regionu na kraju nismo imale tu priliku.

Volim šetati Zagrebom

Četiri puta ste proglašeni najboljom košarkašicom Europe. Igrali ste i u klubovima diljem svijeta. Bili ste prva europska košarkašica u Brazilu, igrali ste u malom gradu Campina pokraj Sao Paula. Rado pričate kako vam je tamo bilo posebno lijepo. Čime vas je Brazil osvojio?Osvojio me time što su ljudi opušteni. Mentalitet je dosta sličan našem na Balkanu. Osjećala sam se kao kod kuće i uživala ugled kao košarkašica. Brazil je zemlja u kojoj bi mogla da živim.

Igrali ste i u Zagrebu, u klubu Croatia, kao jedna od ‘djevojaka s Peščenice’. Kakva je bila zagrebačka publika, po čemu pamtite tu 2004./2005. godinu?

Mi smo Zagreb učinile košarkaškim centrom u regionu. Fenomenalno mi je bilo, stekla sam mnogo prijatelja. Na-pravile smo odlične rezultate i ispisale istoriju ženske košarke u Hrvatskoj. Drago mi je što i danas kada šetam Zagrebom svako malo stanem s nekim da se pozdravim i prisjetim nekih starih anegdota. Tih je anegdota stvarno mnogo, a posebno mi je ostalo u sjeća-nju druženje s predsjednikom Stje-panom Mesićem. Vidjela sam ga opet prije dvije godine u Sarajevu i zaista me oduševilo koliko je čovjek jednostavan. Također se sjećam kad sam objašnja-vala prijateljima da je burek s mesom, i da ne može biti sa sirom ili krompirom, to u Bosni zovemo sirnica i krompiruša. Uglavnom me smijeh i super emocije vežu za Zagreb, ja sam tu uvijek doda-vala malo bosanskog humora.

U mirovinu ste otišli tek u 42. godini života, što je za sportaše i sportašice dosta kasno. Zašto mirovina tek tada? Kako je izgledala ta posljednja sezona?Kada volite nešto, teško se od toga od-vojiti. Tako je i u mom slučaju s košar-kom. Posljednje utakmice svoje karijere odigrala sam u Dubrovniku. I kada sam osjetila da zaista nisam više na nivou na kojem sam navikla da budem, rekla sam dosta je, vrijeme je za mlađe.

Mali je broj košarkašica uspio ući u fiba-inu Kuću slavnih. Vi ste jedna od njih, i uz Mirzu Delibašića jedina predstavnica iz Bosne i Hercegovine. Primljeni ste 2017. godine, a na službe-nu ceremoniju nije vas pratio nitko iz Košarkaškog saveza BiH, unatoč tome što su dobili pozivnicu. Kako vam je bilo u Kuću slavnih ići sama?U tom trenutku su u Košarkaškom savezu Bosne i Hercegovine bili ljudi koji nisu iz svijeta košarke i koji nisu znali koliko taj prijem znači za košarku u BiH. Naravno da mi nije bilo svejed-no, ali to na kraju govori o tim ljudima, a ne o meni. Ja sam na najbolji način predstavljala BiH, kao i uvijek. Danas su

Fali mi to zlato. Žao mi je što neko od tih finala na svjetskom i europskom prvenstvu nismo krunisale pobjedom. Ali, eto, zbog dešavanja u regionu na kraju nismo imale tu priliku

Legendarna košarkašica govori o svom odrastanju, prijateljstvima i sportskoj karijeri

razgovarala Ivana Perić snimio Haris Čalkić/vtf studio

Igrala sam na visokom nivou i srećom imala dobre ugovore. Ali sigurno to nije ravnopravno. Žene u sportu nisu plaćene dovoljno, stojim iza toga


u Savezu ljudi iz svijeta košarke koji su stvarno ostavili traga, tako da zajedno ispisujemo neke nove i ljepše stranice košarke.

Koliko je manja zarada u ženskoj košarci? Jeste li unatoč svim medalja-ma, osvojenim prvenstvima i titulama najbolje košarkašice imali ekonomskih teškoća u karijeri?Zarada je dosta manja nego u muškoj košarci. Igrala sam na visokom nivou i srećom imala dobre ugovore. Ali sigur-no to nije ravnopravno. Žene u sportu nisu plaćene dovoljno, stojim iza toga.

Tim smo gladan uspjeha

Prije sadašnjeg angažmana u savezu i reprezentaciji, bili ste na birou čitavo desetljeće. Često ste komentirali kako su vas svi zaboravili. Kako je na kraju došlo do preokreta i ponude za trenutni angažman u Savezu?U Savez su ušli Mirza Teletović, Amer Čolan, Samir Avdić... Ljudi koji imaju karijere i znanje. Dogovorili smo se za pet minuta. Tu sam zbog djevojčica koje žele da naprave nešto u svojim karijerama i koje žele da predstavljaju Bosnu i Hercegovinu. Napravili smo sistem i idemo korak po korak. Mislim da smo na dobrom putu.

Često ste komentirali kako velik dio uspjeha ženske košarkaške reprezen-tacije Srbije svakako leži u tome da su u srpskom košarkaškom savezu uglavnom bivše igračice i kako je to smjer kojim se BiH treba voditi. Da ste bili u pravu, vidi se jasno u najnovijem uspjehu BiH reprezentacije nakon vašeg dolaska – ulasku u pet najboljih na Eurobasketu i odlasku na kvalifika-cije za Svjetsko prvenstvo. Što i kako pokušavate prenijeti igračicama kao menadžerka ženskih selekcija?Imam iskustvo igranja na velikim takmičenjima i osjećaj da sam rođena da pobjeđujem. Naše djevojke su jako talentovane, ali im je falilo iskustva i samopouzdanja. Imam formulu kako da vjeruju da svakoga mogu pobijediti. Ali, ako vam je kažem, neću više biti interesantna u svijetu košarke (smijeh). Mi smo sad tim gladan uspjeha. Radit ćemo više od drugih da bi bili bolji od drugih. Još da država stane iza nas... Sve bi bilo lakše.

Vaša igra pamtit će se i po tome da nikad niste inzistirali da samo vi dajete koševe, nego ste rado i asistirali. Ta kvaliteta asistencije vidi se i u vašoj ak-tivnosti za košarku u regiji i spremno-sti da uvijek podijelite znanje s mlađim generacijama i odazovete se pozivima medija. Zašto vam je to važno?Košarka je timski sport. Nemam ništa od toga ako postignem 30 poena, a

moja ekipa izgubi. Želim i da moj tim igra za pobjedu, a ne da istakne poje-dinca. To ste mogli vidjeti na Euroba-sketu, u svakoj utakmici bi se istakla neka druga djevojka, a to je protiv-nicima najveći problem. Ne mogu se fokusirati samo na jednu. Da, promoci-ja košarke mi je jako bitna. Volonterski radim dosta, posjećujem škole i klubo-ve širom regije, nisam fokusirana samo na Bosnu i Hercegovinu. Nedavno sam tako bila u Slavonskom Brodu. Košarka je ljubav koja nema granice.

U nastupu ste uvijek direktni i iskreni, čini se da ni sebi ni drugima ne ostaje-te dužni. Jeste li zbog toga odudarali od ovog društva, je li vas koštalo?Koštalo jeste, ali sam mirno spavala.

Javne ličnosti poput vas, pogotovo kad su u pitanju žene, u medijima se često pita o obitelji i romantičnim vezama. Iza sebe imate dva braka, ali pričajmo radije o važnosti prijatelj-stva u vašem životu, jer je to nešto što i sami ističete. Imate mnogo prijatelja, niste od onih koji tvrde da u životu možeš imati samo jednog ili dva dobra. Kako vas prijateljstva drže u životu?Ja sam bogata žena baš zato što u jako mnogo gradova na svijetu imam prija-telje. Zaista svugdje, od Španije, Italije, Brazila, Amerike... O regionu da ne pri-čam. Za vrijeme korone sam i osvježila neke kontakte, što mi je drago, imala

sam više vremena. Dosta prijatelja sam stekla upravo kroz košarku. Zato i pozivam mlade da se bave košarkom, upoznat će super ljude, putovati i živje-ti zdravo.

Spomenuli ste zdravlje. Prije skoro deset godina prošli ste i tešku borbu s karcinomom dojke. Kako ste pregr-mjeli taj period, imate li riječi ohra-brenja drugima koji se bore s teškim bolestima?Kontrolišite se i nikad ne odustajte. To se svakome može desiti. I košarkašici, i doktorici, i direktorici, i kuharici… Nije sramota. Stavite sebe na prvo mjesto. Ja sam vaša podrška!

Doživjeli ste puno toga u ove 54 godi-ne. Što vam daje nadu?Djevojčice koje s osmjehom dolaze na okupljanja i koje su pune života. ●

Bolest se svakome može desiti. I košar-kašici, i doktorici, i direktorici, i kuha-rici… Nije sramota. Stavite sebe na prvo mjesto

Kula je uvijek nekako ostajala čitava

4

Novosti #1137, Petak, 1. listopada 2021.

U brazilskom Sao Caetanu do Sul amaterski astrofotograf José Luis Pereira 14. rujna 2021., unatoč lošim vremen-

skim uvjetima, usmjerio je teleskop prema Jupiteru kao i mnogih drugih večeri prije. U jednom je trenutku zamijetio bljesak, ali nije obraćao posebnu pažnju na njega pripisujući ga parametrima opreme i ne baš priklad-nim prilikama za posmatranje neba te večeri. Kada je uvrstio svih 25 videoza-pisa u program DeTeCt 3.0., do jutra su kombinirani u integriranu sliku onoga što se dogodilo. Nepoznato nebesko tijelo zaletjelo se u oblake plinovitoga diva u kojima je i eksplodiralo.

Otvorena baza planetarnih uda-ra DeTeCt 3.0. u prosjeku bilježi 15,4 udara godišnje o Jupiter, a za bilježenje mnogih sličnih fenomena u astronomiji zaslužni su upravo amateri i amaterke poput Pereira, koji s tisućama drugih diljem svijeta pomažu znanstvena istraživanja. Jedan od prvih dokumen-tiranih udara o Jupiter je udar kometa Shoemaker-Levy 9 iz 1994. Nazvan po astrogeologu Eugenu Shoema-keru i dvoje amaterskih astronoma, povjesničarki Carolyn Shoemaker i piscu Davidu Levyu, koji su zaslužni za njegovo otkriće, Shoemaker-Levy 9 na-činio je pukotine u atmosferi kojima su trebali mjeseci da zacijele, omogućivši rijetke poglede u njezinu molekularnu strukturu.

Hobistička znanost, u koju se ubra-jaju spomenuti primjeri, doživljava zamah ponovno tek zadnjih nekoliko desetljeća. Znanošću, kao i filozofijom ili umjetnošću, dugo se su mogli baviti oni koji su imali vrijeme za to, obično i novac za nabavu opreme i provedbu eksperimentalnih i terenskih istraživa-nja. Od 19. stoljeća naovamo to se nije znatno promijenilo. Tada se znanost krenula prelijevati iz osobnoga u radno vrijeme i vezati se uz industriju i profesionalizirane institucije, usmje-rene na to kako je učiniti što ekono-mičnijom, koncentriranom na maksi-mizaciju produktivnosti radne snage i profita. Ni javno financirana znanost nije ostala pošteđena tih zahtjeva, modelirana ograničenjima projekata na koje se potrebno osloniti u održa-vanju potrebne infrastrukture i radnih mjesta.

Kako što se i vrijeme za odmor po-kazuje kao luksuz samo u odnosu na činjenicu da se radno vrijeme sve više i više produžuje, tako se i vrijeme za učenje i istraživanje pokazuje razbi-brigom samo onda kada Excel tablice i industrijske trake potkradu vrijeme i energiju za usredotočivanje na sve ono što životu daje vrijednost i smi-sao, ugušujući snagu za bilo koji oblik promjene.

Kako bi se znanost zadržala na svojoj temeljnoj odgovornosti – potrebama i interesu društva, znanstvenici sve svjesnije traže i pronalaze savezni-ke u kolektivima kojih se znanstveni uvidi najizravnije tiču. Kolaborativna znanost znači uključivanje u rad svih onih koji žele učiti i koji žele doprinijeti rasvjetljavanju i razrješavanju zajed-ničkih pitanja. Udruživanje entuzijasta i entuzijastkinja s obučenim znanstve-nicima omogućava bolje razumijevanje procesa kojima se dolazi do znanstve-nih spoznaja. Ali istovremeno, služi i kao mehanizam kontrole da se znanost ne otrgne od svog primarnoga zadat-ka; brige za konstantno poboljšanje i

Amaterski astronomi zaslužni su za otkrića asteroida i kometa, biolozi amateri prate populacije ptica i kukaca, otkrivajući i nove vrste. Hobistička znanost posljednjih nekoliko desetljeća doživljava zamah. ‘Dinosauri nisu imali znanost i nisu se mogli spasiti izumiranja. Mi je imamo’, ističe Saša Ceci s Instituta Ruđer Bošković

Znanost odozdoPromatranje neba – Zvjezdano selo

Mosor (Foto: Miroslav Lelas/Pixsell)

Demokratizacija znanosti ujedno je i način da se svijet učini manje mističnim i manje nedokučivim

piše Nina Čolović


se grade na svemu što smo naučili do sada, bilo o virusima bilo o kometima. Teorije podliježu eksperimentima i provjerama na relevantnim uzorcima podataka i znanstvenici su konstan-tno u potrazi za najboljim mogućim pojašnjenjima fenomena i procesa koje istražuju. To znači da se teorije mogu zadržati, ali i da se isto tako mogu opovrgnuti i zamijeniti adekvatnijima kako se dolazi do novih uvida ili novih pristupa istraživanim fenomenima i procesima.

Nažalost, među onima koji se opiru cijepljenju ili maskama, u kojima istraživanja prona-laze prevenciju obolijevanja ili

barem razvijanja intenzivnijih simpto-ma, nađu se i liječnici posuđujući svoj autoritet takvim protestima, zbunjuju-ći i potičući dodatan nemir.

— Postoje znanstvenici koji su znali da nešto ne štima s cigaretama, ali su svejedno promovirali ideju da ne postoji uzročno-posljedična veza

između pušenja i raka pluća. Naravno da postoji. To je lijepa ideja – da ipak možemo pušiti i da neće biti opasnosti, ali ovdje se radilo o namjernoj ma-nipulaciji. Bilo je još takvih slučajeva kroz povijest i to je ono što javnost najviše plaši. Uvijek je bilo i uvijek će biti znanstvenika koji će iskoristiti svoj ugled i ime da bi se priklonili nekom vladaru, bilo iz političkog ili profitnog svijeta, ali uvijek će biti ljudi koji će se založiti za istinu. Niti jedna kompanija ne može kupiti sve znanstvenike. Dije-lom jer nemaju takvih para, a dijelom jer se mnoge od njih ni ne može kupiti

– govori Saša Ceci.I među profesionalnim znanstvenici-

ma i entuzijastima moguće je pronaći osobe koje su tu iz dobrih i pogrešnih razloga.

— Prepoznati tko je takav, muljator, a tko je pošten, iskren i odan zajednici

možemo smatrati stvarnošću. Ono što zovemo znanošću obje su ove stvari. Znanstvenici su, zbog svog višegodiš-njeg iskustva tijekom kojeg su napra-vili gotovo sve moguće greške, dobili dobar osjećaj kad moraju koristiti punu teoriju, a kad se mogu zadovoljiti i ne-kim pojednostavljenim modelom, kad im treba Einstein, a kad im je i Newton sasvim ok – dodaje Ceci.

I aktualna pandemija je kontekst u kojem se nastojati steći potrebno isku-stvo promatranjem ponašanja virusa i ljudi izloženih virusu (s maskama i bez njih, s većom ili manjom razinom procijepljenosti) da bismo znali koje su mogućnosti i načini što efikasnijeg odgovora na nju.

Znanstvena istraživanja provode se tako da je svaki potez u njima moguće retrogradno rekonstruirati, odnosno da je moguće pratiti korak po korak na koji su način znanstvene spoznaje izve-dene iz hipoteza i istraživačkih pitanja. Ta polazišta u istraživanjima koja se testiraju nisu izvučena niotkud, nego

transformaciju uvjeta života, za ljude, životinje i cijelu planetu.

U otvaranje znanstvenoga rada svima zainteresiranim za učenje o fe-nomenima u koje i institucionalno or-ganizirana znanost pokušava prodrijeti, odavno je krenula nasa. Kolaborativan rad odvija se u povezivanju milijuna fotografija snimljenih u svemiru s kon-kretnim lokacijama na Zemlji, pronala-ženju kratera na Mjesecu i promišljanju načina na koje bi astronauti mogli koristiti wc u svemiru. Sveučilište u Washingtonu pokrenulo je online igru za razumijevanje procesa savijanja pro-teina Foldit, a zagrebačka udruga biom interaktivnu kartu za praćenje kolonija ptica gačaca kojoj svi koji ih negdje zamijete mogu doprinijeti.

— Demokratizacija znanosti pruža prekrasnu mogućnost za obožavatelje prirode, od živog svijeta na Zemlji do čudesnih nebeskih objekata. Biolozi amateri mogu pratiti populacije ptica ili kukaca, pa i otkrivati nove vrste, a već danas je nezamjenjiv doprinos astronoma amatera u otkrivanju i praćenju asteroida i kometa, naročito onih koji prolaze blizu Zemlje. I ja sam sudjelovao u programu seti tako što je moje računalo, u razdoblju kad nije ni-šta radilo (kad mu je bio uključen screen saver), analiziralo podatke s obližnjih zvjezdanih sustava i pokušavalo prona-ći znakove ekstraterestrijalne inteli-gencije. Tražilo je E. T.-a. Oni su s time krenuli jer su ostali bez financiranja, ali i zato što je mnogo nas bilo spremno sudjelovati u takvom istraživanju – go-vori za Nadu Saša Ceci, znanstvenik s Instituta Ruđer Bošković koji godinama neumorno radi na grananju znanosti van akademskih prostora.

Kolaborativno proizvedena znanost može povećati povje-renje u znanstvena istraživanja, ali u jeku pandemije otvaranje

znanosti osobama bez odgovarajućega formalnog obrazovanja može kreira-ti i strah od mogućih manipulacija i pogrešnih interpretacija. Kako bismo znali da nije riječ o tome, potrebno je razgraničiti znanstvenu sumnju i znanstveno dokazivanje, kao uvjet za otvorenu znanost, od nerazumijevanja i puke nelagode s nekom znanstvenom teorijom ili spoznajom.

Ceci ukazuje na to koliko taj put nije lagan i da ponekad ne pomažu ni velike teorije poput Einsteinove opće teorije relativnosti da bismo neki fenomen bolje razumjeli.

— Do pojave gps-a, na koji ona ima bitan utjecaj, Einsteinova teorija gravitacije bila nam je toliko nepo-trebna da se u školama i dalje učila (i još uvijek se uči) ona Newtonova. Iako je fundamentalno pogrešna, njezini proračuni daju nam skoro savršena predviđanja i razumijevanje gibanja, kako nebeskih tijela, tako i jabuka koje padaju sa stabla na Zemlji. To je mož-da najvažnija stvar o znanosti koju sam naučio negdje na potezu od prve godine fakulteta do nekakve znan-stvene karijere. Moguće je biti funda-mentalno u krivu i svejedno sasvim dobro opisivati stvarnost – kaže on, dodajući da istovremeno postoje neke fundamentalne teorije koje nikako nismo uspjeli opovrgnuti.

— One fenomenalno opisuju stvarnost, toliko dobro da ih mi ni uz najbolju volju ne možemo razlikovati od stvar-nosti. Zato ih za sve praktične potrebe

i društvu, zapravo nije previše teš-ko. Ako im retorika zvuči kao prljava predizborna kampanja, jasno je da to nisu ni čestiti znanstvenici ni čestiti lju-di – pojašnjava znanstvenik s Instituta Ruđer Bošković.

No pandemija ne pokazuje samo moguće zamke, manipulacije i izvrta-nja u razgovoru o znanosti, nego služi i kao podsjetnik na to kako bi znanost mogla i trebala funkcionirati. Kolabo-rativna znanost, povezujući i osobe u biomedicinskim znanostima i one izvan njih, dobila je poticaj tokom 2020. i inicijativom Crowdfight covid−19. Znanstveni su se članci otključava-li, tehnologije, materijali i spoznaje razmjenjivali među laboratorijima, a prevoditelji i analitičari u društvenim oblastima nastojali podržati te napore. Pomaci prema demokratizaciji znano-sti, stapanje znanja i strasti za učenje o tome kako svijet funkcionira, a onda i mi u njemu, možda je način kako da se taj svijet čini manje mističnim i manje nedokučivim.

— Uključivanje velikog broja ljudi u pro-ces znanstvene spoznaje svijeta oko nas, znanstvene spoznaje stvarnosti, moglo bi biti blagotvorno za percepciju znanosti i znanstvenika u široj javnosti. Nama koji smo u tom sustavu dobro je poznato da tu ima još dosta prostora za napredovanje i popravljanje, ali isto tako nam je kristalno jasno da su pri-govori raznih antiznanstvenih pokreta, poput antivaksera, potpune besmislice

– ističe Ceci.Od široko dostupne, participativne

i kolektivnoj dobrobiti orijentirane znanosti neraskidiva je i odgovor-nost, kako za načine na koji se dolazi do znanstvenih spoznaja, tako i za načine na koje se te spoznaje prenose i koriste.

— Bez razumijevanja uloge i važnosti znanosti u našoj široj zajednici, kao što nam pokazuje ova pandemija, ali i klimatske promjene koje su već tu, samo malo izvan fokusa zbog korone, nema nam budućnosti. Ni kao civili-zaciji, a možda ni kao vrsti. Dinosa-uri nisu imali znanost i nisu se mogli spasiti izumiranja. Mi je imamo. Ako ne uspijemo, o našoj tragediji bi E. T.-jevi mogli snimati filmove katastrofe. Zbog ironije situacije, vjerojatno bi takav film dobio njihova Oscara ba-rem za scenarij. I specijalne efekte. Ili ne bi. Jer iako je izvanzemaljska, ipak je inteligencija. Taj scenarij bio bi im jako neuvjerljiv. Šteta što nije i nama – napominje Ceci. ●

Saša Ceci (Foto: Goran

Stanzl/Pixsell)

Bez razumijevanja uloge i važnosti znanosti u našoj široj zajednici, kao što nam pokazuje ova pan demija, ali i klimatske promjene koje su već tu, nema nam budućnosti, kaže Saša Ceci

Sveučilište u Washingtonu pokrenulo je online igru za razumijevanje procesa savijanja proteina Foldit, a zagrebačka udruga biom interaktivnu kartu za praćenje kolonija ptica gačaca kojoj svi mogu doprinijeti

6

Novosti #1137, Petak, 1. listopada 2021.

за знатижељне, и за носталгичне, углавном старије Шибенчане, који ондје препричавају понеку анегдоту с Арсеном, а њих није мањкало. Јавни записи о Арсену, ризница су афо-ризама, цитата, стихова, луцидних мисли и досјетки, у којима се често с иронијом, и оштро, односио према дневној политици и друштву.

‘Сваки шовинизам, сваки хипер-трофирани национализам, није љубав до свога, него је мржња до туђег’, казао је. Препричавају се и његови љетни боравци у родном граду, гдје је са супругом Габи Новак у дворишту куће у Теслиној улици у Варошу, кварту који је парадигма за тамошње умјетнике, јер из исте ули-це потјечу још и Вице Вуков и Мишо Ковач, дочекивао шибенску народну глазбу, у којој је као дјечак свирао и која би му ‘уз цику и вику’ долазила сваке године честитати рођендан.

Млади се тек упознају с Арсеновим дјелом па се однекуд чује: ‘Идемо до Арсена’. Тај колоквијали-

зам нагиње доскора популарности, у циљу одржавања везе између пјесника и града. Из Арсенове куће умјетности истичу да је свима запосленима велика част да једно такво име потјече из средине у којој су и они одрасли.

Као туристички град, Шибеник има обавезу ширити Арсенова подручја борбе. Не треба посебно напомиња-ти да је одавно шибенски кантаутор надишао границе овдашње културе, снимајући једнако и препјеве великих шансонијера и наступајући с неки-ма од њих. Он одавно стоји уз бок славним кантауторима и пјевачима попут Жака Брела или Шарла Азнаву-ра, Сергија Ендрига и Ђина Паолија (иначе свог вјенчаног кума); вјечних руских пјесника Владимира Висоц-ког и Булата Окуџаве, који је ономад кренуо влаком из Москве за Шибеник у посјет свом пријатељу. Опјевана анегдота о згоди руског пјесника на станици у Перковићу, одакле, како у једној другој пјесми (’Дјевојка из мога краја’) каже Арсен, ‘крећу наши снови према свијету’, такођер је митска:

‘Зове ме жељезничар с Перковића: Ту је један човик, који не говори стране језике (као да он говори), каже само Арсен. Није пресјео. Бу-

почиње шанк, нетом након улаза у дворану, почиње и простор арсенов-штине, прворазредног грађанина другог реда и пјесника опће прак-се, како се све називао, тежака из шибенске Вароши. То је изврсно, и Арсену би се такво што јако сви-дјело, коментирао је глумац Раде Шербеџија, његов судруг у пјесми и животу опћенито.

Ипак, не ради се овдје о музеју или спомен-соби посвећеној Арсену Дедићу, већ о дворани која тек носи његово име. Но то ‘тек’ је тек велика ствар, јер донедавно у Шибенику, од Арсенове смрти у коловозу 2015. године, није ништа носило пјесни-ково име, макар је он одавно прије тога задужио свој родни град, као мало тко други или можда као ријет-ки неки други. Арсен се у својим књигама, пјесмама, оркестрацијама, наслањао на Шибеник или Шибеник на њега, мајчински и очински, како је коме драго, промицао догађаје, исписивао их каткад с иронијом, цинизмом или сјетом, приближавао другима људе и мјеста из многима непознате шибенске околице.

‘Ја и Шибеник се волимо јавно. Ши-беник је мој темељ, а Загреб надо-градња’, говорио је, што се огледа и у новоотвореној Кући умјетности. Прије свега у њезином предворју у којем је кутак с клавиром и понешто особним меморабилијама: омотима плоча које је снимио, портретима и Арсено-вим аутопортретима, или како су то замислили у Тврђави културе: пред-ворје као варијанта Арсенове собе из загребачке Хауликове улице, гдје је пјесник становао и стварао. Пред-ворје куће тако већ постаје склониште

Један француски филм с Бри-жит Бардо и Аленом Делоном, пусте зимске улице и загрљени пар; она и он, у капутима у

полумраку дворане, Кино 20. април: отада је прошло већ пола стољећа. Филмска глазба за кино и телевизију као судбина, и чињеница. Насловни мотиви: ‘У регистратури’, ‘Просјаци и синови’, ‘Беле Епоке или Посљедњи валцер у Сарајеву’, ‘Глем-бајеви’...

