STRATEGIJA ZA PROVOĐENJE EAS - BIH

PROJEKAT EU IPA 2008 JAČANJE INSTITUCIJA ZA ZAŠTITU OKOLIŠA/ŽIVOTNE SREDINE U BOSNI I HERCEGOVINI I

PRIPREMA ZA PRETPRISTUPNE FONDOVE - EnvIS (EuropeAid/128786/C/SER/BA)

Komponenta 2 Aktivnost 2.1

REPUBLIKA SRPSKA

STRATEGIJA

ZA PROVOĐENJE EAS - BIH

Septembar 2014. godine

1

AUTORI

dr. Slavko Bogdanović, dr. iur., KE2

Carlos Cisneros, mr. sc. oec., ME

Đorđe Stefanović, dipl. iur., LE

Damir Petrović, dipl. iur., LE

Indira Đugum, dipl. iur., LE

REDAKTOR

Marko Slokar, BSc, TL

i

SADRŽAJ

SADRŽAJ ............................................................................................................... I

TABELE ............................................................................................................... VI

GRAFIKONI ....................................................................................................... VIII

SKRAĆENICE ........................................................................................................ IX

SAŽETAK ............................................................................................................ XV

I. UVOD ............................................................................................................ 1

II. KLJUČNI ELEMENTI APROKSIMACIJE PROPISA RS U OBLASTI OKOLIŠA / ŽIVOTNE SREDINE .............................................................................................................. 7

III. INSTITUCIONALNI OKVIR ZA APROKSIMACIJU PROPISA RS U OBLASTI ZAŠTITE ŽIVOTNE SREDINE/OKOLIŠA ............................................................................................. 13

1. UVODNE NAPOMENE .................................................................................. 14

2. INSTITUCIJE RS ZA ZAŠTITU ŽIVOTNE SREDINE/OKOLIŠA .............................. 15 2.1 UVODNE NAPOMENE ....................................................................................... 15 2.2 MINISTARSTVO ZA PROSTORNO UREĐENJE, GRAĐEVINARSTVO I EKOLOGIJU RS (MPUGE) 16 2.3 MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE, ŠUMARSTVA I VODOPRIVREDE (MPŠV) .......... 17 2.4 JAVNA USTANOVA “VODE SRPSKE” .................................................................. 17 2.5 HIDROMETEOROLOŠKI ZAVOD (HMZ) ............................................................... 17 2.6 MINISTARSTVO INDUSTRIJE, ENERGETIKE I RUDARSTVA.................................... 17 2.7 MINISTARSTVO ZDRAVLJA I SOCIJALNE ZAŠTITE ................................................ 18 2.8 REPUBLIČKA UPRAVA ZA INSPEKCIJSKE POSLOVE (INSPEKTORAT RS) ................. 19 2.9 ZAVOD ZA STATISTIKU RS ................................................................................. 19 2.10 MEĐUENTITETSKO TIJELO ZA OKOLIŠ / ŽIVOTNU SREDINU ................................ 19

IV. APROKSIMACIJA PROPISA O OKOLIŠU / ŽIVOTNOJ SREDINI PO SEKTORIMA . 21

1. PRAVNI I INSTITUCIONALNI ASPEKTI ............................................................ 22 1.1 OPŠTE NAPOMENE ........................................................................................... 22

2. HORIZONTALNA PITANJA ............................................................................ 25 2.1 PREGLED TRANSPOZICIJE .................................................................................. 25

2.1.1 Uvodne napomene ............................................................................................. 25 2.1.2 Pitanja vezana za zaštitu životne sredine u razvoju određenih planova i programa 25 2.1.3 Pitanja vezana za životne sredine u razvoju određenih projekata ..................... 26 2.1.4 OSIGURANJE SLOBODNOG JAVNOG PRISTUPA INFORMACIJAMA O OKOLIŠU/ŽIVOTNOJ SREDINI ............................................................................................................................ 27 2.1.5 Obezbjeđivanje učešća javnosti u donošenju odluka ......................................... 28 2.1.6 USPOSTAVLJANJE SISTEMA PRAVNE ODGOVORNOSTI ZA OKOLIŠ/ŽIVOTNU SREDINU 28 2.1.7 USPOSTAVLJANJE I FUNKCIONISANJE INFRASTUKTURE ZA INFORMACIJE O PROSTORNOM PLANIRANJU .................................................................................................................... 29 2.1.8 Osiguranje zaštite okoliša/životne sredine kroz krivično pravo ......................... 29 2.1.9 Utvrđeni nedostaci ............................................................................................. 29 2.1.10 Preporuke / prioriteti.......................................................................................... 31

2.2 INSTITUCIONALNO PRILAGOĐAVANJE .............................................................. 32

3. UPRAVLJANJE VODAMA .............................................................................. 34 3.1 PREGLED TRANSPOZICIJE .................................................................................. 34

ii

3.1.1 Uvodne napomene ............................................................................................. 34 3.1.2 Pregled postojećeg zakonodavstva .................................................................... 35 3.1.3 Utvrđeni nedostaci ............................................................................................. 36 3.1.4 Preporuke / prioriteti.......................................................................................... 38


4. UPRAVLJANJE OTPADOM ............................................................................ 41 4.1 PREGLED TRANSPOZICIJE .................................................................................. 41

4.1.1 Uvodne napomene ............................................................................................. 41 4.1.2 Pregled postojećih propisa ................................................................................. 42 4.1.3 Utvrđeni nedostaci ............................................................................................. 43 4.1.4 Preporuke / prioriteti.......................................................................................... 43

4.2 INSTITUCIONALNO PRILAGOĐAVANJE .............................................................. 45 4.2.1 Postojeće nadležnosti za upravljanje otpadom .................................................. 45 4.2.2 Preporuke / prioriteti.......................................................................................... 45

5. KVALITET VAZDUHA I KLIMATSKE PROMJENE .............................................. 47 5.1 PREGLED TRANSPOZICIJE .................................................................................. 47

5.1.1 Uvodne napomene ............................................................................................. 47 5.1.2 Pregled postojećih propisa ................................................................................. 48

5.1.2.1 Kvalitet ambijentalnog vazduha .................................................................... 48 5.1.2.2 Emisije u vazduh ............................................................................................ 48 5.1.2.3 Standardi za goriva i pravni instrumenti vezani za GHG ............................... 48

5.1.3 Utvrđeni nedostaci ............................................................................................. 49 5.1.4 Preporuke / prioriteti.......................................................................................... 49

5.2 INSTITUCIONALNO PRILAGOĐAVANJE .............................................................. 52 5.2.1 Postojeće nadležnosti za ambijentalni vazduh i klimatske promjene ................ 52 5.2.2 Preporuke / prioriteti.......................................................................................... 52

6. INDUSTRIJSKO ZAGAĐENJE .......................................................................... 54 6.1 PREGLED TRANSPOZICIJE .................................................................................. 54


6.2 INSTITUCIONALNO PRILAGOĐAVANJE .............................................................. 59 6.2.1 Postojeće nadležnosti za sprečavanje i kontrolu industrijskog zagađenja ......... 59 6.2.2 Preporuke ........................................................................................................... 59

7. HEMIKALIJE ................................................................................................. 61 7.1 PREGLED TRANSPOZICIJE .................................................................................. 61


7.2 INSTITUCIONALNO PRILAGOĐAVANJE .............................................................. 65 7.2.1 Postojeće nadležnosti u oblasti hemikalija ......................................................... 65 7.2.2 Preporuke ........................................................................................................... 66

8. ZAŠTITA PRIRODE ........................................................................................ 67 8.1 PREGLED TRANSPOZICIJE .................................................................................. 67


iii


9. BUKA U OKOLIŠU/ŽIVOTNOJ SREDINI .......................................................... 71 9.1 PREGLED TRANSPOZICIJE .................................................................................. 71

9.1.1 Uvodne napomene ............................................................................................. 71 9.1.2 Utvrđeni nedostaci ............................................................................................. 71 9.1.3 Preporuke / prioriteti.......................................................................................... 71 9.1.4 Konačni zaključci o sektoru ................................................................................. 72

9.2 INSTITUCIONALNO PRILAGOĐAVANJE .............................................................. 72 9.2.1 Postojeće nadležnosti za kontrolu nivoa buke u okolišu / životnoj sredini ........ 72 9.2.2 Preporuke ........................................................................................................... 72

V. EKONOMSKI ASPEKTI APROKSIMACIJE PROPISA .......................................... 73

1. POČETNA SITUACIJA .................................................................................... 74 1.1 TRENUTNI USLOVI IZ EKONOMSKE / FINANSIJSKE PERSPEKTIVE ........................ 74 1.2 POREĐENJE PROSJEČNIH PARAMETARA ZA EU I RS ........................................... 74

2. TROŠAK APROKSIMACIJE PROPISA .............................................................. 77 2.1 DEFINICIJA ....................................................................................................... 77 2.2 OBIM I METODOLOGIJA ANALIZE TROŠKOVA .................................................... 77

2.2.1 Uvodne napomene ............................................................................................. 77 2.2.2 Naglasak na visokoinvesticione direktive ........................................................... 80 2.2.3 Definicija kapitalnih, operativnih i administrativnih troškova ............................ 80

2.2.3.1 Administrativni troškovi ................................................................................ 80 2.2.3.2 Troškovi investicija i troškovi operativnog rada i održavanja ....................... 81

2.2.4 Postavljanje višegodišnjih ciljeva i višegodišnji tokovi troškova ........................ 81 2.2.5 Opis programa za modeliranje ........................................................................... 82

2.3 TROŠAK APROKSIMACIJE PO SEKTORIMA.......................................................... 84 2.3.1 Upravljanje vodama ............................................................................................ 84

2.3.1.1 Početna situacija ........................................................................................... 84 2.3.1.2 Obrazloženje procjene troškova ................................................................... 84 2.3.1.3 Jedinični troškovi ........................................................................................... 86

2.3.1.3.1 Opšte napomene .................................................................................... 86 2.3.1.3.2 Urbane otpadne vode ............................................................................. 87 2.3.1.3.3 Voda za piće ............................................................................................ 87

2.3.1.4 Zaštita od poplava ......................................................................................... 88 2.3.1.5 Ciljevi usklađenosti........................................................................................ 88

2.3.1.5.1 Uvodne napomene ................................................................................. 88 2.3.1.5.2 Voda za piće ............................................................................................ 88 2.3.1.5.3 Urbane otpadne vode ............................................................................. 90 2.3.1.5.4 Zaštita od poplava .................................................................................. 91

2.3.1.6 Troškovi aproksimacije .................................................................................. 91 2.3.1.6.1 Voda za piće ............................................................................................ 92 2.3.1.6.2 Gradska kanalizacija................................................................................ 93 2.3.1.6.3 Zaštita od poplava .................................................................................. 94

2.3.1.7 Faktori važni za finansiranje .......................................................................... 96 2.3.2 Upravljanje otpadom .......................................................................................... 96

2.3.2.1 Početna situacija ........................................................................................... 96 2.3.2.2 Obrazloženje procjene troškova ................................................................... 97 2.3.2.3 Jedinični troškovi ........................................................................................... 98

2.3.2.3.1 Uvodne napomene ................................................................................. 98 2.3.2.3.2 Analiza slučaja ......................................................................................... 98 2.3.2.3.3 Studije izvodljivosti u RS i drugim ustavnim jedinicama BiH .................. 98

iv

2.3.2.3.4 Međunarodne reference ........................................................................ 99 2.3.2.3.5 Prilagođavanje ovih referenci uslovima u RS.......................................... 99

2.3.2.4 Ciljevi usklađenosti...................................................................................... 101 2.3.2.5 Troškovi aproksimacije ................................................................................ 102 2.3.2.6 Faktori važni za finansiranje ........................................................................ 104

2.3.3 Emisije u vazduh (DIE) ...................................................................................... 104 2.3.3.1 Početna situacija ......................................................................................... 104 2.3.3.2 Obrazloženje procjene troškova ................................................................. 104 2.3.3.3 Troškovi smanjenja emisija ......................................................................... 106 2.3.3.4 Ciljevi usklađenosti...................................................................................... 106

2.3.3.4.1 Troškovi aproksimacije ......................................................................... 107 2.3.4 Zaštita prirode i biološke raznolikosti ............................................................... 110

2.3.4.1 Početna situacija ......................................................................................... 110 2.3.4.2 Obrazloženje procjene troškova ................................................................. 111 2.3.4.3 Jedinični troškovi ......................................................................................... 111 2.3.4.4 Ciljevi usklađenosti...................................................................................... 113 2.3.4.5 Troškovi aproksimacije ................................................................................ 114 2.3.4.6 Faktori važni za finansiranje ........................................................................ 115

2.3.5 Ostali sektori ..................................................................................................... 116 2.3.5.1 Buka............................................................................................................. 116

2.3.5.1.1 Početna situacija ................................................................................... 116 2.3.5.1.2 Troškovi aproksimacije ......................................................................... 116 2.3.5.1.3 Mape buke u okolišu/životnoj sredini za naseljena mjesta i saobraćaj 117

2.3.5.2 Hemikalije ................................................................................................... 118 2.3.5.2.1 Početna situacija ................................................................................... 118 2.3.5.2.2 Ciljevi usklađenosti ............................................................................... 119 2.3.5.2.3 Finansiranje troškova ............................................................................ 122

2.4 UKUPNI TROŠKOVI APROKSIMACIJE I DISTRIBUCIJA PO SEKTORIMA ................ 122 2.4.1 Ukupni troškovi aproksimacije prikazani kroz višegodišnje tokove ................. 122 2.4.2 Ukupni troškovi aproksimacije i distribucija po sektorima ............................... 123 2.4.3 Trošak aproksimacije i distribucija po vrsti troškova ........................................ 125

3. EKONOMSKI I FINANSIJSKI STRATEŠKI PRISTUP APROKSIMACIJI .................127 3.1 POČETNA SITUACIJA ....................................................................................... 127 3.2 GRANICE PRISTUPAČNOSTI ............................................................................. 127 3.3 PRELAZNI PERIODI POTREBNI ZA POTPUNO USKLAĐIVANJE ............................ 129 3.4 EFEKTI NA RS .................................................................................................. 130

3.4.1 Opterećenje potrošača ..................................................................................... 131 3.4.2 Opterećenje RS u cjelini .................................................................................... 132

3.5 PLAN FINANSIRANJA APROKSIMACIJE ............................................................. 132 3.5.1 Nedostajuća finansijska sredstva ...................................................................... 132 3.5.2 Finansiranje nedostataka.................................................................................. 133

4. KORISTI OD PROVEDBE PRAVNE STEČEVINE EU...........................................136 4.1 DEFINICIJA KORISTI ........................................................................................ 136 4.2 METODOLOGIJA ............................................................................................. 136

4.2.1 Tehnike ............................................................................................................. 136 4.2.2 Monetizacija ..................................................................................................... 137

4.3 REZULTATI KALKULACIJE KORISTI .................................................................... 137 4.3.1 Početna situacija ............................................................................................... 137 4.3.2 Rezultati ............................................................................................................ 138 4.3.3 Analiza koristi i troškova (analiza ekonomičnosti)............................................ 139

4.4 ZAKLJUČCI I PREPORUKE ZA KORIŠĆENJE OVIH PROCJENA KORISTI .................. 140

v

5. ZAKLJUČCI I PREPORUKE .............................................................................141 5.1 OPŠTE EKONOMSKE ....................................................................................... 141 5.2 ODGOVORNE INSTITUCIJE U RS ....................................................................... 141

5.2.1 Kratkoročni strateški uticaji (do 2017. godine) ................................................ 141 5.2.2 Osnovni ekonomski i finansijski zahtjevi po pitanju operativne strukture sistema za indirektno upravljanje ................................................................................................... 142 5.2.3 Zaključci ............................................................................................................ 142 5.2.4 Planovi za provođenje direktive ....................................................................... 142

5.3 PREPORUČENE MJERE .................................................................................... 143 5.3.1 Preporučene kratkoročne mjere (do 2017. godine) ......................................... 143 5.3.2 Srednjoročne mjere (2018. - 2022. godina) ...................................................... 144

VI. PODRŠKA ISPUNJAVANJU MEĐUNARODNIH OBAVEZA IZ OBLASTI OKOLIŠA / ŽIVOTNE SREDINE ...........................................................................................................145

VII. ZAVRŠNE NAPOMENE ................................................................................147

VIII. ANEKSI .......................................................................................................150

ANEKS I – INSTRUMENTI POLITIKA O ZAŠTITI ŽIVOTNE SREDINE I PROPISI RS .....151

ANEKS II – PRAVNI PROPISI KOJIMA SE REGULIŠE RAD INSTITUCIJA NADLEŽNIH ZA ŽIVOTNU SREDINU/OKOLIŠ U RS ......................................................................................158

vi

TABELE

Tabela I: STRATEGIJE RS .................................................................................................................... 8

Tabela II: INSTRUMENTI STRATEŠKOG PLANIRANJA I POLITIKA KOJE BI RS TREBALA

USVOJITI ......................................................................................................................................... 9

Tabela III: ZAKONI OD ZNAČAJA ZA RAD JAVNIH ORGANA U VLASTI RS ................................. 14

Tabela IV: HORIZONTALNI PROPISI RS ............................................................................................ 25

Tabela V: PROPISI RS O VODAMA .................................................................................................... 34

Tabela VI: ZAKONSKI PROPISI RS O UPRAVLJANJU OTPADOM ................................................. 41

Tabela VII: PROPISI RS O KVALITETU VAZDUHA I KLIMATSKIM PROMJENAMA ...................... 47

Tabela VIII: PROPISI RS O INDUSTRIJSKOM ZAGAĐENJU ............................................................ 54

Tabela IX: PROPISI RS O HEMIKALIJAMA ....................................................................................... 61

Tabela X: PROPISI RS O ZAŠTITI PRIRODE ..................................................................................... 67

Tabela XI: KOMPARATIVNI INDIKATORI ........................................................................................... 75

Tabela XII: KLJUČNE PRETPOSTAVKE I CILJNI STEPEN USKLAĐENOSTI ................................ 76

Tabela XIII: DEFINISANJE POSTOJEĆIH NEDOSTATAKA .............................................................. 85

Tabela XIV: CILJEVI USKLAĐENOSTI ZA VODU ZA PIĆE .............................................................. 89

Tabela XV: URBANE OTPADNE VODE .............................................................................................. 90

Tabela XVI: CILJEVI PO FAZAMA U OBLASTI ZAŠTITE OD POPLAVA ........................................ 91

Tabela XVII: RASPORED STANOVNIŠTVA PO STEPENU NEUSKLAĐENOSTI ............................ 97

Tabela XVIII: REFENCE IZ STUDIJA IZVODLJIVOSTI ...................................................................... 98

Tabela XIX: PROSJEČNI REZULTATI U €/PE .................................................................................... 99

Tabela XX: INDEKS TROŠKOVA PO TONI ...................................................................................... 100

Tabela XXI: SAŽETAK JEDINIČNIH TROŠKOVA ZA RAČUNANJE KAPITALNIH IZDATAKA .... 100

Tabela XXII: JEDINIČNI TROŠKOVI ZA OPEX................................................................................. 101

Tabela XXIII: CILJEVI VEZANI ZA PREMOŠĆIVANJE NEDOSTATAKA ....................................... 101

Tabela XXIV: TROŠKOVI SMANJENJA EMISIJA ZAGAĐUJUĆIH MATERIJA ............................. 106

Tabela XXV: TROŠKOVI SMANJENJA EMISIJA ZA RS ................................................................. 106

Tabela XXVI: CILJEVI VEZANI ZA EMISIJE U VAZDUH ................................................................. 107

vii

Tabela XXVII: TRENUTNI NIVOI EMISIJA (PROCJENE ZA RS ZA 2013. GODINU)...................... 107

Tabela XXVIII: UKUPNI RAST EMISIJA GHG .................................................................................. 107

Tabela XXIX: POTREBNA SMANJENJA EMISIJA ........................................................................... 109

Tabela XXX: DISKONTOVANI INVESTICIONI TROŠKOVI POTREBNI ZA POSTIZANJE CILJEVA110

Tabela XXXI: JEDINIČNI TROŠKOVI PRIMIJENJENI NA NOVA ZAŠTIĆENA PODRUČJA U EUR/ha

...................................................................................................................................................... 111

Tabela XXXII: POVRŠINA ZAŠTIĆENIH PODRUČJA U RS ............................................................ 113

Tabela XXXIII: CILJEVI USKLAĐENOSTI (ZAŠTITA PRIRODE) .................................................... 114

Tabela XXXIV: TROŠKOVI OSOBLJA U APROKSIMACIJI PROPISA O BUCI .............................. 117

Tabela XXXV: OSTALI BUDŽETSKI TROŠKOVI APROKSIMACIJE U OBLASTI BUKE .............. 118

Tabela XXXVI: RASPODJELA DRŽAVNOG BUDŽETA ZA USKLAĐIVANJE U OBLASTI BUKE 118

Tabela XXXVII: CILJEVI ZA USKLAĐIVANJE U HEMIJSKOM SEKTORU .................................... 119

Tabela XXXVIII: TROŠKOVI USKLAĐENOSTI KOJE SNOSI UPRAVA ......................................... 120

Tabela XXXIX: INDUSTRIJSKE KAPITALNE INVESTICIJE ............................................................ 120

Tabela XL: VIŠEGODIŠNJI TROŠKOVI APROKSIMACIJE ............................................................. 122

Tabela XLI: DISTRIBUCIJA TROŠKOVA PO SEKTORIMA ............................................................. 124

Tabela XLII: DISTRIBUCIJA PO VRSTAMA TROŠKOVA ............................................................... 125

Tabela XLIII: PRIHODI DOMAĆINSTAVA KOJI SE MOGU ISKORISTITI ZA POVRAT TROŠKOVA

...................................................................................................................................................... 128

Tabela XLIV: FINANSIJSKA SREDSTVA POTREBNA ZA POSTIZANJE USKLAĐENOSTI ......... 129

Tabela XLV: PRELAZNI PERIODI POTREBNI ZA POSTIZANJE USKLAĐENOSTI ...................... 130

Tabela XLVI: FINANSIRANJE NEDOSTAJUĆIH SREDSTAVA ...................................................... 134

Tabela XLVII: SAŽETAK MONETIZOVANIH KORISTI ..................................................................... 138

Tabela XLVII: UKUPNE KORISTI IZ USKLAĐENOSTI .................................................................... 139

Tabela XLIX: POREĐENJE TROŠKOVA I KORISTI VEZANIH ZA USKLAĐENOST ..................... 139

viii

GRAFIKONI

Grafikon I: ARHITEKTURA EAS MODELA ZA PROCJENU TROŠKOVA APROKSIMACIJE ......... 83

Grafikon II: POKRIVENOST USLUGOM SNABDIJEVANJA VODOM ZA PIĆE ............................... 89

Grafikon III: PRIPREMA VODE ZA PIĆE – PUNA USKLAĐENOST ................................................. 89

Grafikon IV: POKRIVENOST USLUGOM ODVODNJE OTPADNIH VODA ....................................... 90

Grafikon V: PREČIŠĆAVANJE OTPADNIH VODA - PUNA USKLAĐENOST .................................. 91

Grafikon VI: NOMINALNI TROŠKOVI APROKSIMACIJE - VIŠEGODIŠNJI TOKOVI TROŠKOVA 92

Grafikon VII: UKUPNI TROŠKOVI APROKSIMACIJE NEDISKONTOVANI/DISKONTOVANI ......... 93

Grafikon VIII: NOMINALNI TROŠKOVI APROKSIMACIJE - VIŠEGODIŠNJI TOKOVI TROŠKOVA93

Grafikon IX: UKUPNI TROŠKOVI APROKSIMACIJE NEDISKONTOVANI/DISKONTOVANI .......... 94

Grafikon X: NOMINALNI TROŠKOVI APROKSIMACIJE - VIŠEGODIŠNJI TOKOVI TROŠKOVA . 95

Grafikon XI: UKUPNI TROŠKOVI APROKSIMACIJE NEDISKONTOVANI/DISKONTOVANI .......... 95

Grafikon XII: TROŠAK PO TONI ODLOŽENOJ NA DEPONIJU ........................................................ 99

Grafikon XIII: NOMINALNI TROŠKOVI APROKSIMACIJE - VIŠEGODIŠNJI TOKOVI TROŠKOVA103

Grafikon XIV: UKUPNI TROŠKOVI APROKSIMACIJE NEDISKONTOVANI/DISKONTOVANI ..... 103

Grafikon XV: NOMINALNI TROŠKOVI APROKSIMACIJE U OBLASTI EMISIJA U VAZDUH ...... 109

Grafikon XVI: TROŠKOVI APROKSIMACIJE NEDISKONTOVANI/DISKONTOVANI .................... 110

Grafikon XVII: NOMINALNI TROŠKOVI APROKSIMACIJE- VIŠEGODIŠNJI TOKOVI TROŠKOVA114

Grafikon XVIII: TROŠKOVI APROKSIMACIJE NEDISKONTOVANI/DISKONTOVANI .................. 115

Grafikon XIX: NOMINALNI TROŠKOVI APROKSIMACIJE ............................................................. 121

Grafikon XX: TROŠKOVI APROKSIMACIJE NEDISKONTOVANI/DISKONTOVANI ..................... 121

Grafikon XXI: UKUPNI NOMINALNI TROŠKOVI APROKSIMACIJE .............................................. 123

Grafikon XXII: DISTRIBUCIJA TROŠKOVA PO SEKTORIMA ........................................................ 124

Grafikon XXIII: PROCENTUALNA DISTRIBUCIJA PO VRSTAMA TROŠKOVA ........................... 126

GrafikonXXIV: POKRIVENOST OPERATIVNIH TROŠKOVA .......................................................... 131

GrafikonXXV: FINANSIJSKI NEDOSTACI - TROŠKOVI KOJI SE NE MOGU POKRITI NETO

PRISTUPAČNOŠĆU ................................................................................................................... 131

GrafikonXXVI: DODATNA OPTEREĆENJA ZBOG USKLAĐIVANJA, U % BDP ........................... 132

ix

SKRAĆENICE

AAQ Kvalitet ambijentalnog vazduha [direktiva] (eng. Ambient Air Quality)

AAU Jedinica dodijeljene kvote (eng. Asigned Amount Units)

AIMCS Identifikacija, kretanje i kontrola životinja (eng. Animal Identification,

Movement and Control)

AP Akcioni plan

APID Akcioni plan za provođenje DSIP-a

API Akcioni plan za provođenje

BAT Najbolje dostupne tehnike (eng. Best Available Techniques)

RP Redovno poslovanje

BEP Najbolja praksa u oblasti okoliša / životne sredine (eng. Best Environmental Practice)

BHDCA Direkcija za civilnu avijaciju Bosne i Hercegovine

BiH Bosna i Hercegovina

BREF Referentni dokumenti o najboljim dostupnim tehnikama

Capex Utrošak kapitala [trošak investicije]

CBA Analiza koristi i troškova (eng. Cost-Benefit Analysis)

KbR Konvencija o biološkoj raznolikosti

CCS Hvatanje i skladištenje karbona [direktiva] (eng. Carbon Capture and Storage)

CDM Mehanizam čistog razvoja [u kontekstu Kyoto sporazuma] (eng. Clean

Development Mechanism)

CER Potvrđeno smanjenje emisija (eng. Certified Emission Reductions)

CITL Dnevnik transakcija zajednice [u kontekstu gasova staklene bašte] (eng.

Community Independent Transaction Log )

CITES Konvencija o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divlje flore i faune

(Convention on International Trade in Endangered Species od Wild Fauna and

Flora)

CLRTAP Konvencija o dalekosežnom prekograničnom zagađenju vazduha (Convention

on Long-Range Transboundary Air Pollution)

CO2 Ugljen dioksid

KSS Konferencija sporazumnih strana [u međunarodnim sporazumima]

DEI Direkcija za evropske integracije

DSI Decentralizovani provedbeni sistem [u kontekstu EU pomoći]

x

NDT Nadležno državno tijelo

OM Opasne materije

DSIP Plan za provođenje direktive (eng. Directive Specific Implementation Plan)

PV Pitka voda

EAS, Strategija Strategija aproksimacije propisa pravnoj stečevini EU u oblasti zaštite

okoliša/životne sredine (eng. Environmental Approximation Strategy)

EBRD Evropska banka za obnovu i razvoj (European Bank for Reconstruction and

Development)

EK / EZ Evropska komisija [odnosno Evropska zajednica, u zakonodavnom kontekstu]

ECAIP Procjena troškova i investicioni plan za zaštitu okoliša/životne sredine (eng.

Environmental Cost Assessment and Investment Plan)

ECHA Evropska agencija za hemikalije (European Chemical Agency)

ECJ Evropski sud pravde (European Court od Justice)

EEA Evropska agencija za zaštitu okoliša/životne sredine (European Environment

Agency)

PUO Procjena uticaja na okoliš/životnu sredinu

EIB Evropska investicijska banka (European Investment Bank)

EIONET Evropska mreža za informisanje i osmatranje okoliša/životne sredine

(European Environment Information and Observation Network)

SUO Studija uticaja na okoliš/životnu sredinu

EnvIS EU IPA projekat - Jačanje institucija za zaštitu okoliša/životne sredine u Bosni i

Hercegovini i priprema za pretpristupne fondove

(EuropeAid/128786/C/SER/BA)

EPJ Ekonomsko-politička jedinica

ETC Evropski tematski centri (European Topic Centres)

STE Sistem trgovine emisijama [unutar EU]

GVE Granične vrijednosti emisija

EMAS Sistem upravljanja i revizije okoliša/životne sredine (eng. Environmental

Management and Audit Scheme)

E-PRTR Evropski registar ispuštanja i prenosa zagađujućih materija (eng. European

Pollutant Release and Transfer Register)

EPJ Ekonomsko-politička jedinica

ERU Jedinica smanjenja emisija (eng. Emission Reduction Units)

EU Evropska unija

DEU BiH Delegacija Evropske unije u BiH

FBiH Federacija Bosne i Hercegovine

xi

FCT Tarife za puni povrat troškova (eng. Full Cost Recovery Tariffs)

FMZ Federalno ministarstvo zdravstva

FMPVŠ Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva

FMOT Federalno ministarstvo okoliša i turizma

BDP Bruto domaći proizvod

GEF Globalni fond za zaštitu okoliša/životne sredine (Global Environmental Fund)

GHG Gasovi staklene bašte(eng. Green House Gases)

DLP Dobra laboratorijska praksa

PZV Podzemne vode

Dom. Domaćinstvo [npr. prihodi; rashodi]

UPDom. Ukupni prihodi domaćinstva

OO Opasni otpad

ICAO Međunarodna organizacija civilne avijacije (International Civil Aviation

Organization)

ME Međunarodni ekspert

IED Direktiva o industrijskim emisijama (eng. Industrial Emissions Direktiva)

IFI Internacionalna finansijska institucija

IGA Institucionalna analiza nedostataka (eng. Institutional Gap Analysis)

INSPIRE Infrastruktura za prostorno informisanje (eng. Infrastructure for Spatial

Information) [EU direktiva]

IPA Instrument pretpristupne pomoći (eng. Instrument for Pre-Accession

Assistance) [EU]

IKZ Integralna kontrola zagađenja

PI Plan implementacije/provođenja

IPKZ Integralna prevencija i kontrola zagađenja

ISO Međunarodna organizacija za standardizaciju (International Organization for

Standardization)

UI Upitnik o implementaciji (eng. Implementation Questionnaire) [u RENA ili

ECRAN kontekstu]

IT Informacione tehnologije

ITL Dnevnik transakcija [u kontekstu gasova staklene bašte] (eng. Independent

Transaction Log )

ZI Zajednička implementacija (mehanizam) [u kontekstu Kjoto sporazuma]

KfW Kreditanstalt für Wiederaufbau [bankarska grupacija]

VPS Velika postrojenja za spaljivanje

xii

LE Lokalni ekspert

LEAP Lokalni akcioni plan za zaštitu okoliša / životne sredine (eng. Local

Environmental Action Plan)

PAN Pravna analiza nedostataka

LSU Lokalna samouprava

JLSU Jedinica lokalne samouprave

MAPP Politika prevencije većih nezgoda (eng. Major-accident Prevention Policy)

MPT Maksimalna prihvatljiva tarifa

GSE Glavni sastavni element (u kontenkstu EEA)

MPŠV Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede

MPUGE Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju (RS)

MVTEO Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH

MoU Memorandum o razumijevanju (eng. Memorandum od Understanding)

ZČ Zemlje članice

MTK Ministarstvo komunikacija i prometa/transporta [BiH]

NAP Nacionalni akcioni plan

NEC Državna gornja granica emisija (eng. National Emissions Ceiling)

DFT Državna fokalna tačka

NMVOC Nemetanska isparljiva organska jedinjenja (eng. Non-methane Volatile Organic

Compounds)

DPUA Državni program usvajanja pravne stečevine EU

NOx Azotni oksidi

NRC Nacionalni/državni referentni centar [EEA]

NTC Nacionalni/državni tematski centar [EEA]

NPV Čista/neto sadašnja vrijednost (eng. Net Present Value)

ODS Materije koje uništavaju ozon (eng. Ozone Depleting Substances)

OECD Organizacija za saradnju i razvoj (Organisation for Cooperation and

Development)

Sl.Glas. Službeni glasnik

OP Operativni program

O&M Poslovanje i održavanje (eng. Operations & Maintenance)

Opex Operativni troškovi(troškovi O&M)

PCB Polihlorovani bifenili

JP Javno preduzeće

xiii

PCT Polihlorovani terfenili

PM[10; 2,5] Mikročestice

POZ Postojani organski zagađivači

PNP Paritet nabavnih cijena

FFS Fitofarmaceutska sredstva

PRTR Registar ispuštanja i prenosa zagađujućih materija (eng. Pollutant Release and

Transfer Register)

JKP Javno komunalno preduzeće

RAINS Regionalni model za simulaciju zagađenja vazduha

RSL Riječni sliv

ORS Oblasni riječni sliv

REL Regija sa uspostavljenim sanitarnim deponijama (eng. Region with Established

Sanitary Level Landfills)

REACH EU Uredba o registraciji, procjeni, autorizaciji i ograničenju hemikalija

RMAS Regije gdje postoji među-opštinski sporazum

ROD Baza podataka za prijavu obaveza [EU] ( eng. Reporting Obligations Data Base)

RS Republika Srpska

RSIP Planovi za provođenje uredbe (eng. Regulation Specific Implementation Plan)

RWC Regija gdje su započeti radovi [na uspostavi sanitarnih deponija]

SSP Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju

PPK Posebno područje konzervacije

SPO Strateška procjena okoliša/životne sredine

JIE Jugoistočna Evropa

SIEF Forumi za razmjenu informacija o materijama [u kontekstu hemikalija] (eng.

Substance Information Exchange Forums)

SO2 Sumpor dioksid

PPZ Područje pod posebnom zaštitom

SRD Direktiva o standardizovanom izvještavanju (eng. Standardized Reporting

Direktiva)

SRDSIP Specifični plan za direktivu o standardizovanom izvještavanju (eng.

Standardized Reporting Directive Specific Plan)

POV Površinska voda

TP Tehnička podrška

UEZ Ugovor o Evropskoj zajednici

xiv

UEU Ugovor o Evropskoj uniji

UFEU Ugovor o funkcionisanju Evropske unije

TOC Tabela podudarnosti (eng. Table od Concordance)

TO2 Titanijum dioksid

ToR Projektni zadatak (eng. Terms od Reference)

UMZ Urbane morfološke zone(naselja [u kontekstu prečišćavanja urbanih otpadnih

voda]

UNECE Ekonomska komisija Ujedinjenih nacija za Evropu (United Nations Economic

Commission for Europe)

UNFCCC Okvirna konvencija Ujedinjenih nacija o klimatskim promjenama (eng. United

Nations Framework Convention on Climate Change)

UNGHS UN-ov globalno usklađeni sistem za klasifikaciju i označavanje hemikalija (eng.

UN Globally Harmonised System od Classification and Labelling od Chemicals)

UOV Urbane otpadne vode [direktiva]

VOC Isparljiva organska jedinjenja (eng. Volatile Organic Compounds)

EEO Električni i elektronski otpad

ODV Okvirna direktiva o vodama

SO Spaljivanje otpada

WMO Svjetska meteorološka organizacija (eng. World Meteorological Organisation)

CKV Ciljevi kvaliteta vode

VS Vodosnabdijevanje

WVTA Odobrenje za tip vozila (eng. Whole Vehicle Type-Approval)

xv

SAŽETAK

Pridruživanje BiH Evropskoj uniji je cilj kome se BiH formalno posvetila potpisivanjem Sporazuma o

stabilizaciji i pridruživanju (SSP) 2008. godine. U skladu sa Kopenhagenskim i Madridskim kriterijumima

EU, u zemljama koje pretenduju da se pridruže EU aproksimacija propisa predstavlja jedinstvenu

obavezu, prihvaćenu potpisivanjem SSP-a. Proces aproksimacije predstavlja usklađivanje svih propisa,

pravila i postupaka koji se primjenjuju u pristupnoj zemlji sa pravnom stečevinom EU (uredbama,

direktivama, odlukama, itd.). U skladu sa EU Agendom 2000, zemlje kandidati za članstvo u EU treba da

usvoje realne dugoročne državne strategije za postepeno i efektivno usklađivanje svog zakonodavstva

sa pravnom stečevinom EU, što je proces koji mora početi prije pridruživanja, a naročito po pitanju

rješavanja problematike zagađenja vode i vazduha. Ove strategije treba da definišu ključne prioritetne

oblasti i ciljeve koje je potrebno postići do dana pridruživanja, kao i raspored za buduću potpunu

usklađenost; stoga je osiguranje ispunjenja obaveza uključeno u SSP. Ovo se odnosi i na aproksimaciju

propisa u oblasti zaštite okoliša/životne sredine u BiH; okoliš/životna sredina je jedno od pitanja o

kojima će BiH pregovarati sa EU u skladu sa Poglavljem 27. SSP-a.

U slučaju BiH, Evropska Komisija je u svom Izvještaju o napretku iz 2013. godine ocijenila da nedostatak

stvarne političke podrške programu EU rezultira jako ograničenim napretkom po pitanju aproksimacije

zakonima i standardima EU. Stoga su od strane EU postavljena jasna očekivanja da će BiH usvojiti

jedinstvenu strategiju aproksimacije propisa u oblasti zaštite okoliša/životne sredine (EAS) za cijelu

zemlju. EU je obezbijedila finansijsku podršku izradi nacrta EAS-a i entitetskih i BD BiH strategija za

njegovo provođenje, u sklopu provedbe IPA projekta EnvIS (2011-2014), koji će biti isporučeni kao dio

projektnih rezultata najkasnije u novembru 2014. godine. Usvajanje EAS-a takođe predstavlja i

preduslov za učešće BiH u programu EU IPA II.

Međutim, za razliku od ostalih zemalja Jugoistočne Evrope (JIE), zbog složenosti ustavnog poretka u

BiH pristup aproksimaciji propisa u oblasti zaštite okoliša/životne sredine se sastoji od kompleta od

četiri strateško-planska dokumenta - jednog primjenjivog na cijelu teritoriju zemlje i tri na teritorije u

sklopu konstitucionalnih jedinica BiH. Samo sva četiri dokumenta zajedno (gdje je svaki dokument

usvojen i proveden od strane nadležnih vlasti) će činiti usklađeno tijelo strategije aproksimacije,

umjesto jednog državnog strateškog dokumenta (EAS) što je slučaj u drugim (potencijalnim) zemljama

kandidatima.

Usvajanje EAS-BiH i entitetskih odnosno BD BiH strategija (ili planova) za provođenje EAS-BiH od strane

nadležnih vlasti u BiH, entitetima i BD BiH, u skladu sa pozitivnim zakonima i relevantnim

procedurama, je korak koji slijedi nakon isporuke rezultata EnvIS projekta. Po dogovorenom konceptu,

EAS-BiH te entitetski i BD BiH dokumenti za provođenje EAS-BiH su izrađeni tako da čine dijelove

jedinstvene strateško-planske dokumentacije, čime bi se trebali osigurati uslovi da:

BiH ispoštuje svoje prihvaćene međunarodne obaveze iz SSP (2008); usvajanjem EAS-BiH, BIH će

imati vitalno važnu strategiju koja se može primijeniti na cijeloj teritoriji zemlje; i

FBiH, RS i BD BiH pruže potrebnu podršku BiH u ispunjavanju preuzetih međunarodnih obaveza, u

skladu sa Ustavom BiH. Strateško-planski dokumenti na nivou FBiH, RS i BD BiH će istovremeno

osigurati i sljedeće:

- provedbu EAS-a na njihovim teritorijama; i

- potpuno ispunjenje svojih ustavnih nadležnosti po pitanju transpozicije, provedbe i izvršenja

pravne stečevine EU.

xvi

Pravna stečevina EU u oblasti zaštite okoliša/životne sredine, sadržana u ovim strateško-planskim

dokumentima, se sastoji od osam grupa zakonodavnih instrumenata: horizontalni, voda, otpad,

kvalitet vazduha i klimatske promjene, industrijsko zagađenje, hemikalije, zaštita prirode, te buka u

okolišu/životnoj sredini. Zakonodavstvo EU je u EAS-BiH predstavljeno toliko detaljno koliko je

neophodno za potrebe aproksimacije. Aneks I EAS-BiH sadrži iscrpan spisak propisa koji su predmet

transpozicije. EAS se ne bavi specifičnostima međunarodnih obaveza koje je BiH preuzela u domenu

zaštite okoliša/životne sredine. Međutim, s obzirom da je EU jedna od strana u velikom broju

međunarodnih ugovora o zaštiti okoliša/životne sredine, te da su u velikom broju slučajeva zahtjevi iz

takvih međunarodnih ugovora ugrađeni u zakone EU (koji predstavljaju osnovu transpozicije), bilo je

neizbježno da i EAS-BiH u određenoj mjeri uključuje sadržaj povezan sa takvim međunarodnim

ugovorima. Spisak izvora međunarodnih obaveza BiH u oblasti zaštite okoliša/životne sredine se nalazi

u Aneksu II ove Strategije.

Proces pridruživanja i pristupanja EU, iz perspektive pravnog sistema RS predstavlja složen i iterativan

proces koji se sastoji od tri međusobno povezana segmenta:

Transpozicije pravne stečevine EU u oblasti zaštite okoliša/životne sredine u lokalne (pravne)

sisteme na nivou RS;

Provedbe lokalnih propisa koji prenose (transponuju) pravnu stečevinu EU u oblasti zaštite

okoliša/životne sredine; što uključuje uspostavu institucionalnog okvira (na nivou države u smislu

koordinacije aktivnosti, i na nivou RS), sposobnog da u praksi provede novu zakonsku regulativu

usklađenu sa zakonima EU;

Stvaranje izvršnih mehanizama u RS putem kojih će se osigurati adekvatno ponašanje svih

subjekata i poštovanje novih propisa (usklađenih sa pravnom stečevinom EU u oblasti zaštite

okoliša/životne sredine), korištenjem nadzornog sistema i kaznenih i podsticajnih mjera.

Relevantna ustavna, pravna i institucionalna pitanja u RS su izložena i detaljno obrađena u

odgovarajućim poglavljima EAS-BiH, te u poređenju sa zahtjevima EU navedenim u sklopu EAS-BiH

predstavljaju osnovu za utvrđivanje postojećih nedostataka i preporuka za njihovo rješavanje od strane

vlasti RS.

Trenutni tekst Strategije RS za provedbu EAS-BiH je pripremljen zajedno i paralelno sa tekstom EAS-

BiH, kako bi se postigla njihova maksimalna usklađenost. Razvijeni su na osnovu prethodno obavljenih

temeljnih analiza pravnih, institucionalnih i ekonomskih nedostataka relevantnih za proces

aproksimacije propisa u oblasti zaštite okoliša/životne sredine u BiH, i naročito u FBiH, provedenih po

prihvaćenoj metodologiji za provedbu Projekta. Oba teksta koja sačinjavaju strateško-planske

instrumente su potpuno usklađena sa ustavnim nadležnostima BiH i FBiH i njihovim pravnim

sistemima, i odražavaju njihove specifične razvojne potrebe. Shodno potrebama korisnika, dogovoreni

pristup je ograničen izuzimanjem mogućnosti nacrta novih ili izmjene postojećih zakona, te kreiranja i

predlaganja uspostave novih institucija.

Ova analiza je dala odgovore na pitanja da li, i u kojoj mjeri, postoje nedostaci u postojećim propisima

u oblasti zaštite okoliša/životne sredine u BiH i RS - u poređenju sa željenom potpunom transpozicijom

relevantnih zakona EU u pravne sisteme BiH i RS. Drugim riječima, pokazan je postignuti stepen

napretka u transponovanju EU zakona u oblasti zaštite okoliša/životne sredine u pravni sistem RS. Što

se tiče institucija nadležnih za zaštitu okoliša/životne sredine, prikazana je revizija zahtjeva EU koja, u

poređenju sa revizijom postojećih institucija u RS (koja je takođe prikazana), možda može ponuditi

odgovor na pitanje o tome šta je do sada urađeno i šta je još potrebno uraditi da bi se stvorio

xvii

institucionalni okvir usklađen sa zakonima EU i visokim nivoom zaštite, očuvanja i unapređenja

okoliša/životne sredine.

U skladu sa provedenim analizama, utvrđeni su pravni i institucionalni nedostaci u RS i ponuđene

preporuke za poduzimanje prioritetnih mjera za svaki od analiziranih pod-sektora u oblasti zaštite

okoliša/životne sredine (kratkoročno za period 2-4 godine i srednjoročno za period 4-6 godina) kako bi

se utvrđeni nedostaci mogli premostiti.

Ekonomski aspekti ove Strategije su obrađeni u uslovima nedovoljne dostupnosti podataka, što je

uzrokovalo duži razvoj modela, naročito s obzirom na to da je državni (BiH) pristup morao biti

segmentiran i posebno prilagođen za RS i druge ustavne jedinice unutar BiH - što je jedinstven slučaj u

Evropi. Međutim, bez obzira na ovu vrstu problema, bilo je moguće izvršiti procjenu da će ukupan

trošak aproksimacije u BiH iznositi oko 7,1 milijardi eura tokom perioda od 30-40 godina, odnosno

____za RS. U istom ovom periodu, vrijednost koristi od aproksimacije je procijenjena na 13,2 milijardi

eura za čitavu zemlju, od čega ____za RS. Sve procjene za RS se baziraju na sektorskim procjenama

troškova (voda, otpad, kvalitet vazduha i klimatske promjene, itd.).

Istovremeno je bilo moguće izvršiti i identifikaciju mogućih izvora sredstava iz kojih bi se pokrili

troškovi aproksimacije, sa naročitim naglaskom na tzv. "visokoinvesticione" direktive, i predložiti

adekvatne preporuke.

Kada bude i formalno prihvaćena od strane nadležnih vlasti RS, ova Strategija će, zajedno sa EAS-BiH i

strategijama za provedbu EAS-BiH u drugom entitetu i BD BiH, činiti sveobuhvatnu strateško-plansku

platformu za zaštitu okoliša/životne sredine u BiH, koja će služiti kao pouzdana baza za strukturisan

nastavak procesa aproksimacije propisa (koji je trenutno u zastoju), uz snažnu podršku EU kroz

Program IPA II (2014-2020).

1

I. UVOD

2

Proces stabilizacije i pridruživanja (PSP) je opšti okvir politike proširenja Evropske unije, stvoren za

zemlje jugoistočne Evrope (osim Turske) i pokrenut 1999. U oblasti okoliša, PSP ima za cilj

poboljšanje i postizanje visokog nivoa zaštite. U smislu zaštite okoliša, treba spomenuti nekoliko

specifičnih osobina PSP-a, koje određuju strateški okvir za djelovanje u zemljama sa težnjom da se

priključe EU:

Usklađivanje sa normama i standardima EU za okoliš;

Stavljanje pitanja zaštite okoliša visoko na listi političkih pitanja, na svim nivoima vlasti;

Razmjena iskustava i znanja sa novim zemljama članicama EU, koje imaju svježe iskustvo u

procesu tranzicije;

Jača saradnja na prekograničnim pitanjima okoliša;

Povećana svijest javnosti o pitanjima okoliša kroz veću otvorenost i pristup informacijama o

okolišu1.

Praktično govoreći, skup zakonodavstva EU o okolišu (pravna stečevina EU u oblasti zaštite

okoliša/životne sredine), koji se sastoji od preko 200 zakonodavnih akata, mora biti transponovan u

pravni sistem države u kratkom vremenskom periodu (šest godina). Obično slabe i institucije sa

nedovoljno osoblja trebaju biti značajno ojačane kako bi bile sposobne provesti i sprovesti pravnu

stečevinu po pitanju životne sredine. Nadležnosti za pitanja okoliša su često podijeljena između više

tijela javne uprave (ministarstva i druge institucije) na različitim nivoima vlasti (državni, regionalni,

lokalni), što zahtijeva dobre koordinacione mehanizme. Konačno, potrebna su značajna finansijska

sredstva i investicije u infrastrukturu i tehnologiju kako bi se postrojenja i infrastruktura uspostavili,

poboljšali i modernizovali, posebno u sektorima otpada i voda2.

Pristupanje EU je prioritet u politici BiH. Politička opredjeljenja i odluke su poprimili pravno

obavezujući oblik potpisivanjem SSP-a između Evropske unije, njenih 28 zemalja članica i Zajednice za

atomsku energiju sa jedne strane, i Bosne i Hercegovine sa druge strane, 26. juna 2008. godine u

Luksemburgu. SSP su ratifikovali svi potpisnici ali iz političkih razloga on i dalje nije stupio na snagu.

Ratifikacijom SSP-a u novembru 2008. godine, država BiH je postigla status zemlje potencijalnog

kandidata i prihvatila obavezu da uskladi svoje propise sa pravnom stečevinom EU i da stvori

institucionalni okvir za efektivnu provedbu propisa usklađenih sa zahtjevima EU. Potrebno je naglasiti

da su institucije na svim nivoima u BiH zakonski obavezne da aktivno učestvuju u procesu

pridruživanja BiH Evropskoj uniji kroz proces aproksimacije pravnih propisa onima u EU i

prilagođavanje institucija na svim nivoima za transponovanje pravne stečevine EU, kao i provođenje i

izvršenje usklađenih propisa.

Nakon usvajanja 7. akcionog programa za okoliš, okolišne politike EU obuhvataju vazduh, hemikalije,

kružnu ekonomiju, ozelenjavanje javnih nabavki, industriju, međunarodna pitanja, korištenje zemlje,

more i obalu, prirodu i biološku raznovrsnost, buku, efikasnost korištenja resursa, tlo, održiv razvoj,

otpad i vode.3 Sažetak zakonodavstva EU o okolišu/životnoj sredini obuhvata odredbe o klimatskim

promjenama, opštim pitanjima (akcionim programima, principima, instrumentima, primjeni i

kontroli, itd.), održivom razvoju (strategiji, integraciji politike okoliša/životne sredine, upravljanju

1http://ec.europa.eu/environment/enlarg/index_en.htm. Dostupno 20.06.2014. 2Id. 3Vidjeti:, http://ec.europa.eu/environment/policies_en.htm. Dostupno 20.06.2014. godine

http://ec.europa.eu/environment/enlarg/index_en.htm

http://ec.europa.eu/environment/policies_en.htm

3

otpadom, zagađenju zraka, zaštiti i upravljanju vodama, zaštiti prirode i biološke različitosti, zaštiti

tla, civilnoj zaštiti, hemikalijama, zagađenju bukom i međunarodnoj saradnji4.

U svrhu aproksimacije pravnih propisa BiH, pravna stečevina EU u oblasti okoliša/životne sredine je

grupisana u nekoliko grupa propisa koji se bave:

horizontalnim pitanjima;

Zaštitom i upravljanjem vodama;

upravljanje otpadom;

Okolišnim vazduhom i klimatskim promjenama;

industrijsko zagađenje;

hemikalije;

zaštita prirode; i

buka u okolišu/životnoj sredini.

Lista pravnih instrumenata EU, koji čine ovih osam sektora okoliša / životne sredine, je sadržana u

ANEKSU I EAS-BiH.

Lista pravnih instrumenata RS kojima su regulisana ova pitanja i koji sadrže brojne odredbe

usklađene sa pravnom stečevinom EU se nalazi u odgovarajućim tabelama niže u tekstu, i u Aneksu I

ove Strategije.

Metodologija koje je primijenjena pri izradi teksta EAS - BiH i ove Strategije za RS počiva na iscrpnim

prethodnim analizama, koje se sastoje od detaljnih analiza nedostataka (gap analiza) u pravnom,

ekonomskom i institucionalnom aspektu i služe kao dokumentarna podloga i kontekst unutar kog su

pripremljeni tekstovi EAS - BiH i provedbenih strategija za entitete i BD BiH. Cilj ovih analiza je bilo

utvrđivanje izvodljivosti EAS-BiH i entitetskih i BD BiH provedbenih instrumenata koje je potrebno

razviti i usvojiti u sklopu konsistentnog i međusobno usklađenog kompleta

strateško/političko/planskih dokumenata za BiH, usklađenih sa postojećim ustavnim i pravnim

nadležnostima i procedurama, a sa ciljem podrške aproksimacije propisa BiH pravnoj stečevini EU u

oblasti zaštite okoliša/životne sredine.

Pravni aspekti koji su istraženi obuhvataju:

Dubinsku pravnu analizu međunarodnih i domaćih (država, entiteti / distrikt) obavezujućih

dužnosti javnih vlasti BiH, FBiH, RS i BD BiH povezanih sa procesom aproksimacije propisa o

okolišu / životnoj sredini u BiH pravnoj stečevini EU o okolišu / životnoj sredini;

Identifikaciju i pregled velikog dijela pravne stečevine EU u oblasti zaštite okoliša/životne sredine

koji bi trebao biti transponovan u pravne sisteme u BiH;

Pregled i procjenu relevantnog zakonodavstva na nivou BiH, entiteta i distrikta, koje je grupisano

u osam grupa koje odgovaraju strukturi pravne stečevine EU u oblasti zaštite okoliša/životne

sredine, kako je prikazano iznad;

Utvrđivanje potencijalnih i postojećih nedostataka u BiH propisima u oblasti zaštite

okoliša/životne sredine; i

4Vidjeti:http://europa.eu/legislation_summaries/environment/index_en.htm. Dostupno 20.06.2014. godine

http://europa.eu/legislation_summaries/environment/index_en.htm

4

Davanje prijedloga / preporuka za kratkoročnu i srednjoročnu prioritizaciju aktivnosti.

Rezultati pregleda relevantnih pravnih pitanja su pokazali nivo postignutog napretka u

transponovanju pravne stečevine EU u pravni sistem BiH i njenih sastavnih jedinica, u poređenju sa

željenim punim transponovanjem zakonodavstva EU u oblasti zaštite okoliša/životne sredine.

Preporučuje se preduzimanje prioritetnih mjera u svakom od analiziranih sektora (u kratkoročnim

periodima - 2-4 godine i srednjoročnim periodima - 4-6 godina).

Detaljni pregledi institucionalnih zahtjeva EU su prikazani u EAS-BiH, u sklopu pojedinačnih poglavlja

koja se bave predstavljenim sektorima pravne stečevine EU u oblasti zaštite okoliša/životne sredine.

Posebni institucionalni zahtjevi (u formi preporuka ili konkretnih zahtjeva) EU, koji su dati u EAS-BiH,

obuhvataju:

Učinkovitu provedbu SPO;

Učinkovitu provedbu PUO;

Obezbjeđivanje pristupa informacijama o okolišu;

Obezbjeđivanje učešća javnosti u donošenju odluka;

Obezbjeđivanje pristupa pravosuđu;

Uspostavljanje i funkcionisanje sistema okolišne odgovornosti;

Uspostavljanje i funkcionisanje infrastukture za informacije o prostornom planiranju;

Obezbjeđivanje zaštite okoliša kroz krivično pravo;

Adekvatnu dodjelu odgovornosti za državnu EIONET i obavezujuće dužnosti vezano za

izvještavanje;

Adekvatno upravljanje prostorom oko riječnih bazena;

upravljanje otpadom;

Zaštitu okolišnog zraka i klimatsku promjenu, uključujući:

- kvalitet okolišnog zraka;

- klimatsku promjenu;

- praćenje i izvještavanje o gasovima staklene bašte;

- šemu trgovanja emisijama u EU;

- hvatanje i skladištenje ugljenika;

- kvalitet goriva;

- emisije CO2 iz automobila i kombija, kao i pokretnih mašina koje se koriste u

izvancestovnom saobraćaju;

- ozonski omotač i fluorisane gasove;

Industrijsko zagađenje uključujući:

- integrisanu kontrolu zagađenja;

- Seveso III;

- pojedinačno odobravanje;

5

- Registar zagađivača i prenosa zagađenja;

- Eko-obilježavanje; i

- šemu upravljanja okolišem i okolišne revizije

Upravljanje hemikalijama, uključujući:

- registraciju;

- informacije o opasnostima i rizicima;

- odobrenja;

- klasifikaciju;

- označavanje;

- obavještavanje o supstancama;

- razmjenu informacija, itd.;

Zaštitu prirode, uključujući:

- opštu zaštitu svih ptica u divljini;

- identifikaciju i dizajn posebnih oblasti zaštite (POZ);

- specifičnu kontrolu trgovine;

- praćenja;

- planiranje;

- zaštitu lokacija, itd.; i

Okolišnu buku.

Istraženi institucionalni aspekti su obuhvatili postojeći institucionalni okvir u BiH i njenim ustavnim

jedinicama po pitanju nadležnosti za niz pitanja u oblasti zaštite okoliša/životne sredine, utvrđene

nedostatke i određene preporuke za poduzimanje prioritetnih mjera za njihovo otklanjanje. Stoga je

istraživanje bilo fokusirano na institucionalnu problematiku i pitanja raspodjele odgovornosti za

transpoziciju i provedbu pravne stečevine EU u oblasti zaštite okoliša/životne sredine.

Dijelovi ove Strategije, koji se bave različitim sektorima okoliša / životne sredine, sadrže

odgovarajuće preglede postojećih nadležnosti institucija RS za različita pitanja okoliša / životne

sredine. Kada se usporede sa zahtjevima EU, ovi pregledi mogu služiti kao početne ulazne informacije

za procjenu neophodnog prilagođavanja institucija RS za okoliš / životnu sredinu za uspješnu

primjenu transponovanih propisa o okolišu / životnoj sredini.

Istraživanje trenutne situacije je predstavljalo prvi korak u kreiranju sveobuhvatne

strateškog/planskog/koordinacionog okvira za aproksimaciju propisa u oblasti zaštite okoliša /

životne sredine u BiH. Istraživanje je ograničeno na status quo, bez pokušaja otkrivanja uzroka i

mogućih posljedica trenutne situacije.

Osnovni izvor informacija tokom pripreme EAS-BiH i Strategije za RS su predstavljali pravni

instrumenti EU (direktive, uredbe, odluke) i zakonodavstvo (ustavi, zakoni, odluke i propisi) trenutno

na snazi u BiH i RS, kao i podaci i informacije pribavljeni iz brojnih izvještaja, planova i drugih

dokumenata koji se u manjoj ili većoj mjeri odnose na okoliš/životnu sredinu.

