Predmet: Etika u upravi

Ljetni semestar 2014/2015

Predavač: Prof. dr. Nezir Krčalo

FAKULTET ZA UPRAVU U SARAJEVU

• CILJ PREDMETA

• Upoznati studente sa osnovnim pojmovima etike, zatim načelima i svrhama moralnog djelovanja,

• Jasno ukazati na izvore autonomnih i heteronomnih moralnih normi, te kroz proučavanje autonomne i heteronomne etike sačiniti njihovu sintezu,

• Ukazati na mogućnosti djelovanja i ponašanja po etičkim standardima koji su istodobno i vrijednosti civilizacijskog ponašanja,

• Poseban cilj je podizanje nivoa svjesnosti samih studenata radi etičkog promišljanja i moralnog ponašanja u obavljanju poslova za koje se obrazuju.

STABLO ZNANJA

STABLO KOSMOSA

Sadržaj stabla znanja:

• Filozofija - izvor prirodnih i društvenih nauka • Teologija - ( grč. theos, lat. deus = Bog )• Gnoza - (grč. gnosis) “živo znanje”

Sadržaj stabla kosmosa:• bit• bitak• biće

Šta je bitak bića ?!

• FILOZOFSKE DISCIPLINE

• Logika• Metafizika (Ontologija)• Gnoseologija• Etika• Estetika

1. Antropološka pozadina morala:

Etimološke interpretacije

• grč. anthropos – čovjek• biće koje gleda gore, (an(a)-tra-op(s), uvis, prema svjetlu;• biće rascvjetanosti, razvitka, snage anth;• ljudski lik, lice…andr-op-os• Lat. homo…izv. humus - zemlja• O čovjeku: prirodne nauke…• Općenito: samo je čovjek etičko biće, incentrično i ekscentrično biće,

slobodno…

2. Filozofska etika

• Moralno ponašanje i veliki religiozni učitelji…

• Sokrat ( V st. p.n.e). - tvrdi da „zna da ništa ne zna“ Dovodi u pitanje postojeće moralne postavke…Ne nalaže što treba činiti, već kroz dijalog ili razgovor želio je pronaći ono čovjeka dostojno.

• Iz ove persp. fil. etika je znanstveno objektiviranje onoga što se smatra za dobro i zlo, kao analiza…

• Danas ima mišljenja da može postojati samo „metaetika“ koja se ne smije uplitati u vrjednovanje života. Ali, filozofi nikada nisu ostajali postrance, nego su diskutirali i razgovarali, nalagali norme ponašanja. Taj razgovor je zapravo fil. morala.

• Etika – svakodnevno iskustvo- riječ dobro…itd.

• Kako živjeti, kako se vladati, kako djelovati…? Etika traži umske načine orijentiranja i principe ljudskog djelovanja. Moralno djelovanje – temelj ljudskog života.

• Etika je, pak, i naučavanje o biti čovjeka – kakav bi čovjek trebao biti?

• Etika kao pojam, šta nazivati etikom, kako je definirati?

• Grč. ēthos – karakter, narav, prebivalište, ozračje, mjesto zadržavanja…itd.

• Grč. ĕthos – običaj, navika; uključuje osim prirodnog boravišta i vještačko, zavičaj naravi ili nešto što je otuđuje, što joj ne odgovara.

• Homer (Ilijada): riječ ethos koristi za opis stanja istinskog ratnika.• Herodot: – ethos, uobičajeno izlazište sunca.• Heraklit: ēthos - prisutnost, budnost.

• Aristotel: dvostrukom značenju pojma ethos odgovara pojam heksis (habitus- držanje), a označava trajno stanje, postojanost čiji je izvor u unutarnjoj prirodi (naravi), karakteru, ali i u običaju.

• Latinska je riječ moral (lat. mos, moris). Ciceron prevodi oba značenja grč. ethos kao karakter i običaj. Stoga možemo ustvrditi: Moral više odgovara riječi običaj (ethos), dok apstrakta moralnost ili (ćud)orednost odgovara pojmu ēthos, kvalitet nekog djelovanja. Pa ipak, dvoznačnost ostaje i mogu se upotrijebiti i za jedno i za drugo. Zašto?