Дискретни је то, тек (пре)мали, успутно срочени дио опуса Арсена Дедића, родом Шибенчанина, живо-том Загрепчанина, свјетског кантау-тора, пјевача и глазбеника. И баш то, споменуто највеће шибенско кино, с четири стотине сједећих мјеста, от-ворено још 1959. године, изграђено за потребе радника тада новоосноване Творнице лаких метала ‘Борис Ки-дрич’ (тлм) и смјештено у приземљу четверокатнице у продужетку риве, показало се неодвојивим дијелом пјесникова живота. Како је то оно-мад уопће могао претпоставити онај загрљени пар у полумраку дворане? Након што му је 1992. по жељи грађа-на име промијењено у Кино Одеон, оно је крајем прошлог стољећа била затворено, али почетком липња ове године из тих хисторијских рушевина изникнула је нова мултимедијална дворана с модуларним подом који покреће позорницу и прилагођава сцену, а којом управља Тврђава кул-туре Шибеник, надјенувши јој звучно име – Кућа умјетности Арсен.

Није то више ‘туробан простор надохват мору’, како је дотично кино остихотворио велики кантаутор, шансонијер и шанксонијер. И ту гдје

лат није знао да су у нас вјековно пресједа’, пише у пјесми ‘Окуџава на Перковићу’.

Захваљујући дакле Арсену Дедићу, Шибеник има опет своје (једино) градско кино. Додуше, неће се ондје приказивати блокбастери, нити томе слично, ријеч је о програму ‘Арт кино Арсен’ с припадајућим матинејама и филмовима, онаквима какве би и сâм волио гледати наш кантаутор, али и онима за које је складао глазбу. Бертолучијев ‘Прије револуције’ или ‘Тајна старог тавана’ Вјекослава Та-деја, приказани нетом након отво-рења простора, већ су се уклопили у поетски контекст арсеновске куће умјетности. То је, како то замишљају из Тврђаве културе, нови пут којим Шибеник крочи, (од)макнут од масовног туризма, оријентиран све више на културну баштину којом су га задужили његови бројни грађани, међу којима и Арсен Дедић.

Већ су најављени филмови за које можемо казати да су прави мали драгуљи еуропске кинематографије. У Кући умјетности Арсен одржавају се дјечје и драмско-поетске радио-нице, наступи младих умјетника из шибенске Глазбене школе Ивана Лу-качића, надаље плесни перформан-си, али и луткарски мјузикли. Арсен је умјетнички задужио и најмлађе, посебно складајући глазбу за дјечје филмове и међународни Фестивал дјетета у Шибенику.

А књига дојмова? Засад је још у повојима – рано је за дојмове, мада неће изостати. Захуктат ће већ с јесе-ни и зиме, засигурно. У Кући умјетно-сти Арсен надају се да ће ускоро моћи понудити посјетитељима сувенире и производе попут мајица, торби или техничких геџта, оловчица или роковника, који ће носити Арсеново име, можда неки његов стих и слично, као малу успомену на посјету.

А стихова је Арсенових непре-сушно врело. Као и чињеница да је након његове смрти појачан интерес за његов рад и живот. Двије књиге које су се отада појавиле – ‘Арсе-низми’ Шибенчанина Дарка Гулина и биографија ‘Арсен – човјек као он’ Златка Гала, говоре у прилог потребе окупљања кантауторова живота на једном мјесту, па рођење Куће умјетности Арсен дође у овом тренутку као нека врста заокружено-сти у приснијем успостављању везе између умјетника и града. ●

На мјесту некадашњег највећег шибенског кина никнула је мултимедијална дворана, названа Кућа умјетности Арсен. То је нови пут којим Шибеник крочи, оријентиран на баштину којом су га задужили његови грађани попут Арсена Дедића

Идемо до Арсена

Кућа умјетности Арсен (Фото:

Душко Јарамаз/pixsell)

Кућа умјетности у Шибенику названа је по имену великог пјесника и кантаутора

пише Драган Грозданић


Teret sustavne šutnje

TEŠKE BOJE

Dok ‘institucije rade svoj posao’ ne uspijevajući vidjeti dokaze u dokazima, umjetnost je pritekla u pomoć. Već sama najava

Matanićeve serije ‘Šutnja’ izazvala je strah u zločincima, globalno rangiranima kao najgore što naša vrsta može proizvesti

Piše Mira Bićanić

Kad progovarate o takvoj monstruoznosti, nemate više straha. Ako ćemo na ovaj način malo pomoći uništenim životima svih tih cura, možemo biti mirni. I svi oni koji su činili zlo, vjerujte mi, bježe od nas jer znaju da smo u pravu, rekao je Dalibor Matanić, prihvativši se proljetos mučnog i za-

htjevnog posla režiranja serije ‘Šutnja’, koja je nekidan imala premijeru u Dubrov-niku, a uskoro bi se trebala početi prikazivati na htv-u.

Serija je simboličnog i angažiranog naslova jer najsažetije opisuje što je usli-jedilo pošto je te 2009. godine jedan od naših najuglednijih novinara, Osječanin Drago Hedl, istražio i zaključio priču o podvođenju djevojčica u osječkom Domu za odgoj djece i mladeži. Uslijed objave njegovih članaka u nastavcima o prisilnoj prostituciji 14-godišnjakinja, reakcije javnosti bile su silovite i pravedničke, no jezoviti slučaj iz Osijeka ubrzo je zaboravljen, a hrvatsko društvo utonulo je u čuvenu hrvatsku šutnju. Djecu su makroi podvodili raznim osječkim moćnicima: političarima, poslovnjacima, sucima, profesorima itd.

Da je riječ o javnoj tajni, sramotnoj koliko ovo društvo već može podnijeti, posvjedočio je i Zdravko Mamić u jednom od svojih obraćanja javnosti u kon-tekstu vlastitoga obračuna s hrvatskim pravosuđem: ‘Institucije su prodavale našu djecu za kutiju cigareta. Klijenti su bili suci, poduzetnici i političari. Čeka vas vječni pakao, a zbog ovog ćete gorjeti dovijeka, prokleti bili. Osuđenih klijenata pedofi la iz Osijeka je nula. Ja ću biti osvetnik djece koju ste silovali i uništili...’

Gotovo fi lmski najavljenom vendetom Mamić je zapravo potvrdio da je mučna priča o djeci povjerenoj na skrb državi zataškana u sustavu, a za što su se opet pobrinuli policija, zdravstvo, socijala i sud. Iako je Hedl imao jednog hrabrog oca informanta i uspio pridobiti povjerenje djevojčica, a jedan se pošteni policijski inspektor posvećeno prihvatio svoga posla, sve je završilo neslavno po žrtve i one koji su im najprije ljudski, a potom i profesionalno željeli pomoći. Istraga slučaja trajala je tek toliko – dva dana – da bi se konstatiralo da je sve izmišljotina. Po-šteni inspektor ekspresno je smijenjen sa slučaja.

Novinarov pomagač i suradnik, otac jednoga dječaka iz Doma, na prevaru je doveden u policijske prostorije gdje je vještačen pet minuta od strane nekog psihijatra i potom prisilno hospitaliziran kao poremećena osoba opasna po druš-tvo te je žurno otpravljen u Zagreb u Svetošimunsku. Nakon nekoliko mjeseci je otpušten jer petominutno postavljenu mitsku dijagnozu nijedan drugi psihijatar u narednim vještačenjima nije potvrdio. Nekoliko godina nakon proživljenog užasa i traume s kojom mora živjeti tužio je Sustav dobivši odštetu kao nedužan čovjek, oslobođen svake sumnje i krivnje.

Novinar Drago Hedl na sudu je izgubio parnicu, što ga je ozbiljno potreslo. U njemu se stvorio osjećaj da je nenamjerno iznevjerio djevojčice koje su prije toga zlonamjerno i sinkronizirano iznevjerili oni koji su ih trebali štititi – da ponovimo: policija, zdravstvo, socijala i sud. Djevojčicama je, dakako, bilo naj-teže. Stigmatizirane i izložene strahu od moguće odmazde svodnika i njihovih prijatelja kojima su podvođene morale su nastaviti sa svojim životom u gradu

koji im je okrenuo leđa, ali ih i pretvorio u omiljenu gradsku trač-partiju. Sramiti su se imale one, a ne Oni.

Osjećaj nemoći, duga i onoga što imaju samo moralni ljudi – savjesti, nagnao je Hedla da od Sustava proglašen ‘izmišljeni slučaj’ pretoči u literarne temelje svoje krim-trilogije, nadogradivši svoju novinarsku priču fi kcijom u mjeri koju zahtije-vaju spisateljski zanat i postulati žanra. Koliko je u tome bio realističan i autenti-čan, potvrđuje u jednom intervjuu: ‘Meni je bilo jako drago kada je počelo snima-nje serije da se jedna od tih osoba u Osijeku jako uznemirila. Putem posrednika je pitala hoće li se iz serije moći otkriti o kome je riječ. Bio mi je to indikator da ti ljudi ne spavaju mirno i da ih je to snimanje serije vratilo u ono što su radili. Drago mi je što će sa zebnjom čekati prikazivanje serije, jer će se oni sigurno prepoznati. Oni znaju što su radili i jako dobro znaju sve detalje te priče.’

Ako ste za sada ubrali sve, shvatili ste suštinu paradoksa: stvarnost je izmišljotina od koje strepe stvarni a ne izmišljeni ljudi. A tko su boja-žljiva gospoda? Uzorni katolički muževi, ugledni obiteljaši domoljubne provenijencije, koji u toku nedjeljne jutarnje mise na kojoj pobožno

sjede sa svojim kćerima razmišljaju kako će uvečer iživljavati svoje seksualne perverzije na ničijim kćerima, ‘plativši’ to kutijom cigareta ili s pedeset kuna. Djeca pretvorena u seksualno roblje koje opslužuje lica s političkih plakata Su-stav je učinio nevidljivima pljunuvši prezrivo na njihovu patnju. Sustav, naravno, ima svoje ime i prezime, kao i zločinci koje je zaštitio. Patnja i nesreća koju su se hrabre djevojčice odvažile posvjedočiti s namjerom da same sebi pokušaju pomoći Sustav je odbacio pod obrazloženjem: nema dovoljno dokaza. Čitaj: ne vjerujemo žrtvama.

Dok institucije rade svoj posao ne uspijevajući vidjeti dokaze u dokazima, umjet-nost je pritekla u pomoć. Već sama najava serije ‘Šutnja’ izazvala je strah u zločin-cima, globalno rangiranima kao najgore što naša humana vrsta može proizvesti. Zlostavljači djece nemaju čak ni svoj krug u Paklu jer oni su graditelji Pakla. Kod nas u Hrvatskoj institucije rade taj posao.

U svakom slučaju, kada serija ‘Šutnja’ zaživi na tv ekranima, možda i vi identi-fi cirate nekoga od tih vrlih muževa, čemu se nadaju i redatelj i pisac, jedini koji su pronašli način da ovu priču strave i užasa otrgnu zaboravu koji je već progutao mnoge zločine nad djecom. U dobroj nadi priželjkuju i da bi serija mogla pokrenu-ti istragu.

‘Sve je moguće’, preuzet ću Hedlovu rečenicu kao moto ovih redaka, nadoveza-nih na prethodnu kolumnu o mržnji hrvatskih institucija prema najranjivijima u hrvatskom društvu – djeci. ●


Priprema:Najprije razmrvite kvasac i dodajte toplo mlijeko i malo brašna. Ostavite da se kvasac aktivira. Višnje iz kompo-ta ocijedite ili ako imate zaleđene (ili svježe) pošećerite po ukusu i dodajte malo cimeta.

Omekšali maslac dobro izradite te dodajte šećer, žumanjke i jedno cijelo jaje. Smjesa se mora dobro izraditi. Do-dajte limunovu koricu i rum te dignuti kvasac. Postepeno dodajte brašno i na kraju malo soli. Po potrebi stavite još mlakog mlijeka.

U bilježnici piše da smjesa treba izgledati kao za kuglof i da ju treba dobro ‘isklofati’. Ukoliko imate kuhinj-ski robot, odlično! Smjesu sam miješala s nastavkom za tijesto nekih 10-ak min dok tijesto nije postalo elastično i sjaj-no te se odvajalo od posude. Pokrijte zdjelu s krpom te ostavite na toplom da se udvostruči.

Nakon nekih sat vremena tijesto stavite na pobrašnjenu površinu te premijesite. Po potrebi dodajte još brašna da vam se ne lijepi.

Razvaljano tijesto režite na četve-rokute i na svaki stavite višnje. Višnje neka budu ocijeđene da vam se ne razlije višak soka. Svaki četverokut zamotajte u kuglu (buhtlu). Dobro zalijepite krajeve i kod slaganja, to je donja strana. Buhtle slažite u nama-šćenu tepsiju ili na papir za pečenje (ja sam pekla u okrugloj gusanoj tavi). Pokrijte krpom i neka se dižu još pola sata ili sat.

Rastopite kockicu maslaca i ostavite da se malo ohladi, ali da još bude tekući. Premažite buhtle maslacem i stavite peći na 180 stupnjeva nekih 30-ak mi-nuta, ovisno o pećnici. Kada porumene, gotove su. Pospite ih šećerom u prahu kada se malo ohlade. Mi smo ih jeli dok su još bile vruće jer nismo mogli doče-kati da se ohlade.

Dobar tek! ●

Prošle je godine obožavatelje anime klasika iz 1980-ih oduševila objava nove igre ‘Kapetan Tsubasa: Uspon novih šampiona’, dostupne na pc, PlayStation i Switch platformama. ‘Kapetan Tsubasa’ jedan je od najpro-davanijih manga serijala svih vremena, a od ostalih manga i anime klasika

odskače zbog činjenice da mu je glavna tema nogomet, sport koji u Japanu nije najpopularniji. Autor serijala Yoichi Takahashi bio je opčinjen Svjetskim nogo-metnim prvenstvom 1978. godine, nakon kojeg je napisao mangu. Obožavao je Rivalda pa je među ostalima stvorio i lik Rivaula, inspiriran brazilskom nogomet-nom legendom.

‘Kapetan Tsubasa’ je tijekom četiri desetljeća sinkroniziran na mnoge svjetske jezike i imao je više adaptacija, uključujući animiranu seriju koja se kod nas pri-kazivala pod nazivom ‘Gol’, te brojne igre od kojih je zadnja izašla 2006. Posebno je bio popularan u arapskim zemljama, gdje je stekao kultni status pod nazivom ‘Kapetan Majid’. Serija o 11-godišnjem dječaku koji sanja da postane uspješan nogometaš doslovno je hipnotizirala arapski svijet 1990-ih. Kada se 1990. počela emitirati diljem Bliskog istoka, Tsubasa je preimenovan u Majid, po popularnom saudijskom igraču Abdullahu Majedu. Majeda su zvali arapskim draguljem, bio je najbolji strijelac u povijesti Saudijske Arabije i tri je puta osvojio titulu azij-skog nogometaša, 1984., 1985. i 1986. godine. I danas se kao kompliment dobrim nogometaši(ca)ma zna reći da igraju kao Kapetan Majid. Ono što mnogi ne znaju jest da je Majida na arapskom utjelovila žena. Glas mu je dala sirijska glumica Amal Hawijeh, koja i danas kaže da je pravi obožavatelji serijala na ulici oslovlja-vaju kao kapetanicu Majid, a ne Amal.

Hawijeh je danas u 50-im godinama života i tijekom godina je sudjelovala u mnogim nagrađivanim produkcijama, kako filmskim, tako i kazališnim. No i dalje je najpoznatija zbog svog rada na animiranim serijama. Japanske animirane serije sinkronizirane na arapski nekada su vladale tv ekranima na Bliskom istoku, a kuvajtski, irački i sirijski glumci i glumice sinkronizirali su više od 50 japanskih serija na arapski.

Iako je u trenutku snimanja ‘Kapetana Majida’ bila na pragu 30-ih, Hawijeh je postala glas 11-godišnjeg dječaka koji je inspirirao generacije gledatelja. U jednom intervju objasnila je kako je sinkroniziranje tih godina bilo ozbiljno i kvalitetno ra-đeno. Bilo je neetično zapošljavati djecu jer je posao trajao dugo i bio naporan, a

ljudi su godinama vježbali da postanu dobri glasovni glumci i glumice. Nakon što je završila karijeru u sinkronizaciji (koja se sve lošije plaća i neozbiljnije shvaća), Hawijeh je nastavila podučavati mlađe generacije i pisati knjige za djecu, ispunje-ne pričama o otporu i humoru. U rodnu Siriju nije se vraćala od početka rata 2011. godine, i sada živi na potezu između Ujedinjenih Arapskih Emirata i Grčke. Želja joj je da svojim radom vrati bar malo nade u zaraćene zemlje, pogotovo djeci koja žive u limbu lišenom snova i smijeha.

Neka od te djece posljednjih su godina imala prilike upoznati radost ‘Kapetana Majida’, i postati podjednako opčinjena njime kao i djeca 1990-ih. Naime, 2017. je popularnost serijala na Bliskom istoku još bila velika, pa je potaknula izdavače na povijesni korak – prvi prijevod stripa mange s japanskog na arapski jezik. Strip ‘Kapetan Majid’ zatim je distribuiran po čitavom Bliskom istoku, uz besplatne primjerke darovane sirijskoj djeci izbjeglicama. ●

U staroj bilježnici s početka 20. stoljeća postoji nekoliko rukom pisanih recepata za buhtle ili saće. To je slasti-

ca koju vežemo za starinsku kuhinju naših baka i mama, a radi se o dizanom tijestu punjenim pekmezom ili, u mo-dernije vrijeme, čokoladnim namazom. Isprobala sam dva recepta iz te stare bilježnice i ovaj ću vam put u Gorskom kotlu otkriti jedan uz koji stoji napo-mena da je ‘od Jelke’.

Umjesto uobičajenog punjenja pe-kmezom ili čokoladom, odlučila sam u njih staviti višnje. Naravno, možete ih puniti omiljenim pekmezom, čokolad-nim namazom ili nekim drugim voćem. Buhtle po ovom receptu su savršene, tope se u ustima, mirisne su i nema-ju kruhasti šmek. Meko i prozračno tijesto te kiselo-slatka unutrašnjost su dobitna kombinacija.

Sastojci za buhtle/saće s višnjama:140 g maslaca5 žumanjaka1 cijelo jajekorica limunažlica ruma20 g svježeg kvasca7 dl glatkog brašna (nije greška, tako se navodi u receptu, koristila sam čašu za mjerenje količine brašna)malo šećera(stavila sam 3 pune žlice i 1 vanilin šećer pa ukoliko volite slađe, dodajte još)malo soli2 dl mlijeka

Za punjenje:pekmez ili čokoladni namaz (ja sam odlučila staviti višnje, a moglo bi i neko drugo voće)višnje (moje su bile zaleđene, očišćene )2 žlice šećeramalo cimeta

Kapetanica Majid

Buhtle s višnjama

Društveni magazin

IZDAVAČSrpski demokratski forumZA IZDAVAČAJelena NestorovićGLAVNI UREDNIK NOVOSTINikola Bajto

UREDNICA NADETamara OpačićREDAKCIJAMira Bićanić, Nina Čolović, Anja Kožul, Ivana Perić, Anja Vladisavljević i Valentina Vukadinović

GRAFIČKI UREDNIKIvica DružakDIZAJNParabureau / Igor Stanišljević i Tena Križanec

Nada je financirana sredstvima Savjeta za nacionalne manjine Vlade Republike Hrvatske REDAKCIJADraškovićeva 2510 000 [email protected]

IMPRESSUM

#004

Godina 1 / Zagreb | Petak, 01/10/2021

GORSKI KOTAO piše Valentina Vukadinović

Piše Ivana Perić

Animirani dječak Majid

kojem je glas podarila

žena

DVOKORAK NAPRIJED

У Жегару, селу које админи-стративно припада Обровцу, већ шест година дјелује уд-руга која својом активношћу помаже малобројним станов-

ницима да лакше и боље живе. Иако се село прије могло подичити и с до двије тисуће житеља, данас их је ондје свега двјестотињак – тристотињак; точан је број тешко навести, јер многи у Жегару бораве само љети, а остатак године живе другдје.

— Било је то најразвијеније село обровач-кога краја захваљујући понајприје плод-ном Жегарском пољу у близини ријеке Зрмање – тумачи Милош Ушљебрка, један од оснивача удруге Жегар у срцу. Емоцију за свој завичај и даље гаје, каже нам наш суговорник док објашњава поријекло назива удружења у којем је од оснутка подједнако активан. Нажа-лост, унаточ томе што су у рату разру-шене куће великим дијелом обновљене, иста судбина није задесила девастиране господарске објекте, па село још увијек оставља рушеван дојам. Ушљебрка нам каже да иако у Жегару ради школа, прва четири разреда похађа свега шестеро ђака; утјешно је да се ове уписало ‘чак’ троје првашића. У више разреде основ-не мора се путовати до Обровца, гдје већина похађа и наставу српског језика и културе по Ц моделу.

— Наше је удружење провело акцију опремања школске књижнице лектир-ним насловима, а у сурадњи с удругом Срби за Србе уредили смо за овдашњу дјецу играоницу, јер дјечјег вртића нема. Нема ни амбуланте, као ни трго-вине: двије које су некад радиле, сада су затворене, па се мјештани морају задо-вољити с онима покретнима или одла-зити до Обровца ако им затреба штогод мимо најнужнијег. Ондје рјешавају све своје здравствене и медицинске потре-бе и проблеме, а за још комплексније ствари путују до четрдесетак киломе-тара удаљеног Бенковца или 70-ак км далеког Задра – каже Ушљебрка.

Свих ових година чланови Жегара у срцу организирано обилазе најстарије и најугроженије становнике, поготову у вријеме божићних празника. Про-воде и акцију названу ‘Рода у Жегару’, намијењену новорођенчади и њиховим родитељима, којима новчано помажу.

— Недавно смо били код породице Кљајић, која је проширена кћери Кали-ном – каже наш вриједни суговорник, па напомиње како су ове године организи-рали и ногометни турнир. Ипак, прио-ритет им је градња друштвеног дома у којем би се окупљали те организирали и спроводили заједничке активности.

— Идеја о градњи друштвеног дома појавила се прије неколико година,

понајприје стога што овдје нема-мо простор у којем бисмо се могли дружити. Као младићи смо за љетних празника тумарали селом без садржаја, па смо тако уочили 1995. девастирану зграду некадашње амбуланте, поди-гнуту давних 1930-их добровољним радом и прилозима тадашњих сељана. То нам је дало додатне мотиве да је покушамо обновити и пренамијенити у друштвени дом. Рушевина је била у власништву Града Обровца, али смо је успјели откупити и сада смо већ у фази градње – каже Ушљебрка, који је као архитект направио пројект жегарскога друштвеног дома.

Буђење ЖегараУ шест година удруга Жегар у срцу покренула је низ активности за људе овог села обровачкога краја. Двјесто до тристо мјештана већ се окупља око новог друштвеног дома, уређеног заједничким снагама

Друштвени дом Жегар у изградњи

Милош Ушљебрка, један од оснивача удруге Жегар у срцу

Удруга Жегар у срцу организира акције у корист малобројног становништва

— Радови су започели добровољном радном акцијом рашчишћавања и недавног уклањања шуте. Финанцијски нам је увелике помогао снв, а дио ра-дова покривен је и другим донацијама. Лани смо на натјечају снв-а за капитал-не инвестиције добили 151.000 куна за прву фазу обнове, која је подразумије-вала статичку санацију зграде и грубе грађевинске радове, а ове смо године добили додатних 115.000 куна за ста-вљање зграде под кров – каже нам.

Иако двије стотине квадрата новога дома још није у потпуности готово јер очекују да ће покривање крова и постављање инсталација завршити до половице сљедеће године, у згради су овога љета организирали цијели низ догађања, подцртавајући тиме намјену обновљеног простора.

— Прве суботе у аугусту имали смо прославу у част светог нам свештено-мученика Дамјана Штрпца, пароха у Жегару и Грахову којег су 1941. у Јадовном убили усташе. Наш садашњи свештеник, парох обровачки Драган Божић, сугерирао нам је да се сјети-мо те жртве свакога љета кад се овдје окупимо. Бројни Жегарани и Жегаран-ке који су сада расути диљем регије и свијета, долазе у завичај љети па овдје буде и више од хиљаду душа. Тако смо након литургије у цркви Св. Георгија на скроман и симболичан начин удахнули живот свом друштвеном дому – тумачи Ушљебрка, наводећи да ново окупља-лиште мјештана и посјетитеља Жегара врви понајвише у вечерњим сатима.

— У протекле смо двије године уз помоћ једног нашег сумјештанина заинтере-сираног за родословље и београдскога Етнографског музеја организирали изложбе које говоре о прошлости села и овдашњих породица. Ове смо године поставили изложбу названу ‘Истакнути жегарски појединци – идентитетски ослонац народа’, којом се присјећамо Стојана Јанковића, борца против Турака из 17. вијека који је у Исламу Грчком подигао чувену кулу, те Гера-сима Зелића, калуђера и архимандри-та Крупе, манастира који је духовно средиште народа овога краја, и некада-шњега епископског викара Далмације. Присјетили смо се и Ђака Санадера, жегарскога пророка и јунака народних прича, којег многи сматрају тек мит-ском личношћу. Изложбени су панои постављени на унутарње зидове дома, а они су остављени у облику у којем су и грађени: слагањем камења с бетонским ојачањем. Иначе, предвидјели смо да простор дома буде јединствена повр-шина на више нивоа с интегрираном чајном кухињом те издвојеним сани-тарним чвором и продаваоницом коју бисмо дали некоме у закуп, да људи баш не морају за сваку ситницу на ули-ци чекати покретну трговину – прича Ушљебрка. У раду им увелике помажу многи појединци и организације, али и чињеница да је удруга регистрирана у Хрватској и Србији.

— Завичајна удружења имају велику важност, јер неовисно о политичким збивањима придоносе очувању успоме-на на завичај, омогућујући лакшу обно-ву и покрећући друштвене активности гдјегод да дјелују. Зато смо сигурни да ћемо и даље иницирати бројне акције, али и да ће се људи све више и дуље задржавати у Жегару – закључио је Милош Ушљебрка.

■ Ненад Јовановић


58. godišnjica svečanog posvećenja nove spomen-crkve Rođenja presvete Bogorodice u Glini

Svečano posvećenje nove pravo-slavne crkve u Glini na praznik Male Gospojine 21. rujna 1963., jedan je najvažnijih događaja u dugoj povijesti Gornjokarlo-

vačke eparhije Srpske pravoslavne crkve i pravoslavnih vjernika glinske parohije. Bio je to svečani čin koji je privukao značajnu pažnju državnih vlasti i partijskih struktu-ra na lokalnom, republičkom i saveznom nivou tadašnje sfr Jugoslavije.