6

Osim istraživanja pravnih i institucionalnih aspekata aproksimacije, u dokumentarnu podlogu za

izradu teksta EAS-BiH i ove Strategije za RS je uključena i temeljna procjena ekonomskih i finansijskih

aspekata aproksimacije.

7

II. KLJUČNI ELEMENTI APROKSIMACIJE PROPISA RS U OBLASTI OKOLIŠA / ŽIVOTNE SREDINE

8

Usvajanje niza različitih političkih instrumenata o pitanjima zaštite okoliša/životne sredine je

neophodno da bi se stvorila povoljna klima u društvu i javnoj upravi na svim nivoima uključenim u

razvoj, provedbu i izvršenje propisa o zaštiti okoliša/životne sredine usklađenih sa pravnom

stečevinom EU iz ove oblasti, i poduzimanje drugih potrebnih mjera. U Agendi 2000, Komisija EU je

naglasila da se ni za jednu od zemalja kandidata za članstvo u EU ne može očekivati da u potpunosti

ispoštuje pravnu stečevinu EU u bliskoj budućnosti. Samim tim, potrebno je sljedeće

[...] u partnerstvu sa Unijom,trebaju se izraditi realistične nacionalne dugoročne strategije za postepeno

učinkovito usklađivanje i treba ih se početi provoditi u svim zemljama aplikantima prije pristupanja, posebno

vezano za borbu protiv zagađenja vode i vazduha. Ove strategije trebaju identifikovati ključne prioritetne oblasti i

ciljeve koje treba ispuniti do datuma pristupanja, kao i vremenske rokove za potpuno ispunjavanje; osiguravajući

da obaveze trebaju biti uključene u sporazume o pristupanju. Sve nove investicije trebaju biti u skladu sa pravnom

stečevinom EU5.

Ovi propisi i druge mjere moraju biti usmjereni ka pokretanju promjena koje će voditi ka visokom

stepenu zaštite okoliša/životne sredine i zaštite zdravlja ljudi, kao i postizanju održivog razvoja zemlje

u cjelini. Najvažniji politički instrumenti, koji se koriste u praksi u EU i čije se razvijanje, usvajanje i

primjena preporučuje zemljama sa statusom kandidata za članstvo u EU, su sljedeći:

strategije;

sektorske politike; i

akcioni planovi.

Nakon usvajanja takvih politika, zemlja kandidat može ponuditi jasan uvid u stanje okoliša/životne

sredine, potrebne intervencije (zakonodavne, institucionalne, finansijske ili druge prirode) kao i jasne

osnove koje EU može iskoristiti za planiranje svoje tehničke i finansijske pomoći sektoru

okoliša/životne sredine u predstojećem periodu. Trenutno, takvi instrumenti politika nedostaju i u

BiH i u RS. Izrada nacrta teksta EAS - BiH i ove Strategije, je odgovor na takvu situaciju.

U periodu 2002 - 2012, vlasti RS su usvojile dva važna strateška instrumenta, koji su još uvijek na

snazi i odražavaju posvećenost RS da približi svoj okoliš / životnu sredinu zahtjevima EU.

Tabela I: STRATEGIJE RS

br. Naslov Usvojeno od

strane Odluka o usvajanju objavljena u

1 Strategija zaštite prirode Narodna skupština /2011.

"Sl. glasnik RS", br. 65/11

2 Strategija hemijske bezbjednosti 2012-2016

Narodna skupština /2012.

„Sl. glasnik RS“, Br.49/12

3. Strategija zaštite vazduha Republike Srpske


"Sl. glasnik RS", br. 37/11.

Međutim, ovi strateški instrumenti, kao i drugi akti politika i planiranja, kao što su lokalni (opštinski)

akcioni planovi okoliša (LEAP), koji nisu u fokusu ovog dokumenta, čine nedovoljan okvir za

aproksimaciju u periodu 2014 - 2020 i za odgovarajuće planiranje tehničke i finansijske pomoći EU,

5Agenda 2000, Volume I, Communication: For a Stronger and Wider Union, DOC/97/6, 15.07.1997. godine, str. 65.

http://ec.europa.eu/agenda2000/index.htm

9

koja bi se trebala obezbijediti u istom periodu. Tako bi se određen broj posebnih strateških, planskih i

instrumenata politike, koji su navedeni u Tabeli II ispod, trebao usvojiti u RS s ciljem pružanja pomoći

državi BiH u ispunjavanju njenih međunarodnih obveza koje su prihvaćene ratifikovanjem SSP-a i

drugih međunarodnih ugovora o okolišu, i s ciljem usklađivanja njene politike okoliša s politikom

okoliša EU, koja je navedena u 7. programu djelovanja za okoliš EU6.

Tabela II: INSTRUMENTI STRATEŠKOG PLANIRANJA I POLITIKA KOJE BI RS TREBALA

USVOJITI

br. Neka vrsta Napomena

1 STRATEGIJA (ILI OPŠTI PLAN) ZA PROVEDBU EAS BiH

Cilj: Pružanje podrške državi BiH u ispunjavanju njenih međunarodnih obaveza u skladu sa Ustavom BiH i SSP-om;

Svrha: Osiguravanje uslova za koordinisano i usklađeno (s drugim sastavnim dijelovima zemlje) transponovanje, primjenu i provedbu pravne stečevine EU o okolišu / životnoj sredini, u skladu sa EAS - BiH;

Obim: Osam pod-sektora pravne stečevine EU u oblasti zaštite okoliša/životne sredine (horizontalno zakonodavstvo, upravljanje vodama, upravljanje otpadom, kvalitet vazduha i klimatske promjene, industrijsko zagađenje, hemikalije, zaštita prirode i okolišna buka. Strategija EU za mora, kao i pitanja koja se odnose na jonizujuće i nejonizujuće zračenje, nisu u obimu ove Strategije

2

AKCIONI PLANOVI ZA PROVEDBU ODREĐENIH (SLOŽENIH) DIREKTIVA, UREDBI ILI CJELOKUPNOG ZAKONODAVSTVA EU U POD-SEKTORU OKOLIŠA / ŽIVOTNE SREDINE (APID)


Svrha: Osiguranje uslova za punu usklađenost RS s pravnom stečevinom EU, u skladu sa odgovarajućim DSIP BiH ili propisima ili planovima specifičnim za pod-sektore.

3.

PLANOVI AKTIVNOSTI ZA PROVEDBU MEĐUNARODNIH UGOVORA O OKOLIŠU


Svrha: Pružanje provedbe međunarodnih ugovora o okolišu na području FBiH, u skladu s IP BiH

4. POLITIKA ZAŠTITE OKOLIŠA/ŽIVOTNE SREDINE RS

Cilj: Izrada politike RS za visok nivo zaštite okoliša/životne sredine i zaštite ljudskog zdravlja u skladu sa 7. Programom aktivnosti za okoliš EU, slijedeći obaveze BiH koje proizlaze iz SSP-a.

6Odluka br 1386/2013/EU Evropskog parlamenta i Savijeta od 20. novembra 2013 o Opštem akcionom programu o okolišu Unije do 2020 "Živjeti dobro, u granicama naše planete". Dostupno 13.06.2014. godine na: http://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/PDF/?uri=CELEX:32013D1386&from=EN.

http://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/PDF/?uri=CELEX:32013D1386&from=EN

10

Neke od tih instrumenata bi trebalo usvojiti u značajno kratkom vremenu. Ova potreba se odnosi

najprije na donošenje Strategije za provedbu EAS BiH i (APID-a), barem za najvažnije

"visokoinvesticione" direktive. Razlog za ovo je hitna potreba BiH da se vrati u proces integracije u

EU, i "izliječi" sadašnje stanje koje je uzrokovalo da Komisija EU pošalje poruku da je BiH:

[...] u zastoju u procesu evropskih integracija, dok druge zemlje u regiji napreduju. Politički predstavnici ne dijele

viziju o opštem smjeru i budućnosti zemlje niti o načinu na koji bi trebala da funkcioniše. Nema detaljnog

unutrašnjeg političkog dijaloga o temeljnim pitanjima kao što su proces integracije u EU, niti je bilo određivanja

prioriteta s tim u vezi.

Plan za EU nije bio prioritet za političke predstavnike u zemlji, što je imalo za rezultat nedostatak napretka u

njenoj evropskoj perspektivi. [...] Nedostatak stvarne političke podrške planu za EU ima za rezultat jako ograničen

napredak takođe po pitanju aproksimacije zakonima i standardima EU. To se posebno odnosi na područja [...]

okoliša / životne sredine i klimatske promjene [...].

Komisija je odlučila odgoditi dalje rasprave o IPA II dok se zemlja ne vrati na pravi put u procesu integracije u EU.

U nedostatku opipljivog napretka, Bosna i Hercegovina rizikuje da izgubi značajna sredstva IPA-e.7

Imajući u vidu da je proces planiranja EU za razdoblje 2014 - 2020. godine završen, bez podrške

sektoru okoliša / životne sredine u BiH, usvajanje tih instrumenata, što je prije moguće, osiguralo bi

BiH da ispuni jedan od osnovnih uslova za uključivanje sektora okoliša / životne sredine BiH u IPA II

program nakon 2017. godine Bez usvajanja tih dokumenata, zemlja bi mogla biti izložena riziku

gubitka ove podrške EU, koju je do sada imala, i nakon 2017. godine, i znatnog smanjenja

sposobnosti ispunjavanja svojih međunarodno prihvaćenih obvezujućih dužnosti, koje su navedene u

SSP-u.

Pravno obavezujuća obaveza države BiH da postepeno transponuje pravnu stečevinu EU o okolišu /

životnoj sredini u svoje pravne sisteme je ukorijenjena u činjenici da je SSP potpisan, a takođe se

sastoji i od brojnih obaveza izvještavanja vezano za pitanja okoliša / životne sredine, kao i obaveze

prilagođavanja institucija u BiH nadležnih za pitanja okoliša / životne sredine za provedbu i primjenu

modernijih propisa o okolišu / životnoj sredini. Iscrpni detalji i analize su dati u EAS - BiH.

Prema Ustavu BiH, sve vladine funkcije i ovlaštenja, tj. funkcije izvršne vlasti, koje nisu izričito

dodijeljene institucijama BiH, pripadaju entitetima (i BD BiH).8 Entiteti i sve njihove sastavne jedinice

(kantoni, gradovi i opštine) moraju poštovati Ustav i odluke institucija BiH.9 Ustav BiH zamjenjuje

nedosljedne odredbe u zakonima BiH i ustavima i zakonima entiteta10.

Institucije BiH su nadležne za vanjsku politiku.11 Dakle, entiteti (i BD BiH) imaju obavezu da pruže svu

potrebnu pomoć vladi BiH (tj. izvršnoj grani vlasti) u ispunjavanju ("poštovanju") njenih

međunarodnih obaveza.12 Ova ustavna dužnost je obavezujuća za sve entitete i BD BiH na način da, u

hipotetičkoj situaciji gdje takva pomoć nije pružena, ili se izbjegava pružanje pomoći ili otežava

ispunjenje međunarodnih dužnosti BiH, se može tumačiti kao akt usmjeren protiv Ustava BiH.

Čitanjem ove tri ustavne odredbe zajedno (član III 1 (a), 3 (b) i 2 (b), može se zaključiti da one čine

zadovoljavajući normativni okvir za ispunjavanje međunarodnih obveza BiH koje su prihvaćene SSP-

om. Ovaj normativni okvir, zaokružen nekolicinom zakonskih odredbi koje su detaljnije pregledane u

7 INFORMACIJA KOMISIJE EVROPSKOM PARLAMENTU I SAVJETU - Strategija proširenja i glavni izazovi 2013 - 2014, Brisel, 16. oktobar 2013. godine COM (2013) 700 konačna. 8 Član III. 3 (a). 9 Član III. 3 (b). 10Id. 11 Ustav BiH, Član III 1 (a). 12 Ustav BiH, Član III 2 (b).

11

EAS - BiH, je zapravo državni pravni okvir u kojem se provodi proces aproksimacije. Znajući ovo,

neizbježno se moraju imati na umu pojedinačni zahtjevi ustavnih i pravnih sistema RS.

Prema tome, EAS - BiH, zajedno sa provedbenim strateškim instrumentima RS, se treba posmatrati

kao strateški / planski okvir usmjeren njegovanju procesa aproksimacije u RS, a time i u BiH, u

periodu 2014. - 2020. Usvajanje ovih instrumenata na temelju pozitivnih propisa BiH i RS i prema

zakonom utvrđenim procedurama, će osigurati jasne uslove za sljedeći ponovljeni korak

transponovanja pravne stečevine EU o okolišu / životnoj sredini u pravni sistem RS, bolju provedbu

propisa RS o okolišu / životnoj sredini i na kraju, usklađivanje zaštite okoliša / životne sredine u dijelu

teritorije BiH koji pripada RS sa zahtjevima EU. Prema tome, ova strategija se može vidjeti kao

upravni podsticaj za njegovanje poželjne transformacije i jačanje sektora zaštite okoliša / životne

sredine u RS, a time i u BiH.

Razvoj tekstova instrumenata strategija / politika / planiranja u BiH i RS, s ciljem aproksimacije

sektora okoliša / životne sredine, treba provoditi prateći jasnu logiku nadležnosti za propise /

politike, koje su podijeljene između različitih upravnih nivoa vlasti za zaštitu okoliša / životne sredine,

i hijerarhiju dokumenata. U tom smislu, vlasti RS za zaštitu okoliša / životne sredine trebaju slijediti

uzorak koji je prikazan u TABELI II.

Što se tiče EIONET-a i odnosa i dužnosti izvještavanja prema Evropskoj agenciji za okoliš / životnu

sredinu, slijedeća strategija, politika i instrumenti planiranja se trebaju razviti i usvojiti (s ograničenim

rokom njihovog trajanja13), s ciljem da država BiH ispuni svoje međunarodne obaveze koje su

prihvaćene SSP-om, i kako bi se osigurala provedba tih međunarodnih uslova na cjelokupnoj teritoriji:

Strateški dokument EIONET - BiH , usklađen sa EAS -BiH, primjenjiv na cijeloj teritoriji BiH;

Odgovarajući strateški instrument RS za provedbu EIONET - BiH na teritoriji RS;

Plan za provođenje Uredbe o EIONET - BiH (RSIP), koji je primjenjiv na cijeloj teritoriji BiH;

Akcioni plan za provedbu Uredbe o EIONET BiH na teritoriji RS, (u skladu s RSIP EIONET BiH);

Što se tiče ispunjavanja ostalih dužnosti BiH za izvještavanje u skladu sa Direktivom o

standardizovanom izvještavanju (SRD), sljedeći planovi bi trebali biti izrađen i usvojeni:

- Plan za provođenje SRD (SRDSIP) bi trebao biti izrađen i usvojen od strane nadležnih tijela BiH

kao državni dokument BiH, koji obuhvata i primjenjuje se na cijeloj teritoriji BiH;

- Akcioni plan za provedbu SRDSIP-a na teritoriji RS bi se trebao izraditi za primjenu na teritoriji

RS nakon (ili paralelno sa) usvajanjem SRDSIP-a, i trebaju ga usvojiti nadležna tijela RS u

pravnoj proceduri utvrđenoj propisima RS.

Kao posljedica obaveza koje je BiH preuzela putem SSP-a, praćenje procesa aproksimacije u sektoru

okoliša/životne sredine treba da predstavlja dio šire aktivnosti praćenja procesa aproksimacije unutar

zemlje. Sve aktivnosti predviđene EAS-om i ovom Strategijom u pretpristupnom periodu

predstavljaju obavezan predmet redovnog praćenja i revizije. Sveobuhvatan mehanizam za praćenje

postaje važan kada dođe do porasta broja zainteresovanih strana uključenih u proces aproksimacije.

Iz ovog razloga uspostavljanje formalnih, strukturisanih sistema, naročito na polju komunikacije,

koordinacije, praćenja i izvještavanja, predstavlja jedan od glavnih prioriteta za BIH, u kojima RS mora

13 Mogu biti na snazi i mogu se provesti samo tokom perioda pridruživanja. Od trenutka dobivanja statusa članice EU, ove politike (i posljedično usvojeni propisi) koji se bave ovim pitanjima, moraju se derogirati. Derogacija treba biti ugrađena u završne odredbe pojedinačnih instrumenata. Međutim, čak i u slučaju da se to ne uradi, ove instrumente će derogirati obavezujuće odredbe zakona EU.

12

pružiti potrebnu pomoć u provedbi.

U ovom pogledu, RS će osigurati efektivno praćenje i izvještavanje o procesu aproksimacije EU na

svojoj teritoriji, što, vezano za poglavlje 27. SSP-a, obuhvata:

Prikupljanje i elaboraciju podataka i informacija o stepenu provedbe aktivnosti definisanih u EAS

- BiH, ovoj Strategiji i relevantnim propisima RS, konkretno:

- pravno usklađivanje / transpozicija i provođenje pravne stečevine EU u oblasti zaštite

okoliša/životne sredine (Tabela podudarnosti - TP, Upitnik o implementaciji - UI);

- institucionalni aranžmani (organizacija, kapaciteti);

- napredak na provedbi investicionih planova;

- aktivnosti na provedbi/izvršenju;

Redovnu komunikaciju sa zainteresovanim stranama o procesu aproksimacije okolišu / životnoj

sredini EU na državnom i nivou RS;

Dostavljanje podataka, informacija i ostalih potrebnih ulaznih podataka nadležnim tijelima BiH

za izradu mjesečnih, kvartalnih i godišnjih izvještaja o napretku;

Dostavljanje podataka, informacija i ostalih zahtijevanih ulaznih podataka tijelima BiH nadležnim

za izradu (periodičnih) izvještaja o napretku za DEU i EK i EU-BiH Pododbor za sastanke o okolišu

/ životnoj sredini.

Svrha praćenja gore opisanog procesa aproksimacije propisa u oblasti zaštite okoliša / životne sredine

je pružanje stalnog uvida u tempo provedbe planiranih aktivnosti na aproksimaciji propisa, kao

osnove za brzo preduzimanje potrebnih mjera koje će osigurati ravnomjeran i kontinuiran napredak

na aproksimaciji propisa u RS i BiH, u skladu sa SSP-om. Iz ovog razloga sve strategije, politike i

planovi moraju biti fleksibilni i dozvoljavati unošenje neophodnih izmjena i podešavanje prema

razvoju situacije u okviru procesa EU integracija u zemlji. Neophodno je usvajanje jasnih i

nekomplikovanih procedura za unošenje izmjena na svim upravnim nivoima.

13

III. INSTITUCIONALNI OKVIR ZA APROKSIMACIJU PROPISA RS U

OBLASTI ZAŠTITE ŽIVOTNE SREDINE/OKOLIŠA

14

1. UVODNE NAPOMENE

Prema dijelu Ustava RS koji se bavi pitanjem životne sredine/okoliša14, Narodna skupština RS ima ovlaštenje da donosi zakone i druge propise.15 Vlada RS ima ovlaštenje da, između ostalog, predlaže zakone i druge zakonodavne akte i usvaja sekundarne zakonske propise, kako bi osigurala njihovo provođenje i izvršenje u skladu sa zakonom. RS se sastoji od 63 jedinice lokalne samouprave (opštine i gradovi) (JLS). Ustavom RS nije predviđena podjela ovlaštenja u pitanjima zaštite životne sredine/okoliša između RS i njenih JLS. JLS u RS su dužne da se brinu o, između ostalog, ispunjavanju konkretnih potreba građana u pogledu zaštite životne sredine/okoliša putem svojih ovlaštenja i u skladu sa zakonom. Prema članu 12. Zakona o republičkoj upravi, upravne poslove u RS obavljaju ministarstva, upravni organi i organizacije RS. Ministarstva su formirana za jednu ili više uzajamno povezanih upravnih oblasti, u zavisnosti od vrste, značaja i obima navedenih oblasti/poslova i potrebe za ispunjavanjem Strategije razvoja RS. U okviru ministarstva se mogu formirati upravni organi (sekretarijat, institut, direkcija, fondovi, agencije i centri) za vršenje određenih poslova ministarstva, zbog njihove prirode, integriteta i metode implementacije, što zahtijeva određeni stepen autonomije i posebnu organizacionu strukturu. Upravne organizacije se formiraju za tehničke i druge slične upravne poslove čija priroda zahtijeva veći stepen autonomije od onoga koji imaju upravni organi unutar ministarstava. Prema članu 66. Zakona o republičkoj upravi, upravni organi u RS odgovorni su za provedbu politika koje obuhvataju, između ostalog, ekološki razvoj. Prema članu 69. Zakona, upravni organi su ovlašteni da usvajaju propise, naloge i instrukcije. Poglavlje V ovog Zakona sadrži odredbe o organizacionoj strukturi upravnih organa. Prema navedenim odredbama, ministar rukovodi ministarstvom. On/a ima pomoćnike koji su zaduženi za određene oblasti rada ministarstva (sektor). Upravnim organom i organizacijom (nezavisni ili u okviru ministarstva) rukovodi direktor. Prema članu 106. Zakona o republičkim poslovima, odnosi između upravnih organa RS i grada i opštinskih organa regulisani su Zakonom o lokalnim vladama.16 Pored zakona nabrojanih u nastavku, za rad upravnih organa, između ostalog, relevantni su i zakoni nabrojani u TABELI III:

Tabela III: ZAKONI OD ZNAČAJA ZA RAD JAVNIH ORGANA U VLASTI RS

Br. Naslov

1 ZAKON O VLADI RS („Sl. glasnik RS”, br. 118/08)

2 ZAKON O JAVNOJ UPRAVI („Sl. glasnik RS”, br. 118/08, 11/09, 74/10, 86/10, 24/12, 121/12)

3. ZAKON O ADMINISTRATIVNOJ SLUŽBI U UPRAVI RS („Sl. glasnik RS”, br. 62/02, 38/03, 42/04 i 49/06.

4. ZAKON O SISTEMU JAVNIH SLUŽBI („Sl. glasnik RS", br. 68/07) )

14 Čl. 64. i 68. Ustava Republike Srpske. 15 Čl. 70. i 68. Ustava Republike Srpske. 16 "Sl. glasnik RS", br. 101/04, 42/05, 118/05 i 98/13.

15

Br. Naslov

5. ZAKON O OPŠTEM UPRAVNOM POSTUPKU ("Sl. glasnik RS", br. 13/02, 50/10,87/07)

Spisak zakonodavstva kojim su regulisane nadležnosti organa RS za zaštitu životne sredine/okoliša sadržan je u ANEKSU II ove Strategije.

2. INSTITUCIJE RS ZA ZAŠTITU ŽIVOTNE SREDINE/OKOLIŠA

2.1 UVODNE NAPOMENE

RS je entitet koji nije regionalizovan i svoje odgovornosti izvršava putem organa formiranih na

entitetskom nivou i nivou lokalne vlasti (opštine i gradovi). RS je nadležna za sve državne funkcije i

odgovornosti, izuzev onih koje su Ustavom BiH izričito dodijeljene institucijama BiH, ili ih je BiH

preuzela u drugim pitanjima na osnovu sporazuma između entiteta.

U Ustavu RS su nabrojane nadležnosti RS, a sljedeće su od direktnog značaja za predmet ove

Strategije:

Organizacija, nadležnost i funkcionisanje državnih institucija;

Zaštita životne sredine/okoliša;

Sistem javnog informisanja;

Međunarodna saradnja, izuze saradnje za koju su nadležne institucije Bosne i Hercegovine;

Finansiranje provedbe prava i dužnosti Republike17.

Organi vlasti RS su nadležni za izradu politika, usvajanje i primjenu zakona i sekundarnog

zakonodavstva i osiguravanje ustavnosti i zakonitosti. Za potrebe ove Strategije, najvažnije upravne

organizacije su:

Sekretarijat za zakonodavstvo RS;

Agencija za državnu upravu;

Institut za vode RS;

Agencija za šume;

Republički zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog naslijeđa; i

Republički hidrometeorološki zavod.

Koordinator za poslove EU integracije u RS je Ministarstvo za ekonomske odnose i regionalnu

saradnju.

Prema odredbama Ustava Republike Srpske i zakonima kojima su regulisane upravne aktivnosti

administracije na nivou RS, zadaci uprave RS su:

Vođenje razvojne politike;

Praćenje situacije;

17 Član 67.

16

Normativni poslovi;

Izvršenje zakona i sekundarnog zakonodavstva;

Nadzor nad administracijom;

Usvajanje odluke u upravnom postupku o pravima i obavezama strana;

Postupanje u prekršajnim postupcima;

Briga za javne usluge; i

Drugi profesionalni poslovi administracije.

Za potrebe izvršavanja svojih odgovornosti (prava i dužnosti) utvrđenih Ustavom i zakonima, upravni

organi mogu usvojiti sekundarne zakonske propise u vidu uredbi, propisa, naloga i instrukcija.

Republički sekretarijat za zakonodavstvo izvršava profesionalne zadatke u vezi sa, između ostalog:

Usklađivanjem zakonskih propisa RS sa zakonskim propisima EU;

Koordinacijskim aktivnostima na transpoziciji propisa sa relevantnim ministarstvima, u cilju

postizanja najboljih rezultata u preuzimanju zakonskih propisa EU i njihovog ugrađivanja u pravni

sistem RS;

Uspostavom i vođenjem registra zakonodavstva u elektronskoj formi.

Sekretarijat RS za zakonodavstvo je autonomna upravna organizacija RS.

2.2 MINISTARSTVO ZA PROSTORNO UREĐENJE, GRAĐEVINARSTVO I EKOLOGIJU RS (MPUGE)

Nadležnosti Ministarstva utvrđene su članom 29. Zakona o republičkoj upravi RS18. MPUGE je,

između ostalog, nadležno za:

Izradu prostornog plana RS i revidiranje i odobravanje prostornih planova gradova i opština;

Opštinske komunalne poslove (čvrsti komunalni otpad);

Zaštitu i poboljšanja u vezi sa kvalitetom životne sredine/okoliša;

Zaštitu prirodnih resursa, prirode i kulturnog naslijeđa.

Prema Pravilniku o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta u Ministarstvu, 19

Ministarstvo čini nekoliko resora, uključujući:

Resor za prostorno planiranje (nadležan za, između ostalog, provedbu prostornog plana RS i

reviziju i odobravanje prostornih planova gradova i opština u RS i vođenje centralne baze

podataka o prostornim planovima u RS);

Resor za građevinarstvo (nadležan za, između ostalog, vođenje centralne baze podataka o

izdatim saglasnostima i građevinskim dozvolama); i

Resor za zaštitu životne sredine/okoliša (nadležan za, između ostalog, izradu zakona i

sekundarnog zakonodavstva o zaštiti životne sredine/okoliša, kontakte i koordinaciju sa

domaćim i međunarodnim organima nadležnim za zaštitu životne sredine/okoliša, učestvovanje

18 „Sl. glasnik RS“, br.118/08, 11/09, 74/10, 86/10, 24/12, 121/12 19 "Sl. glasnik RS", br. 27/12

17

u provedbi projekata koje finansiraju međunarodne finansijske organizacije u oblasti zaštite

životne sredine/okoliša).

2.3 MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE, ŠUMARSTVA I VODOPRIVREDE (MPŠV)

Nadležnosti MPŠV RS su, između ostalog, utvrđene i Zakonom o republičkoj upravi RS.20 Ministarstvo

je nadležno za, između ostalog, zaštitu i korištenje poljoprivrednog zemljišta, provedbu integralnog

upravljanja vodama, organizovanje upravljanja vodama, sprečavanje derogacije površinskih i

podzemnih voda, prikupljanje i prečišćavanje komunalnih otpadnih voda, vođenje integralnog

informacionog sistema RS i izdavanje vodoprivrednih akata.

2.4 JAVNA USTANOVA “VODE SRPSKE”

Zakon o vodama RS (2006.) čini zakonsku osnovu za uspostavu dvije agencije za vode, kao nezavisnih

upravnih organizacija u okviru Ministarstva. Uspostavljene su Agencija za vode oblasnog riječnog sliva

rijeke Save u Bijeljini i Agencija za vode oblasnog riječnog sliva rijeke Trebišnjice u Trebinju. Međutim,

izmjenama i dopunama Zakona o vodama21, agencije za vode su spojene u novu centralizovanu

instituciju – Javna ustanova “Vode Srpske”u Bijeljini.22 Nadležnosti ove ustanove obuhvaćaju cijelu

teritoriju RS.

2.5 HIDROMETEOROLOŠKI ZAVOD (HMZ)

Nadležnosti Ministarstva regulisane su članom 58. Zakona o republičkoj upravi RS. Osnovna funkcija

HMZ je zaštita prirodnih dobara, ljudi i životne sredine/okoliša od nepovoljnih uticaja atmosferskih i

hidroloških procesa, kao i funkcionalno korištenje vodnih resursa u svakodnevnom životu. Poslovi

HMZ su utvrđeni Zakonom o meteorološkim i hidrološkim aktivnostima. 23 Prema Zakonu o

republičkoj upravi, HMZ je upravna organizacija u okviru MPŠV. HMZ objavljuje izvještaje (dnevne,

mjesečne, sezonske i godišnje), koji sadrže pregled i prognozu meteoroloških uslova, i izdaje

hidrološke i ekološke biltene.

HMZ čine tri sektora. Dva su naročito važna za zaštitu životne sredine/okoliša – Odjeljenje

klimatologije i agrometeorologije sa posebnim odsjecima za klimatologiju i agrometeorologiju u

Sektoru za meteorologiju, te Sektor za hidrologiju, koji čine odjeljenje za hidrološke studije i

agrometeorologiju.

2.6 MINISTARSTVO INDUSTRIJE, ENERGETIKE I RUDARSTVA

Nadležnosti Ministarstva utvrđene su članom 23. Zakona o republičkoj upravi. Ministarstvo je,

između ostalog, nadležno za:

Proizvodnju i tretman hemikalija;

Prikupljanje i primarni tretman industrijskog otpada;

Elektro-energetsku politiku i strategiju;

20 Član 28. 21 Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o vodama („Sl. glasnik RS“, br. 121/12) 22U januaru 2013., Vlada Republike Srpske je usvojila Odluku o formiranju Javne ustanove "Vode Srpske".22 Ova odluka je takođe u skladu sa Ekonomskom politikom Republike Srpske za 2013. godinu. 23 "Sl. glasnik RS", br. 20/00.

18

Eksploataciju resursa za potrebe proizvodnje električne energije;

Davanje koncesija za istraživanje, gradnju i eksploataciju energetskih instalacija;

Proizvodnju i promociju bio-goriva;

Promociju obnovljivih izvora energije; i

Geološko istraživanje i eksploataciju prirodnih mineralnih resursa.

Ministarstvo učestvuje u izradi i usvajanju tehničkih pravila iz svoje nadležnosti, u cilju potpune

transpozicije pravne stečevine EU.

Nadležnosti ovog ministarstva su navedene, između ostalog, i u članu 9. Zakona o ministarstvima i

drugim organima uprave RS. Ministarstvo je nadležno za upravna, tehnička i druga pitanja koja su u

nadležnosti RS u oblasti energije, rudarstva, geološkog istraživanja i industrije, ne računajući

prehrambenu industriju. Ministarstvo je nadležno za izradu energetske politike i geološkog

istraživanja i druga pitanja kako je određeno relevantnim propisima.

Ministarstvo takođe ima nadležnosti u korištenju prirodnih resursa. Ministarstvo je uključeno u

ispunjavanje obaveza BiH, prihvaćenih ratifikacijom Sporazuma o energetskoj zajednici.24

2.7 MINISTARSTVO ZDRAVLJA I SOCIJALNE ZAŠTITE

Nadležnosti Ministarstva utvrđene su članom 21. Zakona o republičkoj upravi RS. Ministarstvo

zdravlja i socijalne zaštite ima relevantne nadležnosti za praćenje i nadzor nad zdravstvenom

ispravnošću vode, životnih namirnica i predmeta opšte upotrebe. Institut za javno zdravstvo RS je

zadužen za praćenje, procjenu i analizu stanja javnog zdravlja u vezi sa proizvodnjom i

prometovanjem životnih namirnica, vode i predmeta opšte upotrebe. Prema članu 39. Zakona o

javnom zdravlju25, javno zdravlje je poseban oblik zaštite zdravlja populacije, koji podrazumijeva

organizovano i sveobuhvatno društveno djelovanje kojim se teži očuvanju fizičkog i mentalnog

zdravlja, odnosno zaštiti životne sredine/okoliša i suzbijanju faktora rizika od pojave bolesti i povreda,

a sve od navedenog se ostvaruje primjenom medicinskih tehnologija i mjera za promociju zdravlja,

prevenciju bolesti i unapređenje kvaliteta života. Važno je napomenuti da Ministarstvo zdravlja i

socijalne zaštite ima nadležnosti u skladu sa Zakonom o zaštiti od nejonizirajućeg zračenja26,

Zakonom o hemikalijama27, Zakonom o biocidima28 i Zakonom o predmetima opšte upotrebe.29

Ministarstvo ima nadležnosti kao što su praćenje bezbjednosti pitke vode, hrane i predmeta opšte

upotrebe i proizvodnje, transporta, skladištenja i upotrebe hemikalija i biocida.

24 Sporazum o osnivanju energetske zajednice su 25. oktobra 2005. godine u Atini potpisale Evropska zajednica i devet ugovornih strana iz jugoistočne Evrope. Nakon ratifikacije, Sporazum je stupio na snagu 1. jula 2006. godine. Kako bi se ispunili ciljevi sporazuma, od strana se očekuje da provedu pravnu stečevinu EU vezano za energiji, okoliš / životnu sredinu, konkurenciju i obnovljivu energiju, u skladu sa specifičnom situacijom u svakoj zemlji potpisnici. Dana 27. jula 2006. godine, predsjedništvo BiH je usvojilo Odluku o ratifikaciji Sporazuma o osnivanju energetske zajednice (Službeni glasnik BiH - Međunarodni sporazumi", br. 9/06). 25 "Sl. glasnik RS", br. 107/05, 72/09, 88/10 i 57/11. 26 "Sl. glasnik RS", br. 02/05 27 "Sl. glasnik RS", br. 25/09 28 „Sl. glasnik RS“, br. 37/09 29„Sl. glasnik RS“, br. 50/10

19

2.8 REPUBLIČKA UPRAVA ZA INSPEKCIJSKE POSLOVE (INSPEKTORAT RS)

Zakonom o inspekcijama u RS30 su inspekcijski zadaci dodijeljeni Republičkoj upravi za inspekciju

(Inspektorat). Inspektorat RS je nezavisna institucija koja izvršava inspekcijske zadatke, te upravne i

druge specijalne poslove inspekcijskog nadzora. Detaljnije odredbe o radu Inspektorata RS utvrđene

su Zakonom o inspekcijama.31 Inspektorat RS čine, između ostalog, sljedeće inspekcije:

Prostorno planiranje – građevinska i ekološka inspekcija – vrši inspekcijski nadzor nad

poštivanjem propisa o, između ostalog, zaštiti životne sredine/okoliša, ekologiji, prostornom

planiranju i upravljanju otpadom;

Vodna inspekcija – vrši inspekcijski nadzor nad poštivanjem propisa o vodama, zaštiti prirode u

vezi sa vodama i drugim zakonski utvrđenim oblastima.

Zakonom se uvode inspekcije u određenim oblastima, uključujući tehničku inspekciju, urbanističke-

građevinske-ekološke inspekcije, zdravstvene i prehrambene inspekcije. U ovoj Strategiji se govori

samo o inspekcijama koje su direktno u funkciji kontrole sprovođenja zakona o zaštiti životne

sredine/okoliša32.

Lokalne zajednice mogu, odlukom opštinske skupštine, uvesti opštinske inspekcije. Međutim, za

takvu odluku je potrebno prethodno odobrenje Inspektorata RS. Inspekcija na lokalnom nivou mora

biti u funkcionalnoj vezi sa Inspektoratom RS. Lokalni inspektor može vršiti inspekciju u drugoj

opštinu isključivu na osnovu prethodnog sporazuma između opština, koji mora potvrditi odgovorni

inspektor RS.

Zakonom je utvrđen i "funkcionalan odnos" opštinskog inspektora sa Inspektoratom RS, ali je

činjenica da je opštinski inspektor uposlenik opštinske uprave, zbog čega je pozicija inspektora

prilično slaba, zato što je po liniji odgovornosti i dalje podređen opštinskim strukturama.

2.9 ZAVOD ZA STATISTIKU RS

Nadležnosti zavoda utvrđene su članom 49. Zakona o republičkoj upravi. Zavod je upravna

organizacija čiji je osnovni zadatak izrada zvaničnih statističkih podataka za sve kategorije korisnika.

One uključuju vladine organizacije, firme, akademsku zajednicu, medije i javnost. Zavod sprovodi

redovna istraživanja i uvodi novo statističko istraživanje o zaštiti životne sredine/okoliša, u skladu sa

svojim planom i programom. Sektor statistike rada, cijena, životnog standarda i zaštite životne

sredine/okoliša, zajedno sa Odjeljenjem statistike rada i zaštite životne sredine/okoliša nadležan je za

relevantna pitanja zaštite životne sredine/okoliša.

2.10 MEĐUENTITETSKO TIJELO ZA OKOLIŠ / ŽIVOTNU SREDINU

Pored nadležnih entitetskih i organa BD BiH u pitanjima okoliša / životne sredine, postoji i

međuentitetsko tijelo za okoliš / životnu sredinu. Tijelo su osnovale vlade FBiH i RS (i BD BiH).

Postojanje, funkcije i rad Tijela su predviđeni zakonima o zaštiti okoliša / životne sredine RS33, FBiH34 i

BD BiH.35 Zakoni o zaštiti okoliša / životne sredine RS i BD BiH omogućavaju učešće predstavnika BD

BiH u radu tijela, dok Zakon FBiH to ne predviđa. Važno je primijetiti da ovo tijelo nema nadležnosti u 30 „Sl. glasnik RS“, br. 14/10 31 "Sl. glasnik RS", br. 74/10. 32 Član 6. stav 2 (g), (h) i (j). 33 "Sl. glasnik RS", br. 71/12; čl. 127 i 128. 34 "Sl. novine FBiH", br. 33/03 i 38/09; čl. 113 i 114. 35 "Sl. glasnik BD BiH", br. 25/04, 1/05, 19/07, i 9/09; članovi 108. i 109.

20

oblasti upravljanja vodama slično zadacima vezanim za okoliš / životnu sredinu. Međutim,

predstavnici nadležnih tijela za vode RS, FBiH i BD BiH su redovno pozvani da prisustvuju sastancima

tijela.

Saradnju i koordinaciju RS, FBiH (i BD BiH) unutar okvira zajedničkih ciljeva i interesa za zaštitu okoliša

/ životne sredine provodi međuentitetsko tijelo. Odluke se moraju donijeti konsenzusom. Međutim,

njegove odluke nisu pravno obavezujuće za vlasti nadležne za okoliš / životnu sredinu RS i FBiH (i BD

BiH). Prema tome one imaju samo savjetodavnu ulogu i u najboljem slučaju karakter preporuka.

Tijelo se bavi pitanjima okoliša / životne sredine koja zahtijevaju usklađenost pristupa od strane

entiteta (i BD BiH), kao i drugim pitanjima koja su entiteti (i BD BiH) prenijeli na njega:

Međunarodnim ugovorima i programima koji se tiču pitanja okoliša / životne sredine;

Saradnjom sa međunarodnim organizacijama i stranim zemljama;

Koordinacijom provedbe i usvajanja zakona i sekundarnih propisa;

Koordinacijom i nadzorom nad standardima i procedurama okoliša / životne sredine;

Davanjem prijedloga za uspostavljanje usklađenih standarda kvaliteta okoliša / životne sredine

na entitetskom (i BD BiH) nivou;

Koordinacijom akcionih programa za okoliš / životnu sredinu entiteta (i BD BiH) i drugih

programa i planiranja, koji su relevantni za okoliš / životnu sredinu;

Koordinacijom sistema za nadzor i informacije o okolišu / životnoj sredini, i

Sakupljanjem i razmjenom informacija.

Prema Zakonu, Međuentitetsko tijelo pruža tehničku podršku nadležnim entitetskim ministarstvima,

s ciljem koordinacije i saradnje. Nije navedeno kakav nivo stručnosti i profesionalne izvrsnosti ovo

tijelo treba obezbijediti tijelima vlada RS, FBiH i BD BiH, i kakvi resursi (uključujući finansije) i logistika

su mu na raspolaganju za pružanje takve tehničke podrške. Dalje, ne postoje obavezujući pravni

zahtjevi za transparentnost razvoja i dostupnosti planova, programa, izvještaja i preporuka tog tijela

javnosti.

U praksi, Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa je redovno informisano o sjednicama

Tijela koje se održavaju. Međutim, treba primijetiti da takva (zvanična) koordinacija je u nadležnosti

Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa.

21

IV. APROKSIMACIJA PROPISA O OKOLIŠU / ŽIVOTNOJ SREDINI PO SEKTORIMA

22

1. PRAVNI I INSTITUCIONALNI ASPEKTI

1.1 OPŠTE NAPOMENE

Ovo poglavlje sadrži detaljan pregled i procjenu pravnih, institucionalnih i ekonomskih aspekata

propisa RS o okolišu / životnoj sredini, relevantnih za aproksimaciju pravnoj stečevini EU o okolišu /

životnoj sredini. U stvarnosti, proces transponovanja propisa o okolišu / životnoj sredini u RS je počeo

2002. godine. S tim ciljem, sljedeći zakoni su usvojeni:

Zakon o zaštiti prirode;

Zakon o upravljanju otpadom;

Zakon o zaštiti zraka;

Zakon o zaštiti prirode; i

Zakon o zaštiti voda.

Zakon o zaštiti voda je ukinut i zamijenjen odredbama Zakona o vodama.

Nadležne vlasti u RS su dodatno usvojile brojne podzakonske akte s ciljem provedbe i izvršavanja ovih

zakona. Pošto je iz procesa aproksimacije drugih zemalja poznato da je transponovanje pravne

stečevine EU u nacionalni pravni sistem proces koji se ponavlja, i traje godinama, razumno je

očekivati da svi postojeći propisi o okolišu / životnoj sredini u RS budu (detaljno) revidirani u

budućnosti s ciljem usklađivanja sa pravnom stečevinom EU u oblasti zaštite okoliša/životne sredine.

Prethodno poglavlje daje pregled pravnih instrumenata RS koji određuju osnivanje, ovlaštenja i

funkcionisanje institucija u RS. Ograničeno je na institucije kojima su date zakonodavne i izvršne

moći. Predstavljeni pregled ne sadrži detaljno razmatranje metoda osnivanja i nadležnosti institucija

na lokalnom nivou.

Cijeli sistem institucija u BiH je ustanovljen na principu subordinacije i koordinacije. Princip

subordinacije se odlikuje i izražava se u opservaciji institucionalnog okvira u okviru jednog upravnog

nivoa u BiH. S ove tačke gledišta, nema zakonskih prepreka pravilnom funkcionisanju institucija i

sistem je logički postavljen s ciljem ispunjavanja svojih dužnosti, i da usvoji i provede propise koji

određuju odnose na određenim nivoima.

Pregled propisa koji se bave osnivanjem institucija sistema i odredbi koje definišu ovlaštenja i

dužnosti institucija, ističe principe koji obavezuju sve institucije da osiguraju provedbu Ustava,

zakona i podzakonskih akata, i da djeluju efikasno i racionalno u provođenju svojih zadataka, kako bi

primijenili najviše standarde u ispunjavanju specifičnih potreba društva.

Ustav BiH propisuje da je državni nivo odgovoran za međunarodnu saradnju. Sistem pretpostavlja

postojanje koordinacije aktivnosti između različitih upravnih nivoa, posebno između države BiH s

jedne strane i entiteta i BD BiH s druge. Takva koordinacija je jako potrebna u komunikaciji između

ovih nivoa, s obzirom da su nadležnosti vlasti BiH ograničene samo na neka pitanja, dok većina

ovlaštenja, posebno onih vezanih za zaštitu okoliša / životne sredine, potpadaju pod nadležnosti

entiteta i BD BiH. Ovo otvara pitanje metoda i sredstava koje država BiH može koristiti u koordinaciji

aktivnosti entiteta i BD BiH u kontekstu ispunjavanja međunarodnih obaveza u oblastima gdje postoji

ekskluzivna nadležnost entiteta i BD BiH. Uspješno rješenje ovog pitanja je značajno posebno za

23

ispunjavanje međunarodnih obaveza vezano za zaštitu okoliša / životne sredine, što je BiH prihvatila

ratifikacijom SSP.

Na nivou uprave, koordinacija zadataka vezano za proces integracije BiH u EU je dodijeljen u obim

nadležnosti DEI. Za koordinaciju aktivnosti u oblasti okoliša / životne sredine je nadležno MVTEO .

Ove institucije su nadležne za izradu određenih propisa i podnošenje prijedloga Savjetu ministara ili

Parlamentarnoj skupštini za usvajanje strateških, planskih i instrumenata politike i propisa za

određivanje rada i učinka određenih funkcija. Međutim, u svakom slučaju, rad uprave u BiH se u

manjoj ili većoj mjeri oslanja na rad nižih nivoa uprave.

Institucije RS se osnivaju u skladu sa propisima koji određuju specifičnu oblast uprave. Institucionalni

okvir zavisi od obima u kojem se propisi EU transponuju u pravni sistem RS. Pregled institucija RS

nadležnih za zaštitu okoliša / životne sredine je pokazao slučajeve gdje postoje dobre institucionalne

strukture, ali takođe i slučajeve gdje neke institucije još nisu osnovane. Napredak u transponovanju

propisa EU o okolišu / životnoj sredini će usloviti osnivanje institucija u sektorima / oblastima gdje

relevantne institucije još ne postoje ili postoje samo u začetku. U provođenju svojih nadležnosti,

vlasti RS nadležne za pitanja okoliša / životne sredine će sarađivati sa vlastima države BiH i sa

vlastima FBiH i BD BiH. Ova saradnja nije u suprotnosti sa zakonskom obavezom vlasti RS da sarađuju

i pomažu radu vlasti ustanovljenih na državnom nivou.

Postoji potreba da se uključe svi nivoi u jačanje svojih uprava nadležnih za pitanja okoliša / životne

sredine, u smislu sticanja znanja i iskustva u pitanjima i procedurama vezanim za integraciju u EU.

Ozbiljno pitanje je takođe i broj zaposlenih i vidljivo otvoreno pitanje je da li postojeći broj može

ispuniti zadatke koji proističu iz transponovanja i provedbe pravne stečevine EU o okolišu / životnoj

sredini. Ovo pitanje se odnosi na sve upravne nivoe u BiH. U trenutnoj fazi procesa pristupanja, ovo

pitanje se javlja u obliku sposobnosti apsorbovanja dostupne finansijske podrške usmjerene na

aproksimaciju propisa BiH EU.

Iako je na svim upravnim nivoima naglašena obaveza usklađivanja propisa sa EU i uprkos činjenici da

su na svim upravnim nivoima osnovane institucije odgovorne za koordinaciju aktivnosti na

pristupanju EU, mnogi propisi, mjere i aktivnosti koji su preduzeti unutar institucija nisu u skladu sa

zahtjevima EU. Ovaj problem se može vidjeti prvenstveno kao ukupan nedostatak koordinacije, bitan

posebno za proces aproksimacije EU.

Ustanovljen je formalan sistem kontrole posebnih sektorskih dužnosti vezanih za aproksimaciju u

BiH. Shodno SSP-u, ustanovljena su zajednička tijela zadužena za praćenje procesa, konkretno:

Privremeni odbor za stabilizaciju i pridruživanje; i

Pododbori za: trgovinu, industriju, carine i poreze; poljoprivredu, sigurnost hrane i ribarstvo;

unutrašnje tržište i konkurenciju; ekonomska i finansijska pitanja i statistiku; inovacije,

informaciono društvo, socijalnu politiku i zdravlje; transport, energiju, okoliš / životnu sredinu i

regionalni razvoj.

Ovi odbori raspravljaju o svim relevantnim pitanjima vezanim za primjenu i provedbu Privremenog

sporazuma, koji takođe predviđa usklađivanje, primjenu i provedbu pravne stečevine EU,

posmatrajući napredak u različitim sektorima. Do sada, održano je pet ciklusa sastanaka.

Neki projekti koje je finansirala EU su bili usmjereni na provedbu pregleda procesa pridruživanja u

BiH. Međutim, izgleda da bi se proces aproksimacije mogao provesti i pregledati mnogo bolje ako bi,

24

u skladu sa svojim zakonskim odgovornostima, vlasti odgovorne za pitanja okoliša / životne sredine u

BiH djelovale na osnovu sljedećeg:

Jasnog usklađenog godišnjeg planiranja aktivnosti na aproksimaciji, uz podršku odgovarajućeg

finansiranja iz budžeta;

Takvi godišnji planovi aktivnosti bi trebali biti zajednički izrađeni pod aktivnom koordinacijom

Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, u okviru odgovarajućeg godišnjeg programa

DEI;

Prema propisima BiH, entiteta i BD BiH, takve godišnje planove (za aproksimaciju propisa o

okolišu / životnoj sredini) trebaju usvojiti nadležne vlasti i u postojećim procedurama;

Takvi planovi trebaju biti dostupni javnosti;

Fokus aktivnosti aproksimacije treba biti na onim pitanjima / aktivnostima koja su postavljena

kao prioriteti EAS i APID-a;

Redovno godišnje izvještavanje o provedbi takvih planova. Takvi izvještaji moraju biti dostupni

javnosti;

Redovna godišnja procjena procesa aproksimacije sa preporukom aktivnosti / pitanja, koji bi

trebali biti prioritet u sljedećem godišnjem planu; procjena bi trebala biti dostupna javnosti.

Za poređenje između propisa RS i EU, pored direktnih podataka uzetih iz različitih propisa RS o

okolišu / životnoj sredini, takođe su korišteni i rezultati (podaci iz izvještaja) RENA "Praćenje

transpozicije i provođenja pravne stečevine EU u oblasti okoliša/životne sredine".

25

2. HORIZONTALNA PITANJA

2.1 PREGLED TRANSPOZICIJE

2.1.1 Uvodne napomene

Glavni pravni akti RS koji regulišu određena horizontalna pitanja u oblasti zaštite okoliša / životne

sredine su navedeni u Tabeli IV, a detaljan pregled specifičnih horizontalnih pitanja sa komentarima

slijedi dalje u tekstu.

Tabela IV: HORIZONTALNI PROPISI RS

Br. Naslov

1 ZAKON O ZAŠTITI ŽIVOTNE SREDINE ("Sl. Glasnik RS", br. 71/12)

2

Pravilnik o formi, sadržaju i načinu izdavanja urbanističke saglasnosti („Sl. glasnik RS“, br. 69/13)

3.

Uredba o projektima za koje se radi procjena utjecaja na okoliš, kao i kriterijima za odlučivanje o obavezi vršenja i obimu procjene utjecaja na zaštitu okoliša („Sl. glasnik RS“, br. 7/06)

4. Uputstvo o sadržaju studije uticaja na zaštitu okoliša („Sl. glasnik RS“, br. 118/05)

5.

Pravilnik o metodologiji i načinu vođenja registra postrojenja i zagađivača (PRTR) („Sl. Glasnik RS", br. 92/07)

6.

Vladina uredba o upravljanju ambalažom i ambalažnim otpadom („Sl. glasnik RS“, br. 50/11, 07/12, 38/13)

7. ZAKON O UPRAVLJANJU OTPADOM („Sl. glasnik RS“, br. 111/13)

8. ZAKON O ZAŠTITI PRIRODE („Sl. glasnik RS“, br. 20/14)

10. ZAKON O FONDU ZA ZAŠTITU ŽIVOTNE SREDINE („Sl. glasnik RS“, br. 117/11)

11. ZAKON O PROSTORNOM UREĐENJU I GRADNJI („Sl. glasnik RS“, br. 40/13)

14. KRIVIČNI ZAKON („Sl. glasnik RS“, br. 46/03, 108/04, 37/06, 70/06, 73/10, 01/12, 67/13)

15. ZAKON O PREKRŠAJIMA („Sl. glasnik RS“, br. 34/06)

16. ZAKON O SLOBODNOM PRISTUPU INFORMACIJAMA („Sl. glasnik RS“, br. 20/01)

2.1.2 Pitanja vezana za zaštitu životne sredine u razvoju određenih planova i programa

Pitanja vezana za okoliš / životnu sredinu u razvoju planova i programa u propisima EU su propisana

Direktivom 2001/42/EZ Evropskog parlamenta i Savjeta od 27. juna 2001. godine o procjeni uticaja

26

određenih planova i programa na okoliš/životnu sredinu. Odgovarajuća transpozicija je uglavnom

izvršena putem Zakona o zaštiti životne sredine RS36 i Zakona o prostornom uređenju i gradnji37.

Zakonom o zaštiti životne sredine je utvrđena opšta obaveza javnih organa za zaštitu životne

sredine/okoliša da osiguraju potencijalnu procjenu uticaja na životnu sredinu/okoliš planova i

programa koje izrade javni organi. RS je usvojila Zakon o zaštiti životne sredine u julu 2012. godine.

Najvažnija unapređenja uvedena ovim novim zakonom utvrđena su novim Poglavljem VI, pod

nazivom Strateška procjena uticaja na životnu sredinu. Ovim Poglavljem je utvrđena zakonska

obaveza javnih organa vlasti da vrše procjene uticaja na životnu sredinu/okoliš u procedurama izrade

i usvajanja određenih javnih planova i programa.

Ovim Zakonom, RS je uspostavila dobru zakonsku platformu za potpunu transpoziciju zahtjeva EU iz

Direktive o strateškoj procjeni uticaja na životnu sredinu/okoliš (SPO). Zakon sadrži definicije u skladu

sa Direktivom o SPO, kao i potpunu listu sektora u kojima se Strateška procjena mora uraditi za sve

javne planove i programe. Zakonom se zahtijeva utvrđivanje da li će planovi ili programi vjerovatno

imati značajan uticaj na životnu sredinu/okoliš, bilo analizom svakog pojedinačnog slučaja ili

utvrđivanjem vrsta planova ili programa ili kombinacijom oba pristupa. U svim slučajevima,

relevantni kriteriji se moraju uzeti u obzir, kako bi se osiguralo da planovi i programi koji će

vjerovatno značajno uticati na životnu sredinu/okoliš budu obuhvaćeni SPO-om. Zakon predviđa

pripremu izvještaja o uticaju na životnu sredinu/okoliš u slučajevima izrade planova i programa koji

će vjerovatno imati značajan uticaj na životnu sredinu/okoliš. Pored opisa potencijalnih uticaja

planova i programa na životnu sredinu/okoliš, zakon predviđa da izvještaj mora sadržavati i dio o

javnim konsultacijama koje su izvršene tokom procesa odlučivanja. Zakonom je utvrđen i zakonski

osnov za usvajanje najmanje dva propisa kojim bi se precizno definisao način vršenja procjene, kao i

metodologija učešća zainteresovanih strana i javnosti u proceduri odlučivanja.

Spomenuti propisi još uvijek nisu usvojeni i to je najveći nedostatak u kontekstu transpozicije

Direktive o SPO.

Pored toga, imajući u vidu složenost cjelokupnog paketa horizontalnog zakonodavstva i jaku

povezanost među različitim pravnim aktima koji čine horizontalno zakonodavstvo EU, postoji potreba

za dodatnim skriningom (u narednoj fazi ponavljanja) cjelokupnog sektora u zakonskim propisima RS,

naročito u odnosu na odredbe iz Direktive 2003/4/EZ (konkretno, aspekt širenja informacija o zaštiti

životne sredine/okoliša) i Direktive 2003/35/EZ (učešće javnosti u pitanjima zaštite životne

sredine/okoliša).

2.1.3 Pitanja vezana za životne sredine u razvoju određenih projekata

Direktiva 2011/92/EU Evropskog parlamenta i Savjeta od 13. decembra 2011. godine o procjeni

uticaja određenih javnih i privatnih projekata na okoliš/životnu sredinu (čime je kodifikovana

Direktiva Savjeta 85/337 od 27. juna 1985. godine o procjeni uticaja određenih javnih i privatnih

projekata na okoliš/životnu sredinu, koja je izmijenjena Direktivom Savjeta 97/11/EZ, Direktivom

2003/35/EZ i Direktivom 2009/31/EZ), uz izmjene Direktivom 2014/52/EU Evropskog parlamenta i

Savjeta od 16. aprila 2014. godine, kojom se mijenja Direktiva 2011/92/EU o procjeni uticaja

određenih javnih i privatnih projekata na okoliš/životnu sredinu. (PUO direktiva) predstavlja osnovni

pravni instrument EU koji se bavi pitanjem PUO procedure. Ispod je dat kratak pregled

transponovanja Direktive o PUO u pravni sistem RS. Svi proceduralni aspekti procedure PUO trebaju

36 "Sl. glasnik RS", br. 71/12. 37 "Sl. glasnik RS", br. 44/13.

27

biti regulisani samim Zakonom. Proceduralni koraci trebaju obuhvatiti sve odredbe vezane za pristup

informacijama o okolišu, učešće javnosti u donošenju odluka i pristup pravdi.

Transponovanje Direktive o PUO u pravni sistem RS se većinom provodilo kroz:

Zakon o zaštiti životne sredine;38

Uredba o projektima za koje se radi procjena utjecaja na okoliš, kao i kriterijima za odlučivanje o

obavezi vršenja i obimu procjene utjecaja na zaštitu okoliša39; i

Uputstvo o sadržaju studije uticaja na zaštitu okoliša40.

Zakon o zaštiti životne sredine/okoliša u osnovnim odredbama obavezuje onoga koji izrađuje plan ili

program da pokrene administrativni postupak procjene uticaja na okoliš (PUO), i utvrđuje pravila

kojima se određuje šta je potrebno uraditi u kontekstu procedure PUO. Svi proceduralni aspekti

procesa PUO moraju se regulisati samim Zakonom. Proceduralni koraci sadrže i sve odredbe o

pristupu informacijama i učešću zainteresovanih strana i javnosti u proceduri odlučivanja.

Uredba sadrži liste koje odgovaraju listama iz Aneksa I i Aneksa II Direktive. U Uputstvu o sadržaju

studije uticaja na zaštitu okoliša precizno su utvrđeni elementi koje mora sadržavati Studija uticaja na

zaštitu okoliša/životne sredine. Kao što je izloženo u izvještajima RENA-e o praćenju napretka

transpozicije i sprovođenja pravne stečevine EU o zaštiti okoliša/životne sredine u BiH, usklađenost

zakonskih propisa RS sa Direktivom o PUO je na visokom nivou. Uredba sadrži odredbe o proceduri

PUO čak i za projekte koji nisu nabrojani u Aneksima I i II Direktive o PUO. Zbog specifičnosti lokacije

ili druge potencijalne osjetljivosti projekta, prema ovoj odredbi, takav projekat se može posmatrati

kroz proceduru PUO.