• Etika je filozofsko učenje o ljudskom djelovanju ukoliko ono stoji pod moralnom diferencijom dobra i zla.

• (Objasniti: um, volja, djelovanje – praktični um).

3. Objekt etike

Etika traga za ispravnom odlukom ili ispravnim djelovanjem - (poslj. bezuvjetno opravdanje)

4. Etika i druge discipline Pravo, Psihologija, Sociologija, Teologija

5. Područje etike - Aristotel

Aristotel će podijeliti filozofiju na teorijsku, poietičku i praktičnu. Dijeli teorijsku filozofiju na metafiziku (»prvu filozofiju« ili teologiju), fiziku i matematiku. Predmet poietičke filozofije su stvari koje nastaju čovjekovim tvorenjem (poiesis). Ljudski način spoznavanja u ovom području djelatnosti naziva se umijećem (techne), a sama poietička filozofija bavi se promišljanjem zanatskog i umjetničkog stvaralaštva.

Predmet praktične filozofije su stvari koje su po mogućnosti, koje »mogu biti i ne biti«, a tiču se odnosa čovjeka prema vlastitoj ljudskosti i prema drugim ljudima, tj. tiču se čovjekovog djelanja. Način ljudske spoznajne djelatnosti u ovom području je razboritost (phronesis). Prema unutrašnjoj razlici predmeta, praktična se filozofija dijeli na: politiku, ekonomiju i etiku.

1. ETIKA VRLINA (KREPOSTI)• Deontološke teorije (deon=dužnost, moranje) – polaze od pojma

dužnosti• Teleološke teorije (telos= svrha, cilj) – polaze od pojma cilja

djelovanja• Etika vrlina (kreposti) – kao teorija nadopunjuje se prethodnim

teorijama• Središnje pitanje etike vrlina je: „Kakvi treba da budemo da bismo

bili dobra osoba“, a to znači biti – moralno dobar. I ovakav čovjek djeluje i postiže ciljeve, te je nužno…

1.2. ODREĐENJE VRLINE (KREPOSTI)

• Antička etika- etika vrlina

• Aretē (imenica) – grč. izraz za vrlinu ( izvrsnost, najboljost). Aretē čovjeka je ono stanje koje mu omogućuje da bude dobar, tj. da dobro obavlja svoju zadaću.

• Definicija po Aristotelu (Nikomahova etika): Vrlina je izborno stanje (heksis), neka sredina koja se određuje u odnosu prema nama, a određuje se načelom, i to načelom razborita čovjeka.

1.3. VRSTE VRLINA:

• Platon - mudrost, hrabrost, umjerenost i pravednost.

• Aristotel

Razumske - stječu se poukom: umijeće, znanost, razboritost (phronesis), mudrost, umnost.

Ćudoredne (običajne) - stječu se navikom: hrabrost, umjerenost, darežljivost, istinitost, pravednost, prijateljstvo, stidljivost, itd.(14) Ali, ćudoredne vrline su neodvojive od jedne razumske vrline, a to je razboritost (phronesis) – ona određuje sredinu svake ćudoredne vrline.

1.4. VRLINA I ZNANJE

• Sokrat – „vrlina je znanje“ , „vrline su jedinstvene“. Neko posjeduje vrlinu

jer je ovladao znanjem dobra i zla. Niko ne postupa nemoralno namjerno,

nego ne zna što je dobro…

2. EUDAIMONIZAM Vrlina nije sama sebi svrha, već je krajnja svrha uvijek već pretpostavljena

u svrsi življenja uopće – u sreći – eudaimonia.

• Eudaimonia - djelatnost duše u skladu s vrlinom (Aristotel). Ova riječ se prevodi kao: sreća, blaženstvo, ali to nisu „djelatnosti duše“ !??