Pa ipak, u ovom članku nećemo se baviti pitanjem zašto tadašnje vlasti nisu dozvolile da nova, spomen-crkva Rođenja presvete Bogorodice u Glini bude podi-gnuta na mjestu stare i porušene crkve u kojoj je počinjen ustaški zločin 1941., niti problemima koji su pratili izgradnju nove crkve od 1958. do 1963., već onim pitanji-ma na koja u akademskoj literaturi još nije

pružen odgovor: kako je izgledala sama svečanost u Glini tog 21. rujna 1963. i tko su bili najznačajniji učesnici.

Prema izvještaju Vesnika, organa glavnog saveza pravoslavnog sveštenstva

sfr Jugoslavije, proslava posvećenja nove crkve počela je u petak 20. rujna svečanim dolaskom gornjokarlovačkog episkopa Simeona, koga su na glinskoj željezničkoj stanici dočekali sveštenici i predstavnici mjesnih vlasti sa sekretarom Republič-ke komisije za vjerska pitanja. Zatim je u crkvi, pred ikonostasom, u prisustvu mnogih pravoslavnih sveštenika te mno-gobrojnih vjernika iz Gline i bliže okoline, Simeon održao bdenije te kraću propovi-jed o značenju predstojećeg posvećenja crkve i zaželio dobrodošlicu svim gostima sa strane, a naročito iseljenicima iz Ameri-ke i Kanade, čijim je novčanim prilozima izgrađena nova pravoslavna crkva u Glini.

U toku noći i u ranim jutarnjim satima 21. rujna stizale su grupe vjernika iz svih

krajeva zemlje: Beograda, Novog Sada, Sarajeva, Zagreba, Varaždina, Karlovca, Siska i Petrinje. Prema grubim procjena-ma, na vrhuncu svečanosti bilo je između šest i sedam tisuća ljudi, tako da je već od jutra crkva bila dupkom ispunjena, kao i porta te dio ulice pred njom. Točno u 9 sati pošla je iz parohijskog doma svečana povorka sa čtecima i protođakonima na čelu, brojnim sveštenicima i episkopom Simeonom koga su pratile dvije crkvene kume – predstavnice iseljenika iz Ameri-ke i Kanade.

Uz zvuke zvona i pjesmu, ušlo se u crkvu gdje je odmah počeo obred posve-ćenja crkve koji se završio ophodom oko hrama. Čitav ovaj obred, kao i arhije-rejska liturgija, snimljeni su na filmsku vrpcu. Kod arhijerejske liturgije asistirali su prote Ratko Jelić iz Zagreba, Lazo Radovanović iz Rijeke, Boško Boguno-vić iz Siska, Svetozar Lotina iz Dubice, Vladimir Bubalo iz Beograda i jerej Jovan Nikolić iz Varaždina sa protođa-konima Čedomirom Draškovićem i Vukašinom Stepanovićem iz Beograda. Obredu posvećenja i liturgiji prisustvova-li su i četvorica rimokatoličkih svećenika, koji su s posebnim zanimanjem pratili ovaj obred. Na liturgiji je pjevao veliki sa-stav mješovitog katedralnog pravoslavnog hora iz Zagreba, koji je tog dana stigao u Glinu. Nedugo zatim, episkop Simeon održao je svoju značajnu besedu, koju su prisutni nestrpljivo očekivali i potom oduševljeno pozdravili.

U toku dana stizale su telegrafske poru-ke i čestitke episkopu Simeonu, Crkvenoj opštini u Glini i glinskom parohu Nikoli Dikliću, kako od pojedinaca, tako od ustanova iz zemlje i inozemstva. Na kraju liturgije, episkop Simeon pročitao je tekst telegrama Njegove Svetosti Patrijarha g. Germana, koji je glasio: ‘Dušom i srcem molitveno učestvujemo sa Vama i svima našim vernima prisutnim na osvećenju crkve u Glini i molimo se Bogu za pokoj duša onih u čiji je spomen crkva podignuta. Vašem Preosveštenstvu srdačno čestita slavlje a svima učesnicima šalje Patrijarški blagoslov i pozdrav, Patrijarh srpski Ger-man’. Zatim je episkop Simeon pročitao i tekst svog telegrama Njegovoj Svetosti patrijarhu gospodinu Germanu, koji glasi:

‘U ime sveštenstva i vernika okupljenih u zavetnom glinskom hramu na dan njegovog svečanog osvećenja najodanije

Ovo nije prkos-crkvaOna je plod ljubavi i odanosti svojoj vjeri i Crkvi. U ovoj crkvi propovedaće se najsvetija načela nauke Hristove: ljubav, mir i dobra volja među braćom, među svim narodima svijeta, djeci istog Oca nebeskog, rekao je 1963. episkop gornjokarlovački Simeon na otvorenju nove glinske crkve. U iseljeničkoj štampi bio je kritiziran jer nije spomenuo ustaške pokolje iz 1941.

Episkop Simeon posvetio je zvona novoga hrama

Obredu posvećenja i liturgiji prisustvo-vala je i četvorica rimokatoličkih sve-ćenika, koji su s po-sebnim zanimanjem pratili ceremoniju


pozdravljamo Vašu Svetost s izrazima tople blagodarnosti na Vašem molitvenom prisustvovanju ovom istorijskom činu. Vaše Svetosti odani u Hristu brat Episkop gornjokarlovački Simeon’.

Episkop je zatim blagoslovio koljivo i prerezao slavski kolač sa crkvenim kuma-ma, Danicom Gvoić iz Clevelanda (sad) i Milicom Čelar iz Hamiltona (Kanada), koje su zastupale iseljenički Odbor za podizanje crkve u Glini i predvodile grupu od 139 iseljenika s kojima su dan ranije posjetili patrijarha Germana u Beogradu. Obje kume dale su najveći prilog u novcu, a također donijele i mnoge darove za cr-kvu. Odmah nakon toga održan je u novoj crkvi, nad kamenim sarkofagom u kojem je položen kamen temeljac stare glinske crkve, parastos ‘izginuloj braći i umrlim priložnicima’. Istog dana poslijepodne obavljeno je i krštenje mnoge djece. Na opće odobravanje naišao je humanitarni poziv episkopa da se i ovom prilikom, ‘na tako radostan i svečan dan, sakupe prilozi za našu postradalu braću u Skoplju’. Odziv je bio velik, a prilozi iseljenika značajni, pa je sakupljen veći iznos koji će se dostaviti Odboru za pomoć stradalima od potresa.

Toga dana episkop Simeon bio je doma-ćin na svečanom ručku za oko 400 zvanica, koji je priređen u bivšem Sokolskom domu, sada domu dto ‘Partizan’ za sve iseljenike i goste, kao i sveštenstvo, te predstavnike vlasti i društvenih organizacija. Hor sve-štenika otpjevao je ‘Otče naš’, nakon čega je episkop blagoslovio trpezu i održao go-vor u kome je, između ostalih, pozdravio prisutne: Draginju Metikoš, predsjedni-cu Skupštine općine Glina, Iliju Nedića iz Republičke komisije za vjerska pitanja iz Zagreba, Anu Pecko iz Kotarske ko-misije za vjerska pitanja iz Siska, Stanka Jednaka, predsjednika Crkvene opštine u Glini, Marka Čelara, predstavnika iseljenika iz Kanade, Milana Nožinića, književnika i predsjednika Glavnog odbo-ra Srpskog kulturnog društva ‘Prosvjeta’, kao i neke druge predstavnike društveno-političkih organizacija.

Episkop je zatim pozdravio i izrazio zadovoljstvo što vidi i Franca Žužeka iz Slovenije, koji je počasni gost ove pro-slave. Ručku je prisustvovao i

predstavnik Staleškog društva katoličkih svećenika sr Hrvatske velečasni Alojz Kočet iz Rečice kraj Karlovca, koji je ujedno i predstavnik Društva katoličkih svećenika za Liku, Kordun i Baniju. U po-zdravnoj riječi, episkop Simeon je oslovio i prisutnog američkog konzula iz Zagreba

Glinski paroh Nikola Diklić

Masa vjernika na ulazu u Crkvu

Spomen-crkva Rođenja presvete Bogorodice

Johna Chestera, koji je također prisu-stvovao ovoj proslavi. U završnoj riječi, episkop Simeon je još jednom zahvalio prisutnim iseljenicima ‘na materijalnoj i moralnoj podršci’, a također i ‘narodnim vlastima koje su spremno izašle u susret potrebama crkve u Glini’.

Episkopu Simeonu prvi je odgovorio predstavnik iseljenika i jedan od inicija-tora sakupljanja priloga za crkvu u Glini, Marko Čelar iz Kanade. On je izrazio radost zbog izgrađene nove crkve i rekao da se iseljenici s područja Banije i Korduna ovim činom odužuju milim pokojnicima i manifestiraju svoju privrženost Starom kraju. Književnik Milan Nožinić podsjetio je prisutne da je Srpsko kulturno druš-

tvo ‘Prosvjeta’ osnovano baš u Glini, na oslobođenoj teritoriji, 18. studenog 1944. S velikim odobravanjem pozdravljen je govor Franca Žužeka iz Slovenije, koji je od 1927. do 1955. bio župnik u Glini ‘i u onim strašnim danima 1941. godine spasao mnoge od ustaškog pokolja.’ Prvoborac Mi-lan Despot iz Gline govorio je ‘o zajednič-koj borbi Srba i rodoljubivih Hrvata u Glini protiv ustaša’, te o poslijeratnim naporima da se obnovi život i izgrade porušena ognjišta. Američki konzul John Chester pozdravio je na srpsko-hrvatskom jeziku episkopa Simeona i izrazio zadovoljstvo da iseljenici, sada građani sad-a, održavaju tako prisne veze sa starim krajem.

Vrlo zapažen govor je održao iseljenik iz Milwaukeeja dr. Dušan Zeremski, rodom iz Gline, koji se prije 40 godina odselio u sad. On je episkopu Simeonu prenio lične čestitke episkopa srednje-zapadnog američkog Firmilijana i predao novoj glinskoj crkvi poseban novčani prilog Crkveno-školske opštine u Milwaukeeju. Zahvalio se i parohu Dikliću, koji je dobro informirao iseljeništvo u Americi i Kanadi o gradnji nove glinske crkve, ‘jer je interes za istu bio svuda veoma velik.’ Također je govorio župnik u Glini Franjo Jurak, koji je istakao radost svojih vjernika i svoju da se u Glini opet čuju zvona pravoslavne crkve.

Na kraju ovog svečanog banketa prisutne je pozdravio kraćim govorom i paroh Nikola Diklić iz Gline. Predvečer istoga dana, episkop Simeon proizveo je u čin protojereja paroha Nikolu i istakao njegove velike zasluge u izgradnji novog glinskog hrama. Proto Diklić se zahvalio episkopu i pozvao svoje parohijane da ga

i dalje podržavaju u radu za dobro Crkve i njene misije. Proslava je nastavljena i idućeg dana, kada je poslije svete liturgije episkop Simeon u parohijskom domu na svečan način uručio Arhijerejske gramate – zahvalnice svima ktitorima i priložnicima, kao i umjetničkim stručnjacima, koji su

‘svi zajedno doprinijeli ljepoti ovog hrama’. Tako je završeno crkveno slavlje, nakon čega su preostali gosti – učesnici napustili Glinu.

Nije nevažno spomenu-ti da je novopodignuta spomen-crkva Rođenja Presvete Bogorodice u Glini izgrađena u srpsko-vizan-

tijskom stilu. Projekt za crkvu, ikonostas i crkveni namještaj izradio je arhitekt i poznati stručnjak za sakralnu umjetnost i arhitekturu prof. dr. Dragomir Tadić iz Beograda. Crkva ima oblik izduženog krsta (20 x 9 metara) sa dvije bočne poluapside i visinom zidova do 7 metara. Zvonik je visok 20 metara i na njemu su tri zvona izlivena u bronci, ukupne težine 1200 kg. Ikonostas, arhijerejski presto i Bogorodičin presto umjetnički je izradio u duborezu poznati stručnjak za primije-njenu umjetnost inž. Petar Zarić, dok je ikone i freske izradio akademski slikar Milovan Arsić, obojica iz Beograda. Dva impozantna lustera od kovanog željeza, sa električnim osvjetljenjem, izradio je maj-stor Marijan Levatić iz Varaždina, dok je lamperiju i sav namještaj u crkvi izradio majstor Stojan Sužnjević iz Gline. Prema projektu, sve građevinske radove izvodio je poznati majstor zidar Jovan Zagorac Dalmatinac.

Osim Vesnika, o svečanom posveće-nju nove crkve u Glini također su pisali Glasnik, službeni list Srpske pravoslavne

crkve, Matica, časopis iseljenika Hrvatske, Zavičaj, časopis iseljenika Srbije, kao i Amerikanski Srbobran.

Međutim, već u kolovozu 1964. episkop Simeon žestoko je kritiziran u pojedinim krugovima srpske emigracije i listu Kanad-ski Srbobran što u svom govoru prilikom posvećenja nove glinske crkve ni jednom riječju nije spomenuo ustaške zločine nad Srbima u Glini 1941. Stoga vrijedi ponoviti što je episkop Simeon, između ostalog, tada rekao: ‘Ova crkva nije prkos-crkva. Ona je plod ljubavi i odanosti svojoj vjeri i Crkvi. U ovoj crkvi propovedaće se najsvetija načela nauke Hristove: ljubav, mir i dobra volja među braćom, među svim narodima svijeta, djeci istog Oca nebeskog. U njoj ćemo se moliti Bogu za sve vas, za domove vaše, za djecu vašu, za napredak i blagostanje otadžbine naše i za dobro svih ljudi u cijelom ovom svijetu Božjem’, pri čemu je episkop Simeon posebno govorio o potrebi trpeljivosti i ljepoti raznolikosti kod ljudi, naroda i vjera.

■ Igor Mrkalj

7KRONIKANovosti #1137, petak, 1. listopada 2021.

Stogodnjak (601)1. 10. – 8. 10. 1921: u povodu upada albanske vojske na teritorij Kraljevine shs zagrebačke Novosti objavljuju vrlo oštar komentar i u njemu, uz ostalo, i ovo: ‘Uvijek su znali naći moćnog zaštitnika koji bi s užitkom pratio njihov posao. Ponajprije su se dali pod zaštitu turskoga sultana, koji ih je hranio i branio i puštao im sve. Kasnije se za njih zauzela Austrija, koja ih je bacala, gdje je mogla i kad-god je htjela, da njima smeta Turskoj. Sada se za njih zauzela Italija. …Sada dolazi još jedna čudna stvar. Za Arnau-te se zauzima i Velika Britanija. Ona se zauzela da brzo ispraznimo Korušku. Ona se zauzela da ispraznimo Baranju. Ona se po Gosetu zauzela da ispra-znimo naš teritorij i za Mađare…Mi smo popuštali toliko puta prema svim susjedima, da smo našu miroljubivost i suviše dokazali. Mi smo popustili prema Italiji toliko da su oni rekli da su dobili najviše što su mogli. Prema Austriji smo popustili i prema Mađar-skoj također. Prema Rumunjskoj smo popustili, a sad baš u pitanju vojske popuštamo i prema Bugarskoj. Zar da prema Arnautima popustimo ondje gdje su prema nama velike sile ugovo-rom vezane? Ne! Što je dosta, dosta je. Mi imamo nacionalni ponos i tražimo da vlada vodi politiku nacionalnog ponosa…’

* u velikoj dvorani zagrebačkog Sudbenog stola, pod predsjedanjem suca dra. Aleksandra Vaića, započe-la je rasprava protiv organizatora i atentatora na ministra Milorada Draškovića, ubijenog u Delnicama u mjesecu srpnju. Osim ubojice Alije Alijagića, na optuženičkoj klupi je još pet osoba – Rodoljub Čolaković, Dimitrije Lopandić, Nikola Petrović, Stevo Ivanović i Nebojša Marinko-vić. Državno odvjetništvo, kojeg zastupa dr. Slaviša Koerbler, tereti ih da su, ‘kao članovi komunističke stranke, zajedno s Rudolfom Herci-gonjom koji je u bijegu, organizirali terorističku grupu kojoj je bio cilj da izvedu atentate na tadašnjeg prestolonasljednika Aleksandra i više ministara, te što je Nikola Pe-trović u noći od 3. na 4. svibnja ove godine pokušao atentat na ministra Draškovića u času kad je on izlazio iz restauracije ‘Kolarac’ u Beogradu i sjedao u automobil i, konačno, što su 21. srpnja atentat i izveli u Delnica-ma…’ Novine pišu da ‘dvorana nije posebno uređivana za ovu raspravu. U njoj je sve na starom mjestu, dok se sudačko raspelo svjetluca, kao da je oprašeno, a uza nj stoje dvije male žute voštanice. Dvorana je inače pra-zna. Publike je vrlo malo, jer je broj ograničen ulaznicama koje se izdaju uz najveće mjere predostrožnosti. Optuženici su jedan do drugoga. To je grupa mladih ljudi sa inteligen-tnim i ozbiljnim licima. Ne pokazuju nikakav strah, uglavnom su ravno-dušni… Posebnom veličinom ističu se Čolaković i Lopandić, Alija Alijagić se drži ravnodušno, kao da ga gotovo ništa ne zanima… ’

■ Đorđe Ličina

Свечана сједница вснм-а Сплитско-далматинске жупаније

Свечана сједница вснм-а Сплитско-далматинске жупаније која је након лањске паузе одржана 26. септембра у ресторану

‘Аркада’ поводом Мале Госпојине, дана и крсне славе Вијећа, била је у знаку ус-вајања извјештаја, представљања књиге Божидара Симића о Србима Имотске крајине и додијељених признања.

Након што су се присутнима обрати-ли Давор Тркуља из амбасаде Србије у Хрватској и Дамир Габрић, прочел-ник за питања националних мањина у

Пун аутобус с педесетак чланова карловачког пододбора Српског културног друштва Просвјета путовао је

прошле суботе у Пакрац и Липик и тамошњи пакрачки пододбор Просвје-

те. Том приликом потписана повеља о братимљењу пакрачког и карловачког пододбора. Карловчанима је ово треће братимљење с пододборима Просвјете, након оног са члановима Просвјете из Српских Моравица и Сиска. Повељу су потписали предсједник карлова-

чког пододбора Милан Лапчић и пакрачког пододбора Дарко Дерењ, а заједничком дружењу присуствовало је преко стотину чланова оба пододбора. Лапчић истиче изузетан дочек који су домаћини приредили, са крухом и сољу, домаћом ракијом, у народним, славонским, српским ношњама и мје-шовитом пјевачком групом.

Карловчани су домаћинима поклони-ли умјетничку слику аутора Миле Кне-жевића и књигу о ратним збивањима на кордунашко-банијском простору

‘Страдања и надања’ Светозара Ливаде. Након тога сви су отишли у оближњи Липик на Дане културе, сусрет припа-дника националних мањина Пакраца и Липика уз судјеловање Чеха, Словака, Мађара, Талијана, Бошњака и Срба.

Поред културно-умјетничких актив-ности биле су презентиране и кухиње са најпознатијим специјалитетима наведених националних заједница. Према ријечима предсједника карлова-чког пододбора Лапчића, боравак код сународњака у западној Славонији може се оцијенити чистом десетком. Узвратни сусрет планиран је за прољеће сљедеће године.

■ М. Ц.

Жупанији, предсједник Вијећа Божи-дар Симић говорио је о раду Вијећа у претходном периоду.

— Лани нисмо могли одржати сједницу, али смо били активни. Пружали смо помоћ мањинским вијећима у нашој жупанији, као и правну помоћ онима којима је то требало. Сурађивали смо са снв-ом, прије свега у акцији ‘Банија је наша кућа’ те преко капиталних инвестиција за дом у Главини код Имотског, као и у припремама за попис становништва и допунске изборе који ће се одржати 3. октобра у Врлици за

једно вијећничко мјесто – рекао нам је Симић након сједнице.

— Договорена је и сурадња са снв-ом и антифашистичким удружењима у вези с обиљежавањем датума из наше антифашистичке борбе, па смо послушали сугестију да не идемо у Јасеновац на годишњицу пробоја, него да одемо у мјеста из којих су људи који су тамо страдали. Тако смо 22. априла одржали помен за шесторицу убијених из Имотске крајине – рекао је Симић, који је истакнуо и отварање Фацебоок странице у циљу јавности рада, та добру сурадњу са спц-ом.

Симић је уручио признање уаба-и Сплит за очување и промицање вред-нота антифашизма у Хрватској, док је захвалницу уручио врло активном вијећнику Милану Стојићу за велики допринос раду Вијећа.

Књигу ‘Срби у Имотској крајини’, која говори о преко 300 година прису-ства православних Срба на подручју Имотског, чији је издавач снв, предста-вио је Филип Шкиљан који је својим прилогом о свакодневици на овом подручју у првој половини прошлог вијека дао значајан допринос књизи. Глумац Милан Здравковић прочитао је један уломак из те књиге за коју се, након представљања у Главини Доњој код Имотског, крајем августа очекује и представљање у Загребу.

На сједници је обављено освештање славског колача. Међу присутнима су били и шеф уаба Сплит Здравко Роје који је примио признање, предсјед-ник Антифашистичке лиге Хрватске Зоран Пусић, Јелена Несторовић и Емина Ђурашевић у име снв-а и сдф-а, предсједник вснм Загребачке жупаније Драгиша Пилиповић те његов замјеник Драгољуб Гератовић, чланови жупанијских вијећа Бошњака, Македонаца и Словенаца, медијски пријатељи Анте Томић и Бранко До-брота, као и предсједник удруге Ведра Ранко Бритвић. Културно-умјетнички дио сједнице носила је пјевачка група

‘Вукови Динаре’ из Полаче, док је скуп завршен лаганим мелодијама гитари-стичког дуета.

■ Н. Јовановић

Награда анти-фашистимаНа свечаној сједници уру-чено је признање Удру-жењу антифашистичких бораца и антифашиста

Братимљење у Пакрацу

Свечани дочек за Карловчане

Путовање чланова карловачког пододбора Просвјете у Пакрац и Липик

Здравко Роје, Божидар Симић и Милан Стојић


17 Nova Evropa NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1137, petak, 1. listopada 2021.

Kruna djelovanja Komunističke partije Austrije

piše Srećko Pulig

aktivističke borbe, koju otjelovljuje Ernest Kaltenegger, prethodnik današnje pred-sjednice Elke Kahr, koji je od 1998. uspješno vodio partiju na liniji rješavanja konkretnih problema radnih ljudi, naročito u segmentu stanovanja, socijalne skrbi i javnog prijevoza. Zato je sada doba turbulencija koje je u ko-munističkom pokretu, naročito na zapadu, za sobom ostavio raspad Sovjetskog Saveza, za komuniste u Grazu davna prošlost. Oni nisu u potpunosti slijedili ‘modernizaciju’ svoga partijskog centra u Beču, koji se po-žurio odreći marksizma-lenjinizma i dikta-ture proletarijata, prihvatiti politike eu-a i uhvatiti priključak na reformističke partije u doba nakon ‘kraja povijesti’. Umjesto toga zadržali su mnoge elemente sada radikalne ideologije, ali su naglasak snažno preusmje-rili s teorijskih intelektualnih rasprava na rješavanje svakodnevnih problema običnih ljudi. Cijena toga bilo je svojevrsno udalja-vanje od partijske središnjice u Beču. A do-bitak? Više od pet posto, a kasnije i 20 posto glasova na lokalnim izborima 2005. godine, čime je Zemaljski parlament (Landtag) Šta-jerske postao ujedno jedini takav u Austriji u kojem su zastupljeni i komunisti. Oni su odmah otvorili svoj obrazovni centar (Bildungsverein), nešto između partijske škole i kulturnog centra.

S obzirom na posvećenost kla-snoj politici, ograničili su se na nekoliko područja koja utječu na svakodnevni život radnih lju-di. A to je prije svega, kako smo i

spomenuli, problem stanovanja koji muči cijeli njemački govorni svijet, jer vidimo da je sada od presudne važnosti i na izborima u Berlinu. Još 1988. komunisti Graza ušli su u lokalni parlament zbog inzistiranja na kritici rastućih najamnina stanova (a valja znati da u Austriji, kao i u Njemačkoj, većina stanovništva živi u unajmljenim stanovi-ma), osvojivši 3,1 posto glasova. Otvorili su telefonsku liniju za najmoprimce putem koje nisu dijelili samo savjete nego i pružali pravnu pomoć, a potom i materijalnu pomoć ljudima u nevolji. Godine 1998. osvojili su 7,9 posto glasova na gradskim izborima, od-nosno četiri mjesta u gradskoj skupštini, te su počeli s politikom odvajanja dvije trećine svojih zastupničkih plaća, primjerice za po-trebe ljudi koji su u nedaćama s plaćanjem najamnine i sličnog. Slijedeći Kalteneggera koji je s tom praksom počeo na vlastitom primjeru, i drugi su veći dio svojih prima-nja davali u novoosnovani fond, koji je tako skupio 2,5 milijuna eura, što je novac kojim se mogla pružiti pomoći za 20 tisuća osoba i obitelji kojima je to bilo potrebno. To im je priskrbilo povjerenje ljudi, koje se nije odražavalo samo na izbornim uspjesima (2003. osvojili su 20,9 posto glasova), nego i u izvanparlamentarnoj borbi za radne ljude. Zahvaljujući svemu tome, a usprkos usta-ljenom antikomunizmu vladajućih partija i dirigiranog javnog mnijenja, ‘komunizam’ u Grazu nije dospio na loš glas. Baš naprotiv.

To je i odgovor na staro komunističko pitanje kojim smjerom moraju ići agitato-ri kada radnička klasa skreće udesno i čak se upisuje u organizacije i klubove desnice. Ona mora ići za njima, slijediti ih i osvješći-vati im konkretnim potezima njihov stvar-ni klasni interes. Je li to ‘lijevi populizam’, kako su ih optužili i neki na ljevici, ili čak

‘kupovanje glasova’, kako govore neki soci-jaldemokrati, koji se imaju pravo ljutiti kada gube? Teško. Prije je to politika koja odozdo mijenja odnose snaga, ne obazirući se pre-više na parlamentarne i medijske rasprave o tome kome je koji dio društva naklonjen. Društvu treba nešto i ponuditi. Dobar pri-mjer je jedan čovjek koji je rekao da je cijeli život glasao za narodnjake, ali da sada, kada

ju poljuljanu vlast i tanku većinu širenjem koalicije i na Zelene. Zato je i raspisao pri-jevremene lokalne izbore za 26. septembra, no u svemu se preračunao. Naime, na njima je pobijedila Komunistička partija Austrije, do tada desetljećima druga stranka u gradu, s kojom nitko nije htio koalirati, i tako stekla mogućnost da njihova vodeća političarka Elke Kahr postane gradonačelnica. To će se najvjerojatnije i dogoditi, no to još ne znači da će komunisti imati većinsku vlast u gradskoj skupštini, jer je moguća i koali-cija protiv njih koja bi omogućavala da ih se nadglasa.