Osnovna razlika između zakonskih propisa RS o PUO i Direktive EU o PUO su nedostaci koji se odnose

na odredbe kojima se od organa za zaštitu okoliša/životne sredine zahtijeva da osiguraju slobodan

pristup informacijama i učešće javnosti u procesu odlučivanja o PUO. Zakonom se ne predviđa učešće

javnosti u proceduri skrininga. Jedini (prilično slab) zakonski osnov za potencijalno učešće

zainteresovanih lica u ovom procesu je opšta odredba (jedan od principa) u kojoj se navodi da javnost

ima pravo da učestvuje u svim postupcima u vezi sa životnom sredinom/okolišem, koje vode javni

upravni organi.

Zakonski propisi RS o okolišu/životnoj sredini nisu u potpunosti usklađeni sa zahtjevima iz člana 9.1

Direktive o PUO, prema kojoj nadležni organ mora javnosti dati razumno objašnjenje osnova za

izdavanje ili neizdavanje PUO odobrenja, uz naglašavanje značaja načina uključivanja konsultacija s

javnošću u proces odlučivanja.

2.1.4 OSIGURANJE SLOBODNOG JAVNOG PRISTUPA INFORMACIJAMA O OKOLIŠU/ŽIVOTNOJ SREDINI

Direktiva 2003/4/EZ Evropskog parlamenta i Savjeta od 28. januara 2003. godine o javnom pristupu

informacijama o okolišu / životnoj sredini i opoziv Direktive Savjeta 90/313/EEZ je osnovni pravni

instrument EU koji reguliše zahtjeve vezane za slobodan pristup javnosti informacijama o okolišu /

životnoj sredini, u skladu sa Arhuskom konvencijom.

38 "Sl. glasnik RS", br. 71/12, član 34. 39 "Sl. glasnik RS", br. 7/06. 40 "Sl. glasnik RS", br. 118/05.

28

BiH je pristupila Arhuskoj konvenciji i preuzela obavezu da uskladi svoje pravne propise sa zahtjevima

koji se odnose na slobodan pristup informacijama. Najvažniji pravni akti u RS kojima se Direktiva

transponira su:

Zakon o zaštiti okoliša41; i

Zakon o slobodnom pristupu informacijama;42

Zakon o slobodnom pristupu informacijama RS se bavi svim informacijama, a ne samo onima o

okolišu/životnoj sredini. Zahtjevi iz zakonodavstva EU koji se odnose na slobodan pristup

informacijama veoma su visoki i podrazumijevaju dobru organizaciju uprave, kao i određenu tradiciju

u provedbi demokratskih prava.

Zakonom o zaštiti životne sredine/okoliša također su uvedena određena prava u vezi sa slobodnim

pristupom informacijama o okolišu/životnoj sredini. Slobodan pristup informacijama o

okolišu/životnoj sredini proglašen je jednim od principa na kojima se zasniva zaštita životne

sredine/okoliša u RS u Zakonu (u formi opšteg prava svih na slobodan pristup informacijama o

okolišu/životnoj sredini).

RENA izvještaj "Praćenje transpozicije i provođenja pravne stečevine EU u oblasti okoliša/životne

sredine" navodi da je ova Direktiva transponovana 50%.

2.1.5 Obezbjeđivanje učešća javnosti u donošenju odluka

Glavni pravni instrument EU koji obezbjeđuje pravila za učešće javnosti u procesu donošenja odluka

vezanih za pitanja okoliša / životne sredine je Direktiva 2003/35/EZ Evropskog parlamenta i Savjeta

od 26. maja 2003. godine koja omogućava učešće javnosti u izradi određenih planova i programa

vezanih za okoliš / životnu sredinu i koja mijenja, vezano za učešće javnosti i pristup pravosuđu,

Direktive Savjeta 85/337/EEZ i 96/61/EZ. Ova Direktiva je unijela relevantne odredbe Arhuske

konvencije u pravni sistem EU.

RS je u vrlo ograničenom obimu transponirala Direktivu 2003/35/EZ, uglavnom putem Zakona o

zaštiti životne sredine/okoliša. Pored toga, još neki sektorski zakoni sadrže određene odredbe kojima

se djelimično transponuju odredbe Direktive u nekim oblastima (upravljanje otpadom, kvalitet

vazduha, zaštita prirode).

2.1.6 USPOSTAVLJANJE SISTEMA PRAVNE ODGOVORNOSTI ZA OKOLIŠ/ŽIVOTNU SREDINU

Ovaj zahtjev je u propisima EU pokriven Direktivom 2004/35/CE Evropskog Parlamenta i Savjeta od

21. aprila 2004. godine o pravnoj odgovornosti za okoliš / životnu sredinu u pogledu sprečavanja i

otklanjanja štete za okoliš / životnu sredinu, uz izmjene Direktivom 2006/21/EZ i 2009/31/EZ. U

stvari, proces transponovanja Direktive u pravni sistem RS još uvijek nije započet i postoji potreba za

izradom seta odredbi s ciljem transponovanja ove Direktive, uključujući odredbe vezane za definiciju

štete od određenih aktivnosti, kao i mjere s timu vezi kako bi se spriječile štete od takvih aktivnosti.

41 "Sl. glasnik RS", br. 71/12. 42 "Sl. glasnik RS", br. 20/01.

29

2.1.7 USPOSTAVLJANJE I FUNKCIONISANJE INFRASTUKTURE ZA INFORMACIJE O PROSTORNOM PLANIRANJU

Ovaj dio horizontalnih propisa je definisan Direktivom 2007/2/EZ Evropskog parlamenta i Savjeta od

14. marta 2007. godine kojom se uspostavlja Infrastuktura za informisanje o prostornom planiranju u

Evropskoj zajednici (INSPIRE). RS nije još transponovala zahtjeve ove Direktive. Usprkos činjenici da je

uspostavljanje informacionog sistema o okolišu / životnoj sredini zahtjev Zakona o zaštiti okoliša /

životne sredine, i takođe da je informacioni sistem o prostornom planiranju i korištenju zemljišta

ustanovljen Zakonom o prostornom planiranju i građenju43, ova dva informaciona sistema nisu

definisana na način da slijede svrhu Direktive o INSPIRE.

Postoji potreba za postavljanjem novih, međusobno kompatibilnih informacionih sistema,

usmjerenih ka pružanju adekvatnih mehanizama i kriterijuma za razmjenu informacija u skladu sa

ciljem Direktive o INSPIRE.

2.1.8 Osiguranje zaštite okoliša/životne sredine kroz krivično pravo

Ovaj veoma specifičan zahtjev regulisan je Direktivom 2008/99/EZ (zaštita okoliša putem Krivičnog

zakona). Krivični zakon RS44 sadrži odredbe kojima se definišu krivična djela, djelovanje određenih

javnih organa u slučaju počinjenog krivičnog djela, te sankcije koje se primjenjuju ako se krivično

djelo dokaže i nadležni sud izrekne valjanu presudu. Krivično djelo se može definisati isključivo

zakonom. Krivičnim zakonom je utvrđen samo ograničen broj krivičnih djela, ali postoji mogućnost da

se krivična djela utvrde i konkretnim zakonima koji se bave određenim oblastima.

Krivičnim zakonom su utvrđena45 krivična djela uništenja javnih uređaja, a u Poglavlju 33. su utvrđena

krivična djela46 protiv životne sredine. Na primjer, članom 418. je utvrđeno da službeno ili odgovorno

lice koje protivno propisima o zaštiti, očuvanju i unapređenju životne sredine dozvoli izgradnju,

stavljanje u pogon ili upotrebu objekta ili postrojenja kojim se zagađuje životna sredina, kazniće se

zatvorom od tri mjeseca do tri godine. Članom 428. je propisano: službeno ili odgovorno lice koje ne

postupi po odluci nadležnog organa o preduzimanju mjera zaštite životne sredine, kazniće se

novčanom kaznom ili zatvorom do dvije godine.

Pored toga, Zakonom o zaštiti životne sredine i drugim sektorskim zakonima o zaštiti okoliša

utvrđena su određena krivična djela koja uključuju radnje kojima se nanosi šteta okolišu.

Uprkos navedenim nastojanjima da se zakonskim propisima RS utvrde određena krivična djela protiv

okoliša, usklađivanje pravnog sistema RS sa ovom Direktivom je na vrlo niskom nivou.

2.1.9 Utvrđeni nedostaci

U RS je postignut određeni nivo transpozicije tri horizontalne direktive u pravni sistem. Međutim,

potrebno je istaknuti postojeće nedostatke, kako slijedi:

U odnosu na Direktivu 2003/4/EZ (slobodan pristup informacijama o životnoj sredini), prvo treba

napomenuti da zakonski propisi RS ne sadrže adekvatne definicije u skladu sa Direktivom. RS je

utvrdila definiciju informacija o životnoj sredini, ali ta definicija nije potpuno u skladu sa definicijom

informacija o okolišu koju je utvrdila EU. Pored toga, ne postoji definicija informacija o okolišu koje

posjeduju organi vlasti; definicija javnosti, niti definicija podnosioca zahtjeva.

43 "Sl. glasnik RS", br. 44/13. 44 "Sl. glasnik RS", br. 49/03 i 37/06. 45 U članu 405. 46 Članovi 415. - 437.

30

Pored definicija, postoji još neusklađenosti između zakonskih propisa RS i Direktive u vezi sa

sljedećim:

Zahtjeva koji proističe iz člana 3.4 Direktive, koji predviđa obavezu vlasti kada se informacija

traži u određenom formatu;

Zahtjevi iz čl. 3.5 c) Direktive za imenovanjem službenika za informisanje i registrima određenih

informacija; zahtijeva se i uvođenje i održavanje uređaja za analizu potrebnih informacija o

okolišu. Novim Zakonom o zaštiti životne sredine je uvedeno određeno unapređenje u ovom

kontekstu, ali nije postignuta potpuna usklađenost sa relevantnim odredbama Direktive;

Odredbe o troškovima procedure pribavljanja informacija, koje nisu potpuno usklađene s

Direktivom.

Generalno (na osnovu nasumičnog uvida) se može reći da su zakonske odredbe RS o slobodnom

pristupu informacijama o okolišu široko primjenjive u nekoliko situacija. Međutim, postoji potreba za

temeljitom analizom svih zakonodavnih instrumenata (njihove složenosti). Isključivo na osnovu takve

sveobuhvatne analize bilo bi moguće procijeniti da li su osigurani zakonodavni uslovi za ostvarivanje

cilja slobodnog pristupa informacijama u skladu sa dijelom pravne stečevine EU o životnoj sredini.

Istraživanje internih odnosa među različitim pravnim aktima kojima se reguliše pristup informacijama

o okolišu predstavlja ključnu tačku u kontekstu potpunog usklađivanja pravnog sistema RS sa

zahtjevima iz ove Direktive.

Pored utvrđenih nedostataka u transpoziciji Direktive o PUO, ovdje treba spomenuti i sljedeće:

Nedostatak zakonskih odredaba o pristupu informacijama o životnoj sredini i učešću javnosti u

proceduri skrininga;

Djelimična usklađenost sa zahtjevima iz člana 9.1 Direktive, prema kojem organ za zaštitu

okoliša mora javnosti ponuditi razumno objašnjenje osnova za izdavanje ili neizdavanje

odobrenja za SUO, a u okviru ove obaveze je istaknuta važnost načina uključivanja konsultacija s

javnošću u proces odlučivanja.

Postoji nedostatak sekundarnog zakonodavstva kojim bi se osigurala primjena zakona o strateškoj

procjeni okoliša (SPO), usklađenog sa Direktivom 2001/42/EZ (SPO).

Najvažniji nedostaci koji su utvrđeni u vezi sa transpozicijom Direktive 2003/35/EZ su:

Zakonski propisi RS sadrže definiciju javnosti, ali ta definicija nije potpuno u skladu sa definicijom

iz Direktive 2003/35/EZ;

Odredbom Zakona kojom se regulišu principi zaštite životne sredine/okoliša regulisano je pravo

javnosti (rane i efektivne mogućnosti) da učestvuje u pripremi i modifikaciji ili reviziji potrebnih

planova ili programa. Ova odredba je transponovala zahtjev određen članom 2.2. Direktive.

Međutim, dalji tekst Zakona ne daje operativne mehanizme koji bi omogućili uživanje ovog

prava;

U zakonodavstvu RS nije sadržana zakonska osnova za blagovremeno i adekvatno širenje

informacija o konkretnim aktivnostima koje se moraju provesti, u okviru kojih javnost može

učestvovati u procesu odlučivanja. Ovo, kao posljedica, vodi manjku odredbi koje osiguravaju da

javnost pruži svoje pravo učešće u procesu, u momentu kada su sve opcije još uvijek otvorene;

31

Javnost ima mogućnost da učestvuje u određenim fazama administrativnog postupka, ali to

učešće nije u potpunosti usklađeno sa Direktivom. Zakonski propisi RS ne sadrže adekvatnu

pravnu osnovu za konsultacije, niti uvode obavezu organa koji sprovode postupak da

izvještavaju o načinu na koji je javno mnijenje uzeto u obzir u procesu odlučivanja. U poređenju

sa SPO, kao što je opisano, novim Zakonom su ostvarena određena poboljšanja u odnosu na

proceduru SPO, ali dio koji se odnosi na proces PUO sada zaostaje.

Zahtjevi iz navedene Direktive su takvi da država članica mora osigurati dosljedan pristup pitanju

učešća javnosti u različitim aktivnostima. To znači da bi se puno transponovanje Direktive trebalo

postići kroz složeni skrining propisa o PUO i naknadnih poboljšanja. Odredbe o pravu na pristup

informacijama o procesu i pravu na učešće trebaju se utvrditi u skoro svim pravnim aktima koji se

bave procedurama u vezi sa pitanjima okoliša.

Transpozicija svih drugih horizontalnih direktiva i dalje je u veoma ranoj fazi ili još nije ni počela.

2.1.10 Preporuke / prioriteti

Na osnovu gore predstavljenih nalaza, mogu se formulisati sljedeće preporuke i prioritetni rokovi:

Koordinaciju pripreme planova za provođenje direktiva (DSIP-ova) za sve nabrojane direktive o

upravljanju otpadom vrši MVTEO u saradnji sa DEI. Predstavnici vlasti u RS nadležnih za zaštitu

okoliša/životne sredine treba da učestvuju u njihovoj izradi.

Nakon ili paralelno sa razvojem i usvajanjem ovih DSIP, Ministarstvo vanjske trgovine i

ekonomskih odnosa bi trebalo koordinisati i pomoći MPUGE RS da razvije Akcioni plan za

provedbu (svake horizontalne) direktive (APID), koji bi usvojile vlasti RS u skladu sa zakonima RS;

DSIP-ove i APID-e treba razviti i usvojiti unutar perioda od dvije godine;

Nakon usvajanja DSIP-ova i APID-a, Ministarstvo nadležno za pitanja okoliša / životne sredine

treba bez odlaganja početi rad na mijenjanju postojećih / usvajanju novih propisa RS o okolišu /

životnoj sredini, slijedeći obaveze i vremenske rokove postavljene u DSIP-ovima i APID-ima, s

ciljem postizanja punog transponovanja relevantnih dijelova pravne stečevine EU u pravni

sistem RS;

Rad na izradi i usvajanju novih propisa ili izmjenama i dopunama postojećih treba se završiti u

periodu od 2-4 godine;

U procesu pripreme APID-a u skladu sa DSIP, i kasnije u razvoju novih propisa o okolišu / životnoj

sredini, MPUGE bi trebalo uključiti druge vlasti i tijela nadležna za određene aktivnosti koje

treba provesti, npr.:

- Ministarstvo pravde, u slučaju Direktive 2008/99/EZ (zaštita okoliša / životne sredine kroz

krivično pravo);

- Ministarstva za industriju, rudarstvo i poljoprivredu, u pogledu transponovanja Direktive

85/337/EEZ (PUO);

- Svako drugo ministarstvo ili organ uprave / organizaciju koji mogu biti relevantni za

određeno pitanje.

32

2.2 INSTITUCIONALNO PRILAGOĐAVANJE

Prema Zakonu o republičkoj upravi47, odgovornosti u oblasti zaštite životne sredine/okoliša spadaju u

djelokrug nekoliko upravnih organa RS. MPUGE RS je opšti koordinator aktivnosti u oblasti

okoliša/životne sredine. U okviru ovog Ministarstva, postoji Resor za zaštitu životne sredine.

Ministarstvo je nadležno za koordinaciju svih aktivnosti u oblasti okoliša, koje mogu biti pod

nadležnošću drugog upravnog organa u RS, naravno u skladu sa Zakonom o republičkoj upravi48 (npr.

Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede itd.).

MPUGE je nadležno za djelovanje u procesu skrininga i donošenja odluka u okviru procedure PUO.

Zakon o zaštiti životne sredine49 sadrži određene elemente o proceduri PUO i supsidijarnoj primjeni

odredaba Zakona o opštem upravnom postupku50.

Što se tiče SPO, u okviru pripreme planova i programa koji mogu imati uticaja na životnu sredinu,

donošenje odluka spada u odgovornost organa nadležnog za usvajanje planova i programa. MPUGE

je nadležno za organizovanje i podršku pripremi Izvještaja o SPO. Ministarstvo je nadležno i

odgovorno za sprovođenje javne rasprave o Izvještaju o SPO. SPO je dio plana ili programa koji se

usvaja.

Zakonom o slobodnom pristupu informacijama51 su regulisane obaveze institucija RS da osiguraju

slobodan pristup informacijama koje posjeduju. Zakonom je utvrđena lista određenih izuzetaka u

pogledu slobodnog pristupa informacijama, a navedeni izuzeci se moraju restriktivno tretirati.

Zakonom o zaštiti životne sredine je definisan koncept informacija o okolišu i utvrđena obaveza

javnih organa da omoguće slobodan pristup informacijama, bilo da se takve informacije daju na

inicijativu organa ili na zahtjev zainteresovanih strana. U slučajevima kada se informacije daju na

zahtjev strana, primjenjuju se proceduralna pravila iz Zakona o upravnom postupku52.

MPUGE je najvažniji organ za realizaciju prava na slobodan pristup informacijama. Zakonom o zaštiti

životne sredine je uveden princip učešća javnosti u procedurama zaštite okoliša. Upravni organi su

dužni javnosti pružati blagovremene informacije o procedurama, kako bi osigurali sredstva koja će

omogućiti aktivno učešće javnosti u datoj proceduri, olakšali javnu raspravu o predmetu postupka i

pružili pismeno obrazloženje o tome da li su komentari i prijedlozi javnosti uzeti u obzir u odlučivanju

i na koji način. Ministarstvo zaduženo za pitanja okoliša nadležno je za sprovođenje procedura PUO i

aktivno učešće u pripremi izvještaja o SPO. Na taj način, ministarstvo je odgovorno da osigura

adekvatno učešće javnosti u procedurama koje se odnose na pitanja okoliša.

RS nije transponovala Direktivu 2004/35/EZ o odgovornosti za štetu nanesenu okolišu/životnoj

sredini, te stoga nisu određene institucije koje će vršiti takve nadležnosti. Također, RS ne transponuje

zahtjeve iz Direktive 2007/2/EZ vezane za sistem informisanja o urbanističkom planiranju. U tom

kontekstu, ne postoje imenovani organi, niti utvrđena odgovornost za transponovanje i provođenje

Direktive INSPIRE.

47 "Sl. glasnik RS", br. 118/08, 11/09, 74/10 i 24/12. 48 "Sl. glasnik RS", br. 118/08, 11/09, 74/10, 86/10, 24/12 i 121/12 49 „Sl. glasnik RS“, br. 71/12. 50 "Sl. glasnik RS", br. 13/02 i 87/07. 51 "Sl. glasnik RS", br. 20/01. 52 ("Sl. glasnik RS", br. 13/02, 87/07, 50/10)

33

Krivična i pravna zaštita okoliša je jedna od funkcija pravosudnih organa u RS. Ne postoje odredbe

kojima bi se definisao organ koji je odgovoran za vođenje evidencije o djelima protiv okoliša i

izvršenim presudama.

RS ne reguliše pitanja u vezi sa izvještavanjem o okolišu prema EU. Ovo je posljedica ustavne

strukture BiH. Ustavne jedinice BiH (RS, FBiH i BD BiH) nisu partneri EU, nego samo dijelovi teritorije

države, o čijim se podacima i informacijama o okolišu / životnoj sredini mora izvijestiti EU. U okviru

svoje nadležnosti, RS ima obavezu da učestvuje u pripremi (prikupljanje, validacija, prenos)

navedenih podataka/informacija/izvještaja namijenjenih slanju organima EU od strane odgovornih

organa BiH, u skladu sa Direktivom 91/692/EEZ o izvještavanju.

Fond za zaštitu životne sredine i energetsku efikasnost RS uspostavljen je Zakonom o Fondu i

finansiranju zaštite životne sredine.53 Fond vrši sve aktivnosti u vezi sa prikupljanjem sredstava i

finansiranjem provedbe programa, projekata i sličnih aktivnosti u oblasti očuvanja, održive upotrebe,

zaštite i unapređenja okoliša, te energetske efikasnosti. Fond je pravno lice sa javnim ovlaštenjima.

MPUGE vrši nadzor nad radom Fonda.

53 "Sl. glasnik RS", br. 117/11.

34

3. UPRAVLJANJE VODAMA



TABELA V sadrži listu pozitivnih propisa RS o vodama.

Tabela V: PROPISI RS O VODAMA

Br. Naslov

1 ZAKON O VODAMA („Sl. glasnik RS", br. 50/06, 92/09 i 121/12.

2

Uredba o načinu, postupku i rokovima obračunavanja i plaćanja posebnih vodnih naknada („Sl. glasnik RS“, br. 53/11)

3. Uredba o klasifikaciji voda i kategorizaciji vodotoka („Sl. glasnik RS“, br. 42/01)

4. Uredba o načinu učešća javnosti u upravljanju vodama („Sl. glasnik RS“, br. 35/07)

5.

Odluka o utvrđivanju granica oblasnih riječnih slivova (Distrikta) i slivova na teritoriji Republike Srpske („Sl. glasnik RS“, br. 98/06)

7.

Pravilnik o uslovima ispuštanja otpadnih voda u javnu kanalizaciju („Sl. glasnik RS“ br. 44/01)

8.

Pravilnik o uslovima ispuštanja otpadnih voda u površinske vode („Sl. glasnik RS“, br. 44/01)

9.

Pravilnik o načinu metodama određivanja stepena zagađenosti otpadnih voda kao osnovice za utvrđivanje vodne naknade („Sl. glasnik RS“, br. 79/11, 25/12, 36/12)

10.

Pravilnik o uslovima koje moraju ispunjavati vodoprivredne laboratorije kao pravna lica ili u okviru pravnih lica koje vrše određenu vrstu ispitivanja površinskih, podzemnih i otpadnih voda („Sl. glasnik RS“, br. 44/01)

11.

Pravilnik o tretmanu i odvodnji otpadnih voda za područje gradova i naselja gdje nema javne kanalizacije („Sl. glasnik RS“, br.68/01)

12.

Pravilnik o mjerama zaštite, načinu određivanja i održavanja zona i pojaseva sanitarne zaštite, područja na kojima se nalaze izvorištа, kao i vodnih objekata i voda namijenjenih ljudskoj upotrebi („Sl. glasnik RS“, Br. 7/03)

13. Pravilnik o načinu održavanja riječnih korita i vodnog zemljišta („Sl. glasnik RS“, Br. 09/00)

14. Pravilnik o higijenskom kvalitetu pitke vode („Sl. glasnik RS“, Br. 40/03)

http://www.voders.org/images/stories/file/ZONE_SANITARNE_ZASTITE.pdf



35

3.1.2 Pregled postojećeg zakonodavstva

Integralno upravljanje vodama na teritoriji RS regulisano je Zakonom o vodama54, kojim je u pravni

sistem RS u velikoj mjeri transponovana Direktiva 2000/60/EZ (ODV). Na osnovu navedenog Zakona,

Vlada RS i Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede (MPŠV) je usvojilo nekoliko

sekundarnih propisa, kojima se regulišu određena pitanja u upravljanju vodama, u cilju sprovođenja

Zakona.

Utvrđivanje kvaliteta vode, koje se zasniva na rezultatima testiranja uzoraka, treba se vršiti u skladu

sa Pravilnikom o klasifikaciji voda i kategorizaciji vodotoka.55 Ovim Pravilnikom nisu utvrđene

granične vrijednosti za sve parametre sa liste prioritetnih tvari, u skladu sa propisima EU.

Prema Zakonu o vodama (2006.), Agencije za vode oblasnog riječnog sliva rijeka Save i Trebišnjice

formirane su sa nadležnostima za upravljanje vodama, tj. realizaciju programa za upravljanje vodama

i praćenje statusa voda u svojim oblasnim riječnim slivovima. Međutim, one su se 2012. godine

spojile u jednu instituciju – Javnu ustanovu “Vode Srpske”.

Zakonom o vodama se zabranjuje ispuštanje zagađivača u vodna tijela. Pored toga, u Pravilniku o

uslovima ispuštanja otpadnih voda u površinske vode56 su utvrđeni uslovi za ispuštanje otpadnih voda

iz postrojenja za prečišćavanje, kao i granične vrijednosti štetnih i opasnih tvari koje se mogu

ispuštati u površinske vode.

Institut za javno zdravstvo RS ima laboratorije čiji je primarni zadatak testiranje i praćenje kvaliteta

podzemnih voda, što predstavlja najznačajniji izvor pitke vode za javno vodosnabdijevanje, kao i

laboratorije za testiranje površinskih voda. Kvantitet i kvalitet površinskih voda također se kontrolišu

u laboratorijama Instituta za vode RS. RS je uvela uslove i zahtjeve koje laboratorija mora ispuniti da

bi dobila status referentne i/ili certifikovane laboratorije.

Pored toga, Zakonom o vodama je regulisana zaštita lokalnih izvora pitke vode, što je u odgovornosti

jedinica lokalne samouprave (opštine i gradovi) i njihovih javnih komunalnih preduzeća.

Prema Zakonu o vodama, područja voda za kupanje (plivanje) su područja namijenjena za

organizovano kupanje i ona na kojima kupanje nije zabranjeno i tradicionalno se praktikuje. Opštine

moraju definisati i prijaviti takva područja samo ako su ta područja zaštićena od zagađenja i drugih

faktora koji mogu uticati na kvalitet vode za kupanje. Prema Pravilniku o klasifikaciji vodotoka57, vode

druge klase kvaliteta se u prirodnom stanju mogu koristiti za kupanje.

U cilju osiguravanja efikasne zaštite voda, Zakonom o vodama je utvrđena obaveza pribavljanja

upravnih vodnih akata za sljedeće aktivnosti:

zahvatanje voda,

ispuštanje otpadnih voda u površinske vode,

posredno ispuštanje otpadnih voda u podzemne vode;

vještačko prihranjivanje podzemnih voda,

vađenje materijala iz vodotoka,

54 "Sl. glasnik RS", br. 50/06, 92/09 i 121/12. 55 "Sl. glasnik RS", br. 42/01. 56 "Sl. glasnik RS", br. 44/01. 57 "Sl. glasnik RS", br. 42/01

36

trajna promjena vodostaja;

izgradnja objekata za efikasnu kontrolu poplava,

izgradnja puteva, mostova ili nekog drugog objekta koji može uticati na vode,

postupak dodjele koncesija ako dodjela može uticati na vode.

Upravni vodni akt (uslovi izrade, saglasnost ili odobrenje58) se izdaje i za sve aktivnosti koje mogu

negativno uticati na kvalitet vode, vodene i polu-vodene organizme, koje mogu povećati rizik od

poplava ili erozije, ili značajno smanjiti količinu i kvalitet vode.

Vlada RS usvaja godišnje planove aktivnosti na pripremi i provedbi mjera za zaštitu od poplava u RS.

Navedeni Plan priprema i predlaže Uprava civilne zaštite RS. Članom 91. Zakona utvrđena je obaveza

Vlade RS za odredi područja koja potencijalno mogu biti pogođena poplavama, u skladu sa

prijedlogom MPŠV RS.

Zakonom o vodama su uvedene i određene obaveze jedinica lokalne samouprave (opštine i gradovi) i

građana u pogledu zaštite od štetnih djelovanja vode. U ovom kontekstu, postoje obaveze čiji je cilj:

Planiranje i sprovođenje zaštite;

Planiranje zaštite od štetnih djelovanja voda;

Hitne mjere protiv štetnih djelovanja vode;

Sprovođenje planova za zaštitu od štetnih djelovanja vode;

Obim zaštite od štetnih djelovanja vode;

Praćenje, predviđanje i rano upozoravanje;

Zadaci nadležnih organa u slučaju povećanog stepena ugroženosti;

Zadaci nadležnih organa u pogledu intervencije u slučaju prirodnih katastrofa izazvanih štetnim

djelovanjem vode;

Zadaci nadležnih organa u vezi sa sanacijom posljedica štetnih djelovanja voda.59

Zakonom o vodama su definisane vrste zaštićenih područja i nabrojane su specifične vrste zona

zaštite u područjima podložnim eutrofikaciji i osjetljivim na nitrate. Pored toga, Zakonom je utvrđena

obaveza MPŠV da, u saradnji sa ministarstvom nadležnim za ekologiju, obezbijedi metode

određivanja područja koja su osjetljiva i manje osjetljiva na eutrofikaciju i nitrate. Zakonom se

zahtijeva i primjena dobrih poljoprivrednih praksi u ugroženim područjima i uvodi obaveza

Ministarstva da obezbijedi metodu za praćenje stanja vode u osjetljivim područjima. Ministarstvo još

uvijek nije usvojilo sekundarne propise kojima bi se regulisala pitanja zona osjetljivih na nitrate i

praćenje unutar njih.60 Također, do sada nije usvojen kodeks dobre poljoprivredne prakse.


Na osnovu gornjeg pregleda, utvrđeni su sljedeći “jazovi” između zakonskih propisa RS i dijela pravne stečevine EU kojim su regulisana pitanja voda:

58 Originalni nazivi ovih akata su: vodni uslovi, vodna saglasnost i vodna dozvola. 59 Članovi 94. – 105. 60 Član 70.

37

Neke od definicija iz člana 2. Okvirne direktive o vodama (ODV) nisu izričito transponovane.

Zakonom o vodama je utvrđeno: “Za termine koji nisu definisani u ovom članu, a potrebni su za

primjenu ovog zakona i propisa koji idu uz njega, primjenjivaće se definicije koje su usvojene u

Okvirnoj direktivi o vodama”.61Takav pristup otvara pitanja pravne sigurnosti, jer se Zakon o

vodama općenito poziva na definicije iz ODV, koje nisu transponovane u zakonodavstvo RS, ali ih

je potrebno transponovati i koristiti – i u Zakonu o vodama i u sekundarnim propisima (uredbe,

pravilnici itd.);

Članom 4.(2) ODV se nameću precizne obaveze u pogledu ciljeva koji se moraju ostvariti.

Navedene obaveze se ne mogu izvršiti bez jasnog razumijevanja sadržaja ciljeva. Obavezujući

zahtjev je primjena najstrožijeg cilja, u slučaju kada se više utvrđenih ciljeva odnosi na vodno

tijelo. Međutim, ovaj važan zahtjev nije transponovan Zakonom o vodama;

Zakonom o vodama nije transponovan član 7.(1) ODV, koji zahtijeva identifikaciju svih vodnih

tijela koja se koriste za zahvatanje vode za ljudsku konzumaciju i koja u prosjeku obezbjeđuju

više od 10 m³ dnevno ili opslužuju više od 50 osoba, i vodnih tijela namijenjenih za takvu buduću

upotrebu;

Zakonom o vodama RS nije definisan “kombinovani pristup”, niti je transponovan zahtjev da se

granične vrijednosti emisije (GVE) moraju bazirati na najboljim dostupnim tehnikama (BAT);

Propisima RS o vodama nije predviđeno da se difuzna djelovanja na površinske vode trebaju

kontrolisati primjenom najboljih praksi u zaštiti okoliša (BEP) (npr. dobra poljoprivredna praksa

itd.).

Transpozicija definicija iz Direktive o ispuštanju urbanih otpadnih voda (UOV) je samo

djelimična;

Zakon o vodama nameće samo opštu obavezu odlaganje otpadnih voda u sisteme za

prikupljanje (kanalizacija); međutim, Direktivom o prečišćavanju urbanih otpadnih voda (UOV)

se zahtijeva uvođenje rokova za izgradnju sistema za prikupljanje, koji ispunjava uslove iz dijela

A Aneksa I Direktive o UOV. Dakle, zaključak je da član 3. Direktive o UOV nije transponovan u

pravni sistem RS;

Još uvijek nije transponovan zahtjev iz Direktive o UOV za identifikaciju osjetljivih oblasti u

skladu sa kriterijima utvrđenim u Aneksu II Direktive o UOV;

Zahtjev iz Direktive o UOV, koji se odnosi na adekvatno prečišćavanje otpadnih voda u urbanim

područjima koje ulaze u sisteme za prikupljanje prije ispuštanja, još uvijek nije transponovan;

Član 4.1 Direktive o UOV, prema kojem otpadne vode u urbanim područjima koje ulaze u

sisteme za prikupljanje moraju prije ispuštanja biti podvrgnute sekundarnom ili ekvivalentnom

prečišćavanju, još uvijek nije transponovan;

Zahtjev za ponovnim korištenjem mulja nakon prečišćavanja otpadnih voda kad god je to

moguće još uvijek nije transponovan;

Vršenje monitoringa zaštićenih područja prema članu 6.1 i Aneksu IV Okvirne direktive o

vodama62 još uvijek nije zakonska obaveza nadležnog organa;

61 Član 4(2). 62 U skladu sa članom 8., stav 1. alineja 3. Okvirne direktive o vodama.

38

Zahtjevi iz Direktive o vodi za kupanje nisu transponovani;

Još uvijek nije transponovana Direktiva o vodi za život riba.


Imajući u vidu predstavljenu pravnu analizu, mogu se formulisati sljedeće preporuke:

Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede RS, kao koordinator transponovanja

zakonskih propisa EU o vodama treba informisati druga ministarstva RS (naročito Ministarstvo

zdravlja i socijalne zaštite i MPUGE) o učešću RS u izradi DSIP-ova na nivou BiH i odgovarajućih

APID(a) RS; taj se zadatak treba izvršiti što prije, uz koordinaciju Ministarstva vanjskih poslova i

ekonomskih odnosa;

Kada se osigura navedena koordinacija u RS, RS treba aktivno učestvovati u pripremi DSIP-ova za

svaku od direktiva o vodama;

U procesu pripreme DSIP-ova i APID-a, i kasnije u daljoj izradi /izmjenama i dopunama zakonskih

propisa RS, MPŠV treba uzeti u obzir zaključke ove nalaze, pratiti izmjene dijela pravne stečevine

EU o vodama i u skladu s tim vršiti izmjene postojećih propisa o vodama, u cilju potpunog

usklađivanja sa dijelom pravne stečevine EU o vodama; ovo je kontinuiran proces;

Nakon što se izrade DSIP-ovi i APID-i po pitanju voda, trebao bi da se počne sa realizacijom

planiranih mjera (uključujući izmjene i dopune postojećih zakona o vodama). Navedeni DSIP-ovi i

APID-i se trebaju izraditi u periodu od 2-4 godine. Kako i u slučaju pripreme DSIP-ova, MPŠV

treba djelovati kao koordinator aktivnosti (na transpoziciji) na nivou RS i voditi konsultacije sa

drugim zainteresovanim ministarstvima.


U vladi RS, MPŠV je odgovorno za profesionalne, administrativne i tehničke službe u oblastima svoje

nadležnosti. Prema Zakonu o vodama63, Ministarstvo naročito obavlja sljedeće zadatke:

Priprema i dostavljanje nacrta zakona, politika o vodama i strategija u oblasti upravljanja

vodama Vladi na dalju proceduru;

Dostavljanje planova za upravljanje vodama na riječnom slivu Vladi RS na usvajanje;

Dostavljanje inicijativa i učešće u pripremi dokumenata o svojim aktivnostima, koje usvaja Vlada;

Usvajanje sekundarnih propisa, smjernica, instrukcija i drugih dokumenata u skladu sa zakonom.

Zakon o vodama (2006. i izmjene i dopune 2009.) pruža zakonsku osnovu za formiranje dvije agencije

za vode kao nezavisne upravne organizacije u okviru MPŠV. Uspostavljena je Agencija za vode

oblasnog riječnog sliva rijeke Save sa sjedištem u Bijeljini i Agencija za vode oblasnog riječnog sliva

rijeke Trebišnjice sa sjedištem u Trebinju. Međutim, izmjenama i dopunama Zakona o vodama64,

Agencije za vodu su 2012. godine spojene u novu centralnu instituciju Javna ustanova “Vode

63 "Sl. glasnik RS", br. 50/06, 92/09 i 121/12. 64 Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o vodama („Sl. glasnik RS“, br. 121/12)

39

Srpske”sa sjedištem u Bijeljini.65 Nadležnosti ove institucije obuhvaćaju sve nadležnosti dvije bivše

agencije za vodu i ona pokriva cjelokupnu teritoriju entiteta.

"Vode Srpske" je javna ustanova koja upravlja vodama, javnim vodnim resursima i hidrauličkim

strukturama i sistemima, rijekama, potocima i jezerima na teritoriji RS, u skladu sa odredbama

Zakona o vodama i drugim propisima. Ova Ustanova, između ostalog, organizira rad i funkcionisanje

upravljanja vodama na regionalnom i nivou riječnog sliva, kao i rad kancelarija za upravljanje riječnim

slivom. Predlaže dugoročne i srednjoročne razvojne planove i programe upravljanja vodama,

obezbjeđuje potrebna sredstva, određuje način njihovog korištenja i prati implementaciju planova i

programa za upravljanje vodama. Ovu Ustanovu čine četiri sektora:

Sektor za upravljanje vodama oblasnog riječnog sliva (ORS), koji čine:

- odjeljenje za upravljanje vodnim dobrom, zaštitom od voda i nadzor nad hidrotehničkim

objektima

- odjeljenje za zaštitu i korišćenje voda, izdavanje vodnih akata i RVIS

- odjeljenje za navodnjavanje

Sektor za upravljanje vodama ORS Trebišnjice

Sektor za održavanje objekata odbrane od poplava

Sektor za ekonomsko pravne poslove

Da bi se razmotrila sistemska pitanja u sektoru upravljanja vodama koja su od značaja za svaki oblasni

riječni sliv, da bi se razmotrile različite potrebe i interesi i predložile mjere za unapređenje

funkcionisanja i razvoja sektora voda, a naročito oblasnih riječnih slivova, Zakonom o vodama RS su

kao najviša savjetodavna tijela uspostavljeni:

Savjet oblasnog riječnog sliva Save; i

Savjet oblasnog riječnog sliva Trebišnjice.66

Savjet obavlja sljedeće poslove:

učestvuje u pripremi nacrta plana upravljanja vodama prije procedure usvajanja,

razmatra i daje mišljenje o bilo kojim strateškim dokumentima drugih sektora u oblasnom

riječnom slivu na koje sektor voda utiče, ili koji imaju uticaja na sektor voda

razmatra i daje mišljenje o bilo kojem pitanju od interesa za sliv ili pod-sliv u sklopu oblasnog

riječnog sliva, a u vezi je sa međuentitetskom saradnjom,

razmatra i daje mišljenje o bilo kojem pitanju od interesa za oba oblasna riječna sliva , a

odnose se na korištenje ili zaštitu vodnog resursa,

razmatra i daje mišljenje o bilo kojem pitanju iz sektora voda a koje je od značaja za Republiku

Srpsku, BiH, međuentitetsku saradnju ili međunarodne obaveze.

65U januaru 2013., Vlada Republike Srpske je usvojila Odluku o formiranju Javne ustanove "Vode Srpske".65 Ova odluka je takođe u skladu sa Ekonomskom politikom Republike Srpske za 2013. godinu. 66 Član 184.

40

MPUGE obavlja administrativne, stručne i tehničke zadatke na zaštiti, očuvanju i unapređenju

okoliša/životne sredine, odnosno vode kao okolišnog medija.

Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite obavlja administrativne, stručne i tehničke zadatke u skladu sa

zakonom. Naročito vodi računa o kvalitetu vode za piće (za ljudsku konzumaciju). Zavod za

zdravstvenu zaštitu RS je zdravstvena ustanova čiji su djelokrug i aktivnosti regulisane Zakonom o

zdravstvenoj zaštiti RS67 i Zakonom o naučnom i istraživačkom radu RS.68 Služba za sanitarnu hemiju

Instituta za javno zdravstvo RS je primarno zadužena za vršenje kontrole kvaliteta i ispravnosti vode

namijenjene za ljudsku konzumaciju.

Zakonom o lokalnoj samoupravi RS69 je predviđeno da lokalni organi vlasti pružaju javne komunalne

usluge vodosnabdijevanja i prikupljanja i prečišćavanja otpadnih voda. Da bi izvršavali ove zadatke,

organi lokalne samouprave mogu formirati kompaniju ili navedene dužnosti prenijeti na neku

kompaniju.

U skladu sa odredbama Zakona o vodama, lokalne zajednice učestvuju u procedurama izdavanja

vodnih akata.

Organi vlasti i lokalni organi RS, u okvirima svojih nadležnosti, upravljaju vodnim resursima kao

dobrom od javnog interesa i odgovorni su za zaštitu od oštećenja, uništavanja ili neodgovornog ili

protivzakonitog korištenja, u skladu sa Zakonom o komunalnim djelatnostima70 i drugim zakonima.

67 "Sl. glasnik RS", br. 107/05. 68 "Sl. glasnik RS", br. 06/12. 69 „Sl. glasnik RS“, br. 85/03. 70 „Sl. glasnik RS“, br. 124/11.

41

4. UPRAVLJANJE OTPADOM



Pozitivno zakonodavstvo RS o upravljanju otpadom nabrojano je u TABELI VII.

Tabela VI: ZAKONSKI PROPISI RS O UPRAVLJANJU OTPADOM

Br. Naslov

1 ZAKON O UPRAVLJANJU OTPADOM („Sl. glasnik RS“, br. 111/13)

2 Uredba o upravljanju ambalažom i ambalažnim otpadom („Sl. glasnik RS“, br. 7/12 i 50/11)

3. Pravilnik o minimizaciji ambalažnog otpada („Sl. glasnik RS“, br. 46/12)

4. Pravilnik o vrstama otpada i djelatnostima u oblastima upravljanja otpadom za koje je potrebna dozvola („Sl. glasnik RS“, Br. 39/05 i 3/07)

5. Pravilnik o kategorijama otpada sa katalogom („Sl. glasnik RS“, br. 39/05)

6. Pravilnik o kategorijama otpada, karakteristikama koje ga svrstavaju u opasni otpad, djelatnostima povrata komponenti i odlaganja otpada („Sl. glasnik RS“, br. 39/05)

7. Pravilnik o finansijskim garancijama kojima se može osigurati prekogranično kretanje otpada („Sl. glasnik RS“, br. 86/05)

8. Pravilnik o transportu opasnog otpada („Sl. glasnik RS“, br. 86/05)

9. Pravilnik o uslovima za prenos obaveza upravljanja otpadom sa proizvođača i prodavača na odgovorno lice sistema za prikupljanje otpada ( („Sl. glasnik RS“, br. 118/05)

10. Pravilnik o upravljanju medicinskim otpadom („Sl. glasnik RS“, br. 90/06)

11. Pravilnik o sadržaju plana prilagođavanja za postojeća postrojenja i uređaje za djelatnosti upravljanja otpadom i aktivnostima koje preuzima nadležni organ („Sl. glasnik RS“, br. 39/05)

12. Pravilnik o uslovima za rad postrojenja za spaljivanje otpada („Sl. glasnik RS“, br. 39/05)

13. Izvještaj proizvođača, uvoznika, pakera, punioca, isporučilaca i krajnjih korisnika („Sl. glasnik RS“, br. 07/12)

14. Pravilnik o načinu upravljanja otpadnim gumama („Sl. glasnik RS“, br. 20/12)

15. Pravilnik o postupku klasifikacije i označavanja ambalaže („Sl. glasnik RS“, br. 08/12)

16. Uredba o naknadama za opterećivanje životne sredine ambalažnim otpadom („Sl. glasnik RS“, br. 101/12, 38/13)

17.

ZAKON O KOMUNALNIM DJELATNOSTIMA („Sl. glasnik RS“, br. 124/11)

42

4.1.2 Pregled postojećih propisa

Prema Izvještaju o praćenju transpozicije i provođenja pravne stečevine EU o zaštiti okoliša/životne

sredine za period juni 2010. – maj 2011. koji je pripremila RENA, transpozicija Okvirne direktive o

otpadu je u veoma ranoj fazi u RS. Najvažniji instrumenti transpozicije su Zakon o upravljanju

otpadom71 i Pravilnik o kategorijama otpada, karakteristikama koje ga svrstavaju u opasni otpad,

djelatnostima povrata komponenti i odlaganja otpada.72 Hijerarhija otpada je uključena u Zakon, a

utvrđena je i odgovornost za upravljanje otpadom. Nije usvojena strategija RS za upravljanje

otpadom. Međutim, moraju se izraditi planovi upravljanja otpadom za postrojenja koja moraju imati

ekološke dozvole. Upravljanje komunalnim otpadom je regulisano Zakonom o komunalnim

djelatnostima73, kao i Zakonom o upravljanju otpadom. Pribavljanje ekološke dozvole je uslov za

dobijanje dozvole za upravljanje otpadom. Izdavanje dozvole za upravljanje otpadom je regulisano

Zakonom o upravljanju otpadom. Zakon sadrži pravne osnove za usvajanje relevantnih sekundarnih

propisa. Međutim, do usvajanja podzakonskih akata na osnovu ovog Zakona, ostaju na snazi

postojeći podzakonski akti usvojeni u skladu sa Zakonom o upravljanju otpadom74, ako nisu u

suprotnosti sa odredbama novog Zakona75.

Katalog otpada je uglavnom transponovan putem Pravilnika o kategorijama otpada sa katalogom.76

Prema Izvještaju o praćenju transpozicije i provođenja pravne stečevine EU o zaštiti okoliša/životne

sredine za period juni 2010. – maj 2011. koji je pripremila RENA, Direktiva o deponijama otpada je

dobila ocjenu 30% za transpoziciju. Nekoliko elemenata ove Direktive je transponovano u Zakon o

upravljanju otpadom. Na primjer, zahtjevi u pogledu klasifikacije odlagališta otpada77 transponovani

su Zakonom o upravljanju otpadom, kao i zahtjev u odnosu na sadržaj dozvola za odlagališta78.

Transponovana je i trećina definicija; neke od definicija koje nisu transponovane odnose se na npr.

eponimski gas i podzemno skladištenje. Još uvijek nije transponovan nijedan Aneks. Mora se

obezbijediti finansijska garancija za odlagališta. Trenutno u RS funkcionišu samo dva regionalna

sanitarna odlagališta (Banja Luka i Bijeljina).

Direktiva o ambalaži je transponovana u RS uglavnom putem Uredbe o upravljanju ambalažom i

ambalažnim otpadom79 i Pravilnika o minimizaciji ambalažnog otpada.80 Uredbom je utvrđen metod

upravljanja ambalažnim otpadom, kao i obaveze lica uključenih u sistem upravljanja ambalažnim

otpadom. Pravilnikom je, između ostalog, utvrđen cilj upravljanja ambalažnim otpadom, prostor za

prikupljanje, odvajanje i privremeno skladištenje ambalažnog otpada, kao i metod organizacije

centara za prikupljanje, odvajanje i privremeno skladištenje ambalažnog otpada.

Transpozicija Direktive o baterijama i akumulatorima, Direktive o otpadnim vozilima i Direktive o

PCB/PCT je u veoma ranoj fazi (neke odredbe su sadržane u Zakonu o upravljanju otpadom).

Zakonom o upravljanju otpadom nije transponovana Direktiva o kanalizacionom mulju. 81

Transpozicija ove Direktive je u ranoj fazi.

71 „Sl. glasnik RS“, br. 111/13. 72 "Sl. glasnik RS", br. 39/05. 73 „Sl. glasnik RS“, br. 124/11. 74 "Sl. glasnik RS", br. 111/13 75 Član 102. 76 "Sl. glasnik RS", br. 39/05. 77 Član 4. 78 Član 7. 79 "Sl. glasnik RS", br. 50/11, 7/12 i 38/13. 80 "Sl. glasnik RS", br. 46/12. 81 Član 2. Zakona.

43

Direktiva o rudarskom otpadu nije transponovana Zakonom o upravljanju otpadom. Dozvola za

upravljanje otpadom se mora izdati za postrojenja u pitanju. Rukovaoci su obavezni izraditi planove

upravljanja otpadom. S obzirom da se za navedena postrojenja mora pribaviti i ekološka dozvola,

moraju se primijeniti najbolje raspoložive tehnike (BAT), procedura Seveso II se mora (djelimično)

sprovesti, a vrši se i monitoring i inspekcija. Učešće javnosti je obavezno i mora se osigurati kroz

procedure izdavanja ekološke dozvole.

Odredbe Uredbe o transferu otpada82 uključene su u propise RS uglavnom putem Zakona o

upravljanju otpadom (poglavlje IX Zakona). Osim toga, ova Uredba je transponovana i Pravilnikom o

finansijskim garancijama kojima se može osigurati prekogranično kretanje otpada83 i Pravilnikom o

transportu opasnog otpada84.


Na osnovu gornjeg pregleda, mogu se utvrditi sljedeći “jazovi” između zakonodavstva RS o

upravljanju otpadom i pravne stečevine EU:

Nedostaci na polju registracije zagađivača (npr. ne postoji registar sa podacima o:

- postrojenjima ili poduhvatima koji se profesionalno bave prikupljanjem ili transportom

otpada;

- dilerima ili brokerima; i

- postrojenjima ili poduhvatima koji nisu obavezni posjedovati dozvolu;

Ne postoji obaveza izrade Plana za prevenciju otpada;

Nepostojanje propisa o PCB/PCT;

Nepostojanje propisa o otpadnim uljima;

Nepostojanje propisa o otpadnim vozilima;

Nema propisa o prikupljanju i tretmanu otpadnih baterija i akumulatora;

Nepostojanje propisa o otpadnom mulju;

Nema propisa o upravljanju azbestnim otpadom, upravljanju otpadnim uljima i upravljanju TO2;

Direktiva o rudarstvu je samo djelimično prenesena (npr. aneksi nisu).


Imajući na umu ranije predstavljene zaključke, mogu se formulisati sljedeće preporuke:

Vlasti RS, nadležne za pitanja okoliša / životne sredine trebaju učestvovati u razvoju planova za

provođenje direktive (DSIP) za svaku direktivu o upravljanju otpadom, čiji će rad koordinisati

Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa u saradnji s DEI;

Nakon ili paralelno s razvojem i usvajanjem ovih DSIP, vlasti RS, nadležne za okoliš / životnu

sredinu, trebaju učestvovati u zajedničkoj aktivnost s drugim vlastima nadležnim za okoliš /

82 Uredba (EZ) o pošiljkama otpada br. 1013/2006 Evropskog parlamenta i Savjeta od 14. juna 2006. godine. 83 "Sl. glasnik RS", br. 86/05 84 „Sl. glasnik RS“, br. 86/05.

44

životnu sredinu BiH, FBiH i BD BiH s ciljem razvoja njihovih pojedinačnih APID-a; APID-e za RS bi

usvojile vlasti RS u skladu s propisima RS;

DSIP-ove i APID-e treba razviti i usvojiti unutar perioda od dvije godine;

Nakon usvajanja DSIP-ova i APID-a, Ministarstvo nadležno za pitanja okoliša / životne sredine

treba bez odlaganja početi rad na mijenjanju postojećih / usvajanju novih propisa RS o okolišu /

životnoj sredini, slijedeći obaveze i vremenske rokove postavljene u DSIP-ovima i APID-ima, s

ciljem postizanja punog transponovanja relevantnih dijelova pravne stečevine EU u oblasti

upravljanja otpadom u pravni sistem RS;

U procesu pripreme APID-a u skladu s DSIP-ovima, i kasnije u razvoju novih propisa o okolišu /

životnoj sredini, Ministarstvo nadležno za pitanja okoliša / životne sredine treba uključiti i druge

zainteresovane vlasti i tijela RS;

Zakon o upravljanju otpadom RS (kada se čita zajedno sa Zakonom o zaštiti životne sredine i

Zakonom o komunalnim djelatnostima) pruža dobar pravni okvir za upravljanje otpadom.

Međutim, usvajanje podzakonskih propisa je u zaostatku, npr. zaostaju propisi o određenim

aspektima upravljanja otpadom. Ovo je najevidentnije u nepostojanju propisa kojima se

zahtijeva povrat, reciklaža i ponovna upotreba određenih tokova otpada. Postoji zakonska

osnova za usvajanje navedenih podzakonskih akata.85Rok za njihovo usvajanje (godinu dana

nakon stupanja na snagu Zakona o upravljanju otpadom)86 je istekao. Prema tome, podzakonski

propisi koji regulišu sljedeća pitanja se moraju usvojiti:

- Otpadna vozila;

- Otpadna ulja;

- Otpadne baterije i akumulatori;

- Podzakonski akt o PCB/PCT - mora sadržavati odredbe o usvajanju planova dekontaminacije

i/ili odlaganja popisane robe od strane nadležnih organa; i

- Otpadna elektronska oprema;

Ciljevi Direktive o deponijama (smanjenje količine otpada poslanog na deponije na 75% nivoa iz

1993. godine do 2002. godine, na 50 % do 2005. godine i na 25% do 2010. godine), koji na kraju

smanjuju na najmanju moguću mjeru količinu otpada odloženog na deponije, ne mogu se dostići

osim ako se ne usvoji set propisa o ponovnom korištenju i recikliranju, kako je navedeno gore;

Izraditi i usvojiti Strategiju za upravljanje otpadom i Plan prevencije otpada RS. Trenutno su

lokalni organi dužni izraditi planove upravljanja otpadom, uz dodatnu mogućnost izrade

regionalnih planova. Ovo bi se trebalo ponovo razmotriti, kako bi se ispunio zahtjev Okvirne

direktive o otpadu da se cijela zemlja (odnosno RS) obuhvati planovima (izuzev ako Strategija

odlaganja otpada, koja još uvijek nije usvojena, ispunjava zahtjeve koji se odnose na navedeni

plan);

Predviđeno je uvođenje Registra odlagališta. Međutim, postoje određeni nedostaci u

transpoziciji u pogledu vođenja evidencije o prikupljanju i transportu otpada, kao i izdavanju

dozvola za upravljanje otpadom. Registar se treba proširiti kako bi se uključili podaci o opasnom

85 Zakon o upravljanju otpadom („Sl. glasnik RS“, br. 53/02 i 65/08. 111/13), član 43. i 97. 86 "Službeni glasnik RS", br. 53/02 i 65/08.

45

otpadu (“od kolijevke do groba“). Ovaj Registar bi takođe trebao sadržavati podatke o tokovima

otpada kao što su pakovanje, otpadna ulja, gume vozila, itd. Nadležni inspekcijski organ treba

imati pristup ovom Registru;

Potrebno je usvojiti propise o upravljanju otpadnim azbestom, otpadnim uljima i TO2;

Izmjene i dopune Zakona o upravljanju otpadom, kako bi se utvrdila zakonska osnova za

usvajanje vladine uredbe o kanalizacionom mulju, zbog nadležnosti MPŠV. Proširiti tekst nacrta

Pravilnika o životinjskom otpadu i drugim neopasnim materijalima prirodnog porijekla,

odredbama o čuvanju podataka za količine, sastav i osobine mulja proizvedenog i isporučenog

za korištenje u poljoprivredi, i mjestima gdje se mulj koristi, analizi mulja i tla na kom se koristi,

prema posebnim procedurama za uzimanje uzoraka i analizu.

Rad na izradi i usvajanju novih propisa ili izmjenama i dopunama postojećih treba se završiti u

periodu od 2-4 godine.


4.2.1 Postojeće nadležnosti za upravljanje otpadom

Osim toga, prema Zakonu o upravljanju otpadom87, MPUGE je nadležno za opasni otpad u RS.

MPUGE je nadležni organ za mnoge aspekte upravljanja otpadom, kao što je izdavanje dozvola za

upravljanje otpadom. Inspektorat BD BiH je nadležan za inspekciju dozvola za upravljanje otpadom.

Kontrolu dozvola za upravljanje otpadom koje je izdalo MPUGE vrši Inspektorat RS. Pored odredaba

Zakona o upravljanju otpadom, upravljanje komunalnim otpadom je regulisano i Zakonom o

komunalnim djelatnostima.88 Jedinice lokalne samouprave su nadležne za upravljanje komunalnim

otpadom u RS.

Prema Zakonu o upravljanju otpadom, MPUGE je nadležno za ambalažni otpad i druge tokove otpada

(otpadna vozila, baterije i akumulatori, PCB/PCT, itd.). Poglavljem VII Zakona o upravljanju otpadom

regulisano je upravljanje specifičnim tokovima otpada, što uključuje otpadna vozila, otpadna ulja,

otpadne baterije i akumulatore, PCB/PCT i otpadnu električnu i elektronsku opremu. Međutim,

zahtjevi iz zakonodavstva EU u ovim oblastima još uvijek nisu transponovani u pravni sistem RS.

Postoji samo zakonska osnova za usvajanje sekundarnih propisa kojima bi se detaljnije regulisalo

pitanje navedenih tokova otpada. MPUGE je također nadležno za rudarski otpad, po osnovu svoje

nadležnosti za izdavanje dozvola za upravljanje otpadom i okolišnih dozvola. Inspektorat RS je

nadležan za kontrole i inspekcije, u skladu sa Zakonom o upravljanju otpadom. Osim toga, prema

Zakonu o upravljanju otpadom, MPUGE je nadležno za opasni otpad. Trenutno ne postoje zakonski

propisi o kanalizacionom mulju, te stoga nijedan organ nije zadužen za pitanja kanalizacionog otpada.

Takođe, ne postoji ni utvrđena nadležnost za upravljanje otpadnim azbestom, otpadnim uljima, i TO2.


U kratkoročnom periodu (2 do 4 godine) prioriteti bi trebali biti sljedeći:

Izmjene i dopune Zakona o upravljanju otpadom i Zakona o poljoprivrednom zemljištu89, kako bi

se uključila zakonska osnova za usvajanje sekundarnih propisa o kanalizacionom mulju. To bi

87 „Sl. glasnik RS“, br. 111/13 88 „Sl. glasnik RS“, br. 124/11. 89 "Sl. glasnik RS", br. 93/06.