• Sokrat: ljudi teže sretnom življenju…Uvjeti su: posjedovanje materijalnih dobara, ali potrebno je i ono što omogućuje njihovu pravilnu upotrebu, a to je vrlina, tj. znanje.

• Aristotel (N.Etika): Svi se slažu da „biti sretan“ znači dobro živjeti i dobro djelovati. Po njemu, sreća je samodostatna, čovjek sreću ostvaruje kao društveno biće i sreća je stvar cjelokupnog življenja. Ali, „djelatnost duše prema vrlini“ je, zapravo, prema kontemplativnom životu…

3. KRŠĆANSKA ETIKA

•Zlatno pravilo ljudskog djelovanja: „Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi

njima. To je, doista, Zakon i Proroci“. (Matej)

•Na pitanje koja je najveća zapovijed u Zakonu, po izvješću u istom Evanđelju, odgovara: „Voli Gospodina, Boga svojega, svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim“. Druga zapovijed je: „Voli svoga bližnjega kao sebe samoga“

•Na ovaj način zlatno pravilo isključuje sebične pobude, u smislu: činit ću ti nešto jer bih volio da ti to meni učiniš, dakle da imam ličnu korist.

•Ljubav je srž dobrog djelovanja.

•Ljubav je temeljna, ali i jedina vrlina.

4. HEDONIZAM I UTILITARIZAM

4.1. HEDONIZAM• (Grč. hedone – slast, užitak). Dobro je ono što nam godi ili stvara nasladu

(osjetilno sviđa – Aristip).

• Za Aristotela je to stanje ugode, nije osjetilne prirode, nego dosezanje blaženstva duše, a to stanje se postiže intelektualnim naporom, te razboritošću u državništvu i životu u zajednici.

• Epikureizam ugodu misaonog života smatra intelektualnom nasladom, bez djelovanja u zajednici.

4.2. Hedonistički utilitarizam – J. Bentham

• Hedonistički račun (hedonic calculus) – u vidu tablice sa tačnim brojčanim podacima podacima o koristi djelovanja.

• Kriteriji: intenzitet ugode i neugode koju očekujemo, trajanje i snaga izvjesnosti o očekivanoj ugodi i neugodi, razmak do njihova ispunjenja, te uzgredne posljedice koje mogu izazvati ugodu ili neugodu. Od zbroja vrijednosti podataka oduzeti broj očekivanih neugodnih posljedica. Račun koristi je prema pojedinačnoj preferenciji…(što neko „više voli“)

• Panoptikum – „kružni“ zatvor za radnu i moralnu stegu. Računski određeno dobro. Načelo pribavljanja sigurnosti… Na koncu i sankcije.

4.3. Psihoanaliza - S. Freud

• Ugoda kao pokretač ljudskih psihičkih stanja…

• “Načelo ugode automatski regulira tok duševnih procesa“ (Freud).

• Kulturno nametnute sankcije prisiljavaju pojedince na potiskivanje nagona

koji teže ugodi, a to stvara stanja neuroze, i sl.

4.4. UTILITARIZAM

• J.S. Mill u svom djelu „Utilitarizam“ tvrdi: „ U zlatnom pravilu što ga je Isus postavio, nalazimo potpuno izražen duh etike koristi. Zahtjev da se drugome čini ono što želiš da tebi drugi čini, to da bližnjega voliš kao sebe samog – predstavlja utilitaristički moral u njegovom najvišem savršenstvu“.

• Osnovna postavka utilitarizma je: korist za sebe i drugoga (lat. utilis = koristan). Utilitarizam preuzima tvrdnje antičkih filozofa da je svrha etike ljudska sreća. To znači da je norma djelovanja pojedinca osobna korist i unaprjeđenje zajedničkog dobra.

• J.S. Mill odbacuje hedonistički utilitarizam, zalažući se za kvalitet moralnih činjenica, te nudi načelo proporcionalnosti:…“djelovanja su dobra glede razmjera svoje težnje da proizvedu sreću, loša pak glede razmjera da proizvedu njezinu opreku“.