Ako komunisti u Grazu već vode višede-setljetnu borbu i ako su se znali postaviti kao opozicija, znat će iskoristiti i sadašnju situa-ciju pobjednika. A njihov izborni uspjeh nije slučajan. Posljedica je to višedesetljetnog rada u zajednici koji se prema nekim kritiča-rima zasnivao na dobrotvornoj, a prema mi-šljenju pristaša na osviještenoj klasnoj poli-tici. U svakom slučaju, napredak komunista ne bi bio moguć bez predane višedesetljetne

jenja? A nikakvog čuda u Grazu nema. On je samo preuzeo primat od nekoć čuvenog, a i danas aktualnog fenomena ‘crvenog Beča’, koji je dugo slovio kao dokaz o djelovanju austrijske socijaldemokracije. No stvari su se promijenile i zaljuljale. Uglavnom nago-re, skretanjem austrijske politike udesno, što nije iznimka na turobnoj evropskoj po-litičkoj sceni. Višedesetljetno dvostranač-je, koje je živjelo od ‘hladnog rata’ između austrijskih socijaldemokrata (spö) i narod-njaka (övp), raspalo se baš kao i bipolarni svijet, i na scenu su stupili novi-stari igrači. Antikomunističko raspoloženje 1990-ih i kasnije išlo je na ruku desnici i slobodari-ma Jörga Haidera (fpö), a tu su na scenu stupili i Zeleni. Oni su prevalili dalek put od antikapitalističkog pokreta do stranke koja danas može koalirati i s narodnjacima Sebastiana Kurza na republičkom nivou.

No što se dešavalo u samom Grazu? Do-nedavni gradonačelnik Siegfried Nagl iz konzervativne Austrijske narodne stranke (övp) htio je, po svemu sudeći, učvrstiti svo-

U glavnom gradu austrijske savezne države Štajerske Grazu – u nas poznatom kao šoping-centru Jugoslavena, a danas tko zna koga sve ne –

osim trgovačkog postoji i politički život. Oni koji ondje, po vlastitom izboru ili po nuždi, iz ovih krajeva sada žive, o tome ponešto znaju. Graz je zato, za one politički i kultur-no osvještenije, i postao kolonija naših no-vih emigranata koji su u tom gradu od 300 tisuća stanovnika našli svoje privremeno ili stalno utočište. No ovo nije, ili barem ne prvenstveno, tekst o našim ljudima u Grazu, nego o zadnjim, izvanrednim lokalnim iz-borima u tom gradu, na kojima je s 29 posto osvojenih glasova pobijedila Komunistička partija Austrije (kpö), okrunivši time svoje višedesetljetno uspješno djelovanje. U čemu je čudo ‘crvene tvrđave’ Graza u austrijskim i evropskim mjerilima i je li ono takav šok i skandal kako o tome pišu mainstream mediji i ako već ne crnoj desnici, a onda svakako ne-oliberalizmu naklonjenog tzv. javnog mni-

Crveni GrazZahvaljujući višedesetljetnom rješavanju konkretnih problema radnih ljudi, naročito u segmentu stanovanja i socijalne skrbi, Komunistička partija Austrije pobijedila je s 29 posto glasova na nedavnim lokalnim izborima i tako stekla mogućnost da njihova čelnica Elke Kahr postane gradonačelnica

Elke Kahr, predsjednica kpö-a i moguća gradonačelnica

Graza (Foto: kpö Graz)

18 svijet NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1137, petak, 1. listopada 2021.

vidi kakvu stambenu politiku u korist ku-ćevlasnika vode i kako ona mijenja izgled grada, mora reći: ‘Bilo je dosta.’ I okrenuti se komunistima.

Steći povjerenje glasača konkretnim po-tezima, to je prava lijeva politika. Pa i u slu-čaju da je ona, kao u Grazu, parcijalna jer ne dopire do svih sindikata i radničkih proble-ma u neoliberalnoj privredi. Kao i Robert Krotzer iz kpö-a s kojim je nakon pobje-de na izborima razgovarao novinar Adam Baltner, oni za sebe kažu da ‘naravno, ne obećavaju socijalizam u jednom gradu ili ne-kakvu općinsku tranziciju u socijalizam’. Ali grade politiku odozdo. A samo u razgovoru s ljudima može se vidjeti što ih stvarno muči. Na to možemo primijeniti kritičku dijalek-tiku i upitati se: U križaljci u kojoj partija uči što treba od naroda, možda nedostaje moment što narod treba učiti od partije? No i tu postoji relativno široko razvijena obrazovna i kulturna aktivnost komunista u Grazu, koji uspijevaju ne samo održavati tečajeve i predavanja, dovoditi istaknute svjetske lijeve teoretičar/ke i umjetnike, nego i grad, dok je bio kulturna prijestolni-ca Evrope, oblijepiti plakatima: ‘I kupaonica spada u kulturu’.

Kada se promijene naglasci, kada se ne igra samo na protivničkom terenu, onda i neki ‘veliki’ ideološki napadi mogu biti minimizirani i svedeni na prave dimenzije. Naravno da desničarske partije i mainstream mediji napadaju komuniste po evropskog logici borbe protiv svih totalitarizama. Pa svako malo kampanjski prozivaju, kao da netko u Evropi 21. stoljeća može sebe i svoju politiku doista zvati komunističkom. Na to se komunisti u Grazu ne pjene da dokažu kako nemaju veze s ‘komunističkim zloči-nima’, nego dobro poznajući austrijsku de-snicu, od Drugog svjetskog rata naovamo, jednostavno ukazuju na činjenicu da u nji-

Poskupljenja i nestašice i u zemljama koje su samo srce konzumerističkog načina života

piše Tena Erceg

oporavili od zastoja uzrokovanih pandemi-jom, zbog čega su mnogi kontejneri i teretni avioni još uvijek prizemljeni. List piše i da je Kina zbog pojave svinjske gripe 2018. godine uništila polovicu svog svinjskog stada koje je brojilo 440 milijuna životinja, nakon čega je, da bi nadoknadila gubitke, počela uvoziti ogromne količine stočne hrane – kukuruza i soje – i time iscrpila globalne zalihe tih ži-tarica i povisila im cijenu.

Navedeni faktori sugeriraju da će kriza s hranom biti prolaznog karaktera, no kada se u jednadžbu uvrsti najveći uzrok nestašice hrane – klimatske promjene koje devastira-ju usjeve diljem zemaljske kugle – postaje ja-

Čim je ljeto završilo, relevantni stručnjaci i analitičari počeli su u javnost odašiljati upozo-renja o tome kako nas zbog poskupljenja benzina, grijanja

i hrane čeka teška zima, a mediji izvješta-vati o nestašicama svih mogućih vrsta roba u zemljama koje čine samo srce konzume-rističkog načina života. Ujedinjeni narodi proteklog tjedna organizirali su ‘narodni samit’ na kojemu se raspravljalo o mogućim načinima ‘oporavka hranidbenih sistema’ nakon pandemije Covida−19, a na samitu su, uz izaslanike država članica, sudjelovali i predstavnici proizvođača hrane, starosjedi-lačkih zajednica, udruženja mladih, civilnog društva i privatnog sektora, kako bi ‘zajedno iznašli pozitivne promjene u globalnom si-stemu hrane’.

Razlog koji ih je doveo za zajednički vir-tualni stol rekordna su poskupljenja cijena mesa, žitarica i uljarica koja se bilježe od kolovoza ove godine i dosežu razine iz raz-doblja ekonomske krize od prije 15-ak godi-na. Prema podacima Organizacije za hranu i poljoprivredu (fao), u kolovozu su cijene hrane bile za trećinu veće nego u istom mje-secu prošle godine, a tijekom posljednjih 15 mjeseci bilježi se njihov kontinuirani rast.

Britanski The Economist navodi nekoliko uzroka tih poskupljenja, pa tvrdi da se ona na prvi pogled mogu doimati privremeni-ma, naročito kada se u obzir uzme činjenica da se opskrbni lanci diljem svijeta još nisu

Cijena hrane bez braneStručnjaci i analitičari oda-šilju upozorenja kako nas zbog poskupljenja benzina, grijanja i hrane čeka teška zima. U kolovozu su cijene hrane bile za trećinu veće nego u istom mjesecu proš-le godine, a zbog klimatskih promjena taj bi rast mogao biti permanentno stanje

Duncan Christie, paleoklimatolog s čileanskog

Sveučilišta Austral

hovim redovima, za razliku od svih drugih stranaka, nema bivših ni novih nacista. Nji-hov antifašizam je jasan i poziva se kako na povijesno nasljeđe otpora fašizmu u Austriji (čega je bilo, a i povezano je sa slovenskom i hrvatskom manjinom u toj zemlji), tako i na suvremeno namigivanje povijesnom revizi-onizmu koji je preplavio Austriju, možda i više nego neke druge evropske zemlje.

Jer kada se odmaknemo od onoga što još uvijek zovemo dnevnom politi-kom, a ustvari je samo borba frakcija neoliberalnog kapitala maskirana u stranačku borbu za vlast, vidimo da

obične ljude muče svakodnevni pro-blemi preživljavanja u svijetu koji im je sve manje naklonjen. Klasno zasnovani zahtjevi mogu postati popularni ako građani vide da ih netko iskreno, ne samo u predizbornim obećanjima nego i u svakodnevnom životu, želi rješavati. Kolike će biti stanarine, što s javnim prijevozom, što s gentrifikacijom grada? Ta su pitanja neodvojiva od onih ‘ve-likih’ i odnose se na to u kojem smjeru svijet ide. Tu je sada i pitanje panedemije i nošenja s Covidom−19, a i tu su komunisti u Grazu itekako razvili aktivistički odgovor. Kako da javno zdravstvo bolje funkcionira, kako da zdravstvena i socijalna skrb bude dostupna svakome kome je uistinu potrebna?

Vidimo neke sličnosti između taktika naše platforme Možemo! i komunista u Grazu. Razlika je što ovi prvi postoje tek nekoliko desetljeća, a kpö i stoljeće pa se njegovi rezultati, bez obzira na to što je ri-ječ o gradskim i lokalnim politikama, dobro vide, dok je sto dana nove vlasti u Zagrebu još uvijek premalo vremena za neke ko-načne sudove. No postavlja se pitanje, kako za austrijske tako i za naše ljevičare, kako dospjeti na nacionalnu, pa i internacional-nu scenu i tu nešto fundamentalno postići. Kako preokrenuti smjer kojim idu te dvije države? Konkretno, u Austriji kpö na repu-bličkoj razini osvaja jedan posto glasova i nije parlamentarna snaga koja bi utjecala na politički smjer države. Usprkos nekom značenju i prestižu koji ima u izvanparla-mentarnoj borbi. Zašto model Graza nije moguć u drugim austrijskim gradovima? Na to i slična pitanja nema jednoznačnog odgovora. Osim konstatacije da neke sudbin-ske prepreke za širenje komunističkih ideja nema. Treba raditi na terenu, ne izbjegavati konkretne municipalne politike.

U digitaliziranom i virtualiziranom svi-jetu važno je doprijeti do stvarnih, živih ljudi. Pokazati neke konkretne uspjehe. A oni će jednom pokrenuti lavinu koja neće promijeniti samo gradonačelnicu Graza nego i svijet. ■

Poput Roberta Krotzera, i drugi čla-novi kpö-a za sebe kažu da ‘naravno, ne obećavaju socija-lizam u jednom gra-du ili nekakvu op-ćinsku tranziciju u socijalizam’. Ali gra-de politiku odozdo

Proslava pobjede kpö-a u Grazu (Foto: Facebook)

19 svijet NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1137, petak, 1. listopada 2021.

sno da bi rast cijena hrane mogao biti perma-nentno stanje. Spomenuti faktori pokazuju i koliko su uzroci poskupljenja u ekstremno globaliziranom svijetu kompleksni i među-sobno povezani, tvoreći splet prirodnih i po-litičkih okolnosti koji je unutar postojećeg poretka nemoguće otpetljati.

Taj splet naročito dobro ilustrira porast ci-jene prirodnog plina, koja je u Evropi i Aziji, mjerena britanskom termalnom jedinicom (btu), porasla s lanjskih sedam na ovogodiš-njih 25 odnosno više od 30 dolara. Evropske zalihe plina pritom su i prije recentnih po-skupljenja bile 25 posto manje od povije-snog prosjeka, a uzroci poskupljenja sežu od klimatskih uvjeta pa do zastoja u opskrbi plinom iz Norveške i Rusije, iz kojih dolazi skoro polovica evropskog plina. Zastoji u Norveškoj pritom su uzrokovani ulaganjima u infrastrukturu, dok oni koji se odnose na Rusiju uključuju i požare u Sibiru, i hladnu zimu zbog koje su zalihe preusmjerene na unutrašnje potrebe, i geopolitičke igre oko plinovoda Sjeverni tok 2.

Osim toga, nakon završetka zatvaranja zbog pandemije Covida−19 i početka oporav-ka ekonomije povećala se potražnja za uka-pljenim plinom u Aziji, dok su istovreme-no zbog neuobičajeno malo vjetra tijekom ljeta mirovale evropske vjetroturbine, koje generiraju oko 10 posto ukupne električne energije. Njemačka i Velika Britanija s 20 posto imaju najveći udio vjetroenergije u ukupnoj proizvodnji, no u Njemačkoj je u prvoj polovici rujna proizvodnja pala na is-pod 50 posto. Velika Britanija najpogođenija je evropska država zato što se tamo čak 60 posto električne energije dobiva kombina-cijom plina i vjetra.

U slučajevima nestašice iz dominantnih izvora uobičajena praksa evropskih ener-getskih kompanija je prebacivanje na ter-moelektrane na ugljen, no i cijena ugljena je porasla uslijed povećanja potražnje u Kini, a sve to zajedno dovelo je do rekordnog rasta veleprodajne cijene električne energije u cijeloj Evropi. U Njemačkoj i Francuskoj ta se cijena povećala za 36 odnosno 48 posto, a u Velikoj Britaniji za čak 160 posto u prva dva tjedna rujna.

Zbog svega ovoga gotovo je sigurno da će i nadolazeća zima biti obilježena porastom cijena energenata, čiji će najveći teret pod-nijeti krajnji korisnici, a predviđaju se čak i redukcije. Neke zemlje, poput Španjolske i Italije, stoga već razmatraju mjere za kon-troliranje cijena kako bi ograničile profite kompanija i zaštitile građane, a Međuna-rodna energetska agencija (iea) od Rusije je zatražila da poveća izvoz plina u Evropu uoči početka sezone grijanja.

Financial Times navodi da je grupica evropskih parlamentarnih zastupnika zatražila i pokretanje istrage protiv ruske državne kompanije Gazprom zbog ograniča-vanja prodaje plina na evropskim tržištima, čime je, kako tvrde, uzrokovala porast cijena kućanstvima i prijetnju industrijama. Optu-žili su Gazprom i da namjerno u evropskim skladištima zalihe drži na nižim razinama nego što je to uobičajeno. List piše i da je kompanija odbila rezervirati dodatni izvoz plina preko Ukrajine i Poljske za listopad, dok je Amos Hochstein, savjetnik američ-kog predsjednika Joea Bidena za energiju, Rusiju optužio da ‘ugrožava živote’ jer ‘u odnosu na tradicionalne razine evropskim tržištima isporučuje manje plina, čime je doprinijela rekordnom porastu cijena’.

Hochstein je imenovan Bidenovim savjet-nikom prije dva mjeseca, s jedinim manda-tom da se bavi ‘ublažavanjem rizika’ koji ruski plinovod Sjeverni tok 2 predstavlja Ukrajini, jer će taj plinovod Ukrajinu zao-bilaziti i lišiti je prihoda od tranzitnih pri-stojbi. Rusiju se optužuje da reketari Evropu

kako bi povećala njezinu ovisnost o svom plinu, jer bi Sjeverni tok 2, direktnim mor-skim putem do Njemačke, Evropu trebao opskrbljivati s 55 milijardi kubičnih metara plina godišnje, pri čemu je lanjska potrošnja na razini Evropske unije bila 380 milijardi kubičnih metara.

Američka vlada zbog geopoli-tičkih se razloga protivi izgrad-nji toga plinovoda, no u srpnju je Bidenova administracija ‘po-stigla primirje s Njemačkom’,

kako piše Financial Times, prema kojemu će Njemačka Rusiji nametnuti sankcije ukoli-ko plinovod bude ‘zloupotrebljavala’ protiv Ukrajine i drugih joj saveznika. Hochstein se pak o Sjevernom toku 2 oglasio iz službenog posjeta Kijevu, gdje je obećao da će nasto-jati uvjeriti Gazprom da prolongira tranzit preko Ukrajine i nakon 2024. godine, do kada vrijedi postojeći sporazum. Plinovod je, inače, gotovo u potpunosti izgrađen i mo-gao bi početi s radom pred kraj ove godine, a glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov sredinom rujna rekao je da bi ‘brzo puštanje u pogon Sjevernog toka 2 iz Rusije u Njemač-ku izbalansiralo visoke cijene plina u Evropi’. Dodao je i da se više puta spominjala mo-gućnost da i drugi ruski energetski gigant, Rosneft, također izvozi u Evropu, no da o tome još nije donesena odluka.

Uz porast cijena energenata, Velika Brita-nija posljednjih tjedana suočava se i s nesta-šicama benzina, zbog čega je uvedeno ogra-ničenje na pojedinačne prodaje, a tijekom prošlog vikenda čak 30 posto benzinskih stanica kompanije British Petroleum ostalo je bez goriva. Već i prije nestašice benzina u Velikoj Britaniji počele su se događati ne-stašice raznih vrsta hrane i pića, a tamošnja vlada tvrdi da je uzrok nestašica manjak od čak 100 tisuća vozača kamiona, zbog čega je došlo do problema u opskrbi.

Iako vlada ovaj problem pripisuje prven-

stveno kovid-krizi, odnosno produženom čekanju na granicama i učestalim samoizo-lacijama vozača, analitičari podsjećaju da se problem pojavio još i prije izbijanja pande-mije, kao posljedica Brexita zbog kojeg su mnoge evropske prijevozničke kompanije napustile britansko tržište. Britanska vlada problem će pokušati sanirati dodjelom 5000 privremenih viza vozačima stranih kompa-nija, no s problemom manjka radne snage suočavaju se i druge industrije, primjerice poljoprivredna u kojoj također nedostaju tisuće berača voća i povrća.

I u sad-u se bilježe nestašice i poskuplje-nja, prije svega u automobilskoj industriji i to zbog manjka čipova koji se proizvode u Aziji, u tvornicama zatvorenima zbog pan-demije. Na nedavno održanom sastanku američke državne tajnice za trgovinu Gine Raimondo i predstavnika kompanija Ford, General Motors, Apple i Samsung rečeno je da bi nestašica čipova američkoj ekonomiji mogla oduzeti jedan postotni poen bdp-a.

S druge strane, pojedine regije svijeta suo-

čavaju se s posljedicama klimatskih promje-na koje devastiraju poljoprivredu i dovode do rasta cijena hrane i energije, a jedna od najpogođenijih je Latinska Amerika, čija su područja od Patagonije do Brazila zahvatile rekordne suše. Prema predviđanjima naj-novijeg klimatskog izvještaja Međudržav-nog panela za klimatske promjene, suše će do kraja stoljeća zahvatiti trećinu kopnene površine Zemlje, a Duncan Christie, pa-leoklimatolog s čileanskog Sveučilišta Au-stral, rekao je da je Latinska Amerika ‘regija u kojoj se ostvaruju predviđanja da će se do kraja 21. stoljeća količina kiše smanjiti za 30 posto’. Čileanska vlada proglasila je po-ljoprivredno izvanredno stanje u osam od 16 regija, a osim poljoprivrede ugrožena je i industrija bakra, kojoj je za proizvodnju potrebna voda i koja čini 10 posto tamošnjeg bdp-a. Suše su poharale i usjeve u Bolivi-ji, gdje je već 2015. godine presušilo drugo najveće jezero u toj zemlji Poopó, a u Brazi-lu je zbog suše porasla cijena struje za oko šest posto jer se ta zemlja velikim dijelom oslanja na energiju dobivenu iz hidroelek-trana. Suša u kombinaciji s hladnom zimom uništila je i nasade kave u toj zemlji koja je njezin najveći svjetski proizvođač i izvoznik, a Svjetska banka upozorila je i da će u nekim dijelovima Argentine urodi kukuruza i pše-nice biti i za 80 posto manji. Unatoč tome što suočavanje s posljedicama klimatske krize zahtijeva što skoriju dekarbonizaciju proi-zvodnje, sve najveće svjetske ekonomije kao odgovor na nestašice povećavale su svoje proizvodne kapacitete termoelektrana na ugljen, iako je u pitanju najveći postojeći zagađivač. Budući da su upravo klimatske promjene vodeći uzrok poskupljenja hrane, evidentno je da bi ta poskupljenja u buduć-nosti mogla biti permanentno stanje. ■

Rekordna poskupljenja cijena mesa, žitarica i uljarica – trgovina u južnom

Londonu (Foto: Steven Paston/Press Association/pixsell)

Gotovo je sigurno da će nadolazeća zima biti obilježena porastom cijena energenata, čiji će najveći teret podnijeti krajnji korisnici, a predviđaju se i redukcije


Njemački parlamentarni iz-bori uvijek se željno iščeku-ju i temeljito prate. Ovom zgodom bili su iščekivaniji, a vjerojatno i medijski pra-

ćeniji nego prijašnji. Prvi razlog je taj što je Angela Merkel odlučila napustiti politiku. Ona je odlazeća kancelarka, a taj bi njen sta-tus mogao potrajati mjesecima, možda se protegne i u sljedeću godinu. Nekadašnja Mädchen koja je poodavno postala Mutti dostojno je ispraćena; kako je i red, spome-nik je uglancan, a na spomeničkoj razini nje-no skorašnje političko umirovljenje doslov-ce je verifi cirano. Berlinski Muzej voštanih fi gura Madame Tussauds postavio je novu fi guru Merkel, mnogo opušteniju nego što su dosadašnje. Nova Merkel je umirovljeni-ca koja ima slobodnog vremena: odjevena je u hlače i kariranu košulju, na nogama joj planinarske cipele, preko ruke ruksak.

Tko će biti novi njemački kancelar, još ne znamo, a još manje znamo kada će biti iza-bran. Sve vodi prema tome da će kandidat spd-a Olaf Scholz postati četvrti socijalde-mokratski kancelar poslije Drugog svjetskog rata (nakon Willyja Brandta, Helmuta Schmidta i Gerharda Schrödera) i treći koji je to postao a da nije čelnik stran-ke (poslije Schmidta i Schrödera u prvom mandatu). Scholz i spd mogu itekako biti zadovoljni rezultatom, iako je put do ureda kancelara u Berlinu još dug. Kada bi u proš-losti kancelari bili socijaldemokrati, oni obično ne bi bili relativni izborni pobjednici. Scholzov spd s osvojenih 206 mandata to jest. Prije nepune dvije godine socijaldemo-krati su bili na svom povijesnom poratnom

spd relativni pobjednik, cdu/csu ostvario najlošiji rezultat u povijesti

dnu. Ankete su im davale tek 12 posto, bili su četvrta stranka u državi, ispred njih su bili cdu/csu, Zeleni i Alternativa za Njemačku (AfD). U nešto manje od dvije godine spd je svoju popularnost više nego udvostručio i u nedjelju, 26. rujna osvojio 25,7 posto. Njihov koalicijski partner i to stariji (što u novoj vladi, gotovo je potpuno izvjesno, neće biti), cdu/csu ostvario je najlošiji rezultat u po-vijesti osvojivši tek 24,1 posto glasova i 196 mandata. Mora da se u stranačkim centrala-ma u Berlinu i Münchenu sa sjetom sjećaju izbora otprije osam godina kada su osvojili 311 mandata. Mnogi smatraju da bi bolje prošli da su umjesto čelnika cdu-a Armina Lascheta za kancelara kandidirali čelnika csu-a Markusa Södera. Doduše, ta je ko-alicija to dva puta učinila i oba su kandidata iz csu-a – Franz Josef Strauss i Edmund Stoiber – bili gubitnici.

Zeleni su treći, bit će da kod njih vladaju pomiješani osjećaji. Čak 118 mandata i 14,8 posto glasova najbolji im je rezultat u povi-jesti. Oni i njihova kandidatkinja za kance-larku Annalena Baerbock vjerojatno se čeznutljivo sjećaju razdoblja otprije samo šest mjeseci kada su u anketama vodili. Uoči izbora već su objavljivane analize radnog naslova ‘From top to fl op’, što bi manje pri-stojni sportski novinari valjda preveli ‘Od zlata do blata’.

Prvo pitanje je što je to napravio Scholz. U aktualnoj velikoj koaliciji on je vicekancelar i ministar fi nancija. Ministarsko je mjesto u pandemiji koronavirusa dobro iskoristio. On je bio zadužen da u njemačku ekonomiju i socijalu upumpava desetke milijardi eura i to je marljivo činio. No osim što je nešto činio, da bi bio uspješan na izborima nešto i nije činio. Uglavnom nije griješio. U borbi za sljednika Angele Merkel ostavljao je dojam smirenog i staloženog čovjeka, što se vidjelo

i u debatama s Laschetom i Baerbock u koji-ma im je prepuštao verbalno kreševo i greš-ke. Jezikom političke korektnosti, Scholzu se može prigovoriti manjak karizme. Na razumljivijem, i nešto manje korektnom jeziku, to znači da je čovjek dosadan. Čak toliko da su ga njemački mediji još 2003. go-dine nazvali ‘Scholzomat’ – spoj prezimena i imenice ‘automat’ – potaknuti njegovim dosadnim govorima sa suhoparnim birokrat-skim rječnikom.

Drugo pitanje je kako sastaviti vladu. spd i Zeleni to ne mogu samostalno. Potreban je treći, a najizgledniji treći su liberalni de-mokrati. fdp je osvojio 92 mandata, odno-sno 11,5 posto glasova. Sigurno je da Zeleni i fdp ne mogu biti dominantni u budućoj koaliciji i te su dvije stranke u postizborne pregovore krenule obrnutim putem. Prvo će razgovarati međusobno, vidjeti mogu li se dogovoriti, pa će tek potom razgovarati s izbornim pobjednikom. Dogovor neće biti lagan. Zeleni su za brzu tranziciju prema ni-skougljičnoj ekonomiji, liberali su za sporiji tempo, a to nije jedina bitna točka razmimo-ilaženja. Dogovore li se, slijede pregovori sa spd-om, a ni to neće biti lako. Opet ćemo navesti tek jednu točku razmimoilaženja. Socijaldemokrati žele povisiti minimalnu plaću na 12 eura po satu (sada je 8,5 eura), liberali tvrde da je to previše i nemoguće. No koalicija crvenih, zelenih i žutih je naji-zglednija. Moguća je i koalicija bez crvenih, dakle s crnim (preciznije crno-plavim) cdu/csu-om sa zelenima i žutima, ali cdu/csu je takorekuć odmah poslije izbora počeo djelo-vati kao opozicijska stranka. Jesu još na vla-sti, Merkel je još kancelarka, ali dojam je da se radni stolovi u ministarstvima već prazne. Nakon 16 godina vlasti koalicija cdu/csu je spremna za oporavak u opoziciji. Treća je mogućnost još jedna vlada velike koalicije socijaldemokrata i kršćanskih demokrata, odnosno kršćanskih socijalista. No malo je tko spreman kladiti se na to. Velike koalicije su izmorile velike stranke, a izmorile su i Njemačku. Osim problema čelnika, mnogi analitičari smatraju da je loš rezultat cdu/csu-a posljedica upravo tog zamora. Četvrta mogućnost su prijevremeni izbori.