46

trebala biti vladina uredba, zbog podijeljenih nadležnosti između MPUGE i MPŠV. Navedena

uredba treba, između ostalog, sadržavati odredbe o vođenju evidencije o količinama, sastavu i

svojstvima nastalog mulja koji se isporučuje za korištenje u poljoprivredi, te mjestima na kojima

se mulj koristi. MPŠV treba uspostaviti i voditi ovaj registar, i treba biti imenovani nadležni organ

za ova pitanja;

MPUGE je već imenovano kao nadležni organ za otpadna vozila, otpadna ulja, otpadne baterije i

akumulatore, PCB/PCT i otpadnu elektronsku opremu. Ono treba vršiti svoju ulogu nakon što

Ministar MPUGE usvoji relevantne podzakonske akte kojima se regulišu navedeni tokovi otpada,

na osnovu Zakona o upravljanju otpadom; i

Spojiti proceduru za izdavanje dozvole za upravljanje otpadom sa izdavanjem okolišne dozvole

za postrojenja (kao što su deponije), koju izdaje (okolišnu dozvolu) MPUGE. Inspektorat RS treba

vršiti kontrolu. Time će se udvostručavanje procedura svesti na najmanju mjeru i bolje će se

iskoristiti oskudni resursi za izdavanje dozvola i inspekciju. Navedeno se treba uraditi putem

izmjena i dopuna Zakona o zaštiti životne sredine90 i Zakona o upravljanju otpadom. Tekst

propisa kojim se uređuju ova pitanja je već pripremila IPA 2007 Podrška realizaciji Projekta

posvećenog IPKZ direktivi u BiH.91

90 „Sl. glasnik RS“, br. 71/12. 91 Projekat IPPC je sproveden u BiH u periodu 2010. – 2012. Za više informacija, kontaktirajte MVTEO, MOT ili MPUGE.

47

5. KVALITET VAZDUHA I KLIMATSKE PROMJENE



Propisi RS o kvalitetu vazduha i klimatskim promjenama nabrojani su u TABELI VII.

Tabela VII: PROPISI RS O KVALITETU VAZDUHA I KLIMATSKIM PROMJENAMA

Br. Naslov

1 ZAKON O ZAŠTITI VAZDUHA („Sl. glasnik RS“, br. 124/11)

2 Uredba o graničnim vrijednostima emisije zagađujućih materija u vazduh („Sl. glasnik RS“, Br. RS”, br. 39/05);

3. Uredba o postepenom isključivanju supstanci koje oštećuju ozonski omotač („Sl. glasnik RS“, br. 94/05)

4. Pravilnik o monitoringu emisija zagađujućih materija u vazduh („Sl. glasnik RS“, br. 39/05)

5. Pravilnik o monitoringu kvaliteta vazduha („Sl. glasnik RS“, br. 39/05) – u budućnosti se očekuje povlačenje ovog Pravilnika. Prema članu 9. Zakona o zaštiti vazduha, dodatne odredbe o monitoringu kvaliteta vazduha će se definisati Vladinom uredbom

6. Pravilnik o monitoringu kvaliteta vazduha („Sl. glasnik RS“, br. 39/05) – u budućnosti se očekuje povlačenje ovog Pravilnika. Prema članu 18. Zakona o zaštiti vazduha, dodatne odredbe o monitoringu kvaliteta vazduha će se definisati Vladinom uredbom

7. Pravilnik o emisiji isparljivih organskih jedinjenja („Sl. glasnik RS“, br. 39/05)

8. Pravilnik o graničnim vrijednostima emisije u vazduh iz postrojenja za sagorijevanje („Sl. glasnik RS“, br. 39/05)

9. Pravilnik o uslovima za rad postrojenja za spaljivanje otpada („Sl. glasnik RS“, br. 39/05)

10.

Pravilnik o ograničavanju emisija u vazduh iz postrojenja za spaljivanje biomase („Sl. glasnik RS“, br. 85/05)

11.

Uredba o vrstama, sadržaju i kvalitetu biogoriva u gorivima za motorna vozila („Sl. glasnik RS“, br. 82/07)

12.

Odluka o uvođenju kriterija za stručnu procjenu CDM Protokola iz Kjota uz Okvirnu konvenciju UN o klimatskim promjenama („Sl. glasnik RS“, br. 85/11)

13.

Pravilnik o uslovima za podnošenje zahtjeva za izdavanje ekološke dozvole za pogone i postrojenja koja imaju izdate dozvole prije stupanja na snagu Zakona o zaštiti životne sredine ("Sl. glasnik RS", br. 24/06)

14.

Pravilnik o rokovima za podnošenje zahtjeva za izdavanje ekološke dozvole za pogone i postrojenja koja imaju izdate dozvole prije stupanja na snagu Zakona o zaštiti životne sredine ("Sl. glasnik RS”, br. 24/06)

48


5.1.2.1 Kvalitet ambijentalnog vazduha

Zakon o zaštiti vazduha92 je dao zakonsku osnovu za uspostavljanje zona i granica naseljenih

područja. Prema ovim odredbama, zone i granice naseljenih područja utvrđuje Vlada RS. Zakonom je

propisana obavezna procjena kvaliteta vazduha u odnosu na zagađivače vazduha nabrojane u

Direktivi o kvalitetu ambijentalnog vazduha i Direktivi o arseniku, kadmijumu, živi, niklu i policikličnim

aromatičnim ugljovodonicima u ambijentalnom vazduhu. Zahtijeva se i usvajanje planova za kvalitet

vazduha za utvrđene zone i naseljena područja, kao i kratkoročnih akcionih planova. Javnost mora

biti informisana o planovima za kvalitet vazduha i u slučajevima kada se premaše granične vrijednosti

kvaliteta vazduha. Detaljnije odredbe o kvalitetu vazduha će biti sadržane u vladinim uredbama o

monitoringu kvaliteta vazduha i graničnim vrijednostima.

5.1.2.2 Emisije u vazduh

Zakonom o zaštiti vazduha je regulisano utvrđivanje emisionih pragova za acidifikaciju, sumpor

dioksid, azot oksid, isparljiva organska jedinjenja i amonijak. Uredba o graničnim vrijednostima

emisije zagađujućih materija u vazduh93 sadrži neke granične vrijednosti emisija (GVE) za zagađivače

koji su obuhvaćeni NEC Direktivom.

Zakon o zaštiti vazduha sadrži odredbe o emisijama isparljivih organskih jedinjenja iz skladišta goriva i

njegovoj distribuciji od terminala do servisnih stanica u odnosu na obavezu da sve nove servisne

stanice ili postojeće stanice koje su podvrgnute opsežnoj obnovi budu opremljene sistemom za fazu II

rekuperacije benzinskih para.94 Postoji zakonska osnova za usvajanje pravilnika, koji još uvijek nije

usvojen u ministarstvima (ministarstvo RS nadležno za zaštitu životne sredine/okoliša zajedno sa

ministarstvom RS nadležnim za energetska pitanja). Prema Zakonu95, sadržaj isparljivih organskih

jedinjenja u farbama se mora odrediti propisima o hemikalijama.

5.1.2.3 Standardi za goriva i pravni instrumenti vezani za GHG

Prema Zakonu o zaštiti vazduha96, gorivo koje se plasira na tržište mora ispunjavati određene

standarde kvaliteta goriva. Zakonom je utvrđena pravna osnova za pravilnik koji trebaju usvojiti

ministri nadležni za zaštitu životne sredine/okoliša i energiju o sljedećim pitanjima:

Uslovi koje gorivo mora ispunjavati;

Dozvoljene količine zagađivača u gorivu;

Metod ispitivanja goriva; i

Metod utvrđivanja da li se poštuju propisane granične vrijednosti.

Neke odredbe o biogorivu su transponovane Uredbom o vrstama, sadržaju i kvalitetu biogoriva u

gorivima za motorna vozila97.

92 "Sl. glasnik RS", br. 124/11. 93 "Sl. glasnik RS", br. 39/05. 94 Članovi 43. i 44. 95 U članu 49. 96 U članu 48. 97 "Sl. glasnik RS", br. 82/07.

49

Zakon sadrži i odredbe kojima su utvrđeni zahtjevi koji se odnose na supstance koje oštećuju ozonski

omotač. Vlada RS je usvojila Uredbu o postepenom isključivanju supstanci koje oštećuju ozonski

omotač98, koja između ostalog sadrži odredbe o povratu i uništavanju upotrebljenih kontrolisanih

supstanci i koja je usklađena sa relevantnom odlukom usvojenom na državnom nivou BiH.


Na osnovu izvršene analize, utvrđeni su sljedeći nedostaci u zakonodavstvu RS:

Još uvijek nisu usvojene važne vladine uredbe o kvalitetu vazduha. Postojećim odredbama o

prekograničnoj saradnji nisu transponovane relevantne odredbe iz propisa o kvalitetu vazduha;

Nisu usvojeni programi za progresivno smanjenje emisija predmetnih zagađivača;

Ne postoje zakonske odredbe o registrima emisija i projekcijama emisija, te komuniciranja istih

sa EU Komisijom, tj. EEA, kroz bh. institucije;

Nije usvojena uredba o isparljivim organskim jedinjenjima iz skladištenja i distribucije benzina i o

obavezi uvođenja sistema za fazu II rekuperacije benzinskih para;

Nedostaju propisi o POZ;

Još uvijek nisu usvojeni propisi o emisijama iz mašina koje se koriste u izvancestovnom

saobraćaju;

Još uvijek nedostaju propisi o emisijama isparljivih organskih jedinjenja iz boja;

Nedostaju propisi o standardima kvaliteta goriva;

Postoje veoma ograničeni propisi kojima se transponuju zahtjevi za smanjenjem emisija gasova

staklene bašte;99

Postoje veoma ograničeni propisi o hvatanju i skladištenju ugljika;100

Propisi o supstancama koje oštećuju ozonski omotač nisu dovoljni, konkretno po pitanju curenja

i emisija kontrolisanih supstanci.


Imajući u vidu ranije predstavljene zaključke, mogu se formulisati sljedeće preporuke:

Detaljnije odredbe o kvalitetu vazduha će biti sadržane u vladinim uredbama o monitoringu

kvaliteta vazduha i graničnim vrijednostima, koje je potrebno usvojiti na osnovu Zakona o zaštiti

vazduha.

Direktiva o gornjoj graničnoj vrijednosti emisija je djelimično transponovana kroz Zakon o zaštiti

vazduha i relevantne podzakonske propise. Međutim, više se treba uraditi kako bi se relevantni

propisi RS uskladili sa zahtjevima EU. Program za progresivno smanjenje emisija se mora usvojiti

i Uredba o graničnim vrijednostima emisija zagađujućih materija u vazduh101 se treba izmijeniti

tako da potpuno transponuje ovu Direktivu. Pravne odredbe o popisima, projekcijama i mjerama

98 "Sl. glasnik RS", br. 94/05. 99 Transpozicija je upravo počela i, izuzev nekoliko opštih odredaba iz članova 40 i 50. – 54. Zakona o zaštiti vazduha, nisu usvojeni nikakvi drugi propisi. 100 Transpozicija je upravo počela i, izuzev nekoliko opštih odredaba iz člana 50. Zakona o zaštiti vazduha, nisu usvojeni nikakvi drugi propisi. 101 "Sl. glasnik RS", br. 39/05.

50

provedbe se trebaju uključiti u podzakonske propise, kao i dužnost predstavljanja popisa i

projekcija Komisiji i EEA kroz vlasti BiH. Obaveze u pogledu emisija zagađujućih materija

(posebno NOx i VOC) se trebaju uskoro ispuniti, posebno imajući na umu obaveze predviđene u

različitim protokolima (posebno posebno NOx i VOC) UNECE Konvencije o delekometnom

prekograničnom zagađenju vazduha (CLRTAP) iz 1979. godine, čiji BiH želi postati član;

Nije usvojena uredba o isparljivim organskim jedinjenjima iz skladišta benzina i njegovoj

distribuciji i o obavezi uvođenja sistema za fazu II rekuperacije benzinskih para, koju je potrebno

usvojiti u roku propisanom Zakonom o zakona o zaštiti vazduha (tri godine nakon stupanja

Zakona na snagu, odnosno 2014. godine). Dodatno, moraju se provoditi redovne inspekcije

usklađenosti sa propisima i pravilnog funkcionisanja sistema faze II rekuperacije benzinskih para.

Zakonska obaveza (utvrđena Zakonom o zaštiti vazduha) transponovanja Direktive o bojama

putem propisa o hemikalijama treba se ispuniti usvajanjem sekundarnih propisa kojima se

reguliše ovo pitanje. Ministarstvo nadležno za hemikalije treba regulisati prometovanje

proizvodima nabrojanim u Aneksu I Direktive o bojama, ako premašuju granične vrijednosti iz

Aneksa II Direktive.

To su prioritetne aktivnosti koje treba preduzeti u kratkoročnom periodu (2 do 4 godine).

Tokom srednjoročnog perioda (4 – 6 godina) bi se trebale preduzeti sljedeće prioritetne aktivnosti:

U zakon o zaštiti vazduha treba uvrstiti odredbu koja će predstavljati pravnu osnovu za

podzakonske akte o POZ. MPUGE treba biti određeno kao tijelo koje izdaje dozvole, i treba biti

odgovorno za vođenje popisa supstanci koje se emituju u vazduh, vodu i tlo, a koje su navedene

u Aneksu III Uredbe o POZ. Ministar MPUGE-a bi prema tome trebao usvojiti propis koji

detaljnije uređuje ova pitanja;

Propisi o emisijama GHG u RS su vrlo ograničenog dometa, neke odredbe postoje u Zakonu o

zaštiti vazduha. MPUGE bi trebalo uspostaviti sistem za trgovinu emisijama gasova staklene

bašte iz aktivnosti koje su navedene u Aneksu I Direktive o trgovini emisijama i uključiti gasove

staklene bašte navedene u Aneksu II iste Direktive. Ovaj sistem bi se trebao uspostaviti na

osnovu propisa, koji je potrebno usvojiti nakon uspostavljanja pravne osnove za takav propis u

Zakonu o zaštiti vazduha. Obaveze koje proističu iz Direktive o trgovanju emisijama, tj. gore

spomenuti propis treba biti uključen u okolišne dozvole koje je već izdalo MPUGE. Kaznene

odredbe u Zakonu o zaštiti vazduha treba proširiti odredbom o kazni od 200 KM za ekvivalent

svake tone CO2 emitovane iz postrojenja za koji operator nije predao kvotu (Direktiva predviđa

iznos od 100 eura).102

Kao dio obaveza koje proističu iz okolišnih dozvola, operatori relevantnih aktivnosti / postrojenja

moraju biti podnositi obavezne izvještaje o nadzoru MPUGE, verifikovane od strane nezavisnih

tijela. Ministar MPUGE-a bi trebao usvojiti propis o izvještavanju o ovim emisijama gasova

staklene bašte i verifikaciji ovih izvještaja. Međutim, na prvom mjestu, pravna osnova za ovo

treba da se obezbijedi u Zakonu o zaštiti zraka. Ovaj propis bi trebao uključiti obaveze operatora

da:

- provode svoje obaveze vezano za monitoring i izvještavanje o emisijama gasova staklene

bašte u skladu sa određenim principima koji su postavljeni u relevantnim propisima EU;

102 Direktiva propisuje iznos od 100 eura, što u vrijeme pripreme ovog dokumenta iznosi otprilike 200 KM.

51

- prate emisije gasova staklene bašte na osnovu plana za praćenje (standardizovanog ili

pojednostavljenog) kojeg je odobrilo MPUGE; i

- jednom godišnje podnesu izvještaj MPUGE, koji pokriva godišnje emisije za izvještajni

period. Ove izvještaje moraju potvrditi akreditovani verifikatori;

Ovaj propis takođe treba da reguliše i:

- uloge verifikatora;

- proceduru za vršenje verifikacije (uključujući kontrolnu listu za prethodne verifikacije,

sadržaj analize rizika, plan verifikacije, posjetu lokaciji radi procjene rada mjernih uređaja i

sistema za praćenje);

- sadržaj verifikacionog izvještaja;

- uslove koje verifikatori moraju ispuniti;

Ovaj propis treba da sadrži odredbe o kategorizaciji postrojenja, da definiše granice tj. obim

praćenja i mora da ponudi izbor načina praćenja (na osnovu kalkulacija ili na osnovu mjerenja);

Registar informacija o izdavanju, držanju, transferu i otkazivanju kvota se mora uspostaviti na

osnovu propisa, koji se mora usvojiti u skladu sa odredbama Zakona o zaštiti zraka. Ovaj registar

se mora uspostaviti u formi standardizovane elektronske baze podataka sa direktnom vezom sa

CITL. Za održavanje i vođenje registra bi trebalo biti zaduženo MPUGE, koji bi informacije i

podatke razmjenjivalo sa MVTEO, koje zatim objedinjene informacije za čitavu zemlju

prosljeđuje Evropskoj komisiji; Sadržaj registra mora ispuniti relevantne zahtjeve EU. Javnost

mora imati pristup ovom registru;

Trenutno ne postoje propisi o emisijama iz pokretnih mašina koje se koriste u izvancestovnom

saobraćaju. Odredbe ove Direktive treba transponovati kroz poseban propis, slijedeći prikladnu

pravnu osnovu za njega postavljenu u Zakonu o zaštiti zraka. Ministar MPUGE-a treba da usvoji

takav propis, koji bi pokrivao mjere koje je potrebno preduzeti protiv emisija gasovitih i čestičnih

zagađujućih materija iz motora sa unutrašnjim sagorijevanjem ugrađenih u pokretne mašina

koje se koriste u izvancestovnom saobraćaju.

Pravna osnova se treba postaviti u Zakonu o zaštiti zraka vezano za propise o hvatanju ugljika i

skladištenju. Ovaj propis treba da poveže propise koji transponuju Direktive o industrijskim

emisijama i PUO. Propis ne treba da se odnosi na geološko skladištenje CO2 u ukupnoj planiranoj

masi manjoj od 100 kilotona, koje se poduzima za istraživačke i razvojne svrhe ili za testiranje

novih proizvoda i procesa. Mora se tražiti dobivanje dozvole za skladištenje. Ovo se može

integrisati sa procedurom izdavanja okolišnih dozvola. Na ovaj zahtjev za dozvolu, Komisija EU

mora moći dati svoje mišljenje.

Ovaj propis treba da propiše obavezu operatera da prate rad postrojenja za injektiranje i

izvještavanje nadležnim vlastima. Propis takođe treba sadržavati odredbe o zatvaranju i periodu

nakon zatvaranja i finansijskoj garanciji i mehanizmima. Registar dozvola za skladištenje koje su

se izdale i zatvorenih skladišta se mora ustanoviti i održavati. Javnost mora biti obaviještena o

geološkom skladištenju CO2.

52


5.2.1 Postojeće nadležnosti za ambijentalni vazduh i klimatske promjene

Prema Zakonu o zaštiti vazduha, organi nadležni za sprovođenje Zakona su MPUGE, jedinice lokalne

samouprave i Hidrometeorološki zavod RS. U skladu sa Zakonom, inspekciju vrši Inspektorat RS i

inspektori lokalne samouprave.

MPUGE i Ministarstvo industrije, energetike i rudarstva su nadležni za transpoziciju, provođenje i

izvršenje Direktive o isparljivim organskim jedinjenjima (VOC) iz benzina103, Direktive o fazi II

rekuperacije benzinskih para 104 . Zakon o zaštiti vazduha sadrži pravne osnove za usvajanje

relevantnih podzakonskih akata. Organ nadležan za Direktivu o bojama105, prema Zakonu o zaštiti

vazduha, je ministarstvo koje je nadležno za hemikalije, odnosno Ministarstvo zdravlja i socijalne

zaštite RS.

Hidrometeorološki zavod RS je nadležan za vođenje inventara emisija gasova staklene bašte, u skladu

sa Zakonom o zaštiti vazduha. Ovaj se inventar smatra dijelom informacionog sistema za zaštitu

životne sredine/okoliša RS.

Prema Uredbi o postepenom isključivanju supstanci koje oštećuju ozonski omotač106, MPUGE je

odgovorno za:

Organizovanje monitoringa kontrolisanih supstanci;

Učestvovanje u postavljanju dozvoljenih kvota - davanje preliminarnog mišljenja prije

postavljanja kvota;

Davanje preliminarnog mišljenja prije izdavanja licenci od strane Ministarstva vanjske trgovine i

ekonomskih odnosa; i

Izvještavanje Jedinice za ozon BiH o izvozu / uvozu / korištenju kontrolisanih supstanci. U skladu

sa ovom uredbom, inspekcije u RS vrše ekološki inspektori.

RS je regulisala imenovanje tima koji će biti nadležan ispred Sekretarijata RS - NDT BiH107.

Treba napomenuti da u RS ne postoji organ vlasti zadužen za:

Kontrolu emisije gasovitih i čestičnih zagađujućih materija iz pokretnih mašina koje se koriste u

izvancestovnom saobraćaju;

Postojane organske zagađivače (POZ);

Takođe, ne postoji organ vlasti nadležan za aktivnosti i odgovornosti izrade nacrta Programa

smanjenja emisija, projekcija i provedbenih mjera.


U kratkoročnom periodu (2 – 4 godine), MPUGE treba biti imenovano za nadležni organ koji će

osigurati utvrđivanja odredbi o Programu progresivnog smanjenja emisija, te odredbi o inventarima,

103 94/63/EZ. 104 2009/126/EZ. 105 2004/42/EZ. 106 "Sl. glasnik RS", br. 94/05) 107 Odluka o uvođenju kriterija za stručnu procjenu CDM Protokola iz Kyota uz Okvirnu konvenciju UN o klimatskim promjenama („Sl. glasnik RS“, br. 85/11).

53

projekcijama i provedbenim mjerama iz Uredbe o graničnim vrijednostima emisije zagađujućih

materija u vazduh108, dok redovnu kontrolu Sistema za fazu II rekuperacije benzinskih para treba

vršiti Inspektorat RS.

U srednjoročnom periodu (4 – 6 godina), MPUGE treba biti imenovano u Zakonu o zaštiti vazduha

kao organ nadležan za izdavanje dozvola u vezi sa POZ, koji bi trebao biti odgovoran za vođenje

inventara supstanci nabrojanih u Aneksu III Uredbe o POZ koje se emituju u vazduh, vodu i tlo.

Ministar MPUGE treba biti zadužen da detaljnije reguliše ovo pitanje.

U istom vremenskom okviru, u Zakon o zaštiti vazduha je potrebno uključiti pravnu osnovu za

usvajanje podzakonskih propisa kojima se regulišu zakonski uslovi u odnosu na gasove staklene

bašte. MPUGE treba biti imenovano za nadležni organ i u skladu s tim uvesti sistem trgovanja

emisijama gasova staklene bašte koju čine emisije gasova staklene bašte iz postrojenja / aktivnosti

nabrojane u Aneksu I Direktive o trgovanju emisijama. Obaveze koje proizilaze iz ove Direktive i

drugih relevantnih zakonskih instrumenata (u pogledu monitoringa, izvještavanja), tj. propisa RS,

trebaju se uključiti i u okolišne dozvole koje je MPUGE već izdalo. Inspektorat RS treba vršiti

kontrolu/inspekciju. Zakon o zaštiti vazduha je potrebno dopuniti kako bi se utvrdili detalji o vođenju

registra podataka o izdavanju, držanju, prenosu i otkazivanju kvota. Za održavanje i vođenje registra

bi trebalo biti zaduženo MPUGE, koje bi informacije i podatke razmjenjivalo sa MVTEO.

Također, Zakon o zaštiti vazduha je potrebno dopuniti u odnosu na pokretne mašine koje se koriste u

izvancestovnom saobraćaju, a MPUGE bi moglo biti nadležno za usvajanje podzakonskih akata za

detaljnije regulisanje ovog pitanja.

MPUGE treba biti imenovano kao nadležni organ za izdavanje dozvola za hvatanje i skladištenje

ugljika, a ta procedura se može spojiti sa postojećom procedurom za izdavanje okolišnih dozvola.

Kontrolu/inspekciju bi trebao vršiti Inspektorat RS. OPPIPP treba biti postavljen za nadležni organ

vlasti za uspostavljanje i vođenje Registra izdatih skladišnih dozvola i zatvorenih skladišnih lokacija.


54

6. INDUSTRIJSKO ZAGAĐENJE



Propisi RS o industrijskom zagađenju nabrojani su u TABELI VIII.

Tabela VIII: PROPISI RS O INDUSTRIJSKOM ZAGAĐENJU

Br. Naslov

1 ZAKON O ZAŠTITI ŽIVOTNE SREDINE („Sl. glasnik RS“, br. 71/12)

2 Uredba o projektima za koje se sprovodi procjena uticaja na životnu sredinu i kriterijumi za odlučivanje o obavezi sprovođenja i obimu procjene uticaja na životnu sredinu („Sl. glasnik RS“, br. 7/06)

3. Uredba o postrojenjima koja mogu biti izgrađena i puštena u rad samo ako posjeduju ekološku dozvolu („Sl. glasnik RS“, br. 7/06)

4. Pravilnik o uslovima za obavljanje djelatnosti iz oblasti zaštite životne sredine („Sl. glasnik RS“, br. 15/07)

5. Pravilnik o metodologiji i načinu vođenja registra postrojenja i zagađivača („Sl. glasnik RS“, br. 92/07)

6. Pravilnik o donošenju najboljih raspoloživih tehnika kojima se postižu standardi kvaliteta životne sredine/okoliša („Sl. glasnik RS“, br. 22/08)

7. Pravilnik o postupku revizije i obnavljanja ekoloških dozvola („Sl. glasnik RS“, br. 46/11)

8. Uputstvo o sadržaju studije o procjeni uticaja na okoliš („Sl. glasnik RS“, br. 118/05)

9. Pravilnik o eko-oznakama i o načinu upravljanja eko-oznakama („Sl. glasnik RS“, br. 22/08)


Zakon o zaštiti okoliša RS109 sadrži odredbe o izdavanju okolišne dozvole. Okolišne dozvole u RS su

oblikovane po postupku izdavanja dozvole utvrđenom u IPKZ direktivi. Postrojenja, kako su

definisana pravilnikom, moraju posjedovati okolišnu dozvolu. Pored okolišne dozvole, moraju se

pribaviti i vodni akti i dozvola za upravljanje otpadom. Zakon o zaštiti okoliša predviđa da postupak

dodjele ovih dozvola bude integrisan, bez detalja o načinu na koji to treba postići.

GVE moraju biti određene u skladu sa usvojenim standardima najboljih dostupnih tehnika (BAT).

Međutim, primjetan je i nedostatak najboljih dostupnih tehnika. BAT dokumenti postoje samo za pet

sektora, i svi su pripremljeni u sklopu projekata koje je u BiH finansirala EU. Referentni dokumenti

najboljih dostupnih tehnika za šest pod-sektora - industrija hrane, površinsko tretiranje metala i

vruća galvanizacija, veliki pogoni za spaljivanje, površinsko vađenje rezanog kamena i mrvljenog


55

kamena i samo-monitoring, su dostupni - i svi su u skladu sa zahtjevima EU, dok ostala četiri još nisu

usvojena.

Zahtjevi za monitoring i inspekcije nisu u potpunosti transponovani i izmjene i dopune postojećih i

usvajanje novih propisa bi se trebali provesti kako bi se ovi zahtjevi transponovali;

Postupak revizije dozvola postoji, a u Zakonu o zaštiti životne sredine su sadržane vrlo detaljne

odredbe o učešću javnosti u odlučivanju. Postoje i postupci monitoringa/praćenja i inspekcije.

Također, Zakon o zaštiti životne sredine sadrži odredbe o prekidu rada dozvoljenih postrojenja.

Prema ovom Zakonu, prekogranični postupak se ne pokreće ako je proveden postupak prekogranične

PUO. Zakonom o zaštiti životne sredine je propisano i uspostavljanje registra izdatih okolišnih

dozvola.

Zakonom je utvrđena zakonska osnova za usvajanje pravilnika kojim se reguliše pitanje ovog registra

do jula 2013. godine. Usvojeni su podzakonski akti o velikim postrojenjima za sagorijevanje,

spaljivanju otpada i VOC rastvaračima.

Po informacijama koje je pribavila IPA 2007 Podrška realizaciji Projekta posvećenog IPKZ direktivi u

BiH, postupak izdavanja okolišnih dozvola u BiH nije integrisan. Dozvole izdaju različiti organi vlasti

koji međusobno nisu u koordinaciji (prioritet se daje zaštiti voda, rokovi za reviziju nisu u koordinaciji,

a inspekcija (okoliš i voda) se vrši zasebno).

MPUGE trenutno izdaje oko osam puta više okolišnih dozvola nego što je obavezan Direktivom o IPKZ

(ili DIE). Dodatne okolišne dozvole izdaju opštinske vlasti, po postupku oblikovanom po Direktivi o

IPKZ. Ovaj obrazac za rezultat ima nizak kvalitet dozvola i suvišne troškove za investitore, bez stvarne

koristi za okoliš/životnu sredinu.

Odredbama kojima se transponuje Direktiva Seveso II transponovana je većina odredaba, ali ne

detaljno. U skladu sa relevantnim odredbama Zakona o zaštiti okoliša, rukovalac pogona za koji je

izdata okolišna dozvola i koji uključuje opasne supstance koje su navedene u pravilniku, je obavezan

usvojiti plan prevencije velikih nesreća i izvještaj o stanju sigurnosti i vanjske planove za hitne

slučajeve, i osigurati preduzimanje redovnih i nenajavljenih revizija izvještaja o stanju sigurnosti.

Pored toga, kod izrade prostornih planova treba uzeti u obzir ciljeve sprečavanja nesrećnih slučajeva

većih razmjera.

Zakon takođe predviđa odredbe o pristupu javnosti informacijama o okolišu / životnoj sredini i

učešću u procedurama donošenja odluka, kao i o aktivnostima koje treba preduzeti i operater i

nadležni organ. Pošto su pitanja velikih nesreća i izdavanja okolišnih dozvola integrisana u jednu

proceduru, inspekcija se provodi kao dio inspekcije za okolišnu dozvolu.

Poređenjem pragova za opasne supstance koji su postavljeni Pravilnikom o pogonima i postrojenjima

koja se mogu izgraditi i pustiti u rad samo ako im se izda okolišna dozvola i pragova koji su postavljeni

Seveso III Direktivom, dolazi se do zaključka da su ti pragovi značajno niži u RS nego što to zahtijeva

EU. Ako se provedu, ovi stroži zahtjevi će voditi opterećivanju industrijskih aktivnosti u RS

nepotrebnim troškovima.

Gore spomenuti projekat IPKZ je dao nekoliko nacrta novih zakonskih i podzakonskih propisa

(uključujući izmjene i dopune nekih postojećih propisa) koji, u skladu sa nalazima Projekta, trebaju

povećati nivo transponovanja Direktive o industrijskim emisijama sa današnjih 47% na 97%,

transponujući u potpunosti Uredbu o Evropskom registru ispuštanja i prenosa zagađujućih materija, i

ograničeno povećati nivo transponovanja Seveso III Direktive. Takođe, novi propisi bi uklonili

56

finansijski i vremenski teret i za upravu i za investitore uvođenjem pristupa sa dvije kategorije u

izdavanje okolišnih dozvola (dozvola A i dozvola B kategorije - velike nesreće i značajne nesreće), s

ciljem podizanja opšteg standarda zaštite okoliša/životne sredine.

Zakon o zaštiti životne sredine pruža pravnu osnovu za podzakonski akt kojim se transponuje Uredba

E-PRTR, a koji je usvojen 2007. godine - Pravilnik o metodologiji i načinu vođenja registra postrojenja i

zagađivača.110 Ovaj registar je uspostavljen. Trenutno je obaveza prijavljivanja u PRTR Registar RS

nametnuta odvojeno od obaveza prijavljivanja koja se odnosi na okolišne dozvole. Kao što je

navedeno iznad, operatori su obavezni dostaviti veću količinu podataka nego što to zahtjeva Uredba

o Evropskom registru ispuštanja i prenosa zagađujućih materija. Loše funkcionisanje sistema je još

više pogoršano činjenicom da javnost nema internet pristup informacijama koje se nalaze u registru i

da sistem za prenos podataka institucijama EU ne postoji.

Zakon o zaštiti životne sredine sadrži odredbe o eko-oznakama i EMAS, kao i zakonsku osnovu za

usvajanje pravilnika o eko-oznakama, koji još uvijek nije usvojen.


Na osnovu analize, utvrđeni su sljedeći nedostaci u zakonodavstvu RS:

Pragovi za postrojenja, koja obavezno moraju imati okolišnu dozvolu, su značajno niži (približno

osam puta) u RS nego što to zahtjeva EU (Aneks I Direktive o industrijskim emisijama);

Uprkos činjenici da Zakon o zaštiti okoliša omogućava integrisano izdavanje dozvola, procedure

za izdavanje relevantnih dozvola nisu integrisane (prioritet se daje zaštiti voda, nekoliko različitih

dozvola se mora izdati, procedure revizije nisu usklađene, inspekcija se provodi odvojeno)

prema nalazima projekta iz IPA 2007, Podrška provedbi Direktive o IPKZ u BiH;

Organi u BiH nisu izradili referentne dokumente za BAT; jedini dokumenti koji postoje napisani

su kroz projekte koje je finansirala EU u BiH.

Monitoring nije u potpunosti u skladu sa zahtjevima IPKZ (Direktive o industrijskim emisijama)

(nema zahtjeva vezano za: monitoring koji bi se provodio najmanje jednom u 10 godina za tlo,

osim ako je taj monitoring zasnovan na sistematskoj ocjeni rizika od zagađenja, monitoring

emisija u vazduh koje potiču od velikih pogona za spaljivanje);

Relevantni dijelovi Direktive o industrijskim emisijama o velikim pogonima za spaljivanje,

spaljivanju otpada i isparljivim organskim jedinjenjima nisu potpuno transponovani (veliki

pogoni za spaljivanje - nema pravila o sabiranju, graničnim vrijednostima emisija, geološkom

skladištenju ugljen dioksida; spaljivanje otpada - nema odredbi o aktivnostima koje treba

preduzeti u slučaju kvara, graničnim vrijednostima emisija; isparljiva organska jedinjenja - nema

odredbi o aktivnostima koje treba preduzeti u slučaju premašivanja predviđenih pragova);

Nema propisa o TiO2;

Pragovi za opasne supstance su značajno niži u RS nego što to zahtjeva EU;

Odredbe propisa RS o velikim nesrećama nisu dovoljno detaljne (sadržaj izvještaja o sigurnosti,

izrada planova za slučaj nužde);

Nema odredbi o okolišnoj inspekciji;

110 "Sl. glasnik RS”, br. 92/07.

57

Pravilnik o metodologiji i načinu vođenja registra postrojenja i zagađivača zahtijeva više

informacija u izvještajima nego što to zahtijeva Uredba o Evropskom registru ispuštanja i

prenosa zagađujućih materija (npr. upitnici koji skupljaju podatke o pogonima za spaljivanje,

pogonima koji ne uključuju spaljivanje, difuzna ispuštanja, cestovni transport van lokacije

povezan sa ekonomskom jedinicom i detaljne informacije o radu ekonomske jedinice);

Obaveza podnošenja izvještaja registru ispuštanja i prenosa zagađujućih materija RS nije

uključena u okolišne dozvole;

Intrernet pristup javnosti informacijama o registrima postrojenja i zagađivanjima (što je

obavezujući zahtjev Uredbe o Evropskom registru ispuštanja i prenosa zagađujućih materija) nije

obezbijeđen;

Skupljanje podataka u registar ispuštanja i prenosa zagađujućih materija na državnom nivou i

njihov prenos institucijama EU nije regulisan.


Imajući u vidu ranije predstavljene zaključke, mogu se formulisati sljedeće preporuke:

Postrojenja kojima se izdaje dozvola trebaju biti podijeljena na dvije kategorije. Postrojenja

kategorije A bi bila ona kojima bi bili nametnuti zahtjevi IPKZ (Direktive o industrijskim

emisijama) a na postrojenja kategorije B bi se primjenjivala blaža procedura;

Trebaju se uložiti napori da se integrišu procedure izdavanja okolišnih i vodnih dozvola.

Najidealnije bi bilo integrisati ove dvije dozvole (kao i odvojene inspekcije) u jednu;

Potrebno je usvojiti nove propise o BAT (najbolje raspoložive tehnike);

Treba usvojiti nove propise o velikim pogonima za spaljivanje, spaljivanju otpada i isparljivim

organskim jedinjenjima, ili izmjene i dopune postojećih propisa;

Potrebno je izmijeniti odredbe Zakona o zaštiti životne sredine o nesrećama većih razmjera,

kako bi se u potpunosti transponovali zahtjevi iz Direktive Seveso III;

Pragovi za opasne supstance se trebaju uskladiti sa onima koje propisuje EU; treba primijeniti

više pragove od onih koji se trenutno primjenjuju;

Treba usvojiti propis o provođenju okolišne inspekcije kako bi se transponovali zahtjevi za

inspekciju iz Direktive o industrijskim emisijama, Seveso III Direktive i Preporuke 2001/331/EZ o

Minimalnim kriterijumima za okolišnu inspekciju;

Postojeći Pravilnik o registrima postrojenja i zagađivanjima treba biti zamijenjen novim, koji bi se

trebao usvojiti s ciljem pune usklađenosti sa Uredbom o Evropskom registru ispuštanja i prenosa

zagađujućih materija i Kijevskim protokolom o registru ispuštanja i prenosa zagađujućih

materija, i koji bi bio potpuno usklađen s drugim propisima o registru ispuštanja i prenosa

zagađujućih materija u BiH (nivoi BiH, FBiH i BD BiH). Obaveza podnošenja izvještaja registru

ispuštanja i prenosa zagađujućih materija treba biti uključena u izdate okolišne dozvole. Softver

za integrisani sistem registra ispuštanja i prenosa zagađujućih materija, kojeg je pripremio

spomenuti Projekat IPKZ, treba staviti u funkciju. Konačno, svrha registra se treba ogledati i kroz

dostupnost pohranjenih informacija javnosti;

58

Nove propise koji regulišu industrijsko zagađenje, kako je predloženo spomenutim IPKZ

projektom IPA-e, treba razmotriti tako da obuhvate usvajanje sljedećih podzakonskih propisa:

U skladu sa Zakonom o zaštiti životne sredine:

Uredba o postrojenjima koja mogu biti izgrađena i puštena u rad samo ako posjeduju

ekološku dozvolu;

Pravilnik o projektima za koje je potrebna procjena utjecaja na okoliš i Kriteriji za

skrining i utvrđivanje obima - izmjene i dopune;

Pravilnik o aktivnostima i načinu izrade najboljih raspoloživih tehnika;

Uredba o metodi inspekcije postrojenja za koje je izdata ekološka dozvola;

Pravilnik o registru ispuštanja i prenosa zagađujućih materija;

Pravilnik o sadržaju i načinu održavanja registra izdatih okolišnih dozvola;

Uputstvo o vođenju Registra ispuštanja i prenosa zagađujućih materija;

Izmjene i dopune Zakona o zaštiti vazduha, koje omogućavaju usvajanje:

Pravilnik o graničnim vrijednostima emisije u vazduh iz postrojenja za sagorijevanje;

Pravilnika o uslovima rada postrojenja za spaljivanje otpada i postrojenja koja koriste

otpad kao glavno ili pomoćno gorivo;

Pravilnik o uslovima rada za postrojenja koja proizvode titanijum dioksid;

Pravilnik o isparljivim organskim jedinjenjima - izmjene i dopune;

Pravilnik o monitoringu emisija u vazduh;

Izmjene i dopune Zakona o zaštiti prirode;

Izmjene i dopune Zakona o upravljanju otpadom;

Izmjene i dopune Zakona o vodama;

Izmjene i dopune Zakona o prostornom planiranju.

Usvajanje ovih propisa u kratkoročnom periodu (2 - 4 godine) sa postepenim uvođenjem određenih

zahtjeva u srednjoročnom periodu (gdje bi postepeno uvođenje obaveza kroz proceduru izdavanja

okolišnih dozvola ovo omogućilo) bi moglo osigurati puno transponovanje i lakšu provedbu Direktive

o industrijskim emisijama, Seveso III Direktive i zahtjeva Evropskog registra ispuštanja i prenosa

zagađujućih materija na teritoriji RS.

U srednjoročnom periodu (4 - 6 godina) trebale bi se usvojiti odredbe u Zakonu o zaštiti okoliša koje

postavljaju pravnu osnovu za usvajanje podzakonskih propisa o šemi upravljanja i revizije okoliša, a

odgovarajući propisi bi se trebali naknadno izraditi i usvojiti. Glavni zahtjev za nadležno tijelo je da

promoviše šemu upravljanja i revizije okoliša, iako postoje neke obaveze u pogledu akreditovanja

revizora.

59


6.2.1 Postojeće nadležnosti za sprečavanje i kontrolu industrijskog zagađenja

Okolišne dozvole u RS (iako ne u potpunosti) uključuju uslove iz Direktive o IPKZ (DIE). Izdavanje

okolišnih dozvola je administrativni kamen temeljac u sistemu kontrole industrijskog zagađenja u RS.

Prema Zakonu o zaštiti životne sredine111, MPUGE je nadležni organ za izdavanje (a kasnije i reviziju)

okolišnih dozvola. Na osnovu ovog Zakona, Vlada RS je usvojila Uredbu o postrojenjima koja mogu

biti izgrađena i puštena u rad samo ako posjeduju ekološku dozvolu112, kojom se propisuju

postrojenja za koja se mora pribaviti ekološka dozvola. Treba napomenuti da, u skladu sa Zakonom o

zaštiti životne sredine, nadležni opštinski organi izdaju okolišne dozvole za postrojenja koja su ispod

praga propisanog navedenom Uredbom.

Prema Zakonu o zaštiti životne sredine i Zakonu o vodama,113 izdavanje upravnih instrumenata

kojima se utvrđuju uslovi za zaštitu voda mora biti uključeno u postupak izdavanja vodne saglasnosti

koju će izdavati Javna ustanova “Vode Srpske” ili organi lokalne samouprave nadležni za izdavanje

upravnih instrumenata u vezi s vodama, u zavisnosti od vrste postrojenja. Investitor je dužan

podnijeti posebne zahtjeve za izdavanje takvih upravnih instrumenata u vezi s vodama i okolišne

dozvole, u skladu sa zakonom. Investitor je dužan podnijeti zasebne zahtjeve za izdavanje akata o

vodama i okolišne dozvole, u skladu sa zakonom.

Prema Zakonu o uređenju prostora i građenju114, okolišna dozvola i vodna saglasnost su preduslovi za

građevinsku dozvolu, koju izdaje MPUGE ili organi lokalne samouprave nadležni za prostorno

uređenje. Ciljevi sprečavanja nesreća većih razmjera moraju se uzeti u obzir u izradi prostornih

planova koji su uglavnom u nadležnosti MPUGE.

U skladu sa Pravilnikom o donošenju najboljih raspoloživih tehnika (BAT) kojima se postižu standardi

kvaliteta životne sredine/okoliša115, BAT će izraditi radne grupe koje imenuje ministar MPUGE, a ovo

Ministarstvo će nakon toga usvojiti BAT u formi tehničkih uputstava.

Kontrolu poštivanja okolišnih dozvola i upravnih instrumenata za vode vrše ekološke i vodne

inspekcije u okviru Inspektorata RS. Sama inspekcija se u većini slučajeva vrši odvojeno. Organizacija

kontrola/inspekcija je regulisana Zakonom o inspekcijama116, a njihove obaveze u ovim pitanjima su

regulisane Zakonom o inspekcijama, Zakonom o zaštiti životne sredine i Zakonom o vodama.

Prema Pravilniku o metodologiji i načinu vođenja registra postrojenja i zagađivača117, Registar vodi

MPUGE.

Prema Zakonu o zaštiti životne sredine, MPUGE je nadležno za eko-označavanje. Također, MPUGE je

prema istom zakonu nadležno i za EMAS.

6.2.2 Preporuke

Za srednjoročni period (4 – 6 godina), izdaju se sljedeće preporuke za mjere institucionalnog prilagođavanja:

111 "Sl. glasnik RS", br. 71/12 112 "Sl. glasnik RS", br. 7/06. 113 "Sl. glasnik RS", br. 50/06, 98/09, 111/12 114 "Sl. glasnik RS", br. 55/10. 115 "Sl. glasnik RS", br. 22/08. 116 "Sl. glasnik RS", br. 74/10. 117 "Sl. glasnik RS", br. 92/07.

60

Nadležni organi u RS mogu razmotriti dodatna poboljšanja u ovoj oblasti, kako bi bolje

iskoristili ograničene resurse; sektor za životnu sredinu u MPUGE i sektor za upravljanje

vodama u MPŠV bi se mogli spojiti u jednu upravnu jedinicu ili bi mogli potpadati pod

nadležnost istog ministarstva;

Slično tome, ekološka i vodna inspekcija se trebaju spojiti u jednu inspekciju u okviru

Inspektorata RS;

Postupak izdavanja okolišnih dozvola se treba spojiti sa postupkom izdavanja vodnih dozvola.

61

7. HEMIKALIJE



Primjenjivi propisi o hemikalijama u RS nabrojani su u TABELI IX.

Tabela IX: PROPISI RS O HEMIKALIJAMA

Br. Naslov

1 ZAKON O ZAŠTITI ŽIVOTNE SREDINE („Sl. glasnik RS“, br. 71/12)

2 ZAKON O HEMIKALIJAMA („Sl. glasnik RS”, br. 25/09)

3. Pravilnik o metodi procjene bezbjednosti hemikalije, sadržaju izvještaja o bezbjednosti hemikalije i prijedlogu mjera za smanjenje i kontrolu rizika od hemikalije („Sl. glasnik RS“, br. 99/09)

4. Pravilnik o uslovima koje moraju ispunjavati institucije koje vrše procjenu bezbjednosti hemikalije („Sl. glasnik RS“, br. 102/09)

5. Pravilnik o utvrđivanju uslova za obavljanje djelatnosti proizvodnje, prometa i korišćenja hemikalija „Sl. glasnik RS“, br. 107/09)

6. Pravilnik o načinu vođenja Integralnog inventara hemikalija („Sl. glasnik RS“, br. 113/09)

7. Pravilnik o sadržaju dosijea i načinu vođenja evidencije o hemikalijama („Sl. glasnik RS“, br. 113/09)

8. Pravilnik o kriterijumima za stavljanje deterdženata na tržište („Sl. glasnik RS“, br. 8/10)

9. Pravilnik o sadržaju tehničkog dosijea o surfaktantu u deterdžentu („Sl. glasnik RS“, br. 8/10)

10. Pravilnik o obilježavanju deterdženata („Sl. glasnik RS“, br. 8/10)

11. Pravilnik o uslovima i načinu sticanja i provjeri znanja o zaštiti od opasnih hemikalija („Sl. glasnik RS“, br. 126/11 i 13/12)

12. Pravilnik o visini naknada koje se odnose na opasne hemikalije i proizvode („Sl. glasnik RS“, br. 125/11)

13. Pravilnik o klasifikaciji, pakovanju i obilježavanju hemikalija i određenih proizvoda („Sl. glasnik RS“, br. 50/10)

14. Pravilnik o kriterijumima za identifikaciju supstanci kao PBT ili vPvB („Sl. glasnik RS“, br. 82/10);

15. Pravilnik o sadržaju bezbjednosno-tehničkog lista sa uputstvom o izradi BTL („Sl. glasnik RS“, br. 100/10)

62

16. Pravilnik o proceduri za postupak prethodnog obavještenja i postupak davanja saglasnosti na osnovu prethodnog obavještenja prilikom uvoza i izvoza određenih opasnih hemikalija i proizvoda („Sl. glasnik RS“, br. 8/11 i 72/11)

17. Pravilnik o načinu vođenja Integralnog inventara hemikalija („Sl. glasnik RS“, br. 15/11)

18. Pravilnik o načinu vođenja evidencija i dostavljanju podataka o hemikalijama („Sl. glasnik RS“, br. 97/11)

19.

Pravilnik o sadržaju izvještaja u postupku nadzora nad uvozom hemikalije ("Sl. glasnik RS”, br. 126/11)

Pravilnik o principima dobre laboratorijske prakse („Sl. glasnik RS“, br. 23/12)

20. Pravilnik o utvrđivanju usaglašenosti rada laboratorije sa principima dobre laboratorijske prakse („Sl. glasnik RS“, br. 23/12)

21. ZAKON O BIOCIDIMA („Sl. glasnik RS“, br. 37/09)

22.

Pravilnik o načinu vođenja evidencija o biocidima („Sl. glasnik RS“, br. 99/11)

23. ZAKON O SREDSTVIMA ZA ZAŠTITU BILJA („Sl. glasnik RS“, br. 52/10)


Pitanje hemikalija je u RS regulisano Zakonom o hemikalijama118. Ovim zakonom je regulisana

klasifikacija, pakovanje i označavanje opasnih hemikalija, razmjena informacija o hemikalijama

putem bezbjednosno-tehničkog lista (BTL), integralni inventar proizvedenih i uvezenih hemikalija,

dobre laboratorijske prakse, restrikcije i zabrane problematičnih supstanci, uslovi za uvoz i izvoz

hemikalija koje podliježu postupku prethodnog odobravanja, odobrenje za djelatnosti proizvodnje,

transporta i korištenja opasnih hemikalija, sistematski monitoring hemikalija, stavljanje deterdženata

na tržište, monitoring i ostala pitanja od značaja za bezbjedno upravljanje hemikalijama. Odredbe

ovog Zakona su u velikoj mjeri usklađene sa zakonodavstvom EU u ovoj oblasti, tj. Uredbom

1907/2006 (REACH), Uredbom 1272/2008 (CLP), Uredbom 689/2008, Uredbom 648/2004, Uredbom

440/2008, Direktivom 2004/9/EZ i Direktivom 2004/10/EZ.

Zakon pruža pravnu osnovu za usvajanje serije podzakonskih akata, kojima se detaljno reguliše ovo

pitanje. Zakonom se predviđa i usvajanje Strategije hemijske bezbjednosti RS za period 2012. - 2016.

Cilj ove Strategije je efikasnija i transparentnija provedba politika u oblasti bezbjednog korištenja

hemikalija, zaštite javnog zdravlja i zaštite životne sredine/okoliša putem utvrđivanja najvažnijih

strateških ciljeva i mjera za izradu racionalnog, efikasnog, dinamičnog i integrisanog sistema hemijske

bezbjednosti.

Oblast hemikalija je detaljno regulisana podzakonskim aktima119 koji se redovno ažuriraju u skladu sa

izmjenama i dopunama zakonodavstva EU sa kojim su usklađeni.

Pravilnikom o klasifikaciji, pakovanju i obilježavanju hemikalija i određenih proizvoda u RS

implementiran je Globalno usklađen sistem klasifikacije i označavanja hemikalija Ujedinjenih nacija,

118 "Sl. glasnik RS", br. 25/09 119 Lista pravnih akata kojima je regulisan hemijski sektor nalazi se u Aneksu I

63

na isti način na koji se ovaj sistem sprovodi u EU putem Uredbe 1272/2008. Svi aneksi uz navedenu

Uredbu EU transponovani su kroz anekse ovog Pravilnika RS. U skladu sa rokovima utvrđenim

navedenim Pravilnikom, RS primjenjuje stari sistem klasifikacije i označavanja hemikalija, u skladu sa

Direktivama 67/548/EEZ (DSD) and 1999/45/EZ (DPD). U Aneksu 6. uz Pravilnik RS data je usklađena

klasifikacija i označavanje specifičnih supstanci, koje su klasifikovane u skladu sa Aneksom VI Uredbe

1272/2008.

Pitanje biocida (pesticidi koji se ne koriste u poljoprivredi) u RS regulisano je Zakonom o biocidima120.

Ovim Zakonom su utvrđeni uslovi za stavljanje biocida na tržište i korištenje biocida, u vezi sa

sljedećim:

Procjena rizika i djelotvornosti biocida;

Postupak izdavanja dozvola;

Istraživanje i razvoj;

Klasifikacija;

Pakovanje;

Označavanje;

Reklamiranje i bezbjednosno-tehnički list;

Uslovi za uvoz biocida;

Bezbjedno korištenje;

Odobravanje proizvodnje i transporta biocida;

Evidencije o biocidima;

Zabrane i restrikcije;

Raspoloživost podataka;

Nadzor i druga pitanja od značaja za bezbjedno stavljanje na tržište i korištenje biocida.

Ovim zakonom su transponovani zahtjevi iz Direktive 98/8/EZ.

Zakonom o sredstvima za zaštitu bilja u RS121 regulisane su aktivnosti od javnog interesa u oblasti

pesticida, uvođenje Komisije za zaštitu bilja, registracija, transport, uvoz i korištenje pesticide u

poljoprivredi i šumarstvu, usluge u oblasti proizvoda za zaštitu bilja, evidencija, prikupljanje i

razmjena podataka, kao i druga pitanja od značaja za primjenu pesticida. MPŠV je nadležno za

sprovođenje ovog Zakona.

Pesticidi se moraju registrovati u MPŠV na osnovu prijedloga Komisije za pesticide i zahtjeva koji

podnosi proizvođač ili ovlašteni predstavnik.

Prema Zakonu o hemikalijama122, Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite vodi Integralni inventar

hemikalija, koji čine Inventar hemikalija, Inventar biocida i Inventar pesticida. Zakonom je propisana i

implementacija Uredbe (EZ) 689/2008, koja je transponovana putem Pravilnika o proceduri za

postupak prethodnog obavještenja i postupak davanja saglasnosti na osnovu prethodnog

120 "Sl. glasnik RS", br. 37/09. 121 "Sl. glasnik RS", br. 52/10. 122 U članu 30.

64

obavještenja prilikom uvoza i izvoza određenih opasnih hemikalija i proizvoda.123 Aneks 1. uz ovaj

Pravilnik sadrži spisak hemikalija za postupak prethodnog obavještenja (Dio 1) i spisak hemikalija za

postupak davanja saglasnosti (Dio 2). Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite je odgovorno za

implementaciju ovog Pravilnika. Istovremeno, BiH je uspostavila “Imenovano državno tijelo (DNA) za

implementaciju Roterdamske konvencije” (Uprava za zaštitu zdravlja bilja BiH). Potpuno sprovođenje

ovog Pravilnika treba se obezbijediti u bliskoj saradnji između Ministarstva i NDT.

Kontrola uvoza i izvoza opasnih hemikalija i biocida vrši se na osnovu Zakona o hemikalijama i

biocidima, te u skladu sa Pravilnikom o sadržaju izvještaja u postupku nadzora nad uvozom hemikalije

i Pravilnikom o sadržaju izvještaja u postupku nadzora nad uvozom biocida124

Zakonom o hemikalijama125 je propisano da se nova testiranja opasnih supstanci trebaju vršiti bez

korištenja kičmenjaka kad god je to moguće, a testiranje na primatima je zabranjeno. Pravilnikom o

klasifikaciji, pakovanju i obilježavanju hemikalija i određenih proizvoda126 je propisano da se nova

testiranja na životinjama radi klasifikacije supstanci i smjesa vrše samo onda kada nema druge

alternative. U Pravilniku o principima dobre laboratorijske prakse127, koji je usvojen na osnovu

Zakona o hemikalijama, utvrđeni su uslovi skladištenja, smještaja, obrade i rukovanja sistemima za

biološka testiranja koji se koriste u laboratorijskom testiranju hemikalija i proizvoda. Pravilnik je

usklađen sa odredbama Direktive 2004/10/EZ.


RS je u velikoj mjeri transponovala dio pravne stečevine EU koji se odnosi na hemikalije.

Imajući u vidu složenost cjelokupnog sektora i potrebu za jedinstvenim registrom hemikalija na nivou

BiH, najvažniji nedostaci koji su relevantni za RS proizilaze iz činjenice da sistem nije u potpunosti

uspostavljen na svim administrativnim nivoima u BiH. Pravni propisi koji su usvojeni na nivou BIH

propisuju određene zadatke koje izvršavaju organi na državnom nivou, dok su neki zadaci delegirani

entitetima i BD BiH (npr. uvoz određenih supstanci je pod nadležnošću države, dok su dalje aktivnosti

i registrovanje takvih aktivnosti u nadležnosti entiteta). Takva situacija može podrazumijevati

određeni nivo preklapanja i potencijalnih nedostataka u postupku vođenja potpune evidencije o

hemikalijama u zemlji.


Imajući u vidu izloženi pregled, mogu se formulisati sljedeće preporuke /prioriteti:

Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite treba aktivno učestvovati u pripremi DSIP-ova i

odgovarajućih APID-a za svaku direktivu / uredbu o hemikalijama. DSIP-ovi i APID-i se trebaju

izraditi i usvojiti kroz koordinaciju i usklađivanje aktivnosti MVTEO, Ministarstva civilnih poslova i

DEI, uz jednako učešće nadležnih organa entiteta i BD BiH;

Ova aktivnost je kratkoročnog prioriteta i treba je provesti unutar perioda od dvije godine;

Nakon usvajanja DSIP-ova i APID-a, Ministarstvo treba bez odlaganja početi sa izradom i

usvajanjem novih propisa u cilju potpune transpozicije pravne stečevine EU u oblasti hemikalija.

S obzirom na činjenicu da su zakoni RS dobro napisani, rad na novim propisima ili izmjenama i

123 "Sl. glasnik RS", br. 8/11 i 72/11) 124 "Sl. glasnik RS", br. 126/11. 125 U članu 12. 126 "Sl. glasnik RS", br. 46/10, član 6. 127 "Sl. glasnik RS", br. 23/12, član 16.

65

dopunama postojećih, kada je potrebno, treba se završiti u relativno kratkom periodu (jedna

godina).

U procesu pripreme DSIP-ova i APID-a, i kasnije prilikom izrade pravnih propisa, Ministarstvo

treba uključiti i druge organe RS koji su nadležni za određene aktivnosti u ovom sektoru, tj. :

- MPŠV;

- MPUGE;

- Druga zainteresovana ministarstva ili upravni organi.


7.2.1 Postojeće nadležnosti u oblasti hemikalija

U skladu sa Zakonom o upravi128, Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite RS je nadležno i koordinira

transpoziciju zahtjeva EU u pitanjima hemikalija. Ministarstvo obavlja zadatke iz svoje nadležnosti

putem sljedećih organizacionih jedinica:

Resor za zdravstvenu zaštitu;

Resor za farmaciju;

Resor za planiranje i finansiranje;

Resor za javno zdravstvo, međunarodne odnose i evropske integracije, i

Resor za socijalnu, porodičnu i dječiju zaštitu.

Resor za farmaciju ima specijalnu ulogu u kontekstu provođenja zahtjeva iz zakonodavstva EU u

oblasti hemikalija i obavlja svoje djelatnosti u sljedećim oblastima:

Lijekovi i hemikalije;

Upotreba lijekova i medicinskih uređaja u zdravstvenoj zaštiti na svim nivoima;

Koordinacija aktivnosti u vezi sa korištenjem hemikalija u RS;

Sprovođenje međunarodnih sporazuma o saradnji i koordinaciji u oblasti lijekova i hemikalija;

Vođenje registra farmaceutskih i hemijskih kompanija; i

Saradnja sa zdravstvenim ustanovama, agencijama i ustanovama RS i FBiH, BiH i drugih zemalja.

Institut za javno zdravstvo RS obavlja sljedeće zadatke:

Praćenje, evaluacija i analiza statusa zdravlja populacije u RS;

Bakteriološka, virološka, parazitološka, serološka, hemijska i toksikološka ispitivanja i

testiranja u proizvodnji i prometu hrane, vode, vazduha i predmeta za opštu upotrebu; i

Kontrola ionizirajućeg i nejonizirajućeg zračenja i prisustva radionuklida u vazduhu, tlu, vodi i

hrani.