• Da bi izbjegao hedonističke prizvuke teorije, ne spominje ugodu, nego preferencije ciljeva djelovanja - kada se sukobe sa ciljevima drugih - žrtvuju se u korist općeg dobra.

• Dobro je ono čemu se teži, što je u iskustvu potvrđeno.

• Iskustvo, javna sfera, konkretna društvena zbivanja. Zašto? U najvećem mogućem povećanju zadovoljavanja interesa sviju pomiruju utilitaristi privatni i javni interes.

• Suvremeni utilitarizam – moralni kodeks djelovanja: djelovanja provjeravati na temelju pravila, a pravila na osnovu konzekvencija. (idealan kodeks pravila – slijedi ga 90% odraslih).

5. KANTOVA ETIKA (Imanuel Kant)

• Kant ne utemeljuje etiku na pojmu dobra.• Ljudska volja – šta je određuje u praktičnom činu ? Jesu li razlozi - u umu ili

izvan njega. • Ako su razlozi izvan uma, um nije autonoman, već heteronoman. • Etika prije Kanta je heteronomna - najprije se uzima „najviše dobro“ izvan

etičkog subjekta, a onda se određuju pravila za postizanje cilja.

• Tri dimenzije čovjeka:1. Osjetila 2. Razum (teoretski um), 3. Um - duh (praktični um)

• Praktični um (u duhu) ispituje razloge koji određuju našu volju. (Volja je sposobnost da se pobudi nastanak predmeta koji odgovaraju našim predodžbama). Glavno pitanje: može li naš um sam, ničim podstaknut izvana, odrediti volju ?

• Dvije vrste: Hipotetički i kategorički

• Hipotetički imperativ – uvjetovan je izvana sadržajima i naređuje našoj volji, te ukida autonomiju praktičnog uma.

• Kategorički imperativ - nije uvjetovan ničim izvana i općevaljan je, jer vrijedi za svakoga. To je vrhovni moralni zakon. Svaki čovjek ga nalazi u sebi a priori, i može biti opći zakon. Njegovo postojanje Kant otkriva u nama, u duši, kao unutarnji glas.

• DEFINICIJA K. IMPERATIVA: „Čini tako da načelo tvoje volje uvijek može ujedno vrijediti kao načelo općeg zakonodavstva.“

• SLOBODA VOLJE: Teoretski um u svijetu pojava, određenih prostorno-vremenski, ne može otkriti slobodu volje. Ali, praktični um otkriva slobodu volje preko moralnog zakona u nama, u nadosjetilnom svijetu u kojem ne važi vrijeme i prostor – to je um. Zahvaljujući toj slobodi koju otkriva u sebi, svaki čovjek stvara svoj vlastiti moralni karakter i odgovoran je za svoje moralne čine.

• U odnosu na ljudsku volju, kategorički imperativ je vrhovno mjerilo dobra i zla. On nije propis koji određuje neki etički sadržaj, nego kao mjerilo dobra i zla daje mogućnost za materijalno određene pojedinačne vrijednote. To ozbiljenje je moguće samo na temelju dužnosti.

• DOBRO I ZLO U KANTOVOJ ETICI

• Legalitet – samo se čin podudara sa moralnim zakonom, ali motiv nije od njega.

• Moralitet - na temelju štovanja moralnog zakona (radi dužnosti).

• Transcendentalne ideje u Umu (Duhu) - (Bog, sloboda, besmrtnost duše)

• Religijski značaj kategoričkog imperativa - u njemu nalazimo dokaz o postojanju slobode, besmrtnosti duše i Božje egzistencije.

• Za Kanta vrlina znači biti dostojan sreće, a ne biti sretan. Izvanjsku sreću ljudi nalaze i kada ne postupaju po moralnom zakonu. Ako u zemaljskom životu ne nalazimo zadovoljavajući odnos moralnog i sretnog života, to je dodatni dokaz da još u ovom svijetu Svemoguće Biće uspostavlja sklad između vrline i sreće. Potpuni sklad će se desiti u onostranom životu.

6. METAETIKA

• Jezičkoanalitičko istraživanje etičkih stavova /iskustva/ izvan upotrebe etičkih pojmova.