Razdoblje vladavine Merkel donekle je umrtvilo politiku u Njemačkoj. U posljednja četiri mandata, u tri je na vlasti bila velika koalicija, a u toj je koaliciji uvijek cdu/csu bio vodeći. No 12 godina velikih koalicija uvelike je izbrisalo tradicionalne lijevo-de-sne ideologijske prijepore i smanjilo uobiča-jeni sadržaj pojma ‘opozicija’. Očekuje se da će posljedica formiranja vlade koja neće biti velika crveno-crna koalicija (uz još eventu-alnu asistenciju žutih liberala) biti razgara-nje ideološki potaknutih rasprava, a to bi tre-balo značiti i da se politika vraća modernoj politici. Neke druge bitne promjene u Nje-mačkoj se ne očekuju. Njena se ekonomija oporavlja dobro, u Europskoj uniji ne treba očekivati nikakve velike iskorake, barem ne do francuskih predsjedničkih izbora u travnju sljedeće godine. Velike promjene ne treba očekivati ni zato što će okosnica nove vlade, kakva god da bude, biti stranke i ljudi koji su i u sadašnjoj vladi i vlasti. Za kraj recimo još da je u Bundestagu i naci-onalistički AfD s 83 mandata, tvrdo lijevi Linke s 39 mandata, a jednog zastupnika, prvi put od 1949. godine, dobila je danska nacionalna manjina.

■ Tihomir Ponoš

Dug put do BerlinaSve vodi tome da će Olaf Scholz postati četvrti socijaldemokratski kancelar Njemačke poslije Drugog svjetskog rata. No kako sastaviti vladu? spd i Zeleni to ne mogu samostalno. Najizgledniji treći su liberalni demokrati, ali dogovor neće biti lagan

Scholz i spd mogu itekako biti zadovoljni rezultatom

(Foto: Hannibal Hanschke/Reuters/PIXSELL)

INTERNACIONALA

Emil Atanasovski, direktor wfd-a za zapadni Balkan

Balkan gubi mlade

KRATKO I JASNO

Rezultati istraživanja koje su proveli Ves-tminsterska fondacija za demokraciju (wfd) i Institut za razvoj i inovacije po-kazuju da zemlje zapadnog Balkana zbog migracija mladih gube golema sredstva. O kolikim je gubicima riječ?wfd je razvio model po kojem smo probali da procenimo troškove migracija mladih. Budući da nema tačnih i proverenih brojki mladih koji emigriraju, napravili smo costing za jednu mladu osobu iz svake zemlje za-padnog Balkana i onda na osnovu različitih procena migracija i brojki koje su dostupne – Svetska banka, oecd, Eurostat – napravili nekoliko potencijalnih scenarija. Tako ima-mo optimistički i pesimistički scenarij. U optimističkom scenariju, zemlje zapadnog Balkana – Albanija, BiH, Crna Gora, Severna Makedonija, Kosovo i Srbija – gube oko 840 milijardi eura na godišnjoj osnovi, dok po najpesimističnijem scenariju gube do 2,45 milijardi eura godišnje.

Koje su zemlje najviše pogođene tim od-ljevom mladih?Najpogođenije su veće zemlje, pre svega Sr-bija, BiH i u jednom delu Albanija, dok su ekonomski i brojčani efekti migracija mla-dih manji u Severnoj Makedoniji, na Kosovu i u Crnoj Gori. Bez mlade radno sposobne radne snage održiv ekonomski rast je teško moguć i efekti na bdp su veoma negativni. Mladi ne kreiraju vrednost, ne doprinose rastu bdp-a kao i indukovanom efektu kroz potrošnju. Ukoliko se mladi ne vrate i ako odluče da ostanu u zemljama u koje su migri-rali, efekti su negativni na dug rok. Po pro-cenama iz analize, efekti mogu da dostignu i do tri odsto bdp-a.

Koji se problemi otvaraju s obzirom na rezultate ovog istraživanja?Nažalost, zapadni Balkan ne može da izdrži kompetitivni pritisak eu-a i migracije su ne-minovne. To moramo prihvatiti, ali moramo raditi na tome da se one smanje. Iz istraži-vanja je jasno da je pre svega Nemačka do-bitnik ovih migracija. Krajnji cilj bi bio da se kreiraju politike koje bi stvorile cirkularne migracije i da se otvore perspektive da se mladi vraćaju kroz obrazovne, ekonomske, društvene ili socijalni programe. Otvara se i pitanje naših obrazovnih sistema. Ako obrazujemo doktore i inženjere ili profesije koje migriraju, onda naše države de fakto investiraju u razvoj zemalja kamo se migrira.

■ Ana Grbac


Nakon desetak dana na Ko-sovu ništa novo. Na prelazi-ma Jarinje i Brnjak i dalje se nalaze pripadnici kosovske specijalne policije, kao što i

dalje traje blokada puteva pa oni koji žele da pređu granicu to mogu samo peške.

Nada da će kosovsku policiju zameniti kfor i da će nakon toga blokada biti povu-čena više ne postoji jer predstavnici Srba sa severa Kosova traže da se stanje vrati na period pre 20. septembra, odnosno da se povuče odluka o privremenim registar-skim tablicama za vozila sa tablicama Srbije. Dakle, pat-pozicija. Za neke iznenađenje, za neke baš i ne. Novinar Idro Seferi je jedan od onih koji se nije previše iznenadio.

- Pre svega, to je rezultat neuspelog dija-loga koji su vodili eu i mnogi drugi faktori, poput sad-a. Rezultat su nova blokada i

nove tenzije, koje nismo imali par godina – kaže Seferi.

Čudi se ipak što eu nije videla mogućnost da se nešto takvo dogodi.

- Ne znam kako su mislili da ovaj pro-blem neće morati jednog dana da se reši. Pet godina je prošlo od sporazuma, Koso-vari su morali da kupuju probne tablice po mnogo višim cenama nego što je to slučaj sa srpskim. Neko je trebao da reaguje brže, pogotovo zato što je sve ovo sa tablicama najavljeno – ističe Seferi.

Podsetimo da je prvi Sporazum o slobo-di kretanja potpisan pre deset godina, za vreme vladavine Demokratske stranke, a potpisao ga je tadašnji pregovarač u ime Srbije, Borko Stefanović. Od tada pa do momenta kad su kosovske vlasti odlučile da ugovoreno sprovedu u delo primena se samo odlagala.

Seferi veruje da 20. septembar nije slu-čajno odabran jer na Kosovu slede lokalni izbori.

- Jasno je da je ovo politički orkestriran događaj. Odluka je politička, reciprocitet je politička stvar. Ona je donekle ispravna jer građani Kosova nemaju drugu mogućnost, nemaju mogućnost da biraju druge tablice i oni su u problemu, a sa druge strane imamo i tu činjenicu da je Albin Kurti šest meseci na vlasti, a nije uradio promene koje su se očekivale od njega, pa će ovo politički da mu pomogne i na lokalnim izborima – smatra Seferi.

Kad je pre deset godina potpisan spora-zum i kad je Jarinje postalo nešto što po sve-mu liči na granični prelaz, iako ga u Srbiji nazivaju samo ‘administrativnim’, bunt je značio paljevinu baraka. Scenario je i danas sličan, primećuje naš sagovornik.

- Sistem je manje-više isti. Samo još ne-mamo paljenje na prelazima – kaže i dodaje da ni jednu ni drugu stranu, iako to stalno ističu, ne zanima toliko sloboda kretanja građana.

- Mislim da je ovo banalni problem koji se mogao rešiti, ali ni za to na Balkanu još ne postoji politička volja – ističe Seferi i spomi-nje inicijativu ‘otvoreni Balkan’ koja zasad isključuje Kosovo, ali očigledno i rešavanje brojnih problema koji opterećuju pojedine zemlje.

- Ako je Srbija u svađi sa Kosovom ili Bo-snom, ne može postojati dobra regionalna saradnja ako nisu dobri odnosi između tih subjekata. eu je pogrešila jer nikad nije preuzela ulogu da pregovore vodi, nego da pomaže dijalog. To ne radi na Balkanu. Na Balkanu se po par nedelja moraju rešavati problemi, inače postoji mogućnost ponav-ljanja i novih incidenata – opominje Seferi. Za početak, treba rešiti postojeći.

- Mislim da Kurti neće povući policiju sa severa makar mesec dana jer bi ga to koštalo – kaže Seferi.

Ističe da će posle svega najveći problem biti dovesti obe strane u Brisel na prego-vore. Odlaganje, napominje on, odgovara i Srbiji, pogotovo što sad može da se poziva na tuđu krivicu. Uporedo sa ovom krizom stiže vest da eu sve manje računa da će šest balkanskih zemalja jednom postati njenim članicama.

- Problem je što je Balkan izgubio evrop-sku perspektivu pa su ovakvi incidenti mo-gući i ubuduće – zaključuje Seferi.

Deseti dan blokade u Kosovskoj Mitrovi-ci osvanuo je pretećim flajerima, na kojima

Ne jenjavaju napetosti na severu Kosova

PERSONA NON CROATA

Olga Baranova, voditeljica kampanje za brak za sve, ne krije zadovoljstvo rezultatom švicarskog referenduma održanog 26. rujna kojim je ta država postala trideseta na svijetu u kojoj su legalizirani istospolni brakovi. Iako je protivnička kampanja bila izrazito agresivna i homofobna, ‘da’ je na kraju zaokružilo 64,1 posto birača, a Baranova je za afp rekla: ‘To je odraz promjene mentaliteta koji se počeo događati posljednjih 20 godina. Ovo je uistinu odraz vrlo širokog i važnog prihvaćanja lgbt osoba u društvu.’

■ A. R.

(Foto: Menafn.com)

Granica se može preći samo peške (Foto: Dejan Kožul)

Tablice gloženjaKosovska specijalna policija i dalje je na prelazima Jarinje i Brnjak, a predstav-nici Srba traže da se povuče odluka o privremenim tablicama. Dakle, pat-po-zicija. ‘To je rezultat neuspelog dijaloga koji su vodili eu i drugi faktori’, kaže novinar Idro Seferi

piše ‘A za ove tablice jebaćemo vam mami-ce’, postavljenima na automobile onih koji su skinuli stare tablice i uzeli probne kako bi uopšte mogli da se kreću Kosovom.

■ Dejan Kožul

Genocid bez kajanja

Théoneste Bagosora, ‘arhitekt genocida’ koji se 1994. dogodio u Ruandi, umro je prošlog po-nedjeljka u zatvorskoj bolnici u Maliju. Osamdesetogodišnji

Bagosora umro je devet godina prije iste-ka 35-godišnje zatvorske kazne koja mu je 2008. dosuđena na Međunarodnom kazne-nom sudu za Ruandu zbog presudne uloge koju je kao šef vojske i policije odigrao u masovnom zločinu nad 800 tisuća pripad-nika naroda Tutsi i ‘domaćih izdajnika’ iz njegovog naroda Hutu. Tvrdolinijaš iz vla-dajuće stranke mrnd, Bagosora je te ovlasti preuzeo nakon pogibije u avionskoj nesre-ći tadašnjeg predsjednika države Juvénala Habyarimane. Osim kao jedan od organiza-tora genocida, osuđen je i zbog povezanosti s ubojstvima deset belgijskih mirovnjaka, te tadašnje ruandske premijerke i predsjedni-ka ustavnog suda. Nakon izricanja presude, Guardianov afrički dopisnik Chris McGreal napisao je o Bagosori dugačak osvrt u kojemu je opisao suđenje na kojemu ga je tužiteljstvo smjestilo u središte ‘pripreme apokalipse’ četiri godine prije same kulminacije u vidu genocida. Ranih 1990-ih Bagosora je bio član ekstremističke milicije Akazu čija se ideo-logija bazirala na mržnji prema Tutsijima, koju su propagirali putem radija i novina. Belgijski poručnik Luc Marshal na sudu je posvjedočio da mu je Bagosora u travnju 1994., neposredno prije početka genocida, otvoreno najavio ‘istrebljenje Tutsija’, a iako za to nisu pronađeni dokazi, tužiteljica Bar-bara Mulvaney uvjerena je da su on i njego-vi ljudi organizirali atentat na predsjednika Habyarimanu kako bi ga spriječili da potpiše mirovni sporazum na koji je bio pristao pod pritiskom međunarodne zajednice. Ubojstva umjerenih političara iz redova naroda Hutu započela su čim je Habyarimanin avion po-gođen dvama projektilima na aerodromu u Kigaliju. un-ov zapovjednik u Ruandi, Ka-nađanin Roméo Dallaire, vidio je tijela deset belgijskih mirovnjaka isječenih na tako male komade da ispočetka ‘nije mogao procijeniti o koliko se vojnika radi’. Masakr se dogodio u istom vojnom kampu u kojemu je Bago-sora imao sastanak s oficirima. Neposredno prije toga, ruandska premijerka Agathe Uwilingiyimana silovana je i ubijena, a ova ubojstva, napisao je McGreal, za cilj su imala istjerati un iz zemlje, što se i dogodi-lo, nakon čega je započelo masovno ubijanje Tutsija koje je trajalo tri mjeseca. Suđenje Ba-gosori započelo je 2002. i završilo nakon pet godina, a optuženik nije demonstrirao nika-kve znakove kajanja niti je priznao krivnju, zbog čega mu je u travnju odbijen zahtjev za ranijim puštanjem.

■ Tena Erceg

22 Društvo NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1137, petak, 1. listopada 2021.

Lučki gradovi kroz povijest su bili, a u mnogim zemljama i dalje ostali, prostori u kojima se svijet susreće i spaja, kulture upozna-ju i mijenjaju. Jedan od takvih

gradova svakako je i Trst, koji je posljednjih desetljeća u migracijskom kontekstu postao poznat i kao grad utočište.

Gianfranco Schiavone je istraživač migracija i autor brojnih radova o migra-cijskom i azilnom pravu. Predsjednik je Talijanskog odbora solidarnosti (ics) koji se godinama bavi tzv. tršćanskim modelom prihvata tražitelja azila, izbjeglica i drugih migranata. Nedavno je gostovao u Zagrebu, na Institutu za etnologiju i folkloristiku održao je predavanje o Trstu kao gradu uto-čištu.

— Izbjeglice i migranti dolazili su u Trst odu-vijek, ali ako govorimo o recentnoj povije-sti, onda možemo reći da su počeli dolaziti u Trst prije trideset godina. Sve je tada počelo s izbjeglicama iz Jugoslavije, to su bile prve veće skupine izbjeglica. Nastavilo se do da-nas, s ljudima iz različitih zemalja i regija. Mnogo Kurda, mnogo ljudi iz Afganistana u posljednjih dvadeset godina koliko traje rat, ljudi iz različitih zemalja Bliskog isto-ka, Sirije, Iraka, Irana, Turske. Brojke su se povećale u posljednjih deset godina, ali Trst je mjesto gdje izbjeglice i migranti zapravo dolaze u kontinuitetu – govori za Novosti Schiavone.

Objašnjava nam kako su prije trideset godina u Trstu odlučili pokrenuti prvi pro-gram pružanja zaštite i smještaja tražitelji-

ma azila. Mnogi od tih ljudi u početnim su godinama programa bili izbjeglice iz Bosne i Hercegovine i s Kosova.

— Ubrzo nakon toga shvatili smo da migrant-ska situacija neće prestati, da će postojati stalna potreba za takvim uslugama. Odlučili smo zato nastaviti raditi, ali mogli bismo reći i da su događaji oko nas zapravo odlučili da nastavimo raditi. Korak po korak, izgra-dili smo sustav azila i prihvata u kojem smo osobe odmah pri dolasku u Trst smještali u normalan stan, u normalan kvart, kao metodu uvođenja u društvo. Ako tražitelja azila smjestite u prihvatni centar, on je au-tomatski izoliran i društvena integracija ne započinje – dodaje Schiavone.

U razgovoru nam se pridružio i Matej Iscra, koji također radi za Talijanski odbor

solidarnosti (ics) i godinama se bavi pravi-ma migranata i tražitelja azila u Trstu.

— Trst je bio jedan od prvih modela takve vr-ste, s tzv. raspršenim smještajem. U drugim dijelovima Italije primjenjuju se drugi mo-deli, poput kampova i prihvatnih centara za tražitelje azila. Ti modeli koegzistiraju diljem zemlje, ali se pokazalo da je model raspršenog smještaja bolji za integraciju ljudi, pomaže im razumjeti gdje se nalaze i pruža moguć-nosti uobičajenog života u kojem ne odlaze posebnom liječniku za tražitelje azila i ne kupuju hranu u trgovini unutar prihvatili-šta, nego u supermarketu u koji odlaze svi drugi građani. Žive vrata do vrata s lokalnim stanovništvom i time se izbjegava stvara-nje paralelnih svjetova, smanjuju stigma i društvena napetost. U Trstu u tom smislu ne

Dobrodošli u TrstIzgradili smo sustav azila i prihvata u kojem smo osobe odmah pri dolasku u Trst smještali u normalan stan, u normalan kvart, kao metodu uvođenja u društvo. Integracija se događa kroz svakodnevni život, opisuju Gianfranco Schiavone i Matej Iscra tzv. tršćanski model prihvata tražitelja azila, izbjeglica i drugih migranata koji se razvija već 30 godina

Kako se gradila i što sve obuhvaća tršćanska mreža solidarnosti

piše Ivana Perić

Postao je poznat kao grad utočište – Trst (Foto: expa/

pixsell)

23 Društvo NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1137, petak, 1. listopada 2021.

radimo već 30 godina, i nije lako, ali to je je-dini način. Dobre stvari gotovo nikada nisu inicirale nacionalne vlade, čak ni one lijeve. U većini slučajeva kreće se od lokalne baze, pritisaka i aktivizma – govori Schiavone.

— Ovo što Gianfranco kaže je važno, ali važno je i raditi u sivim zonama, u prostorima i na razinama za koje vam nitko ne kaže da to ne biste trebali učiniti, ali nitko ne kaže ni da biste trebali. Sjajna stvar u lokalnoj izgradnji takvih modela jest to što često možete preva-riti one koji su na vlasti na nacionalnoj razini, tako da misle da je ono što gradite maleno i bezopasno, ali se zapravo s vremenom može preliti na druge razine i druga mjesta, poka-zati put ostalima – dodaje Iscra.

U Trstu danas djeluju brojne organizaci-je, inicijative i volonterski kolektivi, široka mreža solidarnosti koja zadovoljava različite potrebe izbjeglica, migranata i tražitelja azila. Od visoko profesionaliziranih organizacija koje su fokusirane na strukturirani dugogo-dišnji rad s azilantima do improviziranih vo-lonterskih skupina koje pružaju neposrednu prvu pomoć migrantima koji kroz Trst samo prolaze i nemaju namjeru ostati u Italiji. Do-bar glas do izbjeglica i migranata često stigne prije nego što stignu do Trsta. Ne čudi stoga da će neki i prije nego što dođu u grad znati da medicinsku pomoć mogu potražiti od vo-lonterskih kolektiva zdravstvenih radnika DonK i Strada SiCura ili da na željezničkom kolodvoru mogu dobiti hranu i odjeću od vo-lontera kolektiva Linea d’Ombra.

— Trst je izgrađen na različitim zajednica-ma. Lučki je grad, ljudi su se u njemu mogli osjećati slobodno i sigurno, nisu im sudili po vjeri koju su prakticirali, jeziku kojim su go-vorili. Time su stvorene naše zajednice, kroz solidarnost i različitost, i to nije zaboravljeno. Danas imate grčku zajednicu, hrvatsku zajed-nicu, slovensku zajednicu, srpsku zajednicu, različite vrste zajednica u Trstu. To pomaže u širenju dobrog glasa o gradu, međutim stvar je i u radu koji treba nastaviti. Trst je poznat kao grad dobrodošlice, ali to je rezultat svih ovih godina i načina na koji su ga ljudi takvim stvarali – zaključuje Iscra. ■

Radi se o ključnoj presudi kojom je sud u Rimu potvrdio da je primjena sporazuma o readmisiji između Italije i Slovenije nelegi-timna. Naime, sud je prihvatio žalbu paki-stanskog državljanina koji je u Trst stigao balkanskom rutom, a zatim je protjeran u Sloveniju te kasnije u Bosnu i Hercegovinu, utvrdivši da se to nije smjelo dogoditi.

Međutim, Iscra napominje da kao aktivi-sti uvijek ostaju u stanju pripravnosti i prate rad svih učesnika u migracijskom procesu, pa tako i policijskih službenika. Dotičemo se i brojnih i bolnih priča izbjeglica i migranata koji u Trst dolaze izmučeni protjerivanjima na hrvatskim granicama.

— Ponekad se ne radi o onome što nam go-vore da im se dogodilo, već o onome što vi-dimo da im se dogodilo. Dolaze nam ljudi s modricama, drvenim nogama, svježim ranama, slomljenim udovima, općenito u kritičnim fizičkim i emocionalnim stanji-ma, što govori mnogo više nego što vam oni sami ponekad mogu reći. Osim toga, pri-kupljamo informacije tijekom prihvatnih postupaka i često čujemo priče o ljudima koje je primjerice hrvatska policija dvade-setak puta protjerala. Nema baš dobrih priča o onome što im se dogodilo u Hrvatskoj – ističe Iscra.

Podsjeća kako su migracije ko-jima svjedočimo stalno stanje svijeta u kojem živimo i mora-mo se naučiti nositi s njima kao s nečime što neće nestati preko

noći. I Iscra i Schiavone kažu kako je važno u neposrednoj okolini raditi na slobodnijim i sigurnijim prostorima za sve, neovisno o tome kakva je trenutačna nacionalna po-litika.

— U Italiji je model koji smo razvili počeo lokalno, u trenutku kada smo imali desni-čarsku nacionalnu vladu. S vremenom smo imali različite pozicije na vlasti, ali naš mo-del se opirao svim tim promjenama. Zagreb može započeti s eksperimentalnim projekti-ma koji mogu donijeti velike promjene, po-sebno zato što nemate velik broj izbjeglica i migranata koji zaista žele ostati ovdje. Ljudi koji ne žele ostati u Hrvatskoj pokazatelj su toga da Hrvatska nije radila na tome da bude zemlja dobrodošlice. Međutim, to također znači da oni koji ostaju zaista imaju jaku želju ostati, a to je razlog više za ulaganje u te ljude, za pružanje mogućnosti. Lokalne vlasti, poput ove u Zagrebu, trebale bi se na to usredotočiti. U Italiji je promjena krenula upravo iz različitih gradova. Važno je poka-zati da postoje drugačiji modeli, drugačiji pristupi. To jest dug proces, u Trstu na njemu

će ‘nastaviti biti na moru, gdje svjedoči zloči-nima, masakrima, mučenjima, silovanjima’.

— Ti sudski procesi dio su političkog proble-ma, a ne pravosudnog. U posljednjih godinu dana stvari su na tom polju zaista postale puno gore. Morate uzeti u obzir da poanta tih pravnih postupaka nije kako će završiti, nego da su započeti i da će dugo trajati. Ima puno demagoške propagande jer je važno stvoriti slučaj, stvoriti strah, poslati poruku javnosti, iako ne postoji pravna osnova za te slučajeve i to znaju i oni koji su ih pokrenuli. Njima je stalo do političkog učinka, do toga da nanesu štetu pojedincima i zajednici. Ti će postupci ljude iscrpljivati, stvarati osjeća-ti nesigurnost i neizvjesnosti. To su politički, a ne pravni projekti – ističe Schiavone.

Razgovaramo i o policijskim protjeriva-njima izbjeglica i migranata i osporavanju prava na traženje azila, metodi koja je prema brojnim svjedočenjima učestalo korištena diljem tzv. balkanske rute posljednjih ne-koliko godina.

— Protjerivanja iz Italije prije nisu bila tako čest slučaj, ali primijetili smo da su se u po-sljednjih godinu i pol puno češće događala. Ta praksa, koja je već duže uobičajena u Hr-vatskoj, također se počinje primjenjivati u Italiji. Znamo da su ljudi bili organizirano protjerani i da im nije omogućeno da zatraže azil, što je njihovo osnovno pravo. Imamo svjedočanstva za najmanje 1.300 ljudi koji-ma se to dogodilo. Međutim, uspjeli smo u zadnjih godinu dana u medijima i javnosti podići svijest o toj problematici, a ovogo-dišnja sudska odluka iz Rima doista mijenja stvari nabolje – govori Iscra.

postoji poseban integracijski program, nego se integracija naprosto događa kroz svakod-nevni život – govori nam Iscra.

Schiavone objašnjava kako u Trstu, naža-lost, nije moguće osigurati smještaj svima koji stignu, pa postoji i tranzitni sustav u kojem se neke ljude prebacuje u druge talijanske grado-ve koji im mogu osigurati smještaj.

— Imamo oko tisuću mjesta u samom Trstu. Pritom se ljudi izmjenjuju. Kada jedna osoba završi prihvatni proces, dobije regularni sta-tus i zaposli se, što obično traje oko godinu i pol dana, druga osoba može početi koristiti taj stan. Sada je postupak malo sporiji zbog pandemije. Ona je također otežala poveziva-nje s drugima u zajednici, osjećamo da je to velik gubitak za ljudsko stanje uma – kaže Schiavone.

Objašnjava i kako u prvim godinama razvoja ovog mo-dela prihvata u Trstu nije bilo političkog protivljenja njiho-vim inicijativama ni mržnje

prema izbjeglicama i migrantima. Tada je bilo više solidarnosti, ali se radilo i o manjem broju ljudi koji su pristizali u grad.

— Glavni problemi počeli su se događati u posljednjih nekoliko godina, kada smo imali političke pokrete koji su htjeli steći popular-nost istupajući protiv stranaca, migranata i izbjeglica – komentira Schiavone.

Krajem veljače u Trstu policija je tako upa-la u kuću dugogodišnjih aktivista Lorene Fornasir i Gian Andree Franchija. Iz naloga za pretres koji im je predan dozna-li su da je protiv njih pokrenuta istraga u vezi s optužbama za ‘pomaganje i poticanje ilegalne imigracije’, a oduzeli su im osobne mobitele, poslovne knjige i materijale vo-lonterskog kolektiva Linea d’Ombra koji su osnovali prije dvije godine. Osim što u kon-tinuitetu pružaju podršku u Trstu, volonte-ri Linee d’Ombra prelaze granicu i pružaju osnovnu pomoć izbjeglicama i migrantima zaglavljenima na hrvatskoj granici te u lo-gorima u Bosni i Hercegovini.