MPŠV je, između ostalog, odgovorno za:

Zaštitu sjemena i sadnica bilja;

128 „Sl. glasnik RS“, br.118/08, 11/09, 74/10, 86/10, 24/12, 121/12

66

Sprečavanje uvođenja i širenja izolovanih i privrednih štetočina;

Lijekove i biološke agense za upotrebu u veterinarstvu;

Proizvode, sirovine i životinjski otpad;

Životinjsku hranu;

Bezbjednost hrane; i

Registraciju i rad postrojenja za proizvodnju hrane životinjskog porijekla.

Ministarstvo unutrašnjih poslova ima neke nadležnosti po osnovu Zakona o prevozu opasnih

materija.129

7.2.2 Preporuke

Institucije RS moraju biti organizovane tako da obezbijede upravljanje hemikalijama, uključujući:

registraciju;

informacije o opasnostima i rizicima;

ovlaštenja;

klasifikacija;

označavanje;

prijavljivanje materija;

razmjenu informacija, itd.;

U organizaciji institucionalnog uređenja, treba imati u vidu podjelu odgovornosti između državnog

nivoa i entitetskih institucija.

129 „Sl. glasnik RS“, br. 01/08, 117/11

67

8. ZAŠTITA PRIRODE



Strategija zaštite prirode130 i Prostorni plan RS (važeći do 2015. godine) značajni su za ovaj sektor

zaštite životne sredine/okoliša. Transpozicija dijela pravne stečevine EU u oblasti zaštite prirode u

pravni sistem RS regulisana je propisima nabrojanim u TABELI X.

Tabela X: PROPISI RS O ZAŠTITI PRIRODE

Br. Naslov

1 ZAKON O ZAŠTITI PRIRODE („Sl. glasnik RS“, br. 20/14)

2 ZAKON O NACIONALNIM PARKOVIMA („Sl. glasnik RS“, br. 75/10)

3. Pravilnik o sistemu prаćenjа nаmjernog držаnjа i ubijаnjа zаštićenih životinjа („Službeni glasnik RS“, br 85/05)

4. Pravilnik o načinu uspostavljanja i uprаvljаnjа informativnim sistemom zа zaštitu prirode i sistemu prаćenjа („Sl. glasnik RS“, br. 85/05)

5. Pravilnik o sadržaju, utvrđivanju i načinu sprovođenja mjera upravljanja zaštićenim područjima („Sl. glasnik RS“, br. 56/09)

6. Pravilnik o registru zaštićenih prirodnih dobara („Sl. glasnik RS“, br. 79/11)

7. Pravilnik o unutrašnjem redu u nacionalnim parkovima („Sl. glasnik RS“, br. 83/11)

8. ZAKON O NACIONALNOM PARKU “SUTJESKA” (“Sl. glasnik RS, br. 121/12)

9. ZAKON O NACIONALNOM PARKU “KOZARA” (“Sl. glasnik RS, br. 121/12)

10. ZAKON O FONDU I FINANSIRANJU ZAŠTITE ŽIVOTNE SREDINE (“Sl. glasnik RS, br. 117/11)

11. Uredba o Crvenoj listi zaštićenih vrsta flore i faune Republike Srpske (“Sl. glasnik RS, br. 124/12)


U skladu sa najvažnijim zahtjevima zakonodavstva EU u vezi sa zaštitom prirode, Zakonom o zaštiti

prirode je utvrđeno da biološka raznovrsnost uključuje raznovrsnost unutar vrsta, između vrsta,

životnih zajednica i ekosistema. Divlje vrste i podvrste koje su ugrožene ili rijetke, zaštićuju se kao

strogo zaštićene vrste, zaštićene vrste i zaštićene zavičajno odomaćene vrste. Zakonom je utvrđeno

šest kategorija zaštićenih područja, u skladu sa klasifikacijom Međunarodne unije za očuvanje prirode

(IUCN).

Očuvanje biološke raznovrsnosti, zaštita, održavanje ili obnavljanje prirodnih staništa divljih biljnih i

životinjskih vrsta ostvaruje se preduzimanjem ekonomskih, društvenih i kulturnih mjera, kao i

130 Odluka o usvajanju Strategije objavljena je u “Sl. glasnik RS", br. 65/11.

68

proglašavanjem i upravljanjem zaštićenim područjima i uključivanjem u “Zaštićena područja u

Evropi“.

Nacionalni parkovi u RS se određuju i proglašavaju u skladu sa Zakonom o nacionalnim

parkovima.131Prema ovom Zakonu, Vlada Republike Srpske, na prijedlog ministarstva nadležnog za

zaštitu životne sredine /okoliša, nadležna je za usvajanje odluke o proglašenju strogih, specijalnih

rezervata i prirodnih spomenika. Nakon što Vlada usvoji takvu odluku, ministarstvo nadležno za

zaštitu životne sredine /okoliša može donijeti odluku o proglašenju zaštićenog područja.

Zakonom je utvrđena obaveza ministarstva nadležnog za zaštitu životne sredine /okoliša da

preliminarno zaštiti prirodno područje ako raspoloživi podaci ukazuju na to da navedeno područje

ima karakteristike zaštićenog područja, ako je pokrenut postupak zaštite ili ako postoji opasnost od

ugrožavanja ili uništavanja područja ako se ne preduzmu zaštitne mjere.


RS je u vrlo ograničenoj mjeri transponovala dio pravne stečevine EU u oblasti zaštite prirode.

Ostvaren je određeni nivo transpozicije Direktive o staništima. U slučaju Direktive o divljim pticama,

transpozicija je izvršena samo djelimično. Na osnovu izvršene analize, utvrđeni su sljedeći nedostaci u

zakonodavstvu RS:

RS je samo djelimično transponovala definicije iz propisa EU o zaštiti prirode;

Zahtjev iz Direktive o staništima u vezi sa prilagođavanjem, na osnovu rezultata praćenja, liste

posebnih područja konzervacije (PPK) i područja pod posebnom zaštitom (PPZ) i njihovim

označavanjem kao PPK/PPZ nije transponovan;

Uspostavljanje neophodnih mjera za očuvanje, poduzimanje koraka na sprečavanju degradacije,

ili uvrštavanje takvih mjera i koraka u prostorne planove i planove za upravljanje PPK su samo

djelimično transponovani;

Nadzor nad stepenom očuvanosti prirodnih staništa i vrsta je samo djelimično transponovan;

Zahtjevi vezani za trajni nadzor s ciljem osiguranja kompatibilnosti između uzimanja i/ili

eksploatacije vrsta iz Aneksa V i očuvanja njihovog konzervacionog statusa nisu transponovani;

Aneksi I - VI Direktive o staništu nisu transponovani;

Transponovanje Direktive o divljim pticama je još na početcima.


Imajući u vidu izložene nalaze, mogu se formulisati sljedeće preporuke i prioriteti:

MPUGE treba aktivno učestvovati u pripremi DSIP-ova za svaku od direktiva kojima se reguliše

zaštita prirode. DSIP-ovi za sve pravne instrumente EU kojima se stvaraju prirodna zaštićena

područja trebaju se izraditi uz koordinaciju i usklađivanje aktivnosti MVTEO i DEI, uz jednako

učešće RS i drugih nadležnih organa. Ova aktivnost je kratkoročni prioritet i treba se realizovati u

periodu od dvije godine;

131 "Sl. glasnik RS", br. 21/96 i 75/10)

69

Paralelno sa izradom DSIP-ova kao okvirnih dokumenata koji se primjenjuju na cijeloj teritoriji

države, treba teći i izrada APID-a kao realno provodivih instrumenata koji će obuhvatiti teritoriju

RS;

Vremenski okvir za pripremu DSIP-ova i APID-a treba biti dvije godine;

Nakon izrade i usvajanja DSIP-ova i APID-a, MPUGE treba bez odlaganja pokrenuti postupke

izrade i usvajanja novih propisa (ili izmjene i dopune postojećih) u cilju potpune transpozicije

propisa EU o zaštiti prirode u pravni sistem RS. Budući da je transpozicija ovih dijelova pravne

stečevine Zajednice u pravni sistem RS u ranoj fazi, postoji potreba za angažovanjem svih

kapaciteta koji mogu doprinijeti finalizaciji cijelog procesa (Zavod za zaštitu prirode, univerziteti,

NVO);

U postupku pripreme DSIP-ova i odgovarajućih APID-a, kao i u kasnijem postupku izrade propisa,

MPUGE treba uključiti druge zainteresovane upravne organe koji mogu imati uticaja na zaštitu

prirode, npr.:

- MPŠV; i

- Ministarstvo nadležno za turizam.


Važeći zakonodavni i planski dokumenti RS koji su sa institucionalnog stanovišta bitni za zaštitu

prirode su: Zakon o zaštiti prirode132, Zakon o zaštiti životne sredine133 i Strategija zaštite prirode

RS134 i Prostorni plan RS za period do 2015. godine. Prema Zakonu o zaštiti prirode, Vlada RS na

prijedlog ministarstva nadležnog za zaštitu životne sredine/okoliša, uredbom određuje područja za

uključivanje u mrežu NATURA 2000.

Očuvanje prirode je u nadležnosti MPUGE. Resor za zaštitu životne sredine obavlja sljedeće zadatke:

Integralna zaštita i unapređenje zaštite prirode;

Istraživanje, planiranje i upravljanje mjerama za zaštitu prirode;

Zaštita prirodnih resursa i prirodnog i kulturnog naslijeđa;

Sprovođenje i koordinacija tehničke saradnje i razmjena iskustava sa nacionalnim i

međunarodnim organima i organizacijama i nevladinim organizacijama u oblasti zaštite prirode;

Izrada zakona i podzakonskih akata u oblasti zaštite prirode.

Ostali zadaci u skladu sa zakonom.

Također, MPŠV i Uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove RS izvršavaju određene zadatke u

okviru svojih nadležnosti, čime se ispunjavaju obaveze koje proizilaze iz primjene zakonodavstva EU u

oblasti zaštite prirode.

MPUGE je odgovornost za izradu stručnih materijala u oblasti očuvanja prirode povjerilo Zavodu za

zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog naslijeđa RS. Ovaj Zavod je administrativna jedinica koja

djeluje u okviru MPUGE. Zavod izvršava stručne zadatke koji se odnose na:

132 „Sl. glasnik RS“, br. 20/14. 133 "Sl. glasnik RS", br. 71/12 134 "Sl. glasnik RS", br. 65/11.

70

Određivanje, evidenciju, istraživanje i vrednovanje nekretnina, pokretnih stvari i dijelova prirode

koji uživaju zaštitu;

Proglašavanje dobra zaštićenim;

Izradu projekata za restauraciju, rekonstrukciju i konzervaciju kulturno-istorijskog i prirodnog

naslijeđa;

Korišćenje zaštićenih dobara;

Davanje ovlaštenja i stručni nadzor nad radom organizacija za zaštitu;

Vođenje Registra zaštićenih dobara u skladu sa Pravilnikom o registru zaštićenih prirodnih

dobara.135

U okviru svoje nadležnosti, MPUGE je nadležno za pokretanje postupaka za proglašavanje zaštićenih

područja, uzimajući u obzir mišljenja, stavove i stručni istorijat koji pripreme drugi organi koji

učestvuju u ovim postupcima.

Na teritoriji RS su proglašena dva nacionalna parka:

Nacionalni park "Kozara"; i

Nacionalni park "Sutjeska".

Za potrebe operativnog upravljanja nacionalnim parkovima, uspostavljene su Javna ustanova

Nacionalni park "Sutjeska" Tjentište i Javna ustanova Nacionalni park "Kozara" Prijedor.

135 "Sl. glasnik RS", br. 79/11

71

9. BUKA U OKOLIŠU/ŽIVOTNOJ SREDINI



Zakonom o zaštiti životne sredine136 je propisano da korisnik izvora koji stvaraju buku može koristiti

navedene izvore pod uslovom da se primjenjuju propisane mjere za smanjenje buke. Član 23.

predstavlja zakonsku osnovu za usvajanje propisa o buci, a rok za usvajanje od strane Ministra

MPUGE je avgust 2013. godine. Što se tiče emisija buke, trenutno se primjenjuje Pravilnik o

dozvoljenim granicama intenziteta zvuka i šuma137 iz 1989. godine.


Na osnovu gornjeg pregleda, utvrđeni su sljedeći nedostaci u propisima RS o zaštiti od buke:

Direktiva o procjeni i upravljanju bukom u životnoj sredini/okolišu još uvijek nije transponovana;

i

Ne postoje propisi o nivou buke koju stvaraju uređaji za upotrebu na otvorenom.


Imajući na umu gore predstavljene zaključke, mogu se formulisati sljedeće preporuke i prioriteti:

Propis o buci, koji je potrebno usvojiti u skladu sa Zakonom o zaštiti životne sredine, treba da:

- sadrži odredbe o korištenju četiri utvrđena indikatora buke za potrebe mapiranja buke, tj.

Ldan, Lveče, Lnoć, and Ldvn i njihova mjerila procjene;

- omogući izradu strateških mapa buke i akcionih planova za sva naseljena područja sa više

od 100.000 stanovnika, puteve kojima prolazi preko tri miliona vozila godišnje i željeznice

kojima prolazi preko 30,000 vozova;

- mape buke i akcioni planovi moraju se pregledati i revidirati svakih pet godina;

- sadrži odredbe o učešću javnosti i saradnji sa organima BiH, FBiH i BD BiH, kao i susjednim

zemljama kada se radio o akcionim planovima za granična područja;

- transponuje odredbe o buci iz Direktive o uređajima za upotrebu na otvorenom, jer bez

toga nije moguće stavljanje uređaja na tržište EU, ako uređaji proizvedeni u RS ne

ispunjavaju zahtjeve iz navedene Direktive;138

- ovlašteni stručni organ mora vršiti nadzor nad postupkom procjene usklađenosti;

U regulisanju pitanja buke iz mobilnih izvora, potrebno je uzeti u obzir postojeće propise na

državnom nivou BiH kojima se reguliše ovo pitanje;

Ove aktivnosti su kratkoročni prioriteti, koji se trebaju ostvariti u periodu od 2 – 4 godine.

136 "Sl. glasnik RS", br. 71/12, član 23. 137 "Sl. glasnik SRBiH”, br. 46/89) 138 Dozvoljena oprema mora nositi oznaku CE i deklaraciju o usklađenosti (kriteriji za deklaraciju o usklađenosti utvrđeni su u Aneksu II Direktive o uređajima za upotrebu na otvorenom). Ovi proizvodi moraju proći postupak procjene usklađenosti, u skladu sa aneksima VI, VII i VIII Direktive o uređajima za upotrebu na otvorenom.

72

9.1.4 Konačni zaključci o sektoru

Transpozicija pravne stečevine EU u oblasti buke u pravne sisteme RS je na veoma niskom nivou. Nisu

ispunjeni važni zahtjevi u odnosu na zakonske propise o pitanju buke.

Čini se da postoji mogući nesklad između entitetskih (prvenstveno RS) propisa i postojećeg

zakonodavstva na državnom nivou u BiH o homologaciji vozila. Ovo pitanje je potrebno riješiti kako bi

se omogućila puna transpozicija propisa.


9.2.1 Postojeće nadležnosti za kontrolu nivoa buke u okolišu / životnoj sredini

MPUGE je nadležni organ za kontrolu buke u skladu sa Zakonom o zaštiti životne sredine.139

Podzakonskim propisima o buci će se detaljnije regulisati stvarne obaveze MPUGE.

9.2.2 Preporuke

Za kratkoročni period (2 – 4 godine), može se preporučiti sprovođenje sljedećih mjera:

Ministar MPUGE treba usvojiti propis o buci u skladu sa Zakonom o zaštiti životne sredine;

U skladu sa navedenim propisom, MPUGE treba izraditi, pregledati i revidirati (svakih pet

godina) strateške mape buke i akcione planove;

Potrebno je regulisati dozvoljene nivoe buke koju proizvode uređaji za upotrebu na otvorenom;

MPUGE treba dobiti nadležnost za sprovođenje postupka procjene usklađenosti i izdavanje

deklaracije o usklađenosti za dozvoljenu opremu.


73

V. EKONOMSKI ASPEKTI APROKSIMACIJE PROPISA

74

1. POČETNA SITUACIJA

1.1 TRENUTNI USLOVI IZ EKONOMSKE / FINANSIJSKE PERSPEKTIVE

Fundamentalni aspekt svake strategije je određivanje njenih troškova. Ovo nazivamo ekonomskim

nedostatcima ili troškovima aproksimacije propisa.

U procesu zadovoljavanja zahtjeva koje pravna stečevina EU postavlja za BiH, RS se susreće sa velikim

ekonomskim i finansijskim izazovima. Iznos investicija i troškovi operacija i održavanja neophodni za

premošćivanje ekonomskih nedostataka su visoki, potreban je i duži vremenski period a postoje i

brojna ograničenja koja proističu iz prihvatljivosti potrošačima, državnih investicionih kapaciteta u

oblasti projekata zaštite okoliša/životne sredine, dostupnosti donatorskih sredstava, kapaciteta za

održivo finansiranje, itd.

Iskustva novih zemalja članica EU (2004 i 2007) daju jasno upozorenje o tome šta bi RS trebala

pokušati da izbjegne. Zemlje članice koje su pristupile EU 2004. godine su u velikom broj slučajeva

naišle na velike teškoće u preuzimanju strukturalnih i kohezionih fondova i, u nekoliko slučajeva,

nedostaci u pripremi, provođenju tendera ili realizaciji su rezultirali time da je Komisija primijenila

finansijske korektivne mjere. Nakon pristupanja 2007. godine, Rumunija i Bugarska su efektivno

počele da pune EU budžet zbog njihove sporosti u aktivaciji EU grantova. Ovdje se radilo o slučaju

neodgovarajućeg finansijskog planiranja i lošeg programiranja grantova, što je dovelo do toga da je

manje od 10% dostupnih fondova povučeno tokom prve tri godine članstva, kako je navedeno

zadnjem KPMG-ovom Izvještaju o napretku za "EU fondove u Centralnoj i Istočnoj Evropi",

objavljenom u aprilu 2012. godine, kao i na osnovu informacija iz Eurostata.140

Kapaciteti za ekonomsko i finansijsko planiranje unutar institucija RS su trenutno na niskom stepenu

razvoja i nisu ni blizu stepenu razvijenosti i stopi specijalizacije koji su potrebni za brzo i uspješno

pokretanje EU grantova, drugih donatorskih doprinosa i finansijskih mehanizama drugih

internacionalnih finansijskih institucija (IFI). Ministarstvima je potrebno osoblje sa odličnim

poznavanjem ekonomije kako bi se osigurali potrebni kapaciteti za ekonomsku i finansijsku analizu i

planiranje. Ako se ovi kapaciteti ne izgrade u pretpristupnoj fazi, to će rezultirati nemogućnošću

efikasne aktivacije EU grantova i povrat troškova kroz korisničke naknade i ekonomske instrumente.

S obzirom na red veličine iznosa o kojima se ovdje radi, cijena propuštanja ove prilike i neefikasnosti

u ovim oblastima bi u slučaju BiH mogla biti izuzetno visoka.

1.2 POREĐENJE PROSJEČNIH PARAMETARA ZA EU I RS

Prvi korak u utvrđivanju ekonomskih nedostataka je definisanje početne tačke. Iako se trošak svake

od direktiva koje zahtijevaju visoke investicije izračunava alatom za modeliranje, koji se pominje niže

u ovom poglavlju, sažeti pregled nekoliko osnovnih parametara koji ilustruju postojeće razlike

između RS i prosjeka za EU je prikazan u Tabelama XI i XII ispod:

140 “EU Funds in Central & Eastern Europe”, KPMG Izvještaj o napretku 2007-2012, april 2012, dostupno na: http://www.kpmg.com/CEE/en/IssuesAndInsights/ArticlesPublications/Documents/eu-funds-in-central-and-eastern-europe-2012.pdf

75

Tabela XI: KOMPARATIVNI INDIKATORI

(Bazne godine za podatke, 2006-2012)

Jedinica RS EU 27

RS u poređenju

sa prosjekom EU27

OPŠTE

Broj stanovnika miliona 1,33 502,5 0,26%

BDP/stanovniku € 3.365 23.296 14,45%

Inflacija KM/€ 2,1% 2% ---

Prihod domaćinstva €/domaćinstvu 7.282 33.150 22%

Trošak komunalija po domaćinstvu141

% 8,9% 18,30% 48,63%

Troškovi za okoliš/životnu sredinu % BDP-a 0,27% 1,76% 15,34%

OKOLIŠ/ŽIVOTNA SREDINA

Snabdijevanje vodom za piće % usluženog stanovništva

65% 93% 69,9%

Snabdijevanje prečišćenom vodom za piće

% usluženog stanovništva

64% 100% 64%

Prikupljeno urbanih otpadnih voda % usluženog stanovništva

46% 93% 49,5%

Prečišćeno urbanih otpadnih voda % prečišćenih otpadnih

voda 4% 87% 4,5%

Prikupljanje čvrstog komunalnog otpada


83% 99% 82%

Odgovarajući tretman (deponija/spaljivanje)

% čvrstog komunalnog otpada

Nema podata

ka 99% ---

Reciklaža čvrstog komunalnog otpada


Nema podata

ka 43,50% ---

Emisije NOx Kg/stanovniku 21,1 20,59 102%

Emisije SO2 Kg/stanovniku 118,4 11,62 1,019%

Emisije CO2 Tona/stanovniku 3.37 9,90 34%

141 Po ispitivanju u EU 2010. godine, EU 27 troškovi stanovanja i komunalija po domaćinstvu iznose 33.1% i nije pravljena razlika između troškova stanovanja i troškova komunalnih usluga. U ispitivanju iz 2006. godine, troškovi stanovanja su procijenjeni na 14.8% UPDom. Ova tabela sadrži "najbolje projektne procjene" samo za komunalne usluge i kombinuje podatke iz ova dva izvora.

76

Tabela XII: KLJUČNE PRETPOSTAVKE I CILJNI STEPEN USKLAĐENOSTI

Jedinica RS Pretpostavke

OPŠTE

Broj stanovnika miliona 1.33 U opadanju 0,3%

BDP/stanovniku € 3.365 Rast BDP-a; 1% -2013; 3,5%-2014; 5%...

Inflacija KM/€ 2,1% KM i € predviđeno 2% u €

Prihod domaćinstva €/domaćinstvu 7.282 Predviđen rast po stopi Inflacija + 40% BDP

Trošak komunalija* po domaćinstvu

% 8,9% Primijenjen prag od 25%

Troškovi za okoliš/životnu sredinu

% BDP-a 0,27% Primijenjen prag od 3%

OKOLIŠ/ŽIVOTNA SREDINA

Snabdijevanje vodom za piće % usluženog stanovništva

65% Predviđeno dostizanje 93%




Prikupljeno urbanih otpadnih voda



Prečišćeno urbanih otpadnih voda

% prečišćenih otpadnih voda


Prikupljanje čvrstog komunalnog otpada



Odgovarajući tretman (deponija/spaljivanje)


Nema podataka

Predviđeno dostizanje 99%

Reciklaža čvrstog komunalnog otpada


Nema podataka

Predviđeno dostizanje 43,5%

Emisije NOx Kg/stanovniku 21,05 Br. Linearno smanjenje EU

Emisije SO2 Kg/stanovniku 118,4 Pretpostavljeni cijevi. EU ciljevi za 2025. god.

Emisije CO2 Tona/stanovniku 3,37 17,8 NOx; 11,5 SO2; 8,0 CO2

Indikatori za RS su otprilike usporedivi sa onima iz zemalja Centralnog / Zapadnog Balkana. Najveći

nedostaci su u području BDP-a po stanovniku i prihodima domaćinstava, manje od šestine prosjeka

EU.

U oblasti okoliša/životne sredine, najveći (i najskuplji) nedostaci leže u domenu prečišćavanja

otpadnih voda, koje trenutno iznosi manje od 4%, i u kontroli industrijskih emisija, konkretno emisija

SO2 koje su vrlo visoke uglavnom zbog izvozno orijentisane industrije proizvodnje energije i činjenice

da se ona u velikom procentu oslanja na niskokvalitetni ugalj.

Upravljanje čvrstim otpadom, s obzirom da zahtijeva unapređivanje i izgradnju prilagođenih

deponija, zatvaranje ilegalnih deponija otpada, rehabilitaciju većih i starijih deponija i kao razvoj

modernog sistema za prikupljanje i prevoz otpada, će takođe zauzeti značajan dio vrlo ograničenih

resursa.

77

Generalno gledano, trenutno stanje okolišne infrastrukture navodi na zaključak da će biti potreban

dug period tranzicije i proporcionalno visoke investicije da bi se ispoštovali zahtjevi prilagođavanja

visokoinvesticionim direktivama.

2. TROŠAK APROKSIMACIJE PROPISA

2.1 DEFINICIJA

Proces aproksimacije implicira niz dodatnih troškova i koristi za ekonomiju RS.

Troškovi aproksimacije propisa u oblasti zaštite okoliša / životne sredine nastaju iz širokog spektra

različitih potreba, što se u osnovi svodi na sljedeće:

povećanje administrativnog opterećenja zbog potrebe transponovanja, provedbe, izvršenja i

praćenja pravne stečevine EU,

obimne investicije u kapitalnu opremu, postrojenja, itd. potrebne za provođenje i prilagođavanje

pravnoj stečevini EU,

troškove korištenja i održavanja (O&M) povezane sa poslovanjem ovih investicija.

Ove troškove će snositi:

budžet RS;

centralni budžet BiH za transentitetske i transnacionalne projekte, i lokalne vlade;

industrija, u javnom i privatnom sektoru;

domaćinstva, putem različitih mehanizama povrata troškova, uključujući i tarife za javne

komunalne usluge.

Važno je spomenuti da se troškovi aproksimacije definišu kao "dodatni troškovi za RS zbog usvajanja

pravne stečevine EU" i ne treba ih miješati sa ukupnim troškovima zaštite okoliša/životne sredine u

RS koji mogu obuhvatati i politike koje nisu direktno povezane sa primjenom propisa EU.

Potrebno je osigurati i da se, pri poređenju predviđenih troškova, koriste iste metodologije i da se

odnose na iste stavke. Pored toga treba obratiti pažnju i na to da li su procjene izražene u čistoj/neto

sadašnjoj vrijednosti (NPV) i da li uključuju operativne troškove ili samo investicione troškove.

Procjene troškova su slične statistici, imaju naučnu osnovu ali su često pogrešno shvaćene i / ili se

pogrešno primjenjuju.

2.2 OBIM I METODOLOGIJA ANALIZE TROŠKOVA


Za procjenu troškova aproksimacije i opštih efekata regulacije se mogu upotrijebiti dvije metode:

Pristup od dna prema vrhu. Ovaj pristup se sastoji od ekstrapolacije troškova na osnovu

podataka prikupljenih putem ispitivanja i referentnih cijena po sektorima. Time djelimično

popunjena baza podataka se zatim ekstrapolira da bi se dobili podaci za cijelu Direktivu tj. sektor

zaštite okoliša/životne sredine.

78

Pristup od vrha prema dnu, odnosno makro-ekonometrijska analiza. U ovom slučaju se efekti

procjenjuju na osnovu zagađujućih materija koje je potrebno ukloniti ili populacija koje treba

obuhvatiti novim ili unaprijeđenim standardima, i količinama i jediničnim cijenama preuzetim iz

domaćih i međunarodnih izvora.

Pristup od dna prema vrhu se generalno primjenjuje kada postoje obimni podaci i kada direktiva koja

se procjenjuje utiče na pojedini sektor sa ograničenim brojem zainteresovanih strana. Njegova snaga

leži u tome što predstavlja procjenu baziranu na podacima dobijenim iz industrijskih izvora i stvarnim

podacima preuzetim od operatera. Slabost ovog pristupa je da ekstrapolacija može da rezultira

velikim greškama, naročito ako su bazni podaci nedovoljni, nereprezentativni ili preuzeti iz

referentnih izvora koji se jako razlikuju od jedinstvenih uslova koji vladaju u korisničkoj zemlji/regiji.

Pristup od vrha prema dnu, tj. makro-ekonometrijski pristup se koristi kada su direktive koje se

procjenjuju složene i imaju širok domet, a naročito ako znatno utiču na populaciju i stoga moraju biti

tempirane tako da ne pređu gornju granicu pristupačnosti.

U slučaju direktiva koje zahtijevaju velike investicije, sa jako složenim uticajima na stanovništvo

putem interaktivnih emisija u vazduh i vodu ili akumulacije čvrstog otpada, koje imaju direktne i

štetne posljedice na zdravlje i gdje povrat troškova ublažavanja posljedica mora doći primarno od

javnosti kroz povećanje cijena (za otpad, vodu, el. energiju) i rast cijena povezanih proizvoda

(cement, gorivo, proizvodi hemijske industrije) - makro-ekonometrijski pristup je od ključne važnosti.

U ovoj procjeni troškova su, de facto, iskorištena oba pristupa: makro za direktive koje zahtijevaju

velike investicije, i mikro za popunjavanje praznina i bolje definisanje makro pristupa na državnom

nivou.

Alati razvijeni za makro-ekonometrijsku procjenu su primijenjeni odvojeno za svaku vrstu emisija.

Tako da su razvijena tri glavna alata za ovaj model:

Emisije u vazduh;

Emisije u vodu;

Upravljanje čvrstim otpadom.

Pored toga je razvijen i četvrti model za zaštitu prirode i biološke raznolikosti, s obzirom da ova oblast

predstavlja jedan od ključnih elemenata EU strategije za zaštitu okoliša/životne sredine, iako iz ugla

troškova aproksimacije ne rezultira značajnim troškovima.

Aproksimacija horizontalnih propisa i propisa o buci u okolišu/životnoj sredini i hemijskom sektoru su

procijenjeni na osnovu proporcionalnosti sa sličnim tranzicijskim ekonomijama, pošto su podaci iz

domaćih izvora nedovoljni za ekstrapolaciju. Ovo ipak nema značajan efekat na red veličine i

vremenski okvir potreban za usklađivanje.

Rezultati dobijeni upotrebom ovih modela su prikazani u vidu višegodišnjeg toka troškova, koji se

može povezati sa gornjim granicama pristupačnosti. Ovo zauzvrat garantuje da provedba procesa

aproksimacije neće:

Postaviti nerealan vremenski okvir gdje bi operativni troškovi prevazišli limit prihvatljivosti,

odnosno gdje maksimalan povrat troškova ne bi mogao pokriti operativne izdatke;

79

Dozvoliti značajno unakrsno subvencioniranje između različitih sektora okoliša/životne sredine,

koje bi moglo opasno ugroziti balansirano provođenje zbog interaktivne prirode elemenata u

okolišu/životnoj sredini.

Ovi faktori se moraju ozbiljno uzeti u obzir da bi se stvorila izvodljiva i kredibilna državna politika.

Procjena troškova je provedena u dvije etape:

Preliminarna analiza na osnovu postojećih studija, statistika i budžeta različitih institucija,

naročito za direktive koje zahtijevaju velike investicije. Ova početna procjena predstavlja baznu

odrednicu koja nam omogućava da uspostavimo okvir za detaljnu analizu troškova po sektorima

ili direktivama. Ovaj "bazni scenario" dobijen iz postojećih informacija nam takođe omogućava

da uradimo i generalnu makroekonomsku analizu i odredimo preliminarni vremenski okvir za

puno usklađivanje direktiva iz pravne stečevine EU sa investicione tačke gledišta,

uspoređivanjem investicionih potreba sa finansijskim i ekonomskim kapacitetima RS.

Najbolja trenutna procjena troškova EAS aproksimacije za ove sektore je navedena iznad.

Početna tačka ovih analiza je alineja 1) gore a postupak u suštini uključuje sljedeće:

temeljnu evaluaciju postojećih brojčanih podataka za sektor, da bi se utvrdilo koja je

metodologija korištena u ranije obavljenim procjenama;

Pripremu matrice jediničnih cijena izvedenih iz baznog scenarija, postojećih studija izvodljivosti

za projekte koji su trenutno u toku i, obavezno, u slučajevima gdje nije moguće dobiti jedinične

cijene za RS, treba dati "najbolje moguće procjene" na osnovu situacije u RS i iskustava ključnih i

viših eksperata iz drugih tranzicijskih ekonomija gdje su vršene ove vrste analiza;

Ove informacije se prikupljaju i unose, zajedno sa ogromnim nizom neophodnih pretpostavki i

parametara specifičnih za pojedinačne sektore u računski model;

Model se zatim prilagođava potrebama i prioritetima RS i uključuje pregledan modul za ulazne

parametre pomoću kojih se manipuliše politikama za pojedinačne sektore. Ovo će biti interfejs

koji će koristiti analitičari. Naredni modul služi za finalno pojednostavljeno predstavljanje

rezultata, nudi mogućnost izrade grafikona radi lakše vizualizacije i dozvoljava laku manipulaciju

modelom u svrhu procjene efekata različitih političkih odluka.

Ovdje je namjera bila da se kreira temeljni model koji je jednostavan za upotrebu i koji će omogućiti

korisnikovim analitičarima da usvoje temeljne koncepte i steknu osjećaj vlasništva nad ovim

analitičkim sredstvom. Svi sektorski modeli se mogu naknadno proširivati i nadograđivati, kako

postanu dostupne nove informacije i kako se razvijaju kapaciteti za njihovo korišćenje.

Ovo će biti od velike koristi na početku pregovora o pristupanju između EU i BiH i kada bude potrebno kreirati i analizirati različite scenarije za usklađivanje politika unutar zemlje.

Određivanje vremenskog okvira

Puna usklađenost sa svim aspektima pravne stečevine EU u oblasti zaštite okoliša/životne sredine se

može očekivati tek nakon što se poduzmu sve neophodne investicije iz visokoinvesticionih direktiva.

Za ovaj proces je, posmatrajući iskustva drugih zemalja u tranziciji, potrebno otprilike 20 do 30

godina. Stoga je, u principu, usvojen period u trajanju 30 godina (2013-2043) za potrebe analize

troškova EAS-a. Konkretni prelazni periodi potrebni za provođenje svake od visokoinvesticionih

direktiva bi se trebali uklopiti u ovaj opšti vremenski raspored.

80

2.2.2 Naglasak na visokoinvesticione direktive

Sve direktive utiču na više od jednog sektora, što je konstanta u domenu zaštite okoliša/životne

sredine. Dio izazova u sektoru industrijskog zagađenja je, na primjer, riješen nizom direktiva koje se

odnose na komunalni čvrsti otpad, ili putem Direktive o UOV. Iz ovog razloga, standardna praksa je

stavljanje naglaska na visokoinvesticione direktive i izračun toga "što preostaje" za pojedinačne

sektore.

Visokoinvesticione direktive, generalno gledano, predstavljaju oko 85% ukupnih troškova i one su te

koje imaju najveće efekte na stanovništvo, te je stoga njihova implementacija ograničena i granicama

pristupačnosti za domaćinstva, kao i onima na nivou institucionalnih budžeta.

2.2.3 Definicija kapitalnih, operativnih i administrativnih troškova

2.2.3.1 Administrativni troškovi

Neki od administrativnih troškova predviđenih za sektore okoliša/životne sredine će nastajati iz

horizontalnih propisa. Precizniji izračun administrativnih troškova se može uraditi nakon što se

preciznije definišu institucije nadležne za određena pitanja vezana za aproksimaciju. Za potrebe ove

Strategije, troškovi su procijenjeni na osnovu prethodnih iskustava iz drugih tranzicionih ekonomija.

U ukupnoj procjeni troškova, iznosi za dodatne administrativne troškove će biti navedeni za svaki od

sektora obuhvaćenih EAS-om.

Molimo obratite pažnju na to da pretpostavljeni iznosi ne predstavljaju osnovu za pripremu planova -

biće izračunati isključivo u svrhu pružanja početnih indikacija o obimu dodatnih sredstava koja bi

mogla biti potrebna. Nadležne institucije će naknadno izvršiti pažljivu procjenu stvarnih resursa koji

su trenutno dostupni i koji će biti potrebni u budućnosti, i shodno tome poduzeti potrebne radnje.

Svi dodatni administrativni troškovi će biti raspodijeljeni i na RS, u sklopu EAS-a i provedbenih

instrumenata koje je potrebno dalje razviti.

Gdje je to moguće, dodatni administrativni troškovi koji prelaze trenutne nivoe će biti procijenjeni

korišćenjem pristupa "od dna ka vrhu". Što uključuje:

procjenu broja dodatnog osoblja koje će biti potrebno;

uzimanje prosječnog iznosa troškova godišnje plate za stručnog člana osoblja;

dodavanje provizije za režijske troškove po stopi od % godišnje plate stručnog člana osoblja.

Režijski troškovi obuhvaćeni ovom procentualnom procjenom su, između ostalog:

- troškovi koji se ne odnose na naknade za rad dodatno zaposlenog stručnog osoblja

(zapošljavanje, osiguranje, penzioni doprinosi, naknade za bolovanje, itd.);

- kancelarijski prostor i kancelarijska oprema (računari i periferna oprema, namještaj, itd.) za

dodatno osoblje, uključujući i troškove korištenja i održavanja; troškovi dodatnog poslovnog

prostora i kancelarijske opreme su uključeni (m2 dodatnog prostora/prosječni trošak/m2);

- stručno usavršavanje kroz edukaciju; ovi troškovi će biti tekući, mada je vjerovatno da će se

nakon početno visokog nivoa u narednim godinama smanjivati;

- plate i povezani troškovi osoblja za podršku, neophodnog za pružanje podrške stručnom

osoblju i obavljanje neproduktivnih poslova;

- putni i slični troškovi za stručno i drugo osoblje, nastali u toku obavljanja dužnosti;

81

2.2.3.2 Troškovi investicija i troškovi operativnog rada i održavanja

Sve relevantne informacije o troškovima investicija i troškovima rada i održavanja u sektoru zaštite

okoliša/životne sredine su već prikupljene, počevši od najnovijeg sveobuhvatnog spiska i skraćenog

spiska projekata u oblasti okoliša/životne sredine, budžeta za svaki sektor iz postojećih baza

podataka i ostalih podataka dostupnih iz projekata tehničke podrške, kako bi se pripremila ukupna

procjena baznih troškova (pogledati Uvodne napomene).

Nakon ovoga, i u cilju ispunjenja zadataka neophodnih za utvrđivanje ekonomskih nedostataka,

uslijedilo je:

prikupljeni podaci su distribuirani po sektorima;

Prikupljene su informacija o dodatnim troškovima investicija i rada i održavanja, kao i

pojedinosti o metodologiji koja je korišćena za pripremu ovih procjena troškova projekata (npr.

studije izvodljivosti);

pripremljena je matrica jediničnih troškova koji će se primjenjivati u svakom sektoru;

Isti postupak je primijenjen za investicije i reinvesticije i za troškove operativnog rada i

održavanja;

Utvrđeni jedinični troškovi, projekti i nedostaci će biti obrađeni kroz model za procjenu troškova

aproksimacije u svakom sektoru, čime će se dobiti konkretna procjena troškova za svaku

visokoinvesticionu direktivu / sektor obuhvaćen EAS-om.

2.2.4 Postavljanje višegodišnjih ciljeva i višegodišnji tokovi troškova

Program za modeliranje treba da sadrži sljedeće parametre:

Višegodišnji tokovi troškova, po direktivi/sektoru;

Višegodišnji mogući povrat troškova, po direktivi/sektoru;

Pretpostavke vezane za makroekonomske i socioekonomske parametre;

Aktivacijske stope za povrat troškova;

Pretpostavke o stopama aktivacije EU grantova i donatorskih sredstava;

Predviđena domaća finansijska sredstva;

Predviđena sredstva iz internacionalnih finansijskih institucija, drugih projekata i privatnih

investicija;

Ostali tehnički parametri neophodni za funkcionisanje modela.

Program za modeliranje je kreiran tako da podesi sve tokove prema unešenim parametrima,

odnosno prema planiranim datumima kada će se postići puna usklađenost.

Akcioni planovi postojećih strategija u RS su uzeti u obzir gdje god je to bilo moguće. U slučaju da

akcioni planovi predviđaju periode u kojima će biti pređene gornje granice pristupačnosti troškova

operativnog rada i održavanja, ili ako su zahtjevniji od onih koji se primjenjuju u postojećim zemljama

članicama, ciljni datumi su odgođeni kako bi se postavili realni i razumni rokovi za postizanje

usklađenosti u RS, gledano iz ekonomskog ugla.

82

Ova analiza osjetljivosti je iterativan proces koji se primjenjuje s ciljem određivanja razumnih rokova

za potpunu usklađenost razmatranih direktiva/sektora. Poslužiće svrsi uspostavljanja reda veličina

koji će kasnije biti prerađen u planove za realizaciju EAS-a.

2.2.5 Opis programa za modeliranje

Model za procjenu troškova aproksimacije je napravljen tako da, pored toga što je lak za upotrebu i

baziran na najjednostavnijim mogućim principima, ispuni sve početne zahtjeve projektnog zadatka,

ali i da ode korak dalje i ponudi neke korisne dodatne funkcije, kao što je:

Jasno prepoznatljivi obrasci za unos podataka, koje je moguće, kako se podaci budu brzo

mijenjali (što je apsolutno realna mogućnost), lako prepraviti. Obrasci za unos podataka su

sljedeći:

- Socio-ekonomski podaci,

- Makroekonomski parametri,

- Obrazac za sektorske podatke,

- Referentni jedinični troškovi.

Ovi obrasci imaju dvostruku ulogu: unos odgovarajućih podataka za direktivu/sektor u računski

modul i prikupljanje, na organizovan i pristupačan način, kontekstualnih informacija na kojima je

baziran unos podataka;

Obimne referentne baze podataka. Jedinični troškovi su određeni pomoću tri izvora podataka:

- Međunarodne reference, uključujući susjedne ekonomije u tranziciji koje su pristupile EU

2004. ili 2007. godine, kao i relativno skore procjene troškova aproksimacije za Hrvatsku,

Makedoniju i Tursku;

- Djelimične procjene troškova za RS iz različitih izvora i procjene pripremljene za Twinning

projekte;

- studije izvodljivosti pripremljene za infrastrukturne projekte i drugi relevantni domaći

izvori.

Ovo je omogućilo EnvIS projektu da utvrdi racionalne i realne jedinične troškove, koje se nazivaju

"najbolji referentni jedinični troškovi za RS". Kao i druge karakteristike ovog modela, ovi jedinični

troškovi se mogu kontinualno prilagođavati razvoju podataka.

Konceptualno posmatrano, mora se naglasiti da su mogućnosti primjene modela otvorene, odnosno

da model mora biti prilagođen promjenama okolnosti što je naročito važno u ovom ranom stadijumu

pristupanja EU u kom se RS trenutno nalazi.

Posebne karakteristike programa za modeliranje su sljedeće:

Obrazac za unos podataka sa mogućnošću dvostranog ograničavanja kriterija pristupačnosti.

Ovo je u suštini izračun pristupačnosti, sličan onom koji se koristi za velike infrastrukturne

projekte pri apliciranju za EU strukturalne fondove, i može se ograničiti na nivou zemlje (u vidu

procenta BDP-a) i na nivou korisnika (u vidu procenta prihoda domaćinstva). Time prelazni

periodi prolaze dvostruku provjeru, da ne bi došlo do prekoračenja pristupačnosti na nivou RS i

da korisničke naknade ne pređu prag pristupačnosti za domaćinstva.

83

Sredstvo za izradu politika. Modul analize osjetljivosti omogućava korisnicima da procijene

efekte određenih promjena ciljnih parametara usklađenosti na višegodišnje investicione planove

i granice pristupačnosti. Ovo će imati poseban strateški značaj u pregovorima o poglavlju 27. što

bez sumnje pruža dodatnu vrijednost EAS-u i prevazilazi zahtjeve projektnog zadatka.

Model je kumulativni model. Ovo će omogućiti raščlanjivanje kalkulacije ukupnih troškova na

sektorske procjene i procjene na nivou direktive ili grupe direktiva, što će biti posebno korisno

da bi se osiguralo da se djelimične izmjene podataka u bilo kom aspektu bilo koje direktive mogu

skladno uvrstiti u cjelinu.

Direktive vezane za izvore finansiranja. Iz Izvještaja o izvorima finansiranja i ekonomskih

instrumenata koji su u upotrebi u BiH će se formirati model za EAS i provedbene instrumente,

formiranjem baze podataka koja sadrži izvore finansiranja (uključujući i ekonomske instrumente)

i postavljanjem poveznica sa poželjnim izvorima finansiranja za svaku direktivu ili grupu

direktiva. Tako se finansijski planovi mogu efikasno osvježiti ili unaprijediti u slučaju da se pojave

dodatne informacije ili na snagu stupe novi propisi koji unose primjene u ekonomske

instrumente.

NAPOMENA: Programi za modeliranje su kreirani samo za procjenu troškova u sklopu analize

ekonomskih nedostataka. Poveznice i puna funkcionalnost su kreirani djelimično za EAS i

buduće provedbene instrumente EAS-a.

Kao dodatno pojašnjenje, u prilogu se nalazi grafički prikaz arhitekture EAS modela.

Grafikon I: ARHITEKTURA EAS MODELA ZA PROCJENU TROŠKOVA APROKSIMACIJE

OBRASCI ZA UNOS PODATAKA

OBRASCI SOCIO-EKONOMSKI PODACI:

Opšte Prihodi domaćinstava Demografski podaci

MAKROEKONMSKI PARAMETRI

IMF Domaći

OBRAZAC ZA SEKTORSKE PODATKE:

Administrativni troškovi

Investicije O&M i reinvesticije

REFERENTNI JEDINIČNI TROŠKOVI:

RJT RAT

Studije izvodljivosti

ZAGAĐENJE KOJE TREBA UKLONITI

KOLIČINE

NAJBOLJI REF. JED. TROŠKOVI ZA RS

TEHNIČKI RAČUNSKI

MODUL

GRANICE PRISTUPAČNO

STI

IZVORI FINANSIRANJ

A

TROŠAK APROKSIMACIJE

CILJEVI PERIODA ALATA

POLITIKE TRANZICIJE

REZULTATI VIŠEGODIŠNJI INVESTICIONI PLANOVI PLANOVI FINANSIRANJA PLANOVI ZA POVRAT TROŠKOVA UTICAJ NA EKONOMIJU RS

84

2.3 TROŠAK APROKSIMACIJE PO SEKTORIMA

2.3.1 Upravljanje vodama

2.3.1.1 Početna situacija

U pogledu udjela u ukupnim troškovima aproksimacije propisa u oblasti zaštite okoliša / životne

sredine, voda definitivno predstavlja najveći pod-sektor zaštite okoliša/životne sredine. Ovaj sektor je

regulisan velikim broj propisa EU. Međutim, treba napomenuti da ovi propisi ne pokrivaju čitav

spektar djelovanja na upravljanju vodama; na primjer, nisu postavljeni zahtjevi u vezi navodnjavanja

ili nestašice vode i suša. Stoga, da bi se postigao potpuno integralan pristup u upravljanju vodama,

proces planiranja mora da obuhvati i aspekte koji nisu propisani zakonodavstvom EU.

Okvirna direktiva o vodama (ODV) je dominantan propis u vodnom sektoru, i propisuje:

ciljeve zaštite okoliša/životne sredine;

način planiranja upravljanja vodama;

praćenje, procjenu i analizu pritisaka i uticaja;

pripremu i provedbu šestogodišnjih planova za upravljanje riječnim slivovima, s ciljem postizanja

ciljeva zaštite okoliša/životne sredine.

Povezane direktive o standardima kvaliteta okoliša/životne sredine, opasnim materijama i

podzemnim vodama dopunjuju ODV, kao i zahtjevi propisani drugim direktivama:

Obavezni standardi stanja kvaliteta vode za određene vrste upotrebe - voda za piće i voda za

kupanje;

kontrola izvora zagađenja: urbane otpadne vode, nitrati iz poljoprivrednih djelatnosti;

ključne propise o okolišu/životnoj sredini; Direktiva o industrijskim emisijama, procjena uticaja

na okoliš/životnu sredinu.

Pored ovih mjera, pravna stečevina EU zahtijeva i pripremu šestogodišnjih planova za upravljanje

rizikom od poplava. Imajući na umu ogromne padavine i poplave u maju 2014. godine, koje su imale

za rezultat gubitak ljudskih života i veliku materijalnu štetu u cijeloj zemlji, konsistentna i koherentna

politika u BiH, koja bi bila koncentrisana na klimatske promjene i njihov uticaj na okoliš / životnu

sredinu i društvo, bi se obavezno trebala razviti u kratkoročnom periodu i trebala bi obuhvatiti sve

upravne nivoe.

2.3.1.2 Obrazloženje procjene troškova

Pravna stečevina EU u oblasti voda je obimna, zahtjevna, složena za primjenu i skupa za provođenje.

Složenost primjene propisa proističe dijelom iz potrebe da se odgovori na zahtjeve mnogih faktora

koji utiču na vodni ciklus, odnosno:

industrijske djelatnosti regulisane IPKZ (DIE) programom i povezanim propisima;

poljoprivredne djelatnosti, uključujući i Zajedničku poljoprivrednu politiku u vezi povoljnih

poljoprivrednih i ekoloških uslova (unakrsna usklađenost);

urbana i saobraćajna infrastruktura, uključujući izmjene sistema odvodnje, stanja kvaliteta voda i

morfologije plovnih puteva.

85

Pravna stečevina EU (u skladu sa principom supsidijarnosti) ostavlja određeni broj ključnih pitanja u

rukama zemalja članica, od kojih su najvažnija:

raspodjela vodnih resursa (iako je ovo dijelom obuhvaćeno ODV-om, koja postavlja određena

ograničenja na ukupnu iskorištenost resursa zbog postizanja ekoloških ciljeva);

koji dijelovi zemlje će imati snabdijevanje pitkom vodom iz centralnog, "javnog" sistema a koji

dijelovi će se snabdijevati iz "sopstvenih izvora" kao što su privatni bunari;

nivo zaštite od rizika poplava koji se pruža pojedincima i posjedima.

Pravna stečevina ne nameće konkretne zahtjeve za institucionalne odredbe u vodnom sektoru ali se

oslanja na zemlje članice i njihove "odgovarajuće aranžmane" i dodjelu nadležnosti organima vlasti.

Ovaj sektor nosi i najveće implikacije za druge sektore pošto je voda medijum koji prima zagađenje iz

mnogih izvora i smanjenje zagađenosti u morima zahtijeva blisku saradnju sa zagađivačima i

integrisano upravljanje vodnim ciklusom i riječnim slivovima.

Postoji veliki zaostatak u neophodnim investicijama u sektor vodoprivrede, koji se mora riješiti prije

povećanja obima i kvaliteta usluga dostupnih javnosti.

Postavljanje jasnih razgraničenja između ovih komponenata je tehnički zahtjevno i postoji mnogo

nedefinisanih oblasti između onoga što je potrebno poduzeti s ciljem usklađivanja i onoga što je stvar

državne politike i nije vođeno usvajanjem pravne stečevine EU. Osnovna pretpostavka u procjenama

troškova je usklađenost sa zahtjevima kvaliteta i proširenje sistema i, kako je ranije pojašnjeno,

troškovi su procijenjeni za utvrđeni 20-togodišnji period, do 2033. godine.

Tabela XIII: DEFINISANJE POSTOJEĆIH NEDOSTATAKA

Usluge snabdijevanja i odvodnje voda UKUPNO (%) RS EU

Snabdijevanje vodom za piće % uslužene populacije 65% 93%


% uslužene populacije 64% 100%

Prikupljeno urbanih otpadnih voda % uslužene populacije 46% 93%

Prečišćeno urbanih otpadnih voda % prečišćenih otpadnih

voda 4% 87%

Za sve ove direktive je razvijen zaseban program za modeliranje, za procjenu troškova premošćivanja

nedostatak. Pored toga je obavezna i provedba Direktive o upravljanju rizikom od poplava koja se,

iako ova problematika predstavlja primarno domaći prioritet i nije diktirana zahtjevima pravne

stečevine EU (jedna od nedefinisanih oblasti), u određenoj mjeri mora hitno provesti i stoga je

obuhvaćena analizom; procjena troškova vezanih za ovu Direktivu je bazirana na podacima za RS

dostupnim iz postojećih dokumenata koji definišu strategiju i politiku upravljanja vodama u BiH

(2011)142.

142 “Strategija upravljanja vodama” i “Vodna politika BiH”, oktobar 2011. Pripremljeno za SAVJET MINISTARA BOSNE I HERCEGOVINE i MINISTARSTVO VANJSKIH POSLOVA I EKONOMSKIH ODNOSA.

86

Tako će se izračun troškova aproksimacije u oblasti upravljanja vodama sastojati od tri odvojena

dijela:

voda za piće, u pogledu kvaliteta i proširenja usluga do nivoa uporedivog sa EU;

urbane otpadne vode, uključujući prikupljanje i prečišćavanje;

zaštita od poplava, u tri faze:

- kratkoročno unapređenje postojeće infrastrukture;

- prva faza aproksimacije, do 2020. godine, sa izgradnjom prioritetne infrastrukture;

- puna usklađenost, ovom Strategijom predviđena do 2033. godine iako se u strategiji BiH

navodi 2035. godina.

NAPOMENA: Važno je napomenuti da je za potrebe ekonomske analize nedostataka korišćen

period u trajanju 20 godina, što je uobičajena praksa. Nakon što se ove kalkulacije provjere u

smislu uklapanja u granice pristupačnosti i druga ograničenja (u EAS-u i provedbenim

instrumentima), ovaj početni period će vjerovatno biti promijenjen kako bi se izradio realan

plan koji je u skladu sa datim ograničenjima. Tako da će kalkulacije biti izmijenjene nakon

razvoja EAS-a i DSIP-ova.

2.3.1.3 Jedinični troškovi

2.3.1.3.1 Opšte napomene

U idealnim uslovima, postupak procjene troškova bi se oslanjao na detaljnu ocjenu svake urbane

morfološke zone ili naseljenog područja i pribavljanje podataka o postojećoj vodnoj infrastrukturi (i

njenom stanju) u datom području, odnosno popis postojećih objekata.

Trenutno u RS ovaj pristup nije moguć zbog nedovoljnih podataka i nepostojanja pouzdanog popisa

stanovništva i njegovog prostornog rasporeda u vodnim naseljenim područjima.

Korišćeni pristup je baziran na najboljim dostupnim informacijama za naseljena područja sa preko

10.000 stanovnika, uz sekundarnu ekstrapolaciju podataka za manje opštine za koje podaci o

rasporedu stanovništva po naseljenim mjestima nisu dostupni.

Prostorni raspored naseljenih područja sa manje od 10.000 stanovnika je proračunat na osnovu

ekstrapolacije postojećih podataka o rasporedu stanovništva u susjednim zemljama koje imaju sličan

raspored stanovništva kao RS.

Uticaj na ovu procjenu troškova aproksimacije neće biti značajan. Ono što će imati veći uticaj na

predviđanje tokova troškova su granice pristupačnosti, na domaćem i nacionalnom nivou.

Provedena analiza je bazirana na usluženoj populaciji, uz podjelu na sljedeće kategorije:

I naseljena mjesta sa > 100.000 stanovnika;

II naseljena mjesta sa 50.000 do 99.999 stanovnika;

III naseljena mjesta sa 10.000 do 49.999 stanovnika;

IV naseljena mjesta sa 2.000 do 9.999 stanovnika;

V naseljena mjesta sa < 1.999 stanovnika (nisu obuhvaćena Direktivom o UOV).

87

Niže u tekstu je pojašnjen proces, odnosno metodologija koja je korišćena za pripremu procjena

troškova za ove kategorije naseljenih mjesta.

2.3.1.3.2 Urbane otpadne vode

2.3.1.3.2.1 Kanalizacione mreže

Trošak kanalizacione mreže je zbir dužine cijevi za svaki promjer cijevi (1 do n), pomnožen sa

jediničnim troškom za dati promjer cijevi. Raspored cijevi je povezan sa vrstom i veličinom naseljenog

mjesta.

Jedinični troškovi postavljanja cijevi su proračunati na osnovu velikog broja izvora i podešeni prema

nedavno provedenim projektima u regiji, a predstavljaju funkciju promjera cijevi. Potrebne dužine

cijevi zavise od ukupne dužine mreže i standardnih tehničkih pretpostavki vezanih za potrebne

promjere cijevi i predviđeni stepen opterećenja.

Ukupna dužina mreže je funkcija veličine opsluženog područja i gustine naseljenosti. Ova funkcija se

izračunava na osnovu postojećih podataka i podešava prema gustinama naseljenosti tipičnim za

urbana područja.

Okvirno gledano, ovaj pristup omogućava procjenu troška mreže na osnovu podataka o području i

gustini naseljenosti. Tako procijenjen trošak mreže se tada raspoređuje ili na postojeću infrastrukturu

ili na "buduće investicije", na osnovu dostupnih podataka o procentu pokrivenosti. Time dobijamo

procjenu troškova budućeg proširenja mreže.

Dodata su i sredstva potrebna za renovaciju postojećih mreža.

2.3.1.3.2.2 Postrojenja za prečišćavanje

Slična funkcija se koristi i za postrojenja za prečišćavanje, za procjenu troškova prečišćavanja na

osnovu obima i vrste prečišćavanja. Za velike UMZ je pretpostavljena potreba primjene tercijarnog

prečišćavanja. Za srednje UMZ je pretpostavljena potreba primjene konvencionalnog sekundardnog

prečišćavanja.

Za male UMZ je pretpostavljena potreba primjene konvencionalnog sekundardnog ili opsežnog

prečišćavanja - izbor između ove dvije opcije zavisi od veličine i dostupnosti zemljišta (manje UMZ na

područjima sa ravnim reljefnim karakteristikama su pogodnije za opsežne metode).

Kao i u prethodnom slučaju, diferencijalni troškovi su izračunati kao ukupni troškovi umanjeni za

vrijednost postojećih objekata, uz dodatna sredstva za renovaciju. Operativni troškovi, u pogledu

prikupljanja otpadnih voda i njihovog prečišćavanja, su procijenjeni korišćenjem sličnih funkcija.

2.3.1.3.3 Voda za piće

2.3.1.3.3.1 Uvodne napomene

Za Direktivu o vodi za piće je korišćen sličan pristup, ali uz neke značajne razlike. Kao prvo, Direktiva

ne navodi konkretne "jedinice usklađenosti" kao takve. Pored toga, Direktiva ne obavezuje zemlje

članice da snabdijevaju vodom za piće bilo koji dio svog stanovništva, ili stanovništvo uopšte. Ono što

Direktiva propisuje su obavezni standardi za javno snabdijevanje. Ukratko, zemlje članice su slobodne

da odlučuju o tome koliku pokrivenost će omogućiti za svoje stanovništvo.

Za procjenu troškova je upotrijebljen sljedeći pristup.

88

Trenutni stepen snabdijevanja je utvrđen za velika, srednja i manja urbana i naseljena područja.