• Istražuje jezik etičkih iskaza. Činjenice i vrjednosni iskazi. Npr. „dobro“ je sreća, itd.

• G.E. Moore predlaže utemeljenje etike argumentom „otvorenog pitanja“: Npr.: Neka stvar ima svojstvo E, no je li to dobro ?

7. SAVREMENA ETIČKA STAJALIŠTA

• ETIKA KOMUNIKACIJE (K. Jaspers) – sloboda se ozbiljuje u zajednici.

• ETIKA KOMUNIKATIVNOG DJELOVANJA ( J. Habermas) – komunikacijsko razumijevanje bez upotrebe “golih” jezičkih akata.

• GENEALOŠKO ZASNIVANJE ETIKE – genealogija je istraživanje nastajanja i razvitka morala. I to: u pojedinačnom iskustvu i u ljudskoj povijesti.

ETIKA ODGOVORNOSTI - okrenuta je javnome području.

Odgovornost naučnog radnika • Unutarnja (držati se istine) i vanjska ( posljedice njegovog rada)

• H.Jonas : djelo „Princip odgovornost“ - Odgovornost je računica uzročnih odnosa do kojih dovodi započeto djelo.• Prirodna i ugovorna odgovornost (postupak roditelja i političara)

• 8. DOBRO, NAJVIŠE DOBRO I APSOLUTNO DOBRO

• ETIKA I OSOBA• Osoba kao moralni subjekt: actus hominis (čin čovjeka) i actus

humanus (ljudski čin)• Sloboda - smisao i značenje, „sloboda od“(-) i „sloboda za“ (+), • Temelj slobode – razum• Odgovornost kao posljedica slobode, ograničenost slobode, uloga

motiva…• Osoba kao moralni objekt: ono što čovjek već jest kao ljudsko biće• Dostojanstvo - filozofsko i teološko objašnjenje• Ljudska prava - izraz dostojanstva osobe

9. SAVJEST

Struktura savjesti - tri elementa:• 1. prasavjest, iskra ili svjetlo savjesti ( grč. syntereo – čuvam; syneidesis,

(od sineid – biti svjestan, ).• 2. naš usvojeni temeljni vrjednosni sistem po kojem nastaje naš životni

projekat.• 3. savjest u užem smislu – čin sinteze dva prethodna elementa…(objasniti)Vrste savjesti• Ispravna i neispravna savjest• Površna i skrupulozna savjest

11. PROFESIONALNE ETIKE

• Bioetika, Poslovna etika, Ekološka etika, Politička etika, Kmpjuterska etika, Novinarska etika, Markentiška etika, Vojna etika, itd.

Odvajanje etike i politike

• N. Machiavelli, T. Hobbes, M. Weber - Politika se shvata kao moć, a država kao aparat vladavine.• Prirodno stanje – rat svih protiv svih• Teorija “društvenog ugovora”• Nacionalna država, pravna država, podjela vlasti, ljudska – prirodna, socijalna i

politička prava.• Politika – tehnika vladanja…Reprezentativna demokratija, itd.

Rehabilitacija praktične filozofije

• Započinje sa I. Kantom (deon) – djelovanje iz dužnosti• Antropocentrična i ekocentrična etika (rođenje, smrt, čovječanstvo, nerođeni, itd.)• Etičko promišljanje države i prava (izvor – koncept „odgovornosti“)

• Literatura• I. Čehok, I. Koprek - ETIKA, Š.K. Zagreb, 1996.• E. Tugendhat, PREDAVANJA O ETICI, Naklada J.i T., Zagreb, 2003.• E. Morin, ETIKA, Masmedia, Zagreb, 2008.• Aristotel, Nikomahova etika, Globus, Zagreb, 1988.• Taida Begić, Poziv na odgovornu i profesionalnu državnu službu ( stručni članak)• Ferid Otajagić, Sistem osnovnih vrijednosti u javnoj upravi s posebnim osvrtom na

stanje u BiH , (pregledni naučni rad)