Mjesec dana kasnije pokrenuta je velika policijska akcija protiv platforme Mediterra-nea koja okuplja različite inicijative civilnog društva koje zajednički sudjeluju u akcijama spašavanja ljudi na Mediteranu. Javni tuži-telj iz Raguse koordinirao je tada pretrage domova aktivista, registriranih ureda Me-diterranee i broda ‘Mare Jonio’. ‘Optužbe su teške, a u stvarnosti imaju za cilj naštetiti praksi civilnog spašavanja na moru, koju Mediterranea promovira i provodi od 2018. godine putem svoje brodarske tvrtke Idra Social Shipping’, komentirali su tada iz plat-forme Mediterranea. Istaknuli su da njihova tvrtka Idra Social Shipping, koju se optužuje za nezakonito poslovanje, nikada zapravo nije činila ništa nezakonito i poručili kako se Mediterranea neće zaustaviti u radu, već

Protjerivanja iz Ita-lije prije nisu bila tako česta, ali primi-jetili smo da su uče-stala u posljednjih godinu i pol. Imamo svjedočanstva za najmanje 1.300 ljudi kojima se to dogodilo

– navodi Iscra

Model koji smo ra-zvili počeo je lokalno. Vlasti poput ove u Zagrebu trebale bi se na to usredotočiti. Zagreb može zapo-četi s eksperimental-nim projektima koji mogu donijeti velike promjene – ističe Schiavone

Gianfranco Schiavone (Foto: nuo-veradici.world) (gore), Matej Iscra

(Foto: Ivana Perić)(dolje)

Liječnice volonterke iz kolektiva Strada SiCura pružaju pomoć (Foto: vita.it)


NEPRIJATELJSKA PROPAGANDAZato ću vam – umjesto da se svađamo – ispri-čati kako je sve ustvari počelo.

Prvi šutIma tome petnaestak godina kako sam izi-šao s fakulteta oboružan svježe otisnutom diplomom, nekim sumnjivo popabirčenim sa-znanjima o čitanju književnosti i krajnje pro-blematičnom namjerom da ta saznanja upo-trijebim baš za ono radi čega sam ih stjecao. Svijet se otvarao preda mnom, a svijet je bio Hrvatska u eri Ive Sanadera: sve naprednija država sve otvorenijeg tržišta. Jedino na što me profesori nisu upozorili jest da u stvarnom

svijetu ima i dilera. I eto me, tek koji mjesec kasnije, u redakciji novopokrenutog knjižnog magazina koji u mjesečnom ritmu, na glossy papiru, ambiciozno planira pokoriti kioske. Da, tamo pišem kritike. Po broju, barem jed-nu ili dvije. Ali honorar za njih je smiješno malen, pa zato po narudžbi raznih domaćih izdavača, bez potpisa, udarnički proizvodim još nekoliko desetaka tekstova o njihovim najnovijim knjigama. Radio sam – da skrati-mo – u nečem neobično nalik na hrvatsku ver-ziju ‘Kirkusa’, mnogo prije nego što će se na

‘Kirkus Reviews’, evo, ugledati Jutarnji. I ne pamtim taj posao samo po lošem: barem sam, eto, u zamjenu za omanji tovar anonimnih pr-ikaza dobivao i onu slobodnu stranicu na kojoj bih, uvjeren da radim nešto neobično važno, pisao svoju jedinu pravu, potpisanu kritiku. Danas sve to, naravno, djeluje naiv-no. Ali znate kako ide s ovisnicima: prvih se šutova uvijek rado sjećamo. A ponešto sam, napokon, i naučio. Recimo, da mogu u dan ili dva nakuckati naramak tekstova o tek preve-denim fantasy hitovima, bogato ilustriranim dijetalnim kuharicama i pristupačnom pri-ručniku za novopečene pčelare. Štoviše, da je logički moguće ispuniti pola stranice tekstom o knjizi pod naslovom ‘Kazneno pravo Vije-ća Europe: izvori, komentari, praksa’. Samo, vrlo brzo sam naučio i kako točno kod nas funkcionira književno tržište: prvo su počeli kasniti honorari, zatim je kasnio mjesečnik, a ubrzo je bilo kasno da se čitav projekt spasi od propasti. Pobjegao sam glavom bez obzira, noseći za uspomenu svežanj neplaćenih raču-na i tikove koji se jave svaki put kada netko u kontekstu književne kritike spomene tržište, logiku potražnje i ponude ili provjerene ame-ričke skip-buy formule.

U vrtlogu porokaPobjegao sam, ali već je bilo kasno: ovisnost je uzela maha. Idućih godina, uvučen u vr-tlog poroka, saznat ću da pisanje kritike nije

nimalo suvislije ni izvan hirovitog tržišta, u zavjetrini javnih sredstava, tamo gdje se knji-ževni časopisi, portali i novine financiraju iz kulturnog proračuna. Naprotiv, vjerojatno je i gore. Umjesto da gnjavim prežvakanim pričama o potplaćenom radu i tragikomič-nim honorarima, evo samo dva primjera iz shizofrene ponude domaće kulturne politike. Ako ste, recimo, u Hrvatskoj spisateljica ili pisac koji tek planira napisati knjigu, može-te od Ministarstva kulture i medija zatražiti novčanu potporu: uz nacrt nesumnjivo zna-čajnog budućeg djela i još par neophodnih dokumenata, morate priložiti argumentira-nu preporuku kritičara koju će vam on, na-ravno, napisati besplatno. Istovremeno, isto to ministarstvo koje, eto, neobično uvažava kritičarev stručni sud i autoritet, samo je u posljednjih nekoliko godina obustavilo fi-nanciranje čitavog niza medija u kojima se pisala književna kritika, a za kritičarski rad ne predviđa nikakvu potporu. Drugi je pri-mjer još apsurdniji. Ako ste u Hrvatskoj spisa-teljica ili pisac koji je onu knjigu napisao, sada možete dobiti i posebnu novčanu stimulaciju za najbolja djela objavljena u prošloj godini. Među kriterijima za izbor najboljih pritom je i kritička recepcija knjige: preciznije, goli broj kritika koje su o njoj izišle, posve neovisno o tome jesu li bile pozitivne, negativne ili naprosto nesuvisle. Malo jednostavnije: što više kritičara sasječe vaše remek-djelo, što ga više njih zgazi i demolira, vrijednost mu je – barem iz perspektive Ministarstva kulture i medija – veća. Ako u prvom slučaju, dakle, Ministarstvo poručuje književnim kritičari-ma da neobično cijeni njihov rad iako im ga istovremeno na razne načine onemogućuje, u drugom potvrđuje da neobično cijeni nji-hov stav iako je on apsolutno nevažan.

Budimo odgovorniDa skratimo: s jedne strane komercijalne novine koje u hirovitim ciklusima gase kritičke rubrike pa onda pokreću kulturne priloge, s druge žalosno životarenje speci-jaliziranih medija; s jedne strane zastarjele fantazije o kritičaru kao kulturističkom vodi-ču kroz labirinte književne potrošnje, s dru-ge javna politika koja uvažava kritičarev stav pod uvjetom da je nebitan; s jedne strane nepostojeće tržište, s druge strane stratište. A između teturaju hrpice teških ovisnika. Jer već je primijećeno: ma koliko književna kritika gubila na ugledu, svaka nova gene-racija izbaci nekoliko novih narkosa. Tu su i okorjeli džankiji koji više naprosto ne mogu prestati, tu su vikend-drogeraši koji će vas uvjeravati da samo eksperimentiraju s kri-tikom, scenom se klate ostarjeli recidivisti za koje smo vjerovali da su se izvukli... Sve ovo govorim radi njih: krajnje je vrijeme da se pisanje književne kritike zabrani. I da se kršenje zabrana najstrože sankcionira. Pre-pustite kulturne potrošače društvenim mre-žama, influenserima i algoritmima, oni su efikasniji. Odustanite od lažnog uvažavanja kritičarskih sudova, jasno je da nisu važni. Budite odgovorni: spasite one kojima se još uvijek može pomoći. A ja ću se već snaći. Ponekad posrnem, dohvatim knjigu i nešto o njoj napišem, ali se vrlo brzo priberem. Samo me treba držati podalje od literarnih krugova i zabraniti mi ulaz na književna događanja. I nipošto mi, ni pod kojim uvje-tima, ne dozvoliti da čitam specijaliziranu kulturnu štampu.

piŠe

Boris Postnikov

je koncepcija priloga: ‘’Kritičar’ je zamišljen kao ozbiljan vodič za kulturne konzumente koji uvodi novi način ocjenjivanja’, najavljuje urednica. ‘Prema uzoru na ‘Kirkus Reviews’, kvalitetu nekog umjetničkog djela ocjenju-jemo trima oznakama: kupiti, posuditi ili preskočiti.’ Dobro, opet ćete vi, šta sad tu ne valja? Zar kritičar ne treba pomoći publici da se orijentira? Da svoje vrijeme i novac potroši na knjige koje to zaslužuju, da one koje ne vrijede preskoči, a one između eventualno posudi? I ako jednostavna buy-borrow-skip formula u ‘Kirkus Reviewsu’ funkcionira, zašto je ne preuzeti? Sve je u redu, naravno da funkcionira: pitanje je, ipak, kako. ‘Kirkus Reviews’ je naime poprilično specifičan ma-gazin. Po svojoj osnovnoj ideji mnogo bliži pr-katalogu nego ozbiljnom kulturnom pri-logu, on donosi na stotine kratkih prikaza najnovijih knjiških naslova: redom su to konfekcijski, formulaično pisani tekstovi s blurbovima umjesto zaključka i ukratko pre-pričanom radnjom umjesto interpretacija. Nitko ih ne potpisuje jer nema ni potrebe: njih štanca anonimna radna snaga profesi-onalnih tipkača, a pisci i nakladnici, ako po-žele, slobodno mogu naručiti i platiti prikaz svoje knjige. Pritom čak ni ovakva, masov-na produkcija fingiranih ocjena i stavova ne utječe pretjerano na prodaju i naklade. Jer posao koji su kritike i prikazi nekada obavlja-li, kao ekskluzivni posrednici između novih izdanja i potencijalne publike, danas pripada nekim drugim kanalima: društvenim mre-žama, internetskim algoritmima, pr-kam-panjama, festivalima. Sviđalo se to nekome ili ne, kritičari odavno nisu elitni gatekeeperi koji ruše i stvaraju autore: na globalnom su ih tržištu zamijenili marketinški stručnjaci, Insta-influenseri i booktokeri. Nevolja novo-pokrenute rubrike ‘Kritičar’ tako nije samo u tome što buy-borrow-skip logiku, koja počiva na masovnoj produkciji anonimnih tekstova, bezrazložno križa s visokim kulturnim pro-filom uglednih autora i ‘temeljnih arbitara’, nego što je njena osnovna zamisao kritičara kao vodiča za književne potrošače beznadno zastarjela.

Dobro, zaključit ćete naposljetku vi, a da ti, dečko, ipak malo oladiš? I pustiš ljude da na miru pišu o knjigama, filmovima i albumima, umjesto što peglaš po globalnim trendovima i pametuješ o ulozi kritičara? Ne kažem, ne kažem: sasvim ste u pravu. Neka nama novih priloga, neka kritičkih glasova, neka se što više piše o kulturi. Sjetite se, na kraju krajeva, da čitavo vrijeme razgovarate s bivšim ovisni-kom, nekim tko i danas ima teške traume i tko se jedva iščupao iz ralja književne kritike.

OvisnostZa početak, intimno priznanje: autor ovog teksta je liječeni književni kritičar. Dulji niz godina – sramim se otkriti koliko – opsesivno sam pratio najnovije naslove, pisao o njima tekstove i slao ih redakcijama slabo čitanih medija, a na vrhuncu ovisničke manije čak sam zaskočio nekog izdavača pa nagovorio nesretnog čovjeka da mi objavi knjigu iza-branih kritika. Moje stanje je, očito, bilo vrlo ozbiljno. Loših navika rješavao sam se postupno, učeći na vlastitoj koži ne samo da svakodnevno pisanje kritika može ozbiljno ugroziti egzistenciju, nego i da je prosječan kritičar primoran pronaći pravi posao kako bi onda u slobodno vrijeme – dok normalni ljudi bindžaju serije, posjećuju rodbinu ili še-taju psa – satima zadovoljavao svoju ovisnost, zgrčen nad knjigama i ekranom kompjutera. Prizor sam po sebi žalostan. A da bude još ža-losniji, čak i ono što bih nakuckao zapravo je malo koga zanimalo izvan uskih, podjednako ovisničkih krugova, u kojima vlada pogubna iluzija o široj društvenoj važnosti književno-sti. Vjerujte: kada se čovjek te iluzije napokon riješi, život mu postane lakši. Bivši kritičar ponovno uspostavlja zdrave međuljudske od-nose, bljedilo iz lica nestaje, podočnjaci se povlače: neki navodno nabave i psa. Iskušenja, međutim, nikada ne prestaju. Kao i svi bivši ovisnici, tako smo i mi, liječeni književni kri-tičari, ustvari vječni potencijalni recidivisti. Treba nas držati podalje od literarnih krugova. Nužno je zabraniti nam ulaz na književna događanja. I nipošto, ni pod kojim uvjetima, ne smije nam se dozvoliti da čitamo specija-liziranu kulturnu štampu. Jer čak i najmanji triger je dovoljan da stvari ponovno krenu nizbrdo. Zašto sve ovo objašnjavam? Zato što mi je, ima tome dva tjedna, ruku dopao novi mjesečni prilog Jutarnjeg lista nazvan

‘Svijet kulture’, a u njemu – razvučena preko čak 20 stranica – ambiciozno zamišljena i ra-skošno opremljena rubrika pod zlokobnim naslovom: ‘Kritičar’.

TrigerDobro, reći ćete, u čemu je točno problem? Zar nije pohvalno to što se u srcu medijskog mainstreama otvara prostor za kulturne sa-držaje, ne pišu li ondje uglavnom solidni kri-tičari i kritičarke, nema li među njima barem dva-tri vrhunska imena? Jeste, pišu, ima: nije stvar u tome. Doduše, kada glavna urednica Pavica Knezović Belan u Uvodniku novog priloga svoje autore proglasi ‘temeljnim arbi-trima onoga što valja na našoj umjetničkoj sceni’, onda tu ima i dosta pretjerivanja, ali nije ni to ono što me trigerira. Fatalni okidač za ovog kritičarskog rekonvalescenta sama

Mamac za buduće ovisnike (Foto: Borna Filić/pixsell)

Prvi broj ‘Svijeta kulture’

S kritičarevog stola


majku bili su zadivljeni njenom mladoliko-šću, a sam Pepi, šaldžija samo takav, govorio je da je stariji od svoje majke.

Vrt je jako travnat, drveće u nje-mu granato, a iza ograde susjedo-ve ne čuju se više guske. Nikad neću zaboraviti kako je desetak tih gusaka jednoga jutra po-

zdravljalo Josipa dok je hodao po svome vrtu, a one ga pratile dolje-gore s druge strane ogra-de koja je dijelila vrtove. To gakanje i ta radost su me podsjetili na scene radosti životinjske iz fi lma ‘Ta divna stvorenja’. Osti je bio veliki prijatelj životinja, u mnogim svojim pričama i usmenim i pisanim sila je doživljaja i zgoda sa mačkama, golubovima, psima. Njegov autobi-ografski roman ‘Odrastao sam sa životinjama’ trajno je svjedočanstvo dječaka koji odrasta u velikom gradu Sarajevu, a njegov su svijet ptice i male životinje koje se ne šišaju i ne muzu. Toga smo se sjećali i za velikim stolom Pepijevim u tomajskom vrtu, koji je opjevan u mnogo pjesama, a u jednoj napisanoj u ha-iku silabici, ima ovaj meta-haiku: Od biljaka u/ mom vrtu najdraži su/ meni haiku. Za tim stolom u tomajskom vrtu Sergio Iagulli je otvorio svoj laptop te smo na snimku gledali kako Josip Osti u Castellammare di Stabia na slovenačkom govori pjesmu ‘Ljubav me je načinila pjesnikom’, koju je na slovenačkom i napisao, ‘Ljubezen me je naredila pesnika’:

Ljubezen me je naredila pesnika. …Ljubezen, ki mi je s strupeno zlatopuščico v zgodnji mladosti prebodlasrce in odprla neozdravljivo rano,v kateri se razrašča črn kristalz ostrimi robovi. Kristal, lep in boleč,ki se blešči na križišču duše in telesa.In mi kaže pot, po kateri se nenehnovračam tja, od koder pravzaprav nikdarnisem odšel. V rojstno mesto in časotroštva. V prazgodovino mojih ljubezni. …Ljubezen me je naredila pesnika. …Ljubezen, ki mi je dala moči, da ne spimnoč za nočjo ter v dnevnik nespečnostizapišem na tisoče žalostnih pesmi oživljenju in, upam, vsaj eno veselo pesemo smrti.

Na kraju ljeta, u ponedjeljak, 20. septembra, popodne, skupilo se nas petnaestak u Tomaju na slovenačkom Krasu. Iz Sa-lerna su došli izdavač Sergio

Iagulli i njegova supruga prevoditeljica Raffaella Marzano, s njima i pjesnik Giancarlo Cavallo, iz Trsta su stigli Ro-berto Dedenaro, Marko Kravos, Luisa Gastaldo i Gianluca Paciucci, iz Sežane Magdalena Svetina, iz Ljubljane Barbara Korun i Samo Krušič, iz Zagreba ovaj koji piše. Došli smo da odemo u kuću i u vrt na-šega druga Josipa Ostija, gdje smo i ranije dolazili, a sad i na njegov grob. Najprije smo se sastali u Sežani, u restoranu Cavallino u Partizanskoj ulici. Iz Ljubljane je ondje doš-la Urška Lunder, životna družica Ostijeva posljednjih četrnaest godina. Od stola smo nešto ranije ustali Urška i ja, te pošli u Tomaj, da malo pripremimo stolove i posluženje pri-je nego što društvo stigne.

Na ulazu u dvorište Ostijeve kuće stoji u bronzi odlivena glava Srečka Kosovela, čiji su stihovi bili presudni da se Osti na-stani u njegovu zavičaju. U kući je sve kao da je Pepi Osti još u njoj. Sve je na svom mjestu, složeno, uređeno i uredno. Knjige, kompjuter, bilježnice, papiri. Ispred kuće je crna mačka Branka, koja prilazi samo Urški, moje mačkarsko iskustvo nije se pokazalo dovoljnim da mi se približi. Ispred kuće je na komadu zemlje pod drvetom proniknuo usjev mrazovca, ili jesenjeg šafrana, slove-načkog jesenskog podlesnika. Zasijao ga je u maju oboljeli Pepi e da Urška ima cvijeća. Ljubavnik i gospodin Osti je iz života otišao kao ljubavnik i gospodin.

Znam sobe Pepijeve kuće, u njima sam nekoliko puta bio gost. Spavao sam u sobi u prizemlju, u krevetu u kojem je Pepi početkom ljeta preminuo. Urška Lunder, specijalista za transfuzijsku i za palijativnu medicinu, opisala mi je posljednje Pepijeve dane i sate, krvarenja koja je zaustavljala i uz čiju se pomoć s dušom rastavio bez bo-lova. Kraj uzglavlja još stoji crvena knjiga Iljfa i Petrova ‘Nova Šeherezada’ iz Rado-ve biblioteke ‘Reč i misao’. Na stoliću kraj velikog kreveta u sobi na spratu stoji osam tomova Prosvetina izdanja ‘Hiljadu i jedne noći’ u nenadmašenom prevodu Marka Vidojkovića. Osti je govorio i pisao da on pisanjem odgađa smrt, kao što ju je Šehere-zada odgađala pričanjem.

Onda je Urška otvorila ormar sa Pepije-vom odjećom. Svaki taj komad odjeće sam znao, u svakome sam vidio Pepija. Siva ko-šulja u kojoj je bio u Folignu, pa majice koje je imao na sebi u Kalabriji, jakna za buru u Trstu, i tako redom, sve je to najednom bilo ispred mene, na vješalicama, pripijeno jedno uz drugo. Nisam uspio savladati gorak plač pred tim košuljama bez onoga čiji su koš ču-vale. Tješila me je Urška, a bogme je bila ona ta koju smo došli da utješimo.

Velika trešnja u vrtu natkriva krošnjom dobar dio stola za koji smo se svi smjestili. Sergio je ispričao kako je u arhivskim video snimcima našao jedan razgovor sa Ostijevom majkom Veronikom, napravljen godine 2002. u Sarajevu. Svi koji su vidjeli Ostijevu

***Ljubav me načinila pjesnikom...Ljubav, koja mi je otrovnom zlatnomstrelicom u ranoj mladosti probolasrce i otvorila nezacjeljivu ranu,u kojoj raste crni kristaloštrih rubova. Kristal lijep i bolanšto blješti na raskršću duše i tijela.I pokazuje mi put kojim se neprekidnovraćam onamo otkuda zapravo nikadnisam ni odlazio. U rodni grad i dobadjetinjstva. U prapovijest mojih ljubavi...Ljubav me načinila pjesnikom...Ljubav, koja mi je dala snage da ne spavamnoć za noć, te da u dnevnik nesaniceispišem hiljade tužnih pjesama oživotu i, nadam se, barem jednu veselu pjesmuo smrti.

Iz tomajskog vrta smo otišli na to-majsko groblje. Ondje smo stali pred kamen na kojem je uklesano ime Ostijeve druge žene Barbare Šubert (1950 – 2007), ispod kojega

je pribijena mesingana pločica s natpisom Josip Osti (19. 03. 1945 – 26. 06. 2021) koju će uskoro smijeniti natpis klesarskim dlije-tom. Par koraka od Ostijeve i Barbarine urne nalazi se grobnica u kojoj počiva najmlađi mrtvac slovenačke poezije Srečko Kosovel (1904 – 1926), čije je čudesne ‘Integrale’ na

‘jezik svojih uspomena’ preveo Josip Osti. Dok smo s groblja hodali prema Kosovelovoj kući muzeju, u glavi mi je zvonila Kosove-lova pjesma ‘Dugokosi romantičar’, koju je Osti jako volio:

Kraj tužnog prozora.Svaki oproštajsamo je jednom.Čujem plavog konja.Dolazi s tobom,Dugokosi romantičaru?Topole uz jesenje ceste.Gdje su poete, da nevide te topole?Bijeli grobljanski zid.Romantika.

Kraj tužnog prozora.Nad karanfi le nadnijeta.Sunce blistaU njene suzne oči. ■

MAKSIMIR

I MIROGOJ

Na ulazu u dvorište Ostijeve kuće stoji u bronzi odlivena

glava Srečka Kosovela, čiji su

stihovi bili presudni da se Osti nastani u njegovu zavičaju. U kući je

sve kao da je Pepi Osti još u njoj.

Sve je na svom mjestu, složeno,

uređeno i uredno. Knjige,

kompjuter, bilježnice, papiri

piše Sinan Gudžević

Popodne u Tomaju

Urška Lunder i Josip Osti 2014. Album Urške Lunder. Fotograf još neutvrđen

26 Kultura NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1137, petak, 1. listopada 2021.

Lokalna baza za osvježavanje kulture (blok) kustoski je ko-lektiv koji se godinama, pored proizvodnje kulturnog i umjet-ničkog sadržaja, bavi i političkim

aktivizmom u tom djelokrugu. Članice ko-lektiva Ana Kutleša i Dunja Kučinac u

suradnji s pravnim stručnjakom Lukom Kurjanom posljednjih su mjeseci pokre-nule peticiju i kampanju ‘Za poštenu plaću’ i obavile golem posao na istraživanju, ko-munikaciji sa scenom, lobiranju, ali i izrav-nim pregovorima s Ministarstvom kulture i medija, sve kako bi poboljšale/i položaj (bo-

lje plaće i radne uvjete) radnica i radnika u kulturi. Podsjetimo, kampanja je pokrenuta zbog specifične stavke Ministarstva kultu-re i medija koje putem svog Javnog poziva za predlaganje programa javnih potreba u kulturi financira dio programa udruga u kulturi, ali istovremeno onemogućuje da se

dodijeljenim sredstvima financiraju udjeli u plaćama zaposlenika udruga u kulturi. Za početak smo ih upitali da ukratko rezimiraju što se sve od srpnja u okviru ove kampanje uspjelo postići.

— Kampanja je započela sredinom lipnja, kad smo počele kontaktirati udruge i saveze udru-ga. Odmah smo dobile pozitivne reakcije, što nas nije iznenadilo jer je riječ o problemu koji udruge u kulturi muči već godinama. Neza-dovoljstvo tinja od uvođenja sporne odluke o nemogućnosti pravdanja plaće, ministarstvu su se slali brojni dopisi i apeli, ali nikad se nije išlo u sustavniju borbu. Stoga nam je kampa-nju bilo vrlo lako iskomunicirati sa scenom. Nažalost, kad govorimo o drugim državnim tijelima, poput Ureda za udruge rh, javna podrška je izostala. No zato je izrazito važan segment naše kampanje bila pravna akcija, koja je targetirala širok krug državnih insti-tucija sa zahtjevom da komentiraju praksu ministarstva iz pravnog aspekta. Dok na sa-stanku s ministricom kulture nismo uspjeli naći zajednički jezik i jasno nam je poručeno da se naši zahtjevi smatraju neutemeljenima, dojma smo da su upiti koje su u Runjaninovoj zaprimili iz Ureda za udruge, Ministarstva pravosuđa, pa financija, pučkog pravobrani-telja itd. bili mnogo učinkovitiji – za Novosti kaže Ana Kutleša.

Čini se da je ključan dio kampanje ‘Za po-štenu plaću’ bilo to što je ovog puta sačinjena iscrpna pravna analiza uvjeta Javnog poziva za predlaganje javnih potreba u kulturi.

— Podrška koju je pružilo preko 700 pojedi-naca i 140 organizacija, ali i mediji koji su nas popratili, iznimno je važna, ali s obzirom na to da ministrica do sada nije pokazivala interes za glasove proizvođača, možemo pretpostaviti da bi bez pravnog aspekta ova kampanja naposljetku ipak naišla na zatvo-rena vrata. Je li taj pravni pritisak zaista bio presudan, to trenutno ne znamo jer nam ministarstvo još nije službeno odgovorilo ni na jedan dopis. U svakom slučaju, ta nam či-

Kulturno kruhoborstvoKampanja ‘Za poštenu plaću’ koju je u lipnju pokrenuo kolektiv blok uspjela je izboriti da Ministarstvo kulture i medija prihvati dio njihovih zahtjeva. Na nedavno raspisanom Pozivu za programe javnih potreba u kulturi za 2022. tako je u šest područja omogućeno da se pod prihvatljive troškove uvrsti udio u plaći zaposlenika u udruzi

Članice kolektiva blok o rezultatima kampanje ‘Za poštenu plaću’

piše Antonela Marušić

blok je još 2019. pokrenuo inicijativu ‘Dosta

je rezova!’ (Foto: Dalibor Urukalović/pixsell)

27 Kultura NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1137, petak, 1. listopada 2021.

njenica, kao i iznenađenje koje su predstav-nici ministarstva izrazili zbog prisutnosti našeg odvjetnika Luke Kurjana na sastan-ku održanom u srpnju, govori da je pravni pritisak zatekao ministarstvo nespremnim. Luka se kao naš opunomoćenik obratio i nizu nadležnih institucija: Ministarstvu financija, Ministarstvu rada i mirovinskog sustava, Ministarstvu pravosuđa, pučkoj pravobraniteljici, Uredu za udruge i Uredu za državnu reviziju. Vjerujemo da je alarmi-ranje tih institucija također bio dobar korak u ovom procesu – dodaje Kutleša.