Procenat od 96% stanovništva je uzet kao budući cilj pokrivenosti, što iz perspektive EU predstavlja

punu pokrivenost. Veliki gradovi će uglavnom koristiti površinske izvore vode, dok će manje zone

snabdijevanja uglavnom koristiti podzemne izvore. Takođe su navedeni i zahtjevi za preradu vode iz

različitih izvora.

2.3.1.3.3.2 Mreža za vodosnabdijevanje

Procjena troškova prati sličan konceptualni pristup onom koji je korišćen za Direktivu o UOV,

odnosno trošak mreže za vodosnabdijevanje je funkcija veličine i gustine naseljenosti područja koje

mreža pokriva. Potrebna cjevovodna mreža je proporcionalna veličini mreže za vodosnabdijevanje.

2.3.1.3.3.3 Priprema

Priprema je opet funkcija obima i vrste prerade, a vrsta prerade zavisi od vrste izvora (površinska ili

podzemna voda). "f" funkcije su razvijene iz međunarodno dostupnih podataka i zatim podešene

prema iskustvima u projektima u regiji.

Diferencijalni troškovi su ponovo ukupni troškovi umanjeni za vrijednost postojećih objekata, s tim da

se postojeći objekti vrednuju prema zvaničnom kapacitetu i pretpostavljenom stanju objekta

(odnosno, u kalkulaciju su uračunata sredstva za renovaciju).

Kao i za Direktivu o UOV, operativni troškovi su utvrđeni na sličan način, korišćenjem standardnih

funkcija za izračun troškova i podešavanja prema uslovima u regiji.

2.3.1.4 Zaštita od poplava

Troškovi su procijenjeni na osnovu vodne strategije RS/BiH, pododjeljak o zaštiti od poplava.

Procjene troškova koje su sadržane u ovoj strategiji su prilagođene kako bi se uklopile u metodologiju

višegodišnjih tokova troškova korišćenu za ovu procjenu troškova aproksimacije.

2.3.1.5 Ciljevi usklađenosti

2.3.1.5.1 Uvodne napomene

Iako je prerano za postavljanje ciljeva usklađenosti i tabela u nastavku prikazuje samo najbolja

moguća predviđanja u postojećim okolnostima, priprema metodologije i utvrđivanje reda veličine su

od izuzetne važnosti za preciznije određivanje buduće politike koja će pratiti razvoj okolnosti u RS. U

ovom slučaju, ciljevi usklađenosti su postavljeni u formi procenata stanovništva koje će biti

obuhvaćeno potpuno usklađenim sistemom.

NAPOMENA: Alati u modelu koji povezuju troškove i usluženo stanovništvo se smatraju ključnim

za procjenu troškova aproksimacije i kasnije strategije, provedbenih planova i politike

aproksimacije. Odražavaju obavezu koju će RS morati da preuzme u vezi ugovora o

pristupanju. Ovo nije slučaj po pitanju zaštite od poplava i stoga se razumno raspoređen

vremenski plan investicija smatra dovoljnim.


Prvobitno postavljeni rok je do 2025. godine. Ciljevi koje je potrebno postići su pokrivenost 96% stranovništva uslugom i vodosnabdijevanje u potpunosti usklađeno sa standardima u ovom segmentu.

89

Tabela XIV: CILJEVI USKLAĐENOSTI ZA VODU ZA PIĆE

. Grafikon ispod ilustruje konvergencije za različite kategorije opština, po pitanju pokrivenosti i

standarda kvaliteta.

Grafikon II: POKRIVENOST USLUGOM SNABDIJEVANJA VODOM ZA PIĆE

Grafikon III: PRIPREMA VODE ZA PIĆE – PUNA USKLAĐENOST

Concept Muncipality/Agglomeration 2013 2014 2015 2016 2017 2018 2019 2020 2021 2022 2023 2024 2025Drinking Water Supply I 71% 71% 75% 80% 86% 92% 95% 96% 96% 96% 96% 96% 96%

As % of Population II 71% 71% 77% 82% 90% 93% 96% 96% 96% 96% 96% 96% 96%

III 71% 71% 71% 71% 74% 78% 83% 87% 91% 93% 95% 96% 96%

IV 32% 32% 32% 32% 32% 32% 38% 49% 64% 75% 83% 90% 94%

V 0% 0% 0% 0% 0% 0% 0% 0% 0% 0% 0% 0% 0%

TOTAL 65% 65% 67% 70% 74% 79% 82% 86% 89% 92% 94% 95% 96%

Water Purification I 74% 74% 75% 77% 93% 97% 99% 100% 100% 100% 100% 100% 100%

As % of Population II 74% 74% 75% 89% 91% 99% 100% 100% 100% 100% 100% 100% 100%

III 63% 63% 63% 63% 64% 69% 77% 88% 95% 98% 100% 100% 100%

IV 42% 42% 42% 42% 42% 42% 43% 58% 71% 83% 89% 95% 100%

V 0% 0% 0% 0% 0% 0% 0% 0% 0% 0% 0% 0% 0%

TOTAL 66% 66% 67% 68% 77% 81% 85% 90% 95% 97% 98% 99% 100%

0

0,2

0,4

0,6

0,8

1

1,2

Drinking Water Supply Coverage

I

II

III

IV

V

TOTAL

0

0,2

0,4

0,6

0,8

1

1,2

Drinking Water Treatment - Full Compliance

I

II

III

IV

V

TOTAL

90

2.3.1.5.3 Urbane otpadne vode

Prvobitno postavljeni rok je do 2033. godine. Ciljevi koje je potrebno postići su pokrivenost 88%

stanovništva uslugom, za sve osim naseljenih područja sa manje od 2.000 stanovnika koja nemaju

obavezu usklađivanja, i snabdijevanje vodom za piće u skladu sa svim standardima iz ovog segmenta.

Tabela XV: URBANE OTPADNE VODE

Grafikon ispod ilustruje konvergencije za različite kategorije opština/naseljenih mjesta, po pitanju

pokrivenosti i stepena prečišćavanja.

Grafikon IV: POKRIVENOST USLUGOM ODVODNJE OTPADNIH VODA

I-naseljena mjesta sa > 100.000 stanovnika; II-naseljena mjesta sa 50.000 do 99.999 stanovnika; III-naseljena mjesta sa 10.000 do 49.999 stanovnika; IV-naseljena mjesta sa 2.000 do 9.999 stanovnika; V-naseljena mjesta sa < 1.999 stanovnika (nisu obuhvaćena Direktivom o UOV).

Concept Muncipilaity/Agglomeration 2013 2014 2015 2016 2017 2018 2019 2020 2021 2022 2023 2024 2025 2026 2027 2028 2029 2030 2031 2032 2033Urban Wastewater I 70% 74% 78% 83% 87% 89% 90% 91% 92% 92% 92% 92% 92% 92% 92% 92% 92% 92% 92% 92% 92%

As % of Population II 45% 45% 55% 65% 75% 75% 75% 81% 87% 93% 93% 93% 93% 93% 93% 93% 93% 93% 93% 93% 93%

III 30% 30% 30% 30% 33% 38% 46% 52% 57% 62% 67% 70% 74% 78% 81% 84% 87% 89% 90% 90% 90%

IV 20% 20% 20% 20% 20% 20% 24% 30% 35% 39% 44% 49% 54% 58% 61% 65% 70% 74% 77% 80% 80%

V 0% 0% 0% 0% 0% 0% 5% 14% 21% 26% 31% 35% 40% 45% 50% 54% 59% 64% 68% 73% 73%

TOTAL 46% 48% 50% 53% 56% 58% 62% 66% 69% 71% 73% 75% 77% 79% 81% 83% 84% 86% 87% 88% 88%

Treatment I 3% 7% 18% 74% 83% 89% 95% 99% 100% 100% 100% 100% 100% 100% 100% 100% 100% 100% 100% 100% 100%

As % of Population II 3% 3% 10% 57% 64% 64% 64% 68% 96% 100% 100% 100% 100% 100% 100% 100% 100% 100% 100% 100% 100%

III 8% 8% 8% 8% 10% 22% 33% 42% 50% 58% 64% 70% 78% 82% 87% 92% 96% 99% 100% 100% 100%

IV 2% 2% 2% 2% 2% 2% 11% 19% 26% 33% 41% 49% 55% 60% 66% 72% 79% 86% 90% 95% 100%

V 0% 0% 0% 0% 0% 0% 8% 19% 26% 33% 39% 45% 51% 57% 63% 69% 75% 82% 88% 94% 100%

TOTAL 4% 6% 12% 43% 48% 54% 61% 68% 73% 77% 79% 82% 85% 87% 90% 92% 95% 97% 98% 99% 100%

0

0,1

0,2

0,3

0,4

0,5

0,6

0,7

0,8

0,9

1

Wastewater Collection Coverage

I

II

III

IV

V

TOTAL

91

Grafikon V: PREČIŠĆAVANJE OTPADNIH VODA - PUNA USKLAĐENOST

I-naseljena mjesta sa > 100.000 stanovnika; II-naseljena mjesta sa 50.000 do 99.999 stanovnika; III-naseljena mjesta sa 10.000 do 49.999 stanovnika; IV-naseljena mjesta sa 2.000 do 9.999 stanovnika; V-naseljena mjesta sa < 1.999 stanovnika (nisu obuhvaćena Direktivom o UOV).

2.3.1.5.4 Zaštita od poplava

U skladu sa Vodnom strategijom RS/BiH, aproksimacija u oblasti zaštite od poplava je podijeljeno na

tri osnovne faze:

Faza I obuhvata "hitne" projekte, uglavnom na rehabilitaciji postojeće infrastrukture koja je u

lošem stanju i povećava rizik od poplava jer su područja koje više ne štiti na adekvatan način u

više navrata bila poplavljena;

Faza II obuhvata visokoprioritetne radnje na rehabilitaciji postojeće infrastrukture koja

predstavlja visok rizik.

Faza III obuhvata projekte koji će omogućiti RS da postigne punu usklađenost.

Tabela XVI: CILJEVI PO FAZAMA U OBLASTI ZAŠTITE OD POPLAVA

TROŠKOVNA STAVKA

FAZA I - UNAPREĐENJE FAZA II - VISOKOPRIORITETNE RADNJE

GODINA 2013. 2014. 2015. 2016. 2017. 2018. 2019. 2020.

CILJEVI PO FAZAMA

10% 40% 100% 15% 30% 50% 75% 100%

TROŠKOVNA STAVKA FAZA III - PROVEDBA DO STATUSA POTPUNE USKLAĐENOSTI

GODINA 2021.

2022.

2023.

2024.

2025.

2026.

2027.

2028.

2029.

2030.

2031.

2032.

2033.

CILJEVI PO FAZAMA 2% 4% 7% 12% 18% 25% 33% 45% 57% 70% 83% 96% 100%

Hronološki niz ciljeva aproksimacije je definisan na osnovu postojećeg stanja i definisanog konačnog

cilja. Ovo je očigledno samo najbolja moguća procjena za potrebe projekta i ne odražava konkretnu

politiku RS koja, kako je ranije navedeno, još uvijek ne postoji kao takva.

2.3.1.6 Troškovi aproksimacije

Na osnovu ranijih ciljeva aproksimacije, definisanih obima izraženih u procentima stanovništva

pokrivenog potpuno usklađenim sistemom i definisanih jediničnih troškova je moguće procijeniti

0

0,2

0,4

0,6

0,8

1

1,2

Wastewater Treatment Coverage

I

II

III

IV

V

TOTAL

92

troškove aproksimacije na višegodišnjoj osnovi. Ovo je dole ilustrovano u smislu nominalnih

kapitalnih, operativnih i administrativnih troškova.


Kapitalni izdaci (Capex) dostižu najvišu tačku 2017. godine, sa skoro 30 miliona eura godišnje,

najvećim dijelom zbog predviđenih hitnih radova na kratkoročnoj zaštiti od poplava. Operativni izdaci

(Opex) rastu do značajnih 14,5 miliona eura godišnje 2033. godine.

Administrativni troškovi rastu paralelno sa operativnim troškovima ali u mnogo manjem obimu i

dostižu 1,4 miliona eura godišnje 2033. godine. Ispod procjene troškova je naveden nediskontovani,

odnosno nominalni iznos.

Grafikon VI: NOMINALNI TROŠKOVI APROKSIMACIJE - VIŠEGODIŠNJI TOKOVI TROŠKOVA

Ukupni troškovi u iznosu 401 miliona eura do 2033. godine su ipak okvirna procjena i stvarni iznos će

zavisiti od hronologije troškova. Troškovi ovog reda veličine plativi 2014. godine nisu isto što i isti

iznos plativ npr. 2033. godine. Stoga, da bi se definisao usporediv iznos i eliminisala izobličenja

uzrokovana vremenom, tokovi troškova su diskontovani na njihovu vrijednost u 2013. godini. Ovaj

ekonomski koncept se naziva čista/neto sadašnja vrijednosti (NPV) i koristi se kao indikator trenutne

vrijednosti troškova prouzrokovanih političkim odlukama. Korišćena diskontna stopa je 5%, ista koja

se trenutno preporučuje za velike infrastrukturne projekte. Red veličine je naveden ispod:

Investicioni troškovi, Capex, su procijenjeni na ukupno 145 miliona eura do 2025. godine;

Operativni izdaci su značajni (tekući) troškovi koji do 2033. godine iznose 96 miliona eura,

izraženo u sadašnjoj vrijednosti;

Administrativni troškovi su procijenjeni na 10,3 miliona eura, sa prosjekom neto sadašnje

vrijednosti od oko 1,4 miliona eura godišnje.

-

5

10

15

20

25

30

35

€ M

ILL

ION

2013 2014 2015 2016 2017 2018 2019 2020 2021 2022 2023 2024 2025 2026 2027 2028 2029 2030 2031 2032 2033

Admin 0 0,1 0,2 0,5 0,7 0,8 0,8 0,8 0,9 0,9 0,9 1,0 1,0 1,0 1,1 1,1 1,2 1,2 1,3 1,3 1,4

Opex - 0,0 0,5 1,4 3,4 4,9 6,3 7,8 9,3 10, 11, 11, 12, 12, 12, 13, 13, 13, 13, 14, 14,

Capex - 15, 19, 28, 29, 23, 20, 20, 14, 9,7 6,4 3,3 1,6 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0

COST OF APPROXIMATION IN NOMINAL TERMS MULTI-ANNUAL COST FLOWS

93

Grafikon VII: UKUPNI TROŠKOVI APROKSIMACIJE NEDISKONTOVANI/DISKONTOVANI

Ukupni troškovi aproksimacije u oblasti vode za piće su procijenjeni na 252 miliona eura.

2.3.1.6.2 Gradska kanalizacija

Kapitalni izdaci (Capex) dostižu najvišu tačku 2016. godine, sa nešto preko 51 miliona eura godišnje,

najvećim dijelom zbog predviđenih kratkoročnih kanalizacionih radova u većim naseljenim

područjima. Operativni izdaci (Opex) rastu na značajnih 57 miliona eura godišnje 2033. godine.

Administrativni troškovi rastu paralelno sa operativnim troškovima ali u mnogo manjem obimu i

prelaze 5 miliona eura godišnje 2033. godine. Ispod procjene troškova je naveden nediskontovani,

odnosno nominalni iznos.

Grafikon VIII: NOMINALNI TROŠKOVI APROKSIMACIJE - VIŠEGODIŠNJI TOKOVI TROŠKOVA

0,00 50,00

100,00 150,00 200,00 250,00 300,00 350,00 400,00 450,00

1

Total Cost 400,53

Capex 192,89

Opex 188,50

Admin 19,13

€ M

illi

on

TOTAL COST OF APPROXIMATION

UNDISCOUNTED

0,00

50,00

100,00

150,00

200,00

250,00

300,00

1

Total Cost 251,82

Capex 145,16

Opex 96,38

Admin 10,28

€

Mil

lio

n

TOTAL COST OF APPROXIMATION NPV AT 5%

0,0

10,0

20,0

30,0

40,0

50,0

60,0

70,0

80,0

€ M

ILL

ION

2013

2014

2015

2016

2017

2018

2019

2020

2021

2022

2023

2024

2025

2026

2027

2028

2029

2030

2031

2032

2033

Admin 0,0 0,5 1,0 1,8 2,7 2,9 3,0 3,1 3,2 3,3 3,5 3,6 3,8 3,9 4,1 4,2 4,4 4,6 4,8 4,9 5,1

Opex 0,0 1,2 3,7 13, 16, 19, 23, 26, 30, 32, 34, 36, 39, 41, 43, 46, 48, 51, 53, 54, 56,

Capex 32, 37, 43, 51, 30, 46, 50, 39, 29, 24, 23, 23, 22, 19, 20, 21, 19, 14, 11, 10, 0,0


94

Grafikon IX: UKUPNI TROŠKOVI APROKSIMACIJE NEDISKONTOVANI/DISKONTOVANI

Ukupno, troškovi aproksimacije u oblasti urbanih otpadnih voda procijenjeni su na 758 miliona eura,

što je značajan iznos prema bilo kojim standardima.

Ukupni troškovi u iznosu 1.285 miliona eura do 2033. godine su ipak okvirna procjena i stvarni iznos

će zavisiti od hronologije troškova. Troškovi ovog reda veličine plativi 2014. godine nisu isto što i isti

iznos plativ npr. 2033. godine.

Stoga, da bi se definisao usporediv iznos i eliminisala izobličenja uzrokovana vremenom, tokovi

troškova su diskontovani na njihovu vrijednost u 2013. godini. Ovaj ekonomski koncept se naziva

čista/neto sadašnja vrijednosti (NPV) i koristi se kao indikator trenutne vrijednosti troškova

prouzrokovanih političkim odlukama.

Korišćena diskontna stopa je 5%, ista koja se trenutno preporučuje za velike infrastrukturne projekte.

Red veličine je naveden ispod:






2.3.1.6.3 Zaštita od poplava

Kapitalni izdaci (Capex) dostižu najvišu tačku 2030/2032. godine, sa nešto preko 57 miliona eura

godišnje, iako 2015. godine dostižu 36 miliona eura, najvećim dijelom zbog kratkoročnih hitnih

radova predviđenih Vodnom strategijom RS/BiH. Operativni izdaci (Opex) rastu na značajnih 51

miliona eura godišnje 2033. godine. Administrativni troškovi rastu paralelno sa operativnim

troškovima ali u mnogo manjem obimu i iznose 1,44 miliona eura godišnje 2033. godine. Ispod

procjene troškova je naveden nediskontovani, odnosno nominalni iznos.

0,0

200,0

400,0

600,0

800,0

1.000,0

1.200,0

1.400,0

1

Total Cost 1.285,2

Capex 573,0

Opex 674,0

Admin 38,3

€ M

illi

on

TOTAL COST OF APPROXIMATION

UNDISCOUNTED

0,0

200,0

400,0

600,0

800,0

1

Total Cost 758,4

Capex 391,5

Opex 346,3

Admin 20,6

€

Mil

lio

n


95

Grafikon X: NOMINALNI TROŠKOVI APROKSIMACIJE - VIŠEGODIŠNJI TOKOVI TROŠKOVA







se trenutno preporučuje za velike infrastrukturne projekte. Red veličine je prikazan u donjem

grafikonu:






Grafikon XI: UKUPNI TROŠKOVI APROKSIMACIJE NEDISKONTOVANI/DISKONTOVANI

0,0

10,0

20,0

30,0

40,0

50,0

60,0

70,0

80,0

90,0

100,0

€ M

ILL

ION

2013

2014

2015

2016

2017

2018

2019

2020

2021

2022

2023

2024

2025

2026

2027

2028

2029

2030

2031

2032

2033

Admin 0,0 0,1 0,3 0,5 0,8 0,8 0,8 0,9 0,9 0,9 1,0 1,0 1,1 1,1 1,1 1,2 1,2 1,3 1,3 1,4 1,4

Opex 0,0 0,5 1,9 4,8 5,2 5,6 6,1 6,7 7,4 8,2 9,1 10,4 12,4 14,9 17,9 21,4 26,7 32,1 38,2 44,5 51,0

Capex 6,1 18,2 36,5 3,5 3,5 4,6 5,8 5,8 7,8 7,8 11,7 19,5 23,4 27,3 31,2 46,8 46,8 50,7 50,7 50,7 15,6


0,00 100,00 200,00 300,00 400,00 500,00 600,00 700,00 800,00 900,00

1

Total Cost 817,89

Capex 473,55

Opex 325,21

Admin 19,13

€ M

illi

on

TOTAL COST OF APPROXIMATION UNDISCOUNTED

0,00 50,00

100,00 150,00 200,00 250,00 300,00 350,00 400,00 450,00

1

Total Cost 409,28

Capex 247,12

Opex 151,88

Admin 10,28

€

Mil

lio

n


96

Ukupni troškovi aproksimacije u oblasti zaštite od poplava su procijenjeni na 409 miliona eura, što

predstavlja značajnu prepreku pošto je, za razliku od vode za piće i urbanih otpadnih voda, faktor

povrata troškova vrlo nizak i indirektan.

2.3.1.7 Faktori važni za finansiranje

Postojaće tri glavna izvora finansijskih sredstava:

EU fondovi i međunarodne donacije;

lokalni izvori finansijskih sredstava;

krediti/zajmovi od stranih banaka i internacionalnih finansijskih institucija (IFI).

Domaći doprinosi će se prikupljati iz:

naknada za vodu;

posebnih (namjenskih) naknada definisanih drugim zakonima (npr. zakon o zaštiti

okoliša/životne sredine);

prihoda vodoprivrednih preduzeća od povećanja cijena usluga (povrat troškova);

namjenskih sredstava iz budžeta entiteta, kantona i opština;

sredstava javnih zajmova;

posebnih (namjenskih) poreza;

po osnovi Zakona o koncesijama;

Potrebni iznosi sredstava navode na zaključak da treba očekivati ozbiljna ograničenja po osnovi

pristupačnosti, kako na nivou domaćinstva, što će uticati na povrat troškova, tako i na državnom

nivou, što će naročito uticati na zaštitu od poplava.

Ovo će vjerovatno značiti da će se početno razmatrani period od 20 godina, odnosno do 2033.

godine, pokazati kao nedovoljan. Iz ovog razloga će se ova analiza u EAS-u revidirati kada se

ekonomski nedostatak poveže sa navedenim granicama pristupačnosti.

2.3.2 Upravljanje otpadom


U ovom sektoru postoji 15 propisa EU: Tri se smatraju posebno složenim i/ili skupim za

transponovanje i provedbu:

Okvirna direktiva o otpadu;

Direktiva o ambalaži i ambalažnom otpadu; i

Direktiva o deponijama.

Okvirna direktiva o otpadu (2008/98/EZ) uspostavlja sljedeću hijerarhiju upravljanja otpadom:

prevencija;

priprema za ponovnu upotrebu;

recikliranje;

97

iskorištavanje (npr. dobijanje energije od gasova iz deponija);

uklanjanje.

Pored toga, uvodi i dva osnovna koncepta:

otpad kao nusproizvod;

prestanak statusa otpada.

Ona podstiče, iako ne obavezuje, zemlje članice da se usmjere na produženu odgovornost

proizvođača koja je definisana kao "odgovornost za uticaj proizvoda na okoliš/životnu sredinu tokom

njegovog čitavog životnog ciklusa".

Provedba Okvirne direktive o otpadu zahtijeva efektivan sistem za izdavanje dozvola skupljačima

otpada, prevoznicima, preduzećima za upravljanje otpadom, korisnicima otpada kao sirovine i svim

drugim posrednicima. Potrebni su i jaki kapaciteti za praćenje i inspekciju, naročito u prvoj godini

provedbe, da bi se smanjio izuzetno negativan uticaj neregistrovanih proizvođača otpada koji bi

podrivao sistem tokom najkritičnijeg perioda.

Direktiva takođe zahtijeva uspostavljanje integrisane i odgovarajuće mreže postrojenja za uklanjanje

otpada, uključujući i iskorištavanje miješanog komunalnog otpada.

Pristup procjeni troškova aproksimacije RS u ovom sektoru uzima u obzir sve ovo komponente, s

ciljem definisanja integralnog sistema za upravljanje otpadom. Tako da su jedinični troškovi i obimi

sektora utvrđeni na osnovu ovakvog sistema.


Na osnovu nedavnih publikacija o Strategiji upravljanja otpadom u RS/BiH i paralelnih projekata tehničke

podrške, uključujući i planirane i pripremljene studije izvodljivosti, je moguće odrediti početno stanje

sistema za upravljanje otpadom u RS za potrebe ove analize troškova, putem podjele različitih regija

u četiri kategorije:

Regije sa uspostavljenim sanitarnim deponijama (REL);

Regije u kojima su započeti radovi na uspostavi sanitarnih deponija (RWC);

Regije gdje postoji sporazum između opština, što je važan prethodni korak (RMAS);

Regije koje još uvijek nisu definisane (NEDEFINISANE).

Sljedeći korak se sastoji od utvrđivanja broja stanovnika trenutno obuhvaćenih svakom kategorijom i

procjene procenta ukupnih troškova koji će biti potrebni da se usluga stanovništvu podigne na

potreban, odnosno usklađen nivo.

Rezultati ove analize su navedeni ispod.

Tabela XVII: RASPORED STANOVNIŠTVA PO STEPENU NEUSKLAĐENOSTI

Regije upravljanja otpadom Broj stanovnika % ukupnih troškova

Regije sa uspostavljenim sanitarnim deponijama 486.091 35,00%

Regije u kojima su započeti radovi 202.212 90,00%

Regije sa međuopštinskim sporazumima 404.336 100,00%

Nedefinisane 234.352 100,00%

UKUPNO ZA RS 1.326.991

98

Ovo nam daje elementarnu ali prilično realnu indikaciju o infrastrukturnim nedostacima koje treba

podvrgnuti ekonomskoj analizi.


2.3.2.3.1 Uvodne napomene

Postizanje potpuno usklađenog sistema za upravljanje čvrstim komunalnim otpadom zahtijeva niz

kapitalnih investicija (Capex), operativnih troškova i troškova održavanja (Opex) i administrativnih

(Admin) troškova. Jedinični troškovi ovog sistema treba da budu izraženi u vidu jediničnog troška po

populaciji.

Za utvrđivanje referentnog jediničnog troška za RS, kombinovano je sljedeće:

analiza slučaja, ovdje reprodukovana, za standardnu populacionu jedinicu od 435.000

stanovnika, što se 2013. godine smatra optimalnim brojem za regionalni sistem;

dostupne međunarodne reference vezane za troškove drugih zemalja u tranziciji;

stvarni troškovi projekata u RS/BiH i studije izvodljivosti.

Ove reference su sumirane ispod.

2.3.2.3.2 Analiza slučaja

Sažeti pregled troškova kapitalnih ulaganja iz analize slučaja:

najmanja ukupna ulaganja potrebna za usklađivanje sa zahtjevima EU za 435.000 stanovnika, je

35.717.764 eura (nediskontovano, bez zamjena);

Ovo odgovara ulaganju od 82,1 eura po glavi stanovnika;

operativni troškovi i troškovi održavanja.

Sažeti pregled operativnih troškova prikupljanja, iz analize slučaja:

Ukupni operativni troškovi za prikupljanje iz analize slučaja navode iznos od 8.372.202 eura godišnje

kao minimalne ukupne troškove operativnog rada i održavanja potrebne za usklađivanje sa

zahtjevima EU za 435.000 stanovnika, odnosno 19,25 eura po stanovniku godišnje.

2.3.2.3.3 Studije izvodljivosti u RS i drugim ustavnim jedinicama BiH

Brojčani podaci iz studija izvodljivosti za RS su dobijeni iz dostupnih projekata. Prosječni ekvivalentni

trošak po glavi stanovnika je naveden ispod.

Tabela XVIII: REFENCE IZ STUDIJA IZVODLJIVOSTI

U BIH €/PE

CAPEX 86

OPEX 16

99

2.3.2.3.4 Međunarodne reference

Prosječni ekvivalentni jedinični troškovi u drugim zemljama u regiji su sumirani ispod.

Tabela XIX: PROSJEČNI REZULTATI U €/PE

PROSJEČNI REZULTATI U €/PE

REFERENCA CAPEX OPEX

SRBIJANSKI SEKTOR 70,37 15

RUMUNIJA 91,04 15

BUGARSKA 85,30 17

HRVATSKA 80,51 11.

POLJSKA 92,49 17

BOSANSKI FS 85,66 16

JEDINIČNI TROŠAK ZA BIH PO EAS BREF 84,23 15,14

2.3.2.3.5 Prilagođavanje ovih referenci uslovima u RS

Distribucija troškova navedenih gore se odnosi na regije srednje veličine koje su vjerovatno veće od

onih koje će se koristiti u RS, s obzirom na njenu komplikovanu orografiju i institucionalne postavke.

Trošak po toni otpada je direktno povezan sa zapreminskom težinom, kako je ilustrovano ispod.

Grafikon XII: TROŠAK PO TONI ODLOŽENOJ NA DEPONIJU

Stoga je za potrebe EAS-a i da bi se ovi jedinični troškovi što bolje prilagodili specifičnim uslovima u

RS, razvijen indeks za trošak po toni koji se primjenjuje za gore navedene kategorije regija.

100

Tabela XX: INDEKS TROŠKOVA PO TONI

TONA KAPITALNI IZDACI

OPEX TROŠAK PO

TONI INDEKS

Fiksni Varijabilni

1 315.152 3 7 315.162 2.047.834

5.000 315.152 17.120 33.573 73,17 475,43

10.000 315.152 34.240 67.146 41,65 270,65

15.000 315.152 51.395 100.720 31,15 202,40

20.000 315.152 68.479 134.293 25,90 168,27

25.000 315.152 85.599 167.866 22,74 147,79

30.000 315.152 102.719 201.439 20,64 134,14

35.000 315.152 119.839 235.013 19,14 124,39

40.000 315.152 136.959 268.586 18,02 117,07

45.000 315.152 154.078 302.159 17,14 111,38

50.000 315.152 171.198 335.732 16,44 106,83

55.000 315.152 188.318 369.306 15,87 103,11

60.000 315.152 205.438 402.879 15,39 100,00

Ovaj koncept je u RS primijenjen na sljedeći način.

Tabela XXI: SAŽETAK JEDINIČNIH TROŠKOVA ZA RAČUNANJE KAPITALNIH IZDATAKA

PREGLED JEDINIČNIH

TROŠKOVA ZA CAPEX Broj

Broj

stanovnika Prosjek

Tona/g

od.

Indeks

troškov

a

OSNO

VICA

PRIMJENJ

ENO

Regije sa uspostavljenim

sanitarnim deponijama 2 486.091 277.767 95.741 100,00 85,66 85,66

Regije u kojima su započeti

radovi 1 202.212 144.437 49.785 106,30 85,66 91,05

Regije sa međuopštinskim

sporazumima 3 404.336 144.406 49.774 106,30 85,66 91,05

Nedefinisan 3 234.352 74.398 25.644 147,79 85,66 126,59

Ovim su gore navedeni jedinični troškovi kapitalnih izdataka (Capex) u rasponu od 85,66 do 126,59

eura po stanovniku primijenjeni na različite regije definisane za potrebe analize troškova

aproksimacije.

Operativni izdaci su procijenjeni korišćenjem formule navedene ispod.

101

Tabela XXII: JEDINIČNI TROŠKOVI ZA OPEX

Konačni jedinični operativni (Opex) trošak po stanovniku je 18,92 eura (godišnja prosječna NPV u

EUR/stanovniku).

Ove brojke leže unutar raspona zabilježenog u studiji izvodljivosti i međunarodnim referencama, i

blizu onima navedenim u studijama izvodljivosti za RS/BiH. Generalno povećanje iznosa kapitalnih

izdataka tokom prilagođavanja se opravdava činjenicom da će usklađeni sistemi biti primijenjeni na

manje regije.

NAPOMENA: Ova metodologija povezuje kapitalne izdatke sa ciljevima usklađenosti u smislu

procenta stanovništva pokrivenog potpuno usklađenom uslugom, što će, de facto,

predstavljati osnovu obaveze RS prema EU.




od izuzetne važnosti za preciznije određivanje buduće politike koja će pratiti razvoj okolnosti u RS.

U ovom slučaju, ciljevi usklađenosti su postavljeni u formi procenata stanovništva koje će biti

obuhvaćeno potpuno usklađenim sistemom upravljanja čvrstim otpadom.

Tabela XXIII: CILJEVI VEZANI ZA PREMOŠĆIVANJE NEDOSTATAKA

CILJEVI VEZANI ZA PREMOŠĆIVANJE NEDOSTATAKA (USKLAĐENOST)

Naselja Stanovništ

vo % ukupno/god.

Trenutno

Pretpostavljeni cijevi

2013. 2014. 2015. 2016. 2017. 2018. 2019. 2020. 2021. 2022. 2023. 2024. 2025.

REL 1.407.961 USLUŽENO 0,00% 10,00

% 25,00

% 40,00% 60,00% 80,00% 95,00% 95,00% 95,00% 95,00% 95,00% 95,00% 95,00%

0 140.0

36 351.9

90 563.185 844.777

1.126.369

1.337.563

1.337.563

1.337.563

1.337.563

1.337.563

1.337.563

1.337.563

RWC 585.706 USLUŽENO 0,00% 15,00

% 40,00

% 65,00% 90,00% 95,00% 95,00% 95,00% 95,00% 95,00% 95,00% 95,00% 95,00%

0 210.0

54 234.2

82 380.709 527.135 556.420 556.420 556.420 556.420 556.420 556.420 556.420 556.420

RMAS 1.171.156 USLUŽENO 0,00% 0,00% 0,00% 5,00% 15,00% 30,00% 45,00% 60,00% 80,00% 95,00% 95,00% 95,00% 95,00%

0 0 0 58.558 175.673 351.347 527.020 702.694 936.925 1.112.5

99 1.112.5

99 1.112.5

99 1.112.5

99

NEDEFINISANO

678.801 USLUŽENO 0,00% 0,00% 0,00% 0,00% 0,00% 5,00% 15,00% 30,00% 45,00% 60,00% 80,00% 90,00% 95,00%

0 0 0 0 0 33.940 101.820 203.640 305.460 407.280 543.041 610.921 644.861

UKUPNO OSOBA 0 350.0

90 586.2

73 1.002.4

51 1.547.5

85 2.068.0

76 2.522.8

24 2.800.3

18 3.136.3

69 3.413.8

63 3.549.6

23 3.617.5

03 3.651.4

43

% STAN. 0,00% 9,11% 15,25

% 26,08% 40,26% 53,81% 65,64% 72,86% 81,60% 88,82% 92,35% 94,12% 95,00%

OPERATIONS & MAINTENANCE COSTS TIPIFIED PROJECT INVESTMENTS

CIVIL WORKS 23,98%

REPLACEMENT CYCLE DYKES & CASSSETTES 12,16%

INSTALLATIONS & PLANT 12,08%

MACHINERY & HEAVY VEHICLES 18,93%

CLOSURE OF UNSANITARY LANDFILLS 23,83%

ENGINEERING, SUPERVISION,.. 9,00%

UNIT COSTS

Replacement 5,67%

O&M 18,53%

102

Hronološki niz ciljeva aproksimacije je definisan na osnovu postojećeg stanja i definisanog konačnog

cilja. Ovo je očigledno samo najbolja moguća procjena za potrebe projekta i ne odražava konkretnu

politiku RS koja, kako je ranije navedeno, još uvijek ne postoji kao takva.

Kao što se može vidjeti, ciljni rok za aproksimacije prosječnim ciljevima zemalja EU 27 je 2025.

godina.


Na osnovu ranijih ciljeva aproksimacije, definisanih obima izraženih u procentima stanovništva

opsluženog potpuno usklađenim sistemom i definisanih jediničnih troškova je moguće procijeniti

troškove aproksimacije na višegodišnjoj osnovi. Ovo je dole ilustrovano u smislu nominalnih

kapitalnih, operativnih i administrativnih troškova.

103

Grafikon XIII: NOMINALNI TROŠKOVI APROKSIMACIJE - VIŠEGODIŠNJI TOKOVI TROŠKOVA

Kapitalni izdaci (Capex) dostižu najvišu tačku 2021. godine, sa skoro 14 miliona eura godišnje.

Operativni izdaci (Opex) rastu na značajnih 45 miliona eura godišnje 2033. godine. Ovo odražava

važnu karakteristiku sektora upravljanja otpadom da je operativno zahtjevan, odnosno svaka mjera

investicije u upravljanje otpadom rezultuje obimnim tokom Opex troškova koji se direktno sudaraju

sa granicama pristupačnosti. Administrativni troškovi rastu paralelno sa operativnim troškovima ali u

mnogo manjem obimu i dostižu 4,3 miliona eura godišnje 2033. godine.

Ispod procjene troškova je naveden nediskontovani, odnosno nominalni iznos.

Grafikon XIV: UKUPNI TROŠKOVI APROKSIMACIJE NEDISKONTOVANI/DISKONTOVANI




0,0

5,0

10,0

15,0

20,0

25,0

30,0

35,0

40,0

45,0

50,0

€ M

ILL

ION

2014 2015 2016 2017 2018 2019 2020 2021 2022 2023 2024 2025 2026 2027 2028 2029 2030 2031 2032 2033

Admin 1,4 1,2 0,9 1,7 1,8 1,9 2,0 2,1 2,3 2,4 2,6 2,7 2,9 3,0 3,2 3,4 3,6 3,8 4,1 4,3

opex 0,0 1,0 2,6 5,0 8,3 11,9 15,8 19,7 24,5 29,1 32,3 34,5 36,2 37,3 38,4 39,6 40,8 42,1 43,4 44,7

capex 4,0 6,5 8,6 11,6 11,8 11,9 11,4 13,8 11,8 7,2 3,7 1,9 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0


0,00

100,00

200,00

300,00

400,00

500,00

600,00

700,00

1

Total Cost 663,19

Capex 104,17

Opex 507,5

Admin 51,51

€ M

illi

on


0,00

50,00

100,00

150,00

200,00

250,00

300,00

350,00

400,00

1

Accumulated Total Cost

351,91

CAPEX 73,79

OPEX 250,6

ADMIN 27,52

€

Mil

lio

n


104



vrijednosti troškova prouzrokovanih političkim odlukama.


Red veličine je naveden u donjem grafikonu: Investicioni troškovi su procijenjeni na ukupno 74

miliona eura do 2025. godine. Operativni izdaci su značajno viši (tekući) troškovi koji do 2033. godine

iznose 251 miliona eura. Administrativni troškovi su iznose 28 miliona eura, sa prosjekom neto

sadašnje vrijednosti od oko 1,3 miliona eura godišnje.

Ukupni troškovi aproksimacije u oblasti upravljanja čvrstim otpadom su procijenjeni na 352 miliona

eura.


Za investicione troškove će biti primljena značajna podrška od donatora, naročito kroz EU IPA

program.

Mogu se aktivno tražiti i drugi donatori pošto postoje brojni programi pomoći za uklanjanje i

odlaganje otpada.

Međutim, treba napomenuti da upravljanje otpadom uključuje visoke troškove operacija i održavanja

koji se moraju nadoknaditi povratom troškova kroz naknade. Iz ovog razloga na raspored investicija

više utiču ograničenja vezana za pristupačnost domaćinstvima nego mogućnost pribavljanja

investicionih sredstava.

2.3.3 Emisije u vazduh (DIE)


Ekonomske posljedice emisija u vazduh su obimne, složene i utiču na brojne industrije, uglavnom one

koje su obuhvaćene direktivama o industrijskim emisijama, klimatskim promjenama i kvalitetu

vazduha.

Ove vrste emisija pored toga imaju veliki uticaj na zdravlje i, donekle, prekogranične uticaje, što

njihovom ograničavanju/smanjivanju daje visok prioritet.

Provedba svih zahtjeva u sklopu ovih direktiva nije moguća u kratkom roku zbog tehničkih

ograničenja, u vidu uspostavljanja pouzdanog popisa i sistema za praćenje, i ograničenja vezanih za

pristupačnost koja će usporiti napredak provedbe.

Proces provedbe će vjerovatno trajati najmanje sedam do deset godina nakon finalizacije strategije i

realnih provedbenih planova. Prije početka efektivne provedbe je neophodna priprema programa za

postepenu provedbu i realnog plana za uspostavu kontrole nad svakim sektorom obuhvaćenim DIE-

om, kako bi pogođene organizacije i njihovi resursi mogli podnijeti potrebne investicije. Ovo dalje

zahtijeva unapređenje postojećih baza podataka koje moraju biti detaljno usklađene širom RS.

Koordinacija sa industrijom, naročito u energetskom sektoru, će biti od ključnog značaja.


Troškovi su vrlo bitna stavka u postizanju aproksimacije i provedbenih potreba u procesu

aproksimacije. Treba finansirati različite vrste troškova, koji se mogu podijeliti na sljedeći način:

105

Troškovi koje će snositi uprava:

- preliminarni troškovi uspostavljanja ili restrukturisanja regulatornog tijela (tj. nadležne

vlasti) i svih potrebnih agencija - što uključuje troškove materijalnih i ljudskih resursa i

obuke;

- troškovi uvođenja režima za izdavanje dozvola i izvršenje i inspekcijskog nadzora;

- troškovi vezani za određivanje objekata na koje će se primjenjivati ove direktive i ocjena

njihovog trenutnog stanja;

- troškovi vezani za razvoj BAT vodiča i uputstava za svaki industrijski sektor;

- konsultantski troškovi;

- troškovi bilježenja podataka i izvještavanja;

- troškovi obuke i edukacije; i

- tekući operativni troškovi za rad sistema.

Ovi troškovi se mogu nadoknađivati primjenom programa za povrat troškova u skladu sa

principom da zagađivač plaća, čime vlada - kroz nametanje naknada za izdavanje dozvola i

regulatorni režim - ima mogućnost nadoknade regulatornih troškova od operatera i

postrojenja. Povrat troškova bi trebao biti potpun za sve troškove vezane za dozvole a

programi kao što je EMAS i eko-označavanje bi trebali biti potpuno samofinansirajući gledano iz

ugla regulatornih tijela;

Troškovi koje će snositi industrija:

Jasno je da će troškovi industrijskog usklađivanja biti daleko veći od direktnih troškova provedbe

propisa. Troškovi vezani za smanjenje emisija iz velikih postrojenja za spaljivanje na prihvatljive nivoe

mogu uključivati potrebu izgradnje novih postrojenja koja će zamijeniti zastarjela, dodavanje novih

jedinica postrojenjima koja manje zagađuju radi kompenzacije energetskih gubitaka usljed zatvaranja

velikih zagađivača, izmjenu komponenata unutar postrojenja radi prelaska na manje zagađujuća

goriva i tome slično. Direktiva o industrijskim emisijama nameće dalekosežne obaveze i znatne

troškove industriji i vlastima na svim nivoima.

Primjena principa najboljih dostupnih tehnika (BAT) će biti ključni faktor troškova u svim

industrijskim sektorima. Na kraju bi najveća cijena mogla biti zatvaranje određenih postrojenja.

BREF dokumenti bi trebali da pruže neka uputstva u ovoj oblasti a procjena lokalnih okolnosti i

uslova će takođe biti od velikog uticaja.

Procjena troškova je provedena u dvije etape:

Preliminarna analiza na osnovu postojećih budžeta raznih institucija koji su dati na uvid. Baze

podataka za RS su intenzivno korišćene za utvrđivanje trenutne situacije. Ova početna procjena

je rezultirala polaznim vrijednostima emisija, što je omogućilo postavljanje okvira za polazni

scenario. Nakon toga su izvršene projekcije rasta gasova staklene bašte (GHG) na osnovu

podataka iz raznih TP projekata i lokalnih statistika, čime je kreiran scenario redovnog

poslovanja (RP), odnosno vjerovatni porast emisija u slučaju da se ne poduzmu mjere na

smanjenju emisija. Razlika između RP i procijenjenih ograničenja koja zahtijevaju propisi EU,

Kopenhagenski i drugi međunarodni ugovori će pružiti grubu procjenu zapremina gasova koje

će biti potrebno smanjiti odgovarajućim mjerama za smanjenje emisija.

106

Troškovi smanjenja emisija su procijenjeni na osnovu međunarodnih referenci i primijenjeni na

obime koje je potrebno smanjiti, čime je dobijena procjena troškova aproksimacije u ovom

sektoru.

2.3.3.3 Troškovi smanjenja emisija

Za kalkulaciju troškova smanjenja emisija, RAINS model je primijenjen na države EU 25 (Rumunija, Bugarska i

Hrvatska nisu bile članice u tom trenutku).

Ovaj model predstavlja najkompletniju studiju troškova smanjenja emisija do sad i smatra se

prihvatljivom opcijom za primjenu u RS/BiH, gdje takvi podaci ne postoje.

Podaci su sumirani u donjoj Tabeli.

Tabela XXIV: TROŠKOVI SMANJENJA EMISIJA ZAGAĐUJUĆIH MATERIJA

TROŠKOVI SMANJENJA EMISIJA

RAINS MODEL ZA EU OGRANIČENJA EMISIJA SCENARIO B (SREDNJI) ZA EU 25

ZAGAĐUJUĆA MAT.

SMANJENO TONA

TROŠKOVI RASPON EU 25 PO EPRTR

2005-2020 (NIVELISANO

mEUR) TROŠAK PO TONI

DONJI GORNJI

SO2 1.238.000 14.010 11.317 5.600 16.000

NOX 1.592.000 14.970 9.403 4.400 12.000

NH3 1.088.000 38.925 35.777 11.000 31.000

ČEST.MAT. 255.000 9.540 37.412 26.000 75.000

VOC 977.000 1.770 1.812 950 2.800 TROŠKOVI SMANJENJA EMISIJA SLUŽE SAMO KAO REFERENCA. TROŠKOVI EMISIJA U VAZDUH SU BAZIRANI NA TP PROJEKTU "UNAPREĐENJE KONTROLE EMISIJA" KOJI SE BAVI STRATEGIJAMA ZA UPRAVLJANJE EMISIJAMA I PREDLOŽENIM GORNJIM GRANIČNIM VRIJEDNOSTIMA ZA TURSKU. TREBA NAPOMENUTI DA KOMBINOVANE TEHNOLOGIJE ZA VIŠE OD JEDNE ZAGAĐUJUĆE MATERIJE UMANJUJU GORE NAVEDENE TROŠKOVE, KOJI PREDSTAVLJAJU ZASEBNE TROŠKOVE SMANJENJA EMISIJA ZA SVAKU ZAGAĐUJUĆU MATERIJU POJEDINAČNO. JEDINIČNI TROŠKOVI ZA OVU SVRHU SU DOBIJENI I PRILAGOĐENI KORIŠĆENJEM SCENARIJA B ZA CEMENTNU INDUSTRIJU (KOJI PREPORUČUJE) DIREKTNO SMANJENJE NA SCENARIO B UZ ODGOVARAJUĆI PRELAZNI PERIOD ŠTO JE OČIGLEDNO EKONOMIČNIJA OPCIJA I KAO TAKVA JE KORIŠĆENA U OVOJ ANALIZI.

Postupak primjene ovih troškova u RS je bio da se uzme srednja vrijednost iz raspona koja se zatim

prilagodi primjenom inflacionog indeksa za EUR-e od godine kada je kalkulacija napravljena do 2013.

godine.

Na NMVOC je primijenjen niži raspon, s obzirom na geomorfološke karakteristike BiH i relativno nizak

intenzitet cementne industrije.

Tabela XXV: TROŠKOVI SMANJENJA EMISIJA ZA RS

TROŠKOVI SMANJENJA EMISIJA ZA RS NOx SO2 NMVOC

U EUR po odstranjenoj toni 9.403 11.317 39.224


Kao početni cilj za potrebe ekonomske procjene nedostataka za industrije u sektoru cementa, VOC i

drugim ne-energetskim sektorima je postavljena 2023. godina .

Za energetski sektor, koji proizvodi najveći dio emisija i time snosi najveći dio troškova smanjenja

emisija, postavljeni cilj je 2025. godina. Međutim, potrebno je napomenuti da ovi rokovi možda neće

biti postignuti zbog ograničenja vezanih za pristupačnost koja će biti utvrđena EAS-om, pošto se

107

troškovi energetskog sektora direktno prenose na potrošače putem cijena električne energije i time

će podložni su ograničenjima vezanim za pristupačnost domaćinstvima.

Tabela XXVI: CILJEVI VEZANI ZA EMISIJE U VAZDUH

CILJEVI ZA EMISIJE (postizanje ciljeva)

Sektor 2013

. 2014

. 2015

. 2016

. 2017

. 2018

. 2019

. 2020

. 2021

. 2022

. 2023. 2024. 2025.

Energetski sektor

1% 2% 5% 9% 14% 20% 27% 35% 45% 57% 72% 90% 100%

Cement 3% 10% 20% 35% 50% 60% 70% 80% 90% 95% 100%

100%

100%

VOC 2% 10% 17% 25% 35% 45% 60% 70% 80% 90% 100%

100%

100%

Ostalo 2% 10% 20% 35% 50% 60% 70% 80% 90% 95% 100%

100%

100%

2.3.3.4.1 Troškovi aproksimacije

Za procjenu troškova aproksimacije je potrebno primijeniti troškove smanjenja emisija na obim

emisija koji je potrebno smanjiti. Obim emisija zagađujućih materija koje se moraju smanjiti

(odnosno, obima glavnih zagađujućih materija - SO2, NOx i NMVOC koje treba smanjiti) je

procijenjena na osnovu trenutnih nivoa i predloženih graničnih vrijednosti emisija do 2025. godine.

Tabela XXVII: TRENUTNI NIVOI EMISIJA (PROCJENE ZA RS ZA 2013. GODINU)

TRENUTNI NIVOI EMISIJA (procjene za BiH za 2013. godinu) Emisije u tonama

Godina NOX SO2 NMVOC

POLAZNE PREDRATNE PROCJENE 1990. 28.459 157.112 9.454

NAJBOLJE PROCJENE RAZLIČITI IZVORI 2004. 19.250 146.650 13.231

NAJBOLJA PROCJENA ZA PROJEKAT 2013. 28.000 157.500 14.000

Za procjenu obima zagađenja koje je potrebno odstraniti je pripremljen scenario "redovnog

poslovanja" (RP) koji prikazuje očekivani rast emisija u RS tokom narednih godina.

Tabela XXVIII: UKUPNI RAST EMISIJA GHG

UKUPNI RAST EMISIJA GHG Godina Količine Porast

2010. 8.092 POČETNA SITUACIJA

2015. 9.013 1,11

2020. 9.405 1,16

2025. 9.912 1,22

2030. 10.945 1,35

Godina 2010. je postavljena za početnu situaciju. Predstavlja pretpostavljeni obim emisija koji RS

treba da postigne do 2025. godine, u skladu sa prihvaćenim obavezama (Gotenburški protokol)

prema EU.

Ovakvo smanjenje zahtijeva smanjenje po RP scenariju ekvivalentno stopi smanjenja od 22% u

odnosnu na trenutne emisije. Izraženo u tonama, potrebna smanjenja emisija su:

108

109

Tabela XXIX: POTREBNA SMANJENJA EMISIJA

EKVIVALENT SMANJENJA EMISIJA

DO 2025. GODINE NOX SO2 NMVOC

U tonama, bazirano na količinama iz

2013. godine. 6.160 34.650 3.080

Predložene granične vrijednosti emisija ni u kom slučaju ne treba smatrati fiksnim ciljevima politike

RS već predloženim vrijednostima koje omogućavaju postizanje zahtjeva pravne stečevine EU (i

Gotenburškog protokola) do navedene godine. Time predstavljaju razumnu referencu za potrebe ove

studije, mada će za potrebe uključenja u Sistem trgovine emisijama unutar EU (STE) i pregovore sa EU

o odgovarajućim prelaznim periodima biti potrebna mnogo detaljnija studija.

Na osnovu ranijih ciljeva aproksimacije, definisanih troškova smanjenja emisija i procijenjenih obima

emisija koje je potrebno odstraniti je moguće procijeniti troškove aproksimacije, mada u jako

pojednostavljeno formi, na višegodišnjoj osnovi. Ovim se dobija razuman red veličina i polazni

vremenski raspored. Ovo je dole ilustrovano u smislu nominalnih kapitalnih, operativnih i

administrativnih troškova.

Grafikon XV: NOMINALNI TROŠKOVI APROKSIMACIJE U OBLASTI EMISIJA U VAZDUH

Kapitalni izdaci (Capex) dostižu najvišu tačku 2024. godine, sa nešto preko 100 miliona eura godišnje.

Operativni izdaci (Opex) rastu na značajnih 33 miliona eura godišnje 2025. godine. Ovo je značajan

tekući trošak koji će biti u potpunosti prenešen na korisnike putem nadoknade troškova.

Administrativni troškovi su visoki tokom prvih pet godina, kada se pretpostavlja intenzivna potreba za

uspostavom različitih popisa, akcionih planova, itd. Nakon ovog početnog perioda, administrativni

troškovi ostaju na nivou oko 1,2 miliona eura godišnje.

Ukupni troškovi u iznosu 1.117 miliona eura do 2033. godine su ipak okvirna procjena i stvarni iznos


iznos plativ npr. 2033. godine.

0,0

20,0

40,0

60,0

80,0

100,0

120,0

140,0

2.013 2.015 2.017 2.019 2.021 2.023 2.025

€ M

ILLI

ON

2.013 2.014 2.015 2.016 2.017 2.018 2.019 2.020 2.021 2.022 2.023 2.024 2.025

ADMIN 2,4 4,7 6,9 7,2 7,2 1,0 1,0 1,0 1,1 1,1 1,2 1,2 1,2

O&M 0,0 0,5 1,3 2,8 4,7 6,9 8,8 11,5 14,5 18,2 22,3 27,5 33,4

CAPEX 6,9 14,2 25,1 35,0 41,4 42,7 50,8 54,8 66,3 73,6 91,4 100,2 56,8

COST OF APPROXIMATION OF EMISSIONS TO AIR IN NOMINAL TERMS

110

Stoga, da bi se definisao usporediv iznos i eliminisala izobličenja uzrokovana vremenom, tokovi

troškova su diskontovani na njihovu vrijednost u 2013. godini. Ovaj ekonomski koncept se naziva

čista/neto sadašnja vrijednosti (NPV) i koristi se kao indikator trenutne vrijednosti troškova

prouzrokovanih političkim odlukama.


Investicioni troškovi, Capex, su procijenjeni na ukupno 4.143 miliona eura do 2025. godine, uglavnom

od strane industrije i u energetskom sektoru. Operativni izdaci su značajni (tekući) troškovi koji do

2033. godine iznose 196 miliona eura, izraženo u sadašnjoj vrijednosti; Administrativni troškovi su

procijenjeni na 32 miliona eura i uglavnom su koncentrisani u prvih 4-5 godina u provedbenim

planovima.

Red veličine je naveden u donjem grafikonu:

Grafikon XVI: TROŠKOVI APROKSIMACIJE NEDISKONTOVANI/DISKONTOVANI

Ukupni troškovi aproksimacije u oblasti emisija u vazduh su procijenjeni na 643 miliona eura.

Dalje indikacije o efektima na industriju i troškovima koje će snositi osnovni industrijski sektori

odgovorni za emisije u vazduh su navedeni u donjoj tabeli.

Tabela XXX: DISKONTOVANI INVESTICIONI TROŠKOVI POTREBNI ZA POSTIZANJE CILJEVA

DISKONTOVANI INVESTICIONI TROŠKOVI POTREBNI ZA POSTIZANJE CILJEVA (m EUR)

DIREKTIVA/PAKET Investicioni

troškovi Troškovi

O&M Admin. troškovi

Ukupni troškovi

PRISTUPAČNO CILJNI ROKOVI

Energetski sektor 321 157 0 478 2025.

Cement 5 3 0 8 2023.

VOC 30 2 0 32 2023.

Ostalo (procijenjeno na dodatnih 15%)

58 35 0 93 2023.

Administracija 0 0 32 32 2023.

UKUPNO VAZDUH 414 196 32 643 2025.

2.3.4 Zaštita prirode i biološke raznolikosti


Očuvanje prirode i zaštita biološke raznolikosti su ključni ciljevi politika EU u oblasti zaštite

okoliša/životne sredine, bazirani na principima održivog korišćenja prirodnih resursa. U martu 2010.

0

200

400

600

800

1.000

1.200

€ 2013


1.117

CAPEX 659

OPEX 410

ADMIN 47,30

€ M

ILLI

ON

COST OF APPROXIMATION OF EMISSIONS TO AIR UNDISCOUNTED

0,00

200,00

400,00

600,00

800,00

€ 2013


642,77

CAPEX 414

OPEX 196

ADMIN 32,37

€ M

ILLI

ON

COST OF APPROXIMATION OF EMISSIONS TO AIR . NPV AT 5%

111

godine, državnici EU su se posvetili ambicioznom cilju zaustavljanja, i preokretanja, gubitka biološke

raznolikosti u Evropi do 2020. godine. Fundamentalni politički mehanizam u ovom pogledu je mreža

posebnih područja konzervacije (PPK) i područja pod posebnom zaštitom NATURA 2000, koja je

kreirana s ciljem zaštite najvažnijih prirodnih staništa. EU je pored toga:

zabranila određeni broj djelatnosti koje ugrožavaju vrste;

donijela propise o trgovini ugroženim vrstama, proizvodima od foka i kitova i držanju divljih

životinja u zoološkim vrtovima; i

zabranila upotrebu klopki za noge unutar EU.

Zbog svoje teritorijalne primjene, NATURA 2000 će imati značajne uticaje koji će se morati uzeti u

obzir u primjeni drugih politika, naročito onih iz oblasti poljoprivrede, šumarstva i razvoja

infrastrukture. Potreba za unošenje lokaliteta iz mreže NATURA 2000 u prostorno i infrastrukturno

planiranje će povezati procese provedbe direktiva o PUO i SPO.


Iako je rad na određivanju potencijalnih lokaliteta za NATURA-u 2000 u RS u toku, trenutno nije

moguće predvidjeti sve lokalitete koji bi mogli ući u okvir NATURA-e 2000 i time procenat teritorije

RS koji bi mogao biti obuhvaćen tim lokalitetima. Postojeći propisi koji regulišu zaštitu prirode na

nivou RS ne sadrže "odgovarajuće postupke provjere" koje zahtijeva Direktiva o staništima za

projekte koji bi mogli imati uticaj na lokalitete obuhvaćene mrežom NATURA 2000 te stoga nije

moguće napraviti preciznu procjenu troškova.

Iz ovog razloga se data procjena troškova mora posmatrati kao vjerovatni red veličine baziran

prvenstveno na iskustvima susjednih regija, pošto dalji razvoj događaja u planiranju zaštićenih

područja u RS ostaje neizvjestan.


Uopšteno gledano, jedinični troškovi bi trebali biti definisani u skladu sa predviđenim površinama

pod zaštitom. Za potrebe ove analize je pripremljena pojednostavljena matrica jediničnih troškova

bazirana na iskustvima u regiji, naročito u Rumuniji, Bugarskoj i Hrvatskoj.