Pravni stručnjak Luka Kurjan svjestan je kako je Ministarstvo kulture tekst pravne analize mo-glo ignorirati jer prave pravne sankcije zbog kršenja zakonskih

i podzakonskih propisa od strane ministar-stva nema. Pojasnio nam je zašto je tome tako.

— Naime, Ured za udruge koji koordinira odnose između mnistarstva i udruga nema na raspolaganju izricanje sankcija bilo koje vrste. Institucionalni pritisak od strane dru-gih državnih i sudskih tijela te sankcije od strane istih tijela možda su mogli uslijedi-ti kroz koju godinu, i to iz razloga što je u ovakvim situacijama državno tijelo uvijek u povlaštenom položaju. Ne govorim o tome da bi ministarstvo imalo povlašteni tretman na sudu ili pred drugim tijelima, nego se radi o njihovim kapacitetima i financijskim mogućnostima te inertnosti koju mogu s lakoćom nametnuti u ovakvim situacijama

– kaže nam Kurjan i dodaje da je jedina opcija koja im se otvorila na pravnom putu proved-ba državne revizije u Ministarstvu kulture, a koju provodi Ured za državnu reviziju, koji pak navedeno mora tek uvrstiti u godišnji izvještaj i donijeti odluku o provođenju re-vizije za 2022. godinu.

— Odlična je stvar što smo uistinu uhvatili ministarstvo u kršenju zakonskih i podza-konskih propisa, zbog nejednake primjene Uredbe o kriterijima, mjerilima i postup-cima financiranja i ugovaranja programa i projekata od interesa za opće dobro koje provode udruge – ističe.

Opće je poznato, kaže Ana Kutleša, da ci-vilni sektor preuzima na svoja leđa niz zada-ća socijalne države i javnog sektora. Koliko kvalitetno udruge mogu pružati usluge koje su nekoć bile dio velikih državnih sustava, a da se same ne slome s obzirom na uvjete rada i projektno financiranje, pita se ona, pojašnjavajući kako su udruge u kulturi u specifičnom položaju.

— Naime, kultura i umjetnost se iz niza slo-ženih razloga već desetljećima ne percipira-ju kao integralni dio svakodnevnog života. Umjetničko stvaralaštvo smatra se privilegi-jom talentiranih, a zapravo je privilegija onih koji si mogu priuštiti satove poduke, materi-jale, instrumente, literaturu. Kultura se, ako nije svedena na prvoloptašku zabavu čisto komercijalne funkcije, obraća profesional-noj publici, uskom krugu upućenih i višim slojevima, kojima su kazališta i galerije sim-bolički važni, mjesta za pokazivanje. I zato je, za razliku od udruga koje se bave primjerice socijalnim uslugama ili ljudskim pravima, udrugama u kulturi puno teže iskomunici-rati zašto su potrebne, zadobiti širu podršku i stvoriti jači pritisak. No upravo je javno fi-nanciranje to koje omogućuje proizvodnju kulture koja ne podilazi tržištu i nije u funk-ciji reprodukcije vladajućih elita. Projekti u lokalnoj zajednici, besplatne edukacije za mlade ili za umirovljenike, nekomercijalni festivali – svi ti sadržaji mogu opstati jedino uz podršku iz državnog i lokalnih proračuna. No ako živite u zajednici gdje je takva kultu-ra odavno izumrla, teško da ćete biti spremni za nju se boriti. Zato borba za kulturu kao

javno dobro podrazumijeva mnogo rada na više fronti i na duge staze – govori Kutleša.

Budžet za javne potrebe u kulturi posljed-njih je godina stagnirao i iznosi oko 120 mi-lijuna kuna. Kutlešu pitamo koji bi iznos bio dostatan te kako bi se i s fokusom na što trebao rasporediti.

— Teško je govoriti o konkretnom iznosu a da se ne naprave istraživanja potreba, što bi uključivalo i mapiranje stanja infrastruk-ture, koja u mnogim slučajevima vapi za obnovom, a onda i radnim mjestima koja bi osigurala kontinuiranu i kvalitetnu pro-izvodnju sadržaja. Svjedoci smo naime da se često povlače velika sredstva Europske unije za građevinske radove i opremanja, no kada se vrata za javnost napokon otvore, is-postavi se da za dugoročna zaposlenja nema osiguranih sredstava. Slučaj je to primjerice s Dječjom kućom, nedavno obnovljenom i otvorenom u Rijeci u sklopu kompleksa bivše tvornice Rikard Benčić, čiji bi program trebali ‘kolažirati’, da ne kažem krpati već preopterećeni radnici drugih kulturnih in-stitucija. Takve su nelogičnosti i nerazmjeri česte pojave u hrvatskoj kulturi, a neko ra-cionalnije planiranje, koje bi dovelo u rav-notežu radna mjesta, radne uvjete, fizičku infrastrukturu i sam sadržaj, vjerojatno bi zahtijevalo i preispitivanje nekih programa koji gutaju velika proračunska sredstva, a većini građana Hrvatske su nedostupni. Po nama, svakako bi fokus trebala biti široko dostupna kultura, čija publika se odgaja od malih nogu, i to kroz participaciju u samom

umjetničkom stvaralaštvu, a koja promiče progresivne vrijednosti, uključivost, jedna-kost i solidarnost – zaključuje Kutleša.

blok je još početkom 2019. zajedno sa ši-rim krugom umjetnika i radnica u kulturi formirao inicijativu ‘Dosta je rezova!’ kako bi progovorili u obranu javno financirane kulture i javne kulturne infrastrukture te apelirali na Ministarstvo kulture da presta-ne proizvođače u polju kulture i medija gu-rati u sve prekarnije radne uvjete i socijalnu nesigurnost.

— Inicijativu je putem peticije tada podržalo preko tisuću ljudi, na prosvjedu ispred mini-starstva bilo nas je par stotina, bili smo pri-sutni u puno medija. Iako ministarstvo nije pokazalo nikakav sluh za naše zahtjeve i nije uvažilo niti jedan od naših zahtjeva, ohrabrili smo se da se nastavimo organizirati. Zajedno s nizom organizacija i pojedinaca nastavile smo djelovati kroz Platformu za radne uv-jete u kulturi ‘Za K.R.U.H.’. Ta je platforma u posljednjih godinu i pol dana napravila velik broj javnih istupa i uputila konkretne zahtjeve ministarstvu za pomoć sektoru u pandemijskoj krizi, objavila čitav niz osvrta na aktualne kulturne politike, izradila ana-lize nekoliko izvora javnih financiranja na nacionalnoj i lokalnoj razini, obavila istraži-vanje radnih uvjeta u sektoru kroz intervjue s umjetnicima i kulturnim radnicima te kroz javnu kampanju nastojala ohrabriti širu sce-nu da progovori o svom položaju i ustane za svoja prava. Sada smo se fokusirali na izradu alata kojima se želimo zaštiti od eksploatacije, rada bez ugovora, neplaćenog i potplaćenog rada. Razvijamo fair pay protokol i cjenike minimalnih nadnica za discipline i poslove za koje takvi cjenici još ne postoje – navodi Dunja Kučinac.

Ističe kako takvim kampanjama žele osnažiti i ohrabriti sebe i svoje kolege da se ne ustručavaju pregovarati oko svojih rad-nih uvjeta, tražiti ugovore i poštene plaće, ali i stvoriti pritisak na javne financijere da povećaju budžete i implementiraju standar-de poštene naknade u mehanizam financi-ranja. Odnosno, da se okrenu praksama koje će, uvjerena je, omogućiti dostojanstvene radne uvjete na programima koji se javno financiraju.

Ministarstvo je nedavno raspisalo Poziv za progra-me javnih potreba u kul-turi rh za 2022. godinu. Dunju Kučinac pitamo u

kojoj mjeri je on ispunio njihova očekivanja i zahtjeve.

— Prihvaćen je samo dio jednog od naša dva zahtjeva: za šest područja – inovativne umjetničke i kulturne prakse, dramska i

plesna umjetnost te izvedbene umjetnosti, vizualne umjetnosti, glazba i glazbeno-scen-ska umjetnost, kulturno-umjetnički amate-rizam, književne manifestacije i nastupi na sajmovima knjiga – omogućeno je da se pod prihvatljive troškove uvrsti udio u plaći zapo-slenika u udruzi. Riječ je o postotku manjem od traženog, 20 umjesto 25 posto, a u nekim područjima plaće se i dalje ne priznaju kao prihvatljiv trošak. Također, troškovi hladnog pogona i dalje nisu prihvatljivi, što je izni-mno problematično jer su održavanje pro-stora ili web-stranice ili pak knjigovodstvo preduvjet održavanja bilo kojeg programa i aktivnosti. Što se tiče povećanja ukupnih sredstava za javne potrebe u kulturi, morat ćemo pričekati rezultate natječaja da vidi-mo hoće li biti prijeko potrebnog pomaka nabolje. Ne želimo da se izboreni udjeli u plaći negativno odraze kroz rezanje honorara umjetnika i drugih suradnika. Zbog iznimno malih potpora za programe, svi troškovi rada već su ionako srozani na najniže moguće gra-ne. Potpore moraju rasti i omogućiti da se programi proizvedu u normalnim uvjetima i da svi koji rade na njima budu pošteno pla-ćeni za svoj rad. Zbog toga se nikako ne smije stati na ovoj maloj pobjedi, odnosno pomaku nabolje – ističe Dunja Kučinac.

Luka Kurjan je, tvrdi, zadovoljan posti-gnutim, no očekuje da ministarstvo uz dje-latnosti kojima je ovim natječajem dopu-stilo kao prihvatljiv trošak prijavu 20 posto plaće, to dopusti i ostalim djelatnostima koje to još ne mogu.

— Imam dojam da je ministarstvo učinilo ustupak onim udrugama koje su se žalile te strateški ocijenilo da ipak ne mora primje-njivati uredbu jednako za sve – kaže Kurjan.

Za kraj razgovora članice blok-a upitali smo jesu li ih i na koji način u njihovim na-stojanjima osnažile i dale im poticaj borbe nekih umjetničko-kulturnih kolektiva iz regije.

— Naravno, i u drugim zemljama se odvi-jaju slične borbe. U blok-u i inicijativi ‘Za K.R.U.H.’ nastojimo se povezati s njima pa smo tako u lipnju sudjelovale na radnom sa-stanku u Beogradu u organizaciji Udruženja likovnih umjetnika Srbije, a odmah je uslije-dio Kongres kulturnih radnica i umjetnika u blok-ovoj organizaciji ovdje u Zagrebu. Svugdje se vode inspirativne borbe i mnogo možemo naučiti jedni od drugih. Spomenuti ulus je recimo u Srbiji uspio uvesti reda u vezi plaćanja zdravstvenog i mirovinskog osiguranja samostalnih umjetnika, tako da se sada više ne može dogoditi da kao samo-stalna umjetnica postanete majka i shvatite da ste napravili dug u zdravstvenim usta-novama jer vam vaša lokalna samouprava godinama nije uplaćivala doprinose – govori Ana Kutleša. ■

Dunja Kučinac i Ana Kutleša u Ministarstvu kulture i medija (Foto: Za poštenu plaću)

Foto: Autoportret

Luka Kurjan (Foto: Slaven Vujović)

Podrška koju je pružilo preko 700 pojedinaca i 140 organizacija, ali i mediji koji su nas popratili, iznimno je važna, ali možemo pretpostaviti da bi bez pravnog aspekta ova kampanja naposljetku naišla na zatvorena vrata – ističe Ana Kutleša

28 Kǌ ige NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1137, petak, 1. listopada 2021.

vori, ali mora da pokuša, još jednom, jeste gubitak očuha koji ga je 1993. godine, pri hr-vatskoj deportaciji mostarskih muslimana u logor Dretelj, doslovno spasao preuzimajući njegovo mesto u konvoju, da bi kasnije u tom logoru nastradao. Na to se nadovezuje drugi deo knjige o pretnjama smrću koje autor/narator dobija nakon što je pisao i govorio o zločinu Armije BiH u Grabovici nad hrvatskim civilima. Iako i dalje živi na Aveniji, sa suprugom i decom, Mostar je za njega ‘umrli grad’, ne samo zbog poništene zajedničke prošlosti ili nepremostive pode-ljenosti grada, već upravo zbog ušančenosti u isključive politike sećanja koje negiraju ili opravdavaju ratne zločine tzv. vlastite strane, što minira koncept zajednice svodeći je na mehanički skup etničkih geta. Ono što opterećuje Nezirovićevu traumatološku anamnezu jesu: trivijalnost detalja kojima ogoljava svakodnevicu nekadašnjih poro-dičnih prilika i povremeni patos kojem ne može da izmakne, više pri prikazivanju po-rodice kojoj je proverbijalna glava, nego onih u kojima je odrastao kao nevoljni svedok.

Traumatološkoj samoanalizi pripada i prva prozna knjiga Senke Marić ‘Kintsu-

Gledano iz beogradskog ko-mšiluka – znači sa izvesnim zakašnjenjem jer se čitaju reizdanja objavljena u Srbiji

– mostarska književna scena srednje generacije sve više se profi liše kao scena prozne produkcije i sa značajnim me-stom koje zauzimaju autorke.

Očekivano, i kod novih prozaista genera-cija trideset i četrdesetogodišnjaka javila se, da je nazovem tako, traumatološka (auto)biografska naracija, naročito izražena u knji-gama Elvedina Nezirovića ‘Boja zemlje’ (2016.) i ‘Ono o čemu se ne može govoriti’ (2021.), koje je uz roman ‘Ništa lakše od umi-ranja’ (2019.) u Srbiji objavila Laguna. Sve tri knjige, i fi kcionalna proza i evokativni tekstovi, izviru iz istog polja neprerađenog ličnog gubitka koji refl ektuje ujedno kolek-tivnu traumu. Zanimljivo, ‘Ono o čemu se ne može govoriti’ je podnaslovom određeno kao ‘novo poglavlje’ knjige ‘Boja zemlje’, ali je, zapravo, ne njen nastavak nego njena metaknjiga – knjiga koja iznova razmatra i produbljuje stare boli i stalnu prazninu, dodajući joj naplavine aktuelne stvarnosti. Ono o čemu autor/narator ne može da go-

gi tijela’ (Kontrast, 2019.), koja se fokusira na borbu naratorke s rakom dojke. Među-tim, nova knjiga Senke Marić, neka vrsta bildungs novele i više-generacijske poro-dične povesti, ‘Gravitacije’ (Partizanska knjiga, 2021.), predstavlja njen pravi ulaz u svet fi kcionalne proze. ‘Gravitacije’ neguju nasleđe modernističkog pripovedanja kroz fragmentarnu strukturu kratkih nenaslov-ljenih poglavlja, ukrštanje doživljajnih per-spektiva i redukovanje socijalno-istorijskog konteksta, da bi do izražaja došao onaj in-timni i egzistencijalni. Pratimo odrastanje devojčice koja i sama postaje majka i singl persona u srednjem dobu, zajedno sa napo-rednim biografi jama njenih nana ili baba, od kojih je jedna bila prinuđena da se uda za starijeg udovca sa decom. Slaba mesta ove novele su beskrajna repeticija isprazne svakodnevice i evokacija svedena na slike a ne na delove radnje te suštinska zakočenost poslednje četvrtine romana koji nije postao ni melodrama jedne usamljene duše ni ro-mantična idila novog početka, iako baštini elemente obe mogućnosti. U kom bi slučaju njen roman postao koherentniji, ali ne ma-nje tematski notoran narativ.

Kod autora desetak godina mlađih, pome-nuo bih prozni prvenac, knjigu priča Mag-dalene Blažević ‘Svetkovina’ (Kontrast, 2020.). Zanimljivo, sem tradicije stvarnosne proze i seoskog miljea, i ove pretežno kraće i brojne priče Magdalene Blažević (25 priča na 140-ak stranica) koriste tehniku geo-hro-notopske redukcije, fokusirane na sfumato atmosferu i unutrašnju tačku gledišta, uz, eto osobenosti, participaciju prirode kao ambijenta koji je aktivni sastojak zbivanja.

‘Svetkovina’ se fokusira većinom na ženske likove koji se nalaze u situacijama ljubavnih i preljubničkih odnosa, nasilja u porodici, ili se nose sa ranim pobačajima i tzv. čedo-morstvom. Priče povezuje erotska intima koja proizvodi konfl ikt, smeštena u socijalni kontekst života u oskudici. Opet, kao i kod Senke Marić, pripovedna sažetost nije rezul-tat izbora ili postupka, već trenutnih dometa i rezultira nedovoljnom razvijenošću priča, a ne njihovom simboličkom ili psihološkom sublimacijom.

Za mene defi nitivno najuspelije delo ‘ne-ofi tskih’ mostarskih prozaista jeste roman

‘Meho’ Almina Kaplana (Factum izdavaštvo, 2020.). Završetak radova na seoskoj džamiji koju obnavlja zajednica bošnjačkih povrat-nika u Hercegovini čini tematsku podlogu ovog romana. U prvom planu naracije, nena-metljivo, ponekad i neprimetno, stoji Meho, naslovni lik koji zapravo i nije protagonista. I to je prvi dobitak ovog romana, pasivni foka-lizator kao lik solidarnog člana zajednice, koji nije u stanju da se suprotstavi ili pobuni, i koji se drži po strani od političkih podela i seoskih sukoba. Iako su naše simpatije na njegovoj strani, jer ne koristi privilegije člana džemata koji prikuplja novac za obnavljanje džamije i ne hvališe se proživljenom logorskom tortu-rom, može se razumeti i kao topovsko meso vladajućih elita, jer je pasivan konzument dominantnih ideoloških narativa.

Drugi dobitak Kaplanovog romana je sti-šana uravnoteženost pripovedanja, prisutna u načinu prikazivanja unutrašnjih podela u bošnjačkoj mikrozajednici. Kaplan se dotiče i međuetničke distance i politike nepovere-nja i razlika na kojoj insistiraju predstavnici bošnjačke vladajuće stranke. Upravo će pe-snik iz grada i konzervativni ideolog, Sinan, u jednom trenutku reći da je sve loše musli-manima došlo od vlaha, pa i psovke. U neku ruku, Kaplanov roman ‘Meho’ je fi kcionalna dopuna, istina ruralna, Nezirevićevog doku-mentarnog i samoizolovanog lamenta nad Mostarom. Bošnjaci, koji su najviše propatili u ratovima 1990-ih i s pravom sebe smatraju najvećim žrtvama rata, boluju od istih psi-ho-ideoloških boljki kao i njihovi susedi, sa kojima žive na stalnoj distanci, a u nevoljnom komšiluku. Sentimentalne mostarske kiše i poslovično surovi hercegovački krš, u koji su urezana nova stratišta i tragedije bez ka-tarze, bekgraund su književnog mizanscena novih prozaista kojih je dopalo da se nose sa nasleđem koje nisu birali, kao i svuda gde je trajao rat, te da bespoštedno skeniraju patološku regradaciju svojih sredina. Da, u ženskom autorstvu, rekonstruišu genealogi-ju ženskih predaka, razotkrivaju neželjenu povest intimnih prestupa i ispisuju hroniku oskudice i samoće. Birajući između naturali-stičkog i neomodernističkog prosedea, nala-ze se u fazi ispitivanja forme i isprobavanja naratoloških postupaka, tako da će se njihov pristup prozi tek razvijati.

Raduju nova imena srednje generacije na mostarskoj sceni, koja dopunjuju ponudu poznatih mostarskih vagabunda i vandro-kaša, koji su i sami, posle godina pevanja u duhu trubadurskog intimizma, počeli da pišu prozu – Mehmed Begić, recimo, u vidu pisama iz daleke Paname, a Marko To-maš preko (anti)novele ‘Nemoj me buditi’ (lom, 2019.). ■

Blues podeljenog gradaSentimentalne mostarske kiše i poslovično surovi hercegovački krš, u koji su urezana nova stratišta i tragedije bez katarze, bekgraund su književnog mizanscena novih prozaista kojih je dopalo da se nose sa nasleđem koje nisu birali, kao i svuda gde je trajao rat

Mostarska književna scena srednje generacije

piše Saša Ćirić


je Milanović dodao kako je htio reći da je on predsjednik i Hrvata koji ne žive u Hrvatskoj, a imaju pravo glasa jer su hrvatski državlja-ni. Svejedno, ta će izjava, u kojoj se oslonio na Ustav, glede & unatoč pojašnjenju imati dalekosežne posljedice. Je li Aleksandar Vučić predsjednik svih Srba koji imaju srp-sko državljanstvo? Ako su Milanović i Vučić predsjednici svih svojih državljana, što su im onda predsjednici država u kojima žive? Je li BiH dvostruku kondominij? Ili – kondemo-nij? Cijela ta džungla na asfaltu nastala je iz nereguliranog raspada bivše države, iz slije-pog nacionalizma koji nas je odveo u slijepu ulicu iz koje više nikad nećemo izaći. Nema sumnje da će Milanovićeva izjava – zapravo, parafraza Tuđmanove ideje o ‘predsjedniku svih Hrvata’ – biti toplo dočekana i rado citi-rana, kako u ‘srpskom svetu’ tako i u Herceg-Bosni. Ćeraće se oni još.

Provjereno, Nova tv, 23. rujna, 23:29U devetominutnom prilogu Barbara Maj-storović pokazala je pakao koji može zateći ljude koji imaju ‘pouzdanje u zemljišne knji-ge’, odnosno pouzdanje u ‘institucije koje rade svoj posao’, s kojima je prerano umrli Milan Bandić – okorjeli realist – tjerao šegu do kraja života. Novinarka ‘Provjere-

nog’ snimila je kafk ijansku priču o mladoj Zagrepčanki Ivani Jerković Erak koja je kupila stan, digla kredit i uložila solidan novac u uređenje, da bi joj jednoga dana sa suda stigla obavijest kako stan nije njezin jer je ostavinska rasprava jednog prethodnog vlasnika završila dodjelom stana njegovoj (tj. njezinoj) polusestri koja, usput budi rečeno, živi u Švedskoj i ne želi govoriti za tv. U zemljišnim knjigama nije bilo nika-kvih plombi, agencija za nekretnine i banka kreditor provjerili su sve papire (napomeni kako je nekoć bila stavljena primjedba na vlasništvo nitko nije poklonio pažnju, jer nije bilo plombe), a sutkinja je rekla da joj je

U svom fi lmu, hrt, 21. rujna, 20:10Za prvog gosta u novoj sezoni emisije Ton-čica Čeljuska izabrala je Miloša Bikovića i napravila dobar posao. Jedna od tri najveće postjugoslavenske fi lmske zvijezde (uz Ser-geja Trifunovića i Gorana Bogdana), Bi-ković je postao poznat po seriji ‘Montevideo, Bog te video’, a poharao kina fi lmom ‘Južni vetar’. U Pulu je došao na premijeru nastavka

‘Južnog vetra’; karte su planule sedam dana ranije, a glumac je dočekan dugotrajnim ovacijama. Biković ostavlja dojam ozbiljna čovjeka kojega slava nije uzela. Trenutno igra glavnu ulogu u novom fi lmu kultnog autora Slobodana Šijana, koji se nakon se-damnaest godina pauze opet prihvatio režije. Biković je u Rusiji snimio dvanaest fi lmova, imao je, između ostalog, glavnu ulogu u ‘Slu-gi’, najgledanijem ruskom hitu svih vreme-na koji je samo u kinima gledalo dvanaest milijuna ljudi. Dobio je rusko državljanstvo i glavnu nagradu Ruske Federacije, koju mu je osobno uručio Putin. Njegovi su se rodi-telji – ovo zvuči kao fi lmska priča – dva puta ženili i rastajali, pa su on i njegov stariji brat (koji se zamonašio) rođeni u dva braka istih roditelja; kad se Miloš rodio, bili su po dru-gi put sretno razvedeni... Čeljuski je rekao ponešto i o dobrosusjedskim odnosima: ‘Mi

nemamo kuda nego da idemo ka kontaktu, i ma koliko to sad zvučalo daleko i naivno, ka ljubavi, jer je na drugoj strani vrlo crna perspektiva, autodestrukcija.’

Vijesti, Al Jazeera, 21. rujna, 20:15Zoran Milanović u New Yorku je izjavio da je predsjednik Hrvata u Bosni i Herce-govini, što je očekivano izazvalo dar-mar, premda su motivi možda bili ‘kontakt i ljubav’, kako bi rekao Biković. Novinar Al Jazeere zamolio ga je da pojasni tu izjavu, pa

žao, ali da stan pripada polusestri. Slučaj je na Vrhovnom sudu. To što se dogodilo Ivani Jerković Erak može se dogoditi bilo kome. Pravnici su objasnili kako se svi zahtjevi za plombama ne unose u zemljišne knjige jer bi to paraliziralo kupoprodaju nekretnina (kod rastava braka npr. ishod bi se mogao čekati godinama), no ovako ispada da postoji prav-na norma koja se zove ‘povjerenje u zemljiš-ne knjige’, ali država ne jamči za nju, iako može generirati tešku nepravdu. Rješenje? Državni fond za namirenje ovakvih žrtava? Unošenje svih tereta u zemljišne knjige?

Dnevnik, hrt, 25. rujna, 19:00Dragan Nikolić ‘Prle’ (long time no see) iz Njemačke je u dahu izbifl ao kratku, ali sadr-žajnu analizu četiri mandata odlazeće Mutti. Globtroter Prle zna znanje. Odlazeća držav-nica – koja će se u njemačku povijest upisati slovima podjednake veličine kao Adenauer, Kohl ili Brandt – iza sebe je ostavila veliko naslijeđe. Kad su njemačke banke uzdrmale rastrošnu grčku ekonomiju (Nijemci su im uvaljivali sve i svašta, bez osobite provjere kreditne sposobnosti), pa je ministar Schäu-ble htio Grke izbaciti iz eurozone, Merkel ih je spasila. Pozvala je izbjeglice iz Sirije u Njemačku, što je dovelo do strahovitog mi-grantskog cunamija. Ona ga je zaustavila dogovorom s Erdoganom, kojemu su dane milijarde za prihvat migranata. Odlučila se za euroobveznicu nakon covid-krize, što se pokazalo spasonosnim. Odlučila je prekinuti izgradnju nuklearki. Njemačka autoindustri-ja okreće se prema struji. Legalizirala je istos-polne brakove, odvela demokršćane prema centru. Nijemcima, kažu ankete, neće ne-dostajati. Nama hoće. Ali dobar je znak da će bilo koji njezin nasljednik, kažu analitičari, njemačku voditi istim putem.