Tipični investicioni troškovi vezani za zaštitu prirode su sljedeći:

priprema planova za upravljanje;

naknade za zemljište unutar zaštićenog područja;

naknade za djelatnosti koje nisu dozvoljene u određenim okolnim zonama;

transakcijski troškovi za kupovinu privatnog zemljišta u ključnim područjima;

nabavka opreme za tekuće praćenje, nadzor i zaštitu zaštićenog područja.

Tabela XXXI: JEDINIČNI TROŠKOVI PRIMIJENJENI NA NOVA ZAŠTIĆENA PODRUČJA U

EUR/ha

JEDINIČNI TROŠKOVI EUR/ha

PLANOVI ZA UPRAVLJANJE 11,85

POLJOPRIVREDNO ZEMLJIŠTE 3,00

OKOLNE ZONE 1,00

112

TROŠKOVI TRANSAKCIJA 14,00

OPREMA 3,51

113




od izuzetne važnosti za preciznije određivanje buduće politike koja će pratiti razvoj okolnosti u BiH. U

ovom slučaju su ciljevi usklađenosti postavljeni u smislu površine koja treba biti zaštićena da bi se

postigao prosjek za EU, kako je navedeno u posljednjoj EEA publikaciji na ovu temu: ZAŠTIĆENA

PODRUČJA U EVROPI, PREGLED (2012)143.

Tabela XXXII: POVRŠINA ZAŠTIĆENIH PODRUČJA U RS

PREGLED ZAŠTIĆENIH PODRUČJA Površina BiH = 51.210 km2

KATEGORIJA br. VRSTA

UKUPNA ZAŠTIĆENA POVRŠINA

(ha) TRENUTNO

STANJE

DODATNA ZAŠTITA (ha) ZA USKLAĐIVANJE

SA EU 27

UKUPNO ZAŠTIĆENE POVRŠINE

(ha)

% POVRŠINE POD

ZAŠTITOM 2012. GOD.

2023.

Ia i Ib 3 NACIONALNI PARKOVI

20.745 1.900 22.645 0,83% 0,91%

II 2 PARKOVI PRIRODE

1.392 48.000 49.392 0,06% 1,99%

V 2 ZAŠTIĆENI PEJZAŽI

0 186.000 186.000 0,00% 7,48%

IV 3 PRIRODNI REZERVATI

0 97.600 97.600 0,00% 3,93%

III 8 SPOMENICI 84 3.500 3.584 0,00% 0,14%

VI

UPRAVLJANJE STANIŠTIMA I DRUGIM ZAŠTIĆENIM PODRUČJIMA OD KULTURNO-ISTORIJSKOG ZNAČAJA

27 19.000 19.027 0,00% 0,77%

UKUPNO 18 22.248 356.000 378.248 0,90% 15,22%

Pomoću trenutnog stanja i definisanih ciljeva je moguće definisati hronološki raspored ciljeva

aproksimacije. Ovo je očigledno samo najbolja moguća procjena za potrebe EAS-a i ne odražava

konkretnu politiku BiH koja, kako je ranije navedeno, još uvijek ne postoji kao takva.

Pomoću trenutnog stanja i definisanih ciljeva je moguće definisati hronološki raspored ciljeva

aproksimacije. Ovo je očigledno samo najbolja moguća procjena za potrebe projekta i ne odražava

konkretnu politiku RS koja, kako je ranije navedeno, još uvijek ne postoji kao takva.

143 “Protected Areas in Europe – an overview”, European Environment Agency Report Br.. 5/2012, ISSN 1725-9177, objavljen 22. oktobra 2012. godinehttp://www.eea.europa.eu/publications/protected-areas-in-europe-2012, dostupan: 1. jula 2014. godine.

http://www.eea.europa.eu/publications/protected-areas-in-europe-2012

114

Tabela XXXIII: CILJEVI USKLAĐENOSTI (ZAŠTITA PRIRODE)

CILJEVI USKLAĐENOSTI

Trenutno

Pretpostavljeni cijevi………………………………………………………………………………………………………..............

2013. 2014. 2015. 2016. 2017. 2018. 2019. 2020. 2021. 2022. 2023.

Zaštićeno područje (nejasnih 18.000 utvrđeno dedukcijom)

22.248

Potrebno proširenje

356.000 3% 5% 7% 10% 12% 12% 12% 12% 12% 15%

Proširenje u ha

11.189 18.648 26.107 37.296 44.755 44.755 44.755 44.755 44.755 55.944

Konvergencija proširenja (%)

3% 8% 15% 25% 37% 49% 61% 73% 85% 100%

Kao što se može vidjeti, postavljeni cilj za aproksimaciju prosjeku EU27 je 2023. godina. Ovaj datum je takođe i

realna procjena najskorijeg mogućeg datuma pristupanja EU.


Na osnovu ranijih ciljeva aproksimacije, definisanih obima izraženih u površini koju je potrebno

zaštititi i jediničnih troškova po hektaru je moguće procijeniti troškove aproksimacije na višegodišnjoj

osnovi. Ovo je dole ilustrovano u smislu nominalnih kapitalnih, operativnih i administrativnih

troškova. Kapitalni izdaci (Capex) dostižu najvišu tačku 2023. godine, sa nešto preko 2 miliona eura.

Operativni izdaci (Opex) rastu sa zanemarljive brojke 2014. godine na 2,5 miliona eura godišnje 2033.

godine. Ovo nije značajna brojka u kontekstu politike RS ali je kvalitativno važna i moraju joj se

dodijeliti potrebna sredstva u različitim budžetima u RS. Administrativni troškovi rastu paralelno sa

operativnim troškovima i dostižu 2,7 miliona eura godišnje 2033. godine. Ovdje važi ista logika kao i

za operativne izdatke. Ispod procjene troškova je naveden nediskontovani, odnosno nominalni iznos.

Grafikon XVII: NOMINALNI TROŠKOVI APROKSIMACIJE - VIŠEGODIŠNJI TOKOVI TROŠKOVA

0,00

1,00

2,00

3,00

4,00

5,00

6,00

€ M

ILL

ION

2014 2015 2016 2017 2018 2019 2020 2021 2022 2023 2024 2025 2026 2027 2028 2029 2030 2031 2032 2033

ADMIN 0,04 0,11 0,22 0,37 0,58 0,79 1,03 1,28 1,55 1,89 1,96 2,03 2,10 2,18 2,26 2,34 2,42 2,51 2,60 2,69

OPEX 0,04 0,11 0,21 0,37 0,56 0,77 0,99 1,23 1,49 1,81 1,87 1,93 2,00 2,07 2,14 2,21 2,28 2,36 2,44 2,52

CAPEX 0,38 0,65 0,92 1,35 1,65 1,68 1,72 1,75 1,78 2,27 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00


115

Ukupni troškovi u iznosu od 75 miliona eura do 2033. godine su ipak okvirna procjena i stvarni iznos






se trenutno preporučuje za velike infrastrukturne projekte.

Red veličine je prikazan u donjem grafikonu:

Grafikon XVIII: TROŠKOVI APROKSIMACIJE NEDISKONTOVANI/DISKONTOVANI

Sa ekonomske tačke gledišta, glavni troškovi će nastajati iz upravljanja NATURA 2000 lokalitetima, što

predstavlja administrativno opterećenje koje će do 2033. godine dostići iznos od 15,4 miliona eura

(neto sadašnja vrijednost). U pogledu određivanja lokaliteta, glavne troškove će predstavljati troškovi

transakcija, odnosno troškovi kupovine ili drugog oblika sticanja kontrole nad ovim lokalitetima. Ovi

troškovi, koji značajno variraju od zemlje do zemlje, su procijenjeni na 9,9 miliona eura na osnovu

planiranih površina lokaliteta i prethodnih iskustava iz zemalja u tranziciji. Operativni troškovi,

odnosno troškovi fizičkog održavanja investicija uloženih u lokalitete, će do 2033. godine dostići 14,7

miliona eura.

Ukupni troškovi aproksimacije u oblasti zaštite prirode su procijenjeni na 40 miliona eura.


Neophodne investicije, za koje je potrebno aktivno tražiti donatorska sredstva, se moraju provesti

prije pristupanja EU. Poželjno je, bar u kratkoročnom periodu, da se održavanje zaštićenih područja

direktno finansira iz budžeta RS.

Međutim, gledano na srednji i duži rok, biće neophodno povećati sredstva za finansiranje očuvanja

prirode i zaštite biološke raznovrsnosti putem uvođenja korisničkih naknada. Ovakve naknade će kroz

razvoj ruralnih preduzeća internalizovati eksterne koristi od bolje zaštite prirodnih resursa. U ovom

pogledu će biti važna saradnja između različitih institucija u RS na programiranju finansijske pomoći

kroz EU - IPA II fondove. Isti je slučaj i sa pripremom poljoprivredno-ekoloških pilot mjera koje bi se

0

10.000.000

20.000.000

30.000.000

40.000.000

50.000.000

60.000.000

70.000.000

80.000.000

€2014


74.500.746

CAPEX 12.441.946

OPEX 14.152.447

ADMINISTRATION

30.943.919

EU

RO

S M

ILL

ION


0 5.000.000

10.000.000 15.000.000 20.000.000 25.000.000 30.000.000 35.000.000 40.000.000 45.000.000

€2014


40.024.383

CAPEX 9.859.035

OPEX 14.718.305

ADMINISTRATION

15.447.043

EU

RO

S M

ILL

ION


116

mogle iskoristiti za podršku očuvanju mreže NATURA 2000 u RS. Treba razmotriti i druge mogućnosti

finansiranja, uključujući i državne istraživačke programe i bilateralne donatore.

2.3.5 Ostali sektori

2.3.5.1 Buka

2.3.5.1.1 Početna situacija

Glavni troškovi koji će opteretiti javnu upravu posredstvom direktiva vezanih za sektor buke su

uspostavljanje vlasti odgovornih za nadzor nad prihvaćenim nivoom emisija buke i izradu strateških

mapa buke.

Troškove uspostavljanja laboratorija ili drugih institucija, koje će vršiti mjerenje ili verifikaciju

odobravanja ili pregleda po tipu, će snositi primarno nadležne vlasti, čak i ako usluge ugovorno

obavljaju privatne laboratorije. Troškovi uspostavljanja i djelovanja javnih i privatnih laboratorija će

biti djelimično povraćeni kroz naknade koje će plaćati proizvođači i uvoznici uređaja i vozila.

Glavni troškovi koji će se nametnuti proizvođačima i potrošačima će biti vezani za usklađenost sa

graničnim vrijednostima emisija i tehničke zahtjeve propisane relevantnim direktivama. Ove troškove

će snositi proizvođači vozila, vazduhoplova i (industrijskih) uređaja ili potrošači (domaćinstva, vozači,

itd.). Laboratorijski troškovi vezani za odobrenja po tipu se takođe mogu prenijeti na proizvođače.

Vladini troškovi za prilagođavanje postojeće institucionalne organizacije i za mjerenja i laboratorije za

testiranje, pregled i odobravanje će zavisiti od evolucije postojeće organizacije, što je trenutno

neizvjesno.

Troškovi koje će snositi proizvođači i potrošači će zavisiti od obima modifikacija na uređajima koje su

potrebne za prilagođavanje novim standardima za buku u okolišu/životnoj sredini.

2.3.5.1.2 Troškovi aproksimacije

Većina direktiva o buci (direktive o vozilima i uređajima za upotrebu na otvorenom) se odnosi na

tipska odobrenja / procjenu usklađenosti industrijskih proizvoda po pitanju nivoa buke koju emituju.

Uvođenje usluga za tipsko odobravanje većine uređaja i motornih vozila identičnih onima koje

postoje u EU nije neophodno, s obzirom da su proizvođači već podnijeli zahtjev za odobrenje u nekoj

od zemalja članica. U ovakvim slučajevima, državno odobrenje za tip se proizvodima odobrenim u EU

može izdati na osnovu potvrde o usklađenosti koju podnosi uvoznik (na osnovu EU odobrenja za tip

koje izdaje druga zemlja članica). Procijenjene potrebe za dodatnim opterećenjem RS budžeta, u

eurima (troškovi zapošljavanja osoblja u institucijama).

Umjereni dodatni troškovi mogu nastati u slučaju postupaka verifikacije samostalno pripremljenih

potvrda za potrebe praćenja i nadzora, i sistema za potpuno osiguranje kvaliteta. Dodatni troškovi će

nastati i pri uspostavljanju sistema za pripremu mapa buke i akcionih planova za smanjenje buke u

okolišu/životnoj sredini.

Izvršenje direktiva može zahtijevati dodatno osoblje i edukaciju u vlastima nadležnim za izdavanje

odobrenja za tip i u objektima koji vrše testiranje. Veći broj osoblja je potreban i za vršenje

povremenih inspekcija industrijskih proizvoda koji su u upotrebi, nenajavljenih kontrola i za

inspekcije usklađenosti proizvodnog procesa (ukoliko se industrijski proizvodi proizvode u zemlji

članici), i za potrebe verifikacije samostalno pripremljenih potvrda ili primjenu sistema potpunog

osiguranja kvaliteta. Ovi troškovi zavise od lokalnih naknada za rad, kao i od obima testiranja.

117

Postupak testiranja zavisi od obima i različitosti industrijskih proizvoda obuhvaćenih direktivama o

buci u okolišu/životnoj sredini za koje se vrši testiranje.

U troškove osoblja treba uračunati:

Bruto plate, uključujući doprinose za socijalno osiguranje (domaći ekvivalent). Trošak po jedinici

dodatnog osoblja je procijenjen na 15.000 eura godišnje, sa porastom od 2% na godišnjem nivou

u eurima;

Režijske troškove procijenjene na dodatnih 70% gore navedenog;

Edukacija se može procijeniti na 150% troškova osoblja u periodu do 2015. godine i raspodijeliti

proporcionalno ukupnom broju dodatnog osoblja;

Razumno je pretpostaviti da će 2014. godine biti potrebna dva nova zaposlena, 2015. još dva, a

2016. još četiri zaposlena.

Ovaj pristup rezultira troškovima osoblja prikazanim u donjoj tabeli.

Tabela XXXIV: TROŠKOVI OSOBLJA U APROKSIMACIJI PROPISA O BUCI

TROŠKOVI APROKSIMACIJE U OBLASTI BUKE TROŠKOVI OSOBLJA

Jedinični troškovi

2013. 2014. 2015. 2016.

Povećanj

e Ukupno

Povećanje

Ukupno Povećanj

e Ukupno

Povećanje

Ukupno

Dodatno osoblje Jedinica 0 0 1 1 0 1 2 3

Bruto plata (EUR) s rastom od 3%

15.000 15.000 0 15.450 15.450 15.914 15.914 16.391 49.173

Režijski troškovi 70%

0

10.815

11.139

34.421

Edukacija: 150% troškova za osoblje

0

39.398

40.579

125.390

UKUPNO

0

65.663

67.632

208.984

2.3.5.1.3 Mape buke u okolišu/životnoj sredini za naseljena mjesta i saobraćaj

Za izradu mapa buke u okolišu/životnoj sredini za naseljena mjesta je procijenjen trošak od 0,25 eura

po stanovniku (raspon u ranijim zemljama u tranziciji je od 0,15 do najviše 2 eura). Ovaj trošak nije

obavezan za naseljena mjesta sa manje od 250.000 stanovnika. Pretpostavlja se da će troškovi nastati

tokom 2014. i 2015. godine.

Mape saobraćajne buke, sa troškom od 0,25 eura po stanovniku za drumske saobraćajnice i

željeznice su primijenjene samo na najveća naseljena mjesta, što uključuje Banja Luku, Istočno

Sarajevo i Bijeljinu. Troškovi su raspoređeni na 2015. i 2016. godinu.

Laboratorijska oprema je procijenjena na 25% iznosa za Češku Republiku iz perioda 2001-2005 i

troškovi su raspoređeni na sljedeći način: 40% tokom 2014. godine, 40% u 2015. i 20% u 2016. godini;

Procjenjuje se da će dodatnih €150.000 za čitavu BiH, od čega 35% za RS, biti dodijeljeno za program

posvećen povećanju industrijske konkurentnosti u skladu sa iskustvima drugih ekonomija u tranziciji,

i raspoređeno na sljedeći način: 70% tokom 2015. i 30% tokom 2016. godine;

118

Tabela XXXV: OSTALI BUDŽETSKI TROŠKOVI APROKSIMACIJE U OBLASTI BUKE

TROŠKOVI APROKSIMACIJE U OBLASTI BUKE

OSTALI BUDŽETSKI TROŠKOVI

Jedinični troškovi 2013. 2014. 50% 2015. 50% 2016.

Ref. Ukupno Ref. Ukupno Ref. Ukupno Ref. Ukupno

MAPE BUKE NAS. MJESTA €0,25/stanovniku 0 0 249.065 31.133 192.434 24.054 0 0

MAPE SAOBRAĆAJNE BUKE €0,25/stanovniku 0 0 0 0 176.064 44.016 176.064 44.016

AERODROM

LAB. OPREMA 300.000 0,00% 0 40,00% 42.000 40,00% 42.000 20,00% 21.000

AKCIONI PLANOVI NAS. MJESTA

€0,25/stanovniku 0 0 0 0

0 249.065 21.793

AKCIONI PLANOVI SAOBRAĆAJ

€0,25/stanovniku 0 0 0 0 176.064 44.016 176.064 44.016

INDUSTRIJSKI PROGRAM 150.000 0,00% 0 0,00% 0 70,00% 36.750 30,00% 15.750

UKUPNO

0

75.133

190.836

146.575

Ukupni efekti na budžet RS se mogu procijeniti na sljedeći način:

Tabela XXXVI: RASPODJELA DRŽAVNOG BUDŽETA ZA USKLAĐIVANJE U OBLASTI BUKE

TROŠKOVI DIREKTIVA O BUCI U EUR

2013. 2014. 2015. 2016.

IZ BUDŽETA RS

0 138.796 258.469 355.559

NAPOMENA: Svi iznosi predstavljaju racionalne preliminarne procjene koje služe kao primjer vrste

podataka koju će biti potrebno unijeti nakon što stvarni podaci za RS postanu dostupni.

Domaći proizvođači (privatni sektor) će se susresti sa dodatnim troškovima u prilagođavanju svojih

proizvodnih procesa novim ograničenjima za buku i uspostavljanju internih sistema za testiranje

buke. Ukoliko se ovi troškovi prenesu na potrošača može doći do pada prodaje. Međutim, ukoliko

domaći proizvođači žele da izvoze na tržište EU, u svakom slučaju će se morati prilagoditi ovim

zahtjevima. Stoga se ovi troškovi ne mogu posmatrati isključivo kao troškovi pristupanja EU.

S druge strane, potrošači u RS će se susresti sa takvim povećanjima cijena i prije pristupanja EU (npr.

u slučaju uvoznih vozila, gdje su efekti direktiva o buci provedenih u zemljama Zapadne Evrope već

ugrađeni u cijenu). Sva smanjenja nivoa buke obuhvaćena direktivama o buci u okolišu/životnoj

sredini su generalno postignuta u sklopu integralnog dizajna i strukture uređaja i vozila, kao i

rehabilitacije i izgradnje novih objekata i mreža, te je stoga jako teško i nepotrebno izdvojiti troškove

direktno povezane sa direktivama o buci, iz razloga što nije propisan prelazni period.

2.3.5.2 Hemikalije

2.3.5.2.1 Početna situacija

Glavni troškovi u provedbi propisa o hemijskom sektoru obuhvataju troškove uspostavljanja

provedbenih sistema, njihovo redovno održavanje i tekuće troškove poslova kao što je klasifikacija

novih hemijskih supstanci, postupci vezani za prijavu hemikalija i angažovanje stručnih

savjetnika/konsultanata. Nadležna vlast će imati troškove vezane za upravljanje

prijavama/obavijestima i obavezama izvještavanja.

Većinu troškova će snositi privatni sektor. Preduzeća iz RS koja proizvode hemijske supstance ili ih

uvoze iz zemalja koje ne pripadaju EU, će iste morati da registruju pri ECHA. Troškovi izrade

registarskog dosijea mogu biti visoki, 250.000 eura i više. Za supstance koje su već registrovala druga

119

preduzeća, moguće je kupiti dijelove postojeće registracije. Čak i tako će manji uvoznici i proizvođači

biti prisiljeni da obustave poslovanje ili da prodaju svoja preduzeća onima koja već posjeduju

potrebne potvrde o registraciji.

Treba uzeti u obzir i troškove vezane za uspostavljanje i održavanje informacione (IT) infrastrukture

potrebne za sigurno povezivanje sa ECHA IT sistemom, što je neophodno za razmjenu podataka

između zemalja članica i ECHA i za određivanje mjera za osiguravanje tajnosti podataka.

Troškovi provedbe koje će snositi industrija su već mnogo viši od onih koje će snositi vlade. Kako ovaj

propis prenosi odgovornost za procjenu rizika proizvedenih, uvezenih i korišćenih supstanci na

industriju, opterećenje preduzeća u pogledu registracije supstanci će biti izuzetno visoko. Pored

troškova potrebnog osoblja, preduzeća će morati da plate izradu studija i testova, kao i troškove

registracije. Trošak registracije različitih supstanci može drastično da varira zavisno od količine koja

se proizvodi ili uvozi i od broja preduzeća koja moraju da registruju istu supstancu. Propis predviđa

uspostavljanje tzv. foruma za razmjenu informacija o supstancama (SIEFs) s ciljem razmjene

informacija o postojećim podacima, izbjegavanja dodatnih testova na životinjama i uštede troškova.

Preduzeća koja registruju istu supstancu mogu i zajednički podnijeti zahtjev za registraciju (član 11).

Korišćenjem ove mogućnosti preduzeća mogu ostvariti uštede putem nižih troškova registracije.

Ostali akteri u nabavnom lancu za ove vrste supstanci će takođe imati veće obaveze u pogledu

rukovanja informacijama o supstancama, što će rezultirati dodatnim troškovima i za preduzeća koja

nemaju obavezu registracije.

Za potrebe ovog izvještaja u sklopu EAS-a je postavljena pretpostavka da će ukupni iznos dodatnih

ljudskih resursa potrebnih za čitav sistem u RS biti 13. Ovo je zasnovano na iskustvima susjednih

zemalja koje su dalje napredovale u procesu aproksimacije.

Konačni broj je pomnožen troškom osoblja u iznosu od 15.000 eura godišnje i dodatnim režijskim

troškovima po stopi od 70% (koja je visoka zbog zahtjeva vezanih za izdavanje dozvola, praćenje i

analizu, koji zahtijevaju dodatne režijske troškove). Troškovi edukacije su procijenjeni na ukupno 5

miliona eura tokom perioda od 6 godina, a izrada studija i druga tehnička podrška na daljnjih 5

miliona eura tokom perioda u trajanju od 9 godina.

Ovi iznosi se povećavaju za 2% (u EUR) na godišnjoj osnovi, i za daljnjih 40% za predviđeni rast BDP-a.

2.3.5.2.2 Ciljevi usklađenosti

Pretpostavljeni ciljevi aproksimacije za različite pod-sektore su navedeni ispod.

Tabela XXXVII: CILJEVI ZA USKLAĐIVANJE U HEMIJSKOM SEKTORU

POSTIZANJE CILJEVA

SUPSTANCA 2013. 2014. 2015. 2016. 2017. 2018. 2019.

Azbest 0% 20% 40% 70% 100% 100% 100%

PCB 0% 10% 20% 40% 60% 80% 100%

Biocidi 0% 10% 20% 40% 60% 80% 100%

Ostalo 0% 20% 40% 60% 80% 100% 100%

120

Ovi ciljevi predstavljaju razumne pretpostavke bazirane na prethodnim iskustvima iz zemalja u tranziciji i

odredbu da RS može napraviti potrebne koordinacione strukture, kojima će ovom cilju pristupiti na usklađen

način od 2014. godine.

Tabela XXXVIII: TROŠKOVI USKLAĐENOSTI KOJE SNOSI UPRAVA

ADMINISTRATIVNI TROŠKOVI 2013. 2014. 2015. 2016. 2017. 2018. 2019. 2020.

DODATNO OSOBLJE 0,00 0,01 0,03 0,07 0,12 0,12 0,13 0,14

MATERIJALI 0,00 0,01 0,02 0,05 0,08 0,09 0,09 0,09

EDUKACIJA 0,00 0,26 0,35 0,44 0,44 0,37

STUDIJE I OSTALO 0,00 0,26 0,35 0,44 0,44 0,37

IZ BUDŽETA RS 0,00 0,55 0,75 1,00 1,07 0,94 0,22 0,23

Investicione potrebe za usklađenost u RS, bazirano na susjednim zemljama u tranziciji, su

predstavljene u tabeli ispod.

Tabela XXXIX: INDUSTRIJSKE KAPITALNE INVESTICIJE

INVESTICIONI TROŠKOVI POTREBNI ZA POSTIZANJE CILJEVA (u milionima EUR)

DIREKTIVA Ekonomski prilagođeni

nediskontovani troškovi investicija

Azbest 6,3

GMO 7,0

PCB 1,1

Biocidi 0,3

Ostalo 1,8

UKUPNO 16,4

Operativni troškovi su predviđeni sa 3,5% vrijednosti investicija, u skladu sa očekivanim korisnim

vijekom trajanja različitih investicija koje se uglavnom odnose na instalacije i uređaje, od 28 godina.

Višegodišnji tok troškova, uključujući kapitalne (Capex), operativne (Opex) i dodatne administrativne

(Admin) troškove su prikazani ispod, u nominalnoj vrijednosti iskazanoj u milionima eurima za period

2011-2030.

121

Grafikon XIX: NOMINALNI TROŠKOVI APROKSIMACIJE

Ukupni troškovi u iznosu od 37 miliona eura do 2033. godine su ipak okvirna procjena i stvarni iznos





vrijednosti troškova prouzrokovanih političkim odlukama. Investicioni troškovi, Capex, su procijenjeni

na ukupno 14,3 miliona eura do 2020. godine, uglavnom od strane industrije i primarno u hemijskom

sektoru. Operativni troškovi su tekući troškovi koji do tog datuma iznose 5,7 miliona eura, izraženo u

sadašnjoj vrijednosti. Investicioni troškovi su procijenjeni na ukupno 5,8 miliona eura do 2033.

godine.

Grafikon XX: TROŠKOVI APROKSIMACIJE NEDISKONTOVANI/DISKONTOVANI

Ukupni troškovi aproksimacije za hemijski sektor su procijenjeni na 25,8 miliona eura.

0,00

1,00

2,00

3,00

4,00

5,00

6,00

2014 2016 2018 2020 2022 2024 2026 2028 2030 2032

€ M

ILLI

ON

2014 2015 2016 2017 2018 2019 2020 2021 2022 2023 2024 2025 2026 2027 2028 2029 2030 2031 2032 2033

ADMIN 0,00 0,55 0,75 1,00 1,07 0,94 0,22 0,23 0,24 0,25 0,27 0,28 0,29 0,31 0,32 0,34 0,36 0,38 0,39 0,41

O&M 0,00 0,00 0,11 0,23 0,37 0,52 0,60 0,61 0,61 0,61 0,61 0,61 0,61 0,61 0,61 0,61 0,61 0,61 0,61 0,61

CAPEX 0,00 3,21 3,27 4,15 4,23 2,23 0,30 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00

COST OF APPROXIMATION IN NOMINAL TERMS

0,00

5,00

10,00

15,00

20,00

25,00

30,00

€ 2014

Accumulated Total Cost 25,84

CAPEX 14,33

OPEX 5,67

ADMIN 5,85

€ M

ILLI

ON


122

2.3.5.2.3 Finansiranje troškova

Osnovni izvori iz kojih će se finansirati troškovi mogu biti:

povrat troškova od korisnika;

grantovi EU i drugih donatora;

investicije privatnog sektora;

lokalne samouprave, budžeti i ekološki fondovi RS;

finansiranje projekata putem IFI i poslovnih banaka, bez oslanjanja na državne garancije;

2.4 UKUPNI TROŠKOVI APROKSIMACIJE I DISTRIBUCIJA PO SEKTORIMA

2.4.1 Ukupni troškovi aproksimacije prikazani kroz višegodišnje tokove

Spajanje svih višegodišnjih troškova procijenjenih za različite sektore zaštite okoliša/životne sredine

daje procjenu, na godišnjem nivou, troškova sa kojima će RS morati da se suoči da bi primijenila

pravnu stečevinu EU.

Ispod su sumirani iznosi za periode 2013-2020, 2025, 2030. i 2033.

Tabela XL: VIŠEGODIŠNJI TROŠKOVI APROKSIMACIJE

VIŠEGODIŠNJI TROŠKOVI APROKSIMACIJE (u milionima EUR)

SEKTOR 2013. 2014. 2015. 2016. 2017. 2018. 2019. 2020. 2025. 2030. 2033.

Zaštita prirode 0,00 0,29 0,56 0,87 1,34 1,79 2,09 2,41 2,60 3,08 3,42

Upravljanje čvrstim otpadom 0,00 5,38 8,74 12,15 18,30 21,95 25,78 29,17 39,12 44,46 49,06

Upravljanje vodama 30,01 64,13 91,03 96,72

119,87

111,97

120,23

115,07

108,37

144,63

128,32

Emisije u vazduh 9,27 19,42 33,31 44,96 53,29 50,60 60,62 67,25 91,45 38,32

115,31

Buka, hemikalije 0,00 3,88 4,81 5,77 5,64 3,65 1,07 0,79 0,85 0,91 0,96

UKUPNO TROŠKOVI 39,28 93,10

138,43

160,47

198,44

189,96

209,80

214,70

242,37

231,41

297,06

Godišnji izdaci rastu od procijenjenih 93 miliona eura 2014. godine, do najviše tačke od skoro 300

miliona eura 2025. godine. Sljedeći grafikon daje grafički prikaz evolucije troškova.

123

Grafikon XXI: UKUPNI NOMINALNI TROŠKOVI APROKSIMACIJE

Ovaj tok pokazuje najvišu tačku u 2024. godini. Uzrokovana je okončanjem kapitalnih ulaganja

(Capex) u sektorima vazduha, otpada i drugim sektorima, dok sektor voda nastavlja s rastom.

Prirodno, ovi tokovi će se mijenjati kako budemo mijenjali pretpostavke u vezi politika i zato ove

brojke treba tumačiti kao najbolje moguće procjene u datom trenutku, koje će se kontinuirano

revidirati kako postaju dostupni novi podaci i kako pozicije u RS postaju jasnije. Međutim, ova

procjena predstavlja racionalnu i razumnu pretpostavku koja daje prvi nacrt preliminarnog reda

veličine troškova.

2.4.2 Ukupni troškovi aproksimacije i distribucija po sektorima

Distribucija procijenjenih ukupnih troškova po pojedinačnim sektorima zaštite okoliša/životne

sredine ima širok dijapazon uticaja na politiku.

Komponenta povrata troškova i većina donatorskih sredstava će selektivno finansirati neke od

sektora (otpad, voda) i stavljati ih u povlašten položaj u odnosu na ostale sektore. Fondovi za

zaštitu okoliša/životne sredine, budžeti i svi slični izvori finansijskih sredstava bi se trebali

koristiti na strateški način da bi se održala ravnoteža između troškova i dostupnih sredstava.

Ukoliko se ovo ne poduzme, neki sektori će se približavati mnogo brže i, de facto, biti

subvencionisani od strane zapostavljenih sektora. Priroda je interaktivna i ovakva politika ne bi

bila ni fer, ni tehnički efektivna, niti ekonomična.

Nema potrebe za pretjerano preciznim poravnavanjem navedenih troškova i resursa, pošto se

planirani troškovi neće materijalizovati kako je očekivano i u svakom slučaju su samo indikativni.

Međutim, održavanje opšte proporcionalnosti radi postizanja uravnotežene politike zaštite

okoliša/životne sredine je važan cilj i ovi rezultati se mogu iskoristiti kao smjernice.

0

50

100

150

200

250

300

2013 2015 2017 2019 2021 2023 2025 2027 2029 2031 2033

€ M

ILLI

ON

2013 2014 2015 2016 2017 2018 2019 2020 2021 2022 2023 2024 2025 2026 2027 2028 2029 2030 2031 2032 2033

ADMIN 2 7 11 12 13 7 7 7 8 8 9 9 10 10 11 11 12 12 13 13 51

OPEX 0 2 7 16 33 45 56 70 82 95 108 121 133 143 149 155 162 170 178 186 196

CAPEX 37 84 121 133 152 138 146 138 133 126 141 144 99 42 39 47 47 50 50 49 50

TOTAL COST OF APPROXIMATION IN NOMINAL TERMS

124

Tabela XLI: DISTRIBUCIJA TROŠKOVA PO SEKTORIMA

UKUPNI TROŠKOVI I DISTRIBUCIJA PO SEKTORIMA

SEKTOR NOMINALNA VRIJEDNOST NPV po stopi od 5% % ZA SEKTOR

Zaštita prirode 48,54 26,03 1,06%

Upravljanje čvrstim otpadom 663,19 351,91 14,30%

Upravljanje vodama 2.334.22 1.340.22 54,46%

Emisije u vazduh 1.231.81 716,30 29,11%

Buka, hemikalije 36,97 26,36 1,07%

UKUPNO TROŠKOVI 4.314.73 2.460.81 100,00%

Kao što se može primijetiti, ukupni troškovi aproksimacije iznose 4.315 miliona eura, izraženo u

nominalnoj vrijednosti.

Kao što je navedeno u prethodnim poglavljima, ovaj iznos je dobijen sabiranjem sukcesivnih godišnjih

iznosa i zbog toga ne odražava tačan ekonomski trošak u smislu sadašnje vrijednosti. Iz ovog razloga

su višegodišnji tokovi troškova diskontovani na njihovu vrijednost u 2013. godini, po stopi od 5%,

čime smo dobili neto sadašnju vrijednost (NPV) ovih tokova troškova koja (po datoj diskontnoj stopi)

odražava trošak aproksimacije propisa za RS izražen u eurima u 2013. godini. Navedeni iznos je 2.461

miliona eura. Ova brojka će biti citirana kao ukupni trošak aproksimacije za RS.

Grafikon XXII ispod ilustruje distribuciju ukupnog troška po sektorima.

Grafikon XXII: DISTRIBUCIJA TROŠKOVA PO SEKTORIMA

Može se primijetiti da sektor vode nosi najveće troškove, skoro 1.340 miliona eura odnosno 55%

ukupnog troška. Drugi po važnosti je sektor emisija u vazduh sa 716 miliona eura odnosno 29%. Treći

je sektor otpada, sa 352 miliona eura odnosno 14% ukupnih troškova. Ovi rezultati se slažu sa

empiričkim zaključcima iz prethodnih procesa tranzicije / aproksimacije.

1%

14%

55%

29%

1%

SECTORAL DISTRIBUTION

Nature Protection

Solid Waste Management

Water Management

Emissions to Air

Noise, Chemicals & GMOs

125

2.4.3 Trošak aproksimacije i distribucija po vrsti troškova

Distribucija troškova po vrsti, odnosno:

Capex ili investicioni troškovi;

Opex ili tekući troškovi operativnog rada i održavanja novih sredstava;

Administrativni troškovi uspostavljanja, praćenja i izvršenja politike zaštite okoliša/životne

sredine,

takođe ima značajan uticaj na politike.

Iznos operativnih troškova se mora pokriti putem korisničkih naknada. Ovo je komponenta

povrata troškova i podrazumijeva eksploataciju ograničene pristupačnosti na nivou

domaćinstva. Ograničenja koja nameće pristupačnost će odrediti održiv tempo provedbe

investicionih planova;

Određeni dio investicionih troškova će morati da se finansira iz lokalnih izvora. Ovo je

komponenta lokalnog doprinosa. Finansijski kapaciteti različitih institucija RS će isto tako biti

ograničeni i postavljati ograničenja tokom procesa aproksimacije;

Administrativni troškovi se moraju pokriti raspodjelama u sklopu budžeta institucija u RS. Iako je

njihov ukupni trošak nizak u poređenju sa investicionim i operativnim troškovima,

administrativni troškovi ipak predstavljaju značajan iznos i moraju biti pažljivo planirani. Njihov

uticaj na sposobnost aktiviranja donatorskih i drugih sredstava je obimno dokumentovan tokom

ranijih tranzicija, kako uspješnih (Španija i Irska), tako i neuspješnih (Rumunija i Bugarska).

Lekcija koja se može naučiti je da sposobna administracija omogućava brzu apsorpciju

donatorskih sredstava i drugih instrumenata i stvaranje vrijednosti koja daleko prevazilazi

direktne troškove. Ovo se u ekonomiji naziva efekat multiplikacije.

Tabela XLII i Grafikon XXII ispod prikazuju distribuciju ukupne neto sadašnje vrijednosti troškova po

vrstama troškova.

Tabela XLII: DISTRIBUCIJA PO VRSTAMA TROŠKOVA

UKUPNI TROŠAK I DISTRIBUCIJA PO VRSTAMA TROŠKOVA

SEKTOR CAPEX OPEX ADMIN

Zaštita prirode 6,27 9,64 10,12

Upravljanje čvrstim otpadom 73,79 250,59 27,52

Upravljanje vodama 738,39 560,72 41,11

Emisije u vazduh 448,48 220,04 47,79

Buka, hemikalije 14,33 5,67 6,36

UKUPNO 1.281.26 1.046.66 132,90 UDIO VRSTE TROŠKOVA 52,07% 42,53% 5,40%

126

Grafikon XXIII: PROCENTUALNA DISTRIBUCIJA PO VRSTAMA TROŠKOVA

Može se primijetiti da će investicioni troškovi iznositi 1.281 miliona eura, odnosno 52% ukupnih

troškova.

Operativni troškovi predstavljaju najveće ograničenje zbog njihovog uticaja na kritični faktor

pristupačnosti i iznose skoro 1.047 miliona eura, odnosno 43% ukupnih troškova.

Administrativni troškovi iznose 133 miliona eura, što predstavlja visoku brojku u poređenju sa

budžetima u RS, i neophodna je njihova efikasna primjena da bi se osigurao ranije spomenuti efekat

multiplikacije u aktiviranju donatorskih sredstava.

52%43%

5%

Distribution by Type of Cost

CAPEX

OPEX

ADMIN

127

3. EKONOMSKI I FINANSIJSKI STRATEŠKI PRISTUP APROKSIMACIJI

3.1 POČETNA SITUACIJA

U prethodnom dijelu ovog poglavlja su definisani troškovi koji predstavljaju kamen temeljac ove

Strategije. Model troškova aproksimacije daje višegodišnje tokove troškova koje će biti potrebno

finansirati. Da bi se izradila strategija i rezultujući finansijski plan, neophodno je sljedeće:

Kalkulacija komponente povrata troškova, odnosno iznosa troškova koji se mogu nadoknaditi od

krajnjih korisnika. Za šta je potrebna kalkulacija granica pristupačnosti;

Procjena realnih prelaznih perioda potrebnih za potpuno usklađivanje sa pravnom stečevinom

EU;

Definisanje izvora finansiranja;

Kalkulacija nedostajućih sredstava;

Formulacija plana za iznalaženje potrebnih sredstava.

3.2 GRANICE PRISTUPAČNOSTI

Kriterijum pristupačnosti ograničava iznos troškova koji se mogu nadoknaditi od krajnjih korisnika

putem naknada i drugih davanja, što se ovdje naziva "principom povrata troškova".

Nakon postizanja pune usklađenosti, putem primjene principa "zagađivač plaća" povrat troškova bi

trebao iznositi 100%. Do tada povrat troškova treba da pokrije bar operativne troškove, kako se ne bi

kompromitovala mogućnosti privlačenja grantova (koji su dostupni samo za investicione troškove i za

projekte koji su finansijski održivi) i podrške od IFI.

Kalkulacija povrata troškova uključuje:

prikupljanje podataka o ukupnim prihodima domaćinstava (UPDom.) po decilima (segmentacija

po 10%, od 10% najbogatijih do 10% najsiromašnijih);

predviđanje buduće vrijednosti ovih podataka u skladu sa očekivanim rastom BDP-a i

podešavanje po indeksima zbog tipično većeg rasta UPDom. nego BDP-a.

procjena industrijske/komercijalne komponente;

kalkulacija trenutnog stepena pristupačnosti komunalnih naknada - ovaj dio podržava postojeći

sistem i neće moći da doprinosi dodatnim troškovima aproksimacije;

kalkulisanje komponente neiskorišćene pristupačnosti koja se kasnije može iskoristiti za podršku

naporima na aproksimaciji (odnosno stepen primjenjivosti komponente povrata troškova).

Rezultati ove analize su sumirani u pojednostavljenom formatu u donjoj tabeli.

128

Tabela XLIII: PRIHODI DOMAĆINSTAVA KOJI SE MOGU ISKORISTITI ZA POVRAT TROŠKOVA

EVOLUCIJA UKUPNIH PRIHODA DOMAĆINSTAVA (EUR/Dom.)

2013. 2014. 2015. 2016. 2017. 2018. 2019. 2020. 2025. 2030. 2033.

Prosjek UPDom. EUR/Dom. 2012= 2.155 EUR 2.155 2.268 2.404 2.549 2.702 2.864 3.035 3.218 4.638 6.483 7.732

PROSJEK KOMPOZITNOG INDEKSA 101 105 112 118 125 133 141 149 215 301 359

RAST BDP-a 1,00% 3,50% 5,00% 5,00% 5,00% 5,00% 5,00% 5,00% 5,50% 5,50% 5,50%

PROSJEČNI FAKTOR REDISTRIBUCIJE 1 1,2 1,2 1,2 1,2 1,2 1,2 1,2 1,5 1,2 1

RAZVOJ PRISTUPAČNOSTI (m EUR/Dom.)

PROSJEK PRISTUPAČNOSTI ZA UPDom.:

25% PROSJEČNIH UPDom. (ciljna vrijednost je gornja granica koju preporučuje Svjetska banka) 539 567 601 637 675 716 759 804 1.159 1.621 1.933

Dom. SA NISKIM PRIHODIMA (3,27-0,05%) 411.397 411.397 411.397 409.340 407.293 405.257 403.231 401.214 391.284 381.599 375.904

GODIŠNJA DOMAĆA PRISTUPAČNOST (u milionima EUR) 222 233 247 261 275 290 306 323 454 618 727

TRENUTNI UTROŠAK NA KOMUNALIJE PO Dom. (najbolja procjena: 8,9% za prosječno Dom.) 79 83 88 93 98 103 109 115 162 220 259

BRUTO UPDom. ISKORISTIV ZA POTREBE USKLAĐIVANJA

143 150 159 168 177 187 197 208 292 398 468

Maksimalna sredstva iskoristiva za finansiranje novih investicija i njihovih operativnih troškova su

bazirana na očekivanom razvoju ukupnih prihoda domaćinstava iz decila 3 - 5, umanjeno za trenutni

nivo resursa potrebnih za održavanje postojećeg nivoa usluge.

Bruto iznosi se čine značajni ali, iako ova analiza pokazuje da postoji prostor za dodatno oslanjanje na

ukupne prihode domaćinstava (UPDom.), mora se uzeti u obzir da su kapaciteti za to očigledno

ograničeni. Povećanja naknada moraju biti postepena i praćena jasno vidljivim

unapređenjem/proširenjem usluga.

Ispod su ove brojke podešene prema postepenom rastu, u realnom smislu, ukupnih prihoda

domaćinstava iskorištenih za potrebe prilagođavanja, koje je u najboljem slučaju procijenjeno na 5%

godišnje do 2018. godine i 7% godišnje nakon toga. Ovim će se neto ukupni prihodi domaćinstava

iskoristivi za potrebe aproksimacije podesiti tako da rezultiraju agresivnim ali prihvatljivim nivoima,

kako je prikazano ispod.

Ovi iznosi će odrediti najviši realan nivo operativnih troškova koji se može podnijeti i samim tim

gornju granicu investicionih planova koje granice pristupačnosti u RS mogu da podnesu.

129

Tabela XLIV: FINANSIJSKA SREDSTVA POTREBNA ZA POSTIZANJE USKLAĐENOSTI

BRUTO UPDom. ISKORISTIV ZA POTREBE USKLAĐIVANJA 143 150 159 168 177 187 197 208 292 398 468

Realna stopa iskorišćenja (realna povišenja naknada) 5% 5% 5% 5% 5% 5% 7% 7% 7% 2%

Indeks iskorišćenosti UPDom. za aproksimaciju do dostizanja MPT 5% 10% 15% 20% 25% 30% 37% 44% 79% 100% 100%

NETO UPDom. ISKORISTIV ZA UPOTREBE USKLAĐIVANJA 7 15 24 34 44 56 73 91 231 398 468

DODATNI OPERATIVNI TROŠKOVI POTREBNI ZA USKLAĐIVANJE (uključuje admin. troškove kao dio operativnih, zbog održivosti sistema) 2,36 9,20 17,48 27,47 46,25 52,14 63,41 77,06 142,97 181,64 246,62

DODATNI INVESTICIONI TROŠKOVI POTREBNI ZA USKLAĐIVANJE 36,92 83,90 120,95 133,00 152,18 137,82 146,39 137,65 99,40 49,77 50,45

NETO SREDSTVA POTREBNA ZA POSTIZANJE CILJEVA USKLAĐENOSTI -32,14 -78,08 -114,55 -126,88 -154,15 -133,91 -136,89 -123,25 -11,55 166,88 170,89

Kao što se može vidjeti iz gornje tabele, neto povrat troškova je, što je i potrebno, generalno viši od

dodatnih operativnih troškova ali relativno usko u 2017. godini, kada dostupni resursi dostižu 44

miliona eura a operativni troškovi 46 miliona eura.

Za pokriće svih troškova predviđenih investicionim planom će biti potrebno 155 miliona eura, do

2017. godine.

3.3 PRELAZNI PERIODI POTREBNI ZA POTPUNO USKLAĐIVANJE

Model za procjenu troškova aproksimacije treba da obuhvati sljedeće parametre:

višegodišnji tokovi troškova, po direktivi/sektoru;

višegodišnji mogući povrat troškova, po direktivi/sektoru;

pretpostavke vezane za makroekonomske i socioekonomske parametre;

aktivacijske stope za povrat troškova;

pretpostavke o stopama iskorišćenja EU grantova i donatorskih sredstava;

predviđena domaća finansijska sredstva;

predviđena sredstva iz internacionalnih finansijskih institucija, drugih projekata i privatnih

investicija;

ostali tehnički parametri neophodni za funkcionisanje modela.

Program za modeliranje je kreiran tako da podesi sve tokove prema unešenim parametrima,

odnosno prema planiranim datumima za postizanje pune usklađenosti.

Teoretski ciljni datum za pristupanje EU je već određen. Ovaj datum je ekonomski veoma važan pošto

od toga datuma RS-u postaju dostupna mnogo veća sredstva iz donatorskih fondova EU. Konkretan

ciljni datum za postizanje pune aproksimacije još uvijek nije određen pošto je proces aproksimacije

tek na svojim počecima, ali je za potrebe ove analize 2023. godina određena kao moguć datum.

130

Akcioni planovi postojećih strategija (otpad, voda) su uzeti u obzir gdje god je to bilo moguće. U

slučaju da akcioni planovi predviđaju periode u kojima će biti pređene gornje granice pristupačnosti

operativnih troškova (otpad), ili ako su zahtjevniji nego što je potrebno s obzirom na očekivani datum

pristupanja, ciljni datumi su odgođeni kako bi se postavili realni i razumni rokovi za postizanje

usklađenosti, gledano iz ekonomskog ugla.

Ova analiza osjetljivosti je izvršena kako bi se odredili realni prelazni periodi za potpuno usklađivanje

u različitim direktivama/sektorima. Rezultati su prikazani u donjoj tabeli

Tabela XLV: PRELAZNI PERIODI POTREBNI ZA POSTIZANJE USKLAĐENOSTI

SEKTOR/VISOKOINVESTICIONE DIREKTIVE

PRISTUPANJE ………………………………….PRELAZNI PERIOD…………..………………………………

2023. 2024. 2025. 2026. 2027. 2028. 2029. 2030. 3031. 3032. 2033.

VODA

Urbane otpadne vode

Voda za piće

Zaštita od poplava

OTPAD - ČVRSTI KOM. OTPAD

Deponije+Ambalaža+Baterije+EEO

INDUSTRIJSKE EMISIJE

Kvalitet vazduha i klimatske promjene

3.4 EFEKTI NA RS

Efekti koje će na RS imati opterećenja vezana za aproksimaciju su procijenjeni iz ugla:

potrošača, domaćinstava i industrijskih/komercijalnih potrošača;

RS u cjelini, mjerenjem dodatnog BDP-a koji se mora posvetiti naporima na aproksimaciji u

oblasti zaštite okoliša/životne sredine.

Treba napomenuti da posredni pozitivni efekti na ekonomiju, odnosno veći rast BDP-a zbog

pristupanja EU, koji su navedeni u drugim studijama u iznosu oko 2% dodatnog godišnjeg rasta BDP-

a, nisu obuhvaćeni ovom studijom. Rezultati kalkulacija za beneficije usklađenosti su navedene u

narednom poglavlju. Ne treba ih zanemariti kao "neopipljive" pošto predstavljaju stvarne pozitivne

efekte koji su dugoročno testirani u SAD-u i Zapadnoj Evropi i čine važan dio procesa ekonomske

procjene u svim većih infrastrukturnim projektima.

131

3.4.1 Opterećenje potrošača

Sposobnost plaćanja za operativne troškove je prikazana donjim grafikonom.

GrafikonXXIV: POKRIVENOST OPERATIVNIH TROŠKOVA

Operativni troškovi se jedva uklapaju u granice pristupačnosti do 2017. godine. Odnosno, plan

aproksimacije po ovom scenariju je realan ali u periodu do 2017. kapaciteti su nategnuti do

maksimuma. Sposobnost potrošača da plaćaju za operativne troškove je prikazana donjim

grafikonom.

GrafikonXXV: FINANSIJSKI NEDOSTACI - TROŠKOVI KOJI SE NE MOGU POKRITI NETO

PRISTUPAČNOŠĆU

2013

2014

2015

2016

2017

2018

2019

2020

2021

2022

2023

2024

2025

2026

2027

2028

2029

2030

2031

2032

2033

OPEX 2 9 17 27 46 52 63 77 90 104 117 130 143 153 160 166 174 182 190 199 247

NET AFFORDABILITY 7 15 24 34 44 56 73 91 112 136 164 195 231 271 305 340 370 398 420 443 468

0

50

100

150

200

250

300

350

400

450

500

€ M

ILL

ION

OPEX COVER

2013

2014

2015

2016

2017

2018

2019

2020

2021

2022

2023

2024

2025

2026

2027

2028

2029

2030

2031

2032

2033

TOTAL COSTS 39 93 138 160 198 190 210 215 223 230 258 274 242 195 198 213 220 231 240 248 297

NET AFFORDABILITY 7 15 24 34 44 56 73 91 112 136 164 195 231 271 305 340 370 398 420 443 468

0

50

100

150

200

250

300

350

400

450

500

€ M

ILL

ION

FINANCING GAP: TOTAL COST NOT RECOVERABLE FROM NET AFFORDABILITY

132

3.4.2 Opterećenje RS u cjelini

Trenutna procjena je da je 0,27% BDP-a namijenjeno sektoru okoliša/životne sredine. Vrlo je

vjerovatno da je ova brojka nešto viša ali studije na ovu temu nisu bile dostupne a priprema novih

studija leži van opsega ovog projekta.

Uticaj aproksimacije na BDP u RS je prikazan u donjem grafikonu

GrafikonXXVI: DODATNA OPTEREĆENJA ZBOG USKLAĐIVANJA, U % BDP

Dodatni BDP namijenjen sektoru okoliša/životne sredine će morati da dostigne 3,7% do 2017. godine

i mora se održati na nivou iznad 3% do 2025. godine. Što za RS predstavlja veliki izazov. Kada rezultati

nedavnih napora na unapređenju podataka na entitetskom nivou postanu dostupni biće potrebno da

se cjelokupan EAS pažljivo evaluira da bi se osigurala aktivacija BDP-a u stepenu koji zahtijeva ovaj

plan i njegovo održavanje na nivou većem od 3%.

3.5 PLAN FINANSIRANJA APROKSIMACIJE

Za potrebe EAS-a je razvijen pojednostavljeni makroekonomski finansijski plan kako bi se dale prve

indikacije o redu veličina i osnovnoj metodologiji za detaljniji model koji će se naknadno razviti na

osnovu boljih statističkih podataka i sa većim resursima.

Iz perspektive ciljeva EAS-a ovo predstavlja razuman, jednostavan ali koherentan finansijski plan koji

obuhvata sve važnije elemente od uticaja na višegodišnje programiranje procesa aproksimacije.

3.5.1 Nedostajuća finansijska sredstva

Prva kalkulacija potrebna za pripremu plana finansiranja je izračun nedostajućih finansijskih sredstava, koja su definisana kao iznos troškova koji se ne može pokriti putem korisničkih naknada. Što je razlika između ukupnih troškova i granice pristupačnosti. Definisana je na godišnjoj osnovi u Grafikonu XXV ispod.

2013

2014

2015

2016

2017

2018

2019

2020

2021

2022

2023

2024

2025

2026

2027

2028

2029

2030

2031

2032

2033

EXISTING BURDEN 0,3% 0,3% 0,3% 0,3% 0,3% 0,3% 0,3% 0,3% 0,3% 0,3% 0,3% 0,3% 0,3% 0,3% 0,3% 0,3% 0,3% 0,3% 0,3% 0,3% 0,3%

NEW BURDEN 0,9% 2,0% 2,8% 3,1% 3,7% 3,4% 3,5% 3,5% 3,4% 3,3% 3,5% 3,6% 3,0% 2,3% 2,2% 2,2% 2,2% 2,2% 2,1% 2,1% 2,4%

0,0%

0,5%

1,0%

1,5%

2,0%

2,5%

3,0%

3,5%

4,0%

%O

F G

DP

ADDITIONAL BURDEN FOR RS AS % OF GDP REQUIRED

133

3.5.2 Finansiranje nedostataka

Ostatak finansijskih sredstava potrebnih nakon pokrića iz korisničkih naknada se moraju finansirati

kombinacijom različitih instrumenata, uključujući:

EU grantove; IPA II program u fazi aproksimacije čiji početak je planiran za 2014. a završetak za

2020. godinu, što je teoretski ciljni datum stupanja u članstvo, te kohezioni i strukturalni fondovi

nakon 2020. godine. Ova pretpostavka je neophodna za finansijski plan pošto će iznosi grantova

biti značajno povećani nakon stupanja u članstvo.

Finansijske institucije. Što obuhvata kombinaciju IFI, domaćih i drugih poslovnih banaka,

sredstva za projekte iz KfW i drugih specijalizovanih izvora, direktne pozajmice za projekte

(EBRD, EIB, itd.), bez oslanjanja na Vladu. Iz ranijih iskustava u drugim procesima aproksimacije

(primarno i najskorije u Rumuniji) ovo je procijenjeno na 22% iznosa investicija, uz period

otplate od 15 godina, grejs period od tri godine i prosječnu kamatnu stopu od 6% u EUR.

Drugi donatori. Direktna podrška donatora projektima, uključujući TP i konkretne projektne

komponente. Pokriva oko 4% potreba.

Industrijske/komercijalne direktne investicije i privatni investitori. Na osnovu ranijih iskustava

projektni tim je procijenio da će doprinos industrije biti 6,87% troškova na osnovu ukupnog

industrijskog/komercijalnog p.e. (ekvivalent po osobi) od 27% ukupnih prihoda domaćinstava.

Privatne investicije su varijabilni faktor ali je pretpostavljeno da će dati doprinos u iznosu od 6%

investicionih potreba.

Ostatak nedostajućih sredstava će se morati finansirati iz javnog sektora, pomoću različitih

instrumenata, što uključuje:

- entitetske budžete;

- budžete lokalnih samouprava;

- druge institucije iz javnog sektora;

- ekonomskih instrumenata, primarno ekoloških fondova i različitih naknada prikupljenih od

institucija koje se bave vodama i drugih sektora koji ostvaruju indirektne prihode.

Dio koji preostaje nakon ovih doprinosa će se morati finansirati iz javnog sektora putem finansijskih

instrumenata (npr. kreditna linija koju nudi EBRD za sufinansiranje projekata za zaštitu

okoliša/životne sredine).

Sažetak plana finansiranja je prikazan ispod i pokazuje red veličina.

134

Tabela XLVI: FINANSIRANJE NEDOSTAJUĆIH SREDSTAVA

FINANSIRANJE NEDOSTAJUĆIH SREDSTAVA

2013. 2014. 2015. 2016. 2017. 2018. 2019. 2020. 2025. 2030. 2033.

UKUPNO TROŠKOVI

39 93 138 160 198 190 210 215 242 231 297

POVRAT TROŠKOVA 7 15 24 34 44 56 73 91 231 398 468

NEDOSTAJUĆA SREDSTVA NAKON POVRATA TROŠKOVA -32 -78 -115 -127 -154 -134 -137 -123 -12 167 171

PROCIJENJENA VRIJEDNOST DOSTUPNIH EU GRANTOVA ZA OKOLIŠ/ŽIVOTNU SREDINU 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0.5 0.5 0.5 4,4 4,9 4,9

NETO FINANSIRANJE IZ NE-VLADINIH IZVORA (22%)** 8,1 18,5 26,6 29.3 33,5 30,3 32,2 30,3 21,9 10,9 11,1

DRUGI DONATORI (4% direktnih inv. + međun. TP 4%) 1,6 3,7 5,5 6,4 7,9 7,6 8,4 8,6 9,7 9,3 11,9

INVESTICIJE KOMERCIJALNOG I PRIVATNOG SEKTORA*** (6,87% komerc. + 6% drugo) 4,8 10,8 15,6 17,1 19,6 17,7 18,8 17,7 12,8 6,4 6,5

POTREBNO IZ JAVNOG SEKTORA -18 -63 -130 -204 -297 -375 -452 -518 -620 151 795 * Bazirano na pretpostavci o IPA II programu 2014-2020 u iznosu 700 miliona eura, od čega je 20% predviđeno za okoliš/životnu sredinu.

Nakon planiranog pristupanja 2023. godine dostupna sredstva EU će bit značajno veća. Ovdje je pretpostavljen porast od180 miliona eura godišnje. Ove procjene su pripremljene za potrebe projekta i bazirane su na iskustvima iz ranijih procesa pristupanja.

** Direktno finansiranje projekata od domaćih banaka, IFI i drugih izvora. Neto iznos uz grejs period od 3 godine i period otplate 12 godina. Najbolja procjena za projekat u iznosu 22% investicionih troškova, na osnovu ranijih iskustava u regiji.

*** Investicije u privatnom sektoru su posmatrane kao neutralne, odnosno imaju "nultu stopu oportunitetnih troškova", tj. dobit od povećanja efikasnosti nije viša od naknada potrebnih za puni povrat troškova. Najbolja procjena za projekat je 12,87% investicionih troškova.

TABELA XLIV: POTREBNA PODRŠKA OD JAVNOG SEKTORA

PODRŠKA OD JAVNOG SEKTORA

2013. 2014. 2015. 2016. 2017. 2018. 2019. 2020. 2025. 2030. 2033.

POTREBNA PODRŠKA OD JAVNOG SEKTORA -18 -63 -130 -204 -297 -375 -452 -518 -620 151 795

DOMAĆI IZVORI SREDSTAVA

Institucije za okoliš / životnu sredinu Agencija za zaštitu okoliša/životne sredine

Ekološki fondovi

Lokalne samouprave

Ekonomski instrumenti Ostalo iz budžeta javnog sektora (0,27% BDP-a) 14 15 16 17 17 18 19 20 26 34 40

RESURSI JAVNOG SEKTORA NAMIJENJENI APROKSIMACIJI 14 15 16 17 17 18 19 20 26 34 40

AKUMULISANI RESURSI 14 29 45 62 79 97 116 136 255 409 524 AKUMUSLISANE POTREBE ZA PODRŠKOM -19 -64 -131 -205 -298 -376 -453 -519 -621 150 794

EKSTERNE FINANSIJSKE POTREBE JAVNOG SEKTORA -4 -34 -85 -143 -219 -278 -336 -382 -366 559 1318.

135

Rezultati ukazuju na potrebu za relativno jakom podrškom javnog sektora.

Kada postanu dostupni podaci o akcionim planovima za RS, gornja tabela se može dalje precizirati

kako bi se dobila kompletnija distribucija očekivanih sredstava iz javnog sektora i procjena reda

veličina potrebnih neto iznosa kredita za sufinansiranje procesa aproksimacije.

136

4. KORISTI OD PROVEDBE PRAVNE STEČEVINE EU

4.1 DEFINICIJA KORISTI

Političke implikacije pridruživanja EU i opšti efekti na ekonomiju nisu predmet ovog izvještaja. Ono

što je obrađeno u ovom odjeljku su direktne ekonomske koristi za RS od primjene pravne stečevine

EU u oblasti okoliša/životne sredine, bez obzira na to da li će RS konačno odlučiti da se pridruži EU ili

ne.

Čistiji okoliš/životna sredina nije skupi luksuz koji zemlje kandidati moraju da poduzmu. Niži standardi

vezani za okoliš/životnu sredinu i pretjerano kašnjenje sa uvođenjem zahtjeva pravne stečevine EU

impliciraju skrivene ekonomske troškove za društvo, koje je potrebno izračunati. Nedostatak

pokušaja da se takvi "skriveni troškovi" izbjegnu je srodan ignorisanju potrebe za održavanjem i

zamjenom resursa i time nekompatibilan sa osnovnih pretpostavkama održivosti.

Glavne kategorije koristi, odnosno izbjegnutih šteta, uključuju:

Zdravstvene koristi. Potiču od direktnih ušteda u liječenju bolesti izazvanih zagađenjem i

izbjegavanja preuranjenog mortaliteta.

Koristi u pogledu resursa. Ove koristi direktno pritiču od komercijalnih preduzeća koja zavise od

okoliša/životne sredine, tj. šumarstva, poljoprivrede, uzgoja ribe;

Ušteda troškova resursa. Ovo su uštede koje operateri i potrošači imaju posredstvom provedbe

određene direktive, na primjer: vodosnabdijevanje pretpostavlja uštede na bušenju bunara ili

izbjegavanju kupovine flaširane vode. Priključenje na kanalizacioni sistem pretpostavlja uštede

na izgradnji septičke jame, itd.

Koristi za ekosisteme. Koristi za opšti okoliš/životnu sredinu koje se ne mogu komercijalno

izračunati ali za koje društvo osjeća "spremnost da plati" (eng. Wilingness to Pay - WTP) koju je

moguće monetizovati.

Društvene koristi. Potiču iz očuvanja prirodnog i kulturnog naslijeđa, rekreativnih mogućnosti i

povezanosti društva.

Šire ekonomske koristi. Rast zapošljavanja kroz investicije u okoliš/životnu sredinu, dobitke od

ekološke efikasnosti i povećano privlačenje investicija, turizma i eko turizma.

4.2 METODOLOGIJA

4.2.1 Tehnike

Procjena vrijednosti koristi od poboljšane zaštite okoliša/životne sredine je izvršena kombinacijom

nekoliko tehnika.

Tehnika nazvana WTP princip ("spremnost na plaćanje") je korišćena za procjenu koristi od

unapređenja kvaliteta površinskih voda, riječnih ekosistema, hvatanja metana, efluata i sl. iz

deponija. Kako sam naziv navodi, ova tehnika se zasniva na procjeni spremnosti stanovništva

da plati za određene ekološke koristi.

Koristi za poljoprivredu od unapređenja okoliša/životne sredine su procijenjene putem

procjene šteta nanešenih poljoprivrednoj proizvodnji, koje su se mogle izbjeći. Ista tehnika

137

vezana za izbjegavanje šteta je primijenjena i na nepokretnu imovinu (zgrade i druge

objekte).

Prenos koristi putem tehnike direktne vrijednosti je korišćen za procjenu koristi u

energetskom sektoru od hvatanja metana, kao i za procjenu koristi od proizvoda nastalih

reciklažom i kompostovanjem.

Procjene koristi od poboljšanja kvaliteta vode za piće, prečišćavanja otpadnih voda, hvatanja

CO2 i smanjenja ostalih emisija su dobijene analizom potencijalnog smanjenja smrtnosti

(vrijednost života) i morbiditeta (vrijednost zdravlja).

Korišćene funkcije su pripremljene na osnovu "Procjene troškova i investicionog plana za

zaštitu okoliša/životne sredine" (ECAIP studija) koja je izrađena za Rumuniju 2005. godine i

prilagođena ulovima u Srbiji 2010. godine.

4.2.2 Monetizacija

Ova procjena je pripremljena na osnovu postojeće metodologije koju je razvila Evropska komisija za

analizu ekonomičnosti velikih infrastrukturnih projekata. Metodologija se može direktno primijeniti

na izračun koristi za potrebe EAS-a pošto je uglavnom bazirana na fakturu stanovništva. Ista

metodologija se ne može tako neposredno primijeniti na analizu troškova pošto su informacije u

ovom slučaju specifične za projekat.

Ovo donosi sljedeće prednosti:

Analitičko sredstvo je potpuno u skladu sa onim koje se koristi za procjenu svih projekata koji se

podnose EU i internacionalnim finansijskim institucijama. Analitičari u RS će lakše provesti

ekonomsku analizu velikih infrastrukturnih projekata i uvrštavanje konkretnih podataka iz

projekta u strategiju.

Isti ekonomski model se može primijeniti na bilo koji sektor, što olakšava zadatak postavljanja

prioriteta zasnovanih na korisnosti za društvo i koji je baziran na dosljednoj primjeni

metodologije.

Ovaj jednostavni model monetizacije koristi u svim sektorima pruža mogućnost korišćenja prihvaćene

metodologije, standardnog formata, jednostavan je za upotrebu i sposoban da pruži podatke

izražene u smislu koristi po jedinici stanovništva, što omogućava racionalno poređenje mjera/politika

i prioritizaciju projekata. Ovako konstruisan model ne samo što zadovoljava zahtjeve postavljene u

projektnom zadatku, već je prilagođen potrebama RS i može se koristiti za prioritizaciju i primjenu u

fazi provedbe velikih infrastrukturnih projekata, i može obuhvatiti nove podatke i lokalne potrebe

kada se za tim pojavi potreba.

4.3 REZULTATI KALKULACIJE KORISTI

4.3.1 Početna situacija

Unutar modela su razvijene tabele koristi koje služe za procjenu pozitivnih uticaja na društvo u tri

obuhvaćena sektora:

direktive o vodama (VODA);

upravljanje čvrstim otpadom (OTPAD); i

138

emisije u vazduh (VAZDUH I INDUSTRIJSKO ZAGAĐENJE).

U komentarima vezanim za jedinične troškove i konkretnim referencama su date informacije o

izvorima metodologija korišćenih za vrednovanje efekata. Jednačina za prenos koristi je izrađena na

osnovu BDP pariteta nabavnih cijena (PNP) za 2012. godinu za RS i za referentne zemlje EU 27,

uglavnom iz ECOTEC studije iz 2000/2001144 naručene od strane EU, i primijenjenih referenci iz SAD i

VB.

Odnos između RS i ovih referenci je ponderiran faktorom 80/20 u korist podataka za EU 27 zbog

relativne homogenosti između RS i zemalja EU. Rezultati primjene ove jednačine su da su koristi

prenešene na RS po stopi od 29%. To čini ovu jednačinu prenosa koristi konzervativnom, odnosno

može se smatrati da monetizovane koristi leže blizu donje vrijednosti mogućeg raspona.

Ova tehnika se sastoji od definisanja obima za RS i primjene tih razmjera na eksterne koristi

zabilježene u referentnim zemljama. Stvarne kalkulacije su naravno mnogo složenije ali osnovni

koncept je jednostavno prilagođavanje informacija iz razvijenijih ekonomija lokalnim uslovima.

4.3.2 Rezultati

Dole je dat sumarni prikaz ove analize. Rezultati u donjoj tabeli su izraženi u smislu nižeg-srednjeg-

višeg raspona na godišnjoj osnovi.

Tabela XLVII: SAŽETAK MONETIZOVANIH KORISTI

SAŽETAK MONETIZOVANIH KORISTI

RASPON KORISTI (U MILIONIMA EUR GODIŠNJE)

DONJI SREDNJI GORNJI

VODA

Voda za piće 2,23 6,76 13,52

Površinske vode 0,24 0,73 1,47

Riječni ekosistemi 0,72 2,18 4,36

Prečišćavanje otpadnih voda 5,31 10,31 15,31

OTPAD

Hvatanje metana 0,46 0,65 0,87

Energija iz metana 0,04 0,14 0,34

Hvatanje ugljen dioksida 8,40 13,13 18,90

Efluat i dr. iz deponija 0,23 0,69 1,38

Reciklaža i kompostovanje 5,62 42,00 98,77

VAZDUH I INDUSTRIJSKO ZAGAĐENJE

Smanjenje mortaliteta 11,08 16,10 21,12

Smanjenje morbiditeta 31,90 95,71 159,52

Poljoprivreda 0,00 0,00 0,00

Građevinarstvo i materijali 0,00 0,00 0,00

UKUPNA GODIŠNJA MONETIZACIJA KORISTI

66,23

188,40

335,55

Ove vrijednosti na godišnjem nivou se mogu ocijeniti pomoću kalkulacije neto sadašnje vrijednosti

višegodišnjih tokova (po diskontnoj stopi od 5% ) za 20 godina obuhvaćenih ovom analizom (2013-

2033). Rezultati su prikazani u tabeli XLVI ispod.

144 “The Benefits od Compliance with the Environmental Acquis for the Candidate Countries”, Final Report, C/1849/PtB, ECOTEC Research & Consulting Limited, 20. juli

139

Tabela XLVIII: UKUPNE KORISTI IZ USKLAĐENOSTI

KORISTI IZ USKLAĐENOSTI*

KORISTI

VODA 489

OTPAD 1.388

VAZDUH I INDUSTRIJSKO ZAGAĐENJE 2.741

SVE OSTALO NIJE MONETIZOVANO

UKUPNO KORISTI: 4.618

* Na osnovu srednjeg nivoa koristi. NPV po stopi od 5%, u milionima eura

Treba napomenuti da će prirast koristi nakon 2033. godine pokazivati trend realnog rasta, kako BiH

postaje sve bogatija, a tekući operativni troškovi će nastaviti sa realnim rastom ali u manjem obimu.

Stoga, što je duži period analize to su veće koristi u pogledu troškova.

4.3.3 Analiza koristi i troškova (analiza ekonomičnosti)

Koristan indikator odnosa između troškova i koristi je poređenje tokova troškova u svim sektorima,

diskontovanih po stopi od 5% u periodu 2013-2033, i tokova koristi izračunatih na isti način (NPV, 5%,

2013-2033). Rezultati poređenja ovih tokova sličnog reda veličine su prikazana u tabeli ispod.

Tabela XLIX: POREĐENJE TROŠKOVA I KORISTI VEZANIH ZA USKLAĐENOST

SAŽETAK TROŠKOVA DISKONTOVANIH PO STOPI OD 5% I MONETIZOVANIH KORISTI U PROJEKTNOM VREMENSKOM OKVIRU (2013-2033)

REZULTATI USKLAĐENOSTI*

KORISTI TROŠKOVI

VODA 489 1.340

OTPAD 1.388 352

VAZDUH I INDUSTRIJSKO ZAGAĐENJE 2.741 716

SVE OSTALO NIJE MONETIZOVANO 53

UKUPNO KORISTI: 4.618 2.641

* Na osnovu srednjeg nivoa koristi. Izraženo u milionima EUR.

Omjer koristi i troškova je 1,88. Ovaj omjer je nešto niži nego što je zabilježeno u drugim slučajevima,

gdje se kreće oko 2,5 i uglavnom je rezultat niže startne pozicije RS.

140

4.4 ZAKLJUČCI I PREPORUKE ZA KORIŠĆENJE OVIH PROCJENA KORISTI

Mora se uzeti u obzir da je okoliš/životna sredina kompleksan skup međusobno povezanih

promjenjivih parametara i da procjena bilo koje grupe efekata samim tim mora biti kompleksna i

međuzavisna. Optimizacija investicionih kapaciteta putem koncentrisanja sredstava u sektorima koji

proizvode vrijednije koristi možda nije ni realna ni poželjna. Monetizacija je korisna za razmatranje

različitih politika ali u tumačenju odvojenih monetarnih kalkulacija po sektorima treba koristiti oprez.

Međutim, uz gore predloženi oprez, treba spomenuti i sljedeće:

Kalkulacije za vrednovanje koristi su zasnovane na obimnom korpusu naučnih saznanja nastalom

kroz različite studije, počevši od uticaja čiste vode iz SAD-a 1950-tih godina i kasnije dobijaju na

zamahu u svim razvijenim zemljama od 1980-tih.

Stepen tačnosti ovih kalkulacija se može smatrati jednako visokim, u najmanju ruku kao za

procjene troškova.

Analize za potrebe ove Strategije su, ponavljamo, pojednostavljene i ograničene dostupnim

resursima i domaćim podacima ali predstavljaju pouzdanu procjenu reda veličine.

U skladu sa ovim rezultatima, sljedeće postaje očigledno:

Politika aproksimacije mora uzeti u obzir ne samo troškove za industriju već i eksterne koristi za

društvo koje su, u osnovi, štete izbjegnute putem smanjenja zagađenosti.

Vremenski rasporedi za postizanje usklađenosti treba da budu koncentrisani u onim sektorima

koji čine najveću štetu okolišu/životnoj sredini, što se uglavnom odnosi na emisije u vazduh i,

konkretno u RS, na NOx, VOC i SO2.

S obzirom na omjer koristi i troškova, provedba pravne stečevine u oblasti zaštite

okoliša/životne sredine u RS bi trebala predstavljati prioritet za sve upravne nivoe, bez obzira na

to da li će RS odlučiti da se pridruži EU ili ne.

141

5. ZAKLJUČCI I PREPORUKE

5.1 OPŠTE EKONOMSKE

Gore prikazana ekonomska analiza daje obrazloženja za sljedeće opšte ekonomske zaključke i

preporuke vezane za aproksimaciju propisa u oblasti zaštite okoliša / životne sredine:

Potrebno je u kratkom roku provesti reviziju infrastrukture u oblasti okoliša/životne sredine da

bi se jasno utvrdilo stanje u RS po pitanju ove infrastrukture i pružalaca komunalnih usluga.

Ovim će biti pojašnjena polazna pozicija, što je neophodno za pripremu detaljnijih provedbenih

akcionih planova na nivou RS.

Studija pristupačnosti za RS se takođe mora provesti u kratkom roku, da bi se dobili neophodni

referentni podaci i referentne vrijednosti vezano za pristupačnost.

Potrebno je razviti sredstvo za programiranje grantova, koje omogućava određeni stepen

fleksibilnosti između sektora, da bi se omogućilo precizno planiranje primjene IPA fondova i

drugih donatorskih sredstava.

Fondovi za zaštitu okoliša/životne sredine (eko fondovi), kako postojeći tako i oni koji će se

naknadno uspostaviti, se moraju blisko pratiti i razvijati na način koji odgovara njihovim visokim

potencijalima za sticanje prihoda.

Javni sektor treba da razmotri ugovaranje fleksibilne kreditne linije koja će biti na raspolaganju

za sufinansiranje projekata iz oblasti zaštite okoliša/životne sredine. Iznosi i izbor trenutka za

ovaj finansijski instrument će u najvećoj mjeri zavisiti od situacije i akcionih planova na nivou RS.

Javna komunalna preduzeća (JKP) su od izuzetne važnosti u procesu aproksimacije i moraju se

poduzeti koraci na povećanju obima njihovog poslovanja, kao i proširenju i modernizaciji usluga

koje pružaju. JKP će biti korisnici najvećeg dijela grantova.

Potrebno je preduzeti korake na eliminaciji unakrsnog subvencionisanja između naknada i

utvrditi referentne parametre na osnovu kojih će se određivati cijene usluga proporcionalne

pruženom nivou usluge.

Koncepti najvećih pristupačnih naknada i naknada za puni povrat troškova se moraju jasno

utvrditi i zatim koristiti kao referentni parametri pri procjeni projekata i utvrđivanju naknada

(cijena usluga).

5.2 ODGOVORNE INSTITUCIJE U RS

5.2.1 Kratkoročni strateški uticaji (do 2017. godine)

RS ima obavezu da prije prelaska u status kandidata završi uspostavljanje sistema za indirektno

upravljanje EU fondovima, pošto ovo predstavlja zahtjev u fazi prije ulaska u status kandidata u

skladu sa članom 7. Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 447/2014 od 2. maja 2014. godine o

posebnim pravilima za provedbu Uredbe (EU) br. 231/2014 Evropskog parlamenta i Savjeta o

uspostavljanju Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA II).

Imenovane entitetske institucije će morati da se uključe u operativne strukture BiH, što pretpostavlja

značajne dodatne zahtjeve u pogledu administracije i planiranja.

142

Paralelno s tim, potrebno je pripremiti detaljne planove za provođenje direktive, bar za

visokoinvesticione direktive.

Konačno, i možda najvažnije, je razvoj protočne strukture za projekte (eng. project pipeline),

daleko efikasnije od trenutne, kako bi se realnim i dobro strukturisanim projektima osigurala

sposobnost privlačenja sredstava donatora i IFI.

5.2.2 Osnovni ekonomski i finansijski zahtjevi po pitanju operativne strukture sistema za indirektno upravljanje

Institucije RS i BiH moraju značajno unaprijediti svoje kapacitete u skladu sa svojim nadležnostima, u

kvalitatativnom i kvantitativnom smislu, kako bi:

Dale doprinos u pripremi operativnih programa kroz pripremu višegodišnjih planova za

provedbu mjera koje leže u njihovoj nadležnosti (okoliš/životna sredina je obično najveći

segment, zajedno sa transportom);

osigurale da se projekti pripremaju na način koji odgovara zahtjevima EU;

dale doprinos u pripremi opštih kriterija za izbor;

Osigurale da se doprinos finansiranju projekata svake godine obezbijedi u sklopu višegodišnjih

strateških planova, što znači osiguravanje, dostavljanje i praćenje izvora sufinansiranja,

uključujući doprinose iz državnog budžeta, donatore, domaće izvore i IFI;

praćenje uspješnosti projekata, uključujući finansijske ciljeve, direktne i konačne rezultate. Ovo

je od ključne važnosti da bi se izbjeglo povlačenje budžetskih sredstava EU, što bi predstavljalo

trajni gubitak iznosa povučenih sredstava EU grantova.

Potreban je aktivniji pristup i agresivniji napori na definisanju projekata u oblasti zaštite

okoliša/životne sredine, brzom probiranju projekata s ciljem pripreme studija izvodljivosti po EU/IFI

standardima i zatim, opet hitnom, sastavljanju "kombinacije načina finansiranja koji će rezultirati

najnižim mogućim troškovima za RS", što obuhvata pripremu kvalitetne dokumentacije za pristup IPA

fondovima ili naknadnim instrumentima EU grantova, donatorima, IFI i drugim izvorima finansijskih

sredstava, lokalnim samoupravama (LSU), kao i svim domaćim ekološkim izvorima, fondovima za

zaštitu okoliša/životne sredine, fondovima za zaštitu voda i drugim ekonomskim instrumentima koji

mogu osigurati potrebna sredstva u trenutku kada se pojavi potreba.

5.2.3 Zaključci

Sve ove funkcije zahtijevaju temeljnu stručnost u oblasti ekonomskog planiranja i pravljenja

modela za provedbu višegodišnjih planova koje je potrebno redovno pripremati i prilagođavati,

kako za procjenu troškova tako i za potrebe finansiranja troškova.

Kapaciteti za održavanje veza u tehničkom, pravnom i ekonomskom pogledu između JKP-a se

moraju bitno povećati radi sveobuhvatnog razumijevanja socio-ekonomskog efekta komunalnih

naknada i izračunavanja pristupačnosti, što je jedan od ključnih parametara za grantove, i

sposobnosti zaduživanja direktnih korisnika, što su najčešće LSU ili JKP.

5.2.4 Planovi za provođenje direktive

Priprema DSIP-ova zahtijeva intenzivne napore i na tehničkom i na ekonomsko-finansijskom polju,

na, između ostalog:

143

jasnom definisanju postojeće infrastrukture;

postavljanju ciljeva aproksimacije vezanih za usluge, na osnovu dobro dokumentovane polazne

tačke;

detaljnom definisanju BAT-ova koji će biti primijenjeni;

procjeni i definisanju investicionih potreba na višegodišnjoj osnovi pomoću fleksibilnog

programa za modeliranje baziranog na višestrukim kriterijumima;

određivanju gornjih granica makroekonomske pristupačnosti, na državnom i regionalnom nivou;

procjeni uticaja investicija na pristupačnost, uzimajući u obzir rastuće operativne troškove;

pružanju jasnih obrazloženja, iz finansijske i ekonomske perspektive, za dužinu prelaznih perioda

potrebnih za postizanje pune usklađenosti.

EAS daje nacrt za realizaciju provedbenih planova ali je očigledno da, sa trenutno dostupnim

podacima u RS, EAS nema ni blizu dovoljan obim i resurse da ove planove dovede na potrebni nivo.

RS mora da osigura koordinaciju svih aspekata u sektoru okoliša/životne sredine, koji se po definiciji

moraju horizontalno integrisati u sve privredne oblasti.

EU je postavila zlatno pravilo koje se odnosi na apsorpciju fondova. "Što je manje institucija

uključeno, to je veća apsorpcija grantova".

U tranzicionim ekonomijama postoji tendencija da se budžeti i odgovornosti za nove zadatke

rasparčaju između više institucija. Ovo može negativno uticati na efikasnost, ukoliko se nadležnosti za

visokoinvesticione direktive koje imaju ogromne efekte na ekonomiju rasparčaju između različitih

institucija i bez potpuno efikasne koordinacije.

5.3 PREPORUČENE MJERE

5.3.1 Preporučene kratkoročne mjere (do 2017. godine)

Stvaranje neke vrste koordinacione strukture odgovorne za Poglavlje 27 - Okoliš/životna sredina.

RS će mjere provoditi na lokalnom nivou ali će upravljanje protočnom strukturom za projekte i

koordinacija transnacionalnih izvora finansiranja (naročito IPA II) zahtijevati neku vrstu

koordinacije na državnom nivou.

Potrebno je hitno zatražiti TP u sljedećim stručnim oblastima da bi se koliko je god moguće

reducirao raskorak do nastavka ENVIS projekta (novembar 2014. godine) i velikih obaveza koje

RS mora preuzeti na sebe u pogledu detaljnih provedbenih planova i pregovora o poglavlju 27.,

od 2015. godine pa nadalje:

- ciljevi i procedure za EU grantove;

- sistem za indirektno upravljanje;

- analiza koristi i troškova (analiza ekonomičnosti);

- pristupačnost i određivanje naknada;

- finansijsko planiranje i modeliranje.

144

5.3.2 Srednjoročne mjere (2018. - 2022. godina)

U srednjoročnom periodu izazovi će ležati u dva ključna područja:

Stvaranje kapaciteta za aktivaciju latentne pristupačnosti na domaćem nivou.

Optimizacija povrata troškova od krajnjih zagađivača kroz korisničke naknade i razne ekonomske

instrumente nije samo finansijski poželjna već predstavlja i apsolutnu potrebu u sistemu EU

grantova.

EU subvencioniše dio podobnih investicija koje nije moguće finansirati iz domaćih sredstava.

Grant je dio investicije koji nije moguće povratiti kroz korisničke naknade. Korisničke naknade

moraju biti podignute do MPT (maksimalno pristupačne tarife) u najkraćem mogućem roku.

Glavne institucije u ovom procesu su JKP-i na nivou LSU. U ovom kontekstu stoga prioritet za

vodeću instituciju u RS mora biti ubrzano dovođenje JKP-a na nivo ekonomske i finansijske

održivosti, pošto će to služiti interesima RS u aktivaciji EU grantova - što je od ključne važnosti za

poboljšanje životnog standarda svih stanovnika BiH.

Kapaciteti se moraju graditi na nivou ekonomsko-političkih jedinica (EPJ) da bi se osiguralo

potrebno vođstvo u utvrđivanju maksimalnih pristupačnih tarifa i tarifa za puni povrat troškova.

Iz ovog razloga je na nivou EPJ potrebno stručno znanje o načinu računanja pristupačnosti i

razvoju tarifne politike.

Izgradnja kapaciteta za brzu i potpunu aktivaciju dostupnih EU fondova.

Unutar IPA-e će se vršiti temeljno testiranje lokalnih institucionalnih kapaciteta. Treba

napomenuti da očekivani obimi ostaju otprilike nepromijenjeni (100 miliona eura godišnje za

čitavu BiH, od čega oko 35 miliona za RS, sa oko 25 miliona namijenjenih za okoliš/životnu

sredinu, od čega 8 miliona za RS). Projekti i dalje trebaju biti obimni, jasno prioritizovani i u

malom broju. Veći pritisci će početi kasnije, oko 2018. godine, nakon proceduralne inovacije

sadržane u sistemu za indirektno upravljanje, odnosno zahtjeva za davanje doprinosa

Operativnom programu (OP) "Okoliš / Životna sredina" i, naročito, potrebi za donošenjem

adekvatnih provedbenih planova za pregovore u vezi poglavlja 27. SSP-a.

Od stupanja u članstvo i nadalje, izvor pritisaka će biti povećanje dostupnih sredstava. Može se

očekivati da će se dostupna sredstva za čitavu BiH povećati sa 700 miliona eura u periodu od

sedam godina, odnosno oko 240 miliona eura za RS, na mogućih 700 miliona eura godišnje,

odnosno 240 miliona eura godišnje za RS.

Dosadašnja iskustva su pokazala da je ova faza sve nove članice pridružene 2004. godine

uhvatila potpuno nespremne, i da ove zemlje nisu posjedovale ni djelić ovdje opisanih

kapaciteta u području programiranja, planiranja i ekonomskih politika. Rumunija i Bugarska, bez

obzira na ogromnu razliku u odnosu na prosjek EU, još uvijek efektivno doprinose budžetu EU.

Ovo je dobra ilustracija oportunitetnih troškova koji nastaju zbog nedovoljne pripremljenosti,

koji mogu biti izuzetno visoki i koštati zemlju stotine miliona eura u izgubljenim donatorskim

sredstvima.

145

VI. PODRŠKA ISPUNJAVANJU MEĐUNARODNIH OBAVEZA IZ OBLASTI OKOLIŠA / ŽIVOTNE SREDINE

146

Međunarodni ugovori o zaštiti okoliša / životne sredine, kao izvor međunarodnih obaveza BiH nisu

posebno obrađeni U EAS BiH. Međutim, međunarodni ugovori o zaštiti okoliša / životne sredine, čiji

je EU potpisnik, i koji na taj način postaju dio pravne stečevine EU, se moraju uključiti u pravni sistem

RS putem transponovanja propisa EU kojima su te obaveze ugrađene u pravnu stečevinu EU. Prema

tome, vezano za sve sporazume o okolišu / životnoj sredini čiji su potpisnici EU i BiH, RS ima dvojaku

ustavnu obavezu da pruži pomoć državi BiH u ispunjavanju njenih međunarodnih obaveza, tj.:

obavezu direktnog poštovanja ugovora, njegovom provedbom na svojoj teritoriji, i učešća u

aktivnostima i institucionalnim aranžmanima definisanih tim međunarodnim ugovorima,

uključujući i redovno izvještavanje prema KSS;

Obavezu indirektnog poštovanja međunarodnih ugovora kroz transponovanje dijelova pravne

stečevine EU koji se odnose na date međunarodne ugovore u svoje pravne sisteme, te provedbu

i izvršenje tih propisa, kao i redovno izvještavanje prema institucijama EU, kroz nadležne

institucije BiH.

U tom kontekstu, ustavna dužnost RS je takođe ustavna dužnost njenih ustavnih dijelova (jedinica

lokalne samouprave). Pojedinačna pitanja usklađenosti sa ugovorima o okolišu / životnoj sredini, u

aktivnostima i radnjama vlasti nadležnih za zaštitu okoliša / životne sredine u BiH, s ciljem provođenja

međunarodnih ugovora o zaštiti okoliša / životne sredine, se moraju elaborisati i kreirati u potpunosti

u skladu sa ustavnim nadležnostima BiH i RS, kroz zajedničku izradu kompleta usklađenih planskih

dokumenata za provođenje svakog međunarodnog ugovora. Ovi kompleti planskih dokumenata bi se

trebali sastojati od Plana za provođenje primjenjivog na čitavoj teritoriji BiH i Akcionih planova

primjenjivih na teritorijama RS i drugih sastavnih dijelova BiH. Procedure za izradu nacrta i usvajanje

ovih dokumenata treba potpuno da odražavaju nadležnosti vlasti za zaštitu okoliša / životne sredine

uspostavljenih pozitivnim zakonima.

Detaljna lista relevantnih ugovora o okolišu / životnoj sredini se može naći u EAS-BiH ANEKSU II.

147

VII. ZAVRŠNE NAPOMENE

148

Transponovanje propisa EU iz osam (pod)sektora zaštite okoliša/životne sredine koji su obuhvaćeni

ovim dokumentom u pravni sistem RS je započeto (sa izuzetkom propisa o upravljanju bukom) 2002.

godine. Sudeći prema analiziranim propisima, može se zaključiti da je proces transponovanja usporen

tokom zadnjih nekoliko godina. Određeni broj podzakonskih akata (vladinih uredbi, pravilnika

donešenih u ministarstvima, itd.) za čije donošenje postoji pravna osnova u ranije spomenutim

zakonima ipak nikada nije donešen.

Za čitav predviđeni period aproksimacije propisa u oblasti zaštite okoliša / životne sredine (tj. period

2014-2020, odnosno šestogodišnji period nakon stupanja na snagu SSP-a), a u skladu sa pozitivnim

propisima u BiH, MVTEO treba da ima jaku i proaktivnu ulogu u koordinaciji i usklađivanju radnji koje

provode vlasti nadležne za okoliš/životnu sredinu, što između ostalog može da uključuje:

Intenzivnu saradnju između MVTEO i vlasti nadležnih za zaštitu okoliša/životne sredine u RS i

drugim ustavnim jedinicama, u vezi:

- godišnjeg planiranja redoslijeda i trajanja aktivnosti vezanih za transpoziciju;

- pripreme potrebnih pravnih analiza nedostataka u oblasti zaštite okoliša/životne sredine

(poglavlje 27. SSP-a);

- zajedničkog rada na zadacima vezanim za pripremu propisa o zaštiti okoliša/životne

sredine;

- pripremu modela nacrta pravnih akata koje je potrebno usvojiti;

- pripremu nacrta provedbenih planova (DSIP, APID, IP i vezanih AP) za transponovanje

propisa EU (direktiva i uredbi) i ispunjavanje međunarodnih obaveza proisteklih iz

prihvaćenih međunarodnih ugovora o zaštiti okoliša/životne sredine;

aktivno učešće u pojašnjavanju, objašnjavanju i promociji uloga različitih institucija za zaštitu

okoliša/životne sredine na svim nivoima u transponovanju i provođenju pravne stečevine EU u

toj oblasti.

Dijeljenje odgovornosti sa drugim nadležnim vlastima u vezi redovnog izvještavanja o

okolišu/životnoj sredini u okviru planiranja i realizacije vanjske politike BiH, odnosno pružanje

bezrezervne podrške nadležnim vlastima na državnom nivou BiH.

Tokom čitavog predviđenog perioda aproksimacije propisa u oblasti zaštite okoliša/životne sredine,

nadležne vlasti u RS treba da učestvuju u razvoju strategija, politika i planova na nivou države,

entiteta i BD BiH i da poduzimaju sve mjere i radnje u cilju potpunog transponovanja pravne

stečevine EU u ovoj oblasti u pravni sistem RS, u skladu sa svojim ustavnim i zakonskim

odgovornostima i postojećim procedurama.

Analize i procjene provedene u pripremi ove Strategije pokazuju da su određene institucije koje će

imati opšte nadležnosti za oblast zaštite okoliša/životne sredine u RS. Činjenica da transpozicija

određenih aspekata analizirane pravne stečevine EU kasni u odnosu na druge, ima posljedice na

razvoj institucija za zaštitu okoliša/životne sredine. Odnosno, nadležnim vlastima nisu dodijeljene

konkretne nadležnosti za sve analizirane propise EU. Međutim, s obzirom na analizirane nadležnosti i

rad organa uprave u RS kao i postojeće propise o okolišu/životnoj sredini, može se zaključiti da će

postojeći organi nadležni za zaštitu okoliša/životne sredine u RS preuzeti veći dio institucionalnih

odgovornosti za do sada netransponovane dijelove pravne stečevine EU.

149

U određenim područjima gdje su nadležnosti podijeljene između dvije ili više institucija, date su

preporuke vezano za bolje korišćenje ljudskih i tehničkih resursa u RS.

Uopšteno gledano, na osnovu rezultata provedenih pravnih i institucionalnih analiza i, uzimajući u

obzir obimnost i složenost pravne stečevine EU u oblasti okoliša/životne sredine koju treba

transponovati u pravni sistem RS sa jedne strane, kao i složenost i stepen decentralizacije ustavne

strukture BiH (koju sačinjava država BiH i entitetski, kantonalni, lokalni i područni upravni nivoi

kojima su dodijeljene nadležnosti za razvoj okolišnih politika i propisa s ciljem postizanja visokog

stepena očuvanja, zaštite i unapređenja okoliša/životne sredine) sa druge strane, potrebne su

sljedeće preporuke:

Svaki dio pravne stečevine EU u oblasti zaštite okoliša/životne sredine koji je potrebno

transponovati u pravni sistem RS treba dodijeliti (dati u nadležnost/dati odgovornost za)

određenom organu javne vlasti, u smislu:

- njegovog transponovanja;

- provođenja novousvojenih (novih ili izmijenjenih i dopunjenih) propisa o okolišu/životnoj

sredini koji sadrže transponovane zahtjeve EU;

- izvršenje novih propisa o okolišu/životnoj sredini;

Svaki dio stečevine EU koji treba transponovati u pravni sistem RS treba dodijeliti određenoj javnoj

vlasti po pitanju koordinacije i usklađivanja aktivnosti (procesa transponovanja i, šire gledano,

aproksimacije propisa u oblasti zaštite okoliša/životne sredine) i izvještavanja prema vlastima EU

putem nadležnih vlasti BiH (odnosno ispunjavanja međunarodne obaveze BiH preuzete SSP-om).

150

VIII. ANEKSI

151

ANEKS I – INSTRUMENTI POLITIKA O ZAŠTITI ŽIVOTNE SREDINE I PROPISI RS

S T R A T E G I J E

Br. Naslov Usvojeno od strane Podaci o usvajanju

1 STRATEGIJA ZAŠTITE PRIRODE Narodna skupština /2011.


2 Strategija hemijske bezbjednosti 2012-2016


„Sl. glasnik RS“, Br.49/12

3. STRATEGIJA ZAŠTITE VAZDUHA REPUBLIKE SRPSKE


"Sl. glasnik RS", br. 37/11.

PROPISI O OKOLIŠU / ŽIVOTNOJ SREDINI

HORIZONTALNI

br. Naslov Objavljeno u

1 ZAKON O ZAŠTITI PRIRODE; "Sl. glasnik RS", br. 71/12

2

Uredba o projektima za koje se sprovodi procjena uticaja na životnu sredinu i kriterijumi za odlučivanje o obavezi sprovođenja i obimu procjene uticaja na životnu sredinu

„Sl. glasnik RS“, br. __/__

3. Smjernica o sadržaju procjene uticaja na životnu sredinu „Sl. glasnik RS“, br. __/__

4. ZAKON O UPRAVLJANJU OTPADOM "Sl. glasnik RS", br. 111/13

5 ZAKON O ZAŠTITI PRIRODE "Sl. glasnik RS", br. 20/14

6. ZAKON O FONDU I FINANSIRANJU ZAŠTITE ŽIVOTNE SREDINE "Sl. glasnik RS", br. 117/11

7. ZAKON O PROSTORNOM PLANIRANJU I GRAĐENJU "Sl. glasnik RS", br. 40/13

8. ZAKON O SLOBODNOM PRISTUPU INFORMACIJAMA „Sl. glasnik RS“, br. 20/01

9. KRIVIČNI ZAKON "Sl. glasnik RS”, br. 46/03, 108/04, 37/06, 70/06, 73/10, 01/12, 67/13

10. ZAKON O PREKRŠAJIMA "Sl. glasnik RS", br. 34/06

11.

Pravilnik o formi, sadržaju i načinu izdavanja urbanističke saglasnosti


152

12.

Pravilnik o metodologiji i načinu vođenja Registra postrojenja i zagađivača

"Sl. Glasnik RS", br.

13.

Vladina uredba o upravljanju ambalažom i ambalažnim otpadom "Sl. glasnik RS", br. 50/11, 07/12, 38/13

ZAŠTITA I UPRAVLJANJE VODAMA


1 ZAKON O VODAMA "Sl. glasnik RS", br. 50/06, 92/09 i 121/12

2

Uredba o načinu, postupku i rokovima obračunavanja i plaćanja posebnih vodnih naknada


3. Uredba o klasifikaciji voda i kategorizaciji vodotoka "Sl. glasnik RS", br. 42/01

4. Uredba o načinu učešća javnosti u upravljanju vodama "Sl. glasnik RS", br. 35/07

5.

Odluka o utvrđivanju granica oblasnih riječnih slivova (Distrikta) i slivova na teritoriji Republike Srpske


7. Pravilnik o uslovima ispuštanja otpadnih voda u javnu kanalizaciju "Sl. glasnik RS", br. 44/01

8. Pravilnik o uslovima ispuštanja otpadnih voda u površinske vode "Sl. glasnik RS", br. 44/01

9.

Pravilnik o načinu metodama određivanja stepena zagađenosti otpadnih voda kao osnovice za utvrđivanje vodne naknade

"Sl. glasnik RS", br. 79/11, 25/12, 36/12

10.

Pravilnik o uslovima koje moraju ispunjavati vodoprivredne laboratorije kao pravna lica ili u okviru pravnih lica koje vrše određenu vrstu ispitivanja površinskih, podzemnih i otpadnih voda

"Službeni glasnik RS", br. 44/01

11.

Pravilnik o tretmanu i odvodnji otpadnih voda za područje gradova i naselja gdje nema javne kanalizacije


12.

Pravilnik o mjerama zaštite, načinu određivanja i održavanja zona i pojaseva sanitarne zaštite, područja na kojima se nalaze izvorištа, kao i vodnih objekata i voda namijenjenih ljudskoj upotrebi


13. Pravilnik o načinu održavanja riječnih korita i vodnog zemljišta "Sl. glasnik RS", br. 09/00

14. Pravilnik o higijenskom kvalitetu pitke vode "Sl. glasnik RS", br. 40/03

http://www.voders.org/images/stories/file/pravilnik-ispustanje-povrs-vode.pdf







153

UPRAVLJANJE OTPADOM


1 ZAKON O UPRAVLJANJU OTPADOM "Sl. glasnik RS", br. 111/13

2 Uredba o upravljanju ambalažom i ambalažnim otpadom "Sl. glasnik RS", br. 7/12 i

50/11

3. Pravilnik o minimizaciji ambalažnog otpada "Sl. glasnik RS", br. 46/12

4. Pravilnik o vrstama otpada i djelatnostima u oblastima upravljanja otpadom za koje je potrebna dozvola

"Sl. glasnik RS", br. 39/05 i 3/07)

5. Pravilnik o kategorijama otpada sa katalogom "Sl. glasnik RS", br. 39/05

6. Pravilnik o kategorijama otpada, karakteristikama koje ga svrstavaju u opasni otpad, djelatnostima povrata komponenti i odlaganja otpada


7. Pravilnik o finansijskim garancijama kojima se može osigurati prekogranični promet otpada


8. Pravilnik o transportu opasnog otpada "Sl. glasnik RS", br. 86/05

9. Pravilnik o uslovima za prenos obaveza upravljanja otpadom sa proizvođača i prodavača na odgovorno lice sistema za prikupljanje otpada


10. Pravilnik o upravljanju medicinskim otpadom "Sl. glasnik RS", br. 90/06

11. Pravilnik o sadržaju plana prilagođavanja za postojeća postrojenja i uređaje za djelatnosti upravljanja otpadom i aktivnostima koje preuzima nadležni organ


12. Pravilnik o uslovima za rad postrojenja za spaljivanje otpada "Sl. glasnik RS", br. 39/05

13. Izvještaj proizvođača, uvoznika, pakera, punioca, isporučilaca i krajnjih korisnika

"Sl. glasnik RS", br. 07/12)

14. Pravilnik o načinu upravljanja otpadnim gumama “Sl. glasnik RS", br. 20/12

15. Pravilnik o postupku klasifikacije i označavanja ambalaže “Sl. glasnik RS", br. 08/12

16. Uredba o naknadama za opterećivanje životne sredine ambalažnim otpadom

“Sl. glasnik RS", br. 101/12, 38/13

154

KVALITET VAZDUHA I KLIMATSKE PROMJENE


1 ZAKON O ZAŠTITI VAZDUHA "Sl. glasnik RS", br. 124/11

2 Uredba o graničnim vrijednostima emisije zagađujućih materija u vazduh

"Sl. glasnik RS”, br. 39/05

3. Uredba o postepenom isključivanju supstanci koje oštećuju ozonski omotač


4. Pravilnik o graničnim vrijednostima emisije zagađujućih materija u vazduh


5. Pravilnik o monitoringu kvaliteta vazduha "Sl. glasnik RS", br. 39/05

6. Pravilnik o graničnim vrijednostima kvaliteta vazduha "Sl. glasnik RS", br. 39/05

7. Pravilnik o emisiji isparljivih organskih jedinjenja "Sl. glasnik RS", br. 39/05

8. Pravilnik o graničnim vrijednostima emisija u vazduh iz velikih postrojenja za spaljivanje


9. Pravilnik o uslovima za rad postrojenja za spaljivanje otpada "Sl. glasnik RS", br. 39/05

10. Pravilnik o ograničavanju emisija u vazduh iz postrojenja za spaljivanje biomase


11. Uredba o vrstama, sadržaju i kvalitetu biogoriva u gorivima za motorna vozila


12. Odluka o uvođenju kriterija za stručnu procjenu CDM Protokola iz Kjota uz Okvirnu konvenciju UN o klimatskim promjenama


13. Pravilnik o uslovima za podnošenje zahtjeva za izdavanje ekološke dozvole za pogone i postrojenja koja imaju izdate dozvole prije stupanja na snagu Zakona o zaštiti životne sredine


14. Pravilnik o rokovima za podnošenje zahtjeva za izdavanje ekološke dozvole za pogone i postrojenja koja imaju izdate dozvole prije stupanja na snagu Zakona o zaštiti životne sredine


155

INDUSTRIJSKO ZAGAĐENJE



2 Uredba o projektima za koje se sprovodi procjena uticaja na životnu sredinu i kriterijumi za odlučivanje o obavezi sprovođenja i obimu procjene uticaja na životnu sredinu


3. Uredba o postrojenjima koja mogu biti izgrađena i puštena u rad samo ako posjeduju ekološku dozvolu


4. Pravilnik o uslovima za obavljanje djelatnosti iz oblasti zaštite životne sredine


5. Pravilnik o metodologiji i načinu vođenja registra postrojenja i zagađivača


6. Pravilnik o donošenju najboljih raspoloživih tehnika kojima se postižu standardi kvaliteta životne sredine/okoliša


7. Pravilnik o postupku revizije i obnavljanja ekoloških dozvola "Sl. glasnik RS", br. 46/11

8. Instrukcija o sadržaju Studije o procjeni uticaja na okoliš "Sl. glasnik RS", br. 118/05

9. Pravilnik o eko-oznakama i o načinu upravljanja eko-oznakama "Sl. glasnik RS", br. 22/08

10. Pravilnik o registru zaštićenih prirodnih dobara "Sl. glasnik RS", br. 79/11

11. Uredba o Crvenoj listi zaštićenih vrsta flore i faune Republike Srpske


12. Crvena lista zaštićenih vrsta flore i faune Republike Srpske "Sl. glasnik RS", br. 124/12

HEMIKALIJE



2 ZAKON O HEMIKALIJAMA "Sl. glasnik RS”, br. 25/09

3. Pravilnik o metodi procjene bezbjednosti hemikalije, sadržaju izvještaja o bezbjednosti hemikalije i prijedlogu mjera za smanjenje i kontrolu rizika od hemikalije


4. Pravilnik o uslovima koje moraju ispunjavati institucije koje vrše procjenu bezbjednosti hemikalije


5. Pravilnik o utvrđivanju uslova za obavljanje djelatnosti proizvodnje, prometa i korišćenja hemikalija


156

6. Pravilnik o načinu vođenja Inventara hemikalija "Sl. glasnik RS", br. 113/09

7. Pravilnik o sadržaju dosijea i načinu vođenja evidencije o hemikaliji


8. Pravilnik o kriterijumima za stavljanje deterdženata na tržište "Sl. glasnik RS", br. 8/10

9. Pravilnik o sadržaju tehničkog dosijea o surfaktantu u deterdžentu "Sl. glasnik RS", br. 8/10

10. Pravilnik o obilježavanju deterdženata "Sl. glasnik RS", br. 8/10

11. Pravilnik o uslovima i načinu sticanja i provjeri znanja o zaštiti od opasnih hemikalija

"Sl. glasnik RS", br. 126/11 i 13/12)

12. Pravilnik o visini naknada koje se odnose na opasne hemikalije i proizvode


13. Pravilnik o klasifikaciji, pakovanju i obilježavanju hemikalija i određenih proizvoda


14. Pravilnik o kriterijumima za identifikaciju supstanci kao PBT ili vPvB


15. Pravilnik o sadržaju bezbjednosno-tehničkog lista sa uputstvom o izradi BTL


16. Pravilnik o proceduri za postupak prethodnog obavještenja i postupak davanja saglasnosti na osnovu prethodnog obavještenja prilikom uvoza i izvoza određenih opasnih hemikalija i proizvoda

"Sl. glasnik RS", br. 8/11 i 72/11)

17. Pravilnik o načinu vođenja Integralnog inventara hemikalija "Sl. glasnik RS", br. 15/11

18. Pravilnik o načinu vođenja evidencija i dostavljanju podataka o hemikalijama


19. Pravilnik o sadržaju izvještaja u postupku nadzora nad uvozom hemikalije


20. Pravilnik o principima dobre laboratorijske prakse "Službeni glasnik RS", br.

23/12

21. Pravilnik o utvrđivanju usaglašenosti rada laboratorije sa principima dobre laboratorijske prakse


22. Pravilnik o načinu vođenja evidencija o biocidima "Sl. glasnik RS", br. 99/11

23. ZAKON O BIOCIDIMA "Sl. glasnik RS", br. 37/09

24. ZAKON O SREDSTVIMA ZA ZAŠTITU BILJA "Sl. glasnik RS", br. 52/10.

157

ZAŠTITA PRIRODE


1 ZAKON O ZAŠTITI PRIRODE "Sl. glasnik RS", br. 20/14

2 ZAKON O NACIONALNIM PARKOVIMA "Sl. glasnik RS", br. 75/10

3. Pravilnik o sistemu prаćenjа nаmjernog držаnjа i ubijаnjа zаštićenih životinjа


4. Pravilnik o načinu uspostavljanja i uprаvljаnjа informativnim sistemom zа zaštitu prirode i sistemu prаćenjа


5. Pravilnik o sadržaju, utvrđivanju i načinu sprovođenja mjera upravljanja zaštićenim područjima


6. Pravilnik o registru zaštićenih prirodnih dobara "Sl. glasnik RS", br. 79/11

7. Pravilnik o unutrašnjem redu u nacionalnim parkovima "Sl. glasnik RS", br. 83/11.

8. ZAKON O NACIONALNOM PARKU “SUTJESKA” "Sl. glasnik RS", br. 121/12

9. ZAKON O NACIONALNOM PARKU “KOZARA” "Sl. glasnik RS", br. 121/12

10. ZAKON O FONDU I FINANSIRANJU ZAŠTITE ŽIVOTNE SREDINE


BUKA U OKOLIŠU/ŽIVOTNOJ SREDINI


1 ZAKON O ZAŠTITI ŽIVOTNE SREDINE "Službeni glasnik RS", br. 71/12

2 Pravilnik o dozvoljenim granicama intenziteta zvuka i šuma

"Sl. glasnik SRBiH”, br. 46/89

158

ANEKS II – PRAVNI PROPISI KOJIMA SE REGULIŠE RAD INSTITUCIJA NADLEŽNIH ZA ŽIVOTNU SREDINU/OKOLIŠ U RS


USTAV REPUBLIKE SRPSKE

"Sl. glasnik RS", br. 21/92, 28/94, 8/96, 13/96, 15/96, 16/96, 21/96, 21/02, 31/02, 31/03, 98/03 i 115/05

1 ZAKON O VLADI "Sl. glasnik RS", br. 118/08

2 ZAKON O REPUBLIČKOJ UPRAVI "Sl. glasnik RS", br. 118/08, 11/09, 74/10 i 85/10.

3. ZAKON O DRŽAVNIM SLUŽBENICIMA "Sl. glasnik RS", br. 118/08, 117/11 i 37/12

4. ZAKON O UPRAVNIM SPOROVIMA "Sl. glasnik RS", br. 109/05

5. ZAKON O ADMINISTRATIVNOJ SLUŽBI U UPRAVI RS "Sl. glasnik RS", br. 62/02, 38/03, 42/04 i 49/06.

6. ZAKON O INSPEKCIJAMA U RS "Sl. glasnik RS", br. 74/10

7. ZAKON O VODAMA "Sl. glasnik RS", br. 50/06, 92/09, 121/12

8.

Pravilnik o uslovima ispuštanja otpadnih voda u sisteme javne kanalizacije

"Sl. novine FBiH", br. 44/01

9. Pravilnik o uslovima ispuštanja otpadnih voda u površinske vode

"Sl. novine FBiH", br. 44/01

10.

Uredba o načinu, postupku i rokovima obračunavanja i plaćanja posebnih vodnih naknada

"Sl. glasnik RS", br. 53 /11, 16/12 i 44/13

11. Odluka o stopama posebnih vodnih naknada

"Sl. glasnik RS", br. 53 /11

12.

Pravilnik o metodama određivanja stepena zagađenosti otpadnih voda kao osnovice za utvrđivanje vodne naknade

"Sl. glasnik RS", br. 79 /11, 25/12, 36/12)

13.

Pravilnik o uslovima i metodologiji finansiranja izgradnje sistema za navodnjavanje i održavanju i upravljanju izgrađenim sistemima


14. ZAKON O OPŠTEM UPRAVNOM POSTUPKU "Sl. glasnik RS", br. 13/02

15. ZAKON O METEOROLOŠKOJ I HIDROLOŠKOJ DJELATNOSTI U RS "Sl. glasnik RS", br. 20/00

159


16. ZAKON O ZAŠTITI ZDRAVLJA "Sl. glasnik RS", br. 07/05, 72/09, 88/10 i 57/11.

17. ZAKON O ZAŠTITI VAZDUHA "Sl. glasnik RS", br. 124/11.

18.

Pravilnik o postepenom isključivanju supstanci koje oštećuju ozonski omotač


19.

Uredba o graničnim vrijednostima emisije zagađujućih materija u vazduh


20. Odluka o uvođenju kriterija za stručnu procjenu CDM projekata "Sl. glasnik RS", br. 85/11

21. Pravilnik o emisiji isparljivih organskih jedinjenja "Sl. glasnik RS", br. 39/05

22. Pravilnik o monitoringu emisija zagađujućih materija u vazduh "Sl. glasnik RS", br. 39/05

23. Pravilnik o monitoringu kvaliteta vazduha

"Sl. glasnik RS", br. 39/05)

24. Uredba o uslovima za monitoring kvaliteta vazduha


25. Pravilnik o uslovima za rad postrojenja za spaljivanje otpada "Službeni glasnik RS", br. 39/05

26.

Uredba o graničnim vrijednostima emisije zagađujućih materija u vazduh


27.

Pravilnik o ograničavanju emisija u vazduh iz postrojenja za spaljivanje biomase


28. ZAKON O UPRAVLJANJU OTPADOM "Službeni glasnik RS", br. 111/13

29. ZAKON O KOMUNALNIM DJELATNOSTIMA „Sl. glasnik RS“, br. 124/11.

30. ZAKON O POLJOPRIVREDNOM ZEMLJIŠTU "Sl. glasnik RS", br. 93/06

31. ZAKON O ZAŠTITI PRIRODE "Sl. glasnik RS", br. 71/12

32. Uputstvo o sadržaju procjene uticaja na životnu sredinu


-

33.

Uredba kojom se poništava Pravilnik o projektima za koje se sprovodi procjena uticaja na životnu sredinu i kriterijumi za odlučivanje o obavezi sprovođenja i obimu procjene uticaja na životnu sredinu


34. Uredba kojom se poništava Pravilnik o postrojenjima koja mogu biti izgrađena i puštena u rad samo ako posjeduju ekološku dozvolu

"Sl. glasnik RS", br. 07 / 06

160


- -

35.

Pravilnik o projektima za koje se sprovodi procjena uticaja na životnu sredinu i kriterijumi za odlučivanje o obavezi sprovođenja i obimu procjene uticaja na životnu sredinu


36.

Pravilnik o postrojenjima koja mogu biti izgrađena i puštena u rad samo ako posjeduju ekološku dozvolu


- -

37. Pravilnik o rokovima za podnošenje zahtjeva za izdavanje ekološke dozvole za pogone i postrojenja koja imaju izdate dozvole prije stupanja na snagu Zakona o zaštiti životne sredine


38.

Pravilnik o uslovima za obavljanje djelatnosti iz oblasti zaštite životne sredine


39.

Pravilnik o metodologiji i načinu vođenja registra postrojenja i zagađivača


40. Pravilnik o postupku revizije i obnavljanja dozvola "Sl. glasnik RS", br. 28/13

41.

Pravilnik o sadržaju izvještaja o strateškoj procjeni uticaja na životnu sredinu


42 Pravilnik o projektima za koje se sprovodi procjena uticaja na životnu sredinu i kriterijumi za odlučivanje o obavezi sprovođenja i obimu procjene uticaja na životnu sredinu


43.

Pravilnik o sadržaju i načinu održavanja registra izdatih okolišnih dozvola;


44. Pravilnik o aktivnostima i načinu izrade najboljih

raspoloživih tehnika


45 Pravilnik o eko-oznakama i o načinu upravljanja eko-oznakama


46. ZAKON O FONDU I FINANSIRANJU ZAŠTITE ŽIVOTNE SREDINE „Sl. glasnik RS“, 117/11

47. Pravilnik o donošenju najboljih raspoloživih tehnika kojima se postižu standardi kvaliteta životne sredine/okoliša


48. Pravilnik o metodologiji i načinu vođenja Registra postrojenja i zagađivača


49. ZAKON O UREĐENJU PROSTORA I GRAĐENJU "Sl. glasnik RS", br. 40/13

50. ZAKON O SLOBODNOM PRISTUPU INFORMACIJAMA "Sl. “Sl. glasnik RS“, 20/01

51. ZAKON O STATISTICI "Sl. glasnik RS”, 85/03, 42/04

52. ZAKON O ZAŠTITI ZDRAVLJA "Sl. glasnik RS", br. 107/05

161

Br. Naslov Objavljeno u

37 ZAKON O ZAŠTITI ŽIVOTNE SREDINE FBiH "Sl. novine FBiH", br. 33/03 i 38/09)

- 38

Pravilnik o pogonima i postrojenjima za koje je obavezna procjena

uticaja na okoliš i pogonima i postrojenjima koji se mogu izgraditi i

pustiti u rad samo ako im se izda okolišna dozvola

"Sl. novine FBiH", br.

19/04

- 39. Pravilnik o donošenju najboljih raspoloživih tehnika kojima se

postižu standardi kvaliteta životne sredine/okoliša


92/07

- 40. Pravilnik o registrima postrojenja i zagađivanjima "Sl. novine FBiH", br.

82/07

- 41.

Pravilnik o rokovima za podnošenje zahtjeva za izdavanje okolišnih

dozvola za pogone i postrojenja kojima je dozvola izdata prije

stupanja na snagu Zakona o zaštiti okoliša


68/05, 43/10

- 42

Pravilnik o uslovima za podnošenje zahtjeva za izdavanje okolišnih

dozvola za pogone i postrojenja kojima je dozvola izdata prije

stupanja na snagu Zakona o zaštiti okoliša


45/09, 43/10, 31/12

- 43

Pravilnik o uslovima i kriterijima koje moraju ispuniti nosioci za

izradu studija o uticaju na okoliš, iznosu taksi, naknada i drugih

troškova nastalih u procesu procjene uticaja na okoliš


33/12

44 ZAKON O PROSTORNOM PLANIRANJU I KORIŠTENJU ZEMLJIŠTA NA FEDERALNOM NIVOU

"Sl. novine FBiH", br. 2/06, 72/07, 32/08, 4/10, 13/10, 45/10

45 ZAKON O SLOBODNOM PRISTUPU INFORMACIJAMA "Sl. novine FBiH", br. 32/01

46 ZAKON O ZAŠTITI PRIRODE "Sl. novine FBiH", br. 66/13

47. ZAKON O FONDU ZA ZAŠTITU OKOLIŠA FEDERACIJE BIH "Sl. novine FBiH", br. 33/03

- 48 Uredba o posebnim naknadama za okoliš koje se plaćaju pri

registraciji motornih vozila


14/11, 26/11

- 49 Uredba o tipovima povlastica i kriterijima za obračun naknade za

zagađivače zraka


66/11

- 50 Pravilnik o načinu obračuna i plaćanja i uslovima za obračun i

plaćanje naknada za zagađivače zraka


79/11

- 51 Pravilnik o sadržaju, načinu i rokovima za uspostavljanje i održavanje

registra osoba odgovornih za plaćanje naknade za zagađivanje zraka


56/12

52 ZAKON O ZAŠTITI OD BUKE "Sl. novine FBiH", br. 110/12