Minus i plus, hrt, 26. rujna, 20:10U najgledanijem prime timeu tjedna, nedje-ljom u osam, hrt je počeo emitirati novu, dvanaestodijelnu seriju ‘Minus i plus’. Autor Ognjen Sviličić – odličan režiser i sjajan pi-sac scenarija, naročito kad su u kadru likovi iz Zagore – posegnuo je za formulom koja se pokazala uspješnom. Mlada i temperamen-tna Dalmatinka udaje se za smirenog mla-dog Zagrepčanina, odvjetnika, nakon samo mjesec dana poznanstva. U prvoj epizodi on uzima klijenta optuženog za seksualno na-pastovanje, što kod žene izaziva ogorčenje, a završava neočekivanim raspletom... Snima-na, očito zbog štednje, u četiri-pet interijera, serija bi morala imati vrhunske, duhovite dijaloge i sjajne glumce da bi opravdala ova-kav prime time, no ‘Minus i plus’ startala je lošije od ‘Stipe u gostima’. Glumci preče-sto djeluju amaterski, a scenarij nema čak ni prvoloptaških dosjetki. No nije potpuni podbačaj – može se gledati, pa se možemo nadati i da će se popraviti. ■

TV RAŠETANJE Minus i pokoji plus

hrt je nedjeljom u osam počeo

emitirati novu seriju autora

Ognjena Sviličića. Sniman u četiri-pet

interijera, ‘Minus i plus’ morao bi imati vrhunske,

duhovite dijaloge i sjajne glumce da bi

opravdao ovakav prime time, no

startao je lošije od ‘Stipe u gostima’.

Ipak, nije potpuni podbačaj, pa se

možemo nadati da će se popraviti

Piše Boris Rašeta

U ‘Minusu i plusu’ zasad nema ni prvoloptaških dosjetki (Foto: Minus i plus/serija)

30 kritike NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1137, petak, 1. listopada 2021.

Kadar iz filma ‘Kanjon’ Zacharyja Epcara

piše Damir Radić

Sedamnaesto izdanje međunarod-nog festivala eksperimentalnog filma 25 fps, održano u zagre-bačkom sc-u, kao svoje laureate istaklo je šest naslova. Grand Prix

tročlanog žirija tradicionalno su dobila tri rada, ovaj put to su bili argentinsko-španjol-sko-britanska koprodukcija ‘Mjesto prola-znosti’ Sofíje Petersen i Shauna Finnera-na, američki ‘Kanjon’ Zacharyja Epcara i također američka produkcija ‘Obličje bez činjenice’ Mary Helene Clark. Najbolji od ta tri filma svakako je ‘Kanjon’, u festival-skom programu šturo opisan kao ‘portret gradskog stambenog naselja koje pada u za-borav’. Preciznije rečeno, radi se o portreti-ranju suodnosa arhitekture naselja, nekih njegovih izdvojenih stanovnika/stanara i (njihovih) stvari. Istovremeno to je inte-rakcija (otprilike) triju filmskih planova – polutotala (naselje), bližeg/krupnog plana (ljudi) i detalja (predmeti), kao i različitih tekstura filmske slike. Ti portreti/interak-cije ostvareni su uzorno fluidnom mon-tažom, a glavni prigovor bio bi da kadrovi ljudi nisu dostatno atmosferični u odnosu na kadrove arhitekture i predmeta, iako je ta razlika u vrstama ugođaja očito namjerna. U završnici dobivamo vizualno atraktivan, no verbalno suviše eksplicitan zaključak o prolaznosti (otkriva se da je naselje nestalo kao da ga nikad nije bilo), bez kojeg se ko-motno moglo.

‘Mjesto prolaznosti’ također se, kao što naslov sugerira, bavi prolaznošću, a tehnički postupak kojim se tema realizira jak je adut filma. Riječ je o razvijanju analognih foto-grafija putem laboratorijskih kemikalija, pri čemu se apostrofira nastanak slike ‘ni iz čega’, kao i njezin nestanak (u ništa), a u središtu je ono između – prijelaz između nastajanja i ne-stajanja, kratko vrijeme postojanja koje stvara uspomene osuđene na zaborav. Postupak je suptilan, no istovremeno i suviše lako čitljiv pa film ispada nekako ‘tanak’, tim prije što je i ideja na kojoj je baziran (’prolazi sve’, kako je pjevao Đimi Stanić) opće značenjsko mjesto.

Za nekoliko nijansi slabiji treći je dobitnik glavne nagrade glavnog žirija, ‘Obličje bez činjenice’. Tu je na djelu nizanje raznovr-snih kadrova bez ikakvog čitljivog ‘koda’ za

‘izvanjskog’ gledatelja – vjerojatno je auto-rica slijedila neku svoju asocijativnu logiku koja je, međutim, ispala posve autističnom. Dakako, logika i nije bitna ako se slijed sli-ka osjeća, međutim potpisnik ovih redaka, usprkos stanovitog broja izolirano uzevši dojmljivih prizora, nijednog trena nije bio dotaknut izvedbom.

Nagradu kritičarskog žirija dobila je tali-jansko-belgijska koprodukcija ‘U grlu nam cvate cvijeće’ Eve Giolo, uz ‘Kanjon’ najso-lidniji od nagrađenih filmova. Vizualno pri-vlačan, pogotovo u uporabi jarkih boja, ura-dak se bazira na ritmu ponavljanja motiva, među kojima se ističu (dječje) igre, a članovi žirija doživjeli su ga kao djelo ‘zaglušujuće tišine i jezivog osjećaja nelagode’. Dojmovi kritičara Novosti upravo su suprotni, njemu se čini da je riječ o filmu koji afirmira toplu humanost, ne gubeći, doduše, iz vida i po-tencijale onog antihumanog.

Nagrada publike pripala je radu ‘Tisuću i jedan pokušaj da budem ocean’ francuske Kineskinje Yuyan Wang, koji poetičnim naslovom pokušava oplemeniti zvučno frenetičan, u tehno ritmu izveden kolaž bezbrojnih internetskih klipova, zapravo idealan za popunu televizijskog programa između dvaju sportskih termina.

Naposljetku, nagradu za najbolji domaći film festivala dobio je ‘Laci bježi u Mađar-sku’ studenta adu Davida Gaše. Ugledajući se na poetiku nijemog filma, uključujući i nadrealistička iskustva te tematizirajući djetinjstvo, Gašo uvelike baštini poetiku od kanadskog genijalca Guya Maddina, međutim uglavnom se radi o površinskom preuzimanju stila lišenom dubinskog zadi-ranja u bitno. No u hrvatskom kontekstu i to je više nego dobrodošao iskorak. ■

Kodovi prolaznostiOd šest nagrađenih naslova tri su posvećena temi prolaznosti

Festival eksperimentalnog filma i videa 25 fps (23. – 26. rujna, sc, Zagreb)

54/55 Bitef (13. – 24. rujna, Beograd)

‘Fatalna farma’ u režiji Philippea Quesnea (Foto:

Martin Argyroglo)

piše Bojan Munjin

Međunarodni kazališni festival Bitef nekada su sačinjavali novi teatarski pravci i velika redateljska imena. Danas je ovaj reno-

mirani festival ponajprije posvećen gorućim društvenim i političkim temama. Prošlih godina Bitef je tematizirao pitanja digitalne revolucije, ksenofobije i sukoba generacija, a ove godine, sa sloganom ‘Na rubu buduć-nosti’, bavio se klimatskim promjenama i ekološkim zagađenjem. O tome je govorila i glumica Svetlana Ceca Bojković, dra-matično istaknuvši na otvorenju festivala kako je možda čitavo čovječanstvo stiglo do crvenog alarma. Što se tiče Bitefa kao neka-dašnjeg ‘festivala novih tendencija’, kako piše u njegovom podnaslovu, treba reći da tih bitno novih pravaca u teatru više nema, a stvarnost, kolikogod bila bljutava, danas je očito jača od fikcije na pozornici.

Tako je globalnoj ekološkoj opasnosti bila posvećena prva predstava ovogodišnjeg dvo-strukog izdanja Bitefa, jer zbog pandemije ovaj festival prošle godine nije održan. Bili su to ‘Tragovi’ veoma renomiranog evrop-skog koreografa Wima Vandekeybusa, u izvođenju njegove trupe Ultima Vez iz Bruxellesa. Glavna ideja ove predstave, s desetak vrlo rastrčanih, uigranih i zaista vještih plesača, najkraće rečeno je ta da je čovjek uspio unakaziti sve što je mogao i za to će morati debelo platiti. Na pozornici je ucrtano nešto kao autoput, okolo je za-mišljena priroda, a čovjek ostavlja tragove te narušene ravnoteže, dok se materijalno i mentalno smeće gomila vjekovima. Kako je sve to započelo, gdje se rodila prva greška, odakle ta čovjekova samoubilačka strast za vlastitim uništenjem?

Usput, ovim problemima bavila se i me-đunarodna konferencija u sklopu Bitefa, pod nazivom ‘Sjedimo na grani: Solidarnost ili sunovrat?’ pitajući se, doduše dosta akadem-ski, je li ‘nova normalnost’ samo beskrajni niz sve razornijih kriza ili može ponuditi alternativnu interpretaciju dobrog života i

‘razvijenih’ društava. Bitef je nastavljen u toj nesmanjenoj brizi za spas svijeta, a predsta-ve na temu čovjekove zarobljenosti svim i svačim nizale su se, uz dosta scenske kreativ-nosti i ironije, jedna za drugom. Pariško-min-henska teatarska koprodukcija ‘Farm Fatale’ govori o pet strašila u polju koja pokušavaju zamijeniti proizvodnju genetski modificira-ne hrane starim dobrim običajima na farmi, dok meksička predstava ‘Klimatski plesovi’ upotrebom svjetlosnih efekata tematizira brutalnu eksploataciju meksičke prirode koja rastjeruje i ljude i biljke i životinje.

Šarm beogradskog Bitefa oduvijek je bio njegov prateći program pa je, unatoč tome što je nekoliko predstava otkazano zbog pandemije, ove godine bilo dosta tih usput-nih kreativnih radionica, od novih koreo-grafskih praksi do rječnika stilova izvođenja u modernom kazalištu. Bio je upriličen i uo-bičajeni ‘filozofski teatar’, odnosno razgovor Srećka Horvata, ovaj put sa svima pozna-tim filmskim redateljem Želimirom Žilni-kom, kao i performans, jedan od brojnih na ovom festivalu, pod nazivom ‘Razotkrivena priroda ili Priče o biljkama i radnicima’.

Predstave ‘Cement Beograd’ Beogradskog dramskog pozorišta u režiji Sebastijana Horvata i ‘Opčinio sam te’ iranskog koreo-grafa Ehsana Hemata podijelile su Grand Prix, kao hrabre svjedokinje čovjekovog te-gobnog putovanja kroz ovo vrijeme, dok je zagrebački ‘Višnjik u višnjiku’ Bobe Jelči-ća – koji se igra i gleda preko skajpa – dobio specijalnu nagradu za vještinu redateljskog eksperimenta i za, kako je zapisao žiri, napor glumaca koji ‘naturalističkom igrom uspi-jevaju emociju prenijeti na publiku, bez obzira na to da li ih ona prati iz kazališta ili od kuće’. Bio je ovo, sve u svemu, uspješan festival u odnosu na loše okolnosti koje su ga pratile, nakon kojeg je ostalo lebdjeti u zra-ku i jedno pitanje: Hoćemo li u ovom dobu samo defenzivno odgovarati na nedaće koje nas napadaju ili ćemo zaista početi razvijati autonomnu poetiku umjetnosti i svog vla-stitog života? ■

Bit će skoro propast svijetaDvostruko izdanje Bitefa posvećeno klimatskim promjenama i zagađenju

31 kultura NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1137, petak, 1. listopada 2021.

Chvrches: Screen Violence(Glassnote, 2021.)

Četvrti album škotskog synth pop trija uspješno spaja himnič-ki naboj glazbe i melankoličnu tematiku, što je svojevrsna tra-dicija žanra još od osamdesetih

naovamo. Bilo da govorimo o bendovima kao što su New Order, Depeche Mode ili Pet Shop Boys, hladne synth strukture su iznimno pogodne za ukrštavanje s introspektivnim, možda i deprimantnim sadržajem. Vokal Lauren Mayberry nadvija se nad ovim ma-hom poletnim pjesmama kao gorko-slatki podsjetnik ljudske manjkavosti. ‘Screen Vi-olence’ vjerojatno je najbolji album Chvrches dosad jer najuspješnije spaja pop ambicije i subverzivne tendencije. Naslov i naslovnica albuma, kao i nazivi pjesama poput ‘Violent Delights’ ili ‘Final Girl’, upućuju na to da je bend pronašao inspiraciju u horor estetici, no

opetovana slušanja otkrivaju dublje slojeve. Mayberry koristi horor trope i pitku pop for-mu kako bi podvalila svojevrsnu digitalnu gotiku, vjerojatno podjednako inspiriranu Virginijom Woolf i skrolanjem po Twitteru. Naslov se može shvatiti i kao opis modernih komunikacijskih sredstava, a pjesme poput

‘How Not to Drown’ s Robertom Smithom, ‘California’ ili ‘Asking For A Friend’ uspijevaju u jednakim omjerima ponuditi pop euforiju i sjajno opisana unutarnja previranja.

Amyl and the Sniff ers: Comfort to Me(Rough Trade, 2021.)

Ogoljeli, sirovi punk rock kakav svira australski bend Amyl and the Sniff ers najviše ovisi o uvjerljivosti energi-je koju prenosi. Vokalistica

Amy Taylor skače kao teniska loptica po derivativnim, ali funkcionalnim rifovima pa njena često konfl iktna, ali nedvojbeno karizmatična izvedba diže ‘Comfort to Me’ iznad prosjeka aktualnog pub rocka. Slično kao i Britanci Idles, Amly and the Sniff ers služe se simplifi ciranom glazbom i grupnim vokalima kako bi podvalili teže teme. ‘Kni-fey’ je duhovit, ali neugodan podsjetnik na učestalost napada na žene, a ‘Capital’ na sličan način propituje razliku između ak-tivizma i apatije. No dok Idles znaju ispasti usiljeno angažirani, posebice na još uvijek recentnom albumu ‘Ultra Mono’, Amyl and

Filmski dio Subversive Festivala održat će se od 3. do 10. listopada. Koje biste naslove izdvojili iz bogate igrane i dokumentarne konkurencije?Iz dokumentarne konkurencije fi lm ‘Po-vratak u Reims (Fragmenti)’ Jean-Gabri-ela Périota inspiriran romanom Didiera Eribona u kojem ‘klasni coming-out’ ozvu-čuje Adèle Haenel. Tu su portreti margi-naliziranih zajednica – meksičko-američki redatelj Carlos Alfonso Corral u ‘Prlja-vom perju’ na kolaborativan način snima beskućnike na teksaškim ulicama, dok njegova vršnjakinja, Argentinka Tatiana Mazú González, u ‘Mutnoj rijeci’ daje glas ženama u patagonijskom rudarskom gradi-ću kojima je zbog lokalnog praznovjerja za-branjen pristup rudnicima. Trosatni komad

‘Godina otkrića’ Luisa Lópeza Carrasca kroz priče starih i mladih posjetitelja bara u Cartageni evocira zaboravljen komadić političke povijesti. Od igranih fi lmova tu su ‘Tsugua dnevnici’, novo ostvarenje por-tugalskog autora Miguela Gomesa koje je napravio u suradnji s partnericom Maure-en Fazendeiro. Zatim pobjednik Locarna

‘Osveta je moja, svi drugi plaćaju gotovinom’, novi fi lm Seana Bakera ‘Crvena raketa’, gruzijsko remek-djelo ‘Što vidimo kada gle-damo u nebo?’ i opora cioranovska zf drama

‘Teško je biti rođen’.

U programu posvećenom ženskim fi lm-skim narativima bit će predstavljena njemačka umjetnica Ulrike Ottinger. Što nam možete reći o njoj?Ottinger je poznata po osebujnim koma-dima koji isprepleću etnografi ju, povijest i fantaziju i vode na duga putovanja u strane kulture, gdje redateljica sudjeluje u svakod-nevici lokalnih naroda, od ceremonija žen-skih šamana u Mongoliji preko japanskih zimskih rituala do ribolova žitelja Arktika. Prikazujemo njezin najnoviji dokumentar-ni fi lm ‘Pariški kaligrami’, fi lmsku poemu Parizu tijekom 1960-ih i autobiografsko putovanje u umjetničinu mladost.

Moj je život Švicarska, ali malo drugači-ja – tako se može opisati retrospektiva posvećena švicarskom autoru Frediju M. Mureru. Što je drugačije u toj Švicarskoj?Umjesto zemlje pitoresknih chaleta, kravi-ca i brda on donosi fi lmske naracije otpora i time je redefi nirao granice švicarskog fi lma. Njegov alpski prosede blizak je švedskim naracijama, no bez naglašenog simbolizma. U fi ktivnim dokumentarcima i žanrovskim hibridima denuncira švicarsko društvo kon-trole, nagovijestivši nerede u Zürichu 1980., a u njegovu najboljem fi lmu ‘Siva zona’ mladi par suočava se s misterioznom epidemijom koju službene vlasti pokušavaju zataškati.

Recite nam nešto o Amosu Vogelu, kojem je posvećen ovogodišnji Hommage.Vogel je bio voditelj kultnog njujorškog fi lmskog kluba Cinema 16 i autor fi lmskog vodiča ‘Film kao subverzivna umjet nost’ koji je bio inspiracija za ime i koncepciju Subversive Festivala, a tijekom godina prvi smo na ovim prostorima prikazivali broj-ne naslove opisane u njemu. Povodom 100. obljetnice njegova rođenja Petra Belc pri-redila je program u sklopu kojeg će se kon-tekstualizirati njegovo nasljedstvo, s poseb-nim naglaskom na recepciju u Jugoslaviji, utjecaj na fi lmsko kustostvo i subverziju kao umjetničku kategoriju.

■ Ivana Perić

Dına Pokrajac Zanima nas subverzija kao umjetnička kategorija

KVADRAT

Milena Radulo-vić, glumica koja je javno razotkrila seksualnog zlo-stavljača Mirosla-va Antića, dobit-nica je ovogodišnje nagrade ‘Osvajanje slobode’ Fondacije Maja Maršićević Tasić. ‘Milena je ustala u zaštitu svih bivših i mogu-ćih žrtava, inicirala promenu, primila na sebe najteže udarce’, obrazložio je žiri odluku na dodjeli u Beogradu. ■ B. P.

the Sniff ers tu zamku uspješno izbjegavaju. Glavni razlog se krije u istodobno emotivno angažiranom, ali sarkastičnom vokalu. Amy Taylor pripada tradiciji punk rock vokalisti-ca poput Chrissie Hynde, Poly Styrene ili Courtney Barnett čija je izvedba ma-gnetična i moćna čak i ako se ne uklapa u tradicionalni pojam muzikalnosti. Uz sve navedeno, ne bi bilo naodmet da sljedeći put

Amyl and the Sniff ers ubace malo više vari-jacije jer je sa svojih jedva pola sata trajanja

‘Comfort to Me’ ipak na rubu monotonije.

Poppy: Flux(Sumerian, 2021.)

Za razliku od spomenutih izvođača, Poppy izbjegava jasne žanrovske odrednice, što je, uostalom, na-značeno i u naslovu albuma. Nekadašnja zvijezda YouTubea

glazbenu karijeru je započela kao relativno konvencionalni pop izvođač koji surađuje s utjecajnim fi gurama poput Grimes i Dipla. Prošlogodišnji ‘I Disagree’ donio je neočeki-vano uspješan hibrid bubblegum popa i mo-dernog metala, a singl ‘Bloodmoney’ čak je pokupio Grammy nominaciju za najbolju me-tal izvedbu. ‘Flux’ nastavlja žanrovske tran-

sformacije povremeno zadržavajući žestinu prethodnika, ali daleko se više oslanjajući na alternativni rock, shoegaze i slične žanrove popularne u devedesetima. Album je ujed-no njezino najcjelovitije ostvarenje dosad. Snimljen s pratećim bendom i producentom Justinom Meldal-Johnsenom, unatoč sad već očekivanoj eklektičnosti ostavlja puno prirodniji dojam od dosadašnje naglašeno frankenštajnovske estetike rezanja i lijeplje-nja. Ovim albumom Poppy je dokazala da nje-zina glazba nije sastavljena od niza dosjetki, provokacija i kontradikcija. Jasno defi niran autorski glas i dalje se tek naslućuje, no to nije nužno loše sve dok je glazba ovako ne-predvidljiva i zanimljiva.

■ Karlo Rafaneli

PREPORUKE: MUZIKA

Foto: Fondacije Maja Maršićević Tasić

Filmska kritičarka, urednica i direktorica Subversive Film Festivala

Foto: Sanja Bistričić

Odlukom Upravnog odbora od 22.9.2021. godine Srpsko privredno društvo

"Privrednik" raspisuje:

N A T J E Č A Jza dodjelu stipendija srednjoškolcima i studentima za školsku/

akademsku godinu 2021./22. iz Fonda "Vladimir Matijević"

Pravo sudjelovanja na natječaju za dodjelu stipendija imaju srednjoškolci i studenti koji ispunjavaju sljedeće uvjete:

• da su državljani Republike Hrvatske;• da pohađaju srednju školu ili fakultet na teritoriji Republike Hrvatske;• da prosjek ocjena svih predmeta završenog razreda srednje škole (ili osmog razreda osnovne škole) iznosi najmanje 3,5 (uključujući i maturu ako su upisali prvu godinu studija);• da prosjek ocjena svih položenih ispita tokom studija iznosi najmanje 3,0 (ako upisuje više godine studija);• da studenti nemaju više od 25 godina (ne važi za kandidate na doktorskim studijama).

Dokumenti koje treba dostaviti:

• prijavni obrazac (preuzeti na: www.privrednik.hr);• motivacijsko pismo s kratkim životopisom;• uvjerenje o redovitom upisu u srednju školu za učenike odnosno na visoko učilište (s naznakom smjera ili studijske grupe) za studente;• za studente potvrda fakulteta o prosjeku ocjena, odnosno ovjerena fotokopija indeksa iz koje su vidljive ocjene položenih ispita (ako je upisao prvu godinu fotokopija svjedodžbe završnog razreda i mature);• za učenike fotokopija svjedodžbe završenog razreda (ako upisuje prvi razred – fotokopija svjedodžbe završnog razreda osnovne škole);• izjava kandidata da ne prima ni jednu drugu stipendiju

(preuzeti na: www.privrednik.hr);• fotokopija domovnice;• izjava o broju članova zajedničkog domaćinstva

(preuzeti na: www.privrednik.hr);• uvjerenje fakulteta o statusu redovnog studenta člana zajedničkog domaćinstva (ukoliko zajedničko domaćinstvo ima takvog člana);• potvrda poslodavca o prosjeku plaće za posljednjih 6 (šest) mjeseci prije raspisivanja natječaja, za sve članove domaćinstva koji su u radnom odnosu;• fotokopija potvrde centra za socijalnu skrb za korisnika stalne novčane pomoći;• fotokopija potvrde Porezne uprave o visini dohotka u godini prije raspisivanja natječaja;• potvrda Zavoda za zapošljavanje (ukoliko je netko od članova domaćinstva nezaposlen);• izjava za djecu i omladinu bez jednog ili oba roditelja, djecu ili omladinu poginulih i nestalih, te za djecu i omladinu samohranih majki i očeva;• izjava kandidata o davanju suglasnosti za korištenje osobnih podataka (preuzeti na: www.privrednik.hr).

Natječaj je otvoren od 23.9. do 18.10. 2021. godine.

Odluku o dodjeli stipendija donijet će Upravni odbor na temelju Pravilnika o stipendiranju učenika i studenata putem „Privrednikovih” fondova i Kriterija i mjerila za stipendiranje učenika i studenata putem Fonda „Vladimir Matijević” u roku od 30 dana od dana zatvaranja natječaja.

Prijave dostaviti na adresu:

SPD PRIVREDNIK(za Fond "Vladimir Matijević")Preradovićeva 1810 000 ZAGREB

Predana dokumentacija ostaje u arhivi Srpskog privrednog društva "Privrednik" i ne vraća se podnosiocima.

Sve informacija o natječaju možete dobiti upitom na e-mail: [email protected]

Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript ili pozivom na broj

01/ 485-44-78 od 10-13 sati svakog radnog dana tokom trajanja natječaja.

Odlukom Upravnog odbora od 22.9.2021. godine Srpsko privredno društvo

"Privrednik" raspisuje:

N A T J E Č A Jza dodjelu stipendija odličnim studentima za akademsku godinu 2021./22. iz Fonda "Ivana Vujnović"

Pravo sudjelovanja na natječaju za dodjelu stipendija imaju studenti koji ispunjavaju sljedeće uvjete:

• da su državljani Republike Hrvatske;• da pohađaju fakultet na teritoriji Republike Hrvatske;• da upisuju najmanje drugu godinu osnovnih studija;• da prosjek ocjena svih položenih ispita tokom studija iznosi najmanje 4,2.

Dokumenti koje treba dostaviti:

• prijavni obrazac (preuzeti na: www.privrednik.hr);• motivacijsko pismo i kratki životopis;• uvjerenje o redovitom upisu u narednu godinu studija s naznakom smjera ili studijske grupe;• potvrda fakulteta o prosjeku ocjena;• izjava stipendiste da ne prima ni jednu drugu stipendiju

(preuzeti na: www.privrednik.hr);• fotokopija domovnice;• fotokopija potvrde ovlaštene ustanove o poznavanju stranog jezika;• fotokopija svih dobivenih nagrada i priznanja;• izjava stipendiste o davanju suglasnosti za korištenje osobnih podataka (preuzeti na: www.privrednik.hr).

Nakon zatvaranja natječaja s kandidatima koji ispunjavaju uvjete

određene natječajem obavlja se intervju kojeg vodi Odbor za stipendiranje.

Natječaj je otvoren od 23.9. do 18.10.2021. godine.

Odluku o dodjeli stipendija donijet će Upravni odbor na temelju Pravilnika o stipendiranju učenika i studenata putem „Privrednikovih” fondova i Kriterija i mjerila za stipendiranje odličnog studenta putem Fonda „Ivana Vujnović” u roku od 30 dana od dana zatvaranja natječaja.

Prijave dostaviti na adresu:

SPD PRIVREDNIK(za Fond "Ivana Vujnović")Preradovićeva 1810 000 ZAGREB

Predana dokumentacija ostaje u arhivi Srpskog privrednog društva "Privrednik" i ne vraća se podnosiocima.

Sve informacija o Natječaju možete dobiti upitom na e-mail: [email protected]

Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript ili pozivom na broj 01/ 485-44-78 od 10-13 sati svakog radnog dana tokom trajanja natječaja.

SPD PRIVREDNIK СПД ПРИВРЕДНИК

СКД ПРИВРЕДНИК

СПД ПРИВРЕДНИК СКД ПРИВРЕДНИК

SPD PRIVREDNIK СПД ПРИВРЕДНИК

SPD PRIVREDNIK СКД ПРИВРЕДНИК

Documents

1137 - Portal Novosti